Page 1

...AD ASTRA Časopis Privatne varaždinske gimnazije s pravom javnosti

broj 1.

školska godina 2018./2019.


Povodom petnaeste obljetnice Gimnazije Žiger ……….. 1. Uvodnik ………………………..…………………………. 2. U ovu školu ide Dabar …………………………………… 3. Natjecanja ………………………………………………… 4. U kazalištu ………………………………………………... 5. Izvan okvira četvrtak ……………………………………. 6. Dan sigurnijeg interneta …………………………………. 7. Kokoš, slika ili jaje? ……………………………………… 8. Terenska nastava: Paklenica i Zadar …………………… 9. Colors of life …………………………………………….…10. Čajanka 4. a ………………………………………………. 11. Varaždinske barokne večeri …………………………….. 13. Svjetski dan zaštite životinja ……………………………. 14. Fotografske vježbe ……………………………………….. 14. Međunarodni dan rijetkih bolesti ………………………. 15. Financijska pismenost …………………………………… 15. Jedan dan kao gradonačelnik …………………………… 16. Zagreb i Interliber ………………………………………. 16. Tjedan obrnutih uloga …………………………..……… 17. Ominum rerum mensura homo ………………………… 18. Obilježili smo …………………………………………….. 19. Druženje s djecom iz udruge DUH ……………………… 23. U meteorološkoj stanici ………………………………….. 23. Božićna priča ……………………………………………... 24. Trčanje kao stil života …………………………………… 25.


Alkohol i mladi ……………………………….………………………...25. Internationaler Holocaust-Gedenktag ………………………………. 26. Dan ljudskih prava …………………………………………………… 27. Petak za budućnost …………………………………………………… 27. Križaljka L.I.F.E. ……………………………………………………... 28. Sicilija L.I.F.E. …………………………...…………………………… 29. Cipar L.I.F.E. …………………………………………………………. 31. Rumunjska L.I.F.E. ………………...………………………………… 33. Ostat ćemo u Hrvatskoj ………………………………...…………….. 35. Potrošnja - razonoda ili razočaranje ……………………..………….. 36. Svjetski dan jabuke ……………………...…………………………… 36. The sound of music …………………….……………………………... 37. Festival matematike ……...…………………………………………… 40. Pubquizerfahrung ……………..……………………………………… 40. London calling ……………………..………………………………….. 41. Kemija u kuhinji ……………………………………………………… 44. Maturanti 2018./2019.……………………………………..…………... 45. Razrednik o maturantima ……………………………………………..47. Razredne fotografije ……………………………………………………49. Nastava biologije u muzeju …………………………………………….51. Govorništvo ……………………………………………………………..52. Filmska umjetnost ……………………………………………………...52. Odaberi svoju školu ……………………………………………………53. Petnaest godina Gimnazije Žiger ……………………………………...56. Škola stranih jezika Žiger ……………………………………………...57.


Povodom 15. obljetnice Gimnazije Žiger Iza nas je put dug 15 godina. Nije lagan, ali je zato pun radosti druženja s mladosti, pun vedrine, učenja i spoznavanja, putovanja, muziciranja, govora, debatiranja, filozofiranja, pogrešaka i vrhunskih uspjeha. 2004. godina čini se tako dalekom… Osnovali smo našu Privatnu varaždinsku gimnaziju s pravom javnosti, koja je danas poznatija kao „Gimnazija Žiger”, po odobrenju Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Grada Varaždina, s obzirom na ime koje smo odlučili nositi. Nošeni smo bili idejom da se uspješno obrazovanje i odgoj mogu postići samo pozitivnim pristupom učeniku, u prijateljskoj radnoj atmosferi, u komunikaciji koja otvara putove za usvajanje novih znanja. Mi stvaramo prijateljsku atmosferu otvorenosti gdje se mladi ljudi dobro osjećaju, gradi se pozitivan odnos prema radu, samopouzdanje te se sklonosti i talenti lakše otkrivaju, definiraju i ohrabruju. Uvažavanje individualnih razlika karaktera učenika, različitih stilova učenja, individualnih poteškoća, interesa i prilagođavanje načina rada takvima stil su rada naših profesora zbog kojeg naši učenici ne mrze školu, već obrnuto, vole je i doživljavaju je kao svoju, kao mjesto gdje provode mnogo vremena te koje im je ugodno i drago, te ni obaveze nisu mrske. Profesori su ovdje prijatelji učenika, njihovi motivatori, uzor, orijentir, rame za plakanje. Jer učenik je naš prioritet. Zbog učenika postojimo. Uživamo u radu s njima, dio su našeg života. Program koji provodimo upravo je orijentiran na razvoj svih pozitivnih osobina, vrijednosti i neophodnih vještina za život, a uključuje Govorništvo, Filmsku umjetnost, dvojezičnu nastavu, Medijsku kulturu, Ekonomiju te mnoštvo stranih

jezika. Petnaest je generacija učenika završilo našu školu, a mnogi su već uspješno završili studije, postali vrijedni stručnjaci, poduzetnici, nastavnici … i na njih smo ponosni. O petnaestoj obljetnici naše škole možemo još samo dodati: živila nam dugo, dugo, mnogo dobrih i sretnih učenika imala, bili nam oni svi na ponos u svom budućem studiju i životu! Hvala svim profesorima koji svih ovih godina nesebično i strpljivo prenose svoja stručna znanja na nove generacije! Neka njihov žar i entuzijazam nikad ne utihnu! Čestitke Privatnoj varaždinskoj gimnaziji, svim djelatnicima i učenicima na uspješnom radu! Prof. Irena Žiger Osnivač i prva ravnateljica 1.

Varaždin, 27. svibnja 2019.


Uvodnik U rujnu nam se školska godina 2018./2019. činila dugom i zahtjevnom, a sada u lipnju nam se čini kao da je rujan bio tek prije svega tri-četiri mjeseca, a ne prije devet mjeseci. Kada su preletjeli ti mjeseci, kako je moguće da je već kraj školske godine? Što izdvojiti iz ove školske godine? Teško se odlučiti, ali čini mi se da je najveće iščekivanje bilo oko terenske nastave u Englesku. Nekima je to bio prvi let avionom, a doživljaj velegrada i šetnja pokraj povijesnih znamenitosti dio su onoga u čemu su učenici uživali. Različite tematske radionice, upoznavanje poduzeća Varaždinske županije, jednodnevna terenska u Paklenici i Zadru, razmjena učenika na Siciliju, Cipar i u Rumunjsku u sklopu Eramus+ projekta L.I.F.E., posjeti kazalištu, sajmu knjiga Interliber, muzeju Torture, aktivnosti su koje su obilježile ovu školsku godinu, a detalje o njima imate priliku saznati na sljedećim stranicama našeg školskog časopisa.

Ove školske godine oprostili smo se od izvanredne generacije maturanata. Nikola, Marko, Iva, Sara, Leticija, Tea i Stella dio su razreda koji se po svemu isticao: uspjesima, aktivnostima, suradnji s profesorima i drugim učenicima škole, ciljevima koje su si zadali… Veliko im hvala na doprinosu i tragu koji su ostavili u ovoj školi. Želim im odličan uspjeh na ispitima državne mature, a sigurna sam da ih čeka uspješna i svijetla budućnost. Gimnazija Žiger ove godine obilježava petnaestu godišnjicu osnutka. Čestitam svim učenicima, bivšim i sadašnjim, nastavnicima te vas sve pozivam na završnu priredbu, a ujedno i obilježavanje ove značajne godišnjice. Još malo i punoljetni smo! Dragi učenici, želim vam da se odmorite na ljetnim praznicima i napunite baterije. Ove ste se školske godine zaista naradili i iskazali. Sljedeće očekujem toliko, i još malo više od vas jer znam da možete sve što si zamislite. Poštovani kolege, hvala vam na suradnji i što ste više od „samo nastavnika“ našim učenicima, a posebno hvala profesorici Njegač bez koje ovaj časopis ne bi postojao.

Maja Fatiga, prof. v.d. Ravnatelja

2.


U ovu školu ide Dabar Dabar (Bebras) je međunarodna inicijativa koja promiče informatiku i računalno razmišljanje među učiteljima i učenicima, ali i u široj javnosti. Dabar je osmišljen kako bi se svoj djeci omogućilo jednostavno sudjelovanje kroz online natjecanje, koje se sastoji od niza izazovnih zadataka koje su napisali stručnjaci iz pedesetak zemalja. Iako se rješavanje zadataka temelji na informatici, možete ih rješavati i bez informatičkog predznanja. Organizator natjecanja za Hrvatsku je udruga „Suradnici u učenju” uz podršku Hrvatskog saveza informatičara, Visokog učilišta Algebra, CARNet-a te CROZ-a.

Natjecanje je održano od 12. do 16. studenoga 2018. na CARNetovom sustavu Loomen, a iz naše škole natjecalo se 11 učenika iz prvog, drugog i trećeg razreda. Svi učenici natjecali su se u kategoriji GigaDabar koja je namijenjena učenicima svih razreda srednje škole. Dabar je natjecanje gdje se nagrađuje 10 % uspješnih učenika u Hrvatskoj u pojedinoj kategoriji. U tih 10 % najuspješnijih učenika i ove školske godine plasirala se Paula Rogić, učenica drugog razreda. Čestitamo Pauli te svim učenicima koji su se natjecali i jedva čekamo Dabar 2019.

3.

piše: Maja Fatiga, profesorica Informatike


3. mjesto iz informatike na županijskoj razini Ovu školsku godinu obilježila su i različita natjecanja iz znanja. Sveukupni je dojam da je bilo dosada najviše zainteresiranih učenika. Na školskoj razini održala su se natjecanja iz: Biologije, Engleskog jezika, Fizike, Hrvatskog

jezika, Informatike, Kemije, Likovne umjetnosti, Logike i Njemačkog jezika. Sveukupno se sedamnaestero učenika natjecalo u pojedinim kategorijama. Kada uzmemo u obzir da dio učenika nije imao priliku prisustvovati natjecanjima zbog bolesti ili drugih sportskih obaveza u vrijeme održavanja natjecanja, stvarno možemo potvrditi da je interes ove godine bio veći u odnosu na prijašnje godine. Na županijsko natjecanje plasirali su se Paula Rogić iz Engleskog jezika te Matko Dupor iz Informatike. Potrebno je posebno naglasiti uspjeh Matka Dupora koji je osvojio treće mjesto na županijskoj razini u kategoriji Osnove informatike za opće gimnazije. Matko je učenik drugog razreda, a otegotna situacija je da u natjecanju Informatike učenici nisu podijeljeni po razredima, nego samo po kategorijama. To znači da se Matko natjecao i s učenicima koji su treći pa i četvrti razred te je samim time njegov uspjeh još veći. Čestitamo svim učenicima i njihovim nastavnicima!

