Issuu on Google+

Tabu

Tabu III.

Stanje sumraka Stanje sumraka treĂŠa knjiga

Sibila Petlevski roman

-1-


Od iste autorice NoÊni trening Moj Antonio Diavolo Vrijeme laæi ∑ Tabu I. Bilo nam je tako lijepo! ∑ Tabu II.

-2-


Tabu

Sibila Petlevski

Stanje sumraka treĂŠa knjiga

Fraktura -3-


Copyright ∂ Sibila Petlevski i Fraktura, 2013. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. All rights are represented by Fraktura, Croatia. ISBN 978-953-266-121-7 (cjelina) ISBN 978-953-266-516-1 (Knj. 3) CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem 857411

-4-


Tabu je nekrografija u tri romana: Vrijeme laæi, Bilo nam je tako lijepo! i Stanje sumraka. Premda je udio povijesnih Ëinjenica znatan, a spominje se i velik broj stvarnih osoba, Tabu je fikcionalno djelo kojemu je æivot zaboravljenog velikana psihoanalize Viktora Tauska posluæio samo kao inspiracija. Konfabulacije stvarnih Ëinjenica iskljuËivo su u funkciji knjiæevnosti i njihova primjena na stvarnost pravo je Ëitatelja za koje autorica ne snosi odgovornost. Trilogija Tabu posveÊena je hrabrima, koji ne pristaju æivjeti u vremenu laæi; ljudima koji se ne boje slobode. Pisala sam ovaj tekst kao roman duboke sumnje u stoljeÊu nabrzinu odbaËenih habita raznih vjeroispovijesti, meu kojima je krvavi habit tijela bio zadnja u nizu haljina koju je prevarena duπa svijeta bacila na πarenu hrpu. Svatko od nas æivi svoje stanje sumraka i moæe ga posvetiti hrabrim ljudima koje osobno poznaje i kojima se osobno divi. Moje Stanje sumraka posveÊeno je hrabrosti moje majke, Biserke BaretiÊ. To je roman “tamne noÊi duπe” njene prijateljice iz djetinjstva, svete Terezije od maloga Isusa, roman napisan u poËast vremenu koje se zaustavilo dok su njih dvije pretrËavale minsko polje. Ima li u tom svijetu nade? pitala je. U stanju sumraka velika je hrabrost postaviti pitanje.

-5-


-6-


“И смеясь надо мной, презирая меня, Мои взоры одел Люцифер в полутьму, Люцифер подарил мне шестого коня И Отчаянье было названье ему.” Николай Гумилёв Сказка о королях “Dok me je prezirao, dok mi se podsmjehivao, OblaËio mi Lucifer vid u sumraka tkanje I onda me πestim konjem Lucifer darivao A njegovo ime bilo je OËajanje.” Nikolaj Gumiljov Iz Bajke o kraljevima, 1905.

-7-


-8-


I stalno misljah na Tebe, Gospode, i sa molitvom Tebi sklapah obnotci otci svoje, i sa molitvom Tebi zjutrom ih otvarah, kao tsto se zjutrom otvaraju prozorji i dverji doma tvojega i mojega. I stalno te tcekah i nadah ti se stalno. Al’ Ti se ne pojavi, niti mi se Ti obznani. Samo muk. I rodi se sumnja u dusi mojoj, sumnji nesklonoj, da i Ti negdje, ko ja ovdi, uzalud ne tcekas spasenje od mene. I s’ tom terzkom mislju legoh po ovi biljeg i tu miso usijekoh u tverdi kam, da oni koji protcitaju vide tko tce od nas dvojice pervi docekat spasenje. Prepisano s jednog bosanskoga steÊka iz 1389.

-9-


- 10 -


TYR – ТРЕБА Kad ugledam objeπenjaka na grani, kako ga vjetar njiπe, porazbacam rune kako bi mogao progovoriti i s drveta siÊi kao ratnik.

Trenton Lewis, mladiÊ priπtava lica, kiselo se smjeπkao s fotografije uokvirene u srebrnu ramu koja nije bila od pravoga srebra. Gospoa Alice Birge, udana Lewis, njegova majka, Ëesto bi znala reÊi da je to “vrijedan i star” okvir. Nije bio ni jedno ni drugo, ali uvijek je zgodno ustvrditi da je neπto staro jer “stare se stvari viπe poπtuju”. Imao je ∑ navodno ∑ taj okvir i “emocionalnu vrijednost”: dobila ga je od ljudi s kojima je nekada radila. Napustila je posao na konfekcijskom odjelu jedne baltimoreske robne kuÊe da bi otiπla s muæem u Ohio, u gradsku opÊinu koja nosi ime austrijske metropole ∑ Vienna. “Povijesno” je to mjesto, imaju pravo njegovi æitelji, jer kad se prvi put u okrugu Trumbull 1820. godine popisivalo stanovniπtvo, u ameriËkom BeËu je stanovalo pet stotina dvadeset i πestero ljudi meu kojima su bili slobodni bijeli muπkarci i æene, druge slobodne osobe “osim Indijanaca neobuhvaÊenih poreznim sustavom” i robovi muπkog i æenskog roda od Ëetrnaest godina æivota naviπe. U stanu Lewisovih nije bilo dragocjenosti. Gospoa Alice je voljela “tople boje” pa je sve ∑ od glomaznog tostera s naranËastim plastiËnim kuÊiπtem i crvenim izbojkom sa strane koji se automatksi dizao prema gore kad - 11 -


