Issuu on Google+

Obilježavanje 80 godina rada Caritasa Zagrebačke nadbiskupije

Ususret bližnjemu

Ususret bližnjemu

Caritas Zagrebačke nadbiskupije


Ususret bližnjemu

Obilježavanje 80 godina rada Caritasa Zagrebačke nadbiskupije


Ususret bližnjemu

Obilježavanje 80 godina rada Caritasa Zagrebačke nadbiskupije Izdavač: Caritas Zagrebačke nadbiskupije, Vlaška 36, 10000 Zagreb Tel. 01/4817 716; faks 01/4852 864 czn@czn.hr; www.czn.hr Za izdavača: s. Jelena Lončar, ravnateljica Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, 10000 Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks 01/4974 319 prodaja@glas-koncila.hr; www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Ivan Miklenić Biblioteka: Ljudi i događaji. Knjiga 38 Urednica: s. Jelena Lončar Jezično oblikovanje: s. M. Ines Tutić Suradnici u pripremi: mons. Nedjeljko Pintarić, Zvonko Erceg, Elza Parlov Grafičko oblikovanje Blaženka Matić Fotografije: Arhiva Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, Glas Koncila, Stjepko Moškatelo Tisak: Grafika Markulin, Lukavec ISBN 978-953-241-410-3 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 858018

2


Sadržaj Ususret bližnjemu........................................................................................................ 5 Bog ljubi vesela darivatelja............................................................................................ 9 Osamdesetljetni hod s bližnjim u nevolji....................................................................... 11 Povijesni pregled.........................................................................................................13 Obitelj – nositeljica života............................................................................................23 Skrb o djeci................................................................................................................35 Pomoć bolesnima.......................................................................................................47 Briga za starije i nemoćne.......................................................................................... 59 Solidarnost sa siromašnima......................................................................................... 71 Dragovoljstvo i župni caritasi...................................................................................... 83 Caritas – mjesto susreta..............................................................................................95 Adresar....................................................................................................................105

3


ususret bli탑njemu


6


»Što hoćemo? Ništa novo! Hoćemo samo pokazati da u Katoličkoj Crkvi još živi onaj duh, koji je Božanski Spasitelj ulio u nju. Hoćemo pokazati da u Katoličkoj Crkvi još živi duh djelotvorne ljubavi. Hoćemo da ona lijepa svjetiljka, što ima gorjeti u srcu svakoga kršćanina – a to je djelotvorna ljubav – da ta svjetiljka i dalje stoji pred licem Gospodnjim. Ako bi se pak gdjegod počela gasiti, da joj nanovo dolijemo ulja. A ako bi se gdjegod nesrećom sasvim ugasila, da ju nanovo upalimo«. (Alojzije Stepinac) 7


Bog ljubi vesela darivatelja

Raduje me što, kao zagrebački nadbiskup, mogu svojom riječju popratiti osamdesetu obljetnicu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i poželjeti ovoj važnoj nadbiskupijskoj Ustanovi blagoslovljen rad u budućnosti. Milosna je okolnost što se ta obljetnica slavi u Godini vjere kada svi nastojimo učvrstiti svoju vjeru i pouzdanje u Boga. Temelji Caritasa Zagrebačke nadbiskupije sazdani su na vjeri ljubavlju djelotvornoj (usp. Gal 5,6), a učvršćeni rukom tadašnjeg pastira zagrebačke Crkve, sada blaženog Alojzija Stepinca. Svjedočeći da Duh Božji živi u Crkvi, naš je Blaženik nastojao da djelotvorna ljubav nađe mjesta u srcu svakog kršćanina. Kršćanska ljubav – Caritas, pod zaštitom blaženog Alojzija, desetljećima gori i svijetli te unatoč nevremenima svjedoči svoju snagu. Svjedočeći kršćansku ljubav Caritas Zagrebačke nadbiskupije 80 godina gradi zajedništvo i solidarnost, obnavlja odnose, njeguje osjetljivost za potrebe bližnjih. Stoga potičem naš Caritas da uvijek bude prisutan ondje gdje su potrebe veće, prema riječima svetog Pavla: »Tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili

na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo; kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka« (2Kor 9, 6-9). Kršćansko slavlje obljetnica usmjeruje pogled prema Bogu Stvoritelju života i Gospodaru vremena, te poziva na zahvalnost Gospodinu za primljene darove i milosti sa željom da u vremenu što nam ga daje na raspolaganje budemo više vjerni. Odajem priznanje svima koji karitativnim radom i dobrotvornošću ugrađuju svoje sposobnosti, vrijeme i sredstva na duhovnu i materijalnu dobrobit bližnjih. Neka potrebni i siromašni po Isusovoj želji uvijek imaju povlašteno mjesto u kršćanskim zajednicama. Na vodstvo Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, kao i na sve nekadašnje i sadašnje zaposlenike, dobročinitelje i volontere rado zazivljem blagoslov Trojednog Boga te zagovor Marije Majke Crkve i blaženog Alojzija Stepinca.

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački

U Zagrebu, na spomendan sv. Vinka Paulskoga, 27. rujna 2013. godine.

9


Osamdesetljetni hod s bližnjim u nevolji Ljubav prema bližnjemu temeljni je postulat kršćanskoga života. Ona se u radu Caritasa očituje u konkretnim djelima, a kao snažan stup crkvenosti jača vjeru pojedinca i daje vjerodostojnost Crkvi. U minulih osamdeset godina, tkanih od vremena i nevremena, ispunjenih radom u tajnosti i procvatom tog rada, u ratu i miru,... ta i takva ljubav uspjela je u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije zadržati prepoznatljivu nit i ostati prisutnom među onima koji za njom žeđaju. Caritas se u svome radu s djecom i mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi, osobama s teškoćama u razvoju, beskućnicima, starijim i nemoćnim osobama, žrtvama obiteljskoga nasilja i drugim korisnicima susretao s teškim i bolnim iskustvima životnih sudbina koje su pojedince i obitelji usmjeravale prema Caritasu. Svaki je susret zasebna priča s vlastitim pečatom. Pred vama je knjiga u kojoj se nije išlo za proučavanjem i analiziranjem rada Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Osamdesetogodišnji rad Caritasa i njegov doprinos razvoju organiziranog karitativnog rada na ovim prostorima, kao i doprinos razvoju sustava socijalne skrbi, zaslužuje ozbiljan multidisciplinarni istraživački rad. Ovim djelom želimo dati poticaj na razmišljanje i djelovanje, na molitvu i rad. Ono što knjiga donosi nije ni povijest, ni sadašnjost, ni budućnost, nego svakodnevni život. Isti onaj život sa svim njegovim poteškoćama i izazovima kakav je bio prije osamdeset godina kada je Caritas formalno osnovan. Život prepun uspona i padova, radosti i boli, veselja i tuge, sastanaka i rastanaka, a nadasve – život prepun susreta. Blaženi Alojzije

Stepinac jednom je prigodom rekao: »Sunce na svodu nebeskom ima samo jedno svojstvo, a to je da na sve strane šalje svoje tople i svijetle zrake, da griju i svijetle ljudima.« Nije li upravo to zadatak i Caritasa? Ovom knjigom želimo slikom i riječju odaslati bar obris nebrojenih zraka svjetla i topline, dobrih djela i požrtvovnog rada zaposlenika i volontera Caritasa koji, uz pomoć brojnih znanih i neznanih dobročinitelja, slažu mozaik boljega svijeta i bude nadu onih koji, pritisnuti svakodnevnim brigama, upadaju u beznađe i lutaju bespućima života. Njezin naslov »Ususret bližnjemu« izrasta iz desetljeća hoda Caritasa Zagrebačke nadbiskupije u zauzetom radu za bližnje koji nas trebaju. U prigodi obilježavanja 80. obljetnice Caritasa, nastavljajući hod ususret bližnjemu, zahvaljujemo Bogu i svima koji su u proteklom razdoblju u njegov rad ugrađivali sebe i donosili zraku svjetla u život nemoćnih i potrebnih. Ujedno, iskrena hvala svim suradnicima koji su svesrdno i radosna srca svojom ljubavlju i marom pridonijeli da ova knjiga bude objavljena na trajan spomen našeg karitativnog rada. Osluškujući poruke pape Franje želimo nastaviti svoj hod u žaru vjere i svjedočiti Evanđelje svakodnevnim djelima ljubavi i solidarnosti prema svima koji u nevoljama života trebaju našu pomoć te se trajno zauzimati za one kojima je iz bilo kojeg razloga oduzeto dostojanstvo. s. Jelena Lončar, ravnateljica Caritasa

