Page 1

ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Center for women’s and peace education Kotor, Montenegro www.animakotor.org

ŽENE ODGOVORNOST SOLIDARNOST I mi imamo što da kažemo!


ŽENE, ODGOVORNOST, SOLIDARNOST I mi imamo što da kažemo! WOMEN, RESPONSIBILITY, SOLIDARITY We Have Something to Say, too! ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------Izdaje: ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Priredila: Ljubomirka - Ljupka Kovačević Prevod: Leonida Plamenac Lektura: Ružica Danilović Dizajn i priprema za štampu: Expeditio, Kotor Štampa: Biro Konto - Igalo Tiraž: 300 Finansira : KVINNA TILL KVINNA, SWEDEN Kotor, jun 2009. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------Zahvaljujemo se Kvinna till Kvinna Sweden koja je omogućila štampanje ove publikacije.


ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Center for women’s and peace education Kotor, Montenegro www.animakotor.org

WOMEN RESPONSIBILITY SOLIDARITY

I mi imamo što da kažemo!

imamo što kažemo! We HaveI mi Something to da Say, too!


SADRŽAJ Uvod Introduction Zajedničko reagovanje CEDAW i 8. mart Women`s NGOs common reaction regarding CEDAW report and March 8th Apel za 8. mart Appeal regarding March 8th Pozivnica za Konferenciju Conference invitation Transkript konferencije Zapisnik sa konferencije, Biljana Zeković Zaključci sa konferencije Conclusions from conference Izvještaj sa lokalnih akcija Report regarding local actions Obavještenje za medije nakon akcije Announcement for media, after performing the local actions Saopštenje 24.05. 2009. Announcement regarding May 24th, 2009. Izjave nakon performansa

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

We Have Something to Say, too!

5 10 17 19 23 42 49 55 59 61 63


UVOD

INTRODUCTION

Projekat “ŽENE, ODGOVORNOST, SOLIDARNOST – I mi imamo što da kažemo!”, realizovan je od marta do juna 2009. godine u Crnoj Gori.

Project – Conference “Women, Solidarity, Responsibility – We Have Something to Say, too!” was carried out from March to June 2009.

Period u kojem je realizovan Projekat obilježile su dvije važne činjenice:

This period was very significant for Montenegro, due to two events:

1. parlamentarni izbori, koji su se dogodili 29.03.2009, što znači da se Projekat realizovao baš u toku izbornog perioda; 2. izvršna vlast je počela da ukazuje na efekte globalne ekonomske krize za Crnu Goru iako je do januara 2009. negirala bilo kakav uticaj krize na ekonomske tokove u zemlji.

1. parliamentary elections were held on March 29th, 2009, so the Project was realized in important political moment, 2. the authorities started to point out at the effects of global economic crisis to Montenegro, although they denied any impact on economic situation in the country until January 2009.

Situacija žena u Crnoj Gori je izuzetno teška. Po svim parametrima ostvarenosti ženskih prava, Crna Gora se nalazi pri dnu ljestvice. Na snazi je tradicionalni patrijarhat, i u ovoj oblasti ljudskih prava sve preporuke ostaju „mrtvo slovo na papiru”, a žene su diskriminisane po svim osnovama. Naročito su u teškoj situaciji žene koje trpe višestruku diskriminaciju. One su na margini i potpuno su nevidljive. Mali broj ženskih nevladinih organizacija nastoji da ove probleme učini vidljivim ali, nažalost, njihov uticaj i prostor djelovanja je sužen jakom marginalizacijom i diskvalifikacijom od strane vladajućih elita i medija koji su, dominantno, u službi vladajuće partije.



Situation of Montenegrin women is extremely difficult. According to all parameters for achieving the women`s rights, Montenegro is near the bottom of the list. In our society is valid traditional patriarchate and all the recommendations in this area of human rights remain „dead letters“, while women are being discriminated on all the basis. Women who suffer from multiple – based discrimination are in especially difficult situation. They are on margine and completely invisible. Low number of women`s NGOs try to make this problems visible. Unfortunately, their influence and action space are narrowed by strong marginalization and disqualification from ruling elites and media, which are dominantly serving the ruling party.

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


Crna Gora je jedina zemlja u regionu čija se vlast (punih dvadeset godina) nije promijenila u tranzicionom periodu. U suštini je to bila konstantna dominacija jedne partije (bez obzira na njenu demokratsku formu), partije koja koči suočavanje sa prošlošću, podržava korupciju na svim nivoima, ne uvažava ljudska prava, pa ni prava žena.

Montenegro is the only country in region, which authorities haven`t been changed (for twenty years) in transitional period. It has been ,basicly, constant domination of one party (regardless its democratic form), which stops facing the past, supports the corruption on all the levels, doesn`t respect human rights, or women rights.

Crna Gora je u maju 2006. godine postala nezavisna država, a 2007. je usvojen Ustav CG i Zakon o rodnoj ravnopravnosti. Dokument Plan akcije za postizanje rodne ravnopravnosti usvojen je 2008. godine. Bez obzira na usvojena dokumenta, situacija žena u Crnoj Gori se nije promijenila. Nema dovoljno žena u Parlamentu i Vladi, nema ih na mjestima odlučivanja, a u Crnoj Gori još uvijek nema ni Zakona o kvotama, niti se o ovoj temi diskutovalo u izbornom periodu. Vlada čak nije ni ispunila ratifikovani ugovor, i nije smatrala važnim da napiše Izvještaj za Komitet CEDAW (CEDAW je skraćenica za Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama). Napor ženskih organizacija koje su napisale Alternativni izvještaj za CEDAW je ostao bez potrebnog odjeka u javnosti, bez odgovora vlasti, riječju, bez značaja.*

Montenegro became an independent state in May 2006, and Constitution Gender Equality Law were adopted in 2007. Document - Plan of Action for Achieving Gender Equality was adopted in 2008. Situation of Montenegrin women hasn’t been changed, regardless the adopted documents. There are not enough women in Parliament and Government, on decision making positions, Law regarding quotes does not exist and this topic was not discussed about in electoral period. Government hasn’t even respected the ratified contract, and did not consider important to write the Report for CEDAW Committee. (CEDAW is abbreviation for Convention Regarding Elimination of All Types of Discrimination Against Women). Effort of women`s organizations who wrote Alternative Report for CEDAW remained without necessary echo in the public, authorities response, in a word, without significance.

U ranijim izborima u Crnoj Gori političari se nisu niti obraćali ženama niti uzimali u obzir njihova prava, a na listama, s izuzetkom par malih partija, nije bilo ni po 20% žena. Posljednji, tek završeni, izbori u Crnoj Gori, uprkos svim preporukama, pokazali su još veći stepen diskriminacije jer se na izbornim listama (i na nižim pozicijama) našao manji broj žena nego u prethodnim. Tokom izbornog perioda neke nevladine organizacije u Crnoj Gori su činile napore da na izbornim listama bude više žena. Međutim, uprkos (potpisanim) dogovorima, sve je ostalo na nivou obećanja. Dogovori i potpisi, još jedanput, nisu ispoštovani! U Crnoj Gori nije bilo inicijativa da se formira ženska politička partija ili savez. Pojedini glasovi su ostajali usamljeni, a žene i

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

During previous elections, politicians in Montenegro neither addressed to women nor considered their rights, and on the electoral lists, with exception of few small parties, wasn`t even 20 % of women. Last elections, which has just been finished, in spite of all the recommendations, showed higher discrimination degree, because on electoral lists (and in lower positions) were less women than on the previous ones. During electoral period, some NGOs in Montenegro made efforts to have more women on the electoral lists. However, in spite of signed agreements, everything remained on the level of promises. Agreements and signatures haven`t been respected once again! There were no initiatives to form women`s political party or

We Have Something to Say, too!




organizacije koje su imale takve ideje i inicijative su proglašavane „ekstremnim“ i „problematičnim„. Ignorisanje žena i njihovih inicijativa i zahtjeva potkrepljujem najsvježijim primjerom – žene (iz nekoliko preduzeća) na sjeveru CG danima štrajkuju i niko im se zvanično ne obraća. Zanimljivo je npr. da nije bio niti jedan snimak na crnogorskim TV stanicama, a novine pišu o štrajku žena kao da se radi o muškarcima... Ili, još jedan aktuelni primjer kršenja ljudskih prava! U Crnoj Gori je usvojen Zakon o psima pomagačima za slijepe osobe, ali se, i pored toga, zabranjuje ulazak psa u zgradu Opštine Podgorica, a time, praktično, i osobi (u ovom konkretnom slučaju - ženi) kojoj je pas-vodič potreban. Kada govorimo o iznevjerenim očekivanjima žena, pomenimo i primjer da je na spisku vladajuće partije na lokalnim izborima u Kotoru bilo prvi put značajnih 30% žena, no nakon izbora u odborničkim klupama u Skupštini opštine našlo se samo 16% žena. Ili, primjer iz Parlameta CG, gdje je predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost tvrdila da su žene ravnopravnije od muškaraca i, uprkos kampanje ženskih organizacija da bude smijenjena, njena partija (DPS) je u dosledno podržavla. Situacija u CG je za žene izuzetno nepovoljna. Siromaštvo je veoma prisutno i naročito je teška situacija za veliki broj žena koje su višestruko diskriminisane. Projektom “Žene, odgovornost, solidarnost – I mi imamo što da kažemo!”, koji je realizovan od marta do juna 2009. godine željele smo da na jednom mjestu okupimo veći broj marginalizovanih žena. Pri tom smo pošle od činjenice da su marginalizovane žene: žene iz aktivnih ženskih nevladinih organizacija, Romkinje, žene koje štrajkuju, žene sa invaliditetom, žene sa sela, samohrane majke, žene izbjeglice i raseljena lica, nezavisne intelektualke i novinarke. Vjerovale smo da je Dan žena, 8. mart, u godini kada se obilježava 30 godina CEDAW, dobar datum da se skrene pažnja na prava žena u Crnoj Gori, na nedostatak političke volje partijskih elita 

alliance in Montenegro. Individual voices remained alone, and women and organizations which had such ideas and initiatives were proclaimed to be „extreme“ and „problematic“ ones. Ignoring of women and ther initiatives can be supported by the latest example – women from several companies) in north of Montenegro have been striking for days and nobody adressed to them officialy. It is interesting, e.g., that there wasn`t any shot on Montenegrin TV stations regarding women`s strike, and newspapers wrote as if it was about men... Or another actual example when it comes to violation of human rights! Law regarding dogs assistants to the blind persons is adopted in Montenegro, in spite of that, dog was not allowed to enter into Municipality building in Podgorica, and by that, practically, person (in this case – woman), who needed a guide dog was not allowed to enter. When we are talking about betraied expectations of women, we must mention the example that on ruling party list, on local elections in Kotor, were for the first time significant 30 % of women, but after elections in board benches of Parliament were sitting only 16% of them. Or example from Montenegrin Parliament, where President of Board for Gender Equality claimed that women are more equal than men, and, in spite of women`s NGOs` campaign in order to dismiss that women from her position, her party (DPS) supported her consistently. Situation is very unfavourable for Montenegrin women. Poverty is very present in our society, and situation is particularly difficult to high mumber of women who are being discriminated on multiple basis. We wanted to gather high number of marginalized women at one place, by organizing the project „ Women, Responsibility, Solidarity – We Have Something to Say, too!“, which has been realized from March to June 2009. On that ocassion, we considered the fact that marginalized women are: from active women`s NGOs, Roma women, participants in strike, disabled women, from rural areas, single mothers, refugees and displaced persons, independent intellectuals and journalists.

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


da se bave diskruiminacijom žena, na to da žene imaju pravo na političke zahtjeve i da je neophodno da bude više žena ne samo na izbornim listama, već u Parlamentu, Vladi i na svim mjestima odlučivanja. Konkretni ciljevi Projekta bili su: • afirmacija CEDAW (30. godina od usvajanja) • vraćanje značaja 8. martu, Danu žena, kao političkom prazniku • jačanje ženskog pokreta u CG povezivanjem žena iz različitih oblasti (sektora) • usmjeravanje pažnje na probleme višestruko diskriminisanih žena u CG kako bi ih učinili vidljivim (javnim) • pritisak na političke subjekte i medije da uzmu u obzir pravo na političko djelovanje žena • osnažiti (osvijestiti) višestruko diskriminisane žene • ukazati na važnost poštovanja međunarodnih dokumenata i nacionalnih zakona koji zastupaju prava žena. Vjerovale smo da ćemo pomenute ciljeve ostvariti kroz Projekat i to putem: 1. Konferencije „Žene, odgovornost, solidarnost – i mi imamo što da kažemo” koja je okupila 100 žena, a koja je održana 6. - 8. marta 2009. godine u hotelu „Onogošt” u Nikšiću. 2. Lokalnih akcija u odabranim gradovima (Pljevlja, Bijelo Polje, Nikšić, Podgorica, Ulcinj, Herceg Novi, Kotor). 3. Hepeningom 24. maja 2009. godine - Međunarodni dan ženskih akcija za mir, kao evaluacionim sastankom sa ženama koje su učestvovale u navedenim aktivnostima i ženama iz programa Ženskih studija. Ova brošura je rezultat pomenutih aktivnosti, sa ciljem da ostane sačuvano ono što se dešavalo tokom Projekta, posebno zbog činjenice da je u Projekat uložen veliki napor žena; da je Projektom pokrenuta značajna pozitivna energija žena; da su se zahvaljujući Projektu žene povezale i zbližile; da su definisane

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

We believed that Women`s Day, March 8th, in a year when we are celebrating 30 years from adopting CEDAW Convention, was a proper date to draw the attention to women`s rights in Montenegro, lack of political will of party elites to deal with dicrimination of women, that women have right to make political requests and is necessary to have more women not only on the electoral lists, but in Parliament, Government and on all the decision making positions. Concrete aims of Project were: • CEDAW affirmation (30 years from adoption) • to return significance to March 8th, Women`s Day, as a political holiday • strengthening of the women`s movement in Montenegro, by connecting women from different areas (sectors) • to direct the attention to problems of women in Montenegro who are discriminated on multiple bases, in order to make them more visible (public) • to press the political subjects and media to consider women`s right to act politicaly • to empower (make aware) women who suffer multiple – based discrimination • to point out the importance of respecting international documents and national laws which represent women`s rights. We believed that the above mentioned aims could be realized through the Project, by following activities: 1. Three – day Conference from March 6th – March 8th, called “Women, Responsibility, Solidarity – We Have Something to Say, Too!” in a hotel „Onogošt „ in Nikšić, with approximately 100 marginalized women : from NGOs, Roma women, disabled, from rural areas, single mothers, refugees, participants in strike, independent intellectuals, journalists 2. After Conference, local actions in 7 selected towns, Pljevlja, Bijelo Polje, Nikšić, Podgorica, Ulcinj, Herceg Novi and Kotor 3. Happening on May 24th, - International Day of Women`s

We Have Something to Say, too!




neke nove ideje za buduće ženske akcije.

Actions for Peace as evaluation meeting with organizers of local actions and students of Women`s Studies.

Političke elite u CG ostale su nijeme za sve naše aktivnosti i napore, a mediji distancirani. Posljedica toga je činjenica da u Parlamentu ima isti broj žena kao u prethodnom sazivu (11%) i u Vladi takođe (1 žena-4,25% ). Na osnovu našeg iskustva možemo tvrditi da je dominantna politička volja u Crnoj Gori da se prava žena drže na najnižoj ljestvici u Evropi, a žene u potčinjenosti. Dakle, imamo još puno posla do ostvarenja naše vizije društva koje poštuje različitosti, ravnopravnost i nenasilje. Sve aktivnosti je podržala i finansirala Kvinna till Kvinna. Ljubomirka – Ljupka Kovačević Maj, 2009.

This brochure is the result of above mentioned activities, with the aim to save all what occured during Project, especially due to the fact that women invested great effort in this Project, it initiated significant positive energy of women, they were connected to each other and became closer, some new ideas for future women`s actions were defined. Political elites in Montenegro remained mute to all our activities and efforts, and media put the distance. Consequence is that in Parliament still has the same number of women as in previous census (11%), as well as Government (1 women-4,25% ). Based on our experience, we can claim that political will is dominant in Montenegro, women`s rights are being held on the lowest level in Europe, and women are being subordinated. Therefore, there is still a lot to do in order to achieve our vision of society which respects differences, equality and non – violence. All activities were supported and financed by Kvinna till Kvinna. Ljubomirka – Ljupka Kovačević May, 2009



ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


ZAJEDNICKO REAGOVANJE ŽNVO POVODOM CEDAW IZVJEŠTAJA I 8.MARTA

WOMEN`S NGOs COMMON REACTION REGARDING CEDAW REPORT AND MARCH,8th

Ženske nevladine organizacije najavljuju nastavak ženskog političkog djelovanja i crnogorsku javnost obavještavaju u

Women`s NGOs announce the continuing of women`s political action and inform the Montenegrin public about

ZAJEDNIČKOM REAGOVANJU

COMMON REACTION

da je država Crna Gora u oktobru 2006. godine ratifikovala CEDAW (Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama). Ratifikovanjem ove Konvencije Crna Gora se obavezala da najkasnije u periodu od jedne godine preda inicijali izvještaj odgovarajućem UN Odboru o implementaciji CEDAW.

Montenegro ratified CEDAW (Convention Regarding Elimination of All the Types of Discrimination Against Women) in October 2006. When this Convention was ratified, Montenegro was obligated to submit the initial report regarding implementation of CEDAW to corresponding UN Board in a period of one year, at the latest.

CEDAW Konvencija je jedna od sedam konvencija Ujedinjenih Nacija iz oblasti zaštite i zastupanja ljudskih prava. CEDAW uključuje obavezu država članica da redovno izvještavaju UN Odbor za uklanjanje diskriminacije žena o njenoj primjeni na nacionalnom nivou. Više od dvije godine od potpisivanja, crnogorske državne institucije nisu pripremile inicijalni izvještaj.

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

CEDAW is one of seven UN conventions in the area of human`s rights protection and advocacy. CEDAW includes obligations of member states to report regularly regarding its implementation on national level. More than two years after signing, Montenegrin state institutions haven`t prepared initial report yet.

We Have Something to Say, too!

10


Podsjećamo crnogorsku javnost da Ustav Crne Gore garantuje poštovanje prihvaćenih međunarodnih ugovora i opšte prihvaćenih pravila međunarodnog prava. Takođe i Zakon o rodnoj ravnopravnosti (Sl.list br. 46/ 07) propisuje obavezu Ministarstvu za ljudska prava i manjine da prati primjenu međunarodnih dokumenata i konvencija, kao i usvojenih međunarodnih standarda iz oblasti rodne ravnopravnosti, te da priprema izvještaje o ispunjavanju međunarodnih obaveza od strane Crne Gore u oblasti rodne ravnopravnosti (Čl. 22, tačke 2 i 6). Osim propisane obaveze da države podnose svoj izvještaj i ženske nevladine organizacije imaju mogućnost da UN Odboru za uklanjanje diskriminacije žena pošalju svoj pisani izvještaj i to u dva slučaja: kada ženski civilni sektor ima uvid u državni izvještaj i tada UN Odboru šalje Izvještaj u sjenci ili kada ženski civilni sektor nema uvida u državni izvještaj i tada šalje alternativni izvještaj, a sve u cilju da se prikaže realna slika stanja ženskih ljudskih prava. Pošto su ženske nevladine organizacije posvećenje poštovanju i unapređenju ljudskih prava i rade na tome da se Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama u potpunosti primjenjuje i u državi Crnoj Gori, napisale su, u nedostatku državnog, Alternativni izvještaj, kako bi od UN Odbora Crna Gora dobila preporuke, čijom primjenom bi bili ubrzani procesi koji obezbjeđuju rodnu ravnopravnost na svim društvenim nivoima. Osam ženskih nevladinih organizacija je, uz koordinaciju NVO ANIMA i finansijsku podršku Fondacije Instituta za otvoreno društvo, tokom 2007. i 2008. godine napisalo alternativni izvještaj, očekujući svo vrijeme da će državne institucije preuzeti i poštovati svoju obavezu i napisati zvanični Izvještaj do druge polovine 2008. godine. Uvidom u plan aktivnosti UN CEDAW Odbora za uklanjanje diskriminacije žena i komunikacijom sa nekim njegovim 11

We remind Montenegrin public that Constitution guarantees respecting of accepted international contracts and generally accepted rules of international law. According to the Law regarding Gender Equality (Gazzette no. 46/ 07), Ministry for Human Rights and Minorities is obligated to monitor implementation of international documents and conventions, as well as adopted international standards in the gender equality area, to prepare reports about fulfilling international obligations in that area. (Art. 22, items 2 and 6). Beside the obligation that states submit their report, women`s NGOs have possibility to send their written report to CEDAW UN Board in two cases: when women`s civilian sector has overview in state report and then sends Shadow Report or when it doesn`t have an overview in state report and then sends Alternative Report, in order to present the real image of women`s human rights. Since women`s NGOs are dedicated to respect and improvement of human rights and complete implementation of CEDAW in Montenegro, too, they wrote, due to lack of the state one, Alternative Report, in order that Montenegro receives recommendations from UN Board. Their implementation will speed up the processes which provide gender equality on all the social levels. Eight women`s NGOs, coordinated by NGO ANIMA and financially supported by Open Society Institute, wrote the Alternative Report during 2007 and 2008, expecting during all that time that state institutions will take over and respect their obligation and write the official Report until the second half of 2008. We received information , by having reviewed UN Board plan of activities and communicate to some of its members who were in charge for Balkans, that Montenegro hasn`t been planned for representing the state report even on the regular session which is to be held in spring 2009. Women`s NGOs representatives

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


članovima, zaduženim za region Balkana, došli smo do informacije da Crna Gora nije planirana za predstavljanje državnog izvještaja ni na redovnoj sjednici UN Odbora koja se održava na proljeće 2009. godine. Predstavnice ženskih nevladinih organizacija izražavaju svoje nezadovoljstvo zbog neispunjavanja obaveza odgovornih državnih institucija prema Ujedinjenim Nacijama, ali prije svega prema svojim građankama. Takođe izražavamo svoje nezadovoljsvo što nas odgovorne državne institucije ignorišu, tako da nismo u mogućnosti, kao polovina crnogorskog građanstva, da saznamo da li država ima namjeru i kada da ispoštuje svoje preuzete međunarodne obaveze. Na početku 2009. godine, i to uoči 8. marta Međunarodnog dana borbe za ženska ljudska prava, u godini u kojoj cijeli svijet slavi 30 godina od usvajanje Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama (CEDAW), mi predstavnice ženskih nevladinih organizacija zaključujemo, sa visokim stepenom zabrinutosti, da u Crnoj Gori:

express their dissatisfaction due to the fact that responsible state institutions haven`t fulfilled their obligations towards UN, and first of all, towards their female citizens. We also express our dissatisfaction due to the fact that state institutions ignore us, therefore, we are not in possibility, as a half of Montenegrin citizens, to find out if the state has intention to respect its taken international obligations and when. At the beggining of 2009, before March 8th, International day of fight for womens human rights, in year in which whole world celebrates 30 years from adopting the Convention regarding elimination of all the types of discrimination against women (CEDAW), we, representatives of women`s NGOs conclude, with high degree of concern, that in Montenegro: - Government does not respect signed international conventions, directives and recommendations, therefore does not fulfill taken obligations, related to elimination of all the types of discrimination against women on all levels

- Vlada ne poštuje potpisane međunarodne konvencije, direktive i preporuke, a s tim u vezi i ne izvršava preuzete obaveze koje se odnose na uklanjanje svih oblika diskriminacije žena na svim nivoima

- Ministry for Minority and Human Rights violates the Law regarding Gender Equality, by not fulfilling its obligation to submit official Report to UN CEDAW Board

- Ministarstvo za manjinska i ljudska prava krši Zakon o rodnoj ravnopravnosti ne izvršavajući svoju obavezu da UN CEDAW Odboru podnese zvanični Izvještaj

- lack of political will to implement gender aspect in all the fields of state management, starting from legislative body through executive and judicial institutions

- ne postoji politička volja da se rodni aspekt implementira i to na svim poljima državnog rukovođenja, počev od zakonodavnog organa pa preko izvršnih i sudskih institucija

- there is not enough will and knowledge that institutional mechanisms for gender equality initiate activities on achieving gender equalities in all the social areas.

