Issuu on Google+

Božanska dječica

-1-


-2-


Tatjana Gromača

Božanska dječica roman za odrasle koji bi željeli ostati mladi

Fraktura

-3-


© Tatjana Gromača i Fraktura, 2012. All rights are represented by Fraktura, Croatia Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-409-6 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 817449

-4-


Radenku i Marti

-5-


Sve je u ovoj knjizi posve odvojeno i drugaÄ?ije od stvarnosti, koja se ovdje samo djelomice i ponekad oponaĹĄa, u potpunosti i iskljuÄ?ivo u cilju stvaranja literarne igre.

-6-


“O ta ‘stoljeća’! – omiljena jedinica povijesti, što individuu izbavlja iz nužnosti osobne procjene onoga što se dogodilo i nagrađuje ju počasnim statusom žrtve povijesti.” Josif Brodski, Posvećeno kičmi

-7-


-8-


glava prva opći uvod u majčin svijet, njene osobne i općedruštvene bolesti

-9-


- 10 -


Početak kao uglavnom i drugi počeci, u kojima se manje-više objašnjava i uvodi

Postoje raznovrsni noževi, ali u ratu za klanje ljudi najpogodniji su malo duži noževi, poput lovačkih, za klanje divljih svinja. To su noževi koji su širih oblika, mogu pri vrhu čak biti i uvrnuti, kao što su zavrnute pri vrhu turske sablje kojima se zasijecalo ljude tijekom osvajanja pet stoljeća prije ovoga u kojemu se događa priča o majci i djedovima, ali recimo da su to već posve specijalizirani noževi, a, kako je poznato, u ratu nije bilo prigode nabavljati najsuvremeniju opremu. Zato se snalazio tko je kako mogao, u obzir su dolazili i ronilački noževi za hvatanje i ubijanje velikih riba, ili za paranje ribljeg mesa, trbuha, iznutrica ili struganje krljušti. Na koncu, ako nije bilo noža, u obzir su mogle doći i sjekire, pile, krojačke škare i igle za pletenje vune. Sve je moglo poslužiti da se ubije onoga koji je to zaslu­ žio, i najobičniji otvarač za konzerve, kakvih je uglavnom bilo na pretek po manje-više svim kućama i na seoskim imanjima, a također su otvarači za konzerve

- 11 -


mogli biti sastavni, odnosno pomoćni dio redovitoga vojniÄ?koga obroka.

- 12 -


Kada je pak o ubodima riječ, možda je tu najbolje stajala stara žena staroga muža, prijatelja majke i oca, čije je tijelo, evidentirano je, primilo čak dvadeset i sedam uboda nožem, i koja je, da čovjek ne povjeruje, ipak nekim čudom preživjela veliki pokolj, koji nije preživio najveći broj onih što su uspjeli biti uspješno poklani, za vrijeme velikoga klanja tijekom velikoga, takozvanoga drugoga, svjetskoga rata, a koje je donijelo, kako je manje-više poznato, puno manjih, no ne i manje vrijednih klanja, od kojih je klanje koje je preživjela žena prijatelja majke i oca zasigurno bilo jedno od upečatljivijih, s obzirom na to da se odvijalo u prostoru od takozvanog duhovnog, odnosno sakralnog značaja, to jest u crkvi, što je u ratnome okružju zacijelo imalo osobitu, nimalo zanemarivu vrijednost. No to nije bilo ništa osobito novo ni inovativno, s obzirom na to da su hladni kameni prostori crkve i stoljećima ranije prizivali takove radnje i djelatnosti,

- 13 -


kojima su se ljudi, iz tko će znati kojih razloga, osobito rado i poprilično često, u gotovo matematički odmjerenim razmacima, odazivali. Svakako, bilo je tu i maštovitijih iskoraka, gdje su slobodniji od uhodanosti i stega primjerice gradili kule od ljudskih lubanja, no takvi su slobodni iskoraci bili rijetkost te se, zapravo, ne isplati spominjati ih, jer samo remete bezidejne nizove jednoličnih klanja tijekom dugih, dosadnih i predvidljivih sati povijesti i geografije, tijekom kojih se povijest neprestano kroji, i prekrajaju se geografski prostori jednako neprestano, sve uglavnom i uz pomoć posijanih i porazbacanih, a onda ponovno premetanih i slaganih, izbrojenih, iskopanih, obilježenih, traženih, pronađenih i ekshumiranih ljudskih kostiju i lubanja.

