Page 1


Od istog autora: »ovjek bez sudbine Fijasko Kadiπ za neroeno dijete Likvidacija Engleska zastava Dnevnik s galije Ista priËa

-2-


Imre KertĂŠsz

Dosje K. prevela s maarskog Xenia Detoni

Fraktura -3-


Naslov izvornika K dosszié prvi puta objavljeno 2006. Magveto˝, Budimpeπta Copyright ∂ 2006 by Imre Kertësz Copyright ∂ 2006 by Rowohlt Verlag GmbH, Reinebk bei Hamburg Copyright ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2009. Copyright ∂ za prijevod Xenia Detoni i Fraktura 2009. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266∑119-4 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem 720661

-4-


Razgovor koji je tijekom 2003. i 2004. sa mnom vodio moj prijatelj i urednik Zoltán Hafner u svrhu takozvanog “dubinskog” intervjua, sniman je na desetak audiovrpci. Dosje sa skinutom i redigiranom graom sustigao me u hotelu πvicarskoga gradiÊa Gstaadta. ProËitavπi prve reËenice, odloæio sam tu poveÊu hrpu papira pripremljenog rukopisa i takoreÊi nesvjesnom gestom otvorio poklopac prijenosnog raËunala... I tako je nastala ova knjiga, jedina koju sam pisao viπe na izvanjski poticaj nego iz unutarnje potrebe: jedno pravo pravcato autobiografsko djelo. No, ako prihvatimo zamisao koju o nastanku romana kao knjiæevnog æanra nudi Nietzsche, a prema kojoj taj umjetniËki oblik potjeËe iz platonovskog dijaloga, u tom sluËaju »itatelj dræi u ruci upravo roman. I. K.

-5-


-6-


U Fijasku piπeπ: “...s Ëetrnaest i pol godina sam (...) gotovo pola sata gledao oËi u oËi s cijevi jednoga u mene uperenog mitraljeza s pravim streljivom.” To se zacijelo dogodilo joπ u æandarmerijskoj kasarni. Zaπto je ta epizoda izostala iz »ovjeka bez sudbine? Jer je to iz perspektive romana tek anegdotalna pojedinost, pa je morala otpasti. Iako je ona iz perspektive tvojega æivota mogla biti Ëak i presudna... ZnaËi li to da sada moram ispripovijedati sve o Ëemu nikada nisam htio progovoriti? Pa zaπto si onda pisao o tome? Moæda upravo zato da ne bih morao govoriti. Toliko ti to teπko pada? Znaπ, ovo veÊ zvuËi poput intervjua preæivjelih staraca u onoj Spielbergovoj seriji. Prezirem reËenice kao πto su: Stjerali su nas u konjsku staju... Istjerali su nas na dvoriπte... Odveli su nas u ciglanu kod Budakalásza itd. Zaπto, pa zar nije bilo tako?

-7-


U romanu da. Ali roman je fikcija... Koja se kod tebe, koliko mi je poznato, temelji na stvarnosti. Kako si zapravo dospio na ono tijesno dvoriπte æandarmerijske kasarne? Zapravo, toËno onako kako sam to opisao u »ovjeku bez sudbine. Usred noÊi ∑ duboko sam spavao naslonjen na koljena onoga koji je sjedio iza mene, a onaj ispred mene naslanjao se na moja savijena koljena ∑ prenuo sam se na graju i zavijanje sirena. Za minutu sam veÊ stajao na dvoriπtu pod mjeseËinom obasjanim nebom kojim su jedni za drugim prelijetali rojevi bombardera. Na niskim su se ogradnim zidovima skutrili pijani æandari smjeπteni iza strojnica uperenih u masu ∑ u nas ∑ stijeπnjenu u dvoriπtu njihove kasarne. Suviπno je o tome pripovijedati, jer o onome πto mi se tamo zbivalo moæeπ u romanu Fijasko proËitati daleko bolji opis. Da, no Ëini mi se da taj djeËak od svega toga baπ niπta ne shvaÊa, pojma nema zaπto je dospio tamo. ©to je zapravo bilo posve toËno. A tebe nikada nije zaintrigirala, da tako kaæem, povijesna pozadina tog prizora? Itekako me zanimala. Samo, znaπ, te okolnosti i nije bilo baπ tako jednostavno istraæivati... Dakle ne viπe fikciju, nego stvarnost... Te dvije stvari ne bih dijelio baπ tako oπtro. No pustimo sad to. Nevolja je bila u tome πto se u Kádárovu reæimu iznimno teπko dolazilo do dokumenata. Napose u πezde-8-


