Issuu on Google+

23

RIJEČKA ENCIKLOPEDIJA FLUMINENSIA Goran Moravček

U svega nekoliko mjeseci otkako je osnovana, Facebook grupa Riječka enciklopedija – Fluminensia prerasla je u – pokret. Iz dana u dan broj članova grupe raste, a sadržaj buja jer svakih nekoliko minuta pojavi se ili novi post ili novi komentar. Od sredine srpnja ove godine, kad je grupa pokrenuta, pa do danas, a ovaj tekst pripremio sam sredinom listopada, zanimanje za Riječku enciklopediju – ne jenjava. Facebook je oživio (i) riječku povijest, ali na način da je prošlost grada i okolice postala iznimno osobna. Takav pogled na prošlost, kakav svakodnevno iznose članovi FB grupe Riječka enciklopedija – Fluminensia (REF), mogao bi se uklopiti pod definiciju engleskog postmodernističkog historičara Keitha Jenkinsa prema kojem je povijest ono što napišu povjesničari. Prema toj definiciji ne postoji objektivna povijest, zauvijek zadana istina o prošlosti, a upitno je također i može li se povijest definirati kao znanost.

Povijest kao skup osobnih doživljaja Slučaj Riječke enciklopedije na Facebooku izazvao je sitne čarke i među članovima grupe jer nisu svi suglasni s definicijom prema kojoj je Fluminensia enciklopedija naših života. Naime, članovi grupe osim o “objektivnoj” riječkoj povijesti pišu, donose slike ili komentiraju s velikom dozom nostalgije “obične” stvari iz prošlosti koje su bile ili jesu sastavni dio našega života. Žustro se stoga raspravljalo o nekoć popularnoj Šestici, kremi u čaši, karetu, žvakaćim gumama Bazooka, špigulama i još koječemu. Riječka enciklopedija – Fluminensia nije samo nostalgična šetnja prošlošću Rijeke, Sušaka i

bliže okolice već je potakla i sasvim određenu društvenu akciju, i zbog toga prerasta u pokret. Primjerice, članovi grupe su samoinicijativno uredili zapušteni grob riječkoga pjesnika Osvalda Ramousa (1905.-1981.) na trsatskom groblju i pokrenuli akciju da se spasi od daljnjeg uništavanja ili čak rušenja barokni portal na trsatskoj adresi Vrlije 6. Grupa ima slogan REFaj se i svoj video, oboje zaslugom Vedrane Spadoni Štefanić, jedne od aktivnih članica grupe. Pojasnila je svoj angažman: U predstavljanju Riječke enciklopedije Fluminensia (REF) polazim od nekad popularnog kriterija Kad bi se Marsovac spustio na Zemlju, kako bi mu to objasnila. U 100 dana, koliko je općeprihvaćeni rok da se iskažu potencije nekog projekta, otvorena Facebook grupa uspjela je privući gotovo 4000 članova i objaviti barem deset puta toliko komentara, fotografija, poveznica i priloga na teme vezane uz Rijeku. Pred javnost su izašli obi-


