Issuu on Google+

www.glas-koncila.hr

p o v i j e s n o - d u h o v n i p r at i t e l j

Papa Ivan XXIII. Sveta Zemlja je blagoslovljena zemlja iz koje je granulo svjetlo evanđelja da obasja sav svijet. (Iz Albuma

ISBN 978-953-241-268-0

110 kuna

hodočasnika u Svetu Zemlju, Dnevnik duše, 1906. g.)

Papa Benedikt XVI. Sveta Zemlja, simbol Božje ljubavi prema njegovu narodu i prema čitavom ljudskom rodu, također je simbol slobode i mira koji Bog želi za svu svoju djecu… I tako je Sveta Zemlja postala sama u sebi metafora objave, »peto evanđelje«, kako ju je netko nazvao, koju se zbog njezine povijesti može smatrati mikrokozmosom koji u sebi sadrži trnoviti put čovječanstva prema kraljevstvu pravde, ljubavi i mira. (Angelus, 17. svibnja 2009. g.)

Doista, koje li radosti putovati tragovima Isusovim: spustiti se u spilju u kojoj se Isus rodio, dotaknuti svojom nogom vode Jordana u kojima je Isus kršten, piti vodu iz Jakovljeva zdenca iz kojeg ju je pio i Isus, nositi križ jeruzalemskim uličicama gurajući se kroz gužvu jeruzalemskih prolaznika i plakati na Kalvariji, na grobu Isusovu… Dr. Adalbert Rebić Knjiga je izvrsno pomagalo za hodočašće, ali i štivo za kasnije podsjećanje na sveta mjesta ili osobno studiranje podataka o uraslosti Riječi Božje u jedan narod i njegovu povijest. Mons. dr. Mato Zovkić Iz recenzije

120 kuna

Papa Ivan Pavao II. Sveta je Zemlja bila svjedokom rođenja, života, smrti i uskrsnuća Isusa Krista i prvih koraka Crkve… [Posjet Svetoj Zemlji] je poput povratka izvorima, korijenima vjere i Crkve. (Audijencija, 29. ožujka 2000. g.)

Sveta Zemlja

www.glas-koncila.hr

skupini talijanskih hodočasnika Milanske nadbiskupije tijekom hodočašća u Svetu Zemlju, 5. siječnja 1964. g.)

povijesno duhovni p r at i t e l j

ISBN 978-953-241-335-9

Papa Pavao VI. Posjet Svetoj Zemlji je poput povratka korijenima i omogućuje osjetiti žilu kucavicu koja, nakon mnogih godina i s tolike udaljenosti, i dalje živi u našoj duhovnosti, u našem vjerničkom životu; nije se nimalo promijenila od početaka, od iskona, nije ništa izgubila od svoje nepobitne autentičnosti. (Iz govora

Sveta Zemlja

rekli su:

Sveta Zemlja Darko Tomašević

povijesno-duhovni pratitelj

Sveta Zemlja je peto evanđelje. Ernest Renan


Otvori, Isuse, moje srce, nadu, misli i osjećaje svojoj poniznosti, revnosti i ljubavi. Obdari me svojom milošću, svjetlom i mirom. Usprkos mom otporu i oholosti razvij me do punine savršena čovjeka, kakav si bio ti u Nazaretu pred Bogom i ljudima, daj da i ja rastem u slavu Tvoga Oca. Amen!


povijesno-duhovni pratitelj

Darko Tomaťević

Sveta Zemlja


Darko Tomašević, Sveta Zemlja, povijesno-duhovni pratitelj Glas Koncila, Zagreb; KBF Sarajevo, 2013. Izdavač: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb, Hrvatska Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za izdavača: Stjepan Pogačić Suizdavač: Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu, J. Stadlera 5, Sarajevo, BiH Tel.: 033 / 533 516; faks: 033 / 441 252 E pošta: tajnistvo@kbf.ba www.kbf.ba Za suizdavača: Pavo Jurišić Biblioteka: Putovi vjere. Knjiga 4. Urednik: Nedjeljko Pintarić Jezično uređenje: Josip Sinjeri Grafičko oblikovanje: Mirjana Kos, Blaženka Matić Fotografije: Fotoarhiv Glasa Koncila, Zvonimir Atletić, Ilija Orkić, Shutterstock Ilustracije i karta: Darko Zloušić (str.: 15, 24, 91, 149, 217, 247, 285, 290) Priprema za tisak: Glas Koncila, Zagreb, Hrvatska Tisak: Grafika Markulin, Lukavec, Hrvatska 2. promijenjeno izdanje tiskano u ožujku 2013. ISBN 978-953-241-335-9 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 805005


Darko Tomaťević

povijesno-duhovni pratitelj

Sveta Zemlja II. promijenjeno izdanje


Pokaži, Bože, silu svoju, silu kojom se, Bože, boriš za nas iz Hrama svojega u Jeruzalemu!

Psalam 68


Uvod predgovor Ima nekoliko »krivaca« za ovu knjigu. To je u prvom redu fra Mika Stojić, koji me je negdje u studenome 2007. godine nazvao i zamolio da vodim skupinu hodočasnika u Svetu Zemlju. Ne znam kako me je našao, no ja sam tražio nekoliko dana za razmišljanje. Iako sam proveo jedno vrijeme svojeg studija u Svetoj Zemlji, nisam se spremao za vodiča. I jedno je provesti neko vrijeme u Svetoj Zemlji, a sasvim je drugo voditi ljude i tumačiti im pojedina sveta mjesta. Osim toga radilo se je o skupini dubrovačkih hodočasnika. Budući da sam svoje četiri godine sjemeništa proveo u Dubrovniku, u sjemeništu koje su tad vodili isusovci, znao sam što znači voditi ljude od kojih su mnogi i sami bili vodiči raznim turističkim skupinama. Dakle radilo se je o ljudima od zanata. I nije mi bilo baš lako prihvatiti se tog izazova. No želja da ponovno provedem neko vrijeme u Svetoj Zemlji bila je jača. I to je odlučilo. Prihvatio sam se izazova i počeo spremati za taj put. To je bio početak ove knjige. A onda je došla ideja da u Svetu Zemlju idu svećenici Vrhbosanske nadbiskupije. Svjestan sam da je najteže biti prorok »u svom zavičaju« i »među svojima«, tako da sam se nastojao još više pripremiti i naći što je moguće više zanimljivih detalja, da bih oštricu kritike što više otupio. Eto, to su bili glavni razlozi što je ova knjiga ugledala svjetlo dana. Već sam vodio nekoliko hodočasničkih skupina i neizmjerno mi je drago vidjeti ljude koje se ovo hodočašće doista dojmilo. A ne znam može li itko hodočastiti u Svetu Zemlju a da mu osjećaji ne prorade, da se vjera ne ražari. Jedan hodočasnik iz Dubrovnika mi je re5


kao: »Proputovao sam skoro cijeli svijet; prošao skoro sve turističke destinacije. No ovo je nešto posebno. Sveta Zemlja na jednu stranu, a sve ostalo na drugu.« Jedan drugi hodočasnik je prijatelju koji se spremao na hodočašće rekao: »Vrijeme ćeš odsada brojiti kao život prije hodočašća i život poslije hodočašća.« I onaj tko nije bio, možda ne će povjerovati u to. Ali onaj tko otiđe, uvjerit će se u istinitost tih tvrdnji. Čuo sam jednog turista kako u Jeruzalemu komentira: »Sveta Zemlja? Ma što ima u njoj sveto? To ime nema nikakvo značenje, osim što je dobra promocija za trgovinu.« Naravno, ima mnogo onih koji ovaj dio zemlje ne smatraju ništa svetijim od bilo kojega drugog dijela kugle zemaljske. Sva zemlja je Božja zemlja i sva je sveta – komentirali bi neki. No taj komad zemlje je, ipak, različit. Radi se o zemlji koja je iznjedrila Sveto pismo. Radi se o zemlji gdje su se dogodili toliki događaji povijesti spasenja. I ta mjesta i ta zemlja tako glasno govori o svetosti. Onima koji poznaju i vole biblijske događaje, svako brdo, svaki brježuljak, svaka dolina i svaki izvor, radostan je vjesnik Božje ljubavi. Kustos Svete Zemlje fra Pierbattista Pizzaballa ovako je rekao: »Srce svijeta je u Svetoj Zemlji, srce svijeta kuca u Jeruzalemu… Sveta Zemlja je zemlja objave, utjelovljenja; to je zemlja Krista, gdje se sve želje i nade spajaju. Sveta Zemlja nije bilo koje mjesto, to je kolijevka naše vjere, tamo su naši korijeni.« Jedini ispravan motiv dolaska u Svetu Zemlju jest hodočašće, a ne turizam. To nipošto ne smije biti put u neko »daleko« mjesto, nego prije svega mora biti duhovni put, duhovni povratak kući. Dolazak u Svetu Zemlju je dolazak kući, gdje čovjek prije svega treba slušati; otvoriti se i slušati. 6


Uvod

Idući od mjesta do mjesta, svakomu posjetitelju prvi i najvažniji vodič u Svetoj Zemlji mora biti Sveto pismo.