11


povijesni pregled


14


Služenje bližnjem u nevolji Dijakonija, caritas ili socijalno djelovanje Katoličke Crkve neodvojivo je povezno s biti njezina poslanja, a sve je to usko povezano s evangelizacijom i slavljenjem sakramenata. Štoviše, evangelizacija i slavlje sakramenata pokazuju svoj pravi smisao upravo u služenju bližnjem u nevolji. Stoga se tijekom povijesti Crkve mogu susresti različiti oblici karitativnog djelovanja. Organizirani oblik pomaganja ljudima u potrebi preko biskupijskih caritasa, kakav poznajemo danas, nastao je krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Prvi takav caritas osnovan je 1897. godine u Njemačkoj. Prvi biskupijski caritas u Hrvatskoj Dana 20. listopada 1933. godine osnovan je prvi biskupijski caritas u Hrvatskoj – Caritas Zagrebačke nadbiskupije. Tom činu prethodio je dugotrajan karitativni rad i nastojanja raznih katoličkih karitativnih udruženja te posebno karitativni žar zagrebačkih gradskih župnika. Poticanju duha djelotvorne ljubavi svekoliko je pridonio i zagrebački nadbiskup Antun Bauer koji je okružnicom iz 1931. godine, ali i na druge načine, poticao svećenstvo na osnivanje karitativnih organizacija. S tim ciljem u Zagrebu je u svibnju 1932. godine osnovan »Katolički karitativni sekretari-

jat« za grad Zagreb kao zajednička uprava svih konferencija i društava sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu kojih je tada bilo devet. Uloga Katoličkog karitativnog sekretarijata bila je proučavanje i skupljanje podataka, kako bi se karitativni rad podigao na suvremenu razinu te bi se i s malo sredstava moglo postići najveće uspjehe pomažući potrebnima. Sekretarijat je među ostalim pomagao opskrbljivanjem tijekom zimskih mjeseci 5 pučkih kuhinja u Zagrebu (Maksimir, Črnomerec, Savska cesta, Vrhovec i Palmotićeva, a od 1934. godine i Vrbanićeva). Objavljivanjem Okružnice i Proglašenjem Statuta za karitativni rad u zagrebačkoj nadbiskupiji dana 20. listopada 1933. godine nadbiskup Antun Bauer, zagrebački nadbiskup, službeno je osnovao Caritas Zagrebačke nadbiskupije čime se dotadašnji rad Katoličkog Karitativnog Sekretarijata protegnuo na područje cijele Nadbiskupije. Cilj osnivanja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije bio je povezivanje svih do tada postojećih karitativnih inicijativa i nastojanja u jednu krovnu organizaciju koja će koordinirati i organizirati karitativni rad na području Zagrebačke nadbiskupije. O tomu piše vlč. Stepinac u uvodniku prvog broja KARITASA, vjesnika za karitativnu akciju Nadbiskupije zagrebačke. Prvi predsjednik, odnosno nadbiskupov vikar za Caritasa bio je dr. Mijo Međimorec, a prvi ravnatelj dr. Antun Metzger. Sjedište Caritasa bilo je na adresi u Vlaškoj 36, na kojoj se i danas nalazi uprava Caritasa,

Ljudsko društvo nalazi se u časovima teške nevolje. Duh razdora, međusobnog neprijateljstva i sebičnosti zavladao je državama i narodima. Kristovo evanđelje, koje je jedino moćno da dade čvrsti temelj i izvor onakvog društvenog i pojedinačnog života, kakav dolikuje čovjeku, biva ili prezirano ili odnemarivano. Iz idejnih i ćudorednih zabluda suvremenog društva rodile su se teške materijalne nevolje, koje su pritisle bezbroj pojedinaca i čitavih obitelji. Iz okružnice nadbiskupa Antuna Bauera Katolički list, br. 48., 26. studenoga 1931.