setima, kada sam i pisao »ovjeka bez sudbine. Kao da se reæim solidarizirao s nacistiËkom proπloπÊu, sve su dokumente posakrivali, pa se uglavnom manjkava graa morala kopati iz knjiæniËnih ropotarnica, kao πto je i onodobna nakladniËka praksa tu proπlost takoer prekrila koprenom. Naposljetku sam ipak uspio iπËeprkati da je u pozadini i mojega hvatanja stajao æandarmerijski puË planiran za kraj lipnja 1944. A svrha tog prevrata zapravo je bila da se napokon pristupi deportiranju æidovskog puËanstva Budimpeπte prema NjemaËkoj. Jer, kao πto znamo, Horthy je shvativπi vjerojatni ishod tog rata i uzevπi u obzir deklaraciju savezniËkih sila da Êe nakon rata prozvati na odgovornost svakoga tko je sudjelovao u likvidiranju europskih Æidova, tamo gdje je joπ imao nekakvu stvarnu vlast, u Budimpeπti, zabranio deportiranje. A æandari su upravo to æeljeli promijeniti. Prvi im je korak bio da su u jedno praskozorje opkolili Budimpeπtu i preuzeli nadzor nad upravnim granicama grada. A pritom je svima bilo poznato da æandarmerija nije bila nadleæna u samoj Budimpeπti; naime dok je ona uredovala u unutraπnjosti, redarstvena vlast u glavnom gradu bila je takozvana “modra policija”. I dogodilo se da su jednoga dana æandari uspjeli na svoju stranu pridobiti i policijske snage, pa su one toga dana uhitile svakoga sa æutom zvijezdom tko je prekoraËio granice glavnoga grada, bez obzira na to jesu li za to imale neki izriËit razlog ili nisu. Tako sam se i ja, uz joπ osamnaestoricu ∑ i to djece od Ëetrnaest ili petnaest godina ∑ naπao u zatoËeniπtvu, jer smo svi radili u Zavodima rafinerije Shell. Koliko mi je poznato, taj je puË na kraju bio sprijeËen. Tako je. General-lajtnant Gábor Faragho, koji je uz “Preuzviπenoga Gospodina Namjesnika” obnaπao duænost nadzornika æandarmerije, bio je ipak na vrijeme obavije-9-


πten o puËu, pa je stavio domobranske jedinice u borbenu pripravnost, πto je uvjerilo æandarmeriju u njegove namjere i stoga su odustali od svojih planova. No tebe su dotle veÊ uhitili... Je li se i to odigravalo tako kao πto si opisao u »ovjeku bez sudbine? ToËno tako. U tom sluËaju ipak si opisao stvarnost. Zaπto se onda tako grËevito dræiπ izraza fikcija? Gledaj, to je doista temeljno pitanje. DesetljeÊima poslije, kada sam odluËio napisati roman, morao sam jasno odrediti, da tako kaæem i za vlastite potrebe, koja je razlika izmeu romana i autobiografije, odnosno æanra temeljenog na “sjeÊanjima”. VeÊ i zato da mi ne bi palo na pamet planirati joπ jednu takvu knjigu, jer graa je dotle ∑ do πezdesetih godina ∑ narasla i postala dostatnom za Ëitavu biblioteku... kako bih rekao... Holokaust-knjiæevnosti. Zar nisi to htio reÊi? Jesam. Meutim to danas kaæemo tako. Tada se, πezdesetih, rijeË holokaust joπ nije rabila. Uπla je u dnevnu uporabu tek kasnije, a k tome i pogreπno. Sad sam se sjetio kako se taj æanr onomad zvao: logorska knjiæevnost. I to bi bila toËnija definicija? Nemojmo se sad upuπtati u razglabanje o tome. Slaæem se, no poslije Êemo se vratiti i na to. Sada bi i mene viπe zanimala razlika izmeu fikcije i autobiografije, jer

