pojesti suhe žitne pahuljice iz kutije na prozorskoj dasci, početi pisati domaću zadaću. Nakon nekog vremena, kad završi s marksističkom teorijom i prijeđe na evolucionističku biologiju, pogledat će na sat i shvatiti da je sedam i četrdeset pet - tek sedam i četrdeset pet! - i još uvijek se nitko neće probuditi, neće biti ni blizu buđenju. Sjedit će tako kose ravno počešljane i vlažne, čista kao suza, sa stranicama i stranicama podcrtanog teksta u knjigama, i neće se osjećati ni vrijedno, ni marljivo, već uspaničeno. Jutro će biti strujanje sivoga zraka koji mora ispuniti sama. Koga briga što joj je kosa čista ili što je proučila patogene strukture stanovništva? Za koga je njezina kosa čista, s kime može razgovarati o patogenim strukturama stanovništva?
Idi, misli Hannah u sebi. Trebala bi ići. ”Čekat ću vas kod glavnog ulaza”, Hannah kaže Jenny. Sklopivši slušalicu, ponovno, kao i uoči Jennyna poziva, ne zna što bi sa sobom. Ne bi trebala pisati domaću zadaću - ili se neće moći koncentrirati ili će je gradivo toliko zaokupiti da će izgubiti volju za izlaskom koju ionako već gubi, volju koja je rasla dok se tuširala pod vrućim mlazom vode, podižući lijevu nogu i prelazeći britvicom preko lista, potom spuštajući lijevu nogu i podižući desnu. Kad se vratila u sobu, pojačala je radio jako glasno, stala pred ormar i počela proučavati odjeću. Izvukla je dvije crne košulje, isprobavajući jednu pa drugu. Zamišljala je koju bi joj preporučila njezina sestrična Fig (Hannah je prva godina Tuftsa, a Fig je prva godina na Sveučilištu u Bostonu). Fig bi joj savjetovala da odjene onu usku. Zali što nema lak za nokte, jer bi ih u tom slučaju sada mogla lakirati, ili što se ne šminka, jer bi u tom slučaju mogla stajati pred ogledalom napućenih usana, mažući ih nekom zanosnom, svjetlucavom nijansom ružičaste boje. U najmanju ruku, žali što nema pri ruci neki ženski časopis u kojem bi mogla čitati o drugim ljudima koji to rade. Ima doduše grickalicu za nokte - nije bogzna što, ali je ipak nešto. Ponovno sjeda na stolac kod pisaćeg stola, stavlja kantu za smeće ispred sebe i gura vrh nokta u ralje grickalice. To ne traje dugo. Završivši, ustaje i ogledava se postrance u velikom zrcalu na unutrašnjoj strani vrata njezine sobe. Košulja koju je na koncu izabrala baš joj i ne stoji najbolje. Uska joj je u ramenima a široka oko grudi - uska na pogrešan način; ustvari, uopće nije toliko uska, u usporedbi s onim što će vjerojatno obući ostale cure. Oblači onu drugu košulju. Pjesma na radiju završava i DJ kaže: ”Tko je izvan sebe jer je petak navečer? Nakon ovoga, slijedi mnoštvo popularnih plesnih