Page 1

Godina LXXXV, 2014/15.

Novi cvijet

List učenika Franjevačke klasične gimnazije Visoko


Franjevačka klasična gimnazija i sjemenište u Visokom – jučer, danas i sutra To smo mi – FKG Naša Gimnazija osnovana je još 1882. godine u Kreševu, ali ubrzo je premještena u Guču Goru kod Travnika, odakle je konačno 1900. godine doselila u Visoko, u zgradu u kojoj se danas nalazi Franjevačko sjemenište. Od početka svoga djelovanja u Visokom FKG je bila otvorena svima: uz kandidate za Franjevački red primala je i sve druge učenike koji su željeli steći dobro obrazovanje. Za njihov smještaj izgrađen je 1928. učenički dom – Konvikt. Nakon II. svjetskog rata, komunističke represije i oduzimanja Konvikta te posljednjeg rata i izbjeglištva, Konvikt nam je ponovno vraćen i obnovljen kako bi služio svojoj prvotnoj svrsi: kao školski i stambeni prostor za sve mlade koji žele u ugodnu ambijentu stjecati plemenita znanja i vještine te se tako spremati za život.

Život u Konviktu i Franjevačkom sjemeništu Koncem ove školske godine Gimnaziju pohađa 146 učenika, od kojih 26 stanuje u Franjevačkom sjemeništu, a 80 u Konviktu (44 učenika i 36 učenica iz cijele BiH), te još četrdeset đaka iz Visokog i okolice. Radni dan započinjemo ustajanjem u 7.00, doručak je u 7.30, nastava traje od 8.00 do 13.10 od-

nosno 14.00, kada slijedi ručak, a zatim vrijeme za odmor, igru i razonodu do 16.00, kada počinje „šutnja“, popodnevno učenje u miru i tišini. Večera je u 19.00, a noćni mir u 22.30. Tijekom dana, u terminima izvan nastave i učenja te nakon večere, učenicima su na raspolaganju razne slobodne aktivnosti i sekcije – nogomet, rukomet, odbojka, košarka, tamburice, gitara, klavir, slikanje, informatika, ekološka radionica, mikroskopiranje, pjevanje, flauta, lektira... Svi učenici besplatno dobivaju sve potrebne udžbenike, koje na kraju školske godine uredno vraćaju. Svake godine organiziraju se redovite školske ekskurzije za sve učenike, a učenici III. i IV. razreda (svake druge godine) idu na 10-dnevno studijsko putovanje u Grčku. Naša Gimnazija brižno čuva svoje glavno obilježje: temeljito obrazovanje i čestit odgoj za sve bez obzira na vjersku, etničku ili drugu pripadnost. Takva orijentacija prepoznata je i u inozemstvu, tako da imamo partnerske odnose s nekoliko škola u Hrvatskoj, Italiji, Austriji i Njemačkoj. Upornim radom i rezultatima na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima naši učenici i učenice doprinose da naša škola bude prepoznata kao žarište mira, tolerancije i suživota u različitosti, a te su vrijednosti našoj domovini itekako potrebne.


Riječ uredništva Dragi čitatelji! Drago nam je da možemo s vama podijeliti radost zbog još jedne uspješno okončane nastavne i školske godine, ispunjene znatiželjom i radošću zbog otkrivanja i stjecanja novih znanja i umijeća, a ponekad i mladenačkim nestrpljenjem, strepnjama i bojaznima. Sve u svemu, bila je to jedna prelijepa godina u našim životima, obilježena brojnim nezaboravnim događajima, prijateljstvima i radosnim iskustvima. Školsku godinu započeli smo sa 158 učenika, a završava nas 146. Izvan nastave naš život u Konviktu i Sjemeništu

obilježile su razne priredbe i spektakli, izložbe i natjecanja, radionice i ekskurzije, o čemu govore zapisi na laticama ovoga Cvijeta. Nakon uređenja stambenih prostorija u Konviktu i Sjemeništu važan je događaj gradnja naše nove sportske dvorane, za što smo osobito zahvalni našim brojnim darovateljima. Hvala svima vama koji nas pratite i podržavate svojim molitvama i trudom, vama koji se radujete našim uspjesima i zajedno s nama širite mir i dobro! Uredništvo

3 Novi cvijet, 2014/15.

Novi cvijet List učenika Franjevačke klasične gimnazije u Visokom Izdavač Franjevačka klasična gimnazija Bosne Srebrene 4 71300 VISOKO Tel. +387 (0)32 738 723 Faks +387 (0)32 738 753 www.fkg.edu.ba fkg.visoko@gmail.com Uredništvo fra Ivan Nujić, prof. Ana Tomas, prof. Blaž Protuđer, IV. r. Josip Duvnjak, IV. r. Prijelom fra Želimir Gogić Lektura i korektura fra Ivan Nujić, prof. Ana Tomas, prof. Odgovara fra Zvonko Miličić, ravnatelj Tisak Štamparija „Fojnica“ Naklada 650 primjeraka

Kazalo Predstavljanje...............................................4 Vijesti...........................................................10 Sekcije..........................................................17 Znanstveni kutak.......................................19 Intervju........................................................22 Literarni pokušaji......................................25 Suradnja......................................................31 Pomoć Keniji..............................................34 Drugi o nama.............................................36 Pogled iznutra............................................37 Humor.........................................................38 Darovatelji...................................................39


Predstavljanje

I.a Nova bitka, zvana srednja škola, započela je vrlo lijepo.

11. Imran Meco, Visoko 12. Rijad Salković, Visoko 13. Maja Slomo, Kiseljak 14. Ajla Smolo, Visoko 15. Marija Tolo, Kreševo 16. Anto Tomić, Uskoplje 17. Tomislav Vidović, Bugojno 18. Anto Zečević, Gornja Dubica 19. Stipo Žutić, Sarajevo

U razredu nas je bilo čak 22. No, na samom kraju ostalo nas je samo 19. Tri člana našega razreda svoj mir odlučili su potražiti u nekoj drugoj školi. Naša draga razrednica Vedrana Komšić, koja svaki mogući trenutak koristi za razgovor s nama, voli reći da ima 19 dječice. Mi smo jedan vrlo poseban razred, rekli bismo. Jedna od posebnosti jesu sjemeništarci. Svatko je od nas jedinstven, ali kao razred činimo savršenu cjelinu.

Novi cvijet, 2014/15.

4

1. Mijo Brđanović, Kraljeva Sutjeska 2. Marija Dijaković, Rama 3. Mladen Dragićević, Ljubuški 4. Stipe Gelo, Livno 5. Juraj Grabovac, Vitez 6. Nejra Hindija, Visoko 7. Ivan Jelavić, Zagreb 8. Ivona Jukić, Vitez 9. Darijo Laštro, Busovača 10. Mato Lukić, Jajce

I.b Razred I.b čini 19 učenika. Nažalost, učenici Mato Senković i Lamija Pinjić više nisu dio I. b, no zauvijek su zadobili mjesto u našim srcima i nikada ih nećemo zaboraviti. Preostalih 19 junaka ove su školske godine prošli kroz mnogo toga te vlastitim trudom i upornošću izborili iznimne uspjehe i rezultate. Bilo je tu mnogo uspona i padova, ali na kraju prvoga razreda ponosno možemo reći da se trud isplatio i da je uspjeh bio vrijedan svake žrtve. No, ništa od ovoga ne bi uspjelo bez naše razrednice prof. Ane Tomas: njoj možemo zahvaliti na svakoj pohvali i kritici jer nam je veoma pomogla pri svladavanju mnogih prepreka. Pa pogledajte tko su ti junaci iz 1.b:

1. Anisa Avdović, Visoko 2. Dženeta Hasečić, Ilijaš 3. Arnela Hindija, Visoko 4. Luka Ilić, Odžak 5. Marija Ivanović, Orašje 6. Berina Kazija, Sarajevo 7. Andrej Malbašić , Vareš 8. Nikola Marić, Kraljeva Sutjeska 9. Filip Oroz, Kiseljak 10. Josip Oršolić, Domaljevac 11. Selma Rajkić, Visoko 12. Ćazim Sinanagić, Visoko 13. Ivan Sušilović, Orašje 14. Elvis Šehić, Visoko 15. Filip Šošić, Orašje 16. Katarina Tunjić, Vukanovići 17. Ivana Vincetić, Donja Mahala 18. Toni Vučić, Kiseljak 19. Emanuel Živković, Orašje Za kraj, kako bi naša razrednica rekla: „Summa summarum, unaprijed strepiti od zla besmislen je jad.“ Vođeni ovom mišlju, hrabro i s osmijehom na licu, ulazimo u drugi razred Franjevačke klasične gimnazije. Ivan Sušilović i Marija Ivanović, I.b


Predstavljanje

I.c Skupina mala, ali srcu draga. Mi smo učenici I.c razreda i ukupno nas je 19. Mali smo kreativci i jako dobri učenici. Latinski i grčki, ma ništa lakše! „Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može...“ Uvijek tu jedni za druge i spremni pomoći. Neki više, neki manje ‒ ali učenje je najvažnije i volimo ga. Kao mala smo obitelj, uvijek naoružani znanjem, putujemo k željenim ciljevima u nadi za što boljim uspjehom. Srednja škola otvara vrata jednoga novoga poglavlja, kroz koje učimo postati ljudi i biti samostalni. S ovom

školom i ovom družinom koračanje tom stazom neće biti nikakav problem!

II.a II.a razred broji petnaest učenika (šestorica sjemeništaraca). Razrednik im je fra Zvonko Benković.

13. Hrvoje Žabić, Vitez 14. Mario Žilić, Čapljina

1. Amira Alibegović, Visoko 2. Luka Buzuk, Kiseljak 3. Amila Čehajić, Visoko 4. Marinko Filipović, Posuški Gradac 5. Tea Jukić, Fojnica 6. Danijel Lukić, Busovača 7. Patrik Mandić, Donja Slatina 8. Doris Popić, Ilijaš 9. Martina Škoro, Kiseljak 10. Željko Tomić, Posušje 11. Ante Vukoja, Kočerin 12. Dajana Zrnić, Vitez

Franjevačka klasična gimnazija Classicum gymnasium franciscanum Visoko

www.fkg.edu.ba

5 Novi cvijet, 2014/15.

1. Emina Beganović, Visoko 2. Ivo Bilan, Gromiljak 3. Antea Bobaš, Vitez 4. Emanuel Čuturić, Fojnica 5. Damjan Ćorić, Ljubuški 6. Slavko Davidović, Jajce 7. Danijel Glavaš, Usora 8. Berina Džafić, Visoko 9. Aldin Kadrić, Visoko 10. Greta Kapetanović, Fojnica 11. Marija Kasalo, Livno 12. Emina Klino, Visoko 13. Benjamin Kurpejović, Visoko 14. Jakov Ljubos, Busovača 15. Josip Mikić, Orašje 16. Josipa Orkić, Orašje 17. Klara Pervan, Žepče 18. Patrik Taraba, Fojnica 19. Lorena Vincetić, Orašje

Emina Klino


Predstavljanje

Reliquiae reliquiarum! – II.b Svoje smo putovanje nastavili, a da ni slutili nismo da će sekundanski život skrivati ovoliko prepreka i pustolovina! Držali smo se zajedno, iako je bilo trenutaka kada smo mislili da nećemo moći izdržati. No, opet smo tu. Jači nego prije, svladali smo i ovu školsku godinu

1. Vilim Benković, Orašje 2. Magdalena Bilkić, Usora 3. Toni Dujmović, Visoko 4. Benjamin Duraković, Visoko 5. Martina Dužnović, Vareš 6. Zlatko Hadžić, Visoko 7. Mirza Halilović, Visoko 8. Davor Mamuzić, Bosanski Šamac 9. Ela Pencl, Visoko 10. Miroslav Šteko, Busovača 11. Marin Vujica, Fojnica 12. Anastazija Živković, Orašje

6 Novi cvijet, 2014/15.

uspješno. Naravno, uz pomoć naše razrednice Melise Zerdo, koja nas je stalno vraćala na pravi put klasičara. Sada, nažalost, u manjem sastavu ‒ neki su nas napustili pa nas je od početnih 20 ostalo dvanaest. Dvanaest izabranih:

  Festina lente - III. a Prođe i ova školska godina. Nakon dvije, moglo bi se reći, izazovne godine, nas osmorica krenusmo u treći razred. Ova školska i sjemenišna godina bila nam je jako zanimljiva. Imali smo priliku mnogo putovati i upoznati zanimljiva mjesta i ljude. Osim putovanja u školi smo održali svoj kontinuirani uspjeh i zaista radosno doveli do konca i ovu školsku godinu. Kako u svojoj pjesmi Opomena piše A. B. Šimić: ...da ni za čim ne žališ kad se budeš zadnjim pogledima rastajo od zvijezda... Ima Šimić u potpunosti pravo. Čovjekova stvarnost, htio on to ili ne, sastoji se od rastanaka, koji čine jednu cjelinu ‒ život. Da bi ta cjelina bila smislena, vrijedi svaki rastanak napustiti dostojno i pošteno. S našim razrednikom fra Josipom Ikićem stigli smo do kraja ove godine. Ovu godinu nećemo samo pamtiti po izletima i druženjima s njim, nego i po novim iskustvima i saznanjima, koja će nam, vjerujemo, pomoći u novoj, odlučujućoj godini, koja je pred nama. Naš razred čine:

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Drago Blažević, Uskoplje Ivan Crnogorac, Posušje Pavle Kajić, Nova Bila Petar Krolo, Ljubunčić, Livno Nikola Livaja, Busovača Kristijan Orkić, Tolisa Robert Radić, Drinovci Pero Zečević, Gornja Dubica


