Šalica na stolu počinje podrhtavati. Mirna površina tekućine u šalici namreška se; na glazuri se podrhtavajući otvoriše pukotine, a onda se šalica raspade u komadiće porculana s cvjetnim uzorkom. Mlaka hladnog čaja nakupljena u tanjuriću poče kapati na pod ostavljajući ljepljive pruge na poliranom drvu. Smiješak iščezava s mađioničareva lica. Namršteno pogledava stol i razliveni čaj, koji se, istim putem kojim se i cijedio, počinje uzdizati s poda. Raspadnuti i razbijeni dijelovi šalice uspravljaju se i ponovno sklapaju oko tekućine; šalica je ponovo čitava i iz nje se uzdižu u zrak meki pramenovi pare. Djevojčica zuri u šalicu širom otvorenih očiju. Šakom u rukavici Hector Bowen obuhvaća djevojčičino lice, načas proučava izraz na njemu, a onda ga pušta; njegovi prsti ostavljaju duge crvene tragove na njezinim obrazima. “Mogla bi biti zanimljiva”, kaže. Djevojčica ne odgovara. U sljedećim joj tjednima nekoliko puta pokušava nadjenuti drugo ime, no ona se odbija odazvati na bilo što osim imena Celia. * Nekoliko mjeseci poslije, kada zaključi da je spremna, i mađioničar piše pismo. Premda ne navodi adresu, ono ipak stiže na svoje odredište na drugoj strani oceana.
Z 15 a