Svrha dolaska Sveti Jeronim je lijepo napisao o hodočasnicima koji su dolazili u Svetu Zemlju: »Svi su oni bili uvjereni da bi nešto nedostajalo njihovoj vjeri i znanju te da ne bi postigli savršenstvo da se nisu došli pokloniti Kristu upravo na ovim svetim mjestima, gdje je – prije no igdje drugdje – evanđelje zasjalo s križa u svemu svojem sjaju.« (PL 22, 489) Sveta Zemlja je peto evanđelje – tako ju je nazvao Ernest Renan – jer daje bolje razumijevanje Svetog pisma. Ernest Renan bio je francuski filozof i pisac. Posebno je poOna ima neopisivo privlač- znat po pisanju kršćanske litenu moć. Posjeduje nešto što rature. Živio je 1823. – 1892. zadovoljava gotovo sva čo- godine. 7


vjekova čula. »Posjeduje nešto što samo vjernik može dokučiti, a što i nevjernika očarava, iznenađuje i uzdiže. To je zemlja u kojoj ste prisiljeni na svakom koraku razmatrati povijest spasenja, povijest u koju ste uvučeni, uz koju ste neodoljivo povezani. Sve je tu divno, lijepo, očaravajuće… Pustinja, kamenje, cvijeće, južno voće, gradovi, zaseoci prilijepljeni uz padine brežuljaka: sve to snažno govori, jer sve je to okvir Biblije, okvir Isusovih govora… Doista, koje li radosti putovati tragovima Isusovim: spustiti se u špilju u kojoj se Isus rodio, dotaknuti svojom nogom vode Jordana u kojoj je Isus kršten, piti vodu iz Jakovljeva zdenca iz kojeg ju je pio i Isus, nositi križ jeruzalemskim uličicama gurajući se kroz gužvu jeruzalemskih prolaznika i plakati na Kalvariji, na grobu Isusovu… Netko reče da je Atena stvorila ljepotu, Rim pravo, a Jeruzalem vjeru! Imao je pravo.«1 Ova zemlja je, moglo bi se reći, istovremeno i sveta i prokleta. Toliki su se borili i prolijevali krv za nju. Toliko je onih koji se žele dokopati barem komadića te zemlje, a oni koji ju posjeduju, ljubomorno čuvaju svaki njezin centimetar. Duhovni poticaji koje sam nastojao uključiti u ovu knjigu žele potaknuti svakoga hodočasnika da sam dublje razmišlja o onome što je vidio i o onome što će »vidjeti« čitajući Sveto pismo. Jer pustinja koju čovjek posjeti nije samo tamo neka daleka pustinja; niti se radi samo o nekoj tamo rijeci, nekome slijepu čovjeku, nekoj bolesnoj ženi iz Novog zavjeta. Drveće ne pušta korijenje samo u Svetoj Zemlji, niti je voda Jordana jedina voda koja či  Tako opisuje Adalbert Rebić, u knjizi Vodič po Svetoj zemlji, Zagreb, KS, 62010., 27–28.

1

8


Uvod sti; niti je poziv ponovno krenuti, dati i opraštati, vidjeti, vratiti se živomu Bogu nešto što je ograničeno samo na Svetu Zemlju. Sveta Zemlja je samo poziv i pogodno mjesto da sva mjesta čovjek pronalazi u sebi i da o njima promišlja tijekom svojega svakodnevnog života. Probajte provoditi više vremena u molitvi i na svetim mjestima nego u trgovinama. Mjesta su sveta, a ne trgovine. Suveniri će se zaboraviti i biti bačeni nakon nekoliko godina, a jedino ono što čovjek doživi u molitvi, to će trajno ostati. Stoga je moj savjet svakomu hodočasniku da provodi više vremena na svetim mjestima negoli u trgovinama. Ako budete radili suprotno, poslije će vam biti žao.

Kratak zemljopisni prikaz Sveta Zemlja je teritorijalno mala zemlja. Prostire se na oko 22.000 km2. Radi se o dugoj obalnoj zemlji, čija je duljina oko 470 km, a najveća širina oko 135 km. Leži uza Sredozemno more. Na sjeveru graniči s Libanonom i Sirijom; na istoku s Jordanom; a na jugu s Egiptom. Na tom području živi više od 7,5 milijuna stanovnika, i od toga je 75 % Židova. Moglo bi se reći da Sveta Zemlja ima tri (četiri) okomita dijela. Obalni dio, čija je duljina oko 180 km, proteže se uza Sredozemno more, od Libanona do Gaze. Taj obalni pojas bogat je raznim mediteranskim kulturama: maslinama, grožđem, bananama. Drugi dio je središnji dio, koji je brježuljkast. Radi se o brježuljcima, tj. nižemu planinskom lancu, koji se proteže od sjevera pa sve do juga. Na sjeveru toga planinskog lanca nalazi se brdo Karmel (546 m), s kojeg se 9


pruža pogled na Ezdrelonsku dolinu, kao i na galilejsko, samarijsko i judejsko gorje. Visina tih gora je od 500 do 900 m. Najviša brda su Neftali (1 000 – 1 200 m) u Galileji; Gerizim (881 m) i Ebal (940 m) u Samariji te brda Hebrona (1 020 m) u Judeji. Obalni prostor ovog dijela zauzima plodna dolina Šaron, koja se proteže od brda Karmela do Jafe. Treći dio je Jordanska dolina (ili depresija). Radi se o udolini koja se spušta ispod razine mora, što je jedinstven fenomen na zemlji. Ta dolina se proteže uz rijeku Jordan, koji izvire na obroncima brda Hermona (2 814 m) i ulijeva se u Mrtvo more. Jordanski procjep počinje s oko 550 m iznad razine Sredozemnog mora, nakon nekih 10-ak kilometara spušta se na razinu od 70 m iznad mora, a nakon još 16 km već je 212 m ispod razine mora, i to kod Genezaretskoga jezera. Kod Mrtvog mora taj procjep je više od 400 m ispod razine mora, a budući da je Mrtvo more na pojedinim mjestima duboko i do 400 m, onda je najniža točka tog procjepa više od 800 m ispod razine mora. Četvrti dio je Transjordanija. Danas taj predio pripada državi Jordan, međutim i njega je nužno uključiti u pojam Svete Zemlje. Radi se o brdovitu predjelu koji se nalazi s druge (istočne) strane rijeke Jordan. Visina tih brda je od 600 do 1 200 m. Radi se o plodnim brdima, koja su pogodna za ispašu. U ovom prostoru nalaze se predjeli koji se spominju u Svetom pismu, posebno Moapsko gorje, kao i brdo Nebo (802 m), gdje je umro Mojsije. Uz tu podjelu, postoji i vodoravna podjela Svete Zemlje. Prvi dio je Galileja, koja se nalazi na sjeveru. U Galileji se nalazi plodna dolina Ezdrelon, koja povezuje Sredozemno more i Jordansku dolinu. 10


Uvod Drugi dio je Samarija i ona zauzima središnji dio. U Samariji se nalaze gradovi kao što su Sebasta, Megido, Šekem, Nablus te brda Gerizim i Ebal. Treći dio je Judeja, koja se nalazi na jugu. Središte joj je Jeruzalem. Što se tiče klime u Svetoj Zemlji, postoje uglavnom dva godišnja doba: kišno (studeni – travanj) i sušno (svibanj – listopad).

Portret Svete Zemlje

Sveta Zemlja je zemlja kontrasta. Izrael polaže pravo na cijeli teritorij Svete Zemlje, oslanjajući se na Božju riječ da će mu dati obećanu zemlju. To obećanje potječe već od Abrahama. Palestinski Arapi ga ne priznaju, pa i oni polažu pravo na veći dio teritorija, ističući da oni ovdje žive već stoljećima. Za taj mali dio zemlje borile su se skoro sve svjetske sile. Tako da na ovim prostorima imamo rimske ostatke, ostatke bizantskih crkava, kao i islamskih palača. Unatoč kompliciranoj situaciji, to je mjesto kamo posjetitelji rado dolaze i mjesto koje trajno nose u sjeća11


nju i u srcu; jedni ga silno obožavaju, drugi silno mrze. To je doista zemlja paradoksa. Jedan od paradoksa je i taj da je tu zemlju Bog blagoslovio nematerijalnim. Ondje nema zemaljske ljepote i sjaja; ondje nema materijalnog sjaja. Ondje ima onoga istinskog sjaja i zato je tako privlačna; i u prošlosti, i u sadašnjosti i u budućnosti. Fascinantne građevine ostavljaju posjetitelja bez daha; izolirani samostani ili tvrđave na vrhu brda začuđuju one koje ih vide; plutanje po Mrtvom moru je nešto što se nigdje drugdje ne može iskusiti. To su samo neke od stvari koje će svatko tko posjeti Svetu Zemlju trajno nositi u sjećanju.