Predstavljanje

III.b 15. Marina Meić, Ilijaš 16. Ana Pejčinović, Vareš 17. Elma Penjić, Visoko 18. Albin Ramić, Visoko 19. Jelena Redžić, Brčko 20. Ema Džejna Smolo, Visoko 21. Leon Šimić, Kiseljak 22. Katarina Tuka, Fojnica 23. Dragutin Vidić, Livno 24. Amna Vranić, Visoko 25. Tarik Zerdo, Visoko Razrednici: s. Kristina Marijanović fra Ivan Nujić prof. Aminah Delić Đuljić

Hrabro u život! – IV.a Stigoše nam i ti dani, zadnji dani našega srednjoškolskog obrazovanja. Naša lađa zajedničkim snagama isplovljava iz ove škole. Iako se kroz ove četiri godine naša posada uvelike smanjila i svela na nas šestoricu, ne bismo stigli do ovoga mjesta bez iskusnih kormilara fra Ivice Studenovića i prof. Melise Zerdo. No, ovo sigurno nije kraj. Otvara nam se prostor slobodnog mora i svatko ide svojim putem, ali ipak nosimo nešto sa sobom, a to je prijateljstvo građeno kroz suživot. U ove četiri godine zajedno smo gradili put sačinjen od pločica muke, napora, ali i uspjeha i radosti. Sada je red na svakome od nas da nadograđuje svoj

7 Novi cvijet, 2014/15.

1. Petar Ančić, Vitez 2. Marin Anđić, Kiseljak 3. Goran Babić, Srebrenik 4. Kristijan Bošnjak, Kiseljak 5. Mario Brđanović, Kraljeva Sutjeska 6. Robert Čeko, Livno 7. Amina Dokso, Visoko 8. Monika Dusper, Vareš 9. Azra Džafić, Visoko 10. Elma Džafić, Visoko 11. Nejra Hasečić, Visoko 12. Džejna Hindija, Visoko 13. Antonia Marojević, Srebrenik 14. Tina Matić, Sarajevo


Predstavljanje put. Iako se fizički rastajemo, uvijek ćemo biti povezani u prijateljstvu. Našu sretnu posadu čine: 1. Josip Duvnjak, Šujica 2. Ivan Hrkać, Široki Brijeg

3. 4. 5. 6.

Josip Ivić, Tolisa Željko Pravdić, Vidoši Blaž Protuđer, Uskoplje Matija Vrhovac, Dubrave

IV.b Tempora mutantur et nos mutamur in illis. Vremena se mijenjaju i mi se mijenjamo u njima.

Novi cvijet, 2014/15.

8

Konačno, bliži se kraj našemu školovanju u FKG-u, koje smo započeli davne 2011. godine puni želje za znanjem. Tada je počelo uzbudljivo i bogato putovanje, prilično šareno i dugo. Istina, takvo neobično putovanje ima i neobičan put koji je posve prav. Kao što je prava linija najkraća, tako je i pravi put najsigurniji i držeći se toga, uspjeli smo ga zajedno proširiti i razgaziti noseći brdo knjiga u rukama i u glavi, kako bismo dovoljno ojačali i otvorili vrata kraja. No, neki su za to bili preslabi, ponajprije zbog nedostatka upornosti i volje, tako da su nas morali napustiti. Oslabljeni, umorni i iscrpljeni, ali širokih pogleda na svijet i dalje smo nastavili skupljati blago s toga putovanja noseći ga ponosno sa sobom kroz cijeli život. Od djece, preko učenika, do ulaska u svijet odraslih, evo nas: 1. Faris Bečirović, Visoko 2. Ivan Bošnjak, Rama 3. Haris Bučuk, Visoko

4. Tin Dujmović, Kiseljak 5. Mirna Đoja, Visoko 6. Andrej Grgić, Vareš 7. Ana Grujić, Visoko 8. Daria Jakešević, Jajce 9. Ivan Jozić, Rama 10. Andrea Kapetanović, Fojnica 11. Andrija Kristić, Kiseljak 12. Nikolina Lukić, Kreševo 13. Mijo Ljubos, Busovača 14. Mario Markešić, Rama 15. Ivan Matičević, Vareš 16. Dajana Puljić, Sarajevo 17. Nadija Semić, Visoko 18. Adla Slinić, Visoko 19. Mersiha Šahinović, Visoko 20. Valentino Šapina, Kiseljak 21. Lea Šimunić, Fojnica 22. Ana Štrkalj, Jajce 23. Rado Vidaković, Kiseljak


Predstavljanje

Postulanti Postulatura školske godine 2014/15. broji 7 članova. Kroz ovu godinu postulanti se pripremaju za novicijat i rade po prilagođenom programu Franjevačke klasične gimnazije. U samostanu Svetoga Bonaventure postulanti naime nadopunjuju znanje i ulaze u samostanski način života. Meštar postulanata je fra Danijel Rajić. Postulanti su:

6. Ivan Stanić, Kreševo 7. Mijo Ljubos, Busovača

1. Zvonimir Batista, Busovača 2. Dario Bošnjak, Fojnica 3. Mihael Anđelović, Boće 4. Marko Cvitković, Doljani 5. Marko Čuturić, Vitez

9

Profesorski zbor naše Gimnazije jako je šarolik. Ono po čemu se naša škola izdvaja od drugih gimnazija u državi sustav je klasičnih jezika, grčkoga i latinskoga, a predaju ga profesori fra Marko Ćorić, fra Ivica Studenović, fra Josip Mrnjavac te kao pomoćni profesor fra Ivan Nujić, profesor hrvatskoga i francuskoga jezika. Hrvatski jezik i književnost predaju profesori Ana Tomas i fra Zvonko Benković, a od ove godine pridružila im se s. Kristina Marijanović, profesorica hrvatskoga i njemačkoga jezika, koja priskače u pomoć i aktivu njemačkoga jezika te odgojiteljima u Konviktu. Profesori njemačkoga jezika su fra Pavo Vujica i Rina Breko. Engleski jezik predaju profesori fra Josip Ikić i Violeta Bilela, biologiju prof. Ivona Brkić, a kemiju prof. Tatjana Miočević Tasić. Fiziku predaje prof. Jelica Bilić Đukić, dok matema-

tiku neumorno objašnjavaju prof. Edina Mimić, prof. Amina Delić Đuljić te kao ispomoć prof. Momčilo Vujović. Zemljopis predaje prof. Vedrana Komšić, a povijest prof. Dalibor Ružička. Glazbenu umjetnost predaje prof. Melisa Zerdo, a logiku, povijest umjetnosti, psihologiju i filozofiju ravnatelj škole fra Zvonko Miličić. Informatiku i sociologiju predaje fra Franjo Radman. Religijsku kulturu i vjeronauk predaju s. Celina Vidak i fra Stipo Alandžak, ujedno i odgojitelji u Konviktu. Tjelesnu i zdravstvenu kulturu od ove godine predaje prof. Josip Dujmović. Ovom prilikom srdačno zahvaljujemo prof. Leonardu Petroviću, koji je niz godina u našoj Gimnaziji predavao tjelesnu i zdravstvenu kulturu. Blaž Protuđer, IV.a

Novi cvijet, 2014/15.

Naši profesori


Vijesti

Dan kravate i kulture odijevanja

Novi cvijet, 2014/15.

10

Zacijelo ste primijetili kako se Franjevačka klasična gimnazija po mnogo čemu razlikuje od drugih škola. Još jedna u nizu razlika koja našu školu dodatno obogaćuje upravo je obilježavanje Dana kravate i kulture odijevanja. Učenici, profesori i svi gosti Franjevačke klasične gimnazije imali su 18. listopada 2014. priliku osvrnuti se, prisjetiti ili možda tek upoznati raznolikost kulture odijevanja u prošlosti. Tu su im čast omogućili profesori i učenici naše Gimnazije marljivo radeći i nastojeći svima omogućiti spektakularno putovanje kroz vrijeme i prostor, kulture i narode, običaje i novine u odijevanju od prapovijesti do danas. Ova priredba započela je upoznavanjem gostiju s temom, nakon čega je uslijedila revija u kojoj su modeli, odnosno učenici, nosili različite kreacije, naravno u skladu s vremenom i stilom koji su predstavljali. Ovaj je zanimljivi kulturni događaj ostavio vrlo lijepe

utiske na učenike, profesore, goste i sve one koji su imali čast biti dijelom ove posebne večeri. Nastojat ćemo i sljedećih godina obilježavati Dan kravate i kulture odijevanja, stavljajući uvijek naglasak na važnost kulture odijevanja te običaje nekoć i danas. Marija Ivanović, I.b

Božićna priredba U kalendaru naše Gimnazije jedan je dan posvećen Božiću. Nekoliko dana prije samoga blagdana organizira se tradicionalni božićni sajam, izložba slika te božićna priredba. Ove godine to je bilo 21. prosinca. Točno u 16 sati ravnatelj fra Zvonko Miličić održao je govor te otvorio sajam i izložbu slika. Gosti su se divili raznim slikama te ukrasima koje su napravili učenici i učenice. Nakon toga uslijedila je priredba u staroj sportskoj dvorani koju je, pod ravnanjem profesorice Melise Zerdo, otvorila Schola cantorum pjesmom Puer natus in Bethlehem. Vokalno-instru-

mentalni sastav izveo je pjesmu Shake up Christmas, potom je trio flauta odsvirao Carol of the Bells. Mješoviti zbor naše škole izveo je vrlo zanimljivu skladbu pod nazivom Bongo, bongo. Zborom je ravnala profesorica Alma Aganspahić. Dramska skupina FKG-a, uz pomoć profesora Ane Tomas i fra Zvonka Benkovića, izvela je igrokaz pod nazivom Božićna priča. Ovaj lijepi događaj završio je tradicionalnom božićnom pjesmom Radujte se, narodi, koju je izveo Tamburaški zbor pod vodstvom g. Tome Maltara. Mato Lukić, I.a


Vijesti

Poklade Po dobrom starom običaju jednom godišnje, i to na poklade uvečer, pod našim krovom održi se možda ne baš umjetnički najdotjeranija, ali svakako najsmješnija predstava, u kojoj đaci uzmu na zub svoje profesore. Bez ljutnje, dosjetljivo, duhovito. Tako je bilo i 17. veljače. Hvala svima koji su svirali, glumili, maskirali se ili na koji drugi način doprinijeli dobru raspoloženju.

Dan škole 2015. ‒ za pamćenje

ljanja. Učenikom generacije ovogodišnjih maturanata proglašen je Blaž Protuđer. Gostima se na hrvatskome obratio i prof. Roland Klein iz partnerske škole Berufsbildende Schule Wirtschaft u Koblenzu. Hvala svima koji su svojim trudom i umijećem doprinijeli ljepoti ove proslave: učenicima, profesorima i odgajateljima, umjetnicima i novinarima.

Djeca iz Sarajeva i Lukavice u Konviktu

Od 10. do 14. kolovoza 2014. naš je Konvikt širom otvorio svoje srce dječacima i djevojčicama iz Dječjeg doma Bjelave te skupini djece iz Sarajeva i Lukavice koji su, uz podršku Talijanskoga Caritasa i stručnih trenera iz Sarajeva, zajedno proveli zanimljivo i korisno vrijeme. Ovo je treći ovakav kamp na temu „Sretan život“. Ove godine promišljalo se o odrastanju. Sudionici, u dobi od 12 do 18 godina, raspoređeni su u malu i veliku grupu prema uzrastu, a osim trenera tu su bili

i volonteri iz Italije. Za djecu su organizirana tematska predavanja, kreativne radionice, igre i izlet. Kroz predavanja i radionice djeca su mogla čuti i naučiti nešto više o pubertetu, adolescenciji, prijateljstvu, zaljubljenosti i ljubavi. Kamp je ujedno prilika da se djeca upoznaju i druže te razmjenjuju svoja iskustva. Uz to stječu nova znanja, vrlo važna za svoju dob, odrastaju, sazrijevaju i postaju odgovorni za sebe i svoje postupke. Ove su radionice putokaz koji ih usmjerava k sretnu životu.

Novi cvijet, 2014/15.

U predvečerje proslave našega Dana škole, u srijedu 29. travnja u našoj crkvi upriličen je koncert Josipa Nemeta, harmonikaša iz Rijeke koji je upravo završio specijalistički studij u Helsinkiju, a sudjelovali su također pijanist Bartolomej Stanković i bariton fra Emanuel Josić. Sutradan, 30. travnja, nakon sv. mise koju je u 16 sati predvodio dr. fra Ivan Šarčević, gvardijan na Bistriku, u auli Konvikta u 17 sati otvorena je prelijepa izložba profesorice Bojane Mikulić iz Sarajeva. Na priredbi u 18 sati nastupili su naša Schola cantorum, Tamburaški orkestar, Vokalno-instrumentalni sastav i Marija Ivanović (klavir). Dramska sekcija, koju su vodili s. Kristina, fra Ivan i prof. Melisa, vrlo je uspješno izvela Čehovljevu dramu Tri sestre. Veleposlanik Grčke u BiH Nj. E. g. Karolos Gadis uručio je diplome učenicima koji su osvojili zapažene nagrade na ovogodišnjem Europskom natjecanju iz klasičnih jezika Euroclassica, a dodijeljene su i nagrade za uspjeh na natjecanjima iz njemačkog i engleskog jezika te za umijeće rasprav-

11


Vijesti

Ljetna škola za 50 osnovaca iz Posavine U Franjevačkom konviktu u Visokom od 30. lipnja do 5. srpnja 2014. održana je I. ljetna škola Franjevačke klasične gimnazije. Pod geslom Znam – mogu – hoću! u ovom neobično veselom i lijepom projektu sudjelovalo je 50 osnovaca viših razreda osnovne škole iz poplavljenih općina Orašje i Domaljevac-Šamac. Svi učenici prije podne pohađali su nastavu iz gimnazijskih predmeta – hrvatskog, engleskog, latinskog i grčkog jezika te glazbe, matematike, ze-

mljopisa, kemije, biologije, fizike i informatike – a poslije podne i navečer vrijeme su provodili družeći se kroz sport, učenje i posjete okolnim mjestima, od Sarajeva do Kraljeve Sutjeske, Fojnice i Kreševa. Polaznici škole bili su oduševljeni smještajem u Konviktu te općenito organizacijom i funkcioniranjem Franjevačke klasične gimnazije. Organizatori su također vrlo zadovoljni odzivom i sudjelovanjem vjerujući da će Ljetna škola sljedeći put biti još brojnija i uspješnija.

