Page 1

KRIMINALISTI»KI ROMAN

UHODA Uhoda

s1s


Od istog autora u izdanju Frakture Hipnotizer Paganinijev ugovor Svjedok vatre Noćna mora

s2s


Lars Kepler

Uhoda preveo sa ťvedskog Danilo Brozović

Fraktura s3s


Naslov izvornika Stalker Copyright © Lars Kepler, 2014 Prvi put objavio Albert Bonniers Förlag, Stockholm, Švedska Na hrvatskom jeziku objavljeno prema sporazumu sa Storytellers Literary Agency, Stockholm, Švedska © za prijevod Danilo Brozović i Fraktura, 2017. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-860-5 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 959260

s4s


Video je policija uzela zaozbiljno tek kada je pronađeno prvo tijelo. Link na film na YouTubeu poslan je na glavnu javnu adresu elektroničke pošte Državne kriminalističke policije. Poruka je bila prazna, a pošiljatelju nisu uspjeli ući u trag. Dežurni tajnik obavio je svoj posao; otvorio je link i pogledao video te zaključio da se radi o nekakvoj teško shvatljivoj šali. Svejedno je sve uredno unio u službeni dnevnik. Dva dana poslije zbog istog videa trojica vrsnih istražitelja zatekla su se u sobičku na osmom katu glavnog stožera Državne kriminalističke policije u Stockholmu. Najstariji među njima sjedio je na škripavoj uredskoj stolici, a druga dvojica su stajala. Scena koju su gledali trajala je samo pedeset i dvije sekunde. Kamera je drhtavo i potajice kroz prozor spavaće sobe bilježila kako žena tridesetih godina oblači crne hulahupke. Trojica muškaraca u sobičku krim policije posramljeno su i tiho promatrala njezine čudne kretnje. Kako bi joj hulahupke udobnije sjele, napravila je nekoliko dugačkih koraka preko nevidljivih prepreka, da bi potom više puta klecnula širom raskrečenih nogu. Istu su ženu pronašli u kuhinji jedne kuće u nizu na otoku Lidingöu u neposrednoj blizini Stockholma. Sjedila je na podu, usta čudnovato širom otvorenih. Krv je poprskala prozor i bijelu orhideju u tegli. Žena je nosila samo hulahupke i grudnjak. Autopsija liječnika sudske medicine obavljena kasnije istog s5s


tjedna pokazala je da je iskrvarila iz rana od viťestrukih uboda i porezotina nanesenih iznimno agresivno te koncentriranih na nje­zin vrat i lice.

s6s


Riječ stalker u švedskom jeziku rabi se još od ranih sedamdesetih, odakle je posuđena iz engleskog. Isprve je označavala lovokradicu ili lutalicu. Godine 1921. francuski psihijatar de Clérambault objavio je studiju što se bavila pacijentom koji je umislio ljubavnu vezu. Taj slučaj mnogi smatraju prvom modernom analizom uhođenja. Riječ danas označava čovjeka koji pati od manije uhođenja, čovjeka bolesno opsjednutog promatranjem nekog drugog. Gotovo deset posto populacije barem je jednom prilikom bilo uhođeno. U većini slučajeva uhoda i žrtva bili su u vezi, no uhode žrtvu sve češće biraju i slučajno, fiksirajući se na neznance ili na ljude koji su na neki način postali slavni. Iako se u većini slučajeva ništa ne poduzima, policija fenomen uzima zaozbiljno zato što je patološka opsjednutost uhode već sama po sebi opasna. Baš kao što se uzdužno strujanje toplog zraka u olujnom oblaku odjednom može sastati sa silaznom hladnom zračnom strujom i u vrtlogu prouzročiti tornado, tako i uhodino naizmjenično obožavanje i mržnja mogu rezultirati iznenadnim nasiljem.

s7s


s8s


1.

