Page 1

Glas Koncila broj 19 13. svibnja 2007.

25

SVJEDOČENJE DOMINIKANCA O. DRAGE KOLIMBATOVIĆA O BLAJBURŠKOM ZLOČINU

»Umjesto utočišta, u Englezima nađosmo krvnike« G udio u ovoj drugoj 'seobi Hrvata', ali je također izvan svake sumnje da je malo tko mogao ostati ravnodušan pred činjenicom da partizanske horde u svom naletu ubijaju sve koji se usprotive njihovoj ateističkoj ideologiji. Zbog toga ni mi u samostanu nismo mogli ostati ravnodušni... Naš prvotni cilj nije bio Austrija, nego susret s Englezima, jer je vladalo uvjerenje da će oni prihvatiti sve izbjeglice i zaštititi ih od komunističke aždaje ipak su na put krenuli samo o. Blago Dragun, o. Emanuel Kisić, moj kolega Božidar Jakšić i ja.«

Tomislav Vuković

ovorim o najvećoj tragediji hrvatskog naroda u njegovoj trinaeststoljetnoj povijesti, o blajburškoj tragediji. Govorim o svemu što sam u njoj osobno doživio. Doduše, o njoj je već podosta napisano, ali još uvijek premalo s obzirom na broj žrtava što ih je progutala. Stoga držim da je dragocjeno svjedočenje svih koji su preživjeli te strahote, jer ono predstavlja kamičak u slaganju mozaika toga najkrvavijeg dijela naše povijesti« - napisao je u uvodnim riječima svoje knjige »Moj Bleiburg« dominikanac o. Drago »Čuli su se povici s ¦ O. Drago Kolimbatović O.P. Kolimbatović. raznih strana« Rođen je 15. rujna 1925. u Supetizvršili su pravu pljačku. Oteli su sti me da se popnem na divlji keNakon danonoćnog hodanja ne- Gorko iskustvo, divlji ru na otoku Braču, gdje je završio svu zlatninu i sve dragocjenosti što sten i do kraja otrgnem nekoliko osnovnu školu a klasičnu gimnaziju pregledna je kolona 8. svibnja stigla Bušmani i... su ih pojedinci nosili sa sobom, da grana koje su već ionako visjele u Bolu. Nakon filozofsko-teoloških do Celja i nastavila put prema DraNo, napori su ipak urodili plo- im pri dolasku u strani svijet po- slomljene od bomba. Tako smo nastudija u Dubrovniku i Zagrebu za- vogradu, gdje su ugledali za njih ređen je za svećenika Hrvatske do- šokantan prizor: od engleskih voj- dom jer je skupini uspjelo prijeći u služi kao daska spasa.« Na svu sre- izmjence malo sjedili, malo stajali. minikanske provincije g. 1953. Ob- nika zatvoren prijelaz preko mosta! Austriju, gdje su se okolnosti poče- ću, jedan je svećenik (za kojega o. Noć je bila jezovita. Iz susjedne voKolimbatović kaže: »navodno pro- jarne (ako se ne varam, Kralja Petra našao je razne službe u redovničkoj Svoju nevjericu i ogorčenost o. Ko- le mijenjati vrtoglavo: »Nedaleko od Eisenkappela fesor Klarić«), očito svjestan što ih Oslobodioca« - u kojoj su se, navozajednici: bio je starješina u neko- limbatović je sažeo u naslov poglaliko samostana, župnik u Zagrebu i vlja: »Umjesto utočišta, u Englezi- vojska razapne sve svoje šatore u čeka, na pisaćem stroju popisao dno, vršila preslušavanja - izvodili mladoj brezovoj šumi. cijelu »svećeničku« grupu. Uspio je su i likvidirali grupu za grupom. u Klopču kod Zenice te provincijal od 1967. »Uslijedilo je gorko iskustvo koje smo mogli očeki- Istom tada ustanovi- nakon razgovora i uvjeravanja pri- Odvijalo se to u gluho doba noći. mo da među civilima dobiti visokoga engleskog časnika Najčešće su ih međusobno vezivali do 1971. Bio je osim vati od divljih Bušmana, a ne od kulturnih Engle- ima četrdesetak sve- da svojim potpisom i žigom ovjeri žicom i bacali u obližnju Dravu. A toga glasoviti i omićenika, bogoslova i sastavljeni popis, ostavivši mu ko- da bi se što manje čuli bolni jauci i za. Njihovi vojnici, pod izlikom provjeravanja ne ljeni misionar, propovjednik i duhovnik, a skrivamo li kakvo oružje, izvršili su pravu pljačku. sjemeništaraca. Odlu- piju: »Njega to ništa nije koštalo, a zapomaganja tih nesretnika, partičimo poći u grad i kao inteligentan čovjek sigurno je zani su se uz svirku harmonika detrenutno djeluje u doOteli su svu zlatninu i sve dragocjenosti što su ih tamo potražiti župni- shvatio da će komunisti biti suz- rali i plesali razna kola, uglavnom minikanskom samoka. Ne sjećam se nje- držljivi kad se suoče s činjenicom da istočne provenijencije, i uz to pucali pojedinci nosili sa sobom, da im pri dolasku u stanu sv. Nikole u gova imena, ali svi se u inozemstvu zna za svakoga od iz raznog oružja.