Issuu on Google+


2


Ceridwen Dovey

Krvni rod preveo s engleskog Damir BiliËiÊ

Fraktura 3


Naslov izvornika Blood Kin ∂ Ceridwen Dovey, 2007 ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2010. ∂ za prijevod Damir BiliËiÊ i Fraktura, 2010. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-174-3 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 742960

4


PosveĂŠujem Kenu, Teresi i Lindiwe

5


6


I. dio

7


8


1 Njegov portretist

POZIRAO JE SVAKA DVA MJESECA. Uvijek u rano prijepodne, najËešÊe petkom, dok je na licu još imao tragove živosti od napora radnoga tjedna, ali i dok se u oËima nazirala odreena blagost buduÊi da je znao da Êe uskoro biti gotovo. U kasno proljeÊe otpale latice jakarande* u to su doba dana blistale na ploËniku, a njegov pomoÊnik skupljao ih je rukama i pregrštima posipavao kauË na kojem je sjedio, ležao ili se opušteno naslanjao pozirajuÊi za portrete. Te tamnoljubiËaste latice. Uz njih se osjeÊao poput kralja. Uvijek sam miješao boje prije njegova dolaska. ToËno sam znao nijansu njegove kože, boju kose, ružiËastu nijansu polumjeseca na njegovim noktima. Nakon što bi došao i sjeo, uvijek bih još malo prilagodio boje, u skladu s njegovim raspoloženjem: ako je iza njega bio gadan tjedan, za kožu je trebalo malo više žute. Ako je bio dobre volje, bjelooËnicama bih dodao malko plave. Govorio je da mu je to poziranje za portrete jedina terapija. ObiËavao sam ugljenom skicirati lice. Nesmiljeno sam se posveÊivao svakoj pojedinosti, bilježio svaku novu boru, dokumentirao svaku blijedu mrlju i podoËnjake, no upravo je to i tražio ∑ kad je došao prvi put, na prikazu sam ga uljepšao, a on mi je zaprijetio da više nikad neÊe doÊi, pa sam ga sljedeÊi put naslikao posve realistiËno, i tim je portretom bio zadovoljan. Iznenadili biste se kad biste znali što se sve licu dogodi za samo dva mjeseca. Jednog

*

Vrsta tropske cvjetnjaËe, srodna katalpi (op. prev.).

9


dana skupit Êu sve preostale skice u ugljenu i naËiniti knjižicu, pa Êe crteži oživjeti, poput maloga animiranog filma, kad je budem brzo listao otpuštajuÊi rubove listova palcem. Za portret u ulju nekoÊ mi je trebalo toËno šest sati. On bi odredio pozu, a kad bi se smjestio, njegov bi mu pomoÊnik masnoÊu na licu prikrio puderom te, kad bi se Predsjednik doimao osobito umornim, olovkom istaknuo rubove oËiju. Imao je nevjerojatnu sposobnost da mirno i nepomiËno sjedi satima. Po završetku svake seanse, Ëak i prije nego što bi se boja osušila, njegov bi pomoÊnik uzeo sliku i objesio je u Parlamentu, uz državnu zastavu, pa je tako prikaz ondje uvijek bio svjež, dok bi zastarjele slike dijelili uglednicima koji su ih mogli izvjesiti kod kuÊe.

