Issuu on Google+

Međunarodni interdisciplinarni stručni skup

Knjiga i slobodno vrijeme Split, Gradska knjižnica Marka Marulića, 24. rujna 2010.

Zbornik radova

Međunarodni interdisciplinarni stručni skup Knjiga i slobodno vrijeme Split, 24.9.2010. Zbornik radova Stručna izdanja GKMM Knjiga 1 Organizator Gradska knjižnica Marka Marulića Split Financijska potpora Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Uredništvo Elli Pecotić Snježana Buczkowska Katarina Krolo Žužul Oblik rada Pozvana predavanja i diskusije Nakladnik Gradska knjižnica Marka Marulića Split Za nakladnika Elli Pecotić Recezenti dr.sc. Josip Stipanov dr.sc. Ivan Bošković Lektori Nada Draganja Vesna Jukić-Oštrek Oblikovanje i grafička priprema Tomislav Staničić Tisak: Dalmacijapapir Naklada: 100 Tiskanje dovršeno u prosincu 2011. CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 028:379.8>(063) MEĐUNARODNI interdisciplinarni stručni skup Knjiga i slobodno vrijeme (2010 ; Split) Knjiga i slobodno vrijeme : zbornik radova / Međunarodni interdisciplinarni stručni skup Knjiga i slobodno vrijeme, Split, Gradska knjižnica Marka Marulića, 24. rujna 2010. ; <uredništvo Elli Pecotić ... et al.>. - Split : Gradska knjižnica Marka Marulića, 2011. - (Stručna izdanja GKMM ; knj. 1) ISBN 978-953-7753-15-3 1. Pecotić, Elli I. Slobodno vrijeme -- Čitanje 140319067 ISBN za elektroničko izdanje 978-953-7753-16-0

Međunarodni interdisciplinarni stručni skup

Knjiga i slobodno vrijeme Split, Gradska knjižnica Marka Marulića, 24. rujna 2010.

Zbornik radova

Sadržaj Uvod

6

Mladi i čitanje – knjiga kao element popularne kulture Anči Leburić

8

Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana Hrvatske Srećko Jelušić i Ivanka Stričević

16

Slobodno vrijeme i čitanje Nives Tomašević i Martina Dragija Ivanović

32

Preduvjeti za stvaranje i razvijanje kulture čitanja u suvremenom društvu (knjiga i čitanje u Makedoniji) Angelina Banović Markovska

43

Srpsko čitanje i pisanje: ko to tamo kome piše? Slavoljub Stanković

50

Uloga knjižnice u životnom ciklusu: promicanje čitanja i pismenosti u lokalnoj zajednici – praksa knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Dijana Sabolović Krajina

58

Programi za promicanje knjige i čitanja: primjeri dobre prakse u knjižnici Bogdana Ogrizovića (KGZ) Jasna Kovačević

66

Djelatnosti za promicanje čitanja u matičnoj knjižnici Kamnik Breda Podbrežnik

71

Programi i usluge namijenjeni promicanju knjige i čitanja: Gradska knjižnica Marka Marulića Split Katarina Krolo Žužul

80

Program

88

O autorima

90 5

Uvod U zborniku „Knjiga i slobodno vrijeme“ objavljeni su radovi s međunarodnog interdisciplinarnog stručnog skupa istog naziva, koji je održan u Splitu 24. rujna 2010. godine. Izlaganjima na skupu smo nastojali obuhvatiti što više različitih pogleda na knjižni svijet danas – od proizvodnje knjige (autori, nakladnici), preko knjižnica, do krajnjeg korisnika – čitatelja, te smo problematizirali položaj knjige i čitanja u široj regiji (Hrvatska, Makedonija, Srbija, Slovenija), kao i u suvremenom društvu općenito. Analizirali smo promjene čitalačkih navika, interesa i potreba te utjecaj različitih faktora na čitanje i poticanje čitanja. Na skupu su iznesena pozvana predavanja koja su predstavili stručnjaci i znanstvenici iz svijeta knjižarstva, knjižničarstva, nakladništva kao i pisci knjiga. Pozivu za sudjelovanjem odazvali su se sljedeći autori: prof.dr.sc. Slobodan Prosperov Novak (Filozofski fakultet u Splitu), prof.dr.sc. Anči Leburić (Filozofski fakultet u Splitu), prof.dr.sc. Srećko Jelušić (Odjel za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru), doc.dr.sc. Ivanka Stričević (Odjel za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru), dr.sc. Nives Tomašević (Odjel za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru), mr.sc. Martina Dragija Ivanović (Odjel za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru), prof.dr.sc. Angelina Banović Markovska (Filološki fakultet u Skopju, Makedonija), Ivica Prtenjača (pisac i voditelj odnosa s javnošću u izdavačkoj kući Profil), Slavoljub Stanković (pisac, Srbija). Zaključno, knjižničari su predstavili primjere dobre prakse vezane za promicanje knjige i čitanja. Predstavljene su četiri knjižnice, a izlagači su bili: mr.sc. Dijana Sabolović Krajina (Knjižnica i čitaonica Fran Galović, Koprivnica), Jasna Kovačević, dipl.knjiž. (Knjižnica Bogdana Ogrizovića, KGZ), Breda Podbrežnik, viši savjetnik (Matična knjižnica Kamnik, Slovenija) te Helena Bužančić, mag.bibl. i Katarina Krolo Žužul, mag.bibl. (GKMM Split). U zborniku su zastupljene različite vrste radova: od izvornih znanstvenih članaka do stručnih radova te jednog inspirativnog eseja. Izlaganja su podijeljena u dva dijela. Prvi dio je teoretski orijentiran sa (izvornim) znanstvenim i stručnim prilozima odnosno radovima od kojih su neki potkrijepljeni relevantnim sociološkim uvidima i rezultatima. Drugi dio čine pregledni članci, odnosno prikazi djelovanja i prakse pojedinih narodnih knjižnica u odnosu na čitanje, te načini kojima se u pojedinim sredinama nastoji potaknuti interes za čitanjem i knjigom (Koprivnica, Zagreb, Kamnik, Split). Iz opravdanih razloga, u Zborniku nema uvodnog izlaganja dr.sc. Slobodana Prosperova - Novaka kao ni izlaganja Ivice Prtenjače. Smatramo da ovaj Zbornik doprinosi promicanju kulture knjige i čitanja u novim 6

društvenim i tehnološkim okolnostima. Nadamo se da će doprinijeti i daljnjim znanstvenim istraživanjima u odnosu na problematiku knjige i čitanja kao i organizaciji novih skupova posvećenih toj temi. Također se nadamo da će skup biti od značenja i koristi kao jedan od čimbenika u stvaranju nacionalne strategije čitanja i određenije uloge što ga u tom pogledu imaju knjižnice. Skup je imao veliki odaziv te je izazvao pozitivne reakcije struke kao i sudionika samog skupa. Na stručnoj pomoći i korisnim savjetima zahvalni smo recezentima dr.sc. Josipu Stipanovu i dr.sc. Ivanu Boškoviću. Zahvalnost dugujemo i Ministarstvu kulture RH na financijskoj potpori. Uredništvo

7

Mladi i čitanje – knjiga kao element popularne kulture Izvorni znanstveni članak

Prof. dr. Anči Leburić, red. prof. Filozofski fakultet u Splitu Odsjek za sociologiju – metodološka katedra anci@ffst.hr; anci.leburic@gmail.com; anci.leburic@st.t-com.hr www.ancileburic.com

Sažetak

Raspravu o popularnoj kulturi, kada su u pitanju mladi, nužno je smjestiti u kontekst rasprava o subkulturnim praksama i njihovom odnosu spram popularne kulture, kao i prema različitim žanrovima popularne kulture, uključujući filmske, radijske i televizijske programe, reklame, te nove medijske žanrove kao što su video igre itd. Autorica će stoga ukazati na neke od aspekata kanonizacije popularnog u suvremenom hrvatskom društvu, pa i šire, u europskom okružju. Naglasit će neke posebno zanimljive aspekte djelovanja raznih žanrova popularne kulture (od književnosti do televizije), naglašavajući njihove interakcijske dosege u medijskim područjima u kojima mladi češće borave. Kako se na različite načine mladi priklanjaju starim (klasičnim), odnosno novim medijima, autorica će na temelju istraživačkih rezultata iz niza socioloških istraživanja realiziranih u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću, ilustrirati neke od empirijskih interpretacija onoga što se zbiva s mladima u društvu, njihovim slobodnim vremenom i čitanjem. Ova posljednja aktivnost mladih predstavit će se kao jedan od kulturoloških aspekata kojima mladi na popularan način upotrebljavaju, zloupotrebljavaju ili na specifične načine kreiraju vlastita značenja i poruke. Razaraju li mladi pritom mit o sebi kao čitateljskoj publici koja ne zna misliti svojom glavom ili pokazuju ostalima u svom društvenom okružju da se popularna kultura razvija upravo zbog toga što je svijest publike mnogo veća no što se obično pretpostavlja, samo je jedna od tema na kojima se izlaganje osmišljava. Konačno, autorica će upozoriti kako mladi u popularnoj kulturi biraju znalački samo one žanrove koji se temelje na ponavljanju ključnih elemenata sadržaja i opetovanoj formi, pa će kao publika birati medijski proizvod ili program ovisno o žanru, a medijska će industrija temeljem žanra planirati produkciju i plasman proizvoda popularne kulture. Iako se u društvenim teorijama zabavni žanrovi najčešće promatraju kao sadržaji od niske društvene vrijednosti (u smislu obavljanja funkcija koje se očekuju npr. od čitanja knjiga u odnosu na obrazovni, politički i druge sustave), zabavni programi i žanrovi koje mediji svakodnevno nude mladima posreduju i bitno utječu na stvaranje predodžbi mladih o svijetu i društvenim odnosima, društvene vr8

ijednosti, ali i stereotipe i predrasude. U tim procesima socijalne konstrukcije knjiga bi svakako trebala zauzimati značajnije i vidljivije mjesto. Dakle, autorica procjenjuje da će društveno poželjno stanje s čitanjem knjiga u budućnosti bitno ovisiti o kulturološkim mehanizmima u određenoj sredini, koji će biti u stanju analizirati načine i oblike tih (kulturoloških) konstrukcija. Kako je čitanje knjiga kao žanr uvijek definirano i izborom i prihvaćanjem od strane publike (ili mladih), bitno je istraživati, razumijevati i objašnjavati spoznaje o mladima kao o publici koja konzumira različite žanrove popularne kulture. U svemu tome isprepliću se brojni aspekti i procesi suvremene kulturne kreativnosti, kao i obilježja suvremene fragmentirane publike (mladih) s više društvenih identiteta. Ključne riječi: mladi, knjiga, novi mediji, čitanje, popularna kultura Popularna kultura i mladi

Popularna kultura kao pojava datira od 18.st. i svakako je jedan od naročito zanimljivijih, složenijih, ali i proturječnijih suvremenih fenomena. Tijekom godina nizali su se mnogobrojni problemi u tumačenju toga pojma, njegovom definiranju i podjelama. Tako se poistovjećivala popularna umjetnost sa kulturom, a procesi modernizacije, industrijalizacije i razvoj masovnih medija od kraja 19. st. smještali su popularnu kulturu u rasprave o štetnosti i/ili korisnosti masovne distribucije kulturnih sadržaja u suvremenim društvima. Popularna kultura često se zamjenjivala sa masovnom kulturom, pri čemu joj se a priori pridavalo negativno društveno značenje. U takvim i sličnim raspravama, nerijetko su joj se osporavale estetske vrijednosti. Ipak, granice između elitne i popularne kulture gotovo su nestale krajem 20-oga stoljeća, no u svakodnevnom životu, kao i u stručnoj literaturi razlikovanje tih pojmova i dalje postoji. S druge strane, industrija popularne kulture postaje jedna od najprofitabilnijih ekonomskih djelatnosti. Tu se posebno ističe svojim značajem glazbena industrija, odnosno glazbena kultura. Sadržaji popularne kulture namijenjeni su pripadnicima svih dobnih skupina. Doduše, popularna glazba prvenstveno je namijenjena pripadnicima mlađe dobne skupine, budući da je glazba jedan od bitnih mehanizama grupne i generacijske identifikacije mladih. To svakako nije čitanje, pa ćemo u nastavku raspraviti zašto i zbog čega je to tako?! Mladi su važna potrošačka (društvena) skupina kojoj se industrija zabave posebno nametljivo okreće. Mladi najčešće i najradosnije stupaju u interakcije koje se stvaraju u medijskom okružju. Neki od njih sudjeluju i u onim žanrovima popularne kulture (od književnosti do televizije), koji se također smještaju u medijska područja u kojima mladi češće borave. Razaraju li mladi pritom mit o sebi kao čitateljskoj publici 9

koja nije u stanju misliti svojom glavom ili pokazuju ostalima u svom društvenom okružju da se popularna kultura razvija upravo zbog toga što je svijest publike mnogo veća no što se obično pretpostavlja?! Odgovore je moguće naći u sljedećim razmišljanjima o istraživačkim rezultatima u području sociologije mladih.1 Naime, mladi u Hrvatskoj još uvijek nisu u velikoj mjeri zahvaćeni procesima promjena karakterističnim za postindustrijsku modernizaciju. Neke od razloga pronalazimo u karakteristikama hrvatskoga društva, kao što su tradicionalni konflikti oko raspodjele moći, vlasti i privilegija, sveopći gubitak sigurnosti, drastična nezaposlenost te prevelika neizvjesnost u odnosu na smjer razvoja modernizacijskih procesa. Svi ti rizici pogađaju mlade. Mladi u Hrvatskoj žive u obiteljima u kojima nisu izborili prostore za vlastite individualne slobode. To su još uvijek tradicionalne zajednice s produženom protektivnom ulogom roditelja. Takve je nalaze moguće pronaći u većini naših socioloških 1 Vidi: Ilišin, Vlasta. Mediji u slobodnom vremenu djece i komunikacija o medijskim sadržajima. Medijska istraživanja. 9(2):9-34, 2003. Ilišin, Vlasta, ur. Mladi Hrvatske i europska integracija. Zagreb: IDIS, 2005. Ilišin, Vlasta; Radin, Furio. Mladi uoči trećeg milenija. Zagreb: IDIS. Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, 2002. Ilišin, Vlasta; Radin, Furio. Mladi. Problem ili resurs. Zagreb: IDIS, 2007. Leburić, Anči; Bandalović, Gorana. Action Research of the Volunteers as a Specific Social Group of the Youth. In The Practical Science of Society. Ur. Kožuh, Boris; Kahn, Richard; Kozlowska, Anna. Str.. 105115. Grand Forks: College of Education and Human Development, University of North Dakota, 2008. Leburić, Anči; Dadić, Maja. Researching of the Extra Lessons as the Dominant Learning Method. In The Role of Theory and Research in Educational Practice. Ur. Kozlowska, Anna; Kahn, Richard; Kožuh, Boris; Kington, Alison; Mažgon, Jasna. Str.. 79-89. Grand Forks: College of Education and Human Development, University of North Dakota, 2008. Leburić, Anči; Grubić, Aleksandra. Skepticizam mladih prema europskim integracijama: rezultati sociološkog istraživanja. Biblioteka: Istraživačke studije, knj. br. 13. Split: Redak, 2010. Leburić, Anči; Hrga, Daniela. Dopunska poduka kao dominantna metoda učenja: studentska iskustva od 1998. do 2007. Biblioteka: Istraživačke studije, knj. br. 6. Split: Redak, 2008. Leburić, Anči; Tomić-Koludrović, Inga. Nova političnost mladih. Zagreb: Alinea, 2002. Leburić, Anči; Afrić, Vjekoslav; Šuljug Vučica Zorana. Ljudski kapital kao razvojni faktor: rezultati sociološkog istraživanja u Hrvatskoj. Biblioteka: Istraživačke studije. Knj. br. 9. Split: Redak, 2009. Leburić, Anči; Reić, Ada; Bandalović, Gorana. Volonterstvo mladih kao bijeg u stvarnost: akcijsko istraživanje. Biblioteka:Istraživačke studije. Knj. br. 4. Split: Redak, 2008. Leburić, Anči; Šuljug Vučica, Zorana; Dadić, Maja. Perspektive obrazovanja mladih s obzirom na kvalitetu življenja u Hrvatskoj (Educational Perspectives of the Youth Based on the Living Quality in Croatia). U Ocbita: Прoьлemи ta пepcпekиbи. Peдakцiєю эa: Tepkүлob, B'Ячеcлав.; Бoчapoba, Oлена; Akcmaн, Джоанна Гopлibka: Miнictepctbo ocbitи i нaүkи Уkpaїни; Гopлibcбkий Дepжabний пeдaгoгiчний iнctиtуt iнoземниx мoв; Krakowska akademia im. A.F.Modrzewskiego. Str. 59-74, 2009. Leburić, Anči; Čurković Kalebić, Sanja; Perić, Ivan; Konsa, Katarina; Ančić, Marijana. Pogledi na Bolognu s Filozofskog fakulteta u Splitu. Biblioteka: Istraživačke studije. Knj.br. 1. Split: Redak, 2007. Leburić, Anči; Konsa, Katarina; Štrk, Marina; Quien, Maja. Socijalne potrebe splitskih obitelji: sociološko istraživanje. (Biblioteka: Istraživačke studije. Knj. br.8. Split: Redak, 2009. Tomić Koludrović, Inga; Leburić, Anči. Skeptična generacija: Životni stilovi mladih u Hrvatskoj. Zagreb: AGM, 2001. 10

istraživanja o mladima tijekom posljednja dva desetljeća. Još uvijek su im roditelji jedini izvor prihoda, a s njima žive u pomirljivom konformizmu. U kulturološkom smislu ipak postoje razlike među mladima. Njihov jezik, ideje, ponašanje, odijevanje, glazba koju slušaju itd. - sve ih to razlikuje od okoline u kojoj žive. Krajem prvoga desetljeća trećeg milenija moguće je raspravljati o kulturi mladih u Hrvatskoj. Doduše, ne u onom Parsonsovom smislu iz 50-ih godina 20-og stoljeća, a niti u subkulturnom teorijskom kontekstu, jer su se brojne kontrakulture već etablirale i prestale su biti kontra. Uostalom, danas se kontracepcija svugdje kupuje, homoseksualci se žene i održavaju javne skupove, feminizam više nije novi pokret, već društveno organizirana snaga. Tako su subkulture jednoga doba postale kulture drugoga doba. Mediji kao nositelji kulture

Zbog sveopćeg nedostatka vremena, između ostaloga i za čitanje, spavanje, jelo i zbog stalne jurnjave, mladi se usmjeravaju na medije. Stoga manje čitaju, jer istovremeno napuštaju forme tradicionalne kulture. Zanimljivo mjesto susreta postaje “internet kafe”, chat razgovor na računalu, blog, facebook. To su novi obrasci kulturnoga ponašanja i novi tipovi društvenoga ponašanja mladih. Tako mediji postaju najznačajniji (pre)nositelji kulture. Mediji opčinjavaju mlade i zabrinjavaju odrasle koji se pitaju: ako ih medijski obrazujemo, hoće li to eliminirati predominaciju seksa, nasilja i drugih zala? Kako mladi kreiraju svoje slobodno vrijeme, što se zbiva s mladima, njihovom dokolicom i čitanjem? Ne predstavlja li ova posljednja aktivnost jedan kulturološki aspekt kojega mladi na popularan način (zlo)upotrebljavaju ili na specifične načine kreiraju vlastita značenja i poruke? Sve su to potencijalna istraživačka pitanja. Naime, mladi u popularnoj kulturi biraju znalački samo one žanrove koji se temelje na ponavljanju ključnih elemenata sadržaja i opetovanoj formi pa će kao publika birati medijski proizvod ili program ovisno o žanru, a medijska će industrija temeljem žanra planirati produkciju i plasman proizvoda popularne kulture. Zabavni programi koje mediji svakodnevno nude mladima posreduju i bitno utječu na stvaranje predodžbi mladih o svijetu, o društvenim odnosima, konstruiraju njihove društvene vrijednosti, ali i stereotipe i predrasude. U tim procesima socijalne konstrukcije knjiga bi trebala zauzimati nekakvo mjesto, značajnije i vidljivije?! Mladi i čitanje

Knjiga kao proizvod deklarativno je potencijalni „prioritet u kulturi“ kojega će službena politika u Hrvatskoj neprestano isticati. Ali, politika prema knjizi do sada nije imala sustavniji karakter, premda joj je ukinut porez na dodanu vrijednost (tzv. PDV), no tu se još uvijek razvijaju brojni problemi. Sveprisutna je politička zlouporaba kulturnog simbolizma, a urbana splitska sredina (npr. kazališna) očita je 11

empirijska ilustracija te tvrdnje. Uostalom i razina kulturne potrošnje u Hrvatskoj je neprestano u padu, pa istraživači upozoravaju na osjetljivost kulturnih ponuda u specifičnom društvenom okružju. Ukoliko bi se istraživački bavili čitanjem kao nekakvom empirijskom kategorijom, mogli bismo ga definirati u različitim konceptima i diskursima. Tako je moguće čitanje tretirati kao: masovni fenomen, kulturnu potrebu, naviku, psihološki proces koji nastaje u interakciji čitatelja sa štivom, intelektualni napor, bijeg od stvarnosti, društveni proces koji je određen nizom povijesnih i suvremenih faktora itd. Kultura čitanja predstavlja ukupnost manifestiranja potreba, navika i interesa za knjigom i čitanjem. U tom procesu, odabir knjige i potreba za njenim konzumiranjem bit će istraživaču indikator duhovnoga bogatstva, pojedinčevoga ukusa, stupnja obrazovanja, društvenoga standarda, određenih elemenata društvenih položaja i mjesta na stratifikacijskim ljestvicama. Odrednice slobodnog vremena mladih jesu neorganiziranost, neinstituciona­ liziranost, dinamičnost, subjektiviziranost, pluralističnost i dr. Uočljivo je smanjenje interesa mladih da svoje slobodno vrijeme provode uz knjigu i u čitanju. Doduše, istovremeno je primjetan i pad interesa prema kinima, kazalištima i video-klubovima. Primat preuzimaju kafići, jer se njihov broj posjetitelja/-ica u posljednjem desetljeću gotovo udvostručio. Dakle, nekakve promjene u ponašanju mladih su se dogodile. Kolektivni načini ponašanja gube na važnosti, jer se povećava značenje individualiziranih stavova, vrijednosti i aspiracija kod svih članova društva, pa tako i kod mladih. Taj porast individualizacije kod mladih opaža se već sredinom 90-ih, ali krajem drugoga milenija ono postaje primjetnije. Mladi prvi nude modele i standarde tipične za postindustrijsko društvo, nove i modernije tehnologije, razvijaju ideje o malim poduzećima, korištenju alternativnih izvora energije. Upravo oni intenziviraju upotrebu mobitela, računala, tj. novih medija. Razmjena informacija, komunikacija u svim smjerovima i općenito drugačija cirkulacija kulturnog i ljudskog kapitala vjerojatno ih brže i konkretnije integrira u svijet odraslih. Knjiga i čitanje imaju svoju budućnost ukoliko se afirmiraju kao aspekt životnih stilova mladih. Knjige se svakako ne mogu artikulirati kao kućni ukrasi, ugodnih boja i lijepoga uveza, a mladi ih nikada neće kupovati na kile. No, moguće ju je tretirati kao nešto izuzetno, sofisticirano i neprilagođeno svakome. Priča o društvenom stanju knjige morala bi se situirati u raspravu s područja sociologije knjige. Nažalost, ta subdisciplina u području društvenih znanosti još uvijek nije etablirana. No, sociologijski pristup tematici knjige i čitanja dodirivat će sve one aspekte kojima će se sociolozi baviti i koje će istražviati uvijek i onda kada budu razmatrali što se sve to s mladima u društvu događa?! To su onda, sve one priče o društvenoj uvjetovanosti, o statusima, o društvenim ulogama, o društvenoj namjeni, društvenim opasnostima, društvenim uzrocima i posljedicama, te konačno o djelo12

vanju knjiga na čitatelje. Hoćemo li kriviti procese kao što su kompjuterizacija, informatizacija, medijalizacija, ukoliko do „smrti knjige“ dođe? Mišljenja smo da će se upravo obrnuto događati – knjiga i čitanje će pronalaziti nove (elektroničke) forme. Knjiga će se vješto snalaziti među drugim (novim) medijima – CD-ima, mini diskovima, MP3-ima, stikovima itd. Zapravo, mediji će se međusobno dopunjavati, a ne isključivati ili istrebljivati. Mladenačke scene će pronalaziti nove dimenzije čitanja i stvarati nove prilike za čitanje: tijekom jogginga, kuhanja, ručanja, vožnje automobilom ili biciklom, šetnje psa i u nizu drugih (ne)mogućih situacija. Upravo takve “scene” postaju sve važniji dijelovi društvene mreže mladih, jer dokidaju stare društvene strukture i nejednakosti, kao i obrazovne hijerarhije.

Zaključak: o kulturi mladih kao kulturi sutrašnjice

Društveno poželjno stanje s čitanjem knjiga u budućnosti, procjenjujemo da će bitno ovisiti o kulturološkim mehanizmima u određenoj sredini, koji će biti u stanju analizirati načine i oblike tih (kulturoloških) konstrukcija. Kako je čitanje knjiga kao žanr uvijek definirano i izborom i prihvaćanjem od strane publike (ili mladih), bitno je istraživati, razumijevati i objašnjavati spoznaje o mladima kao o publici koja konzumira različite žanrove popularne kulture. U svemu tome isprepliću se brojni aspekti i procesi suvremene kulturne kreativnosti, kao i obilježja mladih kao društvene grupe koja razvija više društvenih identiteta. Svakako bismo kulturu mladih trebali prepustiti njima:

kultura mladih kao njihova

KULTURA SUTRAŠNJICE da budu kreativni

da postaju altruističniji

ne braniti ljubav prema drugom spolu, istom spolu, prema životinjama, biljkama

13

Mladi će u svojoj zabavi i šire u kulturi tražiti stvaralaštvo, usavršavanje, moralnu i etičku odgovornost, a ponekad i nekakve druge i drugačije angažmane. Znanost ih u svemu tome može podupirati, a tehnologije će im omogućavati zadovolja­vanje trenutačnih potreba koje će se gomilati. Tu će znanje imati nezamjenjivu vrijednost, a baš mladi mogu svojim znanjima pronalaziti ravnotežu između znanosti i modernih tehnologija. Prema tome, kultura mladih zapravo je njihova kultura sutrašnjice, koja će biti vjerojatno selektivnija i u svom izboru i u svojim metodama. Temeljni cilj će joj biti kvaliteta života, a ne proizvodnja nekakvih kulturnih artefakata za mlade. Hoće li i u kolikoj mjeri mladima čitanje i knjige omogućavati razvijanje vlastitih kulturoloških identiteta, pokazat će vrijeme. U tom slučaju, mladenačke scene bi im stvarale prostore u kojima će se lakše nositi s vlastitom anonimnošću i društvenom marginaliziranošću. Izvori i literatura

Ilišin, Vlasta. Mediji u slobodnom vremenu djece i komunikacija o medijskim sadržajima. // Medijska istraživanja. 9(2) 2003. Str. 9-34. Ilišin, Vlasta, ur. Mladi Hrvatske i europska integracija. Zagreb: IDIS, 2005. Ilišin, Vlasta; Radin, Furio. Mladi uoči trećeg milenija. Zagreb: IDIS. Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, 2002. Ilišin, Vlasta; Radin, Furio. Mladi. Problem ili resurs. Zagreb: IDIS, 2007. Leburić, Anči; Bandalović, Gorana. Action Research of the Volunteers as a Specific Social Group of the Youth. In The Practical Science of Society. Ur. Kožuh, Boris; Kahn, Richard; Kozlowska, Anna. Str. 105-115. Grand Forks: College of Education and Human Development, University of North Dakota, 2008. Leburić, Anči; Dadić, Maja. Researching of the Extra Lessons as the Dominant Learning Method. In The Role of Theory and Research in Educational Practice. Ur. Kozlowska, Anna; Kahn, Richard; Kožuh, Boris; Kington, Alison; Mažgon, Jasna. Str. 79-89. Grand Forks: College of Education and Human Development, University of North Dakota, 2008. Leburić, Anči; Grubić, Aleksandra. Skepticizam mladih prema europskim integracijama: rezultati sociološkog istraživanja. Biblioteka: Istraživačke studije, knj. br. 13. Split: Redak, 2010. Leburić, Anči; Hrga, Daniela. Dopunska poduka kao dominantna metoda učenja: studentska iskustva od 1998. do 2007. Biblioteka: Istraživačke studije, knj. br. 6. Split: Redak, 2008. Leburić, Anči; Lončar, Marija. Mix Methodology and Its Integrating Role in the Development of the Social Sciences. In The Practical Science of Society. Ur. Kožuh, B.; Kahn, R.; Kozlowska, A. Str.303-314. Grand Forks: College of Education and 14