bi tost bio peËen, lampi s crvenim abaæurom, tanjura od Ëvrste plastike zagasito ruæiËaste boje iz kojeg je Lewis jeo kad je bio beba, preko ruæiËastih kuhinjskih zastora i toaletnog papira u boji breskve s mirisom breskve, pa do naranËastih ormara i æutih zidova u “djeËjoj sobi” ∑ skoro sve je bilo “u znaku sunca”. “Ne treba mi niπta od tebe. NeÊu niπta uzeti. Ne boj se! Nema tu niËeg vrijednog, ni starog. »ak je i Stari riknuo”, znao bi reÊi Trenton, samo da uzruja majku koja bi mu znala prijetiti da Êe poslije smrti, ako se ne upristoji, i kuÊu i predmete u njoj oporuËno ostaviti Druπtvu za zbrinjavanje pasa lutalica. Alice se neprekidno svaala s muæem, i Trentonu nikako nije iπlo u glavu zaπto “ta glupaËa” samu sebe uvjerava u suprotno, umjesto da bude sretna “πto je Stari otegnuo papke” prije nego πto je zatukao i nju i Trentona. Kad bi Trenton rekao neπto πto bi “vrijealo njezin osjeÊaj za obiteljske vrijednosti”, demonstrativno bi izaπla iz sobe i onda bi “napokon bilo malo mira od njenog dosadnog kvocanja”. “A sad je i ona mrtva”, ustanovio je s viπe rezignacije nego tuge u glasu. Nije ga ni najmanje pogodilo to πto je njegova majka ostvarila prijetnju i πto je doista prepisala sav obiteljski posjed na Druπtvo koje je imalo veliku tradiciju u okrugu Trumbull jer je bilo osnovano joπ davne 1839. godine pod nazivom Animal Pound ∑ skupljaliπte za napuπtene æi­ votinje. Bila je to kafilerija smjeπtena s desne strane od Prezbiterijanske crkve, a princip po kojem je nekad djelovala bio jednostavan: æivotinje bi se sakupile s ceste, opisale, izdao bi se oglas i ako se vlasnik ne bi javio u propisanom broju dana od objave oglasa ∑ lutalice bi bile prodane na javnoj draæbi. Odnos prema æivotinjama se u meuvremenu promijenio nabolje, ali gospoa Lewis je mislila da “stvari mogu biti joπ puno bolje”... jer, znala bi - 12 -


reÊi s grlenim prizvukom ponosa u glasu od kojeg bi Trentonu doπlo da povrati: “Sada napokon æivimo u humanom, civiliziranom dru­ πtvu.” Trudila se primjenjivati “ispravne odgojne metode”, ali niπta nije pomagalo: Trenton nije uspio zavrπiti koledæ i nikako se nije htio osamostaliti. »inilo joj se da Êe prije ostarjeti nego odrasti i da bi ga trebalo “izbaciti iz gnijezda da nauËi letjeti”. Napokon je ∑ s navrπene trideset i dvije godine ∑ ipak iselio iz kuÊe, ali samo par metara dalje ∑ u dvoriπte. Prenio je svoje “prljavo carstvo” u tatinu autoprikolicu parkiranu sa straænje strane zgrade. Trentonov otac, Timothy Lewis, umro je od raka kostiju par mjeseci prije te famozne “selidbe”. Njegova agonija je bila muËan prizor: pred kraj æivota, kosti su mu toliko omekπale da bi, kad je duæe leæao na jednoj strani, jastuk ostavljao udubinu u lubanji, i zato ga je Trenton napokon imao razloga æaliti. OsjeÊaj πto ga je otkrio u sebi neposredno prije oËeve smrti, bio je daleko od ljubavi ∑ jer izmeu njih dvojice nikada nije bilo ni njeænosti, ni prisnosti ∑ ali neπto se ipak pokrenulo duboko u njemu. Osjetio je po­ πtovanje prema patnji Ëovjeka koji je æivio uzalud i koji je i njemu dao priliku da æivi na isti naËin: glupo i besmisleno. To je bilo nasljee Timothyja Lewisa: taj besmisao, taj straπni besmisao svakodnevice koja melje sve pred sobom ∑ dok i posljednje zrno radosti ne postane dio njenog sivog braπna. Kad je uselio u oËevu autoprikolicu, Trenton se napokon osjetio kod kuÊe, kao da ide “oËevim stopama” i nastavlja obiteljsku liniju, a opet, s druge strane, znao je da je slobodan: trebalo je samo pokrenuti motor, napustiti dvoriπte roditeljskog doma koji nikada nije doæivljavao kao dom, i juriti, juriti... dok ne nae neko drugo, sretnije mjesto za “æivotno parkiranje”. A mogao je i ostati. U svakom sluËaju, bilo je lakπe ostati nego otiÊi, i tko zna koliko bi joπ godina Trenton - 13 -