4.


U kazalištu 28. veljače 2019. godine posjetili smo Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu kako bismo pogledali predstavu „Čini barona Tamburlana”. Radnja komedije usredotočena je na starog barona Tamburlana kojeg njegov fiškal Vrtirep pokušava prevariti, a sluga Miško uz pomoć ostalih likova

pokušava razotkriti njegovu prevaru. Baron je naivan niži plemić koji je spreman potrošiti sav svoj imetak kako bi postao izabrani poklisar u Carigradu. Je li mu to na kraju i uspjelo, saznat ćete ako pogledate komediju. U ulozi barona Tamburlana bio je Vid Balog, a u ulozi Miška, Barbara Rocco. Odlične uloge ostvarili su i Ognjen Milovanović kao mladi baron, Robert Plemić kao Pravdomerič, Denis Bosak kao Vrtirep, Zdenko Brlek kao Prefektuš, Jakov Jozić kao Gašpar i Matko Buvač kao Gregor. Predstavu je prilagodio i na scenu postavio redatelj Krešmir Dolenčić. Predstava je bila zabavna i smiješna te smo svih sto minuta uživali i smijali se. piše: Sara Kirić, 4. a

5.

Pogledali smo predstave: Malograđani Revizor Filoktet Čini barona Tamburlana.


piše: Maja Fatiga, prof.

Izvan okvira četvrtak

I ove godine nastavljamo s projektom pod nazivom „Izvan okvira četvrtak”. To je projekt kojim želimo učenicima približiti proizvodna poduzeća našeg kraja, a ovog puta imali smo priliku upoznati poduzeće Gumiimpex. Tadašnja „Obrtničko vulkanizerska radionica“ u vlasništvu gospodina Rudolfa Kirića otvorena je davne 1975. godine. 1990. godine registrirano je trgovačko društvo na lokaciji u Ulici Pavleka Miškine gdje se poduzeće nalazi i danas. Kroz naredne godine poduzeće otvara i dograđuje nove prodajne, poslovne, skladišne, ali i proizvodne prostore, ulaže u suvremenu tehnologiju i uvodi ISO norme za kvalitetu i okoliš. 2005. godine otvoren je pogon za reciklažu guma u Slobodnoj zoni Varaždin, jedinstven takve vrste u Hrvatskoj. 2013. godine proširuju svoje djelovanje i otvaraju vulkanizerski servis u Zagrebu. Njihova vizija „biti regionalni lider u gumarskoj branši, kroz reciklažu otpadnih guma obrađivati otpadne gume i proizvoditi korisnu sekundarnu sirovinu – gumeni granulat te finalne proizvode od gumenog granulata“ savršeno opisuje smjer u kojem se poduzeće razvija. Zahvaljujući predavanju gospodina Tomislava Orskoruša saznali smo mnoge detalje tih projekata, ali i same djelatnosti Gumiimpexa za koje uopće nismo bili svjesni da poduzeće provodi. Pogon za reciklažu otpadnih guma jedinstven je u Hrvatskoj, ako ne i u široj regiji, koji reciklira otpadne gume cijele Hrvatske, a kapacitet mu je takav da se otpadne gume moraju i uvoziti. Reciklažom otpadnih guma dobiva se granulat koji se koristi u građevinskim, infrastrukturnim i gospodarskim djelatnostima ili u izgradnji sportskih terena, dječjih igrališta ili centara za rehabilitaciju. Vrijedan projekt u kojem su sudjelovali su Vrata Venecije gdje su zajedno s Brodosplitom gradili brane za obranu Venecije od poplave. Politika tvrtke je takva da koristi obnovljive izvore energije kao sirovinu te brine i ulaže u okoliš. Također posjeduju i kemijski laboratorij za vlastita istraživanja vezana uz kvalitetu gume. Zapošljavaju različiti profil zanimanja od vulkanizera, kemičara, CNC operatera i programera, ekonomista i sl. Gumiimpex je renomirana tvrtka koja uspješno posluje već 44 godine te nam je iznimno drago što smo imali priliku detaljno upoznati njezine poslovne procese.

6.


Dan sigurnijeg interneta Svake godine 5. veljače obilježava se Dan sigurnijeg interneta. Ove godine Dan sigurnijeg interneta obilježava se pod geslom „Zajedno za bolji Internet“. Tema radionice koju smo odabrali bila je medijska pismenost. Što su mediji i kakav utjecaj imaju u našim životima? Što je medijska pismenost i kome je potrebno stjecanje medijske pismenosti? To su pitanja o kojima su učenici 3. a diskutirali na nastavi Informatike i povezivali ih s primjerima iz stvarnog života. Zaključili smo da je cilj medijske pismenosti osposobiti ljude za uporabu medija, ali i ono najvažnije, za kritičko razumijevanje i analiziranje informacija koje mediji prenose. Učenici svakodnevno koriste društvene mreže koje djeluju kao mediji i prenose hrpu informacija. Svi mi primamo te informacije, ponekad ih doživljavamo s više ili manje interesa, ali rijetko kada provjerimo informacije koje smo pročitali. Slijepo vjerujemo različitim portalima i izvorima, a ponekad i prenesemo tu istu informaciju dalje u digitalnom ili realnom životu. Kako bi učenici provjerili svoje znanje o lažnim vijestima i razmislili kakav utjecaj imaju lažne vijesti, riješili su kratki kviz. Zanimljiva je informacija da na webu postoje stranice gdje možete provjeriti istinitost činjenica kao što je na primjer snopes.com. To je prikladan alat kada pišete različite seminarske radove, a niste sigurni u točnost informacija koje ste pronašli. Mediji su dobri i loši, imaju pozitivnih i negativnih strana, utječu na cjelokupnu populaciju. Kako bismo mogli razlikovati dobre od loših informacija, potrebno je medijsko opismenjavanje djece, mladih, ali i odraslih koji imaju ključnu ulogu i utjecaj na oblikovanje razmišljanja mladih mozgova.

7.

piše: Maja Fatiga, profesorica Informatike


Kokoš, slika ili jaje? piše: Barbara Frntić, profesorica Likovne umjetnosti

U srijedu i četvrtak, 14. i 15. studenoga 2018. godine, učenici naše škole posjetili su Gradski muzej Varaždin kako bi sudjelovali na radionici „Kokoš, slika ili jaje?”. Riječ je o radionici koja polaznike upoznaje sa starom slikarskom tehnikom - temperom od jajeta. Učenici su dobili po jedno kokošje jaje te su trebali odvojiti žumanjak od bjelanjka (nešto što mogu iskoristiti i u kuhinji). U žumanjak su tada trebali uliti malo vode i lanenog ulja, dobro promiješati i tu tekućinu dodati u pigment u prahu. Nakon što su stvorili vlastitu temperu, svaki je učenik svojim temperama naslikao motiv po želji. Malo je reći da su učenici uživali na radionici, bili su istinski oduševljeni saznanjem kako su umjetnici nekad sami spravljali boje i koliko su se više morali potruditi da bi naslikali neko djelo dok mi danas samo odemo u dućan i kupimo gotovu temperu u tubi. To je najveća prednost praktične nastave, istinska spoznaja i potpuno razumijevanje naučenog teorijskog znanja. Na nastavi Likovne umjetnosti učenici su učili o slikarskim tehnikama, posjeduju znanje o tome kako se nekad radila tempera od jajeta, ali nisu to mogli u potpunosti dokučiti dok sami nisu uzeli jaje i napravili takvu temperu.

U našoj školi često se primjenjuje praktična nastava iz različitih predmeta, pa tako i likovnog, što ste mogli vidjeti i na našim društvenim mrežama. Uvijek se trudimo što bolje učenicima predočiti neku temu i potaknuti ih da promisle o onome što su naučili, a praktična nastava nam to omogućava. A učenici se pritom i zabave.

8.


Terenska nastava Paklenica i Zadar

Na jednodnevnoj terenskoj nastavi posjetili smo Nacionalni park Paklenicu, pogledali izložbu fo-

tografija flore i faune te Podzemni grad. Slušali smo zanimljive priče članova HGSS-a te naučili vezati razne čvorove užetom. Oko 14 sati stigli smo u Zadar te posjetili njegove najpoznatije znamenitosti. Učenici su svoje seminarske radove izlagali ispred crkve svetog Donata te na morskim orguljama.

9.


„Colors of life” Ivana Hašperger i Lovro Ćelić, naši bivši učenici, predstavili su nam europski projekt „Colors of life” na kojem su sudjelovali u sklopu svojeg fakulteta. Govorili su nam o svojim iskustvima na projektnim aktivnostima te potaknuli naše učenike da se samoinicijativno uključe u slične projekte koji im omogućuju putovanja i suradnju s mladima diljem svijeta. Cilj projekta „Colors of life” bio je osvijestiti mlade ljude o potrebi socijalne uključenosti diskriminacijskih manjina (Roma) u naše okruženje. Projekt je održan u makedonskom gradu Bitoli zato što su nam oni poslužili kao odličan primjer socijalne integracije. Već dugi niz godina rade na tome da romska populacija postane integrirana u svakom segmentu svakodnevnog života te nastoje omogućiti mladim Romima, osobito djevojkama, obrazovanje i edukaciju. U sklopu tog projekta morali smo održati radionicu u našoj matičnoj zemlji i naučeno znanje prenijeti mladim ljudima. Lovro i ja odlučili smo se na dvije radionice: „Emotional Intelligence” i „Creativity in action” zato što želimo potaknuti mlade ljude da razmišljaju o drugima, ali i samome sebi. Također ih želimo potaknuti da izađu iz svoje tzv. ugodne zone, da stvari uzmu u svoje ruke i da maksimalno iskorištavaju mogućnosti koje im se nude putem Erasmus+ projekata. Na projektu smo radili sa Sportsko Volonterskom Organizacijom Naturalista (SVON) koja se bavi poticanjem mladih ljudi da svoja znanja i kompetencije nadopunjuju uz pomoć ovakvih projekata. Zaključak cijelog ovog projekta bio bi u tome da ljudi moraju biti otvorenih umova, da moraju razmišljati svojom glavom (izvan neke kutije) te da moraju shvatiti da razlike nisu nimalo loše.

piše: Ivana Hašperger

10.