- 10 -


tvojega »ovjeka bez sudbine i kritiËari i Ëitatelji doæivljavaju kao “autobiografski roman”. ©to je netoËno, jer takav æanr ne postoji. Ili je autobiografija, ili je roman. Ako je autobiografija, onda se prisjeÊaπ svoje proπlosti i trudiπ se πto savjesnije i vjernije predoËiti svoje uspomene, pa ti je silno vaæno da o svemu piπeπ toËno onako kako se doista zbilo i da, kao πto se kaæe, Ëinjenicama niπta ne dodajeπ. Dobra je autobiografska proza poput dokumenta: opis je jednoga doba na koji se “moæeπ osloniti”. Ali zato u romanu nisu vaæne Ëinjenice, veÊ jedino ono πto se tim Ëinjenicama dometne. Koliko ja znam, a to si u svojim izjavama i sam viπekratno potvrdio, tvoj je roman u potpunosti autentiËna priËa, svi su njegovi pripovjedni elementi temeljeni na dokumentima. ©to ipak ne proturjeËi fikciji. DapaËe! U svojoj knjizi Fijasko piπem o tome πto sam sve poduzimao da bih dozvao proπlost, da u sebi oæivim ugoaj logora... Njuπio si remen svojega sata... Da, jer miris svjeæe πtavljene koæe na neki naËin podsjeÊa na zadah koji se πirio oko baraka u Auschwitzu. Te su krhotine stvarnosti, dakako, vrlo bitne i u sluËaju fikcije. No suπtinska je razlika ipak u tome da, dok se autobiografija neËega prisjeÊa, fikcija oblikuje odreeni svijet i ugoaj. Mislim da prisjeÊanje nije niπta drugo do ponovno stvaranje djeliÊa svijeta. S time da na bilo koji naËin nadie taj djeliÊ svijeta. A kod

- 11 -


fikcije se upravo to dogaa. Svijet fikcije posve je suveren, raa se u umu svojega autora i podvrgava zakonitostima umjetnosti, odnosno knjiæevnosti. I u tome je ta golema razlika koja se odraæava na formu, ali i na jezik i radnju. Fikciji je sve sastavnice osmislio njezin autor, baπ svaki djeliÊ... NeÊeπ valjda ustvrditi da si ti izmislio Auschwitz? Iako je i to u stanovitom smislu toËno. U romanu sam ja morao osmisliti i proizvesti Auschwitz. Nisam se mogao u odnosu na roman oslanjati na izvanjske, takozvane povijesne Ëinjenice. Sve se moralo hermetiËno i nanovo stvarati, uz pomoÊ Ëarolije jezika i kompozicije. Promotri tu knjigu i s tog aspekta: veÊ od prve reËenice moæeπ uoËiti da si zakoraËio u jedan neobiËan i samosvojan svijet u kojemu se moæe dogoditi svaπta, ili toËnije, bilo πto. Kako fabula napreduje, tako u Ëitatelju raste osjeÊaj izgubljenosti, tlo mu postupno izmiËe pod nogama... Da, to je veÊ i György Spíró sjajno opisao u onom nezaboravnom Ëlanku koji je naslovio “Non habent fata...” InaËe, to je bila prva ozbiljna raπËlamba koja je uopÊe osvanula o »ovjeku bez sudbine. No baπ smo dobrano odlutali, dospjeli vrlo, vrlo daleko od onoga dvoriπta æandarmerijske kasarne. A stali smo kod toga da su æandari... Ustvrdili da su vidjeli kako smo iz konjske staje svijeÊom davali znakove engleskoj zraËnoj floti. ©aliπ se... Ne, kako bih se πalio, doista su to rekli. Tada sam to i ja shvatio kao πalu. No u meuvremenu sam uvidio da se - 12 -


nipoπto ne πale. Ako jedna jedina bomba udari u blizini, sve Êe nas “masakrirati” ∑ to su nam obeÊali i vidjelo se na njima da jedva Ëekaju dolazak te vraæje bombe. Bili su ubilaËki raspoloæeni, veÊina pijana ko zemlja, pa su se vladali kao hijene kad nanjuπe krv. Zapravo, sjajan prizor, no nekako se ne uklapa u »ovjeka bez sudbine. Srce mi se kidalo. Vidiπ li πto Ëini fikcija? Zakoni su joj neumoljivi. No poslije sam ga ipak spasio i uvrstio u Fijasko. Kako moæeπ tako... tako... CiniËno? Nisam to htio izgovoriti... Time me neÊeπ povrijediti. Svoj æivot ionako smatram samo sirovinom svojih romana ∑ naprosto tako razmiπljam i to me oslobaa svih inhibicija. Pa onda Êu te i ja upitati πto si osjeÊao one noÊi kada joπ nisi raspolagao ovom svojom... umjesto cinizma, radije bih rekao ironija... dakle ironijom koja te dræi podalje od svega, i kada si se morao suoËiti sa smrÊu? Jesi li se bojao? Zacijelo jesam. No danas se toga viπe ne sjeÊam. Meutim daleko mi je vaæniji bio jedan drugi osjeÊaj, jedan od oblika spoznaje koji sam mnogo, mnogo godina poslije uspio definirati u Fijasku: “Shvatio sam, dakle, jednostavnu tajnu svekolikoga svemira koja je i za mene bila zadatost: da me se bilo gdje i bilo kada moæe ustrijeliti.” PoraæavajuÊa spoznaja... Jest, a i nije. Znaπ, Ëetrnaestogodiπnjem djetetu, napose - 13 -