kampirao u dvoriπtu da nije umrla Alice, a s njenom smrÊu izgubio je pravo na kuÊu i na to dvoriπte, u kojem Êe umjesto njega, po majËinoj posljednjoj volji, stanovati psi. Niπta mu iz “njene kuÊe” nije trebalo. Uzeo je samo jednu jedinu stvar: svoju fotografiju u rami od laænoga srebra. I eto, sad je gledao samoga sebe iz vremena dok je joπ bio djeËak: to blijedo priπtavo lice uokvireno ku­πtravom koso­m, te male crne oËi s cvikerima. Kiselo se smjeπkao u fotoaparat, ali oprezno razvuËeni osmijeh ipak je otkrivao njegovu tajnu ∑ zube zbog kojih su mu se rugali kamo god bi doπao; i u πkoli, i poslije. Dva malo veÊa oËnjaka davala su Trentonu izraz ruæne, mrπave æi­vo­tinje iz nekog zapuπtenog zooloπkog vrta koji viπe ne dobiva gradski novac za odræavanje. Pogled na tu fo­tografiju davao mu je snagu. Kad sam to preæivio, preæivjet Êu i sve ostalo! mislio je Trenton dok je promatrao svoj lik snimljen u razdoblju o kojem je poslije govorio kao o “godinama poniæenja”. Nije bilo dana kad se nije kuÊi vraÊao potrgane odjeÊe, krvav, s modricama i posjekotinama. Nije bilo smisla pri­ znati da su mu u πkoli drugi put u tjedan dana razbili naoËale: stakla je zalijepio selotejpom. Izbjegavao je ve­ Ëeru, samo da ga otac takvog ne vidi. Bojao se da bi, povrh svega, i od njega mogao zaraditi koji πamar. A onda je njegovoj majci sinula ideja: “Trentona Êemo upisati u MornariËke kadete. Timothy, molim te, pomozi mi da se sjetim, kako se to toËno zove; je l’ to Liga kadeta ili kadetska πkola? Ili skauti?... Pa da, mornariËki skauti... Ili ipak Liga? Nema veze. U svakom sluËaju, to bi bilo neπto za naπega Trentona. Vidjela sam na TV-u neki dan. Primaju deËke od jedanaest do sedamnaest godina. A naπem djetetu treba samopouzdanja! ∑ To mi je prvo palo na pamet kad sam vidjela deËke njegovih godina s mornarskim kapicama kako mar­πiraju u onim lijepim bijelim uniformama.” - 14 -


“Ma kakvog samopouzdanja! Taj klipan treba discipline. A to od tebe sigurno nije mogao nauËiti, promrsio je Timothy kroz zube. Trentonov otac je i inaËe govorio nerazgovjetno. Imao je tanke usnice koje su djelovale stisnuto i u toku govora, pa je sve πto bi rekao, Ëak i kad je bio izrazito dobre volje, podsjeÊalo na tiho reæanje. Roditelji su o Trentonu govorili u njegovoj prisutnosti kao da ga nema u sobi; kao da je nevidljivi Ëovjek. To ga je prvo vrijealo i izluivalo, a poslije je nauËio “kako izvuÊi korist iz te smijeπne situacije”. Kad god je bilo moguÊe, pravio se da ga se ne tiËe njihovo miπljenje. Za njih ne predstavljam niπta, mislio je. No, dobro, kad je tako, onda mogu raditi sve po svom. Prvo su mislili da je svojeglav, ali njegovo ponaπanje je bilo viπe od obiËne svojeglavosti. Batine je primao kao “nuæno zlo”, pa su napokon zakljuËili da “nema vajde tuÊi ga jer se i tako neÊe opametiti”. “Pa on je i glup i podmukao. Nije mi jasno kako to dvoje moæe iÊi zajedno”, jednom je rekao Trentonov otac, “ali taj tvoj mali je primjer proklete glupe podmuklice.” Timothy Lewis nije sumnjao da je Trenton njegov sin. To je bilo vidljivo veÊ na prvi pogled. Ta napokon, imali su istu kljuku! Ali neke Trentonove karakterne osobine koje mu se nisu sviale nije podnosio ni kod Alice. Da se netko sjetio pitati Trentona πto o tome misli, on bi rekao da je siguran da osim oËeva nosa i majËinih tamnih, preblizu nasaenih oËiju koje su ispod naoËala s dijoptrijom za kratkovidnost djelovale “krtiËje sitno”, od roditelja nije naslijedio niπta “vrijedno spomena”. Bilo je u toj otuænoj spoznaji i neËeg utjeπnog; mogao je ∑ samo da je htio ∑ poËeti od nule. Moæda ne odmah, ali jednoga dana, tjeπio se Trenton, smoÊi Êe snage izgraditi svoj æivot od niπtice, bez hipoteke njihovih niπtoænih æivota. Nakon poËetnog πoka, kad je shvatio da je upisan u - 15 -


