Page 1

GIGA

Julie Garwood

Tajna

Naslov izvornika THE SECRET


GIGA

PROLOG Engleska, 1181. Postale su prijateljice prije nego što su bile dovoljno odrasle da bi znale kako bi se trebale mrziti. Dvije male djevojčice susrele su se na ljetnoj priredbi koja se jednom godišnje održavala na granici Škotske i Engleske. Bilo je to prvi puta da je lady Judith Hampton prisustvovala Škotskim igrama, njezin prvi pravi izlazak izvan doma u zapadnoj Engleskoj. Uzbuñenje zbog osjećaja da se nalazi usred pustolovine posve ju je svladalo, tako da je jedva uspijevala držati oči zatvorenima tijekom obvezna popodnevnog sna. Bilo je toliko toga za vidjeti i doživjeti, i dakako, budući daje bila četverogodišnjakinja, i mnoštvo nevolja u koje je mogla upasti. Frances Catherine Kirkcaldy već je bila ulovljena u nestašluku. Nakon što ju je raspalio po stražnjici ne bi lije natjerao da požali zbog lošeg ponašanja, njezin ju je otac poput vreće brašna prebacio preko ramena i preko široke livade odnio je do blage uzvisine, daleko od pjesme i plesa. Prevalivši je s leda, naredio joj je da sjedne na glatki kamen i ostane tu dok se ne vrati i ne pokupi je. Vrijeme će iskoristiti tako da u miru i tišini razmisli o svojim grijesima, rekao je. Budući da Frances Catherine nije baš točno znala što bi značilo »razmisliti o svojim grijesima«, odlučila je da se toj naredbi ne mora pokoriti. Uostalom, čak i daje htjela, nije mogla, jer misli su joj bile posve usredotočene na veliku osu koja je zujila oko njezine glave. Promatrajući kako otac kažnjava kćer, Judith je osjetila navalu sažaljenja prema toj čudnoj pjegavoj djevojčici. Znala je da bi se sama sigurno rasplakala da ju je tetak Herbert raspalio po stražnjici, no crvenokosa djevojčica primila je udarac bez ikakva kreveljenja. Odlučila joj je prići i popričati s njom. Pričekala je da joj otac prestane mahati prstom pred nosom i uputi se natrag prema livadi, a tada podigla rub svoje haljine i potrčala dužini, okolnim putem, zaobišavši ga u širokom luku. — Moj tata nikada me ne bi udario - bez okolišanja je izjavila, visoko podigavši nosić. Frances Catherine nije okrenula glavu da bi vidjela tko joj se obraća. Pogled joj je bio prikovan uz osu koja je upravo kružila oko njezina lijevog koljena. Judith se nije dala zbuniti tišinom. - Moj tata je umro - objasnila je. - Prije nego što sam se rodila. — Kako onda možeš znati da te nikada ne bi udario? Judith je slegnula ramenima. — Jednostavno znam da ne bi - odvratila je. - Zašto tako smiješno govoriš? Kao da imaš nešto u grlu? — I ti smiješno govoriš. — Zašto ne gledaš u mene? — Ne mogu. — Zašto ne možeš? — upitala je Judith okrećući porub svoje ružičaste haljine dok je čekala odgovor. — Zato što gledam osu - odgovorila je Frances Catherine. — Moram paziti da me ne ubode. Judith joj je prišla. Sagnuvši se, ugledala je osu kako kruži oko djevojčičine lijeve noge. Zastoje ne otjeraš? - prošaptala je. — Bojim se - odvratila je Frances Catherine. — Sto ako me ubode? Naborana čela Judith je razmišljala cijelu dugu minutu. — Želiš li da je ja otjeram? — napokon je upitala. — Zbilja? Usudila bi se? — Možda - rekla je. - Kako se zoveš? - upitala je, pokušavajući promijeniti temu dok ne skupi hrabrost da otjera osu. — Frances Catherine. A ti? -Judith. Zašto imaš dva imena? Svi imaju samo jedno. — Svi me to uvijek pitaju — rekla je Frances Catherine. Duboko je uzdahnula. — Frances je

2


GIGA

bilo ime moje majke. Umrla je na porodu. Catherine je bilo ime moje bake. I ona je umrla na porodu. Nisu ih smjeli sahraniti na svetom tlu jer crkva kaže da nisu bile čiste. Tata se nada da ću, ako budem dobra, jednoga dana doći pred Boga, i kad on čuje moja dva imena, možda će se sjetiti mame i bake. — Zašto crkva kaže da nisu bile čiste? — Zato jer su umrle za vrijeme poroda — objasnila je Frances Catherine. — Zar baš ništa ne znaš? — Znam ponešto. —Ja znam sve — oholo je izjavila Frances Catherine. — Tata stalno govori da sam sveznalica. Znam čak i kako djeca dolaze u majčin trbuh. Želiš li da ti kažem? — O, da. — Kada se ožene, tata pljune u svoj pehar s vinom i da mami da to popije. Čim proguta njegovu pljuvačku, beba joj naraste u trbuhu. Judith se nakreveljila na tu odvratnu pomisao. Upravo je htjela svoju novopečenu prijateljicu zamoliti da joj kaže što još zna o tome, kad je Frances Catherine vrisnula. Judith joj se primakla, a onda i sama vrisnula. Stoje dulje gledala u osu, izgledala joj je sve veća i veća. Priča o tome kako djeca dolaze na svijet odmah je pala u drugi plan. - Hoćeš lije otjerati? — upitala je Frances Catherine. —Jasno da hoću. — Ne bojiš se? — Ne — lagala je Judith. —Ja se ne bojim ničega. A mislim da se i ti ne bojiš. — Zašto? — Zato jer nisi plakala kada te tata lupio po stražnjici — objasnila je Judith. — Zato što me nije boljelo. Nije me jako udario — odvratila je Frances Catherine. — Nikada to ne bi učinio. U stvari, njega to boli više nego mene. Tako barem kažu Gavin i Kevin. Kažu da me nosi kao kap vode na dlanu i da će me posve razmaziti prije nego što me preda nekom jadniku za kojeg ću se udati. — Tko su Gavin i Kevin? - Moja dva polubrata — rekla je Frances Catherine. - Moj tata je i njihov tata, ali imaju drugu majku. I ona je umrla. — Dok je rañala? -Ne. - Pa što joj se onda dogodilo? -Jednostavno se iscrpila i umrla — rekla je Frances Catherine. — Tako mi je tata rekao. Ako sada želiš otjerati osu, čvrsto ću zatvoriti oči. Budući da je Judith pod svaku cijenu željela zadiviti svoju novu prijateljicu, nije više razmišljala o posljedicama. Zamahnula je prema osi, pokušavajući je otjerati, no kad je na dlanu osjetila treperenje njezinih krila, nagonski je stisnula šaku. Glasno je zajaukala i zaplakala. Frances Catherine skočila je s kamena da joj pomogne na jedini način koji je znala. I ona je glasno zaplakala. Judith je jurila oko kamena i toliko glasno zavijala daje jedva uspijevala doći do daha. Njezina prijateljica slijedila je njezin primjer, djelomice iz suosjećanja, a djelomice iz straha. Frances Catherinin otac velikim koracima dotrčao je na uzvisinu i zgrabio u naručje svoju kćer. Nakon što mu je, glasa isprekidanog jecajima, uspjela objasniti što se dogodilo, pustio ju je i pojurio za Judith. Ubrzo zatim, dvije male djevojčice prestale su plakati. Frances Catherinin otac izvadio je žalac iz Judithina dlana i zatim ga premazao slojem hladnog vlažnog mulja. To će joj umanjiti bol, rekao je. Nježno joj je obrisao suze rubom svoga plašta pa sjeo na kamen i stavio kćer na jedno, a Judith na drugo koljeno. Judith nikad dotad nije doživjela da se oko nje digne tolika strka. Lagano je pocrvenjela i stisnula se još bliže k njemu, u želji da iskamči još maženja.

3


GIGA

— Vas dvije prave ste mustre — rekao je kad su prestale šmrcati. — Vrištale ste kao da vas netko kolje i jurile uokolo poput bezglavih kokoši. Judith nije bila sigurna ljuti li se na njih ili ne. Ton mu je bio osoran, ali nije se mrštio. No Frances Catherine veselo je zahi-hotala, pa je zaključila da se šali. - Sigurno ju je jako boljelo — rekla je Frances Catherine. - Vjerujem da jest — složio se, pa svrnuo pogled na Judith koja gaje netremice promatrala. — Bila si jako hrabra. Lijepo od tebe što si odlučila pomoći mojoj kćeri — pohvalio ju je. No sljedeći put nemoj zgnječiti osu. Obećavaš? Judith je svečano kimnula glavom. Potapšao ju je po ramenu i osmjehnuo se.—Kako se zoveš, dijete? - Zove se Judith i moja je nova prijateljica. Smije li večerati s nama? - Morali bismo pitati njezine roditelje — odvratio je. - Njezin tata je umro — rekla je Frances Catherine. — Pre-strašno, zar ne? - Zasigurno jest - složio se. Kutovi njegovih usana lagano su se podigli, ali nije se smiješio. Ima najljepše plave oči koje sam ikada vidio. - Ali tata, nemam lija najljepše oči koji se ikada vidio? - Naravno da imaš, Frances Catherine. Tako mi boga, imaš najljepše smeñe oči koje sam ikad vidio. Frances Catherine bila je toliko oduševljena tom izjavom da je skupila ramena i ponovno zahihotala. - Njezin tata umro je prije nego što se rodila - objasnila je, sigurna da njezin otac jedva čeka da čuje takvo što. Kimnuo je. — Kćeri, bi li malo ušutjela i pustila me da popričam s tvojom prijateljicom? - Da, tata. Okrenuo se prema Judith. Dugi trenutak bez riječi ju je promatrao. Nakratko gaje obuzela nelagoda zbog njezina otvorena pogleda. Bila je tako ozbiljna, previše ozbiljna za tako malo stvorenje. - Koliko ti je godina, Judith? Šutke je podigla u zrak četiri prsta. - Tata, vidiš li? I ja imam četiri godine. - Ne, Frances Catherine, Judith je četiri, a tebi zamalo pet godina. Ti si malo starija. - Da, tata. Osmjehnuo se i ponovno svrnuo pogled na Judith. - Ne bojiš me se, zar ne? - Ona se ničega ne boji. Rekla mi je. — Ušuti već jednom, dijete. Želim čuti koju riječ od tvoje prijateljice. Judith, je li ti majka ovdje? Odmahnula je glavom. Trenutak je šutjela, prstom uvijajući pramen svoje plave kose, a zatim ga pogledala ravno u oči. Lice mu je bilo uokvireno gustom crvenom bradom i kad bi govorio, dlake bi mu se nakostriješile. Poželjela ih je dodirnuti i osjetiti jesu li oštre pod prstima. —Judith? Je li tvoja mama ovdje? — ponovio je pitanje. — Nije. Mama je kod kuće s ujakom Tekelom. Ne znaju da sam tu. To mora biti tajna i ako je otkrijem, teta Milicent kaže da nikada više neću smjeti doći na Škotske igre. Sad kad je počela govoriti, nije se više mogla zaustaviti. - Ujak Tekel kaže da mije on kao tata, ali nije. On je mamin brat i nikada mu ne sjedim u krilu. Ne bih to ni htjela, ali i da hoću, svejedno ne mogu. Frances Catherinin otac svim silama trudio se povezati što je čuo, no njegova kći s time očito nije imala nikakvih problema. Široko je rastvorila oči od znatiželje. — Zašto ne bi mogla ni kada bi htjela? - upitala je. — Zato jer mu je noga smrskana. Frances Catherine duboko je udahnula. - Tata, nije li to prestrašno?

4


GIGA

Otac je duboko uzdahnuo: -Jest, kćeri — složio se. Razgovor je očito izmicao nadzoru. — Judith, ako je tvoja majka kod kuće, kako si došla ovamo? — S maminom sestrom - odgovorila je Judith. - Oduvijek živim s tetom Milicent i tetkom Herbertom, ali mama mi to više neće dopustiti. — Zašto ne? - upitala je Frances Catherine. — Zato jer je čula kako tetka Herberta zovem »tata«. Strašno se razljutila i pljusnula me. Onda je ujak Tekel rekao da ću odsada pola godine živjeti s njim i s mamom, tako da ne zaboravim kamo pripadam, a tetak Herbert i tetka Milicent morat će se s time pomiriti. Točno tako je rekao. Mami se to nije svidjelo, ali ujak Tekel nije popio pehar vina poslije večere i znala je da će se ujutro sjetiti stoje rekao. Kada je pijan, uvijek zaboravi. Zato se opet razljutila. — Zato što ćeš joj nedostajati ako pola godine ne budeš s njom? - upitala je Frances Catherine. — Ne — tiho je rekla Judith - mama misli da sam naporna. — Pa zašto te onda ne želi pustiti? — Jer ne voli tetka Herberta — odvratila je Judith. — Zato se tome protivi. — Zašto ga ne voli? - raspitivala se Frances Catherine. — Zato jer je vraški Škot — rekla je Judith, ponavljajući riječi koje je već nebrojeno puta čula. — Mama kaže da ne smijem razgovarati s vraškim Škotima. — Tata, jesam lija vraška Škotkinja? — Naravno da nisi. — A ja? — zabrinuto je upitala Judith. — Ti si Engleskinja, Judith — strpljivo je objasnio. —Ja sam vraška Engleskinja? Lice oca njezine prijateljice naglo se smrknulo. - Nitko nije vraški ništa — izlanuo je. Zaustio je da nastavi, a onda odjednom prasnuo u smijeh. Trbuh mu je poskakivao iznad pojasa. — Bolje mi je da ne izlanem ništa ispred vas dvije mudrice. Mogao bih požaliti. — Zašto, tata? — Ne brini oko toga, nije važno — odvratio je. Ustao je pa podigao djevojčice u naručje, uživajući u njihovom vrištanju dok se klatio, pretvarajući se da će ih ispustiti. —Judith, hajdemo potražiti tvoju tetu i tetka prije no što pomisle da si se izgubila. Vodi me do tvog šatora, curo. Odjednom, Judith se ukočila od straha. Nije se mogla sjetiti gdje je šator klana kojemu su pripadali njezina tetka i tetak. Zbunjeno je šutjela, ne znajući što bi mu rekla. Svim silama trudila se da ne zaplače. - Ne sjećam se - promucala je i pognula glavu. Jedva dišući, očekivala je izljev njegove srdžbe. Bila je sigurna da će se otresti na nju i prozvati je glupom, što ujak Tekel nikada nije propustio učiniti kada bi učinila nešto što mu nije bilo po volji. No Frances Catherinin otac nije se ni najmanje naljutio. Podigavši pogled, vidjela je da se osmjehuje. Umjesto da viče na nju i proglasi je glupom, rekao je da se ne mora bojati. Pronaći će njezine roñake, obećao je. — Bi li im bilo žao ako se ne bi vratila? — raspitivala se Frances Catherine. Judith je potvrdno kimnula glavom. - Teta Milicent i tetak Herbert sigurno bi plakali odvratila je svojoj novoj prijateljici. - Katkad poželim da su mi oni mama i tata. — Zašto? Umjesto odgovora Judith je slegnula ramenima. Nije znala kako bi to objasnila. — Nema ničega lošega u željama - rekao je Frances Catheri-nin otac. Judith je bila toliko sretna zbog te primjedbe daje naslonila glavu na njegovo rame. Pod obrazom je osjetila grubu tkaninu njegova plašta. Sviñao joj se njegov miris, svjež i ugodan. Pomislila je kako na svijetu sigurno nema boljeg oca. Budući daje sada nije gledao, odlučila je udovoljiti svojoj znatiželji. Podigla je ruku i dotakla njegovu bradu. Osjetivši škakljanje na

5


GIGA

dlanu, zahihotala je. — Tata, sviña li ti se moja nova prijateljica? - upitala je Frances Catherine kad su stigli do livade. — Naravno da mi se sviña. — Smijem lije uzeti sa sobom? — Za ime... Ne, ne možeš je uzeti. Nije lutka. Ali, možete biti prijateljice - požurio se dodati, prije nego što se kći s njim upusti u raspravu. — Zauvijek, tata? Iako je pitanje bilo postavljeno ocu, odgovorila je Judith. — Zauvijek — potvrdila je. I tako je počelo. Od tada pa nadalje postale su nerazdvojne. Nadmetanje u igrama trajalo je puna tri tjedna, a finale se u pravilu održavalo posljednje nedjelje u mjesecu. Različiti klanovi dolazili su i odlazili, no kako su stvari stajale, Judith i Frances Catherine natjecanje nije ni najmanje zanimalo. Bile su previše zauzete otkrivanjem i prepričavanjem tajni. Bile su savršen par. Frances Catherine konačno je našla nekoga tko je želi slušati, a Judith nekoga tko želi s njom razgovarati. Za svoje bližnje, bile su prava noćna mora. Frances Catherine počela je rabiti riječ »vraški« u svakoj rečenici, a Judith je sve postalo »prestrašno«. Jednog popodneva kada su trebale spavati, odrezale su kosu jedna drugoj. Kad je tetka Milicent vidjela što su učinile, počela je vrištati i nije prestala dok im na glave nije nabila kapice da sakrije sramotu. Bila je ljuta i na svog muža koji je imao zadatak držati ih na oku, a umjesto da se zgrozi nad tim užasom, smijao se kao daje pomahnitao. Naredila mu je da vraška derišta odvede do uzvisine na kojoj će za kaznu sjediti na kamenu i duboko razmišljati o svom sramotnom ponašanju. Djevojčice su doista duboko razmišljale, iako ne o svom sramotnom ponašanju. Frances Catherini palo je na pamet da bi Judith takoñer trebala imati dva imena. Potrajalo je dok nisu pronašle neko koje bi joj posve odgovaralo. Kad su se napokon uspjele usuglasiti, Judith je postala Judith Elisabeth i ubuduće se odbila odazvati ikome tko bije zvao samo jednim imenom. Vrijeme do njihovog idućeg susreta brzo je prošlo, i kad su se sljedeće godine ponovno sastale, činilo se da nisu bile razdvojene više od sat ili dva. Frances Catherine nije mogla dočekati da se s Judith napokon nañe nasamo ne bi li joj ispričala nova čudesna saznanja o rañanju. Žena ne treba biti vjenčana da bi dobila dijete. Bio je to posve pouzdan podatak, jer jednoj od Kirk-caldyjevih cura rastao je trbuh, a nije bila udana. Neke starije žene iz klana bacale su kamenje na jadnicu, šaputala je Frances Catherine, ali njezin otac ih je natjerao da prestanu. -Jesu li bacale kamenje i na momka koji je pljunuo u svoje vino? — raspitivala se Judith. Frances Catherine odmahnula je glavom. - Nije htjela reći tko je to učinio - odvratila je. Poduka priče je jasna, nastavila je Frances Catherine. To dokazuje da će curi sigurno početi rasti beba u trbuhu bude li pila vino iz vrča nekog muškarca. Nakon toga jedna drugoj svečano su obećale kako takvo što nikada neće učiniti. Godine djetinjstva prošle su kao u trenu, a svijest o mržnji izmeñu Škota i Engleza polako je prodrla u Judithin um. Činjenicu da njezina majka i ujak Tekel preziru Skote tumačila je time što ih nisu dobro poznavali. Neznanje uvijek rada odbojnost, zar ne? Tetak Herbert često je to ponavljao, a ona je vjerovala svakoj njegovoj riječi. Bio je tako drag i dobar, a kad je Judith nekom prigodom spomenula kako njezina majka i ujak Tekel nikada nisu proveli dovoljno vremena sa Škotima da bi znali kako je riječ o toplim i velikodušnim ljudima, tetak Herbert poljubio ju je posred čela i rekao daje to vjerojatno istina. No tuga u njegovim očima govorila je nešto posve drugo. U stvari, htio ju je utješiti, zaštititi je od istine o majčinim predrasudama.

6


GIGA

U jedanaestoj godini, na putu na ljetne Škotske igre, saznala je pravi razlog mržnje svoje majke prema Škotima. Bila je udata za jednoga.