ako je okruæeno svojim drugovima, djecom sliËne dobi s kojom moæe podijeliti nedaÊe koje su ga snaπle, ne slama se tako lako volja za æivotom. Ima u njemu neËega... neke neiskvarene naivnosti koja ga πtiti od potpune izloæenosti i osjeÊaja krajnjeg beznaa. U tom je smislu daleko lakπe slomiti odrasla Ëovjeka. Taj opaæaj temeljiπ na vlastitom iskustvu ili si za to Ëuo, o tome Ëitao tek poslije? Iskusio sam, ali i Ëitao o tome. Gledaj, budimo iskreni, u moru knjiga o sliËnim temama nae se samo pokoja u kojoj je autoru poπlo za rukom autentiËno sroËiti ni sa Ëim usporediv doæivljaj nacistiËkih logora smrti. A o tome je, od svih tih iznimnih autora, moæda Jean Améry u svojim esejima uspio najviπe reÊi. Ima jedan blistavo pogoen izraz, Weltvertrauen, πto bih ja preveo kao “povjerenje u svijet”. Dakle on piπe o tome kako je vraπki teπko æivjeti, a biti liπen tog povjerenja. Tko ga je jednom izgubio, taj je osuen na vjeËnu samoÊu, makar bio okruæen ljudima. Takav Ëovjek neÊe u drugome viπe nikada vidjeti samo obiËnog Ëovjeka, nego iskljuËivo protivnika. (Ili, sukladno izvornim izrazima, za njega viπe ne postoji Mitmenschen, samo Gegenmenschen.) Iz Améryja je povjerenje u svijet jednom za svagda izbio Gestapo, kada ga je muËio u nekoj belgijskoj utvrdi pretvorenoj u tamnicu. Uzalud je preæivio koncentracijski logor u Auschwitzu; presudu je nakon nekoliko desetljeÊa sam izvrπio: ubio se. Vrlo je rjeËito πto su ti sjajni ∑ zastraπujuÊe prekrasni ∑ eseji na maarskom iziπli tek nedavno, i to u maloj nakladi IzdavaËke kuÊe Múlt és Jövo˝ *. Usto, radi se o opsegom

*

Ma. “Sadaπnjost i buduÊnost”. (op. prev.)

- 14 -


skromnom izboru Améryjevih radova. No vratimo se tvojem “povjerenju u svijet”. O, da. I vjerujem da to povjerenje iz mene Ëak i u stanju krajnje satrvenosti... ako baπ i nije zraËilo, no barem se primjeÊivalo. Bio sam naprosto uvjeren da je duænost svijeta odraslih da me odatle spasi i Ëitavog dopremi natrag kuÊi. Danas to zvuËi pomalo zafrkantski, no tada sam to doista tako shvaÊao. I nepokolebljivo vjerujem da upravo tom djetinjem povjerenju zahvaljujem πto sam se spasio. Makar je istodobno mnogo druge djece... Umrlo. Da. Nije lako biti iznimkom. Je li itko preæivio od one sedamnaestorice koju su onomad skinuli s autobusa i potom zajedno s tobom otpremili u Auschwitz? Ne. Svi su zaglavili. Uvjerio si se u to? Nakon rata moja je mama dala oglas u novine. Nitko se nije javio. Kao πto me i u ljeto 1944., kada sam nestao, traæila takoer putem novinskog oglasa. Neka joj se jave, stajalo je u oglasu, roditelji djece koja su nestala na csepelskoj mitnici. Je li bilo moguÊe da se u Maarskoj, koju su zaposjeli Nijemci, takav oglas objavi u novinama? »ini se da jest, jer je bio objavljen. No moja se majka tada odvaæila i na daleko πaπavije pothvate. OdluËila se æena, i onako, ne mareÊi da joj je æuta zvijezda na prsima, na- 15 -