Osam je sati i četrdeset pet minuta, petak dana dvadeset i drugog kolovoza. Nakon snovitih sumraka i sjajnih ljetnih noći tama se približava iznenađujućom brzinom. U staklenom ulazu u Državnu kriminalističku policiju već je mrak. Margot Silverman izlazi iz dizala i hoda prema sigurnosnim vratima što vode iz zgrade. Nosi crni kardigan, bijelu bluzu koja joj čvrsto zateže prsa i duge crne hlače kojima se pojas rastegnuo oko njezina rastućeg trbuha. Bez ikakve žurbe prilazi rotirajućim vratima unutar staklenog zida. Čuvar sjedi za drvenim šalterom i zuri u zaslon. Nadzorne kamere danonoćno snimaju svaki dio velike zgrade. Margotina kosa svijetle je boje polirane brezovine i skupljena u gustu pletenicu što joj pada preko leđa. Ona ima trideset šest godina te je treći put trudna, što joj se vidi i po vlažnim očima i zacrvenjelim obrazima. Na putu je kući nakon dugog radnog tjedna. Svaki je dan radila prekovremeno te su je dva puta upozorili da pretjeruje. Ona je nova stručnjakinja za serijske i masovne ubojice te uhode pri Državnoj kriminalističkoj policiji. Ubojstvo Marije Carlsson prvi je njezin slučaj otkako je stupila na dužnost istražne inspektorice. A tom ubojstvu nema svjedoka ni osumnjičenih. Žrtva je živjela sama i nije imala djece, bila je zadužena za komunikaciju proizvoda u IKEA-i te je naslijedila otplaćenu kuću u nizu od roditelja nakon što joj je otac umro, a majka se odselila u starački dom. Maria se na posao vozila s kolegicom, no tog je jutra nije čekala na uobičajenom mjestu. Kolegica se odvezla do njezine kuće i pozvonila te ušla, pogledala okolo i pronašla je pokraj prozora. Maria je sjedila na podu s9s


rasparanog lica i gotovo prerezanog vrata, glava joj je visjela postrance, a usta su joj bila širom otvorena. Prvi izvještaj autopsije liječnika sudske medicine donekle je sugerirao da su joj usta tako namještena nakon smrti, no liječnik nije isključio mogućnost da su se i prirodno mogla tako ukočiti. Mrtvačka ukočenost započinje u srcu i ošitu, no već se dva sata nakon smrti može vidjeti i na vratu i čeljusti. Petak je navečer te se u ogromnom predvorju nalazi tek nekolicina ljudi. Dvojica policajaca u tamnoplavim majicama što stojećke razgovaraju te umorni državni odvjetnik koji taman izlazi iz pritvora. Čim su Margot imenovali voditeljicom istrage, bila je i sama svjesna kako postoji rizik da iskaže suvišne ambicije, da će htjeti previše i razmišljati preširoko. Ismijali bi je da im je rekla da osjeća kako imaju posla sa serijskim ubojicom. Taj tjedan Margot Silverman pogledala je preko dvjesto puta video u kojem Maria Carlsson oblači hulahupke. Sve je ukazivalo na to da je žrtva ubijena neposredno nakon što je video objavljen na YouTubeu. Pokušala ga je protumačiti, ali taj kratki filmić nije joj bio ni po čemu poseban. Fetiš hulahupki nije bio ni po čemu neuobičajen niti je samo ubojstvo ukazivalo na takve sklonosti. Video je tek kratki djelić života jedne obične žene. Žene koja je živjela sama, imala dobar posao i spremala se poći na večernji tečaj crtanja stripova. Nisu mogli ustanoviti zašto se počinitelj zatekao u njezinom vrtu, radi li se o slučajnosti ili do u tančine planiranom slijedu događaja, no nekoliko minuta prije ubojstva ju je snimio, a za to je morao postojati valjani razlog. A budući da je policiji poslao link, želio im je nešto pokazati. Počinitelj im je htio ukazati na nešto posebno što se ticalo Marije Carlsson ili možda određenih žena. Možda i svih žena, a možda i društva u cjelini. No barem je Margot smatrala da se Maria Carlsson ni ponašanjem ni izgledom ni po čemu nije isticala. Jednostavno se koncentrirala dok je navlačila hulahupke tako da joj najudobnije sjednu, pritom nabravši čelo i napućivši usta. s 10 s