…tako je sve što ima oblik i čvrstoću, i grad i vrtovi, izašlo iz moje šalice čaja… Marcel Proust Učenici četvrtog razreda lektirno su djelo Combray francuskog književnika Marcela Prousta analizirali na pomalo neobičan način. S obzirom na to da se roman temelji na pripovjedačevim sjećanjima na djetinjstvo na koje ga potiču kolačić madelene i čaj od lipe, i mi smo potaknuti time sami sebi pripremili čajanku te pisali o tome gdje nas odvodi miris i okus kolačića u čaju.

Ova kombinacija kolačića i čaja briše sve loše misli iz moje glave. Podsjeća me na ljuljačku na kojoj sam sjedila sa sestrom prije otprilike dvanaest godina. Ljuljačka je bila točno na sredini našeg dvorišta. Nakon ljuljana otišle bismo k baki koja bi nam kuhala čaj od kamilice. U čaj bismo umakale bakine domaće medenjake i jele burek s mesom. Kolačići i čaj podsjećaju me

na rođenje moje sestre. Baka i ja sjedile smo na kauču. Ona je pila čaj od kamilice, a ja sam umakala kekse u njezin čaj. Ubrzo su došli roditelji s Mijom, mojoj malom sestrom. Također me podsjeća na trenutke kada sam imala vodene kozice i kada je jedino što sam mogla piti i „jesti” bio čaj. 11.


Kada pijem čaj pomislim na dane kada sam bolesna ležala u krevetu. Da, oni žalosni dani

kada bi me neprestano boljela glava i kada mi je jedina želja bila da samo zaspim nadajući se da sve prođe što prije. Trenutci kada sam bila čaj negdje drugdje osim kod kuće su toliko malobrojni da bi ih mogla nabrojiti na prste jedne ruke. To bi možda bio izlazak u kafić s prijateljima (iako se jedan takav izlazak pretvorio u sat učenja za ispit) ili pak posjet prijateljici. Gotovo svaki posjet prijateljici trajao bi do kasnih sati. Tada bismo nas dvije navečer na kauču zamotane u deku pijuckale čaj s okusom jagode i vanilije gledajući neki film. Sada kada pijem čaj u školi sa svojim kolegicama i kolegama, mogu uživati u smirujućoj aromi. Čak sam isprobala nešto novo - prvi put jedem kolačiće s čajem i moram priznati da ne mogu vjerovati kako se time pojača intenzitet okusa kola-

čića. No, najslađi mi je trenutak uvijek zadnji gutljaj.

Ova opuštena atmosfera kolačića i čaja me zaista smiruje. Kada pojedem kolačić umočen u čaj, vraćam se u vrijeme kada nisam imala ni jednu brigu na pameti. U vrijeme kada sam bila mala i kada mi je jedna od najvećih radosti bila isprobavanje raznih kolača i kolačića uz čaj. Najviše sam voljela bakine. Svaku nedjelju popodne kada su svi spavali, ja sam sjedila za kuhinjskim stolom s kolačima pred sobom. To bi se događalo pogotovo u kasnu jesen te u zimi. Gledala sam njemačke animirane filmove na televiziji. Kada bih završila s jedenjem i dobila onaj slati osjećaj punog trbuha, legla bih na dvosjed i zaspala.

Miris i okus čaja i kolačića podsjeća me na mog tatu i miris doma u jesen. Podsjeća me na zimske šetnje s roditeljima. Kada bismo se vratili u kuću, mama bi nam uvijek skuhala čaj. Ova me atmosfera također podsjeća na djetinjstvo i trenutke kada sam bila bolesna, ležala u krevetu, pila čaj od mente i jela čajne keksiće te gledala Barbie crtiće koje mi je donio tata. 12.


VARAŽDINSKE BAROKNE VEČERI Ovogodišnje barokne večeri održavale su se u razdoblju od 21. rujna do 3. listopada, a zemlja partner bila je Zemlja Izlazećeg Sunca – Japan. Koncerti su se održavali na nekoliko lokacija u Varaždinskoj, Krapinsko-zagorskoj te Međimurskoj županiji, ali se upravo najviše koncerata održalo u gradu Varaždinu. 1. listopada održan je koncert gudačkog kvarteta u crkvi svetog Florijana u Varaždinu. Gudački kvartet sastojao se od tri hrvatska glazbenika, ali i japanske glazbenice. Oni su: Kimiko Nakazawa (violina), Goran Končar (violina), Ljerka Končar Gamulin (violončelo) te Pavao Mašić (čembalo). Izvodili su mnoga djela Luke i Antuna Sorkočevića. Najljepša izvedena skladba bila je Sonata za violinu violončelo i basso u A-duru, Allegro stavak. Na repertoaru su imali skladbe koje su bile sporijeg, umjerenog i brzog tempa. To je bilo vrlo zanimljivo zato što je potaklo slušatelje na veću pažnju, a sami glazbenici su izmjenom tempa skladbi pokazali svoju virtuoznost koja je bila sve, samo ne mala. Također, u ovom sastavu bio je barokni instrument čembalo, koji nije baš uobičajen u današnjim orkestrima pa je to donijelo dozu elegancije i profinjenosti samom koncertu koji je trajao sat vremena. Koncert je bio toliko dobar da su gotovi svi ustali te gromoglasno pljeskali sviračima.

piše: Dominik Biškup, 2. a

13.


Svjetski dan zaštite životinja Svjetski dan zaštite životinja obilježava se svake godine 4. listopada, i to od 1931. godine kada se održala konvencija ekologa u Firenci. Glavni je cilj obilježavanja ovog dana upozoriti na položaj ugroženih životinja, ali i na poticanje svijesti o odnosu ljudi prema svim životinjama. U skladu s time i ove smo godine posjetili udrugu Spas. Odnijeli smo im hranu koje nikad nemaju dovoljno, razgovarali s volonterima udruge o borbama koje vode s financijama te se poigrali s

mačkama koje žive u udruzi. Udruga Spas osnovana je 2000. godine, a pokušava riješiti problem zbrinjavanja napuštenih, izgubljenih i odlutalih životinja s područja cijele Varaždinske županije te radi na suzbijanju okrutnosti prema životinjama.

Fotografske vježbe

Učenici 1. a razreda su se u potrazi za savršenim motivima za fotografiranje uputili u naše školsko dvorište. Uvjerili su se da se za dobru fotografiju potrebno potruditi. Pronašli su zanimljive motive i fotografirali ih iz gornjeg i donjeg rakursa te su pokazali da imaju potencijala postati odlični fotografi. 14.


Međunarodni dan rijetkih bolesti „Rijetki inspiriraju, ostavi trag“ Naše učenice 4. a razreda Tea Tomašić i Stella Zorman te učenici 3. a razreda Paula Krašek i Filip Jakupec sudjelovali su u projektu „Rijetki inspiriraju, ostavi trag” povodom Međunarodnog dana rijetkih bolesti koji se održavao u varaždinskom kinu Gaj. Projekt je bio predstavljen video prikazima koji su učenicima srednjih škola na različite načine dočarali teške probleme s kojima se suočavaju ljudi s rijetkim bolestima. Popratni sadržaj bio je podijeljen na dva dijela. Prvi film sadržavao je životne priče oboljelih osoba, a sljedeći je bio snimka kazališne predstave u sjeni. Bila je to snimka koja nam je uistinu otvorila oči i duboko nas potresla činjenicom kako se tuđi problemi olako shvaćaj te da ih radije prebacujemo na nekog drugog umjesto da se njima posvetimo. Priča na kraju pokazuje sasvim drugačiju sliku koja nam govori o boljoj budućnosti kojoj bismo mi mladi trebali težiti.

pišu: Stella Zorman i Tea Tomašić, 4. a

Financijska pismenost piše: Paula Krašek, 3. a 28. travnja u Županijskoj komori u Varaždinu održalo se edukacijsko predavanje o financijskoj pismenosti koje je organizirala i održala HANFA. Program je namijenjen svima koji žele znati više o financijama, bankama, štednjama, investicijskim fondovima... Glavni cilj predavanja bio je osvijestiti mlade da je u današnjem društvu i životu novac jako bitan te da se treba dobro i kvalitetno raspolagati njime. Predavanje za započelo kratkim animiranim filmom čiji je cilj bio da mladi shvate važnost novca. Kasnije je predstavnica jedne banke objasnila sve o platnim karticama i plaćanju internetom. Jasno je objasnila razlike između debitnih, kreditnih i revolving kreditnih kartica. Jednako bitna tema na predavanju bila su i osiguranja, s obzirom na to da je rizik sustavni dio svih poslovnih odnosa i procesa. Dvije su osnovne skupine osiguranja: životna i neživotna. Također smo raspravljali o mirovinskim fondovima i kako bi se mirovinski fond u Republici Hrvatskoj trebao povećati. Raspravljali smo i o tržištu kapitala, leasingu i faktoriranju. Sve u svemu, jedno zanimljivo predavanje na kojem smo puno toga naučili, ali i osvojili majice za naša pametna pitanja. 15.


Jedan dan kao gradonačelnik Povodom Međunarodnog dana srednjoškolaca koji se obilježio 17. studenoga, moji kolege i ja smo 15. studenoga sudjelovali na radionici „Jedan dan kao gradonačelnik” koja se održala u Županijskoj palači u Varaždinu. Organizatori radionice bili su Savjet mladih i Vijeće učenika Varaždinske županije. Cilj radionice bio je da se mlade upozna s procesom donošenja veoma važnih odluka te da im se naglasi važnost njihova uključivanja u društvene aktivnosti i projekte koji se na njih odnose. Tom je prilikom zamjenik župana Varaždinske županije naglasio kako su upravo mladi oni koji pokreću i potiču pozitivne promjene u društvu. Uz zamjenika župana na radionici su sudjelovali Lovro Lukavečki, predsjednik Savjeta mladih, gradonačelnik Novog Marofa Siniša Jenkač, dogradonačelnik Lepoglave Hrvoje Kovač te zamjenik načelnika Općine Maruševec Mario Klapša. Oni su objasnili svoje dužnosti i obaveze te pokazali kako bismo se mi kao gradonačelnici trebali ponašati. Njihova je prezentacija bila veoma korisna zato što smo kasnije u skupina dobili zadatak da osmislimo problem ili čak više njih te da ga pokušamo riješiti. Ti su problemi bili vezani iz grad, tj. uz svakodnevne probleme građana. Morali smo pomno planirati i određivati sve što nam treba da bismo riješili naš problem.

