Issuu on Google+

VELEUČILIŠTE LAVOSLAV RUŽIČKA U VUKOVARU ODJEL ZA STUDIJ FIZIOTERAPIJE DISLOCIRANI STUDIJ U PREGRADI

ODGOVOR I PRILAGODBA SRRČANO-ŽILNOG SUSTAVA NA TJELESNU AKTIVNOST (DINAMIČKO OPTEREĆENJE) ZAVRŠNI RAD

Helena Plečko

Pregrada, 2011.

1


VELEUČILIŠTE LAVOSLAV RUŽIČKA U VUKOVARU ODJEL ZA STUDIJ FIZIOTERAPIJE DISLOCIRANI STUDIJ U PREGRADI

ODGOVOR I PRILAGODBA SRČANO-ŽILNOG SUSTAVA NA TJELESNU AKTIVNOST (DINAMIČKO OPTEREĆENJE) ZAVRŠNI RAD

Mentor:

Student:

Nedjeljko Ciglenečki

Helena Plečko, 408002

Pregrada, 2011.


IZJAVA Izjavljujem da sam završni rad izradila samostalno, koristeći se vlastitim znanjem, literaturom i provedenim istraživanjima. Zahvaljujem mentoru dr. med., spec. internistu Nedjeljku Ciglenečkom na dragocjenim savjetima i smjernicama u izradi ovog rada. Također zahvaljujem dr. Valentini Slivnjak i prof. Ivi Šklempe Kokić na pomoći u izradi i oblikovanju konačnog izgleda završnog rada. Zahvaljujem Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice i ravnatelju bolnice koji su mi je omogućila da provedem istraživanje u njihovoj ustanovi.


SADRŽAJ 1. UVOD .................................................................................................................................... 1 2. TEORIJSKI KONCEPT RADA ......................................................................................... 2 2.1 Definicija ishemijske bolesti srca ................................................................................. 2 2.2 Etiologija i patogeneza .................................................................................................. 3 2.3 Epidemiologija .............................................................................................................. 3 2.4 Čimbenici rizika ............................................................................................................ 3 2.5 Klinički oblici ishemijske bolesti srca .......................................................................... 4 2.5.1 Stabilna angina pektoris ............................................................................................. 4 2.5.2 Nastabilna angina pektoris ......................................................................................... 4 2.5.3 Infarkt miokarda ......................................................................................................... 5 2.6 Stečene greške srca ....................................................................................................... 6 2.6.1 Mitralna stenoza ......................................................................................................... 6 2.6.2 Mitralna insuficijencija .............................................................................................. 6 2.6.3 Aortna stenoza ........................................................................................................... 7 2.6.4 Aortna insuficijencija ................................................................................................. 7 2.6.5 Atrijski septalni defekt ............................................................................................... 7 2.6.6 Ventrikularni septalni defekt ...................................................................................... 8 2.6.7 Defekt bikuspidalne aortne valvule ........................................................................... 8 2.7 Test fizičkog opterećenja – ergometrija ........................................................................ 8 2.8 Ehokardiografija ........................................................................................................... 9 3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA ............................................................................. 10 4. REZULTATI ...................................................................................................................... 10 5. RASPRAVA ........................................................................................................................ 11 6. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 13 7. LITERATURA ................................................................................................................... 14 8. ŽIVOTOPIS........................................................................................................................16 9. PRILOZI.............................................................................................................................26


SAŽETAK Prema Svjetskoj zdrastvenoj organizaciji kronična ishemijska bolest srca, akutna insuficijencija miokarda i hipertenzija vodeći su uzroci smrtnosti u Europu pa tako i u Hrvatskoj. Uočava se trend porasta broja hospitalizacije ali i trend pada mortaliteta, što ukazuje na uspješnost primarne i sekundarne prevencije. Dinamika suvremenog načina života ima negativan utjecaj na zdravlje pojedinca stoga je potrebno obratiti pažnju na važnost tjelesne aktivnosti. U današnje vrijeme dominira neaktivan način života što je potaknulo mnoge zemlje da u svoje zdrastvene programe prevencije i brige o poboljšanju zdravlja uključe i tjelesnu aktivnost. Redovitom tjelesnom aktivnošću usporava se srčana frekvencija, snižava se arterijski krvni tlak, povećava se fizički radni kapacitet. Srčana potrošnja kisika u naporu je manja čime se povećava srčana rezerva, pumpna funkcija srca se poboljšava. Cilj istraživanja je bio utvrditi kako srčano-žilni sustav reagira na tjelesnu aktivnost nakon preboljelog infarkta miokarda i valvularnih bolesti. U studiju je bilo uključeno 30 ispitanika, 15 sa preboljelim infarktom miokarda, 15 sa valvularnom bolešću, liječenih u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim toplicama na odjelu kardiologije. Ispitanicima se mjerio puls i krvni tlak prije i nakon tjelesne aktivnosti, aerobnog tipa. Istraživanje je pokazalo da se puls u prosjeku kod ispitanika sa preboljelim infarktom miokarda povećao za 19.8 %, dok kod valvularnih bolesnika za 18.5%. Sistolički krvni tlak kod bolesnika sa preboljelim infarktom miokarda povećao se u prosjeku za 10.1 %, kod valvularnih za 6.5 %. Dijastolički tlak kod bolesnika sa preboljelim infarktom miokarda u prosjeku se povećao za 14.3 %, a kod valvularnih 14.5 %.

Ključne riječi: tjelesna aktivnost, srčano-žilni sustav, puls, krvni tlak


1. UVOD Epidemiološki dokazi ukazuju na to da se veći dio preventivnog učinka tjelesne aktivnosti može postići aktivnošću koja je u velikoj mjeri primjenjiva kod svih europskih populacija – to je aerobna aktivnost ili aktivnost izdržiljivosti umjerenog intenzitete, poput žustrog hodanja tijekom nekoliko dana u tjednu, u ukupnom trajanju od približno 150 minuta tjedno. Povećava se pozitivan kardiovaskularni i općeniti zdrastveni učinak. (12) U fizički aktivnih bolesnika dolazi do smanjenja vrijednosti LDL kolesterola i triglicerida, i porasta HDL kolesterola. Povećava se metabolizam ugljikohidrata, smanjuje viskoznost krvi. Fizički trening mora biti adekvatno doziran , optimalnog intenziteta i trajanja, u kombinaciji sa ostalim aspektima rehabilitacijskog postupka jer na taj način dovodi do povećanja funkcionalnog kapaciteta bolesnika i smanjenja kardiovaskolarnih incidenata. Osnovni tip treninga za kardiovaskularne bolesnike je aerobni trening. Prilikom aerobnog treninga povećava se potrošnja kisika samim time i potreba za njim, posljedica toga je porast udarnog volumena i srčane frekvencije, uz značajno smanjenje perifernog otpora krvnih žila.(12) Od trenutka koronarnog incidenta liječenje se može podjeliti u tri faze. Prva faza počinje odmah nakon koronarnog incidenta, dolaskom bolesnika u bolnicu. Cilj liječenja u ovoj fazi je stabilizirati srčanu funkciju i spriječiti reinfarkt. Druga faza odnosi se na rehabilitaciju u specijalnim ustanovama za medicinsku rehabilitaciju. Cilj rehabilitacije je podići funkcionalni kapacitet bolesnika i kapacitet srčanog mišića. Treća faza počinje odlaskom bolesnika iz bolnice i traje do kraja života. (11)