 10 


2 Njegov kuhar

PREDSJEDNIK JE OD SVEGA NAJVIŠE volio kasni nedjeljni doruËak. Za tu prigodu pripremao bih mu pladanj svježih morskih plodova, koji bih poslužio u privatnoj blagovaonici njegova stana u gradu. U tim prigodama ne bi mu se pridružili Ëak ni Ëlanovi obitelji. S godinama smo uspostavili obostrano ugodan odnos koji je rijetko izlazio iz okvira ustaljenog rasporeda. Stražar bi me propustio u stan u devet ujutro. Ja bih donio sve sastojke i pripremao obrok u njegovoj kuhinji, koliko sam tiše mogao, da ga ne probudim. Osobno sam opremio kuhinju, prema svojim potrebama, i ondje radio stvari koje sam odavno prestao raditi u kuhinjama glavne PredsjedniËke rezidencije, na primjer Ëistio rakove služeÊi se njihovim vlastitim ticalima, otvarao puževe i otkidao glave rijeËnim rakovima. Te poslove inaËe obavljaju kuharski pomoÊnici, no u njegovoj tišinom obavijenoj kuhinji, nedjeljom prijepodne, nekako sam zavolio i te prljave poslove ∑ dolazio u doticaj sa svojim nekadašnjim ja, prisjeÊao se vlastitih skromnih poËetaka. To me podsjeÊalo na poštovanje koje sam osjeÊao prema traženim postupcima, zadovoljstvo koje donose guljenje, sjeckanje, kosanje i ribanje, svi oni nebrojeni naËini na koje Ëovjek u kulinarski svijet unosi red. Ne mogu poreÊi da sam osjeÊao ponos znajuÊi da Êe sve što sam pripremao u toj kuhinji hraniti Predsjednika. »im bih došao, još živa petrova uha položio bih na pod smoËnice. Uvijek su bila napeta od transporta, pa sam morao Ëekati da se primire, i tek sam ih tada ubijao. U protivnom bi meso bilo vrlo žilavo. Ostavio bih ih ondje, sve dok ne bih gotovo dovršio  11 


ostalo, a potom bih im se prikrao i krajem kuhinjskog valjka raspalio po mekom donjem dijelu. Kad bi naslutili da im se primiËem, zgrËili bi se poput srËanog mišiÊa i više ne bi bili ni za što.

 12 


3 Njegov brijaË

PREDSJEDNIK JE BIO VRLO SITNI»AV u vezi s dlakama na licu, ali i onima u ušima i nosnicama. Ustrajno je tražio da mu u njih duboko uvlaËim pincetu i Ëupam dlaËice iz korijena, što je neizbježno izazivalo bol, pa je psovao i bijesno bacao stvari ne bi li se lakše nosio s tim mukama, a da bi poslije dahtao poput uspaljenog psa (potajno sam smatrao da mu se sve to zapravo svia). Imali smo svakodnevni poslijepodnevni termin, u sklopu njegovih priprema za veËernje aktivnosti. Dlake su mu rasle brzo, i potkraj svakog dana na obrazima mu se veÊ uoËavala plaviËasta sjena, no obred s ušima i nosnicama izvodio sam tek jednom tjedno. Kao i svi muškarci, Predsjednik je najviše volio sapunanje ∑ služio sam se mekom, ali Ëvrstom Ëetkom, a sapun za brijanje lako se pjenio i oko njega se nije trebalo odviše truditi. Malim, kružnim pokretima na donjem dijelu lica stvarao sam pjenu, znajuÊi da to mora biti ugodan osjeÊaj. Meni je zadovoljstvo donosilo uklanjanje pjene. Britvu bih oštrio pred Predsjednikovim oËima, a on bi se od tog zvuka Ëesto lecnuo, no nikad nije otvarao oËi da pogleda što radim, što se moglo tumaËiti kao kukavištvo, ali i kao hrabrost. Potom bih mu dlanovima Ëvrsto obuhvatio glavu i nagnuo je unatrag. Upravo taj trenutak išËekivao sam cijeli dan: kratkim i odluËnim potezom mogao sam mu slomiti vrat, jednim jedinim potezom britve prerezati mu grkljan. No to nisam Ëinio. PoËeo bih od vrata i polagano i obzirno napredovao prema gore, gledajuÊi kako se ostaci Ëekinja miješaju s pjenom.  13 


Svake veËeri pod moje brijaËnice bio je prepun dlaka. Dlake su produžetak Ëovjekova biÊa ∑ uvjeren sam u to da imaju odreenu moÊ. Kad bih pogledao vlasi tolikih ljudi ispremiješane na podu, stjecao sam dojam da gledam prijašnja ukazanja njihovih biÊa i da mi se pred oËima pojavljuju odbaËene karakterne osobitosti, pa tu kosu nikada nisam bacao. Moj pomoÊnik metlom ju je skupljao na hrpu, pa spremao u staklenke koje sam držao na polici u pomoÊnoj prostoriji.