prosto osvanula u Ministarstvu obrane ∑ Ëini mi se da se ono tada tako zvalo. Bila je zacijelo vrlo hrabra æena. Bila je hrabra, no prije svega nije imala pojma πto se oko nje zapravo dogaa. Njezino je “povjerenje u svijet” doista ostalo trajno neslomljivim. Majka mi je bila zgodna æena, elegantno se odijevala i nije znala za prepreke. Ako bi sa æutom zvijezdom uπla “na straænji peron tramvaja”, kako je glasio propis, muπkarci bi poskakali s mjesta i nuali joj svoje mjesto u dubini kola. Bila je ponosna na Ëinjenicu da je sliËna tada slavnoj glumici Anni To˝ kés; znalo bi se dogoditi da je na ulici traæe autogram. Naprosto nije bila spremna spoznati Ëinjenice ili procijeniti razmjere opasnosti. Kako je na kraju prodrla do ureda nekog visokog Ëasnika ∑ satnika ili bojnika ∑ to ne mogu ni zamisliti. “Ali, milostiva gospoo, budite tako dobri”, govorio joj je bojnik, “i barem uklonite s odjeÊe tu æutu zvijezdu...” Kako god bilo, moja je majka zahtijevala da joj vrate sina, ili da joj barem kaæu gdje je i πto mu se dogodilo. I bojnik je odmah poËeo rjeπavati stvari. Mojoj je mami objaπnjeno da su joj sina, kao, uostalom, i njegove drugove, odveli u neku πumariju u Erdelj, gdje se bave “eksploatacijom drvnih resursa”; i premda je to baπ i nije smirilo, mama je tamo i tada, makar privremeno, povjerovala u tu priËu, jer je htjela da to tako bude. Ljudi su u ono doba u sebi oËajniËki Ëuvali svoje tlapnje o racionalnome univerzalnom redu. Nevjerojatno. No to mi upravo priziva u sjeÊanje pitanje na koje traæim odgovor otkad sam podrobnije upoznao tvoje knjige. Zar su maarski Æidovi doista bili toliko neupuÊeni? Zar baπ toliko nisu bili naËisto koliko su ugroæeni, koje ih sve opasnosti vrebaju? - 16 -


Ja mogu govoriti samo o svojim budimpeπtanskim iskustvima, koja sam stjecao u uskom obiteljskom krugu i s onima s kojima smo prijateljevali: ovdje nitko niπta nije slutio, nikada nisam Ëuo da bi itko spomenuo Auschwitz. Potajice su sve æidovske obitelji sluπale BBC ∑ sve dok Æidovi “nisu morali predati dræavi” svoje radioprijamnike ∑ i kad bi Ëuli neπto πto bi im pomutilo optimizam, odmahivali bi: ma to je samo “engleska propaganda”. ©to je tome mogao biti razlog? Mnogo toga, i povijesnih i psiholoπkih razloga. No stoji da je, nakon πto je Maarska vojska bila sasjeËena kod Dona ∑ tijekom tih operacija stradalo je i bezbroj Æidova na prisilnom radu, jer su ih na bojiπnici upotrebljavali za razminiranje ∑ ratni pritisak popuπtao. TrenutaËno olakπanje koje je nastupilo ljeti 1943. zaslijepilo je maarsko æidovsko graanstvo jer su ljudi pomislili da uæivaju u povlaπtenom poloæaju. Posvuda se prepriËavalo da premijer Miklós Kállay vodi “politiku klatna”, govorilo se kako Êe se on iza lea Nijemaca “nagoditi sa Saveznicima”. Meutim Nijemci su 19. oæujka 1944. okupirali Maarsku, a u Birkenauu su prionuli na proπirivanje krematorijskih kapaciteta i polaganje novih traËnica za prihvat tereta koji Êe pristizati iz Maarske. U Budimpeπtu je doputovao visokopozicionirani Ëasnik SS-a, stanoviti Eichmann. Æidovsko ga je vijeÊe doËekalo s pozamaπnim novËanim iznosom. A negdje u to doba bile su im dostavljene i takozvane Vrbine zabiljeπke. Naime slovaËki je zatoËenik Rudolf Vrba, nakon dugih i vrlo temeljitih priprema, pobjegao iz koncentracijskog logora u Auschwitzu, a potom sastavio zapisnik u kojemu toËno opisuje πto se odigrava u toj tvornici smrti. Usto posveÊuje priliËno opπirno poglavlje radovima koji se tamo poduzimaju za prihvat kompozicija sa Æidovima iz Maarske, a koji veÊ - 17 -