7


GIGA

PRVO POGLAVLJE Škotska, 1200. Ian Maitland znao je biti pravi skot kada bi se rasrdio. A sada je bio srdit. Loše raspoloženje obuzelo gaje onog trena kad mu je brat rekao o obećanju koje je dao Frances Catherine, svojoj dražesnoj ženi. Ukoliko je Patricku bilo u cilju iznenaditi svog brata, u tome je nesumnjivo uspio. Njegovo objašnjenje ostavilo gaje bez riječi. No ne zadugo. Srdžba je ubrzo probila iz njega poput bujice. U stvari, smiješno obećanje koje je njegov brat dao svojoj ženi nije ga ni približno toliko razbjesnilo koliko činjenica daje Patrick sazvao vijeće staraca da se po tom pitanju službeno izjasni. Daje ikako mogao, Ian bi sigurno spriječio upletanje vijeća u obiteljsku stvar. No, u to vrijeme bio je u potjeri za Macleanovom kopiladi koja je iz zasjede napala trojicu Maitlandovih ratnika, a kada se umoran, ali zadovoljan ishodom pohoda vratio na imanje, šteta je već bila počinjena. Prepusti Patricku da donese jednostavnu odluku i sve ide k vragu, razmišljao je. Trebao je računati s njegovom brzopletošću. Od lana, kao novoimenovanog poglavara njihova klana očekivat će se da ne drži stranu svojoj obitelji. Morao bi djelovati posve objektivno. Naravno da takvo što neće biti moguće. Stat će na stranu svog brata neovisno o tomu sviñalo se to vijeću ili ne. Neće pustiti da ga kazne. Budu li to ipak odlučili, bio je spreman boriti se svim sredstvima. O tome, dakako, Patricku nije rekao ni riječi. Želio gaje malo držati u neizvjesnosti. Bude li dovoljno patio, možda će napokon naučiti da ubuduće ne leti pred rudo. U vrijeme kada se vijeće petorice polako okupljalo u velikoj dvorani ne bi li saslušalo Patrickovu zamolbu, lan je posvršavao svoje dužnosti i uputio se prema tvrñavi. Patrick gaje već čekao u dvorištu. Uspravnog stava, ruku stisnutih u pesnice, namrštena čela i mračnog izraza lica, djelovao je poput prijeteće vremenske nepogode. Izgledao je posve spremno za predstojeću bitku. Kako bilo, lana se njegov izgled nije ni najmanje dojmio. Nije čak ni zastao da s njim porazgovara. U prolazu ga je jednostavno pomeo s puta i počeo se uspinjati stubama. - lan - pozvao gaje Patrick. - Moram znati tvoj stav prije nego što uñemo. Jesi li za ili protiv mene? lan je zastao i polako se okrenuo. Izraz lica bio mu je srdit, a kada je progovorio, po tonu njegova glasa moglo se zaključiti da ulaže krajnji napor kako bi se suzdržao. - Patriče, želio bih znati nastojiš li me namjerno izazvati takvim pitanjem? Istog trenutka Patrick je promijenio stav. — Nisam te želio uvrijediti. No budući da si sada poglavar našeg klana, znam da će vijeće obratiti pozornost na svaku tvoju odluku, pogotovo kad je riječ o osobnim pitanjima. Moram priznati da sam tek sad shvatio u kakav sam te nezgodan položaj doveo. -Jesi li se možda predomislio? - Nisam - nacerio se Patrick i požurio uz stube pokušavajući dostići brata. - Znam da nisi želio da sazovem vijeće, pogotovo sada kada se trudiš nagovoriti ih da sklopimo savez s Dunbarima protiv Macleanovih. Ali, Frances Catherini zaista je stalo do toga da dobije njihovo odobrenje. Želi da njezina prijateljica bude dočekana s dobrodošlicom. lan na to nije odgovorio ni riječi. Patrick se nije dao smesti. — Znam da ne razumiješ zašto sam joj to obećao, no jednoga dana kad sretneš ženu svog života, sve će ti postati savršeno jasno. lan je razdražljivo odmahnuo glavom. - Za ime Boga, Patriče, nikada neću shvatiti. Ne postoji nešto poput »žene mog života«. Sve su jednako dobre. Patrick je prasnuo u smijeh. — I ja sam to mislio, dok nisam sreo Frances Catherinu. — Govoriš poput babe — odvratio je lan. Patrick se nije obazirao na uvredu svog brata. Znao je da lan ne može razumjeti snagu ljubavi

8


GIGA

i privrženosti koju je osjećao prema svojoj ženi, no ako Bog da, jednoga dana pronaći će osobu koja će u potpunosti zarobiti njegovo srce. Kad se to dogodi, s užitkom će ga podsjetiti na sve gluposti koje je izgovorio. — Duncan je nagovijestio da će vijeće možda htjeti postaviti pokoje pitanje mojoj ženi — rekao je Patrick, pokušavajući se vratiti glavnoj temi. - Misliš li da se šalio? lan je mirno produžio dalje. — Patriče, nijedan član vijeća nikada se ne šali. Znaš to jednako dobro kao i ja. — K vragu, trebao sam o tome prije razmišljati. — Da, jesi. Patrick je zanemario bratovo predbacivanje. - Neću dopustiti da itko od njih uznemiri Frances Catherinu. lan je uzdahnuo. - Ni ja takoñer — obećao je. Patrick je bio toliko preneražen Ianovim obećanjem, da se istog trenutka prestao mrštiti. — Ukoliko očekuju da će me prisiliti da promijenim mišljenje — započeo je — bilo bi im bolje da što prije shvate kako se to neće dogoditi. Dao sam riječ svojoj ženi i održat ću je. Bog mije svjedok da bih za nju, ako treba, pošao i u pakao. lan se nasmijao. — Bit će dovoljno da uñeš u dvoranu — rekao je. - Hajdemo završiti s tim. Patrick je kimnuo i požurio naprijed do glomaznih ulaznih vrata. — Mali savjet, Patriče - zaustavio gaje lan. - Ostavi srdžbu ispred vrata. Budeš li ratoboran, izazvat ćeš njihov bijes. Jednostavno mirno izloži svoje razloge. Pusti da prevlada razum, a ne osjećaji. — I onda? — Ostalo prepusti meni. U odgovor, teška ulazna vrata su se zalupila za njima. Desetak minuta poslije, vijeće je poslalo glasnika po Frances Catherinu. Mladi vojnik imena Sean požurio je obaviti zadanu dužnost. Našao ju je kako sjedi uz ognjište u svojoj kući. Pozvao ju je da odmah poñe s njim i pričeka ispred ulaza u tvrñavu, dok muž ne doñe po nju i uvede je unutra. Začuvši što se od nje očekuje, Frances Catherinino srce naglo je poskočilo od uzbuñenja. Patrick je nagovijestio kako postoji mogućnost da bude pozvana pred vijeće, ali nije mu vjerovala. Bilo je posve neuobičajeno da žena u službenim prigodama izravno iznosi svoje mišljenje pred članovima vijeća ili pred poglavarom klana. Činjenica daje brat njezina muža njihov novi poglavar pritom joj nije djelovala osobito utješno. Ne, ta veza nije značila ama baš ništa. Misli su joj poskakivale s jednog straha na drugi i u kratko vrijeme dosegle razinu panike. Vijeće sigurno misli daje skrenula s uma. Da, bit će daje tako. Patrick im je dosad već rekao o obećanju koje joj je zadao i tu se krije razlog zašto su je pozvali da se izjasni u velikoj dvorani. Žele se vlastitim očima uvjeriti daje poludjela prije nego stoje protjeraju u neku vrašku pustaru do kraja života. Njezina jedina nada bio je poglavar njihova klana. Frances Catherine nije mogla reći da dobro poznaje lana Maitlanda. Dvojila je daje s njime izmijenila više od nekoliko rečenica tijekom dvije godine koliko je bila u braku s njegovim mladim bratom. Ipak, Patrick ju je uvjeravao daje lan častan čovjek koji neće zanemariti činjenicu da u njezinoj zamolbi nema ničega lošega. Znala je da joj se, u službenoj prigodi poput ove, osim predsjedavajućeg, ostala četvorica neće izravno obratiti. Sve što ih bude zanimalo, pitat će Granama, starca koji je predsjedavao njihovim vijećem, i on će jedini morati podnijeti teret neugodnosti razgovora s njom. Bila je žena, k tome još i strankinja, roñena i odrasla na granici, nipošto iz jedne od obitelji ponosnih Škota s visoravni. Unatoč tomu, bilo joj je drago što će razgovarati samo s Grahamom, budući da ju je on od sve petorice najmanje plašio. Stari ratnik bio je dostojanstvena držanja i

9


GIGA

staložena glasa, vrlo uvažen od pripadnika svoga klana. Punih petnaest godina obavljao je dužnost njihova poglavara, s koje je odstupio prije tri mjeseca. Graham je neće htjeti zastrašiti, svakako ne namjerno, no znala je da će se poslužiti svim mogućim smicalicama ne bi li je natjerao da Patricka oslobodi obećanja. Kratko je bacila pogled na križ i uputila se prema tvrñavi. Duboko je udahnula podsjećajući se daje sposobna suočiti se sa svime stoje očekuje. Kako bilo da bilo, neće se predati i odustati od svog zahtjeva. Dan prije nego stoje pristala udati se za njega, Patrick joj je obećao ispuniti tu želju i tako mu Boga, bolje mu je da se potrudi da tako i bude. Život koji je o tome ovisio, bio je previše dragocjen. Uspevši se uz stube, Frances Catherine stala je ispred ulaza u tvrñavu i osvrnula se. Nekolicina žena u prolazu joj je dobacila znatiželjne poglede, očito se pitajući što jedna od njih radi tu. Nije joj bilo do razgovora s njima. Skrenula je pogled moleći se da joj se nijedna od njih ne obrati. Nije željela da žene iz klana saznaju što se dogaña, prije nego što sve bude gotovo. Da su znale, sigurno bi se počele upletati. Ipak, sada je ionako bilo prekasno da učine bilo kakvu štetu. Kako su stvari stajale, nije izgledalo da će ih uspjeti zadržati na odstojanju. Agness Kerry, babuskara koja je nos podigla do nebesa zbog uvjerenja da će njezina lijepa kći postati poglavarova nevjesta, već je dvaput obišla vijećnicu u pokušaju da otkrije što se dogaña, a nekoliko tračerica iz njezine kohorte djelovale su prilično ozbiljno u namjeri da joj priñu. Frances Catherine povukla je rubove ogrtača preko svog nabreklog trbuha. Primijetivši kako joj se ruke tresu, prisila se da se smiri. Znala je da ne smije pokazati strah. Glasno je uzdahnula. Nikada u životu nije bila plaha i nesigurna u sebe, no otkad je otkrila daje noseća, njezino ponašanje posve se promijenilo. Odjednom je postala preosjetljiva i sklona rasplakati se zbog svake glupe sitnice. Osjećaj da sve više nalikuje ogromnoj bundevi posve joj je srušio samopouzdanje. Bila je gotovo sedam mjeseci trudna i osjećala se nespretnom i usporenom. No to se dakako nije odnosilo na njezine misli. Dok je pokušavala dokučiti što bije sve Graham mogao pitati, kovitlale su njezinim umom poput uragana. Vrata su napokon zaškripala i Patrick je izašao van. Bilo joj je toliko drago što ga vidi daje gotovo zaplakala. Izraz lica bio mu je namršten, no činije vidio kako je blijeda, prisilio se na smiješak. Posegnuo je za njezinom rukom, lagano je stisnuo i namignuo joj. Taj neočekivani izljev prisnosti usred bijela dana na nju je djelovao gotovo jednako opuštajuće kao i masaža njezinih ramena u večernjim satima. — O, Patrick — uzdahnula je — žao mije što sam te dovela u ovako neugodan položaj. — Znači li to da me oslobañaš zadane riječi? — upitao ju je, dubokim glasom koji je toliko voljela. -Ne. Njezina odrješitost natjerala gaje da se nasmije. — Nisam to ni očekivao. Nije bila raspoložena za šalu. Jedino stoje željela bilo je da što prije ude i riješi se te muke. — Je li i on tamo? - napeto je prošaptala. Naravno, znao je o kome govori. Frances Catherine iz nekog se njemu sasvim nerazumljivog razloga bojala njegova brata. Palo mu je na um da je to možda stoga stoje lan nedavno proglašen poglavarom njihova klana. Broj ratnika kojima je zapovijedao premašivao je tri stotine, a moćan položaj koji je zauzimao u očima žena često je izazivao strah koliko i divljenje. — Reci mi — molila gaje. — Da, ljubavi, lan je unutra. — I zna što si mi obećao? - upitala je, istog trenutka shvativši svoju glupost. — Nebesa, naravno da zna. Ljuti li se na nas? — Draga, sve će biti u redu — odvratio je, primivši je pod ruku u pokušaju daje uvede u tvrñavu. Zakoračila je pa ponovno zastala. — Patriče — tiho je progovorila — što su vijećnici

10


GIGA

rekli na tvoje izlaganje? —Još uvijek su suzdržani. — O, Bože - ukopala se na mjestu. Shvatio je da vapi za njegovom potporom. Prebacio je ruku preko njezina ramena i privukao je k sebi. — Ne brini, sve će biti dobro — ispod glasa je rekao, trudeći se daje umiri. — Vidjet ćeš. Dovest ću tvoju prijateljicu makar morao pješice otići u Englesku po nju. Vjeruješ mi, zar ne? — Naravno da ti vjerujem. Ne bih se udala za tebe da ti nisam vjerovala. O, Patriče, razumiješ li koliko mije to važno? Prije nego stoje odgovorio, spustio je lagan poljubac na njezino čelo. — Da, razumijem. Bi li mi nešto obećala? — Sto god poželiš. — Kad tvoja prijateljica doñe, ponovno ćeš se smijati? Nasmiješila se. — Dajem ti riječ — prošaptala je. Obgrlila ga je oko struka i privila se uz njega. Dugi trenutak čvrsto ju je držao u zagrljaju, želeći joj dati vremena da se pribere. Znao je da u glavi ponavlja rečenice kojima će pred vijećem obrazložiti razloge svoje zamolbe. Žena, koja je upravo prolazila ispred tvrñave, spustila je košaru s rubljem i na trenutak zastala, sa smiješkom na usnama promatrajući taj neodoljivo lijepi prizor. Patrick i Frances Catherine doista su bili lijep par. On je bio tamnokos, a ona svjetlokosa. Oboje su bili visoki, no Frances Catherine Patrickuje svejedno jedva dosezala do brade. Jedina osoba viša od njega bio je njegov brat, koji gaje nadvisivao za nekoliko centimetara. No bili su jednako plećati, guste i zagasite, gotovo crne kose. Patrick je, doduše, na licu imao manje ožiljaka iz bitaka od lana, no oči su im zato bile gotovo jednake boje. Frances Catherine bila je onoliko vitka koliko je Patrick bio mišićav. Patrick se zaklinjao da njezine oči boje kestena blistaju poput suhog zlata kada se nasmije. No najveće bogatstvo bila je njezina duga i bujna kosa, crvenkastog odsjaja, s pregršt raskošnih kovrči. Budući daje Patrick bio slab na žene, prvo gaje privukla njezina ljepota. Ali ono čime gaje potpuno osvojila bila je njezina pamet i njezin duh. Frances Catherine doista nikada ništa nije činila polovično, uključujući i način na koji gaje voljela i ugañala mu. Bio je očaran količinom strasti koju je unosila u svaki svoj postupak i užitkom s kojim se prepuštala svakom novom iskušenju. Osjetivši kako drhti u njegovom naručju, shvatio je daje krajnje vrijeme daje uvede u dvoranu i prekine njezino mučenje. — Uñimo, ljubavi - rekao je. — Čekaju nas. Duboko je udahnula, izvukla se iz njegovog zagrljaja i zakoračila prema vratima. Požurio je ispred nje, otvorio ih i propustio je da ude. Pred ulazom u veliku dvoranu naglo je zastala i okrenula se. - Steven, tvoj bratić, kaže da iz lanova pogleda sijevaju munje kada se razljuti — prošaptala je. — Potrudit ćemo se da ne učinimo ništa što bi ga razljutilo, zar ne? Obećaj mi. Budući daje zvučala tako ozbiljno i zabrinuto, Patrick se nije nasmijao. Ipak, nije mu uspjelo prikriti zlovolju. - Frances Catherine, zaista bismo morali nešto učiniti po pitanju tog tvog nerazumnog straha. Moj brat... Zgrabila gaje za ruku. — Hoćemo, ali poslije. Samo mi obećaj — požurivala gaje. — U redu - uzdahnuo je. - Nećemo ga razljutiti. Istog trenutka grčeviti stisak njezine ruke je popustio. Patrick je u nedoumici odmahnuo glavom. Nakon što sve proñe, morat će s njom porazgovarati i natjerati je da se oslobodi tog nerazumnog straha. Osim toga, prvom prilikom zahtijevat će od Ste-vena da prestane plašiti žene pričama o njegovom bratu. Naravno, Ianovo ponašanje bila je odlična podloga za priče poput te. Rijetko se obraćao ženama, osim kada bi dužnost od njega to zahtijevala, a njegovo suzdržano držanje često se pogrešno tumačilo kao ljutnja. Steven je znao da većina žena umire od straha na spomen

11


GIGA

njegova imena i zabavljalo gaje uvijek iznova poticati taj strah. To se upravo dogañalo njegovoj ženi. Ušavši u dvoranu ugledala je lana i premrla od straha. Stajao je ispred kamina, ruku prekriženih na prsima. Držanje mu je bilo opušteno, no iz očiju su mu frcale iskre. Frances Catherine pomislila je da vatra u kaminu djeluje hladno u usporedbi s njegovim pogledom. Kada su im se oči susrele, upravo je zakoračila niz stube. Istog trenutka se spotakla i sigurno bi pala da Patrick nije priskočio i pridržao je. lan je uočio njezin strah, no posljednje što bi pomislio bilo bi daje on njegov uzrok. Pretpostavio je da se boji izlaska pred vijeće. Polako se okrenuo i kimanjem glave dao znak Grahamu da započne. Cim prije završe s tim, bolje za nju. Nije ju želio izlagati suvišnom mučenju. Petorica vijećnika bez riječi su zurila u nju. Poredani po visini, slijeva nadesno, Frances Catherini neobično su nalikovali stubama. Najstariji, Vincent, bio je ujedno i najniži. On je sjedio s krajnje lijeve strane, najdalje od Grahama, njihovog predsjedavajućeg, koji je sjedio zdesna. Duncan, Gelfrid i Owen popunili su mjesta u sredini. Glave su im bile prekrivene sijedim vlasima, a na licima su imali dovoljan broj ožiljaka koji su svjedočili o njihovim bitkama. Frances Catherine usredotočila se na Grahama. Uočivši duboke bore u kutovima njegovih očiju, ponadala se da su od smijeha. Tako je bilo lakše zamisliti da će imati razumijevanja za njezine probleme. — Tvoj suprug upravo je podijelio s nama nevjerojatnu priču, Frances Catherine — započeo je Graham. - Moramo priznati da nanije u nju teško povjerovati. Odmahnuo je glavom ne bi li naglasio izrečeno pa značajno zašutio. Nije bila sigurna smije li sada govoriti. Kratko je pogledala Patricka. Šutke je kimnuo. - Moj suprug rekao vam je istinu - izgovorila je. Četvorica vijećnika istodobno su se namrgodila. Grahamo-vim licem preletio je osmijeh. — Bi li nam objasnila zašto zahtijevaš da poštuje to obećanje? — blagim tonom je upitao. Unatoč tomu Frances Catherine osjećala se kao daju je upravo pljusnuo. Znala je daje riječ »zahtjev« bila namjerno odabrana ne bi lije njome uvrijedio i ponizio. —Ja sam žena i ne bih nikada ništa zahtijevala od svog supruga - odvratila je. — Mogu ga jedino zamoliti. Stoga i vas molim da mu dopustite da časno izvrši svoje obećanje. - U redu - mirno je zaključio Graham. - Ne zahtijevaš. Nego moliš. Sada bih volio da nam objasniš kako ti je palo na pamet da ga zamoliš da izvrši nešto toliko nemoralno i uvredljivo. Frances Catherine se ukočila. Nemoralno i uvredljivo? Duboko je udahnula u pokušaju da se smiri. - Prije nego što sam pristala udati se za Patricka, zamolila sam ga da mi da svoju riječ da će, kad otkrijem da očekujem dijete, dovesti moju najdražu prijateljicu lady Judith Elizabeth. On se s time u potpunosti složio. Moje vrijeme uskoro se bliži i oboje želimo da se to što prije riješi. Izraz Grahamova lica odavao je da ga njezino objašnjenje nije osobito usrećilo. Kratko je pročistio grlo. — A to što je lady Judith Elizabeth Engleskinja, tebi ništa ne znači? — Ne, gospodine, to mi doista nije ni najmanje važno. - Misliš li daje izvršenje tog obećanja važnije od nereda koji bi njezinim dolaskom mogli nastati? Jesi li svjesna nevolja koje bi mogla izazvati? Ženo, nadam se da nas ne bi namjerno dovela u takvu situaciju. Frances Catherine odmahnula je glavom. - To mi nikada nije bilo na umu. Ne bih to nikada učinila. Graham je djelovao kao da mu je odlanulo. - Drago mije što to čujem, Frances Catherine rekao je. Kratko je pogledao četvoricu svojih drugova. Šutke su potvrdili kimanjem glave. Nisam ni pomislio da bi bilo koja od naših žena došla na zamisao da izazove takav metež. Sada ćemo zaboraviti cijelu tu glupost i... Nije mu dopustila da završi. - Lady Judith Elizabeth neće izazvati nikakav metež.

12


GIGA

Grahamova ramena naglo su se spustila. Frances Catherine očito nije bila žena s kojom je lako izaći na kraj. Kad ju je pogledao, izraz lica bio mu je mračan. — Ženo, razumiješ li da Englezi nisu nikada bili dobrodošli u ovim krajevima? — upitao je. - Morali bismo živjeti uz nju i jesti s njom za istim stolom... Zvuk šake koja je lupila po stolu odjeknuo je dvoranom. Gel-frid je bio odgovoran za taj temperamentni ispad. Zapiljio se u Grahama i progovorio glasnim prijetećim tonom. Patrickova žena time što traži sramoti ime Maitlandovih. Frances Catherinine oči napunile su se suzama. Osjećala je kako je preplavljuje panika. Nije bila u stanju naći razuman odgovor kojim bi obezvrijedila Gelfridovu tvrdnju. Patrick je iskoračio i stao ispred svoje žene. Kada je progovorio, glas mu je bio pun pritajene srdžbe. — Gelfride, sa mnom možda možeš tako razgovarati, ali nećeš podizati ton u prisutnosti moje žene. Frances Catherine bacila je pogled preko njegovog ramena da provjeri učinak. Gelfridje šutke kimnuo. Graham je podigao ruku pokušavajući stišati žamor ostalih vijećnika. Vincent, najstariji od prisutnih, zanemario je njegovo nareñenje. — Prije nego stoje Frances Catherine došla u naš klan, nikada nisam čuo da žena ima dva imena. Zaključio sam daje riječ o nekom od čudnih običaja ljudi s pograničnog područja. Sada čujem o još jednoj takvoj. Što misliš o tome, Grahame? Predsjedavajući je duboko uzdahnuo. Vincentove misli uvijek su vrludale nekim čudnim putovima, stoje živciralo svakoga tko bi se s njim upustio u razgovor. — Ne znam što bih o tome mislio, Vincente — odvratio je. - No to sad ionako nije bitno. Ponovno se zagledao u Frances Catherine. — Pitam te još jednom, ženo, želiš li doista izazvati nevolje? Frances Catherine obišla je Patricka i stala uz njega, dajući Grahamu na znanje da ga se ne boji. — Ne razumijem zašto mislite da bi lady Judith Elizabeth izazvala bilo kakve nevolje. Vrlo je draga i uljudna. Graham je sklopio oči. Kad je progovorio, u glasu mu se nazirao tračak ironije. — Frances Catherine, nismo osobiti ljubitelji Engleza. Vjerujem da si i sama to zamijetila otkako si nam se pridružila. — Odrasla je na granici - podsjetio gaje Gelfrid prstima uvr-ćući svoju dugu bradu. - Možda zato i ne može razumjeti. U znak potvrde Graham je kimnuo. Oči su mu kratko zai-skrile. Okrenuo se prema vijećnicima i pognute glave razmijenio s njima nekoliko riječi. Kada je završio, svi su šutke kimali. Frances Catherini zamutilo se pred očima. Iz pobjedničkog izraza Grahamova lica zaključila je kako je pronašao način da odbaci njezinu zamolbu, a da se ne savjetuje s poglavarom. Patrick je očito zaključio isto. Lice mu je pocrvenjelo od srdžbe. Naglo je istupio korak naprijed, no Frances Catherine zgrabila gaje za ruku. Znala je daje njezin suprug pod bilo koju cijenu spreman održati obećanje koje joj je zadao, ali nije željela da zbog toga bude kažnjen. Čak i za čovjeka njegova položaja kazna bi mogla biti oštra, a ponosan kakav je bio, teško bi podnio takav udarac. Stisnula mu je ruku, dajući mu znak da šuti i hrabro se okrenula prema Grahamu. - Donijeli ste svoj sud na temelju zaključka da ne mogu razumjeti. Stoga držite svojom dužnošću donijeti odluku koja je najbolja za mene, zar ne? Graham je bio iznenañen njezinom pronicljivošću. Zaustio je da odgovori, no Patrick gaje pretekao. - Ne, ženo, Graham ne može umjesto mene odlučiti što je najbolje za tebe. U protivnom bih to mogao shvatiti kao uvredu. Dugi trenutak Graham je bez riječi zurio u njega. - Pokorit ćeš se odluci ovoga vijeća, Patriče — napokon je progovorio. - Maitland je dao svoju riječ. To se mora poštovati.

