Issuu on Google+

Barbara Gaj

*Dioklecijanova palaËa Sunca, Mladen PejakoviÊ, Zagreb: Litteris, 2006.

Æivotopis Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na ostvarenje svjetlosne instalacije PORTAE LUCIS Glorie Oreb u srijedu 27. lipnja 2012. od 21.30 do 23:00 sati na Zlatnim vratima u Splitu

IzdavaË Hrvatska udruga likovnih umjetnika - Split, Obala hrv.narodnog preporoda 24/I, 21000 Split E-mail hulu-split@st.htnet.hr web www.hulu-split.hr Za izdavaËa Mateo PerasoviÊ Priprema Aster Split Tisak Jafra

Gloria Oreb roena je 1972. u Dubrovniku. Diplomirala je slikarstvo na UmjetniËkoj akademiji u Splitu 2002. godine. Od 2003. asistentica je, a od 2010. docentica na UmjetniËkoj akademiji u Splitu. Doktorandica je na poslije diplomskom doktorskom studiju slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. »lanica je HULU-a Split i HDLU-a Zagreb. Osim rada u matiËnom mediju - slikarstvu, istraæuje i druge naËine realizacije vizualnog. Autorica je petnaest samostalnih izloæbi i sudionica pedesetak skupnih izloæbi i festivala. Viπe o radovima na http://www.gloriaoreb.com Svjetlosna instalacija Portae Lucis realizirana je uz tehniËku podrπku Gradskog kazaliπta lutaka u Splitu, te u suradnji sa dipl. ing. arh. Jelenom MerËep HajdiÊ. Tekst PORTAE LUCIS objavljen je u 337. broju Zareza

Zlatna vrata - Split 27. lipnja 2012.

GLORIA OREB / PORTAE LUCIS / Svjetlosna instalacija na Zlatnim vratima u Splitu NadograujuÊi i transcendirajuÊi svoja viπegodiπnja istraæivanja svjetla i prostora palaËe-grada, Gloria Oreb je posredstvom svjetlosne intervencije dosegla „drugo nebo”; dosadaπnja refleksija vanjskog svijeta je napokon izaπla iz mraËnog ambijenta substrukcija u eksterijer PalaËe vraÊajuÊi izgubljeni sjaj sjevernom portalu, nazvanom nekoÊ davno Porta Aureaili Septentrionalis.PalaËa koja je kroz povijest proπla kristijanizaciju te nebrojne arhitektonske transformacije i interpolacije, postala je naposljetku grad i svijet sam za sebe. PovezujuÊi arhitekturu i vizualnu instalaciju, intencija je autorice osvijestiti graane o prostoru grada u kojem æive, postavljajuÊi svoju intervenciju povezivanjem povijesnog i suvremenog socijalnog konteksta. Zlato, simbolizirajuÊi metafiziËku svjetlost u njezinim prethodnim intervencijama, emaniralo je u kruænu formu svjetlosnog snopa koji poput sunca iluminira Zlatna Vrata i tako postalo - Portae Lucis. dajuÊi mu mistiËnu auru performativnog prostora. Kult πtovanja Sunca, koje je i sam car Dioklecijan nastavio odræavati, naslijedivπi ga od svojih prethodnika kroz simboliku Nepobjedivog Sunca (Sol Invictus), postao je s vremenom liπen religioznog konteksta i u samoj svojoj suπtini premostio razlike i povezao brojne kulture, civilizacije i narode pokazujuÊi da su ljudi od pamtivijeka imali jedan te isti duhovni koncept boæanskog svjetla. Ta nekadaπnja vjerovanja, a i recentnije hipoteze da je PalaËa graena u odnosu na poloæaj Sunca* ne Ëine nam se daleko od istine dok promatramo Glorijinu svjetlosnu intervenciju. Portae Lucis naglaπava sklad antiËkog i urbanog prostora i skreÊe paænju na to koliko je upravo ovaj prostor Zlatnih vrata mjesto duboko ukorijenjeno u svijesti graana postavπi tzv. prostor briænosti emocionalne privræenosti na koji se autorica referira, dajuÊi mu svojevrsni bezvremenski karakter.