MornariËke kadete, a da ga prethodno nitko nije pitao æeli li to ili ne, Trenton je pokuπao u novoj sredini primijeniti svoju uobiËajenu, inaËe vrlo djelotvornu, metodu pasivnog otpora. U obitelji, u πkoli i na svim drugim mje­ stima gdje je dolazio u dodir s drugim ljudima, bio je “nitko i niπta”. Nadao se da Êe, “baπ zato πto je bijeda, i πto svi znaju da je bijeda”, i u kampu za mlade mornariËke kadete od njega ubrzo diÊi ruke. Pogreπno je procijenio situaciju. I dalje je bio “niæi od niæih”, ali mu u kampu nisu davali mira. Bio je nerazvijen za svojih petnaest godina: reklo bi se mrπav, uskih ramena, pogrbljen, s malim, smijeπnim, opuπtenim trbuhom ∑ mlitav kao mrtvi puæ golaÊ ∑ toËno tako se osjeÊao i imao je dojam da ga i drugi tako doæivljavaju. Kad bi obukao majicu kratkih rukava, upadale bi u uËi bijele, gotovo djevojaËke nadlaktice na kojima se nisu isticali bicepsi kao kod drugih mladiÊa istog uzrasta. Nije bilo zadatka u kojem Trenton ne bi pod­bacio. Otkad je osnovan kamp koji je ameriËke djeËake pri­vlaËio veÊ i samim nazivom sliËnim “ozbiljnoj vojnoj πkoli” ∑ the Navy Sea Cadet Corps ∑ nije bilo mladog kadeta koji bi imao tako nizak prosjek ocjena kao πto ga je imao Trenton. Ta je sredina ipak odigrala presudnu ulogu u njegovu razvoju. Prekretnica je nastupila onoga dana kad se upetljao u bodljikavu æicu i svojski se porezao. Odveli su ga u ambulantu, gdje je trebao primiti injekciju protiv tetanusa, ali Trenton je oduvijek imao patoloπki strah od igle na πprici, pa je ∑ ni sam se nije sjeÊao kako je toËno do toga doπlo ∑ vjerojatno u nesvjesnom “impulsu samo­ obrane” ∑ odalamio doktora πakom u trbuh tako jako da se jadnik presavio i kleknuo na pod. Trentonov “drugi æivot” zapoËeo je tim incidentom. Sve πto se dogaalo poslije moæe se rekonstruirati na osnovi njegovih izjava, a poneπto i iz zapisnika sa sasluπanja pred ameriËkim Senatom. To sasluπanje, odræano 3. kolovoza 1977. go- 16 -


dine, bilo je posveÊeno vrlo sloæenom sluËaju koji je do danas ostao nerazrijeπen, a u kojem je Trenton bio ∑ ili je mogao biti ∑ tek jedna od mnogobrojnih poluanonimnih “ærtava”. Istina se nikad neÊe doznati jer za nju Êe uvijek nedostajati dokaza. Problem je i u Trentonu: on nije pouzdani pripovjedaË. Postavlja se ozbiljno pitanje: tko bi mogao do kraja povjerovati u ispovijest Ëovjeka koji se ne moæe zakleti da je uvijek ista osoba? *** ZaËudio se odakle mu iznenada takva snaga u πaci. Doktor, inaËe krupan muπkarac, sruπio se na pod kao govedo mlatnuto maljem po glavi. Bila je to tek prva u nizu situacija u kojima se pokazalo ∑ posluæimo se Trentonovim rijeËima ∑ da u njemu prebivaju “neke joπ neosvijeπtene sile” koje nikako nije uspijevao prizvati onda kad mu je bilo najpotrebnije, na primjer kad bi ga fiziËki maltretirali vrπnjaci. “LuaËka snaga” iz njega bi uvijek provalila neoËekivano, reklo bi se Ëak “niËim posebnim izazvana”. Tek poslije, kad je poËeo potanko razmatrati okolnosti koje bi zavrπile incidentom, doπao je do zakljuËka da po­ stoji okidaË koji ga iz mrtvog puæa pretvara u pobjeπnjelu zvijer. To je uvijek bila neka kombinacija ∑ nije bitno Ëega; skop rijeËi kao kod lozinke, ili koliËinski, brojËani odnos izmeu stvari koje je vidio, reklo bi se usput, krajiËkom oka, trenutak prije zamraËenja svijesti, nakon Ëega bi usli­ jedila provala agresivnosti. Trenton je rekao da je to bilo ∑ “kao kad okreneπ broj i s druge strane, osoba koju si zvao, kaæe halo”. Samo πto je s druge strane te zamiπljene telefonske æice bio on sam. I nije bilo πanse da se ne odazove. Nije znao kada Êe biti pozvan, ali je jako dobro znao da Êe se odazvati. Svaki put, bespogovorno. Sada Trenton ima πezdesetak godina. Dobro se dræi; doista djeluje mlae nego πto bi trebao izgledati Ëovjek - 17 -