13


GIGA

Ianov glas poput grmljavine je odjeknuo dvoranom. Glave svih vijećnika složno su se okrenule prema njemu, no Ianov pogled ostao je prikovan uz Grahamov. — Ne pokušavaj zaobići tu činjenicu - upozorio gaje. — Patrick je svojoj ženi dao obećanje i mora ga izvršiti. Zavladala je potpuna tišina. Tada je Gelfrid polako ustao i položio dlanove na stol. Iz očiju su mu sijevale munje. — Zaboravljaš da si ovdje samo savjetnik. Ništa više od toga. lan se isprsio. — I vaš sam poglavar — odvratio je. — Vas petorica ste me izabrali — dodao je. — Stoga vam savjetujem da poštujete riječ moga brata. Samo Englezi krše zadanu riječ, Gelfride. Nijedan Skot ne bi to nikada učinio. Gelfrid je trenutak oklijevao. — Govoriš istinu - napokon je potvrdio. Jedan manje, pomislio je lan. K vragu, doista je mrzio služiti se taktikom u postizanju svojih ciljeva. Borba mačevima daleko je više odgovarala njegovu ukusu od borbe riječima. Osim toga, mrzio je od bilo koga tražiti odobrenje za svoje ili bratove postupke. Krajnjim naporom prisilio se spriječiti provalu srdžbe. Znao je da bi time izgubio teško osvojenu prednost. Polako se okrenuo prema Grahamu. —Je li ti starost oduzela pamet, Gra-hame, kada se zabrinjavaš nad takvom sitnicom? Je li moguće da si se uplašio jedne žene? - Naravno da nisam — zagrmio je Graham uvrijeñen tom nečuvenom pomišlju. - Ne bojim se žena. Ian se široko nacerio. - Drago mije što to čujem — odvratio je. — Na trenutak sam se počeo pitati. Njegova lukavost nije promakla Grahamu. Nasmiješio se. -Bacio si mamac i ja sam ga progutao — rekao je. lan je šutio, ni ne trudeći se to poreći. Tragovi osmijeha još uvijek su titrali na Grahamovu licu kada se okrenuo prema Frances Catherini. -Moram priznati da nas tvoja zamolba još uvijek zbunjuje. Bilo bi lijepo kad bi nam objasnila zašto želiš da ta žena doñe ovamo? — Upitaj je i zašto obje imaju dva imena — umiješao se Vincent. Graham je zanemario njegovu upadicu. — Bi li nam to objasnila, ženo? — Nazvana sam Frances po majci, a Catherine po baki zato jer... Graham je nestrpljivo odmahnuo rukom. No, budući da se osmjehivao, stekla je dojam da nije previše ljutit. — Želim čuti zašto želiš da ta Engleskinja doñe ovamo — objasnio je. Osjetila je kako joj se lice oblijeva rumenilom zbog njezine glupe zabune. — Lady Judith Elizabeth moja je najbolja prijateljica. Želim da bude uz mene kad doñe vrijeme da dijete ugleda svijet. Obećala je da hoće. — Engleskinja pa prijateljica? Kako je to moguće? — upitao je Gelfrid zbunjeno češući bradu. Frances Catherine shvatila je da starac ne želi uvrijediti. Izgledao je iskreno zbunjen takvom mogućnošću. No, što god im rekla, sumnjala je da će shvatiti. Ruku na srce, ne bi se zakle-la ni da Patrick razumije njezino prijateljstvo s Judith, a on nije bio ni približno tvrdokoran poput Granama i ostalih staraca. No mogla im je barem pokušati objasniti. — Upoznale smo se na Škotskim igrama dok smo još bile male djevojčice - započela je. Judith je bilo četiri, a meni pet godina. Tada još nismo znale da se... razlikujemo. Grahamje duboko uzdahnuo. — I, što se dogodilo kada ste saznale? Frances Catherine se nasmiješila. — Tada nam to više nije bilo ni najmanje važno. Graham je odmahnuo glavom. — U redu, ali još uvijek ne mogu shvatiti to prijateljstvo — zbunjeno je priznao. — No, poglavar je bio u pravu kad nas je podsjetio da Škoti ne krše svoja obećanja. Tvoja prijateljica bit će ovdje dobrodošla, Frances Catherine. Bila je toliko obuzeta radošću da se jedva suzdržala da se Patricku ne baci oko vrata. Hitro je prešla pogledom preko lica vijećnika. Vincent, Gelfrid i Duncan su se osmjehivali. Ali ne i Owen. Budući da tijekom zasjedanja nije otvorio oči, bila je uvjerena da gaje prespavao. No, sada ju je bez riječi promatrao, odmahujući glavom.

14


GIGA

lan je takoñer uočio njegovo negodovanje. — Ne slažeš se s odlukom, Owene? Starac nije skidao pogled s Frances Catherine. - Slažem se, ali netko bi ovu ženu morao upozoriti da se ne bi trebala previše nadati. Bio si u pravu kad si rekao da Englezi nisu u stanju održati zadanu riječ. Hulje su, kao i njihovi kraljevi. Stalno mijenjaju mišljenje. Ta Engleskinja s dva imena možda je dala obećanje Patrickovoj ženi, ali to ne znači da će ga održati. lan je kimnuo. I sam se pitao kada će starci doći do istog zaključka. Kratko je promotrio izraze njihovih lica i na njima vidio odobravanje. No Frances Catherine bezbrižno se smiješila. Nije djelovala ni najmanje uznemirena time što je upravo čula. Poželio ju je zaštititi od predstojećeg udarca, no znao je da to neće biti moguće. Bit će prisiljena sama se suočiti s razočaranjem, no jednom kad nauči lekciju, doći će pameti i shvatiti daje njezina obitelj jedina na koju se može osloniti. — lane, koga ćeš poslati daje dovede? — upitao je Graham. —Ja ću poći po nju — odvratio je Patrick. Ian je odmahnuo glavom. — S obzirom na njezino stanje, tvoje mjesto je uz tvoju ženu. Ja ću je dovesti. — Ali, ti si poglavar — usprotivio se Graham. — To bi bilo nedostojno tvoga položaja i... lan mu nije želio dopustiti da dovrši. - Riječ je o obiteljskoj stvari, Grahame. Budući da Patrick mora ostati uz svoju ženu, red je da ja ispunim njegovu dužnost. O tome nema pogovora — dodao je, pokušavajući spriječiti daljnju raspravu. Patrick se nasmiješio. — Nisam upoznao njezinu prijateljicu, lane, no mogu zamisliti da će dvaput razmisliti o dolasku kada te vidi. — O, Judith Elizbeth bit će presretna stoje dobila takvu pratnju - rekla je Frances Catherine. Okrenula se i pogledom potražila Iana. -1 sigurno se neće prestrašiti - osmjehnula se. - Zahvalna sam, doista sam zahvalna na ovoj divnoj ponudi. Drago ini je što će Judith biti u dobrim i sigurnim rukama. lan je podigao obrvu i duboko uzdahnuo. - Frances Catherine, uvjeren sam da tvoja prijateljica neće htjeti dobrovoljno poći s nama. Nadam se da ne očekuješ daje na to prisilim? Budući da joj je pogled bio uperen u lana, nije mogla vidjeti kako je njezin muž kimnuo svom bratu, izrazivši slaganje s njegovim mišljenjem. — Nipošto, lane, to ionako neće biti potrebno. Drage volje će poći — rekla je. Ian i Patrick odustali su od daljnjeg razbijanja njezinih iluzija. Graham je ustao i zamolio je da ih ispriča. Moraju nastaviti sastanak, rekao je. Patrick ju je istog trenutka primio pod ruku i poveo prema vratima. Nije mogla dočekati da izañe ne bi li ga čvrsto zagrlila i rekla mu koliko je sretna što se za njega udala. Bio je tako... neodoljiv kad je stao u njezinu obranu. Naravno, ni trenutka nije dvojila da neće, ali željela gaje pohvaliti jer znala je da će u tome uživati. Supruzima nikad dosta hvale, zar ne? Na izlazu iz dvorane začula je kako Graham spominje Macleanove. Zvučao je prilično srdito. Osvrnula se da osluhne. Patrick ju je ponukao da krene, no željela je čuti o čemu se radi. Namjerno se spotaknula i pustila da joj cipela pritom odleti niz stube. Njezinom mužu nije preostalo ništa drugo nego da se vrati po nju. Nije marila što će pomisliti daje nespretna. Članovi vijeća nisu na nju obratili ni najmanju pozornost. Duncan je žustro lupio nogom o pod. - Protivim se bilo kakvom savezu s Dunbarima. Ne trebamo ih - žestoko je dodao. — Sto ako se ujedine s Macleanovima? — upitao je lan glasa koji je podrhtavao od srdžbe. — Zaboravi prošlost, Duncane. Razmisli o posljedicama. — Zašto bismo uopće morali s njima sklapati ikakav savez? Podli su i lažljivi poput Engleza. Ni uz najbolju volju ne mogu se s time složiti. Jednostavno ne mogu — rekao je Vincent. Ian se trudio zadržati hladnokrvnost. — Moram vas podsjetiti da se njihov posjed nalazi

15


GIGA

izmeñu našeg posjeda i posjeda Macleanova klana. Ako se s njima ne ujedinimo, moglo bi im pasti na um da sklope savez s tim lupežima. To je ono što ne možemo dopustiti. Od dva zla moramo izabrati manje. Budući da se Patrick vratio i natakao joj cipelu na nogu, Frances Catherine više nije mogla odugovlačiti. Primio ju je pod ruku i izveo iz dvorane. Čim su se za njima zalupila vrata zaboravila je na sve izraze divljenja koje je htjela uputiti svom suprugu. — Zašto Maitlandi mrze Macleanove? — upitala je. — Odavno su zavañeni — odvratio je. - Počelo je davno prije nego što sam se rodio. — Ne mogu li izgladiti razmirice? Patrick je slegnuo ramenima. - Zašto te zanimaju Macleanovi? Naravno, nije mu mogla reći. Time bi prekršila obećanje koje je zadala Judith, a nije željela izdati njezino povjerenje. Takoñer, bila je sigurna da bi Patricka lupio srčani udar kad bi saznao da je Judithin otac ni manje ni više nego poglavar Macleanovih. Kako bi to mogla dopustiti? — Poznato mije da su Maitlandi u zavadi s Dumbarima i Macphersonima, ali nisam znala daje tako i s Macleanovima. Samo sam znatiželjna, to je sve. Zašto se ne ujedinimo s drugim klanovima? Patrick se nasmijao. — Nije ih preostalo puno prijateljski raspoloženih - rekao je. Promijenila je temu i obasula ga izrazima oduševljenja i zahvalnosti. Kada su stigli do kuće, oprostio se od nje dugim poljupcem i okrenuo se u namjeri da se vrati u tvrñavu. — Patriče — pozvala gaje — ne sumnjaš u moju odanost, zar ne? Polagano se okrenuo. Naravno da ne. — I znaš da sam uvijek vodila računa o tvojim osjećajima? — Dakako. — Što ako slučajno znam nešto što bi te moglo uznemiriti? Bi li tada bilo bolje da ti to prešutim? — Naravno da ne bi. —No ako ti kažem, prekršit ću jedno obećanje. Ne mogu to učiniti. Stao je pred nju i pogledao je ravno u oči. — Stoje to što mi ne želiš reći? Odlučno je odmahnula glavom. — Ne želim da lan prisiljava Judith da doñe - rekla je, pokušavajući promijeniti temu. — Ako iz nekog razloga ne može doći, ne treba je siliti. Zahtijevala je da joj obeća kako će mu prenijeti njezinu poruku. Nevoljko je pristao, no nije imao namjeru održati obećanje. Neće dopustiti da ta Engleskinja slomi srce njegove žene. No dok se uspinjao putem prema tvrñavi, preplavila gaje zlovolja. Nije bilo u redu lagati Frances Catherini. Pričekao je lana ispred tvrñave i činije izašao, pozvao gaje da mu priñe. — lane, moramo porazgovarati. - K vragu, Patriče, ako mi želiš reći o još nekom obećanju koje si zadao svojoj ženi, unaprijed te upozoravam da nisam raspoložen slušati. Patrick se nasmijao. Pričekao je da mu brat pride pa nastavio koračati uz njega. - Želim s tobom razgovarati o toj Engleskinji, lane, ne zanima me kako ćeš to izvesti. Ako treba, dovući je za kosu, ali ne vraćaj se bez nje. Ne želim da se Frances Catherine razočara. Ima dovoljno briga oko dolaska djeteta na svijet. Pognute glave i ruku prekriženih na leñima, lan je šutke koračao prema štalama. Patrick je šutke koračao uz njega. - Jasno ti je da ću, budem lije morao prisiliti da poñe sa mnom, zaratiti s njezinom obitelji? A ukoliko kralj zaključi da mu je to u interesu, možda i s cijelom Engleskom. Patrick ga je kratko pogledao da provjeri koliko je ozbiljan. Vidjevši kako se osmjehuje, odmahnuo je glavom. -John se neće htjeti petljati u to. Sumnjam da mu je to u interesu. Glavni problem bit će njezina obitelj. Sigurno je neće htjeti samo tako pustiti.

16


GIGA

- Onda će biti problema - zaključio je lan. - Mijenja li to išta na stvari? -Ne. Patrick je uzdahnuo. - Kad polaziš? - U zoru. Večeras ću svratiti k tebi da porazgovaram s Frances Catherinom. Želim znati sve o obitelji te žene. — Postoji nešto što mi Frances Catherine nije željela reći — oklijevajući je progovorio Patrick. — Raspitivala se o našoj zavadi s Macleanima... Vidjevši Ianov pogled, zašutio je. Očito se pitao je li sišao s uma. - Dodavola! I nisi zahtijevao da ti kaže što skriva od tebe? — Nije to tako jednostavno — rekao je Patrick. — Sa ženama moraš biti... pažljiv. S vremenom će mi ionako sama reći o čemu se radi. Treba se samo strpjeti. Usto, vjerojatno sam nešto pogrešno zaključio. Mojoj ženi svašta pada na pamet zadnjih dana. Umjesto odgovora, lan gaje prostrijelio pogledom. Istog trenutka zažalio je što mu je spomenuo neobično ponašanje svoje supruge. — Doista sam ti zahvalan što ćeš umjesto mene poći na to putovanje - rekao je Patrick, pokušavajući ga oraspoložiti. - Nadam se da to ne govoriš samo iz pristojnosti — odvratio je lan. - Trebat će mi najmanje tjedan dana da stignem tamo i najmanje isto toliko da se vratim, a usto ću imati tu vrašku ženu na vratu. K vragu, radije bih se golim rukama borio s cijelom četom Macleanovih lupeža. Slušajući ga, Patrick je zamalo prasnuo u smijeh. Ipak, suzdržao se. Nije se želio vratiti kući razbijena nosa. Nekoliko minuta šutke su hodali jedan uz drugoga, svatko u svojim mislima. Patrick je iznenada stao. - Nemoj je prisiljavati da doñe. Ne bude li htjela, vrati se bez nje. - K vragu, zašto bih onda uopće išao po nju? - Frances Catherine možda je u pravu - odvratio je. - Možda će dobrovoljno poći s tobom. lan gaje prostrijelio pogledom. — Dobrovoljno? Mora da si poludio. Ta žena je Engleskinja ljutito je izgovorio. Trenutak je šutio pa uzdahnuo. — Nema šanse da će dobrovoljno poći sa mnom.

17


GIGA

DRUGO POGLAVLJE Lady Judith Elizabeth stajala je na kućnom pragu zagledana u daljinu. Naravno, ne bez razloga. Prije dva dana Lucas, njezin bratić, uočio je četiri Škotska ratnika na koplje udaljenosti od granice duž Horton Ridgea. Lucas se tamo nije našao slučajno. Izvršavao je nareñenje tetke Milicent, i nakon mjesec dana dangubljenja i okretanja palčeva, tog ranog ljetnog popodneva uočio je Skote. Bio je toliko iznenañen što ih vidi, daje gotovo zaboravio što inu je dalje činiti. Bilo kako bilo, sjećanje mu se brzo vratilo pa je zajahao konja i u oblaku prašine prevalio dug put do zamka Judithina ujaka, ne bi li joj rekao da dolaze posjetioci. Judith se nije trebala osobito pripremati. Otkad je dobila vijest da Frances Catherine očekuje dijete, spakirala je većinu svojih stvari i ukrasila poklone dražesnom ružičastom čipkanom vrpcom. Frances Catherine svakako nije odabrala najbolje vrijeme. Kad je primila vijest o njezinoj trudnoći, Judith se upravo vratila na imanje ujaka Tekela nakon šest mjeseci svog uobičajenog odsustva. Nije se mogla jednostavno pokupiti i vratiti k Milicent i Herbertu, a da ne odgovori na pitanja na koja nije željela odgovoriti. Stoga joj nije preostalo drugo nego da prtljagu i poklone sakrije u štali i pričeka da se njezina majka, koja je slučajno bila kod kuće, počne dosañivati i ponovno ode. Iskoristit će njezino odsustvo i s ujakom Tekelom porazgovarati o odlasku u Škotsku. Stariji brat njezine majke bio je tih čovjek odmjerena držanja, po naravi posve suprotan lady Corneliji, njezinoj majci, osim kad bi popio. Tada bi se pretvarao u pravog skota. Otkad je Judith pamtila, bio je invalid. U večernjim satima kada bi bol u njegovoj izobličenoj nozi postajala nepodnošljiva, nerijetko bi izgubio strpljenje. Naučila je prepoznati što se sprema kada bi počeo trljati nogu i vikati na sluškinje da mu donesu vrč vina. Poučene prijašnjim iskustvima, donijele bi mu cijeli vrč. Pojedinih večeri Judith bi se uspjela izvući i zatvoriti se u svojoj sobi prije nego što bi počeo sa svojim uobičajenim torturama, no ne uvijek. Tada bi tražio da sjedne uz njega, primio je za ruku i započeo jednu od svojih beskonačnih sjetnih priča o prošlim vremenima, kada je bio mlad, snažan i neustrašiv borac. Pretovarena kola su se prevrnula i razmrskala mu koljeno u njegovoj dvadeset drugoj godini, a kad bi mu vino dobrano razvezalo jezik počeo bi proklinjati sudbinu zbog nesreće koja gaje zadesila. Budući da mu je Judith u tim trenucima bila pri ruci, svoj bijes često bi iskalio na njoj. Nije mu željela pokazati koliko je njegove pogrde pogañaju, no želudac bi joj se zgrčio od nemoći, a stezanje bi popustilo tek kad bi joj napokon dopustio da se povuče. Tekelove pijanke s godinama su postajale sve gore. Počeo je zahtijevati da mu donesu vino već u ranim večernjim satima, a sa svakim ispijenim vrčem njegovo raspoloženje se pogoršavalo. Do noći bi već sapletao jezikom plačući nad svojom nesretnom sudbom i obasipajući Judith nerazgovjetnim nizom uvreda. Sljedećeg jutra ne bi se ničega sjećao, no Judith je pamtila svaku njegovu riječ. Očajnički se trudila oprostiti mu bol koju joj je nanosio. Uvjeravala se da su patnje koje njezin ujak podnosi daleko veće od onih koje joj nanosi. Trebalo mu je njezino razumijevanje i suosjećanje. Judithina majka, lady Cornelia, prema bratu nije imala nimalo suosjećanja. Na svoju sreću, boravila bi kod kuće najviše mjesec ili dva izmeñu svakog putovanja, a čak ni tada nije znala što bi započela s Tekelom ili sa svojom kćeri. Dok je Judith bila mlaña i osjetljivija, majčino hladno držanje uvelike ju je rastu-živalo. U tim trenucima ujak bije tješio govoreći kako majka teško podnosi njezinu blizinu jer Judith je neprestano podsjeća na gubitak voljenog plemića, njezina supruga, kojeg nakon svih tih godina nije uspjela prežaliti. Svaki puta kada je pogleda, rekao je, rana u njezinom srcu ponovno se otvori, a bol koja je pritom preplavi toliko je velika da ne ostavlja prostora drugim osjećajima. Budući da Tekel u to vrijeme nije puno pio, Judith nije imala razloga sumnjati u njegove riječi. Iako nije mogla shvatiti takvu ljubav i

18


GIGA

povezanost izmeñu žene i muškarca, suosjećala je s majkom. Prve četiri godine svoga života Judith je živjela s majčinom sestrom Milicent i njezinim mužem Herbertom. Na svoju nesreću, tijekom jedne od rijetkih prigoda kada su im njezina majka i ujak Tekel svratili u posjet, Herberta je nazvala ocem. Majka se zbog toga strašno rasrdila, a ni Tekelu nije bilo svejedno. Tada je donio odluku kako ubuduće mora više vremena provoditi s njim i naredio Milicent daje svake godine po isteku šest mjeseci dovede na njegovo imanje. Zamisao da njegova nećakinja Herberta zove ocem Tekelu je bila i vise nego odbojna. Stoga bije svako jutro, dok mu um još nije bio zamagljen vinom, na sat vremena posjeo ispred sebe i pričao joj priče o njezinom pravom ocu i njegovim junačkim bitkama u kojima se mačem borio protiv neprijatelja koji su se drznuli doći na zamisao da svrgnu njihova zakonita kralja. Tako je njezin plemeniti otac izgubio život braneći svog vladara, pričao je. Bile su to duge i maštovite priče, i malo-pomalo, Judith je svog oca poistovjetila sa svecem. Tekel joj je rekao daje umro prvog svibnja, i svake godine na taj dan nabrala bi stručak proljetnog cvijeća i odnijela ga na njegov grob. Zatim bi se kratko pomolila za njegovu dušu, iako je bila uvjerena da to u stvari nije potrebno, budući da njezin otac zasigurno prebiva u nebu služeći svom stvoritelju jednako odano kao stoje za života služio svom kralju. U jedanaestoj godini, tijekom putovanja na ljetne Škotske igre, saznala je istinu. Njezin otac nije umro braneći Englesku od neprijatelja. Nije čak bio ni Englez. Njezina majka ne samo što nije žalila za njim nego gaje iz dna duše mrzila, strašću koja s vremenom nije ni najmanje izblijedjela. Tekel joj je rekao samo polovinu istine. Judith je svoju majku doista neprestano podsjećala na njezina oca, ali samo zbog strašne pogreške koju je učinila. Tetka Milicent posjela ju je ispred sebe i ispričala joj sve stoje znala. Njezina majka udala se za poglavara škotskog klana iz prkosa prema svom ocu i kralju, koji su engleskog plemića v& kojeg je bacila oko proglasili neprihvatljivim za nju. Lady Cornelia nije navikla odreći se onoga što želi i nepuna dva tjedna nakon što su se susreli na dvoru u Londonu, iz inata se udala za Skota s visoravni. Cilj joj je bio povrijediti oca i u tome je nesumnjivo uspjela, no u konačnici je daleko više povrijedila samu sebe. Brak je potrajao pet godina. Cornelia se zatim vratila u London, moleći brata daje primi pod svoje okrilje. U početku je odbijala objasniti što se dogodilo, no kad je postalo očito da nosi dijete, ispričala mu je kako ju je muž otjerao čim je shvatio da je trudna. Nije više želio ni nju ni njezino dijete. Tekel je želio vjerovati da se dogodilo kako mu je rekla. Bio je prilično usamljen, a pomisao na nećaka ili nećakinju nije mu zvučala odbojno. No kada se Judith rodila, Cornelia je shvatila da se ne može nositi s majčinstvom. Milicent i Herbert uvjerili su Tekela da im prepusti brigu o Judith. Dio pogodbe sastojao se u tome da zauvijek šute o njezinom pravom ocu. Milicent nikada nije namjeravala održati to obećanje, no čekala je da Judith dovoljno odraste da bi bila u stanju shvatiti. Tada ju je posjela ispred sebe i rekla joj sve stoje znala. Judith je imala stotinu pitanja, a Milicent malo odgovora. Nije mogla sa sigurnošću potvrditi čak nije li škotski poglavar na životu. Ipak, znala je njegovo ime. Maclean. Nije ga nikada vidjela pa joj nije mogla reći kako izgleda. No, budući da Judith ni po čemu nije nalikovala majci, pretpostavljala je daje svijetlu boju kose naslijedila od oca. Bilo je to previše za Judithinu malu glavu. Nije mogla prestati razmišljati o gomili laži koje je godinama slušala. Istina je bila poražavajuća. Jedva je čekala da se ponovno nañe s Frances Catherinom. Čim su ostale same, ispričala joj je stoje saznala. Suze su joj se u potocima slijevale niz obraze. Frances Catherine takoñer je plakala, držeći je za ruku. Dugo su mozgale, pokušavajući dokučiti razloge zbog kojih majka i ujak Tekel nisu željeli da Judith sazna istinu. Na kraju su odustale i zaključile da to, zasad, nije najvažnije. Dogovorile su plan. Judith neće reći majci i ujaku Tekelu da zna istinu. Shvate li daje