u pripremnoj fazi zorno upozoravaju kakva ih opaka sudbina oËekuje. Maarsko Æidovsko vijeÊe raspravlja o tim zabiljeπkama i odluËuje da Êe njihov sadræaj zatajiti pred javnoπÊu, pred nekoliko stotina tisuÊa æidovskih æitelja ove zemlje, pred ljudima koje je æandarmerija dotle veÊ dijelom i stjerala u improvizirana geta. I Ëime se objaπnjava ta odluka Æidovskog vijeÊa? Mislim, niËim. Ipak, na to bih pitanje mogao ponuditi jedan nadasve paradoksalan odgovor: htjeli su sprijeËiti izbijanje panike u redovima domaÊe æidovske populacije. Gorak paradoks... No, πto je najtuænije, Ëini se vrlo moguÊim. Prema tome, ni ti nisi imao pojma kamo te vozi vlak u kojem si se naπao. To nitko nije znao. ©ezdeset ljudi vozilo se u tom stoËnom vagonu, no za Auschwitz nitko od njih nije nikada Ëuo. A prizor u »ovjeku bez sudbine kada Köves kroz pukotinu æicom zaklonjenog prozora ugleda napuπtenu kolodvorsku zgradu i u praskozorje razabere slova u nazivu mjesta Auschwitz, je li to fikcija ili stvarnost? Nepatvorena stvarnost koja je sjajno posluæila i uklopila se u strukturu fikcije. Zar se s tim u vezi u tebi nije probudila sumnja u opasnost od anegdotalnosti... Nije, jer bolje ne moæeπ ni izmisliti. Osim toga takvo πto ne bih se ni usudio izmisliti.

- 18 -


Eto, vidiπ... ©to bih trebao vidjeti? Pa to da si u konaËnici ipak vezan uz istinite dogaaje, da opisujeπ stvarnost. I to onu koju si i sam proæivio. Evo, odmah za primjer, i ono nogometno igraliπte. U Dnevniku s galije piπeπ da se posve jasno sjeÊaπ onoga u Auschwitzu... U Birkenauu... U redu, nogometnog igraliπta u Birkenauu, no ipak ga se nisi usudio smjestiti u svoj roman sve dok na nj nisi naletio i kod Borowskoga. U njegovoj pripovijetki “Dame i Gospodo, izvolite uÊi u plinsku komoru”. I Tadesz Borowski jedan je od autora, kakve mogu izbrojiti na svojih deset prstiju, koji su u logorima smrti otkrili neku bitnu novost o ljudskoj egzistenciji, a pritom to znali i zorno ispriËati. Napisao je pet ili πest pripovijedaka veÊega formata, ali s tako kristalno jasnim stilom i pretoËeno u tako blistavu klasiËnu formu da me naprosto podsjeÊaju na novele Prospera Mériméea. No na kraju je i on sam sebi oduzeo æivot. A sad mi ipak reci zaπto toliko slaviπ svaki put kad me uloviπ na nekom istinitom, konkretnom detalju ili, kako bi ti rekao, u dokazanoj stvarnosti? Zato jer svojom teorijom o fikciji nastojiπ prikriti stvarnost. Zapravo, nijeËeπ, uklanjaπ samoga sebe iz vlastite priËe. Ma ni govora. Samo πto moje mjesto nije u priËi, nego za