 14 


4 Njegov portretist

PREDSJEDNIK MI JE ZABRANIO da slikam portrete drugih ljudi. Bio je to uvjet pod kojim me je angažirao ∑ rekao je da mi oko uvijek mora biti svježe za njegovo lice ∑ a ja sam pristao jer je honorar koji sam primao znaËio da ne moram tražiti druge izvore prihoda i da mogu slikati kao nekoÊ, dok sam studirao: samo za sebe i one koji žele biti mojom publikom. Tu je ulogu prva zaigrala moja supruga. Nekoliko sam mjeseci grozniËavo slikao na sveuËilištu, pa sam unajmio neko podrumsko skladište da u njemu izložim radove. Ponosio sam se i bio uvjeren u to da kvalitetna umjetnost dovoljno govori sama za sebe, pa nisam reklamirao izložbu, niti sam dao tiskati letke ili staviti obavijest u studentski list. Ali za te slikarske izolacije nisam se viao s prijateljima, a moji profesori više nisu bili sigurni postojim li uopÊe ili ne. Nitko nije došao na izložbu. Sjedio sam u podrumu i pio pivo koje sam sâm kupio. Pojavila se na vratima (tražila je nužnik, ispriËala mi je više godina poslije) veÊ negdje pred ponoÊ ∑ ramena užih od bokova, neobojene kose, kljuËnih kostiju koje su mi poput magneta privlaËile pogled. Otvorio sam joj pivo i pustio je da u miru, uz povremene gutljaje, pogleda moja djela. Dugo se zadržala nad mojim crtežima, poklanjajuÊi im pozornost na kakvu nisu bili navikli u prostoriji punoj ulja na platnu, gotovo se šuljajuÊi ulazila i izlazila iz krugova svjetla kojima su bili osvijetljeni, onako uËahurena u pripijenoj haljini ukrašenoj šljokicama. Na koncu je otišla u nužnik u stražnjem dijelu podruma.

 15 


“Ne mogu pustiti vodu”, rekla je. “RuËica ne radi.” Barem Êe, pomislio sam, i kad ode od nje nešto ostati. Poslije, nakon što sam se zaljubio, sve što je imalo veze s njom ∑ odrezani nokti ostavljeni na hrpici na podu, njezin jutarnji zadah, donje rublje koje u košari stoji po tjedan dana ∑ sve to postalo je tragom koji vodi do njezina kemijskog sastava, pa sam poËeo vjerovati da ga se mogu domoÊi, da se mogu domoÊi nje, samo ako budem dovoljno budan da prikupim sve tragove. Nakon što je otišla iz podruma, stajao sam nad zahodskom školjkom i poput psa udisao miris. Navlažio sam prst i s poda podigao jednu šljokicu. Moja se supruga takoer bavi estetikom ∑ bila je struËnjak za uljepšavanje hrane, a bila se specijalizirala za hamburgere. Rekla mi je da uvijek snimaju samo prednju polovinu hamburgera. Stražnja strana izgleda poput kakva gradilišta. Peciva je premazivala tankim slojem mekog voska, strateški rasporeivala pojedinaËne sjemenke sezama, a jednom je pregledala Ëak dvije stotine glavica salate da pronae savršeni kovrËavi list, koji je potom poprskala silikonom. Uvijek je govorila da je u cijeloj priËi najgore bilo gledati kako glumac grize hamburger, kako se punih usta mora smiješiti dok mu se vosak na nepcu veÊ polagano stvrdnjava. Uvijek je pri ruci imala posebnu kantu u koju su mogli ispljunuti sve iz usta Ëim bi kamera prestala snimati. Jednog dana, dok se odijevala za veËeru, pokazala mi je fotografiju s kartona iz paketa najlonskih Ëarapa koji je upravo bila otvorila. Bila je to snimka nogu u najlonskim Ëarapama, dugih i prelijepih udova. “Misliš da ima lijepe noge?” upitala me, a prije nego što sam stigao odgovoriti, dodala je: “Ona je zapravo on. Za najlonke uvijek poziraju iskljuËivo muškarci.” Uvijek me upozorava na to da sve nije onako kako izgleda. VeÊ je osam mjeseci trudna, i sad me ubija to što se ne možemo vidjeti. Kosa joj je bila nabujala, a trbuh se toliko zategnuo da je pupak stršio kroza sve što bi odjenula, dok su joj se bradavice raširile po grudima poput ružiËaste mrlje, osvajajuÊi sve više pro-