Margot je njezinu kuću u nizu na Bredablicksvägenu posjetila dva puta, no prije svega proučavala je forenzičku filmsku dokumentaciju s mjesta zločina. Počiniteljev film u usporedbi s policijskim snimkama gotovo da se može nazvati ljubavničkim. Krupni planovi tragova zvjerskog napada što ih je snimila forenzička ekipa bili su hladni i bezobzirni. Mrtvu ženu raširenih nogu na podu u lokvi tamne krvi snimili su iz više kutova. Grudnjak joj je rasparan te visi postrance dok joj se bijela dojka objesila dodirujući masne naslage na trbuhu. Lica gotovo više da i nema, tek razjapljena usta usred crvene kaše. Margot kao slučajno zastane pokraj posude s voćem na stolu usred garniture za sjedenje, pogleda čuvara koji razgovara na telefon te mu okrene leđa. Nekoliko trenutaka promatra čuvarev odraz na staklenom zidu ogromnog predvorja i potom iz posude uzme šest jabuka koje stavi u svoju torbu. Šest je previše, toga je zapravo i sama svjesna, ali nije se mogla zaustaviti dok nije uzela sve. Pomisli kako bi Jenny te večeri mogla ispeći pitu od jabuka, u nju umiješati maslac da se karamelizira zajedno s cimetom i šećerom. Iz misli je prene zvonjava mobitela. Pogleda u zaslon i na njemu u sliku Adama Youssefa iz istražiteljske ekipe. “Jesi još uvijek ovdje?” upita je Adam. “Reci, molim te, da jesi jer smo primili...” “Već sam u automobilu”, slaže mu Margot. “Što si htio reći?” “Primili smo novi film.” Trbuh joj se skvrči te ruku položi ispod teškog zaobljenja. “Novi film”, ponovila je. “Hoćeš li se vratiti?” “Hoću, vratit ću se”, rekla je i krenula nazad. “Pobrini se da dobijemo kopiju videa.” Mogla je vrlo lako nastaviti prema izlazu, odvesti se kući i slučaj prepustiti Adamu. Samo treba obaviti telefonski razgovor i imat će plaćeni porodiljni idućih godinu dana. To bi vjerojatno i napravila da je znala koliko će njezin prvi slučaj biti nasilan. Budućnost je uvijek zasjenjena, no planeti se približavaju opasnim s 11 s


konstelacijama. Njezina sudbina u ovome trenutku klizi poput žileta na mirnom moru. Svjetlost u dizalu ju je postarala. Tanka crna crta olovke za oči gotovo da se izbrisala. Kada je glavu nagnula unazad, shvatila je što su njezini kolege mislili kada su joj govorili da nalikuje ocu, bivšem šefu pokrajinske policije Ernestu Silvermanu. Dizalo stane na osmom katu te ona praznim hodnikom krene onoliko brzo koliko je zbog svojeg velikog trudničkog trbuha mogla. Ona i Adam preuzeli su ured Joone Linne isti tjedan kada je policija održala komemoraciju njemu u čast. Margot Joonu nije osobno poznavala te nije mislila da je problematično što joj je dodijeljen njegov ured. “Imaš jako brz auto”, rekao je Adam kada je ušla, nasmiješivši se svojim šiljatim zubima. “Poprilično”, odgovorila mu je ona. Adam Youssef ima dvadeset i osam godina, ali lice mu je okruglo kao u tinejdžera. Kosa mu je zarasla, a košulju kratkih rukava nije zapasao. Potjecao je iz asirske obitelji, odrastao je u Södertäljeu te je igrao nogomet u trećoj ligi sjever. “Koliko se dugo video nalazi na YouTubeu?” upita ga ona. “Tri minute”, odgovorio je Adam. “On je sada tamo. Vani, ispred prozora, i...” “To još ne znamo, ali...” “Ja mislim da jest”, prekine je on. “Ja mislim da jest, mislim da bi morao biti.” Margot svoju tešku torbu odloži na pod, sjedne na svoje mjesto i nazove forenzičare. “Zdravo, Margot ovdje. Hoćete mi, molim vas, poslati kopiju videa?” upita nervozno. “I čujte, pod hitno mi morate identificirati osobu ili lokaciju na filmu... Svi neka se bace na to, imate pet minuta, uradite što god morate, ali dajte mi nešto konkretno pa vam obećavam da ću vam se odužiti.” Potom odloži slušalicu na mjesto te otvori kartonsko pakiranje pizze na Adamovom radnom stolu. “Slobodno?” upita ga ona. Potom joj stigne e-mail te ona brže-bolje zagrize komadić pizze. Čelo joj se nabora od nestrpljenja. Ona klikne na film, otvori ga preko cijelog s 12 s


