Issuu on Google+

Glas Koncila broj 3 21. siječnja 2007.

25

KATOLIČKA CRKVA I MEĐUNARODNO PRIZNANJE REPUBLIKE HRVATSKE

B

ez obzira na to što je Sveta Stolica u međunarodnim političkim odnosima tradicionalno oprezna, papa Ivan Pavao II. nije dvojio! Bio je potpuno jasan - došao je povijesni trenutak kada hrvatski narod ima pravo na izgradnju vlastite budućnosti u okvirima međunarodno priznatih granica Republike Hrvatske. Tomislav Vuković

— Hrvatski je narod sa svim građanima Hrvatske svečano proslavio petnaestu obljetnicu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Dok je svakodnevno doslovce krvarila i njezina trećina bila pod okupacijom jugoslavenske vojske, uvezenih i domaćih srpskih paravojnih postrojba 15. siječnja 1995. priznalo ju je najprije tadašnjih dvanaest članova Europske zajednice, a istoga dana nešto kasnije to su učinile i Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska. Sljedeći su dani i mjeseci donosili nova međunarodna priznanja i Hrvatska je tako zauvijek neizbrisivo ucrtana u zemljopisnu kartu svijeta.

Poruka svijetu i hrvatskomu narodu

va novije crkvene i narodne povijesti, tadašnji kardinal Franjo Kuharić, koji je u to vrijeme neumorno obilazio razorene hrvatske gradove, spaljena sela, porušene crkve, ranjene, prognane i bolesne, u zahvalnome pismu Ivanu Pavlu II. pisao je: »Sveti Oče! Neizmjerno smo obradovani odlukom Svete Stolice da je priznata slobodna i demokratska država Hrvatska. Izražavam u ime Crkve u Hrvata duboku zahvalnost Vašoj Svetosti jer svojim visokim moralnim ugledom dosljedno branite univerzalna načela ljudskih prava, nacionalnih prava, slobode i mira među narodima. Priznanje Svete Stolice u službi je mira i pomirenja da ljudi i narodi dobre volje budu slobodni i u prijateljskim odnosima.« U završnim riječima kardinal Kuharić je istaknuo: »Uvijek vjerna Hrvatska...« Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, koji je 15. siječnja 1992. označio kao dan »koji će zlatnim slovima biti uklesan u sveukupnu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskoga naroda«, također je u pismu zahvalio papi: »Vaša Svetosti! Čast mi je izraziti Vam najdublju zahvalnost na odluci Svete Stolice da i formalno prizna suverenitet i samostalnost Republike Hrvatske. Tim se činom otvara novo razdoblje u hrvatskoj povijesti i u bilateralnim odnosima Svete Stolice i Republike Hrvatske. Posebno nas raduje što je Sveta Sto-

»Priznanje Hrvatske u službi je mira«

¦ Papa Ivan Pavao II.

¦ Kardinal Franjo Kuharić

protiv Hrvatske, a time i stabilnosti i suradnji u ovome dijelu Europe.«

nike diljem Hrvatske da misa i molitve budu u prvome redu za blagoslov budućih dana u novome povijesnom razdoblju hrvatskoga naroda i njegove države te za mir bez kojega nema sigurnosti ni boljih dana. Te su riječi bile melem na rane brojnim hrvatskim žrtvama, koje su u dugim stoljećima pale za slobodu i samostalnost, a posebice svima onima koji su još uvijek u okrutnome i nametnutome ratu trpjeli. Cijela je Hrvatska u predvečerje tog dana bila moliteljska.