njegova godiπta, ali to niπta ne mijenja na stvari; ostao je neugledan, moglo bi se Ëak reÊi ruæan. Joπ uvijek stanuje u kamp-prikolici, samo πto je sada njegovo “mjesto za æivotno parkiranje” kalifornijski gradiÊ po imenu Colma, smjeπten juæno od San Francisca. Mjesto je to koje broji oko tisuÊu i pet stotina stanovnika u “nadzemlju” i joπ oko milijun i pol “ispod zemlje”. Colma, poznatiji kao “Grad Tihih”, osnovan je poËetkom dvadesetih godina, kada je sluæio iskljuËivo kao nekropola, pa nije Ëudo πto i danas ljudi iz toga kraja kaæu: “Dobro je biti æiv u Colmi!” Trentonova druæica zove se Bess i netom je prestala biti maloljetnica. Ponekad je, od milja, zove i Miss Liberty ∑ gospoica Sloboda ∑ prema junakinji iz stripa koja je debitirala joπ davne 1943. godine. Imaju dvoje djece: Ëe­ tverogodiπnju djevojËicu za koju ljudi iz Centra za socijalnu skrb tvrde da je lagano retardirana i deËkiÊa od par mjeseci koji neprekidno dreËi, pa se Bess u vezi s time πali da bi trebalo izmisliti “superljepilo za πtopanje bebinih usta”. Mogli su imati ukupno troje djece da Bess nije, na samom poËetku njihove veze, izgubila plod, za πto Trenton okrivljuje organizaciju Setov dom. Bess je koπËata oËalinka. Bolje izgleda kad se ne smije jer ima jako ruæne zube. Trenton tvrdi da je “sklona seksu utroje”, pa za nju, preko interneta i novinskih oglasa, viπe-manje neuspjeπno, traæi joπ jednu druæicu za “stalnu vezu poligamnog tipa”. Na videu πto ga je Trenton postavio na YouTube vidimo Bess kako plaπljivo proviruje njemu iza lea. Na spomen “druge æene” oblijeva je rumenilo od vrata naviπe; Bess tiho hihoÊe, pokriva rukom usta, a onda ∑ prije nego πto Êe otrËati iz kadra ∑ mumljanjem potvruje. Jedno od njihove djece ∑ ono retardirano ∑ slini u kutu slike, dok ono drugo ∑ vazda upiπano dojenËe ∑ promuklo hriplje negdje iz mraËne pozadine. »ovjeku svaπta pada na um pri pogledu na taj video: - 18 -


da bi trebalo pronaÊi tu jadnu, prostoduπnu æenu koja oËigledno ne razumije πto joj se dogaa i iπËupati je iz Trentonovih πapa; da bi trebalo neπto poduzeti u vezi s njihovom djecom, moæda ih Ëak i oduzeti paru koji se ne zna za njih brinuti kako spada. “Svjetski je rat oznaËio klimaks povijesti ËovjeËanstva, a njegov subjektivni uËinak je daleko potentniji nego πto se prije moglo pretpostaviti. Snagom zvuka produæenog trajanja, πto se proπirio kao ishod velikog eksperimenta na ratiπtima πirom svijeta u razdoblju od one Ëetiri godine izmeu 1914. i 1918; kroz intenzivnu emocionalnu napetost Ëitavog stanovniπtva naπega planeta eksplodirala je i rastrgala se mreæa eteriËke materije, nazvana ‘velom iz hrama’, koja razdvaja fiziËke i astralne ravni, i time je otpoËeo zadivljujuÊi proces objedinjavanja dvaju svjetova ∑ proces objedinjavanja fiziËke razine i astralne razine iskustva koji sada polako napreduje. Ipak, ubrzo Êe postati jasno da to mora dovesti do globalnih promjena u ljudskoj svijesti. Dok s jedne strane to vodi prema razdoblju razu­ mijevanja, bratstva i prosvjetljenja, isto Êe, s druge strane, dovesti do suprotne reakcije, do oslobaanja psihiËkih sila koje danas prijete onim nenadziranima i onim ne­upu­ Êenima, i koje zvone na uzbunu i pozivaju na oprez.” Tako je govorio Trenton u oko amaterske kamere. Osim πto je pokuπavao namamiti u svoj brlog u kamp-prikolici barem joπ jednu naivnu djevojku poput Bess, bavio se i “ozbiljnijim stvarima”: komentirao je domaÊu i svjetsku politiku i pokuπavao “pomoÊi neupuÊenima da napokon muÊnu glavom i poËnu Ëitati izmeu redaka novinskih Ëlanaka”. Trenton je bio i ostao Ëudak, ali ∑ ipak treba priznati ∑ otkad je otkrio druπtvene mreæe na internetu, otkad je postavio svoju stranicu na Myspace i otkad se njegova faca prvi put pojavila na YouTubeu ∑ upio je privuÊi stotine, sad bi se veÊ moglo reÊi i desetke tisuÊa virtualnih oboæavatelja. Neki su ga gledali jer su - 19 -


