Kraj je sedamdesetih godina i Italija je u ratu. Na bombe, otmice i atentate vlast odgovara represijom i nultom tolerancijom, a strogo čuvani zatvor na Otoku postaje zemlja u malom: u njoj traje rat zatočenikâ i čuvarâ.
Luisa to ne zna i dok se ukrcava u brod kako bi posjetila muža višestrukog ubojicu, uzbuđena je, ali samo zato što nikada nije vidjela more.
Paolo poznaje situaciju, ali ne zna poznaje li još svoga sina – kako su one nekoć male ruke mogle prihvatiti oružje, kako su oni mili prsti mogli povući okidač, a srce prigrliti mržnju, osuditi na smrt?
No osim odredišta Luisa i Paolo imaju još nešto zajedničko: u zemlji koja si ne može dopustiti da javno suosjeća s ljudima poput njih, oni su u svojoj boli osamljeni.
Kad ih maestral zarobi na Otoku, gostoprimstvo će im nevoljko ponuditi zatvorski čuvar Nitti, a duga noć koju kao da je režirala sama sudbina svima će im zauvijek promijeniti živote, oslobađajući duhove prošlosti i otkrivajući duboko zapretenu ljudskost.