»Tebe Boga hvalimo« diljem Hrvatske

No, dobro je prisjetiti se i dogaKatolički vjernički puk diljem đaja koji se zbio dva dana prije te Hrvatske, osjetivši veličinu povijeprijeporne odluke ukupno devetsnoga trenutka, pohrlio je u crkve naest država svijeta za noviju hrvatzahvaliti Bogu za veliki dar. U svim sku povijest. Naime, sve su važnije su se hrvatskim prvostolnim i stolsvjetske novinske agencije objavile nim crkvama od najistočnijeg bisvijest da je Tiskovni ured Svete Stokupijskog središta u Strossmayerolice izdao službeno priopćenje u vu Đakovu, do najjužnijeg drevnog kojemu je između ostalog stajalo: sjedišta sv. Vlaha u Dubrovniku, »Danas 13. siječnja 1992. Sveta je župnim i filijalnim crkvama, kape- Papinih 45 intervencija Stolica poslala note vladama Repulicama, pred križevima »krajputašiblike Hrvatske i Slovenije, priopza Hrvatsku ma« i u obiteljskim domovima u ćujući priznanje njihova suvereniMise zahvalnice slavljene su i u srijedu 15. siječnja 1992. molilo za teta i samostalnosti.« Drugim riječidomovinu i mir. Glavna misa zah- iseljenoj Hrvatskoj diljem svijeta. ma, Sveta je Stolica poručila svjetvalnica za međunarodno priznatu, Tako je više od 5000 australskih Hrskoj javnosti, hrvatskome narodu vata i Slovenaca u pekao i svim građanima tak 17. siječnja u Hrvatske da je Republiku Hrvatsku prizna- »Radost hrvatskoga naroda radi uspostavljene i međunarodno priznate hrvatske melburnskoj katedrali la kao suverenu i samodržave radost je i biskupa - pastira Crkve u Hrvatskoj. Time ujedno izražavamo sv. Patrika sudjelovalo u misi koji je predvodio stalnu državu. Bez obpoštovanje čvrstoj i ustrajnoj volji naroda, izražavanoj na mnogo načina u nadbiskup Melbournea zira na to što je Sveta prošlosti, a u sadašnjosti iskazanoj slobodnim izborima i referendumom kao Frank Little. On je u Stolica u međunarodpropovijedi iznio jenim političkim odnosizakonitim demokratskim načinima donošenja političkih odluka.« dan, široj javnosti mama tradicionalno opnje poznat ali vrlo varezna, papa Ivan Pavao II. nije dvojio! Bio je potpuno jasan lica, kao najveća moralna snaga svi- samostalnu i neovisnu Hrvatsku žan podatak da je papa Ivan Pavao - došao je povijesni trenutak kada jeta, među prvima priznala neza- održana je u zagrebačkoj katedrali, II. uputio svjetskim moćnicima čak hrvatski narod ima pravo na izgrad- visnost Republike Hrvatske. To nas tom simbolu hrvatskog katolištva. 45 različitih intervencija i apela za nju vlastite budućnosti u okvirima još više obvezuje da se dosljedno Tisuće je Zagrepčana, koji su ispu- uspostavu mira u Hrvatskoj. U primeđunarodno priznatih granica zauzmemo za mir, suživot i blago- nili crkvu i cijeli prostor ispred nje, godnoj je propovijedi u zaključnim stanje svih građana Republike Hr- sa svim hrvatskim biskupima koji riječima usporedio mukotrpan i krRepublike Hrvatske. Bili su to trenuci razumljivog, vatske u duhu ekumenizma i mi- su stigli u Zagreb na svoje prvo zas- vav put do hrvatske neovisnosti s dugo očekivanog i stoga velikog rotvorstva koje Vi, Sveti Oče, neu- jedanje u novorođenoj Hrvatskoj, s Isusovim uskrsnućem: »To je uskrsslavlja. Hrvatskoj državnoj neovis- morno promičete. Čvrsto vjeruje- mnoštvom emocija pjevalo: »Tebe nuće koje daje dokaz da u konačninosti radovala se i Katolička Crkva u mo da će političko priznanje Repu- Boga hvalimo!« Predsjedatelj euha- ci dobro uvijek pobjeđuje.« Biskupi hrvatskome narodu. Uz bl. Alojzija blike Hrvatske poslužiti zaustav- ristijskog slavlja kardinal Kuharić iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Stepinca jedan od najsvjetlijih liko- ljanju okrutnoga, agresivnog rata pozvao je sve nazočne, ali i sve vjer- koji su na poziv kardinala Kuharića