Novi cvijet, 2014/15.

12

Kroz godinu U ponedjeljak, 13. listopada nakon nastave okupili smo se da zahvalimo Bogu za kruh naš svagdanji. Hvala također profesoricama, odgojiteljima, kolegicama i kolegama koji su sve ovo osmislili i organizirali.

Međunarodna ekumenska izložba Teodorine ikone autorice Mirjane Nikolić iz Pančeva upriličena je 13. studenoga 2014. u Franjevačkom konviktu u Visokom. Izložba se sastoji od 43 ikone koje su rađene u likovnoj tehnici kolaž, a nastala je lijepljenjem sitnih dijelova na podlogu. ◆◆◆ Dr. Miranda Grujić iz visočkoga Doma zdravlja održala je 18. studenoga u Konviktu vrlo zanimljivo predavanje o zdravoj prehrani i lijekovima koji se nalaze nadohvat ruke ‒ u hrani. Hvala joj za darovano vrijeme kao i za brigu oko našega zdravlja. ◆◆◆ U četvrtak 4. prosinca u prizemlju Konvikta promovirana je izložba 48 fotografija sarajevsko-pariškoga fotografa Milomira Kovačevića Strašnog. O


Vijesti izložbi Mir, brate, mir nadahnuto je govorio sarajevski književnik Ahmed Burić, a obratio nam se i sam autor, g. Kovačević. Spektakl su glazbeno začinile studentice Muzičke akademije u Sarajevu Lejla Nurković, Alma Dizdar i Lucija Gregov. Izložbu je postavio prof. Ervin Klepo, a promociju je vodila učenica Selma Rajkić. Hvala im svima! ◆◆◆

Dana 30. 5. 2015. naša je Gimnazija bila domaćin XIII. juniorske matematičke olimpijade (za učenike osnovnih škola) Bosne i Hercegovine. U organizaciji triju udruga matematičara BiH, nastupilo je četrdeset i dvoje učenika iz 38 škola širom Bosne i Hercegovine, a šestoro najboljih predstavljat će našu zemlju na Balkanijadi u Beogradu u lipnju 2015. Čestitamo svima i želimo puno uspjeha u daljnjem školovanju!

Na dan Mozartova rođenja, 27. siječnja 2015. godine, u crkvi Sv. Bonaventure pri Franjevačkom samostanu u Visokom održan je koncert Mozart u Vi­ sokom. Vrhunski mladi glazbenici podarili su publici interpretacije Mozartovih djela. Zahvaljujemo dragoj visočkoj publici koja je i ovaj put pokazala svoje razumijevanje, želju i poštovanje prema klasičnoj glazbi, a to potvrđuje prepuna crkva Sv. Bonaventure.

13 Novi cvijet, 2014/15.

◆◆◆ U četvrtak 12. veljače u Konviktu je otvorena izložba pedesetak 3D figura mladoga fojničkog umjetnika, srednjoškolca Vedrana Miletića. On je nekoliko dana prije toga za naše učenike održao nekoliko radionica izrade papirnatih figura u japanskoj tehnici origami. Usput su i podijeljene nagrade za natječaj uz Valentinovo: za najbolji esej Andriji Kristiću, a za najbolji likovni rad Radi Vidakoviću. Hvala Blažu i Josipu za glazbeni doprinos ovome spektaklu, Martini i Hrvoju za vođenje, a napose Vedranu, majstoru origamija, koji nas je razveselio svojim osjećajem za lijepo.

Salonae Longae Kako to biva svake, pa tako i ove godine već tradicionalno u Splitu održan je seminar za učenike klasičnih jezika iz Hrvatske i naše škole pod nazivom Salonae Longae. Ovogodišnji seminar trajao je od 18. do 22. ožujka, a održan je na temu Luke i plovidba. Organizatori seminara bili su Prva gimnazija u Splitu te Institut za klasične jezike Latina & Graeca. Naši đaci četvrtih i trećih razreda Ivan

Matičević, Blaž Protuđer, Kristijan Orkić i Robert Radić sudjelovali su na zajedničkim predavanjima (Tragovi antičkog naselja u Cissi i Prikaz brodova na antičkom novcu) te lektoratima iz Platonovih, Vergilijevih i Aristotelovih djela. Osim toga upriličena su nam zajednička druženja te obilazak Dioklecijanove palače i značajnijih splitskih muzeja. Blaž Protuđer, IV.a

Posjet iz Koblenza Od 25. travnja do 2. svibnja u našoj školi boravilo je 8 učenika i 3 profesora iz Berufsbildende Schule Wirtschaft iz Koblenza (Njemačka). Bio je to redo-

viti, osmi po redu, uzvratni posjet učenika naše partnerske škole. U skladu s našom bosanskom gostoljubivošću, potrudili smo se da gostima bude ugodno,


Vijesti zabavno i korisno. Većina njih prvi je put bila u Bosni pa smo ih stoga vodili na izlete kako bi upoznali našu zemlju i kulturu. Cjelodnevni smo izlet organizirali u Hercegovinu i posjetili Mostar, vrelo Bune i vodopad Kravice. Sutradan njemački su učenici zajedno s našima sudjelovali na nastavi njemačkog i engleskog jezika, a poslije podne se prošetali po tzv. bosanskoj piramidi. Uspješno smo organizirali i raspravu na engleskom jeziku u kojoj su naši učenici pokazali zavidno znanje te je za najbolju raspravljačicu proglašena naša učenica, Selma Rajkić. U četvrtak prije podne gosti su s nekoliko naših učenika posjetili Sarajevo, a popodne su nazočili svečanoj priredbi i zakusci u

povodu Dana škole. Na priredbi je profesor Roland Klein na hrvatskom jeziku održao govor i uručio prigodne darove našoj školi. U srijedu 1. svibnja grupa naših učenika je zajedno s gostima provela dan na izletu u Jajcu. Zadovoljni i sretni te, kako sami kažu, sa suzom u jednom, a smijehom u drugom oku, gosti su se u subotu vratili kući. Nekima se tako svidio boravak u Bosni da su izrazili želju opet doći na duže vrijeme i ovdje odraditi svoj tzv. socijalni rad. Zahvaljujemo gostima što su nam došli i radujemo se uzvratnom posjetu naših učenika u Koblenz najesen ove godine.

Novi cvijet, 2014/15.

14

Putovanje u Dubrovnik Moje putovanje počinje u subotu u 4 sata ujutro. Samim buđenjem osjetim radost i veselje. Idem u Dubrovnik jedino je na što sam mislio u tom trenutku. Putovanje započinje polaskom u 5 sati ujutro s puno prijatelja i znanaca. Uzbuđen sam, spreman i nespreman za taj veličanstven, prelijepi grad, pun mogućnosti i iskustava. Na putu za Dubrovnik stao sam u Vidu kraj Metkovića na arheološko nalazište bivše Narone, trgovačkog rimskog grada. Tu sam udahnuo isti zrak koji su udisali drevni Rimljani. To je bilo predivno iskustvo puno novih informacija i uvida u tradiciju Rimljana. Vidio sam mnoge ostatke, kipove te samu zgradu rekonstruiranu prema hramu koji se tu nalazio. Nakon toga krenuo sam ravno u Dubrovnik. Već me sama cesta uz more fascinirala. Uživao sam u pogledu na plavetnilo koje more odašilje. Nisam se mogao odvojiti od prozora. Put je bio prepun pjesama, šala i razgovora koji su me zabavljali. Kada sam stigao u Dubrovnik, bio sam presretan i oduševljen. Napokon sam tu! Uputio sam se u samostan, smjestio svoje stvari i krenuo u obilazak toga kulturnoga velegrada. Vidio sam samo mali dio grada, a već sam se zaljubio. Obišao sam Knežev dvor, razne crkve i samostane. Prelijepo, jednostavno prelijepo! Hodati istim ulicama kao i Marin Držić i Ivan Gundulić – fascinantno i nekako osvježavajuće. Divno je s prijateljima biti u kulturološkom velegradu Hrvatske. Obišao sam gotovo sve ulice i uličice, ušao u mnogobrojne trgovine, upoznao mnoge domoroce. Bio sam sretan i raspoložen. Ništa što sam doživio ne može se usporediti s tim. A tek more! More je ljubav koju znam. Golemo prostranstvo vode kraj kojeg jednostavno poludim. Šetnje uz obalu, povjetarac, miris

soli – fenomenalno! Navečer sam se vratio u kameni samostan i cijenio društvo svojih vršnjaka, pjesmom i razgovorom. Sve što mi je potrebno jesu prijatelji i pjesma. Napokon sam si dao oduška i legao spavati. Od silnoga uzbuđenja teško sam zaspao. Probudio sam se naspavan i sretan, zadovoljan svojim dosadašnjim dostignućima u kamenom raju. Potom sam obišao čuvene zidine, najljepši ostatak starih Dubrovčana. Pogled je bio fantastičan, visina, beskrajno plavetnilo, čisto nebo i sunčan dan. Nažalost, uskoro sam se oprostio. Krenuo sam natrag, još uvijek uzbuđen. Sada je vrijeme za malo bosanske povijesti. Obišao sam špilju Vjetrenicu, zatim stećke u Stocu, kamene ostatke kulture bosanskog srednjeg vijeka te čuveni Mostar i njegov Stari most. Bio sam zadovoljan svojim iskustvima na toj kratkoj ekskurziji. Još uvijek mislim na Dubrovnik i njegove kamene ulice, plavo more i krasnu kulturu, iščekujući ponovni susret s tim kamenim rajem. Josip Mikić, I.c


Vijesti

Koliko znamo? U okviru stjecanja i provjere znanja iz raznih oblasti, naša škola već tradicionalno sudjeluje na svim natjecanjima, bilo kao organizator ili kao gost. Tako je bilo i ove školske 2014/15. godine. Pa da spomenemo neke od njih. Na Europskom natjecanju iz klasičnih jezika Euro­ classica, koje je održano u našoj školi 24. studenoga 2014. godine, učenici drugih i trećih razreda pokazali su zavidan nivo znanja, a mnogi su od njih osvojili i nagrade. Zatim je 14. ožujka 2015. u Zenici održano Kantonalno natjecanje iz njemačkoga jezika. I na ovoj

Natjecanje iz matematike Natjecanje iz matematike za učenike srednjih škola FBiH održano je 28. ožujka 2015. u Čapljini, a organizirala ga je Udruga matematičara Ruđera Boškovića iz Mostara. U našoj školi također se pripremalo nekoliko učenika za ovaj događaj. Toga dana su četvoro učenika naše škole 1. i 2. razreda sudjelovali kao natjecatelji. Iako prva tri mjesta nisu osvojena, ostvareni su prilično dobri rezultati te su učenici, kao i profesori, vrlo zadovoljni. Svatko tko je sudjelovao na ovome natjecanju može sa sigurnošću reći da je ovo stvarno predivno iskustvo i da bi to svatko trebao, uloživši vlastite napore, imati priliku doživjeti. Naime, takav je matematičarski susret prožet snagom i ljepotom znanja te iskrenim druženjem i sklapanjem novih prijateljstava koja omogućuju da mladi ma-

tematičari i ubuduće izmjenjuju stavove i tako skupa doprinose novim spoznajama. Anastazija Živković, II.b

Sine, to su tvoji pratri! Želeći oteti zaboravu mučenički događaj hercegovačkih franjevaca, koji su ubijeni u Drugom svjet-

skom ratu i poraću, Vicepostulatura postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65 subraće 9. prosinca 2014.

15 Novi cvijet, 2014/15.

provjeri znanja naši učenici bili su vrlo uspješni, a posebno su se istakli Luka Buzuk na nivou B2 i Faris Bečirović na nivou C1. Gratulieren! Naši učenici, Imran Meco, I.r., i Zlatan Hadžić, II.r., sudjelovali su na Kantonalnom natjecanju iz Engleskog jezika Spelling Bee, održanom u Zenici 9. travnja 2015., i postigli izvanredne rezultate. Treba spomenuti da smo ugostili naše prijatelje iz Koblenza, iz partnerske škole Berufsbildende Schule Wirtschaft, i pri tome organizirali raspravu na engleskom jeziku na temu: „Legalizacija lakih droga ‒ da ili ne?“ U objema debatnim skupinama isticali su se naši učenici znanjem engleskog jezika. I u afirmacijskoj i negacijskoj grupi sudjelovali su i gosti i naši učenici. Pobijedila je negacijska grupa, a za najbolju raspravljačicu proglašena je učenica prvoga razreda Selma Rajkić. Vrlo smo ponosni na sve naše natjecatelje i njihovo iskazano znanje i trud te ih od srca podržavamo u budućim uspjesima. Selma Rajkić, I.b


Vijesti raspisala je nagradni natječaj na temu Pobijeni her­ cegovački franjevci. Natječaj je bio otvoren na razini osnovnih i srednjih škola te odraslih. Naš učenik III. razreda Robert Radić napisao je esej pod naslovom Sine, to su tvoji pratri! i osvojio prvo mjesto na razini srednjih škola. Nagrada mu je dodijeljena 5. veljače na V. danima pobijenih hercego­ vačkih fratara. Autor u svome tekstu ističe pastoralnu

brigu i ljubav fratara prema vjernicima u teškim ratnim trenucima te njihov miran odgovor na agresije. Svojim tekstom Radić zaključuje da je najbolji postupak u životu ljubav prema svima te piše: „I pokušavajući pronaći odgovor na zlo koje se sručilo na vjeru, fratre i narod, najbolji je ljubav, koji su ponudili naši pratri. I sine ne zaboravi, to su tvoji pratri!“ Ivan Crnogorac, III.a

Ljetovanje iz snova

Novi cvijet, 2014/15.