vjerovali u to πto govori, drugi zato πto uæivaju gledati “sjebane tipove”, treÊi zato πto su znali da “kaπa u njegovoj glavi” nije nastala samo tako. Sudjelovali su u stvaranju toga “miπ-maπa sastavljenog od svega i svaËega” i mogli su toËno procijeniti koliko ima istine u “proljevu Trentonove bolesne maπte”. I najvaænije od svega: samo su oni ∑ “ti treÊi” ∑ mogli znati koliki je udio njihove osobne odgovornosti u svemu tome. “Je l’ ja to moæda pokuπavam postati lik iz knjige ∑ to se pitate? Ne. OdluËno odgovaram: ne!” rekao je on. Trenton zvuËi kao netko normalan. DapaËe, kao netko sa smislom za crni humor. OpÊenito: kad se odbaci nuæna doza nepovjerenja spram teorija zavjere o kojima govori iz dana u dan, kad ga se bolje pogleda u te njegove ufurane crne oËi, Ëovjek bi ga prvo pitao: “Na Ëemu si? ©ta te nosa, prijane?” a onda bi se malo zamislio nad onim πto tip kaæe. SljedeÊa faza, do koje dolazi nakon duæeg sluπanja Trentonovih videouradaka, najopasnija je: tu se veÊ u gledatelju bude izvjesne sumnje. I baπ kad bi ga poËeo uzimati za ozbiljno, Trenton ustaje, zauzima filmsku pozu, odnekud grabi revolver i uperuje ga ravno u kameru, tebi izmeu oËiju: “Imam poruku za sve vas ∑ zlikovce, propalice, ubojice, mrzitelje ljudskoga roda ∑ zlo mora biti kaænjeno!” Trenton je svjestan da ne moæe privuÊi oboæavatelje iskljuËivo temama iz videomaterijala koje svakodnevno, nekad s veÊim, nekad s manjim æarom stavlja na mreæu. On oËito pati od narcistiËkog poremeÊaja osobnosti, ali ponekad se vidi da je zamoren vlastitim likom; poËinje zijevati, nabrzinu odrauje obred s revolverom koji je veÊ postao zaπtitini znak njegovih obraÊanja “javnosti”, na­ kaπljava se, proteæe, samo πto ne ispusti tihi prdac. Previπe je inteligentan da ne bi znao “s kim ima posla”. Prosjek

- 20 -


ljudi ∑ ta inertna, osiromaπena, do ruba gladi dovedena masa, kojoj par sati lagodne zabave moæe pruæiti iluziju lagodnog æivota kakav sami nikada neÊe imati ∑ doslovce ovisi o sve bræoj i bræoj izmjeni kadrova. Ali, svjesni su oni da stoje na mrtvoj toËki. Itekako su svjesni! “Bok, narode! Svrha ovog videa je da vas nauËi misliti.” »ini se da samo brza izmjena slika, bræa od sposob­nosti suvislog praÊenja, dakako uz gromoglasni zvuk eXtreme pro­jekcija, moæe stvoriti dojam da se u njihovim æivotima ipak neπto kreÊe. Do kuda to ide? pita se Trenton. Ima li neka granica do koje je ubrzanje podnoπljivo? Nema on na to odgovor, ali u neπto je ipak siguran: ni superheroji nisu viπe ono πto su nekad bili! To daje nadu Trentonu da Êe uspjeti u svojoj misiji. Znojni tip s bradom od tri dana, najvjerojatnije neopranih zubi, smrdljivih pazuha, æeli biti junak po njihovoj mjeri ∑ Osvetnik ∑ “iz naroda za narod”. On moæda nema novca za kupnju vrhunske opreme, ali tu poËinje obrat kojemu se potajno nada: “Tehnologija nije bez vraga, OK, to se mora priznati, ali najbitniji je pristup. Treba znati kako pristupiti Ëovjeku: kako mu uÊi u glavu. Prva stvar koja se mora dræati na pameti kad se pokuπava utjecati na svijest ljudi je slje­ deÊa: treba izbjegavati negativan pristup koji taj utjecaj sniæava na nivo automatizma. To ne samo πto nije preporuËljivo nego je i opasno jer pojedincu oduzima slobodnu volju, jer ima militantan uËinak na ponaπanje slobodnih inteligentnih ljudskih biÊa. I evo πto se onda dogaa: Ëovjek ne djeluje kao kanal kroz koji se oslobaaju njegovi vlastiti duπevni tokovi, nego kao æivotinja voena nagonom, moæda Ëak i kao prazna ljuska koju se lako moæe okupirati i zloupotrijebiti. Pratite me? Jeste li razumjeli πto vam kaæem?