Human Development, University of North Dakota, 2008. Leburić, Anči; Nigoević, Magdalena. Mediji kao (pre)nositelji interkulturalizma u hrvatsko-talijanskim interakcijama: istraživanja s početka trećeg milenija. Biblioteka: Istraživačke studije. Knj. br. 3. Split: Redak, 2008. Leburić, Anči; Tomić-Koludrović, Inga. Nova političnost mladih. Zagreb: Alinea, 2002. Leburić, Anči; Zec, Ivana. Metodološki aspekti istraživanja kompetencija prosvetnih radnika na prostoru Zapadnog Balkana. / Usaglašavanje programa obrazovanja prosvetnih radnika u zemljama zapadnog Balkana. Str. 44-63. Prir. Nataša, Pantić. Beograd: Centar za obrazovne politike. // Methodological Aspects of the Research on Competencies of Teachers in the Western Balkans. In Tuning Teacher Education Curricula in the Western Balkans. Pg. 44-63. Edit. Nataša, Pantić. Beograd: Centre for Education Policy. 2008. Leburić, Anči; Afrić, Vjekoslav; Šuljug Vučica Zorana. Ljudski kapital kao razvojni faktor: rezultati sociološkog istraživanja u Hrvatskoj. Biblioteka: Istraživačke studije. Knj. br. 9. Split: Redak, 2009. Leburić, Anči; Reić, Ada; Bandalović, Gorana. Volonterstvo mladih kao bijeg u stvarnost: akcijsko istraživanje. Biblioteka: Istraživačke studije. Knj. br. 4. Split: Redak, 2008. Leburić, Anči; Štrk, Marina; Čuvić, Majda. Hrvatski život uživo: komparativno sociološko istraživanje. Biblioteka: Istraživačke studije. Knj. br. 5. Split: Redak, 2008. Leburić, Anči; Šuljug Vučica, Zorana; Dadić, Maja. Perspektive obrazovanja mladih s obzirom na kvalitetu življenja u Hrvatskoj (Educational Perspectives of the Youth Based on the Living Quality in Croatia). U Ocbita: Прoьлemи ta пepcпekиbи. Peдakцiєю эa: Tepkүлob, B'Ячеcлав.; Бoчapoba, Oлена; Akcmaн, Джоанна Гopлibka: Miнictepctbo ocbitи i нaүkи Уkpaїни; Гopлibcбkий Дepжabний пeдaгoгiчний iнctиtуt iнoземниx мoв; Krakowska akademia im. A.F.Modrzewskiego. Str. 59-74, 2009. Leburić, Anči; Quien, Maja; Lovrić, Dino. Stari i novi mediji: sociološka istraživanja medijskog stiliziranja života. Biblioteka: Istraživačke studije. Knj. br. 7. Split: Redak, 2008. Leburić, Anči; Konsa, Katarina; Štrk, Marina; Quien, Maja. Socijalne potrebe splitskih obitelji: sociološko istraživanje. Biblioteka: Istraživačke studije. Knj. br.8. Split: Redak, 2009. Leburić, Anči; Čurković Kalebić, Sanja; Perić, Ivan; Konsa, Katarina; Ančić, Marijana. Pogledi na Bolognu s Filozofskog fakulteta u Splitu. Biblioteka: Istraživačke studije. Knj.br. 1. Split: Redak, 2007. Tomić Koludrović, Inga; Leburić, Anči. Skeptična generacija: Životni stilovi mladih u Hrvatskoj. Zagreb: AGM, 2001. 15

Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana hrvatske Izvorni znanstveni članak

Dr. sc Ivanka Stričević, doc. Sveučilište u Zadru Odjel za knjižničarstvo istricev@unizd.hr Dr. sc. Srećko Jelušić, izv. prof. Sveučilište u Zadru Odjel za knjižničarstvo sjelusic@unizd.hr

Sažetak

Pad interesa za knjigu i čitanje, promijenjeni načini čitanja u digitalnom okruženju i nedostatne kompetencije pismenosti za život u informacijskom okruženju u središtu su interesa znanstvenika i praktičara, a od svakog društva zahtijevaju da se sustavno i strateški bavi pitanjima kulture pismenosti. U Hrvatskoj ne postoji strategija razvoja kulture čitanja i pismenosti u smislu povezivanja i usklađenog djelovanja svih čimbenika koji se javljaju u lancu od knjige do čitatelja. Ne postoje ni prethodna nacionalna istraživanja informacijskih potreba i kompetencija i čitateljskih interesa građana. Stoga se na Sveučilištu u Zadru provodi znanstveni projekt kojem je cilj utvrditi čitateljske navike i informacijske potrebe djece, mladih i odraslih u Hrvatskoj, dobiti uvid u probleme u nakladničkoj mreži, analizirati odnos medija prema temama vezanim uz knjigu, čitanje i pismenost, te utvrditi koliko i što knjižnice rade u području promicanja čitanja i razvoja pismenosti, kako bi se mogle pružiti smjernice za stručni i sustavan rad na razvijanju kulture pismenosti u kontekstu razvoja informacijskog društva i društva znanja. U radu se, polazeći od znanstvenih spoznaja o čimbenicima kulture pismenosti i promjene paradigme čitanja s obzirom na digitalno okruženje, daju neki rezultati istraživanja dobivenih u okviru Projekta, koji se primarno odnose na ulogu narodnih knjižnica. Ključne riječi: kultura pismenosti, čitanje, informacijske potrebe, narodna knjižnica, Hrvatska Uvod

Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana u žiži su interesa brojnih znanstvenika i stručnjaka jer današnje informacijsko okruženje, obilježeno rastućim 16

promjenama informacijske i komunikacijske tehnologije mijenja potrebe, navike i interese građana u području pristupa informacijama i u načinu i preferencijama vezanim uz čitanje. Provode se brojna znanstvena istraživanja kojima je cilj istražiti što se događa u lancu između produkcije i recepcije čitateljskih materijala i identificirati bitne čimbenike koji utječu na kulturu pismenosti pojedinca i društva. Veliku medijsku pozornost izazvali su i u svijetu i u Hrvatskoj rezultati PISA projekta1 u kojem se jednakim testovima u nizu zemalja istražuje pismenost učenika. Kao i prethodna testiranja, tako i posljednje provedeno 2009. godine daje tri tipa rezultata: postignuća petnaestogodišnjaka u području pismenosti, kontekst (socijalni, demografski, obrazovni), te indikatore trenda koji omogućuju praćenje promjena u rezultatima tijekom godina, u odnosu na pozicioniranje pojedine zemlje na zbirnoj skali postignuća, kao i rezultate unutar pojedine zemlje s obzirom na prethodno testiranje. Na razini postignuća ispituje se kako čitaju petnaestogodišnjaci, mogu li pronaći određeni podatak, protumačiti ga i o njemu kritički promišljati, te jesu li sposobni čitati i razumjeti različite tipove teksta. Istraživanje provedeno 2009. godine bilo je primarno usmjereno na čitateljsku pismenost koja je određena kao razumijevanje, korištenje, promišljanje i angažman u pisanim tekstovima radi postizanja osobnih ciljeva, razvoja vlastitog znanja i potencijala i aktivnog sudjelovanja u društvu. Važnost je dana čitateljskoj pismenosti jer su istraživanja pokazala da bolja čitateljska pismenost znači veću vjerojatnost za nastavak školovanja do 21. godine, da je čitateljska pismenost prediktor buduće zarade2, da je bolji prediktor 1 PISA projekt (Project International Student Assesment), koji provodi Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u trogodišnjim ciklusima, donosi rezultate istraživanja postignuća petnaestogodišnjaka u području pismenosti, s naglaskom na čitateljskoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti. Sama činjenica da testiranja provodi OECD govori o tome da se pismenost pojedine države sagledava u kontekstu ekonomskih resursa jer se radi o pitanju zapošljivosti pojedinca i kompetitivnosti pojedine ekonomije na svjetskom tržištu rada. Više o PISA istraživanjima, rezultatima koje su postigli hrvatski učenici i nekim mogućim implikacijama na obrazovni sustav vidi u publikaciji: Braš Roth, Mišela… (et al.). PISA 2009.: Čitalačke kompetencije za život . URL: http://www.pisa.hr/knjige/2009-rezultati-sve/Default.html (15.03.2011.) 2 Recentno istraživanje provedeno na Odsjeku za sociologiju Sveučilišta Oxford u Velikoj Britaniji, predstavljeno na godišnjoj konferenciji Britanskog sociološkog društva u travnju 2011. godine, pokazalo je da je čitanje knjiga (čitanje iz užitka) jedina izvanškolska aktivnost šesnaestogodišnjaka koja pozitivno utječe na kasniji posao i karijeru. Na uzorku od 17.200 ispitanika starih 33 godine, autor M. Taylor istražio je njihove različite izvanškolske aktivnosti kad su bili u dobi od 16 godina i vrstu posla koju obavljaju u kasnijoj dobi. Pokazalo se da oni koji su u mladalačkoj dobi čitali upravljačke i stručne poslove dobivaju češće od onih koji su se bavili bilo kojom drugom izvanškolskom aktivnošću. Iako čitanje ima pozitivan utjecaj na prestižnost profesionalne karijere, pokazalo se da to nije povezano s visinom plaće. Više o rezultatima istraživanja i izlaganju na Konferenciji: Reading at 16 linked to better job prospects. URL: http://www.ox.ac.uk/media/news_stories/2011/110804.html (20.04.2011.) Press release from the British Sociological Association Annual Conference. URL: www.britsoc.co.uk/.../ Reading_is_the_only_outofschool_activity_linked_to_ a_better_career_study_finds_PR4080411.doc (20.04.2011.) 17

uspjeha od školskih ocjena, da pozitivno utječe na odnos prema studiranju, povezana je sa sklonošću cjeloživotnom učenju i sa sudjelovanjem u društvu i političkim djelovanjem, kao i da ima važnost za pojedinca ali i za gospodarski rast zemlje. Naime, stupanj pismenosti utječe na kvalitetu rada, mobilnost, zapošljavanje, kasnije usavršavanje i na širu participaciju u civilnom društvu.3 PISA je pokazala da je postoji veća korelacija između postignuća u čitateljskoj pismenosti i čitateljskog angažmana (izraženog kroz stavove, interese i navike) nego između čitateljske pismenosti i socio-ekonomskog statusa. Dakle, može se reći da je stav i odnos prema čitanju važniji od nekih drugih čimbenika koji su se tradicionalno smatrali bitnima. To otvara pitanje razvoja stavova, interesa i navika vezanih uz čitanje, posebice kad se u kontekstu rečenog promatraju rezultati koje su postigli hrvatski učenici i pokazatelji koji govore o njihovom odnosu prema čitanju. I dalje su u postignućima ispodprosječni u odnosu na zemlje članice OECD-a, više od jedne četvrtine smatra da je čitanje gubitak vremena, gotovo pola njih čita samo ako mora, više od pola ne voli ići u knjižnicu, isto toliko ih nije sretno ako knjigu dobiju na poklon, a jedna četvrtina ne može mirno sjediti i čitati dulje od nekoliko minuta. Navedeni rezultati su zabrinjavajući posebice uzme li se u obzir da se radi o populaciji koja ili stječe kompetencije za više stupnjeve obrazovanja, ili se priprema za skori ulazak u svijet rada koji će zahtijevati razvijene kompetencije za cjeloživotno učenje. Postavljaju se pitanja koja nisu vezana samo uz obrazovni sustav ili određenu dob budući da na odnos pojedinca prema čitanju i na stanje pismenosti u društvu utječu brojni čimbenici, a posljedice se odražavaju na sve dobne skupine. U Hrvatskoj nema znanstvenih istraživanja koja se bave problematikom čitanja i pismenosti sagledavajući širi kontekst. Proteklih desetljeća nije provedeno nijedno cjelovito istraživanje koje bi analiziralo situaciju u složenom kompleksu knjige i čitanja, a zbog toga nije moguće donositi dugoročne odluke koje bi osigurale da se značajna sredstva iz proračuna lokalnih zajednica i državnih proračuna, koja se troše u nizu djelatnosti u području knjige, čitanja i pismenosti, najdjelotvornije usmjere. Stoga je 2006. godine započet rad na znanstvenom projektu “Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana Hrvatske”. Projekt se odvija na Sveučilištu u Zadru. Njegov je cilj utvrditi čitateljske navike i informacijske potrebe djece, mladih i odraslih u Hrvatskoj, dobiti uvid u probleme u nakladničkoj mreži, analizirati odnos medija prema temama vezanim uz knjigu, čitanje i pismenost, te utvrditi koliko i što knjižnice rade u području promicanja čitanja i razvoja pismenosti, kako bi se mogle pružiti smjernice za stručni rad s djecom, roditeljima, mladima i odraslima, koji može poboljšati odnos ciljnih skupina prema tradicionalnim i elektroničkim publikacijama, razviti informacijske potrebe i čitateljske navike te pridonijeti razvoju pismenosti društva. Na kulturološkoj razini istraživanje bi trebalo pružiti nova uporišta razvitka čitateljske kulture. U tu svrhu proveden je niz terenskih istraživanja na teri3 18

OECD: Skills lag for many adults in rich nations. // Reading Today 18, 1(2000), str. 1 i 7.

toriju cijele Hrvatske, na uzorku roditelja predškolske djece, zatim osnovnoškolske djece, narodnih knjižnica, odraslih korisnika narodnih knjižnica, nakladnika i massmedija.4 Sustavni rad u cilju razvoja informacijskog društva i društva znanja, što se navodi kao jedan od strateških ciljeva Hrvatske, nije moguć bez analize stanja i na temelju toga donošenja konkretnih smjernica kako se mogu iskoristiti i usklađeno djelovati različiti društveni resursi. Kultura pismenosti, čitanje i knjižnice

Pismenost pojedinaca koji čine temelj razvoja društva znanja središnje je pitanje bilo koje strategije koja bi trebala promijeniti postojeće stanje. Pismenost se danas definira bitno drukčije nego prije pojave novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija koje svoj ubrzani razvoj doživljavaju posljednjih desetljeća.5 Od pojma “pismenost”, definiranog u jednini, danas se govori o pismenostima 21. stoljeća6 jer su se promjenili mediji prijenosa informacija, što mijenja i odnos pojednca prema čitanju. Upravo zbog rastućih mogućnosti koje u čitanju pružaju novi mediji, ali i kompetencija koje oni zahtijevaju od čitatelja, najnovija shvaćanja pismenosti ponovno ju definiraju u jednini naglašavajući njezinu kompleksnost pa se javljaju termini transpismenost (sposobnost čitanja, pisanja i interakcije kroz različite platforme, alate i medije) 7, multimodalna pismenost (sinteza višestrukih načina komunikacije)8 i multipismenost (sklop beskrajnih i fleksibilnih višestrukih pismenosti potrebnih

4 Za potrebe ovoga rada predstavljen je manji dio rezultata istraživanja koji se odnosi na ulogu narodnih knjižnica, a svi rezultati bit će po završetku projekta objavljeni u studiji. 5 The Plurality of Literacy and its Implications for Policies and Programmes: Position Paper. Paris: UNESCO, 2004. Str. 12-13. URL: http://unesdoc.unesco.org/images/0013/001362/136246e.pdf (12.03.2011.) UNESCO donosi kratki pregled razvoja shvaćanja i značenja pojma pismenost i definira ju kao sposobnost prepoznavanja, razumijevanja, interpretacije, stvaranja, odašiljanja, procjene i korištenja tiskanih i pisanih materijala različitih značenja. Nadalje se navodi da ona uključuje kontinuirano učenje da bi pojedinac mogao postići svoje ciljeve, razvijati znanje i potencijale i participirati u društvu. 6 Horton, Forest Woody. Understanding Information Literacy: A Primer. Paris: UNESCO, IFAP – Information for All Programme, 2008. URL: http://unesdoc.unesco.org/ images/0015/001570/157020E.pdf (12.03.2011.) 7 Andretta, Susie. Transliteracy: take a walk on the wild side. // Libraries create futures: Building on cultural heritage, World Library and Information Congress: 75th IFLA General Conference and Assembly, 23-27 August 2009, Milan, Italy. The Hague: IFLA, 2009. URL: http://www.ifla.org/files/ hq/papers/ifla75/94-andretta-en.pdf (04.04.2011.) 8 Cordes, Sean. Broad Horizons: The Role of Multimodal Literacy in 21st Century Library Instruction. // Libraries create futures: Building on cultural heritage, World Library and Information Congress: 75th IFLA General Conference and Assembly, 23-27 August 2009, Milan, Italy. The Hague: IFLA, 2009. (12.04.2011.) 19

za funkcioniranje u raznovrsnim kontekstima i okolinama).9 UNESCO naglašava njezinu multidimenzionalnost i ovisnost o “pismenom okruženju” naglašavajući da ono ide dalje od samo odgojno-obrazovnog područja10, te da se pismenost može sagledavati s različitih stajališta: kao sklop vještina, kao primjenu u praksi, kao process učenja i kao tekst koji je proizveden i “konzumiran” od strane pismenog pojedinca.11 Istodobno uvodi termin pismenog društva koje jest više nego samo ponuda tiskanih materijala, zapisa, vizualnih materijala i naprednih tehnologija – pismeno društvo omogućava slobodnu razmjenu tekstualnih informacija i osigurava okvir za cjeloživotno učenje. Takvo poimanje pismenosti smatra se podlogom za istraživanja, inovacije i napredak prema razvoju efikasnih programa pismenosti za sve. Navedeno zasigurno otvara niz pitanja, od onih kako stvarati pismeno okruženje i razvijati kulturu pismenosti u društvu do onih koja su usmjerena na ulogu pojedinih ustanova koje pismenost i čitanje imaju u svom poslanju kao što su to knjižnice. Međunarodno istraživanje koje se na uzroku knjižnica iz cijelog svijeta bavilo indikatorima pismenosti u obitelji, okolini i društvu u cjelini12 pokazalo je da pismenost ovisi o usklađenosti unutar lanca knjiga-čitatelj-pismenost te da na tu usklađenost djeluju brojni čimbenici. Rezultati govore o tome da je kulturu pismenosti teško definirati jer uključuje više aspekata, a ponajprije sljedeće: •

vještine potrebne za čitanje, pisanje i uporabu informacija u svakodnevnom životu;

motivaciju za prakticiranje vještina i za učenje izvan formalnog sustava obrazovanja;

pozitivne stavove prema važnosti promicanja pismenosti u institucijama koje se njome bave.

Istraživanje je pokazalo važnost međuovisnosti u lancu pisane riječi – autora, ilustratora, nakladnika, distributera i čitatelja, utjecaja novih tehnologija, ponajprije interneta jer omogućava da svatko postane čitatelj/korisnik, autor, dizajner, nakladnik.., te politike obrazovanja i produkcije odgovarajućih materijala za različite društvene 9 Leu, Donald J. Jr….(et al.). Toward a theory of new literacies emerging from the Internet and other information and communication technologies. // Theoretical models and processes of reading / R.B. Ruddell and N. Unrau (Eds.), 5th ed. Newark,DE:International Reading Association, 2004. Str. 15701613. URL: http://www.readingonline.org/newliteracies/lit_index.asp?HREF=leu/ (27.03.2011.) 10 The Plurality of Literacy and its Implications for Policies and Programmes. Nav.dj. 11 Education for All Global Montoring Report 2006: Chapter 6: Understanding of Literacy. URL: http://www.unesco.org/education/GMR2006/full/chapt6_eng.pdf (22.04.2011.) 12 Developing Cultures of Literacy: an International Research Project: Preliminary Report. IFLA, 2007. URL: http://archive.ifla.org/VII/s33/project/DevelopingCulturesLiteracyRep.pdf (22.04.2011.) Istraživanje su tijekom 2005. i 2006. godine zajednički proveli: IFLA (International Federation of Library Associations and Institutions), IRA (International Reading Association) i CAL (Center for Applied Linguistics, Washington D.C.). 20

skupine, kulturno i jezično “osjetljive”. Iako je navedeno istraživanje provedeno na uzorku knjižnica, rezultati koji su dobiveni govore o cjelokupnom okruženju, a knjižnice svoje mjesto nalaze u većini čimbenika kulture pismenosti, bilo kao nositelji, bilo kao suradnici. Naime, bitnim čimbenicima kulture pismenosti pokazali su se sljedeći: •

osiguran pristup informacijama i čitateljskim materijalima;

tradicija posjedovanja vlastitih knjiga;

postojanje alternativnih institucija koje brinu o tome da knjige stignu do onih koji ih nemaju ili smatraju da ih ne trebaju;

postojanje nacionalne politike promicanja čitanja;

dostupnost promotivnih materijala o čitanju, za djecu i odrasle;

razvijeni modeli edukacije i odgovarajući materijali za poučavanje pismenosti;

suradnja između institucija, programa i kampanja koje se bave čitanjem i pismenošću;

važnost koja se pisanoj riječi pridaje u društvu;

podrška poticanju i razvoju pismenosti na najvišoj razini (države i vlade).

Knjižnice u svojem poslanju imaju razvoj kulture pismenosti jer djeluju kao mreža, geografski su raspoređene, imaju prostore namijenjene javnosti, te zbirke i profesionalno osoblje.13 Promicanje čitanja i razvoj pismenosti njhov je primarni posao. Recentna IFLA-ina publikacija14, polazeći od njihova poslanja, daje smjernice kako knjižnice mogu istraživati korisnike i rezultate koristiti u svrhu promicanja pismenosti, te navodi niz organizacija i udruženja koja djeluju u njihovu okruženju i na međunarodnoj razini, što jest na tragu povezivanja knjižnica s drugim društvenim čimbenicima kulture pismenosti. Zasigurno, interes za istraživanja u području pismenosti i čitanja ne iskazuju samo znanstvenici nego i praktičari što je vidljivo i iz potrebe da se knjižničarima daju smjernice kako i zašto provoditi istraživanja čitanja i pismenosti svojih aktualnih i potencijalnih korisnika. Publikacija pod naslovom “Reading and reader development” 15 bavi se razvojem čitanja i razvojem čitatelja što otvara dva bitno različita pristupa u znanstvenim istraživanjima. Pregled tih istraživanja pokazuje da je čitanje ključno područje istraživanja u obrazovanju i društvenim znanostima, uključujući i knjižničarstvo, te 13 Eyre, Gayner. Towards a literate Australia: The role of public libraries in supporting reading. 2004. URL: http://findarticles.com/p/articles/mi_hb3315/is_4_17/ai_n29144209/ (20.04.2011.) 14 Farmer, Lesley; Stričević, Ivanka. Using research to promote literacy and reading in libraries: Guidelines for librarians. The Hague: IFLA Headquarters, 2011. (IFLA Professional Report 125) 15 Elkin, Judith; Train, Briony; Denham, Debbie. Reading and reader development: the pleasure of reading. London: Facet Publishing, 2003. 21

da su evidentna dva bitna trenda u istraživanjima: •

posljednjih se godina usmjerenost s razvoja čitanja, dakle istraživanja čitateljskih vještina i kognitivnih procesa vezanih uz čitanje, postupno pomiče na istraživanje čitatelja, na slobodno čitanje (tzv. čitanja iz užitka), te na čitateljske navike, interese i stavove o čitanju kako bi se dobili podaci o poželjnim intervencijama i najpovoljnijem kontekstu za razvoj čitatelja;

češće se istražuje čitanje kod djece i mladih nego kod odraslih, jer se smatra da se na osnovi rezultata mogu promišljati akcije na planu razvoja interesa i navika upravo kod mlađe populacije.

Može se pretpostaviti da su istraživanja čitatelja u središtu interesa i znanstvenika i praktičara zbog toga što mnogi pokazatelji govore o padu interesa za čitanje, a mnoge spoznaje, posebice one koje se odnose na ispitivanje informacijskog ponašanja tzv. Google generacije16 pokazuju da se ne mijenja samo interes za čitanje nego i način čitanja. Istraživanja informacijskog ponašanja Google generacije pokazuju da njezini pripadnici informacije traže horizontalno - pregledavaju naslove i sadržaje, eventualno sažetak, čitaju površno, prelete mali broj stranica, prebace se na nešto drugo i vrlo rijetko se vraćaju na isto, brzo pregledavaju pa pretraživanje nekog određenog sadržaja traje kratko, skidaju sadržaje s mreže bez njihova proučavanja ili detaljnijeg vrednovanja, a nema dokaza da ih kasnije i pročitaju, itd. Slično se događa i s drugim dobnim skupinama. Liu17 naglašava da promjene koje se u području pismenosti zbivaju pod utjecajem rastućeg korištenja novih tehnologija ne znače kraj pismenosti same po sebi, nego nove načine pisanja i čitanja. U studiji o ponašanju čitatelja u digitalnom okruženju, autor zaključuje da je čitanje u digitalnom okruženju više fragmentarno i manje koncentrirano. Više se pabirči i čita na brzinu („skenira“), čita se selektivno i nelinearno (poveznice pridonose fragmentarnom čitanju i više pažnje se posvećuje tome koju poveznicu slijediti nego udubljivanju u tekst), a manje vre16 Williams, Peter; Rowlands, Ian. Information Behaviour of the Researcher of the Future; Work Package II: The Literature on Young People and Their Information Behaviour. London: CIBER, UCL, 2007. URL: http://www.ucl.ac.uk/infostudies/research/ciber/downloads/GG%20Work%20Package%20II.pdf Polazište britanskog istraživanja objavljenog u nekoliko publikacija zajedničkog početnog naslova “Information Behaviour of the Researcher of the Future” (2007; 2008) bilo je da treba znanstveno dokazati postoje li razlike između Google generacije (rođeni i žive u vrijeme pojave interneta) i prethodnih generacija u načinu kako pristupaju informacijama, procesuiraju ih i koriste se njima. Željela se istražiti moguća nova uloga knjižnica, posebice digitalnih, u okviru njihove obrazovne uloge u odnosu na Google generaciju. Preispitivali su se mitovi koji već postoje o Google generaciji kao drukčijoj od svih prethodnih i vještine pripanika ove generacije kako bi se dobili pokazatelji o njihovoj informacijskoj pismenosti. Više o rezultatima istraživanja i terminologiji koja se koristi u obilježavanju generacija vidi u: Stričević, Ivanka. Digitalni domoroci i digitalni imigranti. // Dijete i društvo: časopis za promicanje prava djeteta 12, 1/2(2010), str. 83-92. 17 Liu, Ziming. Reading behavior in the digital environment: Changes in reading behavior over the past ten years. // Journal of Documentation 61, 6(2005), str. 700-712. 22

mena se provodi u tzv. dubinskom i koncentriranom čitanju. Nadalje autor navodi istraživanje autorice Ramirez iz 2003. godine u kojem se pokazalo da 80 posto ispitanika bolje razumije informacije kad čitaju tiskani materijal te da ako trebaju čitati koncentrirano, radije tiskaju elektronički tekst da bi ga bolje razumjeli. No, upitno je koliko se zapravo pročita sve ono što se preuzima s ekrana i tiska. Gordon18 navodi da se pojedini dokument zapravo čita samo jednom i da se 85 posto preuzetog s ekrana i tiskanog više nikad ne pročita. Zasigurno, iznimna brzina kojom se danas dolazi do informacija mijenja način čitanja i postavlja se pitanje ne samo kako se u elektroničkom okruženju čita nego i koje su posljedice toga. Novija američka nacionalna studija o čitanju znakovitog naziva „Čitati ili ne čitati: pitanje od nacionalnog značaja“19 govori o negativnim trendovima u pogledu čitanja, ali istodobno na osnovi rezultata, zaključuje da čitanje ima nezamjenjivo mjesto u razvoju produktivnih aktivnih odraslih ljudi i da koliko god velika bila dobrobit od elektroničkih medija, oni ne mogu biti substitut za intelektualni i osobni rast potaknut i podržan učestalim čitanjem. U tom smislu autori studije upozoravaju da ne treba žaliti za tzv. kulturom tiskanih medija nego pozvati na akciju sve koji mogu pridonijeti kontinuiranom razvoju čitateljskih navika, ne samo roditelje, učitelje, knjižničare, pisce i nakladnike, nego i političare, poslovne ljude, ekonomiste i društvene aktiviste. Upravo ovi adresanti pojavljuju se među ranije spomenutim čimbenicima kulture pismenosti20 koji su dobiveni kao rezultat istraživanja provedenog među knjižničarima. Upravo knjižnice pozicioniraju se kao središnji posrednik između onih koji knjigu proizvode i onih koji ju čitaju, dakle kao značajna karika u lancu knjiga-čitatelj. One su spona između nakladničke i knjižarske mreže i čitatelja i zajednički bi trebale djelovati na dostupnost informacijskih izvora svim građanima, poticanje proizvodnje i posredovanje kvalitetnih tiskanih i elektroničkih materijala. Dobro organiziran, osmišljen i stručan rad s djecom, mladima i odraslima može znatno poboljšati odnos prema tradicionalnim i elektroničkim publikacijama, razviti informacijske i čitateljske potrebe, interese i navike, razvijati pismenost društva te djelovati na spremnost navedenih ciljnih skupina da u tu svrhu koriste različite društvene izvore. Istraživanje informacijskih potreba i čitateljskih interesa građana Hrvatske

Istraživanja o čitateljskim navikama i interesima provedena tijekom protekla dva desetljeća, premda ne sustavna i ne brojna, pokazuju da se u Hrvatskoj nedovoljno čita i nedovoljno dobro čita, kako u spoznajnom smislu tako i u smislu izbora kvalitetnog teksta. Cjelovitih nacionalnih istraživanja koja bi obuhvatila razne 18 Gordon, Michael D. It’s 10 a.m. Do you know where your documents are? The nature and scope of information retrieval problem in business. Information Processing and Management 3, 1(1997), str. 107121. 19 To Read or Not To Read: A Question of National Consequence. Research Report 47. Washington DC: National Endowment for the Arts, Office of Research and Analysis, 2007. 20 Developing Cultures of Literacy. Nav. dj. 23

čimbenike koji utječu na kulturu pismenosti i čitanja te dala pokazatelje o interesu i navikama ispitanika i o djelovanju knjižnica i nakladnika, u Hrvatskoj nema. Opsežnija sociološka istraživanja koja su se bavila djecom i/ili mladima i njihovim preferencijama u slobodnom vremenu21 najčešće su usmjerena na različite aktivnosti, a čitanje se navodi kao jedna od njih. U novije vrijeme Centar za istraživanje tržišta22 objavio je podatke istraživanja provedenog na uzorku od 800 ispitanika starijih od 18 godina. Iz rezultata je teško zaključivati o kontekstu jer nije poznata metodologija istraživanja, a radi se samo o dva pokazatelja (pročitane i kupljene knjige). U stručnoj literaturi iz područja knjižničarstva često se javljaju prilozi koji donose rezultate pilot istraživanja provedenih među korisnicima knjižnica, no obično je uzorak mali, a metodologija nedovoljno znanstveno utemeljena. Istraživanje informacijskih potreba i čitateljskih interesa građana Hrvatske, koje je provedeno u okviru istoimenog znanstvenog projekta na Sveučilištu u Zadru, imalo je za cilj dobiti pokazatelje o razvoju čitatelja - djece, mladih i odraslih te istražiti utjecaj obiteljskog i obrazovnog konteksta, nakladništva, knjižničarstva i masovnih medija na recepciju knjige i drugih medija. Ono se nastavilo na terensko istraživanje obiteljske pismenosti u Osječko-baranjskoj županiji iz 2002. godine koje je bilo dio aktivnosti prethodnog projekta na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Metodologija istraživanja

U istraživanju informacijskih potreba i čitateljskih interesa građana Hrvatske provedena su anketiranja (roditelji predškolske djece i učenici osnovnih škola iz svih hrvatskih županija, iz županijskih središta, gradova i općina; odrasli korisnici narodnih knjižnica iz knjižnica koje su se odazvale pozivu na provođenje istraživanja; narodne knjižnice – ravnatelji ili voditelji knjižnica), intervju za nakladnike te analiza sadržaja tiskanih i elektroničkih medija. Sudjelovanje ispitanika i ustanova u kojima je provedeno istraživanje bilo je dobrovoljno (nekoliko škola je odbilo sudjelovanje u istraživanju). Metoda, uzorak i instrumenti Istraživanjem su obuhvaćeni: • Roditelji predškolske djece (1.858 roditelja iz 48 dječjih vrtića). Anketa sadrži 29 pitanja a, osim demografskih pitanja, odnosi se na čitanje u obitelji i posebno čitanje djeci predškolske dobi, obiteljske navike vezane uz čitanje, interese djece, stavove roditelja o čitanju djeci, korištenje knjižniciom i dr. 21 Primjerice istraživanje predstavljeno u studiji Ilišin, Vlasta… (et al.). Djeca i mediji: Uloga medija u svakodnevnom životu djece. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, 2001. 22 Čitamo li knjige? Kupujemo li knjige? GFK Croatia, 2010. URL: http://www.gfk.hr/public_ relations/press/press_articles/006154/index.hr.html (12.02.2011.) 24

Učenici osnovne škole sedmih i osmih razreda (2.471 učenik iz 19 škola). Anketa sadrži 29 pitanja a odnosi se na ponašanja, navike, interese i stavove vezane uz čitanje i različite čitateljske formate i sadržaje, te navike i stavove vezane uz korištenje dječjih i školskih knjižnica Odrasli korisnici narodnih knjižnica (2.687). Anketa sadrži 20 pitanja, a osim demografskih pitanja, odnosi se na korištenje knjižnice i interes za knjižnične usluge, posudbu i kupovinu knjiga, navike i interes za informacijske i čitateljske sadržaje i formate i dr. Voditelji/ravnatelji narodnih knjižnica (od 167 samostalnih narodnih knjižnica, odnosno svih 208 uključujući one u sastavu drugih ustanova i mobilne, odazvalo se 59). Online anketa sadrži pet cjelina od kojih se tri odnose na opis programa/projekata iz područja bazične pismenosti, informacijske pismenosti i popularizacije i promocije knjige i čitanja, a ostalale dvije na podatke o knjižnici i ponuđene odgovore o radu s korisnicima na prepoznavanju kvalitetnih čitateljskih materijala Nakladnici (od 22 odabrana veća nakladnika knjiga za djecu (7), za odrasle (4) i za obje dobne skupine (11), koji su bili višekratno kontaktirani i zamoljeni na sudjelovanje, odazvala su se dva). Intervju o položaju knjige u društvu, najvažnijim problemima u lancu knjiga-čitatelj i najuspješnijim nakladničkim programima sa stajališta razvijanja i zadovoljavanja čitateljskih i informacijskih potreba svih hrvatskih građana Massmediji (dvoje dnevne novine, 1. program Hrvatske televizije i 1. program Hrvatskog radija). Analiza sadržaja nacionalnih tiskanih i elektroničkih medija (zastupljenost tema vezanih uz knjigu, pismenost, čitanje i nakladništvo).