- ne postoji dovoljno volje i znanja da Institucionalni mehanizmi za rodnu ravnopravnost iniciraju aktivnosti na postizanju rodne ravnopravnosti u svim društvenim oblastima

- politicians (both male and female) in state Parliament don`t do anything to dismiss President of Parliament`s Gender Equality Board, Ms. Beba Džakovic from her position, because she works on harm of all female citizens in Montenegro and that Board is not functioning in accordance with taken obligations and proclaimed politics.

- političari/ke u državnom Parlamentu ne čine ništa da predsjednica skupštinskog Odbora za ravnopravnost polova

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

We Have Something to Say, too!

12


gđa Beba Džaković bude smijenjena sa te funkcije jer radi na štetu svih građanki u Crnog Gori i jer taj Odbor ne funkcioniše u skladu sa preuzetim obavezama i proklamovanom politikom - institucije države ne poštuju odredbe usvojenog Zakona o rodnoj ravnopravnosti

- state institutions don`t respect provisions of adopted Law regarding Gender Equality - state institutions don`t implement adopted National Action Plan for achieving gender equality

- institucije države ne primjenjuju usvojeni Nacionalni akcioni plan za postizanje rodne jednakosti

- According to international analysis, evaluation of women`s human rights is on the lower level of realized rights in respect to surrounding countries

- po međunarodnim analizama procjena ženskih ljudskih prava se nalazi na donjoj ljestvici ostvarenih prava u odnosu na zemlje u okruženju

- Lack of gender sensitive state statistics, and existing data point out high degree of discrimination against women in almost all the areas

- ne postoji rodno senzitivna državna statistika, a podaci koji postoje ukazuju na visok stepen diskriminacije žena u skoro svim oblastima

- state institutions are not working on introduction of citizens regarding their rights and taken obligations to lead anti – discrimination policy

- institucije države ne rade na upoznavanju svojih građana i građanki sa njihovim pravima i preuzetim obavezama vođenja antidiskriminatornih politika

- state institutions do little or almost nothing to provide loans to women, in order to facilitate their employment

- institucije države čine malo ili gotovo ništa da se ženama obezbijede krediti kako bi se lakše zaposlile - institucije države ne sprovode politiku suzbijanja mobinga i kažnjavanja počinilaca pomenutih radnji - odgovorni na pozicijama u državnim institucijama ne žele

13

- state institutions don`t implement politics of keeping down the mobing and punish the persons who committed the mentioned actions - persons in charge in state institutions don`t want to cooperate with representatives of women`s civilian sector, although Gender Equality Law (according to Article 22 of this Law, Ministry for Minorities and Human Rights is obligated to

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


sarađivati sa predstavnicama ženskog civilnog sektora iako su usvojeni Zakon o rodnoj ravnopravnosti po kojem se u članu 22 Ministarstvo za ljudska i manjinska prava obavezuje da ostvaruje saradnju sa ženskim nevladinim organizacijama i Nacionalni akcioni plan za postizanje rodne ravnopravnosti - d  a su predstavnicima vlasti, a i ostalim političkim partijama, žene interesantne samo kada se bliže izbori ili kada ih treba mapirati kao one koje će prelomiti u korist pridruživanja NATO-u

achieve cooperation with women`s NGOs) and National Action Plan for Achieving Gender Equality were adopted. - representatives of ruling party, as well as other political parties, find women interesting only when elections are close or when they should be mapped as the ones who will prevail on behalf of joining the NATO. As representatives of women`s NGOs, as well as Montenegrin female citizens, which are making half of Montenegrin inhabitants

Kao predstavnice ženskih nevladinih organizacija, a samim tim i građanki Crne Gore koje čine polovinu crnogorskog stanovništva

WE REQUIRE

ZAHTIJEVAMO

- from all the state institutions to do their job in accordance with the Constitution, adopted laws and obligations taken by signing the international conventions

- od svih državnih institucija da rade svoj posao u skladu sa Ustavom, usvojenim zakonima i preuzetim obavezama potpisivanjem međunarodnih konvencija - od svih političkih subjekata da se jasno izjasne, u susret predstojećim izborima i formiranju nove vlasti, hoće li u narednom periodu voditi rodno senzitivne politike, naročito u oblastima rada, obrazovanja, zdravstva, kao i u oblastima imenovanja žena na mjestima odlučivanja

- from all the political subjects to express themselves clearly, before the upcoming elections and forming of new authorities, will they lead gender sensitive politics in the future period, especially in areas of: work, education, health, as well as appointing the women on decision making positions. Due to all the above mentioned and our justified dissatisfaction with work of state institutions on all the levels,

Zbog svega gore navedenog i našeg opravdanog nezadovoljstva radom državnih institucija na svim nivoima,

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

We Have Something to Say, too!

14


NAJAVLJUJEMO

WE ANNOUNCE

- nastavak našeg ženskog političkog djelovanja u kojem ćemo instistirati da sve institucije države svoje Ustavom, zakonima i međunarodnim konvencijama preuzete obaveze ispune

- continuation of our women`s political action in which we will insist that all the state institutions fulfill their obligations taken by Constitution, law and international conventions

- žensku medijsku predizbornu kampanju kako bi se od strane političkih činilaca uvažili naši stavovi i zahtjevi, a ne samo naši birački glasovi

- women`s media pre –electoral campaign in order to achieve that political factors respect our opinions and requests, not only our votes

- da ćemo naš napisani Alternativni izvještaj predati UN CEDAW Odboru za ukidanje diskriminacije žena, ukoliko institucije države u dogledno vrijeme ne predaju zvanični Izvještaj

- that we will submit our written Alternative Report to UN CEDAW Board, unless state institutions don`t submit Official Report in due time

- da ćemo cijelu crnogorsku i međunarodnu javnost upoznati sa našim zahtjevima i odnosom države Crne Gore prema pitanjima rodne ravnopravnosti.

- that we will introduce whole Montenegrin and international public to our requests and relation of Montenegrin state in respect to the gender equality matter.

Pozivamo sve one institucije, organizacije i pojedince/ke koji/e podržavaju naše stavove i borbu za unapređenje ženskih ljudskih prava da nas podrže potpisivanjem ovog zajedničkog saopštenja koje su inicirale ženske nevladine organizacije:

We invite all institutions, organizations and individuals which/who share our opinions and fight to improve women`s human rights to support us by signing this common announcement initiated by women`s NGOs:

ANIMA - Centar za žensko i mirovno obrazovanje, Kotor ’’Bona Fide’’, Pljevlja Crnogorski ženski lobi, Podgorica ’’Dom nade’’, Podgorica Forum žena Crne Gore Liga žena glasača u Crnoj Gori, Nikšić NOVA Centar za feminističku kulturu, Podgorica Sigurna ženska kuća, Podgorica SOS Telefon Bar SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić SOS Rožaje ’’Stella’’, Cetinje

15

ANIMA – Center for Women`s and Peace Education, Kotor ’’Bona Fide’’, Pljevlja Montenegrin Women`s Lobby, Podgorica Home of Hope’’, Podgorica Montenegrin Women`s Forum Women Voters` League in Montenegro, Nikšić NOVA – Center for Feministic Culture, Podgorica Women`s Safe House, Podgorica SOS Telephone Bar SOS Telephone for women and children victims of violence Nikšić SOS Rožaje ’’Stella’’, Cetinje

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


Pojedinci/ke i organizacije koje su podržale i pridružile se Ženskom političkom djelovanju su:

Individuals and organizations who/which supported and joined women`s political action are:

Alit Asović Bobana Golović Kažić Lea Biljana Galić Mirjana Kuljak Radmila Vojinović

Alit Asović Bobana Golović Kažić Lea Biljana Galić Mirjana Kuljak Radmila Vojinović

Akcija za ljudska prava, Podgorica NVO ’’AHA’’ Herceg Novi Centar za razvoj nevladinih organizacija, Podgorica NVO ’’NADA’’ Herceg Novi Omladinski centar Herceg Novi

Human Rights Action, Podgorica NGO’’AHA’’ Herceg Novi Center for NGOs development, Podgorica NGO ’’HOPE’’ Herceg Novi Youth Center Herceg Novi

Februar, 2009.

In February, 2009

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

We Have Something to Say, too!

16


ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA Center for women’s and peace education Stari grad 305, Kotor Tel/fax: +382 32 323 403 e-mail: anima@t-com.me www.animakotor.org Povodom 8. marta, Međunarodnog Dana Žena, izdajemo sledeće:

On the ocassion of March 8th, International Women`s Day, we announce the following:

SAOPŠTENJE

APPEAL

I 8. mart je politički praznik i svi koji zadržavaju manire iz socijalističkog perioda obilježavajući ga sa dosta „parade i kiča” jasno nam poručuju da se neravnopravnost smatra pravilom, a prava žena „nepostojećom” pričom.

March 8th is political holiday, too, and everyone who keeps the manners from socialist period, by celebrating it with a lot of „parade and kitsch”, is sending the clear message that inequality is considered to be the rule and women`s rights to be the non – existing story.

Žene su na ulici, pred vladom, pred privatizovanim preduzećima koja su oteta. Obespravljene su, egzistencijalno ugrožene, diskriminisane. Prve su na udaru političkog, poriodičnog, fizičkog, psihološkog nasilja. To su činjenice. Država ne izvršava svoje obaveze a politički subjekti ne sprovode evropske vrijednosti. Simulira se rodna ravnopravnost tamo gdje političarima odgovara. Lažu strance a za žene ih nije briga osim kada ih vide kao glasačku mašineriju. Političari su nam pokazali da se neće baviti našim položajem, niti našim pravima zato što im dominacija svake vrste odgovara,

17

Women are on the street, in front of Government and privatized companies which were stolen. They are deprived of their rights, existencially endangered, discriminated. They are first to be victims of political, domestic, physical and psychological violence. These are the facts. State is not fulfilling its obligations and political subjects are not carrying out European values into practice. Gender equality is simulated only where it suits for politicians. They lie to foreigners and care for women only when they see them as voting machinery.

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


podstiče strah i poslušnost. Na predstojećim izborima zadatak nam je da odbijemo poslušnost i lojalnost politikama koje ne uvažavaju prava žena. Činom glasanja žena preuzima odgovornost za političku, socijalnu i ekonomsku realnost u zemlji i zato je važno da bude potpuno svjesna izbora koji čini. Naši izbori odlučuju o našoj budućnosti. Prije jednog vijeka žene su platile cijenu ulaska u javnost , imale su dovoljno hrabrosti i vjere u socijalnu pravdu. Danas je ta vjera licemjernim politikama i sitnim privilegijama prilično poljuljana vrijeme je da postavimo uslove i uzmemo ono što nam kao ljudskim bićima pripada. Ne budimo protiv sebe. Pokažimo da ne mogu da računaju na nas. TIM ANIME

Politicians showed us that they will not occupy themselves with our position or rights, because domination of any kind is suitable for them, as it initiates fear and obedience. It is our task to refuse obedience and loyalty to politics which disrespect women’s rights, during the upcoming elections. Woman takes responsibility for political, social and economic reality in the country by voting. That`s why it is important that she is completely aware of the choice she is making. Our choices decide about our future. One century ago, women paid the price of entering into public, they had enough courage and faith into social justice. Today, this faith is shaken by hypocrit politics and small privilegies, that`s why it is time to set the conditions and take what belongs to us as human beings. Don`t be against ourselves. Show them they cannot count on us. ANIMA TEAM

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

We Have Something to Say, too!

18


ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA Center for women’s and peace education Stari grad 305, Kotor Tel/fax: +382 32 323 403 e-mail: anima@t-com.me www.animakotor.org

POZIVNICA ZA KONFERENCIJU

CONFERENCE INVITATION

ŽENE, ODGOVORNOST, SOLIDARNOST – i mi imamo što da kažemo ! ANIMA - Centar za žensko i mirovno obrazovanje organizuje konferenciju za žene, povodom 30 godina od usvajanja CEDAW konvencije, 8. marta Međunarodnog Dana Žena i predstojećih izbora u Crnoj Gori.

WOMEN, RESPONSIBILITY, SOLIDARITY – We Have Something to Say, too! ANIMA – Center for Women`s and Peace Eduaction organizes Conference for women, on the occassion of 30 years from adopting hte CEDAW convention, March 8th – International Women`s Day and upcoming elections in Montenegro.

Konferencija „ ŽENE, ODGOVORNOST, SOLIDARNOST – i mi imamo što da kažemo” okupiće žene koje su nevidljive za političke i društvene elite, čiji se zahtjevi za ostvarivanjem prava ne poštuju, čije su akcije marginalizovane, a one diskreditovane u javnom djelovanju .

Conference WOMEN, RESPONSIBILITY, SOLIDARITY, – We Have Something to Say, too! will gather the women which are invisible for political and social elites , whose requests regarding achieving the rights are not being respected, actions are marginalized, and they are discredited in their public acting.

Konferencija će se održati 6.03. do 8.03. u hotelu ONOGOŠT u Nikšiću.

Conference will be held from March 6th – March 8th in hotel „Onogošt” in Nikšić.

Planiramo da bude prisutno 100 žena učesnica, predstavnica: nevladinih organizacija, Romkinja, žena sa invaliditetom, žena sa sela, samohranih majki, žena izbjeglica, žena koje štrajkuju, nezavisnih intelektualki, novinarki i kao gošće predstavnici/ e: međunarodnih organizacija, podržavajućih organizacija, Kancelarije za ravnopravnost polova.

According to our plan, Conference is to be attended by 100 women, representatives of : NGOs, Roma women, disabled women, from rural areas, single mothers, refugees, participants in strike, independent intelectuals, journalists, as well as guests representatives of: international organizations, supporting organizations, Gender Equality Office.

Izuzetnu zahvalnost dugujemo Kvinni till Kvinni koja nam je omogućila ovu Konferenciju.

We owe special gratitude to Kvinna till Kvinna, who enabled this Conference.

19

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


Crna Gora je u maju 2006. godine postala nezavisna država. U međuvremenu su potpisani međunarodni dokumenti koji obavezuju na razvoj i unapređenje ženskih ljudskih prava i na antidiskriminacione prakse, usvojeni su osnovni zakoni i planovi akcija, formirani mehanizmi. Međutim, izostali su efekti za žene. Po pitanju prava žena naročito kada su u pitanju ugrožene grupe i one koje su aktivne u svojim zahtjevima situacija je izuzetno teška. Svjedokinje smo svakodnevnog isključivanja žena, neuvažavanja njihovih zahtjeva, potcjenjivanja i povređivanja našeg ljudskog dostojanstva.

Montenegro became an independent state in May 2006. In the meantime, international documents, which obligate development and improvement of women`s human rights and anti – discrimination practices, have been signed, basic laws and action plans were adopted, mechanisms were formed. However, effects for women were missing. When it comes to women`s rights, situation is extremely difficult, especially for endangered groups and ones active in their requests. We are witnesses that women are being excluded, their requests are disrespected, and our human dignity is underestimated and hurt on a daily basis.

Odlučile smo da napravimo napor i artikulišemo teškoće žena i moguća rješenja.

We decided to make an effort and articulate women`s difficulties and possible solutions.

Namjera nam je da ovom Konferencijom skrenemo pažnju društvene i političke javnosti, a i budućoj vlasti, da se u Crnoj Gori moraju uvažavati ženska ljudska prava.

We intend, by organizing this Conference, to draw the attention of social and political public , as well as to future Government, that women`s human rights must be respected in Montenegro.

Konferencija: ŽENE, ODGOVORNOST, SOLIDARNOST – i mi imamo što da kažemo ! Hotel ONOGOŠT, Nikšić

Conference: WOMEN, RESPONSIBILITY, SOLIDARITY we have something to say ! Hotel ONOGOŠT, Nikšić

PROGRAM :

AGENDA:

06. mart 2009, prvi dan dolazak – večera 19 sati, upoznavanje, projekcija filma „Anđeli čeličnih vilica”, razgovor o filmu

March 6th, 2009, first day arrival – dinner at 7 pm Meeting each other, projection of movie „Iron Jawed Angels” (Anđeli čeličnih vilica), discussion regarding the movie

07.mart 2009. drugi dan 9:00 do 9:30 pozdravni govor Ljupke Kovačević, koordinatorke ženskog programa ANIME i pozdravljanje Konferencije od strane donatora i pozvanih agencija i saradnika/ca (po želji) Uvodna izlaganja : 9:30 -9:45 Značaj 8. marta za ženski pokretu svijetu i u CG – Ervina Dabižinović

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

March 7th, 2009, second day From 9 to 11 am official opening, Conference work strategy and introductory speeches 9 - 9:30 am welcome speech by Ljupka Kovačević, coordinator of ANIMA Women`s Programme and salutation of Conference by donors and invited agencies and cooperators (according to wish)

We Have Something to Say, too!

20


9:45-10:45 CEDAW - izvještaj iz Crne Gore (predstavnice organizacija koje su učestvovale u pisanju Alternativnog izvještaja) 10:45 - 11:00 Standardi i mehanizmi za ostvarivanje rodne ravnopravnosti i stanje u CG – Mira Asović, članica LŽG CG 11:00 - 11:30 pauza – prijavljivanje žena za izlaganje o aktuelnoj situaciji i prevazilaženju problema iz vlastitog ugla (zavisno od broja prijavljenih žena, odrediti će se minutaža izlaganja, nema replika). 11:30 do 13:00 izlaganje žena učesnica 13:00 do 15:00 ručak 15:00 do 16:30 izlaganje žena učesnica 16:00 do 17:00 pauza, formiranje radnih grupa za zaključke 17:00 do 19:00 izlaganje žena učesnica 20:00 do 21:00 večera Nakon 21:00 Zabava – muzika, ples. Grupe pišu zaključke. 08.mart 2009, treći dan 9:00 do 11:00 21

Introductory speeches : 9:30 -9:45 am Significance of March 8th for women`s movement worldwide and in Montenegro – Ervina Dabižinović 9:45-10:45 am CEDAW - report from Montenegro (representatives of organizations which participated in writing the Alternative Report) 10:45- 11:00 am Standards and mechanisms for achieving gender equality and situation in Montenegro - Mira Asović, member of Women Voters’ League in Montenegro 11:- 11:30 am break – women applying for speech regarding actual situation and the way of overcoming the problem, from their own point of view (time per speech will be determined depending on the number of women who applied, without replicas) 11:30 am – 1 pm women participants speech 1 – 3 pm lunch 3 – 4:30 pm women participants speech 4:30 – 5 pm break, forming of working groups for conclussions 5 – 7 pm women participants speech 8 – 9 pm dinner

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


čitanje zaključaka grupa, primjedbe i izmjene 11:00 do 11:30 pauza 11:30 do 13:00 plan akcija u lokalnim sredinama 13:00 do 13:30 usvajanje zaključaka i zatvaranje Konferencije 14:00 ručak Zaključci i zahtjevi Konferencije biće upućeni odgovornim društvenim subjektima, političkim partijama i budućoj Vladi i Parlamentu, a u odabranim lokalnim sredinama uradiće se akcije u periodu do izbora. Pozivamo Te da svojim prisustvom i aktivnim učešćem daš doprinos ovoj Konferenciji, da ovo bude prekretnica u javnom djelovanju žena koje više ne žele i ne mogu da se vrate u šeme potčinjenosti. Da zajedno napravimo pritisak na političke i društvene strukture koje moraju uvažiti postojanje žena kao političkih subjekata i postojanje žena sa specifičnim zahtjevima koji se moraju izvršiti kako bi se gradilo humano i demokratsko društvo u Crnoj Gori. Kotor, 21.02. 2009.

Tim ANIME

After 9 pm Entertainment – music, dance Working groups will write the conclusions March 8th, 2009., third day 9 – 11 am reading of groups` conclusions, remarks and modifications 11 - 11:30 am break 11:30 am – 1 pm plan of actions in local communities 1 – 1: 30 pm acceptance of conclusions and Conference closing 2 pm - lunch Conference conclusions and requests will be directed to responsible social subjects, political parties and future Government and Parliament, and in selected local communities will be performed actions in period before elections. We invite you to contribute to this Conference, by your presence and active participation, to make this turnover in public acting of women which doesn’t want any more and cannot be returned to pattern of subordination. We invite you also to make a pressure together on political and social structures, which must respect existence of women as political subjects and with specific requests which must be fulfilled in order to build human and democratic society in Montenegro. In Kotor, on February 21st, 2009. ANIMA Team

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

We Have Something to Say, too!

22


TRANSKRIPT KONFERENCIJE

Pozvali smo i predstavnike/ce civilnog sektora čije djelovanje doprinosi formiranju građanske svijesti i koje podržavaju ženske organizacije.

Otvaranje Konferencije

Prisutne su i predstavnice Kvinne til Kvinne bez kojih ne bi ova Konferencija mogla biti realizovana, a bez kojih Animin ženski program ne bi funkcionisao, prvenstveno Ženske studije koje su jedini program u Crnoj Gori koji kontinuirano prenosi znanja iz feminističke i rodne teorije.

Konferencija je otvorena! Ja sam Ljubomirka – Ljupka Kovačević, koordinatorka sam ženskog programa NVO Anima i pokušaću u ovom kratkom uvodu da dam odgovor na neka pitanja koja bih željela sa vama da podijelim. Prije svega, izuzetno sam zadovoljna što smo u ovolikom broju ovdje. Zahvalna sam vam zbog toga jer trud Anime nije bio uzaludan. Dakle, ko je ovdje pozvan, a ko nije, i zašto ? Počeću od gostiju. Od predstavnika/ca vladajućih struktura poziv smo uputile samo Kancelariji za rodnu ravnopravnost . Druge odgovorne za sprovođenje politika rodne ravnopravnosti u Crnoj Gorim nismo pozvale zato što do sada nismo prepoznale njihovo zalaganje za ženska ljudska prava i rodnu ravnopravnost i zato što vjerujemo da se njihov mandat završava. Ostaje nam da se nadamo da će nakon izbora doći novi ljudi koji će imati vrijeme od četiri godine da prepoznaju značaj ovog pitanja za razvoj demokratskih procesa u Crnoj Gori i da se angažuju na sprovođenju konvencija, rezolucija, preporuka, zakona, akcionih planova koji obezbjeđuju veća prava žena i socijalnu pravdu. Kancelarija, i pored našeg kritičnog stava tj. ubjeđenja da je mogla više da uradi, i pored propusta koje je do sada uradila, je jedini mehanizam koji se zalaže za rodnu ravnopravnost u Crnoj Gori. Zakonska regulativa i edukacije koje su urađene u institucijama su rezultat i njenog djelovanja. Pozvali smo i predstavnike/ce donatora bez čije pomoći bi naše djelovanje bilo u potpunosti nevidljivo i skoro nemoguće.

