Page 1

Evo nekih podataka koji bi mogli poslužiti u utvrđivanju pozicije: U Pisa istraživanju ( PISA program je najveća međunarodna procjena znanja učenika od 15 godina, a provodi se svake tri godine) koje je provedeno 2009. u Hrvatskoj pokazano je da naši petnaestogodišnjaci imaju loše čitalačke kompetencije (vještina čitanja). Zauzeli smo 36. mjesto od ukupno 65 zemalja koje su testirale svoje petnaestogodišnjake. Samo 3,2 % učenika može kritički procijeniti tekst i zaključiti nešto na temelju pročitanog. Naši se učenici najslabije snalaze u kritičkom vrednovanju sadržaja i forme teksta. (Čitanje je oblik poučavanja kritičkog mišljenja.) Vodeća mjesta na ljestvici zauzele su zemlje istočne Azije, a od europskih zemalja Finska, Nizozemska, Belgija, Norveška. Bolje rezultate od naših imaju i Češka, Slovačka i Slovenija. Iza nas su Srbija, Crna Gora, Rumunjska, Albanija. Prema podacima PISA istraživanja 60% hrvatskih učenika ne voli ići u knjižnice, a više od četvrtine petnaestogodišnjaka u Hrvatskoj tvrdi da je čitanje gubitak vremena. Vještina čitanja temeljna je ne samo za hrvatski jezik već je pretpostavka za učenje na svim područjima. Vještina čitanja, osim užitka u čitanju, priprema je za sve oblike rada i ključ je razumijevanje tuđih mišljenja i artikulaciju vlastitih stajališta; što jest temelj demokracije: razumjeti druge i jasno iskazati svoje stavove. Slijede stavovi Dubravke Težak, profesorice književnosti na Učiteljskom fakultetu: Glavni cilj lektire u OŠ je da učenik zavoli čitanje i stekne naviku čitanja. Kriterij za odabir lektirnih djela je književno umjetnička vrijednost djela. Umjetnički vrijedna djela mogu odabrati samo stručnjaci, dobri poznavatelji književnosti. U OŠ, osim umjetničke vrijednosti, važna je i pedagoško-psihološka podobnost djela (emocije i odgojne poruke koje mogu razumjeti djeca). Obavezna lektira mora biti povezana s programom nastave književnosti. Važan je kriterij u sastavljanju popisa obavezne lektire i raznolikost – tako da svaki učenik može naći ponešto što će mu se svidjeti. Učenicima povremeno treba dati djela koja vole jer je zadaća nastave književnosti stvaranje čitatelja. Književnik Pavao Pavličić tvrdi da zadatak škole nije učenika pretvoriti u književnog znanstvenika nego ga podržati kao čitatelja. Zato u srednjoj školi treba početi od suvremene književnosti koja je razumljivija učenicima, a tek u višim razredima ići prema povijesti književnosti (stariji tekstovi su uglavnom nerazumljivi učenicima i sada se čitaju u prvom i drugom razredu srednje škole). Prema iskustvima profesora satovi lektire pretvaraju se u satove nadmudrivanja (pročitao sam, nisi pročitao). Izraz morate pročitati treba zamijeniti riječju birajte. U SAD svaka škola ili učitelj ima slobodu u sastavljanju popisa za čitanje. Nastavnik nikad ne zahtijeva da određeni naslov bude pročitan i prihvaća samostalan izbor učenika.( 17. mjesto u PISA istraživanju) U Kanadi nastavnik prihvaća svaki naslov koji učenici odaberu, a obaveza im je napisati dva prikaza knjiga po izboru. Svaki se učenik bavi onime što ga zanima uz individualnu pomoć učitelja. (Kanada zauzima 6. mjesto u PISA istraživanju) U Novom Zelandu ne postoji lektira u našem smislu. U Španjolskoj nema zadane lektire, ali povremeno postoji popis preporučenih naslova.


Prema istraživanju 56% Poljaka uopće ne čita knjige. Za to se okrivljuje obavezni popis lektire u školama.

lektira  

popis lektire

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you