1


2. TEORIJSKI KONCEPT RADA Krvožilni sustav je dio srčanožilnog sustava kojim krv teče iz srca u sve dijelove tijela, a potom se vraća u srce. Srce je organ smješten u prednjem dijelu sredoprsja. Težina srca iznosi oko 300 g. Srce nije smješteno u srednjoj liniji tijela nego je zakošeno te se 2/3 srca nalazi na lijevoj strani,a 1/3 na desnoj strani. Podjeljeno je na dva dijela, desnu vensku i lijevu arterijsku stranu srca. Svaka strana srca ima svoju pretklijetku i klijetku koje su odvojene srčanim zaliscima, na lijevoj strani mitralni zalistak, a na desnoj trikuspidalni. Kad se srce stisne što nazivamo sistolom unutar klijetki poraste tlak i zalisci između pretklijetki i klijetki se zatvore, a zalisci aorte i plućne arterije se otvore. U dijastoli događa se suprotno, aortni i plućni zalisci se zatvore, a mitralni i trikuspidalni otvore. Srce je građeno od tri sloja: endocardium, myocardium, pericardium. Endocardium tanki je sloj endotela koji iznutra oblaže srčanu šupljinu i velike krvne žile. Myocardium je srednji sloj srca građen od poprečno prugaste muskulature i provodne muskulature. Poprečne pruge su nepravilne i grube. Muskulatura je posebno debela u području lijeve klijetke. Pericardium ili osrčje je vezivna opna u kojoj se nalazi srce. Provodna muskulatura je električna mreža srca jer se njome provode električni impulsi kojima se na kontrakciju podražuju mišićne stanice određenim slijedom. Provodni srčani sustav uložen je u srčano mišićje i čini posebne tvorbe u obliku čvorova i snopova u kojima nastaje električna aktivnost. Srce je dvostruka mišićna crpka koja pokreće krv u žilama velikog i malog optoka. U desnu pretklijetku gornjom i donjom šupljom venom iz tijela dolazi venska krv koja je neoksigenirana te se kroz desnu klijetku istiskuje u pluća kroz plućnu arteriju kako bi se opskrbila sa kisikom. U lijevu pretklijetku dolazi arterijska krv iz pluća koja je bogata kisikom. Iz pretklijetke odlazi u klijetku nakon čega aortom u tijelo. (2,8)

2.1 Definicija ishemijske bolesti srca Ishemijska bolest srca je stanje uzrokovano nestrazmjerom između potrebe i dopreme kisika miokardu zbog promjene u koronarnoj cirkulaciji. Potrebe miokarda za kisikom određne su frekvencijom srca, kontraktibilnošću stijenke miokarda i arterijskim tlakom. Zbog smanjenog protoka dolazi do anaerobnog metabolizma što na poslijetku uzrokuje ishemiju miokarda. (2,5,11) 2


2.2 Etiologija i patogeneza

Etiologija je multifaktorijalna što ukazuje na to da ovisi o djelovanju više čimbenika rizika (hipertenzija,pretilost,pušenje,stres,genetika...) Ateroskleroza je najčešći uzrok ishemijske bolesti srca. Ateroskleroza se opisuje kao bolest obilježena nakupljanjem lipida,fibroznog materijala i kalcija u stijenci krvne žile. Povećana koncentracija LDL-a u krvi smatra se najvažnijim čimbenikom rizika za nastanak ateroskleroze. ( 10)

2.3 Epidemiologija Prema podacima Svjetske zdrastvene organizacije kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrti u svijetu,od kojih godišnje umire 16,6 milijuna ljudi. Vodeća dijagnostička podskupina je ishemijska bolest srca s udjelom od 43,3%. Procjenjuje se da u svijetu ima godišnje 32 milijuna srčanih i moždanih udara od čega 12,5 milijuna završava fatalno. (6) Kardiovaskularne bolesti su globalni javnozdravstveni problem. U Hrvatskoj je u 2010 godini umrlo 25.631 osoba od cirkulacijskih bolesti. Što cirkulacijske bolesti svrstava na prvo mjesto uzroka smrti u 2010 godini sa postotkom od 49,20%. (7)

2.4 Čimbenici rizika

Čimbenici rizika za nastanak ishemijske bolesti srca su: muški spol,nasljedne sklonosti, povišen kolesterol, hipertenzija, pušenje, šećerna bolest, debljina, fizička neaktivnost i stres. Muškarci, u odnosu na žene, imaju veći rizik za nastanak ishemijskih bolesti srca,no u menopauzi se rizik od pojave bolesti povećava i u žena. Arterijska hipertenzija je jedan od najvažnijih neovisnih čimbenika kardiovaskularnog rizika. Oko 27% svjetske odrasle populacije ima arterijsku hipertenziju. Pušenje je veoma važan uzrok povećane učestalosti ateroskleroze. U muškaraca pušača, starosti 40 godina života, ishemijska bolest srca javlja se pet puta češće nego kod nepušača, a nastanak infarkta i iznenadne smrti je tri puta češći. Dokazano je da duhanski dim kemijski oštećuje endotel. (1)

3


2.5 Klinički oblici ishemijske bolesti srca Ishemijska bolest srca se može klinički manifestirati kao angina pektoris, akutni infarkt miokarda, nijema ishemija, srčana aritmija, iznenadna srčana smrt te zatajivanje srca uslijed ishemijske kardiomiopatije.

2.5.1 Stabilna angina pektoris Angina pektoris je klinički sindrom karkteriziran osjećajem stezanja,pritiska, pečenja ili težine u prsima, uzrokovana ishemijom miokarda. Preduvjet za nastanak angine pektoris je hemodinamski značajno smanjenje koronarnog protoka koji izaziva ishemiju miokarda i simptome angine pektoris. Stabilna angina pektoris je anginozna bol iste učestalosti i trajanja u zadnja dva mjeseca. Trajanje boli je od 1 do 5 minuta. Obično se javlja tijekom fizičkog ili psihičkog napora. Bol se može širiti u lijevu ruku,vrat,čeljust i leđa. Za vrijeme napada rad srca je ubrzan,a krvni tlak povišen. Dijagnostički postupak koji je najpogodniji je ergometrijski test. Ergometrijskim testom mogu se potvrditi smetnje koronarnog protoka te promjene ST spojnice ishemičkog tipa (denivelacija). Cilj liječenja je prestanak ili smanjenje učestalosti anginoznih napadaja te povećanje mogućnosti fizičkog napora bez anginoznih simptoma, prevencija negativnih neželjenih događaja kao što su infarkt miokarda,nestabilna angina pektoris i smrt. (2,11)