15


gdje je djelovala Središnjica Karitasa Nadbiskupije zagrebačke koja je prema Statutu imala zadaće: voditi, savjetovati, pokretati, promicati i nadzirati sve što služi postignuću svrhe – njegovanju, jačanju i širenju djelotvorne kršćanske ljubavi. Preko Središnjice izrađuju se žigovi, tiskaju tiskanice, kartoni za članove Caritasa, za evidenciju onih koji traže pomoć, kartoni primljene pomoći, legitimacije korisnika, blokovi za pružanje pomoći sirotinji, doznake za hranu, doznake za skladišta i trgovinu, arci za izvide na terenu, organiziraju se predavanja i tečajevi na temu karitativnog rada. Prvi broj časopisa Karitas U siječnju 1934. godine iz tiska izlazi prvi broj časopisa KARITAS, vjesnika za karitativnu akciju Nadbiskupije zagrebačke, a urednik prvih pet brojeva bio je dr. Alojzije Stepinac. Časopis se tiska u 2000 primjeraka, a od 6. i. 7. broja uredništvo preuzima dr. Vilim Nuk, jer je Stepinac imenovan nadbiskupom supomoćnikom. Časopis izlazi samo dvije godine 1934.-1935. u svega 24 broja. Zadaća ovog časopisa bila je poučavati i savjetovati, bodriti i izvještavati o svemu što se tiče karitativnih aktivnosti. Tijekom ratnih godina objavljena su tri karitasova godišnja izvješća, za 1942., 1943. i 1944. godinu. Dana 16. studenoga 1933. godine dr. Alojzije Stepinac izabran je za privremenoga predsjednika Zajednice Karitasa Nadbiskupije zagrebačke za područje grada Zagreba, a 11. prosinca 1933. godine izabran je za pred-

16


sjednika Zajednice. Pod njegovim predsjedanjem sve župe, osim jedne, na području grada Zagreba imaju do ožujka 1934. godine osnovane Odbore Caritasa (grad Zagreb je tada bio podijeljen na petnaest župnih zajednica). Dana 28. svibnja 1934. godine dr. Alojzije Stepinac imenovan je biskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Stepinac proširuje karitativni rad na područje cijele Nadbiskupije Nadbiskup supomoćnik Stepinac nastoji proširiti karitativni rad na području cijele Nadbiskupije. Tako je u razdoblju od 8. do 28. rujna 1934. godine u ulozi kanonskog vizitatora u Podravini s njim u pratnji bio i ravnatelj Caritasa Zagrebačke nadbiskupije koji je održao 29 javnih govora i predavanja na temu caritasa čime se nastojalo potaknuti kler i vjernike na organiziranu djelotvornu kršćansku ljubav – caritas. Nakon smrti nadbiskupa Bauera, dana 7. prosinca 1937. godine, Stepinac preuzima vođenje Zagrebačke nadbiskupije. Vremena koja su uslijedila bila su teška i opasna. Ljudi, pritisnuti svim mogućim nevoljama i opasnostima, spas su tražili u Nadbiskupskom dvoru gdje ih je mons. Alojzije Stepinac primao, slušao i pružao pomoć gdje god je mogao. Dolazak tih ljudi samo je pokazatelj uvjerenja koje je vladalo među ljudima kako će kod zagrebačkog nadbiskupa doista moći naći pomoć i zaštitu i kako je Nadbiskupski dvor posljednje utočište pravde i kršćanske ljubavi. Kada se krajem tridesetih godina počela zahuktavati nacistička mašinerija progona i uništenja, nadbiskup Stepinac osnovao je dana 31.