zaslona, zabaci pletenicu na leđa, pokrene ga i pomakne se unazad kako bi i Adam mogao vidjeti. Prvo se ukazao osvijetljeni prozor što se tresao u tami. Kamera se pažljivo kretala naprijed te je nekoliko listova palo ispred leće. Margot su se naježile ruke. U osvijetljenoj dnevnoj sobi stoji žena, gleda televiziju i iz kutije jede sladoled. Potom skida hlače od trenirke i nogama se koprca iz njih tako da usput skine i jednu čarapu. Pogledava prema televizoru, smiješi se i cucla žlicu. U uredu u policijskom stožeru čuje se jedino ventilator računala. Potrebna mi je samo jedna jedina pojedinost kojoj mogu ući u trag, pomisli Margot promatrajući ženino lice, lijepe crte pokraj njezinih očiju, jagodice i zaobljenje na tjemenu. Tijelo kao da joj se puši od zaostale vrućine. Taman je završila s rekreativnim treningom. Elastika na bijelim gaćicama olabavila se od mnogo pranja, a ispod uznojene potkošulje nazire joj se grudnjak. Margot se nagne bliže zaslonu, bedra joj pritišću trbuh, a pletenica joj opet preko ramena padne naprijed. “Još samo minuta”, reče Adam. Žena odloži sladoled na stolić ispred garniture za sjedenje i izađe iz dnevnog boravka, s hlačama od trenirke spalim oko desnog stopala. Kamera je slijedi, mičući se bočno pokraj uskih vrata terase, te se približi spavaćoj sobi u kojoj se upali svjetlo. Unutra opet vide ženu, koja nogama skine hlače i ritne ih prema stolici s naslonima za ruke i crvenim jastukom. Hlače polete i lupe u zid iza stolice te padnu na pod.

s 13 s


2.

Kamera polako klizi kroz mračni vrt te zastane taman ispred prozora, njišući se kao da se nalazi na površini mora. “Vidjet će ga ako pogleda gore”, šapne Margot i osjeti kako joj srce brže zakuca. Svjetlost iz sobe dopire do lišća ružinih grmova, sjajeći na gornjem kutu leće. Adam sjedi, držeći ruku preko usta. Žena skine potkošulju, baci je na stolicu i na trenutak zastane u svojim ispranim gaćicama i grudnjaku punim mrlja od znoja, gledajući mobitel što se puni na noćnom ormariću pokraj poluprazne čaše vode. Bedra su joj napeta i puna krvi nakon treninga, a hlače od trenirke ostavile su joj crveni trag preko trbuha. Nije imala tetovaža ni ožiljaka, samo tanke bijele strije preostale nakon trudnoće. Soba izgleda kao milijuni drugih spavaćih soba. Ništa za čime bi im se isplatilo tragati. Kamera zadrhti i odmakne se unazad. Žena uzme čašu s noćnog ormarića i prinese je ustima. Tu video završi. “Jebemu, jebemu”, ponovi Margot odlučno. “Ništa, ama baš ništa.” “Daj da ga opet pogledamo”, kaže Adam. “Možemo ga pogledati milijun puta”, odgovori mu Margot i odmakne se unazad. “Gledaj, slobodno, koliko ti duša želi, u vražju mater, ali garantiram da nećeš ništa pronaći.” “Naravno da hoću, evo što sam primijetio...” “Primijetio si kuću sagrađenu u prošlom stoljeću, voćke, ruže, s 14 s


trostruki prozor, televizor od četrdeset dva inča i sladoled Ben & Jerry’s”, reče ona pokazavši na računalo. Prije nikada nije pomislila na to koliko smo svi slični. Promatramo li ih ovako kroz prozor, vrlo širok sloj Šveđana konformistički je do neprepoznatljivosti. Gledano izvana, svi stanuju slično, nalikuju jedni drugima, rade iste stvari i posjeduju iste predmete. “Kako bolesno”, reče Adam razdražljivo. “Zašto stavlja filmove na internet? I koji vrag tip uopće hoće?” Margot kroz prozorčić pogleda u mračne krošnje drveća u Krono­ bergs­parkenu što su se ocrtavale na osvijetljenoj izmaglici grada. “Nesumnjivo se radi o serijskom ubojici”, reče ona. “Jedino što sada možemo jest napraviti preliminarni profil kako bismo...” “A kako će to njoj pomoći?” prekine je Adam i rukom prođe kroz kosu. “On stoji pred njezinim prozorom, a ti pričaš o ubojičinom preliminarnom profilu.” “Profil može pomoći idućoj žrtvi.” “Daj, molim te”, kaže Adam. “Mi moramo objaviti...” “Daj začepi na trenutak”, prekine ga Margot i maši se mobitela. “Ti začepi”, kaže Adam povišenim tonom. “Samo da znaš, ja ovdje moram jasno i glasno izreći svoje mišljenje. Nije li tako? A ja mislim da mi sliku ove žene moramo objaviti na naslovnicama večernjih izdanja svih dnevnih novina.” “Adame, slušaj me... nadali smo se da ćemo je moći odmah identificirati, za što nije potrebno jako mnogo tragova, ali nemamo ništa”, reče Margot. “Razgovarat ću s forenzičarima, ali ne vjerujem da će pronaći nešto više nego prošli put.” “Ali ako njezinu sliku odmah pošaljemo...” “Nemam ja vremena za gluposti”, prekine ga ona. “Razmisli malo. Sve ukazuje na to da on filmove na net stavlja izravno iz vrta, tako da teoretski postoji mogućnost da je spasimo.” “Pa to i ja kažem.” “No već je prošlo pet minuta, a to je jako puno vremena kada čovjek stoji pod prozorom.” Adam se nagne naprijed i zagleda se u nju. Umorne oči prošarane su mu žilicama, a kosu je razbarušio. “Znači, što, jednostavno odustajemo?” s 15 s


