Page 1


 2


Monaldi & Sorti

SECRETUM prevela s talijanskog Mirna ÂťubraniĂŠ

Fraktura  3


Naslov izvornika Secretvm ∂ 2004 by Monaldi & Sorti ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2008. ∂ za prijevod Mirna »ubraniÊ i Fraktura 2008. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-068-5 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 681158

 4


Sve je na ovome svijetu maskerata, ali Bog je odredio da se predstava mora tako odglumiti. (Erazmo Roterdamski, Pohvala ludosti)

 5


 2


Konstanca, 14. veljaËe 2041. Njegovoj Ekscelenciji, Monsinjoru Alessiju Tanari Tajniku Kongregacije za pitanja svetaca Grad Vatikan Najdraæi Alessio, proπla je veÊ godina dana otkad Vam posljednji put pisah. Nikad mi ne odgovoriste. Prije nekoliko mjeseci neoËekivano sam premjeπten (iako Vi to moæda veÊ znate) u Rumunjsku. Jedan sam od malobrojnih sveÊenika kojima gostoprimstvo pruæa Konstanca, gradiÊ na obali Crnoga mora. Ovdje rijeË “siromaπtvo” dobiva ono dirljivo i konaËno znaËenje koje je nekoÊ imala i u nas. KuÊe su olovnosive i ruπevne, odrpana djeca igraju se na prljavim ulicama bez putokaza, æene umornih lica sumnjiËavo promatraju s prozora odvratnih, oronulih zgradurina u socrealistiËkom stilu, sivilo i bijeda posvuda. Takav je grad, takva je zemlja u koju sam prije nekoliko mjeseci rasporeen. Ovamo sam pozvan obavljati svoje pastirsko poslanje i svoju Êu duænost ispuniti. U tome me neÊe sprijeËiti bijeda ovoga kraja, ni tuga πto mu proæima svaki kutak. Kraj iz kojega dolazim, kao πto veÊ znate, bijaπe posve drukËiji. Do prije nekoliko mjeseci bio sam biskup u Comu, ugodnom gradiÊu na jezeru, koji je Manzonija nadahnuo na besmrtnu prozu: drevni dragulj bogate Lombardije, pun plemenitih uspomena, Ëije je æivopisno povijesno srediπte danas sjediπte poslovnih ljudi, modnih poduzetnika, nogometaπa, bogatih proizvoaËa svile. No ova se nagla i neoËekivana promjena neÊe odraziti na moje poslanje. ReËeno mi je da sam potreban ovdje u Konstanci, da  7


moje zvanje viπe od ijednog drugog moæe zadovoljiti duhovne potrebe ove zemlje, da premjeπtaj iz Italije (uz tek dvotjednu prethodnu obavijest) ne treba tumaËiti kao nazadovanje ili, joπ gore, kao kaznu. »im mi je predoËena ta novost, izrazio sam veliku sumnju (i, moram priznati, jednako veliku iznenaenost) buduÊi da u proπlosti nikad nisam obavljao sveÊeniËku duænost izvan Italije, uz iznimku nekoliko mjeseci πkolovanja koje sam proveo u Francuskoj, u sad veÊ davnim mladenaËkim danima. Iako bih poloæaj biskupa smatrao krunom svoje karijere, i iako sam u poodmakloj dobi, rado bih prihvatio neko novo odrediπte: u Francuskoj, u ©panjolskoj (zemljama Ëiji mi jezik nije nepoznat), pa Ëak i u Latinskoj Americi. Naravno, i to bi se smatralo neprirodnim jer se doista rijetko dogaa da jedan biskup od danas do sutra bude premjeπten u neku daleku zemlju, ako na njegovoj karijeri nema veÊih mrlja. A to, kao πto zacijelo znate, kod mene nije sluËaj. No bez obzira na to, upravo zbog naglosti i neoËekivanosti premjeπtaja, neki su vjernici u Comu s pravom poËeli sumnjati. Takvu bih odluku ipak prihvatio onako kako se prihvaÊa volja Boæja, bez zadrπke i bez prigovora. OdluËiπe meutim poslati me ovamo, u Rumunjsku, zemlju koju nimalo ne poznajem, ni njezin jezik ni obiËaje, ni njezinu proπlost niti danaπnje potrebe. I evo me gdje napreæem svoje stare udove u nastojanju da se igram loptom s mjesnim maliπanima, neuspjeπno se trudeÊi razumjeti njihove brzo izgovorene rijeËi. Oprostite mi na ispovijedi, ali duπu mi neprekidno pritiπÊe jad. A on nije posljedica moje sudbine (koju mi je Gospodin namijenio i koju kao takvu valja prihvatiti sa zahvalnoπÊu i vedrinom), nego zagonetnih okolnosti koje su je odredile. Okolnosti koje Vam sada æelim razjasniti. Posljednji sam Vam put pisao prije godinu dana, kad sam Vam skrenuo pozornost na jedan iznimno osjetljiv sluËaj. U to je vrijeme u punom jeku bio postupak za kanonizaciju blaæenoga Ino 8