Povijesni osvrt Povijest spasenja Već sam napomenuo da se na put u Svetu Zemlju nikako ne bi smjelo ići bez Svetog pisma. Sveto pismo govori o hodu Boga s čovjekom. Sveto pismo je povijest spasenja, spasenja koje je počelo stvaranjem Adama i Eve. Čin stvaranja je čin ljubavi, i Bog ljude stvara na svoju sliku. No ljubav mora biti slobodan izbor, tako da je Bog nakon stvaranja ljude stavio na kušnju. Međutim ljudi su odbacili Boga. Stvoren na život, čovjek je osuđen na smrt. No Bog je u svojoj ljubavi obećao da će ostati vjeran svojoj ljubavi i da će poslati spasenje ljudima; jer čovjek je stvoren iz ljubavi i za ljubav. Povijest spasenja vezana je uz izbrani narod. Ta povijest bi se mogla sintetizirati u četiri glavne faze: izbor; oblikovanje Božjeg naroda; poučavanje Božjeg naroda; stvaranje zajednice vjernika. Povijest izabranja seže do 2 000 godina prije Krista. Naime oko 1950. godine prije Krista živio je Abraham i njegova žena Sara u Uru Kaldejskome. Bog Abraha12


Uvod ma poziva da napusti svoju zemlju i da pođe u nepoznato; obećava mu potomstvo, iako je njegova žena Sara bila nerotkinja. Abraham je povjerovao Božjoj riječi i pošao na put u nepoznato. Napustivši svoju zemlju, Abraham je stigao do Kanaana; no zbog gladi odlazi u Egipat. Na povratku iz Egipta Abraham se dijeli od Lota i nastanjuje se u Hebronu. Budući da je Sara bila stara i neplodna, Abraham je s Egipćankom Hagarom, Sarinom sluškinjom, dobio sina Išmaela, no on nije bio »sin obećanja« (Post 16). Nakon toga je Bog sklopio s Abrahamom savez i zatražio da vidljivi znak saveza bude obrezanje (Post 17). Nakon toga se Abrahamu i Sari rađa Izak (Post 21). No Bog Abrahama ponovno stavlja na kušnju i traži da žrtvuje svojeg sina. Abraham je spreman i na to te ide na brdo Moriju žrtvovati sina. No Bog je samo htio iskušati Abrahamovu vjeru i poslušnost (Post 22). Prije Abrahamove smrti Izak odlazi u Abrahamov rodni kraj, u Mezopotamiju, i tamo se ženi Rebekom, a potom se vraća u Obećanu Zemlju. Izaku i Rebeki su se rodili Ezav i Jakov (Post 24 – 25). Jakov se ne ženi Kanaankom, nego ide u Betel. U snu mu Bog obnavlja obećanje dano Abrahamu i Izaku o potomstvu i blagoslovu (Post 28). Kod rođaka Labana (u Haranu, Mezopotamija) radio je 14 godina. Prvo je oženio Leu, a kasnije voljenu Rahelu. Jakov je imao 12 sinova. S Leom Rubena, Šimuna, Levija i Judu; s Rahelinom sluškinjom Bilhom Dana i Naftalija; s Leinom sluškinjom Zilpom Gada i Ašera; a nakon toga mu je opet Lea rodila Jisakara i Zebuluna te kćer Dinu. Na kraju mu je Rahela, nerotkinja, rodila sina ljubimca Josipa (Post 29 – 30). Kasnije će mu roditi i sina Benjamina. Nakon borbe Bog mijenja ime Jakovu u Izrael, jer se je s Bogom hrvao (Post 32). Nakon susreta s bratom Eza13


vom Jakov se kratko nastanjuje u Šekemu i tamo kopa zdenac (Post 33). Zatim slijedi povijest Josipa, odlazak u Egipat, pa sužanjstvo (Post 37 – 50). No Božjom intervencijom narod je izbavljen iz ropstva. U Egiptu se rađa Mojsije (oko 1300. godine prije Krista). Nakon što je ubio Egipćanina, Mojsije bježi u midjanski kraj. Bog mu se na Horebu (tj. Sinaju) objavljuje u gorućem grmu. Mojsije se vraća u Egipat i vodi narod u izbavljenje. Tek nakon pomora egipatskih prvorođenaca, kada je anđeo smrti prošao (Pesah), faraon pušta Izraelce, koji prolaze kroz Crveno more (Izl 14). Nakon toga slijedi putovanje kroz pustinju 40 godina te razne situacije (mana, prepelice, voda iz pećine). Nakon toga Bog na brdu Sinaju daje zapovijedi Mojsiju (Izl 19 – 24); narod pak gradi zlatno tele; Mojsije lupa ploče saveza, ali ih Bog ponovno daje (Izl 32 – 34). Zbog odbacivanja Jahve, svi koji su zgriješili ne će moći ući u Obećanu Zemlju, nego će prije umrijeti. Zato je put trajao 40 godina, a putem je Bog poučavao narod. Negdje oko 1220. godine prije Krista narod je stigao na obronke Moaba i vidio Obećanu Zemlju. No Mojsije nije uveo narod u nju. Umro je na brdu Nebo kad mu je bilo 120 godina. Bog je izabrao Jošuu da uvede narod u Obećanu Zemlju i da ju osvoji, uz Božju pomoć. Od tog trenutka može se pratiti povijest Svete Zemlje.

Povijest Svete Zemlje Prvi povijesni tragovi u Svetoj Zemlji mogu se pratiti od Jerihona, najstarijega grada na svijetu, koji je nastao oko 10 000 godina prije Krista. 14


Uvod Oko 3000. pr. Krista pojavljuje se kanaanska civilizacija, a oko 1200. pr. Krista na te prostore kao okupatori s mora dolaze Filistejci (koji su se zvali Pelištim – odatle ime Palestina). Nastanili su se u pet gradova (Gaza, Aškelon, Ašdod, Ekron i Git) i bili stalna prijetnja Izraelcima. Između 1200. i 1000. pr. Krista u te krajeve dolaze još jedni osvajači, a to su Židovi. Ne može se točno reći, jesu li oni cijelu zemlju zauzeli osvajanjem (kao recimo osvajanje Jerihona), ili je to bila mirna infiltracija, no, svakako, izabrani narod je došao u posjed cijele Svete Zemlje (Jš 6 – 12). Nakon osvajanja usli­jedila je podjela zemlje (Jš 13 – 22). U Šekemu umire Jošua, a tu su pokopane i Josipove kosti, koje je narod ponio sa sobom iz Egipta (Jš 23 – 24). U toj prvoj etapi Izabranog naroda mogla se je vidjeti Božja prisutnost. Izbor, sužanjstvo, izbavljenje, savez Božji i s Bogom, ispunjenje obećanja dana patrijarsima – sve to odražava povijest u koju se Bog izravno uključio. Njegov savez, prijateljstvo i vjernost doći će do svojeg vrhunca u Isusu Kristu. 15


Nakon Jošue, posljednjeg vladara kojega je Bog neposredno izabrao, izraelskim narodom su 170 godina vladali sudci (od 1200. do 1025. godine). Neki od poznatijih sudaca su Debora, Gideon, Samson te Samuel, koji je bio prvi prorok, duhovni vođa naroda. Budući da je narod tako zahtijevao, Samuel pomazuje za kralja Šaula (iako se u početku bunio, ističući da je jedini pravi kralj Izraela Bog). Zbog Šaulove nevjernosti Bog izabire Davida za vladara. Od 1010. do 970. pr. Krista tim prostorima vlada David. On je osvojio jebusejski grad Jeruzalem i učinio ga glavnim gradom. David je najveći vladar, njemu je obećano da će se od njegove loze roditi spasitelj (Natanovo proroštvo, 2 Sam 7,11‒16). Bio je vjeran, iako je poslije zgriješio uzevši Urijinu ženu BatŠebu. Njegovo kajanje, vjera, ljubav mogu se vidjeti u psalmima, koji su i danas službena molitva crkve. Od oko 970. do oko 930. pr. Krista tim predjelima vlada Salomon. Bio je poznat po svojoj mudrosti i bogatstvu koje mu je Bog udijelio. On je bio taj koji je podigao prvi Hram. Hram je podignut oko 960. pr. Kr. Veličina Hrama bila je 30 × 10 metara, a visina 15 metara. Ispred Hrama bilo je predvorje 10 × 5 metara. Hram je bio podijeljen u tri dijela: Predvorje, Svetište i Svetinja nad svetinjama – gdje je bio Kovčeg Saveza i gdje je samo jednom godišnje mogao ući veliki svećenik. Salomon je sebi za žene uzeo mnoge poganke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje i prije kraja svojega života dao je i njima sagraditi hram, južno od Maslinskog brda, na takozvanu Brdu skandala. Zbog toga je Bog razdijelio njegovo kraljevstvo. Tako je nakon Salomonove smrti došlo do podjele Kraljevstva na Sjeverno (Izrael) i Južno ( Judeja). Sje16