“Hitno je, no svejedno moramo trezveno i polako promisliti”, odgovori mu ona. “Ma baš super”, kaže on razdraženo. “Počinitelj ima samopouzdanja i zna da je tri koraka ispred nas”, objasni mu Margot brzo i uzme zadnji komadić pizze. “No što više saznamo o njemu, bit ćemo mu bliže...” “Saznamo o njemu? Krasno, ali nekako mi se ne čini da smo na tom putu”, kaže Adam i obriše znoj ispod nosa. “Prošlom videu nismo mogli ući u trag, na mjestu zločina nismo pronašli ništa, a ne vjerujem ni da ćemo sada imati više sreće.” “Vjerojatno ne, forenzički gledano, ali pokušat ćemo ga uhvatiti analizirajući filmove i nasilje koje je počinio”, odgovori mu Margot i osjeti kako joj se plod pomiče u maternici. “Što smo to do sada vidjeli, što nam je pokazao i što on vidi?” “Ženu koja nakon treninga jede sladoled i gleda televiziju”, odgovori Adam. “A što nam to govori o ubojici?” “Da voli žene koje jedu sladoled... pojma nemam”, zastenje on i zarije lice u ruke. “Skockaj se malo.” “Oprosti, ali...” “Ja razmišljam više ovako: ubojica na internet stavlja filmove koji prikazuju trenutke neposredno prije ubojstva”, reče ona. “Njemu se nikamo ne žuri, on u tim trenucima uživa te nam... pokazuje nam te žene još žive, želi ih ovjekovječiti na filmu, pa je možda život ono što ga zanima.” “Voajer”, kaže Adam, osjetivši da mu se ruke kvrče od nelagode. “Uhoda”, prošapće ona. “Reci mi kako da filtriram pretragu svinja koje su pustili iz bukse ili sa psihijatrije”, reče Adam, logirajući se na policijski intranet. “Silovatelj, nasilno silovanje, manija proganjanja.” On brzo utipka parametre, potvrdi i ponovno utipka nešto. “Previše rezultata”, kaže on. “Vrijeme nam curi.” “Upiši ime prve žrtve.” “Ništa”, uzdahne on i povuče se za kosu. “Serijski silovatelj kojeg nešto koči, možda je čak kemijski kastriran”, reče Margot nakon što je razmislila. s 16 s


“Moramo spojiti registre, a to će nam oduzeti vremena”, reče Adam i ustane. “Ne možemo ovako. Koji vrag da napravimo?” “Žena je mrtva”, odgovori Margot i zavali se. “Možda joj je preostala još koja minuta, no...” “Ne znam mogu li izdržati ovo”, reče Adam. “Možemo je vidjeti, gledamo joj lice, ravno u njezin dom... Bože dragi, gledamo ravno u njezin život, ali tek kada umre i kada joj pronađu tijelo, saznat ćemo kako se zvala.”

s 17 s


3.