2.5.2 Nastabilna angina pektoris Nestabilna angina pektoris je sindrom karakteriziran produljenom substernalnom boli koja može trajati i do 30 minuta. Bol se pojavljuje u mirovanju, u snu ili pri minimalnom naporu. Za vrijeme napada na EKG-u prisutne se ishemične promjene. Od laboratorijskih pretraga vade se srčani enzimi koji rastu u dugotrajnoj ishemiji (CPK, MBCPK, troponin). Cilj liječenje je prevencija infarkta miokarda,malignih aritmija,smanjenje smrtnosti i prelazak nestabilne angine pektoris u stabilan oblik. (2)

4


2.5.3 Infarkt miokarda Infarkt miokarda

nastaje zbog naglog prekida protoka krvi koronarnim areterijama kao

posljedica trombotičnog začepljenja koronarne arterije prethodno sužene aterosklerozom. Smrtnost u akutnom infarktu miokarda je 30%.

Glavna promjena u akutnom infarktu

miokarda je gubitak funkcije zahvaćenog dijela miokarda. Funkcijsko oštećenje ovisi o veličini lezije. Arterijski tlak u času infarkta miokarda u većini bolesnika je nešto niži,a normalizira se smanjenjem anginozne boli. Frekvencija srca u akutnom stadiju infarkta miokarda ovisi o lokalizaciji ishemije. Ako je lokalizacija dijafragmalna frekvencija srca će biti usporena,a ako je lokalizacija ishemije anteriorna frekvencija srca je ubrzana. Osnovna dijagnostička metoda je EKG. Elektrokardiografski znaci akutnog infarkta miokarda pojavljuju se od prvih sati do obično 24 sata nakon pojave simptoma. Tipične promjene na EKG su znaci ishemije i lezije u vidu inverzije pa elevacije ST segmenta, te Q zubac koji označava nekrozu miokarda zahvaćenog dijela ishemijom. Laboratorijske pretrage ukazuju na povišene srčanih enzimima. Komplikacije akutnog infarkta miokarda su: ventrikulska ekstrasistola, ventrikulska tahikardija, ventrikulska fibrilacija, supraventrikularna aritmija, sinus badikardija,smetnje provođenja,zatajenje srca,ruptura miokarda,srčana dekompenzacija, plućna embolija. Nakon infarkta miokarda javlja se kolateralna opskrba krvlju koja prehranjuje periferne dijelove zahvaćenog područja pa se funkcija velikog dijela mišića u rubnim područjima često potpuno oporavi. Neoštećeno mišićje hipertrofira ta na taj način kompenzira srčano oštećenje. Stupanj oporavka nakon infarkta miokarda ovisi o vrsti i veličin i srčanog oštećenja. Nakon infarkta srce se obično nakon nekoliko dana i tjedana brzo opravlja, a konačno stanje oporavka dosegene nakon 5 do 7 tjedana iako se oporavak može produžiti još nekoliko mjeseci. Nefunkcionalno se područje sa vremenom smanjuje jer se kolateralni arterijski kanali proširuju, na taj način nefunkcionalno područje postaje funkcionalno.

Normalna srčana

područja hipertrofiraju te na taj način djelomično kompenziraju gubitak srčanog mišićja.Liječenje

infarkta

miokarda

odnosi

se

na

uklanjanje

bolova,smanjenje

ishemije,liječenje hipoksije i prevenciju komplikacija. Pod kraj hospitalne faze potrebno je učiniti test opterćenja do 50 W prema kojem se odlučuje o upućivanju bolesnika na rehabilitacijsko liječenje u specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju kardioloških bolesnika. (2,11)

5


2.6 Stečene greške srca Razvitak žilnog sustava počinje već vrlo rano. Krvotok se može uočiti već potkraj 4 tjedna od začeća. Postoje prirođene i stečene greške srca. U najčešće stečene greške srca ubrajamo: mitralnu stenozu, mitralnu insuficijenciju, aortnu stenozu, aortnu insuficijenciju,atrijski septalni defekt, ventrikularni septani defekt i bikuspidalni aortni zalistak. Večina oštećanja srčanih zalistaka posljedica je reumatske groznice. U reumatskoj groznici na upaljenim se rubovima srčanih zalistaka stvaraju hemoragična, fibrozna zadebljanja. Mitralni zalisci su zbog svog rada su izloženiji traumama više od ostalih. Ako su zalisci u valvuli toliko međusobno srasli da kroz njih ne može prolaziti dovoljno krvi govorimo o valvularnoj stenozi. Valvularna insuficijencija pojavljuje se kada su rubovi zalistaka toliko oštećeni ožiljnim tkivom da se više ne mogu zatvarati kad se ventrikul kontrahira. (2)

2.6.1 Mitralna stenoza Mitralna stenoza bolest je srca karakterizirana suženjem lijevog,mitralnog zaliska. Najčešći uzrok mitralne stenoze je reumatska groznica. Nakon akutne upale valvularnog endokarda postupno dolazi do skvrčavanja zalistaka. Mitralno ušće postaje sve uže što rezultira otežanim protokom krvi iz lijevog atrija u lijevi ventrikul. Tlak u lijevom atriju se povećava i prenosi na plućne vene,pa dolazi do venske pulmonalne hipertenzije. Kad plućni kapilarni tlak poraste iznad 20-30 mmHg obično nastane plućni edem,takvo stanje u kratkom vremenu može dovesti do smrti. Lijevi atrij dilatira,a desni ventrikul hipertrofira i dilatira jer tlak raste i u plućnim arterijama. Simptomi su:dispnoja ili ortopneja,plućni edem,crvenilo obraza,periferna cijanoza. (2, 9, 13)

2.6.2 Mitralna insuficijencija Mitralnu insuficijenciju karakterizira djelomično zatvaranje lijevog atrio-ventrikularnog ušća. Mitralna se valvula nepotpuno zatvara,pa se u sistoli krv vraća u lijevi atrij. Najčešći uzrok je reumatska upala koja zahvati mitralnu valvulu. Pošto je lijevi dio srca pod opterećenjem dolazi do hipertrofije lijevog ventrikula i dilatacije lijevog atrija. Češće oboljevaju muškarci. Liječenje je najčešće operativno u vidu ugradnje umjetnih zalistaka.(9, 13)

6


2.6.3 Aortna stenoza Aortna stenoza označava suženje aortnog ušća zbog promjena na polumjesečastim zaliscima. Aortna stenoza predstvalja zapreku u prolazu krvi iz lijevog ventrikula u aortu pa dolazi do hipertrofije lijevog ventrikula. Tegobe izostaju sve dok hipertrofija lijevog ventrikula održava normalni protok. Kad oštećenje nadvlada hipertrofiju lijevog ventrikula dolazi do zatajenja srca. Simptomi su dispnoja pri naporu, stenokardija i sinkopa. Sinkopa se javlja pri naporu jer se udarni volumen ne može povećati,a protok krvi kroz mozak se smanjuje. Liječenje može biti operativno i konzervativno. (2, 9, 13)

