Agata kristi bijabajabuf

E - Je li pozvana policija?

- Nije. Još nije. Moja se sestra nada da to i možda, neće biti potrebno. Ona voli te mlade ljude - naime, neke od njih - i bilo bi joj mnogo draže da sve to sama razmrsi.

- Da - reče Poirot zamišljeno. - To mi jepotpuno razumljivo. Ali to još uvijek ne objaš njava vašu, ako mogu tako reći, zabrinutost, koju tumačim kao odraz zabrinutosti vaše se stre.

- Meni se sve to ne sviđa, gospodine Poirot. Nimalo mi se ne sviđa. Ne mogu potisnuti osjećaj da se događa nešto što ja ne razumijem. čini mi se da nikakvo obično objašnjenje ne može do kraja srediti činjenice - a ja zaista ne mogu zamisliti kako bi se sve to moglo drugačije objasniti.

Poirot zamišljeno klimne glavom.

Mašta je oduvijek bila Ahilova peta gospođice Lemon,. Ona uopće nije imala mašte. U pogledu činjenica bila. je nenadmašiva. U pogledu pretpostavaka, sasvim bi zatajila. Stanje duha Cortezovih ljudi na najvišem vrhu pokrajine Darien bilo je za nju nedokučivo.

- Znači, ne radi se o običnim beznačajnim krađama? O kakvu kleptomanu, možda?

- Ne bih rekla. Ćitala sam o tome - reče savjesna gospođica Lemon - u Encyclopaedia Britanica i u jednom medicinskom djelu. Ali nisamsam se ni u što uvjerila.

Hercule Poirot minutu i po ne progovori ništa.

Je li se uopće želio uplesti u neprilike sestre gospođice Lemon i u uzbudenja i nezgode poliglotskog hostela? Ali bilo je veoma nezgodno i neugodno da mu gospođica Lemon pravi pogreške tipkanju njegovih pisama. Obrazložio je sam sebi da će biti razborito ako se ipak uplete u tu stvar. Nije sam sebi želio priznati da mu je u posljednje vrijeme bilo prilično dosadno i da ga ~e privlačila upravo beznačajnost tog slučaja.

U vrijeme vrućih dana peršin tone i u maslacc< - promrmlja poluglasno.; - Peršin? Maslac? - gospođica ga Lemon iznenađeno pogleda.

- Navod iz jednoga od vaših klasika - reče on. - Vi zacijelo poznajete Pustolovine, a da i ne govorim o Pothvatima, Sherlocka Holmesa.

- Mislite na ona društva iz Baker Streeta i sve što - reče gospođica Lemon. - Odrasli ljudi, pa tako neozbiljni! Pa oni tamo, to su odrasli ljudi! A igraju se modelima malih željeznicca, na. primjer. Ne mogu reći da sam ikad imala previše vremena da čitam koju od tih pripovijesti. Kad nađem vremena za čitanje, što se ne događa često, više volim kakvu korisnu knjigu.

Hercule Poirot pristojno obori glavu.

- Kako bi bilo, gospođice Lemon, kad biste svoju sestru pozvali ovamo, na kakvu zgodnu okrepu - popodnevni čaj, na primjer? Možda bih joj mogao biti od kakve male pomoći.

- To je veoma ljubazno od vas, gospodine Poirot. Zaista, veoma ljubazno, vjerujte. Moja je sestra popodne uvijek slobodna.

- Recimo, dakle, sutra, ako to možete uredditi?

I vrijedan je George na vrijeme upućen da se pobrine za obrok od četvrtastih crurn~pet pogačica, dobro namazanih maslacem, malih sendviča i ostalih prikladnih sastojaka obilnog engleskog popodnevnog čaja.1 Drugo poglavlje Sestra gospođice Lemon, koja se zvala gospođa Hubbard, bila je savršeno slična svojoj sestri.

Bila je nešto tamnije puti, punašnija, njena je kosa bila mnogo neurednije začešljana; bila je manje žustrih pokreta, ali oči koje su gledale s njena okrugla i prijazna lica bile su sasvim slične oštroumnim oćima koje su svjetlucale kroz pincenez gospođice Lemon.