19


GIGA

Milicent prekršila obećanje i rekla joj sve što zna o njezinom pravom ocu, više je nego sigurno da joj neće dopustiti da i dalje dolazi k njima. Druga mogućnost bila je puno prihvatljivija. Tetka Milicent, tetak Herbert i Frances Catherine postat će Judithina obitelj. Jedino njima mogla je u potpunosti vjerovati i stoga bi bilo suludo dopustiti njezinoj majci da ih od njih udalji. Neovisno o svemu što će u meñuvremenu morati pretrpjeti, Judith će strpljivo pričekati dok ne bude malo starija, a tada će, bude li to još uvijek željela, pokušati pronaći svog pravog oca. Frances Catherine obećala je da će joj u tome pomoći. Godine su proletjele poput vihora, a Judith i Frances Catherine pretvorile se u djevojke na pragu života. Frances Catherine obvezala se udati za momka iz Stewartova klana, no tri mjeseca prije vjenčanja postalo je jasno da Kirkcaldyjeva kći neće postati Stewartovom nevjestom. Patrick Maitland, kao glavni krivac novonastale situacije, preuzeo je punu odgovornost i za manje od tjedna nakon razvrgnuća zaruka zaprosio njezinu ruku. Kada je Judith saznala da se njezina prijateljica udala za momka s visoravni, pomislila je kako je sudbina uzela stvar u svoje ruke. Odavno je Frances Catherini dala obećanje da će biti uz nju kada doñe vrijeme da rodi svoje prvo dijete, a kada već bude tamo, mogla bi potražiti svog oca. Sutra ujutro će krenuti na put. Frances Catherinin roñak upravo dolazi po nju i jedino što ju je mučilo bilo je kako to objasniti ujaku Tekelu. Na svu sreću, majka se prije tjedan dana vratila u London. U vrijeme njezina boravka na imanju kućanstvo bi uvijek bilo okrenuto naglavačke. No lady Corneliji seoska idila u pravilu bi brzo dosadila i jedva bi čekala da se vrati živahnom dvorskom životu, intrigama i tajnim ljubavnim vezama. Upravo je bacila oko na naočitog baruna Ritcha, muža njezine najdraže prijateljice i kovala plan kako bi ga dovukla u svoju postelju. Judith je čula kako se smije dok se povjeravala Tekelu, kao i provalu njegove srdžbe zbog njezina nemoralna ponašanja. Postupci njezine majke za Judith više nisu predstavljali nikakvo iznenañenje. Bilo joj je drago što će se morati boriti samo s Tekelom. Odlučila je da mu neće ništa govoriti sve do posljednjeg trenutka. Njegovo odobrenje nije joj trebalo niti gaje mislila tražiti, ali činilo joj se nepoštenim otići, a da mu o tome ništa ne kaže. Strahovala je da razgovor neće proći bez sukoba. Tog kasnog popodneva, na putu u njegovu spavaonicu osjetila je kako joj se želudac ponovno steže u čvor. U sebi se kratko pomolila da mu vino, koje je već naredio da mu donesu, popravi raspoloženje. Soba je bila obavijena tamom. Teški zastori bili su navučeni na prozore, a u zraku je lebdio vlažan, ustajao miris. Svaki puta kada bi se našla ovdje, Judith je imala dojam da će se ugušiti. I sada se tako osjećala. Duboko je udahnula u pokušaju da se smiri. U svijećnjaku na škrinji pokraj Tekelove postelje gorjela je jedna svijeća. Judith je u polutami jedva nazirala obrise njegova lica. Poznati strah da će pasti u pijani san i zaboraviti ugasiti svijeću ponovno se probio na površinu njezina uma. Tiho gaje pozvala. Nije odgovorio. Zamijetio je njezinu prisutnost tek kad se približila postelji i mahnuo joj da mu priñe. Glas mu je bio usporen. Vidjevši da oklijeva, ponovno joj je mahnuo, pokazavši joj da sjedne kraj njega i po običaju ga primi za ruku. Vidjela je da se osmjehuje i odahnula je od olakšanja. Večeras je bio dobre volje. - Sjedi načas kraj mene. Želim ti nešto ispričati. Upravo sam se sjetio kako sam rame uz rame jahao s tvojim ocem. Jesam li ti pričao kako bi, čim bi trubači oglasili napad, nas dvojica složno zapjevali našu bojnu pjesmu? Judith se spustila u stolicu pokraj postelje. - Ujače, prije nego što nastaviš, voljela bih s tobom popričati o nečem važnom. — Priča o tvom ocu nije dovoljno važna? Zanemarila je njegovo pitanje. — Postoji nešto što ti moram reći - odvratila je.

20


GIGA

- O čemu se radi? - Obećaj mi da se nećeš ljutiti. —Jesam li se ikada ljutio na tebe? — upitao je, potpuno nesvjestan brojnih večeri kad je na njoj iskaljivao svoju srdžbu. — Reci mi što te muči, Judith. Obećavam da ću sa smiješkom saslušati tvoju ispovijest. Šutke je potvrdila i sklopila ruke u krilu. - Proteklih godina svakog ljeta tvoja sestra Milicent i njezin muž vodili su me na Škotske igre na granici. Tetak Herbert ima roñake koji tamo žive... — To mije poznato — potvrdio je Tekel. — Dodaj mi vrč prije nego nastaviš. Želio bih znati zašto mi dosad nisi ništa o tome govorila? Judith je šutke promatrala kako u hipu ispija pehar vina pa poseže za vrčem i ponovno ga puni. Bol u njezinom želucu se pojačala. - Milicent je držala kako je bolje da o tome ništa ne govorim tebi i majci. Rekla je da biste se sigurno uzrujali kad bi znali da se družim s Škotima. — To je točno — potvrdio je Tekel. Ponovno je nagnuo pehar i ispio dug gutljaj vina. — Osobno, ne mogu reći da imam razloga za mržnju prema tim ljudima, ali tvoja majka zasigurno ih ima i previše. Razumijem zašto si šutjela o tome. Nisam toliko star da se ne bih sjećao tih stvari. Sigurno si se odlično zabavljala. Ipak, to mora prestati. Ne smiješ više odlaziti na Škotske igre. Judith je duboku udahnula pokušavajući smiriti napadaj ljutnje. - Prvi puta kada su me tetka Milicent i tetak Herbert odveli na Škotske igre, sprijateljila sam se s jednom djevojčicom, Frances Catherine Kirkcaldy. To prijateljstvo traje još i danas. Sve dok se Frances Catherine nije udala i otišla iz pograničnog područja, svaka godine viñale smo se na ljetnim igrama. U svojoj jedanaestoj godini dala sam joj jedno obećanje i sada je došlo vrijeme da ga ispunim. Zato se moram na neko vrijeme udaljiti od kuće - tiho je izgovorila. Zurio je u nju nekoliko dugih trenutaka. Očito nije razumio što mu pokušava reći. — O čemu govoriš? — zbunjeno je upitao. - Kamo bi pošla? — Prije svega, željela bih ti objasniti što sam joj obećala — rekla je. Pricekala je da kimne pa nastavila. — Sve je počelo kad mije Frances Catherina ispričala kako je njezina majka umrla na poroñaju, a njezina baka takoñer. — U tome nema ničeg neobičnog — promrmljao je. - Mnoge žene umru izvršavajući svoju dužnost. Odlučila je zanemariti njegov bezdušan zaključak. — No, prije nekoliko godina Frances Catherine saznala je da njezina baka zapravo nije umrla na poroñaju, nego tjedan dana poslije njega, pa smo se ponadale... — Što ste se ponadale? — Ponadale smo se da nije umrla zato što su joj kukovi bili previše uski. Judith se svim silama trudila da mu objasni u čemu je stvar, no njegovo mrštenje ukazivalo je da u tome baš i ne uspijeva. Tekel je zbunjeno slegnuo ramenima. - Kakve veze s time imaju njezini kukovi? Svejedno, umrla je zbog posljedica poroñaja. Judith, ne bi trebala govoriti o tako intimnim stvarima zaključio je. — Frances Catherine misli da će i ona umrijeti na poroñaju. Zato govorim o tome. — Radije mi objasni što si joj obećala — rekao je. — No, prije toga natoči mi još malo vina naložio joj je. Judith je nagnula vrč i istočila u pehar sve stoje u njemu preostalo. — Frances Catherine tražila je da joj obećam da ću doći k njoj prije nego što rodi. Željela je da budem uz nju ako umre. Pomislila sam kako je to najmanje što mogu učiniti. Naravno, pristala sam. Bilo je to davno, ali svakog ljeta pitala me jesam li se predomislila — objašnjavala je Judith. Trenutak je zašutjela pa nastavila. - No, ja ne želim da Frances Catherine umre - dodala je. — Zato sam se u meñuvremenu potrudila naučiti sve što sam mogla o novim metodama rañanja. Posvetila sam tom zadatku cijelo svoje slobodno vrijeme.

21


GIGA

Teta Milicent takoñer mi je puno pomogla. Zadnje dvije godine dogovorila mije susrete s nekoliko vrsnih primalja. Tekel je bio preneražen Judithinim priznanjem. — Vidiš li sebe kao spasitelja te žene? Ukoliko je Bog odluči pozvati k sebi, grijeh je upletati se u njegovu volju. Tko si ti da mu se suprotstavljaš? Kako se uopće usuñuješ pomisliti da možeš nešto promijeniti? — upitao je, glasom punim podsmijeha. Judith se nije željela s njime upuštati u raspravu. Njegove uvrede više je nisu mogle pogoditi. Zbog toga je bila doista ponosna na sebe. Kad bi još barem pronašla način da otkloni bol u želucu. Zatvorila je oči i ponovno duboko udahnula. - Frances Catherine uskoro će roditi i njezin roñak dolazi po mene. Vjerujem kako je sa sobom poveo najmanje dvije žene i dovoljan broj muškaraca da nam osiguraju put. Neće mi se ništa dogoditi. Tekel je zabacio glavu na jastuk. - Bože moj, tražiš li od mene da te pustim da se vratiš u pogranično područje? Sto misliš da ću reći tvojoj majci ako doñe i vidi da te nema? Judith u stvari nije tražila njegovo dopuštenje, ali odlučila je da to neće naglašavati. Tekel je zatvorio oči. Po kimanju njegove glave zaključila je daje na rubu sna. Znala je da mora požuriti želi li istjerati stvar na čistac prije nego što zapadne u pijani san. — Nemam namjeru vratiti su u pogranično područje - polako je izgovorila. — Odlazim daleko na sjever, u Škotsku visoravan, u osamu blizu Moray Firtha. Tekelove oči naglo su se otvorile. — O tome nema ni govora — zagrmio je. — Ujače... Zamahnuo je rukom u namjeri daje pljusne, no na sreću, stolica je bila na sigurnoj udaljenosti od postelje. — Ne želim o tome više čuti ni riječi — vikao je. Žile na vratu iskočile su mu od srdžbe. Judith je ponosno podigla glavu u namjeri da mu se suprotstavi. - Rekla sam ti što sam imala odvratila je. Tekel je bio zgromljen. Judith je oduvijek bila tiha i poslušna. Nikada se s njime nije upuštala u rasprave. Dosad. Sto se s njome dogodilo? —Je li ti Milicent napunila glavu kojekakvim glupostima? - naglo je upitao. — Znam sve o svom ocu. Dugi trenutak bez riječi ju je promatrao pa posegnuo za peharom. Ruka mu je vidljivo podrhtavala. — Naravno da znaš. Pričao sam ti o njemu. Bio je plemić i... — Ime mu je Maclean i živi negdje na visoravni. I nije engleski barun, nego poglavar škotskog klana. — Tko ti je rekao te bedastoće? — Teta Milicent, prije puno godina. — To je laž — zauralao je. — Milicent ne govori istinu. Moja sestra... — Ako ne govori istinu, zašto se protiviš mom odlasku u Škotsku visoravan? Bio je previše omamljen vinom da bi joj mogao suvislo odgovoriti. — Zabranjujem ti da ideš i to je sve. Nemamo više o čemu razgovarati. Jesi li me čula? — Svi vrazi ovoga svijeta ne bi me u tome spriječili - hladno mu je odgovorila. — Ako odeš, nemoj se više vraćati. Kimnula je. - U redu. Onda se neću vratiti. — Nezahvalna kujo - uzviknuo je. - Trudio sam se učiniti što je najbolje za tebe. Priče koje sam pričao o tvom ocu... Naglo je zašutio. Judith je odmahnula glavom. — Zašto si ih izmišljao? — upitala je. — Sažalio sam se nad tobom — odvratio je. — Želio sam ti pružiti nešto za što bi se uhvatila. Uljepšati ti sumoran život. Otkad si se rodila, majka te nije mogla ni pogledati. I sama to znaš. Čvor koji je osjećala u želucu još se više stegnuo. Gotovo se presavila od boli. Imala je dojam da se zidovi sobe sužavaju oko nje. - Čula sam majku kako govori da tetak Herbert pripada nižoj rasi jer je krv koja teče njegovim venama prljava. Tako misli i o meni, zar ne?

22


GIGA

— Nije to tako jednostavno - odvratio je. Zvučao je umorno i poraženo. -Jedino što sam mogao, bilo je da pokušam ublažiti posljedice. — Sve one priče o očevom maču... kome je u stvari pripadao? — upitala je. — Meni. — A prsten s rubinom koji nosim na lančiću? — upitala je, podigavši ga iz udubine izmeñu grudi. — I on je tvoj? Prezirno se osmjehnuo. — Prsten pripada tom kopilanu, Macleanu. Pleter oko kamena dio je njegova obiteljskog grba. Tvoja majka gaje uzela prije odlaska da bi mu napakostila. Judith je duboko uzdahnula. - A grob? Tko je u njemu? - Nitko. Prazan je. Više nije imala pitanja. Minutu ili dvije sjedila je pognute glave i ruku stisnutih u krilu. Iz misli ju je prenulo tiho hrkanje. Zaspao je. Ustala je i uzela prazan pehar iz njegove ruke, ugasila svijeću i izašla iz sobe. Odjednom je znala što mora učiniti. Uništit će jednu laž. Sunce je već gotovo zašlo kad je preko spuštenog mosta istrčala iz zamka i nastavila trčati uzbrdo, prema groblju. Nije usporila sve dok nije stigla do groba. Jednim zamahom ruke pomela je cvijeće s nadgrobne ploče i potom se svom snagom bacila na izbijanje nadgrobnog kamena s vitičasto uklesanim imenom njezina navodnog oca. Potrajalo je dok gaje srušila, ali uspjela je. Teško se prevalio na tvrdu zemlju. Ujutro je bila spremna za polazak. Nije se vratila u sobu svoga ujaka da se oprosti s njim. Sluge i sluškinje ustrčali su se oko nje, meñusobno se nadmećući tko će joj više pomoći. Judith je tek tada shvatila da su joj privrženi puno više nego njezinom ujaku. Bila je istinski dirnuta njihovom željom da joj u svemu budu pri ruci. Paul, konjušar, već je natovario njezinu prtljagu na široka pleća jedne od kobila. Bila je to Glory, njezina miljenica. Tada je Jane dotrčala s još jednom torbom. U njoj ima dovoljno hrane, rekla je, da potraje do kraja putovanja. Budući da ju je jedva odvukla do štale, Judith je zaključila kako hrane u njoj ima dovoljno za cijelu vojsku. Samuel je sa svog mjesta na osmatračnici najavio dolazak Škota. Pokretni most bio je odmah spušten. S osmijehom dobrodošlice na licu, ruku oslonjenih o bokove, Judith je naizgled opušteno stajala na vrhu stuba, no pogled kojim se zagledala u daljinu odavao je napetost. Kada su Škoti stigli do mosta, a kopita njihovih konja zatut-njala preko planjki, osmijeh na njezinu licu je izblijedio. Na trenutak je zadrhtala od nelagode. Medu konjanicima koji su ujahali u zamak, nije bilo žena. Samo četvorica gorostasa. Nelagoda koja ju je preplavila još se više pojačala kad su se približili. Zagledala se u njihova lica. Nijedan se nije smiješio. Ruku na srce, izgledali su zastrašujuće. Svi su bili odjeveni u kiltove zagasitožutog, smedeg i zelenog kockastog uzorka. Judith je znala da svaki Škot u pravilu ima dva kilta koja nosi u različitim prigodama. Zagasite boje služile su za ratne i lovačke pohode radi lakšeg prikrivanja u prirodi, za razliku od življih uzoraka koje su odijevali u drugim zgodama. Pogled na njihova gola koljena nije ju iznenadio. Odmalena je navikla na neobičan način odijevanja njihovih muškaraca. Ovisno o uzorcima tkanine, mogla je čak razlučiti kojem klanu pripadaju. U Engleskoj, plemstvo se razlikuje po bojama svojih zastavica, a u Škotskoj, kako joj je Frances Catherine objasnila, po kockastom uzorku njihove nošnje. Ono što ju je iznenadilo, bili su tmurni izrazi njihovih lica. Nije mogla shvatiti zbog čega su toliko narogušeni. Napokon je zaključila da su najvjerojatnije iscrpljeni zbog duga putovanja. Bio je to klimav zaključak, ali najbolji kojeg se mogla dosjetiti. Četvorica škotskih ratnika rame uz rame poredali su se u podnožju stuba. Nitko nije pokazivao namjeru da sjaše. Jedan od njih zatim je polako istupio. Pretpostavila je daje riječ o vodi. Dugi trenutak svi su bez riječi zurili u nju. Nije se mogla suzdržati da jednako drsko ne

23


GIGA

zuri u njih, no više od svega, njezinu pozornost privukao je konjanik koji je stajao sprijeda. Nikada u životu nije vidjela muškarca poput njega. Bila je istinski opčinjena. Bio je toliko visok i snažan daje zakrilio sunce svojim širokim ramenima, a okružen njegovim zrakama, izgledao je poput moćnog i nepobjedivog božanstva. Lude li pomisli, zaključila je. Naravno da pred njom ne stoji nikakvo božanstvo, već samo običan muškarac, podsjetila se. Doduše, izrazito privlačan na grub i surov način. Nesumnjivo je bio najkrupniji i najmisićaviji medu svojim drugovima. Kilt na njegovom lijevom stegnu se rastvorio otkrivajući napete glatke mišiće koji su izgledali čvrsti poput čelika. Budući daje bilo krajnje nedolično da stoji tamo i zuri u njegova stegna, prisilila se podići pogled na njegovo lice. Nije stekla dojam daje uočio njezino zurenje pa je zahvalila nebesima i odahnula od olakšanja. Bože, pomislila je, rado bi provela ostatak dana ne skidajući pogleda s njega. Kosa mu je bila boje mahagonija, gusta i kovrčava na krajevima. Gole mišićave nadlaktice bile su jednako brončane kao i boja puti njegova izražajna lica. O da, bio je nesumnjivo naočit muškarac, no ono što ju je istinski privuklo, bile su njegove oči boje ljetnog sutona. Pogled mu je bio miran i uporan. Moć koja je isijavala iz njega gotovo ju je ostavila bez daha. Zbog načina na koji ju je promatrao, osjetila je kako joj se lice oblijeva rumenilom, iako nije znala zašto. Mili Bože, nadam se da to nije muž Frances Catherine, pomislila je. Izgledao je suviše kruto, suviše nepokolebljivo. Judith ga nije mogla zamisliti kako se smije. Ipak, bilo je nečega u njemu zbog čega joj je srce brže zakucalo. Zračio je tolikom snagom i sigurnošću, da joj se odjednom učinilo da bi s njime mogla poći i na kraj svijeta. Bila je to čudna reakcija na škotskog ratnika, no ruku na srce, ništa čudnija od činjenice daje njezina zabrinutost tim više nestajala, čim ga je više promatrala. Pred njom je izvanredna pustolovina, pomislila je. Ta spoznaja bila je jednako iznenañujuća kao i prethodne dvije i jednako neobjašnjiva. No trenutačno je bila previše zbunjena vlastitim uzburkanim osjećajima da bi pokušala dokučiti što se s njom zbiva. Jedino stoje pouzdano znala bilo je da se u njegovoj blizini osjeća potpuno zaštićenom. Iako je izraz njegova lica jasno govorio da ne uživa u dužnosti koju je preuzeo, znala je da se uz njega ne mora ničega bojati. Više nije marila što u skupini nema žena. K vragu i doličnost. Nije mogla dočekati da krene. Sve što je ostavljala iza sebe bile su samo laži i prevare. Došlo je vrijeme da okrene leña svim izdajama i obmanama. Tog trenutka zaklela se da se više nikada neće vratiti. Nikada. Čak ni u kratak posjet. Ostat će s tetom Milicent i njezinim mužem i tako joj Boga, bude li željela, zvat će ih ocem i majkom i nitko je u tome neće spriječiti. Osjećala je neodoljivu potrebu da glasno nasmije od sreće koja je preplavila njezino srce. Ipak se suzdržala. Znala je da Škoti ne bi razumjeli što se s njome dogaña. Kako i bi? Jedva je razumjela samu sebe. Činilo se da tišina traje satima iako je prošlo jedva nekoliko minuta. Tada je Paul otvorio vrata štale. Škripanje vratnica koje su vapile za podmazivanjem privuklo je pozornost trojice ratnika. Svi osim njihovog voñe naglo su skrenuli pogled s Judith. Dvojica su hitro položila ruke na balčake svojih mačeva. Judith je odjednom shvatila da očekuju napad. Bilo je očito kako misle da su na neprijateljskom teritoriju. Mora da su ćaknuti, pomislila je Judith. No mračni izrazi njihovih lica sada su imali smisla. Svrnula je pogled s njih na njihovog voñu. - Vi ste Frances Catherinin suprug? - upitala je. Nije odgovorio. Zaustila je da pitanje ponovi na galskom kad je jedan od konjanika progovorio. — Patrick je sa svojom ženom. Mi smo njegovi roñaci. Glas mu je bio toliko grub i hrapav da ga je jedva razumjela. Naglo je povukao uzde svog konja, potjerao ga naprijed i stao uz svog voñu. -Jeste li vi lady Judith Elizabeth? Nasmiješila se. Nitko osim Frances Catherine ne bi je tako zvao. Bio je to lijep podsjetnik na dane njihova prijateljstva. -Jesam - odvratila je. - Ipak, zovite me Judith. Molim vas, gos-

24


GIGA

podine, recite mi kako je Frances Catherine? - Okrugla je. Nasmijala se njegovom opisu. — I treba biti takva - rekla je. — No, je li dobro? -Jest - začula je drugi glas. - Gospo, prošli smo uistinu dug put da bismo čuli kako nećete poći s nama. Molim vas da nas pristojno odbijete, pa da mirne duše možemo poći natrag. Očiju raširenih od iznenañenja zagledala se u konjanika koji ju je tako ležerno uvrijedio. Kosa mu je bila boje divljeg kestena, a zelene oči blage i mirne. Polako je prešla pogledom preko ostalih. — Uvjereni ste da neću poći s vama? - s nevjericom je upitala. Složno su potvrdili. Nije mogla sakriti zaprepaštenje. — I prošli ste cijeli taj pul samo zato da biste čuli kako neću poći s vama? Ponovno su složno potvrdili. Uz najbolju volju, Judith se više nije mogla suzdržati. Prasnula je u smijeh. — Smijete li se tomu stoje Frances Catherine naivno vjerovala da ćete doći? — upitao je jedan od konjanika. - Ne, smijem se vama — otvoreno mu je odvratila. Vidjevši njegov pogled, odlučila je kako ubuduće neće biti tako iskrena s Škotima. Izgledao je kao da bije najradije zgromio. Prisilila se da prestane. - Gospodine, oprostite mi ako sam vas uvrijedila — rekla je. - Istina, smijala sam se, ali vidite, to što ste rekli doista me iznenadilo. Nije djelovao zadovoljan njezinom isprikom. Uzdahnula je. Početak je očito bio loš. Odlučila je nanovo pokušati. — Gospodine, biste li mi rekli svoje ime? - Alex. —Drago mije što smo se upoznali, Alexe — pristojno je odvratila. Zakolutao je očima. — Gospo, tratite naše vrijeme — razdražljivo je odvratio. — Recite nam da ne želite poći i mirno ćemo produžiti svojim putem. Ne morate nam objašnjavati svoje razloge. Bit će dovoljno da odbijete i to je sve. Svi su istodobno ponovno kimnuli. Gotovo se ugušila od pokušaja da zadrži smijeh. — Bojim se da vam ne mogu dati odgovor kakvom se očito nadate — započela je. — Imam najozbiljniju namjeru održati riječ koju sam dala svojoj prijateljici. U stvari, jedva čekam da ponovno vidim Frances Catherine. Ako mene pitate, čim prije krenemo, tim bolje. Naravno, razumjet ću ako se prije toga želite malo osvježiti. Alex je izgledao zgromljen. Njezin mali govor očito ga je prenerazio. Ostali, uključujući i njihovog voñu, zadržali su prividnu hladnokrvnost, no izrazi njihovih lica djelovali su pomalo osupnuto. Licem joj se razlio pobjednički osmijeh. Sve vrijeme namjerno je govorila galski ne bi li ih zadivila, a po načinu na koji su je gledali, znala je daje postigla pun zgoditak. Trudila se zapamtiti sve nijanse izraza njihovih lica. Znala je da će Frances Catherine uživati slušajući detalje njihovog prvog susreta. Bila je sigurna da će joj taj dogañaj biti jednako smiješan kao i njoj. — Ženo, misliš li ozbiljno to što si rekla? Poći ćeš s nama? — upitao je Alex. Nije li mu upravo rekla da hoće? Judith je pokušavala sakriti svoju ozlojedenost. - Da, doista namjeravam poći s vama -odsječno je odvratila, tonom koji nije ostavljao mjesta ikakvoj dvojbi. Polako je svrnula pogled prema njihovom voñi. — Morate znati da mi nije važno sviña li vam se moje društvo ili ne. Nema toga što će me spriječiti da održim zadanu riječ. Budem li morala propješačiti put do Frances Catherine, tako mi svega, učinit ću to. Dakle dodala je blažim tonom - nadam se daje sada sve jasno. Voña je i dalje šutio, no podigao je jednu obrvu. Judith je to odlučila protumačiti kao potvrdan odgovor. Paul joj je privukao pozornost dugim zviždukom. Mahnula mu je da izvede njezina konja.