Ova je radionica bila za mene jedno veoma zanimljivo iskustvo i mnogo sam toga naučila.

piše: Vivien Agata Furdi, 3.

I ove smo školske godine posjetili sajam knjiga i učila te kupili knjige za školsku i privatne knjižnice. Pogledali smo i razne sprave za mučenje i egzekuciju ljudi kroz povijest u Muzeju torture. Najvrjedniji izlošci su repli-

ka giljotine iz 1792. godine, brnjica, užarena kruna, maska srama, stup srama, otvarač usta, čupalica, vilica za heretike, stiskalica za palce, rezalica prstiju, svrdlo za stopalo, violina, stiskalo za koljena, španjolska lomilica, strvinarova kći, stolac s čavlima, španjolska čizma...

16.


Tjedan obrnutih uloga U tjednu obrnutih uloga prijavila sam se za profesoricu matematike, engleskog i geografije. Nastavni sat matematike održala sam u trećem razredu. Pripremala sam se za nastavu jedno cijelo popodne. Mislila sam da će biti lako te da će svi odmah shvatiti gradivo koje sam predavala, ali sam bila u krivu. Nije lako predavati i biti profesor osobito ne sa samo srednjoškolskim znanjem. Engleski i geografiju sam predavala u svom razredu i prošlo je sve kako sam i planirala. Sve u svemu bilo je jako zanimljivo gledati razred i s druge strane klupe. Iva Duković Prijavila sam se za ulogu ravnatelja i profesorice psihologije te sam za iste bila i prihvaćena. Za ulogu profesora psihologije prijavila sam se jer volim taj nastavni predmet, zabavno mi je održavati prezentacije i odlična mi je priprema za buduće zanimanje kao psihologinje. Na satu koji sam održala u trećem razredu bilo je zabavno, učenici su pomno pratili i sudjelovali u nastavi te se nadam ponešto i naučili. Ulogu ravnateljice preuzela sam na cijeli dan zajedno s kolegom Dominikom Biškupom. Posao je bio zahtjevan, ubrzan, odrađivali smo puno stvari odjednom, predstavljali svoju školu u različitim osnovnim školama, odgovarali na mailove i pozive, slagali raspored, održali mali sastanak... Iako je posao bio zahtjevan, na kraju dana otišli smo kući ponosni na svoj rad. Dan zamjene uloge s profesorima pokazao mi je da je uloga profesora i ravnatelja mnogo više od toga što mi vidimo. Uživala sam u iskustvu i definitivno bih ga ponovila. Sara Kirić Prijavila sam se na natječaj u tjednu obrnutih uloga kao profesorica kemije, filozofije i hrvatskog jezika. Mislila sam kako je lako biti profesor, ali sam se iznenadila koliko pripreme mi je trebalo samo za jedan školski sat. Uvjerila sam se da nije lako prenijeti znanje grupi tinejdžera od kojih polovica sluša, a polovica ne. To je svakako bilo jedno dobro iskustvo koje ću pamtiti i zbog kojeg ću poštovati profesore. Leticija Krklec

Smatram kako je to bilo vrlo zanimljivo iskustvo i da sam naučila dosta vrijednih lekcija. Bio je to jedinstven način da doživim dan kao profesorica te mnoge probleme i odgovornosti koje dolaze s profesijom. Sada mogu iskreno razumjeti kako se profesori osjećaju nakon vođenja nastave „previše uzbuđenim” učenicima. A trebalo bi se i napomenuti kako sam ja za razliku od cijelog školskog dana trebala predavati samo jedan školski sat. 17.

Tea Tomašić


Omnium rerum mensura homo!

Vitruvijev čovjek Leonardo da Vinci Uspoređivali smo predložene savršene proporcije ljudskog tijela s našim proporcijama.

Obišli smo odabrane lokalitete u Varaždinu, transkribirali i preveli latinske natpise, istraživali povijest građevina i kontekste u kojem su natpisi nastali. 18.


Obilježili smo... Međunarodni dan žena Dominik Biškup je kao zamjenski ravnatelj svojim suuče-

nicama poklonio ruže.

Dan šarenih čarapa Šarenim čarapama obilježili smo Dan osoba s Down sindromom.

Svjetski dan šešira Pobjedničku odjevnu kombinaciju sa šeširom imala je Iva Duković, učenica četvrtog razreda.

19.


Svjetski dan videoigrica Svjetski dan igranja videoigrica obilježili smo školskim prvenstvom u igranju Tetrisa. Pobijedila je Klara Margeta Zgrebec sa 24 763 boda.

Svjetski dan kravate Taj smo dan nosili kravate, snimili filmić o povijest kravate te snimili fotografiju u dvorištu škole.

Svjetski dan šešira Raznovrsnim šeširima te zanimljivim kvizovima upoznali smo se s poviješću ovog najpoznatijeg pokrivala za glavu.

20.


Maškare Jedini dan u godini kad u školu možete doći obučeni u bilo što. Nagradu za najbolju masku osvojila je Klara Margeta Zgrebec iz prvog razreda.

Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva 22. veljače obilježili smo glagoljaškom radionicom. U glinene pločice upisivali smo svoja imena, poruke i citate na glagoljici. Bilo je veoma zabavno i poučno.

21.


Obljetnica rođenja Charlesa Baudelairea Najpoznatiji francuski pjesnik rodio se 9. travnja 1821. godine. Učenici ga vole jednako kao i Poea koji mu je bio veliki uzor. U čast njegova rođendana istraživali smo njegov boemski život, čitali zabranjene pjesme i interpretirali ih.

Međunarodni dan društvenih igara Taj smo dan obilježili igranjem ljudskog „Čovječe, ne ljuti se!”

22.


Druženje s djecom iz udruge DUH „Dječja udruga Hrabrost“ ili DUH je udruga koja je neprofitna, nevladina humanitarna organizacija, registrirana u Republici Hrvatskoj 2003. godine. Od svog početka, udruga je okupljala djecu s invaliditetom i omogućavala im da se zabavljaju i druže. Udruga tijekom godine organizira razne radionice u koje se također mogu priključiti i volonteri. Stoga smo u subotu, 9. ožujka, u pratnji profesorice likovne umjetnosti, Barbare Frntić, otišle na mjesto okupljanja društva ,,Naša djeca’’ te sudjelovale u radionici kao volonterke gdje smo pomagale ostaloj djeci i mladima napraviti neki kao „štit jajetu”. Oni su kasnije bacali ta jaja s ciljem da vide jesu li svoje jaje uz pomoć svoje kreativnosti zaštitili dovoljno dobro. Dakle, dobili smo razne materijale koje smo zamatali i lijepili na ta jaja. Svi su se trudili napraviti što bolji štit kako njihovo jaje ne bi puklo. Zatim smo otišli ispred ulaza zgrade u kojoj smo bili te su ostala djeca bacala svoja jaja. Nažalost, nisu svi uspjeli u tome da im jaje ostane čitavo. Nakon što smo očistili „nered”, otišli smo odigrati još jednu igru. Za kraj smo se malo zasladili uz pjevanje pjesama. To je bilo jedno zbilja lijepo iskustvo za nas i rado bismo opet otišle tamo.

pišu: Paula Rogić i Vivien Furdi

U meteorološkoj stanici Svoj su sat Geografije 8. travnja učenici prvoga razreda proveli u meteorološkoj stanici Varaždin. Tamo su upoznali mjerne instrumente i načine mjerenja na temelju kojih se izrađuju sinoptičke karte i informacije koje se prikazuju u vremenskoj prognozi. Po povratku u školu učenici su povezali fotografije 11 mjernih instrumenata s opisom i nazivom.

23.


Božićna priča

U pripremi i izvedbi dramske adaptacije Božićne priče Charlesa Dickensa sudjelovali su svi učenici naše škole. Veliki pljesak publike bio je dokaz da su se naporne probe i sve pripreme itekako isplatile.

Učenici naše škole marljivo su pripremali božićne ukrase i čestitke koje su prodavali nakon predstave te time potpomognuli rad Udruge DUH koja pomaže djeci s teškoćama u razvoju.

Za glazbenu podlogu božićnog druženja pobrinuli su se naši bivši učenici Lara Vuković i Dominik Delić, uz pratnju profesora Petra Babića.

24.


Oduvijek sam volio trčati. Kao mali cijele sam dane provodio vani s prijateljima trčeći. Jednog dana tata je došao na ideju da krenem trenirati atletiku. Ta ideja mi se nije baš svidjela, ali sam nakon dugotrajnog nagovaranja ipak pristao. Tata me odveo na stadion gdje su se održavali treninzi i natjecanja. Kada sam ušao u dvoranu sve mi je bilo čudno. Najgore od svega je bilo to što nisam poznavao nikoga. Prvi tjedni bili su mi užasni, ali nakon nekog vremena stekao sam i prve prijatelje. Atletika me sve više i više počela zanimati te sam nakon mnogo godina treniranja zavolio taj sport. Otkrio sam i svoj talent, brzo trčanje te sam tako iz disciplina 60 metara, 100 metara i 4 X 100 metara postigao veoma zadovoljavajuće rezultate. Na državnom natjecanju 2014. godine osvojio sam 5. mjesto, a moj klub bio je državni prvak u disciplini 4 X 100 metara.

Iduće tri godine na svakom natjecanju moja ekipa je bila prva i bili smo najbolji svake sezone. Trenutno smo među najboljima, ali ne i najbolji. Nadam se da će se to ubrzo promijeniti.

piše: Leon Vuković, 3. a

Alkohol i mladi

piše: Lovro Ranković, 2. a

Siguran sam da znate da sve više mladih u današnje vrijeme vikendima izlazi u noćne klubove i opija se, a sigurno ste i vi sami to barem jednom iskusili. Naravno, svima je to zabavno, ali uvijek postoje neke posljedice. Ljudi često postaju ovisni o alkoholnim pićima ili od toga obole. Prevelika konzumacija alkoholnih pića može ugroziti normalnu funkciju ljudskih organa i ozbiljno narušiti ljudsko zdravlje. No, osoba ovisna o alkoholu ne šteti samo sebi nego i drugima. Takve osobe često postaju nasilnici u društvu, ali i u obitelji. Psihička oboljenja uzrokovana alkoholizmom ne mogu se samo tako lako riješiti savjetovanjima ili odlascima u posebne institucije. Sasvim je jasno da alkoholizam ostavlja dugoročne posljedice. Prema zakonu Republike Hrvatske mlađima od 18 godina nije dopuštena kupnja alkoholnih pića. Unatoč tome postoje noćni klubovi i kafići koji prodaju alkohol maloljetnicima koji se zbog toga osjećaju „cool” ignorirajući posljedice koje dolaze dan poslije. Takva na prvi pogled zabavna opijanja mogu dovesti do teške ovisnosti i ozbiljno naštetiti ljudskom zdravlju. Konzumiranje alkoho-

25.

la ne utječe štetno samo na nas i naše tijelo, nego i na naše društvo, obitelj i okolinu.