2.6.4 Aortna insuficijencija Aortna insuficijencija ili regurgitacija je poremećaj u protoku kroz aortno ušće, te se krv iz aorte vraća u lijevi ventrikul. Najčešći uzrok insufijencije je reumatska groznica. Zbog poremećaja hemodinamike dolazi do dilatacije i hipertrofije lijevog ventrikula. Sistolički tlak se povisuje, a dijastolički pada. Udarni volumen pada. Javljaju se palpitacije,dispnoja pri naporu, pojačano znojenje. Na rengenskoj snimci vidi se tipično aortno ili patkasto srce s povećanim lijevim ventrikulom i proširenim ušćem aorte. (9, 13)

2.6.5 Atrijski septalni defekt Čak 30% malformacijskih sindroma u živorođene dijece praćeno je tom srčanom manom,a u 84 % kao jedina mana. Češće je prisutan u žena nego u muškaraca. Postoje tri vrste defekta: ostium primum, ostium secundum, sinus venosus. Najčešći je ostium secundum te se nalazi na mjestu gdje leži fosa ovalis. Simptomi bolesti glavnom nisu prisutni u ranoj mladosti, kasnije se javlja dispnoja i dekompenzacija. Dolazi do hipertrofije desnog ventrikula i atrija. Liječenje je kirurško, te je najpogodnije učiniti operaciju do desete godine života dok još nisu prisutne ireverzibilne promjene u plućnom krvotoku. (9, 13)

7


2.6.6 Ventrikularni septalni defekt Defekt ventrikularnog septuma kao izolirana anomalija najčešća je prirođena mana srca. Česta je u nedonošćadi i dijece sa niskom porođajnom težinom. Defekt se najčešće nalazi na membranskom dijelu septuma. Klinička slika ovisi o veličini defekta. Kod velikih defekata srčana dekompenzacija javlja se već sa 2 do 3 mjeseca života. Ako je defekt mali spontano se može zatvoriti do 3 godine života. Elektrokardiografija pokazuje hipertrofiju lijevog ventrikula. Liječi se kirurški već u najranijoj dobi na način da se sužava plućna arterija stezanjem vrpce oko nje kako bi se smanjio lijevo-desni šant i pluća zaštitila od razvoja pulmonalne hipertenzije a nakon 4 godine života pristupa se potpunoj korekciji defekta. (9,13)

2.6.7 Defekt bikuspidalne aortne valvule Bikuspidalna aortna valvula često dovodi do teških promjena koje zahtjevaju kirurški tretman, a posljedica su komplikacija koje prate bikuspidalnu valvulu bakterijskog endokarditisa i kalcificirane aortne stenoze. Ta promjena češće se javlja kod muškarca i to u omjeru 4:1. Dokazano je da 20-40 posto osoba sa Trenerovim sindromom ima bikuspidalnu aortnu valvulu. (13)

2.7 Test fizičkog opterećenja – ergometrija Ergometrija je neinvanzivna metoda kojom se mjeri veličina fizičkog opterećenja,frekvencija pulsa, visina krvnog tlaka i elektrokardiogram za vrijeme opterećenja. Test se obavlja na biciklergometru ili na pokretnoj traci. Test je progresivan i kontinuiran te svaki stupanj opterećenja traje 3 minute. Aktivnost koju ispitanik vrši tokom testa je aerobnog tipa. Osnovni parametar koji se ispituje je maksimalna potrošnja kisika. Rad zahtijeva veću potrošnju kisika,te je potrošnja proporcijonalna visini postignutog opterećenja. Ispitanici se prema postignutoj maksimalnoj potrošnji kisika svrstavaju u 4 funkcionalne grupe prema NYHA klasifikaciji. Indikacije za ergometrijski test: prekordijska bol nejasne etiologije, otkrivanje ishemije miokarda, otkrivanje aritmija, procjena radne sposobnosti, evaluacija rezultata medikamentoznog liječenja i rezultata kardiološke rehabilitacije.

8


Kontraindikacije za izvođenje testa ergometrije: akutni i subakutni infarkt miokarda, nestabilna angina pektoris,, teška srčana greška ili teška ishemija srca, kardijalna dekompenzacija, arterijske hipertenzije veće od 200/120 mmHg, atrioventrikularni blok drugog i trećeg stupnja te akutne infektivne bolesti. Indikacije za prekid ergometrijskog testa: postizanje maksimalne frekvencije srca, postizanje submaksimalne frekvencije srca,anginalna bol koja se povećava opterećivanjem, depresija ST spojnice, jaki umor i dispneja,krvni tlak 220/120 mmHg, pojava fibrilacije atrija ili insuficijencija periferne cirkulacije, progresivno smanjenje frekvencije srca i sistoličkog krvnog tlaka. (1,11)

2.8 Ehokardiografija Ehokardiografija je neinvazivna dijagnostička pretraga kojom se ispituje kontraktilna sposobnost srca. U pretragi se koriste ultrazvučni valovi i Doppler fenomen zvučnog vala za ispitivanje funkcije srčanih zalistaka i kontraktilne sposobnosti srčanog mišića. Činjenica je da se oboljeli dio srčanog mišića slabije giba od ostalog zdravog dijela srca to jest da mu je smanjena kontraktilna sposobnost. Stres ehokardiografijom ultrazvučno se ispitivanje vrši nakon ergometrijskog testa koji prethodi ehokardiografiji. Ehokardigrafijom se u tom stanju može vidjeti kako bolesni dio srca zaostaje u radu naspram zdravog dijala srca.

9


3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA Tema istraživanja bila je odgovor i prilagodba srčano-žilna sustava na tjelesnu aktvnost (dinamičko opterećenje). Cilj istraživanja je bio utvrditi kako srčano-žilni sustav reagira na tjelesnu aktivnost nakon infarkta miokarda i valvularnih bolesti. U studiju je bilo uključeno 30 ispitanika, 15 sa preboljelim infarktom miokarda, 15 sa valvularnom bolešću liječenih u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim toplicama na odjelu kardiologije. Ispitanicima je mjeren puls i krvni tlak prije i nakon tjelesne aktivnosti. Tjelesna aktivnost obuhvaćala je 45 minutnu tjelovježbu (aerobne vježbe). Vrijednosti su se svakodnevno unosile u tablice tijekom sedam dana. Nakon prikupljenih informacija za svakog ispitanika izračunata je aritmetička sredina vrijednosti (puls i krvni tlak), te postotak povećanja istog nakon fizičke aktivnosti.