centa XI. Odescalchija, Ëuvenog pape od 1676. do 1689., pokretaËa i zagovornika bitke krπÊanskih vojski protiv Turaka kod BeËa 1683. godine, kad su Muhamedovi sljedbenici zauvijek protjerani iz Europe. Kako je taj papa bio podrijetlom iz Coma, meni je pripala Ëast organizacije tog postupka, do kojega je Svetomu Ocu bilo veoma stalo: do Ëuvenog, povijesnog poraza islama doπlo je u zoru 12. rujna 1683., kad je, uzmu li se u obzir vremenske zone, u New Yorku joπ uvijek bio 11. rujna... Danas, Ëetrdeset godina nakon tragiËnoga islamskog napada na tornjeve blizance u New Yorku 11. rujna 2001. godine, naπem voljenom Papi nije promaknula podudarnost izmeu ta dva datuma i upravo je zbog toga Inocenta XI. ∑ Ëuvenog borca protiv islama ∑ æelio proglasiti svetim baπ na dan tih dviju godiπnjica, u potvrdu krπÊanskih vrijednosti i jaza πto Europu i Ëitav zapadni svijet dijeli od ideala Kurana. Tad sam Vam, na zavrπetku postupka, poslao onaj neobjavljeni rukopis. SjeÊate se? Bio je to rukopis dvoje mojih starih prijatelja, Rite i Francesca, kojima sam mnogo godina prije toga izgubio trag. Otkrivao je Ëitav niz okolnosti uvredljivih za blaæenog Inocenta. Naime, on je tijekom Ëitavoga svog pontifikata djelovao voen prizemnim, osobnim interesima. I iako je nedvojbeno bio Gospodinovo orue u poticanju krπÊanskih vladara da se naoruæaju protiv Turaka, u drugim se pak prigodama zbog vlastite pohlepe za novcem teπko ogrijeπio o krπÊanski moral i nanio nepopravljivu πtetu krπÊanskoj vjeri u Europi. Zamolio sam Vas, sjeÊate se, da te Ëinjenice predoËite Njegovoj Svetosti, kako bi mogao odluËiti hoÊe li πutjeti ili ∑ kako sam priæeljkivao ∑ dati imprimatur i naloæiti objavljivanje, Ëime bi istina postala svima dostupna. Iskreno priznajem da sam oËekivao barem kratki odgovor. Vjerovao sam da Êete se, bez obzira na ozbiljnost Ëinjenica koje su me navele da Vam se obratim, obradovati vijestima od nekoga tko je, na koncu konaca, bio Vaπ uËitelj u sjemeniπtu. Dobro sam znao da Êu odgovor na svoja pitanja morati Ëekati dugo, moæda  9


veoma dugo, s obzirom na teæinu otkriÊa koja sam Njegovoj Svetosti predoËio. Ali vjerovao sam da Êete se, kako je uobiËajeno u takvim sluËajevima, javiti barem kratkim pisamcem u odgovor. No niπta. Mjesecima ne primih ni pismo ni telefonski poziv, iako je o odgovoru koji sam oËekivao ovisio ishod postupka. ZakljuËih da Njegova Svetost mora razmisliti, procijeniti, prosuditi. Moæda naruËiti miπljenje struËnjaka, u najstroæem povjerenju. Strpljivo se predah Ëekanju; izmeu ostaloga i zato πto, buduÊi da sam obvezan Ëuvati tajnu i πtititi ugled blaæenika, nikome drugome osim Vama i Svetome Ocu ne mogoh otkriti πto sam doznao. Dok ju jednoga dana, u jednoj knjiæari u Milanu, ne vidjeh, u mnoπtvu drugih knjiga: knjigu s imenima dvoje svojih prijatelja. Kad je naposljetku otvorih, dobih potvrdu: bijaπe to upravo ona knjiga. Kako je to moguÊe? Tko ju je dao u tisak? Brzo si odgovorih: nalog za njezino objavljivanje nije mogao izdati nitko drugi doli naπ Papa osobno. Moæda je napokon stigao onaj imprimatur koji sam od Pape oËekivao, konaËan i moÊan, izravna naredba neka se tiska Ritin i Francescov rukopis. Bijaπe jasno da je postupak kanonizacije pape Inocenta XI. sad zauvijek zaustavljen. Ali zaπto ja o tome nisam obavijeπten? Zaπto nisam dobio nikakav znak, Ëak ni nakon objavljivanja onog rukopisa, Ëak ni od Vas, Alessio? Umalo da Vam se veÊ ponovno ne obratih pismom, kad jednoga dana, u rano jutro, primih priopÊenje. SjeÊam se tog dogaaja neobiËno jasno, kao da se netom zbio. Dok sam ulazio u radnu sobu, sustigao me moj tajnik s omotnicom u ruci. Pruæio mi ju je. OtvarajuÊi je, u polumraku hodnika uspjeh opaziti samo papinske kljuËeve na omotnici, a ceduljica iz nje veÊ mi skliznu u ruku. Bijah pozvan na razgovor. Iznenadila me, iznad svega, kratkoÊa roka naznaËenog u poruci: za dva dana, i to joπ u nedjelju. Ali to ne bje niπta u usporedbi sa satom (u πest ujutro) i identitetom  10 


onoga tko me pozivao na razgovor: monsinjor Jaime Rubellas, tajnik Vatikanske Dræave. Susret s kardinalom Rubellasom bio je iznimno ugodan. Prije svega, zanimalo ga je moje zdravlje, potrebe moje dijeceze, moja sklonost pozivu. Zatim se diskretno raspita o tijeku postupka za kanonizaciju Inocenta XI. Iznenaen, upitah ga nije li upoznat s objavljivanjem knjige. Nije odgovorio, ali me pogledao kao da sam mu uputio izazov. Tada me obavijesti da sam uvelike potreban ovdje u Konstanci, o novim granicama danaπnje Crkve, o nedovoljnoj brizi za duπe u Rumunjskoj. Zbog ljubaznosti s kojom me dræavni tajnik izvijestio o premjeπtaju gotovo mi je promaknulo tijekom naπega susreta da uopÊe nije jasno zaπto mi je to priopÊio osobno, i zaπto me pozvao na tako neobiËan naËin, kao da æeli sve obaviti daleko od radoznalih oËiju; naposljetku, niËim nije reËeno koliko bi moglo potrajati moje izbivanje iz Italije. Na kraju me monsinjor Rabellas zamolio, posve neoËekivano, da naπ razgovor i njegov sadræaj zadræim iskljuËivo za sebe. Pitanja koja tog jutra u Rimu nisam postavio, dragi Alessio, sve mi se ËeπÊe vraÊaju u misli ovdje u Konstanci, naveËer, dok u svojoj sobici strpljivo uËim rumunjski, neobiËan jezik u kojemu imenice prethode Ëlanovima. »im stigoh, doznah da se Konstanca za vrijeme Rimskoga Carstva, pod Ëijom je vlaπÊu dugo bila, zvala Tomi. Zatim, bacivπi pogled na kartu tog podruËja, zamijetih da se u blizini nalazi mjesto Ëudna imena ∑ Ovidiu. Tad se u mojoj glavi oglasio znak za uzbunu. Brzo provjerih udæbenik iz latinske knjiæevnosti: pamÊenje me nije izdalo. Kad se Konstanca zvala Tomi, imperator August Cezar ovamo je prognao Ëuvenog pjesnika Ovidija, sluæbeno to opravdavπi pisanjem previπe slobodnih stihova, ali zapravo zato πto je sumnjao da su mu poznate mnoge tajne carske kuÊe. Dva puna petoljeÊa August je odbijao njegove molbe, dok Ovidije nije umro, nikad viπe ne vidjevπi Rim.  11 