16

Kaštel Kambelovac, 4. – 11. kolovoza 2014. Tradicionalno je kod nas u Konviktu postalo da fra Stipo četvrtkom navečer drži malo duži govor. Tako je jedne večeri spomenuo kako nas je gospodin Joško Berket pozvao 7 dana na ljetovanje. Pored svih putovanja koja nudi ova škola, ove godine imali smo priliku otići na ljetovanje u Kaštel Kambelovac. Fra Stipo je rekao da će pozvati samo one najbolje, ali naravno da je pri tome u obzir uzeo i one koji zbog ovih ili onih razloga nisu nikamo išli tijekom godine. Sretnici koje je pozvao bili smo Elma i Azra Džafić, Džejna Hindija, Amina Dokso, Tina Matić, Katarina Tuka, Ana Pejčinović, Ana Štrkalj, Darija Jakešević, Mario Brđanović, Goran Babić, Andrej Grgić, Mario Markešić, Ivan Bošnjak, Ivan Jozić i ja. Bili smo jako sretni i jedva smo čekali da osvane taj 4. kolovoza, kada smo trebali krenuti. Trećeg navečer okupili smo se u Konviktu, gdje je bilo jako lijepo, jer nije bilo nastave. Ujutro smo rano ustali, doručkovali, spremili se i izašli u dvorište Konvikta, gdje nas je čekao vozač Željko. Tmurno vrijeme pratilo nas je skoro cijelim putem kroz Bosnu, ali onda je najednom izašlo sunce, razbudilo nas i razveselilo. Nakon šest-sedam sati vožnje stigli smo u Kaštel Kambelovac. Stvari smo odnijeli u apartman, raspremili se i otišli na ručak u restoran Buža, gdje smo svaki dan objedovali. Posli-

je smo naravno otišli na kupanje, jer smo to najviše iščekivali. Cio utorak smo se kupali, a navečer išli malo upoznati to mjesto. Ali srijeda, to je bio dan za pamćenje. Kapetan Joža i njegova djeca, naši dragi prijatelji Katarina i Fabijan, pozvali su nas na svoju jahtu. Obišli smo nekoliko okolnih mjesta, zatim smo se usidrili i skakali s broda, što je bilo fenomenalno. Četvrtak je bio još bolji. Spremili smo se, sjeli u minibus i zaputili se prema Splitu. Ondje smo, ni više ni manje, išli u razgledavanje podmornicom. Predobro iskustvo! U petak i subotu kupali smo se i družili, već pomalo tužni što ćemo se uskoro morati vratiti kući. Svaku večer išli smo na noćno kupanje, izlazili, družili se, pjevali. Uza sve to, dečki su išli na utakmicu na Poljud, a cure sa s. Celinom na radio, gdje su predstavile našu školu. Navečer smo mogli birati kamo otići, u Trogir ili u Split – na nama je bila odluka. Tako je prošlo tih sedam dana iz snova, najbolje ljetovanje ikada. U nedjelju smo bili tužni što se moramo vratiti kući. Definitivno nam je 7 dana bilo malo. Zahvaljujemo se našem dragom odgojitelju fra Stipi koji nas je pozvao, našim sestrama Celini i Elizabeti, koje su bile s nama, a napose zahvaljujemo kapetanu Joži i njegovoj obitelji, koji su nam omogućili i podarili ovo nezaboravno iskustvo. Monika Dusper, III.b


Sekcije

Glazbena sekcija Glazbeni život u našoj školi ispunjen je nastavom klavira, gitare, tamburica, flaute i zbora. Po broju polaznika škola klavira je na prvom mjestu, ali ni druge ne zaostaju. Svake godine đaci koji sviraju i pjevaju svoje umijeće mogu pokazati na Gimnazijskoj večeri glazbe (GVEG) te na mnogim priredbama koje se održavaju u Gimnaziji. Naši su tamburaši nastupali i u drugim gradovima te promovirali svestranost Franjevačke klasične gimnazije. Stariji su nastavili marljivo raditi na svome glazbenom obrazovanju, a i mlađe su se snage pokazale kao vrlo talentirane. Sve to ne bi bilo moguće bez naših vrijednih profesora. Velike zahvale profesorici Melisi Zerdo te profesorima Tomi Maltaru i Nedimu Limi.

17 Novi cvijet, 2014/15.

Martina Dužnović, II.b

Tamburaški orkestar Tamboraški orkestar postao je zaštitnim znakom naše škole. Pod budnim okom g. Tome Maltara i ove godine su vrijedno radili i nastupali te tako promovirali našu školu. Ovogodišnji prvi nastup bio je za Uskopaljske jeseni, zatim su nastupali na božićnom koncertu naš eškole, a poslije praznika za poklade te na koncu za Dan škole. Orkestar broji devet članova. Škola je nagradila njihov trud izletom u Zagorice 31. svibnja. Blaž Protuđer, IV.a


Sekcije

Presenting English Club Our students can make high school more enjoyable by becoming involved in one of the many clubs at our school. The English club was opened in our school in order to promote and provide opportunities for learning and interaction.

Novi cvijet, 2014/15.

18

Our English club is designed to develop vocabulary, fluency and linguistic competence in a relaxed and informal environment while meeting new people. Our goal is to learn creatively and have a lot of fun. We had a number of activities in our school including different competitions, debating with visiting students from Germany, making presentations, playing language learning games and watching movies. The British Council and The American Embassy in Bosnia and Herzegovina are always there to support us. Our plans for the future are focused on preparing students for taking exams with The British Council and doing new creative projects. If you would like to learn English, participate in debates, competitions, meet new people and have fun, this could be the place to start.

Sportska sekcija Tjelesni je odgoj važan za nas, a osobito za naše zdravlje. Upravo je to razlog zašto u našoj školi postoji mnogo različitih sportskih sekcija. Igraju se razni timski sportovi: Nogomet ‒ igra se na glavnom igralištu svaku večer. Rukomet ‒ igra se tri puta tjedno u aktivnom školskom klubu. Košarka ‒ usprkos slabu odzivu, oni koji su zainteresirani igraju je često. Odbojka ‒ igra se na sporednom terenu svaku večer. Dapače, dostupni su sportovi za one koji vole raditi kao individualci poput stolnog tenisa i taekwondoa. Kako bismo poboljšali svoj tjelesni odgoj, u našoj školi održavaju se turniri uoči Svetog Franje i Dana škole. Turniri uglavnom traju od tri do pet dana i budu poprilično iscrpljujući. Bez muke, nema nauke! Naravno, ova izreka metaforično znači da će rezultat proizaći

iz napornog treniranja i rada. Brže, više, jače. Za one koji ne znaju, to je geslo Olimpijskih igara i samo bih tim geslom mogao opisati dosadašnje pobjednike na turnirima. Sve u svemu: Mens sana in corpore sano! Josip Oršolić, I.b

Literarna sekcija Od ove školske godine u Franjevačkoj gimnaziji djeluje i literarna sekcija, a voditeljica je profesorica hrvatskoga jezika i književnosti Ana Tomas. Sekcija je brojala 15 učenika od prvoga do četvrtoga razreda koji su po usvojenom programu čitali određena književna djela. Nakon pročitanoga djela sekcija bi se sastajala da zajednički pogleda filmsku obradu toga

djela i izdvoji razlike između knjige i filma te kaže svoje utiske. Neke od knjiga koje smo pročitali bile su: Krive su zvijezde, J. Green; Kradljivica knjiga, M. Zusak; Na početku i na kraju bijaše kava, J. Matanović, i druge knjige iz njezina opusa. Blaž Protuđer, IV.a


Znanstveni kutak

Biološka i kemijska sekcija priborom, mjerama sigurnosti te s prostorijom u kojoj su smještene kemikalije i uređaji potrebni za eksperimentiranje. Promatrali smo utjecaj gorenja određenih elemenata na boju plamena, dokazivali prisutnost određenih elemenata u kemijskim spojevima, uočavali razlike između elemenata u masi, agregacijskom stanju pri sobnoj temperaturi itd. Pravili smo ukrase za božićno drvce miješajući kemikalije, imali smo prezentaciju o mineralima i kristalima te o restauraciji i konzervaciji artifekata koju su prezentirali znanstvenici iz Zemaljskoga muzeja u Sarajevu. Obje sekcije bile su vrlo zabavne i poučne. Nestrpljivo očekujemo početak nove školske godine i nastavak naše male znanstvene avanture. Danijel Glavaš, I.c

Darwinova žaba Darwinova žaba (Rhinoderma darwinii) nazvana je po ocu evolucije Charlesu Darwinu, koji ju je otkrio 1834. godine u Čileu. Ta je žaba specifična po sposobnostima mimikrije u list i po tome što mužjaci nose punoglavce u ustima sve dok se ne razviju u odrasle žabe. Mužjaci gutaju jaja poslije njihova polaganja. Ona se inkubiraju u trbuhu šest tjedana i razvijaju se u supstanci zvanoj prostaglandin, koja sprječava utjecaj kiseline i tako omogućava embrijima da se pravilno razvijaju. To ih čini jedinom vrstom žabe kod koje mužjak vodi cjelovitu brigu o gravidnosti i potomcima. Znanstvenici smatraju da će ova vrsta žabe uskoro u potpunosti izumrijeti zbog smrtonosne gljivične kožne bolesti i zbog nestajanja njihova staništa.

Blavor Blavor (Pseudopodus apodus) je krupni zmijoliki gušter, valjkasta tijela i žuckasto-smeđe boje koji može da naraste do 1-1,5 m. Karakterističan je po tome što nema noge, tj. udove kao ostali gušteri. Blavor podsjeća na zmije, pa ih ljudi često uništavaju misleći da su zmije otrovnice. Naseljava kamenita područja u priobalnom dijelu Jadrana. Često ga možemo vidjeti na livadama, poljima i na krškim predjelima. Rasprostranjen je u južnom dijelu Balkanskoga poluotoka, od Istre do delte Dunava i u Turskoj. Hrani se uglavnom skakavcima i puževima, a ponekad miševima i manjim životinjama. U narodu je poznat kao vječni neprijatelj zmija. Ono što je još neobično za njih jest da se razmnožavaju ili polaganjem jaja (najčešće 2-3) ili legu žive mlade.

19 Novi cvijet, 2014/15.

Biološka i kemijska sekcija održavaju se u našoj školi u kemijskom kabinetu, tj. kemijsko-biološkom kabinetu, ako ćemo preciznije. Biološku sekciju vodi prof. Ivona Brkić, a kemijsku prof. Tatjana Miočević Tasić. Ove godine biološka sekcija sastojala se od mikroskopiranja, gledanja poučnog video materijala i provjeravanja prisutnosti nekih organskih molekula u pojedinim namirnicama – krumpir, mrkva, luk, grah, kruh itd. Prvo smo se upoznali s mikroskopom i načinom njegova upravljanja te s procesom mikroskopiranja. Mikroskopirali smo pokožicu luka, mrkvu, krumpir, promatrali sive i zelene plijesni, promatrali stanice u različitim stadijima mitoze i mejoze te su pojedini učesnici sekcije i nagrađeni. U kemijskoj sekciji upoznali smo se s kemijskim


Nova sportska dvorana

Drago nam je da se ovoga ljeta konačno dovršava izgradnja naše nove sportske dvorane. Naime, sve veće zanimanje za našu Gimnaziju i porast broja učenika potiču nas da razvijamo svoju djelatnost na opće dobro. Ponosni smo što je naša Gimnazija prepoznata kao važan stup franjevačke prisutnosti u BiH i rasadnik intelektualnih snaga potrebnih na obnovu domovine. Nastojeći se i dalje profilirati u tom smislu, započeli smo gradnju nove sportske dvorane jer je naša postojeća dvorana, izgrađena 1935. godine, potpuno dotrajala i neuvjetna. Nova dvorana projektirana je po standard­ nim normama, uz upotrebu suvremenih mate-

rijala i mogućnost prilagodbe prostora za tjelovježbu, rukomet, košarku i nogomet, kao i sve ostale dvoranske sportove. Objekt ima vlastitu kotlovnicu, a gradit će se od materijala koji garantiraju minimalne troškove održavanja i maksimalnu uštedu energije. Hvala našim dragim donatorima, bez čije velikodušnosti ove dvorane ne bi bilo. To su: Vlada SR Njemačke i njemačke dobrotvorne organizacije Renovabis i Kirche in Not, Vlada Republike Hrvatske, Vlada Federacije BiH, Cementara Kakanj, Frama Bosne Srebrene te  brojni pojedinci iz Njemačke, Švicarske, Kanade i Australije.


Franjevačke klasične gimnazije

Evo nekih tehničkih podataka o našoj dvorani: • projektant: Arhitektonski ured Osnap, Sarajevo, g. Christoph Hinterreiter • vanjske dimenzije: 56 x 30 m • dimenzije sportskoga terena: 45 x 22,5 m, što je više nego dovoljno za rukomet i mali nogomet • pregradna zavjesa kojom se teren može podijeliti na dva odbojkaška odnosno košarkaška igrališta • prostor za stolni tenis • prostorija za trenera s ostavom za rekvizite • četiri svlačionice

• • • •

toaleti za sportaše, publiku i invalide tribine za oko 300 gledatelja mini-buffet sportski pod s podnim grijanjem i rampom za invalide • grijanje toplinskim pumpama zrak-voda • početak izgradnje: 3. srpnja 2014. • planirani završetak: rujan 2015. Dosad je izveden veći dio građevinskih radova, a sljedećih tjedana bit će ​ugrađena stolarija, fasada, podovi kao i preostale unutarnje i vanjske instalacije.