Internationaler Holocaust-Gedenktag Am 27. Januar ist Internationaler Holocaust-Gedenktag. An diesen Tag wird an die Opfer des Nazionalsozialismus, an die systematische Ermordung der Juden durch die Nazis von 1933 bis 1945 erinnert. Um diese Geschenisse und Folgen besser zu verstehen, haben sich am Donnerstag, den 24. Januar 2019 die Klassen 2A und 3A mit diesem Thema näher auseinandergesetzt. Das Wort Holocaust kommt ursprünglich vom griechischen holócaustos und bedeutet „vollständig verbrannt“. Seit Hitler die Macht ergriff, gewann der Antisemitismus und damit die Judenverfolgung und –hass an Gewicht. Der Holocaust lässt sich in mehrere Phasen einteilen, jedoch haben wir uns im Unterricht größtenteils mit der Deportation in Arbeits- und Vernichtungslager, Massenexekutionen und Vergasungen beschäftigt. Die Schüler konnten sich ein Bild davon machen, wie zu jener Zeit die Juden und andere ethnische Gruppen von den Nazis behandelt worden sind. Anhand einer Karte konnten sie sehen, wie viele Konzentrataionslager (KZs) es eigentlich gab. Es gab Arbeits- und Vernichtungslager. Die KZs Auschwitz

in Polen und Buchenwald in Deutschland hatten wir als unsere Beispiele genommen. Wir besprachen, was eigentlich diese Begriffe bedeuten. Wir sahen ein Video, wo beschrieben wurde, wie die inhaftierten Menschen von der SS behandelt worden sind. Ihnen wurden ihre persönlichen Habseligkeiten entnommen, alles, auch ihre Leichen wurden z. B. zum Düngen der Felder wiederverwertet. Menschen wurden ahnungslos vergast. Vor Kindern wurde auch kein Halt gemacht. Zwilinge wurden barbarichen Experimenten unterzogen und von 1500 Paaren überlebten nur 100. Weiterhin machten wir eine Führung durch das KZ Buchenwald anhand einer wahren Bildergeschichte und Nacherzählung der Lebensbedingungen der Häftlinge. Wir sahen die Gedenktafel mit allen Nationalitäten, die im Lager ermordet wurden. Kroaten waren auch dabei. Außerdem bekammen wir auch einen Einblick wie groß der ganze Lagerkomplex war, mit seinen Baracken, Wachtürmen und anderen Gebäuden. Wir stellten fest, dass die Baracken nicht mehr erhalten sind, sondern nur der Eingang und das Krematorium. Nicht nur das wir schockiert von den ganzen Geschichten über die Verhältnisse wa-

ren, sondern wir waren von den Bildern entsetzt, die Amerikaner, die das Lager befreiten, machten. Unzählige gestappelte tote Köper. Als letztes sprachen wir darüber, dass wir die geschichtlichen Ereignisse nie vergessen dürfen, denn Fremdenhass weilt auch heutzutage unter uns. Wir müssen uns mit diesem wichtigen Thema auseinandersetzen, damit wir nie vergessen, wozu die Menschheit fähig ist und damit wir gegen solche Weltanschauengen zu kämpfen lernen.

piše: Zvonka Bratuša, Deutschlehrerin

26.


Dan ljudskih prava Dana 10. prosinca obilježava se međunarodni dan ljudskih prava. Učenici naše škole prigodno su obilježili taj važan datum kada je potpisana Opća deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima 1948. godine. Tada je prvi put u povijesti čovječanstva priznato pravo svih ljudi na život, slobodu i sigurnost bez ikakvih razlika. Obilježavanjem Međunarodnog dana ljudskih prava se jednoznačno

ističe značaj Deklaracije u navođenju činjenice da se ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Deklaracija time predstavlja opći standard za sve ljude i narode, naglašavajući da svaki pojedinac i svaki član društva treba nastojati kroz poučavanje i obrazovanje promicati poštovanje ovih prava i sloboda te naprednim nacionalnim i međunarodnim mjerama osigurati djelotvorno priznavanje i poštovanje ovih općih prava. Učenici su predavanjem, prigodnim kvizom, izradom plakata i snimanjem videa obilježili taj va-

žan dan za povijest čovječanstva i poslali poruku kako kao pojedinci, imamo obavezu kroz obrazovanje podizati društvenu svijesti o poštivanju ljudskih prava i sloboda.

piše: Maja Križanec Cvitković, vjeroučiteljica

Petak za budućnost Globalnom štrajku učenika za klimu, koji se u Hrvatskoj održao u petak 15. ožujka, pridružili su se i učenici naše škole. Prosvjed za klimu održao se u Zagrebu, Puli, Splitu i Osijeku. Ovi su školski prosvjedi inspirirani pokretom petka za budućnost koje je pokrenula Greta Thunberg. Okupljanje varaždinskih srednjoškolaca započelo je na Kapucinskom trgu odakle su krenuli prema Korzu gdje je prosvjed i održan. Prosvjedom u petak htjeli smo podići svijest o današnjem lošem stanju u kojem se Zemlja nalazi. Ako ne učinimo ništa do 2050. godine, Zemlja bi mogla ostati bez pitke vode s lošim uvjetima za život. Nadamo se da će se situacija u svijetu poboljšati te da ćemo uspjeti uljepšati budućnost za nas i nove generacije.

27.

piše: Klara Margeta Zgrebec, 1. a


28.


Kao i prošle školske godine, i ove je gimnazija Žiger organizirala putovanje na Erasmus+ pro-

jekt za svoje učenike. Ovaj put to je bilo putovanje na Siciliju, otok na jugu Italije. Ono što je bilo potrebno za odlazak na Siciliju bilo je prijaviti se na natječaj. Preduvjeti za odabir bili su: dobre ocjene, uzorno vladanje te motivacijsko pismo što nama nije bio nikakav problem. Rezultate

Prvi dan projektnog susreta bio je rezerviran za dola-

natječaja saznali smo već nakon tjedan dana. Za

ske gostiju te nismo imali nikakve obaveze. Hotel u

projektno putovanje odabrane su Emina, Zrinka i

kojem smo bile smještene bio je vrlo zanimljiv jer je

ja (Marta). S obzirom na to da nam je ovo bilo

svaka soba bila tematska. Nakon što smo se smjesti-

prvo takvo putovanje, jako smo se veselile, ali

le, otišle smo zajedno s našom profesoricom ručati u

nas je i naravno bilo pomalo strah svega.

obližnji restoran. Nakon ručka imale smo slobodno

Na put smo krenule 20. listopada u subotu na-

vrijeme za odmor.

večer, uz vodstvo profesorice Maje Fatige. Kre-

U ponedjeljak učenici tog grada nisu imali nastavu

nule smo kombijem iz Varaždina te se oko 6 sati

zbog nevrijemena koje je pogodilo grad dan prije pa

ujutro drugog dana ukrcale na avion u Veneciji.

smo taj dan obišli grad s ostalim učenicima koji su bili

Već za sat i pol bile smo na Siciliji. Iz aerodro-

na projektu. Ubrzo smo se sprijateljile sa Španjolcima

ma u Cataniji uputile smo se autobusom prema

s kojima smo se i nastavile družiti. Piazza Armerina je

Piazzi Armerini.

veoma zanimljiv gradić. Njegove uske ulice ukrašene su raznim cvijećem i ispunjene talijanskim restoranima na svakom uglu. Definitivno najzanimljiviji dio je bio Gradski muzej s haljinama povijesnih vladarica.

29.


U srijedu smo posjetili srednju školu u kojoj smo prezentirale o običajima svoje zemlje te narodnim nošnjama. Poslije toga je slijedio kratki film koji su snimili učenici te škole o problemima dolaska imigranata, njihovu zapošljavanju u Italiji te kako im pomoći. Sljedećeg dana krenuli smo na Etnu. Moglo bi se reći da je to bio jedan od najzanimljivijih dana. Do planine smo se uspele žičarom iz koje smo imale predivan pogled na Siciliju. Vrijeme je bilo lijepo i sunčano. Napravile smo nekoliko fotografija te smo već morale krenuti dalje. Tog dana smo svi zajedno večerali te se nakon toga družili. Zadnjeg dana, u petak, posjetile smo vijećnicu te Villu Romana del Casale koja je pod zaštitom UNESCO-a. Tamo smo vidjele kako su Rimljani nekoć živjeli, trenirali te se zabavljali. Nakon toga je slijedilo pakiranje i povratak u Varaždin. S obzirom na nova sklopljena prijateljstva, odlazak iz Piazze Armerine nam je svima teško pao, ali smo svi međusobno razmijenili brojeve te smo i dalje u kontaktu.

Sve u svemu, na ovoj smo razmjeni naučile mnogo o drugim kulturama, običajima drugih zemalja, poboljšale govorenje stranog jezika, te najbitnije sklopile nova prijateljstva.

piše: Marta Marciuš, 2. a

30.


Limassol proširio vidike i donio nova iskustva Učenici i profesorice Privatne varaždinske gimnazije proveli su tjedan dana u ciparskom gradu Limassolu u sklopu projekta Erasmus+ "Love is for everyone". Cilj projekta je razvijati i širiti tolenarciju među mladima, prihvaćati druge i drugačije te upoznavati različite kulture, narode i njihove običaje. U projekt su

osim Hrvatske uključene i Makedonija, Cipar, Španjolska, Rumunjska i Italija. "Bilo je jako zanimljivo sudjelovati u razmjeni učenika. Upoznao sam mnogo novih prijatelja, kultura i ono najbitnije, stekao puno korisnih iskustava. Hrana je vrlo ukusna i dosta se razlikuje od naše. Imaju mnogo sljedova koje jedu u malim količinama, a ono što mi je najviše ostalo u sjećanju je to da jedu salatu ne kao dodatak glavnom jelu već kao samostalno predjelo", rekao

je Dominik Biškup, jedan od učenika. "Erasmus projekt bio je odlična prilika da upoznam nove ljude, kulturu i novu državu. Cipar je zemlja koje me apsolutno oduševila - od prefine hrane, plaža i predivne gradske jezgre pa sve do ljudi koji su jako gostoljubivi i smireni. Jako mi se sviđao posjet Afroditinim stijenama, a posebno lijep utisak je na mene ostavila šetnja uz obalu grada Limassola", oduševljeno priznaje Paula Krašek.