U nastavku se donose neki rezultati koji se odnose na istraživani uzorak, a sadržajno se vezuju uz djelovanje knjižnica koje posredovanje knjige i drugih materijala i rad na razvoju čitatelja imaju u svom poslanju. Rezultati i rasprava

Roditelji predškolske djece Najjači utjecaj na izbor onoga što roditelji čitaju djetetu imaju djetetove želje (59,6%), slijedi vlastito iskustvo (26,6%), osoblje u knjižnici (10,6%), a najmanji utjecaj imaju prodavači u knjižari (0,3%). Zasigurno je važno da roditelji osluškuju interes djeteta, no djetetove želje ne bi trebale biti glavni orijentir za odabir materijala za čitanje predškolskom djetetu, jer ono ne poznaje dovoljno ponudu i ne može biti odgovorno za vrednovanje kvalitete i primjerenosti čitateljskih materijala. Tek svaki deseti roditelj ravna se mišljenjem knjižničara o tome što bi bilo dobro čitati djetetu iako se s tvrdnjom da je najbolji način da se sazna što čitati djetetu taj da se pita knjižničare slaže i uglavnom slaže 28,1% roditelja. Postavlja se pitanje zašto to onda ne čine. 25

Moglo bi se očekivati da je uzrok tome što roditelji i dijete nisu korisnici knjižnice. No, zabrinjava činjenica da se čak 35% roditelja uopće ili uglavnom ne slaže s tim da je najbolje pitati knjižničara za savjet što čitati djetetu. Teško je procijeniti radi li se o predrasudama ili su ovakvi stavovi rezultat negativnog prethodnog iskustva, no za knjižničare ovaj podatak svakako može biti znakovit jer govori o tome da ih više od trećine roditelja ne doživljava kao poželjan izvor informacija o čitateljskim materijalima što jest jedna od bitnih uloga knjižničara. Vrlo mali utjecaj prodavača u knjižari može se pripisati tome što se slikovnice i knjige za djecu relativno rijetko kupuju pa se prodavače u knjižari i ne pita za savjet. Učenici osnovne škole Dok 51,3% učenika izjavljuje da voli čitati, 38,1% čita samo kad mora za školu (vrlo sličan postotak pokazalo je i posljednje PISA istraživanje). Postavlja se pitanje tko i kako potiče i motivira učenike na čitanje. Naime, i oni kao i roditelji predškolske djece ne prepoznaju knjižničare kao one koji mogu pomoći u izboru knjiga za dobrovoljno čitanje – 60,4% samo bira knjige za dobrovoljno čitanje, 37,7% oslanja se na prijatelje, a tek 10,4% za pomoć se obraća knjižničaru na narodnoj knjižnici i 10,3% knjižničaru u školskoj knjižnici. Budući da se radi o djeci koja još uvijek izgrađuju čitateljski ukus i da je teško vjerovati da djeca dobro poznaju cjelokupnu izdavačku produkciju, može se zaključiti da bi profesionalna pomoć dobro došla. Kako sva djeca nisu učlanjena u narodnu knjižnicu može se zaključiti da i ne znaju da bi od dječjeg knjižničara mogla dobiti savjet. No činjenica da se i školski knjižničari zaobilaze jednako kao i dječji, iako su sva školska djeca korisnici školskih knjižnica, govori o potrebi sustavnijeg savjetodavnog rada u području izbora materijala za čitanje. No, upitno je koliko školske knjižnice posjeduju literaturu za dobrovljno čitanje, što zasigurno odašilje djeci poruku da knjižničari nisu dobar izvor informacija za ovu namjenu. Istodobno, knjižničari u narodnim knjižnicama kao najčešći oblik pomoći korisnicima u razlikovanju kvalitetnih čitateljskih materijala od nekvalitetnih navode usmene preporuke knjižničara (78,46%). Iako se radi o preporukama općenito, a ne onima namijenjenim učenicima ove dobi, nameće se zaključak da su knjižničari uvjereni kako je to i najbolji način koji će pomoći u izboru knjiga, dok djeca imaju sasvim drukčiju percepciju i navike. Neprepoznavanje knjižničara kao izvora korisnih informacija još je drastičnije u slučaju traženja pomoći pri pisanju domaćih zadaća. Čak 39,1% djece takvu pomoć traži na internetu što samo po sebi ne bi bilo loše kad bi ona bila sustavno obrazovana u području informacijske pismenosti i znala odrediti svoju informacijsku potrebu, primijeniti odgovarajuće strategije pretraživanja, vrednovati kvalitetu izvora i teksta i primijeniti informacije za stjecanje novog znanja na učinkovit i etički način. Značajno visok postotak učenika pomoć pri pisanju domaćih zadaća traži od roditelja (jedna trećina ispitanika), a gotovo zanemariv postotak njih od učitelja (2,5%). Školskom ili dječjem 26

knjižničaru obraća se manje od 2% ispitanika. Vidljivo je da ne postoji navika da se ova vrsta pomoći traži od školskog knjižničara što je u nesuglasju s njegovom ulogom suradnika u odgojno-obrazovnom procesu, a ni od dječjeg knjižničara koji ima na raspolaganju izvore potrebne za učenje. A upravo su ovo situacije u kojima knjižničar može radom na konkretnom zadatku poučavati informacijsku pismenost u kontekstu u kojem se vještine i primjenjuju, dakle, vezano uz konkretan problem i nastavni predmet što se pokazalo naučinkovitijim načinom. Istodobno se školske knjižnice u svijetu razvijaju prema ideji “škola u knjižnici” gdje knjižničar sudjeluje u izvođenju kurikuluma, a dječje knjižnice traže nove načine kako unaprijediti uslugu pomoći pri pisanju domaćih zadaća pa ju sve češe nude online.23 Odrasli korisnici narodnih knjižnica Analiza pokazatelja o tome kako odrasli korisnici narodnih knjižnica dolaze do preporuka o knjigama i čitanju pokazuje da i oni ne percipiraju knjižničara kao mogući izvor preporuka. Na prvom mjestu su preporuke prijatelja (58,4%), nešto manje poseže se za novinskim napisima ili se orijentira prema prilozima na radiju i televiziji (49,2%) i na internetu (45,4%). Valja podsjetiti na podatak dobiven od knjižničara da je najčešći oblik pomoći korisnicima u razlikovanju kvalitetnih čitateljskih materijala od nekvalitetnih usmena preporuka knjižničara (78,46%). Postavlja se pitanje kome je ta preporuka upućena i do koga uopće dolazi s obzirom da se u ovom istraživanju radi o korisnicima u istim onim knjižnicama koje su bile anketirane upitnikom za knjižnice. Važno je napomenuti da se radi o korisnicima knjižnice, dakle onima koji već poznaju knjižnicu i znaju što mogu očekivati od knjižničara. Vidljivo je da korisnici knjižnica do preporuka dolaze na različite načine i zasigurno ne preferiraju svi iste pa je potrebno ponuditi i omogućiti što više načina, ali i promišljati o postojećim preporukama knjižničara koje korisnici očito ne preferiraju i otkriti moguće probleme. U budućim bi istraživanjima svakako trebalo obuhvatiti one odrasle osobe koje nisu korisnici knjižnica jer se može pretpostaviti da se njihove navike i interesi vezani uz knjigu i čitanje razlikuju. Narodne knjižnice Osim već navedenih usmenih prepruka knjižničara korisnicima kako bi im se pomoglo u razlikovanju kvalitetnih čitateljskih materijala od nekvalitetnih, kao visoko zastupljen oblik pomoći navode se posebne police s građom koja se prepručuje (69,23%). No, pitanje je kakvi su odjek i korist od takvih posebnih polica i koliko ih korisnici prepoznaju kao pomoć i koriste. Navedeno je potrebno dalje sustavno pratiti i istraživati kako bi se dobilo mišljenje korisnika o tome i sustavno identificirala 23 Stričević, Ivanka; Martinović, Ivana. Pomoć pri izradi domaćih zadaća – tradicionalna usluga knjižnica na novi način. // Dijete i društvo: časopis za promicanje prava djeteta 10, 1/2(2008), str. 149159. 27

njihova ponašanja, a u svrhu unapređenja usluge koju knjižničari tradicionalno nude. Kao najčešće programe popularizacije knjiga i čitanja knjižničari navode predstavljanja knjiga i autora, te izložbe. Također se radi o tradicinalnoj ponudi knjižnica, no i kod ove je upitna recepcija od strane korisnika. Dio ankete odnosio se na najuspješnije programe i/ili projekte (kako ih percipiraju knjižničari) koje je u posljednje dvije godine knjižnica provodila u tri područja: popularizacija čitanja, razvoj osnovne pismenosti i razvoj informacijske pismenosti. Po broju opisanih programa i projekata predvode oni koji se odnose na popularizaciju čitanja (ukupno 128), slijede programi za informacijsko opismenjavanje (ukupno 37) i programi za razvoj osnovne pismenosti (ukupno 17). Analizom opisa najuspješnijih programa i projekata u području popularizacije čitanja dobiveni su podaci da se oni pretežno provode rijetko i povremeno, često su prigodni, periodični i jednokratni (“po potrebi”). Čak 35 od 128 opisanih programa nije u izravnoj vezi s čitanjem što govori o činjenici da nije jasno što podrazumijeva rad na popularizaciji čitanja. Čak 49 narodnih knjižnica od ukupno 59 nema programe kojima se potiče i razvija osnovna pismenost, a od navedenih i opisanih 17, samo dva su izravno vezana uz razvoj osnovne pismenosti. Tradicionalno se rad s korisnicima u području razvoja kompetencija vezanih uz osnovnu psimenost sagledava kao uloga odgojno-obrazovnih ustanova, a dobiveni rezultati govore o tome da knjižnice ne iskorištavaju svoje resurse u promicanju osnovne pismenosti, te da zapravo ne poznaju ovo područje rada (stoga se u ovoj kategoriji u velikoj većini i navode programi koji nisu vezani uz osnovnu pismenost). Kao i osnovna pismenost tako i informacijska čine temelj kompetencija za cjeloživotno učenje. No, čak 40 (od ukupno 59) knjižnica ne provodi programe za informacijsko opismenjavanje. Većina onih koji su opisani usmjerena je na jedan element informacijske pismenosti – na knjižničnu ili računalnu ili samo internetsku pismenost. Istodobno suvremena tumačenja informacijske pismenosti govore o vještinama koje nisu samo tehničke prirode (poznavanje i primjena strategija pri pretraživanju) nego ponajprije mentalne (razumijevanje, vrednovanje, kritičko mišljenje, etička pitanja i primjena informacija u svrhu stvaranja novog znanja). I ovdje se, kao i kod prethodnih programa i projekata ponajprije radi o nepoznavanju područja – u ovom slučaju same biti informacijske pismenosti koja u današnjem informacijskom okruženju postaje jednim od osnovnih standarda pismenosti uopće. Ako knjižničari ne poznaju suvremene koncepte različitih vrsta pismenosti, teško mogu sustavno raditi na razvoju kompetencija korisnika što govori o potrebi njihova kontinuiranog profesionalnog obrazovanja. Zaključak

Opći pad interesa za knjigu i čitanje i promijenjeni načini čitanja u digitalnom okruženju zahtijevaju od svakog društva da se strateški bavi pitanjima pismenosti. 28

U Hrvatskoj ne postoji strategija razvoja kulture čitanja i pismenosti u smislu povezivanja i usklađenog djelovanja svih čimbenika koji pojedino društvo svrstavaju u pismeno. Uzrok tome može biti i činjenica da ne postoje cjelovite smjernice za izgradnju informacijskog društva. Agresivno rezanje troškova na svim razinama zasigurno će utjecati na daljnji porast korištenja elektroničkih materijala i usluga, a kompetencije korisnika koje bi u tom smislu trebale razvijati knjižnice, nisu razvijene. Složena ekonomska situacija može rezultirati okrenutošću čitatelja jeftinim materijalima upitne kvalitete i neselektivnom korištenju informacijskih izvora. Građani svih dobi ne prepoznaju knjižnice i knjižničare kao one koji im mogu pomoći u izboru materijala za čitanje. Oslanjaju se na vlastite procjene ili informacije nestručnjaka, kako u izboru materijala za čitanje tako i u zadovoljavanju informacijskih potreba i aktivnostima učenja, pa se postavlja pitanje tko se u hrvatskom društvu sustavno bavi promicanjem čitanja, kvalitetnih materijala za čitanje i učinkovitim korištenjem informacijskih resursa. Narodne knjižnice trebale bi biti bitan čimbenik u promicanju čitanja i pismenosti, posebice informacijske pismenosti pa njihove kapacitete treba ojačati u cilju obuhvata svih i bolje vidljivosti i diverisfikacije programa prema raznovrsnim potrebama korisnika. U većini ključnih čimbenika kulture pismenosti prepoznaju se njihovo mjesto i uloga pa rad na razvoju pismenosti trebaju ugraditi u svoje strateške planove, u skladu s poslanjem koje knjižnice imaju. Narodne knjižnice bi trebale izraditi strateški plan informacijskog opismenjavanja i ukazati na pojedinačnoj i društvenoj razini kolika je njegova važnost za uspostavu informacijskog društva. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju znači i preuzimanje odgovornosti za izgradnju informacijskog društva, a knjižnični programi opismenjavanja moraju tome biti potpora. Pritom se knjižničari trebaju kontinuirano usavršavati i upoznavati s osnovnim karakteristikama budućeg informacijskog društva i ulogom čitanja u njegovoj izgradnji. Literatura

Andretta, Susie. Transliteracy: take a walk on the wild side. // Libraries create futures: Building on cultural heritage, World Library and Information Congress: 75th IFLA General Conference and Assembly, 23-27 August 2009, Milan, Italy. The Hague: IFLA, 2009. URL: http://www.ifla.org/files/hq/papers/ifla75/94-andretta-en.pdf (04.04.2011.) Braš Roth, Mišela… (et al.). PISA 2009.: Čitalačke kompetencije za život . URL: http://www.pisa.hr/knjige/2009-rezultati-sve/Default.html (15.03.2011.) Cordes, Sean. Broad Horizons: The Role of Multimodal Literacy in 21st Century Library Instruction. // Libraries create futures: Building on cultural heritage, World Library and Information Congress: 75th IFLA General Conference and Assembly, 23-27 August 2009, Milan, Italy. The Hague: IFLA, 2009. (12.04.2011.) Čitamo li knjige? Kupujemo li knjige? GFK Croatia, 2010. URL: http://www.gfk. 29

hr/public_relations/press/press_articles/006154/index.hr.html (12.02.2011.) Developing Cultures of Literacy: an International Research Project: Preliminary Report. IFLA, 2007. URL: http://archive.ifla.org/VII/s33/project/DevelopingCulturesLiteracyRep.pdf (22.04.2011.) Education for All Global Montoring Report 2006: Chapter 6: Understanding of Literacy. URL: http://www.unesco.org/education/GMR2006/full/chapt6_eng. pdf (22.04.2011.) Elkin, Judith; Train, Briony; Denham, Debbie. Reading and reader development: the pleasure of reading. London: Facet Publishing, 2003. Eyre, Gayner. Towards a literate Australia: The role of public libraries in supporting reading. 2004. URL: http://findarticles.com/p/articles/mi_hb3315/is_4_17/ ai_n29144209/ (20.04.2011.) Farmer, Lesley; Stričević, Ivanka. Using research to promote literacy and reading in libraries: Guidelines for librarians. The Hague: IFLA Headquarters, 2011. (IFLA Professional Report 125) Gordon, Michael D. It’s 10 a.m. Do you know where your documents are? The nature and scope of information retrieval problem in business. Information Processing and Management 3, 1(1997), str. 107-121. Horton, Forest Woody. Understanding Information Literacy: A Primer. Paris: UNESCO, IFAP – Information for All Programme, 2008. URL: http://unesdoc. unesco.org/images/0015/001570/157020E.pdf (12.03.2011.) Ilišin, Vlasta… (et al.). Djeca i mediji: Uloga medija u svakodnevnom životu djece. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, 2001. Leu, Donald J. Jr….(et al.). Toward a theory of new literacies emerging from the Internet and other information and communication technologies. // Theoretical models and processes of reading / R.B. Ruddell and N. Unrau (Eds.), 5th ed. Newark, DE: International Reading Association, 2004. Str. 1570-1613. URL: http:// www.readingonline.org/newliteracies/lit_index.asp?HREF=leu/ (27.03.2011.) Liu, Ziming. Reading behavior in the digital environment: Changes in reading behavior over the past ten years. // Journal of Documentation 61, 6(2005), str. 700712. OECD: Skills lag for many adults in rich nations. // Reading Today 18, 1(2000), str. 1 i 7. Press release from the British Sociological Association Annual Conference. URL: www.britsoc.co.uk/.../Reading_is_the_only_outofschool_activity_linked_to_ a_ better_career_study_finds_PR4080411.doc (20.04.2011.) Reading at 16 linked to better job prospects. URL: http://www.ox.ac.uk/media/news_stories/2011/110804.html (20.04.2011.) Stričević, Ivanka; Martinović, Ivana. Pomoć pri izradi domaćih zadaća – tradicionalna usluga knjižnica na novi način. // Dijete i društvo: časopis za promicanje prava 30

djeteta 10, 1/2(2008), str. 149-159. The Plurality of Literacy and its Implications for Policies and Programmes: Position Paper. Paris: UNESCO, 2004. Str. 12-13. URL: http://unesdoc.unesco.org/ images/0013/001362/136246e.pdf (12.03.2011.) To Read or Not To Read: A Question of National Consequence. Research Report 47. Washington DC: National Endowment for the Arts, Office of Research and Analysis, 2007. Williams, Peter; Rowlands, Ian. Information Behaviour of the Researcher of the Future; Work Package II: The Literature on Young People and Their Information Behaviour. London: CIBER, UCL, 2007. URL: http://www.ucl.ac.uk/infostudies/ research/ciber/downloads/GG%20Work%20Package%20II.pdf

31

Slobodno vrijeme i čitanje Stručni članak

mr.sc. Martina Dragija Ivanović Sveučilište u Zadru Odjel za knjižničarstvo mdragija@unizd.hr Dr.sc. Nives Tomašević, doc. Sveučilište u Zadru Odjel knjižničarstva ntomasev@unizd.hr

Sažetak

Proučavanje ovoga rada usmjereno je na knjigu kao kulturni proizvod te na sklonost potencijalnih čitatelja njezinoj uporabi izraženoj kroz navike čitanja, odnosno na stajališta čitatelja prema književnim vrstama i žanrovima. Čitanje je promatrano kroz četiri funkcije koje se procesom čitanja ostvaruju - funkcija razvoja i funkcija korisnosti, funkcije čitanja i funkcija bijega. U radu su predstavljeni rezultati istraživanja o upražnjavanju aktivnosti slobodnog vremena i ulozi čitanja, kao jednoj od aktivnosti slobodnog vremena. Na temelju istraživanja autorice predlažu promjene koje su nužne za unapređenja pozicije nakladnika u Hrvatskoj. Ključne riječi: čitanje, navike čitanja, slobodno vrijeme, istraživanje čitanja Uvod

Izdavaštvo u svojoj primarnoj djelatnosti podrazumijeva djelatnost koja se bavi proizvodnjom knjiga. Iako o ovoj specifičnoj vrsti djelatnosti postoje rijetke studije, ona je ipak, još od socijalističkih uvjeta privređivanja, podrazumijevala četiri usko povezana područja djelovanja1: a) stvaralaštvo i njegov razvoj, b) proizvodnju – kako izdavačku, tako i grafičku, c) promet i širenje knjiga, d) korištenje i javni fond sa sustavom utjecaja na stvaranje navika čitanja. Tranzicija društva uvjetovala je i tranziciju odnosa prema knjizi kao kulturnomu dobru, ali i knjizi kao proizvodu izdavačke djelatnosti. 1 32

Juričević, Branko. Ekonomija knjige. Zagreb: Školska knjiga, 1988.

Istraživačke pretpostavke ovog istraživanja temeljene su na dvije osnovne postavke. Po prvoj2 razlike u čitateljskim navikama rezultat su razlika kulturnih ponašanja, a po drugoj3 kulturno je sudjelovanje uvjetovano pripadnošću socijalnoj klasi koja je određena osnovnim demografskim profilom ispitanika (izobrazba, prihodi, zanimanje). Zbog navedenih razloga, istraživanje je provedeno na tri središnja mjesta prikupljanja podataka – knjižnice/knjižare u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu te Ekonomski fakultet u Osijeku. Način na koji je istraživanje organizirano i provedeno, uveliko se oslanjao na dostignuća i spoznaje autorice Stokmans4. Slijedeći njezine znanstvene spoznaje u istraživanju stajališta prema čitanju, kreiran je mjerni instrument koji obuhvaća četiri faktora zbog kojih se upražnjava čitanje: individualni razvoj, korisnost, uživanje i bijeg od dnevnih briga i rutine. Na temelju gornjih navoda i prikupljenih podataka, analizirana su stajališta prema čitanju te navike potencijalnih čitatelja u okviru njihova slobodna vremena. Stajališta prema čitanju

Stajališta prema čitanju nastojat će se konceptualizirati u skladu s „teorijom razložne akcije“5 odnosno, relacijom stajališta prema čitanju i čitateljskih karakteristika. Govoreći o stajalištu, za okosnicu stajališta uzima se pretpostavka njegove relativne trajnosti i stabilnosti. Drugim riječima, pretpostavlja se kako se stajalište neće znatno mijenjati zbog promijenjenih okolnosti (Allport6, McGuire7). Osim navedenih karakteristika stajališta prema čitanju pretpostavlja se kako se na stajalište prema čitanju može primijeniti i ono što se u Bourdieuvoj teoriji o kulturnom kapitalu naziva „naučenom dispozicijom“, također trajnom i stabilnom kategorijom. Stajališta se načelno mogu podijeliti u dvije skupine: stajališta kao rezultat iskustva i stajališta kao rezultat „naučenih dispozicija“. Stajališta kao rezutat iskustva mogu biti direktna (osobna iskustva tijekom učenja ili čitanja kao aktivnosti u slobodnome vremenu) kao i indirektna (izjave i ocjene čitanja iz okruženja o čitanju kao zabavnoj, korisnoj ili pak zamarajućoj aktivnosti). Čitanje se, prije svega beletristike može instrumentalizirati u dostizanju dvaju ciljeve: 2 Kraaykamp, Gerbert. Over lezen gesproken. Een studie naar sociale differentiatie in leesgedrag. Amsterdam: Thesis Publishers, 1993. 3 Bourdieu, Pierre. Distinction. Cambridge, Massachusetts : Harvard University Press, 1984. 4 Stokmans, Mia, J. W. 1999. Reading attitude and its effect on leisure time reading. // Poetics, 26 (1999), str. 245-261. 5 Ajzen, Icek. ; Fishbein, Martin. Understanding attitudes and predicting social behavior. New York: Prentice Hall, Inc., 1980. 6 Allport, Gordon. Attitudes” in a handbook of socialpsychology. Worchester, Ma: Clark University Press, 1935. 7 Mc Guire, William, J. Constructing social psychology. New York: Cambridge University Press., 1989. 33

a) u cilju postizanja učenja zbog svojih primarno kognitivno/utilitarnih posljedica1 b) u cilju postizanja zabave, odnosno primarno afektivno/hedonističke aktivnosti. Za razliku od drugih proizvoda kulturne ekonomije posljedice koje se očekuju od korištenja knjige kao proizvoda tj. čitanja, usko su povezane s funkcijama koje proizvod obavlja8. U dvije studije o mjerenju dječjega stajališta prema čitanju stajalište se prema čitanju ekspliciteo tretiralo kao multidimenzionalni koncept povezan s funkcijama čitanja9. U navedenim studijama izdvojene su četiri osnovne funkcije čitanja, kako za adolescente tako i za odrasle čitateljske skupine: 1. Individualni razvoj: funkcija čitanja koja se odnosi na vrijednost čitanja kao uvida u samoga sebe, u druge i/ili život općenito. Ona u sebi sadrži i moralnu kategoriju. 2. (Obrazovna) korisnost: funkcija čitanja koja se odnosi na vrijednosti čitanja pri dostizanju obrazovnog ili strukovnog uspjeha pojedinca. 3. Uživanje: funkcija čitanja koja se odnosi na zadovoljstvo koje proizlazi iz čitanja. Čitanjem se može zaći u neki drugi svijet i iskusiti pustolovine. 4. Bijeg10: funkcija čitanja u kojoj se koristi kao sredstvo skretanja pozornosti, odnosno kao sredstvo opuštanja i zaboravljanja osobnih briga. Sve četiri funkcije čitanja čine jasne indikatore za kreiranje stajališta prema čitanju. Očito, konceptualizirajući stajalište prema čitanju prve se dvije funkcije čitanja (funkcija razvoja i funkcija korisnosti) odnose na korisnu ulogu čitanja te ih je moguće kategorizirati kao dio spoznajne (kognitivne) komponente prisutne pri izgradnji stajališta prema čitanju. Posljednje dvije funkcije čitanja (funkcije uživanja i funkcija bijega) povezuju se s hedonističkom ulogom čitanja i mogu se kategorizirati kao aspekti afektivne komponente stajališta prema čitanju. Ponašanje prema čitanju

Ako se čitanje promatra u kontekstu dobrovoljna, samoinicirana ponašanja čije izvršenje ne sprečavaju nikakvi faktori (Ajzen11, Bagozzi12), na ponašanje pri čitanju mogu utjecati sljedeći faktori: nesposobnost čitanja, nedostupnost knjiga i nedostatak slobodnog vremena. 8 Guttman, J. M. A comprehensive introduction for social scientists. Cambridge: Cambridge University Press., 1982. 9 Lewis, Ramon. ; Teale, William, H. Primary school student’s attitudes towards reading. // Journal of Research in Reading, 5 (1980), str. 113 - 122. Greaney, Vincent. ; Neuman, Susan, B. The functions of reading: a cross cultural perspective. // Reading Research Quarterly 25(1990), str. 172 - 195. Stokmans, Mia, J. W. Reading attitude and its effect on leisure time reading. // Poetics, 26 (1999), str. 245261. 10 spominju ga samo Greaney i Neuman. 11 Ajzen, Icek. The theory of planned behavior. // Organizational Behavior and Human Decision Processes, 50 (1991), str. 179-211. 12 Bagozzi, Richard.The Self-regulation of Attitudes, Intentions, and Behavior. //Social Psychology Quarterly. 55 (1992), str. 178-204. 34

U Hrvatskoj jedini faktor koji ozbiljno može utjecati na ponašanje pri čitanju jest percepcija „slobodnog vremena“. Slobodno ili neobvezno vrijeme definira se kao vrijeme koje preostaje nakon rada i zadovoljavanja osnovnih zahtjeva vezanih uz egzistenciju. Drugim riječima, slobodno je vrijeme ono koje preostaje nakon vremena odvojenog za egzistenciju (zadovoljavanje bioloških potreba) i vremena za zadovoljavanje osnovnih potreba (rad na radnome mjestu ili obvezni zadaci vezani za skrb o domaćinstvu ili obitelji Stockmans13. Za očekivati je da će veća količina slobodnog vremena pozitivno utjecati na čitanje. Takvo očekivanje podupiru Kraaykampova istraživanja14 koja pokazuju kako će netko provoditi manje vremena čitajući ako ima manje slobodnoga vremena. Ako je ta količina slobodnoga vremena unaprijed određena, pretpostavlja se da je čitanje (posebno beletristike) dobrovoljno ponašanje. U skladu s tim, utjecaj stajališta prema čitanju na ponašanje pri čitanju može se promatrati u kontekstu teorije „razložne akcije“. Po teoriji „razložne akcije“ uzročno-posljedična veza ponašanja temelji se na nečijoj namjeri da se angažira u tome ponašanju (Fishbein i Ajzen15, Ajzen i Fishbein16), Takva konceptualizacija korespondira s konceptualizacijom stajališta prema čitanju prikazanom u ovome dijelu. Dakle, stajalište prema čitanju odražava (utilitarne i hedonističke) beneficije koje se očekuju od čitanja (beletristike) i kao takvo utječe da intencije ponašanja pri čitanju (beletristike) budu pozitivne.17 Subjektivne norme odnose se na percepciju onoga za što ispitanik vjeruje da okruženje misli o tome što bi pojedinac trebao učiniti. U ovoj se studiji subjektivne norme nisu analizirale niti su se u komentiranju rezultata predmnijevale. Neuključivanje subjektivnih norma vjerojatno neće obezvrijediti ovdje prikazan odnos između stava prema čitanju i ponašanja pri čitanju prije svega jer se po teoriji „razložne akcije“ učinak subjektivnih norma i stajalište formiraju neovisno jedno o drugome. Može se očekivati da će na ponašanje pri čitanju, osim percepcije slobodnoga vremena, utjecati i demografske varijable, prije svega izobrazba, odnosno viša razina obrazovanja trebala bi podrazumijevati i veću učestalost čitanja.