25


GIGA

Podigla je rub svoje haljine i požurila niz stube. Prolazeći pored konjanika začula je tihi šapat. — S ovom neće biti lako, lane. Nije se željela pretvarati da nije čula njegovu upadicu. — Istina. I neće — glasno se nasmijala i produžila prema štalama. Budući da se nije okrenula, nije mogla vidjeti kisele osmijehe na njihovim licima. Sve to vrijeme, lan nije mogao skinuti pogleda s Judith. Naravno, bio je prilično osupnut kad je rekla da namjerava održati zadanu riječ, no k vragu sve, nije očekivao da će ga toliko privući. Shvativši kako su se svi mišići njegova tijela napeli pri pogledu na nju, sam sebi nije se mogao prestati čuditi. Što sad, pitao se. Nije imao pojma. Promatrao je kako se povjetarac poigrava njezinom dugom kosom boje žita dok je žurila ususret konjušaru. Nije daje htio, ali nije mogao ne vidjeti... i ne diviti se laganom ljuljanju njezinih kukova. Bilo je toliko gracioznosti u svakom njezinom pokretu. O da, bila je prava krasotica. Imala je najljepše oči boje potočnica kakve je ikada vidio. No ono što gaje doista iznenadilo, bio je zvuk njezina zvonkog smijeha. Bio je ispunjen istinskom radošću. Prije no što su krenuli na put, lan je donio odluku da će je pod bilo koju cijenu prisiliti da pode s njima. Nije to rekao svojim vojnicima, no znao je da će, kad doñe vrijeme, poslušati njegovo nareñenje. No lady Judith gaje iznenadila. Bila je žena od riječi, k tome još i Engleskinja. U nevjerici je odmahnuo glavom. — Što ćemo s njom? Pitanje je došlo od Gowriea, lanova mlañeg bratića. Zurio je u Engleskinju, zamišljeno češkajući svoju gustu tamnu bradu, kao da će mu to pomoći da brže doñe do odgovora. Prilično zgodna cura, zar ne? Imam osjećaj da bih se mogao zagrijati za nju. — A ja imam osjećaj da previše pričaš — progundao je Alex. -K vragu, Gowrie, zagriješ se za sve što nosi suknju. Gowrie se nasmijao. Primjedba njegovog prijatelja nije mu zvučala ni najmanje uvredljivo. — Spremna je održati riječ koju je dala Frances Catherini — rekao je. - To je jedini razlog zbog kojeg bih se mogao zagrijati za jednu Engleskinja. lan je odlučio prekinuti njihovo blebetanje. Zurilo mu se da podu. - Maknimo se s ovog vraškog mjesta - naredio je. - Ne mogu disati dok sam u Engleskoj. Svi su se složili. lan se okrenuo u sedlu i pogledom potražio Brodicka. — Jahat će s tobom — rekao je. — Čvrsto je drži u sedlu. Svjetlokosi konjanik polako je odmahnuo glavom. — Previše tražiš od mene, lane. — Ne tražim — odsječno je odvratio — nego ti nareñujem. Pokušaj odbiti ako se usuñuješ. Brodick je ustuknuo pod prijetnjom. - K vragu - promrsio je. - Kako želiš. — Može jahati sa mnom — predložio je Gowrie. - Nemam ništa protiv. lan se polako okrenuo i prostrijelio ga pogledom. - Dakako da nemaš. No, nećeš je ni pipnuti, Gowrie. Ni sad, ni ikad. Jesi li me razumio? Nije pričekao odgovor. Umjesto toga, svrnuo je pogled na Brodicka. — Kreni - naredio je. Judith je upravo uzjahala svoju kobilu kad joj se ratnik približio. —Jahat ćeš sa mnom - rekao je. Na trenutak je zastao i zagledao se u gomilu prtljage privezane na leñima njezine kobile. Odmahnuo je glavom - Morat ćeš ostaviti... Nije stigao završiti rečenicu. — Hvala na ponudi, no za time doista nema potrebe. Moja kobila prilično je jaka. Nema sumnje da će izdržati putovanje. Brodick nije navikao da mu se žensko stvorenje suprotstavlja. Posegnuo je za njom daje prebaci u svoje sedlo, pa u pola pokreta zastao. lan je uočio njegovo kolebanje. Zbunjena izraza lica Brodick je potražio njegov pogled, ne znajući što bi dalje poduzeo. — Žena počinje stvarati probleme — promrmljao je Alex. — Da, počinje - složio se Gowrie široko se nacerivši. - Bio sam u krivu, Alex. Nije lijepa. Prava je krasotica.

26


GIGA

Alex je kimnuo. - Doista jest - potvrdio je. — Pogledaj Brodicka — nastavio je Gowrie. — Ne zna kud bi sa sobom. Ako me oči dobro služe, izgleda kao da gaje upravo pogodila munja. Alex je tu primjedbu našao prilično smiješnom. lan je odmahnuo glavom pa potjerao konja i stao uz bok Judithine kobile. Judith nije zamijetila Brodickovu nelagodu. Bila je zauzeta poravnavanjem nabora svoje haljine. Popravila je ogrtač na ramenima, privezala uzice svog šešira i sagnula se da uzme uzde iz Paulovih ruku. Pokretom glave lan je pokazao Brodicku da se udalji. — Ženo, možeš ponijeti sa sobom samo jednu torbu — izgovorio je, tonom koji nije trpio protivljenje. — Ponijet ću ih sve - odbrusila mu je. - U većini njih nalaze se pokloni za Frances Catherinu i njezinu bebu. Nemam ih namjeru ostaviti. Divila se vlastitoj odvažnosti, s obzirom na činjenicu da joj je u blizini tog brñanina srce htjelo iskočiti iz tijela. Bilo je očito daje naumio provesti svoju volju. Duboko je udahnula da skupi hrabrost. - Usto, ne želim jahati s tim mladim čovjekom. Moj konj u stanju je nositi mene i moju prtljagu. Dugi trenutak nije rekao ni riječi. Izraz lica bio mu je nn.i čan. Kad je posegnuo za mačem i naglo ga izvukao iz korica, nije se mogla suzdržati da ne vrisne. Prije no što je stigla išta učiniti, jednim zamahom prerezao je užad kojim je bila privezana njezina prtljaga. Srce joj je lupalo toliko snažno daje mislila da će se onesvijestiti. Vidjevši kako je vratio mač u korice, odahnula je. Mahnuo je svojim konjanicima i naredio da svaki od njih uzme po jednu torbu. Bez riječi je promatrala kako nevoljko skupljaju njezinu prtljagu i privezuju je za sedla svojih konja. No kad je posegnuo za njom daje podigne iz sedla, ponovno je vrisnula. Hitro se izmaknula i lupila ga po prstima. Bila je to jadna obrana protiv tako krupna muškarca. Vidjevši izraz njegova lica shvatila je daje i sam toga svjestan. Oči su mu zaiskrile od prikrivenog osmijeha. Očito se odlično zabavljao. - Ženo, pred nama je težak planinski uspon i bit će bolje budeš lijahala s jednim od nas. Odsječno je odmahnula glavom. Zamisao da sjedi u sedlu uz tako pristalog muškarca nije joj bila osobito uznemirujuća, no nije željela daje drži manje vrijednom i nesposobnom pobrinuti se za sebe. Toga je u prošlosti bilo i previše. — Dobro vladam konjem — hvastala se. — Nije potrebno da se itko od vas opterećuje brigom oko moje sigurnosti. Krajnjim naporom lan se trudio prikriti sve veću razdražlji-vost. — Povremeno ćemo prelaziti preko neprijateljskog teritorija — strpljivo je objašnjavao. - Naši konji naučeni su da ne prave nikakvu buku. — I moj takoñer - odvratila je. Na njezino čuñenje, nasmiješio se. — Poput tebe? Hitro je kimnula. Duboko je uzdahnuo. - Toga sam se i bojao. Nije shvatila stoje pod tim mislio dok nije ponovno posegnuo za njom. Bilo kako bilo, ovoga puta nije joj ostalo vremena da se izmakne. U redu, morala je priznati daje brz i odlučan. No ne i pretjerano nježan. Stisak ruke kojom ju je zgrabio oko struka i prebacio u svoje sedlo bio je prilično grub. K tome, ni najmanje se nije obazirao na nedoličnost položaja u kojem se našla. Sjedila je tik uz njega, nogu raširenih poput muškaraca, a da stvar bude gora, stražnja strana njezinih bedara bila je priljubljena uz njegova gola stegna. Osjetila je kako joj se lice oblijeva rumenilom. Nije joj dopustio da promjeni taj nadasve neugodan položaj. Lijevom rukom čvrsto ju je obujmio oko struka. Nije se mogla pomaknuti, no mogla je disati pa je zaključila da će to zasad morati biti dovoljno. Podigla je ruku i mahnula na pozdrav slugama i sluškinjama koji su stajali po strani i uživali u spektaklu.

27


GIGA

Bila je pomalo ljuta što se poslužio surovom snagom da provede stoje naumio. To je, dakako, nije spriječilo da osjeti ugodu od topline njegovih ruku. I od njegova mirisa, takoñer. Naslonila se na njegovo široko poprsje. Glava joj je bila tik ispod njegove brade. Ne podigavši pogled, upitala gaje za ime. — lan — promrsio je, jedva otvorivši usta. Kimnula je. — lane, u kakvom si rodu s Frances Catherinom? — upitala je, ne obazirući se na njegov osoran odgovor. - Ona je žena moga brata — rekao je. Prešli su preko spuštenog mosta i počeli se uspinjati brežuljkom na čijem se vrhu nalazilo groblje njezine obitelji. — A njemu je ime Patrick, zar ne? -Jest. Bilo je očito da nije raspoložen za razgovor. Okrenula se i pogledala ga. Pogled mu je bio uprt na put ispred njih. - lane, imam još samo jedno pitanje — rekla je. — Nakon toga te više neću uznemirivati. Polako je spustio pogled i zagledao se u njezine oči. Na trenutak je zaboravila disati. Bože, pomislila je, pogriješila je što je privukla njegovu pozornost. Njegov prodorni pogled loše je djelovao na njezino pamćenje. Više se nije mogla sjetiti što ga je htjela pitati. U redu, morala je priznati da ima prekrasne oči. No, to ionako nije važno, uvjeravala se. Izmeñu njih se nikada ništa neće dogoditi. On je samo njezin pratilac na putu do Frances Catherine, a ona je njezina gošća. Jednom kad stignu, vjerojatno će oboje zaboraviti da su se ikada sreli. Usto, bila je Engleskinja. Ne, naravno da od toga ne može biti ništa. Sve što se može dogoditi, malo je bezazlenog očijukanja. —Jesi li oženjen? — izlanula je. Nije mogla vjerovati da gaje to upitala. Sama sebi nije se mogla načuditi. - Ne. Nisam oženjen. Nasmiješila se. lan je bio u dvojbi. Što sad, pitao se. Bi lije nastavio ignorirati? Problem je bio u tome što nije mogao skinuti pogled s nje. - Imam još jedno pitanje — gotovo je prošaputala. - Tada ću te zaista pustiti na miru. Dugi trenutak gledali su se bez riječi. - Što želiš znati? Glas mu je bio tih i mek poput svile. Ta nagla promjena posve ju je zbunila. Sada više doista nije znala što gaje htjela pitati. Činjenica stoje bio vraški privlačan, otežavala je stvar. Nastavi li gledati u njega, neće biti u stanju srediti vlastite misli. Uzdahnula je i skrenula pogled. Uočio je njezino oklijevanje. — Radi li se o nečemu osobito važnom? - U stvari, da — s olakšanjem je odvratila. Cim je skrenula pogled s njegovog lica, pamćenje joj se vratilo. —Je li Patrick dobar prema Frances Catherini? Odnosi li se prema njoj kako treba? - Koliko je meni poznato, nosi je kao kap vode na dlanu -odvratio je slegnuvsi ramenima. Nije ju nikada povrijedio niti je digao ruku na nju - dodao je. Pogledala gaje kao daje rekao najveću glupost. —Jasno da nije digao ruku na nju. To mije poznato. - Kako bi ti to mogla znati? - Da jest, istog trenutka bi pobjegla od njega. Bio je to doista nečuven odgovor. lan nije znao što bi na to rekao. — Kamo bi pobjegla? - K meni. Njezin odgovor zvučao je toliko iskreno daje znao kako doista misli to stoje rekla. lan još nikada nije čuo takvu besmislicu. Žena jednostavno ne ostavlja muža, bez obzira na razlog. — Nijedan Maitland ne bi nikada udario ženu. — lane, što kažeš na ovo?

28


GIGA

Pitanje koje je prekinulo njihov mali dijalog stiglo je od Alexa. Okrenuvši se, Judith je vidjela kako rukom pokazuje na nadgrobni spomenik koji je večer prije srušila. Istog trenutka skrenula je pogled na šumu. lan je osjetio kako joj se tijelo iznenada napelo. - Znaš li tko je to učinio? — upitao je. — Znam — prošaputala je. —Je li ti poznato čiji... Nije čekala da završi. - To je grob moga oca. Alex je razmijenio nijemi pogled s lanom. - Želiš li da podignemo nadgrobni kamen prije nego što krenemo dalje? — upitao ju je. Odmahnula je glavom. — Ukoliko ga podignite, morat ću ga ponovno srušiti. No, hvala na ponudi. Alex nije mogao prikriti zaprepaštenost. - Pokušavaš li nam reći da si ti to učinila? U njezinu glasu nije bilo ni trunke oklijevanja kad mu je odgovorila. — Da, ja sam to učinila. Trebalo mi je dobrih sat vremena da ga srušim. Zemlja je tvrda poput stijene. Krajnje preneražen, Alex je u čudu iskolačio oči. lan je rukom podigao njezinu bradu i zagledao joj se u oči. — Zašto si to učinila? Slegnula je ramenima. — S obzirom na okolnosti, to mi se činilo posve ispravnim potezom. Odmahnuo je glavom, posve zbunjen. Strašan čin koji je upravo priznala bio je u potpunoj suprotnosti sa slikom temperamentnog, ali bezazlenog stvorenja. Jest, bila je i svojeglava. Način na koji se s njime prepirala prije puta, to je i potvrñivao. Ipak, nije djelovala poput osobe koja bi mogla oskvrnuti sveto tlo. — To je grob tvoga oca? - ponovno je upitao, odlučan riješiti misterij. — Jest - odvratila je. Duboko je uzdahnula. — Ali, to te ne mora zabrinjavati. Grob je prazan. — Prazan? -Da. Zašutjela je. Vidjelo se da nema namjeru išta dalje objašnja vati. Nije želio navaljivati. Tijelo joj je još uvijek bilo napeto i ukočeno. Očito je bila riječ o nečemu što je za nju bilo prilično uznemirujuće. Mahnuo je Alexu da se vrati na čelo kolone i potjerao konja. Čim su se udaljili od groblja, osjetio je da se opustila. Do zalaska sunca, kada je došlo vrijeme da stanu i urede logo-rište, nisu više progovorili ni riječi. Jahali su cijeli dan i sada kad su prešli granicu, momci su bili puno opušteniji i raspoloženiji. Judith je bila krajnje iscrpljena. lan joj je pomogao da side s konja i shvatio da jedva stoji na nogama. Pomislivši da će se srušiti, zadržao je ruke na njezinu struku. Osjetio je kako podrhtava. Budući daje spuštene glave gledala u zemlju, zaključio je da joj je neugodno što svjedoči njezinoj očitoj slabosti. Kratko se oslonila na njega, no činije osjetio daje uspostavila ravnotežu, stisak njegovih rukuje popustio. Okrenuo se prema pastuhu i počeo skidati sedlo. Judith se uputila osvježiti na potoku skrivenom u šumi, koji je spazila netom prije nego što su stali. Gledao je kako nestaje iza gustog raslinja, ponovno zatečen njezinim kraljevskim držanjem. Kretala se poput princeze, pomislio je. Bože, doista je prekrasna. I tako neodoljivo stidljiva. Zacrve-njela bi se na svaku vrašku stvar koju bi izgovorio. Bila je stvarno dražesna. Mogla bi osvojiti njegovo srce, odjednom je shvatio i problijedio. Zatečen tom spoznajom, namrštena čela zagledao se u smjeru drveća iza kojeg je nestala. — Čemu mrštenje? Što ti se mota po glavi? - upitao je Alex prilazeći mu. - Ništa osim gluposti — odvratio je. Alex je kratko pogledao u smjeru u kojem je Judith nestala u šumi pa svrnuo pogled na lana. Imaju li te gluposti možda neke veze s lijepom Engleskinjom? lan je slegnuo ramenima. — Možda. Po izrazu njegova lica Alex je zaključio kako bi mu bilo pametnije da gleda svoja posla.

29


GIGA

Njegov nadreñeni nije izgledao sretan što je načeo tu temu. - Bit će to dugo putovanje - s uzdahom je odvratio i krenuo pobrinuti se za vlastitoga konja. Judith je uspjela zadržati dostojanstveno držanje sve dok nije zamakla u šumu. Tada se rukama uhvatila za donji dio leda. Bože, kako je boljelo. I ne samo leda nego i butine. Osjećala se kao daju je netko pretukao. Hodala je u krug dok nije osjetila da ponovno vlada svojim nogama. Tada se nagnula nad potok i osvježila lice hladnom vodom. Istog trenutka bilo joj je bolje. Osjetivši glad, požurila je natrag prema čistini. Izdaleka je čula bučne muške glasove, no čim se pojavila u njihovom vidiku, zašutjeli su. Pogledom je kratko okružila skupinu. Vidjevši da lana nema medu njima, na trenutak ju je preplavila panika. Želudac joj se stisnuo u poznati čvor, no kad je ugledala njegova pastuha, stisak je popustio. Škotski ratnik prije bi ostavio nju nego svog omiljenog konja, zar ne? Kako su stvari stajale, nalazila se usred šume, okružena četvoricom muškaraca. Doñe li ikada glas o tome do ikoga iz njezine domovine, ugled će joj biti zauvijek okaljan. Majka bije vjerojatno poželjela ubiti. Čudno, ali taje pomisao nije ni najmanje uznemirila. Trenutačno nije osjećala išta spomena vrijedno prema njoj. Riječi kojima je ujak Tekel pokušao opravdati hladno držanje svoje sestre prema kćeri jedinici bile su lažne. Laži i samo laži, previše njih. - Curo, bilo bi bolje da se pripremiš za počinak. Judith je poskočila na zvuk Alexova osorna glasa. Prije nego što mu je odgovorila, morala je duboko udahnuti da se smiri. -Ne bismo li trebali nešto pojesti? Gdje je moja prtljaga? Alex je glavom pokazao na suprotnu stranu livade. Judith se istog trenutka uputila tamo, u namjeri da pronañe torbu s hranom. Otvorivši je, vidjela je kako je Jane na vrh stavila veliki bijeli ubrus. Rasprostrla gaje po travi i počela vaditi posude s hranom. Bilo je tu tankih šnita hrskavog crnog kruha, trokutića raznovrsnog sira, mesnate slanine i svježih zelenih jabuka. Kad je završila, pozvala je muškarce da joj se pridruže. No, ne samo što se nisu odazvali nego su se držali kao da nisu ni čuli njezin poziv. Trenutak je pričekala, a potom shvatila da očito ne maju namjeru jesti zajedno s njom. Osjetila je kako joj rumenilo oblijeva lice. Koljena podvijenih ispod poruba svoje duge haljine sjela je na zemlju i sklopila ruke u krilu. Glavu je pognula od srama i poniženja koje je upravo doživjela. Napravila je glupu pogrešku, shvatila je, kad im je ponudila da s njom podijele obrok. Na kraju krajeva, bila je Engleskinja, i vjerojatno bi im pozlilo kad bi progutali i zalogaj u njezinoj blizini. Uvjeravala se da se nema čega stidjeti. Ona se nije ponašala poput primitivnog barbarina, nego oni. Zakoračivši na čistinu, lan je naglo zastao. Jedan pogled na njezino lice bio mu je dovoljan da zaključi kako je nešto pošlo po zlu. Bilo je preplavljeno rumenilom. Polako se osvrnuo i pogledom potražio svoje drugove. Alex i Gowrie sjedili su na suprotnom kraju čistine, leda oslonjenih o deblo drveta. Alex je bio budan, no Gowrie je izgledao kao da će svakog trenutka zaspati. Brodick, uobičajeno tih, već je zapao u dubok san. Iz pokrivača koji je čvrsto omotao oko sebe izvirivao je samo pramen njegove plave kose. Svrnuo je pogled na gomilu hrane posložene na ubrusu i shvatio što se dogodilo. Duboko je uzdahnuo i prišao joj. Nije podigla pogled kada je stao pokraj nje. Istog trenutka kada je vidjela kako joj prilazi, počela je spremati hranu natrag u svoju torbu. Mirno je sjeo i posegao za jednom jabukom. Jedva što ju je dohvatio, otela mu ju je iz ruke. Nije se ni snašla, a jabuka je ponovno bila u njegovom vlasništvu. Iznenañena, pogledala gaje ravno u oči. Iskrile su od prigušenog smijeha. Doista nije mogla zamisliti stoje u svemu tome toliko smiješno. Raširenih očiju promatrala je kako zagriza velik komad jabuke. Potom je ispružio ruku nudeći joj da i ona zagrize. I jest, prije nego stoje shvatila što radi. Alex se odjednom našao uz njih. Bez riječi je sjeo i počeo iz Judithine torbe vaditi hranu koju