24

Nostalgično oživljavanje prošlosti

teljski albumi, sjećanja te cijela lepeza doživljaja povijesti i sadašnjosti. Nabrojit ću neke od aktivnih tema: Rječnik (čakavski i fiumanski), Stare izreke, Anegdote, Fotoalbumi stare Rijeke, Okolo Kvarnera, Torpedo, Hartera, 3. maj, Zaboravljena industrija, Kako su se oblačili naši stari, Sport, Riječka scena, Knjige o Rijeci, Video linkovi, Riječki portreti... Mudro izabran naslov grupe koji u svom nazivu isključuje bilo kakvu političku konotaciju otvorio je dijalog i otkrio volju građana Rijeke, okolice i dijaspore za dijalogom, komunikacijom i učenjem. Sinergija, ili pjesnički – sakupljanje kapi u Rijeku posljedica je upravo te volje i želje. Bogatstvo što ga otkrivaju članovi neizmjerno je. Iznikle su priče s kojima se nismo imali prilike nikada sresti, kao na primjer ona o obitelji riječkih cvjećara Hrdlička-Relini, ili o prvoj znanstvenoj podmornici u svijetu, napravljenoj u brodogradilištu Danubius, današnjem 3. maju. Pokrenuta je i akcija oslikavanja grada motivima iz riječke povijesti. Sakupljena su sredstva za prva dva grafita pa će tako Petar Radaković i Loligo biti prve dvije riječke znamenitosti koje će virtualni REF predstaviti stvarnom svijetu. Članovi su „sviđa mi se“ klikanjem podržali prijedlog za prvi slogan Riječke enciklopedije Fluminensia – „REFaj se.“, a isto je prošao i video, napravljen sa 300tinjak fotografija objavljenih u grupi, na pjesmu Krepat ma ne molat iz 2005. (Baša/Spadoni/Grubišić). Nema sumnje, on-line su i ranije bili prisutni forumi i stranice koji obiluju informacijama na istu temu (Sušačka revija, Lokalpatrioti, croinfo.net...), ali ono što REF čini jedinstvenim jest otvorenost, jednostavnost pristupa i virtualni egalitarizam. Bilo da objavljuje srednjoškolac ili gradonačelnik – svi su članovi s istim statusom. Administriranje stranice je, zahvaljujući kriteriju koji je postavio Goran Moravček, odraz tolerancije i svedeno je uglavnom na upis novih članova. Mnogi od nas imali su dvojbe da li će se za naših života moći otvoreno razgovarati o svim temama iz riječke prošlosti i sadašnjosti. Riječka enciklopedija Fluminensija te dvojbe otklanja. I Marsovcu dosta. REFaj se.

Slično razmišlja i pisac Zoran Žmirić kad kaže kako je ljepota ove grupe baš u tome što naši linkovi ljude inspiriraju da se na temu osvrnu iz svog kuta, ovisno o njihovoj sklonosti. Član grupe koji se potpisuje kao Flumen Habanero ističe kako po prvi put sudjeluje u bilo kakvoj raspravi o Rijeci a da se ne vrijeđa i ne proziva nikoga, vjerski, politički, lingvistički, gdje svako evocira vlastite i tuđe uspomene kako zna, gdje se ne pametuje i podmeće gdje se različito spaja u isto... pa valjda nas ima... Karakteristično je razmišljanje i Lucie Azzaro, koja je napisala: Kakvo je meni otkriće ova Rijecka enciklopedija! I ljudi koje ne poznajem ali čiji su životi tekli paralelno s mojim u istom gradu i sa tolikim zajedničkim sjećanjima na iste ljude i mjesta. Vivian Perić ističe kako redovito pregledava postove i divim se koliko je tu bogatstva, kulturnog, emotivnog, materijalnog, ljudskog... zaista je prelijepo vidjeti na okupu ono što smo napravili, a bogami i uništili. Takva i slična razmišljanja navela su člana grupe koji se potpisuje kao Mulo Fiuman da samo zbog Riječke enciklopedije otvori Facebook profil, a Bojana Peko je obznanila da FB grupa u njoj budi ponos (...) 24 sata dnevno. Mnogi naši sugrađani, koji žive i rade u inozemstvu, povezani su sa zavičajem upravo posredstvom FB grupe Riječka enciklopedija – Fluminensia. Nenad Tićak iz Floride iznio je za Sušačku reviju svoje razmišljanje: Iako već gotovo dva desetljeća živim izvan Rijeke i Hrvatske te mi grad, prilikom rijetkih dolazaka, sve više i više gubi svoju fizionomiju i prepoznatljivost, slučajan poziv potpuno zaboravljenog prijatelja iz OŠ Gornja Vežica, s kim sam dijelio školsku klupu davne 1976. godine, za prihvaćanje FB grupe Riječka enciklopedija – Fluminensia, jednim je klikom miša doslovno promijenio sve. Zahvaljujući ostalim aktivnim članovima grupe, njihovim postovima, slikama i komentarima, Rijeka mi se nakon svega nekoliko dana pretvorila iz grada do kojega mi godinama više nije stalo, do one stare, dobre Rijeke u kojoj sam odrastao zajedno sa većinom članova grupe. Neke davno zaboravljene zgrade, zaboravljeni ljudi ili običaji naglo su počeli izvirati poput vulkanske lave. Dodavajući slike i komentare, iz dana u dan, uspjeli smo oživjeti neku davno umrlu Rijeku i vratiti joj na ulice neke ljude bez kojih je grad tada bio nezamisliv. Odjednom smo opet počeli visjeti po Contu, Majmunskom otoku, Trsatskoj gradini, kafićima, diskaćima, plažama i igralištima na kojima današnje generacije nikada neće imati priliku biti. Na nekim od tih mjesta, naravno, tada nismo ni smjeli biti niti se sa nekim od ljudi, spomenutih u komentarima na grupi, susretati, ali upravo su oni za-