Sad znam, dragi Alessio, kako je nagraeno povjerenje koje Vam prije godinu dana poklonih. Moje progonstvo ovamo u Tome, mjesto izgona zbog “knjiæevnih grijeha”, to mi je razjasnilo. Ne samo da objavljivanje rukopisa dvoje mojih prijatelja nije potaknula Sveta Stolica nego je sve vas pogodilo kao grom iz vedra neba. I pomislili ste da iza toga stojim ja, da sam ja taj rukopis dao u tisak. Zbog toga ste me prognali ovamo. Ali pogrijeπili ste. Ni ja, kao ni vi, ne znam kako je ta knjiga zavrπila u tisku: Gospodin, quem nullum latet secretum, “koji zna sve tajne” ∑ kako se propovijeda u ovdaπnjim pravoslavnim crkvama ∑ za svoje se ciljeve koristi Ëak i onima koji rade protiv Njega. Ako ste bacili pogled na sveæanj papira priloæen mojemu pismu, veÊ ste shvatili o Ëemu je rijeË: o novom rukopisu Rite i Francesca. I on bi mogao biti povijesni dokument, ili moæda roman, tko zna. MoÊi Êete se zabaviti osobnim istraæivanjem njegove istinitosti i, ako budete æeljeli, provjerom pisanih dokaza koje sam primio u privitku i koje Vam prosljeujem. Sigurno se pitate kada sam primio taj rukopis, odakle mi je poslan i, naposljetku, jesam li pronaπao dvoje svojih starih prijatelja. Ovaj put neÊu moÊi udovoljiti Vaπoj znatiæelji. Siguran sam da Êete razumjeti. Pretpostavljam naposljetku i da Êete se zapitati zaπto Vam ga πaljem. VeÊ mogu zamisliti Vaπu zaprepaπtenost i dvojbu je li dolje potpisani naivan, lud ili odgovara na pitanja koja Vama izmiËu. Jedan od ta tri odgovora onaj je koji traæite. Neka Vas Gospodin nadahne, iznova, u Ëitanju na koje se pripravljate. I neka Vas joπ jednom uËini oruem Svoje volje. Lorenzo Dell’Agio, pulvis et cinis

 12 


ISTINITA I NEOBI»NA PRI»A O SLAVNIM POTHVATIMA

πto zbiπe se za pontifikata

INOCENTA XII. U RIMU, LJETA GOSPODNJEGA 1700.

PosveÊena visokoπtovanom i uvaæenom gospodaru, opatu Attu Melaniju S povlasticom pretpostavljenih

U Rimu, typis Michel’Ercole

MDCCII.



 13 


Preuzviπeni i preËasni gospodine,

sve sam uvjereniji da Êe Vaπem gospodstvu nedvojbeno biti od velike koristi saæeti prikaz neobiËnih dogaaja πto se zbiπe u Rimu u srpnju godine 1700., a u kojima sudjelovaπe presvijetli i mnogopoπtovani vjerni podanik Njegova VeliËanstva NajkrπÊanskijega Kralja Luja Francuskog, Ëije bih uspjehe ovdje mogao naπiroko i nadugaËko opisivati. Ovo je plod rada jednog obiËnog seljaka, ali Ëvrsto vjerujem da se blistavi um Vaπega gospodstva neÊe gnuπati Ëeda moje divlje muze. Ako dar i jest slab, volja je jaka. Oprostit Êete mi ako na stranicama koje slijede nisam iznio dovoljno pohvala. Pa i Sunce, iako ga drugi nikad ne hvale, uvijek ostaje Sunce. Zauzvrat ne oËekujem niπta osim onoga πto veÊ obeÊaste, i to neÊu ponavljati, znajuÊi da jedna tako plemenita duπa kao πto je Vaπa ne moæe iznevjeriti samu sebe. Vaπoj Preuzviπenosti æelim dug æivot, Ëime sebi æelim dugu nadu: i najponiznije joj πaljem izraze najdubljeg poπtovanja.

 15 


DAN PRVI 7. SRPNJA 1700.

Uæareno i visoko na nebu bjeπe Sunce ponad Rima tog podneva sedmoga dana srpnja godine 1700., dana kad me Gospodin pomilovao od teπkoga rada (iako dobro plaÊenog) u vrtovima vile Spada. Podigavπi pogled sa zemlje i usmjerivπi ga prema obzoru, onkraj dalekih reπetki ulaznih vrata, πirom otvorenih za ovu prigodu, ugledah, vjerojatno prvi nakon paæeva πto su u Ëast gostima stajali uz vrata, kako se s ceste uzdiæe oblak bijele praπine, najavljujuÊi Ëelo duge povorke koËija u kojima Êe jedni za drugima sporo pristizati uzvanici. Na taj prizor, koji ubrzo podijelih s drugim slugama u vili, jer dotrËaπe, kao i uvijek obuzeti znatiæeljom, marljive pripreme postadoπe joπ grozniËavije: brzo se vrativπi uæurbanom radu iza ljetnikovca, upravitelji posluge, koji danima izvikivahu nareenja, dodatno se uzvrpoljiπe, mnoπtvo paæeva koji unoπahu posljednja jela u podrum, zbuniπe se i sudarahu jedni s drugima, dok se seljaci πto iskrcavahu sanduke voÊa i povrÊa poæuriπe popeti na svoja kola parkirana na ulaz za dobavljaËe, dozivajuÊi supruge, koje zastajkivahu meu sluπkinjama traæeÊi one najpouzdanije kojima Êe poboæno povjeriti veliËanstvene vijence cvijeÊa, barπunaste i crvene kao njihovi obrazi. U meuvremenu stizahu i bljeahne vezilje s damastnim platnima, zastorima i snjeænobijelim vezenim stolnjacima, pogled na koje zasljepljivaπe pod uæarenim suncem; drvodjelje dovrπavahu zakucavanje i blanjanje pozornice i sjedala, u bizarnu kontrapun 17 