Susanna Kern osjec´a kako joj bedra podrhtavaju nakon džoginga kada sa sebe skine vlažne gaćice i odbaci ih prema stolici. Nakon što je napunila trideset, tri bi večeri tjedno pretrčala po pet kilometara. Nakon džoginga petkom običavala bi pojesti nešto sladoleda i gledati televiziju jer Björna kod kuće ne bi bilo prije ponoći. Kada je Björn dobio posao u Londonu, mislila je da će biti usamljena, no ubrzo je uvidjela koliko cijeni svoje slobodno vrijeme onih tjedana kada mali Morgan boravi kod svog oca. A taj dodatni mir bio joj je itekako potreban otkako je započela pohađati vrlo zahtjevan napredni kolegij iz neurologije na Institutu Karolinska. Ona otkopča znojni grudnjak, pomislivši da bi ga prije nego što ga baci u pranje, u nedjelju mogla opet uporabiti. Ne pamti kada je zadnji put ljeto bilo ovako toplo. Nešto zagrebe prozor te se ona okrene prema njemu. U vrtu nema ničega te na prozoru vidi samo zrcalnu sliku spavaće sobe. Kao da gleda kazališnu scenu ili televizijski studio. Ona je taman izašla na pozornicu te stoji obasjana svjetlošću reflektora. Samo što sam se zaboravila obući, pomisli i šeretski se nasmiješi. Ostane tako nekoliko trenutaka, promatrajući svoje nago tijelo. Ono je osvijetljeno prilično dramatično te u odsjaju izgleda vitkije nego što doista jest. Ponovno se začuje grebanje, kao da nešto noktima grebe po prozorskoj dasci. Premračno je da bi vidjela skače li to po prozoru kakva ptica. Susanna se zabulji u prozor i oprezno mu se primakne, trudeći se

s 18 s


nazreti kroz odsjaj na staklu, potom uzme tamnoplavi pokrivač, ogrne se njime i strese. Nevoljko nastavi prema prozoru i nagne lice bliže staklu te vidi kako se vrt pojavljuje poput tamnosivog svijeta, poput podzemlja na brončanoj gravuri Gustavea Doréa. Crna trava, visoko žbunje, Morganova ljuljačka što se njiše na vjetru i prozorski okviri iza kućice za igru namijenjeni verandi koju nikada nisu sagradili. Para njezinog daha odrazi se na staklu te se ona uspravi i navuče zavjese. Zatim se liši debelog pokrivača i naga priđe vratima, no preplavi je jaka nelagoda te se okrene prema prozoru. Između dviju zavjesa nazirao se trak crnog stakla. Ona posegne za mobitelom na noćnom ormariću i nazove Björna. Čekajući da joj se javi, pogled joj se neprestano vraća na prozor. “Bok, ljubavi”, javi se on preglasno. “Jesi na aerodromu?” “Molim?” “Jesi li na...” “Na aerodromu sam i upravo večeram hamburger, i...” Glas mu se izgubi kada nekolicina muškaraca poviče i zaplješće. “Liverpool je opet dao gol.” “Jupi”, kaže ona prigušeno. “Nazvala me tvoja mama i pitala što želiš za rođendan.” “Lijepo od nje”, kaže Susanna. “Pa sam joj rekao da hoćeš prozirno donje rublje”, našali se on. “Savršeno.” Ona zuri u sjajni djelić prozora između zavjesa dok u mobitelu pucketa. “Je li kod kuće sve u redu?” upita je Björn, iznenada vrlo blizu. “Samo sam se malo uplašila mraka.” “Što nije Ben tamo?” “Ispred televizora”, odgovori mu ona. “A Jerry?” “Obojica me čekaju”, nasmiješila se. “Nedostaješ mi”, kaže on. “Pazi da ti ne pobjegne avion”, šapne ona.

s 19 s


Još su malo razgovarali te su se pozdravili poslavši si poljupce pa prekinuli vezu, a ona je potom pomislila na pacijenta kojeg su primili tijekom proteklog dana. Mladića što je bez kacige vozio motocikl, sudario se i zadobio ozbiljno oštećenje mozga. Otac mu je u bolnicu stigao izravno iz noćne smjene. Još je nosio prljavi kombinezon, a oko vrata mu je visjela zaštitna maska. Hodajući prema dnevnom boravku, Susanna ispred sebe drži svoj ružičasti kimono te priđe prozoru i potpuno zatvori zavjese. Sobom je zavladao čudan osjećaj, poput sljepoće, poput tišine. Zavjese se pred prozorom njišu, a nju prođu žmarci kada im okrene leđa. Okusi sladoled. Mekaniji je, uskoro praktički savršen. Ustima joj se proširi snažan okus čokolade. Ona ga odloži, ode u kupaonicu, zaključa vrata, pusti vodu, otpusti svoj konjski rep te vrpcu za kosu odloži na rub umivaonika. Uzdahne kada je topla voda preplavi preko glave i vrata i obujmi joj čitavo tijelo. Zazvoni joj u ušima, ramena se opuste, a mišići omekšaju. Nasapuna se, zadržavši ruku između nogu, te osjeti da su joj dlake narasle od zadnje depilacije voskom. Potom rukom obriše zaparena staklena vrata kako bi mogla vidjeti okruglu kvaku i bravu na vratima kupaonice. Odjednom se sjeti onoga što je pomislila da je ugledala kroz prozor spavaće sobe taman prije nego što je preko sebe prebacila pokrivač i njime si zakrila tijelo. No protumačila si je da je samo umislila. Glupo da o tome razmišlja i samu sebe plaši. Natjera se da suzbije strah i reče si da kroz prozor nije ni mogla vidjeti van. Soba je bila suviše svijetla, a vrt suviše mračan. No tamo gdje se na prozoru zrcalio pokrivač kao da je vidjela lice što ju je promatralo. Idući trenutak lica je nestalo te je zaključila da je vjerojatno pogrešno vidjela, ali sada više nije sigurna da ono nije bilo stvarno. Nije se radilo o djetetu, no možda je susjed tražio svoju mačku te ju je primijetio, zastao i zavirio unutra. Susanna zatvori vodu, a srce joj zabubnja neopisivo snažno tako da ga je osjećala na vratnoj kucavici jer se sjetila da su kuhinjska vrata prema s 20 s