13 Nav.dj. Stokmans, Mia, J. W. Reading attitude and its effect on leisure time reading. // Poetics, 26 (1999), str. 245-261. 14 Isto. 15 Fishbein, Martin. ; Ajzen, Icek. Belief, attitude, intention and behavior: an introducution to theory and research. Reading, M.A: Adison-Wesley, 1975. 16 Ajzen, Icek. ; Fishbein, Martin. (1980). Understanding attitudes and predicting social behavior. New York: Prentice Hall, Inc. 17 Nav.dj. Stokmans, Mia, J. W. Reading attitude and its effect on leisure time reading. // Poetics, 26 (1999), str. 245-261. 35

Prikaz istraživanja

Cilj i metodologija istraživanja Primarni cilj ovoga rada postavljeno mjerenje stajališta o čitanju, determiniranje čitateljskih faktora te na taj način i mjerenje sklonosti čitatelja ne samo prema književnim vrstama i žanrovima nego i razlozima zbog kojih ovjereni čitatelji čitaju. Kako bi se ostvario navedeni cilj istraživanja, kreiran je upitnik za mjerenje stajališta o čitanju. Upitnikom su predviđena pitanja o „stajalištima o čitanju“ (reading attitudes) i čitateljskim navikama. Podaci su prikupljeni na izabranim centralnim lokacijama (knjižnice i knjižare, Filozofski fakultet u Zagrebu, Ekonomski fakultet u Osijeku) 2007. godine. Istraživanjem je obuhvaćeno 400 ispitanika. Rezultatima dobivenim statističkom analizom nastojao se prezentirati opći profil potencijalnih čitatelja, te njihovih sklonosti čitanju u kontekstu upražnjavanja slobodnog vremena. Uzorak Istraživanjem je obuhvaćeno 400 ispitanika. Centralno mjesto „knjižare/knjižnice“ izabrano je na temelju teorijskih spoznaja18 i pretpostavke kako navedena mjesta posjećuju oni koji su zainteresirani za knjigu, a time, u većoj ili manjoj mjeri, čine predstavnike populacije koja njeguje sklonosti čitanju. Druga dva centralna mjesta prikupljanja podataka (Filozofski fakultet u Zagrebu i Ekonomski fakultet u Osijeku) izabrana su prije svega zbog dobne odrednice populacije, ali i zbog njihovih različitih zahtjeva prema stručnoj literaturi, odnosno prema budućoj profiliranosti za čitanje. Obje centralne skupine homogene su prema starosti, te će u dogledno vrijeme činiti vitalan intelektualni segment društvene zajednice. U knjižarama je anketirano 146 ispitanika, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 173 ispitanika a na Ekonomskom fakultetu u Osijeku 81 ispitanik. Ispitanici su procijenili postotak vremena koji utroše na čitanju. Od ukupnog broja ispitanika njih 102 napisalo je da 51-100% utrošenog slobodnog vremena provede čitajući, 182 ispitanika provodi 1-50% slobodnog vremena čitajući. Rezultati statističke analize Kako je bitna determinanta ove studije percepcija slobodnoga vremena, tablica 2. prikazuje varijacije kategorija ispitanika po centralnome mjestu prikupljanja podataka s obzirom na njihovu percepciju slobodnoga vremena koje provode čitajući.

18 Stokmans, Mia, J. W. 1999. Reading attitude and its effect on leisure time reading. // Poetics, 26 (1999), str. 245-261. 36

Tablica 1: Udio utrošena slobodnoga vremena na čitanje po centralnoj lokaciji prikupljanja podataka Na tragu gornje tablice kao prijeporna se činjenica uočuje udio ispitanika s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (44,5%) koji izjavljuju kako u slobdno vrijeme „ne čitaju“, te iznimno nizak udio onih (19,7%) koji u slobodno vrijeme „čitaju“. Kako je riječ o populaciji koja će u perspektivi odgajati „buduće čitatelje“, navedeni udjeli ostavljaju prostora za sugeriranje nekih budućih studija kojima bi se provjerila učinkovitost dosadašnjih obrazovnih postupaka, motiva studiranja i realnih osnova za buduća zanimanja. Kategorija „pravih čitatelja“ prepoznaje se u skupini respondenata s centralne lokacije prikupljanja podataka – knjižare/knjižnice, koja je izjavila kako više od 50% slobodnoga vremena izdvoji na čitanje (36,3%). U nastavku istraživanja, pokušalo se utvrditi postoji li statistički značajna razlika u percepciji značenja književnih nagrada na potencijalnu zainteresiranost za izdavaštvo. Razlike su se utvrđivale s obzirom na izabrane demografske karakteristike ispitanika. Statistički značajna razlika je utvrđena svega u jednoj demografskoj varijabli, točnije, stajališta ispitanika se značajno razlikuju s obzirom na centralnu lokaciju prikupljanja podataka. Značaj književnih nagrada kao potencijalni pokretač podizanja zainteresiranosti za izdavaštvo, najvišim ocjenama ocjenjuju studenti Filozofskog fakulteta (suglasni 13,2%, iznimno suglasni 10,9%), ali i studenti Ekonomskog fakulteta (suglasni 20,9%, iznimno suglasni 4,9%). Očito, studenti obaju fakulteta u književnim 37

nagradama prepoznaju izvrsno promocijsko sredstvo, te svojim stajalištima upućuju na novu dimenziju strukovnog nagrađivanja koju ona dobiva u nakladništvu tranzicijskih društava/država. Istraživanjem je obuhvaćeno ocjenjivanje zainteresiranosti ispitanika za različite izdavačke grane, kao i književne vrste, a prikazat ćemo zainteresiranost ispitanika za četiri izabrane vrste – prozu, kratku priču, poeziju i esej.

Grafikon: Ocjena zainteresiranosti potencijalnih čitatelja za četiri književne vrste (poezija, esej, kratka priča, roman) s obzirom na centralnu lokaciju prikupljanja podataka Uspoređujući prosječne ocjene zainteresiranosti za izabrane književne vrste, očito je kako je roman najprijemčivija književna vrsta svim analiziranim populacijskim skupinama. Uz roman, po ocjeni zainteresiranosti, izdvaja se i druga prozna vrsta – kratka priča. Sukladno ovim rezultatima istraživanja, nakladništvo načelno može razvijati dvije strategije: a) primarnu orjentiranost na publiciranje proznih uradaka, i b) pokretanje šire inicijative za sinergijsku promidžbu preostalih književnih vrsta te razvijanje interesa za iste i na taj način stvaranje dugoročno atraktivne poslovne niše. Pokušali su se izdvojiti i moguće aktivnosti kojima bi se čitanje moglo popularizirati. Analiza je provedena prema centralnoj lokaciji prikupljanja podataka. Iznimno niske ocjene dobile su izjavu „kada mi knjige ne bi dosadile već nakon prvog sata čitanja“, „kada bih imao/la više povjerenja u preporuke književnih kritičara“ te „kada bi nagrade za književna djela odražavale kvalitetu nagrađenih književnih 38

djela“. Čini se, nastupilo je vrijeme u kojemu će nakladnicima postati iznimno bitno sinhroniziranje propagandnih aktivnosti s realnom vrijednošću knjige, odnosno, „negativni marketing“ za knjižnu industriju prestaje biti „dobar marketing“. Želeći provjeriti opravdanost prethodne teze, analizirale su se statistički značajne razlike mogućih aktivnosti koje bi „podigle“ razinu čitanja s obzirom na udio slobodnog vremena koje ispitanici provedu čitajući. Poražavajućim se doima ocjena „pravih čitatelja“ (onih koji čitaju gotovo svo slobodno vrijeme, odnosno od 50%100% slobodnog vremena. Oni su s najnižom prosječnom ocjenom (1,89) ocijenili upravo kategoriju prema kojoj bi čitali i više „kada im knjige ne bi dosadile već nakon prvog sata čitanja“. Također, ista skupina relativno niskom ocjenom ocjenjuje „povjerenje u preporuke književnih kritičara“ (2,64). Izvjesno je, nakladnička struka u gotovo jednakoj mjeri ovisi i o književnoj kritici koliko i o čitateljima. Odnosno, čitatelji se bolje ili lošije uspijevaju orjentirati u množini knjižne ponude upravo prema preporukama književnih kritičara koji, kako direktno tako i indirektno, mogu pripomoći nakladničkoj struci. Vjerojatno predstoji razdoblje u kojemu će se morati postaviti novi kriteriji vrsnoće u preporuci obajvaljenih knjiga, a time i izvjesna rekategorizacija priznatosti (povjerenja) prosudbi književne kritike. Kako bi se pokušalo odrediti mjesto čitanja u ostalim aktivnostima „slobodnog vremena“, ispitanici su zamoljeni da ocjene učestalost upražnjavanja slobodnovremenskih aktivnosti, među njima i čitanja.Ispitanici se, gledano prema centralnoj lokaciji prikupljanja podataka, u upražnjavanju slobodnih aktivnosti, statistički značajno razliku u sljedećim aktivnostima: čitanju knjiga, gledanje TV, video, DVD, upražnjavanje sporta, učenje stranih jezika. Čitanjem knjiga se u slobodno vrijeme najmanje bave studenti, primarno Ekonomskog fakulteta u Osijeku (prosjek 2,96; st. dev. 0,741) a potom i studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu (prosjek 3,60; st.dev. 0,932). Slobodnu aktivnost “čitanja” najvišom prosječnom ocjenom su ocijenili ispitanici obuhvaćeni ispitivanjem na centralnim mjestima knjižare/knjižnice (prosjek 3,77, st.dev. 1,062). Kada se analiza pokušala “zaokrenuti” i provjeriti postoji li statistički značajna razlika u upražnjavanju svih ostalih slobodnih aktivnosti u ovisnosti o sklonosti čitanju, ANOVA je pokazala kako statistički značajne razlike nema, osim, naravno, u bavljenju knjigom kao slobodnom aktivnosti. Oni ispitanici koji su se izjasnili kako 51 do 100% slobodnog vremena posvećuju čitanju knjiga, istu aktivnost su označili s prosječnom ocjenom 4,03 ( i st. devijacijom 0,990) što je statistički značajna razlika u odnosu na druge dvije skupine “slabijih” čitatelja ili onih koji uopće ne čitaju. Primjena saznanja na analizu nakladništva u Hrvatskoj Na temelju analiza koje su provedene u svrhu predstavljenog istraživanja i na temelju novih saznanja i pilot istraživanja koje je provedeno u okviru kolegija Nakladništvo i 39

knjižarstvo koje se predaje na Odjelu za knjižničarstvo, Sveučilište u Zadru možemo zaključiti da je jedan od glavnih problema znanstvenog pristupa istraživanju nakladništva u Hrvatskoj nepostojanje ozbiljnih znanstvenih istraživanja. Istraživači se nalaze pred velikim problemom prikupljanja podataka o nakladničkoj produkciji. Nakladnici nisu zainteresirani za sudjelovanju u istraživanjima jer se od njih traže podaci koje oni smatraju poslovnom tajnom (broj primjeraka, ostvareni prihodi i slično). U nakladničkoj zajednici, marketinško istraživanje tržišta nije zaživjelo kao metoda kojom se ciljano želi doći do podataka o potencijalnim kupcima. Danas u nakladnišvu postoje dva ključna trenda – trend da se knjiga promatra kao materijalni proizvod i trendovi u nakladništvu u pogledu sadržaja. Kao materijali proizvod knjiga se promatra kroz dizajn koji je postao jedan od ključnih čimbenika za uspješnu prodaju, format (džepna izdanja, manji ili veći formati), vrste papira za tisak (razlike su u kvaliteti papira na kojem će se tiskati određena vrsta knjige, sve je više zahtjeva za recikliranim papirima), ekologiju (i tiskare i nakladnici pod lupom su ekološko osviještene javnosti. Korištenje recikliranog papira i ekoloških sirovina polako postaju imperativ u tiskarstvu i nakladništvu). U pogledu sadržaja, u zadnjih pet godina u nakladništvu su prisutni sljedeći trendovi: poplava chick literature, pojačan interes za romane o egzotičnim i dalekim krajevima (arapska, kineska, indijska, japanska književnost), publicistika o gorućim pitanjima u društvu kao što je mafija i terorizam, pojava velikog broja biografija poznatih političara, pjevača, filmskih zvijezda. Promjene i problemi koji dolaze s novim načinom života pojačale su interes publike za priručnicima za samopomoć kao i priručnicima za takozvana „instant znanja“ (priručnici u obliku, naučite nešto 10 koraka). Na porast izdavaštva utječu sljedeći čimbenici: zakoni o obveznom obrazovanju, poboljšana tehnologija, smanjivanje cijene knjiga, široka distribucija i dostupnost knjiga. U Hrvatskoj potrebno je poraditi na sljedećim čimbenicima koji mogu potaknuti nakladništvo: • vratiti povjerenje u nakladnika. U zadnjih nekoliko godina autor je postao brend. Potrebno je ponovno izgraditi jaka nakladnička imena koja će kupci povezivati s kvalitetom i jasnim nakladničkom pravcem • nakladnici moraju izgraditi prepoznatljivu nakladničku politiku • nakladnici sami a i odgovorne institucije moraju osvjestiti važnost knjige kao kulturnog dobra • nakladnici i odgovorne ustanove moraju pronaći optimalan model distribucijske mreže. Potrebno je napraviti analizu svih prodajnih mjesta koji u ponudi imaju knjige • posvijestiti važnost e-knjige za izdavaštvo. Potaknuti hrvatske nakladnike na prihvaćanje izazova izdavanja e-knjige 40

revizija kriterija otkupa knjiga od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i Ministarstva kulture. U tablici je prikazan trend smanjenja potpore Ministarstva kulture.

Tablica 2: Otkupi knjige - Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Godina

Broj naslova

Iznos

Ukupno

2007

1482

18.401.580,00 kn

18.401.580,00 kn

2008

1017

12.000.260,00 kn

12.000.260,00 kn

2009

1361

14.144.060,00 kn

14.144.060,00 kn

2010

1217

12.327.540,00 kn

12.327.540,00 kn

Zaključak

Ovaj rad nastojao je istražiti osnovne odrednice stajališta prema čitanju kao aktivnosti slobodnog vremena. Stajalište prema čitanju tretiralo se kroz njegove dvije odrednice, kroz kognitivnu i afektivnu komponentu stajališta prema čitanju. Izdvoji li se čitanje beletristike, kao posebna i sebi svojstvena čitateljska aktivnosti, tada se, kao i u drugim kulturalnim aktivnostima, mogu očekivati dvije osnovne posljedice po upražnjavanju aktivnosti: a) utilitarne – korisne, i b) hedonističke. Utilitarne posljedice reflektiraju kognitivnu komponentu konstrukcije stajališta i referiraju se na posljedice povezane s rezultatima kulturnog ponašanja, kao što je učenje nečega. Hedonističke posljedice reflektiraju afektivnu komponentu konstrukcije stajališta i referiraju se na osjećaje stvorene/doživljene tijekom kulturalne aktivnosti. Kognitivna i afektivna komponenta stajališta prema čitanju, u ovome su istraživanju operacionalizirana pitanjima u upitniku kojima su se mjerila uvjerenja ispitanika o četirima funkcijama čitanja. Funkcije korisnosti i razvoja bile su postavljene kao indicije za kognitivnu komponentu stajališta o čitanju; dok su funkcije užitka i bijega tretirane indicijama afektivne komponente stajališta o čitanju. Književna vrsta za koju postoji najniži stupanj zainteresiranosti je esej. Roman je najzastupljeniji žanr. Nakladništvo može razviti dvije strategije: primarna orijentiranost na publiciranje proze ili pokretanje šire inicijative za sinergijsku promidžbu preostalih književnih vrsta (dugoročni plan). Stavovi ispitanika upućuju na potrebu sinhornizacija propagandnih aktivnosti s realnom vrijednošću knjige. Istraživanjem je utvrđeno kako postoji statistički značajna razlika pri samoocjenjivanju ispitanika u bavljenju knjigom kao slobodnom aktivnosti. Kao „čitatelji“ su se izdvojili 41

ispitanici koji su ispitivani u knjižnicama/knjižarama, te je zakljlučeno kako „pravi čitatelji“. Ujedno navedena mjesta potvrđuju svoju važnost i u edukacijskom i u promidžbenom smislu, te im se zbog svega navedenog treba pristupiti promišljenim, strateški koordiniranim aktivnostima. Analiza nakladničke produkcije ukazuje na činjenicu da ne postoji profilirani nakladnički plan pri izdavačkim kućama. Svi nakladnici slijede svjetske trendove. Na tržištu je trenutno puno više prijevodne literature nego domaćeg proznog štiva. Nakladnici se sve više okreću komercijalinim naslovima i zanemaruju dio nakladničke zadaće a to je stvaranje kulturnog dobra. Literatura

Ajzen, Icek. ; Fishbein, Martin. Understanding attitudes and predicting social behavior. New York: Prentice Hall, Inc., 1980. Ajzen, Icek. The theory of planned behavior. // Organizational Behavior and Human Decision Processes, 50 (1991), str. 179-211. Ajzen, Icek. ; Fishbein, Martin. Understanding attitudes and predicting social behavior. New York: Prentice Hall, Inc., 1980. Allport, Gordon. Attitudes, in a handbook of socialpsychology. Worchester, Ma: Clark University Press, 1935. Bagozzi, Richard.The Self-regulation of Attitudes, Intentions, and Behavior. //Social Psychology Quarterly. 55 (1992), str. 178-204. Bourdieu, Pierre. Distinction. Cambridge, Massachusetts : Harvard University Press, 1984. Fishbein, Martin. ; Ajzen, Icek. Belief, attitude, intention and behavior: an introducution to theory and research. Reading, M.A: Adison-Wesley, 1975. Greaney, Vincent. ; Neuman, Susan. B. The functions of reading: a cross cultural perspective. // Reading Research Quarterly 25(1990), str. 172 - 195. Guttman, J. M. A comprehensive introduction for social scientists. Cambridge: Cambridge University Press., 1982. Juričević, Branko. Ekonomija knjige. Zagreb: Školska knjiga, 1988. Kraaykamp, Gerbert. Over lezen gesproken. Een studie naar sociale differentiatie in leesgedrag. Amsterdam: Thesis Publishers, 1993. Lewis, Ramon. ; Teale, William H. Primary school student’s attitudes towards reading. // Journal of Research in Reading, 5 (1980), str. 113 - 122. Mc Guire, William, J. Constructing social psychology. New York: Cambridge University Press., 1989. Stokmans, Mia, J. W. Reading attitude and its effect on leisure time reading. // Poetics, 26 (1999), str. 245-261.

42

Preduvjeti za stvaranje i razvijanje kulture čitanja u suvremenom društvu (knjiga i čitanje u Makedoniji)

Stručni članak

Dr. sc. Angelina Banović Markovska, izv. prof. Filološki fakultet Blaze Koneski, Skopje, Makedonija Katedra za makedonsku i južnoslavenske književnosti angelina@banovic.org www.banovic.org

Sažetak

U ovom ću se tekstu zadržati na nekoliko aspekata koji se meni čine bitnim, a koji su bliski spomenutoj problematici. Prvo – da li se u ovom užurbanom i disperzivnom svijetu danas čita lijepa književnost ili je možda, s obzirom na agresivni trend globalizacije, poplave kiča i šunda, ona u ozbiljnoj krizi. Drugi je aspekt vezan za medijsku pokrivenost knjige kao kulturnog fenomena: u masmedijima (TV, radio i internet), na sajmovima knjiga, knjižnicama i festivalima kao novi tip agore (komorna dimenzija) u kojima se realiziraju promocije, poetska čitanja ili kulturno-umjetnički performansi. Treće – uloga države i državnih institucija u popularizaciji knjige i čitanja (kao privilegij i užitak osoba i društva sa istančanim ukusom) i njihova vizija razvoja nacionalne književnosti, subvencije koje se dodjeljuju izdavačkim kućama za popularizaciju knjige, literature u prijevodu i sl. Iako znamo da je čitatelj (tj. čitateljska publika) najvažniji uvjet za opstanak knjige kao kulturnog fenomena, ne smijemo zanemariti i druge bitne komponente koje knjigu održavaju i stvaraju: prva je stabilno društvo s većim brojem obrazovanih, ekonomski i politički utjecajnih građana koji imaju razvijenu svijest o važnosti knjige kao tržišne robe; druga je komponenta uloga obitelji i škola u stvaranju kulture i tradicije kupovanja knjiga, i treća – svijest o pravilnoj uporabi slobodnog vremena. Budući da su ovo najvažniji preduvjeti za stvaranje i razvijanje kulture čitanja u stabilnom i suvremenom društvu, u radu ću se opširnije pozabaviti svakom od spomenutih komponenti, s naglaskom na trenutno stanje u Makedoniji. Ključne riječi: knjiga, kultura čitanja, masmediji, globalizacija, društvo. Krenimo redom - od pretpostavke da se zbog dugotrajne poplave šunda i kiča, ekranizacije mamutskih sapunskih serija, prava književnost danas sve manje i sve rjeđe čita. Postavlja se pitanje da li su kultura i knjiga u ozbiljnoj krizi ili je to možda 43

posljedica agresivne globalizacije koju promiču masovni mediji i kompjutorska, digitalna tehnologija? „Opasno je tvrditi da je ideja kulture danas u krizi“, kaže Terry Eagleton jer kada ona to nije bila, „kultura i kriza idu skupa, poput Stanlija i Olija“1 Njemački pisac Günter  Grass, autor kultnog Limenog bubnja i dobitnik Nobelove nagrade za literaturu (1999), u intervjuu za Spiegel kaže da je veliki protivnik novog trenda – čitanja i kupovanja preko kompjutora, jer ne vjeruje u kraj „papirnatih“ knjiga. On još uvijek tipka svoje rukopisne verzije na pisaćem stroju Olivetti, a rukom popravlja tipfelere. To je njegov način stvaranja umjetnosti i popularizacije knjiga „u koricama“. On svakako nije jedini koji je zaljubljen u pisaći stroj. Zamislite samo kako se 1882. godine radovao Nietzsche kada je dobio svoj prvi Malling-Hansen. Bio je oduševljen mogućnošću pisanja naslijepo (bez gledanja), budući da je od rane mladosti bio kratkovidan. Za razliku od njega puno mlađi Wittgenstein je imao problematičan odnos, ne s rukopisom (on je kažu opsesivno pisao i brisao), nego s tiskanom knjigom (za vrijeme života objavio je samo Tractatus logico-philosophicus, 1921. i tekst Some Remarks on Logical Form, 1929) jer je bio uvjeren da tipografija iskrivljuje njegovu misao, iako je nakon smrti svoga oca, postavši nasljednikom ogromnog bogatsva, odlučio anonimno poklanjati knjige u svrhu unapređenja literature, a bio je sponzor i nekim književnicima: G. Traklu i R. M. Rilkeu. Svakako, ima i drugačijih primjera, ne manje važnih. Spomenut ću dva: 1996. godine Talijanska akademija naprednih studija u Americi, omogućila je poznatom semiotičaru i piscu Umbertu Ecu, da održi predavanje na temu „Od Interneta do Gutenberga“. Nasuprot radikalnim tezama Marchalla McLuhana2 i Roberta Coovera3, Eco u svom javnom nastupu podržava tiskane medije ulijevajući optimizam o budućnosti knjige. No Ecova obrana pisma ne osporava važnost elektronskih medija. Naprotiv, on sugerira da je umjetničko djelo „opera apperta“ kojemu odgovaraju zakoni jedne nove galaksije – elektroničke. Gotovo u isto vrijeme, 1995. godine, jedan drugi poznati semiotičar, profesor literature i filozofije na Emory Univerzitetu u Americi, Mihail Epstein, narušava linearno-vremensku dimenziju pisma prihvaćajući trodimenzionalnu logiku elektronske mreže. On razvija jedan hipertekstualni koncept koji funkcionira kao replika popularnom internetu. Radi se o misaonom sistemu poznatom pod imenom InteLnet. Riječ je o interdisciplinarnoj banci ideja koja ne sadrži tiskane materijale, već predstavlja beskonačno prelistavajuće prostranstvo različitih filozofskih i literarnih koncepcija, idealno za stvaranje nove, nadnacionalne inteligencije s kojom započinje treća era pismenosti – era hipertekstualnih CDROM-ova i diskova. Zašto sam izdvojila - spomenula ove primjere? Smatram da su svi oni, ma koliko 1 Eagleton, Terry. Ideja kulture. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2002. 2 McLuhan, Marshall: The Gutenberg Galaxy. Toronto: University of Toronto Press, 1962. 3 Američki pisac, profesor kreativnog pisanja na Univerzitetu Braun, USD. Poznat je po esejima: „The End of Books“, The New York Times, 1992 i „Hyperfiction: Novels for the Computer“, The New York Times, 1993.