prosinca 1938. godine Akciju za pripomoć izbjeglicama. Premda su ga mnogi zbog toga napadali i osuđivali, Stepinac je nastavio izbjeglicama pružati financijsku i moralnu pomoć, liječničku njegu i lijekove, osigurati poučavanje stranih jezika, posredovati pri sređivanju potrebnih dokumenata... Tijekom strašnog vihora Drugog svjetskog rata duša i pokretač karitativnih akcija bio je nadbiskup Stepinac. Brojnim okružnicama poziva župnike i vjernike na skupljanje materijalne pomoći za ljude u nevolji. Caritas spašava tisuće djece, izbjeglica i prognanika U tim strašnim ratnim godinama nadbiskup Stepinac i zagrebački Caritas spasili su tisuće dječjih života, zaštitili tisuće izbjeglica i prognanika, prikupili i podijelili tisuće tona hrane, kao i milijunske iznose novčanih sredstava, o čemu svjedoče sačuvani izvještaji Caritasa iz ratnih godina. Stepinac je učestalo intervenirao i štitio pojedince i skupine srpske nacio-

17


nalnosti, protestirao protiv progona nehrvatskog pučanstva, zauzimao se za spašavanje pravoslavnih episkopa i svećenika, pružao pomoć i zaštitu progonjenim i zatočenim Židovima, prosvjedovao protiv donošenja protužidovskih zakona, zauzimao se i posredovao pri spašavanju židovske djece, a brigu o njima povjerio Karitasu (Batelja, Bl. Alojzije Stepinac – utemeljitelj Caritasa, str. 16 – 25).

18

Zabrana rada Caritasa i konfiskacija imovine Završetkom Drugog svjetskog rata i dolaskom komunista na vlast 1945. godine nastupila su teška vremena za Katoličku Crkvu u Hrvatskoj. Od komunističkih progona nije bio pošteđen ni Caritas. Neprijateljski nastrojeni, komunisti se svim silama trude izbaciti Crkvu i njezine organizacije iz javnog života. Crkvi se zabranjuje javno i socijalno djelovanje da bi dana 2. ožujka 1946. godine MUP Narodne Republike Hrvatske donio rješenje o zabrani rada Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i predaji njegove cjelokupne imovine Crvenom križu. Komunističke su vlasti 1947. godine osudile dr. Vilima Nuka, ravnatelja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, na šest godina robije s prisilnim radom. Iako je organizirani karitativni rad bio zabranjen, karitativno djelovanje ipak nije sasvim prestalo. Karitativni duh živio je u brojnim pojedincima koji su potajno činili djela ljubavi. Taj žar raspiruje se ponovno 14. studenoga 1965. godine potaknut člankom »Sablazan bijede« objavljenim u Glasu Koncila (br. 22/1965) u kojem jedan čitatelj piše o siromašnima i njihovom teškom stanju te ravnodušnosti onih koji prolaze pokraj njih. Tekst je potaknuo veliki odaziv čitatelja koji su slali pomoć na adresu Glasa Koncila, te je uredništvo Glasa Koncila već u slijedećem broju pokrenulo rubriku »Tko je moj bližnji?« kroz koju su objavljivane molbe za pomoć, zahvale, popisi dobročinitelja itd. Pomoć koja je pristizala na


adresu Glasa Koncila slala se siromašnim obiteljima u Zagrebu, ali i u drugim mjestima. Nakon uvođenja rubrike »Tko je moj bližnji« u Glasu Koncila, došlo je do obnove Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Kardinal Franjo Šeper zaposlio je 1967. godine, gospođu Jelenu Brajša, s ciljem daljnjeg promicanja karitativne djelatnosti. Zbog zakonske nemogućnosti osnivanja samostalnog Caritasa, na prijedlog vodećih ljudi iz Međunarodnog Caritasa iz Rima, koji su se početkom svibnja 1968. sastali u Zagrebu, nadbiskup Franjo Šeper osniva »Ured za vezu Biskupske konferencije Jugoslavije s Međunarodnim Caritasom«, a sjedište mu je bilo u sklopu Glasa Koncila na Kaptolu 8, odnosno u nadbiskupijskim prostorijama na Kaptolu 31. Prepoznatljiv Caritasov rad za napuštenu i odbačenu djecu Gospođa Brajša je zajedno s nekolicinom suradnika, unatoč brojnim neugodnostima i problemima koje im je zadavala komunistička diktatura, nastojala činiti ono što su u sebi duboko osjećali da trebaju činiti. Skupljali su odjeću, hranu i druge potrepštine koje su potom dijelili potrebnima. U to vrijeme Caritas još nije imao jasne vizije, činilo se što se mo-