ktu s neusklaenim vjeæbanjem glazbenika, okupljenih kako bi procijenili akustiku kazaliπta pod vedrim nebom; arhitekti æmirkajuÊi odmjeravahu drvored: kleËeÊi i nemarno dræeÊi perike u ruci, zadihani od velike vruÊine, promatrahu i provjeravahu konaËni uËinak scenografije. Sav taj meteæ ne bje bez razloga. Kardinal Fabrizio Spada spremao se za dva dana proslaviti vjenËanje svoga dvadesetjednogodiπnjeg neÊaka Clementea, nasljednika njegova obilna bogatstva, s Marijom Pulcherijom Rocci, koja je takoer bila neÊakinja jednoga uvaæenog Ëlana svetoga Kardinalskog zbora. Kako bi se taj dogaaj dostojno proslavio, kardinal Spada za Ëitavo Êe mnoπtvo crkvenih velikodostojnika, plemiÊa i vitezova prirediti viπednevnu zabavu u obiteljskoj vili, okruæenoj veliËanstvenim vrtovima i smjeπtenoj na brdu Gianicolo u blizini izvora Pavlove vode, odakle se stere najljepπi i najprozraËniji pogled na gradske krovove. Zbog ljetne je æege odabrao vilu umjesto jednako velebne i Ëuvene obiteljske palaËe, dolje u gradu, na Trgu Capo di Ferro, gdje gosti ne bi mogli uæivati u seoskoj idili. SveËani prijam uzvanika sluæbeno poËinjaπe zapravo veÊ toga dana, kad se, oko podneva, kako i bijaπe predvieno, na vidiku pojaviπe koËije najrevnijih gostiju. OËekivalo se veliko mnoπtvo plemiÊa i sveÊenika odasvuda: diplomatski predstavnici velikih sila, Ëlanovi svetoga Zbora, potomci i vremeπni pripadnici uglednih obitelji. Bijaπe predvieno da zabava sluæbeno poËne na dan vjenËanja, kad svi prirodni i umjetni scenski elementi, u mjeπavini domaÊeg zelena, egzotiËnog cvijeÊa i preπane papirne mase koja je svakog izazivala da je prepozna u tisuÊama razliËitih oblika, bogatijim od zlata Salomonova, neuhvatljivijim od æivog srebra idrijskoga, budu spremni za divljenje. Oblak praπine oko koËija, joπ neËujnih zbog prebuËnih priprema, sve se viπe pribliæavaπe i na uzvisini velikoga zavoja ispred æeljeznih vrata vile Spada veÊ se mogahu primijetiti prvi bljeskovi veliËanstvenih uresa na koËijama.  18 


Prije svih stiÊi Êe, reËeno nam je, uzvanici koji dolaze izvan Rima, kako bi se zasluæeno odmorili od naporna putovanja i dvije-tri veËeri uæivali u blagu spokoju boravka u prirodi. Tako Êe na proslavi biti svjeæi, odmorni i veÊ pomalo zabavljeni. A to Êe svakako pridonijeti opÊemu dobrom raspoloæenju i potpunu uspjehu dogaaja. Uzvanici iz Rima moÊi Êe birati hoÊe li i oni boraviti u vili Spada ili Êe, ako su previπe zauzeti poslovima i trgovinom, svakoga dana u podne dolaziti koËijama i naveËer se vraÊati u vlastite domove. Nakon vjenËanja bijaπe predvieno joπ nekoliko dana i veËeri najraznovrsnije, spektakularne zabave: lov, glazba, kazaliπte, razne druπtvene igre, pa Ëak i sportska nadmetanja. A za kraj, vatromet. Sve to, raËunajuÊi i dan vjenËanja, podrazumijevalo je jedan Ëitav tjedan svetkovanja, sve do Ëetvrtka 15. srpnja, kad Êe, prije nego πto se oproste, uzvanici uæivati u posebnoj Ëasti odlaska u grad, gdje Êe posjetiti raskoπnu i kiÊenu palaËu Spada na Trgu Capo di Ferro, u kojoj preci kardinala Fabrizija, pokojni kardinal Bernardino i njegov brat Virgilio, prije pola stoljeÊa prikupiπe bogatu zbirku slika, knjiga, starina i dragocjenosti, da ne spominjemo freske, trompe l’oeil i najraznovrsnije arhitektonske tvorevine, koje osobno nikada nisam vidio, ali sam znao da Êe sve zadiviti. Sad se veÊ koËijama na vidiku pridruæila i udaljena πkripa kotaËa po kaldrmi i, bolje pogledavπi, opazih da zapravo pristiæu jedna po jedna: pa naravno, rekoh samome sebi, gospoda uvijek paze da saËuvaju razmak izmeu svojih povorki, kako bi svatko od njih bio doËekan kako dolikuje i kako bi se izbjegla opasnost od neke nehotiËne neuljudnosti, koja je Ëesto dovodila do zavade, dugogodiπnjeg neprijateljstva i, ne daj Boæe, Ëak i do krvavih dvoboja. Ovom je prigodom ta opasnost bila umanjena zahvaljujuÊi domiπljatosti ceremonijalmajstora i upravitelja imanja, besprijekorna don Paschatija Melchiorrija: on Êe se pobrinuti za doËek  19 