različiti i vremenski udaljeni bili, bitni za odnos prema knjizi, a možda još više i za stvaranje kulture čitanja u suvremenom društvu. Činjenica je da smo od pronalaska pisma, preko Gutenbergove preše i pisaćeg stroja, postali ovisni o tipografiji i tehnologiji slika. Istini za volju, s razvijenim osjetom zа vid, ali s fiksnom točkom gledanja kojoj odgovara linearna percepcija svijeta. Ako je nekada tiskarski stroj uzrokovao eksploziju koja je podijelila društvo na ekonomske kategorije i grupe, pojava interneta/umrežavanja uzrokuje danas imploziju koja stvara nove plemenske zajednice svjetskih razmjera. Činjenica je da tim zajednicama koje koriste elektroničku tehnologiju, osnovno sredstvo za pisanje nije pero, niti pisaći stroj, nego procesor riječi (tekst-procesor) ugrađen u osobna računala, multimedijsko sredstvo koje obuhvaća sve intelektualne izume proteklih 6 stoljeća (mislim na pisaći stroj, telefon, radio i TV koji su izvršili utjecaj na naše mentalne sposobnosti). Smatraju ga četvrtom kognitivnom revolucijom (nakon nastanka govora, pronalaska pisma i izuma tiskarske preše). Postavlja se sada pitanje: kakve je tragove-posljedice ostavio na nas taj prijelaz sa mastiljavog pera i indigo-trake na moćni tekst-procesor, najeksponiraniji instrument za pisanje danas? Ako je nekada između čitatelja i pisca posrednik bio papir, sada je to zaslon računala na kojem se tekst (spremljen pomoću procesora riječi) razvija pred našim očima kao misao koja teče u usmenom govoru ne otkrivajući tragove svoje povijesti. Baš kao u doba usmene književnosti! Računalni je tekst nekoherentan: može se nadograđivati, kopirati, revidirati, brisati... Može se čak i čuti. Ovu su logiku slušanja uspjeli iskoristiti organizatori jednog festivala u Kölnu. Svima je poznato da Frankfurtski i Lajpciški sajam knjiga ima ogromnu popularnost i utjecaj u svijetu. Ali postoji jedan malo drugačiji event. Održava se pod imenom Lit. COLOGNE i smatraju ga najvećim NARODNIM festivalom knjige u Europi. Traje već 10 godina. Pitate se koja je tajna njegovog uspjeha? U svega desetak dana na programu ovog festivala različite su manifestacije. Na nekima se čitanje knjiga prepliće s diskusijama, uz muziku i glumu. Ponuda je bogata i za svačiji ukus: od knjiga (novih i onih nešto starijih, ali društveno relevantnih izdanja), do jazza, klasične muzike i opernog pjevanja, odvija se 24 satni književni maraton. Nije samo interesantno to što se tamo mogu vidjeti poznate i slavne ličnosti, kao npr. Herta Müller (ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za literaturu), nego i činjenica da se literatura može čuti uživo. Umjesto da tražite neko tiho i usamljeno mjesto u kući (ili ležaljku na divljoj plaži) gdje biste mogli pročitati svoju omiljenu knjigu, na ovom festivalu postajete dio mase, dio jedne folklorne zajednice kojoj čitanje nije isključivo introvertan, nego ekstovertan čin komunikacije. Na tom velikom „narodnom“ kelnskom festivalu, „slušanje priča uživo“ je korak natrag prema folklornoj matrici, prema onoj već zaboravljenoj čujnoj/slušnoj eri, kada je uho imalo presudni značaj u razvijanju mnemotehničkih sposobnosti. Ovo je jedan od načina popularizacije književnosti kojoj su, u osnovi, potrebne samo dvije stvari: kn45

jiga (po mogućnosti dobra) i čitatelj/slušatelj. Istini za volju, radi se o društvu koje ima dugu tradiciju njegovanja kulture čitanja. Kod nas je situacija malo drugačija… Ali važno je naučiti slušati, osluškivati i čuti potrebe različitih generacija i socijalnih grupa. No, prije nego pređem na naš tvrdi balkanski teren, htjela bih postaviti jedno… više retoričko no stvarno pitanje – da li u ovom 21. stoljeću, tradicionalni način čitanja knjiga, sve više gubi bitku s informatičkim tehnologijama i ima li čovjek vremena, pored svih (profesionalnih i društvenih) obveza danas, sjesti na miru i pročitati knjigu ili se sve svodi na preuzimanje brzih i kratkih informacija s interneta i novina, jer medij je poruka (kako je govorio McLuhan). Pitam se, naime, vrijedi li još uvijek čitati one teške i velike knjige? Svakako, odgovaram odmah, jer knjiga je nešto posebno. Taj osjećaj koji imate dok je držite u ruci i onaj miris papira – prastarog otkrića ljudskog uma – dok sporo prelistavate stranice, taj osjećaj udubljivanja i opuštanja kad vam lice poprima izgled zanesenosti i odsutnosti... Ili, kada svečanim i važnim pokretima ruku namještate naočale na nosu… Sve je to još uvijek nezamjenjivo. Ima puno magije u tom činu komunikacije. Zato, iz tih, ali i mnogih drugih nekonvencionalnih razloga, ne želim prihvatiti da se danas slabo čita. Istina, izbor čitati ili ne-čitati je pravo pojedinca, ali možda je danas važnije pitanje, ne da li čitamo, već što i kako čitamo – knjiga nije, niti će ikada biti u krizi. Ona je samo dobila svoju ozbiljnu konkurenciju u drugim medijima: u online publikacijama na internetu, u plimi raznoraznih masovnih medija. Polazeći od logike krize mogli bismo govoriti i o kazališnoj krizi, čak i o krizi filmske umjetnosti jer ljudi sve manje idu u kino (što ne znači da ne gledaju filmove na DVD-u doma), ali smatram da se taj utisak odnosi prije svega na estetičku i etičku dimenziju umjetnosti, koju knjige, teatar ili film prenose, na sam plasman kvalitetnih književnih, kazališnih i filmskih produkcija, a manje na recepciju umjetničkih djela. Ali surfajući ponekad na internetu, naletim na neke interesantne blogerske diskusije. Na jednoj sam pročitala ovakve komentare (tema je bila književnost i ljubav prema knjizi): „Čitam mnogu, ama čitam vesnici na internet i sobiram informacii. Ne sum nekoj ljubitel na klasičnata kniga“. Ili: „Knigi ne citam ič (što će reći uopće) i mozam na prsti da izbrojam sto sum procital do sega. Koga ke pomislam kakvi drugi elektronski raboti ima za zabava i pominuvanje na slobodnoto vreme, knigata ne mi e ni na poslednoto mesto od listata“. Ali ovo me je dotuklo: „Znaete što me nervira najmnogu - koga vo izlozite na top-raftovite stojat knigi so srpski naslovi. Jas sum Srbin po majka – kaže ovaj blogeraš – znači mene ne bi trebalo da mi smeta toa… ama što da očekuvam od državava koga ni 5% od svetskata literatura nemame na majčin jazik“. Poražavajuće! Nije li možda potrebno nakon ove spoznaje naše pitanje – da li, kako i što se danas čita, preformulirati u pitanje nad pitanjima – kako stvoriti zdrave uvjete i čvrste kriterije u okvirima obrazovnih, kulturnih i akademskih institucija, kako bi mlada populacija mogla prepoznati dobru knjigu? Kiča, šunda i spektakla je odvijek bilo, tomu se ne možemo oduprijeti. Pop-kultura je naša realnost, ona je posvuda i od nje se čak 46

može napraviti umjetnost. Zato me moj profesionalni moral obvezuje da kritički promatram i tumačim stanje u Makedoniji, prije svega u mojoj akademskoj zajednici, ali i u društvu i kulturi općenito. Iako sam posve svjesna da književno obrazovanje ima puno vrlina, nažalost, sustavna misao nije jedna od njih. Naime, smatram da s našim glomaznim i stereotipnim nastavnim programima uporno potcjenjujemo ukus mlade populacije koja svoju ljubav prema knjizi i literaturi, manifestira na različite načine. Moji studenti bi, na primjer, najviše čitali sve što se može naći izvan ponuđenog studijskog programa, vole alternativnija (post)modernistička štiva, traže knjige koje dišu aktualnim trenutkom vremena, teme koje provociraju njihov duh. Vole – i znaju što je – dobar prijevod. Jedan me je student pitao: „Vi došlo li nekogaš da ne možete da go svarite lošiot prevod i da go zadavite onoj koj vi ja rasipal VAŠATA kniga, VAŠETO slobodno popladne, vo koe trebaše da uživate?“ Da… vrlo često. Pomišljam sada na Antuna Gustava Matoša. „Prevedite dobro Dantea i Shakespearea i oni će postati hrvatski pisci“ (ako se ne varam ovo je njegova izjava). Pitam se stoga, tko preuzima odgovornost za loše prijevode, odnosno za prijevod loše literature i tko odgovara za njihov plasman na tržištu? Moje dosadašnje iskustvo mi govori da – isto kao i obveza – i odgovornost treba biti naša (mislim na društvo i institucije) jer mi smo ti koji stvaramo uvjete za razvijanje estetskog ukusa i svijesti, jer jedino se na dobrim temeljima mogu graditi zdravi kriteriji i etablirati prave vrijednosti. Jer, složit ćete se – kakva nam je obrazovna, kulturna i akademska sredina – takva nam je i čitateljska publika. I opet se vraćamo temi ekonomije, njenoj tržišnoj logici, masovnim medijima i njihovom utjecaju na naš društveni i socijalni život. Tržišna logika nedvojbeno pokazuje da internet oglašavanje, zahtjevi za osmišljavanjem kampanja, naručivanje TV spotova, razne promotivne i druge aktivnosti, koji pripadaju području oglašivačkih poslova itekako utječu na status knjige kao tržišne i kulturne robe. Podsjećam zato na onu komponentu s početka rada koja sugerira da ekonomski jako, stabilno i odgovorno društvo, koje ima velik broj obrazovanih, ekonomski i politički utjecajnih građana, može produžiti život knjige i pomoći njenoj popularizaciji. Mnoga razvijena društva posvećuju veliku pažnju oglašavanju i popularizaciji knjige i čitanja. Recimo, aktualni američki predsjednik   Barack Obama u jednom intervjuu za neki popularni američki tjednik izjavio je da voli čitati Friedricha Nietzschea, Toni Morrison i Grahama Greenea. Sarkozy, zamislite, voli Stendhala i  Guy de Maupassanta, a predsjednik Ruske federacije Dmitry Medvedev uživa u djelima Remarquea. Bivšem su američkom predsjedniku Billu Clintonu favoriti Eliot, Orwell i Yeats, a omiljena knjiga - Márquezova Sto godina samoće. Da budem iskrena, možda je to samo jedan dobar marketinški potez, ali kada bi naše političare pitali što čitaju u slobodno vrijeme, plašim se da bi odgovor bio puno prozaičniji... Čast izuzecima. Ali danas, kada je cijena publiciranja jedne knjige gotovo ista kao i jednominutni televizijski spot uobličen kao asintaksička nebuloza i namijenjen potrebama neke 47

političke stranke u svrhu njene propagande, postajem surovo svjesna da ne postoji razlika između ekonomije i politike. No postoji li razlika između ekonomije i kulture­? I što makedonska Vlada čini da poboljša ovu situaciju, da poveća svijest svojih građana za čitanjem i kupovanjem knjiga? Moram priznati da je vladina kampanja medijski solidno pokrivena (na svim je državnim TV kanalima, čak i na uličnim plakatima moguće primijetiti slogane tipa „Zgrapči go denot – Slobodnoto vreme pomini go vo čitanje“), ali činjenica je da smo ekonomski nerazvijeno društvo i da nam je GDP per capita na godišnjem nivou jako skroman. Bojim se da će efekti kampanje biti zanemarivi. Svakako, vrijedi pokušati. Činjenica je, također, da svake godine, Ministarstvo kulture Republike Makedonije u svom Nacionalnom programu za subvencioniranje izdavaštva, pokazuje da je svjesno važnosti tog segmenta (pogotovo literature u prijevodu), ali zbog male tiraže i skromnog plasmana, velike inozemne kuće teško se odlučuju sklapati ugovore s makedonskim izdavačima. Bolje stanje nije ni u ostalim državama u regiji. I još nešto. Makedonija se, nažalost, još uvijek ne može pohvaliti niti jednom ozbiljnom studijom – kao što je na primjer knjiga Nives Tomašević i Mihe Kovača Knjiga, tranzicija, iluzija1 - u kojoj se na interdisciplinarni način propituju problemi kulturne industrije, zakona u izdavaštvu, fenomena nakladništva, tiskarske industrije, elektronskih knjiga i sl. Budući da do nedavno nismo imali ni studij za knjižničarstvo na našim Sveučilištima, neki od djelatnika Narodne i univerzitetske biblioteke “Kliment Ohridski“ iz Skopja, pohađali su postdiplomsku nastavu u Zadru ili Zagrebu. Sve su to razlozi zbog kojih nam je situacija takva kava jest, ali sam duboko uvjerena da knjiga u Makedoniji ima svoju budućnost. Naime, dobra knjiga uvijek nađe svoje čitatelje. Ona je dragocjeni predmet koji se ljubomorno čuva od zaborava, koji se poklanja s ljubavlju, pažljivo prenosi s generacije na generaciju. Dobra knjiga ne podnosi inertnost i sputanost duha. Ona izaziva polemiku i strast. Do nje je zapravo uvijek lako doći, no treba je prepoznati. Tu je uloga društva (kulturnih i obrazovnih institucija) od presudne važnosti. Nije važno iz koje države knjiga dolazi i na kojem je jeziku napisana – važno je da ona gradi mostove između kultura i naroda. Bilo bi sasvim nerazumno misliti da su kulturna i jezična zatvaranja moguća u svijetu masovne globalizacije. Posebice ne u ovom stoljeću u kojemu padaju granice Istoka i Zapada. Bez obzira na vremensku i prostornu udaljenost, literatura postoji da bi zbližavala ljude, da bi brisala granice, svladavala jezične, etničke i vjerske barijere, da bi putem kvalitetnih prijevoda, recepcije i razmjene kulturnih vrijednosti pokazala da smo, u jednom širem kulturološkom i geografskom kontekstu, ipak upućeni jedni na druge. To je možda jedini razlog, što smo zahvaljujući našem dragom prijatelju i makedonisti, profesoru Zlatku Kramariću i Matici hrvatske Osijek, kolegica Vesna Mojsova i ja, prihvatile poziv da pripremimo antologiju suvremene makedonske 1 48

Tomašević, Nives i Kovač, Miha. Knjiga, tranzicija, iluzija. Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.

priče, pod naslovom Don’t You FYROM Me. Njena se recepcija u Hrvatskoj pokazala izuzetno dobrom. Nadam se da će takvi oblici suradnje i komunikacije između naših naroda i kultura postojati i ubuduće. Htjela bih da ovaj primjer postane pravilo, a ne izuzetak, jer mora postojati regionalna svijest o važnosti prijevoda – da hrvatska literatura bude prisutna u Makedoniji, i obrnuto – makedonska u Hrvatskoj… i šire. Izvori i literatura

Duda, Dean. Kulturalni studiji: ishodišta i problemi. Zagreb: AGM, 2002. Eagleton, Terry. Ideja kulture. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2002. Eco, Umberto: „From Internet To Gutenberg”, URL: http://www.blesok.com.mk/ index/en/16en.html (and: Културен живот, Скопје, 2000/3, str. 22-33) Эпштєйн, Михаил: „От Интернета к ИнтеЛнету“, http://www.russ.ru/netcult/20000616_epshtein.html Эпштєйн, Михаил & Шкловский, Евгений: „Эти идеи – из воздуха. Как рождается Книга книг (Беседа Евгения Шкловского с Михаилом Эпштєйном)“, http://www.russ.ru/ist_sovr/99-05-24/shklov.htm Je li nas internet zaglupljuje? // Europski glasnik, godište XIV (2009), br. 14., str. 529-612. Mangel, Alberto. Istorija čitanja. Novi Sad: Svetovi, 2005. Studije kulture (zbornik). Priredila Jelena Đorđević. Beograd : Službeni glasnik, 2008. Tomašević, Nives i Kovač, Miha. Knjiga, tranzicija, iluzija. Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.

49

Srpsko čitanje i pisanje: Ko to tamo (kome) piše? Slavoljub Stanković, pisac slavoljub.stankovic@gmail.com

I

Ko to tamo peva?

Lajtmotiv ovog malog ogleda jeste jedan izveštaj iz najčitanijih novina u Srbiji (Blic, 5. VII 2010. tekst pod naslovom „Neodoljivi džez“). U tom tekstu je najveći živi srpski dramski pisac Dušan Kovačević potpisan kao – reditelj. Pod pretpostavkom da je Blic ozbiljna novina (za takvu važe), tekst je, dakle, prošao kroz uobičajni redakcijski sistem: novinar, urednik, glavni urednik, lektor, korektor… i niko nije reagovao na ovaj, zaista, veliki propust. Nije naodmet napomenuti da je tekst izašao u rubrici o kulturnim dešavanjima u Beogradu, da je imao centralno mesto i da se, na kraju krajeva, ticao Lene Kovačević, njenog prvog muzičkog albuma i, eto, njenog oca, “poznatog reditelja” (koji se, uzgred, bavio i tim poslom, ali istine radi, bio i ambasador u Portugalu, te je još dobro i prošao). Ni web izdanje ovih novina nije našlo za shodno da ispravi ovu grubu grešku, te se članak još uvek nalazi u web arhivi. Valjda pretenduje da tu ostane za sva vremena. Što bi rekao jedan od junaka iz Kovačevićevog komada: “Sram vas bilo!“. Ovaj neslavan primer, na žalost, sasvim dobro ilustruje savremeni položaj i tretman pisaca u Srbiji. Šta mogu tek mladi i neafirmisani pisci da očekuju kada se ovakve stvari događaju legendama srpske literature?! Zamire li to kvalitetno novinarstvo je pitanje koje nadilazi našu temu. No, ostaje ozbiljan upit nad srpskim medijskim prostorom za književne autore i, još važnije, njihova dela. Njega je sve manje i po prirodi stvari, postaje slobodno tle za neobrazovane i netalentovane kritičare, relativizovane prikaze i kvazistručnu analizu. Medijska pažnja javnosti, atraktivnost prikaza i pravovremenost informacija, rezervisana je uglavnom za – pevačice. Cilj ovog ogleda, ipak, neće biti odgovori i smernice za rešenje ovog problema. Autor se pomenutom problematikom bavio na ne baš sistematičan i stručan način. Tekst obiluje ličnim osvrtima i više je utisak nego naučna analiza. Zato će autor biti više nego zadovoljan ako ogled bude – inspiracija. Duško Kovačević je pisao i piše o suštinskim karakteristikama srpskog naroda. Svako od poglavlja ovog ogleda će, s toga, nositi naslov po nekom od njegovih dela. Čitalac će svakako primetiti da odgovaraju i autorovim zaključcima. Nimalo slučajno. Pozorište je i ovoga puta prokazalo život. II

Urnebesna tragedija

Pre svakog vrednosnog suda, makar on bio i proces, prirodno je pozvati se na činjenice. Istraživanja tržišta knjiga u Srbiji sprovedeno na zahtev Narodne biblioteke Sr50

bije (u projektu učestvovale marketinške agencije „MC Most“, “Synovate“ i “Aquagroup“ 2006. godine), do sada je najobimnije i najstručnije bavljenje ovom temom u Srbiji. Reč je o kvantitativnom (na stratifikovanom uzorku od 1000 ljudi starijih od 14 godina, 117 knjižara, 104 izdavačke kuće i 124 javne biblioteke) i kvalitativnom istraživanju (rađenom metodom „fokus grupe“) koje na prilično tačan način oslikava savremen odnos građana Srbije spram knjiga. „Za prikupljanje podataka korišćen je polu-standardizovani intervju (sve informacije dobijene su u ličnom kontaktu ispitanika i moderatora). Sve teme je čitao moderator i nijedan odgovor nije bio ponuđen. Trudili smo se da pitanja ne budu sugestivna, da ne izazivaju društveno prihvatljive odgovore, kao i da upitnik ne sadrži vrednosne sudove i procene...“ Uvodni podaci pokazali su da u Srbiji živi oko 1,3 miliona funkcionalno nepismenih građana. Fakultetski obrazovanih stanovnika Srbije je oko 6,5 % (primera radi Hrvatska ima 15%, a Slovenija 22%). Posebno je interesantno da je nepismenih žena tri puta više od muškaraca. Uzimajući u obzir i selo i grad, više od polovine stanovništva (55 %) nije kupilo nijednu knjigu u poslednjih godinu dana. Sa pozajmljivanjem iz biblioteka je još gora stvar. Čak 67 % građana nije član nijedne biblioteke. Otprilike polovina stanovništva uopšte ne čita knjige. Najviše njih je prestalo sa čitanjem nakon zaposlenja. Drugi razlog je roditeljstvo. Tokom školovanja je prestalo sa čitanjem oko 36 % građana (?!). Interesantno je i to da 8% građana nikada nisu čitali knjige. Po izjavama ispitanika koji ne čitaju, knjiga je spora (“treba mnogo vremena do kraja”), dosadna (“ima zanimljivijih stvari”), prevaziđena (“sve to postoji na internetu”), nepotrebna (“život je važan”), potrebna samo “onima koji uče“ i služi za slobodno vreme koga nemaju. Sudeći po ovim podacima, u Srbiji idalje važi stara izreka: “Knjiga pametnom ne treba, a budali ne može da pomogne.“ III

Radovan III

Radovan Treći je bio član biblioteke čak tri dana. To je, za njega, važan lični podatak koji rado ističe kao argument svoje važnosti. No, kupovinu knjiga ne spominje. Evo kako stvari stoje sa onima koji nisu Radovani. Godišnje se u Srbiji kupi u proseku 8,6 knjiga (glede pojedinca, najviše je kupljeno 60 knjiga godišnje). Jednom mesečno kupuje 16% čitalaca. Čak 96 % čitalaca kupuje isključivo nove knjige. Polovina od toga kupljena je u knjižarama (u opticaju su još Sajam knjiga, ulični prodavci, kiosci i sl.). Beletristika zauzima najviše prostora (47 %), te stručna literatura (24 %). “Pri izboru knjiga većina ispitanih oslanja se na preporuke koje dobije od prijatelja i to nezavisno od uzrasta, ili pola, a skoro isto toliko važan je i sažetak koji se nalazi na kraju knjige ili na 51

zadnjoj korici i njega većina učesnika obavezno pročita. Stavovima kritičara, ili izvodima iz novina (koji se, takođe često štampaju na korici) većina učesnika ne veruje kao ni navodima da je knjiga bestseler, ili dobitnik neke više ili manje poznate nagrade. Univerzalno za sve učesnike fokusa je da se definitivna odluka o kupovini knjige donosi na mestu kupovine i to posle detaljne i često duge potrage, (znatno je ređe da se u knjižaru uđe sa jasnom idejom šta se hoće i da se kupi samo ta knjiga). Nijedan od učesnilka nije među prva tri kriterijuma po kojima bira knjigu naveo cenu (?!). Paradoksalno, cena nije važna, ili bar nije presudna, ali je mogućnost popusta veoma bitan faktor pri izboru knjige… Na direktno pitanje da li pri kupovini knjiga obraćaju pažnju na autora, izdavača ili ediciju, većina učesnika odgovorila je da im ništa od navedenog nije presudno, ukoliko im se knjiga dopadne po sadržaju ili ukoliko su dobili preporuku od pouzdane osobe. Autor je najvažniji starijoj populaciji, a edicija i izdavač su gotovo potpuno nebitni i većina učesnika na to ne obraća pažnju. Svi bi rado bili bolje informisani, od strane izdavača i knjižara, i smatraju da bi bolja informisanost i čak reklama verovatno povećala broj knjiga koje kupuju… Svi se radije opredeljuju za savremene autore, nego za klasike, koji god žanr da je u pitanju. Češće kupuju beletristiku nego stručne knjige. U kasnijim godinama muškarci nastavljaju da kupuju veliki broj stručnih knjiga, dok je kod žena situacija drugačija utoliko što one sa godinama povećavaju udeo beletristike u ukupnom broju knjiga. Publicistiku najmlađi ne čitaju uopšte, a onda negde posle dvadesete muškarci počnu da se zanimaju za te teme i interesovanje im sa godinama raste, a žene se (bar u Beogradu) nikad ne zainteresuju za tu oblast. Svi učesnici knjige najradije kupuju u knjižarama (samo povremeno na Sajmu zbog velikog broja izdavača i popusta). Mladi su češće kupili knjigu na kiosku i više podržavaju ovakav način prodaje (stariji učesnici imaju mnogo primedbi na ovakav način prodaje). Što se tiče Beogradskog sajma knjiga situacija je dosta jasna i jednoobrazna – osim par izuzetaka (iz grupe starijih muškaraca koji “mrze masovne manifestacije”i iz grupe starijih žena koje “ne podnose gužvu”) svi ostali jedva čekaju Sajam i iz godine mu se verno vraćaju. Zajedničko za sve učesnike je da se o knjigama najradije obaveštavaju od prijatelja, rođaka i kolega sa posla... Muškarci se o knjigama obaveštavaju na Internetu i u nedeljnoj Politici, a žene u časopisima Elle i Yellow Cab…“ Istraživanje je, takođe, pokazalo da žene čitaju od ranih dana, a muškarci čitanje otkriju kasnije. Muškarci čitaju stručnu, naučnu literaturu, stariji klasike, što duže romane i sf. Žene, pak, čitaju radije knjige razbibrige, starije ljubavne i istorijske, kratke priče i savremene romane. Najmlađi kupuju avanturističke, horor i krimi sadržaje. Omladina krimi, sf i istorijske sadržaje. Muškarci ne vole ljubavne romane i poeziju. Žene ne žele političku tematiku, sf i krimiće. Niko ne uživa u čitanju “samospoznaje u tri koraka“, instant sreće i sl. Mladi ne vole političke i istorijske teme. Slabo se kupuju klasici (svi ih, uglavnom, 52

već imaju). Kao primer koji potpuno podržava navedeno istraživanje, evo liste najprodavanijih knjiga za period maj-avgust 2010. godine: 1. Lovac na zmajeve - Haled Hoseini 2. Hiljadu čudesnih sunaca - Haled Hoseini 3. Voda iz kamena - Ljiljana Habjanović-Đurović 4. Anđeo čuvar - Paulo Koeljo 5. Dabogda te majka rodila - Vedrana Rudan 6. Zauvek u srcu - Vesna Dedić Milojević 7. Konstantinovo raskršće - Dejan Stojiljković 8. Tesla, portret među maskama - Vladimir Pištalo 9. Split - Slavoljub Stanković 10. Pobednik je sam - Paulo Koeljo (Izvor: knjigainfo.com) Po listi bi se reklo da je sve u redu. Po pet domaćih i inostranih autora. Sve novi naslovi. Nekoliko svetskih bestselera. Dobitnik Ninove nagrade. Dva mlađa autora. Čak i autorka iz susedstva. Vredi istaći nekoliko napomena. Zaista najprodavanije knjige se nikada ne nalaze na ovim listama, verovatno zbog vrlo spornog kvaliteta. To se, pre svega, odnosi na romane “Grabljivica“ Simonide Stanković i “Grabljivica 2“ Simonide Milojković (ista osoba različitog bračnog statusa), kao i bizarno velike tiraže knjiga Milorada Ulemeka, ubice premijera Zorana Đinđića (recimo, “Legionar“ je bio nezvanično najprodavanija knjige na Sajmu knjiga 2007. godine). Radovan Treći je cepao slike iz knjiga (navodno, slikama je mesto na zidu). Zbog toga je izgubio svojstvo duga člana. Eventualnim trganjem stranica pomenutih knjiga ništa se Radovanu ne bi zamerilo. Niti bi ta “umetnička“ dela nešto izgubila od svoje vrednosti. IV

Maratonci trče počasni krug

Dakle, šta se to u Srbiji piše? Na prvi pogled, najpoznatiji savremeni autori mahom su (ženske) medijske zvezde: Isidora Bjelica, Vesna Radusinović, Vesna Dedić, Duška Jovanić, Ivana Mihić… Njihove uzbuđujuće pojave i atraktivne biografije, ipak, idu daleko ispred kvaliteta njihovih dela (maliciozni komentari idu u smeru da bi one možda kao muze srpskoj književnosti dale više). Najčitanija dama je svakako Ljiljana Habjanović Đurović. Ali ona nije ni atraktivne pojave, niti provokativne biografije (dakle, ništa od muže), te ostaje veliki znak pitanja u čemu je tajna njenog uspeha. Stereotip da o ukusima ne vredi raspravljati verovatno je i izmišljen zbog ovakvih situacija. Sve su to pismene 53

autorke, najčešće potekle iz sveta novinarstva, britke u šou emisijama (maliciozni komentatori ističu da su im i dela takva, dakle, šou-program). Kao i uvek, vreme će biti najbolji sudija. Ozbiljniji pogled na književnu scenu otkriće nam i niz zanimljivih autora mahom izvan široke medijske pažnje. Bez pretenzija na vrednovanje i iscrpnije navođenje, kao paradigme vredi pomenuti Srđana Valjarevića, Milenu Marković, Barbi Marković, Vladimira Arsenijevića, Borisa Miljkovića, Srđana Tešina, Ota Oltvanija, Dejana Stojiljkovića, Vladimira Kecmanovića… Svakako da su u ovom nesistematičnom nabrajanju nezaobilazni i već u inostranstvu etablirani Zoran Živković, Radoslav Vava Petković, Dušan Kovačević, Vida Ognjenović, Vladislav Bajac, Svetislav Basara, Biljana Srbljanović, već klasik Milorad Pavić… Ono što se najčešće može čuti je da je tržište u Srbiji je malo, da je pravih čitalaca još manje, da je književna kritika nekompetentna, da su pisci nekritični, a produkacija je, ipak, velika… Ko nam može reći ko je, zaista, u Srbiji dobar pisac? U nekim krugovima se nameće rešenje da, kao i u politici, o tome priupitamo međunarodnu zajednicu. No, ni to nije tako jednostavno. Zoran Živković, svetski priznat autor naučne fantastike, sam je plaćao prevode svojih knjiga i tražio inostrane izdavače, dok je u Srbiji još uvek relativno marginalizovan. S druge strane, Dragan Todorović je, sa knjigom “Blues za Jugoslaviju” proglašen za najboljeg kanadskog pisca za 2007. godinu, a u Srbiji je potpuno prećutan. Recimo, Ministarstvo kulture i “Geopoetika“, jedna od najkvalitetniji izdavačkih kuća u Srbiji, pokrenuli su veliku ediciju “Srpska proza u prevodu”. Ovo je već druga godina kako se bira po pet naslova koji se prevode na engleski jezik i plasiraju na inostrana tržišta, a sve u cilju predstavljanja novih tendencija u srpskoj literaturi. Projekat je interesantan i već daje rezultate (kritike su izuzetno povoljne, interesovanje stranih izdavača raste). Ali ne treba smetnuti sa uma koliko je taj posao delikatan i kakve sve reakcije izaziva kod autora koji (ne)opravdano smatraju da su njihova dela dostojna da prezentuju domaću književnost. Lov na balkanskog špijuna još uvek otvoren. V

Profesionalac

U Srbiji se, uz svu slobodu značenja, podigao prag draži. Traži se senzacionalnije, ekskluzivnije, šokantnije, provokativnije… Traži se književna estrada. Edgar Moren bi rekao: kič. Možda je primereniji naziv književni playback. Tako čitalac u Srbiji danas utiče na pisca, a onda i pisac, nudeći „atraktivnu” literaturu, na čitaoca. Kako iz tog kruga? Pisci koji ne pišu po diktatu tržišta imaju veliki egzistencijalni problem. Tiraž kvalitetnih knjiga kreće se od 3 000 do “nebesko“ velikih 10 000. Prosečan tiraž, ipak je oko 1 000 primeraka. Prosečna cena tzv. beletristike oko 650 din. Autorski honorar 54

iznosi najčešće 7-10%. S druge strane, tiraži komercijalnih „autora” idu i do 100 000! Njihov autorski honorar je i do 50%! Magična reč je: tržište. Pisanje je zanat, kao i svaka umetnost (iako svaki zanat nije umetnost). Knjiga je, kao i svaki rad, postala proizvod (iako svaki proizvod nije umetnost). Knjiga je postala proizvod namenjen tržištu. Marks bi rekao: roba. Knjizi je sada potreban marketing: istraživanje tržišta, dobra distribucija, reklamna kampanja, PR podrška, promocije, promocije na mestu prodaje... Kapital je, kao i vatra, dobar sluga, ali loš gospodar. Pisac postaje neka bizarna vrsta – profesionalca. Srećom, u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu postoji jedan grafit koji razbija ovaj začarani krug. “Umjetnost je uvjek nešto drugo“. VI

Andegraund

Položaj pisca na tržištu u Srbiji je kao i poznavanje nebeskih tela – postoje samo oni poznati. Položaj čitaoca u Srbiji jeste, po mnogo čemu, kao i jetija – svi su čuli za njega, ali niko ne zna gde je. Neki smatraju da su i jedan i drugi to zaslužili. Drugi da ih Srbija ne zaslužuje. Posle svega navedenog, zaista se nameće ono grozno pitanje: zašto srpski pisci pišu? Da li je to mazohizam? Ili možda sadizam? Možda je glad za slavom jača od biološke gladi? Veruje li još ko u otpor i pobunu kao uzrok svoje književnosti? Ili jednostavno nepristajanje? Možda neko smatra da ulaže u budućnost i generacije koje neće živeti u undergroundu? VII

Sveti Georgije ubiva aždahu

Kao da smo u ovom ogledu nekako izgubili smisao književnosti. Šta je uopšte smisao književne umetnosti u Srbiji? Zabava? Edukacija? Uživanje? Profit? „Ubijanje” vremena? Odgovor na ova pitanja će biti krajnje ličan. Knjigom se ne ubija vreme. Nego aždaha.