23

Tu ste vi, a ovdje sam ja.Teško mi je iz ove pozicije sjesti na vaše stolice. Sjedjeti na vašim/našim stolicama u ovom terutku u Crnoj Gori je izuzetno teško. To znači suočiti se diskriminacijom po više nivoa. Mi ovdje prisutne znamo kako to izgleda kada vas omalovažavaju, ignorišu, kada vas krivo tumače, kada vas proglašavaju neprijateljem, kada vas isključuju iz institucija, kada vas isključuju iz poslova, kada vas sažaljevaju, kada vas ponižavaju, proglrašavaju moralno i politički problematičnim, nedostojnim i slično. Naravno da imamo iskustva i sa situacijama kada nas prihvataju, kada nas razumiju, uvažavaju, ali je tih situacija mnogo manje, a naročito malo u političkoj i profesionalnoj ravni. Imamo iskustva sa tim kako izgleda kada je prilaz nedostupan nekim važnim mjestima, kada je zarada uskraćena, kada je učenje zabranjeno, kada ste seksualni objekat, kada svako ima pravo da vas dodirne na ulici, kada ste instrument rada, kada ismijavaju vašu „žensku” misao, kada im vaše lice nije po ukusu, kada vaše tijelo nije po standardu... Znamo kako je u izolaciji, kako kada institucije sistema ne prepoznaju naše specifične potrebe. Neke od nas pamte kako je u ratu, kako je kada bliske pozovu u rat, kada se oni vrate, kada se o tome ćuti i laže, kada vam oni koji su propagirali rat propagiraju mir, kada vam urušavaju institucije u kojima ste radili, kada vam zatvore radna mjesta, kada godinama ne možete naći posao, kada morate da radite više poslova da bi se prehranili, kada ste potpuno prepušteni sami sebi, kada

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


nemate glasa, kada vas je strah, kada ste beskrajno tužni, kada se osjećate beskorisni, kada se osjećate izmanipulisani... Dodatno, u Crnoj Gori sve to, uglavnom, znači: Trpi, budi tiha, poslušna i zahvalna! Teško je sjedjeti na toj stolici!!! Dodatno je teško ako ne pristajete na to mjesto i ako vaši napori da se nešto promijeni ostaju bez efekata danima, mjesecima, godinama... A vi stojite još uvijek tu. Zašto smo tu? Zašto smo se okupile na ovoj konferenciji? Valjda zato što ne umijemo da odustanemo, što vjerujemo da nam je ljudssi život dat da ga živimo kao ljudi - dostojanstveno, bez nasilja, u socijalnoj pravdi i blagostanju. Zašto smo inicirale Konferenciju? - Zato što je je Dan žena, 8. mart - Zato što žene štrajkuju - Zato što Vlada ne poštuje međunarodne ugovore - Zato što smo na najnižoj ljestvici poštovanja ženskih ljudskih prava - Zato što je diskriminacija žena svuda prisutna - Zato što su institucionalni mehanizmi nejaki, a partijski (vladajući) jaki - Zato što postoje žene koje se bore za svoja prava, ali im se ne poklanja adekvatna pažnja - Zato što ima aktivnih žena koje žele demokratiju u Crnoj Gori - Zato što žene u Crnoj Gori nisu dovoljno povezane - Zato što postoji solidarnost - Zato što se mora povećati stepen odgovornosti svih koji odlučuju o našim životima - Zato što vjerujemo da ova država, ako hoće, ima dovoljno potencijala da obezbijedi kvalitetan život svim građanima. Tu smo da vršimo uticaj i postavljamo zahtjeve u ime svih žena koje se osjećaju obespravljenim. Ne bih htjela da zvuči ni pesimistično ni patetično, ali nijedna

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

koja ovdje sjedi (makar u skorom periodu) neće: • biti izabrana u Parlament, • biti ministarka u novoj Vladi , • biti u upravnim odborima, • biti vožena službenim vozilom • imati privilegije onih čija su imena od prvog do petog mjesta na svim izbornim listama • imati uticaja na odluke od značaja za zajednicu. Ali to nam ne oduzima odgovornost da djelujemo. Lično vjerujem da ovolika količina bola skupljena na jednom mjestu u Crnoj Gori nije progovorila zahtjevima i zato ćemo naše bolove pretočiti u zahtjeve. To je zadatak Konferencije. Naš zadatak je da nastavimo da činimo sve što je u našoj moći da povećamo samopouzdanje žena, dekonstruišemo patrijarhat, doprinesemo ukidanju diskriminacije žena na svim nivoima i da insistiramo na socijalnoj pravdi i na kvalitetu života.

Pozdrav Konferenciji Dobar dan svima. Ja sam Irena Bošković, radim u Kancelariji za rodnu ravnopravnost kao saradnica od 2003. godine. Prvo želim da se zahvalim organizatorkama što su prepoznale važnost da budemo danas ovdje. Jako mi je drago da vidim ovoliko žena na jednom mjestu, gdje će se razgovarati o ovim temama ova dva dana. Posebno mi je značajno što su ovdje žene koje pokrivaju različite oblasti koje se tiču ženskih prava. Ono što želim da kažem u ime Kancelarije za rodnu ravnopravnost jeste da Kancelarija svih ovih godina radi na ostvarenju ženskuh ljudskih prava u CG i ti rezultati jesu vidljivi. Samo usvajanje Zakona o rodnoj ravnopravnosti ide tome u prilog. Svijesni smo, naravno, da ti procesi teku sporo kod nas, ali se dešavaju i morate priznati da se vide pomaci, da postoji inicijativa da se radi u različitim oblastima. Shodno Zakonu o rodnoj ravnopravnosti, znači, mi zajedno sa našim koordinatorima iz državne uprve radimo na implementaciji rone politike u skladu s našim mogućnostima

We Have Something to Say, too!

24


u svim tim segmentima i mogu da kažem da dokumenta koja usvaja Vlada imaju rodnu komponentu i da sama Ministarstva prepoznaju ovu priču, rade na tome uz pomoć Kancelarije. Svjesni smo da treba i dalje raditi na ovim pitanjima kako bi se to unaprijedilo i poboljšalo. Ljupka je pominjala nepoštovanje obaveza države prema međunarodnim konvencijama. Želim da kažem da je upravo ovih dana krenula izrada inicijalnog izvještaja o implementaciji konvencija o različitim oblicima diskriminacije žena, koju koordinira Ministarstvo za manjinska i ljudska prava, tako da ćemo i taj izvještaj imati ubrzo. Kancelarija radi i radiće (u ovom sastavu ili nekom drugom) vjerovatno u sastavu Ministarstva za ljudska i manjinska prava. Vjerovatno i ovi zaključci koji budu donešeni sjutra i uopšte ono o čemu se bude razgovaralo ova dva dana, uticaće na javnost i uopšte na politiku da se više govori o ovome, i da se, naravno, više sprovodi u praksi. Još nešto, unaprijed želim da vam čestitam 8. mart. Smatram da je to praznik koji uvijek treba slaviti i da se treba uvijek sjetiti onih žena koje su ostvarile ta prava i za nas koje danas živimo. Treba da se trudimo da ih očuvamo i da ih unaprijedimo. Hvala. Ljupka - Sve što kažemo biće snimljeno da bi se sastavili zaključci u odgovarajućim grupama da ih sjutra ujutro imamo. Mi ćemo govoriti ono što mislimo da treba biti u zaključcima. Neke žene će se odlučiti da pomognu u sastavljanju tih zaključaka. Večeras ćemo se malo zabaviti poslije večere. Imaćemo muziku. Sjutra donosimo zaključke. Planirale smo još dvije stvari: U ovu inicijativu smo isplanirali akcije koje treba sprovesti prije izbora u 7 gradova. Sjutra treba da napravimo strategiju i da se jave žene iz gradova i organizacija koje bi željele da učestvuju u tim lokalnim inicijativama. To bi trebalo sprovesti do izbora, zajedno sa zaključcima Konferencije. Ništa ovo nije „pod moranjem“. Da vidimo u kom gradu je to moguće. Ono što sad možemo da se dogovorimo je da organizujemo protestnu 25

šetnju kroz Nikšić nakon Konferencije. Mi smo donijele neke transparente. Imamo još papira da se napišu novi transparenti. Svaka žena ima pravo da kaže da li ima nešto protiv nekog transparenta. I u tom slučaju sa tim transparentom nećemo izaći. Donijele smo i balone. Na njima će svaka od nas napisati neku riječ koja označava nešto što nas ugrožava. To što nas ugrožava, kao poruku na balonima, ostavićemo ovom gradu da to riješava grad i država. Mi ćemo se ovdje vratiti bez balona. Znači, da ostavimo sve što nas muči i da se vratimo u naše lokalne sredine! Predlog je i da u pauzi izađemo vani, prošetamo, pa da se vratimo ovdje i razmijenimo svoja iskustva i dogovorim o lokalnim akcijama. Da li se svi slažete sa ovom organizacijom. Ako se neko ne slaže, može da izađe i kaže svoj predlog. U suprotnom, mogu da zaključim da se svi slažemo. Možete da razmislite i da u bilo kom trenutku odustanete, ako vam to čini neku nelagodu. Idemo sa uvodim izlaganjima.

Značaj 8. marta za ženski pokret u svijetu i u Crnoj Gori Ja sam Erina Dabižinović, članica sam Anime, jako puno vremena provodim i radim na poslovima koji se tiču žena i prava žena. Čast mi je što mi je dodijeljena uloga da na ovoj konferenciji kažem nešto o Osmom martu. Strašno puno informacija mi je dolazilo u mislima. Ja sam se pitala odakle dolaze sve te informacije, da li zato što sam bila jako dobra učenica pa sam čitala neke knjige, da li zato što sam bila dobra studentkinja, neko ko je bio uspješan u formalnom obrazovanju, pa sam mogla da dođem do tog znanja. Shvatila sam da sam cijeli svoj radni vijek, cijeli svoj čitalački vijek, dugi vijek učenja, zapravo sticala znanje na način na koji sam najbolje znala i umjela. Jer ovo što danas hoću da kažem, to nije bilo u formalnom obrazovanju zemlje, i one bivše, a ni ove sada. Šta stoji iza datuma Osmi mart? Stoji najduža revolucija, koja još uvijek traje.

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


Kada mislim o 8. martu, mislimo o pravu glasa žena, pravima na obrazovanje, pravima da se u miru razvedu kad nisu zadovoljne, pravima da imaju bolje uslove rada, pravima da budu dostojne, i budu tako tretirane, pravima da budu birane i da izaberu. Sva prava koja sam pomenula su prava koja pripadaju ljudskim bićima. Zašto sva prava žena u istoriji ljudske civilizacije leže u tom datumu, 8. martu. Iza 8. marta stoje hiljade i hiljade žena koje su se suprodstavljale demonizaciji žena, klerikalnim institucijama koje su od njih stvarale natprirodna bića. Iza 8. marta stoje žene koje su se same obrazovale, neki pojedinačni glasovi koji su stigli do 19. i 20. vijeka kada su žene po prvi put pokušale da se organizuju i kada su napravile neke svoje manje cjeline (grupe) i odlučile da odgovornost mogu da podijele. Do 20. vijeka žene nisu imale pravo da budu obrazovane, niti su imale bilo koje drugo političko pravo. Nijedna od država i nijedan politički sistem koji u sebi i danas tvori patrijarhart nije imao zahtjev da žene imaju ova prava. Zašto? Zato što i sistemu i onome koji vodi sistem i onima koji imaju moć, to odgovara. To je jedini odgovor, koji je i dalje, svo ovo vrijeme aktuelan. Iza 8. marta i te revolucije koja tako dugo traje, stoje stalno isti zahtjevi i dvije važne karakteristike: pravda i nepravda. Ono što nekima pripada, po tome kako se rode, žene moraju da se dugo zalažu i da se izbore. Ja neću pominjati nijednu pojedinačnu ženu, a bilo ih je hiljade koje su tu borbu platile svojim životom i svojom krvlju. Žene nisu imale prava, ali su se borile za njih, gubile živote u dugom procesu stvaranja prostora za svoja prava. To su činjenice, i zato neću pominjati nijednu od njih. I zato ću možda na indirektan način reći da je jedna žena predložila da ovaj 8. mart i bilo koji drugi 8. mart bude praznik međunarodnih ženskih akcija za solidarnost, i to je njegov puni politički značaj. U cijelom tom protoku vremena, postojali su naravno i razni sukobi koji su na izvjestan način pokazivali u kojoj su službi žene i šta su to žene u mogućnosti da urade. Na tim talasima žene jesu dobijale neke male prostore u kojima su mogle da steknu prava za koja su se

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

tako dugo zalagale. U 20. vijeku, koji je tako krvav i koji predstavlja, nadam se, posljednji glas muškog nasilja, razaranja i destrukcije, žene su dobile pravo glasa i pravo na obrazovanje, kao društveni zahtjev - i to je dobro. Zašto danas 8. marta u Crnoj Gori? Na ovom parčetu Balkana stoje žene koje se bune. Zašto se one bune? Zato što je i sloboda i oslobađanje koje traže ponovo ugroženo. Dobro je da su žene neumorne,i dobro je da za govornicama govore. Dobro je da imamo svu tu energiju. U tome i jeste značaj 8. marta. Ja sam naučilau školi da za taj dan treba da napišem najljepši sastav o svojoj majci. Između ostalog, danas sam ovdje i zbog nje i zbog sebe. Dobro je što ćemo sem toga što ćemo govoriti i sakupiti zaključke, izreći što je to što nama nedostaje, što je to što mi tražimo jer nam pripada. Dobro je što ćemo šetati i što ćemo plesati. Jedna žena koja je bila velika govornica, velika borkinja za ljudska prava, Ema Goldman, je rekla: „Šta će meni vaša revolucija ako ja ne mogu plesati“. U tom smislu ovo jeste i revolucija i bunt. U svakoj danas izgovorenoj riječi biće toga plesa. Hvala vam na pažnji.

CEDAW izvještaj iz Crne Gore – Alternativni izvještaj Moje ime je Aleksandra Kovačević, članica sam NVO Anima iz Kotora, i protekle dvije godine koordinirala sam projekat pisanja Alternativnog izvještaja. Mi smo sada dobile informaciju od predstvnice kancelarije da država kreće u pisanje inicijalnog izvještaja. Ono što sam ja pripremila da vam kažem

We Have Something to Say, too!

26


je pomalo kritika države koja nije odradila svoju obavezu, a ja ću pročitati hronološki koje su obaveze države, na šta se Crna Gora obavezala, i šta je CEDAW konvencija. Znači, u oktobru 2006. godine država Crna Gora je ratifikovala CEDAW konvenciju (to je konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama) i takozvani Prateći opcioni ili fakultativni protokol. CEDAW konvencija je usvojena 1979. godine, kada su članice Ujedinjenih nacija postigle globalni dogovor o uklanjanju svih oblika diskriminacije nad ženama. Konvencijom su žene dobile međunarodni instrument u borbi protiv diskriminacije na osnovu pola ili roda. Fakultativni protokol je usvojen 1999. godine i njegovim ratifikovanjem, države priznaju nadležnost Odbora UN za uklanjanje diskriminacije žena. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije nad ženama je jedna od sedam konvencija UN iz oblasti zaštite ljudskih prava, koja uključuje obavezu zemalja-potpisnica da redovno izvještavaju nadzorni odbor o primjeni na nacionalnom nivou. Izvještaj se podnosi Odboru za uklanjanje diskrimnacije žena. Prvi CEDAW izvještaj za Crnu Goru od početka procesa tranzicije napisan je 2005. godine, u trenutku kada je Crna Gora bila u zajednici sa Srbijom i taj izvještaj je pisala Vladina kancelarija i on nije podnešen. Kada se Crna Gora osamostalila, u oktobru 2006, je ratifikovala Konvenciju i bila u obvezi da u narednih godinu dana preda svoj izvještaj. Onog trenutka kada se Izvještaj preda, preostaje još godinu dana da se država pozove na odbranu tog izvještaja. Do ovog trenutka se to nije desilo. Pored državnog izvještaja, postoji mogućnost da ŽNVO (ženske nevladine organizacije, zajedno ili pojedinačno) pišu svoj izvještaj, koji se zove Alternativni izvještaj ili Izvještaj u sjenci. Ako je državni izvještaj dostupan javnosti, onda ŽNVO pišu Izvještaj u sjenci, a ako on još nije napisan (ili je tajan), onda se izvještaj koji ŽNVO pišu zove Alternativni izvještaj. Taj izvještaj ŽNVO može pružiti podatke Odboru UN kakvo 27

je zaista stanje ženskih ljudskih prava, bez nekih prikrivanja kojem su države sklone jer često uljepšaju podatke i statistiku. Na izvjestan način, preporuke koje daju ŽNVO jesu podloga na osnovu koje Komitet postavlja pitanja državnoj delegaciji. CEDAW kao i alternativni izvještaj razmatra sljedeće oblasti ženskih ljudskih prava (radi se o 16 oblasti): diskriminacija žena; eliminacija diskriminacije žena; razvoj i napredovanje; posebne mjere; uloga polova i stereotipi; suzbijanje trgovine ženama i prostitucije; predstavljanje na međunarodnom nivo; državljanstvo; obrazovanje; zapošljavanje; zdravlje; žene u ekonomiji; žene na selu; jednakost u braku; brak i porodični odnosi. Kada smo saznale da je država Crna Gora ratifikovala CEDAW konvenciju, naša organizacija Anima je ušla u pripreme za pisanje Alternativnog izvještaja. Prvo smo prošle edukaciju sa ženama iz Centra za ženske studije Zagreb (Hrvatska je već branila svoje izvještaje), a nakon toga su uključene ŽNVO u Crnoj Gori koje su imale podatke relevantne za izvještaj i koje su pokazale i želju i spremnost da učestvuju u participativnom pisanju Alternativnog izvještaja. Imale smo supervizorku procesa, a to je bila Žrljka Jelavić iz Zagreba, koja je predstavljala alternativni izvještaj države Hrvatske pred UN i ima to iskustvo. Pored Anime u pisanju ovog izvještaja bilo je uključeno još osam ženskih nevladinih organizacija iz Crne Gore: ANIMA( koordinirala projekat), Kotor; Dom nade, Podgorica; Crnogorski ženski lobi, Podgorica; Liga žena glasača u Crnoj Gori, Nikšić; Sigurna ženska kuća, Podgorica; Žene za bolje sjutra, Bijelo Polje; SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja, Nikšić; Stella, Cetinje. A od pojedinki: Mirjana Vlahović, Sabina Talović, Verica Mirović i, kao pravna savjetnica, Stana Šćepanović. U procesu rada na izvještaju, mi predstavnice ŽNVO smo imale redovne sastanke i čitav ovaj proces, koji dugo traje i traži jako puno energije i finansijskih sredstava, podržala je Fondacija Institut za otvoreno društvo predstavništvo Crna Gora.

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


Konačna verzija Alternativnog izvještaja završena je u junu. Nakon što je Izvještaj distribuiran zainteresovanim stranama i ŽNVO koje nisu učestvovale u pisanju, kao i organizacijama koje se bave ljudskim pravima, dale smo mogućnost da se on prokomentariše i da sopstveni doprinos njegovom kvalitetu. Nakon toga je Izvještaj preveden na engleski jezik sa propratnim zapisnikom koji sadrži određene zone najveće zabrinutosti po pitanju ženskih ljudskih prava u Crnoj Gori. Već pola godine Izvještaj je spreman, ali se čeka da bude gotov Državni izvještaj, jer naš izvještaj nema značaj (koji on sam po sebi ima) dok država ne preda svoj izvještaj. Vi ste dobile sinoć i jutros publikaciju „Stanje ženskih ljudskih prava u CG - šta o tome misle žene i muškarci“. To je istraživanje koje smo mi iz Anime radile paralelno sa pisanjem Alternativnog izvještaja i to je još jedan naš doprinos analizi situacije i stanja ženskih prava u Crnoj Gori. Željele smo da ojačamo Izvještaj u sjenci podacima koji su prikupljeni na reprezentativnom uzorku žena i muškaraca iz CG. Istraživanje je izuzetno obimno u materjalu iako smo analizu uradile samo u odnosu na pol i na uzrast. Sadržajno, istraživanje je obuhvatilo sve oblasti iz CEDAW izvještaja, što je donekle komplikovalo samu formu i analizu podataka. Pored anketnog istraživanja, rađene su i fokus grupe (samohranih majki, štrajkačica, žena s invaliditetom, žena sa sela, neudatih žene, umjetnica, ukratko, žena koje trpe višestruku diskriminaciju). Juče, na Konferenciji za štampu, izrazile smo svoju zabrinutost i kritički se obratile državi. A onda smo čuli od Irene da država piše izvještaj i to je izvjesno olakšanje, ali mi sada moramo ponovo da pišemo izvještaj, jer naš zastarjeva. ŽNVO moraju ponovo da uđu u proces pisanja Izvještaja u sjenci jer podaci zastarjevaju. Jedan posao koji je bio golem, obiman i naporan maltene je propao. Ja time završavam i pozivam Nadu Koprivicu da ona nešto kaže o pisanju Izvještaja u sjenci.

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

Nada Koprivica – dolazim iz SOS telefona Niksic, organizacije koja 11 godina u zajednici radi na unapređenju položaja žena i djece i zaštiti od diskriminacije i nasilja. U pisanju CEDAW izvještaja u sjenci bile smo zadužene za poglavlje Nasilje u porodici. S obzirom da dugo godina realizujemo programe za žene pripadnice marginalizovanih grupa, učestvovale smo i u pisanju dijelova Izvještaja koji se odnose na žene iz ruralnih područja i žene pripadnice REA populacije. Takođe smo, u skladu sa znanjima i iskustvima koja posjedujemo, dale doprinos i u pisanju drugih dijelova Izvještaja. Danas ću poseban akcenat staviti na problem porodičnog nasilja. Ako znamo da istraživanja pokazuju, da se u Crnoj Gori u porodičnoj zajednici više od trećine žena nalazi u nekom od oblika nasilja, nema dileme da je porodično nasilje jedan od prioritetnih društvenih problema. Istovremeno mi smo još uvijek izrazito patrijarhalno, autoritarno drustvo. Vaspitavaju nas da su poslušnost, trpljenje i ćutanje vrijednost, a porodica zajednica koju treba očuvati po svaku cijenu. Zato ne čudi što žene u Crnoj Gori imaju izuzetno visok prag tolerancije prema porodičnom nasilju i teško se odlučuju da izađu iz njega iako je porodično nasilje od 2002. godine i zakonski definisano kao krivično djelo. Ukoliko se ipak odluče da izađu iz nasilja koje trpe, suočavaju se sa brojnim preprekama: • U institucijama, često, nailaze na nerazumijevanje zaposlenih koji su i sami/e nesenzibilisani, pobornici tradicionalnih vrijednosti. Nažalost mi smo još uvijek društvo u kojem lični stav ima prednost u odnosu na profesionalnu, nepristrasnu pomoć. Situacija je dodatno otežana činjenicom da u institucijama nemamo osoblje koje bi bilo isključivo zaduženo za rad sa žrtvama porodičnog nasilja. • Poslednjih godina jeste došlo do određenih pomaka u institucijama. Posebno se to odnosi na Policiju koja sada po

We Have Something to Say, too!