25 jedno sa nama bili dio te Rijeke koja je zauvijek nestala. Nekoliko je članova pokrenulo i rječnik kojime su nekada govorili naši preci a mi smo ga u međuvremenu zapostavili te smo u svega nekoliko dana više od tisuću riječi izvukli iz zaborava. Lijepo je imati mjesto, pa makar ono bilo i virtualno, na kojemu su svi ljudi i sva mjesta pozitivna, na kojem nema negativaca i koje je rasterećeno politike i politikarenja, vrijeđanja ili prebrojavanja krvnih zrnaca. Mjesto na kome su svi jednaki i na kome je svačiji komentar dobrodošao. Nakon nešto više od mjesec dana otkako sam pristupio ovoj FB grupi, stupio sam u kontakt sa desecima dragih Riječanki, Riječana, Fijumanki i Fijumana poput mene razasutih po svijetu i svatko je imao neku priču ili dogodovštinu koje smo se rado sjetili, dok je jedna članica grupe koja je sada već u poznim godinama dobronamjerno zaključila: Kako ni dišpeti više nisu ča su nekad’ bili te da današnja mularija više ne zna ni dišpet storit ko ča san ja znal, da cela Vežica šetimanu dan poveda o temu. Pokojna prof. Radmila Matejčić nas je prije puno godina naučila “Kako čitati grad”, a Riječka encklopedija – Fluminensia nam pomaže ponovo ga proživjeti.

Potraga za identitetom Dometnut ću i svoje razmišljanje, koje sam stavio kao uvodni tekst prilikom pokretanja FB grupe Riječka enciklopedija – Fluminensia, jer je, čini mi se naišao na dobar odjek i postavio “standarde” u raspravama, koje znaju biti žustre, ali ništa više od toga. Fluminensia je multimedijski projekt enciklopedije Rijeke i njezine šire okolice. Prostorno će obuhvatiti grad i prigrad te područje šire regije, uključivši Hrvatsko primorje, Liburnijski kras, Gorski kotar i drevni Vinodol, odnosno teritorij Primorsko-goranske županije bez njezinoga otočnog dijela. Fluminesia će, također, biti i tamo gdje su traga ostavili Riječani stoga što jedan grad ne čini samo teritorij već i ljudi, njihovi korijeni i stremljenja te kulturno-povijesne zasade koje su baštinili.

