Issuu on Google+

O KNJIZI

Alojzije Žlebečić

A

Sve što sam na zagrebačkom Trnju nedjeljama propovijedao, u sva tri liturgijska godišta, sabrao sam u tri knjige, koje sam naslovio Per aspera ad astra – Kroz trnje do zvijezda. Svoje nedjeljne i blagdanske propovijedi zamislio sam kao osobni hod »kroz trnje do zvijezda«, želeći ovomu našem zemaljskom životu približiti dar neba, koji nam dolazi po Isusu Kristu. Zato sam za svaku liturgijsku godinu i upotrijebio dio završne euharistijske doksologije: Po Kristu (A), S Kristom (B) i U Kristu (C).

ALOJZIJE ŽLEBEČIĆ

rođen 1944, u Lučelnici na obroncima Vukomeričkih Gorica, zaređen je 25. lipnja 1972. za svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Župnim vikarom u župi Krista Kralja na zagrebačkom Trnju imenovan je 1973. godine, a 1976. postavljen je za upravitelja župe sv. Josipa u Šišljaviću. Poslije smrti dugogodišnjeg župnika župe Krista Kralja u Trnju preč. Dragutina Kocipera, imenovan je 1979. godine upraviteljem te župe, gdje je i danas.

Po Kristu

PER ASPERA AD ASTRA

PER ASPERA AD ASTRA

Po Kristu LITURGIJSKA GODINA Alojzije Žlebečić

A

Glas Koncila GK


Alojzije Žlebečić PER ASPERA AD ASTRA / KROZ TRNJE DO ZVIJEZDA PO KRISTU – GODINA A


Alojzije Žlebečić Per aspera ad astra / Kroz trnje do zvijezda Po Kristu Godina A Glas Koncila, Zagreb, 2012. Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 4874 319 e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Stjepan Pogačić Biblioteka: Nedjeljna biblijska poruka Knjiga 7 Izvršna urednica: Vlatka Plazzeriano Lektura: Dr. sc. Marija Znika Motiv na naslovnici: Križ s misnice izrađene za euharistijsko slavlje na Apostolskom pohodu pape Benedikta XVI. Hrvatskoj 2011. god. (Autori: Ivan Šaško – Ante Crnčević) Oblikovanje naslovnice: Mihael Puntarić Priprema za tisak: Glas Koncila Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u studenom 2012. ISBN 978-953-241-361-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 818442


Alojzije Žlebečić

PER ASPERA AD ASTRA KROZ TRNJE DO ZVIJEZDA PO KRISTU GODINA A

Glas Koncila Zagreb, 2012.


UVOD Mojih 40 godina slavljenja dana Gospodnjega

Moj najsretniji dan u životu bio je 25. lipnja 1972. godine, kad sam u zagrebačkoj katedrali, po rukama tadašnjega zagrebačkog nadbiskupa i kasnijeg kardinala Franje Kuharića, bio zaređen za svećenika. Tu sam sreću na osobit način osjetio pri prvome svom izlasku iz sakristije zagrebačke katedrale. Vani su me čekali moji najbliži: roditelji, sestra i mnogi rođaci po krvi, te brojna braća i sestre po vjeri. Sa svima sam se radosno izgrlio i potom s nekolicinom od njih pošao na zajednički ručak u prostorije bogoslovnog sjemeništa. Mi mladomisnici (a bilo nas je dvanaest, kao dvanaest apostola), bili smo najprije u sjemenišnoj blagovaonici s nadbiskupom, poglavarima i bogoslovima, da bismo potom pošli svaki do svojih gostiju. Još mi je sada svježe pred očima kako je nadbiskup Kuharić, nazdravljajući nama mladomisnicima, čitao naša mladomisnička gesla i kao prvo pročitao moje geslo: »Neka mi bude po tvojoj riječi!« (Lk 1,38) Bio sam toga časa vrlo ponosan što sam baš te Marijine riječi odabrao za svoje svećeničko geslo. Po tim Marijinim riječima htio sam se, naime, 5