Znanstveni kutak

Kolibrić Kolibrić je ptica koja se izleže iz jajeta veličine oko 6 mm, a naraste najviše do 25 cm, plijeni ljepotom perja, čudesnim letenjem i snalažljivošću u prirodi, čudesni je primjerak savršenstva prirode. Na području Južne Amerike (Ande), Sjeverne Amerike (Kordiljeri) i Kariba živi preko 320 vrsta kolibrića.

Izgled i građa tijela

Novi cvijet, 2014/15.

22

Kolibrići imaju zbijeno mišićavo tijelo, dužine 6-25 cm i mase 2-20 g, i relativno male noge. Vrlo su upadljivi zbog svojih blistavih boja i šarenila. Imaju specijaliziran kljun za izvlačenje cvijetnog soka (nektra). Oblik kljuna varira i uvijek odgovara obliku cvijeta kojim se ptica hrani, tako da svaka vrsta ima svoje određene cvjetove kako ne bi došlo do konkurencije među vrstama. Jezik im je dugačak, na vrhu rascijepljen i u obliku cjevčice. Kod kolibrića je zglob između gornjeg i donjeg dijela krila, tzv. „lakat“ vrlo blizu tijela što krilima daje veliku pokretljivost i snagu poluge. To svojstvo kolibrićima omogućava lebdenje u mjestu. Kolibrići imaju 8 pari rebara, dok druge ptice imaju 6 pari. Repno perje čini kolibriće dužima za skoro polovinu njihovog tijela. Mnogi imaju šareno, sjajno perje, ukrasne krijeste na glavi i repno perje. Ženke obično imaju jednostavnije perje od mužjaka.

Prehrana i metabolizam Prvenstveni izvor hrane kolibrića je cvjetni sok, tj. nektar. Osim toga, kolibrići u letu love insekte i paukove te si na taj način osiguravaju potrebne proteine, vitamine i aminokiseline za svoj rast i razvoj. Kolibrići imaju jako složen i brz metabolizam. Broj otkucaja njihovog srca može dosegnuti čak 1260 u minuti, a broj udaha 250 u minuti čak i za vrijeme odmora. Tijekom leta troše jako puno kisika po gramu mišićnog tkiva (čak 10 puta više od vrhunskih sportaša).

Let Krila kolibrića pri mahanju opisuju putanju u obliku osmice, što im daje veliku manevarsku sposobnost. To su jedine ptice koje mogu letjeti unazad pa čak i naopačke. Manje vrste kolibrića mogu zamahnuti krilima i 80 puta u sekundi što uzrokuje karakteristično glasanje kolibrića. Ranije spomenuti lakat kao specifičnost krila kolibrića omogućava mu lebdenje u mjestu.

Razmnožavanje i inkubacija Poluloptasto gnijezdo kolibrići grade od labavo isprepletenih palminih vlakana, a pričvršćuju ga za vrhove visećih listova. U njega obično polažu dvoje jaja, veličine oko 6 mm (manje od zrna graška) i mase 0,3 g. Samo ženka brine o jajima tijekom inkubacije koja traje 12-19 dana. Roditelji brinu o mladuncima još mjesec i pol nakon napuštanja gnijezda. Kolibrići imaju dug životni vijek s obzirom na svoj ubrzani metabolizam. Većina ih umire u prvoj godini života, ali je prosječan životni vijek kolibrića između 3 i 5 godina. Marija Ivanović, I.b

Svjetlost Još od 14. stoljeća pa sve do danas traju istraživanja o elektromagnetskim valovima, njihovim svojstvima i primjenama. Svjetlost možemo shvatiti kao nešto što djeluje na našu mrežnicu oka i izaziva osjet vida ili ju možemo definirati kao pojavu koja nam omogućuje vidjeti ili kao nešto što obasjava tamu. Ljudsko oko primjećuje samo ograničen raspon nekih valnih duljina, ali odlično raspoznaje razlike između njih. Te razlike nazivamo bojama, svaku prom-

jenu od 2 nm naše oko registrira kao novu boju. Pod bojom nekog tijela možemo smatrati boju koju tijelo reflektira kada je osvijetljeno bijelom svjetlošću. Odbijanje svjetlosti naziva se refleksija, lom refrakcija, a razlaganje bijele svjetlosti u boje naziva se disperzija. Bijela površina je ona koja jednako reflektira sva valna područja bijele boje, a crna površina u potpunosti apsorbira bijelu svjetlost. Dok siva površina jednako reflektira sva područja bijele svjetlosti, ali ih i nekim dijelom apsorbira.


Znanstveni kutak genske zrake, gama zrake i ostale zrake koje imaju vrlo veliku energiju zračenja. Važno je spomenuti znanstvenika Isaaca Newtona koji je prvi izradio przimu te pomoću nje razložio Sunčevu svjetlost na crvenu, žutu, zelenu, plavu i ljubičastu te nazvao ih spektrom. Tea Jukić, II.a

23

Zašto kukuruz kokičar puca, a obični ne? Dvojica znanstvenika, Emmanuel Virot i Alexander Ponomarenko željeli su istražiti razloge pucanja kukuruza pa su proveli zanimljivo istraživanje. Pekli su kukuruz na različitim temperaturama i tako bilježili promjene koje se događaju. Sve promjene koje su uočili, snimljene su posebnom kamerom koja bilježi 2900 sličica u jednoj sekundi. Završetkom istraživanja, znanstvenici su došli do zaključka kako je ključna temperatura za pucanje kokica 180 °C. Pri toj temperaturi je puklo 96 % zagrijanih kokica.

Zbog čega zapravo kukuruz puca? Zrno kukuruza sadrži škrob kojij je uklopljen u proteinski omotač kukuruza. Kad se zrnca zagriju, voda koja se nalazi unutar zrna, krene isparavati. Voda prilikom isparavanja omekšava škrob koji velikom brzinom mijenja volumen i probija omotač. Tako jezgra eksplodira i čuje se dobro poznati zvuk pucanja kokica.

Zašto ostale žitarice ne pucaju? Odgovor na ovo pitanje leži u vanjskom omotaču kukuruza i ostalih žitarica. Kukuruz nema porozan omotač koji bi dozvolio nesmetanu cirkulaciju pare. Budući da ostale žitarice, uključujući i obični kukuruz imaju porozan omotač, imaju slobodan protok pare koja nesmetano izlazi i ne utječe na unutrašnjost žitarice pa one onda ne pucaju.

Zanimljivosti Povijest kukuruza započinje prije više od 5 000 godina. Prema predaji, kukuruz dolazi iz dalekog Meksika. Prvobitno je sve zamišljeno kao jedna zabavna igra. Radilo se o tome da se na vruć kamen nad logorskom vatrom stave zrna kukuruza koja bi prilikom zagrijavanja pucala. Cilj te igre bio je, naravno, uhvatiti što više kokica koje su letjele na sve strane. Nagrada pobjedniku bila je ta da je mogao pojesti ono što bi uhvatio. Amerikanci Dan kokica obilježavaju 19. siječnja, a Dan kokica s okusom karamele 7. travnja. Kokice su prva hrana koja je zagrijana mikrovalovima (današnje mikrovalne pećnice). Luka Ilić, I.b

Novi cvijet, 2014/15.

Koje je boje tvar? Vegetacija upija plavu i crvenu svjetlost, ali odbija zelenu, zbog toga nam biljke izgledaju zeleno. Tvari koje upijaju plavo, ali reflektiraju crveno, crvene su boje. Tvari koje upijaju crveno, ali reflektiraju plavo, plave su boje, a tvari koje podjednako reflektiraju svjetlost u svim bojama su crne ili bijele boje. Kao primjer možemo navesti ružu. Ruža je, dakle, crvene boje zbog toga što se sve boje, osim crvene, upijaju unutar same ruže, ali samo se crvena boja reflektira. Val ima četiri svojstva: amplitudu A ili visinu vala, valnu duljinu, frekvenciju i brzinu širenja. Brzina širenja elektromagnenoga zračenja u vakuumu iznosi 299 792 458 km u sekundi. Svjetlost valne duljine ispod 400 nm ima veću energiju, a iznad 700 nm manju. Dio spektra koji se proteže od otprilike 100 – 400 nm nazivamo ultraljubičastim ili UV zračenjem, a spektar koji se proteže od 0.08 nm nazivamo infracrvenim ili IC zračenjem. Ispod 100 nm nalaze se x-zrake, tj. rend-


Intervju

s. Kristina Marijanović germanistica, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, odgojiteljica u Konviktu

Širite poglede i njegujte duh

Novi cvijet, 2014/15.

24

S. Kristina Marijanović školska je sestra franjevka, odgojiteljica u Konviktu, profesorica njemačkog i hrvatskog jezika i naravno sastavni član naše, sad više ne tako male zajednice. Protekla je školska godina i profesori, profesorice i učenici upoznali su ovu sestru srdačnoga pristupa, marljivu, duhovitu i uvijek spremnu za razgovor. Kako bi je upoznali i budući naraštaji učenika i svi oni koji zainteresirano prevrću stranice Novoga cvijeta, donosimo vam intervju s ovom uvijek nasmijanom sestrom.

Možete li nam za početak reći koju riječ o sebi i o Vašem duhovnom zvanju? Ja sam s. Kristina Marijanović. Školska sam sestra franjevka Bosansko-hrvatske provincije. Rođena sam u Jajcu. Osnovnu školu pohađala sam u Požegi i Jajcu, a srednju u Jajcu. Kako sam odrastala ja, tako je rastao i osjećaj za redovnički poziv. Sjećam se da nakon završene srednje škole ni u što nisam bila sigurna, osim da ću se, ako ne odem u samostan, vjerojatno do kraja života pitati je li to bilo to. Bila sam jako povezana s fratrima i sestrama, a i voljela sam taj franjevački duh, jednostavnost i otvorenost, širinu i hrabrost. Nekako je bilo prirodno da postanem sestra franjevka i to baš u Bosni. Kakve su bile reakcije okoline zbog odabira zvanja i odnos ljudi prema Vama tijekom  razdoblja formacije do prvih redovničkih zavjeta? U osnovnoj školi za vrijeme rata u Požegi bila sam ministrantica, a nakon povratka u Jajce framašica. Istina, moja je obitelj tradicionalno kršćanska, ali su moji roditelji zbilja ljudi otvorena duha. Dakle, nekih velikih iznenađenja u odabiru poziva nije bilo. Obitelj je to prihvatila i u tom trenutku mi je njezino prihvaćanje bilo najvažnije. Okolina je žalila, ali sam to shvatila kao kompliment. Naime, zasigurno ne bi žalili da nisu vidjeli nešto lijepo i kvalitetno u meni. S druge strane nisu me shvaćali, a kako ni ja samu sebe nisam razumjela u potpunosti, to mi je samo bio znak da je Bog na djelu. Prvu godinu u samostanu, godinu kandidature provela sam na Gorici u Livnu, a sljedeće dvije u Kloštru Ivaniću kraj Ivanić Grada, godinu dana postulature i godinu novicijata. U te tri godine sam uz pomoć sestara, posebno odgojiteljica, uspjela donekle

poslagati kockice i razlučiti je li ovo život za mene. Uslijedili su prvi redovnički zavjeti 2007. godine. Vratila sam se zatim u Livno, gdje sam u našoj sestarskoj zajednici pomagala u kuhinji i pripremala se za studij. Studirali ste njemački i hrvatski jezik? Da. Nakon godine dana provedene u našoj zajednici na Gorici upisala sam studij kroatistike i germanistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Vrijeme studija bilo je za mene vrijeme skupljanja, na svim životnim razinama. Osim u Zagrebu, godinu dana sam studirala i na Ludwig-Maximilians Sveučilištu u Münchenu. Ta godina donijela mi je još više znanja, iskustva, poznanstava i širine pogleda. Međutim, vrijeme početne formacije u redovništvu trajalo je i tijekom studiranja. Bila sam u junioratu (razdoblje između prvih i doživotnih redovničkih zavjeta), tako da izazova nije nedostajalo ni na tom području, od raznih seminara do produbljivanja franjevačke i redovničke duhovnosti.


Intervju Kakvu ulogu ima duhovnost u Vašem životu? Početna formacija u redovničkom životu dovršava se polaganjem doživotnih zavjeta. Ja sam ih položila 2012. godine. No, put u duhovnosti imam osjećaj da je tek tada započeo. Tada je započela, kako mi to često nazivamo, trajna formacija. Trajna formacija nije ništa drugo doli svijest da je svaki dan dar koji smo pozvani primiti i iskoristiti svjesno i savjesno na slavu Bogu i korist ljudima. O duhovnosti bi se moglo nadugo i naširoko. Čini mi se da je govor o tome jedna vrsta mode u današnjem svijetu. Međutim, duhovnost je put popločan konkretnim djelima tako da bih radije pustila da moja djela govore o duhovnosti u mom životu.