Istraæivanje grada zapoËela sam prije Ëetiri godine trodjelnom intervencijom u prostor Podruma, koji topografski definiraju juæni dio Dioklecijanove palaËe. Tokom razdoblja izmeu 2008. i 2010.godine u prostoru substrukcije palaËe realizirala sam tri ambijenta: Aurum, Iluminacije i Drugo nebo. ReferirajuÊi se na mraËnu atmosferu interijera Podruma πto je u analogiji sa stanjem gradskog eksterijera, naglasak sam postavila na uspostavu svjetla i to simboliËkim koriπtenjem zlata. PozlaÊena platna sa ucrtanim kruænim oblicima oznaËavala su svjetlo, toËnije Sunce. PromiπljajuÊi o PalaËi, o njenim prostornim i simboliËkim parametrima, sljedeÊi koraci vodili su prema Zlatnim vratima - antiËkom, arhitektonskom djelu i mjestu u gradu. Zlato koje sam implementirala u podrume tautologijski je prisutno na samim Zlatnim vratima. Zlato transponira u svjetlo, medij kojim ostvarujem umjetniËko djelo u javnom prostoru. UmjetniËkim Ëinom osvjetljavanja Zlatnih vrata uspostavljam dijalog izmeu arhitekture i svjetlosne instalacije Ëime potiËem svijest graana o prostoru grada u kojem æive. Urbano okruæje otvara socialni kontekst intervencije, dok antiËka arhitektura Dioklecijanove palaËe postavlja intervenciju u povijesni kontekst. Istraæivanjem moguÊnosti suvremene umjetnosti a posredstvom svjetlosne intervencije, intencija je kod promatraËa stvoriti dojam izgubljenog zlatanog sjaja Portala. Na djelu je proces uspostavljanja odnosa izmeu zlata, u njegovom povijesnom, simboliËko-narativnom poretku, i aktualnog urbanog mjesta koje se veÊ zove Zlatnim vratima putem svjetlosne intervencije kao medijatora tog odnosa. Tradicionalno znaËenje pripisivano zlatu kao πto je emanacija, aktivira se u vidu svjetlosne instalacije i tako pomiËe polje analogija sa simboliËkog i povijesnog u konkretne datosti - materijalno, arhitektonski oblikovano mjesto svakodnevnog æivljenja.Umjesto zlata koristim kruæni snop svjetlosti, karakteristiËan za kazaliπno osvjetljenje, usmjeren na Portal. Kruæna forma svjetla i jest definirana viπemjeseËnim eksperimentiranjem u samom kazaliπtu, mjestu idealnih laboratorijskih uvjeta za razradu inicijalne ideje. Prostor grada tako postaje kazaliπna kulisa, svojevrsni antiËki teatar - prostor potencijalnog misterija. Zlatna vrata se iz arheoloπkog i funkcionalnog gradskog prostora tako transformiraju u perfomativni prostor. UmjetniËki rad je taj koji istiËe arhitekturu, njezine fiziËke i prostorne osobine. Istodobno to je i mjesto u gradu. U susretu arhitekture i vizualne instalacije nastaje treÊa struktura koja istodobno i nadilazi i istiËe parametre kako umjetniËkog rada, tako i arhitekture. Taj novi meuodnos moæe utjecati i na naπu introspekciju te postavlja pitanje do koje mjere poznajemo sebe i svijet (grad) u kojem æivimo. Pojam umjetnost nije operativan u prostornom eksperimentu koji je pred nama veÊ se odvija u prostoru komunikacije u kojem se ustanovljuje kao jedan novi model. Zlatna vrata pokazuju svoju cjelinu i identitet u relaciji s ljudima koji ih koriste i æive u njihovoj blizini. Gledatelji se od "promatraËa" umjetniËkog djela transformiraju u njegova "korisnika". Ova svjetlosna instalacija takoer se moæe objasniti i u terminu socio-prostorne dijalektike koju Henri Lefebvre opisuje kao "stvaranje prostora". Za njega prostor nije ni objekt ni subjekt veÊ socijalna realnost, skup odnosa i formi. Prostor po Lefebvru je konkretna apstrakcija s materijalnim kosekvencama. Njezin socijalni aspekt se provodi u pojmu trostruke dijalektike: uoËeni prostor (djelovanje u prostoru), razumljiv prostor (prikazivanje prostora) i nastanjeni prostor (prostor prikazivanja). Lefevbreova trijada prostora (uoËeni - razumljivi - nastanjeni prostor) opisuje proces svakodnovnog æivljenja u "socijalnom prostoru" u kojemu njihovom integracijom nastaje treÊi prostor kao nova forma iskustva1. Nasuprot tome, glediπte Yi-Fu Tuana usredotoËuje se na iskustvena svojstva prostora2. U svom djelu Prostor i mjesto govori o "prostorima briænosti" koja proizlaze iz emocionalne privræenosti ljudi. SluæeÊi se idejama topofilije i topofobije, upozorava na osjetilnu, estetsku i emocionalnu dimenziju prostora. SliËno tome Edvard Relph predpostavlja da su neka mjesta autentiËnija od drugih te da zajednica, pripadnost i "osjeÊaj mjesta" mogu nastati samo na onim mjestima gdje je veza izmeu ljudi i mjesta duboko ukorjenjena. Njegovi argumenti kombiniraju uvide u naËin kako ljudi proæimaju svoju okolinu Ëesto vrlo osebujnim znaËenjima s vlastitom nostalgijom prema onim mjestima koje nisu dotakli trendovi modernizacije i "napretka"3. PovlaËeÊi paralele sa Relphovim djelom Marc Auge je terminom ìne-mjestaî oznaËio prostore supermarketa, trgovaËkih centara, zraËnih luka, auto-cesta kao simptome supermodernog globalnog druπtva koja ne funkcioniraju kao lokaliteti za slavljenje stvarnih kultura4. U tom kontekstu prostor Zlatnih vrata moæe se identificirati sa prostorom briænosti gdje je veza izmeu ljudi i mjesta kulturne baπtine (bila) duboko ukorjenjena. Svjetlosnom instalacijom interveniram ne samo u antiËku arhitekturu veÊ i u svijest o kulturnom nasljeu grada Splita koje stoji u suprotnosti sa dominirajuÊim ne-mjestima istog grada. Intervencijom u prostor Portala, dakle, skreÊem paænju na pitanje kulturne baπtine i odnosa prema povijesnom nasljeu u suvremenosti. 1 2 3 4

GLORIA OREB / PORTAE LUCIS 4. str

Lefebvre, Henri: The Production of Space, Oxford: Blackwell Publishing, 1991. Tuan, Yi-Fu; Space and place: the perspective of experience; University of Wisconsin Press, 2008. Relph, Edward: Place and Placelessness. London: Pion. 1976. Auge, Marc: Nemjesta, Uvod u moguÊu antropologiju supermoderniteta; Biblioteka Psefizna, Karlovac, 2001.

1. str


GLORIA OREB / PORTAE LUCIS

2. str

3. str


Portae Lucis