4. REZULTATI

10


Rezultati istraživanja pokazali su da je prosječno povećanje pulsa kod valvularnih bolesnika iznosilo 18.5%, a kod preboljelih od infarkta miokarda 19.8%. Sistolički tlak kod valvularnih bolesnika u prosjeku se povećao za 6.5 %, a kod bolesnika sa preboljenim infarktom miokarda za 10.1 % . Dijastolički tlak kod valvularnih bolesnika u prosjeku se povećao za 14.5 %, a kod bolesnika sa preboljenim infarktom miokarda za 14.3 % . Rezultat ukazuju na to da se nakon tjelesne aktivnosti frekvencija srca povećava, te da se sistolički i dijastolički tlak povećavaju. Povećanja pulsa i krvnog tlaka minimalno su veća kod ispitanika sa preboljenim infarktom miokarda u odnosu na bolesnike s valvularnom bolešću. Vjerojatni uzrok je veće izlaganje faktorima rizika koji i dovode do infarkta miokarda (pušenje, povišeni krvni tlak, pretilost, stres...) Zbog njihove dosadašnje neaktivnosti njihov rad srca je ubrzan, količina cirkulirajuće krvi je smanjena, maksimalna potrošnja kisika pri aktivnosti isto je smanjena. Jednako tako porast sistoličkog krvnog tlaka u osoba starijih od 60 godina uzrokovan je krutošću arterija, što je krajnja posljedica ateroskleroze. Smatra se da je adekvatno dozirano opterećenje ono koje ne povećava sistolički tlak za više od 40 mmHg, a dijastolički za oko 20 mmHg, a frekvencija srca nije viša od 120 otkucaja u minuti. Ovi rezultati ukazuju na dobru doziranost fizičkog treninga aerobne aktivnosti, te da je plan rehabilitacije pravilno planiran, doziran.

Tablica 1.Prosjeci povećanja pulsa i krvnog tlaka kod dvije skupine bolesnika Skupina bolesnika

Prosječno povećanje pulsa

Prosječno povečanje krvnog tlaka Sistoličkog

Dijastoličkog

Valvularni bolesnici

18.5%

6.5 %

14.5 %

Infarkt miokarda

19.8%

10.1 %

14.3 %

5. RASPRAVA

11


Poznato je da je redoviti tjelesni trening bitan u prevenciji gojaznosti, arterijske hipertenzije, šećerne bolesti, bolesti srca i krvnih žila u čijoj se podlozi aterosklerotski procesi, ali jednako tako važan je element u sekundarnoj prevenciji koronarnih bolesti srca. Tjelesni trening je aktivnost koja je definirana, ponavljajuća i svrsishodna te dovodi do poboljšanja objektivne tjelesne kondicije. Pravilan tjelesni trening dovodi do povećanja ventilacije, periferne i sistemske cirkulacije, poboljšanja funkcije lijevog ventrikla i smanjenja vrijednosti lipida u krvi. Zbog boljeg protoka krvi kroz muskulaturu povećava se ventilacija. Kod osoba sa smanjenom ventilacijom povećana je koncentracija karbondioksida, a i smanjen im je anaerobni prag. Vazodilatacija centralnih i perifernih krvnih žila uzrokuje porast protoka krvi. Kod zdravih ljudi tijekom tjelesnog treninga sistolički tlak se povisuje. Dugoročni rezultat redovitog vježbanja je minimalno povećanje sistoličkog i dijastoličkog tlaka. Tijekom tjelesnog treninga frekvencija srca se povećava što ukazuje na porast udarnog volumena, a samim time se i povećava minutni volumen srca. Zdravo srce može pumpati 300-400 % više krvi nego što je organizmu potrebno. U mirovanju u jednoj minuti srce istisne oko 4 do 6 litara,a u teškom fizičkom naporu može iznositi 20-30 litara. Redovita tjelesna aktivnost utječe i na vrijednost lipida u krvi na način da se vrijednost LDL-kolestelora i triglicerida u serumu krvi smanjuje, što naposlijetku dovodi do smanjenja ukupne vrijednosti kolestelora u serumu krvi. Cilj izvođenja tjelesne aktivnosti u vidu terapijskih vježbi kod kardiovaskularnih bolesnika je poboljšanje kardiovaskularne kondicije te održavanje optimalne srčane frekvencije i vrijednosti krvnog tlaka. Praćenje frekvencije pulsa i krvnog tlaka za vrijeme izvođenja trapijskih vježbi je od iznimne važnosti jer na taj način preveniramo ponovni kardijalni incident, a i prepoznaju se moguće promjene u srčanom ritmu. Kod kardioloških bolesnika provodi se aerobni trening gdje se intenzitet vježbanja kreće oko 60-80% maksimalne frekvencije srca koja se individulano izračunava za svakog bolesnika. Trening aerobnog kapaciteta utječe na bolju perfuziju miokarda i na homeostazu arterijske krvi. Aerobni trening dovodi do povećanja kardiorespiracijskih i cirkulacijskih sposobnosti dopreme kisika do mišića te se povećava volumen mitohondrija u mišićima. Bavljenjem aerobnim vježbama vodi k zdravom i dužem životu. Sekundarna prevencija koronarnog incidenta provodi se do kraja života. Bitno je potaknuti bolesnika na aktivan pristup bolesnika prema rehabilitaciji. Potrebno je izbjagavati čimbenike rizika: prestati pušiti,prilagoditi prehranu,redovito provoditi tjelesnu aktivnost,smanjiti kolesterol da ne bude veći od 5 mmol/l, paziti da krvni tlak ne prelazi barem 140/90 mmHg odnosno 130/80 mmHg, regulirati tjelesnu težinu.

12


Znanstvena istraživanja ukazuju na to kako pušenje ubrzava rad srca ,povećava minutni volumen srca, povisuje krvni tlak i to sistolički za oko 15 mmHg, a dijastolički za oko 10 mmHg ,smanjuje se otpor koronarnih arterija i povećava se potrošnja kisika. Kod osoba koje nakon infarkta miokarda prestanu pušiti ponovni koronarni incident javlja se 2 puta rijeđe nego kod onih koji su nastavili sa pušenjem. Promjena režima prehrane bitan je segment sekundarne prevencije koronarnog incidenta. Smanjenjem konzumacije namjernica bogatim zasićenim masnim kiselinama i povećanjem konzumacije voća i povrća i ribljeg mesa smanjuje se učestalost pojave kardijalnog incidenta. Nikad nije kasno da se započne sa prevencijom kardiovaskularnih bolesti te nama gornje dobne granice kod koje se na bi mogla provoditi redovita tjelesna aktivnost. Istraživanje koje je objavljeno u The Cochrane Database of Systematic Reviews 2011. ukazuje kako tjelesna aktivnost smanjuje kardiovaskularni mortalitet. Istraživanje je bilo provedeno na 10.794 kardioloških pacijenata koji su vježbali u sklopu kardiološke rehabilitacije. Unutar 12 mjeseci smrtnost se znatno smanjila.