kao mladomisnik poistovjetiti s Marijinom velikodušnošću, iako mi to, moram priznati, nikada nije ni na um palo da bi te iste riječi ikada mogle tako adekvatno odjeknuti u mom životu, kao što su to odjeknule u životu Blažene Djevice Marije. No, ono što sam toga svoga prvoga svećeničkoga dana osjećao, čini mi se da je bilo tako blizu Mariji idealnoga raspoloženja i predanja Bogu. Toga sam, naime, dana i sam bio spreman poći u bilo koju župu zagrebačke nadbiskupije. Svoju mladu misu slavio sam 16. srpnja 1972. godine, u rodnoj župi Majke Božje Snježne u Dubrancu, koja je smještena u središtu Vukomeričkih gorica, kojih 25 km južno od Zagreba. Iako je taj dan bila nedjelja, i eventualna mogućnost za spomen Majke Božje Karmelske, ja sam za svoju mladu misu izabrao rubrike od svetkovine Srca Isusova. Zašto? Na to pitanje ni danas ne znam pravo odgovoriti. Zato što sam svojevremeno kao dječak obavljao pobožnost prvih petaka i tome pridavao veliku važnost, ili zato što sam kroz svoju formaciju bio jedno vrijeme i član Družbe Isusove? Možda zbog jednog i drugog? Moja prva župa na koju sam bio poslan od strane Nadbiskupskoga duhovnog stola bila je župa Krista Kralja u zagrebačkom Trnju. Ovamo sam poslan na zamjenu tadašnjem župniku preč. Dragutinu Kociperu, začasnom kanoniku Prvostolnog kaptola, koji je u to vrijeme za svoj godišnji odmor dobivao za dvotjednu zamjenu nekoga od mladomisnika. Tako je 1972. godine pala kocka i na me. Kao mladomisnik, u šestoj (pastoralnoj) godini u bogosloviji, za Božić 1972, poslan sam u župu Lasinja, kojom je tada upravljao, sada već pokojni, vlč. Pavao Šatrak, župnik iz Pisarovinske Jamnice. Za Uskrs sam, pak, bio poslan u župu Ludina, kraj Popovače. Tu sam prvi put samostalno vodio, za početnika vrlo složenu, pashalnu liturgiju, tako da je to za mene kao svećenika bilo pravo vatreno krštenje. U rujnu 1973. godine dekretiran sam za kapelana prečasnom Dragutinu Kociperu, u župi Krista Kralja u zagrebačkom Trnju. S ponosom ističem da sam tim dekretom postao i prvim kapelanom u povijesti ove župe. Ranijih godina su, uglavnom nedjeljom, župniku Kociperu pomagali oci dominikanci, isusovci i franjevci s Kaptola, da bi onda od Nadbiskupskoga duhovnog stola zatražio stalnog pomoćnika. Zašto baš mene? Netko mi je kasnije došapnuo da je to učinio po savjetu ovdaš6


njih sestara dominikanki. Kasnije sam primijetio da me i on sam osobno veoma volio i cijenio. Moja kapelanska služba u župi Krista Kralja u Trnju trajala je tri godine. 20. rujna 1976. godine imenovan sam upraviteljem župe svetoga Josipa u Šišljaviću. I tu sam proboravio samo tri godine, da bi nakon smrti preč. Dragutina Kocipera († 9. V. 1979), 23. rujna 1979 dekretom nadbiskupa Franje Kuharića preuzeo upravu župe Krista Kralja. U njoj sam ostao ne tri, nego (do ove godine) 33 godine. Ovdje, u župi Krista Kralja, u zagrebačkom Trnju, zatekla me i moja 40. obljetnica svećeništva. I ako me Bog poživi još tri godine, koje sam kao jedine proveo izvan ove župe u župi svetoga Josipa u Šišljaviću, onda bih mogao u Trnju napuniti punih četrdeset godina svećeničkoga služenja, kao što je to Mojsije služio Izraelu u pustinji. Dakako, smatram neprimjerenim sebe uspoređivati s Mojsijem. Ali, neke poveznice, makar i neznatne, ipak u tom četrdesetogodišnjem služenju između nas postoje. Mojsije je nakon četrdeset godina putovanja kroz pustinju, prije nego je doveo Božji narod u Obećanu Zemlju, bio pozvan u vječnost. I ja se, također, u četrdesetoj godini svoga misništva osjećam sve više na kraju životnoga hoda. Mojsije je u pustinji često tražio malo žbunja i trnja, a ja sam ga sve svoje vrijeme imao u preobilju. Ponekad sam od »trnja« bio i sav »izgreben«. Kao i Mojsije, i ja osjećam da nisam do kraja uspio učiniti ono što sam želio učiniti. Htio sam ostvariti veliku ideju blaženoga Alojzija Stepinca – sagraditi spomen-čin u čast tisuću tristote obljetnice pokrštenja Hrvata, izgradnjom ovdašnje župne crkve Krista Kralja i pripadajućega pastoralnoga centra. Je su li moje želje bile neutemeljene? Ne znam. Izgleda da ću to saznati tek u vječnosti. No, uza sve svoje slabosti, ja sam se trudio širiti kraljevstvo Božje ovdje u zagrebačkom Trnju. O tome živo svjedoče i ove moje napisane propovijedi. Sve što sam nedjeljama propovijedao u sva tri liturgijska godišta (A, B i C) sabrao sam u tri knjige, koje sam naslovio PER ASPERA AD ASTRA – KROZ TRNJE DO ZVIJEZDA. A tako je doista i bilo. Većina mojih svećeničkih godina, provedenih ovdje u Trnju, bile su stvarno trnovite. Često »izboden trnjem«, u svoj svojoj izranjenosti krčio sam to trnje koje me htjelo ugušiti i umjesto njega sam sadio plemenite biljke. 7