31.


Škola domaćin u Limassolu bila je IMS, privatna škola za matematiku i znanost. Njihov se školski kurikulum razlikuje od državnih. Nastava traje tri godine i nema dobne granice za upis, već se vrednuju učeničke sposobnosti. Nastava traje od 9 do 14.30, a nastavni sat traje jedan sat. Učenici mogu birati nastavne predmete prema vlastitim interesima kao što su matematika, engleski, francuski, umjetnost, glazba, psihologija, ruski, statistika, povijest ili kritičko mišljenje. Nastava se izvodi na engleskom jeziku, a učenici nakon završene škole upisuju prestižne fakultete u inozemstvu. "Edukacijski sustav u IMS-u mi se jako sviđa zato što učenici sami odabiru predmete koje žele učiti te tako zaobilaze slušanje i učenje predmeta koji im nikada neće trebati s obzirom na odabir budućeg fakulteta i posla", rekao je Dominik Posljednji sastanak održat će se u travnju u Rumunjskoj, a pripreme za projektne aktivnosti već su u tijeku.

piše: Neda Njegač, prof.

32.


Fritulama zaključili dvogodišnji projekt „Love is for everyone” Petodnevnim edukativnim i radnim posjetom rumunjskom gradu Galatiju, učenici i profesori Gimnazije Žiger zaključili su dvogodišnji Erasmus+ projekt „Love is for everyone” ili L.I.F.E. U taj su projekt koji promiče toleranciju, jednakost i svačije pravo na prihvaćanje i ljubav, uz Hrvatsku bile uključene škole iz Španjolske, Makedonije, Italije, Cipra i Rumunjske. Učenice Paula Rogić, Vivien Furdi i Tea Tomašić, uz pratnju profesorica

Maje Ferenec Kuća i Nede Njegač, predstavljale su Gimnaziju Žiger u projektnim aktivnostima u srednjoj školi „Elena Doamna”. To je srednja škola prehrambenog usmjerenja koja priprema učenike za prehrambenu industriju pa tako učenici praktičnom nastavom upoznaju proces proizvodnje gotovo svih prehrambenih proizvoda, od kruha do piva. Najteži, ali i najzabavniji zadatak u ovom projektnom tjednu bila je priprema nekog tradicionalnog jela iz Hrvatske. „Namjeravale smo peći štrukle, ali smo shvatile da bi to bilo prezahtjevno pa samo se odlučile za fritule. Učenice su se dobro snašle u pripremi fritula koje su brzo nestale s našeg tanjura”, rekla je profesorica Njegač. Svaka je zemlja pripremala svoje tradicionalne recepte, pa su tako Španjolci pripremali omlet s krumpirom i lukom, Ciprani mesne okruglice, a Talijani slavni tiramisu.

piše: Neda Njegač, prof. 33.


Uz edukativne radionice, učenici i profesori posjetili su Transilvaniju – dvorac Bran poznatiji kao dvorac grofa Drakule te dvorac Peles, raskošnu renesansnu rezidenciju kralja Karla I. Uz to, posjetili su i etnoselo Galati gdje su degustirali tradicionalnu rumunjsku hranu, botanički vrt Galati te prirodnoznanstveni muzej s brojnim primjercima riba i školjkaša. Učenici i profesori imali su priliku razgovarati s prefektom okruga Galati, Dorinom Otrocolom, koji im je objasnio rumunjski politički sustav te svoje obaveze i dužnosti. Za kraj projekta uče-

nici i profesori su u gradskome parku dijelili crvene balone te poruke vezane uz toleranciju i ljubav. „Sudjelovala sam u projektnim aktivnostima u tri države. U projekt su bile uključene škole različitog usmjerenja, od privatne srednje matematičke i znanstvene škole s Cipra, osnovne škole u Makedoniji ili prehrambene srednje škole u Rumunjskoj. Ono što mi se posebice svidjelo bilo je upoznavanje različitosti u pristupu nastavi, učenicima i školstvu općenito”, rekla je profesorica Njegač.

Ovim projektom Gimnazija Žiger završilaje svoj drugi dvogodišnji projekt, a u pripremi i izradi su novi projekt s novim idejama i partnerima.

34.


Učenici naše škole, Leon Vuković, Paula Krašek i Dominik Biškup razgovarali su s Kinezima koji su doselili u Hrvatsku i u Školi stranih jezika Žiger uče hrvatski jezik. Odgovorili su na nekoliko pitanja o tome kako im je ovdje i što rade. Cjeloviti razgovor možete pročitati u nastavku. Koliko dugo već živite u Hrvatskoj? Naša obitelj u Hrvatskoj živi već 6 godina.

Zašto ste se odlučili preseliti baš u Hrvatsku? Jedan od razloga je bio zato što se mama mog supruga udala za Hrvata, a i Hrvatska je jako lijepa zemlja gdje život nije tako ubrzan kao što je bio u Kini. Čime se bavite sada kad živite u Hrvatskoj? Trenutno sam domaćica, ali moj muž je turistički vodić.

Kako se Hrvati odnose prema vama? Hrvati su poprilično ljubazan narod i dobro se ponašaju prema nama. Smatrate li da je Hrvatska bolja zemlja za život nego Kina, i zašto? Mi jako volimo Hrvatsku, ima ljudi koji su ljubazni, a i Jadransko more nam se jako sviđa. Preferimo život koji živimo u Hrvaskoj više nego onaj u Kini. Također vaša hrana je jako ukusna. Što vam se najviše sviđa u našoj zemlji? Hrvatska ima jako dobru hranu, a i zemlja općenito nije skupa. Imate li prijatelje u Hrvatskoj? Imamo, ali ne puno. Možda njih troje samo. Nedostaje li vam vaša zemlja? Da.

35.

Planirate li se vratiti u Kinu? Planiramo ostati u Hrvatskoj. Kinu ćemo posjetiti svake 3-4 godine.


Potrošnja – razonoda ili razočaranje? Zašto proizvodi imaju uporabnu i simboličku vrijednost te zašto je potrošnja postala oblikom razonode? Kako potrošnja utječe na naš život, radimo li zbog toga više i time gubimo slobodno vrijeme ili postajemo slobodniji u izražavanju vlastite osobnosti? Učenici 3. razreda bavili su se time tijekom obrade nastavne jedinice Kultura u suvremenom društvu. Potrošačko društvo kao pojam veže se uz sveprisutno obilježje modernih društava – potrošnju. Društveni položaj počeo se određivati izgradnjom životnog stila, a koji uključuje stjecanje određenih dobara. Tržiš-

te je počelo zahvaćati sva područja života. Osvrnuli smo se na poznati Black Friday koji je sve popularniji u Hrvatskoj, a u Americi poprima zabrinjavajuća obilježja nehumanog ponašanja gdje ljudi gube kontrolu i mahnito kupuju, neki put doslovno gazeći druge ljude. Kupujemo jer nam nešto treba, no sve više zato da se oraspoložimo ako smo loše volje ili počastimo ako smo doživjeli neki uspjeh. Budući da su trenutno sveprisutne tzv. ,,siječanjske rasprodaje˝, budite razumni i ne kupujte nešto samo zato jer je jeftino. Većinu toga možda nikad nećete nositi i stoga baciti, a ako već imate takvih suvišnih stvari radije donirajte nekome jer je nekome ,,već viđena˝ majica možda ne samo simbolički vrijedna, već ima onu osnovnu funkciju – štiti tijelo. I ne zaboravite svoja potrošačka prava jer stvari koje kupujete ne biraju vas, nego vi njih te imate pravo na kvalitetan i ispravan proizvod. Svi mi trošimo, no ne smijemo dopustiti da stvari postanu same sebi svrha jer, naposljetku, stvari nas ne mogu usrećiti ako ih ne možemo s nekim dijeliti. ,,Kad iz života oduzmete višak stvari i višak materijalnih očekivanja, ostane samo ono bitno – ono što vas iznutra ispunjava.˝

piše: Anica Fatiga, profesorica Sociologije te Politike i gospodarstva

Svjetski dan jabuka Svjetski dan jabuka obilježava se 21. listopada, i to od godine 1990. kada je londonska organizacija

Commmon Ground zaključila da i jabuke trebaju svoj dan. Jabuka je jedna od najrasprostranjenijih vrsta voća, a izuzetno je zdrava jer potiiče rad imunološkog sustava, smanjuje kolesterol, a dobra je za probavu i ugodan san.

36.


The sound Dominik i Laura u svijet mjuzikla Naši učenici, Dominik Biškup i Laura Cahun, prošle su godine sudjelovali u velikim glazbeno-scenskim projektima. O tome kako su se pripremali za svoje nastupe u mju-

ziklima, kako su izgledale probe te svoje osobne doživljaje podijelili su s nama u ovom kratkom intervjuu. Kako ste saznali za mjuzikle u kojima ste sudjelovali? Dominik: Preselio sam se iz Srednje škole Ivanec u Privatnu varaždinsku gimnaziju te upoznao profesoricu Martinu Jakšić Rodiger koja predaje Glazbenu umjetnost. Kad je ona čula čime se bavim u svoje slobodno vrijeme, predložila mi je da odem na audiciju za mjuzikl „Jadnici“. Laura: Za mjuzikl „Glazba srca mog” saznala sam u Glazbenoj školi koju pohađam već 8 godina.

Zašto ste se odlučili prijaviti? Dominik: Moram priznati da sam se u početku dosta protivio jer čim čujem riječ audicija mrak mi pada na oči. Mislio sam da nemam nikakve šanse da uspijem proći jer je to bio zaista velik projekt, a moje primarno zanimanje nije glazba, nisu mjuzikli već škola i nikad se dosad nisam bavio nečim sličnim. Nakon nagovaranja roditelja i apsolutno svih prijatelja da odem i da probam, to sam napravio i uspio. Laura: Uvijek sam se htjela okušati u nečemu novom poput mjuzikla. Na audiciju sam se prijavila sam se na nagovor prijateljice. Zahvalna sam joj što me prisilila da odem s njom na audiciju.