Kako se nosite s ulogom odgojiteljice u Konviktu? Uloga odgojiteljice u Konviktu ustvari je moja prvotna dužnost, odnosno služba koju trenutno vršim. Kroz ovu godinu dana naučila sam da u tom poslu nema dovršenosti, nego je odgoj jedan proces, na koji sam i sama pozvana. Zahvalna sam što sam na početku imala učitelje poput fra Stipe i s. Celine koji su mi, kako uputama, tako još više primjerom, pokazali što znači ustrajno i strpljivo pratiti mlade na putu odrastanja u ovoj ulozi koju trenutno imam. Jesu li mladi u našoj Gimnaziji (ne)zreli? Zaduženje srednjoškolaca nije samo da svladavaju predviđeno gradivo određeno planom i programom

Često se danas govori o problemu malog broja zvanja. Smatrate li da on postoji? Kao što je tendencija da se puno govori o duhovnosti, tako se puno govori i o problemu malog broja zvanja. Istina, potrebno je mlade poticati da hrabro odgovore ako osjete poziv na redovnički ili svećenički život. No, Bog je taj koji i poziva i daje odvažnosti, točno onoliko koliko je potrebno za ovo vrijeme. Danas je možda manje ljudi koji se odazivaju u redovnički i svećenički stalež, ali sve je više vrlo angažiranih laika. Tako da ne bih govorila o problemu malog broja zvanja, nego o autentičnosti već pozvanih, kojih je, istina, manje nego prije, ali zato imaju, odnosno imamo i veću odgovornost za ono svjetlo koje treba paliti i zemlju koju treba soliti (usp. Mt 5,13-16). I za kraj možda neka poruka za FKG-ovce? Dragi FKG-ovci, kušajte u ovom mukotrpnom prikupljanju znanja ne zaboraviti širiti svoje poglede i njegovati svoj duh da bude otvoren za puninu života. Kristijan Orkić, III.a

25 Novi cvijet, 2014/15.

Koji su Vaši utisci nakon godinu dana rada u Gimnaziji i Konviktu? U Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji predajem u dvama razredima, jednima hrvatski, a drugima njemački jezik. Prvi dojmovi su pozitivni. Prenošenje stečenog znanja i iskustva, iako teško, vrlo je uzbudljivo. Rad u nastavi je izazovan jer su mladi kreativni i u taj proces kreativnosti uvlače i mene.

u nastavi. Sazrijevanje je također put koji je neminovan i znam iz iskustva da zrelost ne dolazi preko noći. Moguće je da u tom procesu dođe povremeno do nerazumijevanja između starijih i mlađih, ali najčešće to budu produktivne napetosti na obostranu korist.


Intervju

Blaž Protuđer učenik generacije šk. god. 2014/15.

Ne bojte se znanja

Novi cvijet, 2014/15.

26

Na Dan škole, 30. travnja 2015. godine, ravnatelj fra Zvonko Miličić proglasio je učenika generacije ovogodišnjih maturanata. To je učenik IV. a razreda, Blaž Protuđer. Svojim radom u protekle četiri godine istaknuo se ne samo ocjenama, nego i neprestanim zalaganjem u promicanju vrednota franjevačkoga odgoja. Uvijek spreman pomoći pokazao je najbolji put do ovako velikoga uspjeha. Kako se osjećaš kao učenik generacije? Osjećaj je izvanredan, prije svega jer se nisam nadao ovoj nagradi pa je i to bio zapravo razlog većem zadovoljstvu i radosti. Posebno mi je drago što sam vidio da se trud i zalaganje učenika isplati i kako to ljudi, tj. profesori, znaju vrednovati i na tome sam im zahvalan.

suživot s drugim ljudima oko sebe. Pružila mi je prije svega osnove koje mogu proširivati, omogućila mi je da budem dijelom nezaboravne grupe ljudi, a dala mi je nešto mnogo dragocjenije od bilo koje nagrade i ocjene, a to je prijateljstvo. Zato iz Franjevače gimnazije ne nosim samo znanje stečeno radom i zalaganjem, već prijateljstvo, kako s kolegama tako i s profesorima, prijateljstvo koje traje za cijeli život, a to rijetko koja škola danas može pružiti. Tvoji planovi za budućnost? Želim nastaviti izgradnju sebe u franjevaštu jer me to ispunjava, zato i planiram studirati teologiju, a ako se poslije nje ukaže prilika za neki prirodni fakultet, ne bi mi bilo mrsko.

Tko je ovogodišnji učenik generacije? Reci nam nešto ukratko o sebi! Zovem se Blaž Protuđer i dolazim iz jednoga malog grada iz Srednje Bosne, iz Uskoplja. Rođen sam 17. veljače 1997. godine u Livnu. Osnovno obazovanje stekao sam u Uskoplju, a sada sam maturant Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. Što nosiš iz Franjevačke klasične gimnazije? Često su me znali pitati kakav je moj ukupni dojam nakon četiri godine provedene u Visokom. Volim odgovarati na to pitanje jer me svaki spomen na boravak u ovome gradu veže lijepim uspomenama. Ova škola je za mene uvijek bila mjesto ne samo stjecanja teorijskoga znanja koje se uči napamet, već znanja potrebnoga za daljnji život te mogućnosti napretka i izgradnje sebe i svojega stava kroz zajednički

Poruka kolegama koje ostavljaš u FKG-u. Iskoriste svaki trenutak u zajedništvu i suživotu jednih s drugima jer on je dragocjen. Ne bojte se znanja, knjige i profesora jer kasnije ćete shvatiti da su vam oni zapravo bili veliki prijatelji. Josip Duvnjak, IV.a


Literarni pokušaji

Stranac Igra započne. Bijeli povuče prvi potez. Igra je tekla i dođe na Bijelog da pomakne pijuna. I dođe mu misao. Sjetio se jednog svog pijuna – podanika. Dok je marširao gradom, istupi neki čovjek s natpisom: „Želimo pravo na slobodu, vjeru!“ To razljuti bijeloga diktatora pa on naredi ubojstvo. Sutradan je na tom istom mjestu promatrao kako teče nevina, nemirna krv razlijevala se po uzavrelom betonu. Ubio je nekog... stranca. Čitav život igrao se pijunima. Mislio je da je ovdje samo u prolazu, u partiji šaha i vratit će se da vuće konce malenih ljudi. Povuče napokon potez i pomakne pijuna. Crni kraljicom zaprijeti mat. Bijeli i Crni zatim se pogledaš. I dođe im u svijest da se zapravo ne poznaju, a čitav će ostatak života iščekivati zajedno. Tko li su svi ti likovi u ogledalima? Plaše ih. Svoj život postaviše ispred životā drugih i gradiše državu svojim pravilima, a sada moraju poštivati pravila igre. I Crni i Bijeli su se poigravali koncima sudbine Čovjeka. On je patio, ali sada je slobodan kao ptica koja se vine u nebo. Svi su ih znali. Postali su stranci iz prošlosti, stranci jedan drugom i gle, sami sebi. Što god činiš, čini pažljivo da si ne postaneš stranac. Ili si to već sada? Kristijan Orkić, III.a

Crni i Bijeli U životu sam živio na različitim mjestima i u različitim gradovima te sam se osjećao neugodno, jednostavno kao da nigdje ne pripadam. Nikad nisam dobro poznavao ljude jer nigdje nisam prebivao dovoljno dugo. Bio sam potpuni stranac ljudima i pola-

ko sam postao i sebi. Lijepo je lutati, no ne znati gdje je moj dom i kome ja pripadam baš i nije. Sve je počelo otkad sam ostao bez roditelja. Iz obitelji me nitko nije htio primiti jer kome su potrebna još jedna usta koja se trebaju hraniti. Htjeli su me po-

27 Novi cvijet, 2014/15.

Tiho. Odviše je tiho. Čuje se kucanje na vratima. Sve je mrkli mrak. Odjednom se počne s mramornog stropa spuštati svjetlost u malenim zrncima. Ona odgoni tamu i postaje jasno. Sada se nazire ogromna dvorana. Nema u njoj ničega, osim stola, dvije stolice i mnoštvo zrcala na zidovima. Opet se začuje kucanje na vratima. Golema zlatna vrata se otvoriše. Netko ulazi. Crna kosa, crna brada, šešir crn i garavi štap. Nijemo hodi koračajući sitnim koracima do sredine dvorane. Sjeda za stol i izvlači ispod njega ploču i figure za šah. Zastane i zamisli se. Pita se tko li je on uopće. Poznaje li on sebe? Odjednom se nasmiješi. Garave obrve radosno se poigravaju. Gromoglasan smijeh prasnuo je dvoranom. Sada više nije tiho. Taj smijeh je zloban, taman i zasigurno ne milozvučan. Zagledao se u figure, a zatim u jedno zrcalo. Panika. Nije vjerovao svojim očima. Mlađahni, zgodni diktator oronuo je i izgleda kao stara krpa. Nekada je bio najpoznatija ličnost u državi. Svi su mu klicali, ne jer im srce hoće, nego jer maleni, prestravljeni čovjek želi živjeti. Ljudi su bili samo brojke – stranci. Mislio je da su, kad je odlazio, klicali radosno jer ih je usrećio. Nije ni slutio pravi razlog te ogromne euforije. Njihova lica više neće biti uplakana i tijela napaćena. Crni diktator odlazi. Gleda se u zrcalo. Kapci podrhtavaju. Ne vidi se više u zrcalu. Tu je neki stranac, ogavan i ne tako mlad. To ne smije biti on. Opet tišina. Zatim jecaj, plač, jauk i vika. Još jednom muk. Shvatio je. Do kraja života šah. Baš ovdje, u kobnoj dvorani ovoj, optočenoj zrcalima. A što je sa šahom? Gdje li je drugi igrač? Evo ga, ulazi. Ulazi pjevušeći neku himnu. Bijel od glave do pete. Nakloni se Crnome i sjedne za stol.


Literarni pokušaji

Novi cvijet, 2014/15.

28

slati u sirotište, no ja sam pobjegao iz doma koji mi nije bio dom. Pokupio sam neke stvari, koje sam moga ponijeti, a od roditelja sam imao malo uspomena jer me nisu voljeli mnogo. Nisam bio sin kakvog su željeli. Lutao sam tako iz grada u grad, tražio prenoćište, no većinom sam spavao pod vedrim nebom. Tko još želi primiti stranca! Nisam u svakome gradu bio dobro primljen. Doživio sam jednom da me policajac uhitio jer sam ukrao voća da se nahranim. Budući da nisam imao roditelja, niti je znao odakle sam, ostavio me u nekom čudnom sirotištu. Tu nisam mogao ostati jer nisam podnosio odgajatelje, hranu, smještaj i njhovo ponašanje prema nama. Tu sam bio stranac te sam s jednim likom pobjegao. On nije bio osoba s kojom sam mogao razgovarati. Kako smo bježali, ljudi su nas tražili. Jednog dana smo prelazili preko mosta, policajac nas je ugledao, a moj partner je skočio s mosta i ostao mrtav na licu mjesta. Ja sam pobjegao. Tada sam po prvi put, od smrti roditelja, osjećao tugu, iako ne preveliku, jer tog momka nisam poznavao. Nastavio sam dalje lutati. Radio sam svakakve poslove da ne gladujem, neki su bili pošteni, a neki ne, no to me nije zanimalo. U Boga vjerovao nisam jer nikada u životu nisam osjetio milosrđe i dobrotu. Sve što sam doživio bilo je loše pa nisam imao potrebe za tim. Doživo sam razne zgode i nezgode.

Ljudsku ljubav i toplotu nikad nisam osjetio tako da sam polako postao kao prazna čahura, čovjek bez duše. Nisam imao razloga živjeti. Jedino što sam imao, bila je moja odjeća, zdrav duh i razum, koji je polako odlazio kako sam stario jer sam svakome bio stranac. Osjećao sam kako trebam sve dovršiti. Tako sam odlučio da si oduzmem svoj jadni život. Otišao sam u jedan gradić, našao pristojno mjesto da se lišim života. Gledao sam prirodu i sve oko sebe po posljednji put, kupio konop, napravio omču i zavezao je oko grane. Ukrao sam stolicu, popeo se na nju i objesio se. Dok sam visio, prošle su mi sve scene iz života kroz glavu. Grana je pukla. Ostao sam stranac, lutam i danas. Pero Zečević, III.a

Vrimena prije naši’ Svima nami koji smo daleko od rodnog kraja uvik dobro dođe čut podikoju staru priču ili nešto o nekadašnjem načinu života. Tako sam i ja jedne zgode nagovorio babu da mi pripovidi ono čega se ona najčešće siti. Kaza mi vako: „Dit ti je se s menom oženio u drugom misecu ‘62. godine, a odma u devetom misecu isto ‘62. otišo je u vojsku. Ostavio je mene sa svojim roditeljim kod kuće i otišo služit vojsku pune dvi godine. Kad je došo iz vojske, bio je kod kuće s nami šest-sedom miseci i unda je otišo u Njemačku. Dobila sam jednu ćer u to vrime kad će on otić. Eto, ostavio mene i nju i starčat kod kuće. Te je godine bilo nevrime, nije ništa rodilo i u kući se nije imalo šta ist. Bilo je samo eto zerica za priživit. Dit je

dolazio kući jednom godišno u prvi četri-pet godina, a kašnje nekad i po dva puta. U to vrime sam rodila još jednu ćer pa sina. Dit je bio zaradio pare pa smo počeli pravit nanovo kuću, to je bilo ‘73., a u nju smo unišli, uselili ‘76. Tada je brate bolje zarađivo pa je i auto dotro kući ti godina. Kašnje se malo priselio u Mihen jer je autobus iz Mihena vozio za Livno svako nediljno pa je dolazio kući svako tri-četri nedilje. Ja sam svo to vrime bila domaćica, brinila se o svekru i svekrvi, držala blago: imala četri-pet krava, nešto ovaca, krmat, kokoši i eto ti, unda sam i dicu gojila i u školu slala, kopala, kuvala, nije lak život bio ko što je vami danas, šta ćeš, taka vrimena bila. Dit je gori u Njemačkoj štedio pare, nekad nam nešto pošalji, a ja