Ljudi koji su doživjeli

kadiološki incident nisu invalidi i umjerena tjelesna aktivnost za njih nije opasna, dapače mogla bi im spasiti život na način da prevenira ponovni kardijalni incident. Rehabilitacija kardioloških bolesnika zasniva se na multidisciplinarnom pristupu, u tim je uključeno mnogo stručnjaka kojima je cilj osigurati adekvatnu rehabilitaciju i povratiti oslabljenu sposobnost za život i rad bolesnika. Osnovni ciljevi rahabilitacije kardioloških bolesnika usvojenih od Američkog i Europskog udruženja kardiologa (1994) su fizička, psihička, profesionalan i socijalna rehabilitacija. Na način da se poboljša rad srčane pumpe, podigne prag za anginozne bolove, stimulira razvoj kolateralne cirkulacije, promjene loše životne navike, produži radni životni vijek i samim time poboljša kvaliteta života. U rehabilitaciji osoba sa kardijalnim incidentom neophodna ja tjelesna aktivnost koja mora biti individualna i dozirana te praćena stalnom kontrolom rehabilitacijskog tima.

6. ZAKLJUČAK

13


Kretanje je važan dio našeg života jer ima značajnu ulogu u očuvanju našeg zdravlja. Tjelesnom aktivnošću poboljšava se radni kapacitet osobe. Tijekom tjelesne aktivnosti potrošnja kisika raste, a samim time i frekvencija. Na taj način tjelesna aktivnost utječe na funkcionalni kapacitet srčanog mišića. Tjelesna aktivnost dovodi do smanjenja kardiovaskularnog mortaliteta. Epidemiološki dokazi ukazuju na to da se veći dio preventivnog učinka tjelesne aktivnosti može postići aktivnošću koja je u velikoj mjeri primjenjiva kod svih europskih populacija – to je aerobna aktivnost ili aktivnost izdržljivosti umjerenog intenzitete, poput žustrog hodanja tijekom nekoliko dana u tjednu, u ukupnom trajanju od približno 150 minuta tjedno. Srčana funkcija nakon infarkta miokarda se uglavnom trajno smanji u usporedbi s normalnim zdravim srcem. No to ne znači da j ta osoba srčani invalid ili da joj je minutni volumen u mirovanju smanjen jer zdravo srce može crpiti četiri puta više krvi nego što je tijelu potrebno u mirovanju. Redovita, umjerena tjelesna aktivnost dovodi do višestrukih pozitivnih učinaka: smanjenje kateholaminskog odgovora koje rezultira smanjenjem srčane frekvencije i arterijskog tlaka u mirovanju i opterećenju, smanjenje razine inzulina i poboljšanje tolerancije glukoze i smanjeno stvaranje laktata kao posljedica povoljnijeg odnosa aerobnog metabolizma koji pretežno iskorištava masti od anaerobnog metabolizma koji pretežno iskorištava ugljikohidrate. Fizička aktivnost također potiče povećanje koncentracije HDL čestica i lipoproteinske lipaze, smanjuje viskoznost i koagulabilnost krvi. Smatra se da tjelesna aktivnost smanjuje opću i kardiovaskularnu smrtnost , odnosno da neaktivnost dvostruko povećava rizik od koronarne bolesti . Rehabilitacija kardioloških bolesnika ima za cilj postići što bolje fizičko,mentalno i socijalno stanje kako bi se bolesnik što prije funkcionalno i radno osposobiti. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na povećanje minutnog volumena srca tijekom aktivnosti što ima za posljedicu povećanje frekvencije srca i kontrakcija srčanog mišića, a samim time i povećanje sistoličkog i dijastoličkog tlaka. Rezultati istraživanja jednako tako ukazuju na dobru doziranost fizičkog treninga aerobne aktivnosti, te da je plan rehabilitacije pravilno određen.

7. LITERATURA

14


1. A.Bobinac-Georgievski,Z. Domljan,R. Martinović-Vlahović,G. Ivanišević.

(2000)

Fizikalna medicina i rehabilitacija u Hrvatskoj. Zagreb. Hrvatsko društvo za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Naklada Fran. 187:202 2. A.C.Guyton. (1995.) Fiziologija čovjeka i mehanizmi bolesti. Zagreb. Medicinska naklada. 174:175 3. Bergovec M. Stable Angina Pectoris - Conservative or Intervention Treatment. Medicus. 2003. Vol. 12, No. 1, 43: 49 4.

Bennetti M., Araujo CL, Santos RZ. (2010) Cardiorespiratory fitness and quality of life at different exercise intensities after myocardial infarction. Arq Bras Cardio. Sep;95(3):399

5. Čustović F. (1991). Ishemična bolest srca. U: Vrhovac B, Bakran I, Granić M, Jakši B. Labar B, Vucelić B, ur. Interna medicina. Zagreb. Naprijed. 714 6. Hrabak V., Kralj V., Silobrčić-Radić M. (2003) The Public Health Importance of the Most Frequent Cardiovascular Diseases. Medicus 2003.Vol. 12, No 1. , 9-16 7. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis. Izvješće o umrlim osobama u 2010. Zagreb. Hrvatski zavod za javno zdravstvo 8. Keros P. Pećina M. Ivančić – Košuta M. (2001) Temelji anatomije čovjeka. Zagreb. Naprijed. 102:105 9. Prpić I. i suradnici. (2005) Kirurgija za medicinare, Zagreb. Školska knjiga. 290:293 10. Trkanjec Z. (2002) Ateroskleroza i upala. Acta Clinica Croatica, Vol. 41 No. 3, 3 18:19 11. Vincelj J. (1998.) Odabrana poglavnja iz kardiovaskularnih bolesti. Zagreb. Školska knjiga. 58:64 12. Vuori I. (2010.) Physical activity and cardiovascular disease prevention in Europe. Kinesiology. 42.5:15 13. Zergollern Lj. i suradnici (1994.) Medicinska genetika 2. Zagreb. Školska knjiga. 468:76

8. ŽIVOTOPIS

15


Zovem se Helena Plečko. Rođena sam 22. srpnja 1989 godine u Zaboku. Osnovnu školu završila sam u Krapinskim Toplicama 2004. godine. Nakon toga završila sam srednju fizioterapeutsku školu u Pregradi 2008. godine, te iste godine upisujem Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru, dislocirani stručni studij fizioterapije u Pregradi.

9. PRILOZI Tablica 1. Mjerenje pulsa prije i nakon tjelesne aktivnosti kod valvularnih bolesnka

16


Ut.

Sri.

Čet.

Pet.

Prosječn a vrijedno st

Puls prije 68 aktivnosti

68

64

68

68

67.2

Puls poslije 84 aktivnosti

84

80

80

80

81.6

Puls prije 68 aktivnosti

64

64

60

64

64

Puls poslije 80 aktivnosti

74

68

68

68

68

Puls prije 80 aktivnosti

80

74

74

80

77.6

Puls poslije 100 aktivnosti

92

90

90

90

92.4

Puls prije 68 aktivnosti

68

64

64

64

65.6

Puls poslije 94 aktivnosti

92

84

84

84

87.6

Puls prije 68 aktivnosti

64

72

68

68

68

Puls poslije 96 aktivnosti

80

80

76

76

81.6

Puls prije 52 aktivnosti

52

50

50

52

51.2

Puls poslije 64 aktivnosti

64

56

56

62

60.4

Puls prije 64 aktivnosti

64

60

62

64

62.8

Puls poslije 96 aktivnosti

96

68

68

68

79.2

Puls prije 84 aktivnosti

84

80

80

80

81.6

Ispitanik

Puls prije/ poslije tjelesne aktivnosti Dani

Ispitanik 1

Ispitanik 2

Ispitanik 3

Ispitanik 4

Ispitanik 5

Ispitanik 6

Ispitanik 7

Ispitanik 8

Pon.

Postotak povećan ja pulsa 17.6 %

10.6 %

16 %

25.1 %

16.6%

15.2%

20.7%

12%

17


Ispitanik 9

Ispitanik 10

Ispitanik 11

Ispitanik 12

Ispitanik 13

Ispitanik 14

Ispitanik 15

Puls poslije 94 aktivnosti

92

92

92

94

92.8

Puls prije 88 aktivnosti

84

80

80

80

82.4

Puls poslije 96 aktivnosti

104

96

92

96

96.8

Puls prije 64 aktivnosti

60

64

64

64

63.2

Puls poslije 120 aktivnosti

80

92

92

92

95.2

Puls prije 72 aktivnosti

64

64

64

64

65.6

Puls poslije 92 aktivnosti

92

72

72

72

80

Puls prije 92 aktivnosti

88

84

84

84

86.4

Puls poslije 98 aktivnosti

92

92

92

92

93.2

Puls prije 68 aktivnosti

60

60

60

62

62

Puls poslije 90 aktivnosti

88

88

88

92

89.2

Puls prije 76 aktivnosti

72

68

68

68

70.4

Puls poslije 100 aktivnosti

92

90

90

90

92.4

Puls prije 68 aktivnosti

62

60

60

60

62

Puls poslije 90 aktivnosti

90

68

68

68

76.8

14.8%

33.6%

18%

7.2%

30.4%

20.8%

19.2%

Tablica 2. Mjerenje pulsa prije i nakon tjelesne aktivnosti kod bolesnika sa preboljelim infarktom miokarda

18


Ispitanik

Puls prije/ poslije tjelesne aktivnosti Ut.

Sri.

Čet.

Pet.

Puls prije 74 aktivnosti

74

68

68

68

Puls poslije 80 aktivnosti

80

78

78

78

78.8

Puls prije 64 aktivnosti

62

60

60

60

61.4

Puls poslije 90 aktivnosti

82

82

82

82

83.6

Puls prije 64 aktivnosti

64

62

60

60

62

Puls poslije 88 aktivnosti

88

80

80

70

81.2

Puls prije 64 aktivnosti

64

60

62

60

62

Puls poslije 88 aktivnosti

84

84

80

80

83.2

Puls prije 62 aktivnosti

60

60

60

60

60.4

Puls poslije 68 aktivnosti

68

68

62

62

65.6

Puls prije 92 aktivnosti

74

68

68

68

74

Puls poslije 104 aktivnosti

90

90

88

88

92

Puls prije 68 aktivnosti

62

68

68

62

65.6

Puls poslije 92 aktivnosti

92

90

90

90

90.8

Puls prije 78 aktivnosti

76

64

64

64

69.2

Dani

Ispitanik 1

Ispitanik 2

Ispitanik 3

Ispitanik 4

Ispitanik 5

Ispitanik 6

Ispitanik 7

Ispitanik 8

Prosječn a vrijedno st

Pon.

Postotak povećan ja pulsa 10.6%

70.4

26.5%

23.6%

25.4%

7.9%

19.5%

27.7%

15.1%

19


Ispitanik 9

Ispitanik 10

Ispitanik 11

Ispitanik 12

Ispitanik 13

Ispitanik 14

Ispitanik 15

Puls poslije 82 aktivnosti

82

84

80

80

81.6

Puls prije 64 aktivnosti

64

60

62

60

62

Puls poslije 90 aktivnosti

88

82

68

68

74.8

Puls prije 68 aktivnosti

64

60

62

64

63.6

Puls poslije 90 aktivnosti

88

82

68

68

79.2

Puls prije 64 aktivnosti

62

60

60

64

62

Puls poslije 88 aktivnosti

80

68

68

68

74.4

Puls prije 82 aktivnosti

68

68

62

62

68.4

Puls poslije 100 aktivnosti

92

92

88

88

92

Puls prije 68 aktivnosti

68

62

68

68

66.8

Puls poslije 84 aktivnosti

80

80

84

88

83.2

Puls prije 84 aktivnosti

68

64

64

60

68

Puls poslije 92 aktivnosti

90

90

88

68

85.6

Puls prije 72 aktivnosti

68

68

64

64

67.2

Puls poslije

84

88

84

84

86.4

92

17.1%

19.6%

16.6%

25.6%

19.7%

20.5%

22.2%

Tablica 3. Mjerenje krvnog tlaka prije i nakon tjelesne aktivnosti kod valvularnih bolesnka

20


Ispitanik

Krvni tlak prije/ poslije tjelesne aktivnosti

Ispitanik 2

Ispitanik 3

Ispitanik 4

Ispitanik 5

Ispitanik 6

Prosječno poveča -nje sistoličkog tlaka

Prosječno poveća -nje dijasto -ličkog tlaka

6.2 %

15 %

5.9 %

2.4 %

4.2 %

9.4 %

5%

16.7 %

4.4 %

23 %

9.9 %

15.5 %

Ut.

Sri.

Čet.

Pet.

Krvni tlak 145/60 prije aktivnosti

140/60

110/70

145/60

140/60

136/62

Krvni tlak 145/70 poslije aktivnosti

145/70

135/80

150/75

145/70

144/73

Krvni tlak 140/80 prije aktivnosti

140/80

150/80

145/80

140/80

143/80

Krvni tlak 150/80 poslije aktivnosti

150/80

160/80

150/90

150/80

152/82

Krvni tlak 130/80 prije aktivnosti

150/60

130/80

135/85

140/80

137/77

Krvni tlak 140/80 poslije aktivnosti

150/90

140/85

140/90

145/80

143/85

Krvni tlak 135/60 prije aktivnosti

140/60

135/85

115/60

130/60

131/65

Krvni tlak 140/80 poslije aktivnosti

140/90

140/80

130/70

140/70

138/78

Krvni tlak 140/60 prije aktivnosti

135/60

130/60

130/60

120/60

131/60

Krvni tlak 140/80 poslije aktivnosti

140/80

140/70

135/80

130/80

137/78

Krvni tlak 120/60 prije aktivnosti

110/60

120/60

120/60

120/60

118/60

Krvni tlak 130/80 poslije aktivnosti

130/70

130/70

130/80

135/85

131/71

Dani Ispitanik 1

Prosje čni krvni tlak

Pon.