Što ste morali napraviti da postanete dio ekipe? Dominik: Što se tiče same audicije morali smo svašta glumiti, plesati i pjevati. Meni je to više ličilo na svakakve bezvezne ludorije, ali dramskim i glazbenim stručnjacima je to ono „nešto“. Stavljali su nas u razne situacije da vide kako reagiramo i kako proživljavamo iste. Laura: Konkurencija je bila velika. Prijavilo nas se tridesetak, a primili su četrnaest. Audicija se sastojala od pjevačkog i plesnog djela. Uz strah i tremu upala sam u ekipu koja mi je postala nova obitelj. 37.


of music Koja je bila tvoja uloga u mjuziklu? Dominik: U mjuziklu sam glu-

mio zaista mnogo uloga - od zatvorenika, gosta, siromašnog čovjeka, porote, pijanog čovjeka, studenta. Najdraža uloga mi je bila uloga studenta koji se bori za bolji život i budućnost u cijelom drugom činu. Laura: Moja uloga u mjuziklu je bila zločesta cura Lili. Sama pomisao na mene u toj ulozi znala me nasmijati, ali na prvoj izvedbi mjuzikla shvatila sam da je upravo ta uloga bila za mene.

Kako su izgledale pripreme? Dominik: Pripreme su bile vrlo zahtjevne i bilo ih je zaista mnogo, gotovo je to nemoguće objasniti. Moj dan je izgledao tako da sam ujutro otišao u školu. Nakon što je završila nastava u 15.30, otišao sam na ručak i u 17 sati već je bila zakazana proba koja je trajala do 22 ili 23 sata, i to tako dva mjeseca. Najprije smo uvježbavali samo glazbene dijelove u Varaždinu. Zatim smo svaku subotu od 10 sati ujutro do 17 sati poslijepodne bili na glumačkim probama bez glavnog redatelja jer smo trebali prvo dobiti nekakav dojam o samom mjuziklu uopće, tekstu, glazbi i sličnom. Nakon otprilike mjesec i pol dana proba, počeli smo s glavni pripremama u Areni Varaždin. Vježbali smo s tekstovima, zatim bez istih, pa uz glazbu, pa sve napamet, na kraju s rekvizitima i zadnja dva tjedna s kostimima. Pripreme su bile toliko zahtjevne i česte da zadnjih tjedan dana nisam pohađao školu. U tom periodu imali smo probe od jutra do ponoći. 38.


Što ti je bilo najteže: pjevati, plesati ili glumiti? Dominik: Najteže je sve odjednom. Kad trebate točno i glasno pjevati, pokazivati emocije glumom i još na sve to onda i plesati . Laura: Mjuzikl je glazbeno-scensko djelo koje podrazumijeva pjevanje, plesanje i glumu. Sve tri komponente su vrlo zahtjevne i opširne. U songovima smo trebali moći ujediniti sve tri stvari. Izdvojila bih

da je najteže bilo spojiti pjevanje i plesanje jer podrazumijeva veliku koncentraciju da bi sve izgledalo kako treba.

Izdvoji jedan tebi najdraži trenutak. Dominik: Definitivno jedan od najdražih i najljepših trenutaka je kad se nakon premijere otvore zastori, kad krene pljesak i nakloni. Sve radite do tog trenutka, to je neki vrhunac koji želite postići. Za vrijeme mjuzikla vi ne vidite publiku jer od svih reflektora i odbljesaka sve izgleda crno. I onda kad se uga-

si nekoliko reflektora, kad vidite koliko ljudi stoji i glasno plješće i nagrađuje vaš trud za ono za što ste se borili i mučili zadnja dva mjeseca. Ma nemoguće je to opisati, zaista je jako, jaakkkoo teško to dočarati, to treba jednostavno doživjeti! Laura: Najdraži, najljepši i najbitniji trenutak koji sam doživjela u sklopu mjuzikla je bio završetak zadnjeg songa te ponovno podizanje zastora. Taj trenutak i toliku sreću doživjela sam šest puta na svim izvedbama. U te dvije minute naklona svi smo bili izuzetno ponosni i sretni. Pamtit ću to još dugo.

Biste li htjeli ponoviti to iskustvo da vam se opet pruži prilika? Dominik: Naravno! Bio bih vrlo sretan kad bih mogao ponovno sudjelovati u nečem sličnom. Bez obzira na to koliko probe bile zahtjevne, uz zezanciju i dobre ljude to sve postaje zadovoljstvo. Također, htio bih ponovno sudjelovati u istom jer upoznate toliko novih i posebnih ljudi da je to nevjerojatno. Laura: Kada bi mi se ponovno pružila prilika za nešto od toga, vrlo rado bih ponovila to iskustvo. 39.


Festival matematike 25. travnja u dvorani Gospodarske škole u Varaždinu održan je 5. Festival matematike. U natjecanju sudjeluju timovi sačinjeni od četvero učenika različitih razreda srednje i osnovne škole.

Test se sastoji od 3 skupine zadataka različitih bodovnih vrijednosti i težine te obuhvaća gradiva sva četiri razreda srednje škole. Naša je škola ove godine zauzela 28. mjesto.

piše: Matko Dupor, 2. a

Pubquizerfahrung Am 15. Mai hatte die 1., 2., 3. und 4. Klasse ihre erste Pubquizerfahrung. Gespielt wurde in Teams, 4. Klassen, 4 Teams. Die Kategorien waren Allgemeinwissen, Musik, Film, Wer bin ich? Was kann ich? Das Spielklima war elektrisierend, die Antworten sprudelten nur so aus den Kandidaten. Leider war die Zeit knapp, um die lustigste und bewegugsreichste Kategorie zu spielen und somit konnte kein Sieger gekürt werden. Das bedeutet im nächsten Schuljahr gibt es eine Wiederholung mit neuen Kategorien und spannenden Fragen.

piše: Svijetlana Spudić Grđan, profesorica Njemačkoga jezika

40.


London calling... Višednevna terenska nastava u Englesku dugo se i s nestrpljenjem iščekivala, što je i razumljivo s obzirom na to da je upravo ova destinacija bila velika želja učenika Gimnazije Žiger. U petodnevnom boravku u Engleskoj učenici su prohodali oko 80 kilometara te doživjeli kulturu, povijest i ugođaj jednog od najposjećenijih svjetskih gradova. Pokušati pročitati slova na kamenu iz Rosette ili doživjeti atmosferu Shakespeareova Globea, vidjeti izbliza

Picassovu sliku ili prošetati kojim od londonskih nogometnih stadiona, osjetiti vjetar na livadama Stonehengea ili shvatiti povijesnu važnost Oxforda neprocjenjivo je iskustvo. Terenska nastava veliko je uzbuđenje, ali i odgovornost i obaveza. Pripreme za višednevnu terensku nastavu u inozemstvu traju nekoliko mjeseci – od odabira destinacije i detaljnog planiranja puta do priprema tema za seminarske radove i zadatke za učenike.

41.


Učenici se pripremaju pišući seminarske radove iz Geografije, Likovnog, Biologije, Matematike i sl.,

ovisno o svojim vlastitim željama i ponuđenim temama, a sve to uz potporu, savjete i pomoć profesora mentora. Također se i pripremaju za usmeno izlaganje „na terenu” kojim zapravo preuzimaju ulogu vodiča, informatora i učitelja. Seminarski radovi i usmena izlaganja vrednuju se formativno i sumativno, a nakon povratka na nastavu očekuju ih i pismene provjere. Dakle, terenska nastava je sve samo ne izlet i razgledavanje. Ovogodišnja terenska nastava u Englesku za mnoge je učenike značila i prvi let avionom. Neki se učenici šale da ćete upisavši Gimnaziju Žiger zasigurno letjeti avionom, bilo da je riječ o terenskim nastavama ili o projektima u koje je škola uključena. Učenike na terenskoj nastavi također očekuju i brojni zadatci u kojima moraju pokazati svoje sposobnosti i vještine. Tako su primjerice ove godine neki od njih dobili zadatak da odvedu grupu do Buckinghamske palače, na Trafalgar Square, do British Museuma i slično ili da pronađu odgovarajuću stanicu i smjer u podzemnoj željeznici. Takvim zadatcima učenici vježbaju sposobnosti snalaženja u nepoznatom te razvijaju umijeće procjene situacije i kontrole u stresnim okolnostima. Posebnu važnost ima učenje odgovornosti prema zadatcima ili dogovorenom dnevnom vremeniku, kao i poštivanje potreba svakog učenika u grupi.

42.


Iako petodnevni boravak u Engleskoj ima poduži popis viđenih i doživljenih događaja, povijesnih i kulturnih znamenitosti, najvažnije od svega jesu iskustva, znanja i vještine koje su učenici tamo usvojili i koje će zasigurno primjenjivati u svojem daljnjem obrazovanju i životu.

piše: Neda Njegač, prof. Hrvatskoga jezika

43.


Kemija u kuhinji Učenici sami izvode pokuse kao što su testiranja namirnica na škrob i proteine te određivanje njihova pH, analiza mineralne vode, limunova i narančina baterija, „vulkan” od sode bikarbone i octa, određivanje visko-

znosti jestivog ulja i sl. Vježbe se izvode u manjim grupama, a na našoj su radionici sudjelovali učenici 1. i 2. razreda.

Cilj radionice je popularizirati kemiju među učenicima na način da im se ona približi pokusima koji se izvode „kemikalijama”

koje

učenici mogu naći u svojem kućanstvu.

piše: Marina Kos Žmegač, profesorica Kemije

44.


Maturanti 2018./2019. Poštovana profesorice Žiger, ravnateljice Fatiga, dragi razredniče, roditelji, braćo, prijatelji i poznanici, hvala vam što ste odvojili svoje vrijeme za našu maturantsku sahranu, točnije oproštajnu večeru. 2015. godine započelo je naše srednjoškolsko putovanje. Naravno, svaki početak nečeg novog pobu-

dit će razne emocije: zbunjenost, strah od nepoznatog, napetost, nervozu… Sve te emocije nas definitivno nisu zaobišle. Prvog dana nastave ulice su vrvile novim torbama napunjenim knjigama obloženih omotom, bilježnicama već spremnima da u njih zabilježimo svaku bitnu informaciju, i ono najvažnije našim glavama spremnima da upiju svaku kap znanja koja nam se pruža. No, taj entuzijazam nije dugo trajao. Nedugo nakon početka nastave započeli su ispiti, usmene provjere, eseji, prezentacije, seminari i sl. Iako nas je trenutno sedmero u razredu, nije uvijek bilo tako. Nikola, Marko i Tea starosjedioci su ovog razreda koji vode rat sa srednjoškolskim obrazovanjem od prvog razreda u ovoj školi. U drugom polugodištu drugog razreda pojavile smo se Iva, Leticija i ja te im uljepšale život. Mi „trio fantastikus” takve kakve jesmo, brbljave, energične, ponekad i malo naporne, dizale smo im tlak svaki dan. Doduše, to još uvijek radimo, ali sve je to iz ljubavi jer ne želimo da nam kolege imaju problema s tlakom. Iako nam je razred dobro funkcionirao, Stellinim dolaskom u trećem razredu postali smo savršen razred i svaki bi nas razrednik poželio, osim možda našeg razrednika. Iako našem raz.