Literarni pokušaji sam prodavala mliko i jaja, eto, snalazili se. Vratio ti se on ‘84. zastalno. Onda je jopet bilo malo lakše živit. Onda se zaposlio u školi ovde u selu ko kućni majstor. U to ti dođe rat, bili smo 4 godine izbjelice, ali nismo otišli daleko od kuće, bili u Sinju. Ma jopet nije isto kad nisi kod svoje kuće mada su doli ljudi dočikni i dobri, slični nami. Prošo fala Bogu rat, i vi

unučat se počešte rađat, svi ste zdravi, dit je ušo u penziju pa je lakše živit. Samo što je se ostarilo pa ne more čovik radit ko prije. Uvik ti nešto fali i smeta. Ali uvik u sveme triba bit zafalan. Dao Bog zdravlje i mir cilome svitu!“ Dragutin Vidić, III.b

„Ne djeci u ruke dinare. Oni bjesne kao zli duh, da znaš!“ svoje iskrenosti i upornosti. Takav čovjek zaslužio je da ga se pamti vjekovima. Vidjevši da neki ljudi trljaju nos na kipu, tako i ja instiktivno protrljah. Možda mi donese sreću! Priđem mu bliže i sjetim se njegovih djela i filma koji smo gledali o njegovom životu. Borio se za pravdu, ali ga proglasiše državnim neprijateljem. Čovjek je zaista vrijedan hvale. Tako stojeći sjetim se jednog ulomka iz njegova djela: „Ne djeci u ruke dinara. On bjesni, kako zli duh, da znaš...“ Dosta je rekao o svijetu i ljudima u nekoliko riječi. Novac je doista središte svega. I u vrijeme kada je on živio, a i sada. Sve se okreće oko toga, ali ne u pozitivnom smislu. On se pokušao protiviti vlastima, ali nije dobro prošao. Danas mladi, koji imaju novac, rijetko će pomoći nemoćnima, starima i potrebitima. Zašto je to tako? Jesu li svjesni što rade? Današnjoj vlasti to nije ni bitno jer ne mare za mlade. I njima je samo novac u glavi. Trebamo promijeniti svijest mladima da bi oni promijenili svijet. Tih ljudi, poštenih, ima u svijetu, ali im se ne pridaje veliki značaj. Marin je bio i ostao poznat po svojoj upornosti. Upornost i poštenje se isplate. Poštujmo roditelje i njihov novac da bismo postigli ono čemu težimo. Miru i sreći. Amira Alibegović, II.a

„Riječi su život.“ Život je pun riječi: pristojnih, nepristojnih, tihih, malenih, velikih itd. No, nikada nije bit u tome koju riječ izustiti, nego kako. Zna li se čovjek služiti svim tim izgovorenim mislima i kako ih koristi? Koliku ulogu imaju riječi u životu, vidimo i sami kroz svakodnevicu. Obilje fonema pršti, grgolju, piska i šumi iz naših usta. Pomoću njih drugim ljudima oko sebe dajemo do znanja kako se osjećamo, naše

Markus Zusak

nade, obrazovanost i pristojnost. Ima tako snažnih koje naličaju dubine srdaca mladih ljubavnika. Strastvena i lažima nabijena obećanja iščupala su život iz nemirnih srdaca likova Emme Bovary i Ane Karenjine. Čak su ih otjerala u smrt. S druge strane, postoje riječi iskrene, čiste, to su dječje riječi. Ona prostodušno svaku misao izgovore doživljajući ih onako kako samo mali ljudi nemirna

29 Novi cvijet, 2014/15.

Zadnji dan koji smo provodili u Dubrovniku bijaše sunčan. Hodajući po zidinama i gledajući ljepote staroga grada, divila sam se umijeću i vještini ljudi. Dok sam bila tu, nisam ni slutila na što ću naići kada siđem sa zidina. Lutajući gradom s kolegicom naišli smo na kip. Bješe to slavni Marin Držić. Kad se samo sjetim koliko mi je muka zadao ove godine sa svojim djelima, ali opet mi je drag zbog


Literarni pokušaji

Novi cvijet, 2014/15.

30

srca znadu. Kada žena rodi, a muž dođe u posjetu pa vidi ženu kako plače od sreće s djetetom u naručju, najsnažnije su riječi šutnje. Mala Nora imala je rak. Bila je to prava agonija koja je zbližila milijune ljudi. Završila je prošle godine. U svoj toj priči istakla se hrabra mlada dama Ena. Ona je bolovala od akutne leukemije. Ozdravila je. Darovala je Nori sav svoj novac skupljen za operaciju koji joj više nije trebao. Nora joj je poslala pismo u kojem joj je napisala da njen anđeo čuvar i od tad te dvije riječi Eni davale su snage za boru kroz život. Glupost i surovost, psovke i kletve čujemo danas često. Pitam se čemu tolike odvratnosti koje kao da izlaze iz nekog muljevitog zdenca prostaštva? Svaka fonemska složenica ima neku ulogu i značaj, a na nama je hoćemo li izgovarati istinu ili laž, obećanja ili varke jer svaka riječ traži i potvrdu u djelu. Pišćeva riječ je mrtva dok ju netko ne izgovori i one zatim golicaju naš um. U prividnoj vječnosti ovoga svijeta, iza zastora svjetskoga kazališta, postoje stvarni ljudi, ljudi koji izgovaraju i doživljavaju riječi. Stoga ne budimo ruši-

telji sklada mirnoće duha lažima, nego budimo kreacionisti u zapletanju mnoštva životnih riječi. Kristijan Orkić, III.a

Cid Slavni Pierre Corneille napisa tragediju Cid, ali je ostavi nedovršenu i nama povjeri završetak. Kako naši učenici vidješe budući zajednički život Rodriga i Himene, pročitajte u sljedećim retcima. Kralj je odredio godinu dana do vjenčanja. Sve je zašutjelo na neko vrijeme i ništa se nije o tome govorilo. Zaljubljeni su se često sastajali i jedno drugom izjavljivali ljubav. Sve bi to bilo lijepo da uskoro nije počeo rat te su se oni morali rastati na neko vrijeme. Rat je bio jako težak i dugo se ništa nije govorilo o sudionicima jer se ništa nije znalo zbog loših veza. Ona je sva jadna iščekivala povratak svoga dragoga. Žudjela je za njim i svaki dan se molila za njega. Vadila je stalno jedan suhi cvijet iz džepa koji joj je on poklonio pri odlasku i sjećala se njegovih poljubaca i riječi utjehe. S druge strane, na ratištu, junačko srce očekivalo je što skorije sjedinjenje sa svojom dragom koje mu se činilo tako daleko. Ništa nije moglo utješiti tog

hrabrog ratnika. Neprestano je mislio na nju dok je iz svoje stare torbe na leđima vadio tek jednu maramicu natopljenu njezinim parfemom. Svaki put kad bi je pomirisao, osjećao bi se kao u njezinu zagrljaju. Na bojištu se uskoro počelo pogoršavati stanje i na desetine mrtvih su bile donošene u njihovo mjesto. Ona, jadna, uvijek bi tražila svoga dragog u nadi da ga neće pronaći među mrtvima i da će joj on sam doći. Kad bi pošla spavati, zapravo nije spavala. Njezine noći pretvarale su se u bdijenja u kojima očekuje dolazak svoga dragoga. Otkako je otišao, još se ni jednom nije javio te se ona brinula da mu se nešto nije dogodilo. Stigao je još jedan konjski zapreg s mrtvima. Među njima je bio i on. Vidjevši ga, sav joj se svijet urušio poput kule od karata. U tom trenutku sve je vidjela u sebi; i dobre i loše trenutke, sve svoje snove i nade, a sada svega toga više nije bilo. Na koncu, samo je ispustila jedan gromoglasan krik i pala mrtva kraj njega. Tako su njih dvoje ipak zajedno ostali i zajedno otišli u vječnost. Danijel Lukić, II.r.


Literarni pokušaji Likovi: Kralj, Himena, don Rodrigo i kraljeve sluge Nakon godinu dana kralj poziva Himenu i don Rodriga. KRALJ Evo prođe ljeto cijelo, a i zima s njime hladna. Sluge moje poslušajte, neka vam je zapovijed dana. Himena bijesna, djevojka mlada, I don Rodrigo hrabri, kraljevstva nada, Smjesta nek u moje dvore, Uziđu rano sutra, još prije podne. Himena i don Rodrigo ulaze u kraljevu odaju.

HIMENA Kralju slavni, prostranstava širokih, od svadbe naše neće biti ništa, Ja svake noći budna svoga oca sanjam i riječi njegove štujem poput svetišta. Osveta moja bit će slatka poput najmlađeg vam vašeg sina. KRALJ Svojih se riječi sjećam jasno, A ponovit ću ih opet glasno. Da se puk kralju ne ruga, Pir je onda kad se laste vrate s juga. DON RODRIGO Vladaru dobri, naša ljubav već je odavno žar izgubila. I jedna mi je dobra na um sinula. S Himenom u grubom braku tom, Doživjet ja ću svoj teški brodolom. HIMENA Tako je, u ovom kao da smo isti lik, Iako sam ti ljuti krvnik. Braka toga, neće i ne smije bit. KRALJ Zakoni su vrlo jasni, u slučaju tom, Smrtna vas vješala slijede. HIMENA Krv svoju za čast obitelji ću proliti. I ako je tako za život više neću moliti. DON RODRIGO Ako je tako dobri kralju,onda svoju glavu dajem, Za čast, za slobodu, roda mi moga slavnog.

DON RODRIGO Kralju, dopustite mi da vam nešto kratko kažem. KRALJ Govori mladiću, kralj tvoj sluša! DON RODRIGO Djevojka ova, ona je ta koja me mora poslat na vječna lovišta, Jer će joj uprotivnom savjest ostat nečista. KRALJ Himeno, slušam što ti imaš rijeti, Nakon što mi ovo prozbori mladić ovaj stasiti. HIMENA Dugo čekah ovaj čas i čist mi razum svlada lažan osjećaj. Mač ovaj teški nek probije neprijateljovo srce sada. Himena mačem probija don Rodrigovo srce. KRALJ Pokoj vječni i rajski mir podario mu nebeski naš otac. Hrabar mladić bijaše ovaj, za kojim će žalit svijet. Himena, shvativši što je učinila, gorko zaplaka. KRALJ Djevojko, ne plači, svog oca ćeš uskoro sresti, A Rodrigu nove spletke na nebu plesti. HIMENA Gospodaru moj, buditi dobri, Pustite me da se u miru Božjem svojoj kući vratim. KRALJ Ne ideš ti nikuda! Upravo si nevinu krv prolila. Straža! HIMENA Nemojte, kralju, mene mladu ubiti. No, ako Mojre tako nalažu sama ću si presuditi. O živote, o jadu! Himena skače kroz prozor kraljeve odaje i umire. KRALJ Odani moji ljudi dva lijesa pripremite, I dan žalosti u kraljevstvu cijelom razglasite. Kraj Hrvoje Žabić, II.r

31 Novi cvijet, 2014/15.

KRALJ Djeco moja, mila i draga, sjedite, sjedite, samo polako, Jer pripreme svadbene i razgovor ovaj mogu potrajati jako dugo.

KRALJ Žao mi vas mladi ljudi, tako mlade u grob slati, A što mogu kad je tako, zakoni su isti svakom.


Literarni pokušaji

Završetak Cida

Novi cvijet, 2014/15.

32

Bilo je proljetno jutro. Sunce je tek izišlo na horizont, a prelijepi cvrkut ptica, miris ruža i lavande, uništili su teški koraci kraljevih ljudi, plaćenika, krvnika, osoba koje sebe nazivahu dželatima, koji su za ubojstvo dobivali nagradu, a kralj dobivao ugled. Ti teški koraci su stali pred kapiju, iza koje je u malenom dvoru bračnu postelju dijelilo dvoje mladih ‒ Himena i Rodrigo, za čiju se sudbinu nije znalo, a ni oni sami nisu vjerovali da će preživjeti više od godinu dana dok kralj bude razmislio što će s njima. I to jutro je bila odluka, presudni trenutak za to dvoje mladih smrtnika. Plaćenici nisu pokucali, niti su se trudili biti tihi. Doista prenaglo i prebrzo srušili su velika drvena vrata, ušli u predgrađe i ubrzo oduzeli život svakome tko se u predgrađu pronašao. Provalili su u dvor i zaputili se, kao što bješe očekivano, u spavaću sobu mladih ljubavnika. Ni jedno ni drugo se nisu opirali kada su im četvorica plaćenika ušli u sobu, nisu bili tužni ni iznenađeni, bili su hladni, bez straha, kao hipnotizirani. Izveli su ih u predgrađe, a zatim iskoristili priliku da Rodrigu naprave nekolicinu ozljeda, kako bi kralj uvažio njihov trud a ne običnu, dosadnu predaju dvaju bjegunaca, kako su to jutro bili proglašeni. Himena je gledala kako Rodrigo trpi batine, ali ni u jednom trenutku nije ispustila uzvik. Samo dvije kapljice suza potekoše niz obraze i padoše na travu punu krvi prolivene zbog časti, ljubavi. Odvedeni su na trg pred kralja kako bi čuli posljednju presudu. Presudu o životu ili smrti. Presudu

koja će pokazati je li važniji kraljev ugled ili ljubav mladih. Kralj je bio iznad svega. Takvome čovjeku je ugled i bio ljubav, a ne ono što su pokazivali dvoje mladih koji su već otpremljeni na vješala, bez prava na posljednju riječ, kao najveći izdajnici i sramota naroda svoga. Zatim je ustao i muk. Stolice na kojima su stajali dvoje osuđenika lagano vojnici pomakoše. To su im bili zadnji trenuci, zadnji trzaji. Narod je i dalje šutio, poput onih koji se pokorno mole u sebi, poput onih koji slave nekoga. Oni su slavili ovo dvoje mladih. Slavili su njihovu ljubav jer protiv kralja nisu mogli ništa drugo učiniti, nisu smjeli iznijeti svoje mišljenje, prkositi mu. Zato su stihijski molili u sebi i ispratili suzama u očima poglede ovih dvoje mladih čije se oči u isto vrijeme zaklopiše i već se gledaše tamo negdje gore, na nebu, bez kralja, bez krvnika, gdje vlada vječni spokoj i mir, gdje kruna ne važi, gdje važi ljubav i dobročinstvo, a ne sebičnost i ugled. Zlatko Hadžić, II.r.