- 21 -


Ja vam sad govorim o najniæem tipu animalnog utjecaja kakvog danas ima na pretek, a koji je uzrok zabrinutosti najveÊih umova danaπnjice. Mislim da znate o Ëemu govorim. Evo vam primjer. To ste sigurno veÊ negdje vidjeli. Vidjeli ste kako rade mediji-vidovnjaci? Oni mogu svjesno predati tijelo u sluæbu ne­­koga drugog, ali samo oni najjaËi meu njima pritom su u stanju cijelo vrijeme trajanja seanse saËuvati osobni integritet. Primjer najviπeg stupnja takve aktivnosti je Isus. Da, upravo on. Nemojte mi se sad tu zgraæavati. PriËekajte da dovrπim misao. Isus je, kao uËenik, Kristu dao na raspolaganje svoje ljudsko tijelo. I sad dolazim do onoga bitnog. Molim lijepo, sad me paæljivo sluπajte: u rijeËima sluæba i sluæenje i u njihovom pravilnom razumijevanju nalazi se sva tajna. Ponavljam: u pravilnom razumijevanju rijeËi sluæba i sluæenje nalazi se sva tajna. O tome vam danas hoÊu govoriti. To je moja poruka. Nije vaæno πto vi to ne razumijete. Nema veze. Vi to joπ ne razumijete, ali kad to istinsko “medijstvo” jednog dana bude shvaÊeno, imat Êemo osobe u smislu “osoba-prijenosnika” koji Êe, svojevoljno, u stanju pune svijesti moÊi prepustiti svoja tijela Domovini i »ovjeËanstvu; uËi­ niti ih kanalom za prijenos ∑ i to preko toËke na tjemenu ∑ pazite sad ovamo, dobro me gledajte ∑ tu, preko tjemena, a ne preko solarnog pleksusa, onoga mjesta izmeu rebara iznad pupka preko kojeg se danas obiËno dogaa psihiËka transakcija. Da se razumijemo: i danas se prijenos dogaa, ali u nesvjesnom stanju ∑ uz pomoÊ hipnotiËkih i nekih drugih manipulativnih tehnika ∑ i to najËeπÊe bez ikakve moguÊnosti da se ono πto se dogodilo u toku prijenosa poslije obnovi u sjeÊanju pojedinca koji je u tome sudjelovao. U tome se sastoji opasnost manipulacije ljudima: ne u samom sluæenju kao takvom, nego u zloupotrebi sluæenja!” ToËno tako je govorio Trenton. - 22 -


Sibila Petlevski, prozna spisateljica, pjesnikinja, dramatiËarka, izvedbena umjetnica, znanstvenica, sveuËilišna profesorica, urednica i prevoditeljica roena u Zagrebu. Doktorica filoloških znanosti, redovita profesorica na Aka­­demiji dramske umjetnosti SveuËilišta u Zagrebu. »la­­­nica L’Académie Mallarmé i l’Académie Européenne de Poésie. Dobitnica godišnje nagrade Vladimir Nazor, nagrade Poeteka meunarodnog festivala pozije (2005.) i nagrade Petar BreËiÊ za doprinos teorijskoj dramatur­gi­ji. Nje­na drama Eisgeneral nagraena je u europskoj selekciji Berliner Festspiele TT Stückemarkt (2005.). Nacionalno i internacionalno antologizirana au­­torica. Urednica u do­maÊim i stranim Ëasopisima. Poezija i proza prevedene su joj na desetak svjetskih jezika. Nastupala na svim znaËajnijim meunarodnim književnim skupovima. Piše na hrvatskom i engleskom jeziku. Predsjednica Hrvatskog PEN centra (2001.∑2005.). »lanica meunarodnog upravnog odbora Internacionalnoga PEN-a (2002.∑2007.). Uz beletristiËke objavila je i više znanstvenih knjiga. Poezija: Kristali (1988.); Skok s mjesta (1990.); Sto aleksandrijskih epigrama (1993.); Babylon (2000.); Hea­vy Sleepers (2000.); Libitina (2002.); Spojena lica (2006.); Spojena lica/Spoeni lica/Joined Faces (2009.); Les mots de passe de l’oubli (2013). Pro­za: 
Francuska suita (1996.); Koreografija patnje (2002.); NoÊni trening (2006.); Moj Antonio Diavolo (2007.); Vrijeme laži ∑ Tabu I. (2009.),