uzvanika jer je, kao πto je bilo poznato, kardinal Fabrizio veoma zauzet svojim obvezama dræavnoga tajnika. PokuπavajuÊi odgonetnuti grb na koËiji πto se pribliæavala, u daljini veÊ opazih praπan oblak drugih koËija i u sebi ponovno pohvalih mudrost odabira vile Spada za mjesto dogaaja: u vrtovima na Gianicolu, nakon zalaska Sunca, svjeæina bijaπe zajamËena. Dobro to znah jer veÊ dugo dolaæah u vilu Spada. Moje se skromno domaÊinstvo nalazilo izvan Vrata svetoga Pankracija, nedaleko od vile. Moja supruga Cloridia i ja imasmo sreÊu da prodajemo zaËinske trave i plodove sa svoga malog polja posluzi u vili Spada. Povremeno me pozivahu i da obavim kakav izvanredan posliÊ, posebice kad je bilo potrebno popeti se na kakvo teπko pristupaËno mjesto, kao πto je krov ili potkrovlje, za πto sam zbog svoga niska rasta bio doista pogodan. Ali zvali su me i kad im je manjkalo osoblja, kao πto je bio sluËaj i sad, za proslavu, kad je u vilu prebaËena Ëak i posluga iz palaËe Spada, Ëiju je trenutaËnu prazninu kardinal iskoristio kako bi dao da se obave razna uljepπavanja, izmeu ostaloga i da se oslika jedna loænica za mladence. Dakle veÊ sam nekoliko mjeseci prema naredbama glavnog vrtlara vrijedno krËio, sadio, obrezivao i njegovao biljke. Posla nije bilo malo. Vila Spada nije smjela osramotiti svoje vlasnike. Prostor ispred æeljeznih vrata na ulazu u posjed bio je prekriven malim trijemovima ureπenima zelenilom koje se poput gipke, mirisne zmije u raskoπnim spiralama ovijalo oko stupova, pilastara, kapitela, postupno se stanjujuÊi sve dok se ne bi stopilo s fino isklesanim arkadama. Staza kojom se prilazilo vratima, a koja u obiËna vremena prolazi kroz jednostavan drvored vinove loze, sada je bila s obje strane obrubljena prekrasnim cvjetnim lijehama. Svi zidovi bili su obojeni u zeleno i na njima bjehu naslikani laæni prozori; laskavi travnjaci, savrπeno pokoπeni prema uputama majstora vrtlara, mamili su da ih Ëovjek upozna bosonog. Kad stignete do ljetnikovca, odnosno do zdanja namijenjenog za stanovanje, doËekat Êe vas ugodan hlad i opojan miris mnoπtva

 20 


glicinija s lukova privremenog trijema posve prekrivenog zelenilom. Uz ljetnikovac se nalazio netom obnovljen tipiËan talijanski vrt. Vrt bjeπe na skrovitu mjestu, odnosno zaklonjen zidovima. Na tim zidovima, koji ga skrivahu od pogleda, moglo se diviti prikazima krajolika i mitoloπkih tema: sa svih strana provirivahu bogovi, amori i satiri, dok je u unutraπnjosti vrta, u hladu polusjene, onaj tko bi poæelio povuÊi se u mir i tiπinu daleko od znatiæeljnih oËiju, mogao neometan uæivati u brijestovima i jablanima Capocotte, stablima viπanja i πljiva, Ëokotima cibiba, izdaπnim trsovima, stablima iz Bologne i Napulja, kestenima, divljim stablima, dunjama, platanama, narovima i dudovima, i joπ fontanama, malim vodoskocima, varkama oËiju, terasama i mnogim drugim atrakcijama. Iza njega se prostiraπe vrt s ljekovitim biljem, takoer od poËetka do kraja preureen i presaen, u kojemu se uzgajahu svjeæe i ljekovite biljke za Ëajeve, obloge, meleme i svakojake medicinske svrhe. Ljekovite biljke bijahu okruæene ogradama kadulje i ruæmarina, obrezanima u uredne geometrijske likove, Ëiji se miris πirio zrakom i opijao Êutila posjetitelja. Iza ljetnikovca jedna je staza kroz sjenovit πumarak vodila do privatne kapele obitelji Spada, u kojoj se trebao odræati obred. Odatle su se, prateÊi brdo πto se blago spuπta prema gradu, raËvale tri stazice, od kojih je jedna vodila do kazaliπta na otvorenome (sagraenom upravo za proslavu i gotovo dovrπenom), druga do skromne kuÊice (u kojoj su spavali Ëuvari, glumci, nadglednici fontana i drugi), a treÊa do straænjeg izlaza. Od proËelja vile, posred nezrelih grozdova vinograda, pruæala se jedna duga staza (usporedna s onom kojom se dolazi do vile, ali malo viπe boËno), koja je vodila do monumentalne kruæne fontane i nastavljala se sve do njegovanog travnjaka na kojemu bijahu rasporeeni duborezom i intarzijama obilno ureπeni stolovi i klupe za uæinu na travi, zasjenjeni raskoπnim zastorima od prugastoga lana.

 21 


NeupuÊeni bi posjetitelj tu zastao zadivljen, dok ne bi shvatio da je sve to samo okvir i poziv na najspektakularniji prizor u Ëitavu vinogradu: pred njegovim bi se razrogaËenim oËima tada pojavio praskav niz rimskih tvrava i zupËastih zidina, koje se protezahu s desne strane prema nedogledu, najednom izniËuÊi iz dubina tisuÊljetnih, nevidljivih, uspavanih temelja. Na takav bi neoËekivan, veliËanstven prizor vjee brzo zatreptale, a srce snaæno zalupalo. U svoj toj divoti, bogatoj mirisima i Ëarima, svaka se stvarËica Ëinila stvorenom za uæivanje, i sve je bilo poezija. Vila Spada tako postade velika pozornica za svetkovinu i viπe ne nalikovaπe na onaj mali, iako divan ljetnikovac, koji se nije mogao usporediti s bogatstvom i raskoπi mnogo velebnije palaËe Spada na Trgu Capo di Ferro. Vila se sada bez srama mogla mjeriti s Ëuvenim ljetnikovcima za odmor otprije dva stoljeÊa, kad Rim svojim djelima oplemenjivahu Giuliano da Sangallo i Baldassarre Peruzzi, od kojih je prvi sagradio vilu Chigi, a drugi prema æelji kardinala Alidosija njegov ljetnikovac u Magliani, dok je Giulio Romano poËinjao graditi vilu arhivara Turinija na Gianicolu, a Bramante i Rafael sreivali, prvi vatikanski vidikovac, a drugi vilu Madama. Istini za volju, u VjeËnome Gradu od pamtivijeka bijaπe obiËaj da velika gospoda dadu sagraditi raskoπne kuÊe usred zelenila, u kojima Êe, iako moæda onamo dolazeÊi tek nekoliko puta godiπnje, zaboraviti svakodnevne brige i probleme. I ne raËunajuÊi bogata zdanja koja u prirodi podizahu joπ stari Rimljani (a koja opjevaπe mnogi slavni pjesnici, od Horacija do Katula), dobro znah, iz literature ili iz razgovora s kakvim uËenim knjiæarom (ali joπ viπe sa starim seljacima, koji bolje od svih drugih poznaju vinograde i vrtove), da su ponajviπe u posljednjih dvjesto godina veliki rimski knezovi prihvatili obiËaj gradnje kuÊa za odmor u okolici grada. Unutar Aurelijevih zidina, ili u njihovoj neposrednoj blizini, na mjestu golih zaravni i vlaænih polja, polako nicahu vinogradi i ljetnikovci, odnosno vrtovi i vile.  22 