- 19 -


pisaÊim stolom (premda u ono doba joπ nisam imao takav namjenski komad pokuÊstva). Dopusti da uza se postavim velike primjere za svjedoke. Primjerice bi li Rat i mir bio dobra knjiga i u sluËaju da Napoleon, a kamoli njegov pohod na Rusiju, nikad nije postojao? O tome bih morao razmisliti... No vjerujem da je to moguÊe. Meutim Napoleon je doista postojao, dogodio se i njegov pohod na Rusiju, a pritom je sve to opisano minuciozno i toËno, poπtujuÊi Ëak i sve povijesne Ëinjenice, i zato knjiga postaje joπ boljom, zar ne? ToËno. To πto mladi Stendhalov junak u Parmskom kartuzijanskom samostanu Fabrizio del Dongo zbunjeno i niπta ne shvaÊajuÊi tumara poljima i πumarcima, a pritom svako toliko naleti na topove i konjaniËke Ëete te osluπkuje za njega nerazumljivu galamu i izvikivanje zapovijedi, ne znaËi da on sam po sebi nije zanimljiv momak, zar ne? Tako je. No kad saznamo da se on, zapravo, probijao kroz bojiπnicu kod Waterlooa, stvari postaju joπ zanimljivijima, zar ne? Istina. Meutim, kad je veÊ rijeË o Bitki kod Waterlooa, to nas prisiljava na preciznost, jer je sama bitka povijesna Ëinjenica. Razumijem kamo smjeraπ i veoma cijenim tvoje sokratov- 20 -


ske metode. No rado bih ostao u ulozi onoga tko postavlja pitanja. Govorio si o tome πto je sve tvoja majka poduzimala saznavπi da si pao u ruke policije ∑ kako je to samo smijeπan izraz u onim okolnostima! No nisi mi rekao kako je doπla do tih saznanja. Jer, koliko ja znam, u to si doba stanovao s maÊehom. MaÊeha je napisala pismo mojoj mami u kojemu ju je obavijestila o mojem nestanku. Ali kakvo pismo! Pazi stil! “Draga Aranka”, naime majka mi se zvala Aranka. “Moram ti priopÊiti jednu vrlo neugodnu stvar...” “Posve prirodno, odmah sam se raspitala...” Izraz “posve prirodno” i ostale eufemizme prisvojio sam iz maÊehina govora i potom ih unio i u jezik »ovjeka bez sudbine. Bila je razarajuÊa liËnost. ©to to znaËi da je bila razarajuÊa? Ni sam ne znam... U Gombrowiczevu romanu Ferdydurke ima jedna reËenica, vjerojatno Êu ga netoËno citirati, no ona otprilike glasi: “Znaπ one ljude od kojih postajeπ samo manji?” E pa, moja je maÊeha pripadala tom tipu ljudi. Po svemu sudeÊi, bilo ti je teπko s njom. A njoj, jadnoj, sa mnom joπ i teæe. Nisam podnosio onaj njezin... ma ono... HoÊu reÊi, uopÊe je nisam podnosio. Napose njezin ukus. Zamisli samo, imala je zagasitosivi, ne, prije bi se reklo svijetlosivi kostimiÊ, a ona je uza nj kupila crveni πeπiriÊ uska oboda, crvenu torbicu od lakirane koæe, i to visokog sjaja, te par crvenih cipela, pa umislila da je to strahovito elegantno. I tako bismo iπli proπetati, odnosno “malo se proluftati”, kako je ona govorila. Bilo je prestraπno, mislio sam da Êu u zemlju pro- 21 -


pasti. Povrh svega, htjela je da je oslovljavam sa “mamice”, a u toj ju je tlapnji podræavao i moj otac. I tako su se oni trudili, doista se trudili oko toga, no nije iπlo nikako. Jednostavno, nisam to mogao prevaliti preko usta. »ini se da si veÊ kao dijete bio vrlo osjetljiv na rijeËi. U romanu Likvidacija Ëak bez okoliπanja govoriπ i o fobiji od rijeËi. Da, za jezik me vezivao neki posve nedokuËiv sustav; poneka bi izgovorena rijeË u meni pokretala Ëudnovate asocijacije, i to se dosta dugo pokazivalo neraskidivo Ëvrstom cjelinom. No kada je rijeË o onome odnekad, tada se uopÊe nije radilo o tome. Sivi kostim s crvenim πeπiriÊem, Ëemu se pridodala i rijeË “mamica”, u meni su izazivali takvu jezu za koju sam tek mnogo kasnije pronaπao prave rijeËi: bila je to apoteoza malograanπtine, Ëega se i danas jednako grozim. Dakle koliko god se njih dvoje trudilo, ja sam ostajao pri “teta Kató”, jer joj je upravo to pristajalo, premda je bila znatno mlaa od moje mame. No moæda ne bismo trebali toliko duboko uranjati u uspomene iz djetinjstva. Na kraju Êeπ htjeti razgledavati fotografije iz doba dok sam joπ bio dojenËe. Imaπ pravo. No ostanimo zasad radije na temi. Zanimalo bi me kakva ti je bila obitelj, kako ti je protjecalo djetinjstvo i takve stvari. O ocu joπ nisi rekao ni rijeËi. Tako zanimljiva æena, kakvom si opisao svoju majku, zacijelo se nije zaljubila u bilo koga. Ma daj, o Ëemu god, a ono o ljubavi: “A πto je pak to?” pita se Géza Ottlik u svojoj knjizi Budim. Moj se otac, bez sumnje, itekako zaljubio, πto se oËitovalo u njegovoj neizrecivoj ljubomori. A moja je majka nastojala πto prije ostaviti iza sebe skuËeni roditeljski dom i tri sestre koje - 22 -