28


pozivu izlazi mnogo brže i efikasnije nego prije 10 godina kada smo počinjale(iskustvo iz Nikšića). Međutim, oni slučaj obično zasnivaju samo na iskazu žrtve, koja se u međuvremenu nerijetko povuče i nasilnik ostaje nekažnjen. Ukoliko se slučaj procesuira i dobije sudski epilog, kazne su najčešće novčane, uslovne ili par mjeseci zatvora, što pokazuje da institucije sistema nasilje u porodici ne posmatraju na isti način kao druga krivična djela (što žrtve dodatno izlaže poniženju i nasilju). • Žene žrtve nasilja, kada se odluče da izađu iz nasilja, najčešće ne dobiju špodršku od svojih najbližih (porodica, prijatelji). Pri tome je potpuno svejedno da li podršku ne dobijaju zato što je to „sramota“ za porodicu i zato treba trpjeti ili što joj savjetuju da razmisli jer možda će se situacija promijeniti. Iskustvo je pokazalo da porodično nasilje ne prestaje. Naprotiv, kako vrijeme prolazi, ono postaje sve jače. • Ekonomska zavisnost žrtava od nasilnika je posebno značajna jer čak i kada bi žrtva imala podršku okruženja i adekvatnu pomoć institucija činjenica da je muškarac taj koji u kući ima ekonomsku moć i posjeduje imovinu prisiljava je da ostane u situaciji nasilja. Zakonska obaveza koja se zove alimentacija i koja bi ženi trebala biti određeni ekonomski garant nakon razvoda, suštinski je samo forma jer u praksi, uglavnom, ako ne postoji dobra volja muškarca da je izvršava, ne može se sprovesti. Sve u svemu, crnogorsko društvo se porodičnim nasiljem bavi onoliko koliko mu je potrebno za ispunjenje uslova za evroatlanske integracije i to isključivo na nivou ispunjavanja određenih formalnih obaveza. Suštinski, podršku i pomoć žrtvama porodičnog nasilja jedino pružaju ženske NVO (SOS telefoni prije svega i SŽK iz Podgorice). One im obezbjeđuju emocionalnu podršku, besplatne pravne, medicinske i druge servise, podršku u institucijama, lobiraju za izmjene zakonskih normi, sprovode edukacije i javnost čine budnom za ovaj problem. 29

Ovdje koristim priliku da sa vama podijelim jednu važnu vijest. Naime SOS telefon Nikšić je upravo otvorio Krizni centar za žene i djecu žrtve nasilja i pozivam sve vas, ukoliko mislite da vam možemo pomoći, da nas kontaktirate. Vrijeme za moje izlaganje polako ističe pa o rješenjima ne bih govorila. Mi smo ih, na osnovu iskustva koje imamo i zahtjeva naših klijentkinja, unijele u Izvještaj u sjenci. Medjutim, sigurne smo da nijesmo sve važne stvari definisale i nadamo se da ćete nam vi svojim znanjima i iskustvima na ovoj konferenciji pomoći da se u Izvještaj uvrste preporuke koje nedostaju. Toliko od mene, i još jednom srdačan pozdrav za sve vas i da nam ova konferencija bude što uspješnija. Fana Delija, ja sam iz Centra za romske inicijative, mi se bavimo stanjem žena Romkinja u Crnoj Gori. Ja se unaprijed izvinjavam ako pravim neke gramatičke greške jer je moj maternji jezik albanski. Mi smo pisali izvještaj vezano za žene Romkinje. Žene Romkinje su dvostruko diskriminisane. I dan danas se žene Romkinje susreću sa nekim problemima koji su jako važni. Imamo problem sa obrazovanjem žena ovdje. One najčešće idu u školu do 5. razreda i nakon toga ih roditelji najčešće ispisuju iz škole, a to je veliki problem. Nemaju pravo izbora bračnog partnera. Roditelji ih rano udaju do 14,15. godine. One su često žrtve nasilja i smatraju da je to tradicija koja vlada u romskoj zajednici. Romkinje žive pod stalnom kontrolom muškaraca. Nisu samostalne. Romkinje su uglavnom nezaposlene. U Nikšiću je više od 95% Romkinja nezaposleno. Na to utiče i obrazovanje i romska tradicija koja još uvijek vlada u romskoj zajednici. Zato smo mi smatrale da treba da se da poseban Izvještaj o ženama Romkinjama i on je urađen.Toliko od mene. Hvala.

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


Standardi i mehanizmi za ostvarivanje rodne ravnopravnosti i stanje u Crnoj Gori Mira Asović, članica sam organizacije Liga žena glasača Crne Gore i moj je zadatak danas da nešto kažem o standardima i mehanizmima za ostvarivanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori. Nešto o zakonskoj regulativi. Crna Gora nije usvojila Zakon protiv diskriminacije ili kako ga neko zove Antidiskriminacioni zakon. Nadam se da će ga Skupština u novom sazivu usvojiti. U tom zakonu se precizira, detaljno definišu svi mogući oblici diskriminacije, ne samo rasna, klasna, etnička, nacionalna, nego i rodna i diskriminacija po osnovu polne orijentacije. Krivični zakonik donešen je 2003, a dopunjen 2004. godine i propisana su krivična djela protiv slobode u i prava čovjeka i građanina. Imamo krivično djelo - povreda ravnopravnosti. Po tom zakonu povreda ravnopravnosti se može smatrati ako zbog pripadnosti ili odsustva pripadnosti drugome uskrati ili ograniči prava čovjeka i građanina određena Ustavom ili drugim zakonima ili propisima i opštim aktima ili potvrđenim međunarodnim ugovorima ali mu na osnovu ove razlike daje povlastice ili pogodnosti, kaznit će se zatvorom do 3 godine ili od 3 mjeseca do 5 godina zatvora za službeno lice koje to djelo učini u vršenju službe. Od donošenja tog zakona do danas nije pokrenut nijedan sudski postupak zbog povrede ravnopravnosti i pravljenja razlike po pitanju pola. Vi znate da u CG pri zapošljavanju imate situacija da je neko zbog nečega manje pogodan ili više pogodan da dobije određeno radno mjesto. Ljudi se s tim suočavaju svakodnevno, ali ni jedan sudski postupak nije pokrenut. WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

U Krivičnom zakoniku spominju se međunarodne norme određenih prava. Međunarodne konvencije koje je Crna Gora ratifikovala takođe predstavljaju vrlo važne mehanizme za ostvarivanje rodne ravnopravnosti. Crna Gora je potpisnica CEDAW konvencije, konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama. Ovo je jedna od sedam međunarodnih konvencija koje regulišu ljudska prava na ovoj planeti i Crna Gora je već bila u obavezi da uradi zvaničan, vladin izvještaj. Time će i naš alternativni izvještaj, izvještaj u sjenci, dobiti na svojoj legitimnosti i na svojoj važnosti. Ići će uz vladin izvještaj u UN. Što se tiče međunarodnih konvencija, CEDAW konvencija predstavlja osnovu u borbi za uspostavljanje rodne ravnopravnosti na svim institucionalnim nivoima, bez razlike. U članu 9 Ustava Crne Gore stoji da su usvojeni međunarodni ugovori i opšte prihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni dio unutrašnjeg pravnog pokreta te da imaju primat nad domaćim zakonodavstvom, kao i da se primjenjuju neposredno kad odnose uređuju drugačije od unutrašnjeg zakonodavstva. Ako vi ne možete da ostvarite pravdu u svojoj zemlji, vi imate legalno pravo da se pozovete na međunarodno pravo koje jednako važi kod nas kao i kod drugih. Ako uporno pokušavate da ostvarite neka svoja prava, ljudi u pomoć zovu Sud za ljudska prava da se međunarodno pravo primijeni u njihovim slučajevima. Znate za zaštitnika ljudskih prava i slobode. To je jako važan mehanizam .Tome u prilog govori i činjenica da je taj mehanizam ustanovljen Ustavom. Međutim, mi se kod zaštitnika ljudskih prava i slobode već godinama borimo da se djelovanje ovog mehanizma podijeli na segmente. Prošle godine smo dobili zaštitnika za dječja prava. Mi tražimo da se imenuje zaštitnik ili zašitnica koja će se baviti ženskim ljudskim pravima. Što se tiče institucionalnih nivoa, ja ću početi od skupštinskog tijela. Već od 2001. profunkcionisao je Odbor za ravnopravnost

We Have Something to Say, too!

30


polova. To je jedan od institucionialnih mehanizama za postizanje radne ravnopravnosti koji je vrlo bitan. Prednost ovog tijela je da ima demokratski legitimitet jer je sastavljen od parlamentaraca i parlamentarki koji su izabrani na neposrednim izborima i samim tim dobili legitimitet i od građana. Oni imaju legitimitet da nas predstavljaju jer smo ih mi izabrali (a samim tim i u radnim tijelima Parlamenta). Skupština je centralno mjesto gdje se donose najvažnije odluke po društvo. Skupštinski odbori predstavljaju radna tijela i u procesu donošenja skupštinskih odluka odbori podnose predloge i inicijative, podnose amadmane na zakonske predloge koji mogu poticati i od nekih drugih subjekata. Znači, mi možemo da kontaktiramo Odbor za ravnopravnost polova pri Skupštini i u saradnji sa njim dajemo naše predloge kako bi se taj Odbor i njegovi članovi izborili za one zakonske regulative i norme koje bi bile bolje po naše građane i građanke. Članovi skupštinskih odbora učestvuju u skupštinskoj raspravi o zakonskim predlozima. Javnost ima uvid u ono što se dešava u Parlamentu. Npr. kad se donosio zakon o radu mogli smo da čujemo da li je Odbr dao amadman ili predlog na taj zakon. Odbor za ravnopravnost polova treba da bude međusektorsko tijelo. Zašto je to bitno? Jedno odgovorno radno tijelo pri Parlamentu da bi funkcionisalo na dobar način treba da komunicira sa građanima preko eksperata koji se bave određenim oblastima, da komuniciraju sa NVO i da ih uključe u rad svojih radnih tijela. Ovaj Odbor bi bio idealan kad bi u Skupštini tokom svojih radnih sjednica pozvao predstavnike i predstavnice civilnog sektora, posebno ženskih nevladinih organizacija kada se raspravlja o predlozima zakona i reformama da bi im pomogli našim znanjem, našim iskustvom koje nije malo, ni siromašno. Skupštinski odbor ima i svoje nedostatke. Odbor za ravnopravnost polova u Skupštini zapravo ne funkcioniše, pogotovo u ovom zadnjem sazivu na čelu sa gospođom Ljubicom-Bebom Džaković. Ja odgovorno tvrdim da je radio protiv žena u Crnoj Gori. Nisam htjela da budem toliko bezobrazna i toliko maliciozna da isječke iz novina ovdje pobacam i da vam samo neke njene rečenice iz novina pročitam, neke „bisere“ koje je gospođa Džaković govorila vezano za žene i ženska ljudska prava u Crnoj Gori. Imam ovdje materijal, Anima 31

je to štampala u jednoj svojoj brošuri. To su takvi „biseri“, takve rečenice da bismo se sve ovdje zacrvenile da može jedna žena druge žene da posmatra preko gaćica, brushaltera i oblačenja. Kao da je jedina karakteristika žena kako smo obučene,a ne kako nam je, kako živimo i moralno i materijalno, koliko smo moralno vrijeđane i koliko smo materijalno obezvrijeđene! Ko je najčešći predlagač zakona? Vlada. Odbori ne učestvuju u formiranju prijedloga, nego dobiju nešto gotovo i onda o tome polemišu i raspravljaju. A tamo negdje postoji demokratski dogovor da se nešto što je predloženo i usvoji sa vrlo malim izmjenama. Radna tijela Skupštine nemaju uvid u praćenje primjene propisa koje donosi Skupština. Zamislite da smo mi neko tijelo Skupštine. Predložili smo neki zakon ili amandmane na neki zakon i taj zakon je većinom usvojen u Skupštini. Naše ingerencije tu prestaju i mi nemamo nikakve mogućnosti da ispratimo da li se taj zakon poštuje. Zakoni su samo formalnost, slovo na papiru, i ne primjenjuju se. Skupštinska radna tijela su finansijski zavisna, zavise od budžeta Skupštine, međutim nemaju nikakva ekstra primanja da organizuju neke konferencije, seminare, ekstra savjetovanja. To je provlačenje sa onim - sa što manje para, što više muzike! Zašto su nama parlamentarke i parlamentarci bitni u tom Odboru? Zato što oni zajedničkim radom mogu da pokrenu i ekstra neke grupe unutar skupštine. Grupe bi diskusijom razmijenile mišljenja o zakonima i mjerama o kojima Skupština odlučuje, a koji su od posebnog interesa za zaštitu prava žena. Ovaj vid mehanizma ne mora biti institucializovan, znači ne mora imati formalan okvir, ali bi bio veoma važan vid saradnje sa civilnim sektorom, medijima, sa Sindikatom. Sindikat je vrlo bitan jer danas ima jako puno ljudi koji štrajkuju, koji su nezadovoljni. Kao jedan od mehanizama za postizanje rodne ravnopravnosti mogla bi biti i uredba da jedno od potpresjedničkih mjesta u Skupštini obavezno pripadne osobi ženskog pola koja bi se brinula o postizanju bolje saradnje među parlamentarkama i zajedničkom radu i djelovanju. Što se tiče sastava ovog skupštinskog tijela u Odboru muškaraca ne može da bude više od 30%. Tako bi trebalo, ali kao što znamo tako nije!

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


Ljilja Raičević - Jako se radujem što sam danas sa vama i što smo ovdje u ovolikom broju. Čini mi se važnim da istaknem da je država dužna da uradi dvije stvari: da napravi socijalni karton svih građana Crne Gore i da izgradi dobre strategije za spriječavanje nasilja nad ženama. Ovo je povezano. Kad bi se napravili „socijalni kartoni“ tada bi se vidjelo koliko su građanke Crne Gore eliminisane iz mnogih sfera društvenog života i koliko su siromašne. Zašto država to neće da uradi, a na taj propust joj stalno ukazuju State Department, kancelarija UN i ostale relevantne svjetske organizacije. Zato što bi se tada pokazalo da nije tačno da prosječan lični dohodak u Crnoj Gori iznosi 550 eura. Jer ako uzmete u obzir veliku populaciju žena koje rade u zdravstvu, u školstvu, u fabrikama koje su otpuštene, koje su na Biroima za zapošljavanje, vidjećete da tu cifra (primanja) ne prelazi 150 do 200 eura.Ovakav prosječan iznos primanja uvećavaju plate onih moćnika za koje u novinama čitamo da imaju plate 4 000 eura, 5 000 eura. Jedan osamnaestogodišnjak prima 12 000 eura mjesečno!!! Imate neke cifre od kojih ja nisam mogla da spavam jer sam bila bijesna, bila sam ogorčena i rado ću zbog toga sjutra izaći na ulice Nikšića da prosto vrisnem iz sve snage. Država je dužna da uradi te socijalne kartone. Država tu balansira između međunarodne zajednice, našeg stanovništva i onih ljudi koji dođu da privremeno žive kod nas i vide ona vesela nasmijana lica, lijepo sređene žene, da se voze bijesna auta, imaju mobilni telefoni... Bijeda se sakriva na svim nivoima, čak i od onih koji baš žive bijedno. Mi znamo o kategorijama žena o kojima smo pisali u izvještaju jer se svakodnevno srijećemo sa njima. Znamo da ona slika Crne Gore na TV nema veze sa stvarnošću. Žene danas svaki dinar vade po tri puta. Sa kase WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

vraćaju namirnice jer su uzele nešto za šta nemaju para. Mi se srijećemo sa ekstremnim siromaštvom. Zbog našeg ponosa i naše tradicije ne treba da nam niko zna da smo gladni. Takva je situacija da vi ne možete od žena da ,,iščupate“ istinu o tome u kakvoj bijedi žive. Zašto nasilje nad ženama u porodici? Upravo zbog toga. Nama često dolaze žene koje kažu da se nije teško posvađati sa ukućenima ako vi uveče nemate šta da date djeci da večeraju ili se ujutro mislite sta ćete im dat da doručkuju. Onda tu kreću svađe. Kreće ekstremno nasilje koje se često ne prijavljuje, koje se minimizira ili ignoriše u institucijama. Morate da se borite sa jednim velikim sistemom koji vam ne daje podršku. Toliko. Hvala. Biljanu Zeković - Dobar dan svima. Zaista sam srećna što vidim danas ovdje puno poznatih lica, a pogotovo što vidim žene koje ne poznajem, što čini da se posebno dobro osjećam. Mi se godinama bavimo ženskim pravima i osjećam neki nedostatak energije, ali kada vidim sve ove žene ja ponovo imam nadu. Vjerujem da ću pomoći da se naprave dobri zaključci a voljela bih da se oni i sprovode u narednom periodu. Jako je važno da uspostavimo solidarnost koja je neophodna da bismo radile nešto zajedno. Ali da bi bilo solidarnosti, mi moramo početi od nule. Mi moramo znati šta koja radi, moramo se povezati, razmijeniti naše ideje. Eto toliko sam željela da vam kažem i da vas pozdravim. Lidija Leovac - Prije svega hvala što ste me pozvali. Ja sam pomalo iznenađena svim ovim. Ženska vlada još nije formirana i nemam prava da o Ženskoj vladi bilo šta kažem. Ja sam samohrana majka. Niko mi nije pomogao. Osnovala sam preduzeće bez pare i dinara. Ne pripadam ni jednoj partiji. Zaposlila sam sedam žena u mojoj organizaciji. Pošto me niko nije pitao kako ja živim, imam pravo da ne znam kako ko radi, ni Vlada ni Kancelarija za rodnu ravnopravnost. Samo želim da znam šta ćemo mi da uradimo nezavisno od njih, pa kad vide šta mi radimo, oni mogu da se postide i da počnu da rade ono što trebaju. Ja sam tu radi građanki i građana Crne Gore.

We Have Something to Say, too!

32


To što sam odlučila da se angažujem u Ženskoj vladi nije bilo do mene. Ja sam svoj ciklus nekako završila. Ostvarila sam se i kao majka i kao žena i kao čovjek u poslu. I ono što sam htjela nakon svega da uradim jeste da svoja iskustva iznesem drugim ženama na pozitivan način. Ja imam sina i naši sinovi treba da znaju više o nama ženama od nas samih. Treba da se bavimo edukacijom i da djecu uključujemo u ove procese. Šta je najvrjednije u Crnoj Gori? Prirodnim ljepotama svaka čast, Vladi Crne Gore svaka čast, ali još više ženama u Crnoj Gori svaka čast. Ono što je najvrjednije u Crnoj Gori jesu žene.To je ljepota u pravom smislu te riječi. Moja majka je lijepa žena, ali moj otac koji na žalost nije više živ, bio je osoba sa invaliditetom. Moja majka je prihvatila oca kao osobu sa invaliditetom. A moja sestra nije mogla da se uda zato što je majka mog zeta zamjerala mojoj sestri što je ćerka osobe sa invaliditetom.Vjerovali ili ne, ima toliko detalja, sitnih stvari koje obilježe čovjeku život, a o kojima niko ne vodi računa. Šta mene zanima? Koje su metode prikupljanja podataka o diskriminaciji žena, to je ono što ja ne znam. Voljela bih da nakon ove Konferencije izađemo sa nekim stavovima, idejama, zaključcima. Moje žene, koleginice, mogu biti volonterke. Ja vam stojim na raspolaganju. Ja imam volje da uradim sve što se od mene bude tražilo. Što se tiče EU i njihovih preporuka, ja sam čitala te izvještaje. Izvjesno je da nedostaje žena u javnom životu i politici. Po njima mi ne postojimo ili se ne zna gdje smo. Ako je ta Ženska vlada planirana, ili je podstaknuto njeno planiranje zato što je to Evropa od nas tražila, evo nas. Evo nas tri. Obratićemo vam se pa ćete morati da nas podržite tehnički, edukativno, moralno i materijalno. Bitno je da nas neko čuje i da nas podrži. Ako su međunarodne konvencije nešto na šta ja mogu da se pozovem, ima da se pozovem, ima da se pozovem odmah i sad. Čega ja to da se bojim? Koga da se bojim? Ja moram da glasam za život i za budućnost moje djece, zato izlazim na izbore. Da li pripadam ovoj ili onoj partiji? Oslobodite se toga. Vi pripadate same sebi, svojoj porodici, ovoj državi. Učinite sve što možete da mi budemo partija. Vi sta partija. Svaka partija da ima ovaj skup danas dala bi ne znam šta! A mi se bojimo da sjutra izađemo 33

i kažemo ono što mislimo. Još jedna stvar. Mi smo u hotelu koji je pod stečajem, znate to. Pričam danas sa jednom ženom i ona kaže: ,,Došlo mi je da skočim. I ja i majka smo ostavile život u ovoj firmi, a kako nam vraćaju. Gazdarica mi traži pare za kiriju,a odakle?!“ To kaže Vesna Nikolić koja radi u ovom hotelu. Ja ću da joj platim kiriju ili tražim posao. Sva sam se potresla, pa nisam noćas mogla ni da spavam. Pričala sam sa konobaricom i recepcionerkom. Jedna žena sama je noćas radila u cijelom hotelu. Ja dolazim iz Hreceg Novog. Znate li šta je turizam? Turizam je nešto o čemu mi možemo da razmišljamo za 20 godina. A ovo što mi radimo je preživljavanje. Izdavanje svog kreveta nekome ko može da plati tuđi krevet. Ja ću ustati iz svog kreveta da bi u njemu neko drugi spavao, da bi svojoj djeci mogla da kupim patike. Ma ja to neću! Ne dam! Ne prihvatam te uslove! Mi možemo, nismo glupe, nismo ružne, nismo neobrazovane, mi smo samo ubijene u pojam. Iz toga se najlakše izlazi. Znate šta sam ja prvi put uradila? Kada sam ostavila svog muža, tri mjeseca nisam izlazila iz kuće jer sam imala etikete ovoga i onoga. Ali sam dokazala da sam čestit čovjek, da mogu da zaposlim ljude, da sam sposobna, da mogu državi da platim PDV, da mogu da živim i da budem uspješna. Živana Šebek - Dobar dan svima. Dolazim iz Bijelog Polja, sjevera Crne Gore, treće opštine, po veličini naše Republike. Htjela bih da se zahvalim organizaciji Anima. Ono što su uradile za sve nas je mnogo značajno. Da se vidi da i mi postojimo. Ja dolazim iz štrajčačkog odbora fabrike .......... u Bijelom Polju. Fabrika je otišla pod stečaj i veliki broj radnika je ostao bez posla. Od tada do dan-danas mi smo u štrajku tražeći svoja prava na tako težak način, tražeči svojom mukom zarađene pare. Sudskim putem smo tražili svoje zarade, dobili sudske presude, ali zarade ne možemo da naplatimo. Kod nas, u Bijelom Polju, je jako teško za žene moje dobi da dobiju bilo kakvo zaposlenje. Kod bilo kog poslodavca da dođemo, posao ne možemo dobiti. Oni danas traže nešto što niko ne bi smio da traži, jer svi mi imamo pravo na život. U junu mjesecu kad su bile strašne vrućine, mi smo organizovali

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


veoma težak štrajk. Bilo je ljudi koji su padali u nesvjest. Niko na to nije htio da obrati pažnju, da pogleda šta se dešava. Kada je naša fabrika trebala da se pretvori u tržni centar, city park, nismo dali da se to uradi bar dok se ne ispune dugovanja prema nama. Akcije su nam oduzeli na brutalan način. Mi ćemo istrajati u našim zahtjevima! Nadam se da ćemo doći do našeg cilja. Na sudske presude smo ponovo uložili žalbu, tražimo naše neisplaćene zarade koje nam duguju i smatram da smo moje sugrađanke i ja diskriminisane, zapostavljene i van tokova društva, a i života. Nas pet je došlo iz Bijelog Polja. Mislim da je to grad gdje se najviše štrajkuje, pogotvo iz fabrike ,,Mladost“ koja je zapošljavala veliki broj radnika, najviše žena, ali nijedna nije došla. Kod nas je drugačiji mentalitet. Vjerovatno im muževi nisu dozvolili da odu na 2-3 dana od kuće. Ali mi se moramo boriti za svoja prava i za njihove slobode. Da ne damo da nas niko potcjenjuje i diskriminiše zbog bilo kakvih poslova, uloga u pojedinim preduzećima. Mislim da sve te poslove možemo obavljati bez obzira što smo žene. Ne smatram da smo bića koja ne mogu obavljati ono šta muškarci rade. Sigurno smo spremnije i upornije nego oni. U mojoj firmi, nas nekoliko žena je pokazalo izuzetnu upornost, a muškarci su se skrivali iza nas.Voljela bih da se neka organizacija otvori u našem gradu, da se ženama objasni cilj ovog rada. Bilo bi dobro da se otvori neka kancelarija za žene koje su aktivne. Žene bi se edukovale, pokrenule. Mi smo u Bijelom Polju zapostavljene. Ja toliko,hvala vam svima. Fatima - Ja sam iz Centra za romske inicijative Nikšić. Organizovale smo razne radionice izrade suvenira za žene. Ovo što vidite radile su mnoge žene, samohrane majke, izbjegle, raseljena lica, Romkinje. Zajedno su tri mjeseca radile, učile novu tehniku, družile se. Ja idem na te radionice i to je nešto najljepše što je organizovano u Nikšiću. Žene imaju šansu i da se druže i da nešto nauče i da nešto rade. To je način da žene više komuniciraju, izlaze iz svojih domova. Naučile su tehnike koje mogu da primjenjuju i rade kod kuće, ali je lijepo kad se druže. Sve što radimo, radimo od drveta tako da jako lijepo izgleda. To je primjer ženskog rada i solidarnosti. Izloženo je

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

ovdje, nadamo se da ćete pogledati i podržati naš rad. Hvala. (N.N) - Činjenica je da su žene s invaliditetom dvostruko opterećene diskriminacijom. Prvo diskriminacijom svog pola, a onda diskriminacijom koju je prouzrokovao sam invaliditet. Pored njih postoji još neko ko je diskriminisan, ne manje nego one same. To su nihove majke. One trpe dvostruko. Trpe što su rodile djecu sa invaliditetom, a trpe i od svojih porodica i sredine, jer se u Crnoj Gori smatra da sve što je dijete naslijedilo dobro, naslijedilo je od oca, a za sve što ne valja, kriva je majka. U ustanovi u kojoj radim, veliki broj djece sa invalidtiteom dolazi svakodnevno od kuće i pohađa školu.Vjerujte, u 90% slučajeva djecu dovode majke, a svako to dijete ima i oca. Ali tim problemom bave se samo majke. Mali broj je žena s invaliditetom koje su završile visoko obrazovanje i koje su zaposlene. Kada bi se gledalo po nama koje smo došle danas ovdje, ispalo bi da je situacija skroz drugačija. Od nas šest, četiri su zaposlene. Veliki broj žena s invaliditetom, i da su pozvane, ne bi mogle doći ovdje, ili bi smatrale da nemaju šta tu da rade. Ja nisam ovdje danas zato što pripadam osobama sa invaliditetom, već zato što sam žena i što smatram da imam ista prava kao i svaki drugi čovjek. Nažalost, u demokratskoj CG dobila sam samo diskriminaciju! Diplomirala sam na Pravnom fakultetu 1989. godine i bila, nažalost, student generacije. Čekala sam do 1994. da odradim pripravnički, ali nije mi preporuka za zaposlenje bila visoka prosječna ocjena. Nisam mogla čak ni da volontiram. Posao koji sada imam sam dobila na insistiranja, molbe. Nije strašno imati predrasude. Možda ih imaju i neki od vas. Čovjek ne vjeruje onome što ne poznaje. Ali treba pružiti šansu drugom čovjeku da pokaže šta može i šta zna. Ali to sa nama nije slučaj! Da li biste vjerovali ako vam kažem da postoji neko ko treba da odbrani magistarsku temu, a nema šansi da dobije posao. Neće je imati, bojim se, u Crnoj Gori još dugo vremena, iako je usvojen Zakon o zapošljavanju osoba sa invaliditetom. Neće, jer ljudi u državnom vrhu to ne žele. Jednostavno, zakoni se donose samo kao forma.To je dominacija forme nad suštinom. Nažalost pripadam onoj grupi koja se školovala u specijalnoj ustanovi. Ja sam 12 godina živjela u izolaciji. Možda je to i glavni razlog što je mali broj nas odlučilo da studira jer je jako

We Have Something to Say, too!

34


teško uključiti se u jednu sasvim drugu sredinu gdje vam je sve nepoznato. To sam uspjela što se tiče fakulteta, ali što se tiče posla, nisam do današnjeg dana. Htjela bih da završim ovu priču nečim što mi je skrenulo pažnju u filmu koji smo gledali. Neću sad citirati,ali smatram da svaka žena treba da ima prava kao ljudsko biće. I ja kao i svi vi, imam mozak da mislim, imam dušu i srce da me boli, a oni me uporno gaze. (N.N) - Ja sam sa Kosova i Metohije, tačnije iz Peći, ali trenutno živim u Sutomoru, što nije nimalo pohvalno ni zahvalno. Ali da ne bih odmah napala da je vlast za sve kriva, ja ću navesti samo neke tačke koje su bitne za sve raseljene građane i građanke, jer primjećujem da niko do sada nije pokrenuo tu temu. Prvi problem raseljenih lica je upravo da nemaju nikakav status. Mi postojimo i ne postojimo. Ja sam porijeklom Crnogorka. Imam srbijanska dokumenta. U Srbiji sam Crnogorka, ovdje nisam Crnogorka. Ja ne znam šta sam! Ali ne samo ja, naši ljudi ukupno su u istoj situaciji. Mi smo dobili neke raseljeničke legitimacije, jer hoćemo raditi. Imamo srpske lične karte, ali Crna Gora i Srbija nisu više zajedno. Ja sam sada izbjeglica, ali ne želim da to budem. Pet punih godina ljudi žive bez struje u 21. vijeku, a mahom i bez vode. Kad bih vam pričala kakav je to život, to je duga priča. Što se tiče obrazovanja, i tu su nas stavili u ćorsokak. Prvu generaciju djece koja su stigla sa Kosova stavili su u posebna odjeljenja. Oni nisu imali prava da budu sa ostalom djecom. A svi mi znamo, kad se odvajaju djeca, koliko to boli. Ispada, kao da oni ne spadaju u to društvo, kao da su ta djeca gora, niža. Sad se već to izjednačava,u tome ima pomaka! Sad su mješovita odjeljenja. Što se tiče zdravstva, ni tu nismo zastupljeni do kraja. Imamo uslove za običan pregled kod doktora opšte prakse. Za druge preglede od nas se traži novac, novac koji mi nemamo. 50% raseljenih ljudi nema ništa. Niko od njih nije zaposlen. Možda 1% od svih raseljenih lica. Neki primaju neku vrstu socijale iz Srbije, ko je radio u nekoj firmi.To je iznosilo do prije par mjeseci 4000 dinara. To je sada oko 35 eura s tim što za tu, nazovi platu, moraju ići za Srbiju. Nije bitno u koji dio Srbije. Ja na primjer idem u Prijepolje svakog mjeseca da se prijavim na Biro. Ako se ne prijavim, 35

oni me brišu sa spiska. Prava na zaposlenje ovdje nikakva nemamo. Čak i u trgovinama, svako traži osiguranje. To nam ne odgovara, ja imam ugovor sa svojom firmom koja meni makar drži osiguranje. Ima tu još mnogo!!! Uglavnom, ukupno loš život i ukupno loše postupanje od strane Vlade i države koja uporno klikće kako je ona nama pomogla. Vjerovatno svi znate da raseljena lica žive isključivo u srbijanskim odmaralištima. Čak nismo dobili pristup nijednoj njihovoj (crnogorskoj) ustanovi, ili nečem drugom. Upravo su najviše pogođene žene. Upravo smo mi žene najveći krivci za sve što se dešava. Opet su muškarci povlaštena strana.Oni odrade ili ne odrade dnevnicu. Ima žena koje mogu i imaju šta da pruže, ali to niko neće. Nikakav pristup, ništa nam nije dozvoljeno. Ja, konkretno, prva bih uzela i ličnu kartu i državljanstvo. Meni je porijeklo ovdje, ali ne vrijedi, ne daju. Eto, meni je drago što sam došla na ovu konferenciju, prvi put sam tu, a nadam se da ću doći i sljedeći put. Eto, uvrstite i ovaj problem u te zapisnike i potrudite se da konferencija bude uspješna.Hvala još jednom i prijatno. (N.N) - Ja sam iz Berana, iz NVO Zora. To je inače organizacija raseljenih i prognanih sa Kosova. Tako su nas do sada zvali, a kako će nas zvati ubuduće, ne znam. Ja bih se nadovezala na diskusiju moje prethodnice. Mi nismo u mogućnosti da radimo, ali ni tu nismo svi u istom položaju. Mi koji smo nekad radili u Srbiji, imamo neku socijalu, ali u ovom periodu od 10 godina stigle su neke nove generacije koje nemaju ni socijalu, ni pravo na rad. Nemaju pravo ni na šta, nemaju nikakvu socijalu od ove države u kojoj žive i oni su stvarno u nezavidnom položaju. Oni ne mogu da razmišljaju ni o stvaranju porodice, ni o životu van roditeljskog okruga, ni o čemu. Eto, to sam željela da kažem. Vesna Sekulić - Meni je jako drago što sam danas na ovom velikom skupu i vidim da su sve žene jako pozitivne i lijepe. Samo mi je žao što nisam dovela svoje ćerke, pogotovo Noru. Ona će se sigurno ljutiti. Ja ću ukratko ispričati kako sam počela da se suprodstavljam muškom nasilju. S obzirom da ja imam samo sestru koja već 11godina živi u Australiji, ja sam

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


drugo dijete, sestra je dvije godine starija od mene, a majka nam je rano umrla. Sestra je bila zadužena za kućne poslove, a ja sam bila pomalo nestašna. Mene su zvali dečko, i uvek sam bila pomalo muškarasta. Kad sam završila 8. razred, otac me je upisao u ekonomsku i kupio mi knjige. Pošto to nije bila moja volja, ja sam otišla i prepisala se u gimnaziju. Moj otac nije znao u koju idem školu. Prodala sam knjige i kupila sam knjige koje mi odgovaraju. Kada je trebalo da ide na roditeljski sastanak, ja sam mu rekla da ne ide u ekonomsku ,nego da ide u gimnaziju. Tada me ,,ubio’’, nagrdio me. Tada sam već počela da se suprodstavljam muškom nasilju. Išla sam krijući u crkvu. Moji su bili komunisti i nisu bili za crkvu, ali ja sam uvijek išla. Kad sam završila gimnaziju, udala sam se. Muško nasilje nad ženama se nastavlja. Rodila sam prvu ćerku i tada sam se odmah suočila sa problemima. Moj muž je jedinac, ima četiri sestre,a ja nemam brata. Kad sam rodila prvu ćerku, to je bila pogibija. I na moju stranu i na njegovu. Drugu ćerku kad sam rodila - katastrofa. Šta se poslije dešava? U trećoj trudnoći, odlazim na ispitivanje ploda u Beograd. Komšinica mi je to predložila. Nisam razmišljala, bila sam mlada, nisam željela da rodim treću ćerku, otišla sam krijući, pa šta bude da bude. Kada sam došla tamo, razgovarala sam sa ženama koje su čekale sa mnom. Pitala sam ih koji put po redu dolaze. Svaka mi je odgovorila 4-5. put. Oni su imali kamere i snimali i slušali sve šta sam rekla. Pa je doktor rekao da prva uđe Nikšićanka koja je prvi put tu. Ja nisam znala da su to Isusove muke, trajalo je jedno 40 minuta. Pošto sam saznala da nosim ćerku, krijući od svog muža, otišla sam i abortirala. Tada sam doživjela kliničku smrt. Bila sam nepokretna jedno mjesec i po dana jer sam iskrvarila. Život se nastavlja, ja sam podizala svoje dvije ćerke i govorila samoj sebi da nikad više neću ostati trudna. Ipak, ja ostajem trudna, znala sam da ću da rodim svoju Noru. Moj muž nije imao stav, hoće li biti muško ili žensko. Ali sam imala problema i od moje i od njegove rodbine. Kada sam došla da se porodim, znala sam kakvo ću dijete da rodim. Do mene na stolu bila je žena koja se porađala 7. put. Ja sam je pitala. Žena je vrištala. Rekla je da se porađa cijeli dan. Žena je bila sva modra. Ja sam počela da vrištim, da zovem doktora. Pitala

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

sam je što je modra, a ona je rekla da je muž pretukao jer rađa 7. djevojčicu. Tu noć, ta žena je otišla na neuropsihijatriju. Od tog momenta, za mene nisu postojali muškarci, samo su postojala djeca i želja da se borim protiv nasilja. Kad sam se porodila samo sam pitala je li moje dijete zdravo. Sa mojom Norom je bilo sve u redu, normalno, zdravo dijete. Šta se dalje dešava? Jednom je na TV gospođa Raičević pričala o nasilju. I mene Nora zove da dođem da vidim. Emisija je bila uživo i ja sam ih kontaktirala. Stupila sam u kontakt sa njima. Prošla edukaciju. I od tada se borim protiv svakog nasilja, pogotovo muškaraca nad ženama. Svakoj ženi savjetujem, i moje sam ćerke naučila, Ivana 3. gimnazije, Ivona 2. medicinske i Nora 5. razred, da se svaka žena bori za svoja prava. Ja sam Sabina Talović i dolazim iz Pljevlja, to je krajnji sjever naše pravne države. Ja sam aktivistkinja. I stvarno se pitam šta da kažem poslije ovih žena i poslije ovih tema. Ja sebe smatram dobrom aktivistkinjom. Ali kad čujem i vidim šta su sve žene uradile, pomiješana su mi osjećanja. Ja sam uvijek srećna kad sam sa ženama, zbog mojih prijateljica koje mnogo volim. Neke viđam često, neke ne. Neke nisam dugo vidjela. Posebno mi je drago što smo danas ovdje u ovolikom broju,zajedno, sve različite, a sve iste. To mi je prva impresija. Ja sam mnogo godina unazad učila teoriju feminizma. I danas sam shvatila definiciju feminizma - to je solidarnost na djelu. Šta vam mogu reći o svom identitetu. Ja ih imam mnogo. Žao mi je što vam prvo ne mogu reći da sam majka. Ja jesam majka. Ali ja jesam žena, žena aktivistkinja, nezaposlena, majka jednog ženskog djeteta, zamislite ženskog, razvedena, iz manjinske nacionalne zajednice, nemam oca, nemam majku, nemam muža ,nemam kuću, špijunka američka, švedska, engleska,raspuštenica, kurva, stvarno sam svašta. Od svake od vas koje sam čula po nešto u meni ima od vas ili ponešto od mene ima u svakoj od vas. Ja sam i danas dijelom raseljeno lice, izbjeglica ili kako se već to zove. Ja sam rođena u ovoj državi, cijeli život ovdje živim i državljanstvo ove države sam dobila prije 2. godine. Dala sam mu 2 eura da me upiše. Zato što su moji roditelji iz Bosne.

We Have Something to Say, too!

36


Šta je obilježilo moj aktivizam? Ja sam, praktično, mirovna aktivistkinja. Moj aktivizam je počeo poslije rata u Bosni. Moj aktivizam je ona muka i ona edukacija za brigu, za onaj teret koji sve dijelimo. I mi koje jesmo aktivistkinje i one koje nisu. Mi smo unaprijed edukovane za brigu, za žrtvu, za teret, za muku- prirodno je da smo majke. Mehanizmi i ja. Ja danas vidim da li mi imamo moć. Ovo je istorija. Treba da budemo srećne danas.

moramo takođe i zabilježiti sve što radimo.

Ja sam Aida Ivanović-Perović, članica sam Sigurne ženske kuće, feministkinja, pacifistkinja. To je ono što osjećam i to su stvari zbog kojih imam potrebu da budem aktivna i zato sam sada ovdje. Ja sam slušajući svoje prethodnice zapisivala ponešto, zapisivala sam stvari iz svog života pa će ovo biti miks iskustava svih žena i mojih ličnih.

Prije par dana sam bila sa kolegom na Univerzitetu Donja Gorica. Držali smo predavanja na temu seksualnosti i reprodukcije. Obično se na takvim predavanjima đaci i stidenti ,,zakače“ za pitanje gej populacije, ali ovdje se desilo nešto drugačije. Njih je jako ,,zagolicala“ priča rasne ravnopravnosti i toga što smo mi tvrdili da su žene nevidljive, a studenti-muškarci su tvrdili da nije tako i kako ja mogu tako protiv žena da pričam. Zatim je jedan student rekao u smislu - da žene išta valjaju, one bi se izborile i recite mi bar jednu ženu u istoriji koja je našto doprinjela ljudskom rodu. Ništa vrijedno, dobro, važno za ljude. Ja sam rekla ime Marije Kiri. „Zar vama nije važna žena koja je osvojila dvije Nobelove nagrade?“ – dodao je neko. Tom studentu je to bilo zanemarljivo. Ali je meni bilo važno. Meni nije bilo neprijatno zbog njegovog napada, bilo mi je neprijatno zato što nam stalno istoriju piše neki drugi. Ja sam naučila mnogo imena raznih vojskovođa koji nam ništa dobro nisu donijeli osim krvarenja, ratova, žrtava na sve strane. Žene su izbrisane iz istorije. Ovo što mi danas radimo mora da bude zabilježeno. I sve vi koje ste u nekoj vrsti aktivizma, nevladinom sektoru, bilo kojoj vrsti grupe, stalno bilježite to što radite, sarađujte sa medijima, pravite statistike i nekad će neko to vidjeti. Ne da bi napisali istoriju, nego da na takav način motivišemo i ohrabrimo druge žene ili druge muškarce koji sa nama djele ovo isto osjećanje obespravljenosti, da nastave dalje i poboljšaju opšte stanje.

Meni je jako bolna nevidljivost žena. Evo nas je danas tu 50, 70, 100 i imale smo i imamo toliko toga da kažemo i ovdje su se čule jake riječi podrške, a i teške riječi, puno lošeg iskustva. A kako to žena i danas u eri komunikacije ostaje nevidljiva? A one koje mogu nešto da učine, koje su na mjestima odlučivanja, njih baš briga. Jako je važno da preduzmemo inicijetivu,j er drug,umjesto nas nemaju interese. Kažem drugi i to su očigledno muškarci, ali i žene koje se nisu osvijestile ili koje njihovi problemi, baš zato što su žene,t oliko bole da moraju da bježe i da ih negiraju. Moramo preduzimati inicijativu,

Kako se ja u SŽK bavim zdravljem i obrazovanjem žena i djece, bavila sam se i temom seksualnosti. Znam da u Crnoj Gori ima žena koje su obespravljene po pitanju pripadnosti određenim seksualnim grupama ili organizacijama. I tako će biti sve dokle god nemaju pravo i slobodnu da kažu: ja sam lezbejka. Ili: ja sam gej. Ne možemo da tvrdimo da heteroseksualaca ima više. Pred nama su ponovo izbori, a ja sam pred prošlogodišnje izbore napisala jedan članak o predizbornim većinama i manjinama. Neka se niko ne nađe uvrijeđen, jer nemam tu namjeru, ali meni je dosadilo da se stalno neko bori i ističe obespravljenost

(N. N) - Ja bih samo još nekoliko rečanica kratko oko ovog upoznavanja i povezivanja. Da li mi u stvari znamo jedna drugu, kako koja živi? Možda treba da povedemo računa o tome koliko smo bezbjedne. Kad kažem bezbijedne ne mislim na tradicionalan pojam bezbijednosti, da se ne bi prepala neka od vas. Ne mislim samo da li smo bezbjedne od muškaraca nego da li smo bezbijedne ako smo siromašne, gladne, da li smo bezbijedne ako nam je zima, ako nam je hladno, ako štrajkujemo, ako govorimo. Da li smo bezbjedne zbog svega onoga što smo pričale danas, zbog svega što znamo. To je pitanje bezbijednosti žena uopšte.

37

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


manjina po osnovu vjere,nacije,izbjeglišta a niko ne pominje žene, najveću manjinu. (N. N) - Mislim da danas nismo pomenule, a važno je reći, da sve što nam se dešava, ne samo sada nego vjekovima unazad, ugrožava naše zdravlje. Mi smo kao žene vitalno ugrožene. Mi imamo tendenciju da budemo manjina (sada su oko 50% stanovništva žene), jer je naše zdravlje ugroženo. Ne možete biti zdrave ako ne idete kod doktora, ako ne pijete ljekove. Ne možete biti zdrave ako ste svjesne svega onoga o čemu smo danas pričale. Da li je društvu važno da ima zdrave žene? Ja mislim da ne. Prije par dana sam čula jedan podatak dok sam čekala na ginekološki pregled i da donesu jedan prastari ultrazvuk. Šalila sam se na račun svoje težine i rekla da se ništa neće vidjeti koliko sam se ugojila. Pitala sam za jedan aparat najmoderniji od tih eho-aparata. Reklamiraju ga na jednoj privatnoj klinici. Možete svoju bebu preko tog uređaj vidjeti kao na fotografiji. Da vam tu sliku bebe narežu na CD, košta 60 eura. A kad sam doktora pitala gdje im je taj aparat, jer samo on može da me snimi, on onako ironično reče: „Pod ključem!“. Gospođa koja je šefica na ginekološkom odjeljenju radi na istom takvom aparatu privatno, i apsolutno joj ne odgovara da joj neko oduzme novac tako što će žene imati mogućnost da taj pregled urade besplatno. Primijetilo se koliko su žene ograničene, opterećene predrasudama i stereotipima. Što se tiče pregleda kod ginekologa, naše ministarstvo zdravlja je ranije odlučilo da vam da mogućnost da odete kod ginekologa bez uputa. Dovoljno je bilo da odetet kod ginekologa.Već dva mjeseca je aktuelno da su vam potrebna dva uputa da dođete do ginekologa. Prvo idete da zakažete kod doktora opšte prakse, a znate kako je to. On vam daje uput ako procijeni da treba. Daje vam uput za izabranog ginekologa,a vi možda trebate u bolnicu. Kod izabranog ginekologa opet imate proceduru. On vas ubjeđuje da vam on može riješiti problem. Što nije tačno, jer oni imaju još zastarjelije aparate i opremu. Da ne pričam da ste uvijek na ovakvim pregledima u grču jer uvijek neka žena pokušava da uđe. S druge strane su tu uvijek neki tehničari. Nije problem što ste goli, nego što nemate nikakvog prava na

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

neku intimu, privatnost. Isti ginekolog mi je rekao jednu stvar! Trebali smo da držimo predavanje u medicinskoj školi na temu seksualnosti i reprodukcije, i on je kasnio. Pitala sam ga gdje je i što kasni. Rekao je da je napravio dva kruga oko bolnice da se izduva. „Koja je muka“, pitala sam. Reče: „Dobio sam dežurstvo, i došla je mlada žena sa kancerom. Sumnja se da je maligno. Otišao sam kući, ali sam se vratio u bolnicu da provjerim da li je operacija sutra ili prekosjutra jer ja treba da operišem. Nje na programu nije bilo. Načelnica je poslala kući. Kako ćemo da dođemo do žene, nemamo adresu, broj telefona? Žena će se vjerovatno vratiti u bolnicu kad problem bude još veći i tada ćemo vjerovatno morati potpuno vaditi sve. Da ne govorimo o njenom emotivnom i psihološkom stanju“. Na nama je ogroman pritisak da rađamo, a ništa ne rade da nam obezbijede da smo zdrave.Za to se trebamo same izboriti. Trebamo same sebi biti prve. Mi smo sebi važne. Zajedno možemo i moramo učiniti da to i drugi imaju na umu. Hvala. Nevena - Ispričaću svoju priču. Prije dvije godine, pošto smo živjeli u zajedničkoj kući (suprug, djeca i ja), desilo se to da sam bila istjerana zajedno sa svojom djecom iz kuće. Nikakav pravni sistem, pravna norma ne postoji da oca moje djece natjera da brine o toj djeci. Ja sam imala podršku roditelja, pa moja djeca nisu bila gladna i ja nisam bila gladna. Veliki broj žena nema tu sreću da ima podršku roditelja, prijatelja, kumova i okoline. Kasnije kad smo se razvodili, na tom papiru stajalo je kolika je alimentacija i termini kad će otac viđati djecu.On to nije ispoštovao. Ne postoji kao u drugim evropskim zemljama sistem da se ono ugovoreno razvodom ispoštuje. Iako za svih ovih šest godina nikada to viđanje nije bilo od petka do nedjelje, nijedan zimski ni ljetnji raspust. Ja kao i svaka majka neću da lišim svoju djecu ni tog jednog dana mjesečno da vide oca. Treba strašno da se obrati pažnja na to da nema adekvatnog socijalnog programa. Ja sam sada bez posla. Moja djeca i ja nismo zbrinuti od strane sistema.Bila sam prinuđena da zovem neke oglase, ali posao je teško naći. Zvala sam neke oglase za poslove u nekim salonima. Radila sam 13 godina, nisam ni maloumna ni nevaspitana,

We Have Something to Say, too!

38


nisam ni neelokventna, mogu da radim i u prodaji. Ali kad se zaposlite kod privatnika, vi nemate ni taj jedan dan pravo da se posvetite svojoj djeci, što mnogo znači za svaku ženu bila ona u braku ili ne. Makar taj jedan dan je jako bitan za ženu pogotovo za ženu koja sama podiže djecu. Drago mi je što ste me pozvali da prisustvujem ovoj konferenciji. Ja sam oduševljena. Nadam se da ću biti aktivna, da će veliki dio žena da bude aktivan. Ovo je nešto divno. Ovo smo mi. Žene treba da budu uključene u ovakve stvari. Htjela bih da kažem još nešto vezano za seksualno obrazovanje i vaspitanje u školi.To je jako bitno za djecu. Oni čuju, oni vide, pitaju pitanja na koja mnogi roditelji ne mogu da odgovore. I za djecu u osnovnoj školi jako je to bitno - zaštita, seksualno obrazovanje. Nije bitno da li će ih učiteljica učiti da se kaže djeca ili đeca. Bitnije su neke druge stvari. Puno je bitnije da ta učiteljica i ta škola vode računa o vaspitanju djece. Naravno i o obrazovanju. Neću više da vas gnjavim, jako mi je drago što sam danas tu. Svetlana Bajić - Mislim da je jako nizak stepen ženske solidarnosti. Ja sam to osjetila na svojoj koži puno puta. Ne bih da pričam o tome jer bi se priča odužila dva dana. Ako smo se našle ovdje i imamo toliko ideja, ne dajte da ostane to mrtvo slovo na papiru. Ako ja sutra izađem ispred hotela Onogošt i kažem da treba da se podrži neki projekat, hoću da sve stanete iza mene. Da ne bude - ja sam bolesna ili da izmišljate hiljadu razloga. Na djelu je mnogo teže. A ja sam najviše poteškoća imala od osoba ženskog pola. Najviše su mi one podmetale

39

nogu. Ja dosta pratim rad ženskog nevladinog sektora i prilično sam informisana. I treba da se vidi ovo što mi danas radimo i pričamo. Ja sam Sabija Bahović i dolazim iz Bijelog Polja. Radim u Sindikatu. Danas mi je baš lijepo ovdje. Ja bih istakla jedan problem naših žena zaposlenih u privredi. To su žene sa vrlo teškim statusom, malim primanjima ili godinama ne primaju platu. To su žene na ivici životne egzistencije, nemaju ni životno osiguranje. Obrate se gradonačelniku, a on ih pošalje u Sindikat.U Sindikatu im traže da vide njihove zahtjeve. Kažem im da se bore, da štrajkuju. Odu u pravnu službu, a tamo im kažu da nemaju nikakva prava. Pet kolektiva, oko 1000 žena, štrajkuju glađu. Odu kod našeg gradonačelnika,on im da po 100 eura i one su zadovoljne. Ja bih s ovog mjesta voljela da se dogovorimo da uputimo podršku tim ženama.Ta podrška im puno znači,treba da se pomažemo. Mislim da je u Bijelom Polju možda i najteže stanje u Crnoj Gori. Tim ženama kažu da nemaju prava da bilo šta zehtijevaju jer nisu potpisale nikakav kolektivni ugovor, nikakav socijalan program. Šta žena u proizvodnji zna šta je kolektivni ugovor. Otkaze su većinom dobile žene u 50-tim godinama. One ne rade,ne mogu nigdje da se zaposle. Njih niko ne primjećuje.To me jako boli. Leonida Plamenac - Ja bih da kažem nešto o položaju mladih žena u Crnoj Gori koje nisu udate, posebno one preko 30 godina. Ljudi pokušavaju da utiču na nas raznim pitanjima tipa: „Kad više misliš? Kad misliš da rodiš? Šta će sutra iza tebe da ostane?“, kao da ja time što sam se školovala, što imam svoju

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


kuću, što sam zadovoljna poslom, nisam sebe ostvarila. Možda ću jednog dana da se odlučim na tako nešto, ali onda kad ja budem mislila da je vrijeme, a ne da sredina vrši pritisak na mene. Žene koje su neudate trpe diskriminaciju na poslu od nekih udatih žena. Ako je radno vrijeme do tri,one već oko dva ipo idu sa posla, a ja ostajem da radim prekovremeno, čak i do uveče. A primamo istu platu. I uvijek ta žena koja je neudata vuče 90% posla. Ono što me posebno nervira je ono gospođa-gospođica. Mi treba da ljudima damo do znanja da smo mi sve godpođe u duši. Bez obzira na naš bračni status. Ja sam vrlo ponosna na svoj status „gospođice“, i braniću ga do zadnjeg dana osim ako nešto ne poludim.Već dva mjeseca sam u nevladinom sektoru. Uvijek sam bila borbena i odskakala od svojih vršnjakinja po mnogim shvatanjima. Ovdje sam shvatila neke stvari. U stalnoj smo trci da preživimo, zaradimo i ne obraćamo pažnju na to da je svaka žena na neki način diskriminisana. Bilo da je slobodna, udata, razvedena. Sve imamo pritisak od strane okruženja. Primorane smo da budemo poslušne, mediokriteti. Svako izdvajanje se diskriminiše. Jako sam razočarana odzivom kotorskih žena. Verica Mirović - Ja sam od rođenja kao Kalimero, uvijek se bunim protiv neke nepravde. Voljela bih da to moje bunjenje postane jasnije onima kojima je upućeno. Ja sam milion puta čula od građanki i građana Crne Gore da kažu - Šta ja tu mogu? Mi možemo da utičemo na stvari koje se dešavaju oko nas. Ljudi mogu da budu akteri svog života i mogu da budu WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

aktivni. Da ne mora tamo neko drugi da rješava, možemo mi. Svi pomalo. Možemo sami da mijenjamo suštinu. Bez naše želje da nešto promijenimo, bez napornog rada na tome, nećemo se nigdje pomaknuti.Sve zavisi od nas samih. To je naš lični izazov. Jako dugo sam radila sa ženama koje su imale razne probleme. To je moje životno iskustvo, time sam bogatija. Trebamo da podržimo jedna drugu. I nastavimo. Sanja Bauk - Toliko životnih i iskrenih priča. Možda su neke od vas pročitale knjigu naslova ,,Crnogorac i Crnogorka“. Pročitala sam pred dolazak ovdje, prvi dio knjige koji nosi naslov ,,Crnogorac“, drugi tek treba da pročitam. Crnogorci toga vremena 18. i 19. vijeka su riječ pretpostavljali svom životu. Krivokletstvo je za Crnogorca bilo gore od samoubistva. Oni nisu bili fanatični vjernici, ali su poštovali svetinje. Crnogorci su vjeru i moral stavljali iznad zakona. Mi smo danas čuli dosta priča koje se tiču zakona. Neki ulažu ogroman trud da se ti zakoni naprave. Međutim treba se vratiti tome da je moral iznad prava, da se Crnogorci ugledaju na svoje pretke i vrate se moralu i vjeri. Počela sam tek da čitam dio ,,Crnogorka“,i to ću da ostavim za neko naše sljedeće druženje. To je bio prvi dio moje priče, a drugi se odnosi na moju životnu priču (pričanje uz slajdove). Na ovom slajdu vidite fotografiju iz sredine sedamdesetih. Na njoj smo sestra i ja. Sa ove fotografije se ne bi reklo, ali ja sam već tada imala ozbiljne planove za sebe, kojima sam ozbiljno i odgovorno pristupala, i prvi rezultati su se vidjeli nakon desetak godina.

We Have Something to Say, too!

40


Sljedeći slajd - na ovoj fotografiji ja primam nagradu kao svršeni osnovac, najbolji đak škole, lučonoša. Nakon 4 godine, priča se ponavlja. Ja ponovo dobijam nagradu kao najbolji đak školskog centra u Tivtu. Ponovo dobijam Luču. Nakon četiri godine nastupa drugi presjek, završetak fakulteta. Žao mi je što sa tog svečanog događaja nemam fotografije, ali su to bile godine građanskog rata u Jugoslaviji. Niko nije bio pretjerano raspoložen, pa ni ja za neko fotografisanje. Sve je proteklo u nekoj tužnoj atmosferi. Bila sam najbolji svršeni diplomac za medicinske, prirodno-matematičke i tehničke oblasti. Nakon četiri godine branim magistraturu tezu na Saobraćajnom fakultetu. To me prilično iscrpilo, pa sam na fotografijama pomalo ozbiljna. Tada sam shvatila da u doktorat ne treba toliko da se unosim, nego da iskoristim svoju inteligenciju. Nakon četiri godine, branim doktorat. Pored svih tih uspjeha u karijeri, privatnog života gotovo da nisam imala. Dolazi do raspodjele stanova na univerzitetu CG. Iako sam nakon doktoriranja imala sve uslove, nisam izabrana. Ali nisu sve stvari tako crne kao što izgledaju, ja sam ipak rangirana na stambenoj listi.190 stanova je podijejeljeno u onoj divnoj zgradi na ulazu u Podgoricu. Ali ja ne dobijam stan u toj zgradi nego na Zabjelu. Kako izgleda taj stan, vidjećete na sljedećim slajdovima. Ovo je ulaz u zgradu. Ovo su stepenice koje sam ja strugala čeličnom četkom. Svi su me gledali kao luđakinju i pitali me da li ja želim da mi svi iz zgrade plaćaju po 3 eura mjesečno da im ja čistim stepenice. Nisam slikala plafon, plafon inače otpada. Ljudski ponos proradi, ja se odlučim da upadnem u savremeno dužničko ropstvo i uzmem kredit. Od novca koji ne postoji, ali ga banke daju i naplaćuju kamatu ja sam stan upriličila pa izgleda ovako. Dok sam renovirala stan koji sam dobila od univerziteta Crne Gore, nakon svih onih godina mog predanog istraživačkog rada ja sam živjela u Tivtu u 41

kući mojih roditelja. Dnevnu sobu sam pretvorila u svoj radni prostor. Ovo su fotografije iz kuće mojih roditelja. Zašto ih pokazujem? Ovo što vidite je fizička barikada na ulazu u imanje mojih roditelja. Zbog javnog interesa, postavljanja primarnog kanalizacionog voda u Tivtu. To je nadomak našeg imanja, dubina voda je 4,5 metra i širina je 4,5 metra. Opština je mimo svih pravila donijela odluku o parcijalnoj eksproprijaciji imanja mog oca koje mu je ostalo u naslijeđe od đeda. To je moja životne priča koju živim. Vi sta sve hrabre žene, imate svoje snove koje trebate slijediti i samo nastavite ovako. I ja ću po svome. Ljupka - Žene same sebi moraju dati pravo da progovore. Žene sa sela su ovdje pozvane. Bilo bi divno da smo čuli i njihov glas. To je ono što možemo. Hajde javno da artikulišemo svoj zahtjev i svoju poziciju. Na ovaj način se uči govorenje o poziciji, govorenje o sebi. Šteta da to ne damo ako možemo dati. Naše prisustvo i naše riječu su ono što možemo da damo. I naravno podržati akciju djelom. U tom smislu kad govorimo, riječi za drugog ništa ne znače. Riječi znače samo kad govorimo o sebi, kad artikulišemo svoj problem. Mi nemamo sposobnost da artikulišemo tuđi problem. Svaka artikuliše svoj problem, a mi je podržavamo.To je ono što žene mogu. Ja stvarno vjerujem da su žene solidarne, ali su naučene u interesu preživljavanja da budu nesolidarne. Neko je divno rekao: ,,Ja ne štrajkujem, i dobijem 100 eura. Tih 100 eura me čini nesolidarnom sa drugim ženama, ali je tih 100 eura moj način preživljavanja“. I ne trebamo biti tako stroge. Biti žena je dovoljna solidarnost. To što smo žene podrazumijeva solidarnost. I bilo bi divno da je neupitna. Ne demantujem iskustvo, samo kažem da smo naučene da svoju solidarnost problematizujemo. Ono šta nam je sada činiti je da pravimo zaključke. Pročitaću voditeljice grupa. Nađite odgovarajući prostor za rad. Nadam se da ćemo do večere završiti sa tim poslom. Hvala vam na ovom danu koji je, nadam se, za sve bio prijatan.

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


Zapisnik sa konferencije Opšta slika • • • • • • • •

Problemi

Rješenja

Nepostojanje socijalnog kartona građana kojim bi se “otkrila” prava slika stanja, posebno u populaciji žena Zbog tradicije i lažnog ponosa ne dozvoljavamo da drugi vide da smo gladni Ženska nevidljivost (neprisutnost) Korupcija obrazovanih žena (dobre pozicije učine da se ne vidi stanje drugih – otuđenje od realnosti) Neadekvatna (nepristupačna) zdravstvena zaštita žena Nepostojanje psihološke podrške (“Pijte bensedine i budite dobre!”) Nizak stepen ženske solidarnosti Diskriminacija neudatih žena (omalovažavanje i pritisak okoline na žene, bez obzira na njihovu ispunjenost i ostvarenost u mnogim poljima, ukoliko se nisu dokazale kao supruge i majke) Nepostojanje monitoringa akcionih planova i strateških dokumenata vezanih za rodnu ravnopravnost

• • • • • • • • • •

Žene sa sela • •

Promjena stanja od vrha (za stanje žena nijesu samo odgovorne žene; zakonodavna i izvršna vlast su najodgovornije jer one rješavaju probleme) Preuzeti inicijativu i ne čekati da neko drugi rješava probleme u naše ime Definisanje i uvođenje različitih podsticajnih mjera usmjerenih ka potrebama žena (čl. 4 Konvencije) Uvođenje kvota ne samo u političkim partijama, već u svim institucijama Podsticajne mjere za učešće žena u procesima i političkog djelovanja i odlučivanja Formiranje odbora za RR (rodnu ravnopravnost) na lokalnom nivou Formiranje Ombudsmana za rodnu ravnopravnost Osim institucionalnih mehanizama, neophodno je razvijati i uvoditi rodnu statistiku Ustanoviti Ženske studije kao akademsku disciplinu Obezbijediti svaki vid kontracepcije i laku dostupnost neophodnim znanjima o zdravlju žena Monitoring Akcionog plana i Zakona o rodnoj ravnopravnosti i ostalih strateškig dokumenata, uključujući i procjenu usklađenosti sa međunarodnim standardima

Problemi

Rješenja

Nedostatak programa ekonomskog osnaživanja žena na selu Nebriga društva za starije žene na selu, koje su često bez sredstava za život

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

• •

Učiniti vidljivim probleme i potrebe žena sa sela Donijeti sveobuhvatne programe za ekonomsko osnaživanje: nadoknada za rad u poljoprivrednom domačinstvu, socijalno i zdravstveno osiguranje

We Have Something to Say, too!

42


• • • • • • • • • • • •

Nedostupna zdravstvena zaštita Nepostojanje svijesti o neophodnosti redovne zdravstvene kontrole Nizak stepen zaposlenosti Velika opterećenost fizičkim poslovima Izolovanost od svih kulturnih dešavanja Visok stepen predrasuda i diskriminacije žena Nerazvijen ženski aktivizam Finansijaska zavisnost žena od muških članova porodice Nepostojanje organizovanih edukativnih programa za žene Davanje primata muškoj djeci, posebno u oblasti obrazovanja Izraženo nasilje nad ženama i nebaviještenost žena o mogučnostima podrške i pomoći Ne postoji nikakav vid socijalnog osiguranja ni mogućnost sticanja penzije

Romkinje • • • • • • •

• • • • • • •

Problemi

Rješenja

Humanitarne organizacije uglavnom pomažu kada treba da promovišu sopstveni rad Muškarci koji ne rade neće ni djecu da čuvaju Siromaštvo, nepostojanje osnovnih zivotnih uslova Djeca u ranom djetinjstvu puše i piju alkohol Ne postoji rodni aspekt strateških dokumenata za REA populaciju Rana udaja Diskriminacija Romkinja u obrazovanju i na nivou porodice i na nivou institucija

• • • • • • •

43

Stimulisati žensko preduzetništvo na selu Voditi posebnu brigu o starim ženama Obezbijediti dostupnost svim vidovima zdravstvene zaštite Stimulisati obrazovanje ženske djece na selu Obezbijediti veći broj kulturnih dešavanja na seoskom području Prušiti podršku ženama kroz alternativne programe vaspitanja i obrazovanja djece Obezbijediti dostupnost besplatnim servisima podrške za žene žrtve nasilja

Praćenje primjene međunarodnih dokumenata od strane ministarstava, Vlade i NVO sektora Medije edukovati o načinima kreiranja programa za i o romskoj populaciji Osnažiti Romkinje i uključiti ih u različite aktivnosti i inicijative na nacionalnom i lokalnom nivou Primjenjivati Zakon o obrazovanju i na REA populaciju kroz obavezne i alternativne programe Inicirati interetničke dijaloge na svim nivoima Senzibilisati predstavnike institucija i cjelokupnu javnost da se aktivno uključe u sprječavanje diskriminacije romske populacije. Obezbijediti implementaciju strateških dokumenata i obezbijediti jednaku uključenost oba pola

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


Samohrane majke •

Problemi

Rješenja

Nedostatak informacija o ženskom sektoru, mogućnostima i akcijama Nedostatak tehničke podrške inicijativama žena od strane države Etiketiranje Diskriminacija od momenta samog početka procesa pokretanja razvoda (Pritisci u centrima za socijali rad u smislu – “Strpite se, biće bolje!” Ili u sudovima – “Da li vam je mnogo 20 % za izdržavanje djeteta?”) Zajednička imovina ostaje na korišćenje bivšem suprugu (često prinudnim rješenjima iseljavaju se žene i djeca) Troškovi postupka visoki Odugovlačenje postupka zbog nepojavljivanja suprugastranke u postupku Neisplaćivanje alimentacije Odluke (nepovoljne za žene) sudova i centara za socijalni rad Nema adekvatnog socijalnog programa koji bi omogućio zaposlenje Kod privatnika ne postoji “slobodan dan” što je dodatno opterećenje za majke koje same podižu svoju djecu

• • •

• • • • • • •

• • • • • • •

Prenošenje pozitivnih iskustava o načinu preživljavanja, rješavanja problema, rezultata Zakoski urediti poboljšanje uslova života samohranih majki Donijeti posebne socijalne programe u skladu sa potrebama samohranih majki Olakšati dobijanje socijalne pomoći i tretirati ih kao dostojanstvene pojedinke Obezbijediti adekvatne programe obuke i dodatnog obrazovanja Obezbijediti besplatne vrtiće (jaslice) i druge neophodne beneficije Stimulisati predstavnike biznis sektora u zapošljavanju samohranih majki i obezbijediti prioritete zapošljavanja u državnim institucijama Obezbijediti kvalitetne programe psihosocijalne podrške

Rad i zapošljavanje Problemi • • • •

Rješenja

Nepostojanje kreditnih linija vlade CG za kreditiranje ženskog preduzetništva Nasilje dršave nad porodicom Nezaposlene žene ako govore, ne mogu naći posao Ako ste u drugom stanju, ne možete dobiti posao (poslodavac traži potvrdu da nijeste u drugom

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

• • •

Da sa Konferencije pođe informacija, neki vid podrške ovim ženama Vidljivija podrška ženskog NVO ženama koje štrajkuju, u vidu protesta, saopštenja Izmjena Zakona o radu u smislu kvalitetnijih rješenja zaštite prava zaposlenih žena

We Have Something to Say, too!

44


• • •

• • • •

• • •

stanju ili pak da se u određenom periodu, koji on definiše, unaprijed odeknete materinstva) Rad na određeno vrijeme je stresan (neizvjesnost = stres) I kada postoji ljubav partnera, porodice najčešće ne prihvataju osobu s invaliditetom Ostajanje bez posla nakon dugogodišnje službe, bez socijalnog programa ili bilo kakve podrške i bez mogućnosti novog zapošljavanja (posebno izraženo na sjeveru) Nemogućnost naplate zarađenog novca Najveći broj rasformiranih firmi sa najvišim brojem žena je na sjeveru Diskriminacija i izolovanje iz “muških poslova” Teški statu žena zaposlenih u privredi (posebno starosne dobi od 40 do 55 god.) Godinama ne primaju platu, nemaju zdravstveno osiguraje, ne liječe se, što povečava stepen ugroženosti njihovog zdravlja Žene zaposlene u privredi štrajkuju glađu (5 kolektiva žena, njih oko 1000) Zadovoljavaju se sa minimalnom pomoći samo da prezive Neobaviještenost o svojim pravima (ne znaju šta je Kolektivni ugovor, socijalni program…nemaju podršku zajednice niti predstavnika-ca građanskih udruženja)

• •

• • • • • • •

Institucionalni mehanizmi Problemi • • • • • 45

Postojeći mehanizmi su nefunkcionalni Odbor za rodnu ravnopravnost je rodno nesenzibilisan i neaktivan Mali kapaciteti Kancelarije za RR Nepostojanje rodno senzitivnog budžeta Nedostupnost sredstava iz budžeta ženskim NVO

Uvesti afirmativne mjere pri zapošljavanju žena, posebno pripadnica marginalizovanih grupa Uvesti podsticajne mjere za samohrane majke za osnivanje sopstvenog biznisa (oslobađanje dijela poreza i olakšice pri kreditiranju) Definisati mjere koje doprinose poštovanju ustavnog prava – za isti posao iste plate Teret dokazivanja diskriminacije na poslu da pada na teret onoga ko vrši diskriminaciju, a ne onoga ko je diskriminisan Uvesti kaznene mjere (sankcionisanje) za seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja na random mjestu Uvesti posebne programe kreditiranja za žene u biznisu Obezbijediti besplatnu savjetodavnu pomoć za žene koje osnivanju biznis - biznis centri… Vlada da donese posebne mjere - socijalni program za žene kao posebno ugroženu kategoriju u ekonomskoj krizi Efikasniji rad inspekcijskih službi u cilju spriječavanja diskriminacije žena na radu i prilikom zapošljavanja

Rješenja •

Da Odbor za rodnu ravnopravnost predstavlja i zastupa interese žena pred institucijama, i međunarodnim tijelima. Da nadgleda, vrši pritisak i inicira sprovođenje politike rodne ravnopravnosti Da Odbor sprovodi i prati politiku ravnopravnosti u Parlamentu, predlaže zakone i lobira za prava žena u

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


• •

Nepostojanje Ombudsmana za zaštitu prava žena Ne postoji posebna služba u instituciji Ombudsmana koja se bavi ženskim pravima

• • • • • • • • •

Parlamentu Da predsjedavajuća Odbora bude vanstranačka ličnost Razvijanje saradnje između Odbora za RR i ženskih NVO Kancelariji za rodnu ravnopravnost obezbijediti nezavisnost, poziciju i odgovornost Rad Kancelarije, aktivnosti i rezultate učiniti transparentnim i dostupnim javnosti Izvršiti pritisak na Vladu (politiku vlade) u cilju konstituisanja rodno senzitivnih budžeta Pobojšati kapacitet Kancelarije za rodnu ravnopravnost, organizaciono i strukturalno Konstituisati institut Ombudsmana za ženska prava Usvajanje Antidiskriminacionog zakona Afirmisati mjere pozitivne akcije

Žene sa invaliditetom Problemi • • •

• • • •

Rješenja

Tradicionalna uloga supruge i majke (žena s ivaliditetom ne treba da postane ni majka ni supruga) Seksualnost žene s invalidiretom je tabu tema Jako malo žena s invaliditetom ima visoko obrazovanje (Tradicionalno mišljenje je da ne treba da se školuje jer i tako “ne može ništa da radi”) Izolovanost (stid) porodica (dodatno ako je ženskog pola) Nedostatak statistike i istraživanja o obrazovanju žena s invalititetom, koji bi pokazali pravo stanje Sažaljenje okoline Nemogućnost zapošljavanja bez obzira na stepen obrazovanja (nemanje šanse da dokaže svoje sposobnosti i svoja znanja) Visok stepen izolacije u specijalnim ustanovama za obrazovanje, što onemogućava uspješno uključivanje u drustvo i socijalizaciju uopste

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

• • •

• • • • •

Podizanje svijesti javnosti o diskriminaciji žena s invaliditetom Uspostaviti servise psihosocijalne podrške Obezbijediti relevantne podatke o problemima i potrebama žena s invaliditetom, kao i svim prisutnim oblicima diskriminacije uključujući i nasilje Sprovesti monitoring primjene Zakona o zapošljavanju za osobe s invaliditetom s akcentom na položaju žena invalitkinja Podsticajne mjere za preduzetnike prilikom zapošljavanja žena s invaliditetom, samohranih majki i žena žrtava nasilja Obezbijediti neophodnu edukaciju od najmlađih dana i lično osvješćivanje Obezbijediti mjere podrške za roditelje djece s invaliditetom Jačanje žena s invaliditetom za veće ućešće u javnom i političkom životu

We Have Something to Say, too!

46


• • • • •

Višestruko diskriminisanje majki djece sa invaliditeom (okrivljivanje majki što su rodle takvu djecu; svu brigu preuzima isključivo majka) Nemogućnost usvajanja djece Nepostojanje organizacija žena s invaliditetom Nedostatak statistike o ženama s invaliditetom Nedostatak servisa podrške Needukovanost kadra u pružanju podrške

Obrazovanje • •

• • • •

47

Problemi

Poštovanje rodnog balansa u svim programima n amijenjenim osobama s invaliditetom

Rješenja

Nedostatak saradnje između univerziteta i ženskih NVO koje godinama vode alternativne ženske studije Nedostatak osnovnih informacija o seksualnom i reproduktivnom zdravlju u školama

Žene izbjeglice • • • • •

Problemi

Seksualno vaspitanje kao dio obrazovanja

Rješenja

Nemaju nikakav status Siromaštvo Problem u obrazovanju (posebna odjeljenja) Izolovanost iz društvene zajednice Nedostupnost zdravstvene zaštite (za svaki komplikovaniji pregled mora se platiti) Nemanje pravo na zaposlenje (čak ni u trgovini ne mogu zasnovati radni odnos) Isključivo žive u srbijanskim odmaralištima Žene su višestruko diskriminisane Nemaju pravo na socijalno osiguranje

• • • • • • •

Obezbijediti mogućnost zapošljavanja Obezbijediti pravni status u skladu sa konvencijama i međunarodnim pravima Omogućiti dobijanje državljanstva u Crnoj Gori Dizajnirati i sprovesti socijalni program u skladu sa specifičnim potrebama žena iz populacije izbjeglih i raseljenih lica Podsticajne mjere za školovanje i vaspitanje djece Obezbijediti dodatne socijalne beneficije najugroženijim kategorijama Podsticajne mjere u osnivanju ženskog biznisa

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


Autentične izjave: • • • • • • • • • • • • • • • • •

Ako je moj invaliditet vidljiv, neka bude i moj aktivizam (žena sa invaliditetom). Ono najvrednije u Crnoj Gori, osim „prirodne ljepote i vlade“, je ŽENA. Ja moram da glasam za život i budućnost svoje djece (samohrana majka). Ako pokleknemo pred našim zahtjevima, poklekle smo pred svojom djecom (štrajkačica). Ne tražimo milostinju, već ono što nam pripada. Da nam sjutra bude bolje nego danas. Imam srce i dušu da me boli kad me gaze. Najteži su oni invaliditeti koji se ne vide, koji se nose u duši, u srcu i glavi. Ako od djetinjstva ne nauči da se druži i igra, nikada neće znati šta je druženje i život (Romkinja). Žene su u svojim nastupima i zahtjevima za zaštitu interesa sebe, kolega ili porodice hrabrije od muškaraca. Dobile smo pravo glasa, ali nemamo pravo izbora. Imamo obavezu, mogućnost i pravo da našu djecu vaspitavamo da na isti način vole i poštuju i muško i žensko ljudsko biće. Da li smo bezbjedne ako smo gladne, ako nismo zdrave, ako štrajkujemo, ako govorimo, ako mislimo, ako smo aktivistice? Ne, nismo. Ali smo bezbjednije kada smo zajedno! Zvali su me Kalimero jer sam se stalno bunila, a tada nijesam bila svjesna ni kako ni zašto... Sada znam i trudim se da to strukturiram. Dok ljudi dođu do svijesti da možemo biti akteri svog života, mnogo toga možemo propustiti. Ne čekajmo, mijenjajmo same ličnu poziciju, lični razvoj prije svega, jer bogaćenjem nasih ličnih snaga različitost će da nas bogatiti a ne razdvaja. Žene su solidarne ali su naučene (u ciju svog ličnog preživljavanja) da ne budu solidarne (Solidarna sam, ali mi tih 100 eura koje primim treba da prezivim). Ljudi se boje da bi bilo koji vid solidarnosti imao posljedice po njihovu životnu egzistenciju.

Autorka zapisnika: Biljana Zeković, SOS - Podgorica WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

We Have Something to Say, too!

48


ZAKLJUCCI SA KONFERENCIJE

CONCLUSIONS FROM CONFERENCE

Od 06.do 08.03.2009. u Nikšiču je u organizaciji NVO ANIMA- Centra za žensko i mirovno obrazovanje i uz finansijsku podršku Kvinne til Kvinne održana konferencija „Žene, odgovornost, solidarnost-i mi imamo što da kažemo“.

ANIMA – Center for Women`s and Peace Education organized Conference –„Women, Responsibility, Solidarity – We Have Something to Say, too“ from March 6th – 8th, 2009 in Nikšić, with financial support of Kvinna till Kvinna.

Konferencija je okupila žene iz nevladinih organizacija, Romkinje, žene sa invaliditetom, žene sa sela, samohrane majke, žene izbjeglice, žene koje štrajkuju, nezavisne žene. Konstatovano je da je situacija žena u Crnoj Gori zabrinjavajuća, da u kontinuitetu trpe negativne efekte tranzicije i najsiromašniji su dio društva bez obzira na društvenu grupu kojoj pripadaju. Država ne poštuje ni svoje ni međunarodno zakonodavstvo kada su u pitanju žene.

Conference gathered women from NGOs, Roma women, disabled women , from rural areas, single mothers, refugees, participants in strike, independent women. Our constatation was that situation of women in Montenegro is alarming, they are suffering effects of transition continuously and are the poorest part of society, regardless the social group they belong to. State respects neither national nor international legislation when it comes to women.

Definisane su dvije grupa zaključaka-zahtjeva, jedni su aktuelni, a drugi su platforma za ostvarivanje ženskih prava i ravnopravnosti za buduću vladu i parlament.

Two groups of conclusions have been defined, one of them are actual ones and the others are platform for achieving women`s rights and equality for future government and Parliament.

ZAKLJUČCI KOJI SE ODNOSE NA AKTUELNU SITUACIJU Kako je broj žena na izbornim listama manji od minimalne kvote (30%), tražimo da u Parlamentu bude veći procenat žena nego na listama. Tražimo da se u sklopu vladinih mjera za ublažavanje posledica ekonomske krize definišu posebni socijalni programi za višestruko diskriminisane grupe žena.

49

CONCLUSIONS RELATED TO ACTUAL SITUATION As number of women on electoral list is less than minimal quote (30%), we ask that in Parliament should be more women than on the lists. We require from Government to define special social programs for multiple – based discriminated groups of women, as a part of its measures to alleviate the consequences of economic crisis.

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


OSNOVNI ZAKLJUČCI KOJI SU UPUĆENI PARTIJAMA, INSTITUCIJAMA I BUDUĆOJ VLADI I PARLAMENTU

BASIC CONCLUSIONS ADRESSED TO PARTIES, INSTITUTIONS, FUTURE GOVERNMENT AND PARLIAMENT

• Garantovati usvajanje antidiskriminacionog zakona • Uvesti socijalni karton za svakog građanina/ku Crne Gore • Obezbijediti privremene pozitivne mjere za ugrožene grupe žena • Obezbijediti kvote na svim nivoima • Obezbijediti sprovođenje zakonske regulative i usklađivanje sa međunarodnim standardima • Obezbijediti monitoring sprovođenja zakona o rodnoj ravnopravnosti , nacionalnog akcionog plana I rada institucionalnih mehanizama od strane mješovitih komisija ( predstavnici valsti , NVO, nezavisnih stručnjaka/kinja ) • Intenzivirati sprovođenje nacionalnih strategija za žene žrtve rodno uslovljenog nasilja

 is necessary to: It • Guarantee adoption of anti – discrimination law • Introduce social card for each Montenegrin citizen (both male and female) • Provide temporary positive measures for endangered groups of women • Provide quotes on all the levels • Provide implementation of legal regulative and alignment with international standards • Provide monitoring of Gender Equality Law implementation, national action plan and work of institutional mechanisms by mixed committies (representatives of authority, NGOs, independent experts) • Intensify implementation of national strategies for women victims of gender – conditioned violence • As present representatives of women suffer specific types of discrimination. we require that future government pays special attention to mentioned requests for each group

Kako prisutne predstavnice žena trpe specifične vidove diskriminacije, tražimo da buduća vlast posebno uvaži navedene zahtjeve za svaku grupu :

1. Žene sa sela • Učiniti vidljivim probleme i potrebe žena sa sela • Donijeti sveobuhvatne programe socijalne sigurnosti (nadoknada za rad u poljoprivrednom domaćinstvu, socijalno i zdravstveno osiguranje) • Stimulisati žensko preduzetništvo na selu • Voditi posebnu brigu o starim ženama na selu • Obezbjediti dostupnost svim vidovima zdravstvene zaštite • Stimulisati obrazovanje ženske djece na selu • Obezbjediti veći broj kulturnih dešavanja na seoskom području • Priuštiti podršku ženama kroz alternativne programe vaspitanja i obrazovanja WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

1.Women from rural areas It is necessary to: • Make visible problems and necessities of women from rural areas • Introduce overall programs of social security (compensation for work in agricultural household, social and health insurance) • Stimulate women`s enterpreunership in rural areas • Take special care about old women in rural areas • Provide access to all types of health protection • Stimulate education of female children in rural areas • Provide higher number of cultural events in rural areas

We Have Something to Say, too!

50


2. Romkinje

• Support the women through alternative educational and upbringing programs

• Monitoring primjene međunarodnih dokumenata od strane ministarstva, vlade i NVO kada su u pitanju Romkinje • Mediji da kreiraju programe za romsku populaciju, naročito za žene • Osnažiti Romkinje i uključiti ih u različite aktivnosti i inicijative na nacionalnom i lokalnom nivou • Primjenjivati zakon o obrazovanju i na REA populaciju kroz obavezne i alternativne programe • Inicirati inter etničke dijaloge na svim nivoima • Senzibilisati predstavnike institucija i cjelokupnu javnost da se aktivno uključe u sprječavanje diskriminacije romske populacije • Obezbjediti implementaciju strateških dokumenata

3. Samohrane majke • Donijeti posebne socijalne programe i mjere podrške samohranih majki • Stimulisati predstavnike biznis sektora u zapošljavanju samohranih majki i obezbjediti prioritete zapošljavanja u državnim institucijama • Povećati odgovornost države u obezbjeđivanju redovne i adekvatne alimentacije za djecu • Uvesti podsticajne mjere za samohrane majke za osnivanje sopstvenog biznisa • Obezbjediti cjelokupnu brigu za samohrane majke 51

2. Roma women This group concluded that following actions should be done: • Monitoring of implementation the international documents by Ministry, Government and NGOs, when it comes to Roma women. • Media should create programs for Roma population, especially for women • Empower Roma women and involve them in different activities and initiatives on national and international level • Implement the law regarding education to REA population through obligatory and alternative programs • Initiate inter – ethnical dialogues on all the levels • Make sensible institutions` representatives and whole public to involve actively in order to prevent discrimination of Roma population • Provide implementation of strategic documents

3. Single mothers This group required to: • Introduce special social programes and support measures to single mothers • Stimulate representatives of business sector in employing

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


putem centara, tj. institucija u kojima bi mogle da borave do osamostaljivanja

4. Rad i zapošljavanje • Obezbjediti iste plate za isti rad , sa posebnim programima za žene žrtve tranzicije • Izmjeniti zakon o radu u smislu kvalitetnijih rješenja zaštite prava zaposlenih žena • Definisati afirmativne mjere pri zapošljavanju žena, posebno pripadnica marginalizovanih grupa • Socijalne programe za žene žrtve tranzicije • Teret dokazivanja diskriminacije na poslu da bude na onome ko vrši diskriminaciju • Uvesti mjere sankcije za djelo seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja na radnom mjestu • Konstituisati biznis centre • Obezbijediti efikasniji rad inspekcijskih službi u cilju sprječavanja diskriminacije žena na radu i prilikom zapošljavanja • Uvesti posebne programe kreditiranja za žene u biznisu

5. Žene sa invaliditetom • Podizanje svijesti javnosti o diskriminaciji žena sa invaliditetom • Uspostaviti servise psihosocijalne podrške • Obezbjediti relevantne podatke o problemima i potrebama žena sa invaliditetom, kao i svim prisutnim oblicima diskriminacije uključujući i nasilje • Sprovesti monitoring sprovođenja zakona o zapošljavanju osoba sa invaliditetom sa akcentom na položaj žena invalitkinja • Podsticajne mjere za preduzetnike prilikom zapošljavanja žena sa invaliditetom, • Obezbijediti mjere podrške za roditelje djece sa invaliditetom • Jačanje žena sa invaliditetom za veće ućešće u javnom i

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

single mothers and provide employment priorities in state institutions • Increase responsibility of state in providing regular and adequate alimony for children • Introduce stimulative measures for single mothers in order that they start their own business • Provide complete care for single mothers by centers, i.e. institutions in which they could stay until becoming independent

4. Work and employment As for employment area, it is necessary to: •P  rovide same salaries for same work, with special programs for women victims of transition • Change Labour Law in order to provide more quality solutions to protect rights of employed women • Define affirmative measures when employing women, especially members of marginalized groups • Social programs for women victims of transition • Burden of proof regarding discrimination at work to be on the one who performs discrimination • Introduce sanctions for sexual harassment and blackmail on working place • Constitute business centers • Provide more efficient work of inspection services in order to prevent discrimination of women at work and during employment • Introduce special programs of loans for women in business

5. Disabled women Their request was to: • Raise public awareness regarding discrimination of women with disabilities • Establish services of psychosocial support • Provide relevant data about problems and necessities of

We Have Something to Say, too!

52


političkom životu • Poštovanje rodnog balansa u svim programima namijenjenim osobama sa invaliditetom

disabled women, as well as regarding all present forms of discrimination, including violence • Monitor implementation of law regarding employment of persons with disability, with accent on position of disabled women • Stimulative measures for entepreneurs when employing women with disabilities, • Provide support measures for parents of children with disability • Empower women with disabilities to participate more in public and political life - Respect gender ballance in all the programs for disabled persons

6. Žene izbjeglice • Obezbjediti pravni status u skladu sa konvencijama i međunarodnim pravima • Olakšati dobijanje državljanstva u Crnoj Gori ženama izbjeglicama • Dizajnirati i sprovesti socijalni program u skladu sa specifičnim potrebama žena iz populacije izbjeglih i raseljenih lica • Podsticajne mjere za školovanje i vaspitanje djece • Podsticajne mjere u osnivanju ženskog biznisa

6. Refugees

7. Žena u obrazovanju • Obezbjediti sredstva iz državnog budžeta za stimulisanje rodnih politika u obrazovanju • Uvođenje standardizovanih metoda za rodno senzitivne statistike, • Obavezno uvođenje kvotnog sistema prilikom izbora upra vljačkog(rukovodećeg) kadra u obrazovnim institucijama, na svim nivoima • Uvesti program ženskih/rodnih studija na Univerzitetu Crne Gore, • Uvesti informatičko opismenjavanje žena gdje god je to moguće • Insistirati da se u jeziku ispoštuje rodna senzitivnost • Uvesti seksualno obrazovanje, kao obavezan nastavni predmet u osnovnim školama od osmog razreda i tokom srednje škole • Uvesti u nastavne planove i programe rodnu perspektivu u formalni sistem srednjoškolskog obrazovanja • Potpisivanje memoranduma o saradnji ŽNVO, kancelarije za rodnu ravnopravnost i Ministrarstva za prosvjetu i nauku

53

According to their opinion, it is necessary to: • Provide legal status in accordance with conventions and international rights • Facilitate gaining of Montenegrin citizenship to women refugees • Design and implement social program in accordance with specific needs of women from population of refugees and displaced persons • Carry out stimulative measures for children`s education and bringing up • Carry out stimulative measures in establishing women`s business

7. Women in education In order to improve the position of women working in this area, the following steps should be taken: • Provide funds from state budget to stimulate gender policies in education • Introducing of standard methods for gender sensitive statistics • Obligatory introduction of quote systems when selecting managing staff in educational institutions, on all the levels

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


• Introduce program of Women`s/Gender Studies in Montenegrin University • Introduce women`s computer education wherever possible • Insist that gender sensitivity is respected in language • Introduce sexual education as obligatory subject in primary schools, from eighth grade and during high school • Introduce gender perspective into teaching plans and programs, in formal system of high school education • Signing of memorandum regarding cooperation between women`s NGOs, Gender Equality Office and Ministry for Education and Science

8. Institucionalni mehanizmi

8. Institutional mechanisms

• Odgovorna osoba u Kancelariji za ravnopravnost polova treba da bude nestranačka ličnost • Obezbijediti finansiranje iz budžeta kancelariji • Rad kancelarije, aktivnosti i rezultate učiniti transparentnim i dostupnim javnosti • Pobojšati kapacitet kancelarije za rodnu ravnopravnost, organizaciono i strukturalno • Konstituisati institute Ombudsmana za ženska prava • Konstituisati mješovota savjetodavna tijela u parlamentu za definisanje rodnih politika i rodnih budžeta

The following should be done: • Responsible person in Gender Equality Office should be person which doesn`t belong to any party • Provide Office financing from budget • Make Office`s work, activities and results available to the public • Improve capacity of Gender Equality Office, both organizationally and structurally • Constitute Institutes of Ombudsman for human rights • Constitute mixed Advisory Bodies in Parliament in order to define gender policies and budgets

Ovi zaključci će biti upućeni crnogorskoj javnosti , odgovrnim društvenim subjektima , političkim partijama, budućoj vladi i parlamentu. Pozivamo sve žene sa ovog skupa da na predstojećim izborima daju povjerenje onoj političkoj partiji koja će po njihovoj procjeni sprovoditi navedene zadatke i rodne politike u interesu ostvarivanja ženskih ljudskih prava i demokratije.

These conclusions will be addressed to Montenegrin public, responsible social subjects, political parties, future Government and Parliament.

Nikšić, 08.03.2008.

We invite all women from this meeting to give their trust on the upcoming elections to the political party which will, according to their estimation, implement mentioned tasks and gender policies which are in interest of achieving women`s human rights and democracy.

U ime Konferencije Ljubomirka- Ljupka Kovačević

In Nikšić, on March 8th, 2009 On behalf of Conference, Ljubomirka- Ljupka Kovačević

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

We Have Something to Say, too!

54


IZVJEŠTAJ SA LOKALNIH AKCIJA

REPORT REGARDING LOCAL ACTIONS

Cilj lokalnih akcija je bio da se afirmišu zaključci konferencije „Žene, odgovornost, solidarnost- i mi imamo što da kažemo” i da se skrene pažnja na predstojeću ekonomsku krizu i na neophophodnost definisanja od strane Vlade posebnih mjera zaštite za žene iz diskriminisanih grupa koje su u izuzetno teškoj situaciji već sada .

Aim of local actions was to affirm the conclusions of Conference „Women, Responsibility, Solidarity – We Have Something to Say, too” , draw the attention to the upcoming economical crisis and to necessity that Government defines special measures of protection for women from discriminated groups, which are already in extremely difficult situation.

MJESTO: Kotor, Herceg Novi, Podgorica, Ulcinj , Pljevlja, Bijelo Polje , Nikšić, Berane

PLACE: Kotor, Herceg Novi, Podgorica, Ulcinj , Pljevlja, Bijelo Polje , Nikšić, Berane

DATUM I VRIJEME: 27.03.2009. , 11:00 do 13:00 , osim u Bijelom Polju, gdje je akcija počela u 17 sati .

DATE AND TIME: March 27th, 2009. , 11:00am - 1 pm , except in Bijelo Polje where action started at 5 pm.

U Beranama je 22.03. organizovana radio emisija o Konferenciji i sastanak sa članicama NVO Fenix .

On March 22nd, radio transmission regarding Conference and meeting with members of NGO Phoenix was organized in Berane.