30


GIGA

je upravo spremila. Dobacio je lanu komad kruha i zagrizao sir. Malo potom, pridružio im se i Gowrie. Judith je uzela jednu jabuku i stavila je krilo, sramežljivo objasnivši kako će je sačuvati za Brodicka, kada se ujutro probodi. - Sigurno je previše umoran da bi nam se pridružio — rekla je. Alex se gotovo zagrcnuo od smijeha. - Nije umoran. Tvrdoglav je kao magarac. Uzalud čuvaš tu jabuku, neće je pojesti. Ne bi nikada ništa uzeo od Engleza. On... Vidjevši kako se namrštila, zašutio je. Polako se okrenula prema Brodicku i procjenjujući udaljenost, podigla ruku. - Ukoliko si doista siguran daje neće ujutro pojesti, možda će mu biti draže da mu je odmah dostavim. Kad je zamahnula, odlučna u namjeri da jabukom pogodi tvrdoglavog Škota, lan ju je hitro zgrabio za zapešće. — Vjeruj mi, ne želiš to učiniti - rekao je. Pokušala je osloboditi ruku iz njegova čvrsta stiska, no nakon nekoliko trenutaka, odustala je od tog uzaludnog pokušaja. - U pravu si - rekla je. - U stvari, šteta je potrošiti dobru englesku jabuku na jednog glupog Škota. Na trenutak je zastala i odmahnula glavom. — Ne mogu vjerovati s kakvim je ljudima Frances Catherine okružena - dodala je. — Sada bi doista mogao pustiti moju ruku, lane. Bilo je očito da joj ne vjeruje. Pustio ju je, no ne prije nego što joj je uzeo jabuku i maknuo je na sigurnu udaljenost. Začuvši provalu njegova smijeha, prošla ju je volja za prepirkom. — Ne želiš Brodicka za neprijatelja, Judith - rekao je Alex. — Ionako mije neprijatelj — odvratila je, prisilivši se da svrne pogled s lana. — Brodick je odlučio da mu se neću svidjeti još prije nego što me upoznao, zar ne? Svi su šutjeli. Gowrie se napokon ohrabrio. - Budeš li se ljutila svaki puta kada se nekome ne svidiš, gañat ćeš ljude jabukama po cijeloj Škotskoj. - Dobrim škotskim jabukama - dobacio je Alex. Judith se okrenula i prostrijelila ga pogledom. - Nije me briga sviñam li se nekome ili ne. Frances Catherine me treba. To je jedino važno. Moji osjećaji su sporedni. - Zbog čega te treba? Pitanje je stiglo od Brodicka. Judith je u prvi trenutak bila toliko iznenañena što joj se obratio, da je okrenula glavu i nasmiješila mu se. , No prije stoje stigla išta reći, ponovno je progovorio. - Ima Patricka. - I sve nas — nadovezao se Alex. - Mi smo njezina obitelj. Vratila je pogled na Alexa. — Sigurna sam daje svjesna da se može osloniti na vas, ali vi ste muškarci. lan je začuñeno podigao obrvu. Bilo je očito da ne shvaća o čemu govori. Pošteno govoreći, u tome nije bio usamljen. Gowrie i Alex izgledali su jednako zbunjeni. - U našoj obitelji ima žena - rekao je Gowrie. — U to nisam ni sumnjala — rekla je Judith. — Zbog čega onda treba upravo tebe? — upitao je Gowrie i poslužio se još jednim komadićem slanine. Sve vrijeme nije svrnuo pogled s njezina lica. - Zbog poroñaja — nagañao je lan. — Znači li to da Frances Catherine očekuje da bi moglo biti nevolja? lan je kimnuo. — Čini se daje tako. Alex se potiho nasmijao. Judith gaje prostrijelila pogledom pa je zašutio. — Frances Catherine nije bez razloga zabrinuta — objasnila je. — Nije kukavica, ako ste to pomislili. Zapravo, ona je jedna od najhrabrijih žena koje sam ikada upoznala. Jaka je i... - Ne moraš nam to govoriti - rekao je Alex prekinuvši njezino izlaganje. - Svi znamo kakva je. Nitko o njoj ne misli ništa loše. — Nije moguće da se boji da će umrijeti? — upitao je Gowrie. Izgledao je uplašeno tom iznenadnom pomišlju.

31


GIGA

Prije nego što je Judith stigla odgovoriti, javio se Brodick. — Ako se Patrickova žena boji da će umrijeti, zašto traži da upravo ti budeš uz nju? Polako je okrenula glavu, kratko ga pogledala i odvratila pogled. Umotan u deku, izgledao joj je poput larve. Odlučila ga je ignorirati. Može joj postaviti i stotinu pitanja, neće odgovoriti ni najedno. Svi pogledi bili su uprti u nju, čekajući njezino objašnjenje. Umjesto toga, šutke je počela skupljati posude s hranom i spremati ih u torbu. Brodickova znatiželja očito je bila veća od njegova prezira prema njoj. U tren oka taj neotesani brñanin ne samo stoje iskočio iz svoje čahure nego je i laktima izborio svoje mjesto u društvu, zguravši se izmeñu nje i Alexa. Činjenica što su im se ramena dodirivala očito ga nije ga najmanje smetala. Pomakla se.što je više mogla u stranu i kratko pogledala lana. Izraz lica bio mu je nedokučiv, no zgrabio je jabuku i dobacio je Brodicku. Judith se i dalje ponašala kao da ga nema. Nije ga željela pogledati, ali pretpostavila je da je još uvijek namrgoñen. Ipak, čula je kako je zagrizao veliki komad jabuke. Ian ju je pogledao i osmjehnuo se. Uzvratila mu je osmijeh. — Engleskinjo, hoćeš li mi napokon odgovoriti? Ne želiš me natjerati da te ponovno pitani, zar ne? — izlanuo je Brodick glasno žvačući. O da, i te kako je željela. - Što bi želio znati, Brodice? Zastenjao je od muke. Judith je brzo zagrizla donju usnicu pokušavajući se suzdržati da ne prasne u smijeh. - Izazivaš moje strpljenje, curo. Vraćaš mi milo za drago, zar ne? Kimnula je. Alex i Gowrie istodobno su se nasmijali. Iz Brodickovih očiju sijevale su munje. — Ako Frances Catherine misli da će umrijeti na porodu, zastoje, dovraga, poslala po tebe? — I kad bih ti rekla, ne bi shvatio. - Zato jer sam Škot? Zakolutala je očima. - Znaš, često su mi govorili kako su Škoti tupoglavi. Uvijek sam mislila daje to glupost, no otkad sam te upoznala, mislim da ću promijeniti mišljenje. - Nemoj ga razljutiti — savjetovao joj je Alex. — Da, bolje nemoj. Brodick zna biti prokleto opak kada se razljuti — potvrdio je Gowrie. U čudu je raširila oči. — Želite li reći daje sada dobre volje? Gowrie i Alex istodobno su kimnuli. Judith je prasnula u smijeh. Bila je sigurna da se šale. Obojica su je gledali kao daje sišla s uma. -1 mi bismo željeli znati zastoje Frances Catherine tražila da te dovedemo - rekao je Alex kada se pribrala. — U redu - odvratila je. - Budući da me ne poznajete, moram vam priznati nekoliko svojih groznih mana. Onda ćete napokon shvatiti. Dakle, nevjerojatno sam svojeglava i prilično umišljena, iako je točno da nema zašto biti. Usto... jesam li spomenula da sam užasno posesivna i mrzim gubiti? Svi osim lana začuñeno su je promatrali. U njegovim očima primijetila je topao bljesak. Osjećala se pomalo nelagodno što joj tako pristao muškarac posvećuje toliku pozornost. Spustila je pogled na dlanove sklopljene u krilu. - Dakle, posesivna sam i mrzim gubiti — tiho je ponovila. — Stvar je u tome stoje Frances Catherine svjesna svih mojih mana. U stvari, računa na njih. — Zašto? - upitao je Brodick. — Zato što misli da će umrijeti — rekla je Judith. — A zna da sam previše tvrdoglava da bih joj to dopustila.

32


GIGA

TREĆE POGLAVLJE Nitko se nije nasmijao. Na Ianovu licu uočila je osmijeh, no svi drugi bili su krajnje ozbiljni nakon njezina ohola priznanja. Ipak, osjećala je da joj se lice oblijeva rumenilom. Pokušavajući prikriti nelagodu, počela je skupljati prazne posude i spremati ih natrag u torbu. Jednom kad bi se Brodick bacio na hranu, počistio bi sve do posljednje mrvice. Ispričala se pa ustala i uputila se prema potoku da opere ruke. Kad je završila, sjela je na travu i počela četkati svoju dugu bujnu kosu, uživajući u miru i tišini. Mir i tišina djelovali su poput lijeka na njezino umorno i malaksalo tijelo. S posljednjim zrakama zalazećeg sunca, lan se pojavio na livadi. Vidjevši kako joj prilazi, toplo se osmjehnula. — Morala bi poći na spavanje, Judith. Sutra te čeka naporan dan - rekao je, glasom grubljim nego što je želio. — Hoće li i tebi biti jednako naporan? — upitala je. Naglo je ustala, podigla porub svoje haljine i zakoračila prema njemu. U žurbi je zaboravila uzeti četku. Kad je stala na nju, gležanj joj se iskrivio i sigurno bi pala da lan nije priskočio i pridržao je. Bila je užasnuta vlastitom nespretnošću. Podigla je pogled u namjeri da mu zahvali, no riječi su joj zapele u grlu. Zbog načina na koji ju je promatrao, srce joj je na trenutak zastalo. Cijelim tijelom je zadrhtala. Osjećaji koji bije preplavili u njegovoj blizini bili su posve zbunjujući. Budući da nije mogla shvatiti što joj se dogaña, nije ih mogla kontrolirati. — Ne — tiho je prozborio. Nije imala pojma o čemu govori. — Sto ne? — zbunjeno je upitala. — Ne, sutrašnji dan neće mi biti naporan - rekao je. — U tom slučaju, neće ni meni - odvratila je. Oči su mu na trenutak zasjale. Nasmiješio se. Osjećala je kako joj koljena klecaju. Bože, doista je bio neodoljiv. Odmahnula je glavom i prisilila se izvući iz njegova zagrljaja. Potpuno nesvjesno, oboje su se istodobno sagnuli i posegnuli za četkom. Na pola puta glave su im se sudarile, a njegova ruka prekrila je njezinu. Osjetivši toplinu njegovih prstiju na svojima, ponovno je zadrhtala. Spustila je pogled na njegovu šaku. Bila je tako velika, barem dvostruko veća od njezine. Kad bi htio, u trenutku bije mogao zdrobiti, pomislila je. Djelovao je tako snažno i nadmoćno, a istodobno nevjerojatno nježno i obzirno. Bila je potpuno svladana tim osjećajem. Znala je daje neće spriječiti da izvuče ruku ispod njegove, ali nije željela. Nekoliko dugih trenutaka ostali su tako. Polako je podigla pogled i zagledala se u njegove oči. Izraz lica bio mu je zagonetan. Tada je naglo podignuo ruku i ustao. Iznenañena, zbunjeno gaje pogledala. - Ne znam što bih o tebi mislila, lane — izlanula je, prije nego što je postala svjesna da glasno izgovara svoje misli. Okrenula mu je leda i požurila prema logorištu. Ruku prekriženih na leñima, promatrao je kako odlazi. Postavši svjestan svog ukočenog stava, prisilio se da se opusti. - Doñavola — promrsio je. Želio ju je. Bilo je vrijeme da sam sebi to prizna. Nije imalo smisla pretvarati se da nije tako. Nema tog muškarca koji je ne bi želio, pomislio je, pokušavajući se opravdati. Bila je vraški lijepa i k tome još nevjerojatno graciozna i ženstvena. No ono što gaje doista izbacilo iz ravnoteže bila je spoznaja da i on nju privlači. Nije zbog toga bio osobito sretan. Mogao je izaći na kraj sam sa sobom, no ako ona osjeća isto, teško će joj odoljeti. K vragu, trebao je samo otići po nju i dovesti je Frances Cat-herini. Jednostavan zadatak odjednom je postao kompliciran. Odlučio je da će se do kraja putovanja držati na distanci. Neće više obraćati pozornost na nju. Ta odluka pomalo mu je popravila raspoloženje. Vratio se u tabor i vidio da je u meñuvremenu legla pod šator od granja i životinjskih koža koji su Alex i Gowrie podigli za

33


GIGA

nju. Uputio se do stabla pod kojim je Brodick ležao umotan u pokrivač pa sjeo uz njega leñima se oslonivši o deblo. Alex i Gowrie već su potonuli u dubok san. Pretpostavio je daje tako i s Brodickom. Začuvši kako mu se obraća, iznenadio se. — Ona je Engleskinja, Iane. Nemoj to zaboraviti. Ian mu je dobacio brz pogled. - Sto bi to trebalo značiti? -Želiš je. — Doñavola, otkuda bi ti to mogao znati? Brodicka nije uvrijedio njegov osorni ton. Godinama su bili bliski prijatelji. Znao je da mu Ian neće zamjeriti što se upleće u stvari koje ga se ne tiču. — Očito je. Ne uspiješ li prikriti koliko te privlači, Alexu i Gowrieu neće trebati dugo da i sami to zaključe. — K vragu, Brodice... — I meni se sviña. Ian je bio zgromljen. - Zaboravi — naglo je izgovorio, prije nego što se uspio zaustaviti. — To je zvučalo prilično posesivno, Iane. Ian je šutio, ne pokušavajući poreći njegov zaključak. Brodick je duboko uzdahnuo. — Mislio sam da mrziš Engleze - napokon je progovorio. — Točno - odvratio je Brodick. - No kad je pogledam, zaboravim na to. Njezine oči... ima u njima nešto... — Prijeñi preko toga. Ton Ianova glasa postao je opor i odlučan. Brodick je šutke podigao obrvu na tu žestoku, odsječno izgovorenu naredbu. Sto se lana tiče, rasprava je bila završena. Duboko je uzdahnuo i sklopio oči. Nije mogao shvatiti zašto gaje priznanje njegova prijatelja toliko uznemirilo. No, jest, rasrdio se. Dodavola, još uvijek je kipio od srdžbe. Zašto bi ga bilo briga je li Brodick bacio oko na Judith ili ne? Ne, naravno da ga se to ne bi trebalo ticati, no od pomisli daje itko osim njega samo dotakne, sav bi se zapjenio. Pokušavao je zaspati, ali san mu nije dolazio na oči. Stoje više razmišljao, manje mu je bilo jasno što mu se dogaña. Ujutro, raspoloženje mu se nije nimalo popravilo. Ubrzo, sve je bilo spremno za nastavak putovanja. Pričekao je da momci osedlaju konje i tada se uputio do Judithina šatora. Cijele noći nije se ni pomakla. Znao je to, jer proveo je noć ne skidajući oka s njezina stopala koje je virilo ispod pokrivača. Jednim pokretom strgnuo je životinjsku kožu s granja i dobacio je Alexu. Spustio se na koljeno, stavio ruku na njezino rame i lagano ga protresao. —Judith — tiho ju je pozvao. Nije se ni pomakla. Ponovno ju je protresao, ovoga puta malo jače. - Nebesa, žena spava kao klada - rekao je Gowrie. Prešao je preko livade i stao uz lana. —Jesi li siguran da diše? Napokon je otvorila oči. Trenutak je sneno zurila u dva gorostasa pognuta nad njom, a tada se naglo pridigla. Jedva se suzdržala da ne zavrišti. Ian je uočio njezin strah, kao i način na koji gaje zgrabila za ruku. Polako se podigao i pomogao joj da ustane. - Vrijeme je za polazak, Judith - blago je rekao. - Poñi do potoka i otjeraj san s očiju. Sneno je kimnula i zateturala preko livade. Na pola puta, Brodick joj je položio ruku na rame i otpratio je do ruba šume. Sva četvorica bez riječi su gledala kako nestaje u gustišu. Bili su iznenañeni njezinom ošamućenošću. - Neće valjda pasti u potok? - dvojio je Alex - To će je sigurno probuditi — nacerio se Gowrie. Do trenutka kada je stigla do potoka, Judith se već razbudila. Ledena voda s njezinih je očiju

34


GIGA

protjerala posljednje ostatke pospanosti. Na brzinu se dovela u red i požurila natrag. Svi osim lana već su bili u svojim sedlima. Judith nije znala s kime će danas jahati. Alex i Gowrie istodobno su joj mahnuli da im priñe. lan je bio na suprotnom kraju čistine. Promatrala je kako se penje u sedlo. Nije obraćao pozornost na nju pa se odlučila za Alexa, budući da joj je bio najbliži. Vidjevši kako prilazi Alexu, Ian je posve zaboravio odluku koju je sinoć donio. U trenutku kad je prihvatila Alexov.u ispruženu ruku, dojurio je do njih, čvrsto je zgrabio oko struka i podigao u svoje sedlo, ne prekidajući kas. Jedva je stigla shvatiti što se dogodilo, a lan je već preuzeo vodstvo. Netko iza njih se nasmijao. Pokušala se okrenuti da vidi tko zbija šale na njihov račun, no toliko snažno ju je privio uz sebe da se nije mogla pomaknuti. Stisak njegove ruke oko njezina struka bio je toliko jak da je jedva uspijevala disati. Istog trenutka kad se prestala opirati, olabavio gaje. Sati koji su uslijedili bili su prilično naporni za Judith. Sišli su s glavnog puta i jahali nizom prečaca kao da ih goni stotinu ñavola. Usporili su tek nakon što su se našli na krševitom planinskom terenu. Kad su stigli do male čistine okružene bujnim raslinjem, lan je napokon naložio kratak odmor. Cijela livada bila je prekrivena žutim i ljubičastim cvijećem. Prizor je bio toliko lijep i živopisan, da je Judith pomislila da se nalazi u raju. Protežući svoje bolne udove, tumarala je tratinom pazeći da slučajno ne nagazi nijedan cvijet. U donjem dijelu leda osjećala je nesnosnu bol. Rado bi ih protrljala, no nije se usudila, budući da su muškarci gledali svaki njezin pokret. Nisu bili osobito razgovorljivi pa se povukla i uživala u osami, nježno dodirujući glavice cvjetova i udišući njihov predivan miris. Potom je pošla do obližnjeg izvora koji je Gowrie otkrio i s užitkom se napila ledene vode. Kada se vratila na čistinu, Alex joj je ponudio veliki komad kruha i sira. Sjela je na kamen i stavila u krilo svoj podnevni obrok. Vrativši se na čistinu, lan se pridružio muškom dijelu svoje skupine koja se odmarala u blizini svojih konja. Svako toliko okrenuo bi se i uputio joj dug pogled. Očito se želio uvjeriti da nije negdje odlutala, zaključila je. Polako je završila svoj obrok, većinu vremena ne skidajući pogleda s lana. Odjednom je shvatila da ne zna gotovo ništa o ljudima s kojima je Frances Catherine živjela ni o članovima njezine nove obitelji. Očito su joj bili prilično odani. Nadala se daje njezina najdraža prijateljica svjesna koliko je sretna što ima uz sebe ljude poput njih. Dakako, i oni su pravi sretnici što je ušla u njihovu obitelj. Posve nesvjesno misli su joj odlutale na njihov prvi susret. Bila je suviše mala da bi se sjećala svakog detalja, no Frances Catherinin otac proteklih godina često se prisjećao tog dogaña ja i rado ga prepričavao. Priču o opasnoj osi čula je toliko puta da više nije mogla sa sigurnošću razlučiti što pripada priči, a što njezinom sjećanju. Zatvorila je oči i u mislima se vratila na taj davni prizor. Po riječima Frances Catherininog oca, bila je to doista velika osa... — Čemu se smiješ? Judith je toliko utonula u sjećanje da nije ni shvatila da se smiješi. Otvorivši oči ugledala je Alexa kako stoji ispred nje i začuñeno je promatra. — Upravo sam se pokušavala prisjetiti dana kada sam prvi puta srela Frances Catherinu odgovorila je. — Kada je to bilo? - upitao je. Nesigurno gaje pogledala dvojeći da doista želi čuti priču iz njihova djetinjstva. No, izgledao je iskreno zainteresiran. Stoga je započela, i do trenutka kada je završila, lan i Gowrie su im se pridružili. Znatiželjni Alex stalno je nešto zapitkivao, a Judith je odgovarala kako je znala, ne pokušavajući ništa dotjerati sve dok se u priči nije pojavio Frances Catherinin otac. Tada