Suradnja

Franjevačka klasična gimnazija više od stotinu godina poznata je po svom franjevačkom duhu i klasičnom obrazovanju. Međutim, zadnjih ne­ koliko godina naša škola dobila je još jedan znak prepoznatljivosti, još jedan zaštitni znak koji nas odvaja od drugih i čini posebnima. To su naše par­ tnerske škole. Ove godine proširili smo našu partnersku obitelj. Nakon uspješnih projekata i novih prijateljstava sa školama u Koblenzu (Njemačka) i Bolzanu (Italija), ostvarili smo kontakt i s jednom u Austriji te tako omogućili našim učenicima učenje njemačkoga jezi­ ka na najbolji mogući način, tj. u interakciji s izvor­

nim govornicima. Naime, naši učenici provedu tje­ dan dana smješteni u obiteljima te im je tako pružena mogućnost usavršavanja i primjene znanja stečenih na nastavi njemačkog jezika. Nudimo otvorenost koja je temelj obrazovanja. Oberstufenrealgymnasium der Franziskanerin­ nen (ORG) utemeljile su Školske sestre franjevke u 19. stoljeću. Smještena je u malom gradu Vöckla­ brucku, u Gornjoj Austriji, 70 kilometara sjeveroza­ padno od Linza, glavnoga grada pokrajine. Uz dobrodošlicu našim novim prijateljima, zahvalju­ jemo se profesorima i učenicima u Koblenzu i Bolzanu. Radujemo se ponovnom susretu i novim projektima!

Novi cvijet, 2014/15.

Naši prijatelji

33


Pomoć Keniji

Klasičari u akciji

Novi cvijet, 2014/15.

34

Kad završe osnovnu školu, većina učenika u Keniji prestaje s obrazovanjem i vraća se u siromaštvo svojih obitelji bez ikakve prilike za boljim životom. Srednja škola se ovdje plaća, a životi obitelji svode se na jedva jedan dolar dnevno, stoga su za njih vrata obrazovanja potpuno zatvorena. Djeci je u startu onemogućeno da se pokušaju izboriti za bolji život.  Franjevci su stoga organizirali srednju školu St. Francis kako bi ovoj djeci vratili dostojanstvo mladoga čovjeka. To je jedina škola u ovom kraju koja omogućava školovanje siromašne djece. Ovdje imaju priliku učiti i školovati se, dobivaju školsku uniformu, knjige dijele 3 đaka u razredu te imaju siguran dnevni obrok.

Naša kumčad Joseph i njegovih sedmero braće žive sa samohranom nezaposlenom majkom, a Rahab i njezinih troje braće i sestara su siročad. O školovanju Josepha i Rahab brinu učenici Franjevačke klasične gimnazije iz Visokog u BiH. Sjemenište u ovoj školi pohađao je i misionar fra Miro Babić. Školarci iz Visokog prošle su godine prikupljali novac za školarine svojih kumčadi u Africi prodajom narukvica prijateljstva Malog doma, a za ovogodišnju školarinu organizirali su i dobrotvorni sajam.


Pomoć Keniji Joseph Mwangi Kiarie St. Francis sec school P.O. Box 130 Subukia 16/01/2015

S poštovanjem, Joseph Mwangi Kiarie

Rahab Wanjira P.O. Box 130 Subukia 16/01/2015 Dragi FKG! Najprije, želim vas pozdraviti. Kako ste? Nadam se da ste dobro i zdravo. Ovdje, u Školi sv. Franje, marljivo učim. Nedavno smo radili test i uspjela sam dobiti ocjenu vrlo dobar. Pišem ovo pismo kako bih vam zahvalila što ste mi omogućili da se školujem. Drago mi je što ste moji dobročinitelji i radujem se što ću, kad odrastem, slijediti vaš primjer i pomagati drugima. Molim se Bogu da proširi vaše vidike i da vas neizmjerno blagoslovi u vašem radu. S poštovanjem, Rahab

35 Novi cvijet, 2014/15.

Dragi FKG! Kako ste tamo u Visokom? Nadam se da ste dobro. Drago mi je da sam ponovo u školi pa sam stoga prijelaz u viši razred dočekao s oduševljenjem. Želim iskoristiti ovu zlatnu priliku da vam iskažem svoju zahvalnost. Cijenim što ste moji dobročinitelji. Da nije vas, ja se zasigurno ne bih upisao u srednju školu. Svaka vam čast! Ponosan sam na vašu srdačnu darežljivost prema meni. Obećajem da ću marljivo raditi kako bih postao uspješan u životu. Molim se Gospodinu Bogu našemu da vas blagoslovi u svemu što činite.


Drugi o nama

Reflexion zu Bosnien

Novi cvijet, 2014/15.

36

Solange ich zurückdenken kann, erinnere ich mich nur brüchig an Erlebnisse im Ausland. Des Öfteren besuchte ich fremde Kulturen, gewöhnte mich an sie und vergaß sie so schnell auch schon wieder. Jedoch bleiben mir die Ereignisse in Bosnien immer noch im Gedächtnis. Wieso? Dafür gibt es vielerlei Gründe. Ist es das leckere Essen, die Landschaft oder doch die faszinierende Hintergrundgeschichte des liebevollen Staates Bosnien und Herzegowina? Was mir persönlich am meisten gefiel und ebenso überrascht hat, war die liebevolle und fürsorgliche Gastfreundlichkeit der Einwohner Bosniens. Besonders im Internat sind die Schüler und Professoren der eigenen Familie verwechslungsähnlich. Es gibt kaum Orte wie diese, wo du Anstand, Sittlichkeit und Spaß so intensiv zu spüren bekommst. Zuerst war ich etwas verwirrt. Wie kann es sein, dass so viele Menschen auf einem Fleck so harmonisch im Einklang leben können? Aber nach der Zeit wurde mir klar, dass es keinen bestimmten Grund braucht, weshalb es hier so idyllisch verläuft, denn es zählt nur das Eine, das Hier und Jetzt. Man braucht keine Scheu zu haben, lass dich einfach von ihrer Gastfreundlichkeit leiten und verlieb dich in dieses Land. Ich kann meine Zuneigung nicht in Worten fassen, man muss schon selbst hierher kommen, um sich verzaubern zu lassen. Dennoch Achtung, es könnte sein, dass Du nach der unvergesslichen Reise ein schmerzvolles Heimweh verspüren wirst. Luu Jonny

Razmišljanje o Bosni Slabo se prisjećam doživljaja iz inozemstva. Često sam posjećivao nepoznate kulture, privikavao se na njih i opet ih brzo zaboravljao. Ipak, još uvijek pamtim događaje u Bosni. Zašto? Za to ima mnogo razloga. Je li to ukusno jelo, krajolik ili pak fascinirajuća povijest države pune ljubavi, Bosne i Hercegovine. Ono što mi se najviše svidjelo, a što me je i iznenadilo, jest ljubaznost i gostoljubivost stanovnika. Osobito u konviktu, učenici i profesori mogu se zamijeniti s vlastitom obitelji. Rijetko ima mjesta gdje se snažno može osjetiti uljudnost, moralnost i radost. U početku sam bio malo zbunjen. Kako je moguće da tako mnogo ljudi može živjeti u harmoniji i slozi na jednom mjestu? Ali vremenom postalo mi je jasno da ne treba nijedan poseban razlog zašto ovdje sve tako idilično funkcionira, jer jedino je važna sadašnjost, ovdje i sada. Ne treba se bojati: pusti jednostavno da te vodi njihova gostoljubivost i zaljubi se u ovu zemlju. Svoju naklonost ne mogu izraziti riječima, moraš sam doći ovamo kako bi se dao očarati. Ipak oprez, može se dogoditi da nakon nezaboravnog putovanja osjetiš tugu zbog povratka kući. Monika Dusper i Elma Penjić, III.b


Pogled iznutra

Zašto FKG? Škola nije jednostavna, ali, vjerujte mi, nije nemoguća misija. Berina Kazija

37

Na ulazu u školu osjetila sam neku energiju koju nisam osjećala pri posjetama drugim školama. Anisa Avdović

Željela sam razbiti predrasude i dokazati sebi i drugima da razlika u religiji ne predstavlja ništa, da svi možemo živjeti zajedno u slozi i miru. Nejra Hindija

Svaki put kada se nađem u, tada naizgled, bezazlenoj situaciji, sjetim se Andrićevog citata: „Budemo i prođemo, a ne saznamo što smo sve mogli biti i učiniti.“ Mislim da je upravo FKG putokaz koji će mi pomoći da osporim ovaj Andrićev citat. Marija Ivanović

Jer želim od sebe napraviti čovjeka.

Tu me uče za znanje, a ne za ocjenu.

Ova škola je jedna velika zajednica u kojoj ti ništa ne smije nedostajati. Osim znanja profesori nas i odgajaju. FKG je pravi izbor za mene jer ću jednoga dana biti kulturna i obrazovana osoba koja će se znati ponašati i pravilno prosuđivati. Sve što je teško, mora biti dobro i vrijedno. Katarina Tunjić

Patrik Taraba

Josipa Orkić

Novi cvijet, 2014/15.

Nekada je važno uvesti promjene u životu, izdvojiti se i popraviti sve loše stvari koje su nam nekada smetale. Moja promjena je FKG! Elvis Šehić


Humor

Smiješna strana škole Pita Perica učiteljicu: “Učiteljice, je li Tihi ocean uvijek tih?” Učiteljica mu kaže: “Perice, možeš li ti postaviti gluplje pitanje?” “Mogu”, odgovori Perica: “Kad je umrlo Mrtvo more?” Moli se mali Perica Bogu prije spavanja: „Dragi Bože, molim te da Berlin bude glavni grad Finske!“ I govori mu mama: „Perice, sine dragi, kakva je to molitva?“ Na to će Perica: „Šuti mama, bio kontrolni iz geografije.“

Novi cvijet, 2014/15.

38

U školi najmanje znanja imaju profesori! Svi pitaju učenike!!! Koja je razlika između škole i ludnice? – U ludnici su bar zaposleni normalni ljudi. Znate li što je to brzina svjetlosti: Kada baba vidi slobodno mjesto u busu. Kada kokoš prođe kroz Keniju.

Zašto se svi boje malog Cige iz I. c? Zato što mu tata ide u VIII. b!

Kako se zove grčki bog brzine? Ode – on. Napiše učiteljica na ploču “Ja sam lijepa” i upita Pericu koje je to vrijeme, a on: “Prošlo, učiteljice, prošlo!”

Sine, kako je bilo na ispitu? - Pobožno. - Kako to? - Fino, profesor pita, ja se krstim; ja odgovorim, profesor se krsti.


Zahvale

Hvala našim darovateljima Za şjemenišnu tombolu 2014/15.

Franjevačka klasična gimnazija Classicum gymnasium franciscanum Visoko objavljuje NATJEČAJ za upis u I. razred u šk. god. 2015/16. Gimnazija je otvorena za sve učenike bez obzira na spol i vjeroispovijest. Stoga pozivamo da nam se jave učenici 8. odnosno 9. razreda koji žele stupiti u Franjevačko sjemenište, kao i svi ostali koji se žele školovati na našoj Gimnaziji. Učenicima i učenicama iz udaljenih mjesta osiguravamo vrlo udoban smještaj u đačkom Konviktu. Za upis u Gimnaziju dostaviti sljedeće dokumente: • Originalne svjedodžbe o uspjehu od 5. do 8/9. razreda OŠ • Vlastoručno napisanu molbu za upis u FKG • Rodni list • Liječničko uvjerenje

Darovatelji za đačke stipendije Mlinpek-Žitar d.o.o., Jajce Obitelj Graham, USA Associazione Regina della Pace, Italija Giorgio i Mario Fornara, Italija fra Ivica Vidak Lucija Ramljak, Švicarska Joško Berket, Kaštela Zoran Tokić, Švicarska Jelena Duspara, Švicarska Mirko Duspara, Švicarska Ljiljana Maslać, Švicarska Saša Ivić, Zagreb Pellegrini per la pace, Italija Obitelj Grmača, Švicarska

Bosne Srebrene 4 BiH-71300 Visoko Tel. 032 738 723 www.fkg.edu.ba fkg.visoko@gmail.com

Za prijavu u Konvikt: • Molbu za prijem u Konvikt Kandidati za Sjemenište dostavit će još: • Molbu za prijem u Sjemenište • Preporuku župnika o prikladnosti kandidata • Krsni list • Izjavu roditelja o suglasnosti Upisni rok • Za sjemeništarce: u subotu 20. lipnja u 11 sati • Za vanjske đake: čim dobiju svjedodžbe OŠ, a najkasnije do 30. lipnja 2015. fra Zvonko Miličić, ravnatelj – 061 282 086 fra Stipo Alandžak, pedagog – 063 448 117 fra Josip Mrnjavac, odgojitelj – 063 290 499

39 Novi cvijet, 2014/15.

fra Nikica Stjepanović fra Ivica Jurišić fra Marko Kovačić Župni ured Zovik fra Josip Ikić Ivo Laštro, Beč fra Pavo Vujica Lozić Franjo, Njemačka Martin Hrgovčić, USA fra Pavo Dominković, Klagenfurt Župni ured Uskoplje Novaci, Livno fra Robert Jolić, Klobuk Franjevački samostan Visoko Franjevački samostan Dubrave fra Stjepan Pavić Franjevački samostan Tolisa Franjevački provincijalat Bosne Srebrene fra Luka Mamić fra Josip Kapetanović fra Josip Adrić fra Bono Kovačević fra Juro Tokalić


Novi cvijet 2015  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you