To su, naime, duše mojih dragih Trnjana koje su osnaživane i hranjene Božjom riječju, koju sam im godinama lomio. Sve svoje nedjeljne i blagdanske propovijedi zamislio sam kao osobni hod »kroz trnje do zvijezda«, želeći ovomu našem zemaljskom životu približiti dar neba, koji nam dolazi po Isusu Kristu. Zato sam za svaku liturgijsku godinu i upotrijebio dio završne euharistijske doksologije. Godinu A nazvao sam Po Kristu. To mi je nekako posve logično. Pa, po kome, nego po Kristu? Sjećam se kad sam kao petnaestogodišnjak bio primljen u sjemenište na Šalati, da su mi pred vratima rektorata rekli tada prisutni magistri: »Lojzek, sad si naš!« – što mi je tada zvučalo dosta neobično. Mislio sam u sebi: »Kako to njihov?« Sada vidim da je već tada u meni kriomice živio mali marksist i komunist, iako sam imao dobre kršćanske roditelje, s kojima sam se svaki dan molio. Danas sam, zaista, zahvalan Bogu da me je kroz život vodio Kristovom stazom. Isusov put me je istinski oduševio. Na njemu sam otkrio »kraljevstvo istine i života,« koje u Kristu naviješta Stari i otkriva Novi zavjet. Zbog toga sam kao propovjednik uvijek davao prednost svetopisamskim porukama. Posebno su mi bile drage propovijedi naših istaknutih bibličara: o. Bonaventure Dude, mons. Mate Zovkića, dr. Adalberta Rebića, fra Ivana Dugandžića, teologa fra Rufina Šilića i liturgičara o. Martina Kirigina te dr. Vladimira Zagorca. Njihovim sam se propovijedima služio i beskrajno sam im zahvalan na lomljenju Božje riječi za naš svakodnevni život. Sve godine svoga svećeništva služio sam se kao priručnicima Službom riječi i Živim vrelom. Njih sam u svakoj pripremi za nedjeljnu propovijed konzultirao. Osim toga, za svaku propovijed tražio sam i neki primjer iz života. Vjerujem da ćeš i ti, dragi čitaoče, od svega ovoga moga truda imati bar malo koristi.

8


MOLITVA SVEĆENIKA PRIJE MISE Uključi me, Gospodine, ovaj čas u najveći čin svoje spasonosne ljubavi, koju nam iskazuješ po svakom euharistijskom slavlju. Upotrijebi čitavo moje biće, kako bi Tvoja neizmjerna ljubav, preko mene, tvoga nedostojnoga sluge, mogla ulaziti u moju i Tvoju braću ljude, koje si ovdje danas okupio. Uđi, Gospodine, bogatstvom svoje neizmjerne ljubavi u me, grešnoga čovjeka; spali ognjem svoga Svetoga Duha svu moju grešnu stvarnost i omogući mi tako djelovati da Ti upravljaš mojim mislima riječima i djelima u ovom činu euharistije, pa da prisutni i ovdje okupljeni narod dobije potrebnu i učinkovitu Tvoju duhovnu okrepu. Vjerujem da Ti to možeš i hoćeš učiniti, jer živiš i kraljuješ, s Bogom Ocem, u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, posve vijeke vjekova. Amen.

MOLITVA SVEĆENIKA NAKON MISE Hvala Ti, Gospodine, za dar današnje euharistije, u kojoj si upotrijebio mene, svoga nedostojnoga slugu, da po meni danas predsjedaš, govoriš i dijeliš svoje božanske darove okupljenomu narodu. Daj, Gospodine, da ovaj tvoj sveti puk, po daru današnje euharistije, može u sebi plodonosno ostvarivati ono što je od Tvoje darežljivosti primio. Pomozi mu, da sveti oganj, što si ga u njemu zapalio, može raspirivati i u svojim bližnjima. Neka vatrom Tvoje božanske ljubavi osvjetljava i ražaruje svijet u kojem živi, noseći mu radost današnjeg, i svakog daljnjeg, susreta s Tobom. Podaj mu, da, snagom Tvoje spasonosne ljubavi, sve svoje dane na zemlji živi u trajnoj želji, da se jednom kao Tvoji otkupljenici zajedno nađemo i radujemo s Tobom, gdje Ti živiš i kraljuješ, s Bogom Ocem, u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, posve vijeke vijekova Amen.

9


DOŠAŠĆE Došašće je naš hrvatski naziv za vrijeme kojim mi kao katolici započinjemo svaku od triju liturgijskih godina. Korijen toga našeg liturgijskog naziva nalazi se u latinskoj riječi adventus, što znači dolazak. Dakako, ovdje se ne radi o bilo kakvom dolasku. Kad bi se radilo samo o naravnoj pojavi nečega ili nekoga, moglo bi se govoriti o dolasku u pozitivnom i negativnom smislu. U čisto naravnom događanju nečiji dolazak bi nas mogao razveseliti, kao dolazak voljene osobe – mame, tate, rođaka, prijatelja. Istovremeno bi nas mogao uvelike razočarati i rastužiti dolazak lopova, razbojnika, ubojice ili samo vjesnika zlog događaja za nas. Ovdje se, međutim, ne radi o običnom prirodnom dolasku, nekoga ili nečega, ma da u svemu tome nije ni isključena naša ljudska priroda. Radi se, naime, o Božjem dolasku među nas ljude, dakle, o nadnaravnom događaju, koji nas u naravnom smislu nadilazi, ali se, također, radi i o događaju koji u sebi sadrži i stvarni ljudski dolazak, po utjelovljenju Sina Božjega, koji je uzeo na se našu ljudsku sudbinu, da nam bude u »svemu jednak, osim u grijehu.« Riječ je, dakle, o dolasku koji možemo osloviti velikim slovom D. Taj dolazak je Bog najavio već na samom početku ljudskoga roda. Čim je čovjek sagriješio i doživio tužne posljedice grijeha – bol i gubitak pravoga života, Bog mu je obećao Spasitelja. Evo kako je to opisao sveti Pavao u svojoj poslanici Galaćanima: »A kada dođe punina vremena odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi, te primimo posinstvo.« (Gal 4,4-5) Prema tim riječima svetoga Pavla očito je da su Izraelci, kao izabrani Božji narod, bili prvi koji su trebali taj Božji dolazak uočiti i zatim njime obradovati sve ostale narode svijeta. Sam će Isus to i potvrditi u razgovoru sa Samarijankom kad joj reče da »spasenje dolazi od Židova.« (Iv 4,22) Navještaj te radosne vijesti, bez obzira na neprihvaćanje Krista od dijela židovskoga naroda, doista je ponikao od Židova. Apostoli su bili Židovi, kojima je Isus prije svoga uzašašća naredio: »Idite i učinite sve narode mojim učenicima! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! 10


Učite ih sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.« (Mt 28,18-20) Dolazak Sina Božjega i njegovo učovječenje je, dakle, događaj za sve ljude. I za one koji nikad ništa nisu o Isusu čuli, ili su, možda, o njemu krivo čuli, ili su, pak, bili sablažnjeni od navjestitelja njegove radosne vijesti. To potonje, to jest sablazan, često je mnoge duše udaljila od Krista. Više puta se u povijesti Crkve dogodilo da su sami kršćani bili pogubniji za Kristovo kraljevstvo ovdje na zemlji nego što su to općenito bili progonitelji Crkve. Osobito je to snažno uočljivo u prvim stoljećima Crkve. Život s Kristom bio je, naime, u kršćanstvu mnogo upečatljiviji u vrijeme progonstva Crkve (sve tamo do četvrtog stoljeća), nego što je to bio nakon 313. godine, kada je car Konstantin dao Crkvi slobodu. U vrijeme slobode Crkva je, naime, doživjela mnoge hereze unutar same sebe. U njoj su se pojavili s jedne strane oni koji su nijekali Isusovo čovještvo, a s druge strane, pak, oni koji su nijekali Isusovo Božanstvo. Crkva je zbog toga morala sazivati ekumenske sabore i preko njih osuđivati nastale hereze i heretike. No, same koncilske odluke nisu bile dovoljne. Trebalo je vjeru i praktično očuvati. Tako su onda i nastala unutar Crkve liturgijska slavlja, koja su samim slavljenjem održavala pravovjernost sveopće Crkve. Iz povijesti liturgijskih slavlja vidi se da je od samog početka Crkve bilo najvažnije slavlje Krista uskrsloga ili dana Gospodnjega. Rusi, primjerice, i nazivaju nedjelju Voskresenije – Uskrsovanje. Uskrsli Krist bio je u prva tri stoljeća toliko živo prisutan u članovima progonjene Crkve, da ih ni najgori progoni nisu mogli uništiti. Naprotiv, Crkva je postajala u tim progonima još jača, tako da je crkveni pisac iz 2. stoljeća – Tertulijan, zapisao onu glasovitu i često spominjanu rečenicu: »Sanguis martyrum, semen Christianorum – Krv mučenika sjeme je kršćana.« Međutim, kad je nakon progonstava malaksala živa kršćanska vjera, najprije kod predvodnika Crkve, pojedinih prezbitera i biskupa, i kad je hitno bilo potrebno očuvati poklad vjere, što je činjeno preko crkvenih ekumenskih sabora, onda je Duh Sveti u Crkvi nadahnuo i druga potrebna liturgijska slavlja, kao što je, primjerice, liturgijsko slavlje došašća. Ono je tada došlo kao potporanj živoj i uskrsloj prisutnosti Isusa Krista među nama. Isus, naime, nije dovršio svoje spasenjsko djelo i otišao, nego se na otajstveni način u svojoj Crkvi, koja je njegovo mistično tijelo, 11


uvijek iznova začinje i rađa. On po članovima Crkve neprestano raste »u mudrosti i znanju« te nas po svetim sakramentima obnavlja i suobličuje sebi i daje nam nadu da ćemo jednom biti potpuno suobličeni s njim, koji je »prvorođenac od mrtvih«. (Kol 1,18) Došašće je, dakle, posebno važno vrijeme. Ono nam pomaže da svjesnije doživljavamo Isusov dolazak među nas ljude. Njegov povijesni dolazak k nama, je ujedno i trajni ostanak među nama. Isus se nije od nas udaljio, time što je svojim uzašašćem na nebo uzdigao u nadnarav naše čovještvo. On je i dalje ostao s nama i neprestano nas pohađa, krijepi i podržava u stanju milosti, da bismo jednom zauvijek uživali puninu vječnoga života. Došašće je, dakle, vrijeme, koje od nas iziskuje malo više ozbiljnosti i napora. Tako po prihvaćanju pokore imamo veću mogućnost da se živo susretnemo sa svojim Spasiteljem, i u zajedništvu s njim iz dana u dan postajemo dar ljubavi Božje za svijet u kojem živimo. Najsvjetliji primjer istinskog druženja s Bogom, i potpuno ispunjenje Božjega plana za čovjeka, je bez ikakve sumnje Blažena Djevica Marija. Nju su oci Crkve nazvali »zorom« našega spasenja. Ona nam je, naime, rodila Svjetlo Svijeta – Krista Gospodina. Na spomen Bogorodice, koju je 431. godine tako prozvao Opći ekumenski sabor u Efezu, nastale su i prve zornice u Crkvi. U simbolu svitanja zore dana mi vidimo Mariju, koja nam dariva Isusa. Čini se, da zbog toga znaka – »zore« vječnoga života, Blažene Djevice Marije – ni Drugi vatikanski koncil nije dirao u zornice. One su ostale kao dragi i znakoviti običaj pobožnosti i nakon Drugoga vatikanskog koncila. Liturgijsko slavlje došašća nastalo je sve jačim vrednovanjem samog utjelovljenja Sina Božjega, to jest njegova čovještva, koje, istina, nije nikada bilo zanijekano u vjeri Crkve, ali nije ni bilo toliko naglašivano prvih stoljeća kršćanstva, koliko je bilo naglašeno Isusovo slavno otkupiteljsko djelo, po njegovoj smrti, uskrsnuću i uzašašću na nebo. Tek kad se u crkvenim redovima počelo naglašavati da je već samim Kristovim utjelovljenjem započeo novi i obnovljeni svijet, koji je već u nadi postao spašen od vječne smrti, sve učestalija je bila i imitacija Božića s Uskrsom. I za Božić se počelo pripremati, kao što je to već ranije činjeno po četrdeset dnevnoj pripremi za Uskrs. 12


njegovu volju htjela trpjeti. I to preko čovjeka koji nije bio katolik, jer Bog ne gleda tko je tko, nego kakav je tko! Ako se suobličujemo s Kristom i želimo živjeti kao on, onda nam on omogućava da i budemo kao on. Profesor Golub reče da mu je ovo bio najljepši od svih drugih Božića. To je pravi Božić, kad Božić prebiva u nama i upravlja s nama. Gledamo ga takvog i u svetom Stjepanu Prvomučeniku. Stjepan prašta, kao i Isus svojim neprijateljima. I jedan i drugi mole večernju molitvu Izraelca: »U ruke tvoje, Gospodine, predajem Duh svoj!« (Ps 31, 6) Isus predaje Duh svoj Ocu, a Stjepan Isusu: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« (Dj 7,59) Očito se Kristovo djelo nastavlja u njegovim izabranicima. Eto prave poruke Božića – utjelovljenje Božjega u čovječanstvo. U stvaranju Bog čovjeka čini sebi sličnim – u otkupljenju on postaje sličan čovjeku, da bi čovjek doživio dostojanstvo Boga. I on, od časa svoga utjelovljenja, neprestano širi svoju prisutnost i pobožanstvenjuje čovjeka. Čitamo u Djelima apostolskim kako Isus »stoji«, ne sjedi, s desne Boga Oca, dok Stjepan nastupa u njegovo ime (usp. Dj 7,36). Zašto? Da ga podrži, da radi s njim, da mu pomogne. Isus je i s nama tu. On i nas posebno pomaže, hrabri i krijepi u ovom euharistijskom slavlju, ali ne samo kroz ovo slavlje, nego on želi s nama trajno biti i iz nas djelovati, kao što je djelovao iz Prvomučenika Stjepana i tolikih drugih svetaca. Amen!

451


O AUTORU Alojzije Žlebečić rođen je 25. kolovoza 1944. godine u selu Lučelnici na obroncima Vukomeričkih Gorica, u župi Majke Božje Snježne, Dubranec. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu da bi 3. rujna 1959. godine ušao u Dječačko sjemenište u Zagrebu, na Šalati. Po završetku drugog razreda gimnazije ušao je 15. kolovoza 1961. godine u Družbu Isusovu. Nakon dvogodišnjeg novicijata nastavio je treći i četvrti razred gimnazije, da bi u polovici četvrtog razreda, 25. ožujka 1965. godine, bio pozvan u vojsku. Dio gradiva drugog polugodišta četvrtog razreda položio je prije odlaska u vojsku, a dio nakon odsluženih 18 mjeseci vojnikovanja kada je u listopadu 1966. maturirao i odmah nastavio studij filozofije i teologije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove na Jordanovcu. Nakon četvrte godine studija nastavio je teološki studij na isusovačkom fakultetu u Dublinu, u Irskoj, pripremajući se za misije u Zambiji. Ali kako su u to vrijeme nastali dosta ozbiljni problemi u misijskoj postaji u Zambiji, odustao je od misija i zamolio otpust iz reda Družbe Isusove. U jesen 1971. godine vratio se u Zagreb, gdje je primljen u Nadbiskupijsko bogoslovno sjemenište i nastavio daljnji teološki studij, da bi 25. lipnja 1972. godine po rukama nadbiskupa Franje Kuharića u Zagrebačkoj katedrali bio zaređen za svećenika. U jesen 1973. godine imenovan je župnim vikarom u župi Krista Kralja na zagrebačkom Trnju, a nakon toga je u jesen 1976. godine postavljen za upravitelja župe Sv. Josipa u Šišljaviću. Poslije smrti dugogodišnjeg župnika župe Krista Kralja u Trnju preč. Dragutina Kocipera, imenovan je 1979. godine upraviteljem te župe, gdje je i danas.

452


SADRŽAJ UVOD.....................................................................................................................5 DOŠAŠĆE.............................................................................................................10 PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA.............................................................................15 DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA........................................................................18 TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA.........................................................................22 ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA....................................................................26 BOŽIĆNO VRIJEME..........................................................................................29 BADNJAK.............................................................................................................32 GOVOR IZ BETLEHEMSKE ŠPILJE................................................................34 BOŽIĆ – ROĐENJE GOSPODINOVO (polnoćka)........................................37 BOŽIĆ – ROĐENJE GOSPODINOVO (zornica)...........................................39 BOŽIĆ – ROĐENJE GOSPODINOVO (danja misa)......................................41 SVETA OBITELJ..................................................................................................44 STARA GODINA.................................................................................................48 SVETA BOGORODICA MARIJA – NOVA GODINA...................................49 DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU.....................................................................52 BOGOJAVLJENJE – SVETA TRI KRALJA (6. siječnja).................................54 KRŠTENJE GOSPODINOVO............................................................................57 KORIZMA............................................................................................................62 PEPELNICA ILI ČISTA SRIJEDA.....................................................................65 PRVA KORIZMENA NEDJELJA.......................................................................71 DRUGA KORIZMENA NEDJELJA...................................................................77 TREĆA KORIZMENA NEDJELJA....................................................................82 ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA..............................................................88 PETA KORIZMENA NEDJELJA.......................................................................94 CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE (procesija).......................98 CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE.........................................100 SVETO TRODNEVLJE KRŠĆANSKE PASHE..............................................103 PRAKTIČNO VREDNOVANJE PASHALNOG OTAJSTVA TIJEKOM POVIJESTI................................................................................106 VELIKI ČETVRTAK – MISA VEČERE GOSPODNJE................................109 VELIKI PETAK – SLUŽBA MUKE GOSPODNJE........................................115 »EVO ČOVJEKA« (Iv 19,5)..............................................................................119 453


VELIKA SUBOTA – VAZMENO BDJENJE...................................................123 VAZAM – NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA..............................134 VAZAM – NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA (danja misa).......136 VAZAM – NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA (večernja misa)..139 USKRSNI PONEDJELJAK...............................................................................141 DRUGA VAZMENA NEDJELJA.....................................................................146 TREĆA VAZMENA NEDJELJA......................................................................150 ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA (Nedjelja Dobrog Pastira)....................153 PETA VAZMENA NEDJELJA..........................................................................157 ŠESTA VAZMENA NEDJELJA........................................................................161 UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – SPASOVO..................................................166 SEDMA VAZMENA NEDJELJA......................................................................169 PEDESETNICA – DUHOVI (duhovsko bdjenje)..........................................172 PEDESETNICA – DUHOVI (misa bdjenja)..................................................181 PEDESETNICA – DUHOVI............................................................................185 PRESVETO TROJSTVO...................................................................................188 TIJELOVO – TIJELO I KRV KRISTOVA.......................................................194 KLANJANJE.......................................................................................................198 DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU............................................................201 TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU.............................................................206 ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU........................................................210 PETA NEDJELJA KROZ GODINU.................................................................216 UZ PETU NEDJELJU KROZ GODINU (Dan života)..................................221 ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU...............................................................223 SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU............................................................229 OSMA NEDJELJA KROZ GODINU...............................................................235 DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU..........................................................242 DESETA NEDJELJA KROZ GODINU...........................................................248 JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU.................................................253 DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU..................................................257 TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU....................................................260 ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU................................................264 PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU....................................................269 ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU.....................................................274 SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU.............................................279 454


OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU...............................................283 DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU.............................................288 DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU...................................................293 DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU........................................298 DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU...................................304 DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU....................................309 DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU...............................315 DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU........................................320 DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU......................................326 DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU....................................331 DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU......................................335 DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU..................................339 TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU.....................................................343 TRIDESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU.........................................348 TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU.....................................353 TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU......................................358 KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA (1).......................................................362 KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA (2).......................................................369 PRIKAZANJE GOSPODINOVO – SVIJEĆNICA (2. veljače).....................374 BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC (10. veljače)...............................................380 GOSPA LURDSKA – SVJETSKI DAN BOLESNIKA (11. veljače)..............384 SVETI JOSIP (19. ožujka).................................................................................387 NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO – BLAGOVIJEST (25. ožujka)..............390 SVETI JOSIP RADNIK (1. svibnja).................................................................394 POHOD BDM I MAJKA BOŽJA OD KAMENITIH VRATA (31. svibnja)..................................................398 MARIJA MAJKA CRKVE................................................................................401 PRESVETO SRCE ISUSOVO...........................................................................404 BEZGREŠNO SRCE MARIJINO.....................................................................411 ROĐENJE SVETOG IVANA KRSTITELJA (24. lipnja)...............................414 SVETI PETAR I PAVAO, APOSTOLI (29. lipnja).........................................417 MAJKA BOŽJA BISTRIČKA (13. srpnja)......................................................420 SVETA MARIJA MAGDALENA (22. srpnja)................................................423 UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE NA NEBO – VELIKA GOSPA (15. kolovoza)............................................................426 455


ROĐENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE – MALA GOSPA (8. rujna)......432 SVI SVETI (1. studenoga).................................................................................436 DUŠNI DAN (1) (2. studenoga).......................................................................440 DUŠNI DAN (2) (2. studenoga).......................................................................443 BEZGREŠNO ZAČEĆE BLAŽENE DJEVICE MARIJE (8. prosinca)........446 SVETI STJEPAN PRVOMUČENIK (26. prosinca).......................................449 O AUTORU........................................................................................................452

456


O KNJIZI

Alojzije Žlebečić

A

Sve što sam na zagrebačkom Trnju nedjeljama propovijedao, u sva tri liturgijska godišta, sabrao sam u tri knjige, koje sam naslovio Per aspera ad astra – Kroz trnje do zvijezda. Svoje nedjeljne i blagdanske propovijedi zamislio sam kao osobni hod »kroz trnje do zvijezda«, želeći ovomu našem zemaljskom životu približiti dar neba, koji nam dolazi po Isusu Kristu. Zato sam za svaku liturgijsku godinu i upotrijebio dio završne euharistijske doksologije: Po Kristu (A), S Kristom (B) i U Kristu (C).

ALOJZIJE ŽLEBEČIĆ

rođen 1944, u Lučelnici na obroncima Vukomeričkih Gorica, zaređen je 25. lipnja 1972. za svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Župnim vikarom u župi Krista Kralja na zagrebačkom Trnju imenovan je 1973. godine, a 1976. postavljen je za upravitelja župe sv. Josipa u Šišljaviću. Poslije smrti dugogodišnjeg župnika župe Krista Kralja u Trnju preč. Dragutina Kocipera, imenovan je 1979. godine upraviteljem te župe, gdje je i danas.

Po Kristu

PER ASPERA AD ASTRA

PER ASPERA AD ASTRA

Po Kristu LITURGIJSKA GODINA Alojzije Žlebečić

A

Glas Koncila GK


PER ASPERA AD ASTRA / KROZ TRNJE DO ZVIJEZDA PO KRISTU – GODINA A