35


GIGA

joj se glas odjednom ispunio blagošću i toplinom. lanu nije promakla ta promjena, kao ni činjenica daje triput ponovila kako je prema njoj bio divan i drag i ljubazan. Bilo je neobično čuti daje nakon tolikih godina još uvijek iznenañena njegovim postupkom. -Je li se Frances Catherine takoñer zbližila s tvojim ocem? — Moj otac nije bio tamo — hladno je odvratila. Osmijeh na njezinom licu naglo je izblijedio. Ustala je i pošla prema šumi. - Vraćam se za minutu — dobacila im je preko ramena. Ostatak dana, gotovo nije progovorila ni riječi. Bila je toliko tiha da ju je Gowrie, najotvoreniji od svih, upitao je li s njom sve u redu. Zahvalila mu je na brizi i odvratila da joj nije ništa. Samo je malo umorna od putovanja, objasnila je. Te noći spavali su na otvorenom kao i četiri sljedeće. Šestog dana putovanja činilo joj se daje dosegla točku svoje izdržljivosti. Bila je krajnje iscrpljena. Noći su bile hladne, a što su se više približavali sjeveru, vjetar je bio ledeniji. Spavala je na mahove, budeći se svakih nekoliko minuta. Njezin improvizirani zaklon napravljen od grana zabijenih u zemlju preko kojih je bila prebačena životinjska koža, nije joj pružao osobitu zaštitu. Tijekom dugih noćnih sati bilo je trenutaka kada joj je hladnoća prodirala ravno do kostiju. Sve vrijeme lan se prema njoj odnosio prilično hladno. I dalje je ustrajao da jaše s njim, no jedva bi joj uputio i riječ. U razgovoru s Alexom saznala je daje lan nedavno proglašen njihovim novim poglavarom. To je nije ni najmanje iznenadilo. Bio je roñeni voda, što je, po njezinu mišljenju, bio pravi blagoslov za njega, budući daje bio suviše svojeglav da bi primao naredbe. Volio je stvari rješavati na svoj način. O da, u tu njegovu osobinu brzo se i sama uvjerila. - Zbog čega si stalno toliko namršten? - upitala gaje kad joj je tišina tijekom dugih sati jahanja počela ići na živce. - Imaš li problema kod kuće? Sporo su se kretali preko strmog planinskog prijevoja i sva lanova pozornost bila je usmjerena na put ispred njih. Okrenula se u sedlu i potražila njegov pogled. -Ne. Bilo je to sve stoje rekao. Narednih sat vremena prošlo je u potpunoj tišini. Tada se nagnuo prema njoj i postrance ju pogledao. — A ti? — upitao je. Nije imala pojma o čemu priča. Okrenula je glavu i zbunjeno ga pogledala. Usnice su mu bile udaljene jedva centimetar od njezinih. Oboje su naglo okrenuli glave prema naprijed. -Što ja? - prošaputala je. - Imaš li ti nekih problema kod kuće? - Nemam. - Očekivali smo sukob s tvojom obitelji. Nismo se nadali da će te tako lako pustiti da odeš. Bili smo prilično iznenañeni kada se to nije dogodilo. Šutke je slegnula ramenima. -Je li ovdje gore uvijek tako hladno? Čak i ljeti? - upitala je, pokušavajući promijeniti temu. - Neće biti toplije nego stoje sad — odgovorio je. Zvučao je kao da ga njezino pitanje zabavlja. - Postoji li neki plemić koji je već zaprosio tvoju ruku, Judith? Jesi li kome obećana? -Ne. Njezin kratki odgovor očito nije bio dovoljan da zadovolji njegovu znatiželju. Nastavio je s osobnim pitanjima. - Zašto ne? — Zamršeno je — odvratila je. - Radije ne bih o tome - brzo je dodala. - Zašto ti nisi oženjen? — Nisam imao vremena za udvaranje. Osim toga, nijedna me nije privukla. — Ni mene takoñer. Glasno se nasmijao. Judith je bila toliko iznenañena provalom njegova dobrog raspoloženja, daje ponovno podigla pogled prema njemu. - Stoje smiješno? — upitala je. Doñavola, bio je tako privlačan kad bi se nasmijao. Bore u kutovima njegovih očiju bi se

36


GIGA

namreškale, a oči bi mu zasjale srebrnastim sjajem. - Mora da se šališ - rekao je. Odmahnula je glavom. Ponovno je prasnuo u smijeh. Slegnula je ramenima ne znajući što bi o tome mislila. Kao ni Gowrie. Kada se okrenuo u sedlu da pogleda što se zbiva, izraz lica bio mu je prilično iznenañen. Ratnik očito nije imao prilike često čuti svog poglavara kako se smije. — U našem kraju nije važno privlači li ženu muškarac ili ne — napokon je rekao. — Mislio sam daje tako i u Engleskoj. — I jest - odvratila je Judith. - Žena nema prava odlučivati o svojoj budućnosti. — Kako onda... — Rekla sam ti. Zamršeno je. Shvativši da ne želi o tome govoriti, lan je odustao od daljnjih pitanja. Bila mu je doista zahvalna na tome. Posljednje što je željela bio je razgovor o njezinoj obitelji. Doduše, nikad nije previše razbijala glavu razmišljanjem o svojoj budućnosti. Pretpostavila je da će se majka prije ili poslije pobrinuti da joj pronañe odgovarajućeg partnera za brak. No, zakonski gledano, obje su još uvijek pripadale Maclainu... ukoliko je živ. Ukoliko nije, ujak Tekel postao bi njezinim tutorom... ili to već jest? Da, sve je to bilo doista previše zamršeno. Tog trenutka Judith je bila previše umorna da bi razmišljala o tome. Oslonila se o Ianovo široko poprsje i sklopila oči. Malo poslije, sagnuo se prema njoj. - Narednih sat vremena jahat ćemo kroz neprijateljski teritorij, Judith - prošaptao je. -Budi tiho dok ti ne kažem da opet smiješ govoriti. Njezina sigurnost bila je u njegovim rukama. Kimula je, dajući mu do znanja daje razumjela. Minutu poslije ponovno je zaspala. Vidjevši kako se opustila, lan je obje njezine noge prebacio preko svog bedra i prigrlio je na grudi poput djeteta. Naslonila je obraz na njegovo rame. Mahnuo je Alexu i Gowrieju da krenu naprijed pa pošao za njima. Brodicka je ostavio na začelju kolone da im pričuva leda. Područje kroz koje su prolazili bilo je okruženo gustim raslinjem. Zrak je bio pun mirisa ljetnog cvijeća. Snažna huka veličanstvenih slapova koji su se slijevali u obližnje jezero nadglasala je topot kopita njihovih konja. Gowrie je iznenada stao i podigao ruku. lan je istog trenutka skrenuo s puta u zaklon od gustog grmlja i drveća. Ostali su bez riječi slijedili njegov primjer i sakrili se u šumi. Jedva desetak metara od mjesta na kojem je zaustavio konja, lan je začuo ulomke smijeha i razgovora. Uskoro su im se pridružili i drugi glasovi. Kroz huku slapova napeto je osluškivao pokušavajući ocijeniti broj ljudi. Zaključio je kako mora biti riječ o barem petnaestorici Macphersonovih lupeža. Prsti su ga svrbjeli da potegne mač. Doñavola, kako bi ih rado iznenadio. Više od svega volio se boriti s brojčano nadmoćnim protivnikom. S Gowriej-em, Alexom i Brodickom na svojoj strani, petnaestorica pa čak ni dvadesetorica tih nesposobnih klipana nisu mu bila ravna. Ipak, Judithina sigurnost bila je na prvom mjestu. Nagonski ju je privio bliže k sebi, čvrsto je obgrlivši oko struka. Sneno se promeškoljila u njegovom naručju i tiho uzdahnula. Istog trenutka prekrio je njezina usta svojim širokim dlanom. Otvorila je oči i zbunjeno ga pogledala. Bez riječi je odmahnuo glavom. Shvatila je da se nalaze u blizini neprijatelja. Oči su joj se raširile od straha, no samo na trenutak. Odmah potom se opustila. Znala je daje uz njega posve sigurna. Nije mogla objasniti zašto tako misli, no srce joj je govorilo kako nikada ne bi dopustio da joj se išta dogodi. Narednih nekoliko minuta koje su joj se činile dugima poput vječnosti zadržao je ruku na njezinim ustima. Sve vrijeme palcem je lagano prelazio preko njezinih usana. Drhtaj ugode prošao je njezinim tijelom. Pomislivši kako se boji, očima joj je dao znak da ostane mirna. Kimanjem glave potvrdila je daje razumjela. Jednostavno se mora prisiliti da prestane zuriti u njega. Leptirići u trbuhu su joj treperili, srce

37


GIGA

joj je lupalo kao da će iskočiti iz grudi, a lice joj je gorjelo kao nikad dotad. Pomislila je da će zasigurno umrijeti od srama ako lan shvati koliko je privlači. Sklopila je oči i opustila se u njegovu naručju. Spustio je ruku s njezinih usana i čvrsto je obgrlio oko struka. Bilo je tako lako zamisliti daje želi, tako lako sanjariti o nemogućem. Naredila je sebi da prestane. Dovoljno je jaka da bi izašla na kraj s tom glupošću i dovoljno sposobna zauzdati svoje misli i osjećaje, uvjeravala se. Čekanje se oduljilo. Kad se lan napokon uvjerio da su se Machpersoni dovoljno udaljili od svog skloništa, olabavio je stisak oko njezina struka. Prstima je polako podigao njezinu bradu i zagledao joj se u oči. Namjeravao joj je reći da se sada može opustiti, no potonuo je u njezinom pogledu i zaboravio stoje htio. Žudnja kakvu još nikad nije osjetio posve gaje preplavila. Sva njegova suzdržanost u trenutku se izgubila. Bio je posve bespomoćan, posve nesposoban uspostaviti nadzor nad svojim postupcima. Želio je osjetiti okus njezinih usnica. Polako se nadvio nad nju, dajući joj dovoljno vremena da ustukne. Nije se ni pomakla. Svojim usnicama ovlaš je prešao preko njezinih. Jednom. Pa još jednom. Još uvijek ga nije odgurnula. Želio je više od toga. Čvrsto ju je primio za bradu i zagledao joj se u oči. Kad je ponovno približio svoje usnice njezinima, jedva čujno je zajecala. Bit će dovoljan samo jedan poljubac, uvjeravao se. Samo jedan, i tada će je pustiti. Njegova znatiželja bit će zadovoljena. Upoznat će okus njezinih usana i završiti s tim. No, kao što je ubrzo shvatio, bilo je to lakše odlučiti nego provesti u djelo. Nije se mogao prisiliti da se odvoji od nje. Slast njezinih usana posve mu je oduzela razum. Dodavola, bila je tako meka i podatna u njegovim rukama. Snažno je pritisnuo svoje usnice o njezine i prije negoli je shvatila što se dogaña, jezikom je primorao da ih rastvori. Iznenañena, pokušala je ustuknuti, ali samo na trenutak. Kad su im se jezici sastali, osjetila je kako je zadrhtao od žudnje. Sva njezina plahost i sramežljivost u trenu se rastopila pod navalom njegove strasti. Čvrsto je ovila ruke oko njegova vrata, privila se uz njega i uzvratila mu poljubac. Ispustio je dubok, promukao uzdah. Judith je čeznutljivo uzdahnula. Strast izmeñu njih sve više se rasplamsavala poput goruće buktinje. Gladno je posezao za njezinim usnicima, opet i iznova, i kada je shvatio da žudnja koju osjeća prema njoj neće nestati sve dok je ne utaži medu njezinim bedrima, prisilio se prestati. Istog trenutka preplavila gaje navala srdžbe. Nije mogao vjerovati daje doista dopustio da izgubi nadzor nad sobom. Spustio je pogled na Judith. Izraz lica bio joj je zbunjen, a usnice tako nabrekle i rumene... poželio ih je ponovno poljubiti. Umjesto toga, zgrabio ju je za ruke i spustio ih sa svojih ramena. Potom je naglo posegnuo za uzdama, potjerao konja i vratio se na stazu. Razum joj je govorio da bi mu trebala biti zahvalna zbog toga. Tijelo joj je još uvijek podrhtavalo od siline njegova poljupca. Bila je zaprepaštena strašću koju je probudio u njoj. Nikada u životu nije doživjela ništa toliko čarobno, a istodobno toliko zastrašujuće. Voljela bi da ju je nastavio ljubiti. Kako bilo da bilo, nije djelovao kao da i on to želi. Grubo ju je odgurnuo od sebe, a oči su mu plamtjele od ljutnje. Izgledao je prilično nezadovoljno. Odjednom ju je preplavila bujica srama i nelagode. Njegovo hladno i okrutno držanje snažno je pogodilo njezin ponos i osjećaje. Osjećala se poniženom i odbačenom. Oči su joj se naglo ispunile suzama. Duboko je udahnula pokušavajući se pribrati. Nekoliko dugih minuta borila se sa sobom nastojeći smiriti buru koja je divljala u njezinom srcu, i tek stoje počela vjerovati daje dobila bitku, ponovno ju je povrijedio. Dojahao je do Alexova pastuha i prije nego stoje shvatila što smjera, grubo je prebacio u njegovo sedlo. Neka mu bude, pomislila je. Ako više ne želi imati ništa s njom, ona će to dostojanstveno prihvatiti. Neće ga više ni pogledati. Spuštene glave popravila je nabore haljine moleći se stvoritelju da lan ne vidi rumenilo koje se razlilo njezinim licem. Gorjelo je poput buktinje.

38


GIGA

Odjahao je na čelo kolone. Gowrie je potjerao konja i svrstao se iza njega. Ona i Alex jahali su iza Gowrieja, a Brodick je po običaju ostao čuvati zalede. -Je li ti hladno? — malo potom upitao je Alex. Zvučao je zabrinuto. — Nije — odvratila je. — Zašto se onda treses? -Jer mije hladno. Istog trenutka shvatila je glupost svoga odgovora. Tiho je uzdahnula. Ukoliko je Alex i pomislio daje šašava, očito je bio previše uljudan da bi joj to spomenuo. Ostatak popodneva nije joj više uputio ni riječi. Nije se mogla opustiti u njegovu sedlu. Tijekom puta tijela su im se nekoliko puta sudarila, no ni uz najbolju volju nije joj uspjelo prisiliti se da se osloni o njega. Do trenutka kada je pao mrak, bila je toliko umorna da je jedva držala oči otvorenima. Napokon su se zaustavili kraj živopisne planinske kuće koja je jednim krajem bila oslonjena o stijenu i prekrivena slamnatim krovom. Južna strana zida obrasla je gustim bršljanom, a kamenom popločen put vodio je od štala do ulaza. Na dovratku je ugledala sjedokosog muškarca bujne brade i širokih ramena. Iza njegovih leda provirivala je žena, no kad im je njezin muž s osmijehom dobrodošlice požurio u susret, izgubila se u unutrašnjosti. — Ovdje ćemo noćiti — rekao je Alex i sišao s konja. — Napokon ćeš imati krov nad glavom i moći ćeš se pošteno naspavati. Šutke je kimnula. Pomogao joj je da siñe s konja i vidjevši kako je nesigurna na nogama, istog trenutka ponudio joj je da se osloni o njega. Po izrazu njezina lica shvatio je da bi se mogla srušiti kad bije pustio. Bio je doista pažljiv, zaključila je Judith. Nijednom riječju nije spomenuo njezino jadno stanje. Umjesto toga čvrsto ju je držao da ne padne. Znala je da osjeća kako se cijelim tijelom trese. - Miči ruke s nje, Alexe. Začuvši Ianov oštar glas, Judith se prestrašeno trgnula. Istog trenutka Alex ju je pustio. Njezina klecava koljena još je nisu bila u stanju držati i sigurno bi pala da lan nije naglo priskočio i pridržao je. Lijevom rukom čvrsto ju je primio oko struka i ne baš nježno privukao k sebi. Vidjevši njegov pogled, Alex je ustuknuo i bez riječi se udaljio. Nekoliko dugih trenutaka ostala je stajati glave oslonjene o njegovo rame. Bila je toliko iscrpljena i jedino stoje željela bilo je sklopiti oči i pustiti da je odnese u postelju. Kakve li sabla-žnjive pomisli, zaključila je. Kako jedan muškarac može tako dobro mirisati nakon stoje cijeli dan proveo u sedlu? Tako svježe i... muževno. Toplina koja je isijavala iz njegovih ruku oduzela joj je dah. Bio je tako snažan i privlačan. Shvativši da ponovno gubi nadzor nad sobom, zaključila je kako je došlo vrijeme da napusti njegovo naručje. Držao se ukočeno kao daje progutao metlu, zamijetila je. Bilo je i više nego očito da samo izvršava svoju dužnost. Ponudio joj je potporu u trenutku kada joj je bila potrebna i to je bilo sve. - Hvala ti na pomoći - rekla je. - Sada me možeš pustiti. Osjećam se sasvim dobro. Pokušala se izvući iz njegovih ruku. Nije ju pustio. Umjesto toga, privukao ju je bliže k sebi. Ponovno je podigao njezinu bradu i natjerao je da ga pogleda u oči. Smiješio se. Više nije znala što bi o njemu mislila. Prije samo nekoliko trenutka ponašao se poput razdraženog medvjeda probuñenog iz zimskog sna. Očito je bila previše umorna. Da nije, shvatila bi daje Alex bio njegova meta. - Pustit ću te kad ja budem htio — tiho je prozborio. — Ne kad mi to ti dopustiš, Judith. Kakve li drskosti, pomislila je. Nečuveno nešto. - A kada bi to trebalo biti? - odvratila je. Ako smijem pitati — dodala je. Podigao je obrvu i začuñeno ju pogledao. Jetkost njezina (ona nije mu promakla. — Ljutiš se

39


GIGA

na mene — zaključio je. — Zašlo? Pokušala se osloboditi njegovog čeličnog stiska. Jače ju je stisnuo. — Neću te pustiti dok mi ne kažeš — rekao je. — Poljubio si me — naglo je izgovorila. — A ti si mi uzvratila poljubac. —Jesam — priznala je. — I nije mi žao zbog toga. A tebi? Bacila mu je rukavicu u lice, znao je to. Šutke gaje promatrala čekajući odgovor. Bože, muškarac bi doista mogao izgubiti razum ako je predugo promatra, pomislio je. - Ne, nije mi žao — rekao je. Nije mogla sakriti ozlojeñenost. — Možda ti tog trenutka i nije bilo žao, ali sada jest. Zar ne? Slegnuo je ramenima. Poželjela gaje raspaliti nogom posred prepona. — Bilo bi bolje da se ubuduće držiš podalje od mene, lane. — Ženo, ne pokušavaj mi nareñivati. Ton njegova glasa se promijenio i postao bridak. Nije se na to osvrtala. — Kada se radi o tome hoću li ti dopustiti da me poljubiš, ja sam ta koja ima zadnju riječ —jednako britko mu je odbrusila. - Nisam tvoje vlasništvo, lane — ponešto blaže je dodala. Pomislila je da će je zgromiti pogledom. Ubuduće će ipak biti malo nježnija prema njemu, zaključila je. Po svemu sudeći, narav mu baš nije bila previše pitoma. — Nisam željela biti drska — počela je. - Znam da si kao poglavar svoga klana navikao nareñivati. Ipak, ja nisam jedna od vas i doista ne mislim da bih se morala pokoriti tvojim nareñenjima - mirnim tonom je nastavila. — Budući da sam vaš gost... Vidjevši kako odmahuje glavom, zašutjela je. —Judith, razumiješ li da ćeš za vrijeme boravka u domu moga brata biti pod njegovom zaštitom? -Da. Kimnuo je i nasmiješio se. Izgledao je poput mačka koji je upravo progutao miša. Nije bila sigurna kamo cilja. Okrenuo joj je leña i udaljio se. Potrčala je za njim i zgrabila ga za ruku. Istog trenutka je stao. — Da? — upitao je. — Zašto se smiješ? — Zato jer si se upravo složila sa mnom. — Oko čega? U prvi trenutak pomislio je da ga namjerno izaziva, no pogledavši u njezine oči, vidio je daje doista zbunjena. -Ja sam taj koji je odgovoran za tebe sve do tvog povratka u Englesku. Zato ćeš slušati sva moja nareñenja — dodao je. — To je ono s čime si se upravo složila. — Ne, nisam - odmahnula je glavom. Još uvijek gaje držala za ruku. Dvojio je daje toga uopće svjesna. Mogao ju je u bilo kojem trenutku izvući i produžiti dalj. Ali nije. — Rekao si da ću biti pod Patrickovom zaštitom — podsjetila ga je. - Iz toga proizlazi da će on biti odgovoran za mene, lane, a ne ti. — Tako je - složio se. — No ja sam poglavar i Patrick je pod mojim zapovjedništvom. Razumiješ li sada? Ispustila je njegovu ruku. - Sve što razumijemjest da moram slušati i tebe i Patricka — rekla je. — To si htio reći, zar ne? Nasmiješio se i potvrdio. Prasnula je u smijeh. Doista mu nije bilo jasno stoje u svemu tome toliko smiješno. Nije ga dugo ostavila u dvojbi. — Znači li to da ste obojica takoñer odgovorni za sve moje postupke? Potvrdio je. — I za sve moje prijestupe? - upitala je.

40


GIGA

Prekrižio je ruke na prsima i namrštio se. — Namjeravaš li izazivati nevolje? — O, ne. Naravno da ne - brzo je odvratila. — Doista sam zahvalna što sam dobila prigodu uživati u vašem gostoprimstvu i nije mi ni nakraj pameti stvarati ikakve nevolje. — Tvoj osmijeh navodi me na pomisao da nisi posve iskrena -primijetio je. — Smiješim se iz sasvim drugog razloga — rekla je. — Upravo sam shvatila kako govoriš besmislice. Krajnje si nerazborit. — Naravno da ne govorim besmislice — prasnuo je. Nije shvatila da gaje uvrijedila. - Govoriš - ponovila je. -Osim ako mi slučajno ne objasniš kako je moja odluka da ti ne dopustim da me opet poljubiš dovela do ovakvog razgovora? — Rasprava o ljubljenju je nevažna — odvratio je. — Sto se I u ima raspravljati? Osjećala se kao da ju je ošamario. Njegove ležerno izgovorne riječi probole su je posred srca. Ipak, odlučila je da mu neće pokazati da ju je povrijedio. Šutke je kimnula i udaljila se. Dugi trenutak gledao je za njom. Umorno je uzdahnuo. Judith to nije razumjela, no već je stvarala nevolje. Njegovi ljudi nisu mogli skinuti pogleda s nje. 1 )oñavola, kao ni on sam. Bila je prava ljepotica i muškarac bi doista morao biti slijep da to ne uoči, razborito je zaključio. To je bez sumnje imalo smisla. Ipak, posesivnost koju je osjećao prema njoj nije bila ni najmanje razborita. To bez sumnje nije imalo smisla. Rekao joj je kako je u svakom pogledu odgovoran za nju... dok se ne vrati u Englesku. U grlu je osjetio nelagodno stezanje. Pomisao da će otići odavde, nije mu najbolje sjela. Dodavola, što se to dogaña s njim? Kako će je ikada moći pustiti da ode?