- 14 -


Što je stvarnost, a što ne (poveznica s braćom Grimm i bajkama, kao i mnoge vrste sumnji i prilagodbi)

Kada je tijekom mirnih i lijepih dana, kada se još nije moglo naslućivati ništa ni približno onako zlokobno, crno, nevjerojatno i posve neprirodno, stravično, bez­ umno, bolesno, zvjersko i izopačeno, kako se kasnije u zbilji i dogodilo, kada su se ljudi preko noći pretvorili u divlje životinje i počeli jedni drugima parati utrobe i proždirati organe, paliti kuće i silovati žene, muževe, djecu, starce i starice, što je sve skupa bilo divlje od najkrvoločnijih životinja, u tijeku dakle još posve nevinoga, uljuljkanoga i mirnoga mira, kada se nešto oso­bito ljutila i bjesnjela bez osobitog razloga, zbog čega se već i uglavnom ljuti i bjesni, majka je imala obi­ čaj vikati Otjerat ćete me u ludnicu! To je bio njen omiljeni uzvik, koji se na koncu i obistinio, kao što se u bajci obistinio uzvik krčmareve žene da će joj na nosu izrasti kobasica. Na koncu ili, u svakom slučaju, ipak prije konca jednoga je dana majka uistinu završila u ludnici. Tako smo se svi, zajedno s

- 15 -


majkom, mogli iz prve ruke uvjeriti da je ludnica također jedno prilično normalno mjesto, kao i da se u njoj nerijetko nalaze i oni koji su često puno zdraviji i normalniji od mnogih koji su na takozvanoj i tobožnjoj slobodi, a osobito od onih koji na tobožnjoj slobodi slove kao ljudi od važnosti, ugleda i moći. Na primjer majka je bila posve zdrava i normalna, osim što je bila uzdrmana, a uzdrmana je bila iz nekih posve drugih, nedokučivih razloga, koje, uostalom, nitko od onih koji bi to trebali nije ni pokušavao dokučiti, jer se nitko nije zbiljski želio približiti majčinoj sudbini i suosjećati s njome. U svakom slučaju, majčina su rasuđivanja bila normalna, samo što su, zbog svoje normalnosti, posve odudarala od vanjskoga svijeta, tako da je za nju na neki način postalo nepodnošljivo da unutar toga svijeta živi i saobraća s drugima, s obzirom na to da je bila “suviše normalna”, što je donekle graničilo s nenormalnim.

- 16 -


Tatjana Gromača rođena je 1971. u Sisku. Po zvanju je profesorica filozofije i povjesničarka književnosti, a po zanimanju novinarka. Do sada je objavila: Nešto nije u redu?, Meandar, Zagreb, 2000. (poezija); Crnac, Durieux, Zagreb, 2004. (roman); Bijele vrane – Priče iz Istre, Profil, Zagreb, 2005. (reportažni zapisi). Knjige su joj prevođene na njemački, češki, poljski, slovenski, bugarski i makedonski jezik, a prema prozn­oj knjizi Crnac riječki je HNK 2009. postavio uspješnu kazališnu predstavu. Zaposlena je u riječkom Novom listu. Živi u Istri sa suprugom Radenkom Vadanjelom, također piscem, i kćerkom Martom.

- 179 -


- 180 -


Sadržaj

Glava prva

9

Glava druga

57

Glava treća

109

Glava četvrta

143

O autorici

179

- 181 -


Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Urednik Seid Serdarević Lektura i korektura Margareta Medjurečan Grafička urednica Maja Glušić Prijelom Fraktura Dizajn naslovnice Grey Zagreb Godina izdanja 2012., listopad (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-409-6 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

- 182 -


- 183 -


- 184 -


Božanska dječica