glo – jednom riječju gasilo se tamo gdje gori, a djelovalo se na cijelom području tadašnje Jugoslavije. Prijelomna točka u radu dogodila se dana 8. srpnja 1969. godine kada je gospođa Brajša ispred ulaza u ured pronašla kutiju od banana i u njoj živo dijete. Taj događaj usmjerio je budućnost Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Samo tijekom prve godine nakon prihvaćanja prvog djeteta Caritas je zbrinuo šezdeset i petero napuštene i odbačene djece po čemu je postao prepoznatljiv u zemlji i inozemstvu. Do današnjeg dana Caritas je zbrinuo više od 5.000 djece. Početkom sedamdesetih godina Caritas organizirano pomaže napuštenoj djeci, majkama i trudnicama, siromašnim obiteljima i osobama s invaliditetom. Djelovanje se odvijalo u gotovo nemogućim uvjetima, ali se iz godine u godinu povećavalo i širilo nošeno sve snažnijom podrškom pojedinaca i skupina iz zemlje i inozemstva. Kako je broj onih kojima je pomoć bila potrebna iz dana u dan rastao, tako je Caritas otvarao nove kuće za njihov smještaj. Uglavnom su to bili stari župni dvorovi ili popratne prostorije koje je Caritas obnavljao i prilagođavao potrebama onih koji će u njima biti smješteni (osobe s invaliditetom, novorođenčad, majke i trudnice, bolesnici, starije osobe...). Dugo očekivani izlazak iz ilegale i neočekivana briga za stradalnike Domovinskog rata Snažan procvat i potpun izlazak iz ilegale zagrebački Caritas doživljava stvaranjem suvere-

Ali nadošla su nova vremena, nove prilike, nove velike socijalne katastrofe, koje iziskuju našu posebnu skrb i brigu. Evo, dakle časna braćo i vjernici dovoljno motiva za nas da se svim srcem zauzmemo za sirotinju. No ljubav naša mora biti razumna. U doba gdje je svijet pod utjecajem zla izgubio osjećaj istinitosti i poštenja, valja da uznastojimo oko toga, da našu djelotvornu ljubav oćute prije svega oni, koji su je najviše potrebni. Iz okružnice nadbiskupa Antuna Bauera Katolički list, br. 48., 26. listopada 1933.

19


ne Republike Hrvatske. Dana 7. prosinca 1990. godine kardinal Franjo Kuharić ponovno osniva Caritas Zagrebačke nadbiskupije i donosi privremeni Statut, od Nadbiskupskog duhovnog stola potvrđen 19. studenoga 1993. godine, čime je Caritas Zagrebačke nadbiskupije stekao javnu pravnu osobnost na kanonskom i civilnom području. Širom Nadbiskupije osnivaju se župni caritasi, koji su svojim djelovanjem dali velik doprinos u zbrinjavanju stotina tisuća stradalnika rata. Humanitarna pomoć koja je pristizala iz cijeloga svijeta dijelila se potrebnima preko nadbiskupijskog Caritasa i župnih caritasa. U razdoblju od 1994. do 1995. godine Caritas osniva domove za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, za osobe s invaliditetom i starije osobe, te pokreće brojne inicijative. Deseci tisuća korisnika svih oblika pomoći kao i tisuće stranica arhivskog materijala svjedoče o nastojanju Caritasa u razdoblju Domovinskog rata i poslije njega. Zbog kvalitetnijeg obavljanja svojih aktivnosti Caritas je organizirao različite edukacije i seminare za svoje djelatni-

20

ke kao i za dragovoljce koji djeluju u župama i savjetovalištima, te seminare za udomitelje djece i odraslih. Radi ukazivanja na određene probleme i mogućnosti karitativnog rada te zagovaranja onih čiji se glas ne čuje, Caritas je organizirao brojne tribine i okrugle stolove kako za šire građanstvo tako i za ciljane skupine i pojedince. Osim toga, različitim publikacijama tijekom posljednjih desetljeća (Betanija, Bilten za bolesnike, Caritas danas, Novosti, Pri bolesničkom krevetu Caritas) Caritas je nastojao senzibilizirati javnost za potrebe korisnika te poticati na solidarnost i djelotvornu ljubav. Novi izazovi i poticaji djelotvorne ljubavi i evangelizacije Jedna od najvažnijih zadaća nadbiskupijskog Caritasa jest razvijanje mreže župnih caritasa i promicanje kršćanske solidarnosti u župama putem volonterskog rada utemeljena na evanđeoskim vrednotama i stručnim standardima.


