Page 78

da odahnu, jer ovaj Daredevil ni najmanje ne podsjeća na Aflekovog iz 2003, a svi likovi su preuzeti iz stripa. Poštovanje prema originalu ide do te mjere da je serija objavljena u aprilu ove godine, što je nestandardan termin za emitovanje potpuno nove sezone, no, u pitanju je omaž stripu koji je takođe objavljen u aprilu, tačno 51 godinu ranije. Ako ste tu simboliku propustili, u prvoj epizodi, odnosno u prvim minutima mogli ste da vidite isti taj datum na oznaci TYP A 0464xxxx na kantama toksičnog otpada koji je oslijepio našeg junaka (koji je, ruku na srce, ipak nekoliko godina mlađi nego što ga se sjećamo iz stripa). Od svega što su zadržali lično sam najzahvalnija na ideji i vizuelnom prikazu „čovjeka u crnom“, kako Meta nebrojeno puta u seriji nazivaju. Činjenica da su kreatori serije sačekali do samog kraja prve sezone da uvedu poznato crveno odijelo potpuno je u skladu sa likom ovog maskiranog odmetnika, iako je Daredevilova crna maska krajnje nepraktična za borbu (što i on vremenom shvata). S druge strane, podjednako sam zahvalna što su promijenili Kingpinov izgled, a ubacili čak i referencu na poznato bijelo odijelo u razgovoru Fiska i njegove djevojke Vanese, u kojem i on potvrđuje da bi to bilo „malo previše“. Novim fanovima je posao znatno olakšao format serije, 13 epizoda po sat vremena, koje sporijim tempom omogućavaju da se sa lakoćom uroni u priču. Osim toga, sve epizode su izašle u jednom danu, što savršeno odgovara potrebama (nestrpljivog) tržišta. Svi se možemo složiti da ova serija nema istu ciljnu grupu kakvu je strip imao, a mislim naravno na silne scene mučenja, obračuna, vrlo realističnih povreda i njihovog nimalo privlačnog saniranja. Met je ipak većini gledalaca zarobio pažnju scenom iz druge epizode, kada nakon ozbiljne borbe ulazi u drugu, još ozbiljniju, i najbolje od svega – snimanu u jednom kadru, po ugledu na južnokorejski kultni 76

film Oldboy, koji baš i nije za klince (a ni za neke odrasle). Ali u tome je i najveća čar ovog serijala – novi Daredevil nikako nije dječja igra, zbog čega je vjerovatno smanjen udio natprirodnog, pa se tako uvezivanje u Marvelov univerzum ostvaruje već pomenutim aluzijama na „incident u Njujorku“ iliti masovno uništenje za koje možemo zahvaliti Lokiju; ili „slučajnim“ prikazom promotivnih postera za boks meč Metovog oca i Karla Krila, poznatijeg iz serije Agents of S. H. I. E. L. D. kao The Absorbing Man. Najveća veza sa Agentima je ipak sirotište u kojem su se, može se zaključiti, u nekom trenutku nalazili i mali Met i mala Skaj, odnosno Daisy Jones. Sa druge strane, glavni neprijatelj čak nije Kingpin, već ono šta on predstavlja: aktuelni problem iz stvarnog života – gentrifikacija, koja pogađa ne samo stanovnike Njujorka već i značajan dio Amerike. Jedan od razloga za gledanje ove serije mogao bi biti sklonost prema Marvelu; drugi visok rejting koji sigurno bar nečim mora biti opravdan; treći strast koja se razvila iz stripova – koji god da je u pitanju, ja bih mu na vašem mjestu vjerovala i što prije skinula sve epizode. Ako ništa drugo, tako će vam bar biti malo jasnije ono što ste upravo pročitali.

Profile for Društvo ljubitelja fantastike "Lazar Komarčić"

Emitor 487  

zvanično glasilo društva ljubitelja fantastike „Lazar Komarčić“ iz Beograda • broj 487 • jun 2015 • godina XXXV sadržaj i naručivanje: http:...

Emitor 487  

zvanično glasilo društva ljubitelja fantastike „Lazar Komarčić“ iz Beograda • broj 487 • jun 2015 • godina XXXV sadržaj i naručivanje: http:...

Profile for emitor
Advertisement