- 371 -


Bilo nam je tako lijepo! ∑ Tabu II. (2011.) Dra­me: 
Ledeni general (Eisgeneral) (2005.); Cagliostro Forever, libreto (2007.); Rimbaud’s House (Rimbaudova kuÊa) (2007.).

- 372 -


Sadržaj

TYR – ТРЕБА Kad ugledam objeπenjaka na grani, kako ga vjetar njiπe, porazbacam rune kako bi mogao progovoriti i s drveta siÊi kao ratnik.

11

EH – ПЕРУН Spojim dva æivota u jedan; kroz dvojniËku ljubav pametnim zakonom; kad su oboje spremni, poslije nijedno neÊe samo tako, jednostavno otiÊi.

47

FA – БЕРЕГИНЯ Zove se pomozi, i neka pomogne protiv tuge, ozljede i svakovrsne nezgode.

117

RIT – РАДУГА Ako luk strijelu odapne prema mnoπtvu; nije bitno kakva je prijetnja, ja joj zaustavim snagu tako πto je uhvatim okom i pogledom je Ëvrsto dræim.

149

THORR – ДАЖДБОГ Kad zatreba, Ëarobnjaπtvom otupim ËeliËnu oπtricu svojih neprijatelja tako da im maËevi viπe nikada ne mogu rezati.

179

- 373 -


SIG – СИЛА Kad u bitku vodim prijatelja i ljubavnika; pjevam u πtit da pobijedi i da ga sreÊa prati.

219

KA – КРАДА Глаголь Onoga tko u meni probudi mrænju, pogodit Êe prije nego πto mene sustigne.

255

YR – ЧЕРНОБОГ Tvoj mozak je smraËen ∑ hladan Ëernobog, nijem kao sfinga i stoljeÊa kamen; ja krenuh k tebi u Meku, u plamen, otrpit ne mogoh pogleda tvog.

293

AR – AЛАТЫРЬ Kad zlodusi zrakom polete; navedem ih da se okrenu i pou kuÊi, vrate se svojim korijenima, smetena duha.

333

GIBOR – РОК NeÊu reÊi πto privodi kraju svaku pjesmu; to zna samo ona osoba koju dræim u zagrljaju, moja jedina ljubav.

357

Popis stvarnih, izmiπljenih i domiπljenih likova

359

O autorici

371

- 374 -


- 375 -


Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.

Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Na naslovnici Raoul Hausmann, “Elasticum”, 1920., fotomontaža i gvaš ∂ akg-images Godina izdanja 2013., listopad (prvo izdanje) Tisak Web 2 tisak, Sveta Nedelja ISBN 978-953-266-516-1 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

- 376 -


- 377 -


Stanje sumraka, treÊi i završni dio trilogije Tabu, precizno i jasno povezuje sudbine likova i sve pripovjedne silnice iz romana Vrijeme laži i Bilo nam je tako lijepo! Viktor Tausk Sibile Petlevski, jednako kao i stvarna osoba, bio je vizionar, Ëovjek ispred svoga vremena. Sva pitanja na koja nemamo odgovore zaËela su se još za Tauskova tragiËnog, zanimljivog i neizvjesnog života. Prošlost i sadašnjost, premrežene na najnevjerojatnijim toËkama, pokazuju da je stanje sumraka konstanta u kojoj žive svi ljudi prepuni inhibicija, optereÊeni politiËkim, rasnim, vjerskim, seksualnim i bilo kojim drugim kontekstima. Viktor Tausk amblematiËna je figura našeg vremena, Ëovjek spreman otkrivati nove svjetove, bez straha stremiti drugaËijemu i drugome i, što je najvažnije, Ëovjek koji se usudio postavljati pitanja sebi i drugima. Stanje sumraka jedan je od onih romana koji pred Ëitatelja postavljaju najveÊi izazov jer tjera da razmislimo o sebi i svojim bližnjima, o stanju svijeta u kojem živimo, o vremenu koje je stalno sumraËno i u kojem nema majstora koji Êe upaliti luË, veÊ mrak treba osvijetliti svatko sam za sebe. Trilogija Tabu posveÊena je hrabrima, koji ne pristaju živjeti u vremenu laži; ljudima koji se ne boje slobode.

149,00 kn

- 378 -


Stanje sumraka