45.


redniku nismo bili san snova, svim ostalim profesorima jesmo. To nisu naši umišljeni stavovi, već

stvarne riječi profesora. Koliko smo mi njima bili „odmor na poslu” toliko su oni nama još puno više od toga. Vraćajući se četiri godine unazad, nema profesora ili situacije koju bismo mogli istaknuti kao nepoštenu ili nepravednu. Svim profesorima možemo reći samo jedno veliko hvala. Hvala za svaki savjet, za svaku priliku ispravljanja ocjena, za svaki razgovor i odgovor na tisuću i jedno pitanje, za to što ste odvajali dio sata za naše razgovore i debate, a toga je vjerujte mi bilo puno. Hvala vam svima što ste ovu školu prikazali i uistinu učinili jednom velikom sretnom obitelji. Vratimo se na razrednika koji nas nije htio. Koliko god on poricao, ušli smo mu pod kožu, ali je i on nama. Boljeg razrednika nismo mogli dobiti, posebice nakon što nas je napustila prijašnja razrednica, što joj nikada nećemo oprostiti. Ona je bila pravi anđeo s najljepšim osmjehom koji nam je uljepšao i najgori dan, i na tome joj hvala. Profesor Babić, uf taj profesor. Svašta smo mi s njim prošli, i svađe i prekide, i dobre i loše situacije, a on je uvijek bio tu. Slušao nas je, davao savjete i bio najveća moguća podrška. Iako je ponekad izrekao neku šalu u krivom trenutku, sve smo mu to već odavno oprostili. Iako smo stigli do kraja srednjoškolskog obrazovanja, sve bismo to ponovili samo da ostanemo ovdje što duže.

Profesore Babiću, naš razredniče, od srca Vam hvala za razgovor, zagrljaje, savjete, pomoć u problemima u školi i izvan nje, za svaku šalu i izazvan osmjeh, a svako upozorenje da smo dobili 2-3 dodatne kile, iako to upozorenje nismo tražili, hvala za nošenje kad nismo mogli više psihički, a i fizički, hvala na svakom poticanju i inzistiranju da uspijemo u nečem u što ni sami nismo vjerovali. Svaka Vaša riječ kojom ste nas poticali na promjenu, ustrajnost i trud zaista je ostavila utisak na nas. Mislim da je cilj svakog razrednika promijeniti svoj razred na bolje, poticati ih na podizanje samopoštovanja i na ostvarivanje svojih ciljeva. Više nam nećete bit razrednik, ali mi ćemo uvijek pamtiti naša druženja i veselu razrednu atmosferu. Za kraj zahvaljujem još jednom razredniku što se prema nama odnosio kao prema svojoj djeci jer nam je bio drugi tata, na čemu smo mu neizmjerno zahvalni.

Sara Kirić maturantica generacije 46.


Razrednik o maturantima Tradicionalno, od maturanata se oprostio i njihov razrednik, Petar Babić. Njegovu poruku maturantima možete pročitati u cijelosti u nastavku Poštovani, ovo je moja deseta godina zaredom kao razrednik, i ako netko sluša - hitno trebam pauzu!

Današnji 4. a bio je, kao 1. a, najmanji razred koji sam ikad vidio - troje učenika. Međutim, s dolaskom četiri nove učenice razred je poprimio potpuno novu dinamiku, u kojoj smatram ključnim brojčani odnos 50/50. Novi učenici uvijek sa sobom donesu svježinu i novu motivaciju, ali u ovakvom brojčanom odnosu (u kojem ne mogu biti „nadjačani”) i povuku ostatak razreda za sobom u uzlaznoj putanji. Sklon sam misliti da je ovo blizu idealnog mehanizma za razvoj razreda kao cjeline! Dragi moji maturanti, rado bih vam rekao da vas čeka lijepa i bezbrižna budućnost, ali trenutno to

ne izgleda tako. Živimo u čudnim i nesigurnim vremenima, u kojima se lijepe, plemenite i bezazlene ideje radikaliziraju; upravo zato je važno da ste postali samosvjesni, sposobni i lucidni mladi ljudi, i da vas tek kao takve puštamo iz škole. U današnja vremena kad se cijeni samo uspjeh preko noći, bez puta i predanog i teškog rada, najveći kompliment koji vam mogu dati je da ste nešto napravili svojim rukama i umom. Radili ste puno, radili ste marljivo i dokazali ste nama, svojoj okolini, ali najviše samima sebi da ste sposobni, da možete, da se možete ne samo potruditi već i transformirati, i uz puno truda i odricanja postići ono što ste zacrtali. A da je postignuto uz manje truda, ne bi bilo ni toliko slatko, niti toliko vrijedno. Pa ipak, akademski uspjeh samo je jedan dio uspjeha, a ocjene su u konačnici samo brojke - strašno važne, ali samo brojke. Ono čemu smo vas htjeli podučiti, a nadam se da smo uspjeli jest nesebičnost, ljubaznost, spremnost da pomognete, skromnost kod vlastitih uspjeha i iskreno veselje tuđim.

47.


„Iznad svega toga stoji znatiželja” - na toj bilješci moram zahvaliti kolegi Romanu. Samo vas že-

lja za znanjem može voditi dalje: svaki dan postanite pola posto bolji, svake godine naučite neku novu vještinu, i ponosite se svojim uspjesima. Zapamtite da ne postoji konačno odredište na koje trebate stići! Postoji jedan odličan citat iz knjige čiji naslov vam neću odati (možda vas život nanese na nju jednog dana): „Tko traži cilj, ostat će prazan kad ga dosegne; tko nađe put, cilj će uvijek nositi u sebi!” Nikad nisam ovo rekao maturantima, ali - uz sve ovo, i sve životne mudrosti koje vam pokušavamo sabiti u ovih 48 sati - nikad nemojte izgubiti vjeru u romantiku! Uz sav posao koji vas čeka, uvijek ostavite u mozgu i u srcu mjesta za spontanost! Dečki, ruže koje poklanjate neka uvijek budu ukradene i otkinute rukom; cure, filmske romanse postoje u filmovima, dok su stvarne puno zabavnije i ljepše! Živite po klišeju kao da vam je svaki dan posljednji, ali ne „live fast die young” već ostanite „young till you die”! Iskoristite svaki dan do kraja, i ne zaboravite da ništa u vašoj okolini neće štimati ako ne odvojite vrijeme za sebe, za mir, izolaciju i punjenje baterija. Nije mi bila čast i zadovoljstvo biti vaš razrednik jer to su floskule za novinarske konferencije i partijske sastanke. Bilo mi je zabavno, nikad dosadno; bilo mi je dinamično, ali nikad previše intenzivno; bilo mi je zanimljivo; bili ste mi i lijepi i pametni i poslušni i neposlušni taman koliko treba; bili ste takvi da ste mi omogućili da i ja od vas svašta naučim. Ukratko - bili ste mi zakon! I zato se ne mislim previše opraštati od vas! GPS za smjer i moralni kompas dobili ste od škole. Vjetar u leđa imate od svojih obitelji i roditelja. Brod ste izgradili vlastitim rukama. Sada samo trebate otvorenih očiju zaploviti u nepoznato! Trebate se usuditi jer jedino što stoji između vas i ostatka vaših života je hrabrost - a to trebate riješiti sami sa sobom u ogledalu. I stoga, od ponedjeljka (jer vikend je za party!) hrabro grlom u jagode!

Ne znate što vas čeka, a ne znamo ni mi. Ali jedno zasigurno znate - a to je da smo za vas uvijek tu!

Petar Babić, prof.

48.


49.


Impresum Časopis Privatne varaždinske gimnazije s pravom javnosti Urednica: Neda Njegač, prof. Fotografije: profesori i učenici Privatne varaždinske gimnazije s pravom javnosti

svibanj 2019. godine

50.


Nastava biologije u muzeju 12. veljače 2019. posjetili smo Gradski muzej Varaždin te smo sudjelovali u radionici i predavanju o kukcima. Mogli smo naučiti i nešto o povijesti Gradskog muzeja, ali i mnogo toga o kukcima.

Radionicu smatram zanimljivom i poučnom. Najviše mi se svidjelo vrijeme nakon predavanja kada smo sami morali pronaći odgovarajućeg kukca i napisati ponešto o svakom od njih. Marta Marciuš, 2. a Iako sam već nekoliko puta bio u muzeju, ovaj mi se put najviše svidjelo. Radni listić koji smo dobili od nas je tražio da pažljivije promotrimo eksponate na način na koji nam do tada nitko nije pokazao. Svidjelo mi se i to što sam, po mome mišljenju, dobio najzanimljiviju grupu, jer za mene nema boljeg kukca od leptira zvanog mrtvačka glava. Matko Dupor, 2. a

51.


Govorništvo Govorništvo je predmet kojim se kod mladih razvijaju govorničke vještine, počevši od izražajnog čitanja, preko strukturiranja govora i izražavanja središnje misli sve do korištenja govornih figura i smicalica, debatiranja, argumentiranja i pregovaranja. Time se razvijaju ne samo govorničke vještine već i vještine razmišljanja i logičkog prosuđivanja i zaključivanja.

Filmska umjetnost Filmska umjetnost senzibilizira i educira mlade ljude za gledanje filma kao kulturnog i umjetničkog fenomena s tri aspekta: žanrovski, stilski i autorski. Cilj nam je stvoriti mladu filmsku publiku koja će film doživljavati kao vlastitu edukativnu, kulturnu, ali i zabavnu potrebu.

52.


53.


54.


55.


56.


Profile for Gimnazija Žiger

... AD ASTRA  

Školski časopis Privatne varaždinske gimnazije| Gimnazije Žiger. Školska godina 2018./2019.

... AD ASTRA  

Školski časopis Privatne varaždinske gimnazije| Gimnazije Žiger. Školska godina 2018./2019.

Advertisement

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded