Page 1


„Jasno, cjelovito, izuzetno! Ovo će nevjerojatno djelo i kršćanima i onima koji još traže pomoći da razumiju racionalnu osnovu kršćan­ stva. O, kako bih volio da je ono postojalo kad sam bio ateist; uštedjelo bi mi mnogo vremena na mome duhovnom putu prema Bogu!” Lee Strobel, autor knjigâ The Case for Christ (Istraga o Kristu) i The Case for Faith (Istraga o vjeri) „Ova izuzetno čitljiva knjiga sjajno provodi istragu o kršćanstvu, od pitanja što je istina sve do pitanja tko je nadahnuo Bibliju a presuda glasi: kršćani imaju gomilu čvrstih dokazâ, dok skeptici nemaju ništa drugo do svoje slijepe, nekritične vjere. Mislim da onaj tko nakon či­ tanja ove knjige ostane skeptik, niječe istinu!” Josh Mcdowell, govornik i autor knjige Evidence That Demands a Verdict „Zaista je istina da ateizam zahtijeva mnogo slijepe vjere dok put lo­ gike razuma vodi ravno do evanđelja Isusa Krista. Norman Geisler i Frank Turek uvjerljivo nam pokazuju zašto je to tako.” Phillip E. Johnson, autor knjigâ Darwin on Trial, Reason in the Balance i The Wedge of Truth „Knjiga Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist pripremit će vas, pota­ knuti i ohrabriti da pružite ‘obrazloženje nade koja je u vama ... blago i s poštovanjem’.” Hank Hanegraaff, predsjednik Kršćanskog istraživačkog instituta (The Christian Research Institute) te voditelj emisije Bible Answer Man „Nema te količine dokaza koja bi nevjernika mogla navesti da vjeruje. To je isključivo Božje djelo. No ono što su Norm Geisler i Frank Turek učinili ovom knjigom trebalo bi uznemiriti svakoga tko tvrdi da je ateist... I to možda dovoljno da ga uvjeri da krene u potragu za Bogom, koji ga oduvijek čeka.” Cal Thomas, kolumnist te voditelj emisije After Hours na kanalu Fox News


„Pogrešne ideje kojima je cilj potkopati i uništiti kršćansku vjeru ne­ prestano napadaju učenike i studente. Ova knjiga pruža izuzetno do­ bar lijek za takve ideje. Geisler i Turek iznose informacije koje su za svakog pojedinca od presudne važnosti; one su mu potrebne kako bi izbjegao da ga pregaze svjetovne ideologije koje su znanosti, filozofi­ ji i biblijskim studijima dali zadatak da budu neprijatelji kršćanske vjere.” William A. Dembski, spisatelj, autor knjige The Design Revolution „Geisler i Turek sabiru široku lepezu teških pitanjâ te na njih, kao i obično, odgovaraju vješto i oštroumno. Ovo je vrijedan doprinos su­ vremenim djelima koja se bave obranom kršćanske vjere.” Ravi K. Zacharias, predsjednik Međunarodne službe Ravi Zacharias „Knjiga Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist je klasičan uradak Nor­ mana Geislera: logična, razumna i intelektualna obrana kršćanske vjere. To djelo koje je napisao u suradnji s Frankom Turekom obave­ zna je literatura za svakog pojedinca koji se filozofijom bavi profesio­ nalno ili pak amaterski.” Mark Ankerberg, spisatelj te voditelj emisije The John Ankerberg Show „Svatko će razumjeti posve jasno pojašnjenje izneseno u ovoj knjizi o tome kako moral sâm upućuje na Boga. Ateist može vjerovati u moral­ ni zakon, ali on svoje vjerovanje nikako ne može opravdati bez Boga.” J. Budziszewski, bivši ateist; profesor političkih znanosti i filozofije na Teksaškom Sveučilištu u Austinu; autor knjige What We Can’t Not Know


Naslov izvornika: I DON’T HAVE ENOUGH FAITH TO BE AN ATHEIST Copyright © 2004. Norman L. Geisler i Frank Turek Prevedeno i objavljeno s dopuštenjem nakladnika: Crossway Books, odjel izdavačke kuće Good News Publishers, Crescent Street Wheaton 1300, 60 187 Illinois. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, pohranjivati u memorijske sustave ili prenositi u bilo kojem obliku na bilo koji način; elektronički, mehanički, fotokopirno, snimanjem, skeniranjem ili drugačije (s iznimkom kratkih navoda u kritičkim osvrtima ili člancima) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. © Copyright 2017. za hrvatsko izdanje, te za distribuciju u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini: Figulus d.o.o.

Nakladnik: Figulus d.o.o. Urednik: Josip Lončar Prijevod s engleskog jezika: Martina Zidarić Lektura: Martina Zidarić Grafički urednik: Momir Blažek Tisak: Kerschoffset d.o.o., Zagreb Svi biblijski citati preuzeti su iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti (biblija.ks.hr).

Knjigu možete naručiti u našoj web-knjižari (www.figulus.hr), e-mailom (tajnica@figulus.hr) ili telefonom (048/210-104, 095/206-5421).

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000956863. ISBN 978-953-7929-34-3


Norman L. Geisler i Frank Turek Predgovor: David Limbaugh

NEMAM DOVOLJNO

VJERE DA BIH BIO ATEIST


Sadržaj Predgovor (David Limbaugh)......................................................................................8 Uvodna riječ: Koliko vam je vjere potrebno da biste vjerovali ovoj knjizi?......................................................................................................................... 15 Uvod: Potraga za gotovom slikom slagalice koja se zove život.................. 17 1. Možemo li se nositi s istinom?..........................................................................37 2. Zašto bi itko trebao išta vjerovati?...................................................................54 3. U početku bijaše veliki prasak..........................................................................77 4. Božanski dizajn......................................................................................................101 5. Prvi život: Prirodni zakon ili Božansko čudo?........................................ 120 6. Prvi život: Od prajuhe, preko životinjskog carstva do ljudi?.............146 7. Sveta Majka Terezija protiv Hitlera............................................................. 180 8. Čudesa: Božji znakovi ili pokazatelj lakovjernosti?..............................209 9. Postoje li rana svjedočanstva o Isusu?........................................................ 233 10. Postoje li o Isusu svjedočanstva očevidaca?............................................. 265 11. Deset najvećih dokaza koji pokazuju da su autori Novog zavjeta zapisali istinu..........................................................................................291 12. Je li Isus uistinu ustao od mrtvih?.................................................................316 13. Je li Isus Bog, ili je on samo veliki moralni učitelj?............................... 345 14. Što je Isus naučavao o Bibliji?..........................................................................375 15. Zaključak: Sudac, Kralj koji služi, i gotova slika slagalice................. 399 Dodatak 1: Ako postoji Bog, zašto postoji zlo?.................................................412 Dodatak 2: Nije li to samo tvoje tumačenje?...................................................424 Dodatak 3: Zašto tzv. Jesus Seminar ne predstavlja Isusa..........................431 Bilješke.............................................................................................................................434 Bilješke o autorima.....................................................................................................462


Predgovor

Kristu sam se vratio nakon godinâ provedenih u skepticizmu i zato imam svojevrsnu naklonost prema kršćanskoj apologetici (obrani vjere). To je jedna od mojih strasti. Obilje dokaza potvrđuje pouzda­ nost Pisma, autoritet Biblije – Riječi koju je nadahnuo Bog, te činjeni­ cu da Biblija precizno oslikava povijesne događaje koji su sadržani u njoj uključujući život Isusa Krista. Uistinu, postoji snažan i uvjerljiv dokaz da je kršćanstvo jedina prava religija, da je trojstveni Bog koji se otkriva na svojim stranicama jedan jedini Bog svemira i da je Krist umro za naše grijehe kako bismo mogli živjeti. Naravno da dokazi nisu nadomjestak za vjeru, koja je od suštinske važnosti za naše spasenje i za naše zajedništvo s Bogom, niti apologe­ tika pretpostavlja nepoštovanje naše vjere. Štoviše, ona ju pojačava, objašnjava, učvršćuje te joj daje novu snagu. U suprotnom Biblija ne bi kazala: „...budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama” (1 Pt 3,15). Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist najbolje od svih knjigâ te tema­ tike osposobljava vjernika da obrazloži, tj. objasni razloge svoje vjere, a ujedno je namijenjena i skepticima koji su otvoreni za istinu. Ova je knjiga neophodno oruđe za evangelizaciju osobito ondje gdje kod nevjernika postoje „intelektualne” prepreke vjeri. Kao što znamo ne­ vjernicima intelektualne prepreke obično služe samo kao izgovor, ali kada se ukloni suština njihovih izgovora, tada se oni razotkrivaju i ne preostaje im ništa drugo nego da se suoče sa svojim stvarnim prepre­ kama, sa svojim stvarnim demonima. Vjerujem da postoji još jedan važan razlog zašto nam Sveto pismo upućuje ovaj poziv – „budite spremni na odgovor”. Naime, na nama nije samo da učinkovito prenosimo evanđelje nego ta će nas „spre­ mnost” opremiti odgovarajućim oruđem kojim ćemo se u trenucima slabosti oduprijeti navirućim sumnjama. A budući da to dovodi u red 8


Predgovor

.....................................................................................................................................................................................

dokaze koji govore u prilog kršćanstvu, to će utvrditi našu vjeru. Nema sumnje da trebamo biti bolje opremljeni dokazima jer nam oni pomažu da bolje evangeliziramo te da ojačamo svoju vjeru. Ne bori­ mo se svakodnevno samo s tjelesnim kušnjama nego se suočavamo i s brojnim vanjskim utjecajima. U moderno doba ti su utjecaji postali sve zlokobniji i opasniji upravo kao što nas Biblija upozorava. U prošlim vremenima nevjernici su mogli promišljati o tome je li kr­ šćanstvo jedina prava religija ili je to neka druga od postojećih religija te postoji li Bog ili ne, no oni nisu bili opterećeni utvrđivanjem odgo­ vora na pitanje postoji li istina ili ne. Naša je postmoderna kultura iskrivila ideju o istini. Ona uči da su istina i moral relativni, da apsolutna istina ne postoji. Među intelek­ tualnom elitom koja prevladava na našim sveučilištima i u medijima ove se ideje smatraju prosvijećenima i naprednima, iako svi intuitiv­ no znamo da apsolutna istina postoji i da, što je još važnije, svi živimo s tom spoznajom. Ako susretnete nekoga od tih genijalaca, i ako je on uvjeren da je isti­ na društvena izmišljotina koju su izmislili moćnici kako bi zadržali moć, upitajte ga bi li bio voljan potvrditi svoju teoriju tako da skoči s najviše zgrade u blizini. Možete mu također postaviti nekoliko pitanja o načelu nekontradikcije: upitajte ga vjeruje li da dvije kontradiktor­ ne stvari mogu biti istinite u isto vrijeme. Ako, u svojoj intelektualnoj neiskrenosti, odgovori potvrdno, upitajte ga koliko je siguran da ap­ solutna istina ne postoji, tj. je li potpuno siguran? Da, istina je žrtva naše popularne kulture. A kada „nema” istine, tada je i autoritet evanđelja narušen jer nam ono govori sve o Istini. Dokaz tome možemo danas vidjeti svugdje. Moderne nacije „tolerancije” i „pluralizma” izravan su rezultat napada koji kultura vrši nad istinom. Liberalni sekularisti ustraju na postavci da je tolerancija najviša vr­ lina, no pritom ne kažu što smatraju pod tim pojmom. Za njih tole­ rancija ne znači odnositi se uljudno i s poštovanjem prema onima koji imaju drugačiji svjetonazor. Po njima tolerantni su svi oni koji potvrđuju njihove ideje kao ispravne što kršćani ne mogu činiti, a da se pritom ne odreknu svojih uvjerenja. Ako se, na primjer slažete što Biblija zabranjuje homoseksualno ponašanje kao grijeh, tada ne mo­ 9


NEMAM DOVOLJNO VJERE DA BIH BIO ATEIST

..................................................................................................................................................................................... žete u isto vrijeme tvrditi da homoseksualno ponašanje nije grijeh. Postmoderni sekularist se ne mora suočiti s tim pitanjima jer on odbi­ ja ideju apsolutne istine i načelo nekontradikcije. On može jednosta­ vno ići svojim putem moralizirajući svima o toleranciji, a da pritom nikada ne objasni unutarnja proturječja u svojim nazorima. Oni koji nam prodaju toleranciju nadalje su prokazani kao prevaran­ ti jer ne primjenjuju ono što propovijedaju, barem ne kad su u pitanju dosadni i uporni kršćani. Naime, nisu ni najmanje spremni „tolerira­ ti” kršćansku pretpostavku da je Isus Krist Put, Istina i Život. Da bi to priznali morali bi se odreći svojeg koncepta tolerancije, koji kaže da su svi nazori jednako vrijedni. Kad su u pitanju kršćani u svojem su zahtjevu za univerzalnom tolerancijom i u svojoj su beskrajnoj snala­ žljivosti stvorili iznimku. Tvrdnja kršćana da kršćanstvo posjeduje isključivu istinu njima je to­ liko neprihvatljiva da su kršćane izuzeli od toga da bi se drugi prema njima (kršćanima) trebali ponašati tolerantno. Primjerice, jedan je sveučilišni dekan izrekao disciplinsku mjeru konzervativnoj profe­ sorici zato što je na svome kolegiju koristila literaturu s kršćanskim nazorom u kojoj se nalazio članak o tome kako bi učitelji trebali pri­ stupati homoseksualnosti. Dekan je pritom uzviknuo: „Ne možemo dopustiti (tolerirati) nedopustivo”. Kao što možemo vidjeti, njima je prilično lako izvući se kad već ne mogu obraniti svoja stajališta – oni jednostavno promijene pravila. Ovdje se radi o definiranju istine kroz moć! S druge pak strane vjerovanje kršćanâ da je njihova religija jedina prava, ne čini njih nesnošljivima prema drugima niti oni ikome zbog toga uskraćuju pravo da vjeruje i klanja se prema svome osobnom iz­ boru. Naša je moderna kultura krajnje zbunjena tom razlikom te ko­ risti ovo nepokolebljivo uvjerenje kršćana u njihov sustav vjerovanja kako bi kršćane prikazala nesnošljivima prema onima koji vjeruju drukčije. A to je posve netočno. Osim toga kršćanstvo nije jedina re­ ligija koja tvrdi da jedina posjeduje istinu. To tvrde sve velike religije. Mnoge se glavne postavke velikih religija ne mogu međusobno pomi­ riti što modernome načelu pluralizma servira laž da su sve religije u svojoj srži iste. 10


Predgovor

.....................................................................................................................................................................................

Često se može čuti i pročitati da svi ljudi, bez obzira gdje se nalaze, slave istoga Boga kroz različite jezike i kulture. Uza sve dužno pošto­ vanje treba reći da ovo shvaćanje očigledno nema smisla. Primjerice islam uči da je Krist bio samo prorok, a ne Bog. No, kako je primijetio C. S. Lewis, ako Krist nije Bog, onda on nije mogao biti uzoran prorok ili veliki moralni učitelj upravo zato što je tvrdio da je Bog. A ako on nije ono što je tvrdio da jest, onda je on bio ili lažac ili luđak, a u tom slučaju teško da je mogao biti veliki moralni učitelj ili prorok. Evo još jednog očita primjera. Vjerovanje nekih istočnih religija da je Bog u svemu i da ne postoji posebna razlika između Stvoritelja i stvorenja krajnje je nepomirljiva s kršćanstvom. Postoji bezbroj pri­ mjera, ali bît je u sljedećem: različite religije mogu međusobno dijeliti neke vrijednosti koje se preklapaju, no mnoga se od njihovih temelj­ nih uvjerenja ne mogu pomiriti. Vjerujući da su sve religije u osnovi jednake, ljudi se možda mogu osjećati bolje, no dokazano je da je ovaj koncept pogrešan. Općenito najuspješnija u našoj kulturi jest politička korektnost. Čak su i mnoge naše crkve potpale pod utjecaj tih pogrešno upotrebljava­ nih pojmova tolerancije i pluralizma dopuštajući da se njihova teo­ logija razvodni te da se autoritet Pisma umanji u korist „razvijenih” društvenih ideja o moralnosti: snošljiva je i puna ljubavi samo ona verzija kršćanstva koja propovijeda da su sve religije jednake dok je tradicionalno kršćanstvo, koje se temelji na Bibliji, nesnošljivo, neo­ sjetljivo, isključivo i ne-ljubeće. No, postavlja se pitanje: Koliko ljubavi imaju oni koji su postali suuče­ snici u uništavanju istine sâme – u umanjivanju vrijednosti evanđe­ lja? Koliko nježnosti imaju oni koji ljude odvode s puta Života? Kako jedan kršćanin može objasniti Kristovu odluku – odluku da se drago­ voljno podvrgne uvredama i ponižavanju svoga tijela, da iskusi kako ga je Otac ostavio, da na svome tijelu primi svu srdžbu Očevu za sve prošle, sadašnje i buduće grijehe čovječanstva, te odluku da podnese neopisivu muku i smrt na križu – ako su svi putevi do Boga jedna­ ki? To je neizmjerna uvreda Kristovu dovršenu djelu na križu! To je namjerna neposlušnost Kristovu naputku da širimo Evanđelje sve do kraja zemlje! Tvrdeći da su sve religije jednake, niječemo sve poticaje 11


NEMAM DOVOLJNO VJERE DA BIH BIO ATEIST

..................................................................................................................................................................................... za evangelizaciju te Krista činimo lašcem a njegovo veliko poslanje koje nam je povjerio prikazujemo kao beskorisnu farsu. Ne tvrdim da kršćani trebaju evangelizaciji pristupati oštro ili bez poštovanja. Naravno da trebamo poštivati načelo prema kojem su u Božjim očima svi ljudi jednaki, imaju pravo na jednaku pravnu zašti­ tu te da se prema njima odnosi na pravedan, uljudan i dostojanstven način. No, ne postoji moralni imperativ koji bi zahtijevao da usvojimo načelo prema kojem su svi sustavi vjerovanja jednakovrijedni. Štovi­ še, postoji moralni imperativ koji zahtijeva da to ne (u)činimo. Nakon navedenog biblijskog ulomka koji nas upućuje da budemo spremni na odgovor svakomu koji od nas zatraži obrazloženje nade koja je u nama odmah slijedi upozorenje: „ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas kude.” (r. 16). Moramo imati na umu i sljedeći biblijski redak: „Ta uspješnije je tr­ pjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo. Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu.” (r. 17-18). Moramo propovijedati istinu čak i onda kada smo zbog toga nepopularni, čak i onda kada nas optužuju da smo netole­ rantni ili neosjetljivi, čak i ako zbog toga patimo ili nas progone. Da, moramo evangelizirati blago i s poštovanjem; moramo evangelizirati. Ne smijemo dopustiti da nas „snošljivi” („tolerantni”) utišaju. Često dolazim u kontakt s osobama koje ne vjeruju da je kršćanstvo prava vjera, ali i s onima koje vjeruju, ali imaju ozbiljnih problema s pojedinim dijelovima Biblije ili s određenim dijelovima kršćanskoga nauka. Što im ja kao netko tko nije teolog kažem? Kako im pomažem da otkriju istine koje sam sâm otkrio prilično kasno osim što im pred­ ložim da prionu na težak zadatak čitanja Biblije od početka do kraja? Imamo na raspolaganju tolike predivne knjige koje nam mogu biti od pomoći, ali čini se da svaka od njih ima određene nedostatke: neke koriste previše znanstven pristup, druge su nepotpune, dok se neke teško čitaju. Obično moram preporučiti više od jedne knjige kako bi osoba dobila cjelovitu sliku, što znatno umanjuje šanse da će pročitati ijednu od njih. Ne tako davno prijatelj me zamolio da mu pošaljem izvore vezane 12


Predgovor

.....................................................................................................................................................................................

za apologetiku kako bi ih proslijedio svome polubratu. Znao sam da ćemo, barem u neposrednoj budućnosti, vjerojatno imati samo jednu priliku pa sam morao odabrati knjigu koja će savršeno ispuniti cilj. Iskreno, odgodio sam tu odluku jer se nisam mogao odlučiti između tri ili četiri svoja omiljena izvora. Po mom mišljenju nijedan od tih naslova ne bi sâm po sebi bio dovoljan. Upravo kad sam se pripremao odustati i preporučiti više knjigâ umje­ sto jedne, primio sam poruku Franka Tureka u kojoj me moli da napi­ šem recenziju knjige Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist. Nakon što sam pročitao prvih nekoliko poglavlja, shvatio sam da mi je tu knjigu poslala sâma Providnost. „Konačno”, pomislio sam, „postoji knjiga koja pokriva ovo područje i k tome je izuzetno čitljiva i jasna”. Nakon što sam je pročitao, rekao sam Franku da je to knjiga koju sam čekao, da je to oruđe evangeliza­ cije, da ona objašnjava načela i otkriva istinu na način koji je daleko iznad moje razine. „Nakon što se objavi”, nastavio sam, „moći ću je preporučiti skepticima, onima koji sumnjaju, ili kršćanima koji tre­ baju dokaze koji će njihovu vjeru dodatno ojačati. Već imam deset osoba kojima ću je dati. Ona je uistinu dar s neba.” Franka Tureka danas poznajem osobno i mogu reći da je nevjerojatno plemenita, uglađena i časna osoba i kršćanski znanstvenik. Ovu je knjigu napisao zajedno s dr. Normanom Geislerom, jednim od veli­ kanâ kršćanske apologetike, čija brojna druga djela imam u svojoj bi­ blioteci: Christian Apologetics (Kršćanska apologetika), When Critics Ask (Kada kritičari postavljaju pitanja) i When Skeptics Ask (Kada skeptici postavljaju pitanja) itd. Zanimljivo je da sam se s radom dr. Geislera prvi put susreo preko svoga prijatelja i bivšeg susjeda dr. Stevea Jo­ hnsona, diplomanta teološke škole u Dallasu, i jednog od mojih du­ hovnih mentora. Steve mi je posudio videosnimku (ne mogu se sjetiti jesam li je vratio!) na kojoj dr. Geisler objašnjava kršćanske istine na najzabavniji i najprivlačniji mogući način. Tada sam odlučio kupiti i pročitati njegove nevjerojatne knjige o apologetici. Preporučam svaku knjigu dr. Geislera. Međutim ovu je knjigu, pod naslovom Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist, i doktor sâm prozvao sveobuhvatnim izvorom namijenjenim svima onima koji se iz bilo ko­ 13


NEMAM DOVOLJNO VJERE DA BIH BIO ATEIST

..................................................................................................................................................................................... jeg razloga nisu spremni probijati kroz ‘šumu’ knjigâ. Moram priznati da me ovaj naslov posebno zaintrigirao jer sam dugo prije toga vjero­ vao kako je zaista potrebno više vjere da bi netko bio ateist. Uistinu je potrebno više vjere kako bi se vjerovalo da su se ljudska bića razvila uslijed slučajnog međudjelovanja molekulâ (koje su i sâme morale nekako nastati) nego da bi se vjerovalo u Stvoritelja. Ova me knjiga privukla iz još jednoga razloga. Naime, prije nego što pristupa pitanju istine kršćanstva, ona govori o istini sâmoj uvjerljivo dokazujući postojanje apsolutne istine. Tako pobija bedastoće moral­ nog relativizma i postmodernizma da bi zatim nastavila sustavno se kretati prema neizbježnoj istini kršćanske vjere. Ova je knjiga morala biti napisana i mora biti objavljena. Zato ću ja sada stati kako bi mo­ gla otići u tisak. Brojne gladne duše čekaju na istine koje su u ovome radu iznesene na izvanredan način. David Limbaugh

14


Uvodna riječ Koliko vam je vjere potrebno da biste vjerovali ovoj knjizi? Religijski skeptici vjeruju da knjige poput ove ne mogu biti pouzdan izvor objektivnih informacijâ jer, smatraju oni, njihovi su autori re­ ligiozni ljudi koji djeluju za svoju svrhu. Zapravo je riječ o tome da skeptici tako vide Bibliju: kao pristranu knjigu koju su napisali pri­ strani ljudi. Taj njihov sud može vrijediti za neke knjige o religiji, ali ne za sve. Kad bi to vrijedilo za sve knjige takva sadržaja, tada ne bi­ smo mogli vjerovati nijednoj knjizi koja ima veze s religijom uključu­ jući one koje su napisali ateisti ili skeptici jer svaki pisac ima o religiji vlastito stajalište. Dakle, što to znači za vas, čitatelja? Hoćete li odlučiti ne vjerovati u ono što ateist piše o kršćanstvu samo zato što je ateist? Ne nužno, jer bi on mogao govoriti istinu. Hoćete li odlučiti ne vjerovati u ono što kršćanin piše o ateizmu samo zato što je kršćanin? Ne nužno – i on bi mogao go­ voriti istinu. Ali što je sa svrhom s kojom autor stvara svoje djelo? Može li ta svrha pogubno djelovati na autorovu objektivnost? Ako može, tada nijedna knjiga nije objektivna, uključujući one čiji su autori ateisti i skeptici. Zašto? Zato što su sve knjige pisane iz nekog razloga, svi autori stvaraju svoja djela s nekom svrhom i svi autori (ili barem većina njih) vjeruju ono što pišu! Međutim, to ne znači niti da je ono što pišu pogrešno niti da je neobjektivno. Iako su autori gotovo uvijek pristrani kad su u pitanju teme o kojima pišu (vođeni su svojim osobnim interesom), oni ih ipak mogu predstaviti objektivno. Na primjer, oni koji su preživjeli Holokaust sigurno neće o svome iskustvu moći pisati kao neutralni promatrači. Oni su strastveno vjerovali da su nacisti u krivu te ih je vodila želja da zabilježe svoja iskustva kako svijet nikad ne bi zaboravio Holokaust i da se takvo 15


NEMAM DOVOLJNO VJERE DA BIH BIO ATEIST

..................................................................................................................................................................................... nešto više nikad ne bi ponovilo. Je li ih njihova strast ili njihova svrha dovela do toga da iskrivljuju činjenice? Ne nužno, zapravo, njihova je strast mogla proizvesti upravo suprotan učinak. Dok neke osobe strast može navesti na pretjerivanje, druge može potaknuti na pedantnost i preciznost s ciljem da sačuvaju vjerodostojnost poruke koju žele prenijeti. Kao što ćete vidjeti mi smatramo da su se autori Biblije vodili upravo ovim načelom. A to jednako pokušavamo i mi u ovoj knjizi. (Kad završite njezino čitanje, nadamo se da ćete nam javiti jesmo li u tome uspjeli.) U međuvremenu ako si skeptik, molimo te da imaš na umu kako bi trebao ili vjerovati ili ne vjerovati onome što smo rekli – i to zbog dokaza koje smo iznijeli, ne zbog određenoga skupa naših vjerskih uvjerenja. Obojica smo kršćani, ali to nismo bili oduvijek. Do vjere smo došli posredstvom dokaza. Dakle, nije toliko važno to što jesmo kršćani već zašto smo kršćani. To je tema ove knjige. Norm Geisler i Frank Turek siječanj 2004.

16


Uvod Potraga za gotovom slikom slagalice koja se zove život Onaj tko tvrdi da sumnja u određeni sustav vjerovanja, on istinski vjeruje u drugi. Phillip E. Johnson Sveučilišni profesor religijske kulture je odmah na poče­tku semestra jasno zatražio od svojih začuđenih studenata da svoja vjerska uvjere­ nja ostave kod kuće: „Dok budemo proučavali Stari zavjet, mogao bih iznijeti određena zapažanja koja su posve suprotna onome čemu su vas učili na vjeronauku. Ne želim nikoga uvrijediti, ali želim biti što objektivniji dok analiziramo tekst.” To mi je zvučalo sjajno. I ja sam bio jedan od tih studenata, naime, upravo sam tada bio usred svoga duhovnog traganja pa sam upisao taj kolegij. (Frank) Nisam se htio priključiti nikakvoj vjerskoj struji; samo sam htio znati postoji li Bog ili ne. „Nema boljeg mjesta za pri­ manje objektivnih informacija o Bogu i Bibliji”, razmišljao sam, „od laičke škole kakvo je Sveučilište Rochester”. Profesor je od samoga početka zauzeo veoma skeptičan stav prema Starome zavjetu. Odmah se složio s teorijom da Mojsije nije napisao prvih pet biblijskih knjigâ te da su mnogi biblijski ulomci koji se sma­ traju proroštvima napisani nakon što su se ti događaji dogodili. Ta­ kođer je sugerirao da su Židovi u početku vjerovali u mnogo bogova (politeizam), ali da je vjera u jednog Boga naposljetku prevladala jer su konačni urednici Staroga zavjeta bili „vjerski fanatici monoteisti”. S njegovom su se analizom slagali svi studenti osim mladića koji je sjedio nekoliko redova dalje od mene. Kako je semestar prolazio, pro­ fesorove su ga skeptične teorije očigledno sve više uznemiravale. Jed­ noga dana, kada je profesor počeo kritizirati dijelove Knjige o Izaiji, 17


NEMAM DOVOLJNO VJERE DA BIH BIO ATEIST

..................................................................................................................................................................................... student više nije mogao zadržavati svoje nezadovoljstvo. „Nije točno!” podviknuo je. „To je Božja riječ!” „Taj je momak previše religiozan”, tiho sam šapnuo osobi koja je sje­ dila pored mene. „Slušajte”, profesor nas je sve podsjetio, „na početku sam vas lijepo upozorio da svoja vjerska uvjerenja ostavite kod kuće. Nećemo moći biti objektivni ako to ne možete učiniti.” „Ali Vi uopće niste objektivni”, optužio ga je student ustajući. „Vi ste pretjerano sumnjičavi.” Neki su počeli ušutkavati studenta. „Pusti profesora da predaje!” „Sjedni!” „Ovo nije sat vjeronauka!” Profesor je pokušao smiriti situaciju, ali uznemireni je student izjurio van i više se nikad nije vratio. Iako sam na neki način suosjećao s tim studentom te sam i sâm vi­ dio da profesor ima vlastite predrasude koje se protive vjeri ipak sam htio čuti što još ima za reći o Starome zavjetu i, posebno, o Bogu. Po završetku semestra bio sam gotovo uvjeren da je profesor u pravu, odnosno da Stari zavjet ne treba shvaćati doslovno. Međutim, još uvijek nisam imao odgovor na svoje temeljno pitanje: Postoji li Bog? Nakon zadnjeg predavanja osjećao sam se potpuno neispunjeno. Ni­ sam došao ni do kakvog zaključka, nisam dobio odgovor. Stoga sam se pridružio ostalim studentima koji su se okupili oko profesora i po­ stavljali mu pitanja. Čekao sam da svi studenti odu kako bih mu se obratio: „Profesore”, započeo sam, „htio bih Vam zahvaliti na predavanjima. Mislim da mi se otvorila nova perspektiva. Ali i dalje nemam odgovor na jedno veliko pitanje.” „Slobodno pitaj”, odgovorio je. „Upisao sam ovaj kolegij kako bih saznao postoji li Bog ili ne. Dakle... Postoji li?” „Ne znam”, ispalio je profesor ne oklijevajući ni trenutka. „Ne znate?” „Nemam pojma.” 18


Uvod

.....................................................................................................................................................................................

Bio sam zapanjen. I htio sam mu prigovoriti: „Samo malo, Vi poučava­ te da je Stari zavjet laž, a ne znate postoji li Bog? Stari bi zavjet mogao biti istinit ako Bog postoji!” Međutim, zaključne ocjene još nisu bile upisane pa sam odustao od toga. Izašao sam frustriran. Očekivao sam da će mi profesor odgovoriti ili potvrdno ili negativno i da će svoj od­ govor obrazložiti. Ni najmanje nisam očekivao da će reći ne znam. Ta takvo što mogu čuti od neinformiranog čovjeka na ulici. Od sveučiliš­ nog profesora religijske kulture očekivao sam mnogo više. Kasnije sam shvatio da sam previše očekivao od modernog sveučilišta. Pojam „sveučilište” (univerzitet; eng. university; lat. universitas (stu­ diorum)) sadrži riječî „unitas” (jedinstvo) i „diversitas” (raznovrsnost; različitost). Podrazumijeva se da one koji pohađaju sveučilište treba voditi u nastojanju da pronađu jedinstvo u različitosti, odnosno da spoznaju da različita područja znanja (umjetnost, filozofija, prirodne znanosti, matematika itd.) pripadaju cjelini te tako zajedno pružaju jedinstvenu sliku života. Uistinu smion pothvat, ali moderna sveučili­ šta ne samo da su ga napustila nego su ga posve izokrenula. Umjesto univerzitetâ danas imamo pluraverzitete – institucije koje sve stavove, bez obzira koliko neki od njih bili smiješni, smatraju jednako vrijed­ nima isključujući iz toga ono stajalište prema kojem istinita može biti samo jedna religija, odnosno svjetonazor. Ovo se stajalište međutim na većini sveučilištâ smatra netolerantnim i netrpeljivim. Vjerujemo da postoji način da se otkrije jedinstvo u različitosti una­ toč tome što se na našim sveučilištima to poriče. Kad bi netko otkrio takvo jedinstvo bilo bi to kao da vidi gotovu sliku na poklopcu kutije slagalice. Upravo kao što je teško sastaviti slagalicu bez slike koja se nalazi na poklopcu kutije, tako ni brojni raznoliki djelići života ne­ maju smisla ako na neki način ne sastavimo veliku sliku. Postavlja se pitanje posjeduje li tko gotovu sliku ove slagalice koju zovemo život? Mnoge svjetske religije tvrde da je posjeduju upravo one. Je li ijedna od njih u pravu?

19


NEMAM DOVOLJNO VJERE DA BIH BIO ATEIST

.....................................................................................................................................................................................

Slika 1.

Religija i gotova slika slagalice Svjetske nam religije često pokušavaju predstaviti tu gotovu sliku koja nam omogućuje da vidimo kako mnogi dijelovi životne slagalice čine cjelovitu, jedinstvenu sliku. Temeljna sastavnica te slike obično je, i to iz dobra razloga, neka tvrdnja o Bogu. Ono što pojedinac vjeruje o Bogu utječe na sve ostalo što on vjeruje. Kad su urednika publikacije Great Books of the Western World (eng. Velike knjige zapadnog svijeta) Mortimera Adlera upitali zašto najviše prostora zauzima poglavlje pod naslovom „Bog”, on je dobro odgovorio da je to zato što daleko najviše implikacija proistječe upravo iz toga predmeta. I doista, evo najvažnijih životnih pitanja: 1. porijeklo: Odakle smo došli? 2. identitet: Tko smo? 3. smisao: Zašto smo ovdje? 4. moral: Kako bismo trebali živjeti? 5. sudbina: Kamo idemo? Odgovori na svako od ovih pet pitanja ovise o Božjem postojanju: ako Bog postoji, tada postoji i konačni smisao i svrha naših životâ. Ako postoji stvarna svrha života, onda postoji izbor između ispravnog i pogrešnog načina na koji ćemo ga proživjeti. Ono što činimo sada ne utječe na nas samo ovdje nego će na nas utjecati i u vječnosti. S druge pak strane ako nema Boga, onda naš život u konačnici ne znači ništa. Ako ne postoji konačna svrha života, tada ne postoji ni izbor izme­ 20


Uvod

.....................................................................................................................................................................................

đu ispravnog i pogrešnog načina na koji ćemo ga živjeti. I nije važno kako živimo ili u što vjerujemo – naša je sudbina samo prah. Dakle, koja svjetska religija može dati točan odgovor na pitanje o Bogu? Može li ijedna odgovoriti na to pitanje? Posjeduje li ijedna reli­ gija pravu sliku slagalice koju nazivamo život? Uobičajen je odgovor iz niza razloga negativan. Prvo, mnogi tvrde kako je nerazumno vjerovati da samo jedna religija može biti istinita. Ako je istinita samo jedna religija, tada su milijarde vjernikâ iz svih ostalih vjeroispovijesti u krivu te su bili u krivu tijekom stoljećâ. (Ako je kršćanstvo istinito, tada nailazimo na velik problem jer ono, izgleda, uči da nekršćani idu u pakao!) Ovdje se također pojavljuje neutemeljeni strah da će se oni koji tvrde kako posjeduju istinu odnosi­ ti s nesnošljivošću prema onima koji tu istinu ne prihvaćaju. Bezbrižni su Amerikanci skloniji vjerovati da nijedna religija ne pred­ stavlja potpunu istinu. To stajalište često ilustriraju omiljenom pričom mnogih sveučilišnih profesorâ – onom o šest slijepaca i slonu, u kojoj pojedini slijepac dotiče određeni dio slona a zatim o ‘predmetu’ koji se nalazi ispred njega donosi zaključak. Slijepac koji drži kljovu za­ ključuje: „Ovo je koplje!” Drugi, koji dotiče surlu, kaže: „Ovo je zmija!” Treći, koji je obgrlio slonovu nogu, tvrdi: „Ovo je stablo!” Slijepac koji drži rep misli da je riječ o užetu; onaj koji je stavio ruku na slonovo uho uvjeren je da je to ogromni list na stablu dok je slijepac koji je naslonjen na slona posve siguran da je to zid! Dakle, smatra se da ovi slijepci predstavljaju svjetske religije jer svaki od njih dolazi do dru­ gačijeg zaključka o onome što opaža. Uvjeravaju nas da, poput ovih slijepaca, nijedna religija ne posjeduje potpunu istinu, da nijedna reli­ gija nema cjelovitu sliku slagalice i da su religije jednostavno različi­ ti putevi koji vode do istoga cilja. To, naravno, iznimno tolerantnom američkom umu itekako odgovara. U Americi se istina u religiji smatra proturječnošću. Kazano nam je da u religiji nema istine i da je sve to stvar ukusa ili osobnog mišljenja: tebi se sviđa čokolada, ja volim vaniliju; tebi se sviđa kršćanstvo, ja volim islam; ako ti odgovara budizam, onda je on za tebe istinit. Samo me nemoj osuđivati zbog mojih uvjerenja! Drugi veliki problem s istinom u religiji jest to što se čini da se neki 21


NEMAM DOVOLJNO VJERE DA BIH BIO ATEIST

..................................................................................................................................................................................... dijelovi života ne mogu objasniti – izgleda da ne pristaju ni uz jednu religijsku sliku ‘slagalice’. To uključuje postojanje zla te Božju šutnju usprkos tome zlu. Ove se osobito snažne zamjerke upućuju svakome tko tvrdi da svemoćni Bog postoji (teizam). Mnogi skeptici i ateisti tvr­ de sljedeće: kad bi uistinu postojao jedan, pravi, moćni Bog, tada bi on intervenirao i sredio bi ovu zbrku. Na koncu, ako Bog zaista postoji, zašto nam izgleda kao da se skriva? Zašto se jednostavno ne pojavi i ne raskrinka lažne religije te stane na kraj svakoj raspravi i svakome sporu? Zašto ne intervenira i ne zaustavi sve zlo na svijetu, sve vjerske ratove koji tako ocrnjuju njegovo ime? I zašto dopušta da se dobrim ljudima događaju loše stvari? To su teška pitanja za svakoga tko tvrdi da je njegova teistička religija istinita. Napokon, mnogi moderni intelektualci impliciraju da nijedna slika slagalice koja se temelji na religiji nije valjana. Zašto? Zato što, kažu oni, istinu otkriva jedino znanost. Ne samo da je evolucija uklonila potrebu za Bogom, kažu, nego se istinom može smatrati jedino ono što se može provjeriti u laboratoriju. Odnosno jedino se znanost može baviti činjenicama, dok religija ostaje na području vjere. Dakle, nema smisla pokušavati sakupiti dokaze ili činjenice koje bi podržale religi­ ju jer bi to bilo kao da sakupljamo činjenice kako bismo dokazali da je sladoled od čokolade ukusniji od sladoleda od vanilije. Ne možete dokazati sklonost nečemu. Stoga, ako se religija, kako oni tvrde, nika­ ko ne može povezati s objektivnim činjenicama već je ona isključivo stvar ukusa (subjektivne sklonosti), onda nijedna slika slagalice koja proizlazi iz religije ne može dati objektivnu sliku života koju tražimo. Kamo nas sve ovo vodi? Je li potraga za Bogom i za gotovom slikom slagalice koju nazivamo život beznadna? Bismo li trebali pretpostaviti da objektivni smisao života ne postoji te da svaki pojedinac pronalazi vlastitu, subjektivnu sliku? Bismo li trebali biti zadovoljni profesoro­ vim odgovorom? Nas dvojica ne mislimo tako. Vjerujemo da postoji pravi odgovor. I unatoč snažnim zamjerkama (kojima ćemo se baviti u idućim poglavljima) vjerujemo da je odgovor itekako razborit. Za­ pravo vjerujemo da je taj odgovor najrazboritiji te da od svih mogu­ ćih odgovora koji se nude, uključujući onaj koji nude ateisti, zahtijeva najmanje vjere. U nastavku ćete vidjeti na što mislimo. 22


Uvod

.....................................................................................................................................................................................

Koja vrsta Boga? Prije nego što krenemo dalje pojasnimo terminologiju kako ne bi bilo zabune. Većina velikih svjetskih religijâ pripada jednome od sljedeća tri religijska svjetonazora: teizam, panteizam i ateizam. Teist je netko tko vjeruje u osobnog Boga koji je stvorio svemir, ali nije dio svemira. Teizam se može usporediti sa slikarom i slikom, gdje slikar predstavlja Boga a slika njegovo djelo. Bog je stvorio sliku koja izražava njegova svojstva, ali Bog nije slika. Glavne teističke religije su: kršćanstvo, judaizam i islam. Panteist je onaj tko vjeruje u neosobnoga Boga koji doslovno jest sve­ mir. Dakle, panteisti ne vjeruju da je Bog stvorio sliku, nego da Bog jest slika. Zapravo, panteisti vjeruju da je Bog sve što postoji: Bog je trava; Bog je nebo; Bog je stablo; Bog je ova knjiga; Bog je ti; Bog jest ja itd. Glavne panteističke religije su one istočne kao što je: hinduizam, neki oblici budizma te mnogi oblici New Agea. Ateist je, naravno, onaj tko ne vjeruje ni u jednu ‘vrstu’ Boga. Slijedeći našu analogiju, reći ćemo da ateisti vjeruju kako je ono što izgleda kao slika postojalo oduvijek te da je nitko nije naslikao. Toj kategoriji pripa­ daju vjerski humanisti. Evo jednostavna načina da zapamtite ova tri religijska svjetonazora: teizam – Bog je sve stvorio; panteizam – Bog je sve; ateizam – Bog ne postoji. Na slici koja slijedi teizam je prikazan kao ruka koja podržava svijet, panteizam kao ruka u svijetu, a ateizam kao ništa osim svijeta.

Tri glavna religijska svjetonazora TEIZAM

PANTEIZAM

ATEIZAM

BOG JE SVE STVORIO

BOG JE SVE

NEMA BOGA

Judaizam Kršćanstvo Islam

Zen budizam Hinduizam New age

Religiozni humanizam

Slika 2. 23


NEMAM DOVOLJNO VJERE DA BIH BIO ATEIST

..................................................................................................................................................................................... Osim ovih pojmova često ćemo koristiti pojam agnostik. To je osoba koja nije sigurna postoji li Bog. Sada kada smo definirali pojmove, možemo se vratiti pitanju vjere i religije.

Vjera i religija Tvrdnja da je religija jedino stvar vjere zvuči uvjerljivo, no ta tvrd­ nja nije ništa drugo doli moderni mit – ona jednostavno nije istinita. Naravno da religija zahtijeva vjeru, no u religiji se ne radi samo o vjeri. Središnje mjesto u svim religijama također zauzimaju i činjenice jer svi religijski svjetonazori, uključujući ateizam, iznose tvrdnje o istini od kojih se mnoge mogu vrednovati putem znanstvenog i povijesnog istraživanja. Teisti (kršćani, muslimani, Židovi...), primjerice kažu da svemir ima svoj početak, dok mnogi ateisti i panteisti tvrde da nije (pripadnici New Agea, hindusi...) nego da svemir postoji od vječnosti. Ove se tvrd­ nje međusobno isključuju, tj. ne mogu obje biti točne – svemir ili jest imao svoj početak ili nije. Istražujući prirodu i povijest svemira, mo­ žemo s razlogom zaključiti da su jedni u pravu, a drugi u krivu. Sljedeći primjer je navodno Kristovo uskrsnuće. Dok kršćani tvrde da je Isus ustao iz mrtvih, muslimani kažu da Isus nikada nije ni umro. I ovdje su jedni u pravu, a drugi u krivu. Kako možemo saznati čije je gledište istinito? Tako što ćemo svaku pojedinu od ovih suprotstavlje­ nih tvrdnji pažljivo ispitati na temelju povijesnih dokaza. Dakle, na ova pitanja ne pokušavaju odgovoriti samo različite religije nego su ona predmet zanimanja i među znanstvenicima. Znanost i religija se često bave istim pitanjima: Koje je porijeklo svemira? Oda­ kle dolazi život? Jesu li čuda moguća? itd. Drugim riječima, znanost i religija se, kao što neki tvrde, međusobno ne isključuju. Naravno da nije sve religijske tvrdnje moguće podvrći znanstvenom ili pak povijesnom istraživanju. Neke su od njih dogme koje nije mo­ guće provjeriti, no mnoga se religijska vjerovanja mogu provjeriti. Neka se vjerovanja mogu dokučiti razumom, mogu se dokazati s veli­ kom sigurnošću, dok za druga to jednostavno nije moguće. 24


Uvod

.....................................................................................................................................................................................

Problemi s kršćanstvom Je li kršćanstvo razumno? Vjerujemo da jest. Kršćansko nam vjero­ vanje može izgledati problematično sve dok otvorena uma temeljito ne istražimo dokaze. Prvo, za kršćanstvo postoje brojne intelektualne primjedbe poput onih koje smo naveli maloprije (problem zla te pri­ mjedbe mnogih znanstvenikâ). Drugo, postoje emocionalne prepreke koje ponekad sprečavaju prihva­ ćanje kršćanstva: kršćanska isključivost, nauk o postojanju pakla te licemjernost kršćanâ. (Potonje, licemjernost u Crkvi, odbija ljude vje­ rojatno više od bilo čega drugoga. Netko je jednom rekao da su najve­ ći problem kršćanstva – kršćani!) Naposljetku tu su voljni razlozi zbog kojih netko može odbiti kršćan­ stvo, primjerice kršćanski moral koji nas naizgled ograničava u ži­ votnim izborima. Većina nas ne želi nikome odgovarati za svoje po­ stupke, stoga nam prepuštanje slobode nevidljivome Bogu ne izgleda nimalo privlačno. Unatoč ovim intelektualnim i emocionalnim preprekama te prepre­ kama koje se tiču volje, mi tvrdimo da nije teško vjerovati u kršćan­ stvo već da je teško vjerovati u ateizam ili u bilo koju drugu religiju. Odnosno, kad pogledamo dokaze, vidimo da je potrebno više vjere kako bi netko bio ne-kršćanin nego što je potrebno da bi bio kršćanin. Nekome bi ova tvrdnja mogla zvučati nelogično, no ona se temelji na činjenici da svaki pojedini religijski svjetonazor zahtijeva vjeru, čak i onaj koji tvrdi da nema Boga. Zašto? Zato što mi kao ograničena ljudska bića ne posjedujemo onu vrstu znanja koja bi nam pružila apsolutni dokaz Božjeg postojanja ili pak njegova nepostojanja. Osim što smo svjesni vlastitog postojanja (znam da postojim; moram postojati kako bih razmišljao o tome pita­ nju), mi djelujemo i u području vjerojatnosti: bez obzira što zaključili o postojanju Boga, uvijek je moguće da istinit bude suprotan zaklju­ čak. Također moguće je da su naši zaključci u ovoj knjizi pogrešni. No mi­ slimo da nisu zato što imamo dobre dokaze koji te zaključke potvrđu­ ju. Doista, mislimo da su naši zaključci bez sumnje istiniti. (Ova razina 25


NEMAM DOVOLJNO VJERE DA BIH BIO ATEIST

..................................................................................................................................................................................... sigurnosti, recimo više od 95 posto, jest najbolje što ljudska bića, koja su ograničena i sklona pogreškama, mogu dostići u većini pitanja a to je više nego dovoljno čak i za najveće životne odluke.) Ipak, potrebno je malo vjere kako bismo prevladali mogućnost da smo u krivu.

Vjera jednog ateista Da, naši zaključci iziskuju ‘vjeru’, no često se zaboravlja da je ona potrebna za svaki svjetonazor uključujući i ateizam i panteizam. U to smo se ponovno uvjerili nedavno kada smo na jednome od naših seminara upoznali ateista Barryja. On nije mogao vjerovati da je naš zajednički prijatelj Steve postao kršćanin. „Ne shvaćam Stevea”, rekao je. „Tvrdi da je intelektualac, ali ne zna odgovoriti na sve prigovore koje mu upućujem u vezi kršćanstva. Kaže da još nema sve odgovore jer se tek obratio i još uvijek uči.” Ja (Frank) sam mu na to kazao: „Barry, gotovo je nemoguće o nekoj temi znati sve, osobito kada je ta tema beskonačni Bog. U tome slučaju jednostavno dođeš do točke kada shvatiš da imaš dovoljno informa­ cija kako bi došao do zaključka bez obzira na činjenicu da na neka pitanja još nisi dobio odgovor.” Barry se složio, iako još uvijek nije shvaćao da radi upravo ono za što prekorava Stevea. Barry naime smatra da je njegov svjetonazor, ate­ izam, ispravan, iako ne posjeduje iscrpne dokaze koji bi to potvrdili. Je li siguran da Bog ne postoji? Je li ispitao svaki argument i dokaz o postojanju Boga? Posjeduje li iscrpne informacije o pitanju Boga? Može li odgovoriti na svaki prigovor upućen ateizmu? Naravno da ne može. To bi, dapače, bilo nemoguće. Budući da Barry, upravo kao i Steve, djeluje u području vjerojatnosti te ni u što ne može biti potpuno siguran, on mora imati određenu količinu vjere kako bi vjerovao da Bog ne postoji. Iako je tvrdio da je agnostik, Carl Sagan je svojom izjavom da je „sve­ mir sve što postoji, što je ikada postojalo i što će ikada postojati” po­ tvrdio svoju vjeru u ateistički materijalizam.1 Kako je u to mogao biti siguran? Nije. Kako bi mogao, ta bio je ograničeno ljudsko biće s ogra­ ničenim znanjem. Sagan je djelovao u području vjerojatnosti upravo 26


Uvod

.....................................................................................................................................................................................

kao što u njemu djeluju kršćani kada kažu da Bog postoji. Postavlja se pitanje tko ima više dokaza za svoj zaključak? Koji je zaključak razu­ mniji? Ateist mora imati mnogo više vjere nego kršćanin, a u to ćemo se uvjeriti kada pogledamo dokaze. Možda ste sada pomislili: „Pa što Geisler i Turek misle kad kažu da ateist mora imati mnogo više vjere nego kršćanin?!” Mislimo sljedeće: što imate manje dokaza za svoje stajalište, to morate imati više vjere kako biste u njega mogli vjerovati (i obratno). Vjera ‘krpa’ rupu u zna­ nju. A ispostavlja se da ateisti imaju veće rupe u znanju jer imaju da­ leko manje dokaza za svoja uvjerenja nego što kršćani imaju za svo­ ja. Drugim riječima, empirijski, forenzički i filozofski dokazi snažno podupiru zaključke koji su u skladu s kršćanstvom, a nisu u skladu s ateizmom. Evo nekoliko primjera tih dokazâ (iznijet ćemo ih u poglav­ ljima koja slijede): 1. Znanstveni dokazi nepobitno potvrđuju da je svemir nastao ni iz čega. Ili je netko stvorio nešto ni iz čega (kršćansko stajalište) ili nitko nije stvorio nešto ni iz čega (ateističko stajalište). Koje je od ta dva stajališta razumnije? Ono kršćansko. Koje iziskuje više vjere? Ateističko. 2. Broj informacijâ koji nalazimo u najjednostavnijem obliku života odgovara broju informacijâ koji sadrži tisuću enciklopedijâ zajedno. Kršćani vjeruju da samo inteligentno biće može stvoriti oblik života koji sadrži toliko informacijâ. Ateisti vjeruju da to mogu učiniti prirodne sile koje nemaju inteligencije. Kršćani imaju dokaze koji potvrđuju njihovu tvrdnju. Budući da ateisti nemaju nijednog dokaza, njihovo stajalište zahtijeva mnogo više vjere. 3. Drevni su spisi pretkazali dolazak čovjeka, koji je zapravo Bog, stotine godina prije nego što se to dogodilo. Taj će Bogočovjek, proricali su spisi, biti rođen u određenom gradu i poteći će iz određene loze, patit će na određeni način, umrijeti u točno određeno vrijeme i ustat će od mrtvih te iskupiti grijehe svijeta. Neposredno nakon predviđenog vremena više je svjedoka izjavilo, a kasnije su to i zabilježili, da su se ovi najavljivani događaji uistinu ispunili. Ti su svjedoci pretrpjeli progonstvo i 27


NEMAM DOVOLJNO VJERE DA BIH BIO ATEIST

..................................................................................................................................................................................... smrt, iako su se mogli spasiti poricanjem da su se ti događaji zbili. U Jeruzalemu se tisuće ljudi obratilo nakon što su vidjeli ili čuli za te događaje i to se vjerovanje brzo proširilo širom antičkoga svijeta. Antički se povjesničari i pisci te arheolozi pozivaju na ove događaje i potvrđuju ih. Nakon što su vidjeli dokaze da Bog postoji, koji se temelje na stvaranju (prva točka), kršćani vjeruju kako ti višestruki dokazi bez sumnje pokazuju da je Bog u tim događajima imao svoje prste. Ateisti moraju imati mnogo više vjere kako bi protumačili proroštva i svjedočanstva očevidaca te njihovu spremnost da trpe i umru; kako bi objasnili podrijetlo kršćanske Crkve, svjedočanstva drugih pisaca i arheoloških nalaza, koja sve ovo potkrepljuju, te druge dokaze (njima ćemo se baviti kasnije). Možda su ove tri točke u vama potaknule neka pitanja i primjedbe. To nam je bio i cilj jer smo izostavili mnogo detalja, koje ćemo iznije­ ti u nastavku. Za sada je bitno da shvatite što mislimo kada kažemo da svaki svjetonazor, uključujući ateizam, zahtijeva određeni stupanj vjere. Čak i skeptici vjeruju. Oni vjeruju da je skepticizam istinit. Agnostici vjeruju da je agnosticizam istinit. Trebamo biti svjesni da, kada je ri­ ječ o uvjerenjima, neutralni stav ne postoji. Phillip Johnson je dobro kazao: „Onaj tko tvrdi da sumnja u određeni sustav vjerovanja, on istinski vjeruje u drugi”.2 Drugim riječima, ateisti, koji su skeptični prema kršćanstvu, istinski vjeruju u ateizam. Kao što ćemo vidjeti ako ateisti iskreno prihvaćaju dokaze, potrebno im je mnogo više vje­ re da zadrže svoja, ateistička uvjerenja nego što je potrebno kršćani­ ma da zadrže svoja.

Pronalaženje gotove slike slagalice Tvrdimo da postoje snažni dokazi u korist kršćanstva... Otprilike 1996. godine putovali smo zemljom držeći seminar pod nazivom „Dvanaest točaka koje dokazuju da je kršćanstvo istinito”. Seminar smo vodili logičkim slijedom, od pitanja o istini do zaključka koji kaže da je Bi­ 28


Uvod

.....................................................................................................................................................................................

blija Riječ Božja. Ova će knjiga slijediti taj isti logički niz od dvanaest točaka: 1. Istinu o stvarnosti je moguće spoznati. 2. Suprotno od istine je laž. 3. Točno je da teistički Bog postoji. To dokazuje: a) nastanak svemira (kozmološki argument) b) dizajn svemira (teleološki argument / antropički princip) c) dizajn života (teleološki argument) d) moralni zakon (moralni argument). Ako Bog postoji, tada su čuda moguća. 4. Čuda se mogu koristiti kako bi se potvrdila Božja poruka, odnosno ta se Božja djela mogu koristiti kako bi se potvrdila Riječ Božja. 5. Novi je zavjet povijesno pouzdan. Dokaz tome su: a) rana svjedočanstva b) svjedočanstva očevidaca c) neizmišljena (autentična) svjedočanstva d) očevici koji nisu bili zavedeni. 6. Novi zavjet kaže kako je Isus tvrdio da je Bog 7. Isusova tvrdnja da je Bog čudesno je potvrđena: a) time što je On ispunio mnoga proročanstva o sebi b) njegovim bezgrešnim životom i čudesnim djelima c) time što je prorekao svoje uskrsnuće a onda to proroštvo i ispunio. 8. Dakle, Isus je Bog. 9. Sve ono što Isus (koji je Bog) uči, istinito je. 10. Isus je naučavao da je Biblija Riječ Božja. 11. Dakle, istinito je da je Biblija Riječ Božja (i sve suprotno tome je laž). Prije nego što započnemo s predstavljanjem ovoga logi­čkog slijeda ra­ zlučivanja, molimo vas da proučite sljedećih pet točaka: Prvo, mi ne tvrdimo da je ovih dvanaest točaka točno sâmo po sebi. Većina su tih točaka premise koje trebaju biti opravdane dokazima. Primjerice treća točka kaže: „Točno je da teistički Bog postoji”. Ta 29


NEMAM DOVOLJNO VJERE DA BIH BIO ATEIST

..................................................................................................................................................................................... tvrdnja nije točna samo zato što mi tako kažemo. Ona treba biti pot­ krijepljena valjanim dokazima, valjanim razlozima. Te ćemo valjane razloge iznijeti kad dođemo do toga. Drugo, zamijetite da smo započeli potpunim skepticizmom (prva toč­ ka). Odnosno započeli smo s osobom koja kaže da ne vjeruje u istinu. Moramo započeti odavde jer ako je prevladavajuće stajalište točno (ono koje tvrdi da istina ne postoji), tada ne može biti istinito da po­ stoji teistički Bog ili da postoji istinita riječ toga Boga. Međutim, ako istina postoji te se ona može spoznati, onda možemo proučavati isti­ nu o Božjem postojanju i možemo proučavati ostale točke (primjerice točku u kojoj stoji da su čuda moguća, onu u kojoj stoji da je Novi zavjet povijesno pouzdan itd.). Treće, ako je ovaj način rasuđivanja ispravan (ova knjiga će pokuša­ ti dokazati taj veliki „ako”), to nužno pobija druge religije ondje gdje one odstupaju od Biblije. (Znamo da ovo zvuči iznimno arogantno i umišljeno, no time ćemo se pozabaviti kasnije.) To ne znači da su sve ostale religije u potpunosti pogrešne ili da one u sebi ne sadrže istinu. Gotovo sve religije imaju u sebi nešto od istine. Ono što mi tvrdimo jest sljedeće: ako je Biblija istinita, onda svaka tvrdnja koja proturječi Bibliji mora biti pogrešna. Primjerice, ako Biblija jest istinita, a ona kaže da izvan svemira postoji Bog koji je taj svemir stvorio te ga po­ država (teizam), tada svaka tvrdnja koja negira teizam (npr. ateizam) jednostavno mora biti pogrešna. Također, ako Biblija jest istinita, a ona tvrdi da je Isus uskrsnuo od mrtvih, tada poricanje te činjenice, koje nalazimo u Kur’anu, mora biti pogrešno. (Usput rečeno vrijedilo bi i obratno: kad bi dokazi pokazali da je Kur’an istinit, tada bi Biblija bila lažna u svemu onome u čemu bi proturječila Kur’anu.) Četvrto, iznosimo dokaze u prilog kršćanstvu jer bismo svoje živote trebali temeljiti na istini. Sokrat je jednom rekao da život bez istra­ živanja i propitkivanja nije vrijedan življenja.3 Tako mi vjerujemo da neistražena (neprovjerena) vjera nije vrijedna vjerovanja. Nadalje, su­ protno uvriježenome mišljenju kršćani ne bi trebali „samo vjerovati”. Kršćanima je dana zapovijed da upoznaju svoju vjeru te da znaju zašto vjeruju. Zapovjeđeno im je da budu spremni dati odgovor svakomu tko od njih zatraži obrazloženje (1 Pt 3,15) te da obaraju svako mudro­ 30


Uvod

.....................................................................................................................................................................................