VRSTA AKCIJE: Izvještačice sa akcija su različito definisale ono što se dešavalo: predavanje sa diskusijom, radionica, tribina/ okrugli sto a sve se odnosilo na temu „Žene i predstojeća ekonomska kriza“ samo su načini prezentacije bili drugačiji. UČESNICI/CE: žene iz nevladinih organizacija , predstavnici/e lokalnih sindikata, biroa rada, centara za socijalni rad, žene koje su ostale bez posla, mediji, studenti/kinje, zaposlene u Zavodu za školovanje djece sa invaliditetom BROJ UČESNIKA/CA: 89 U svim održanim aktivnostima učesnice ( mali broj muškaraca) su bile veoma aktivne i veoma zabrinute. Različiti su bili stavovi o tome koliko će predstojeća ekonomska kriza pogoditi Crnu Goru ali je jedinstveno mišljenje da je dosadašnja tranzicija dovela do negativnih učinaka, naročito za žene, da žena (naročito

55

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


srednjih godina) ima najviše na biroima rada, da veliki broj žena štrajkuje i da se obraća malo pažnje njihovim zahtjevima. Govorilo se i o neaktivnosti sindikata kada su u pitanju prava žena (uglavnom su muškarci i u rukovodstvima sindikata gdje su žene dominantna radna snaga) i o nezainteresovanosti lokalnih struktura vlasti (opštinskih sekretarijata i biroa rada) . Može se za sve uvažiti zaključak sa radionice u Nikšiću: - Crna Gora je patrijarhalno drustvo (žena se posmatra kao majka, domaćica, supruga), postoji izražen problem rodne neravnopravnosti, veoma malo je žena na političkim i rukovodećim funkcijama sa kojih bi mogle uticati na poboljšavanje opštih uslova života žena u Crnoj Gori - Najviše će biti pogođene ranjive grupe žena (samohrane majke, majke djece sa težim i lakšim stepenom retardacije, nezaposlene žene, korisnice MOP –a) možemo dodati i one žene koje su izgubile posao u prethodnom procesu tranzicije - Evidentni su strahovi koji proizilaze iz osjećaja nesigurnosti za egzistenciju porodice, strah od gubitka posla, strah da se neće dobiti posao iako su žene radno sposobne ,teškće u snalazenja u turbulentnom periodu koji se očekuje

TYPES OF ACTION: Women reporters defined differently the performed actions: lecture with discussion, workshop, tribune/round table. All of these actions were related to the topic „Women and Upcoming Economical Crisis“, only the manners of presentation were different. PARTICIPANTS: women from NGOs, representatives of local unions, employment agencies, centers for social work, women who lost their job , media, students, employed in Institute for education of children with disability NUMBER OF PARTICIPANTS: 89 In all the performed activities, participants (low number of men) were very active and worried. There were different opinions regarding the fact how upcoming economical crisis will affect Montenegro, but unique opinion was that uptoday transition caused negative effects, especially for women: highest rate of unemployed women is in their middle age, high number of women participates in strike and low level of attention is paid to their requests. They were talking about inactivity of union when it comes to women`s rights (men are mostly employed in union managements, and women are dominating labour force there) and non – interest of local authorities (municipality secretariats and employment agencies). For all the above mentioned can be taken a conclusion from workshop in Nikšić: - Montenegro is patriarchal society (woman is looked as mother, housewife, wife), there is expressed problem of gender unequality, very small number of women on political and decision making positions, from which they could influence on improvement of general living conditions for women in Montenegro - Vulnerable groups of women (single mothers, women who have children with slight and high retardation degree, unemployed women, users of monthly social aid), as well as

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

We Have Something to Say, too!

56


women who lost their job in previous process of transition will be the ones most affected by the crisis - Fears which are result of insecurity for family existence, of losing a job, of not getting a job although women are capable for work, difficulties in managing in the upcoming turbulent period are evident Participants gave series of interesting and useful suggestions in order to overcome or at least diminish the crisis, emphasing the women`s role in that process:

Učesnice su iznijele i niz zanimljivih i korisnih predloga kako bi mogla da se prevaziđe ili makar ublaži kriza stavljajući akcenat na ulogu žena u tom procesu: • da žene treba bolje da se organizuju na lokalnom nivou • da je neophodno napraviti socijalne karte • posebno evidentirati žene koje su ostale bez posla zbog tranzicije i napraviti analizu koliko od njih sada radi i šta one uopšte rade • insistirati na većem angažovanju opštine u zastupanju prava građana/ki u slučaju privatizovanja preduzeća • potrebno pokretanje partnerskih inicijativa u procesu osnaživanja žena. • afirmisati opštu solidarnost, pomoć institucija i pojedinaca/ pojedinki, posebno najranjivijim grupama u Crnoj Gori • Donošenje zakonskih akata kojima bi se poboljšao položaj žena i njihovo proporcionalno veće učešće u opštedruštvenom sistemu privređivanja i odlučivanja • Veće korišćenje prirodnih i ljudskih potencijala, sa posebnim akcentom na oblast turizma i veće uključivanje žena u svaku od ovih oblasti. 57

• women shuld be organized better on a local level • it is necessary to create social cards • make special evidence of women who lost their job due to transition, create analize how many of them is working now and what are they doing at all • insist on larger engagement of municipality in advocacing the rights of citizens in the case of enterprise privatization • it is necessary to start partnership initiative in women`s empowerment process. • affirm general solidarity, help from institutions and individuals, especially to the most vulnerable groups in Montenegro • Bringing the legislation acts with by position of women and their proportional participation in general society system of economy and decision making would be improved • Better usage of natural and human potentials, with special accent on tourism and larger involvment of women in each of these areas In order to achieve more concrete suggestions: • women must be more included in politics, by forming the women`s party “United Women” • perform the pressure on local and state level to open SOS shops with significantly lower prices •open boutigues of used and preserved clothes ( SECOND HAND shops)

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


Do konkretnijih predloga: • žene se moraju više uključiti u politiku i to kroz osnivanje ženske stranke “ Ujedinjene zene” ; • izvršiti pritisak na lokalnom i državnom nivou, da se otvore SOS prodavnice sa znatno nižim cienama; • otvoriti butik/e korišćene i očuvane garderobe ( SECOND HAND prodavnice) • organizovanje kupovine poljoprivrednih proizvoda direktno od proizvođaca na selu; • obratiti više pažnje na prehrambene proizvode koji su bez deklaracije, žiga i sumnjivog porijekla , kojih ima na tržištu a koji su predmet crne berze još od devedesetih; • motivisanje žena na uključivanje u rad u NVO sektoru • podržati aktivnosti koje se odvijaju u lokalnom ženskom centru: kurs šivenja , kurs informatike i engleskog jezika

• organize purchasing of agricultural products directly from their manufacturers in rural areas; • pay more attention to nutrition products without declaration, stamp and with doubtful origin, which exist on market and are subject of black market from the 1990`s • motivate the women to be involved to work in NGO sector • support the activities which are being carried out in local women`s center: courses of sewing, computers and English language Initiative in Pljevlja It was considered that initiative for forming the local council for women`s economical empowerment should start from this round table. Majority of attendants agreed for the meeting during April; on which would be discussed about this council, which could be good model for other local communities.

Inicijativa u Pljevljima Smatrao je da sa ovog okruglog stola treba krenuti inicijativa za formiranjem lokalnog savjeta za ekonomsko osnaživanje žena. Većina prisutnih se složila i dogovoren je sastanak tokom aprila, na kome bi se razgovaralo o tom savjetu koji bi mogao biti dobar model i za druge lokalne zajednice.

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

We Have Something to Say, too!

58


OBAVJEŠTENJE

ANNOUNCEMENT

NVO ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje u saradnji sa ženskim organizacijama i ženama učesnicama konferencije “Žene, odgovornost, solidarnost- I mi imamo što da kažemo” organizovala je u sedam gradova Crne Gore: Pljevljima, Ulcinju, Nikšiću, Podgorici , Kotoru i Herceg Novom, 27.03. 2009. godine u 11 sati i u Bijelom Polju u 17 sati predavanje/radionicu “Žene i predstojeća ekonomska kriza”za predstavnike/ce lokalnih sindikata, Zavoda za zapošljavnje, centara za socijalni rad, nevladinih organizacija i zainteresovanih žena.

NGO ANIMA – Center for Women`s and Peace Education, in cooperation with women`s organizations and participants of Conference „Women, Responsibility, Solidarity – We Have Something to Say, too“, organized the lecture/workshop „Women and Upcoming Economical Crisis“on March 27th, 2009, in seven towns, at 11 am in Pljevlja, Ulcinj, Nikšić, Podgorica , Kotor and Herceg Novi, and in Bijelo polje at 5 pm for representatives of local unions, employment agencies, centers for social work, NGOs and women who were interested.

Na predavanjima/radionicama su stručnjakinje iz ekonomske oblasti i aktivistkinje ženskih nevladinih organizacija govorile o ženama u tranziciji i o ekonomskoj krizi a prisutne žene i muškarci su govorili o vlastitim iskustvima. Smatramo da je akcija bila izuzetno uspješna, da se javio očekivan broj zainteresovanih , da su muškarci i žene zabrinuti pred predstojećom krizom jer su iskustva tranzicije obeshrabrujuća a trenutna situacija mnogo nepovoljnija nego sredinom devedesetih, da situacija ljudi zaposlenih u privatizovanim preduzećima nije ništa bolja od situacije u državnim, da je situacija u društvenim djelatnostima teška, da se nema utisak sistemske brige i odgovornosti i da su predlozi na sastancima bili vrlo konstruktivni.

59

During lectures/workshops, women experts in economy and activists of women`s NGOs spoke about women in transition and economical crisis, while women and men who attended spoke about their own experiences. Our opinion is that the action was extremely successful and responded by expected number of persons. Both men and women were worried before the upcoming economical crisis, because transitional experiences were discouraging and present situation is much more unfavourable than in the middle of 90`s. Situation of people who work in privatized companies is not any better than of the ones who work in state ones. Condition in social activities is difficult, there is no impression that system takes care and is responsible. Suggestions on these meetings were very constructive.

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


Cilj akcije je inače bio da se afirmišu zaključci konferencije na kojoj su bile prisutne žene : predstavnice nevladinih organizacija, Romkinje, žene sa invaliditetom, žene sa sela, samohrane majke, žene izbjeglice, žene koje štrajkuju, nezavisne intelektualke, novinarke, iz skoro svih Opština Crne Gore i da se skrene pažnja da se u sklopu vladinih mjera za ublažavanje posljedica ekonomske krize uzme u obzir i rodni aspekt i da se definišu posebni socijalni programi za višestruko diskriminisane grupe žena. Ove akcije smatramo prvim korakom kojim ukazujemo na to da je Vlada obavezna da obavijesti ljude o predstojećim situacijama i koracima koje će konkretno biti preduzeti u svakoj organizaciji i u socijalnim službama u Crnoj Gori. Kotor, 27. 03. 2009. U ime organizatorki: Ljubomirka-Ljupka Kovačević Organizacioni tim: Ljupka Kovačević iz Kotora Živana Šebek iz Bijelog Polja Marijana Mugoša iz Podgorice Sabina Talović iz Pljevalja Lidija Leovac iz Herceg Novog Nada Koprivica iz Nikšića Vesna Popov iz Ulcinja

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

Aim of this action was to affirm the conclusions from Conference, which was attended by representatives of women from marginalized groups: NGOs, Roma women, disabled women, from rural areas, single mothers, refugees, participants in strike, independent intellectuals, journalists from almost all Municipalities in Montenegro, and to draw the attention of the Government to consider gender aspect and define special social programs for multiple – based discriminated groups of women, as a a part of its measures taken in order to alleviate the economical crisis` consequences. We consider these actions to be the first step by which we point out that the Government is in obligation to inform the people regarding upcoming situations and steps which will be taken concretely in each organization and social services in Montenegro. In Kotor, on March 27th, 2009. On behalf of organizers: Ljubomirka-Ljupka Kovačević Organizational team: Ljupka Kovačević from Kotor Živana Šebek from Bijelo Polje Marijana Mugoša from Podgorica Sabina Talović from Pljevlja Lidija Leovac from Herceg Novi Nada Koprivica from Nikšić Vesna Popov from Ulcinj

We Have Something to Say, too!

60


ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA Center for women’s and peace education Stari grad 305, Kotor Tel/fax: +382 32 323 403 e-mail: anima@t-com.me

www.animakotor.org

SAOPŠTENJE

ANNOUNCEMENT

ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje povodom 24.05.- Međunarodnog dana ženskih akcija za mir i performansa „Bezbjednost-solidarnost“ koji će se tog dana održati na Trgu od oružja u Kotoru sa početkom u 11 sati, izdaje sledeće saopštenje:

On the occasion of May 24th – Day of Women’s Actions for Peace and performance “Safety – Solidarity, held on that day at the Square of Arms in Kotor at 11 a.m., ANIMA – Center for Women’s and Peace Education announces the following:

U formiranju smo sedme Vlade od uvođenja parlamentarizma u Crnoj Gori i ratnih dešavanja u kojima je Crna Gora učestvovala. Političke elite još ne preduzimaju korake kojima bi se ispitala odgovornost za učešće u ratnim dešavanjima, ne usvaja se zakon o lustraciji, ne ispituju se činjenice o učešću u politici zločina, ne štiti se dostojanstvo žrtve ni sigurnost svjedoka u pokrenutim procesima, optužuju se žrtve umjesto počinioci i ostavlja se utisak da ratni zločini koji su se desili ne povlače za sobom odgovornost tih političkih elita. Na današnji dan tražimo od buduće Vlade i Parlamenta da se odgovornije zalažu za procese suočavanja sa prošlošću i da se forme tranzicione pravde ispoštuju. Tražimo da se stvore uslovi za: EKONOMSKU BEZBJEDNOST, BEZBJEDNOST ZDRAVLJA, BEZBJEDNOST ŽIVOTNE SREDINE, LIČNU BEZBJEDNOST, POLITIČKU BEZBJEDNOST, BEZBJEDNOST ZAJEDNICE I BEZBJEDNOST KULTURE. 61

We are in the process of forming the seventh government, since the time when parliamentary system has been introduced in Montenegro and the war events in which Montenegro took part have occurred. Political elites still haven’t taken any steps in order to investigate the responsibility for participation in war events, law regarding lustration has not been adopted, facts regarding participation in crime politics haven’t been investigated, neither victims` dignity nor witnesses` safety have been protected in processed cases, victims are being accused instead of crime doers. All of that makes an impression that war crimes which happened do not draw the responsibility of those political elites. Today, on May 24th, we are asking the future Government and Parliament to be involved more responsibly in processes of facing the past and obeying of transitional justice forms. We require them to create the conditions for: ECONOMICAL, HEALTH, ENVIRONMENTAL, PERSONAL, POLITICAL, COMMUNITY AND CULTURE SAFETY.

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


Godina je dana od kada smo u čast 24. maja, otvorile Kuću slobodne misli u Kavču, kao doprinos kulturi mira i uvažavanja različitosti. Ne možemo izmjeriti naš učinak i doprinos u ovom periodu. Mjerimo samo naše aktivnosti, kojih je bilo dosta. Ljudi su dolazili iz iz različitih razloga, neki ostajali, neki odlazili .Mi smo još uvijek tu sa ubjeđenjem da nedostatak rata još nije mir. 24.maja 2009. ćemo u popodnevnim časovima održati predavanje „Žene u krizama“ i radionicu „ Moć i žene su pozvane da stvaraju mir“. Pozvane su žene koje su učestvovale u lokalnim akcijama i polaznice ženskih studija .

Mir se ne postiže završetkom rata ili oružanog sukoba niti sklapanjem mirovnih sporazuma već je mir stalni proces usmjeren ka iskorjenjivanju rata i uzroka rata, kao i ostvarivanje sigurnosti i bezbjednosti za sve.

Last year, on May 24th, we opened the House of a Free Thought in Kavač, as contribute to culture of peace and accepting the differences. We cannot measure our efficiency and contribute during this period. We measure only our activities and had plenty of them. People came from different reasons, some of them remained, and some left. We are still here with belief that lack of war still hasn’t been peace.

Peace is neither achieved by ending the war or armed conflict, nor by signing the peace agreements. It is constant process directed to exterminate the war and its causes, as well as to achieve safety and security for everyone.

Special thanks to Kvinna Till Kvinna for supporting our activities. In Kotor, on May 24th, 2009   ANIMA Team

Posebnu zahvalnost dugujemo organizaciji Kvinna Till Kvinna Sweden za podršku našim aktivnostima. 24.05.2009 Kotor Tim ANIME

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

We Have Something to Say, too!

62


IZJAVE NAKON PERFORMANSA ...

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


Kao prolaznica sam se postavila u tu ulogu nekoga koji prvi put gleda ovakav protest. Vidjela sam vrlo potresnu sliku, pozitivna opomena onome ko hoće da shvati nešto što ne može da bude samo u jednom tijelu, nešto što je vrlo potresno, a ipak ponosito i novo.

Ja sam razmišljala o tome kako se na vama sve vidi, sve se vidi. Meni je bilo sve efektno, potresno, užasno potresno, kada sam vas gledala sa strane, onda sam mislila kako i svi drugi ljudi to vide. Kako oni nisu tu slučajno, i to sa svih strana svijeta. I neznam da li može ijedno mjesto da se nađe kao što je Kotor, da toliko ljudi sa svih strana svijeta bude tu, vidi, i pita šte je to.

Uzbuđna sam i radosna gledajući i uuestvujući u svemu ovome. I u jednom trenutku, suza u oku.

Meni je i misao i osjećanje bilo isto, prije nego što smo krenuli bilo mi je jako loše. A onda sam svo vrijeme osjećala snagu, nemam pojma koje je o osjećanje, odlučnost i snaga, i nisam mogla iz tog osjećanja da uđem u ulogu žrtve. Shvatila sam da to nije žrtva, taj položaj u kome sam ja. Ali prosto nisam mogla da uđem u to. Ova ideja mi je bila kristalno jasna. Imala sam utisak da vidim uticaj koji vršimo. Baš sam osjećala snagu.

Ja sam bila vrlo uzbuđena. jer me sve direktno pogodilo. Sve mi se vidjelo. Veoma emotivno sam sve to doživjela. Direktno se vezalo za neka moja lična iskustva.

Najviše bih obratla pažnju na građane koje smo već pominjali. Uvijek me to zaboli. Prvo to sam mogla da budem ja, ta žrtva, i još neki drugi odavde, koji se zovu drugim imenom od pravoslavnog. Uvijek kad se pomene neko mjesto Bukovica, Kaluđerski Laz ili Herceg Novi, gdje živim, sjetim se da smo bili nijemi svjedoci. Možda smo mogli da pomognemo?

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

Ja sam saosjećala i solidarisala se cijelo vrijeme sa tim ljudima i sa žrtvama. Istovremeno u meni se, s obzirom da sam zaista veliki borac, probudila potreba za dokazivanjem istine. Solidarisala sam se sa tim nevini ljudima i sa tim žrtvama. Želim da se isprave neke stvari u našoj zemlji. Da se više pažnje posveti tim žrtvama. Osjećala sam da veći akcenat treba da se stavi na sve ovo i da se više ne dešavaju ovakve stvari.

Generacija koja je čitala filozofiju pred policijiom, potpuno je drugačija. Prva asocijacija mi je bila na to, pogotovo kad su počela dobacivanja iz susjednog kafića. Onda sam se uplašila da ćemo morati da se potučemo, ali sve se smirilo. Non-stop se pitam, od mjesta gdje smo imali performans dovde, da li se išta moglo promijeniti, učiniti. Onda, ne sad.

Osjećam se ponosno. Ono što sam mislila da kažem, ja sam i rekla, koliko sam imala snage.

Poći ću od svojeg osjećanja, na pocetku sam se osjećala vrlo prazno, jer sam razmišljala kako će drugi ljudi reagovati na nas. Kad sam vidjela da su reakcije bile kod nekih pozitivne, kod nekih vrlo negativne, ta dobacivanja, željela sam da to bude što bolje. Bila sam ponosna prvo na sebe, jer sam kao najmlađa članica uspjela da dođem, budem tu, budem ono što jesam. Onda sam bila ponosna i na sve vas.

Drago mi je upoznati ljude koji se bore, željni su pravde i mira. Osjećanja su vrlo pomiješana. Mi smo bili tu samo glumci. Sjetila sam se ljudi, svih žrtava koje su sve to prošle, koje su se borile protiv svega toga. Stavila sam se u njihovu situaciju, i vidjela koliko je to teško i tragično za nekoga.

We Have Something to Say, too!

64


Ja svaki performans doživljavam kao praznik. Ja se i šminkam i ne šminkam, ali sam za ovakve situacije uvijek našminkana, jer ih doživljavam kao praznik. Kad smo krenuli, osjećala sam se dobro, volim to da radim. Kasnije me uhvatila tuga. Onda me uhvatio bijes, jer nakon 20 godina ništa se ne dešava. I dalje je ćutanje, i pitam se koliko će još dugo biti ćutanje.

Ja sam se na početku osjećala dobro.

Ja sam se na početku osjećala dobro, jer asm učesnica performansa i uopšte ove grupe koja se zalaže za dobre stvari. Osjećala sam se i loše zbog onoga što se desilo i što se i dalje dešava. I barem to malo što možemo da uradimo, radimo zajedno.

Prvo sam osjećala ponos što učestvujem u takvom nečem. Onda sam osjećala bol i tugu, posebno dok sam stajala u položaju žrtve. Čula sam i odobravanje sa strane, kao:Svaka vam čast, za to treba hrabrost. Ali osjećaj i razmišljanje koje me pratilo cijelo vrijeme je da smo mi tu 15 minuta, i teško nam je. Ali, mi poslije toga idemo svako svojoj kući. Ali u tim ljudima, te riječi koje smo ispisali, i sve ono što smo mi osjećali je desetostruko, pedesetrostruko jače. I to je ono što ja u stvari ne mogu da osjetim kao oni ali mi je teško.

• •

65

Kad smo išli odavde bilo je u redu. Ali sam performans mi je mnogo teško pao. Osjećala sam tugu. Ja sam mislila kako nas ima dosta. To mi je bila prva misaoBila sam mirna. I u principu sam uvijek mirna kad krenem. Bilo me je strah da li će na trgu biti prostora za nas, i bila sam radosna što je onaj prostor, naš prostor, slobodan. Neko nam je rekao da se tamo nešto održava baš u vrijeme našeg performansa. Dok smo išle, razmišljala sam, šta ako

budemo morale da se guramo tj. Stvorimo prostor. Bila sam strašno zadovoljna što je prostor slobodan. Ogroman smo krug napravile. Sa ulogom žrtve je bilo prilično teško. Samo sam se spustila i ostala u toj pozi, i kao da nisam smjela da se mrdam. Bilo mi je neudobno u toj poziciji. Razmišljala sam kako bi bilo da moram tako 24 sata. Onda sam mislila kako smo se zbunile kad je krug krenuo, a onda u jednom momentu poslije toga, sve je išlo glatko. Bilo je vrlo pokretno. Žene su išle sinhronizovano. To je bilo strašno dobro. Ne znam kako su ljudi to vidjeli, ali ja sam osjećala da je tu dobra energija. Kad smo se ustale i krenule sa kamenjem, onda sam bila bijesna. Nisam na kraju osjećala tugu, koju je osjećala većina. Osjećala sam sigurno. Učinilo mi se da ima puno ljudi oko mene. Odgovarala mi je pozicija kad smo bile u krugu i pljeskale. Mogle smo tako do ujutro, nisam čula nikakav komentar. •

Jedna žena je prišla i pitala me šta je lustracija. Ona, žena koja je zavrčila istočnjačku filozofiju, ne zna šta je lustracija. Ja sam od muke htjela da skočim. Lj. je onda rekla da nema komentara. Da iamo više vremena, potražila bih je u Kotoru da joj ponešto objasnim. Ne možeš jedan društveni događaj samo da prespavaš. Ja ne čitam medije, ali javnu bruku uvijek čujem. Sve loše vijesti stignu do vas brže nego dobre. To me lično, od školovanog čovjeka uvrjedilo. Shvatim da više zna od mene u jednoj oblasti. Istok je kolijevka nenasilnog otpora.

Ja sam se osjećala ponosno što sam dio ove grupe. Srećna sam bila što sam krenula, izašla iz svoje čaure, i trudila sam se tokom cijelog performansa da što više izazovem pažnju ljudi oko sebe. Bilo stavom kako da držim ramena, bilo pogledom da ih privučem da oni obrate paznju na to što se tu dešava.

ŽENE.ODGOVORNOST.SOLIDARNOST.

I mi imamo što da kažemo!


www.animakotor.org

WOMEN. RESPONSIBILITY.SOLIDARITY

We Have Something to Say, too!

Žene, odgovornost, solidarnost  

Ovu publikaciju izdala je NVO Anima - Centar za žensko i mirovno obrazovanje, 2009.godine. Dizajn i pripremu za štampu uradio je Expediito.