Uvod vernomu Kraljevstvu pripalo je deset plemena, a sjedište mu je bilo u Šekemu (kasnije je sjedište prešlo u Samariju, oko 880. godine pr. Kr.); a Južnomu Kraljevstvu pripala su dva plemena, a sjedište mu je bilo u Jeruzalemu. Da bi narod sačuvao vjeru u monoteizam, Bog im je slao proroke. Najpoznatiji proroci iz tog razdoblja (od 935. − 550. pr. Kr.) u Izraelu su Ilija, Elizej, Jona, Amos i Hošea, a u Judeji Izaija, Mihej, Jeremija i Ezekiel. No narod nije puno mario za proročke riječi i bio je nevjeran. Godine 722. Asirija je osvojila izraelsko kraljevstvo i narod odvela u asirsko sužanjstvo. Ali godine 587. pr. Krista Babilonci, koji su u međuvremenu porazili Asirce, osvojili su Jeruzalem a time i judejsko kraljevstvo, razrušili Hram i Judejce odveli u babilonsko sužanjstvo. Za vrijeme sužanjstva Izraelci su oplakivali svoju nevjernost, sjećali se Božjih obećanja te Jeruzalema i Hrama. Godine 538. pr. Krista Perzijanci su, pod vodstvom Kira, porazili Babilonce te je Kir dopustio Judejcima povratak u Judeju. Vrativši se u Judeju, Židovi su ponovno sagradili Hram, koji je posvećen 519. pr. Kr, a bio je na istome mjestu na kojemu je bio i prvi Hram. To je takozvani drugi Hram. Veliku ulogu u obnovi židovstva i poticaja da se obnovi Hram imao je Ezra. Budući da je većina povratnika bila iz Judina plemena (samo malen dio iz Benjaminova i Levijeva plemena), odsad se uglavnom počinje ko17


ristiti ime Judejci za sve Židove; a judaizam (židovstvo) za vjeru koju su prakticirali. Aleksandar Veliki je porazio Perzijance i on je postao vladar tih prostora. Nakon njegove smrti Palestina dolazi pod utjecaj Seleukovića, koji su imali sjedište u Siriji. U to vrijeme posebno je bila naglašena helenizacija. Seleukovićki kralj Antioh IV. Epifan je u Hram unio kip Zeusa. Zato je 164. pr. Krista buknuo Makabejski ustanak, kojim su Seleukovići svrgnuti, a Hram ponovno posvećen. Ustanak je vodio Juda Makabejac, koji je bio svećenik iz hazmonejske dinastije. No došlo je do unutarnjih borbi za vlast između Hazmonejaca i farizeja, a oboji su zatražili pomoć od Rimljana. Stoga su godine 63. pr. Krista rimske legije, na čelu s Pompejem, ušle u Jeruzalem i osvojile ga. Otada tim krajem upravlja rimski upravitelj. Da bi malo udovoljili narodu, dopustili su da Judejom upravlja »njihov« čovjek, a to je bio Herod Veliki (37. – 4. pr. Krista). Herod je bio velik graditelj (Masada, Herodion, luka u Cezareji, hramski plato). Nakon Herodove smrti vladala su njegova tri sina: Arhelaj, koji je vladao 4. pr. Kr. – 6. posl. Krista, bio je tetrarh Judeje, Samarije i Idumeje; Filip, koji je vladao 4. pr. Kr. – 34. posl. Krista, bio je tetrarh Gaulantide i Trahonitide, a Herod Antipa, koji je vladao 4. pr. Kr. – 39. posl. Krista, bio je tetrarh Galileje i Pereje. To je bilo vrijeme rođenja i djelovanja Isusa Krista, prijeloman trenutak u cijeloj ljudskoj povijesti. Godine 6. ili 7. prije Krista u Nazaretu je anđeo Gabrijel navijestio rođenje Mesije. U utrobi djevice Marije, po djelovanju Duha Svetoga, Riječ Božja je postala tijelom i nastanila se među ljudima, čime je sav svijet postao novi narod Božji. 18


Uvod Kako su sinovi Heroda Velikoga umirali, Rimljani su postavljali svojeg upravitelja nad tim prostorima. Najpoznatiji od njih je, svakako, Poncije Pilat (26. – 36.), koji je Isusa osudio na smrt. Godine 66. poslije Krista dolazi do Prvoga židovskog ustanka, koji je trajao četiri godine. Rimljani su 70. godine, pod vodstvom Tita, ugušili ustanak i srušili Hram, a narod odveli u progonstvo. Od 132. do 135. godine trajao je Drugi židovski ustanak. Hadrijan ga je ugušio i od Jeruzalema napravio Aeliju Capitolinu, rimski grad. Židovima je bio zabranjen ulazak u nj, te su bili primorani raspršiti se po Rimu, Egiptu, sjevernoj Africi, Babilonu. Hadrijan je zemlju nazvao Palestina, po vječnim židovskim neprijateljima Filistejcima. Godine 313. Konstantin daje slobodu kršćanima. Dao je sagraditi bazilike Isusova rođenja, groba, i baziliku na vrhu Maslinskog brda. On se iz Rima seli Datiranje Isusova rođenja u vrijeme Heroda Velikoga jedna je od u Bizantion, koji je pre- stvari koja se pojavljuje kod obojiimenovao u Konstan- ce evanđelista koji opisuju Isusovo tinopol. Jedan od veli- djetinjstvo (Mt 2,1; Lk 1,5). Pod pretpostavkom da je tvrdnja točna, kih vladara nakon njega nepravilnost da je Isus rođen prije bio je Teodozije (379. Krista rezultat je stare pogrješke – 395.). Nakon njegove u izračunavanju godine njegova rođenja. Naime u 6. stoljeću posmrti Rimsko Carstvo slije Krista monah Dionizije Mali se 395. godine dijeli na je iznio prijedlog da se godine Zapadno (koje je upo- više ne računaju od osnutka Rima nego od rođenja Gospodinova. trebljavalo latinski) i Dionizije je izabrao 754. godinu od Istočno (koje je upotre- osnutka Rima kao godinu Isusova bljavalo grčki jezik). Za- rođenja, datum koji je prekasan; jer je po vrlo vjerojatnu računapadno je ubrzo propalo nju Herod umro 750. godine od pod navalom german- osnutka Rima. 19


skih osvajača, a istočno je preživjelo i poznato je kao Bizantsko Carstvo. U to vrijeme je mnoštvo hodočasnika dolazilo u Svetu Zemlju, a posebno je cvao monaški život. Od 527. do 565. godine vlada veliki car Justinijan. U povijesti Svete Zemlje važna je 614. godina, kada te krajeve osvajaju Perzijanci i ruše mnoge kršćanske crkve. Nedugo nakon toga, 628. godine, Bizantinci su porazili Perzijance i vratili u posjed Svetu Zemlju. Te iste godine je Muhamed osvojio Meku i njegove pristaše su ubrzo postale glavna sila na Bliskom istoku. Samo deset godina nakon osvajanja Meke, 638. godine, Muhamedove pristaše su porazili Bizantince u bitci kod rijeke Jarmuka (današnja Sirija) i time počinje dominacija Arapa na ovim prostorima. Muslimani su na mjestu gdje je bio Hram sagradili 691. godine tzv. Kupolu na stijeni i zabranili nemuslimanima pristup tomu »svetom mjestu«. Otada tim krajem vladaju razne dinastije: Emeviji * (iz Damaska), Abasidi (iz Bagdada) i Fatimidi (iz Egipta). PočiDruga inačica njihova nju teške godine za kršćanstvo na imena je Omajadi. tim područjima. Godine 1009. kalif El-Hakim razorio je crkvu Isusova groba; a 1071. godine Turci Seldžuci su zabranili kršćanima prilaz Jeruzalemu. Zbog svega toga dolazi do križarskih ratova. Godine 1099. križari su osvojili Jeruzalem. Na poziv pape da se oslobode sveta mjesta javilo se više od 100 000 križara. Došavši u Svetu Zemlju, obnovili su mnoge crkve i sveta mjesta. Godine 1148., za vrijeme Druge križarske vojne, križari su poraženi kod Damaska; a 1187. godine Saladin je porazio križare i ponovno zauzeo Jeruzalem. 20