vanje koje se podiže protiv kršćanske vjere (2 Kor 10,4-5). Bog je razu­ man (Iz 1,18) i želi da i mi koristimo svoj razum; ako je netko kršćanin, to ne znači da treba biti glup. Štoviše, služenje razumom sastavni je dio najveće zapovijedi koju nam je prenio Isus: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svo­ jim.” (Mt 22,37)4 I na kraju... Često nas pitaju: „Ako za kršćanstvo postoji toliko dokaza, zašto onda u njega vjeruje tako malo ljudi?” Odgovaramo: Iako vjerujemo da ti dokazi, koje ćemo izložiti, poka­ zuju kako je Biblija nesumnjivo istinita, nikakva količina dokaza ne može nikoga prisiliti da vjeruje u nju. Vjerovanje zahtijeva da uz ono u što se vjeruje pristane ne samo um nego i volja. I dok mnoge nekr­ šćane uistinu muče određena intelektualna pitanja, uvjerili smo se da još veći broj njih svojom voljom odabire ne vjerovati u kršćanstvo. Drugim riječima, njima su poznati dokazi na temelju kojih bi mogli vjerovati, ali oni ne žele vjerovati. Primjer takve osobe jest gorljivi ate­ ist Friedrich Nietzsche koji je napisao: „Kad bi nam netko dokazao da taj kršćanski Bog postoji, još bismo manje mogli vjerovati u njega”5 i: „Naša se odluka protiv kršćanstva temelji na našem osobnom odabi­ ru, a ne na argumentima.”6 To što Nietzsche nije vjerovao bila je očito stvar njegove volje, a ne samo intelekta. Skeptik bi mogao okrenuti ovaj argument i reći da kršćanin vjeruje jer jednostavno želi vjerovati. I doista, mnogi kršćani vjeruju samo zato što to žele, no svoje vjerovanje ne znaju potkrijepiti dokazima. Oni jednostavno vjeruju da je Biblija istinita. A sâma želja da nešto bude točno, ne čini to točnim. Međutim mnogi ne-kršćani čine taj isti „slijepi skok u vjeri” tvrdeći da su njihova nekršćanska uvjerenja istinita jednostavno zato što oni žele da budu istinita. U poglavljima koja slijede strogo ćemo ispitati dokaze kako bismo vidjeli tko mora napraviti veći skok. Netko bi mogao upitati: „Ali zašto bi itko želio da se dokaže kako je kršćanstvo pogrešno? Zašto bi itko odbio besplatni dar opraštanja?” Dobro pitanje. Smatramo da odgovor na njega leži u ljudskoj volji, čimbeniku koji smo spomenuli maloprije. Mnogi misle da će ako pri­ hvate kršćanske istine, morati promijeniti svoje razmišljanje, prija­ 31


NEMAM DOVOLJNO VJERE DA BIH BIO ATEIST

..................................................................................................................................................................................... telje, prioritete, životni stil i/li ponašanje, a nisu se spremni odreći kontrole nad svojim životima kako bi do tih promjena moglo doći. Oni vjeruju da je život lakši i zabavniji bez tih promjenâ. Vjerojatno su svjesni da kršćanstvo, osim što nudi opraštanje, također traži da se pojedinac odrekne samoga sebe i uzme svoj križ na sebe. Kršćanstvo je besplatno, no može te stajati tvoga vlastitog života. Jedno je dokazati tvrdnju, a drugo tu tvrdnju prihvatiti. Mi možemo dokazati da je kršćanstvo istinito, ali samo ti možeš odlučiti hoćeš li ga prihvatiti ili ne. Molimo te da razmisliš o sljedećem pitanju kako bi provjerio jesi li otvoren za prihvaćanje. Kad bi ti netko mogao ra­ zumno odgovoriti na većinu najznačajnijih pitanja i primjedbi koje imaš o kršćanstvu – razumno do te mjere da ti pokaže kako je kršćan­ stvo nesumnjivo istinito – bi li tada postao kršćaninom? Razmisli o tome na trenutak. Ako je tvoj iskreni odgovor „ne”, tada je tvoje pro­ tivljenje kršćanstvu emocionalno ili voljno, a ne prije svega intelek­ tualno. Tebe nikakav dokaz neće uvjeriti; dokazi te ne sprječavaju da povjeruješ. Ono što te sprječava si ti sâm. Na koncu, samo ti sâm znaš jesi li zaista otvoren za dokaze koji potvrđuju istinitost kršćanstva. Jedna od ljepota Božjega stvorenja jest i to što ako ne želi prihvatiti kršćanstvo, ono ga ima slobodu odbiti. Ta sloboda donošenja odluka, uključujući slobodu da odbijemo istinu, čini nas moralnim bićima i svakoga od nas čini sposobnim da izabere svoju konačnu sudbinu. A to uistinu pogađa u srž, odgovara na pitanje zašto uopće postojimo i zašto nam se Bog ne otkriva na očit način kako bi to neki htjeli. Jer ako je Biblija istinita, tada je također istina da nam je Bog dao mogućnost da sâmi donesemo odluku koja će utjecati na naš život u vječnosti. Ta se odluka tiče izbora hoćemo li ga prihvatiti ili ćemo ga odbiti. A kako bi bio siguran da će naš izbor biti uistinu slobodan, smjestio nas je u okruženje koje je ispunjeno njegovim postojanjem, no u kojem nema njegove izravne prisutnosti – prisutnosti koja je tako moćna da može prevladati našu slobodu i tako poništiti našu sposobnost da ga odbijemo. Drugim riječima, Bog je osigurao dovoljno dokazâ u ovome životu – ima ih dovoljno za svakog tko je voljan vjerovati – no također je ostavio i neke nejasnoće kako one koji nisu voljni vjerovati ne bi prisiljavao da vjeruju. Bog nam tako, ne narušavajući našu slobo­ 32


Uvod

.....................................................................................................................................................................................

du, daje mogućnost izbora – možemo ga ili voljeti ili ga odbiti. Svrha je ovoga života zapravo donijeti odluku o tome slobodno i bez prisile. Jer ljubav, prema definiciji, treba biti dâna slobodno. Ona ne može uključivati prisilu. Zato je C. S. Lewis napisao: „…neodoljivo i nesporno dva su oružja koja on prema svojoj zamisli nikad ne upotreblja­ va. Nadigrati ljudsku volju (što bi njegova osjetna prisutnost sigurno mogla učiniti) bilo bi za njega beskorisno. On ne može otimati. On može samo osvajati.”* 7 Nadamo se da će te dokazi koje iznosimo u ovoj knjizi barem malo privući k Bogu. Imaj na umu da to nisu naši dokazi, nego njegovi. Mi smo ih samo sabrali u logički niz. Pritom smo često koristili stvarne priče te ilustracije kako bismo tekst knjige učinili što jasnijim a njezi­ no izlaganje što pristupačnijim.

Sažetak i zaključak Kao što smo vidjeli mnoge se religijske tvrdnje o istini mogu istražiti te se može utvrditi njihova vjerodostojnost. Budući da se svi zaključ­ ci o takvim tvrdnjama temelje na vjerojatnosti (odnosno u njih ne možemo biti sigurni u potpunosti), sve te tvrdnje uključujući one ate­ ističke zahtijevaju određenu količinu vjere. Dok budemo razmišljali o dokazima, koje ćemo iznijeti u poglavljima koja slijede, vidjet ćemo da su zaključci poput „Bog postoji” i „Biblija je istinita” bez ikakve sumnje pouzdani. Zato je pojedincu potrebno mnogo više vjere da bi bio ne-kršćanin nego što mu treba da bi bio kršćanin. Međutim također smo potvrdili da dokazi sâmi po sebi ne mogu niko­ ga uvjeriti da postane kršćaninom. Ateisti i ne-kršćani mogu kršćan­ stvo odbaciti ne zato što dokazi za njega nisu primjereni nego zato što ga ne žele prihvatiti. Neki će ljudi prije potisnuti istinu nego po njoj živjeti. Zapravo mi ljudi smo nažalost skloni prilagođavati istinu svojim željama umjesto da prilagođavamo svoje želje istini. No ne postoji li treća alternativa? Što je s ostalim agnosticima poput profesora s početka ovoga poglavlja? On je rekao da ne zna postoji li Bog. Čovjek bi pomislio da takva osoba ima otvoren um. Možda ima, *

Prijevod Ivana Šeše (Pismo starijeg đavla mlađem, Verbum, Split 1999., str. 41)

33


NEMAM DOVOLJNO VJERE DA BIH BIO ATEIST

..................................................................................................................................................................................... no postoji velika razlika između otvorena uma i uma koji je prazan. Smatramo da se agnosticizam, s obzirom na dokaze, temelji na odluci da naš um bude prazan. Nije li razlog zbog kojeg bismo trebali biti otvorena uma taj da možemo prepoznati istinu kad se s njom susret­ nemo? Jest. Dakle što nam je činiti kad postoji dovoljno dokaza koji nas upućuju na istinu? Primjerice, što bismo trebali učiniti nakon što smo se susreli s nesumnjivim dokazom da je George Washington bio prvi predsjednik SAD-a? Bismo li trebali ostati „otvorena uma”, odno­ sno nastaviti se pitati tko je bio prvi predsjednik? Ne, to bi upućivalo na činjenicu da smo zapravo prazna uma. Neka su pitanja riješena. Kao što ćemo vidjeti postoji dovoljno dokaza o kršćanstvu da bismo mogli donijeti zaključke koje možemo s razlogom smatrati valjanima. Mortimer Adler je primijetio da naši sudovi o Bogu utječu na svako područje naših životâ. To je ključ za pronalaženje jedinstva i različi­ tosti te konačne svrhe života. To je uistinu najvažnije pitanje na koje treba odgovoriti svako ljudsko biće. Srećom ako je naše rasuđivanje ispravno, na kraju toga našeg putovanja pronaći ćemo gotovu sliku slagalice koju nazivamo život. Pa, napravimo prvi korak na tome pu­ tovanju. Ono počinje pitanjem o istini.

34


Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist  

Mnogi pojedinci smatraju da nije razumno vjerovati u Boga. Autori ove knjige dokazuju da postoji daleko više razloga da netko bude vjernik...

Advertisement