vrtu otvorena. Kako li je samo mogla zaboraviti na njih? Čitavo ljeto ostavljala ih je otvorenima kako bi tijekom vrućih noći imala malo svježeg zraka, no kada se tušira, običava ih zatvoriti i zaključati. Ponovno sa stakla obriše paru te pogleda kvaku na vratima. Ništa se nije dogodilo. Potom dohvati ručnik i pomisli da će nazvati Björna i zamoliti ga da ostane na liniji dok ona bude provjeravala je li kuća prazna.

s 21 s


s 520 s


Lars Kepler pseudonim je književnice Alexandre Coelho Ahndoril i njezina supruga Alexandera Ahndorila. Pod tim pseudonimom 2009. objavljuju kriminalistički roman Hipnotizer, a sljedeće godine jednako uspješan nastavak Paganinijev ugovor. Svjedok vatre iz 2011. treći je, Noćna mora iz 2012. četvrti, dok je Uhoda iz 2014. peti u nizu romana o in­ spektoru Jooni Linni. Serijal je objavljen u 40 zemalja i prodan u mili­ junima primjeraka. Film snimljen po romanu Hipnotizer svjetsku je premijeru imao na festivalu u San Sebastianu 2012. godine. Alexandra Coelho Ahndoril rođena je 1966. u švedsko-portugalskoj obitelji. Odrasla je u Helsingborgu. Njezin prvi roman Zvjezdani dvorac, objavljen 2003., nagrađen je nagradom Catapult. U Švedskoj je prodan u više od 10.000 primjeraka. Druga knjiga Brigitta i Katarina objavljena je 2006., a treći roman Master 2009. godine. U svojim djelima bavi se istraživanjem čovjekova sukoba sa znanosti, religijom i politikom. Alexander Ahndoril švedski je dramaturg i romanopisac. Rodio se 1967. u Stockholmu. Autor je osam romana i petnaest kazališnih komada. Njegov je najpoznatiji roman Redatelj (2006.), priča o redatelju Ingmaru Bergmanu. Bračni par Ahndoril živi u Stockholmu s tri kćeri.

s 521 s


s 522 s


Danilo Brozovic´ najpoznatiji je kao jedan od zapaženijih hrvatskih pisaca SF-a. Trostruki je dobitnik žanrovske nagrade SFERA. Većina priča skupljena je u zbirci Zeleno sunce, crna spora (Mentor, 2005.), a nakon nje uslijedila je kontroverzna uspješnica Bojno polje Istra (Naklada Zoro, 2007.) te hvaljeni kriminalistički roman Balkanska ruta (VBZ, 2009.). Osim spisateljskog rada Danilo Brozović je za različite izdavače dosad preveo veći broj pripovjedaka i romana sa švedskog i engleskog (izdvajaju se Strindbergova zvijezda Jana Wallentina, Stockholmska trilogija Jensa Lapidusa, Dječak iz sjene i Svinje Carl-Johana Vallgrena, knjige o teoriji stripa Scotta McClouda, pripovijetke za Sirius B itd.).

s 523 s


Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednica Iva Karabaić Lektura i korektura Tamara Novak Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Maja Glušić Fotografija na naslovnici © Getty Images, David Ryle Godina izdanja 2017., travanj Tisak Kolo, Ukrajina ISBN 978-953-266-860-5 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 nazovi s mobitela