55

KnjiĹžnice - programi i usluge namijenjeni promicanju knjige i Ä?itanja Primjeri dobre prakse

57

Uloga knjižnice u životnom ciklusu: promicanje čitanja i pismenosti u lokalnoj zajednici – praksa knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica mr.sc. Dijana Sabolović-Krajina, knjižničarska savjetnica Knjižnica i čitaonica “Fran Galović” Koprivnica dijana@knjiznica-koprivnica.hr

Sažetak

U radu će biti predstavljen inovativan, dinamičan i proaktivni pristup knjižničnim uslugama kojima se razvija, potiče i promiče čitanje i pismenost u lokalnoj zajednici. Radi se o praksi Knjižnice i čitaonice “Fran Galović” Koprivnica, koja kao kulturno i informacijsko multimedijalno središte Grada i Županije podupire obrazovanje, cjeloživotno učenje i kreativno provođenje slobodnog vremena pod sloganima “pismenost za sve” i “knjižnica otvorena svima”. U provedbi programa i projekata za poticanje čitanja i pismenost knjižnica izlazi iz fizičkih zadatosti svoje knjižnične zgrade - u rodilište, dječje vrtiće, škole, dom za starije i nemoćne, gradski park, gradske trgove, pod knjižnične suncobrane... Knjižničnim aktivnostima su pokrivene sve dobne skupine – bebe i njihove majke, mala djeca i njihovi roditelji, djede i bake, školska djeca, tinejdžeri, odrasli, djeca s disleksijom, njihovi roditelji i učitelji, slijepa i slabovidna djeca i odrasli, djeca i odrasli s ostalim oblicima invaliditeta te sve dobne grupe međusobno i zajedno. Oblici programa koji se provode su: pričaonice, igraonice, radionice, računalne i informacijske poduke, tribine, predstavljanja knjiga, konzultacije, tržnice knjiga i dr. Brojne inovativne usluge kojima se podupire, promiče i potiče pismenost i čitanje od najranije dobi postale su sastavan dio životnog ciklusa knjižničnih korisnika. Cilj je veća kvaliteta svakodnevnog života te socijalna inkluzija ili uključivanje u život lokalne zajednice i društva općenito. Uvod

Knjižnica i čitaonica “Fran Galović” Koprivnica razvija inovativan, dinamičan i proaktivan pristup knjižničnim uslugama, čiji je cilj poticanje i promicanje čitanja i pismenosti u lokalnoj zajednici. Ova knjižnična praksa, ujedno i strategija rada, zasniva se na utvrđenoj misiji, viziji i vrijednostima na temelju kojih koprivnička knjižnica djeluje kao kulturno i informacijsko, multimedijalno središte Grada i Županije u osiguravanju građanima jednakog pristupa znanju, informacijama i kulturnim sadržajima za potrebe obrazovanja, stručnog i znanstvenog rada, cjeloživotnog učenja, informiranja, odlučivanja i razonode. Osim toga, Knjižnica nastoji djelovati 58

tako da bude prepoznata lokalno, nacionalno i međunarodno kao jedna od vodećih narodnih knjižnica u Hrvatskoj u socijalnim knjižničnim uslugama, čiji je opći cilj inkluzija ranjivih skupina građana u život lokalne zajednice i društva općenito. Njezine vrijednosti izražavaju slogani “pismenost za sve” i “knjižnica otvorena svima». Da bi se postigao cilj – poticanje i promicanje čitanja i pismenosti u lokalnoj zajednici – osmišljene su knjižnične aktivnosti koje pokrivaju sve dobne skupine – bebe i njihove majke, malu djecu, njihove roditelje, djedove i bake, zatim predškolsku djecu, školsku djecu, tinejdžere, odrasle, ali i osobe s posebnim potrebama od najranije dobi - slijepu i slabovidnu djecu i odrasle te djecu i odrasle s ostalim oblicima invaliditeta. Specifičnost knjižnične ponude je i u tome što se realizacija ovih programa i projekata za poticanje čitanja i pismenosti odvija ne samo u knjižničnoj zgradi, nego se izlazi i izvan njezinih zidova - u rodilište, dječje vrtiće, škole na glavni gradski trg, u gradski park…Osim fizičkih prostora, knjižnične usluge razvijaju se i u virtualnom svijetu, na internetu Programi za sve dobne skupine

Knjige za bebe Projekt „Knjige za bebe“ dio je istoimenog programa koji se u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica provodi od 1999. godine s ciljem skretanja pozornosti roditeljima, prvenstveno majkama na značaj ranih poticaja za razvoj vještina čitanja i pisanja u kasnijoj, školskoj dobi, ali i tijekom cijelog života. Namjera je senzibilizirati javnost na važnost stvaranja pozitivnog okruženja za poticanje čitanja i pismenosti od najranije dobi u obitelji i društvu općenito. Projekt se provodi u suradnji sa zdravstvenim osobljem Neonataloškog odjela koprivničke Opće bolnice, koje po rođenju djeteta uručuje svakoj majci u rodilištu platnenu torbicu s natpisom „Knjige za bebe – roditelji i bebe, čekamo vas u koprivničkoj knjižnici“. U njoj se nalazi kvalitetna slikovnica za najmlađu dob, informativna brošura za roditelje o važnosti čitanja djeci od najranije dobi i preporukama slikovnica (osmislili su je i pripremili koprivnički knjižničari, a nakladnik je Knjižnica) te pozivnice za besplatno učlanjenje u Dječji odjel Knjižnice. Ilustracije radi, u 2009. godine podijeljeno je 1086 takvih paketića, a na temelju pozivnice učlanjena 71 beba. Program finacijski podupire Grad Koprivnica, Koprivničko-križevačka županija, a povremno se uključuje i Tvornica “Podravka”. Pričaonica-igraonica za bebe i malu djecu do 3 godine Broju učlanjenih beba i male djece, kao i njihovom dolasku u knjižnicu zajedno s roditeljima znatno doprinosi i program „Pričaonica-igraonica za bebe i malu djecu 59

do tri godine“. Cilj programa je osigurati sustavan pristup ranom čitateljskom odgoju uz zajedničko druženje beba i male djece do tri godine i njihovih roditelja, braće, djedova i baka. Druženja u knjižnici se organiziraju jedanput mjesečno (zbog nedostatka prostora nemoguće je češće, iako postoji potreba). Program vode vanjske suradnice-odgajateljice koje kroz igru i zabavu upućuju roditelje kako kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom te knjižničarka s Dječjeg odjela koja preporučuje stručnu literaturu i slikovnice na temu koja se specificira za svaki takav susret. Njeguje se individualni pristup pa se program odvija kroz tri dobne grupe, uz ciljane igre, pjesme i ostale aktivnosti namijenjene djeci. Neke od obrađenih tema u 2009. bile su: Brinimo o zdravlju: kulturno-higijenske navike najmlađih, Činim li dobro?: kada i kako reći NE djetetu, Ususret proljeću, Vježbajmo kako bismo bili zdravi, Likovni izraz djeteta, Uloga slikovnice u razvoju djeteta, Pozdrav ljetu na odlasku, Glazbena igraonica-pričaonica, To sam ja, ne postoje ista dva!, Ja i moja obitelj. U 2009. zabilježeno je 445 posjeta djece i roditelja. Pričaonica za predškolsku djecu Pričaonica je najstariji edukativno-animacijski program koprivničke Knjižnice za djecu, pokrenut 1983. godine, kako bi se poticali čitateljski interesi i razvijala kultura čitanja od predškolske dobi. Pod stručnim vodstvom odgajateljice-vanjske suradnice odvija se pedagoško-animacijska djelatnost za djecu od 4 do 6 godina, prvenstveno one koji nisu obuhvaćeni predškolskim ustanovama. Programski zadaci na kojima se temelji rad pričaonice su: poticati djecu na čitanje slikovnica te time razvijati ljubav prema knjizi; pružiti im bogatstvo izvora znanja i poticati ih na razvoj govornih sposobnosti; razvijati kod djece mišljenje, pamćenje; bogatiti emocije djece te naučiti kontrolirati negativne emocije; razvijati stvaralačke sposobnosti, maštu i kreativnost; uključiti djecu u praćenje društvenih zbivanja te razvijati kod djece radne navike. U 2009. održano je ukupno 86 susreta i ostvareno 797 posjeta. Neke od obrađenih tema bile su: karnevalska svečanost „Ples pod maskama“, Uskršnje pričaonice, obilježavanje Dana planeta Zemlje, „Djeca sigurna u prometu“, „Zašto Lara i Vanda rado odlaze zubaru“ – stomatološka pričaonica za djecu i roditelje, Glazbena pričaonica „Raspjevana putujuća knjižnica“, “Moja najdraža slikovnica” „Priča iz vrećice“, „Igre pod suncobranima“, Dani kruha, obilježavanje Galovićeve jeseni, obilježavanje Dana Grada Koprivnice, Sv. Nikole i Božića. Kompjutorske igraonice za predškolce i osnovnoškolce Kompjutorske igraonice omogućuju djeci, prije svega onoj koja kod kuće ne posjeduju računalo da ga za učenje i zabavu koriste u Knjižnici. Cilj je razvijati informatičku i informacijsku pismenost i snalaženje u pronalaženju i vrjednovanju podataka na novim medijima, upoznati rad multimedije na računalu, korištenje CD-ROM-ova i interneta, te se osposobiti za samostalno korištenje novim medijima i tehnologijama. U 2009. godini u Dječjem odjelu računala i internet su djeca do 15 godina koristila 60

7156 puta (1400 više nego u 2008) , a to je bilo 25,6 posjeta u prosjeku dnevno. Kreativne radionice za djecu U koprivničkoj Knjižnici velika se pozornost posvećuje kreativnim programima za djecu i mlade. Cilj je poticati njihovu kreativnost i stvaralaštvo uz vodstvo književnih i likovnih stvaratelja i pedagoga. Redovito se održavaju takve radionice u suradnji s institucijama koje brinu o starijim osobama i udrugama osoba s invaliditetom, a cilj je integracija i inkluzija u društvo putem knjižnice. „Igre, priče, sjećanja» - susreti štićenika Doma za starije i nemoćne u Koprivnici i djece iz koprivničkih dječjih vrtića Cilj ovih okupljanja u Knjižnici je poticanje međugeneracijskog druženja i prenošenje sjećanja na najmlađe. Djeca i bake okupljaju se u knjižnici te se zabavljaju uz pričanje priča i pjesmice. Obilježavanje 8. travnja, Svjetskog dana Roma Cilj ovog programa je njegovanje etničkih i kulturnih različitosti te razvijanje razumijevanja i tolerancije. Integracijskog je karaktera, budući da su sudionici ne samo mali Romi, nego i njihovi suučenici. Svake godine u goste se pozivaju razredi iz različitih škola iz Koprivnice i koprivničkog područja, koje pripremaju radionice vezane uz kulturu i ljudska prava Roma. Obilježavanje 8. rujna, Međunarodnog dana pismenosti Cilj i ovog programa koprivničke Knjižnice je isticanje važnosti pismenosti u svakodnevnom životu pojedinaca i društva u cjelini. Održavaju se cjelodnevne akcije javnog čitanja na G. točkama (gradskim, Galovićevim točkama), u koje se uključuje nekoliko stotina sudionika - polaznika svih koprivničkih dječjih vrtića, učenika koprivničkih osnovnih škola, uključujući i Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju „Podravsko sunce“, sve tri srednje škole, štićenici Doma za starije i nemoćne u Koprivnici te članovi Literarne sekcije Podravka. Uz akciju javnog čitanja, svim korisnicima Knjižnice taj dan se dijele letci „Što znači biti pismen“, „Kako čitati“ i „Kako čitati djeci“ te se priređuje svečanost dodjele nagrada najboljim sudionicima u Ljetnom kvizu poticanja informacijske pismenosti. Dan otvorenih vrata Knjižnice Cilj programa je promidžba otvorenosti Knjižnice svim dobnim skupinama, a uz to i promidžba zdravstvene i knjižnične pismenosti. Pod stručnim vodstvom knjižničara zainteresirani građani, djeca i odrasli, obilaze sve knjižnične prostore, pa 61

i one koji nisu u slobodnom pristupu korisnicima (npr. spremišta knjižnične građe). U knjižničnim prostorima provodi se preventivna akcija „Brinimo o zdravlju“ u suradnji s oftalmologom., a u Gradskom parku održava se program Uberi priču za djecu predškolske dobi i sve zainteresirane. Radi se o „berba“ slikovnica sa stabala u Gradskom parku, zabavi s klaunom i sl., čitanjima autora slikovnica, a sve u suradnji s autoricom ideje književnicom Sanjom Lovrenčić. Pod suncobranima ispred Knjižnice organizira se (ras)prodaja knjiga otpisanih iz knjižničnog fonda, a nudi se i besplatno učlanjivanje. Kao posebnu zanimljivost valja naglasiti i program organiziran unutar Dana otvorenih vrata u 2009. godini šetnju gradom po romanu Mjesečev prolaz, čija se radnja odvija u Koprivnici, a uz vodstvo autora, nažalost nedavno preminulog književnika Zvonka Todorovskog i pratnju kostimiranih članova iz Oldtimer kluba „Biciklin“. Književni susreti, predavanja i tribine Najposjećeniji programi kojima se u koprivničkoj Knjižnici promiče čitateljska kultura i pismenost su brojni književni susreti za djecu, mlade i odrasle, potom tribine i predavanja. Mnogi programi održavaju se u suradnji s udrugama, poput projekta „Izazovi roditeljstva“ kojeg su u partnerstvu provodile koprivnička podružnica Udruge roditelja „Korak po korak“, Obiteljski centar Koprivničko-križevačke županije i Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“. Neke od tema održanih predavanja/radionica za roditelje bile su: Kreativnost, Roditelj kao partner pri učenju djece, Tjelesno kažnjavanje – ne nikako, Obiteljsko ozračje, Samopouzdanje djeteta s disleksijom, Disciplina i kazna i Razvijanje matematičkih vještina. Predavači su učitelji te stručnjaci koji rade s djecom – psiholozi, logopedi i defektolozi. Knjižnična usluga za slijepe i slabovidne Knjižnična usluge za slijepe i slabovidne pokrenuta je 2006. kao pilot projekt u Hrvatskoj zahvaljujući donaciji Europske unije u okviru Programa CARDS-a 2002. Tada je formirana posebna zbirka knjižnične građe (zvučnih knjiga na CD-ovima i audio-kasetama, taktilnih slikovnica, taktilnih igračaka, knjiga o slijepima, knjiga na brajici, knjiga na uvećanom tisku), te nabavljena specijalna oprema – pomagala za slijepe (računala s dodatnom opremom, brajev printer za ispis s računala, elektronička povećala za slabovidne, MP3 playeri za korištenje zvučnih knjiga u knjižnici, transporter za uspon po stubištu osoba s višestrukom invalidnošću, odnosno teško pokretnih osoba). Od tada se u Knjižnici održavaju brojni programi i projekti u suradnji s Udrugom slijepih Koprivničko-križevačke županije. Spomenut ćemo samo najnovije – projekt informatičko-informacijske sdukacije slijepih i slabovidnih, učenje brajice za slijepe osobe, projekt „Svi smo različiti, a opet smo slični“ s ciljem senzibiliziranja djece u redovnim vrtićima za potrebe djece s oštećenjem vida 62

i drugim invaliditetima te projekt „Zajedno do znanja“ s ciljem senzibilizacija djece u nižim i višim razredima osnovnih škola za potrebe djece s oštećenjem vida i drugim invaliditetima. Voditelji ovih programa edukacije su vanjski suradnici - stručnjaci iz Centra za obrazovanje slijepih i slabovidnih „Vinko Bek“ iz Zagreba, Udruge za unapređenje obrazovanja slijepih i slabovidnih iz Zagreba te „Male kuće“ - Dnevnog centra za radnu terapiju i rehabilitaciju. Programi za poticanje informacijske pismenosti i digitalnih kompetencija korisnika Koprivnički knjižničari su krajem 2009. osmislili i uveli u ponudu Knjižnice usluge individualne poduke pod nazivom Osobni knjižničar. Cilj je potpora digitalnim kompetencijama korisnika, te razvijanje njihove informacijske i informatičke pismenosti. Kroz pružanje informacijsko-informatičke poduke knjižničari podupiru cjeloživotno učenje djece i odraslih, kako bi stekli vještine i znanja u samostalnom pronalaženju informacija i služenju računalima. Susreti s najčitateljima Knjižnica ne zaboravlja nagraditi one koji najčešće dolaze posuditi knjige u tiskanom i zvučnom obliku, pa se na kraju svake godine organizira susret knjižničara s najčitateljima (djecom i odraslima) uz podjelu priznanja i knjiga. Programi i projekti kojima se izlazi iz fizičke zadatosti knjižnične zgrade

Ljetne tržnice knjiga Već petnaest godina koprivnička Knjižnica organizira okupljana građana oko kupnje i razmjene knjiga u Gradskom parku s ciljem što lakše dostupnosti njiga za kućne biblioteke. Knjižnica po simboličnim cijenama prodaje knjige otpisane iz svojeg fonda (koje na takav način ne završavaju u starom papiru), a u akciju se uz građane uključuju i knjižare, gradske ustanove i udruge. „Čitajte pod suncobranima“ Ovaj program provodi se već nekoliko godina na terasi ispred Knjižnice, gdje se tijekom ljetnih mjeseci postavljaju stolovi, stolice i suncobrani, pod kojima se čitaju novine, igraju društvene igre, prodaju ili dijele otpisane knjige te održavaju brojne radionice i priredbe za djecu i odrasle. Cilj je učiniti knjižnicu i njezine napore na promociji čitanja i pismenosti vidljivijima ne samo za aktualne, već prvenstveno za potencijalne, nove korisnike. Pod suncobranima se uz radionice i pričaonice za djecu održava program za odrasle pod nazivom Zdravstvene konzultacije pod suncobranima „Zajedno do zdravlja“ , čiji je cilj razvijanje zdravstvene pismenosti kroz pružanje građanima infor63

macija o zdravlju, prevenciji i pravima pacijenata. Program se odvija u suradnji sa stručnjacima iz Opće bolnice, Zavoda za javno zdravstvo i Obiteljskog savjetovališta Koprivničko-križevačke županije. Knjižnične virtualne usluge

Informacijska usluga “Pitajte knjižničare” “Pitajte knjižničare” je nacionalni projekt korištenja interneta za pružanje informacijskih usluga u koji je uključena i koprivnička Knjižnica. Tridesetak narodnih knjižnica u Hrvatskoj uspostavilo je suradnju na zajedničkoj internetskoj informacijskoj službi otvorenoj 24 sata dnevno, dostupnoj svima i uvijek. Usluga je besplatna, a odvija se putem elektroničke pošte. Najveća korist ove internetske usluge je baza odgovorenih pitanja, koja se vrlo jednostavno pretražuje putem ključnih riječi te baza linkova na pouzdane i točne izvore na webu. Digitalizirana knjižnična građa Koprivnička knjižnica od 2008. godine kontinuirano koristi najsuvremeniju informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, kako bi osigurala dostupnost svojim zaštićenim zavičajnim fondovima putem interneta. Do sada je realizirala projekte digitalizacije koji omogućuju pretraživanje po različitim kriterijima putem interneta i to lokalnih novina Glas Podravine, potom Digitalizirani koprivnički tisak koji okuplja na jednom mrežnom mjestu više od 50.000 stranica digitalne reprodukcije koprivničkih novina od 1950. te Fran Galović On-line s djelima Fran Galovića (gdje se može doznati više o književniku Franu Galoviću te prelistati preko 2000 digitaliziranih stranica njegovih pjesama, drama, pripovijesti, članaka i kritika nastalih u razdoblju od 1903. pa do pogibije 1914.). Ovim bazama podataka može se pristupiti preko web stranice Knjižnice www.knjiznica-koprivnica.hr. Program „Bežični internet – ponesite vlastito prijenosno računalo i surfajte u svim odjelima Knjižnice“ Cilj pružanju besplatnog pristupa internetu za knjižnične članove i uvođenju bežičnog interneta u knjižnici pod sloganom „Ponesite vlastito prijenosno računalo i surfajte u svim odjelima knjižnice“ je ohrabriti što veći krug korisnika da koriste internet, na kojemu se danas plasira najveća količina informacija. Mnogi, koji ga ne koriste, isključeni su iz takvog oblika komunikacije i izvora informacija. Knjižnica na društvenim mrežama „Postani prijatelj knjižnice na Facebooku i Twitteru“ spada među novije programe 64

koprivničke Knjižnice. Cilj otvaranja stranice na društvenoj mreži Facebook je približiti ponudu Knjižnice mladoj populaciji koja sve više zamjenjuje knjižnicu s internet pretraživačima kao izvorom informacija i zabave. Prema statistici, više od 50% „naših prijatelja“ na Facebooku je u dobi od 13 do 24 godina. Pomoću ove stranice omogućeno je jednostavno prezentiranje knjižničnih usluga, sadržaja i građe koju nudimo. Zaključak

Strategija Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u podupiranju, promidžbi i poticanju pismenosti i čitanja od najranije dobi zasniva se na brojnim tradicionalnim i inovativnim uslugama, koje su postale sastavni dio životnog ciklusa knjižničnih korisnika, ali i lokalne zajednice u cjelini. Temelj svih tih usluga je kvalitetan knjižnični fond s raznolikom konvencionalnom i nekonvencionalnom građom, stručno obrađen i organiziran tako da se može lako i jednostavno pretraživati po raznim kriterijima. Cilj sveukupne knjižnične ponude je veća kvaliteta svakodnevnog života te socijalna inkluzija ili uključivanje što šireg kruga građana u život lokalne zajednice i društva općenito.

65

Programi za promicanje knjige i čitanja: primjeri dobre prakse u Knjižnici Bogdana Ogrizovića Jasna Kovačević, dipl. bibl. Voditeljica Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića jasna.kovacevic@kgz.hr

Sažetak

Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića već dvanaest godina vrlo uspješno provodi različite kulturne programe namijenjene različitim kulturnim potrebama svojih gostiju. U prostoru Knjižnice odvijaju se predstavljanja knjiga, časopisa, autora (domaćih i stranih), tribine različitih sadržaja, predavanja, organiziranje glazbenih, filmskih i dramskih večeri, te organizacija izložaba različitih autora i artefakata. Stoga, bez pretjerivanja, slobodno mogu reći da smo postali nezaobilazno mjesto kulturnih događanja ili, kao što je rekao ugledni profesor i pisac Predrag Matvejević, „prava mala tvornica kulture“. Ključne riječi: knjižnica, kulturni razvoj, participacija, inkluzija, programi, strategija kulturnog razvoja Uvod

Ne dovodeći u pitanje osnovnu ulogu narodne knjižnice, u znanosti o knjižnicama javlja se nekoliko naglasaka koji se daju ulozi knjižnice: od toga da je uloga knjižnice njegovanje ljudskog znanja i neprestano povećavanje njegove vrijednosti radi napretka društva1 do mišljenja da će uloga knjižničara u 21. stoljeću biti omogućavanje pristupa informacijskim izvorima, umjesto čuvara ljudskog znanja2. Opredijelila bih se za participativnu ulogu knjižnice u okruženju u kojemu djeluje ili, kako se u praksama anglosaksonskog knjižničarstva naglašava mišljenje da su knjižnice dnevni boravci društva. Kao što je istaknula prof. dr. sc. Andrea Zlatar Violić, knjižnica omogućava kontinuiranu participaciju u kulturnom sadržaju u svakodnevnom životu te može postati primjerni model kulturne demokracije i socijalne inkluzije visokog stupnja (posebno za socijalno marginalizirane skupine specijaliziranim programima).

1 Choy, Fatt Cheong. Libraries and librarians – what next?. // Library Management 28, 3(2007), 114. 2 Hull, Barbara. Can librarians help to overcome the social barriers to access?. // New Library World 102, 10(2001), 387. 66

Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića

Knjižnicu i čitaonicu Bogdana Ogrizovića je osnovala 1947. godine općina Centar Grada Zagreba. Do 2007. godine bila je samostalna narodna knjižnica koja se odlukom Gradske skupštine Grada Zagreba 01.01.2007. pripojila mreži Knjižnica grada Zagreba. Knjižnica i dalje djeluje prema postavljenim strateškim načelima prema kojima je postavljena misija knjižnice: javna dostupnost raspoloživim izvorima i centar za doživotno učenje i obrazovanje, koji svojim korisnicima nudi neograničen pristup izvorima kulture i informiranja. U međusobnim javno-kulturnim odnosima knjižnica razvija usluge koje su potrebne građanima kako bi bili aktivni i zadovoljni članovi društva, imajući na umu UNESCOV Manifest za narodne knjižnice (1994.) koji je knjižnice definirao kao: • mjesta slobodnog pristupa cjelokupnom znanju i civilizacijskim tekovinama za sve građane, • mjesta cjeloživotnog učenja i razvijanja svih vrsta pismenosti, • čimbenike gospodarskog i društvenog razvoja lokalne zajednice i društva u cjelini, • čimbenike koji značajno utječe na poboljšanje kvalitete života građanina pojedinca u svakom životnom dobu, • mjesta gdje se prikupljaju, organiziraju i daju na korištenje informacije prema potrebama korisnika, • mjesta koja se međusobno povezuju i osiguravaju pristup lokalnim, regionalnim i globalnim izvorima znanja i informacija. U kontekstu povijesnog razvoja Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića potrebno je istaknuti kako se ustanova strateški vrlo sporo razvijala i to u ciklusima od petnaestak godina. No od 1998. godine, kada sam imenovana ravnateljicom Knjižnice, kontinuirano se uvode nove usluge za korisnike, pri čemu se ostvaruje osnovna misija Knjižnice: javna dostupnost raspoloživim izvorima i knjižnica kao centar za doživotno učenje i obrazovanje. • 1999. god. Knjižnica je prisutna na internetu s vlastitom web adresom; u suradnji s Delegacijom Europske komisije otvara Infocentar EU-a; počinje raditi nedjeljom tijekom ljetnih mjeseci (od 17-21h); • 2001. god. uvodi nedjeljni talk show „Kava i kolači Sime Mraovića“; • 2003. god. Knjižnica se uključuje u projekt Pitajte knjižničara; postaje mjestom na kojemu se u Zagrebu mogu dobiti informacije o tome kako postati donor i mjesto gdje se može dobiti donorska kartica; • 2004. god. započinje program „Zagrijavanje do 27“, Romana Simića Bodrožića, 67

koji predstavlja mlade neafirmirane pisce; • 2006. god. otvara „Američki kutak“; • 2007. god. započinje s programom tribina „Paralelni svjetovi“, urednika i profesora Kristijana Vujčića , uvođenjem društvenih tema u prostor Knjižnice; • 2009. god. započinje suradnja s British Councilom preuzimanjem fonda knjiga lijepe književnosti (nakon zatvaranja knjižnice British Councila). U ime Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića sudjelovala sam 2004. godine u edukacijskom seminaru o strateškom planiranju kojega je organizirao Ured za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba. Seminar je osvijestio potrebu donošenja strateškog plana ustanove kao i same smjernice djelovanja. Osnovnu strategiju Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića postavili smo na sljedeći način: a. Programsko-organizacijske kompetitivne strategije Povećanje obujma produkcije i usluga – rast organizacije (ova strategija podrazumijeva intenziviranje postojećeg rada, ali i poboljšanje usluga u kojima nismo postigli izvrsnost, a trebali bismo biti bolji kao i zapošljavanje vanjskih suradnika za posebna područja rada kao što su marketing, informatizacija i usluge za djecu). b. Strategije povezivanja Internacionalizacija (cilj je ove strategije održati i intenzivirati postojeće suradnje i omogućiti pronalaženje novih partnera). c. Strategije javnog djelovanja Pozicioniranje u javnosti i razvoj prepoznatljivosti – javna vidljivost Cilj je Knjižnice ostvariti suvremeno opremljenu javnu knjižnicu s jednakošću pristupa građi i svim knjižničnim uslugama uz besplatan upis svih zainteresiranih, te knjižnicu kao edukacijsko i kulturno središte. Postavljeni strateški ciljevi omogućili su i bolju osviještenost i usmjerenost na programe koje Knjižnica kontinuirano provodi do danas. Analizom razvoja programa Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića pokazuje se visok stupanj sudjelovanja organizacije u poticanju stvaralaštva. To se posebice odnosi na projekt Zagrijavanje do 27 kojega su pokrenuli mladi pisci Roman Simić Bodrožić i Simo Mraović, u sklopu kojega mladi neafirmirani pisci javno čitaju svoja djela (uglavnom oni koji nisu nigdje objavljivali svoja djela – otuda i simbolički naziv Zagrijavanje do 27, aludirajući na mladost autora). Na Zagrijavanje nerijetko dolaze i književni kritičari i izdavači, pa su tako već mnogi i objavili svoja djela, a većina njih su i dobitnici nagrade Goranovog proljeća. Knjižnica također iskazuje inovativan pristup programima i metodama realizacije, posebice u uvođenju radne nedjelje u ljeto 1999. godine, koja još uvijek funkcionira 68

kao jedina u Hrvatskoj obogaćena programom nedjeljnog talk showa Kava i kolači, 2001. godine. Knjižnica nedjeljom njeguje poseban oblik rada s korisnicima. Budući da Knjižnica tijekom ljeta radi svaku nedjelju od 17 do 21h, pojavila se nova struktura korisnika, a to su turisti koji su tijekom poslijepodnevnih i večernjih sati usmjereni uglavnom na knjižnicu koja pored turističke ponude kafića i ljetnih terasa nudi svoj kulturni sadržaj u obliku besplatnog korištenja interneta i bogate ponude tiska na više stranih jezika (albanski, engleski i njemački), što nerijetko dovodi i inozemne korisnike koji žele posuditi knjižnu građu za vrijeme kratkotrajnog boravka u Zagrebu. Pored navedenog, Knjižnica iskazuje uspješnost u transferu znanja, koja se iskazuje tribinom Paralelni svjetovi, na koju urednik Kristijan Vujičić dovodi ugledna imena kulturne javnosti, ali i sveučilišnih profesora koji se referiraju na recentnu publicističku građu, ali i stvarnost kao takvu, te u posebnom okruženju, i pred posebnom publikom, iznose svoje kritičko stajalište osiguravajući participativnu ulogu Knjižnice u okruženju u kojem djeluje. Već navedeni transfer znanja iskazuje se i u suradnji sa susjednim vrtićima, osnovnim i srednjim školama, te fakultetima s kojima Knjižnica radi različite projekte u njihovim matičnim ustanovama, ali i u samoj Knjižnici. Tim Knjižnice također pruža pomoć u pretraživanju informacija na internetu, kao i služenjem pomoćnom literaturom, te pomoć pri pisanju sažetaka, referata, pa i diplomskih radova, ali i pomoć u prijevodima s engleskog, njemačkog i talijanskog jezika. Naša ustanova osigurava kontinuirano upoznavanje studenata bibliotekarstva i informacijskih znanosti s Knjižnicom, nakon čega većina studenata piše seminarske radove o radu i ulozi Knjižnice, a neki provode u njoj i praksu, danas i volontiraju. Ona participira u zastupanju kulturnog pluralizma, izgrađenosti odnosa prema aktualnim kulturnim politikama, razvijenosti regionalne i međunarodne suradnje, ali i visoko postignutoj razini dostupnosti. Sukladno navedenom, želja je Knjižnice stvoriti centar izvrsnosti u kojemu će se moći zadovoljiti potrebe svih njezinih korisnika – od djece predškolskog uzrasta, učenika, studenata, zaposlenih, umirovljenika, korisnika s posebnim potrebama, pripadnika nacionalnih manjina do turista koji svake godine u sve većem broju borave u našem gradu. Izvori i literatura

Choy, Fatt Cheong. Libraries and librarians – what next?. // Library Management 28, 3 (2007), 114. Dragojević, Sanjin, ur. Culture: The European Perspective, Cultural Policy, Creative Industries, Information Lag. Zagreb: Institut za međunarodne odnose, 2005. Dragojević, Sanjin, Žiljak, Tihomir. Organizacijski razvoj i strateško planiranje u kulturi: Grad Zagreb. Zagreb: Pučko otvoreno učilište, 2008. 69

Hull, Barbara. Can librarians help to overcome the social barriers to access?. // New Library World 102, 10(2001), 387. IFLA -in/UNESCO-ov Manifest za narodne knji탑nice, 1994.

