Politički (ne)korektno!?
Piše fra Pavo Filipović
Papin slon Za vrijeme priprema za Drugi vatikanski sabor, koji je sazvao papa Ivan XXIII., htjeli su neki u vatikanskim vrtovima i knjižnici modernizirati kotlove za grijanje. Nekolicina radnika je tada naletjela na velike životinjske kosti. islili su kako su naišli na ostatke nekoga dinosaura. Budući da ostatci nisu bili okamenjeni, bio je dovoljan kratki pogled znalačkoga oka da se utvrdi kako se radi o mnogo mlađoj životinji, i to o slonu. Euforija je odmah splasnula, kosti su spremljene, a na tajanstvenu iskopinu se uskoro zaboravilo. Kasnih osamdesetih godina prošloga stoljeća za nju se počeo zanimati arheolog Silvio A. Bedini kada je, istražujući vatikanske podzemne hodnike, naišao na još slonovih kostiju. Potaknut znanstvenom znatiželjom stao je stvar proučavati, a rezultate svoga proučavanja sažeo je u knjizi Papin slon (The Pope’s Elephant) koju je objavio 1997. godine. U njoj razrješuje zagonetku tajanstvene iskopine. Životinja o kojoj se radilo bijaše slonić Hanno, kućni ljubimac renesansnoga pape Leona X. s kojim se sukobio reformator Martin Luther. Taj slon je imao postati dvostruki simbol reformacije, budući da se uz njega veže njezin nastanak i njezin završetak.
M
36 svjetl ori jeci . ba
Antikrist u Vatikanu
Kada je Giovanni de‘ Medici, sin Lorenza Veličanstvenoga, najvjerojatnije 1514. godine, okrunjen za papu Leona X., u Rimu je upriličena velika svečanost. Vladari Europe nastojali su nadvisiti jedni druge u darovima pri čestitanju raskošnomu Papi čiji je slogan bio: Bog nam je dao papinstvo – uživajmo! Portugalski kralj Manuel I. zasjenio je sve ostale kad je Papi darovao bijeloga debelokošca iz Indije, nazvanoga po istoimenome slavnom kartaškom moreplovcu (H)annoneu. Kada je životinja ulazila u Vječni Grad, nastao je veliki metež zbog atrakcije i znatiželje. Treba znati kako su Rimljani posljednji put vidjeli slona prije tisuću godina kada je propadalo Rimsko Carstvo. Slonić Hanno bio je urešen najskupocjenijim tkaninama s Istoka, draguljima, zlatnicima i biserima, a na grbači je imao srebrni baldahin u kojemu bijaše škrinja s kraljevskim darovima. Povorka je jedva prošla uz Anđeosku tvrđavu od silnoga mnoštva i kretala se dalje prema Apostolskoj palači.
Stupivši pred Papu, slonić je na zvuk glazbala zaplesao i tri puta surlicom zatrubio te na znak dresera, tzv. mahuta, pokleknuo pred Papom, zagrabio vode iz fontane i poškropio Papu koji je bio mokar do kože. Svi su ostali zaprepašteni i očekivali eklatantnu situaciju. No, diplomatski dar Manuela I. renesansnoga je Papu doveo do takva uzbuđenja da su kardinali strahovali kako će dobiti srčani udar. Prije slanja egzotičnoga diplomatskog dara portugalski kralj je iz Lisabona slao pisma u Rim u kojima je najavljivao novo portugalsko svjetsko carstvo. Ono čemu se nadao portugalski kralj u Lisabonu, tomu se kudikamo više nadao novi Papa u Rimu, kaže novinar Hans Conrad Zander, jer su muslimani napravili gotovo neprobojan obruč oko kršćanskoga svijeta. Carigrad je već bio pao, a u Veneciji su se svi za laku noć pozdravljali krilaticom: Ujutro će pijetao turski kukurikati. Sada su Portugalci probili muslimanski osvajački obruč preko mora. Ako novi kontinenti: Afrika, Azija i Amerika postanu portugalski, onda će svijet postati kršćanski. Nije onda ni čudo što je Papu zahvatila tolika euforija kada se azijatski slonić tako šarmantno poklonio pred njim. Leon X. je morao imati osjećaj kako mu se klanja sav novootkriveni svijet i traži njegov blagoslov. No, ubrzo je stiglo kobno upozorenje, pravi „menetekel”, kada se slonić nakon dvije godine ozbiljno razbolio. Uzaludno je Papa dao k sebi pozvati najbolje liječnike Rima. Životinja je i dalje ležala u svomu kavezu jedva dišući. Najzad se neki liječnik šarlatan dosjetio kako bi se možda moglo raditi o začepljenju pa je predložio da mu se dadne laksativ. Najskuplji tadašnji laksativ bijaše tečno zlato. Papa se odlučio za tu vrstu „lijeka”. Slonić je nakon toga podlegao jer se po svoj prilici baš od zlata i začepio. Bilo je to godine 1516. Rimskim ulicama obilazio je neki pokornički propovjednik fra Bonaventura