335 s 524 s


Lars Kepler

Hipnotizer

Novo izdanje

ISBN 978-953-266-667-0 512 str. meki uvez 89,00 kn

Suočite se s iskonskim strahom… Trostruko brutalno umorstvo, sve su žrtve iz iste obitelji, a ubojica je nepoznat i, po svemu sudeći, samo je pitanje trenutka kada će ubiti ponovno. Na slučaju radi jedan od najboljih i najupornijih stockholmskih inspektora Joona Linna. Odakle da počne? Jedini je preživjeli svjedok dječak Josef Ek, kojemu su pred očima ubijeni otac, majka i mlađa sestra, a on leži u šok-sobi s teškim ozljedama. Očajnom Linni može pomoći samo stručnjak za hipnozu psihijatar Erik Maria Bark... Hipnotizer je jedan od najstrašnijih trilera ikada napisanih, s jezom Isijavanja i iskonskim strahom Kad jaganjci utihnu. Ovaj roman čita se bez predaha. Jedna od najvećih književnih senzacija posljednjih godina, međunarodni bestseler i nakon Stiega Larssona najprodavaniji švedski roman u povijesti.

s 525 s


Lars Kepler

Paganinijev ugovor

Kamera drhtavo i potajice kroz prozor biljeæi kako Maria Carlsson oblaËi crne hulahupke. Snimatelj je nepoznat, a policija gotovo istodobno dobiva tu snimku iU dojavu o leπu. Maria je ubijena, Stockholmskom arhipelagu, na napuštenom s jezika joj je istrgnut pirsing brodu, ∑ mali svjetlucavi Saturn. Nopoona pronađena je mrtva djevojka, svemu nije jedina ærtva okrutnog ubojice Ëijinasilno zloËiniubijena, neopisivo podsjeÊaju sudeći a sljedećeg se dana u otmjenom u stockholmskoj na ubojstvo za koje je prije desetak godinastanu osuen sveÊenik ovisnik rezidencijalnoj četvrti objesio ugledni poslovni Rocky Kyrklund. Ovaj novi val nasilnih smrti istraæuje inspektorica čovjek. Na prvi pogled ta dva slučaju nisu Margot Silverman koja se æeli dokazati kolegama kao dostojna povezana, međutim inspektor Joona Linna zamjena svojem pokojnom prethodniku. U istragu koja tapka uočava nešto što drugi nisu vidjeli, u mjestu ukljuËuje se i psihijatar hipnotizer Maria Bark Novo a u uzbudljivoj potraziErik za istinom pridružuje izdanje zahvaljujuÊi kojem je Kyrklundmu zavrπio izaambiciozna reπetaka.inspektorica Ipak, pravog se mlada, iz Sigurnosno-obavještajne agencije Saga rezultata ne moæe biti ako se Joona Linna ne vrati iz mrtvih. Bauer. UHODA, peti roman iz serije o inspektoru Jooni Linni, joπ je jedan Paganinijev ugovor dio napeti triler nakon kojeg navlaËite zavjese na maestralan prozorima.je drugi BraËni serijala o inspektoru Jooni Linni koji potpisuje par Ahndoril koji se skriva iza pseudonima Lars Kepler ovim Ahndoril pod svjetski poznatim nastavkom samo potvruje bračni svojeparmjesto meu majstorima pseudonimom Lars Kepler. Brojna, brutalna vrhunskog πvedskog trilera. »ita se u dahu! umorstva, progonjena aktivistica za zaštitu ISBN 978-953-266-858-2 512 str. meki uvez 89,00 kn

ljudskih prava, švedska industrija oružja, liberalna vlada, korumpirani službenici i međunarodna mafija samo su neki od elemenata koji su fascinantno uklopljeni u jedan od najboljih krimića nordijskog vala. Tko je sve sklopio ugovor s đavlom, od koga sve vrag traži naplatu duga i koje su to najveće more koje se pretvaraju u brutalnu stvarnost, saznajte u Paganinijevu ugovoru. 149,00 kn

www.fraktura.hr s 526 s

Profile for Fraktura

Uhoda  

Kamera drhtavo i potajice kroz prozor bilježi kako Maria Carlsson oblači crne hulahupke. Snimatelj je nepoznat, a policija gotovo istodobno...

Uhoda  

Kamera drhtavo i potajice kroz prozor bilježi kako Maria Carlsson oblači crne hulahupke. Snimatelj je nepoznat, a policija gotovo istodobno...

Profile for fraktura
Advertisement