Maturanti 2018./2019. Poštovana profesorice Žiger, ravnateljice Fatiga, dragi razredniče, roditelji, braćo, prijatelji i poznanici, hvala vam što ste odvojili svoje vrijeme za našu maturantsku sahranu, točnije oproštajnu večeru. 2015. godine započelo je naše srednjoškolsko putovanje. Naravno, svaki početak nečeg novog pobu-
dit će razne emocije: zbunjenost, strah od nepoznatog, napetost, nervozu… Sve te emocije nas definitivno nisu zaobišle. Prvog dana nastave ulice su vrvile novim torbama napunjenim knjigama obloženih omotom, bilježnicama već spremnima da u njih zabilježimo svaku bitnu informaciju, i ono najvažnije našim glavama spremnima da upiju svaku kap znanja koja nam se pruža. No, taj entuzijazam nije dugo trajao. Nedugo nakon početka nastave započeli su ispiti, usmene provjere, eseji, prezentacije, seminari i sl. Iako nas je trenutno sedmero u razredu, nije uvijek bilo tako. Nikola, Marko i Tea starosjedioci su ovog razreda koji vode rat sa srednjoškolskim obrazovanjem od prvog razreda u ovoj školi. U drugom polugodištu drugog razreda pojavile smo se Iva, Leticija i ja te im uljepšale život. Mi „trio fantastikus” takve kakve jesmo, brbljave, energične, ponekad i malo naporne, dizale smo im tlak svaki dan. Doduše, to još uvijek radimo, ali sve je to iz ljubavi jer ne želimo da nam kolege imaju problema s tlakom. Iako nam je razred dobro funkcionirao, Stellinim dolaskom u trećem razredu postali smo savršen razred i svaki bi nas razrednik poželio, osim možda našeg razrednika. Iako našem raz.
45.