Uvod Godine 1291. križari napuštaju Svetu Zemlju, kad pada i zadnja utvrda u gradu Akri. Križare su porazili Mameluci (vladari Egipta). Još jedna važna godina za povijest Svete Zemlje je 1333. godina, kad franjevci dobivaju dopuštenje da se nastane u Jeruzalemu.2 Godine 1453. Turci Osmanlije zauzeli su Konstantinopol i prozvali ga Istanbul. Oni su 1516. godine porazili Mameluke i postali vladari Palestine i Egipta. Za vrijeme Sulejmana Veličanstvenog (1520. – 1566.) sagrađene su zidine oko Jeruzalema. Ta osmanska vladavina Svetom Zemljom, uz dvije kratke pauze, trajala je punih 400 godina, tj. do 1917. godine. S vremenom je došlo do toga da su turski vladari bili veoma potkupljivi, tako da je država sve više slabila. Sve više Židova počinje dolaziti i naseljavati se u te krajeve. U 19. stoljeću počinje se javljati ideja o osnivanju izraelske države. Prvi je ideju iznio britanski Židov Moses Montefiore, 1836. godine. Zatim je austrougarski novinar Teodor Herzel 1896. godine napisao pamflet Der Judenstat, što je raspirilo tu ideju. Naredne, 1897. godine osnovana je Svjetska cionistička organizacija, s Herzelom na čelu. Godine 1917. prestaje tursko upravljanje Palestinom, i ona dolazi pod upravu Britanaca. Uprava Britanaca traje do 1948.   Danas u Svetoj Zemlji djeluje oko 300 franjevaca iz cijelog svijeta.

2

21


godine. U to vrijeme počinju problemi između Židova i Arapa. Naime krajem Prvoga svjetskog rata tamo je živjelo oko 500 000 palestinskih Arapa i oko 85 000 Židova, a do početka Drugoga svjetskog rata u Palestinu je, uglavnom preko luke Haife, stiglo oko 250 000 Židova. To je prouzročilo mnoge sukobe. Britancima nije bilo lako održavati mir i vladati u takvoj situaciji. Država Izrael osniva se 1948. godine, što izaziva rat između Židova i Arapa. Rat dobivaju Židovi te su protjerali više od 500 000 Arapa, dijelom u Gazu (koju je nadzirao Egipat), a dijelom na takozvanu Zapadnu obalu (koja je bila pod jordanskim nadzorom). Jeruzalem je bio podijeljen – zapadni dio su držali Židovi, a stari grad i istočni dio su držali Arapi. Godine 1967. izbija takozvani Šestodnevni rat, kada Židovi zauzimaju Gazu i Sinaj od Egipta, Golansku visoravan od Sirije i Zapadnu obalu od Jordana. Izrael je tek 1982. godine vratio Sinaj Egiptu.

22


Uvod Narodi i religije u svetoj zemlji Sveta Zemlja je mješavina mnogih naroda, narodnosti, vjera i vjerskih zajednica. U ovom dijelu knjige želim kratko donijeti pregled najvažnijih.

Muslimani i islam U Svetoj Zemlji ima muslimana različitih obilježja i podrijetla. Čak ih ima i iz Bosne i Hercegovine, koji su se u Cezareji naselili 1878. godine. Tada je osmanski zakon davao zemlju u Palestini muslimanskim useljenicima. Od pogodnosti koje su useljenici uživali bile su i te da nisu morali plaćati porez 12 godina, niti ići u vojsku. Kao što je poznato, islam je osnovao Muhamed. On je bio trgovac iz Meke u Arabiji. Rođen je 570. poslije Krista, a kad mu je bilo 40 godina počeo je dobivati objavu od Alaha. To se je nastavilo do kraja njegova života, i ta objava je zapisana u Kuranu. Međutim Muhamedovo propovijedanje nisu prihvatili u Meki te je on sa svojim pristašama 622. godine bio prisiljen otići u Medinu. Taj bijeg (hidžra) početna je godina u islamskom kalendaru i muslimani od te godine počinju brojati godine. Prije svoje smrti, 632. godine Muhamed se je vratio u Meku i osvojio ju. Nedugo nakon toga, u svega četiri godine, sljedbenici islama pokorili su cijelu arapsku pustinju i došli čak i do Svete Zemlje.

23


Simbol islama je polumjesec. On podsjeća muslimane na lunarni kalendar, koji određuje muslimanski vjerski život. Sveta muslimanska knjiga je Kuran. Muslimani smatraju da se Kuran nikad ne može pravo razumjeti ako ga se ne čita na arapskome. Svaki prijevod je samo neka vrsta parafraziranja. Kuran je podijeljen u 114 poglavlja ili sura. Postoji pet takozvanih stupova islama. Prvo je vjerovanje u Alaha. (»Nema boga do Alaha, a Muhamed je njegov prorok.«) Drugo je molitva pet puta na dan, okrenut prema Meki. Treće je post za vrijeme ramazana i to samo tijekom dana; čim zađe sunce smije se jesti.

minaret

balkon s kojeg mujezin poziva muslimane na molitvu polumjesec kupola

mihrab

24

minbar

ulaz u džamiju, gdje se mora skinuti obuća


Uvod Četvrto je davanje milostinje. A peto je hadž, tj. hodočašće u Meku, rodno mjesto Muhameda. Jeruzalem je za muslimane treći grad po svetosti, poslije Meke i Medine. Obično hodočasnici na povratku s hadža svrate i u Jeruzalem, ali to nije obvezno.

Druzi U Svetoj Zemlji ima i Druza. Radi se o vjerskoj i etničkoj skupini koji sebe nazivaju unitarijancima ili monoteistima. Vjeruju u jednog Boga. Radi se o jedinstvenoj mješavini gnosticizma, neoplatonizma i drugih filozofija. Svoje domovine nemaju, a i njihovo podrijetlo nije razjašnjeno. Prema jednom mišljenu potomci su perzijskih kolonista, a po drugoj teoriji potječu od kršćana iz vremena križarskih ratova. U Svetu Zemlju došli su iz južnog Libanona. Govore arapskim jezikom. Danas su naseljeni u planinskim selima Libanona, Sirije i Izraela. Druzi su najvjerojatnije dobili ime po jednom od utemeljitelja tzv. išmaelitskog smjera šijitskog islama Muhamedu ibn Išmaelu Ad-Durziju. Za Druze je osebujno da ne slijede pet stupova islama, zabranjuju poligamiju i ropstvo, a svoje vjerske sastanke održavaju četvrtkom. Zbog tih stvari većina muslimana ne smatra ih dijelom islamskog svijeta. Druzi su patrijarhalno feudalno društvo, sa strogom društvenom podjelom. Na glasu su po gostoljubivosti i ratobornosti, a prakticiraju i krvnu osvetu. Populacija Druza iznosi 325 000 u Libanonu, 245 000 u Siriji, 10 000 u Jordanu i 100 000 u Izraelu. Druzi su lojalni građani države Izrael, tako da oni bez ikakvih problema služe izraelsku vojsku. 25


Židovstvo Židovstvo ne znači samo pripadnost nekoj vjeri, nego i pripadnost jednomu narodu. Židovi vjeruju da potječu od Abrahama, kojemu je Bog obećao zemlju u kojoj će se nastaniti on i njegovi potomci nakon njega. Svoj život usklađuju prema Tori. Biblija sadrži 613 zakona koje pobožan židov mora izvršavati, 365 zabrane i 248 zapovijedi. Tora je prvenstveno prvih pet knjiga Starog zavjeta, ali u širem smislu u nju spadaju i ostale knjige, kao i kasnije tumačenje tih knjiga od strane rabina. Tora je najčešće ispisana na svitcima. Za vrijeme sinagogne službe Tora se diže i pokazuje zajednici, Kod čitanja Tore mnogi Židovi prije nego se počne iz nje čikoriste jad (ruka). Radi se o pokazivaču koji se koristi da tati. Za židove je velika čast bi se izbjeglo doticanje rukom čitati Toru, posebno pred svetog teksta. zajednicom. Tek dijete s 13 godina (ili djevojčica s 12 godina, i to samo kod reformiranih židova) može čitati Toru. Tada dijete postaje bar ili bat micva, to jest dostiže uzrast koji mu daje mogućnost da može pred zajednicom čitati Toru. Jedna od zanimljivih stvari u židovstvu je i ta da se Židov postaje po majci, a ne po ocu. Židov se može postati i prelaskom na židovstvo. Postoje tri glavne struje židovstva: ortodoksni, konzervativni i reformirani židovi. Uz te postoje još i ultraor26


Uvod todoksni židovi, koji beskompromisno nastoje živjeti židovstvo te stoga žive u odvojenim zajednicama. Što se tiče načina života i odijevanja, postoje dvije glavne struje među Židovima. Prvu skupinu čine Sefardi, koji su potomci španjolskih Židova, a koji su protjerani iz Španjolske 1492. Sefardi su tradicionalniji i konzervativniji. Drugu skupinu čine Aškenazi, tj. potomci istočnoeuropskih Židova. Oni govore jezikom jidišem, koji je spoj njemačkoga i hebrejskoga. Ta skupina je bila pod većim utjecajem Zapada, a time i »naprednih« ideja, pa su u odnosu na sefarde liberalniji. Sinagoga se sastoji od nekoliko dijelova: u njoj obvezno mora biti ploča (simbol Ploče Saveza), koja je obično okrenuta prema Jeruzalemu. Ispred ploče visi vječno svjetlo, koje je simbol Božje prisutnosti. Liturgija se čita s ambona, koji je obično ispred ploče. Sinagogna služba se ne može vršiti ako ne sudjeluje barem deset ljudi (minyan). Naprimjer subotom nije gri-

Subota. Rabini su donije- jeh nositi vodu koja je napali toliko pravila koja se tiču dala s neba izravno u kantu; je grijeh nositi kišnicu koja subote da ih je skoro nemo- ali je u kantu ulivena iz čatrnje guće sve izvršavati. Onima gdje se kišnica skuplja. koji nisu previše upoznati sa židovstvom, ta pravila ponekad izgledaju i smiješna. Po rabinskom tumačenju subotom se ne smije prijeći više od 1 392 metra. No Židovi na subotu gledaju prvenstveno kao na dar od Boga, na dan kad se svakodnevne brige stavljaju po strani. Održavanje subote, prema židovskom uvjerenju, ima svoje utemeljenje u Deset zapovijedi. Stoga je subota prvenstveno dan odmora i duhovnog obogaćenja. Zapovijed odmora na27


lazi se i u Izl 20,11, gdje se kaže da Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. Odmarajući subotom, židovi se sjećaju i priznaju da je Bog stvoritelj neba i zemlje i svih živih stvari. Korijen riječi subota (sbt) znači prestanak, kraj, odmor. Subota nije prvenstveno dan molitve i molitva nije ono po čemu se subota razlikuje od ostalih dana, iako se subotom moli više nego drugim danima. Subota uključuje dvije zapovijedi: sjećati se (zakor) i poštovati (šamor). Prva, zapovijed sjećanja odnosi se na prisjećanje ne samo stvaranja nego i oslobađanja iz Egipta. Druga zapovijed je zapovijed poštovanja. Radi se o poštovanju odmora. Subotom se ne zabranjuje apsolutno svaki rad, nego melachah, tj. stvaralački rad, rad gdje se očituje nadzor ili dominacija nad nečim. Zabrane određenog rada vežu se uz gradnju Hrama.3 Naime rabini su zaključili da su zabranjeni oni radovi subotom koji se vežu za gradnju Hrama. I tako su pronašli 39 radova koje je zabranjeno raditi subotom a koji su bili potrebni za gradnju Hrama. Dakle zabranjeno je: sijati, orati, žeti, vezati snoplje, mlatiti žito, vijati žito, razabirati, mljeti, prosijavati, mijesiti (kruh), kuhati, strići ovce, prati vunu, mlatiti vunu, bojati vunu, presti, tkati, praviti dvije omče, povezivati dva konca, razdvajati dva konca, vezati, razvezivati, šiti dva šava, razderati, loviti zamkom, klati, guliti, soliti meso, krpati lonce, strugati lonce, praviti lonce, pisati dva slova, izbrisati dva slova, graditi, rušiti   Gradnja Hrama je opisana u Knjizi Izlaska, u poglavljima 31 te 35 – 38. 3

28


Uvod sagrađeno, ugasiti vatru, zapaliti vatru, udarati čekićem te prenositi stvar iz privatnog prostora u javni. Zabranjene su te radnje i sve one radnje koje djeluju po istome načelu ili s istom svrhom. Isto tako rabini su zabranili doticati sve nabrojene stvari, kao i ono što bi se moglo koristiti za nabrojene stvari. Tako je naprimjer zabranjeno čak i dotaknuti čekić, olovku. Zabranjeno je zatim putovati, kupovati i prodavati, kao i druge stvari koje su u sukobu s duhom subote. Zabranjeno je paliti svjetlo, zato što svjetlo ima istu svrhu kao i vatra, ili zato što se smatra vatrom. Zabranjeno je voziti auto, zato što je za paljenje potrebna iskra, a to je vatra; zabranjeno je paliti televizor i mnoge druge stvari. No kao i sa svim drugim zapovijedima, one se mogu prekršiti ako bi komu trebalo spasiti život. Priprema za subotu počinje petkom oko dva popodne: čisti se kuća, tušira se i oblači; postavlja se najbolje posuđe. Ono što se ne smije činiti subotom, mora se uraditi prije, recimo pitanje svjetla (tako se recimo mora odvrnuti sijalica u hladnjaku, da se ne bi automatski upalila kad se vrata otvore). Subota počinje petkom predvečer. Tako da se subotnje svijeće i subotnji molitveni blagoslov moli prije negoli bude 18 minuta do zalaska sunca (pale se dvije svijeće, koje predstavljaju dvije zapovijedi: zakor i šamor. Nakon toga obitelj ide u sinagogu na kratku liturgiju, koja traje nekih 45 minuta; zatim slijedi ležerna večera. Domaćin kuće moli kiduš – molitvu nad vinom. Kruh koji se jede obično je slatkast i spleten u obliku pletenice. Subotom se ide u sinagogu oko devet sati ujutro i služba traje skoro do podne. Za ručak je uglavnom nešto na lešo. Subota prestaje kad se pojave tri zvijezde na nebu, a to je nekih 40 minuta nakon zalaska sunca. 29


Ultraortodoksni židovi. Oni do u tančine nastoje izvršavati židovski zakon te se posvećuju svakodnevnomu čitanju Svetog pisma. Radi se o najkonzervativnijem obliku židovstva. U životu nastoje odbaciti moderan način života, tako da ne gledaju televiziju, ne voze aute, a tehnička pomagala koriste minimalno. Ultraortodoksni židovi žive i oblače se striktno prema tradiciji koja se prakticirala u Istočnoj Europi prije nekoliko stoljeća. To znači da se ne žele miješati i živjeti s onima koji ne žive poput njih. Odijevanje smatraju važnim čimbenikom židovskog identiteta i razlike od ostalih ljudi. Muškarci imaju bradu, nose duge crne kapute i šešire. Žene nose odjeću dugih rukava, zakopčanu do ispod vrata, te neku vrstu rupca kojim pokrivaju glavu. Ima čak i onih koji govore samo jidiš. Neki ne priznaju državu Izrael niti njezine zakone, neki čak ne žele plaćati ni poreze državi. Tvrde da ne može biti prave izraelske države sve dok ne dođe Mesija. Teško mogu prihvatiti činjenicu da Vrhovni sud Izraela ne djeluje po Božjem zakonu. Izborili su pravo da ne moraju ići u vojsku. Ne vole reformirane i moderne ortodoksne Židove, ali s njima, ipak, surađuju na neki način. Recimo, oni idu modernim ortodoksnim doktorima na pregled, jer će oni bolje razumjeti njihove potrebe; isto tako ultraortodoksni rabini idu na konzultacije doktorima koji su moderni ortodoksni Židovi kad žele doznati točan trenutak smrti, da bi se mogao donijeti neki novi zakon. 30


Osma postaja Isus tješi jeruzalemske žene R. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Bogoljubne žene požališe Isusa kad ga vidješe svega krvava i izranjena i zato uzeše nad njim plakati. A Isus im reče: "Kćeri jeruzalemske. Ne oplakujte mene, nego oplakujte sebe i djecu svoju!" I tebi Isus veli isto što je rekao ženama: "Ne oplakuj, sinko, mene, nego oplakuj sebe i grijehe svoje!" A gdje su tvoje suze da oplačes grijehe svoje? Pomolimo se! Premili Isuse, koji voliš da oplakujem grijehe svoje negoli muke tvoje, daj mi milost da skrušenim srcem oplačem grijehe i uvrede što sam ti ih nanio i da zavrijedim veseliti se s tobom u kraljevstvu nebeskom. O. Amen. Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu... R. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se!

Vrelo milja, slatka Mati, Bol mi gorku osjećati Daj, da s tobom procvilim.

407407


Deveta postaja Isus pada treći put pod križem

R. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Treći put pada Isus pod križem, ali ga ne prestaje nositi dok ne dovrši djelo spasenja ljudskoga. Zašto ti nećeš da nosiš križ koji te vodi u nebo? U križu je spasenje, u križu je zaštita i obrana, u križu je život. Zato prigrli križ da živiš u vijeke. Pomolimo se! Premili Isuse, koji si od silne muke i treći put pao pod križem, ali se opet pridigao i prigrlio teški križ da dovršiš za me žrtvu, daj mi jakost i ustrajnost da sa strahom i trepetom mislim na spasenje duše svoje i da me breme grijeha ne obori u ponor vječni, odakle nema spasenja. O. Amen. Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu... R. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se!

408

Neka ljubav srca moga Gori sveđ za Krista Boga, Da mu u svem omilim.


Deseta postaja Isusa svlače

R. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Gledaj kako krvnici Isusovi i odjelo s njega svukoše. Oh, strahote! Gol stoji Bog koji sve odijeva! Njegovo presveto i prečisto tijelo ruglu se izvrgava. Zbog naše puste taštine mora on podnositi toliku sramotu; mora biti bez odijela da nas zaodjene odijelom nedužnosti koju smo izgubili sramotnim mislima, riječima i djelima. Pomolimo se! Nedužni Isuse, koji si na Kalvariji bio sramotno svučen, daj mi milost da i ja svučem sa sebe staru zlu ćud i zle požude. Daj da je sve što je taštim ljudima slatko, meni bude gorko, a ti jedini da mi budeš prava slast i utjeha. O. Amen. Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu... R. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se!

Rane drage, Majko sveta, Spasa za me razapeta Tisni usred srca mog.

409409


Jedanaesta postaja Isusa pribijaju na križ R. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Promisli kako oštrim čavlima pribijaju na križ svete ruke Isusove, koje su toliko dobra učinile ljudima! Promisli kako mu probijaju noge, koje su koračale jedino za spasenje ljudsko. Što si ti zaslužio koji si rukama svojim tolike nepravde počinio; koji si često stupao po zabranjenom i krivom putu! Pravdi se Božjoj mora svakako potpuno udovoljiti. Bolje na ovom svijetu negoli na drugom. Pomolimo se! Klanjam ti se, Isuse moj, i molim te zbog svete muke tvoje: daj da mi protrnu sva uda od svetoga straha: daj da razapnem grešne požude tijela svoga i da vazda budem tvoj. O. Amen. Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu... R. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se!

410

Neka dođu i na mene Patnje za me podnesene Sina tvoga ranjenog.


Dvanaesta postaja Isus umire na križu R. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. U groznim mukama visi Spasitelj na križu, a neprijatelji ga njegovi još ruže i grde. Ali on ih ne proklinje, već za njih moli: "Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!" Opraštaš li i ti neprijateljima svojim? Isus je umro da mi živimo. Smrću svojom Isus je pobijedio smrt.

Pomolimo se! Strpljivi Isuse, koji si na križu izdahnuo, molim te, pritegni me k sebi na sveti križ! Zaslužio sam nesretnu smrt, ali te molim za pregorku smrt tvoju, smiluj mi se i daj da jednom s križem u ruci umrem u milosti tvojoj. O. Amen. Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu... R. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se!

Daj mi s tobom suze livat, Raspetoga oplakivat, Dok na svijetu budem ja.

411411


Trinaesta Postaja Isusa skidaju s križa R. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Promisli koliku je bol morala osjetiti blažena Djevica Marija kad joj mrtvo tijelo predragoga Sina položiše u krilo! Grijeh probode mačem prevelike žalosti njezino majčinsko srce. Oplači grijehe svoje i žali Majku koja za te toliko trpi! Čuvaj se ponovnog pada da je i opet ljuto ne ucviliš. Pomolimo se! Rastužena Majko Isusova i Majko moja! Molim te zbog one preljute boli što si je pretrpjela kad si primila u krilo mrtvo tijelo božanskoga Sina, primi i moju dušu na samrti u svoje majčinsko krilo! O. Amen. Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu... R. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se!

412

U tvom društvu uz križ stati, S tobom jade jadovati Želja mi je jedina.


Četrnaesta postaja Isusa polažu u grob

R. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Pobožni Josip Arimatejac i Nikodem iskazaše Spasitelju posljednju počast, položivši mu sveto tijelo u novu grobnicu u kojoj ne bijaše još nitko ukopan. No tijelo Isusovo nije ostalo u grobu. Domalo je ustalo slavno iz groba i združilo se opet s dušom. I tebe će jednom položiti u grob. Gledaj da ti tijelo bude izmučeno trudom i naporom dobrih djela da tako ustane slavno na vječni život. Pomolimo se! Isuse, začetniče života, daj da na tvom grobu oživim novim životom i da, obumrvši posvema grijehu, s tobom jednom uskrsnem na život vječni. O. Amen. Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu... R. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se!

Kada dođu smrti časi, Kriste, Bože, nek me spasi Majke tvoje zagovor.

413413


Završna molitva

Predobri Isuse, zahvaljujem ti na milosti koju si mi udijelio pri ovoj pobožnosti. Primi ovu moju bogoljubnost na slavu muke svoje, na zadovoljštinu za grijehe moje, na utjehu i pomoć dušama u čistilištu. O ne daj, Isuse, da neizmjerna vrijednost presvete krvi tvoje bude za me izgubljena, nego mi udijeli milost svoju i uvedi me iza ovoga života u vječnu radost.

O. Amen. R. Hvaljen budi Isus Krist, raspeti naš Otkupitelj, O. I njegova pod križem žalosna Majka Marija!

414

Kad mi zemlja tijelo primi, Dušu onda uzmi ti mi U nebeski blažen dvor.


Sadržaj Predgovor............................................................ 5 Svrha dolaska..................................................................7

Kratak zemljopisni prikaz.......................... 9 Portret svete zemlje..................................... 11 Povijesni osvrt.................................................... 12

Povijest spasenja...........................................................12 Povijest Svete Zemlje.................................................14

Narodi i religije u svetoj zemlji.......... 23 Muslimani i islam............................................. 23 Druzi........................................................................... 25 Židovstvo................................................................ 26 Kršćanstvo............................................................ 39 Galileja ................................................ 49

Nazaret.................................................................... 49 Bazilika Navještenja....................................................51 Špilja navještenja..........................................................55 Gornja bazilika.............................................................57 Crkva sv. Josipa.............................................................60 Sinagoga u Nazaretu...................................................63 Marijin izvor..................................................................64 Nazaret – Mensa Christi............................................66 Crkva Gospina straha (bojazni)...............................67 Brdo strmoglavljenja...................................................68

Kana............................................................ 68 Tiberijada................................................................ 73 Hatinski rogovi................................................. 75 Tabga........................................................................... 76 Crkva umnažanja kruhova i riba..............................76 Crkva Petrova primata................................................81

415


Kafarnaum.............................................................. 85 Petrova kuća..................................................................89 Sinagoga u Kafarnaumu............................................94

Gora blaženstava............................................. 97 Galilejsko jezero............................................100 Tabor.........................................................................104 Nain............................................................................105 Daburija..................................................................106 Bazilika preobraženja na Taboru.....106 Ezdrelon................................................................111 Armagedon...........................................................112 Obalni dio . . ....................................... 113

Karmel.....................................................................113 Haifa............................................................................. 115 Svetište Stella Maris................................................. 119 Karmelićanski red..................................................... 122

Jafa..............................................................................125

Crkva sv. Petra............................................................ 126

Cezareja na moru............................................127

Samarija ............................................. 134

Rama...........................................................................134 Mispa..........................................................................135 Ramala (El-Bireh)..........................................135 Betel..........................................................................135 Šilo..............................................................................135 Šekem.........................................................................136 Gerizim i Ebal....................................................138 Nablus......................................................................138 Sebasta.....................................................................139 416


Sadržaj Betulija...................................................................139 Dotan........................................................................139 Jenin...........................................................................139 Judeja ................................................... 141

Betlehem................................................................141 Mar Elias (Sveti Ilija)............................................... 143 Rahelin grob............................................................... 144 Betlehem – povijest.................................................. 145 Bazilika Rođenja....................................................... 149 Špilja rođenja............................................................. 153 Vlast nad bazilikom i špiljom................................ 159 Špilje sv. Jeronima i sv. Josipa................................. 164 Bazilika sv. Katarine................................................. 165 Špilja mlijeka.............................................................. 167 Pastirska polja............................................................ 169

Okolica Betlehema........................................172

Herodion..................................................................... 172 Sveti Teodozije.......................................................... 174 Samostan Mar Saba (Sveti Saba)......................... 174

Hebron.....................................................................176 Masada.....................................................................180 Ain Karim..............................................................182

Crkva Pohođenja BDM.......................................... 183 Crkva Rođenja sv. Ivana Krstitelja........................ 187

Betanija...................................................................190 Betfaga....................................................................194 Jeruzalem...............................................................197 Gradska vrata............................................................. 200 Jafina vrata.................................................................. 200 417


Damaščanska vrata................................................... 201 Herodova vrata.......................................................... 202 Stjepanova vrata........................................................ 202 Zlatna vrata................................................................ 203 Smetlišna vrata.......................................................... 204 Sionska vrata.............................................................. 204 Nova vrata................................................................... 205 Maslinska gora........................................................... 208 Crkva (džamija) Uzašašća Gospodinova............ 210 Crkva Očenaša........................................................... 212 Grob proroka............................................................. 215 Dolina Jošafat ( Jehošafat)...................................... 216 Hramski plato............................................................ 216 Hram – povijest........................................................ 218 Al-Aksa....................................................................... 224 Kupola na stijeni ili Omarova džamija............... 225 Dominus flevit............................................................. 228 Samostan svete Marije Magdalene....................... 231 Rusi u Jeruzalemu..................................................... 232 Getsemani................................................................... 233 Crkva svih naroda – tj. bazilika agonije.............. 234 Crkva sv. Stjepana u Getsemaniju........................ 244 Crkva Marijina uznesenja na nebo....................... 244 Sion............................................................................... 249 Crkva Marijina usnuća............................................ 252 Cenacolo....................................................................... 258 Crkva Petrova zatajenja........................................... 263 Crkva sv. Ane.............................................................. 272 Bethzatha.................................................................... 273 Via dolorosa................................................................. 275 418


Sadržaj Kapela bičevanja........................................................ 275 Kapela osude (Litostrotos)....................................... 277 Luk Ecce homo............................................................ 278 Via crucis..................................................................... 280 Kalvarija i Bazilika Isusovog groba...................... 283 Status quo..................................................................... 286 Bazilika Svetoga groba............................................ 289 Aleksandrov hospicij................................................ 306 Luteranska crkva Otkupitelja................................ 306 Zid plača..................................................................... 308 Židovski dio Staroga grada.................................... 310 Izvor Gihon................................................................ 311 Kupalište Siloam....................................................... 311

Novi Jeruzalem.................................................312

Dom Notre Dame...................................................... 312 Kneset.......................................................................... 314 YMCA......................................................................... 318

Emaus.........................................................................320 Mrtvo more..........................................................323 Kumran....................................................................325 Jerihon i okolica..............................................328 Gostinjac milosrdnog Samarijanca...................... 328 Jerihon.......................................................................... 329 Samostan kušnje na brdu Kvarantena................. 333 Elizejev izvor.............................................................. 335 Tell es-Sultan............................................................. 335 Jordan........................................................................... 337 Mjesto Isusova krštenja........................................... 337 Brdo Nebo.................................................................... 340 Samostan sv. Jurja..................................................... 343 419


Sinaj i okolica . . .............................. 344 Sveta Katarina na brdu Sinaj..................................... 344 Brdo Sinaj (Mojsijevo brdo)....................................... 347 Eilat............................................................................... 348 Akaba............................................................................ 349

Zanimljivi podatci o Svetoj Zemlji.352 Jeruzalemski križ......................................................... 352 Betlehemska zvijezda.................................................. 352 Kibuc............................................................................. 353 Tradicionalna jela........................................................ 353 Kiša................................................................................ 354 Sveti Juraj...................................................................... 354 Država Izrael................................................................ 355 Suvremeni hebrejski jezik........................................... 355 Zanimljivi statistički podatci............................. 356

Hrvati u Svetoj Zemlji.............................356 Pjesme........................................................................360 Abecedni popis mjesta..................................421

420


Popis mjesta Mjesto

str.

Ain Karim 182 Akaba 349 Betanija 190 Betel 135 Betfaga 194 Betlehem 141, 172 Betulija 139 Cezareja na moru 127 Daburija 106 Dotan 139 Eilat 348 Emaus 320 Ezdrelon 111 Galilejsko jezero 100 Gerizim i Ebal 138 Gora blaženstava 97 Hebron 176 Herodion 172 Jafa 125 Jenin 139 Jerihon 328 Jeruzalem 197 Kafarnaum 85 Kana 68 Karmel 113 Kumran 325 Masada 180 Mispa 135 Mrtvo more 323 Nablus 138 Nain 105 Nazaret 49 Novi Jeruzalem 312 Rama 134 Ramala (El-Bireh) 135 Sebasta 139 Šekem 136 Šilo 135 Tabga 76 Tabor 104 Tiberijada 73 421


422


Nek’ se raduju svi što se utječu tebi, neka kliču sve dovijeka! Štiti ih i nek’ se vesele u tebi koji ljube ime tvoje, jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom k’o štitom zaklanjaš.

Psalam 5,12-13

423


Biblioteka Putovi vjere

∂ Kaptol 8, 10000 Zagreb, Hrvatska Tel. ++ 385 +1 / 4874 300 ++ 385 +1 / 4874 315 Faks ++ 385 +1 / 4874 319 E-mail: prodaja@glas-koncila.hr w ww .g la s - k o n c ila .h r CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 272-57(036) TOMAŠEVIĆ, Darko Sveta Zemlja : povijesno-duhovni vodič / Darko Tomašević ; [fotografije Fotoarhiv Glasa Koncila ... [et al.] ; ilustracije Darko Zloušić]. - 2. promijenjeno izd. - Zagreb : Glas Koncila ; Sarajevo : Katolički bogoslovni fakultet, 2013. - 424 str. : ilustr. ; 20 cm + [1] presavijeni list s tablom. - (Biblioteka Putovi vjere / Glas Koncila, Zagreb ; knj. 4) Bibliografske i druge bilješke uz tekst. ISBN 978-9958-747-34-2 COBISS.BH-ID 20351238

424


www.glas-koncila.hr

p o v i j e s n o - d u h o v n i p r at i t e l j

Papa Ivan XXIII. Sveta Zemlja je blagoslovljena zemlja iz koje je granulo svjetlo evanđelja da obasja sav svijet. (Iz Albuma

ISBN 978-953-241-268-0

110 kuna

hodočasnika u Svetu Zemlju, Dnevnik duše, 1906. g.)

Papa Benedikt XVI. Sveta Zemlja, simbol Božje ljubavi prema njegovu narodu i prema čitavom ljudskom rodu, također je simbol slobode i mira koji Bog želi za svu svoju djecu… I tako je Sveta Zemlja postala sama u sebi metafora objave, »peto evanđelje«, kako ju je netko nazvao, koju se zbog njezine povijesti može smatrati mikrokozmosom koji u sebi sadrži trnoviti put čovječanstva prema kraljevstvu pravde, ljubavi i mira. (Angelus, 17. svibnja 2009. g.)

Doista, koje li radosti putovati tragovima Isusovim: spustiti se u spilju u kojoj se Isus rodio, dotaknuti svojom nogom vode Jordana u kojima je Isus kršten, piti vodu iz Jakovljeva zdenca iz kojeg ju je pio i Isus, nositi križ jeruzalemskim uličicama gurajući se kroz gužvu jeruzalemskih prolaznika i plakati na Kalvariji, na grobu Isusovu… Dr. Adalbert Rebić Knjiga je izvrsno pomagalo za hodočašće, ali i štivo za kasnije podsjećanje na sveta mjesta ili osobno studiranje podataka o uraslosti Riječi Božje u jedan narod i njegovu povijest. Mons. dr. Mato Zovkić Iz recenzije

120 kuna

Papa Ivan Pavao II. Sveta je Zemlja bila svjedokom rođenja, života, smrti i uskrsnuća Isusa Krista i prvih koraka Crkve… [Posjet Svetoj Zemlji] je poput povratka izvorima, korijenima vjere i Crkve. (Audijencija, 29. ožujka 2000. g.)

Sveta Zemlja

www.glas-koncila.hr

skupini talijanskih hodočasnika Milanske nadbiskupije tijekom hodočašća u Svetu Zemlju, 5. siječnja 1964. g.)

povijesno duhovni p r at i t e l j

ISBN 978-953-241-335-9

Papa Pavao VI. Posjet Svetoj Zemlji je poput povratka korijenima i omogućuje osjetiti žilu kucavicu koja, nakon mnogih godina i s tolike udaljenosti, i dalje živi u našoj duhovnosti, u našem vjerničkom životu; nije se nimalo promijenila od početaka, od iskona, nije ništa izgubila od svoje nepobitne autentičnosti. (Iz govora

Sveta Zemlja

rekli su:

Sveta Zemlja Darko Tomašević

povijesno-duhovni pratitelj

Sveta Zemlja je peto evanđelje. Ernest Renan


Sveta Zemlja