I iako prve vile imahu kule i tornjiÊe (koji se joπ mogu vidjeti na ulazu u inaËe neËuvan vinograd Capponi), sjajno naslijee nemirna srednjeg vijeka, kad su gospodske kuÊe ujedno bile i njihove utvrde, veÊ nekoliko desetljeÊa poslije stil se razvedrio i postao otmjeniji, i gotovo svaki plemiÊ æelio je posjedovati kuÊu s pogledom na vinograde, vrtove, voÊnjake, πume ili borike, koja Êe ga njeæno obmanuti da posjeduje sve πto pogledom moæe obujmiti ne diæuÊi se iz naslonjaËa, i da nad time ima vlast.



Uæurbanim pripremama u zelenilu vile pridruæilo se i veselo raspoloæenje koje vladaπe u svetome gradu. Ljeto Gospodnje 1700., u kojemu se nalaæasmo, bijaπe godina jubileja. Sa svih strana svijeta stjecahu se beskrajne kolone hodoËasnika πto dooπe zatraæiti oprost grijeha i milost oprosta. »im bi se popeli iz Ulice Romea na vrh nekog od okolnih breæuljaka i ugledali kupolu bazilike svetoga Petra, vjernici bi (i upravo ih zbog toga nazivaju “romari”) zapjevali himnu najveliËanstvenijemu od svih gradova, crvenom od grimizne krvi muËenikâ i bijelom od bijelih ljiljana Kristovih djevica. Gostionice, prihvatiliπta, konaËiπta, pa Ëak i privatna kuÊanstva, podloæna obvezi gostoprimstva, bijahu prepuna hodoËasnika; uliËicama i trgovima danonoÊno vrvljaπe mnoπtvo poboæne Ëeljadi πto svoje molitve mrmlja u zrak. NoÊ bijaπe obasjana bakljama bratstava πto bez poËinka krstarahu srediπnjim gradskim ulicama. U takvoj gorljivosti Ëak ni okrutan prizor samobiËevanja viπe ne uæasavaπe: pucketanje biËa kojim su se asketi πibali po znojnim i krvavim leima bijaπe kontrapunkt Ëednim pjesmama novakinja u hladu samostana. Iako iscrpljeni od duga putovanja, Ëim bi stigli u grad Kristova izaslanika, hodoËasnici bi se smjesta uputili u baziliku svetog Petra i tek nakon duge molitve na grobu Apostola, dopustili sebi pokoji sat odmora. SljedeÊeg dana, prije no πto bi iziπli iz svojih konaËiπta, spuπtali bi se koljenima na zemlju, podizali srce prema nebu, prekriæili se, meditirali o tajnama æivota Krista i presvete Djevice Marije, molili krunicu i kretali u  23 


obilazak Ëetiriju svetih bazilika, nakon Ëega bi uslijedila Ëetrdesetosatna molitva ili uspon Svetim stubama, kojima Êe dobiti potpun i posvemaπnji oprost grijeha. »inilo se, jednom rijeËju, da sve teËe u savrπenu i radosnu skladu s jubilejom koji se obiljeæava jednom u dvadeset pet godina i koji joπ od vremena Bonifacija VIII. privlaËi u Rim na desetke tisuÊa romara. No nije sve bilo savrπeno. Mnoπtvo vjernika i Rimljana morio je velik jad: Njegova Svetost bijaπe teπko bolesna. VeÊ dvije godine papa Inocent XII., u svjetovnom æivotu Antonio Pignatelli, bolovao je od jednog teπkog oblika gihta, koji se malo-pomalo toliko pogorπao da mu je prijeËio normalno obavljanje poslova. U sijeËnju jubilarne godine zamijeÊeno je lagano poboljπanje, a u veljaËi je uspio odræati skupπtinu kardinala. No zbog starosti i zdravstvenih boljki nije mogao otvoriti Sveta vrata. ©to je Sveta godina viπe odmicala, to je veÊi bio broj vjernika koji su pristizali u Rim. A Papa je æalio πto ne moæe obavljati sluæbu Boæju, morahu ga zamjenjivati biskupi i kardinali. Ispovijedi vjernika, kojih svakog dana bijaπe na tisuÊe, u bazilici svetoga Petra sluπao je kardinal penitencijar. Posljednjeg tjedna veljaËe Papi se iznova pogorπalo zdravstveno stanje. U travnju je smogao snage blagosloviti mase s balkona papinske palaËe na Monte Cavallu. U svibnju je osobno posjetio Ëetiri bazilike, a krajem mjeseca primio toskanskog vojvodu. Sredinom lipnja Ëinilo se da se gotovo posve oporavio: posjetio je brojne crkve i fontanu svetog Petra na Montoriju, na samo dva koraka od vile Spada. No svi su znali da je zdravlje Njegova Blaæenstva krhkije od pahulje snijega na pragu proljeÊa; a æega ljetnih mjeseci nije obeÊavala niπta dobro. Oni blizu Pape ispod glasa izvjeπtavahu kako ga Ëesto obuzima klonulost, da noÊima trpi bolove, da ga hvataju nenadani, snaæni grËevi. Na kraju krajeva, ozbiljno meu sobom ponavljahu kardinali, Svetome je Ocu osamdeset pet godina.  24 