« Korčuli. Osim djela o strani svijet posluži kao daska spasa.« smo ga doživjeli kao nas i da će se jednoga dana povesti »Svećeničku« su skupinu potom Bleiburgu, koje je prevrlo plemenita i su- pitanje o nama i našim životima.« u četiri »crne marice« s po dva navedeno i na ruski jeoružana vojnika partizani prevezli zik, napisao je i vrlo uspješnu knji- ma nađosmo krvnike«, u kojemu sretljiva. Smjesta nam stavi na raspolaganje svoj golemi štagalj s obi- Pjesme u gluho doba u nekadašnju »žensku kaznionicu« opisuje tadašnji očaj izbjeglih: gu "Iz torbe pučkog misionara". u Savskoj ulici u Zagrebu: »Naš če»Mnoštva sveudilj pristižu. ljem sijena. Dade nam tri kazana i noći Čini se kao da je "Moj Bleiburg" trdesetak iz Austrije i još drugih čenapisao u jednome mahu, opisi do- Osjeća se kaos i posvemašnja dezo- obavijesti nekoliko svojih vjernijih Slijedila je predaja partizanima i trdesetak svećenika od nekud događaja i osoba s lakoćom se nižu rijentacija, a mrkla noć na pomolu. župljana o našem dolasku. Hrana je jedni do drugih a čitatelj ubrzo i Iznemogli od pješačenja svaki liježe ubrzo počela stizati... Vrijeme pro- razdoblje, kako doslovce kaže, premljenih ugurali su u tu konobu. Bili smo tako nabijeni da je samo sam postaje autorov suputnik na gdje već nađe pedalj slobodnog vedeno u Eisenkappelu brzo je smrtnoga straha: »Prava maltretiranja i ponižava- polovica mogla čučati, dok su ostanjegovu putu patnji i neizvjesnosti. prostora, da već prije zore bude prohujalo; toliko brže koliko smo probuđen od novog mnoštva što bili uvjereni da smo tu privremeno, nja započela su s našom predajom li morali stajati na nogama. I tako Cesta prema Sloveniji pristiže. Sve je u jednom oblaku dok ne bude uređen prihvatni logor komunistima. Strpali su nas u vago- smo se izmjenjivali sve do prekosuprašine. Doznajemo da pregova- u Klagenfurtu. 'Pokret, pokret!' ne za prijevoz stoke i, naravno, iz- tra ujutro. Kroz to vrijeme ništa nalik na lavu ranja s engleskim čelnicima nisu odjekne priželjkivani glas... Ot- vana zatvorili. Vožnja preko Dravo- nam nisu dali ni jesti ni piti... UzaNa samome početku »svoga« urodila željenim plodom. Naprotiv, voreni kamioni vozili su vrtogla- grada do Maribora, koja u normal- lud smo lupali, nitko se nije odaBleiburga, uz živopisan opis kolo- Englezi traže razoružanje svih hr- vom brzinom. To je godilo i Jakšiću nim uvjetima može trajati sat vre- zvao. Čak nas ni na zahod nisu puštali... U zatvorima svih ne izbjeglica donosi zanimljivu vatskih jedinica, predaju partizani- i meni. Nakon nekousporedbu i uzroke napuštanja do- ma i povratak u Jugoslaviju. Od liko desetaka kilome- »Izvodili su i likvidirali grupu za grupom. Odvijalo režima najmučnija su preslušavanja. A jer se sveopćeg protestiranja, od pustog tara takve vožnje, na movine: se to u gluho doba noći. Najčešće su ih međusobno redovito vrše po noći, »Doseljenje Hrvata u ove naše nadvikivanja, od hrzanja konja, od prvom raskrižju, umkrajeve odigralo se početkom sre- mukanja krava i svirke motornih jesto prema Klagen- vezivali žicom i bacali u obližnju Dravu. A da bi se i to s reflektorima uperenim u lice, znaju dnjega vijeka za vrijeme 'seobe na- vozila koja bi zacijelo htjela izići iz furtu, kamioni krenu što manje čuli bolni jauci i zapomaganja tih biti ubitačna. Naravroda'. A naš je narod također nazvao tog kaosa, a ne mogu, ljudi već nisu prema Bleiburgu. 