su joπ bile tamo, maÊehu i oca, koji se neprestano borio s financijskim problemima u onom stanËiÊu u Molnárovoj ulici. U ono je doba ∑ a radilo se o dvadesetima ∑ djevojkama put u slobodu uglavnom vodio kroz brak. I dakako, uz pomoÊ zaposlenja. Moja se mama veÊ sa πesnaest godina zaposlila u nekoj tvrtki i postala je, kako se to tada zvalo, privatna sluæbenica. To Êe reÊi da se nije radilo o braku iz ljubavi? Gledaj, malom je djetetu nadasve teπko sagledati ljubavni æivot svojih roditelja. Mene je kao njihova potomka popriliËno izmuËio njihov meusobni odnos. Jesu li se svaali? Ne preËesto, no onda vrlo izdaπno. SjeÊam se jednoga prekrasnog ljetnog prijepodneva. Stanovali smo u blizini Gradskog parka, u nekom vrlo prostranom i prozraËnom stanu, u Elemérovoj ulici. Ne znam zove li se ta ulica i danas tako. Mogao sam imati tri ili Ëetiri godine. Prije bih rekao da sam imao Ëetiri nego tri, jer se vrlo jasno sjeÊam πto se tada dogaalo. Vjerojatno je bila nedjelja, jer je oboje bilo kod kuÊe. Urlali su jedno na drugo. Sasvim sam jasno razabrao da se radi o nekakvom plivaliπtu, a moj otac nije htio da mama ode na taj bazen. Zacijelo je sumnjao da se mama tamo s nekim sastaje. Nije mi doduπe posve jasno zaπto je on, moj tata, nije pratio na bazen. Vjerojatno “zbog djeteta”, a to sam, po svoj prilici, bio ja. Kako god bilo, moj se otac domogao mamine bijele kupaÊe gumene kapice i razderao je u sitne komade. A mama je nato odnekud izvukla goleme krojaËke πkare i dvaput sprijeda zarezala obod oËeva πeπira. I danas vidim njegovo silno zaprepaπtenje kad je ugledao otuæno omlohavjeli rub svojega πeπira. Bio je to pusteni πeπir zelene - 23 -


boje. A ja sam vriπtao koliko me grlo nosilo. Mama je na kraju otiπla na plivaliπte, a otac me poveo sa sobom u kupnju novoga πeπira. Moæda je ipak bila subota, jer nedjeljom duÊani nisu bili otvoreni. Imaπ mnogo sliËnih uspomena? Pa nae ih se. No oni su se poslije razveli. I zbog toga sam ja izvukao deblji kraj. Dali su me u internat za djeËake, i to na stalni boravak. Je li to onaj internat koji bismo mogli prepoznati u tvojoj knjizi Kadiπ za neroeno dijete? Rekao bih, uz malo truda, da. Nerado govoriπ o tome? Ne, ni najmanje. »ovjek se uvijek rado prisjeÊa djetinjstva, koliko god to bilo odvratno i teπko doba. Koliko daleko moæeπ doprijeti u otkrivanju svojih predaka na obiteljskom stablu? Dobro pitanje. Samo πto me to nikada nije osobito zanimalo. Dakle, koliko god razbijao glavu, na kraju Êu zapeti veÊ kod djedova i baka. Koliko znam, moji su preci bili obiËni, asimilirani graani, odnosno seljaci æidovske vjere. Seljaci?

- 24 -


 2


Dosje K.  

Rijetki su pisci poput Kertésza koji su uspjeli ispisati niz briljantnih knjiga koje govore o jednoj temi, osnovnoj temi književnosti, moguć...