Ukratko, prijetila je opasnost da jubilej 1700., godine koji je Naπ Gospodin Inocent XII. uspjeπno zapoËeo, zakljuËi neki drugi papa: njegov nasljednik. NeËuveno, smatralo se u Rimu, ali zbog toga ne i nemoguÊe. Neki su veÊ predviali konklavu u studenome, neki i prije, u kolovozu. Ljetna Êe vruÊina, tvrdili su oni najpesimistiËniji, slomiti Papine posljednje obrane. U kuriji je (i meu svim Rimljanima) stoga vladala utuËenost i svi bijahu rastrgani izmeu radosna ozraËja jubileja i loπih vijesti o Papinu zdravlju. »ak i ja osobno bijah zainteresiran za to pitanje: dok je Sveti Otac æiv, imao sam Ëast sluæiti, iako tek povremeno, onomu kojega su se u Ëitavu Rimu viπe od svih ostalih bojali i poπtovali: preuzviπenom kardinalu Fabriziju Spadi, kojega je Njegova Svetost izabrala za svoga dræavnog tajnika. Nipoπto ne bih mogao ustvrditi da presvijetloga i milostivoga kardinala Spadu dobro poznajem. Ali Ëuh gdje o njemu govore da je iznimno Ëastan i poπten, i uz to razborit i pronicav. Nije ga naime sluËajno Njegova Svetost Inocent XII. æelio uza se. Zbog toga sluÊah da proslava koja samo πto nije poËela neÊe biti tek obiËna gozba plemenitih duhova, veÊ uzviπeni skup kardinala, veleposlanika, biskupa, kneæeva i drugih visokopoπtovanih osoba. I svi Êe iznenaeno izviti obrve zadivljeni umijeÊem glazbenika i glumaca, poetskim recitalima, sveËanim govorima i bogatim gozbama u zelenoj scenografiji i u kazaliπtima od kaπiranog papira u vrtovima vile Spada, kakvi se u Rimu nisu vidjeli od vremena Barberinijevih.



U meuvremenu uspjeh prepoznati grb na prvoj koËiji: pripadao je obitelji Rospigliosi. Ali ispod njega se nalazila upadljiva resa s njihovim bojama, πto je znaËilo da koËija prevozi nekog uvaæenoga gosta ili πtiÊenika te diËne loze, a ne Ëlana njihove obitelji. KoËija se upravo pribliæavala glavnom ulazu. No sad me viπe nije zanimao ulazak koËija u vilu, otvaranje vrata i Ëitav taj obred  25 


gostoljublja meu gospodom nakon toga. U drugo vrijeme, priznajem, sakrio bih se iza ljetnikovca kako bih kradom promatrao mnoπtvo paæeva, stolËiÊe za silaæenje, sluæavke s koπarama voÊa, prve izraze poπtovanja kuÊedomaÊina, govore ceremonijara, koji bi uvijek ostali nedovrπeni zbog umora novopristiglih uzvanika i tako dalje... Udaljih se kako svojom skromnom nazoËnoπÊu ne bih omeo dolazak gospode i iznova se dadoh na posao. Pomno okopavajuÊi travnjake, podrezujuÊi grmiÊe, ureujuÊi æivicu i ËupajuÊi korov, s vremena na vrijeme podizah glavu uæivajuÊi u pogledu na grad na sedam breæuljaka dok mi je blagi ljetni povjetarac donosio na dar draæesne zvuke probe orkestra. Prekrivπi Ëelo dlanom kako me ne bi zabljesnulo sunce, promatrah, lijevo od sebe, veliËanstvenu kupolu bazilike svetoga Petra, desno onu skromniju, ali niπta manje lijepu kupolu crkve Sant’Andrea delle Valle i u sredini gordu kulu Sant’Ivo alla Sapienza, tik uz bok krotke poganske kupole Panteona, i naposljetku, u pozadini, moÊnu i mirnu papinsku palaËu Kvirinal na Monte Cavallu. Tako kratko predahnuvπi, sagnuh se i veÊ gotovo iznova udarih srpom o neke grmiÊe, kad pokraj sebe ugledah neËiju izduæenu sjenu. Dugo je promatrah: nije se pomaknula. Ali moja ruka, u kojoj dræah srp, pokrenula se sama od sebe. Vrhom oπtrice na pijesku staze nacrtah obris sjene iza svojih lea. Opatska reverenda, vlasulja i kapica... tad se ona sjena, kao da æeli udovoljiti pregledu moje ruke, polako okrene prema suncu i otkri profil: tako na zemlji uspjeh raspoznati orlovski nos, uvuËenu bradu, drska usta... moja ruka, koja je te obrise sad viπe milovala nego iscrtavala, zadrhta. Viπe ne bje dvojbe.



 26 


Atto Melani. Iako ne mogoh odvojiti pogled od obrisa πto ga urezah u pijesku, bujica misli zamutila mi je vid i sluh. Gospodin opat Melani... za mene gospodin Atto. Atto, upravo Atto... Sjena je mirno Ëekala. Koliko je godina proπlo? ©esnaest; ne, sedamnaest, raËunah, nastojeÊi prikupiti hrabrost da se okrenem. Kroz glavu mi u kratku vremenu proleti bujica misli i sjeÊanja. Gotovo sedamnaest godina od opata Melanija nije bilo ni traga ni glasa. A sad se ponovno pojavio, njegova je sjena tu, iza mene, nadvisuje moju, mehaniËki ponavljah u sebi dok se naposljetku ne uspravih i veoma polako okrenuh. I konaËno moje zjenice izdræaπe bljesak sunca. Stajaπe oslonjen na πtap, malo niæi i pogrbljeniji nego πto je bio kad sam ga posljednji put vidio. Kao duh iz nekog drugog stoljeÊa, bijaπe odjeven u svijetloljubiËastu reverendu, s kapom kakvu nose opati, jednako kao i prigodom naπega prvog susreta, ne mareÊi πto izgleda staromodno. Na moj staklast, preneraæen pogled odgovori kratko i s razoruæavajuÊom prirodnoπÊu. “Idem se ja odmoriti. Vidjet Êemo se poslije. Poslat Êu po tebe.” Nestade, poput sablasti, pod bljeskom sunca, u smjeru ljetnikovca. Ostadoh skamenjen. Ne znam koliko dugo tako stajah na nogama, nepomiËan nasred vrta. Poput blijeda i hladna mramora od kojeg je isklesana Galateja, dah æivota pomalo mi zagrija prsa. A zatim mi u srce neoËekivana provali uskiptela bujica osjeÊaja i boli, koji su me godinama obuzimali kad bih se sjetio opata Melanija.