Nakon nemjerljivog doprinosa župnih caritasa u zbrinjavanju izbjeglica, prognanika i stradalnika tijekom i nakon Domovinskog rata, nastupila je svojevrsna stagnacija karitativnog rada u župama. Želeći dati novi poticaj razvoju svjedočanstva djelotvorne ljubavi u župnim zajednicama mons. Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, obraćajući se volonterima župnih caritasa, poručio je: »Crkva bez Caritasa ne može. Tamo gdje nestaje Caritas, nestaje i crkvenosti. Caritas je djelotvorna ljubav koja potvrđuje i utjelovljuje evangelizaciju. Na razini naše Nadbiskupije plan je da se u svim župama osnuje caritas. Svaka će župa morati imati župni caritas. Kao što smo to učinili s pastoralnim i ekonomskim vijećima, tako ćemo učiniti i sa župnim caritasima« (Nadbiskup zagrebački mons. Josip Bozanić, 2. lipnja 2001. godine, obraćajući se sudionicima jednodnevnog seminara na temu Dragovoljni rad, koji je organizirao Caritas Nadbiskupije zagrebačke). U tom smislu je 16. prosinca 2002. godine u Službenom vjesniku Zagrebačke nadbiskupije (6/2002, str 270 – 272) objavljen i Pravilnik Župnih Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Trajno suočen s novim izazovima i potrebama Caritas Zagrebačke nadbiskupije uvijek iznova propituje svoje poslanje i mogućnosti djelovanja uvažavajući pri tom stručne standarde i nastojeći ostati vjeran evanđeoskim i crkvenim korijenima. Svjestan stalnih izazova i velike važnosti karitativnog rada unutar Crkve, a posebno u sklopu župnih zajednica kardinal Josip Bozanić odobrio je i potvrdio dana 24. travnja 2006. godine novi Statut Caritasa Zagrebačke

nadbiskupije ad experimentum na dvije godine te odredio da stupi na snagu 25. travnja 2006. godine. Novi izazovi i potrebe koji su se postavljali pred Caritas zahtijevali su njegovu reorganizaciju. Preustroj djelatnosti i aktivnosti, usklađivanje poslovanja s novim društvenim okolnostima te uvođenje novih standarda skrbi o korisnicima događaju se nakon što je službu ravnateljice Caritasa preuzela s. Jelena Lončar. Bog je ljubav Današnji Statut Caritasa Zagrebačke nadbiskupije zagrebački nadbiskup Josip kardinal Bozanić potvrdio je 8. svibnja 2013. godine te je odredio da stupi na snagu 10. svibnja 2013. godine. Na ovih nekoliko stranica prikazali smo samo najvažnije crtice iz bogate prošlosti Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Mnoge inicijative koje je samostalno pokrenuo zagrebački Caritas danas su sastavni dio sustava socijalnih usluga. Ovaj je Caritas bio pokretač brojnih djelatnosti, kako na socijalnom tako na karitativnom području. Unatoč tomu i danas se primjećuju tendencije da su Crkvu i Caritas izgura iz područja javnog i socijalnog djelovanja. Međutim, to se nikada neće dogoditi, jer prema riječima pape Benedikta XVI.: Crkva se nikada ne može osloboditi služenja ljubavi kao organiziranog djelovanja vjernika, a, s druge strane, neće nikada doći do situacije u kojoj neće više biti potrebe za ljubavlju svakoga pojedinog kršćanina, jer čovjek, osim pravednosti, treba i uvijek će trebati ljubav (Deus caritas est, 29). Zvonko Erceg, tajnik Caritasa