'Iznesretnika, partizani su se uz svirku harmonika no, ispitivači se povre'seobom naroda' ono što se dogodi- u stanju čuti i razumjeti jedan dru- daja!' kriknemo obojimeno izmjenjuju, a lo u mjesecu travnju 1945. godine. goga. Već se s raznih strana čuje i ca, a Jakšić će: 'Skočiderali i plesali razna kola, uglavnom istočne žrtva ostaje ista. Jer Na jednoj cesti koja je vodila iz Za- pucnjava. Pojedini odredi se formi- mo!' 'Jesi lud? Slomili provenijencije, i uz to pucali iz raznog oružja.« koliko ispitivanje dugreba prema Sloveniji i prolazila uz raju spremni za borbu. Napetost bi se!' odgovorih. Ali i lje potraje, toliko prije Samobor, promet je iz dana u dan postaje sve veća...« Ne mogavši na- prije nego smo mogli bivao sve veći. Ispočetka su to bila prijed, skupina vojnika i civila s ko- bilo što poduzeti, uočimo da se za mena, otegla se preko tri sata. Goto- uspiju žrtvi slomiti volju za otpor. samo motorna vozila, a poslije, go- jom je bio o. Kolimbatović krenula svakim kamionom ubacuje jedna vo na svakoj stanici upadalo je po Kad im to pođe za rukom, žrtva je tovo isključivo, seljačka zaprežna je prema jugu uz obronke Kara- trokolica s vojnikom naoružanim nekoliko partizana i partizanski u spremna priznati sve, i o sebi i o kola. Pred partizanskim hordama vanka sve do Savinje, pritoke Save. strojnicom i da bi svaki pokušaj naše vagone i pljačkalo što se kome drugima. Ima ih koji, usprkos svenarod je bježao odasvud, ali najviše Njenom dolinom krenula je prema bijega završio tragično. Kamioni se svidjelo. Kad više ništa nismo ima- mu, ostanu neslomivi. Takvi moiz Slavonije i Bosanske Posavine. Logarskoj dolini namjeravajući kod zaustave na golemoj, svježe poko- li u svojim naplećcima, svlačili su s raju računati i s batinanjem. To nije Vukao je za sobom sve što je mogao: perivoja Grintavca prijeći u Au- šenoj livadi. Po njenim rubovima nas i odijela, a ostavljali nam svoje mimoišlo ni neke naše svećenike.« Za o. Kolimbatovića Bleiburg zakrave, telad i volove privezane za striju, doživljavajući pri tome neu- engleski vojnici leže uz mitraljeze dronjke. Čak su nam skidali i cipeokrenute prema nama. Ta sramotna le s nogu ukoliko su ocijenili da bi vršava tek nakon izlaska iz JNA, kakola. A na kolima naslagane gajbe godnosti od domaćih mještana: »Dok smo prilazili Savinjskom predaja očito je morala biti izvršena im po veličini mogle odgovarati... U mo je upućen s ostalim mlađim člasa svinjama i raznovrsnom peradi. Neka su kola bila natovarena vreća- dolinom, koja je prilično napučena, po svim vojničkim propisima. Us- Maribor smo stigli pred noć. Na- novima »svećeničke« skupine, dok ma žita, a druga opet madracima i nismo nailazili razumijevanje od lijedilo je gorko iskustvo koje smo oružanom pratnjom bili smo dove- su stariji završili na »narodnome sukojekakvom posteljinom. Cesta je strane Slovenaca. 'Ustaše! Izdajice mogli očekivati od divljih Bušma- deni u okruženje mariborskog 'bo- du«. Nakon izlaska u travnju 1947. bila nalik na lavu koja se valja i daje svoga naroda!' - čuli su se povici s na, a ne od kulturnih Engleza. Nji- taničkog vrta'... U blato ne možeš ubrzo je započeo novicijat u dubronaslutiti zlo i katastrofu. Zacijelo je raznih strana. Neki nam ni vode hovi vojnici, pod izlikom provjera- sjesti, ali ni trajno biti na nogama. vačkome dominikanskom samostavanja ne skrivamo li kakvo oružje, Udobrovoljim jednog stražara i pu- nu i pripremu za svećeništvo. ¬ promidžba NDH-a pridonijela svoj nisu htjeli dati da se napijemo.«

Gk-24-25.p65

25

8.5.2007, 14:40

feljton_2007_19  

»Uslijedilo je gorko iskustvo koje smo mogli očeki- vati od divljih Bušmana, a ne od kulturnih Engle- za. Njihovi vojnici, pod izlikom provj...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you