70

Djelatnosti za promicanje čitanja u matičnoj Knjižnici Kamnik Breda Podbrežnik Vukmir Knjižnica Kamnik, Slovenija breda.podbreznik@gmail.com

Sažetak

Namjera je pokazati primjere dobre prakse sa područja poticanja kulture čitanja. Pri planiranju djelatnosti za razvoj kulture čitanja oslanjali smo se na Strateški plan knjižnice Kamnik (2008 - 2012). U knjižnici sve aktivnosti razvijamo u skladu s našom misijom, vizijom i poslovnom strategijom, koju smo odredili strateškim planom. Polazne točke su korisnici, prije svega oni, koji već koriste naše usluge i potencijalni korisnici. Naši strateški ciljevi su usmjereni ka poticanju čitanja i privlačenja potencijalnih korisnika različitim djelatnostima i priredbama. Godine 2009. smo, između ostalog, poslije višegodišnjih priprema dobili i certifikat kvalitete po standardu ISO 9001. Time smo se obvezali na razvoj kvalitete koji je povezan sa zadovoljstvom naših korisnika i mjerenje uspjeha postignutih ciljeva. Zato smo odredili pokazatelje kojima mjerimo efikasnost i kvalitetu našeg djelovanja. S te točke gledišta planiramo, izvodimo, ocjenjujemo i poboljšavamo našu aktivnost, istovremeno ostvarujemo naš strateški plan, potičemo čitanje i okupljamo nove članove. Odredili smo aktivnosti usmjerene ka točno određenim skupinama. Utvrdili smo da smo vrlo uspješni u svim aktivnostima vezanim za djecu i da time pridobijamo nove članove, nove čitatelje i posjetitelje naših priredbi. Svoju aktivnost smo usmjerili prema mladim obiteljima jer smo sigurni da se čitanje kao način provođenja slobodnog vremena prenosi sa roditelja na njihovu djecu. Zato smo oblikovali dvije vrste aktivnosti za ranije spomenute korisnike. Prva se naziva Mozaik za čitanje. Oblikujemo i izdajemo popis knjiga koje preporučamo budućim roditeljima i roditeljima s malom djecom. Dijelimo ga po Zdravstvenim domovima koji organiziraju školu za buduće majke skupa sa besplatnim bonom i pozivom za upis u knjižnicu. Druga je Ljetno obiteljsko čitanje. Pozivamo djecu i njihove roditelje da u toku ljetnih praznika pročitaju određeni broj knjiga i na kraju ih nagradimo priznanjem i nagradama na organiziranoj priredbi. Školsku djecu motiviramo na organiziranim bibliopedagoškim aktivnostima, koje izvodimo u suradnji sa školama. Prije početka školske godine, ponudimo školama program kulturnih dana sa unaprijed određenim sadržajem i oblikom učenja. Sadržaji su vezani za lokalne teme. Školska djeca knjižnicu doživljavaju kao prostor za zabavu i prostor gdje mogu provoditi svoje slobodno vrijeme. Pokazatelji kažu da smo kod tih ciljanih skupina bili uspješni, jer se vraćaju u knjižnicu i prepoznaju je kao važno 71

mjesto provođenja slobodnog vremena.

1. Predstavljanje knjižnice

Matična knjižnica Kamnik je opća knjižnica za dvije općine i 33.000 stanovnika i djelujemo na prilično velikom području. Naša općina se nalazi na sjeveru Slovenije. U Kamniku se nalazi središnja knjižnica sa 120.000 jedinica knjižnične zbirke, koja je uređena na 1300 kvadratnih metara. U obnovljenu knjižnicu smo se preselili 1991. godine. Nakon skoro dvadeset godina djelovanja, već se suočavamo sa skučenim prostorom. Cijelo vrijeme knjižničnom zbirkom i našim korisnicima bavi se premalo zaposlenih knjižničara. Imamo i dvije dislocirane jedinice, koje su suvremeno uređene, a knjižničnu mrežu širimo i pokretnom knjižnicom. Novu planiramo kupiti u 2012. godini. Planiramo i novu jedinicu u jednom od najudaljenijih sela u našoj općini, koja bi mogla biti zavrešena 2012. godine, a koju namjeravamo sufinancirati europskim sredstvima za seoski preporod. U knjižnici je u 2008. godini bilo učlanjenih 7782 aktivnih korisnika, od toga nanovo upisanih 873. U 2009. godini je bilo 8147 aktivnih članova, od toga novih 999. Organiziramo mnogo dodatnih sadržaja, a veliku pažnju posvećujemo i promociji knjižnice. 2009. godine dobili smo certifikat kvalitete po standardu ISO 9001, kao jedne od rijetkih kulturnih ustanova i druge knjižnice u Sloveniji. 2. Planiranje

2008. godine je cijeli kolektiv sudjelovao u izradi strateškog nacrta za period 2008 2012. Oblikovali smo i utvrdili misiju, viziju i cilj po temama, i za svaku godinu. Sa SWOT analizom definirali smo naše prednosti i slabosti. Sa skupnim snagama u traženju rješenja, definirali smo konkretne ciljeve za poboljšanje specifičnih područja i za proaktivan razvoj drugih. Na području čitalačke kulture i povećanja članstva utvrdili smo sljedeće ciljeve: “Korisnike želimo poticati čitanju, a brinemo i za informacijsko opismenjavanje. Usmjereni smo na različite ciljne skupine i pokušavamo upoznati osobne čitateljske interese pojedinaca. Potencijalne korisnike privlačimo pomoću različitih priredbi, gdje promoviramo našu ponudu i kulturne užitke. Uz pomoć kolektiva, koji posjeduje mnogo pozitivne energije brinemo za naše korisnike.“ Kratkoročne ciljeve uvijek odredjujemo u godišnjem planu rada. Pri oblikovanju poslovnog izvještaja uvijek pregledamo realizirane godišnje ciljeve, a za provjeru uspješnosti nam služe pokazatelji.

72

3. Sistem kvalitete

Osnova sustava upravljanja kvalitetom je standard ISO 9001, kojem je glavni cilj zadovoljstvo naših korisnika. Da bi utvrdili zadovoljstvo, pravilnikom o kvaliteti oblikovali smo pokazatelje uspješnosti. Sistem kvalitete provjeravamo unutrašnjim procjenama, pratimo pritužbe i pohvale korisnika. Vodstvenim pregledom, koji na kraju obavi direktorica, analizira se ispunjenje ciljeva i moguća odstupanja i određuju mjere za poboljšanje kvalitete – među mjerama, mnoge se nađu kao kratkoročni ciljevi u godišnjem planu rada. Sustav upravljanja kvalitetom se temelji na procesima i rutama korisničkih zahtjeva. To je model vođenja procesa, a rad cijele knjižnice je povezan u proces - planiranje aktivnosti, upravljanje resursima (financije, osoblje, znanje, iskustvo…), te mu slijedi realizacija. Uspješnost provjeravamo mjerenjem i analizama, nakon čega slijede odluke za poboljšanje.

Pri planiranju se pridržavamo četiri pokazatelja: Financijski VIDIK, Aspekt korisnika, Aspekt procesa, 73

Aspekt zaposlenih. S obzirom na KORISNIKE izračunavamo mjerenjem sljedećih pokazatelja (O) Oznaka cilja

Pokazatelj

Način izračuna

Jedinica mjere

Interval mjerenja

Odgovoran

O1

Broj upisanih stanovnika

Odnos između broja stanovnika i broja aktivnog članstva

%

Godišnje

Vođa posudbe

O2

Broj posuđenih jedinica na stanovnika i člana

Veličina knjižnične zbirke/ brojem stanovnika (članova)

br. knjiga

godišnje

Vođa posudbe

O3

Rast broja posjetitelja

Broj posjetitelja prošle godine / broj posjetitelja pri završetku tekuće godine

%

godišnje

Vođe procesa

4. Uspjeh u radu sa djecom i mladim obiteljima

Pokazatelji govore sljedeće: knjižnicu koriste više mlađi nego stariji korisnici (usporedili smo broj članova do 15. godine starosti po stanovniku i broj odraslih članova po stanovniku), naši su dodatni programi uspješni (ovisno o broju posjetitelja), međutim, upis stagnira i ispod je slovenskog prosjeka. U prevlasti mlađih korisnika vidimo plodove našeg planiranog rada s najmlađim i mladim obiteljima. Planiran rad traje nekoliko godina, tako da možemo usporediti rezultate i bilježimo uspjeh. Iz toga se može zaključiti da bismo mogli razviti aktivnosti za srednjoškolce i zaposlene. Za starije korisnike smo već počeli izvoditi programe za informacijsku pismenost, što je također vrlo uspješna i posjećena aktivnost. Starije korisnije učimo raditi sa računalima uglavnom vezano uz njihovo uključivanje u društvo i društvene mreže. Najsretniji su kad mogu slati i primati poštu, slike, pisati prvi dokument i spremiti ga, naučiti pronaći recepte ili vremenske prognoze. Za ciljnu grupu srednjoškolaca, studenata i odraslih je teško oblikovati aktivnosti jer treba uzeti u obzir njihov nedostatak vremena, sudjelovanje u drugim sredinama i drugim knjižnicama, nedostatak građe za studij i stručno usavršavanje, stoga ćemo nastaviti razvijati moderne oblike promocije čitanja u elektronskom obliku što još uvijek nismo dovoljno razvili. Predstavila bih tri aktivnosti: prva je namjenjena budućim 74

mladim roditeljima, druga obitelji i treća osnovnoškolcima. 5. Čitateljski mozaik

Čitateljski mozaik je poziv mladim roditeljima da ponovno otvore vrata knjižnica. Prijazan je suputnik za vrijeme trudnoće i dragocjeni vodič nakon rođenja djeteta – obitelji donosi preporuku literature koja se nalazi u knjižnici. Namjera Mi znamo da se edukacija oslanja na uzore i na taj način razvijamo čitalačku kulturu. Također, znamo da djeca kojima se čita, lakše postaju čitatelji i imaju manje problema u školi pri sticanju pismenosti i obrazovanju. Stoga smo se odlučili početi u korijenu: od potencijalnih roditelja. Cilj Cilj ovog projekta je promocija obiteljskog čitanja poticanjem roditelja da izaberu KNJIŽNU GRAĐU IZ NAŠE ZBIRKE i čitaju djeci, promoviranje knjižnice kao izvora informacija, promoviranje knjižnice kao prostora (fizičkog ili virtualnog) gdje su prikupljeni izvori podataka od interesa za mlade roditelje. Učinak svega ovoga je pokušati utjecati na mlade roditelje koji su emocionalno sa više sluha nego druge ciljne grupe, te predstaviti čitanje kao potrebnu obrazovnu vrijednost. Glavni promotivni pristup je upravo ta emocionalna otvorenost i sudjelovanje potencijalnih roditelja sa patronažnim odjelom u Domu zdravlja, gdje se vode pripreme za porod. Sadržaj Napravili smo malu knjižicu naslova Čitateljski mozaik koju dijelimo u Domu zdravlja preko patronažne službe trudnicama koje tu dolaze na pripreme za porod. Preporučeni popis obuhvaća sljedeća područja: trudnoća, porod, njega dojenčeta, prehrana, odgoj, imena, čestitke, neknjižno gradivo, časopisi, gradivo za očeve, mame, beletristika s obiteljskom tematikom, stručna literatura o tome kako čitati djeci, slikovnice za poticanje i slikovnice o tome odakle dolaze mala djeca. Na početku knjige su dva stručna članka o važnosti profesionalnog čitanja u predškolskoj dobi i vrstama slikovnica. Na kraju smo dodali primjere dobre obiteljske prakse – nekoliko mama je napisalo svoje dojmove o obiteljskom čitanju. Knjižica je adekvatno dizajnirana i ilustrirana. Knjižicu dobije trudna majka u materinskoj školi, u kombinaciji s pozivom na članstvo i bon za besplatno članstvo. Distribuciju smo dogovorili sa Patronažnom službom.

75

Efekt U 2008. godini knjigu Čitateljski mozaik i bon je dobilo 217 trudnica, a u 2009. godini 289 trudnica, odnosno mladih mama. Popise novih upisa ne vodimo jer bonove dobivaju i trudnice koje su već registrirane kod nas, ali ipak omogućavamo da iskoriste bon za besplatnu članarinu. Međutim, zaposleni ocjenjuju da se barem polovica dobitnica bonova i knjižice upiše u knjižnicu. Potrebna sredstva Čitateljski mozaik su napisala tri zaposlenika. Trebali smo sredstva za ilustracije, tiskanje i za oblikovanje bona. Stručni članak koji nam je napisala vodeća slovenska promotorica čitanja je bio dobrovoljni prilog. Distribucija preko Doma zdravlja je također bila besplatna. Najveći trošak je bilo tiskanje. 6. Ljetno obiteljsko čitanje

Namjera Ljetno obiteljsko čitanje je isto tako jednostavna akcija čija je posebnost to što je planirana za ljeto, kada obično prestanu sve aktivnosti, ali ljudi još uvijek čitaju jer imaju više slobodnog vremena. Još je jedna posebnost, koja nije ništa manje važna, a ta je da su u toj akciji odabiremo knjige, koje čitaju djeca i roditelji skupa. Obiteljsko čitanje želimo motivirati u obiteljima sa školskom djecom. Cilj Povećanje POSUDBE knjiga, upis novih članova, razvoj i jačanje čitanja kao vrijednosti, potaknuti roditelje da svojom prisutnošću i svojim primjerom motiviraju čitanje kod svoje djece. Promotivni efekt je privući djecu i njihove roditelje ili obratno, da oba roditelja sudjeluju u akciji ili barem na završnoj priredbi, i da time pridobijemo širu publiku. Sadržaj Akcija traje već osam godina i svake godine je sve više interesa. Suština je u tome da djeca i roditelji pročitaju zajedno određeni broj knjiga. Svaka posuđena i pročitana knjiga se evidentira u posebne kartice sa pečatom. Djeca dobivaju blok, u kojem pišu ili crtaju svoje dojmove o pročitanim knjigama. Akcija traje od kraja lipnja do početka rujna, kada obitelji moraju predati ispunjene kartice. Svi sudionici moraju biti članovi knjižnice. U rujnu, svim obiteljima, podjelimo nagrade i zajedno se družimo na priredbi. Ove godine smo pripremili putovanje po Maloj bajkovitoj zemlji u Kamniškoj Bistrici 76

u podnožju visokih planina gdje smo hodali kroz prekrasnu prirodu i pričali priče koje smo prikupili i objavili u knjizi »Veronika sa Malog dvorca« objavljenoj na proslavi naše pedesetogodišnjice postojanja. Neke priče su i iz drugih mjesta, koja se nalaze uz planine. Nakon priče o vilenjacima, djeca su sa roditeljima sagradila kuću za vilenjake od grana i mahovine, a na panjevima smo imali vilenjački banket. Proizveli smo vilenjak i na šljunku uz rijeku i gledali visoke planinske vrhove i pravili krugove od kamenja. Efekt Broj

Broj obitelji koji su uspješno prošli zadatak

Broj pročitanih knjiga djeca

odrasli

Broj novoupisanih članova

2004

25

16

2005

39

25

2006

54

28

2007

74

35

1.349

162

16

2008

65

37

1.579

190

11

2009

84

69

2.118

512

18

2010

64

46

1.088

323

Još nemamo podatka

U prošloj godini zabilježili smo pad, ali je inače od početka do danas vidljiv porast broja sudionika. Broj posuđene građe je manji jer smo promijenili pravila. Prije su sudionici posuđivali koliko su htjeli građe. Opazili smo da su posebno djeca posuđivala mnogo građe koju sigurno nisu mogli pročitati ili pregledati u vremenu koje je predviđeno za posuđenu građu. Sada smo taj broj ograničili na najmanje 15 jedinica za djecu i 5 za roditelje. Međutim, sve je veći broj onih koji su se, upravo zbog ove akcije, upisali i postali redovni čitatelji, što je dugoročni učinak. Također brojke podržavaju naš dojam da je akcija bila uspješna. 7. Bibliopedagoške djelatnosti

Namjera Bibliopedagoškim aktivnostima želimo uspostaviti suradnju sa školama da bi nastavnici i drugi doživljavali knjižnicu kao važan prostor cjeloživotnog učenja kao i potporu formalnog učenja, kao i važan izvor čitanja u slobodnom vremenu, što je 77

vrijednost koja je važan čimbenik dječjeg intelektualnog i emocionalnog razvoja. Cilj Svu školsku djecu kroz suradnju sa školama u tim aktivnostima pokušavamo inspirirati kako bi postali korisnicima knjižnice i dobri čitatelji. Naš cilj je povećati članstvo među školskom djecom. Promotivni učinak uzrokuju zanimljivi sadržaji i radionice koje su povezane obilježavanjem kulturnih dana. Najčešće su djeca i nastavnici vrlo zadovoljni jer se djeca vraćaju u knjižnicu skupa sa svojim roditeljima. Sadržaj Za školsku djecu preko škola nudimo programe u trajanju od nekoliko sati koje škola koristi za obilježavanje svojih kulturnih dana. Sadržaj ovih kulturnih dana je povezan s domaćom tradicijom, pa su kulturni dani i naslovljeni po tome: Arhitekt Plecnik u Kamniku, Mamut, Stare igre, Poznati Kamničani. Uobičajeno je da na početku pogledamo promocijski film koji je snimljen unaprijed ili promotivnu power point prezentaciju. Potom rasporedimo djecu u manje grupe koje pomoću radnih listova traže građu u računalnoj bazi podataka i na policama, rješavaju zagonetke uz pomoć referentnog gradiva ili traže dodatni material na web stranicama i u digitalnij knjižnici Slovenije. Radionicom o Mamutu, čiji je gotovo cijeli kostur prije sedamdesetak godina otkriven u blizini Kamnika, povezali smo se sa Gorenjskim muzejom, gdje su nas naučili kako se drvenim iglama šije odjeća od kože, kako se kamenjem melje žito, kako napraviti sjekiru iz ledenog doba, kako su ljudi iz ledenog doba došli do vatre. Efekt Djelatnost

Broj djelatnosti

Broj posjetitelja

Bilješke

1

Događanja na pionirskom odjelu

233

10.456

Detaljnije u Poslovnom planu

2

Bibliopedagoške aktivnosti za djecu

29

1.333

Novost je čudesni kofer: bibliopedagoški sat, koji knjižničarka izvede u vrtiću.

3

Bibliopedagoške aktivnosti za škole

24

726

Bibliopedagoški sati za osnovnu školu su posebno pripremljene aktivnosti, koje nudi škola kao sadržaj za kulturne dane.

78

SKUPA 2008

286

12.320 + 195 pratnja

Broj aktivnosti i interes za njih je u porastu, što je za nas pokazatelj uspjeha. Međutim, ovakav trend nećemo moći i dalje povećavati pošto smo vremenski i kadrovski ograničeni. To znači da pored redovnog knjižničarskog rada ostaje određeno vrijeme koje možemo posvetiti bibliopedagoškim aktivnostima. Ponekad smo prisiljeni čak i neke aktivnosti za vrtiće odbiti jer ne stignemo sve obaviti. Zaključak

Sve aktivnosti smo razvijali planirano i sa jasno definiranim ciljevima. Pokazatelji uspjeha koje smo razvili sa Sistemom kvalitete ISO 9001 su nas uvjerili da smo uspješni. Očekuju nas izazovni zadaci, a to je promocija čitanja među tinejdžerima i odraslima.

79

Programi i usluge namijenjeni promicanju knjige i čitanja: Gradska knjižnica Marka Marulića Split Katarina Krolo Žužul, mag. bibl. Gradska knjižnica Marka Marulića Split kkrolo@gkmm.hr

Sažetak

U današnjem globalnom informacijskom društvu narodne knjižnice se svakodnevno suočavaju s nizom izazova. Nove tehnologije i novi načini komunikacije stalno mijenjaju navike čitatelja u slobodnom vremenu, pa se knjižničari uvijek iznova trude motivirati korisnike na čitanje i dolazak u knjižnicu te pronalaze nove načine kako povećati interes građana. U radu ćemo izložiti programe i usluge Gradske knjižnice Marka Marulića Split koje su privukle i privlače čitatelje, načine na koje smo korisnicima olakšali korištenje i snalaženje u knjižnici te knjižnicu prilagodili njihovim potrebama. Promičemo knjigu i čitanje kroz sve djelatnosti kako bismo korisnicima dali priliku da u svojoj knjižnici nauče nešto novo ili ugodno provedu i ispune dio svog slobodnog vremena. Ključne riječi: Gradska knjižnica Marka Marulića, čitanje, slobodno vrijeme, programi, usluge, sadržaji. Uvod

Gradska knjižnica Marka Marulića (GKMM) u Splitu danas je suvremeno organizirana mreža narodnih knjižnica. No, nije oduvijek bilo tako. Nedostatak adekvatnog prostora bila je naša glavna boljka. Međutim, otvaranjem nove Središnjice 2008. godine, ali i prethodnim proširivanjem mreže knjižnica, stvoreni su preduvjeti za uspješno obavljanje suvremene knjižničarske djelatnosti. Nova “zgrada” pružila je cijeli niz pogodnosti – ne samo da su multifunkcionalni prostori unutar zgrade stvorili mogućnost održavanja različitih programa i sadržaja, nego i njen oblik, veličina i prepoznatljivost nerijetko privlači ljude koji, na prvi pogled, nemaju izravnu vezu s onim uslugama koje knjižnica pruža. Knjižnica kao mjesto boravka i susreta osobito je važna djeci, mladima i starijim korisnicima, koji dolaze u knjižnicu svakodnevno ili nekoliko puta tjedno i u njoj provode značajan dio svog slobodnog vremena, bilo zbog sudjelovanja u različitim radionicama, tečajevima, predavanjima, tribinama (različite dobne skupine), korištenja interneta i različitih društvenih mreža (mladi), bilo zbog čitanja dnevnog i tjednog 80

tiska (stariji). Želeći ostati vjerni zacrtanoj orijentaciji prema korisnicima, te imati zadovoljnog korisnika koji će se dugoročno zadržati u našoj ustanovi, ali i privući one koji nikada nisu bili niti su planirali biti korisnici naših usluga, ponudili smo im niz praktičnih programa, ostvarivih u financijski ograničavajućim uvjetima naše stvarnosti. U protekloj smo godini u GKMM organizirali 1.400 programa za javnost na kojima se okupilo preko 26.000 posjetitelja. Središnju knjižnicu tijekom dana posjeti oko 1.400 sugrađana. Navest ćemo tek neke novije, zanimljivije programe i sadržaje koji se odvijaju i nastaju u našoj knjižnici i koji imaju za cilj potaknuti građane svih dobnih skupina na korištenje knjige i knjižnice, na potrebu za stalnim obrazovanjem i informiranjem, kao i kreativnim istraživanjem. Opće je poznato da knjižnice danas više ne nude isključivo usluge posudbe knjiga nego postaju središte zajednice nudeći raznovrsne sadržaje. Knjižnica tako postaje mjesto na kojem se građani okupljaju, informiraju, obrazuju, usavršavaju te druže u slobodno vrijeme. Programi i usluge namijenjeni djeci

Sve počinje na Odjelu za djecu i mlade. Osim uobičajene knjižnične ponude, tj. redovitih programa (kao što su: Likovna i literarna radionica, Eko radionica, Pričaonica i igraonica za bebe i predškolce, Računalna radionica, Dramsko-radijska radionica, Društvene igre, Knjiga, Internet mikrofon i ja, Male škole engleskog jezika, talijanskog jezika, mandoline i vezenja) koji se odvijaju tijekom cijele godine, u knjižnici djeci nudimo i dodatne sadržaje odnosno različite tematske programe koji potiču djecu, ali i njihove roditelje da provode svoje slobodno vrijeme u knjižnici. Zima u knjižnici / Ljeto u knjižnici Tijekom školskih praznika već tradicionalno, tri godine za redom, organiziramo programe prilagođene školskim praznicima. Radi se o cijelom nizu programa (radionice, igraonice i pričaonice) u kojima djeca i mladi (u nekima zajedno s roditeljima) provode svoje slobodno vrijeme (vrijeme školskih praznika) u knjižnici, kreativno i u društvu, i kojima se, posredno i neposredno potiče potreba za knjigom i čitanjem. Dječji knjižničari uz pomoć volontera trude se svakom djetetu ponuditi nešto zanimljivo i poučno kao što su: kombinirana literarna i likovna igraonica “Pričajmo, čitajmo, igrajmo se” (za djecu do 13.god.); Klub mladih knjižničara “U redu je!” za tinejdžere i srednjoškolce koji zajedno s knjižničarima Odjela za djecu i mlade izrađuju bilten preporučenih naslova; Klub čitatelja 14+ (tinejdžerski klub) - čitanje francuskih autora, multimedijalna pr81

ezentacija autora i njihovih knjiga. Slikovnica mojeg djetinjstva

Od građana i suradnika diljem Hrvatske smo prikupljali njihove slikovnice koje su im obilježile djetinjstvo. Od prikupljenih slikovnica i priča vezanih uz njih, napravili smo izložbu, a jednoga dana planiramo prikupiti zbirku istih i osnovati muzej kojim želimo otrgnuti zaboravu sve te lijepe priče i slikovnice koje su ostavile velik trag u svima nama. Temelji budućeg multidisciplinarnog centra za izučavanje važnosti čitanja u najranijoj dobi su postavljeni i vjerujemo da će ispuniti očekivanja. Također, želja nam je da te slikovnice jednom prikupljene i sačuvane, kao vrijedan i nemjerljiv znamen naše kulturne baštine, i dalje nadahnjuju nove naraštaje, te da svi zajedno njegujemo slikovnicu kao medij koji nema vijek trajanja. Tombola i čitanje s poznatim Splićanima Staru splitsku igru tombolu smo također iskoristili za približavanje knjige i čitanja djeci. Pozvali smo zanimljive goste (Mladen Badovinac iz popularne splitske grupe TBF, alpinist Stipe Božić, glumica Nives Ivanković) koji su igrali tombolu s djecom. Igra je za nagradu imala knjigu, a gosti su evocirali svoja sjećanja na odlaske u knjižnicu i čitanje knjiga tijekom svog djetinjstva. Osim tombole, još smo u nekoliko navrata organizirali događanja u kojima su i druge poznate osobe iz života grada čitale i družile se s djecom (Blanka Vlašić, Milorad Bibić, Jakša Fiamengo). Bajkaonica Iz mnoštva događanja i programa za djecu ističemo još i Bajkaonicu. Svakog drugog četvrtka u mjesecu glumica splitskog HNK Andrijana Vicković priča bajke djeci. Radionica je potakla i kod roditelja veću potrebu za čitanje bajki djeci. Suradnja s TBF-om Osobito se ponosimo suradnjom sa splitskom glazbenom grupom TBF. Poznati glazbenici, inače naši korisnici i prijatelji knjižnice, posvetili su nam jednu svoju pjesmu – Rižoto s plodovima knjiga, koja je na sugestiju velikog broja korisnika, postala i „himnom“ Knjižnice. Do danas, spot za pjesmu je pregledan na YouTube-u više od 18.000 puta. Pjesma potiče djecu da čitaju što više knjiga i ukazuje na ljepotu čitanja. Suradnja s TBF-om je izazvala oduševljenje i struke i šire javnosti. Programi i usluge namijenjeni odraslim korisnicima

Odraslim korisnicima također nudimo cijeli niz programa koji mogu kvalitetno ispuniti njihovo slobodno vrijeme. Ovdje ćemo izdvojiti programe koji su bili osobito 82

uspješni. Putopisna tribina „Tamo, tamo da putujem“ Putopisnom tribinom „Tamo, tamo da putujem“ predstavljamo autore i knjige posvećene putovanju i kulturi putovanja. Prezentacije su popraćene atraktivnim fotografijama s putovanja i razgovorima s putopiscima. Svoja iskustva s putovanja iznijeli su brojni hrvatski putopisci kao što su Jasen Boko, Hrvoje Šalković, Stipe Božić i drugi. Broj mjesta u velikoj multimedijalnoj dvorani u kojoj se održava tribina gotovo uvijek bude nedostatan s obzirom na interes korisnika. Dani kultura u knjižnici Veliki interes korisnika vlada i prilikom održavanja dana različitih kultura u knjižnici kao što su njemačka, talijanska, francuska, indijska, kineska, itd. Tada organiziramo različite radionice, tribine i predstavljanja knjiga vezana uz te kulture. Tijekom tih dana gotovo se u pravilu poveća posudba naslova autora koji su književni predstavnici tih kultura ili naslova koji opisuju te kulture. Izdavačka djelatnost Najveću pažnju građana, osobito starijih Splićana, privlači predstavljanje knjiga zavičajne tematike, naročito onih koji evociraju uspomene na njihovo djetinjstvo i stari Split. Stoga smo i našu izdavačku djelatnost i projekte digitalizacije usmjerili u tom pravcu. Izdavačka djelatnost također je jedan od novih programa koje smo razvili zahvaljujući novoj tehnologiji i koje provodimo u novim uvjetima. Prošle godine objavili smo dva naslova (Život Marka Marulića Splićanina Duška Kečkemeta i Smij i suze starega Splita Ivana Kovačića), nekoliko biltena, kataloga, a nova izdanja su u pripremi. Posebni naglasak u izdavaštvu stavljamo na originalnim, neobjavljenim tekstovima poznatih zavičajnih pisaca čija smo djela većinom prikupili donacijama njih samih ili njihovih obitelji i koja se čuvaju u knjižnici, odnosno u našoj zavičajnoj zbirci. Digitalizacija građe iz zavičajne zbirke Spalatine Imajući u vidu važnu ulogu knjižnica u procesu komunikacije digitalne kulturne baštine i korisnika, koja se sastoji u kvalitetnom odabiru, izradi digitalnih reprodukcija, organizaciji njihove obrade, pohrane, dugoročne zaštite i pristupa te poticanju korištenja radi razumijevanja kulturno-povijesne baštine i proizvodnje novog znanja1, Gradska knjižnica Marka Marulića