 16 


stora. Kad su došli po nju, uspjela je navuÊi tek kuÊnu haljinu. Kosa joj je još bila mokra. Morao sam znati, još prilikom posljednjeg poziranja, da nešto nije u redu. Predsjednikova se boja promijenila ∑ svaki djeliÊ njegova biÊa odlikovao se nijansom koju dotada nisam miješao na paleti ∑ a on se na kauËu Ëeškao poput nervoznog pudla koji priprema mjesto na kojem Êe prenoÊiti i nikako se ne može smiriti. U studio je doveo i tjelohranitelje, iako su inaËe Ëekali u predvorju stambene zgrade u kojoj sam živio, a njegov je pomoÊnik Ëak zaboravio pokupiti latice. Moja je supruga bila u kadi, bio je to poËetak njezina svakodnevnog obreda, ležala je nepomiËno, tako da joj je trbuh provirivao, i gledala kako dijete svojim pokretima mreška površinu vode. Tako je mogla ležati satima, posve opËinjena. Tjelohranitelje su ustrijelili pištoljima s prigušivaËem. Jednostavno su se skljokali na mjestu na kojem su stajali, pali poput lutaka za koje je dijete izgubilo i posljednji traËak zanimanja. Predsjednikov pomoÊnik bez rijeËi je otvorio moj ormar za odjeÊu, ušao i za sobom tiho zatvorio vrata na kojima se nalazilo zrcalo. Ja sam ih tek tada ugledao: dvojicu maskiranih napadaËa, spretnih poput paukova, s oružjem usmjerenim prema Predsjedniku. Ispustio sam paletu i ponizno podignuo ruke. »uo sam kako moja supruga u kupaonici nešto tiho govori. Pokretom ruke jedan od napadaËa pokazao mi je da priem Predsjedniku. Sjeo sam do njega, na kauË, tako da smo se dodirivali ramenima. Jedan napadaË ostao je iza nas, dok se drugi uputio prema vratima kupaonice. “Molim vas.” Tek sam poslije uvidio da sam te rijeËi prošaptao. “Molim vas. Ne nju.” Otvorio je vrata i još nekoliko trenutaka stajao zagledan u moju suprugu. S kauËa sam vidio u tu prostoriju. Nije okrenula glavu. Mislila je da sam ja na vratima. NapadaË ju je grubo pridigao iz kade, jednim pokretom, i odjednom se tako našla na podu kupaonice, naga i bosonoga, dozivajuÊi me krikom.

 17 


Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Glavni urednik Seid SerdareviÊ Urednica Iva KarabaiÊ KraljeviÊ Lektura i korektura Nana Moferdin GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Ilustracija na naslovnici Tihomir Tikulin Godina izdanja, 2010., rujan (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-174-3 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

 176 


 172 



Krvni rod