21


Ispitanik 7

Ispitanik 8

Ispitanik 9

Ispitanik 10

Ispitanik 11

Ispitanik 12

Ispitanik 13

Krvni tlak 120/70 prije akivnosti

120/70

120/60

140/80

120/60

124/68

Krvni tlak 140/80 poslije aktivnosti

130/80

130/70

140/90

140/70

136/78

Krvni tlak 110/60 prije aktivnosti

120/60

120/60

130/70

120/60

120/62

Krvni tlak 140/80 poslije aktivnosti

130/80

140/80

130/80

130/80

134/80

Krvni tlak 120/80 prije aktivnosti

120/70

120/70

120/70

110/60

118/70

Krvni tlak 130/80 poslije aktivnosti

130/80

140/80

130/80

130/70

132/78

Krvni tlak 120/70 prije aktivnosti

120/70

120/60

120/60

120/60

120/64

Krvni tlak 130/80 poslije aktivnosti

130/80

140/80

130/80

140/80

134/80

Krvni tlak 130/70 prije aktivnosti

140/70

140/80

130/70

130/70

134/72

Krvni tlak 140/80 poslije aktivnosti

140/80

140/90

140/80

140/80

140/82

Krvni tlak 120/70 prije aktivnosti

120/60

140/70

130/70

120/70

126/68

Krvni tlak 140/70 poslije aktivnosti

140/70

140/90

140/80

130/70

138/78

Krvni tlak 130/70 prije aktivnosti

120/60

130/70

120/60

120/60

124/66

Krvni tlak 140/70 poslije

130/70

140/80

130/70

130/70

134/72

8.9 %

12.9 %

10.5 %

22.5 %

10.7 %

10.3 %

10.5 %

20 %

4.3 %

12.2 %

8.7 %

12.9 %

7.5 %

8.4 %

22


aktivnosti Ispitanik 14

Ispitanik 15

Krvni tlak 130/70 prije aktivnosti

130/60

130/70

120/60

130/60

128/64

Krvni tlak 150/80 poslije aktivnosti

140/80

140/80

135/70

140/80

141/78

Krvni tlak 140/70 prije aktivnosti

135/60

140/80

130/70

140/70

137/70

Krvni tlak 145/85 poslije aktivnosti

140/80

140/90

140/85

140/90

141/86

9.3 %

17.9 %

4.9 %

18.6 %

Tablica 4. Mjerenje krvnog tlaka prije i nakon tjelesne aktivnosti kod bolesnika sa preboljelim infarktom miokarda

23


Ispitanik

Krvni tlak prije/ poslije tjelesne aktivnosti

Ispitanik 2

Ispitanik 3

Ispitanik 4

Ispitanik 5

Ispitanik 6

Prosječno poveča -nje sistoličkog tlaka

Prosječno poveća -nje dijasto -ličkog tlaka

4.2 %

10.3 %

1.5 %

20.5 %

8.9 %

18.5 %

9.3 %

10.3 %

11.1 %

8.2 %

5.8 %

22 %

Ut.

Sri.

Čet.

Pet.

Krvni tlak 140/70 prije aktivnosti

130/70

150/70

140/70

140/70

140/70

Krvni tlak 140/80 poslije aktivnosti

140/70

150/80

150/80

158/80

146/78

Krvni tlak 150/70 prije aktivnosti

140/70

140/70

140/60

130/60

140/66

Krvni tlak 150/90 poslije aktivnosti

140/90

140/80

140/80

140/80

142/84

Krvni tlak 120/60 prije aktivnosti

120/60

130/70

120/60

130/60

124/62

Krvni tlak 140/80 poslije aktivnosti

130/70

140/80

130/70

140/80

136/76

Krvni tlak 120/60 prije aktivnosti

110/60

130/80

120/70

110/80

118/70

Krvni tlak 130/80 poslije aktivnosti

120/70

140/80

130/80

130/80

130/78

Krvni tlak 130/70 prije aktivnosti

110/80

100/60

110/60

110/70

112/68

Krvni tlak 140/80 poslije aktivnosti

130/80

120/70

120/70

120/70

126/74

Krvni tlak 130/60 prije aktivnosti

130/60

140/80

130/60

120/60

130/64

Krvni tlak 140/80 poslije aktivnosti

140/80

140/90

140/80

130/80

138/82

Dani Ispitanik 1

Prosje čni krvni tlak

Pon.

24


Ispitanik 7

Ispitanik 8

Ispitanik 9

Ispitanik 10

Ispitanik 11

Ispitanik 12

Ispitanik 13

Krvni tlak 120/60 prije akivnosti

100/60

100/60

100/60

110/60

106/60

Krvni tlak 130/70 poslije aktivnosti

130/80

130/80

125/70

130/80

129/76

Krvni tlak 130/60 prije aktivnosti

120/60

120/60

130/80

120/80

124/68

Krvni tlak 140/70 poslije aktivnosti

130/70

140/70

140/80

140/80

138/74

Krvni tlak 120/70 prije aktivnosti

120/60

120/80

120/60

120/60

120/66

Krvni tlak 140/70 poslije aktivnosti

130/70

140/70

140/80

140/80

140/74

Krvni tlak 120/80 prije aktivnosti

130/80

130/80

120/70

130/80

126/78

Krvni tlak 140/80 poslije aktivnosti

140/90

140/90

140/80

140/80

140/84

Krvni tlak 130/60 prije aktivnosti

120/60

110/60

120/60

120/60

120/60

Krvni tlak 140/80 poslije aktivnosti

150/80

140/80

140/90

140/90

142/84

Krvni tlak 120/60 prije aktivnosti

130/70

110/70

120/60

120/60

120/62

Krvni tlak 140/70 poslije aktivnosti

140/80

130/80

140/70

140/80

138/74

Krvni tlak 120/80 prije aktivnosti

120/60

140/70

130/70

135/60

129/68

Krvni tlak 135/85 poslije

130/80

140/90

140/80

140/70

137/81

17.9 %

21.1 %

10.2 %

8.2 %

14.3 %

10.9 %

10 %

7.2 %

15.5 %

28.6 %

13.1 %

16.3 %

5.8 %

16 %

25


aktivnosti Ispitanik 14

Ispitanik 15

Krvni tlak 140/80 prije aktivnosti

140/70

130/70

140/70

140/80

138/74

Krvni tlak 140/90 poslije aktivnosti

150/80

140/80

150/80

145/85

145/83

Krvni tlak 130/70 prije aktivnosti

130/80

130/80

140/80

130/70

132/76

Krvni tlak 150/80 poslije aktivnosti

140/90

140/85

140/90

140/85

142/86

4.9 %

10.9 %

7.1 %

11.7 %

26


Odgovor i prilagodba srčano-žilnog sustava na tjelesnu aktivnost (dinamičko opterećenje)