1 Klarin, Sofija. Pristup digitalnoj baštini [citirano 2011-04-30] Dostupno na: http://edupoint. carnet.hr/casopis/31/clanci/2.html 83

pokrenula je 2009. godine projekt2 digitalizacije zavičajne zbirke Spalatine. Digitalizirane naslove naši korisnici su vrlo dobro prihvatili. Analizom statističkih podataka o korištenju papirnih izvornika te usporedbom s podacima o korištenju daljinski dostupnih digitalnih preslika, vidljiv je veliki porast broja korisnika digitalizirane građe u odnosu na broj korisnika izvornika. Posjećenost je 10 puta veća nego onih u papirnatom obliku. Dok se, prema podacima zavičajne zbirke, mjesečno zabilježi prosječno 300 korisnika papirne građe, mjesečni je prosjek za udaljeni pristup digitalnim preslikama iste građe preko 1.000 korisnika. Pritom treba imati na umu da se spomenuti broj od 300 korisnika odnosi na cijelu zbirku koju čini oko 5.000 jedinica građe. S druge strane, podatak o 1.000 mrežnih korisnika mjesečno odnosi se na samo 13 do sada digitaliziranih naslova. Također, od početka projekta digitalizacije 2009. godine zabilježeno je ukupno oko 22.000 mrežnih korisnika sa preko 260.000 pojedinačnih „prelistavanja“ (okretanje jedne stranice). Približavanje građe korisniku i individualizirani pristup

Dugo smo razmišljali kako korisnicima olakšati snalaženje i samostalno pronalaženje određenih naslova, smatrajući kako smještaj građe po strogim UDK pravilima ima svoje manjkavosti. Tako smo dio fonda rasporedili u tematske otoke ili cjelovite sadržajne grupe vodeći se kriterijem aktualnosti tema ili potražnjom korisnika (duhovna literatura, vi i vaše dijete, knjige za samopomoć, zdravlje i ljepota, nešto lagano, krimići, fantastika, itd.). Tematske otoke redovito mijenjamo, nadopunjujemo i prilagođavamo novim potrebama i interesima naših korisnika. Različite funkcionalne i sadržajne cjeline vrlo dobro su prihvaćene i na Odjelu za djecu i mlade – kojim se ne služe samo djeca i mladi korisnici, već i svi oni koje mladi zanimaju i koji se njima bave (literatura za roditelje i učitelje, ovisnosti, teen, itd.) Svi imaju svoj kutak - bebe, predškolci, školarci, tinejdžeri, roditelji, pedagozi, nastavnici. Pritom smo osobito vodili računa o kvalitetnoj signalizaciji, pa su police pune vinjeta, slika i sl. Djelatnici knjižnice stalno prate potrebe korisnika i njihove čitateljske navike istovremeno usvajajući sugestije struke u svrhu unaprjeđenja usluga. Kvaliteta knjižnice danas leži u individualnom pristupu korisniku i omogućavanju brze dostupnosti bilo koje vrste informacije. Stoga nastojimo većinu informacija korisniku pružiti odmah, pa čak i za zahtjevnije upite kako ne bi morao dolaziti sljedeći dan. Pratimo trendove u knjižničarstvu i nastojimo biti knjižnica bez zidova, tj. uputiti i educirati korisnike o dostupnosti kvalitetnih digitalnih izvora informacija. Raskorak između knjižničnog fonda te želja i potreba korisnika uspješno premošćujemo dobro organiziranom međuknjižničnom posudbom. To nam s jedne strane olakšava poslovanje jer ne moramo, u ovim vremenima oskudnih financijskih mogućnosti, nabavljati nerijetko vrlo 2 Projekt financijski potpomaže Ministarstvo kulture RH u sklopu nacionalnog projekta digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe „Hrvatska baština“. 84

skupu literaturu, a s druge strane, korisnici su zadovoljni jer su dobili informaciju i uslugu koju su tražili. Promotivne aktivnosti

Osobito se trudimo oko promidžbe svojih usluga i programa koje kreiramo i planiramo u skladu s potrebama korisnika. Kako bismo realizirali brojne programe te omogućili njihovo kontinuirano odvijanje uz medijsku promociju, otvorili smo i novo radno mjesto voditelja programa za korisnike čiji je zadatak osmišljavanje programa, te komunikacija s medijima. Veliku važnost pridajemo komunikaciji s lokalnim televizijama, radiom i novinama tako da korisnici doista mogu iz različitih izvora dobiti informacije o događanjima i ponudi knjižnice. Naši djelatnici vrlo često gostuju na lokalnim radio i TV-postajama, najavljujući knjižnične programe i događanja dok dnevnom listu Slobodna Dalmacija redovito šaljemo top liste najčitanijih naslova. Što se tiče web stranica knjižnice, osim sada već standardnih sadržaja većine knjižnica (kao što su bilteni prinova, top liste čitanosti naslova, preporuke knjiga i sl.), mi nudimo nešto drugačiju preporuku naslova. Osmislili smo rubriku pod nazivom Pomalo neobične knjige kojom korisnicima nastojimo približiti kvalitetne i zanimljive naslove koji su među čitateljskom publikom neopravdano zanemareni, nisu dovoljno poznati ili nisu dobili reklamu kakvu zaslužuju, pa se većina korisnika, bez dodatnog upućivanja ili preporuke knjižničara, te naslove rijetko sjeti tražiti ili uopće ne zna za njih. Neizostavan je i Facebook profil knjižnice koji nam olakšava promociju svega što ima veze s GKMM – om, a idealan je za brzo i kratko obavještavanje. Korisnicima se izravno serviraju svježe obavijesti i ne moraju ih tražiti na knjižničnoj stranici. Koristeći prednosti Facebooka, pokazali smo svoju otvorenost prema novim načinima komunikacije i usmjerenost prema korisnicima, osobito prema mlađim naraštajima. Trenutačno imamo više od 1000 Facebook prijatelja i nekoliko stotina onih kojima se samo “sviđa” naš profil. Suradnja s udrugama i volonterima

Velik broj radionica i događanja, a pojedine se održavaju u isto vrijeme, ne bi bilo moguće organizirati bez pomoći vanjskih suradnika i volontera. Stoga, u izmijenjenim uvjetima u kojima GKMM danas djeluje, vrlo često svoje usluge pružaju volonteri i na taj način populariziraju svoju djelatnost, profesionalnu praksu, upotpunjavaju neki svoj interes, prenose ga drugima te korisno i ugodno provode vrijeme. Od ovakvog načina suradnje sve tri zainteresirane strane imaju korist - knjižnica upotpunjava ponudu, korisnicima je usluga besplatna i ne zahtijeva suvišne administrativne obveze, a volonteri kroz knjižnicu populariziraju svoj rad ili svoju profesionalnu praksu. 85

Zaključak

Nadamo se da je GKMM u hrvatskom narodnom knjižničarstvu u stručnom smislu postavila nove uporišne točke. U skladu s našom vizijom, gradimo prepoznatljivu osobnost najveće javne knjižnice u županiji njegujući odnos povjerenja korisnika u postojanost i vrijednost informacijskih izvora, usluga i službi te podupiremo ozračje uspješnosti i djelotvornosti. Orijentacija prema korisniku te dobra i raznolika suradnja s lokalnom zajednicom uvijek je dobitna kombinacija u knjižničarskoj struci. U okviru svojih mogućnosti, GKMM nastoji odgovoriti na potrebe korisnika u složenom društvenom kontekstu kad pažnju sve više odvlače drugi mediji i nove tehnologije koje nužno mijenjaju i načine čitanja. Ne želeći ni u jednom segmentu djelovanja imitirati „profesionalce“ ili se takmičiti s poslovnim sektorom niti želeći djelovati poput knjižare i li videoteke, nastojali smo dati mogućnost svim građanima da u knjižnici ugodno provedu dio svog slobodnog vremena. Novi fleksibilni prostori, obogaćena knjižnična mreža, novi sadržaji omogućili su da GKMM ima sve značajniju ulogu u svojoj lokalnoj zajednici i sve uspješnije ispunjava svoju ulogu. Iako je adekvatan prostor bio bitan preduvjet za uspješno obavljanje suvremene knjižničarske djelatnosti, sadržaj je u konačnici ipak važniji od ambalaže. Stoga smo se potrudili osmisliti zanimljive programe koji privlače korisnike u knjižnicu, pa je zanimanje za knjižnicu sve veće i veće. Sve naše aktivnosti, svi sadržaji koje smo usmjeravali prema korisniku nesumnjivo su pomogli da se stvori svijest o potrebi ulaganja u knjižnice s ciljem imanja zadovoljnih, obrazovanih i dobro informiranih korisnika/građana. Ne zaboravimo da je u vremenima krize potrebno osmišljavati metode koje su dovoljno učinkovite, a ne zahtijevaju velika materijalna ulaganja kako u fond tako i u opremu, kao i u ponudu sadržaja.

Izvori i literatura

IFLA -in/UNESCO-ov Manifest za narodne knjižnice, 1994. Klarin, Sofija. Pristup digitalnoj baštini [citirano 2011-04-30] URL: http://edupoint. carnet.hr/casopis/31/clanci/2.html Malnar, Aleksandra, ur. Upute za poslovanje narodnih knjižnica. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba , 1996. Narodna knjižnica : IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za razvoj službi i usluga. Priredila radna skupina Sekcije za narodne knjižnice na čelu s Philipom Gillom. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo , 2003. Pecotić, Elli, ur. Desetljeće GKMM Split : 1998-2008. Split : Gradska knjižnica Marka Marulića, 2009 86

Pecotić, Elli. GKMM – Knjižnica za ljude 21. stoljeća. // Knjižnica kao javni prostor: izlaganje na skupu / 9. okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama. Zagreb,10. prosinca 2009. Tomašević, Nives i Kovač, Miha. Knjiga, tranzicija, iluzija. Zagreb : Naklada Ljevak, 2009.

87

Program

08.30 – 09.15 Prijava sudionika 09.15 – 09.30 Pozdravni govori Predstavnici knjižnice, Grada Splita i Ministarstva kulture RH 09.30 – 09.50 Uvodno izlaganje Slobodan Prosperov Novak, Odsjek za književnost, Filozofski fakultet u Splitu 09.50 – 10.10 Mladi i čitanje – knjiga kao element popularne kulture Anči Leburić, Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet u Splitu 10.10 – 10.30

Predstavljanje rezultata istraživanja: Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana Hrvatske Srećko Jelušić, Odjel za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru Ivanka Stričević, Odjel za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru

10.30 – 11.00

Slobodno vrijeme i čitanje (s osvrtom na trendove u nakladništvu) Nives Tomašević, Odjel za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru Martina Dragija - Ivanović, Odjel za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru

11.00 – 11.10 Rasprava 11.10 – 11.30 Pauza za kavu 11.30 – 11.50

Preduvjeti za stvaranje i razvijanje kulture čitanja u suvremenom društvu (knjiga i čitanje u Makedoniji) Angelina Banović Markovska, Odjel za makedonsku i južnoslavenske književnosti, Filološki fakultet u Skopju (Makedonija)

11.50 – 12.10 Pogled insidera – situacija s knjigom 2010. god. u Hrvatskoj Ivica Prtenjača, pisac i urednik u izdavačkoj kući Profil 12.10 – 12.30 Srpsko pisanje: Tko to tamo kome piše? Slavoljub Stanković, diplomirani filozof i pisac (Srbija) 12. 30 – 12.40 Rasprava 13.00 – 15.00 Pauza za ručak 88

Programi i usluge namijenjeni promicanju knjige i čitanja: Primjeri dobre prakse u knjižnicama 15.00 – 15.20

Uloga knjižnice u životnom ciklusu: Promicanje pismenosti i čitanja u lokalnoj zajednici Dijana Sabolović Krajina, ravnateljica Knjižnice i čitaonice Fran Galović, Koprivnica

15.20 – 15.40

Programi za promicanje knjige i čitanja: primjeri dobre prakse u Knjižnici Bogdana Ogrizovića Jasna Kovačević, Knjižnica Bogdana Ogrizovića (Knjižnice grada Zagreba)

15.40 – 16.00 Djelatnosti za promicanje čitanja u matičnoj knjižnici Kamnik Breda Podbrežnik, Matična knjižnica Kamnik (Slovenija) 16.00 – 16.20 Predstavljanje programa namijenjenih poticanju čitanja Helena Buzančić, Gradska knjižnica Marka Marulića Split Katarina Krolo Žužul, Gradska knjižnica Marka Marulića Split 16:20 – 16.50 Završna rasprava, zaključci, podjela potvrda o sudjelovanju na skupu 16.50 – 17.30 Pauza za kavu 17:30

Predstavljanje knjige novinara i publicista Danka Plevnika „Tko je vaš najbolji čitalac?“.

89

O autorima Prof. dr. sc. Anči Leburić, redovita je profesorica na katedri sociološke metodologije Odsjeka za sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u znanstvenom polju sociologije. Od početka 90-ih godina 20. stoljeća aktivno sudjeluje ili vodi istraživačke projekte i programe, čije rezultate redovito objavljuje u stručnim i znanstvenim publikacijama, te prezentira javnosti na tiskovnim i drugim konferencijama, tribinama i okruglim stolovima, kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Kao samostalna istraživačica znanstveno se orijentira najčešće prema meto­dološkom planiranju i realizaciji empirijskih istraživanja različitih tipova (kvalita­tivnih i kvantitativnih), razvijajući tako intenzivnije metodologiju kao znanstvenu disciplinu. Istražuje u različitim znanstvenim područjima i posebnim sociologijskim discipli­ nama. Suautorica je brojnih knjiga objavljenih u različitim bibliotekama i izdavačkim kućama. Nastoji afirmirati interdisciplinarni istraživački rad, istovremeno razvijajući novije metodološke pristupe, koji su relativno bili zanemarivani. Također se trudi uključivati u svoje istraživačke projekte mlađe stručnjake i stručnjakinje, afirmirajući tako timski istraživački rad. U svom nastavnom radu zalaže se za uvođenje novih metoda i pristupa pa je utemeljila i organizirala izvođenje predmeta Sociološka istraživačka radionica. Suština njenog izvođenja je mentorski rad sa studentima. Razvijajući nove metodološke koncepte i općenito sociološku metodo­logiju kao dugo zanemarivanu sociološku granu, kao odabrana mentorica od strane studenata prati dotične studente tijekom cijeloga studija, indi­vidualno s njima radi i to konkretno na istraživačkim projektima. Izvodi nastavu na poslijediplomskim studijima u zemlji i inozemstvu, a nizu doktoranada i magistranada već je bila ili jeste mentorica. Suosnivačica je prvog „bolonjiziranog“ nacionalnog doktorskog studija sociologije sa sjedištem u Zagrebu, gdje je mentorica osmorici doktoranada. Već desetak godina angažirana je u izdavačkim poslovima na sveučilištima u Zadru i u Splitu. U nekoliko izdavačkih kuća i nakladnika urednica je raznih biblioteka. Nekoliko mandata bila je članica predsjedništva stručnog sociološkog društva (HSDa), a od 2005. i podpredsjednica Hrvatskog sociološkog društva, sa sjedištem u Zagrebu. Radeći na jačanju struke u lokalnim okvirima, osniva sa suradnicama splitsku podružnicu Hrvatskog sociološkog društva i biva izabrana (u travnju 2006.) za predsjednicu Splitske podružnice Hrvatskog sociološkog društva. Odabrana je među brojnim svjetskim znanstvenicima i uvrštena na IBC listu (International Biographical Centre, Cambridge, England) kao jedna od TOP 100 PROFESSIONALS 2010 na svijetu.

90

Izv. prof. dr. sc. Srećko Jelušić, diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, doktorirao na Sveučilištu u Sarajevu. Od godine 1975. do 1977. radio je kao novinar na Radio-televiziji Zagreb. Od 1977. do 1982. bio je direktor Izdavačkog centra Rijeka i glavni urednik časopisa Dometi. Od 1982. do 1991. bio je direktor Sveučilišne knjižnice Rijeka. Od 1992. do 2000. bio je direktor i glavni urednik Naklade Benja. Od 2000. do 2005. bio je docent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku, a od 2006. do danas izvanredni je profesor na Sveučilištu u Zadru. Od 2007. prorektor je Sveučilišta u Zadru. Bio je predsjednik Hrvatskog knjižničarskog društva i Hrvatskih neovisnih nakladnika. Voditelj je znanstvenog projekta Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana Hrvatske. Doc. dr. sc. Ivanka Stričević, doktorirala 2006. godine u polju informacijskih znanosti, grana knjižničarstvo, na Filozofskom fakultetu u Sveučilišta u Zagrebu, magistrirala 1995. godine u polju odgojnih znanosti - pedagogija, diplomirala bibliotekarstvo 2002. godine, te pedagogiju 1986. godine na istom Fakultetu. 1978. godine diplomirala predškolski odgoj na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. Od 1978. do 2007. zaposlena u Knjižnici Medveščak u Zagrebu na voditeljskim poslovima na dječjem odjelu i kasnije odjelu za mlade. Od 2007. godine zaposlena na mjestu docenta na Odjelu za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru. Od 2003. do 2007. godine predsjednica IFLA-ine Sekcije knjižnica za djecu i mladež, a od 2007. godine predsjednica IFLA-ine Sekcije za pismenost i čitanje (International Federation of Library Associations and Institutions). Predsjednica HKD-ove Komisije za dječje knjižnice od 1999. do 2006., dopredsjednica Hrvatskoga čitateljskog društva od 1995. do 2006. i urednica izdanja Društva, članica nacionalnog Odbora IBBY-a od 1995. (International Board on Books for Young People). Znanstveni suradnik na dva projekta: Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana Hrvatske (Sveučilište u Zadru) i Nove paradigme ranog odgoja (Filozofski fakultet u Zagrebu). Objavila više od 70 znanstvenih i stručnih radova, koautor u 9 studija i knjiga, uredila brojne publikacije s temom čitanja, pismenosti i knjižničarstva, članica uredništva tri domaća i jednog stranog časopisa, sudjeluje izlaganjima u domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima. Dr.sc. Nives Tomašević je rođena u Zagrebu 16. siječnja 1954. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti. Po završetku doktorskog studija Hrvatske kulture upisanog na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, obranila je radnju doktorskog rada pod naslovom Tranzicija u izdavaštvu i proizvodnja knjige kao kulturnoga kapitala i time stekla titulu doktora znanosti. Većinu radnog vijeka autorica je provela u nakladništvu - prvo u izdavačko-knjižarskom poduzeću »Mladost« (prvo kao konzultantica u Znanstvenoj knjižari na Cvjetnom 91

trgu, potom kao voditeljica knjižare, a zatim, sve do raspada poduzeća 1992. godine, kao pomoćnica direktora za knjigu). Potom osniva vlastitu nakladničku kuću »Slon«. Od 1995. do 1998. godine, glavna je urednica nakladničke kuće „Mozaik“. Od 1998. do 2009. radila je kao pomoćnica direktora za knjigu u nakladničkoj kući »Naklada Ljevak« gdje pokreće niz biblioteka nagrađivanih visokim priznanjima kao urednički projekti i kao autorske knjige. Od 2009. godine zaposlena je na Sveučilištu u Zadru. Tijekom stručne djelatnosti, Nives Tomašević je pokrenula veći broj biblioteka, od kojih su neke: • u nakladničkoj kući „Slon“: biblioteka za mladež i biblioteka RUKOLJUB. • u nakladničkoj kući „Mozaik“: biblioteka STRANI PISCI, biblioteka SLON za mladež. • u nakladničkoj kući „Ljevak“: biblioteka ŠKOLSKI PRIRUČNICI, biblioteka POVIJEST HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI, biblioteka POVIJEST UMJETNOSTI, biblioteka RAZOTKRIVANJA (biblioteka je 2004. dobila nagradu „Josip Juraj Strossmayer“ HAZU za najbolji izdavački projekt), biblioteka OTVORENA KNJIGA, biblioteka ACADEMICA. Značaj biblioteka također je potvrđen brojnim prestižnim priznanjima («Gjalski», «Krleža», «Matoš», «Goran», «Nazor», «Vitez», «Lovrak» i dr). Nives Tomašević govori engleski i ruski. Boravila je dva puta po tri mjeseca na specijalizaciji kod njemačkoga nakladnika „Grosshaus Weber“ iz Hamburga te više puta kod izraelskih izdavača u Jeruzalemu i Tel Avivu. Vodila je seminare iz povijesti knjige i knjižarstva za bibliotekare i voditelje knjižnica u „Mozaiku“. Sudjelovala je na svim domaćim i mnogim europskim sajmovima knjiga (Bologna, Prag, Sarajevo, Moskva, Frankfurt, Leipzig, Ljubljana). U suradnji s Nenadom Jandrićem priredila je likovnu izložbu uz obljetnicu Branka Gavelle, te izložbe o Ivani Brlić Mažuranić i Ljudevitu Gaju. Pisala je leksikografske i enciklopedijske jedinice za različita enciklopedijska izdanja. Tijekom cijelog radnog vijeka predstavljala je knjige i provodila marketinške akcije. Sudjelovala je u emisijama iz kulture i na književnim tribinama. Mr.sc. Martina Dragija Ivanović od 2005. radi kao asistentica na  Odjelu za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru. Primarni istraživački interesi autorice vezani su za izgradnju knjižničnih zbirki, menadžment i marketing u informacijskim ustanovama, vrednovanje informacijskih usluga kao i istraživanja koja se bave fenomenom informacijskog društva. Aktivno radi na projektima “Čitateljske navike i informacijske potrebe građana Hrvatske” i “Vrednovanje knjižničnih službi i usluga: akademske i narodne knjižnice” (projekte financira Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa Repbulike Hrvatske). Bigorafija radova dostupna je na stranici http://bib.irb.hr/ lista-radova?autor=271051

92

Izv.prof.dr.sc. Angelina Banović Markovska rođena je 10. listopada 1966. godine u Skopju. Diplomirala je na Filološkom fakultetu u Skopju. Magistrirala je 1999. godine, a doktorirala 2002. Od 1991. do 2003. godine radila je kao knjižničarka na Odjelu za makedonsku i južnoslavenske književnosti, a od 2003. do 2005. godine kao asistent na Filološkom fakultetu u Skopju. 2005. godine je izabrana u zvanje docenta, a trenutačno je u statusu izvanrednog profesora. Angažirana je na ovim nastavnim predmetima: Makedonska književnost u kontekstu južnoslavenskih književnosti, Od humanizma do baroka u južnoslavenskim književnostima, Nova bugarska književnost, Poststrukturalizam i dekonstrukcija, Imagologija (slika drugog u kontekstu južnoslavenskih književnosti) i Hibridni identiteti. Autorica je 4 knjige i 2 antologije: Grupni portret (kulturološki i književno-teorijski eseji). Skopje: Magor, 2007.; Hipertekstualni dijalozi: intertekstualnost i južnoslavenski literarni 20.vijek. Skopje: Magor, 2004; Likovi – antagonisti. Skopje: Magor, 2001; Interpretativne strategije (teorijsko-kritički eseji). Skopje: Đurđa, 1999.; DON’T YOU FYROM ME: suvremena makedonska priča (priredile Angelina BanovićMarkovska i Vesna Mojsova-Čepiševska), Književna revija: časopis za književnost i kulturu, god. 49./br. 2-3, 2009, Ogranak Matice hrvatskeOsijek.; A Cage of Wrinkles: poetry and childhood: A Thematic Selection of Contemporary Macedonian Poetry / selected by Angelina Banović-Markovska, [Struga]: XLVI Struga Poetry Evenings, 2007. 2009. godine bila je članica komisije za dodjelu nagrade „Roman godine“, dok je 2010. godine bila članica žirija za prestižnu nagradu „Braća Miladinovci“ koju dodjeljuje međunarodna poetska manifestacija Struške večeri poezije, za najbolju knjigu poezije na makedonskom jeziku. Trenutačno je članica Savjeta za izdavačku djelatnost na Filološkom fakultetu „Blaže Koneski“ u Skopju i predstavnica Savjeta pri Institutu za makedonsku književnost u Skopju. Slavoljub Stanković je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu, smjer filozofija. Specijalizirao je Oglašavanje na Univerzitetu umetnosti u Beogradu, te upisao doktorski studij na matičnom Filozofskom fakultetu. Apsolvirao je na Fakultetu političkih znanosti. Živi i radi od pisanja romana i reklama. Trenutno je zaposlen kao senior copywriter u marketinškoj agenciji Communis DDB u Beogradu. Autor je velikog broja reklama za domaće i inozemne brendove. Nagrađivan je i u zemlji i u inozemstvu za reklamne i filmske projekte. Napisao je romane The Box (Rende, Beograd, 2007.) i Split (Geopoetika/Algoritam, Beograd/Zagreb 2010.). The Box je preveden na engleski, a Split se upravo prevodi na češki jezik. Po romanu The Box se snima i igrani film za koji je napisao scenarij. Član je copywriterskog udruženja Worldwriters (London). Jasna Kovačević je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku južnoslavenskih jezika i književnosti, te na dodiplomskom studiju bibliotekarstva na istom Fakultetu. Trenutačno je na doktorskom studiju istoga fakulteta. Radila je kao 93

profesor hrvatskog jezika na osnovnoj školi, a od 1988. godine u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića. Od 1998. do 2007. bila je ravnateljica Knjižnice, gdje danas nakon ujedinjenja radi kao voditeljica Knjižnice. Od 2000. do 2004. bila je predsjednica komisije za upravljanje pri Hrvatskom knjižničarskom društvu, sudjelovala je na LIDAma, bila na dvije konferencije IFLE (u Durbanu – Južnoafrička Republika i Milanu), te 2008. sudjelovala na međunarodnom programu International Visitors Leadership Program u SAD-u, kao dio međunarodnog tima knjižničara i sudjelovala na ALI u Los Angelesu. U Gradu Zagrebu sudjelovala na dvogodišnjem obrazovnom ciklusu Dometi, iskustva i perspektive obrazovnog programa za organizacijski razvoj i strateško planiranje (2004.-2006.), te je članica komisije za donošenje Strateškog plana kulturnog razvoja Grada Zagreba. Dijana Sabolović – Krajina, magistra je humanističkih znanosti, knjižničarska savjetnica, ravnateljica Knjižnice i čitaonice “Fran Galović” Koprivnica od 1995. godine. Predsjednica Hrvatskoga čitateljskog društva od 1996. do 2006. godine i njegova predstavnica u Europskom odboru Međunarodne čitateljske udruge od 1996. do 2007. Predsjednica Komisije za upravljanje Hrvatskoga knjižničarskog društva od 2006. do 2010. Aktivan član Hrvatskoga knjižničarskog društva, Hrvatskog čitateljskog društva i Međunarodne čitateljske udruge (International Reading Association). Pridruženi član Udruge slijepih Koprivničko-križevačke županije. Studijski boravci u Danskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Finskoj. Stipendistica Goethe-instituta, Danske nacionalne knjižnice, Čitateljskog društva Velike Britanije, Njemačkog knjižničarskog društva, Međunarodne čitateljske udruge, Europske unije. Bavi se sociološkim aspektima čitanja, problematikom menadžmenta i marketinga u narodnim knjižnicama, uvođenjem novih knjižničnih usluga, posebice socijalnih kojima je cilj inkluzija i integracija ranjivih skupina građana u društvo. Koordinatorica knjižničnih aktivnosti na implementaciji projekta «Knjižnična usluga za slijepe i slabovidne u Koprivnici i Koprivničko-križevačkoj županiji», koji je dobio donaciju na Natječaju CARDS 2002 (pretpristupni fondovi Europske unije). Izlaganjima sudjelovala na brojnim stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu. Drži predavanja i radionice. Predavač je u Centru za stalno stručno usavršavanje knjižničara u Zagrebu. Su-urednica je zbornika „Literacy without Boundaries. Proceedings of the 14th Eurpean Conference on Reading, Zagreb, Croatia 2005“ (2007) i publikacije „Projekt Knjižnična usluga za slijepe u slabovidne“ (2007). Objavila četrdesetak znanstvenih i stručnih radova. Nagrađena Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za posebne zasluge u kulturi RH Hrvatske, te nagradom Hrvatskoga knjižničarskog društva «Kukuljevićeva povelja» za dugogodišnji rad i zapažene rezultate u unapređenju knjižničarske djelatnosti.

94

Breda Podbrežnik Vukmir, dipl.knjiž., je ravnateljica knjižnice u Kamniku od 1993. godine. Završila je studij slovenskog jezika i komparativne literature na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. 1986. godine se zapošljava kao profesorica slovenskog jezika i kao školski knjižničar u gimnaziji u Kamniku.  Stručni ispit za zvanje diplomiranog knjižničara položila je 1987. Zvanje višeg knjižničara dodijeljeno joj je 2001. godine. Od godine 2004. je predsedjenica Sekcije za javne knjižnice. Njeno stručno zanimanje je usmereno ka poticanju javnih knjižnica, čitanja, bibliopedagoških djelatnosti kako u sekciji tako i u knjižnici, gdje radi.  Autorica je nekoliko stručnih članaka i knjiga sa folklornim bajkama. Od 2010. godine je članica predsjedništva Udruženja javnih knjižnica. Katarina Krolo Žužul, mag. bibl. je knjižničar – informator na Odjelu za odrasle Središnjice Gradske knjižnice Marka Marulića Split. Diplomirana je sociologinja i magistra bibliotekarstva.

95


Knjiga i slobodno vrijeme