Tri razloga Svete Stolice za priznanje — Hrvatska je televizija u svim »udarnim« vijestima objavljivala i izjave uglednih političkih i drugih javnih djelatnika iz zemlje i svijeta. Tako je hrvatska javnost čula i izjavu ondašnjega vatikanskog tajnika za odnose s državama (ministra vanjskih poslova) nadbiskupa Jeana Louisa Taurana, koji je iznio tri razloga za priznaje: »Kada se radi o problemu priznanja Slovenije i Hrvatske, prije svega treba vrlo dobro specificirati da priznanje nije ni protiv koga usmjereno, to nije neprijateljski akt prema drugima, drugim sastavnim dijelovima jugoslavenske federacije. Druga stvar što bih želio istaknuti jest zašto smo tako brzo priznali te dvije republike. Prije svega jer mislimo da to može pridonijeti prekidu neprijateljstava, a i zbog jednoga drugog razloga: jer smo u našim diplomatskim kontaktima s drugima već prije više mjeseci shvatili da su svi međunarodni partneri uvjereni da će jednog dana trebati priznati te republike. Svi su u to uvjereni. Ne može se ići nazad. I još jedan, treći razlog: Sveta Stolica nije država, nije politička sila, nije niti samo jedna europska stvarnost. Dakle, slobodna je. Slobodna je djelovati jer brani etničke, moralne principe. Ali, očito, ona ne improvizira. Ona se odlučila na priznanje prema principima Helsinkija... slijedeći Helsinški akt iz g. 1975.« ¦ Trojica velikana zaslužnih za hrvatsku samostalnost u Zagrebu godine 1994.

Gk-24-25.p65

25

16.1.2007, 11:20

¦ Dr. Franjo Tuđman

Porušene i oštećene petsto sedamdeset dvije crkve — Republika Hrvatska platila je veliku cijenu samostalnosti. Izgubljeni su brojni životi branitelja i civila, mnoštvo je osoba prognano sa svojih ognjišta, domovi su porušeni i opljačkani. Katoličke su crkve i ostala vjerska zdanja bili također agresorske mete, pa je dobro prisjetiti se nekih brojidbenih podataka. Tijekom srpske agresije na Hrvatsku stradalo je 1426 crkvenih objekata, preciznije: 572 crkve (od kojih je do temelja srušeno 116), 254 kapele, 286 župnih kuća, 80 samostana, stotinjak groblja i 134 križeva krajputaša. Naporima i trudom domaćih vjernika i svećenika, materijalnom pomoći hrvatskih vlasti i inozemnim donacijama ponovno je velik dio njih sagrađen i obnovljen, a obnova još uvijek traje. održali zasjedanje upravo 15. siječnja, što je svakako znakovito i nije slučajno, uputili su poruku u kojoj je između ostaloga stajalo: »Radost hrvatskog naroda radi uspostavljene i međunarodno priznate hrvatske države radost je i biskupa - pastira Crkve u Hrvatskoj. Time ujedno izražavamo poštovanje čvrstoj i ustrajnoj volji naroda, izražavanoj na mnogo načina u prošlosti, a u sadašnjosti iskazanoj slobodnim izborima i referendumom kao zakonitim demokratskim načinima donošenja političkih odluka.« Između Svete Stolice i Republike Hrvatske u sljedećem su razdoblju slijedile očekivane diplomatske aktivnosti, kao što je uspostava redovitih diplomatskih odnosa 8. veljače 1992, imenovanje prvog nuncija u RH nadbiskupa Giulija Eunaudija 29. veljače iste godine, njegova predaja vjerodajnica predsjedniku Tuđmanu 11. svibnja u Zagrebu, predaja vjerodajnica prvoga hrvatskog veleposlanika u Vatikanu Ive Livljanića papi Ivanu Pavlu Drugome 3. srpnja... Jednako su tako i katolički biskupi, članovi Hrvatske biskupske konferencije, održali svoje prvo plenarno zasjedanje 9. i 10. lipnja u Zagrebu, nakon prestanka djelovanja Biskupske konferencije Jugoslavije. ¬


feljton_2007_03