21


Caritas

Zagrebačke nadbiskupije

Adresar Uprava

Vlaška 36, 10000 Zagreb 01/4817 716, fax: 01/4852 864 www.czn.hr; czn@czn.hr

Sektor karitativnog rada i projekata: Vlaška 36, 098/386 285 eparlov@czn.hr

1. Služba za župne caritase Avenija Dubrava 220, 10040 Zagreb 01/2944 489, fax: 01/2944 511 098 408 976 rfutac@czn.hr 2. Socijalna služba Selska cesta 165, 10000 Zagreb 01/3668 824, fax: 01/3636 123 098 408 536 jbosnar@czn.hr 3. Obiteljsko savjetovalište Selska cesta 165/I, 10000 Zagreb 01/3668 822, fax: 01/3636 123 obiteljskosavjetovaliste@czn.hr 4. Volonterstvo i volonterske aktivnosti Avenija Dubrava 220, 10040 Zagreb 01/2944 489; ireic@czn.hr

5. Podjela materijalne pomoći Crnojezerska 18, 10090 Zagreb tel/fax: 01/3435 470; jcrnkovic@czn.hr tel. 01/34 57 175; nblagojevic@czn.hr 6. Kuća za smještaj roditelja čija su djeca na liječenju - Vukomerec Srednjopoljski put 20, 10000 Zagreb 01/2945 485; jbosnar@czn.hr 7. Skrb za beskućnike Rakitje, Ribička 4, 10437 Bestovje tel./fax: 01/3323 026; imavrek@czn.hr 8. Karitativna skrb za starije, nemoćne i bolesne osobe u njihovoj kući Selska cesta 165, 10000 Zagreb 01/3016 275, fax: 01/3636 123; sklaric@czn.hr 9. Kuća za odmor i izobrazbu Kalje, Žumberak Kalje bb, 10456 Kalje 098/408 534; mmadirazza@czn.hr

105


Sektor pružanja usluga socijalne skrbi Selska cesta 165, 098/408 536; jbosnar@czn.hr 1. Kuća Ljubavi (Savica-Šanci) Budaševska 20, 10000 Zagreb tel./fax: 01/2408 833; kucaljubavi@czn.hr

Sektor zajedničkih poslova

Ribička 4, 10437 Bestovje, 098/408 538 tel/fax: 01/3323 022, dhajtud@czn.hr skladiste@czn.hr

2. Kuća Trešnjevka Nijemčanska 14, 10000 Zagreb tel./fax: 01/3640 835; kucatresnjevka@czn.hr 3. Kuća Emaus (Dubec) Dubečka c. 83, 10040 Zagreb tel./fax: 01/2924 060 kuca.dubec@czn.hr 4. Kuća sv. Franje (Vugrovec) A. Šenoe 52, Vugrovec, 10360 Sesvete, tel./fax: 01/2044 010; kuca.vugrovec@czn.hr 5. Kuća za žrtve obiteljskog nasilja (tajna lokacija) Selska cesta 165, 10000 Zagreb 01/3668 824, fax: 01/3636 123; jbosnar@czn.hr 6. Kuća za djecu i odrasle osobe s tjelesnim i mentalnim oštećenjima »Bl. A. Stepinac«, Brezovička cesta 98, 10257 Brezovica 01/6537 806, fax: 01/6537 807, 099/2391 602; zkljajic@czn.hr

106


Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan. NIJE VAŽNO. VOLI GA! Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima. NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO! Ako ostvariš svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje. NIJE VAŽNO. OSTVARUJ SVOJE CILJEVE! Dobro koje činiš, već sutra će biti zaboravljeno. NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO! Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim. NIJE VAŽNO. BUDI ISKREN I POŠTEN! Ono što si godinama stvarao u času bi moglo biti razrušeno. NIJE VAŽNO. STVARAJ! Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći. NIJE VAŽNO. POMAŽI IM! Daješ svijetu najbolji dio sebe, a on će ti uzvratiti udarcima. NIJE VAŽNO. DAJ NAJBOLJI DIO SEBE! (Majka Terezija) 107


Obilježavanje 80 godina rada Caritasa Zagrebačke nadbiskupije

Ususret bližnjemu

Ususret bližnjemu

Caritas Zagrebačke nadbiskupije


Ususret bližnjemu