Pisma koja mu poslah u Pariz progutao je tamni vir tiπine. Iz godine u godinu uzalud opsjedah postaju u koju je stizala poπta iz Francuske, oËekujuÊi odgovor. Kako bih odagnao zabrinutost,

 27 


naposljetku bijah spreman pomiriti se s bilo kakvom æalosno konaËnom porukom, koju zamiπljah tisuÊu puta: Æalosna mi je duænost izvijestiti Vas o smrti gospodina opata Atta Melanija... Ali niπta. Sve do danaπnjega dana, kad mi njegovo nenadano pojavljivanje oduze dah. Nisam mogao vjerovati: Ëim je stigao, prije nego πto je uËinio iπta drugo, on, ugledni gost obitelji Rospigliosi, pozvan uza sve poËasti u vilu Spada, doπao je do mene, seljaka pogrbljena nad motikom. Prijateljstvo i privræenost opata Melanija pobijedili su udaljenost i godine. Na brzinu zavrπivπi dio posla, æurno uzjahah svoju mazgu i uputih se kuÊi. Jedva Ëekah sve ispriËati Cloridiji! Na putu do kuÊe sav raznjeæen ponavljah samome sebi: “Zaπto se Ëudiπ, pa upravo je na njega nalik takvo nenadano i neoËekivano pojavljivanje.” Obuzeπe me osjeÊaji, u srcu me stegnu dok sam kao u snu ponovno proæivljavao Ëitav vrtlog pouka i intelektualne strasti koji je opat Melani u ono doba uskomeπao preda mnom i u kojemu sam se i sâm naπao, baËen, slijedeÊi ga u opasnim traganjima... Malo pomalo meutim, uz osjeÊaje i zahvalnost naπlo se i jedno pitanje. Kako me Atto uspio pronaÊi u vili Spada? Bilo bi logiËno da me potraæio u Ulici medvjeda, u kuÊi u kojoj se svojedobno nalazila gostionica Kod paæa, u kojoj nekoÊ sluæah i u kojoj se nas dvojica upoznasmo. Umjesto toga je Atto, kojega je kardinal Spada oËito pozvao na skoro vjenËanje svojega neÊaka, odmah po dolasku doπao ravno k meni, kao netko tko dobro zna gdje Êe me pronaÊi. A od koga je to doznao? Zacijelo ne od nekoga iz vile Spada: nitko od njih nije bio upuÊen u naπe davnaπnje druæenje, da i ne spominjem da moja malenkost nikad nije bila predmetom pozornosti. Uostalom, zajedniËkih poznanika nismo imali: povezivala nas je samo daleka pustolovina proæivljena sedamnaest godina

 28 


prije u gostionici Kod paæa. O tom sam neobiËnom dogaaju isprva vodio kratak dnevnik i prema njemu napisao iscrpna sjeÊanja, na koja sam, izmeu ostaloga, bio veoma ponosan. O njima sam Ëak pisao Attu upravo u svome posljednjem pismu, koje mu poslah nekoliko mjeseci prije u krajnjem pokuπaju da dobijem vijesti o njemu. KaskajuÊi preko polja, posve se predah sjeÊanjima i na trenutak zaneseno ponovno proæivjeh one davne i nevjerojatne dogaaje: kugu, trovanja, potjere u podzemnim hodnicima, bitku za BeË, urote europskih vladara... Kako sam sve to, pomislih, sjajno uspio ispriËati u svojim sjeÊanjima, tako da sam se u prvo vrijeme i sâm razonodio ËitajuÊi ih u besanim noÊima. I nije me viπe uznemirivalo vidjeti pred oËima one gadosti koje je Atto poËinio, njegove grijehe, njegova niska i bogohulna djela. Bilo mi je dovoljno doÊi do kraja rukopisa kako bih se osjeÊao sigurno, Ëak i radosno: ljubav moje Cloridije, koja mi je Deo gratias joπ uvijek bila druæica; zatim ljepota rada u polju i naposljetku vijest da Êu ja, neugledan i nepoznat seljak Ëije Ëudesno iskustvo nitko nije mogao ni zamisliti, biti u vili Spada. Da, vili Spada... Kao da me ubolo tisuÊu πkorpiona, oπinuh mazgu i pojurih kuÊi. Naæalost, veÊ sam shvatio. Cloridije nije bilo. Bez daha se bacih na sanduke u kojima Ëuvah sve svoje knjige. Æurno ih ispraznih i pretraæih dno: sjeÊanja su nestala.



“Lopov, razbojnik, varalica”, tiho zareæah. “A ja glupan, budala, æivotinja.” Kako li sam samo pogrijeπio piπuÊi Attu o svojim sjeÊanjima! Na tim je stranicama bilo previπe tajni, previπe dokaza nevjere i izdaje za koje opat Melani bijaπe sposoban. »im dozna za njiho-

 29 


SADRŽAJ

Kongregaciji za pitanja svetaca

7

Preuzviπeni i preËasni gospodine

15

DAN PRVI ∑ 7. srpnja 1700.

17

VE»ER PRVA ∑ 7. srpnja 1700.

69

DAN DRUGI ∑ 8. srpnja 1700.

116

VE»ER DRUGA ∑ 8. srpnja 1700.

174

DAN TREΔI ∑ 9. srpnja 1700.

226

VE»ER TREΔA ∑ 9. srpnja 1700.

294

DAN »ETVRTI ∑ 10. srpnja 1700.

340

VE»ER »ETVRTA ∑ 10. srpnja 1700.

373

DAN PETI ∑ 11. srpnja 1700.

413

VE»ER PETA ∑ 11. srpnja 1700.

451

DAN ©ESTI ∑ 12. srpnja 1700.

485

VE»ER ©ESTA ∑ 12. srpnja 1700.

554

DAN SEDMI ∑ 13. srpnja 1700.

574

VE»ER SEDMA ∑13. srpnja 1700.

608

DAN OSMI ∑ 14. srpnja 1700.

623

VE»ER OSMA ∑ 14. srpnja 1700.

651

 837 


DAN DEVETI ∑ 15. srpnja 1700.

668

VE»ER DEVETA ∑ 15. srpnja 1700.

698

DAN DESETI ∑ 14. srpnja 1700.

753

Jesen 1700.

774

Ožujak 1702.

785

Dragi Alessio

798

Dokumentirani dokazi

801

Popis glazbenih odlomaka koji se sviraju ili pjevaju u Secretumu

831

O AUTORIMA

833

O PREVODITELJICI

835

 838 


Secretum  

Godina je 1700. Španjolski je kralj Karlo II., posljednji iz loze Habsburgovaca, na umoru, a na europskim dvorovima počinje bitka oko njegov...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you