Fluminensia ili Riječka enciklopedija će sadržajno pokušati obraditi sve zemljopisne, povijesne, društvene i znanstvene činjenice vezane uz razvoj Rijeke i njezine šire okolice, prostor na kojem su se od prapovijesti do naših dana susretali narodi, prožimale kulture i doticale vjere. Fluminensia će nastojati iznositi činjenice temeljene na izvorima ili provjerenoj literaturi, a bit će korištena znanja prikupljena u Hrvatskoj, Italiji, Mađarskoj, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Sjedninjenim Državama, Velikoj Britaniji, Turskoj te, naravno, u bivšim jugoslavenskim republikama, a sve kako bi se što cjelovitije i objektivnije prikazao razvoj Rijeke i okolice te njezina uklopljenost u mediteranske, europske i svjetske tokove. Fluminensia će pružiti mogućnost predstavljanja multimedijske građe na hrvatskom i drugim jezicima, sukladno najnovijim informatičkim dosezima. Multimedijski projekt enciklopedije bit će također baza za daljnja istraživanja riječkoga “nepresušnog vrela”. Rijeka i njezina šira regija po mnogo čemu su posebni. Ovo je područje kroz povijest bilo pod skutima mnogih gospodara i društveno-političkih režima te u sastavu značajnog broja država. U jednome razdoblju svoje burne prošlosti, kad su napetosti u XX. stoljeću bile tolike da su prijetile izbijanjem šireg sukoba, utemeljena je i međunarodno priznata Slobodna Država Rijeka čije je postojanje, odnosno nepostojanje, još uvijek nedovoljno rasvijetljeno. Rijeku su voljeli mnogi kao što je i danas vole. Neki toliko da su je željeli samo za sebe i za svoje, ma šta to značilo. Ali, Rijeka je kao i Rječina, koja joj je mogla nadjenuti ime – neukrotiva. Poput hitre krške vode, Rijeka ne podnosi ograničenosti koje stvaraju njezine stjenovite obale. Kao divlje nabujala Rečina, Ričina ili Fiumara što hita u srcu grada nakon obilnih kiša i topljenja snijega s obronaka Gorskog kotara, tako se i Rijeka, a pritom mislim na naselje s obje strane njezinih obala, znala izliti iz svoga korita. I premda se ponekad u doba suše može pregaziti - nikada nije presahla. Podijeljen, ali i ujedinjen vodom te rječice, dugačke svega 17 kilometara od njezinoga izvora do Delte, grad je prerastao zemljopisne okvire preplavivši svojim utjecajem i značenjem znatno širi prostor nego što ga fizički zauzima na obalama Jadranskoga mora tamo gdje se ono najdublje zavuklo u kopno. Oko grada i njegove rijeke, koja je stoljećima bila i razdjelnica država, nacija, vjera i ideologija, zametnule su se mnoge priče, ali još je više njih ostalo neispričano. O gradu i njegovoj okolici, o ljudima i događajima, pokušat ćemo bez nacionalnih, ideoloških i drugih predrasuda širiti saznanja i tkati zanimljive priče. Nastojat ćemo pronicati u tajnu Rijeke, koja je i nakon tolikih stoljeća voljenja, svojatanja, zauzimanja,


26 rušenja i građenja, odlazaka i dolazaka, iseljavanja i naseljavanja, ostala - nepresušno vrelo. Rijeka je imala traumatičnu povijest, a njezini su žitelji, bilo da su ostali, otišli ili su se doselili ovamo poslije Drugoga svjetskog rata, bili desetljećima u potrazi za svojim novim identitetom. Knjiga Radmile Matejčić Kako čitati grad znatno je promijenila stav Riječana o svom gradu, ali i o njima samima. U predgovoru četvrtom izdanju te kultne knjige napisao sam kako je Rijeka novim generacijama, onima rođenim pedesetih i šezdesetih godina minuloga vijeka, bila rodna gruda i zavičaj, a ne tek mjesto doseljenja kao njihovim roditeljima. Životni su izazovi bili veliki i za žitelje i za urbaniste jer je biće grada, kojega su napustili mnogi njegovi stanovnici nakon završetka Drugoga svjetskog rata, dijelom bilo uništeno stoga što se dogodio urbicid izazvan i političkim (ne)prilikama. Posljedice toga osjećamo još uvijek, pa ne čude strastvene raspra-

ve o gradu koji se spojio mostovima preko Rječine, ali još uvijek ne i sa svojim stvarnim mogućnostima razvoja. Rane u prostoru poput Staroga grada, bivše tvornice Rikard Benčić, Vodovodne ulice, Delte ili Ulice Milutina Barača (bivša Industrijska) pokazuju svu složenost života u gradu, koji mnogi njegovi žitelji toliko silno vole i to iskazuju u grupi Riječka enciklopedija – Fluminensia. Istovremeno se oni koji odlučuju o urbanom razvoju i kvaliteti života u gradu ponašaju kao da ovdje žive neprijatelji, a ne zaljubljenici u Voljeni grad. Neprestana potraga za boljim i za identitetom stoga se nastavlja. Na Fejsu naravno, u grupi Riječka enciklopedija – Fluminensia, koja je zaista – nepresušno vrelo.


Riječka enciklopedija - Fluminensia