41


GIGA

ČETVRTO POGLAVLJE Jedva je čekala da putovanje završi i da ga se riješi, pomislila je Judith. Ipak, bila je svjesna da trenutačno nije u stanju razumno razmišljati. Dugo putovanje posve ju je iscrpilo, ne samo tjelesno nego i duševno. Misli su joj bile u posvemašnjem neredu. Bilo je očito da prejako reagira na lanove riječi. Unatoč tomu nije mogla suspregnuti osjećaje. Njegovo omalovažavanje još uvijek ju je boljelo. -Judith, dodi upoznati Camerona - pozvao ju je Alex. Svi pogledi bili su upereni u nju. Požurila je prema kući. Kratko se naklonila i prisila se na smiješak. To svakako nije bilo lako, budući daje Cameron buljio u nju kao daje upravo ugledao vješticu na metli... ili nešto gore od toga. Izraz njegova lica nije ostavljao mjesta dvojbi o tome što mu je na umu. Očito je bio užasnut njezinom prisutnošću na svom posjedu. O Bože, mora li doista trpjeti te gluposti, pomislila je. Tiho je uzdahnula. — Dobra večer, gospodine — rekla je. — Ona je Engleskinja. Glas mu je bio ispunjen s toliko srdžbe da su mu vratne žile iskočile. Judith je odlično vladala galskim, no nije mogla sakriti svoj engleski naglasak. Kao ni svoju odjeću. Iako je mogla razumjeti suludo nepovjerenje koje je vladalo izmeñu Škota i Engleza, Cameronovo neprijateljstvo bilo je toliko ispunjeno istinskim gnušanjem da se sledila od straha. Nagonski je ustuknula da se zaštiti od izljeva njegova gnjeva. Leñima je udarila o Ina. Pokušala je zakoračiti u stranu, no spriječio ju je, položivši joj ruke na ramena. Lagano je pojačao stisak i gurnuo je korak naprijed. Dugi trenutak nitko nije rekao ni riječi. Alex je polako prišao lanu i stao s njegove desne strane. Gowrie gaje slijedio i stao mu slijeva. Brodick se nije micao, no pogled mu je bio uperen u poglavara. Malo potom, lan je svrnuo oči s Camerona, polako okrenuo glavu prema Brodicku i šutke mu kimnuo. Prišao im je i stao ispred Judith. Okružena četvoricom gorostasa, Judith se osjećala sitnom poput mrvice. Pokušala je zaviriti iza Brodickovih širokih pleća, no lan ju je spriječio, pojačavši stisak. — Znamo daje Engleskinja, Camerone — rekao je Brodick. Glas mu je bio tih, ali snažan. — Sada bih tebe zamolio da primiš na znanje daje lady Judith pod našom zaštitom. Vodimo je u naš klan. Starac je izgledao kao da će izgubiti oslonac pod nogama. -Da, naravno — naglo je promucao. — Samo sam se iznenadio... njezinom izgledu i... ostalome. Cameron je izbjegavao ukrstiti pogled s jednim od Maitlan-dovih ratnika. Odlučio je kako će biti najbolje da što prije pokuša ublažiti posljedice svog neprijateljskog dočeka. Zakoračio je u stranu u namjeri da priñe Engleskinji i uputi joj svoju ispriku. Brodick mu je pripriječio put. —Jesmo li dobrodošli u tvome domu? — Naravno — brzo je odvratio Cameron. Nervoznim pokretom provukao je prste kroz svoju gustu sijedu kosu, ponadavši se da ratnik nije uočio kako mu ruka podrhtava. Svrnuo je pogled na lana i ostao zatečen mračnim izrazom njegova lica. Doista je digao nepotrebnu buru oko svega. Posljednje stoje želio bilo je da ude u sukob s lanom ili nekim od njegovih ratnika... bio bi to vjerojatno njegov posljednji poduhvat za vrijeme boravka na majčici zemlji. Teškom mukom suzdržao se da se ne prekriži. Nije više mogao izdržati Ianov uporan pogled. Okrenuo se prema Brodicku i pročistio grlo. — Od dana kada se tvoj brat vjenčao s mojom jedinom kćeri, ti i svaki pripadnik Maitlandova klana dobrodošli ste u mojoj kući. I žena vašeg poglavara takoñer — žurno je dodao. Hitro se okrenuo i pogledom potražio svoju ženu. — Margaret, idi u kuću i pripremi gostima večeru — proderao se. Judith se pitala zašto lan sve vrijeme uporno šuti, no kad je čula kako Cameron spominje Brodickova brata, shvatila je zašto je njemu prepustio da sredi tu mučnu situaciju. Cameron je prišao vratima svoje kuće i široko ih otvorio pozivajući ih da udu. Judith je brzo

42


GIGA

dotakla Brodickovo rame. Istog trenutka se okrenuo. - Hvala ti što si se zauzeo za mene — prošaputala je. - Ne trebaš mi zahvaljivati, Judith - kratko je odvratio. Ton glasa bio mu je grub, no Judith je u njemu prepoznala nelagodu. - O da, trebam — usprotivila se. - No, mogu li te zamoliti da objasniš svom roñaku da ja nisam lanova žena. Očito je nešto krivo shvatio. Dugi trenutak bez riječi ju je promatrao, a potom svrnuo pogled na lana. Zašto oklijeva, pitala se Judith. — Ne bih željela da čovjek stekne krivi dojam - pojasnila je. - Neću to učiniti - rekao je Brodick. - Ne? — začudila se. - Za ime boga, zašto ne? Brodick se nije nasmiješio, no zbog načina na koji je stisnuo očne kapke i podigao kutove usnica izgledao je kao da jest. -Zato jer ti jesi lanova žena — polako je izgovorio. Odmahnula je glavom. - Odakle ti ta smiješna pomisao? Ja sam samo gošća i... Nije završila jer Brodick joj je okrenuo leda i uputio se prema kući. Zapanjeno je promatrala kako odlazi. Alex i Gowrie su ga slijedili široko se cereći. Ostala je stajati kao ukopana. lan je napokon opustio stisak i potapšao je po ramenu. Nije se ni pomakla. Lagano ju je pogurao nukajući je da se pokrene. - Sve je u redu - rekao je. — Sada možeš poći unutra. - Zašto si šutio kad me Cameron nazvao tvojom ženom? Slegnuo je ramenima. - Nije mi se dalo o tome raspravljati. Naravno, bila je to puka laž. Cameron je bio u krivu, Judith nije bila njegova žena, no njegova zabuna previše je dobro zvučala da bije pokušao ispraviti. Nebesa, očito je bio previše umoran kad mu je um bio opsjednut takvim bedastoćama, zaključio je. — Poñi unutra — ponovio je, grublje nego stoje želio. Odlučno je odmahnula glavom. Pogled joj je bio uperen u zemlju. - Stoje sad? - upitao je, nadlanicomjoj podigavši bradu. — Ne želim ući unutra. Zvučala je kao hrpa jada. Prisilo se ostati ozbiljan. - Zašto ne želiš? — upitao je. Slegnula je ramenima. Pojačao je stisak svojih prstiju na njezinoj čeljusti prisiljavajući je da ga pogleda. Znala je daje neće pustiti dok mu ne odgovori. — Ne želim ući u kuću u kojoj nisam dobrodošla - prošaptala je. Oči su joj bile pune suza. Blago ju je pogledao iznenada preplavljen neopisivom nježnošću. — Ne znam što mije danas - pokušala se ispričati. - Vjerojatno sam previše iscrpljena. — Nije li upravo to dobar razlog da uñeš? — Ne mogu... uvrijedili su me — naglo je izgovorila i čvrsto ga primila za ruku tražeći njegovu potporu. — Znam da to ne bih trebala shvaćati osobno. Većina Škota mrzi Engleze kao što i većina Engleza mrzi Skote, čak i one s pograničnog područja. Sita sam te mržnje. Ja... nije važno. Zaboravi. S razumijevanjem je kimnuo. Očito je znala o čemu govori. Bilo mu je teško razgovarati s njom sad kad se nisu prepirali. -Je li te uplašio? -Jest. Kada sam vidjela koliko je gnjevan... - zastala je. - Sve je to tako besmisleno. Vjerojatno sam preosjetljiva kad sam u stanju tako se brzo rasplakati. To mi se danas dogaña već po drugi put. Očito sam previše umorna da bih mogla jasno razmišljati. Bila je to istina. Da ju je prije pozornije pogledao sigurno bi uočio tamne kolute oko njezinih očiju. Još uvijek gaje čvrsto držala za ruku. Jest, izgledala je umorno i poraženo, a ipak, toliko neodoljivo. Odjednom se ispravila i jače stisnula njegovu ruku. - Moraš poći unutra. Bit će mi sasvim dobro ako ostanem vani i... Sa smiješkom je izvukao svoju ruku iz njezine. - Bilo bi ti još bolje kada bi pošla sa mnom — odvratio je.

43


GIGA

Odlučio je prekinuti razgovor. Položio je ruku preko njezinih ramena u namjeri daje povede prema kući. — Rekla si da si se danas po drugi put rasplakala - primijetio je, nutkajući je da napokon krene. Bila je blijeda poput duha, no svejedno se nećkala. Doista je nevjerojatno svojeglava, pomislio je. Morao je priznati daje zbunjen. Nijednoj od žena koje je sreo u životu nije palo na pamet da se prepire s njim, a kamoli da ga razljuti. Judith je očito bila posve drugačija. Na svaku njegovu riječ imala je prigovor, ili se tako činilo. Ipak, njezina iskrenost bila je pravo osvježenje. Nije se trudila ostaviti dojam na njega, i k vragu sve, bio je siguran da se ne pretvara. Čudno, ali njezino neobično ponašanje doživljavao je kao rasterećenje. Autoritet koji je uživao kao poglavar na nju nije imao nikakva utjecaja. Činjenica daje bila strankinja oslobodila gaje pritiska koji je osjećao kao voda svoga klana. Vratio se na pitanje koje gaje kljucalo. - Kada si se prvi put rasplakala? — Kad si me poljubio — prošaptala je. U pola koraka je zastao i okrenuo je prema sebi. — Ne razumijem. Zbog čega? Osjetila je kako crveni. Ljutito je odgurnula njegovu ruku sa svog ramena. - Bilo je očito da si se razljutio nakon što... To me je povrijedilo. U stvari, nije me trebalo biti briga —jetko je dodala. Ne čekajući odgovor na svoj iznenadni izljev iskrenosti, požurila je u kuću. Starija žena koja je stajala postrance pošla joj je u susret. Iskreni osmijeh kojim ju je dočekala na Judith je djelovao poput melema. Napetost koju je osjećala u ramenima naglo je popustila. Margaret je bila žena naočita izgleda. Bore na njezinu čelu i oko kutova usana nisu umanjile njezinu ljepotu. Imala je prediv-ne oči boje smaragda i gustu smeñu kosu mjestimično prošaranu sijedim vlasima, koju je na zatiljku ljupko svezala vrpcom. Iako je barem za glavu nadvisivala Judith, nije djelovala ni najmanje zastrašujuće. Zračila je ljubaznošću i dobrotom. - Hvala vam što ste me primili u svoj dom - rekla je Judith nakon što joj se uljudno naklonila. Margaret je kratko otrla ruke o pregaču i uzvratila joj naklon. — Poñi i sjedi za stol, draga. Uskoro će večera. Judith nije željela sjediti za stolom s muškarcima. lan je već bio tamo, zajedno s ostalima, a Cameron se nagnuo preko stola da mu natoči pehar vina. Želudac joj se odjednom zgrčio. Duboko je udahnula da se smiri. Od pehara vina lan se sigur no neće pretvoriti u nekog podmuklog gada. Ili ipak hoće? Ne, lan nije poput ujaka Tekela. On ne bi nikada mogao biti toliko odvratan. Pokušavala se uvjeriti da pretjeruje, no nelagoda je ostala, a želudac joj se pretvorio u užarenu kuglu. lan ju je letimično pogledao i odmah shvatio da nešto nije kako valja. Sva boja nestala je iz njezina lica. Pogled joj je bio ispunjen strahom. Zamalo je ustao i pošao prema njoj kad je shvatio da zuri u vrč s vinom. Koji joj je vrag? -Judith? Želiš li nam se pridružiti i popiti malo... Žestoko je odmahnula glavom. - Ne bi li bilo bolje da popijete malo vode... za osvježenje... nakon ovako napornog dana? Začuñeno ju je pogledao. Nevjerojatno, ali izgledala je zgromljena onim što piju. Za ime boga, zašto joj je to bilo važno? Odlučio je kako se ovoga trenutka neće time zamarati. Ako je žena željela da piju vodu, pit će vodu. — U pravu si — složio se. - Voda će nas bolje osvježiti. Ramena su joj se opustila od olakšanja. Brodick je takoñer uočio njezinu napetost. - Moramo rano ustati, Camerone — rekao je, ne skidajući pogleda s Judith. — Pit ćemo kad doñemo kući. Margaret je čula o čemu govore i požurila staviti na stol zemljani ćup pun svježe izvorske vode. Judith je priskočila i donijela još pehara. — Sjedi i odmori se - predložila joj je Margaret.

44


GIGA

— Ako smijem, radije bih vam pomogla — odvratila je Judith. Margaret je kimnula. - Uzmi stolac i sjedi kraj ognjišta. Možeš promiješati gulaš dok ja narežem kruh. Judith je odahnula. Muškarci su se upustili u žustru raspravu, a po namrštenim izrazima njihovih lica shvatila je kako je tema o kojoj govore ozbiljna. Nije im željela smetati. Više od toga, nije željela sjesti blizu Camerona, a jedini prazan stolac nalazio se na kraju stola s njegove lijeve strane. Judith gaje uzela i prenijela do ognjišta na suprotnom kraju prostorije. Primijetila je kako joj je Margaret uputila brz i oprezan pogled. Žena je očito željela razgovarati s njom, no bila je zabrinuta zbog reakcije svoga supruga. Okrenula se da provjeri kako stoje stvari i kad je vidjela daje i dalje okupiran razgovorom, toplo joj se nasmiješila. — Ovdje rijetko imamo društvo — prošaptala je. Judith je šutke kimnula. Margaret je ponovno okrenula glavu i kratko pogledala supruga, a zatim svrnula pogled na Judith. — Umirem od znatiželje da saznam kako si se našla ovdje? — ispod glasaju je upitala. Judith se nasmiješila. — Moja prijateljica udala se za jednog od Maintlandovih i želi da budem uz nju u vrijeme roñenja njezinog prvog djeteta —jednako tiho joj je odvratila. — Gdje ste se vas dvije upoznale? — raspitivala se Margaret. — Na ljetnim pograničnim igrama. Margaret je kimnula. — Ovdje imamo slično zbivanje, ali ujesen. -Jeste li ikad bili tamo? — Više puta, dok je Isabelle još živjela s nama. Otkad se udala, Cameron stalno govori kako nema vremena za to — odvratila je Margaret. —Ja za razliku od njega uvijek imam vremena. — Ako sam dobro shvatila, Isabelle se udala za Brodickova brata? — rekla je Judith. —Je li tome davno? — O, prošlo je gotovo četiri godine - odvratila je Margaret. Nije mogla sakriti tugu u glasu. Judith je brzo promiješala gulaš i okrenula se od vatre sućutno je pogledavši. Čudno, iako su se tek upoznale, željela ju je utješiti. Žena je izgledalo neopisivo usamljeno. Taj osjećaj bio joj je dobro poznat. — Sigurno je povremeno posjećujete? — Nisam je vidjela otkad se udala — odvratila je Margaret. -Maitlandovi se ne druže sa strancima. Prilično su zatvoreni. Judith nije mogla vjerovati stoje upravo čula. - Ali vi sigurno niste stranci — pobunila se. — Isabelle sada pripada Winslowu. Ne pristoji se tražiti da nam doñe u posjet. Jednako tako, ni da mi doñemo k njoj. Judith je u nevjerici odmahnula glavom. Nikada nije čula nešto toliko besmisleno. — Piše li vam? — Tko bi nam donio pismo? Dugu minutu Judith ju je bez riječi promatrala. —Ja bih –prošaptala je. Margaret je hitro pogledala muža pa vratila pogled na Judith. — Učinila bi to za mene? -Jasno da bih. — Bojim se da to ne bi bilo u redu — dvojila je Margaret. — Naravno da bi - uvjeravala ju je Judith. - Lako ćemo to izvesti, Margaret. Ja ću joj dostaviti vaše pisamce, a na povratku u Englesku donijet ću vam njezin odgovor. Možda će u njemu biti i poziv daje posjetite - dodala je. — Ženo, izaći ćemo da se pobrinemo za konje — zagrmio je Cameron. — Brzo ćemo se vratiti. Je li večera gotova? — Samo što nije, Camerone - odvratila je Margaret. - Bit će na stolu kad se vratite. Muškarci su ustali i izašli. Cameron ih je slijedio, zalupivši vratima. — Zvuči prilično ljutito primijetila je Judith. — O, ne, nije ljut — hitro je odgovorila Margaret. — Samo je pomalo napet. Velika je čast ugostiti poglavara Maitlandovih. Sigurna sam da se najmanje mjesec dana neće prestati

45


GIGA

hvaliti. Margaret je stavila na stol drvene plitice i kruh narezan na kriške. Potom je uzela ćup i napunila ga svježom vodom. Judith je pomogla Margaret da gulaš iz kotla prelije u veliku drvenu zdjelu i odnese je na stol. — Možda biste tijekom večere mogli pitati Brodicka kako je Isabelle — predložila je Judith. Margaret je izgledala užasnuta tom pomišlju. — Bila bi to uvreda — odvratila je. - Takvo pitanje značilo bi da dvojim oko toga da ju je Winslow usrećio. Vidiš li kako je sve to zamršeno? Ne, nije zamršeno, pomislila je Judith. Nego glupo. Osjetila je kako je preplavljuje ljutnja. Maitlandovi su doista tvrdog srca. Kako je moguće da nemaju nimalo suosjećanja prema očevima i majkama svojih supruga? Nije mogla zamisliti što bi učinila kad bi joj netko rekao da više nikada neće snijeti vidjeti tetku Milicent i tetka Herberta. Na samu pomisao na takvo što oči su joj se napunile suzama. — No, ako bi ti pitala...- rekla je Margaret i nasmiješila se, čekajući da shvati kud cilja. Judith je kimnula. - Brodick bi pomislio da nije neobično što jedna Engleskinja nije čula za pristojnost. - Upravo tako. - Rado ću to učiniti, Margaret — obećala je. -Jesu li svi klanovi s visoravni poput Maitlandovih? Drže li se svi toliko po strani? - Dunbari i Macleanovi su isto takvi - rekla je Margaret. -Kada ne ratuju jedni s drugima, drže se svojih - objasnila je. — Posjed Dunbarovih je izmeñu posjeda Maitlandovih i Macleanovih. Cameron mije rekao da su stalno u sukobu oko prava na zemlju. Osim njih, svi drugi klanovi sudjeluju na Škotskim igrama. Jesu li svi Englezi poput tebe? Vijest da su Maitlandovi i Macleanovi u zavadi za Judith je bila pravo iznenañenje. U prvi mah bila je toliko osupnuta, da je propustila odgovoriti na pitanje. - Draga? - zabrinuto je prozborila Margaret. -Je li ti dobro? - O da, sve je u redu - brzo je odvratila Judith. - Pitali ste me jesu li svi Englezi poput mene? - Da - rekla je Margaret, zbunjena njezinim iznenadnim bljedilom. - Ne znam jesu li poput mene ili ne — tiho je odvratila. — Zapravo, nisam imala puno dodira s drugim ljudima. Pobogu, Margaret, kako muškarci iz tih klanova ikada nadu žene ako se ne miješaju s drugima? - O, snalaze se na različite načine — odvratila je Margaret. — Winslow je došao k nama kupiti kobilu. Vidio je Isabelle i odmah bacio oko na nju. Ja sam bila protiv tog braka jer sam znala da više neću vidjeti Isabelle, ali Cameron me nije htio slušati. Usto, ne bi bilo pametno odbiti ponudu jednog Maitlanda. Nisam čula daje to itko ikada pokušao, a Winslow je ionako odmah osvojio Isabellino srce. -Je li nalik Brodicku? - O da, samo je po naravi malo tiši i mirniji. Judith je prasnula u smijeh. — Onda mora daje mrtav — rekla je. — Brodick rijetko prozbori i riječ. ' Margaret se nije mogla suzdržati da joj se ne pridruži. — Maitlandovi su doista čudan soj, no u njihovu obranu, moram ti reći da, ako bi Cameronu ikada trebala bilo kakva pomoć, Ianu Maitlandu bila bi dovoljna jedna njegova riječ. - Prije nego što se Isabelle udala za Winslowa, svako toliko nestalo bi nam po nekoliko ovaca. No čim se proširio glas o njezinoj udaju za jednog od Maintlandovih, krade su prestale. Cameronov ugled preko noći je porastao. Naravno, s obzirom na to kako te moj muž dočekao, to bi se moglo i promijeniti. - Zato što se iznenadio kad je shvatio da sam Engleskinja? - O da, mora se priznati da jest bio iznenañen! Dvije žene šutke su se pogledale i prasnule u smijeh upravo u trenutku kada su se muškarci

46


GIGA

vratili. lan je ušao prvi, pa kratko kimnuo domaćici i namrštio se na Judith. Zaključila je kako vjerojatno ne odobrava njezinu prenaglašenu razdraganost. Izraz njegova lica izazvao je u njoj novu provalu smijeha. - Poñi i sjedni za stol - predložila joj je Margaret. - A vi? Nećete sjesti s nama? - Tek kada vas poslužim. Bila toga svjesna ili ne, Margaret je upravo pružila Judith izliku da ne sjedne pokraj Camerona. Ostali muškarci već su zauzeli svoja prijašnja mjesta. Judith je pošla po stolac koji je ostavila kraj ognjišta, odnijela ga do suprotne strane stola i progurala se izmeñu lana i Brodicka. Ukoliko su dvojica gorostasa i bila iznenañena njezinom odlučnošću, ničim to nisu pokazali. Štoviše, Brodick se čak pomaknuo u stranu, ne bi li joj osigurao dovoljno mjesta. Jeli su u tišini. Prije nego stoje načela temu o Isabelle, Judith je čekala da svi završe s večerom. Odlučila je početi zaobilaznim putem. - Margaret, gulaš je bio stvarno odličan. - Hvala - odvratila je Margaret lica oblivena rumenilom zbog njezine pohvale. Judith se okrenula i pogledala Brodicka. - Viñaš li često svog brata? Gorostas je kratko svrnuo pogled na nju i slegnuo ramenima. - Viñaš li i Isabelle, njegovu ženu? - ustrajala je. Ponovno je šutke slegnuo ramenima. Judith je izgubila strpljenje i odalamila ga nogom ispod stola. Podigao je obrvu začuñen njezinom smjelošću. —Jesi li me upravo raspalila nogom? Toliko o pokušaju da ga tankoćutno potakne, pomislila je. -Jesam - uzdahnula je. - Zašto? Pitanje je stiglo od lana. Okrenula se prema njemu i nasmiješila se. — Ne sviña mi se što Brodick sliježe ramenima kad ga nešto pitam. Želim razgovarati o Isabelle. - Ali, čak je ni ne poznaješ - odvratio je lan. - Želim je upoznati - odbrusila je Judith. Ian ju je pogledao kao daje sišla s uma. Uzdahnula je. Položila je ruku na stol i stala prstima bubnjati po površini. - Hoćeš li, molim te, razgovarati sa mnom o Isabelle — ponovno se obratila Brodicku. Pravio se daje ne čuje. Duboko je uzdahnula. — Brodice, bi li nakratko izašao sa mnom u dvorište? Postoji nešto o čemu bih s tobom voljela nasamo porazgovarati. - Ne bih. Nije se mogla suzdržati. Ponovno gaje odalamila nogom u potkoljenicu. Budući da se istog trenutka okrenula prema lanu, propustila je vidjeti kako se nacerio. - lane, molim te, naredi Brodicku da izañe sa mnom pred kuću. -Ne. Ponovno je zabubnjala prstima po stolu, smišljajući idući potez. Podigavši pogled vidjela je kako je Margaret napeto promatra. Izgledala je prilično čemerno. Odlučila je provesti stoje zamislila, makar od sebe napravila budalu. - U redu, lane — rekla je. - U tom slučaju, morat ću s njim razgovarati sutra tijekom putovanja — nastavila je. — Jahat ću s tobom - dodala je, nedužno se zagledavši u Brodicka. — I, kako stvari stoje, vjerojatno do sumraka neću zatvoriti usta. Stoga se noćas radije dobro naspavaj. Bio je to pun pogodak. Brodick je naglo ustao i uputio se prema izlazu. Mračan izraz njegova lica nije ostavljao mjesta dvojbi o tome koliko je ljut. Judith nije bila ljuta. Bila je bijesna. Nebesa, nije mogla dočekati da ga dohvati. Ustavši, usiljeno se nasmiješila i kratko se naklonila domaćinima. Do izlaza iz prostorije uspjela je zadržati smiješak, no čim su se vrata za njom zalupila, izraz njezina lica se promijenio.

47


GIGA

U žurbi da zgromi Brodicka, zaboravila je na dva prozora s prednje strane kuće. Margaret i Gowrie sjedili su leñima okrenuti vratima, no lan i Alex imali su dobar pogled na travnatu površinu ispred kuće. Naravno da nitko nije mogao prikriti znatiželju. Gowrie se čak cijelim tijelom okrenuo od stola i zagledao kroz prozor. lan je pozorno promatrao Brodicka koji se mrkog izraza lica i ruku prekriženih na prsima ustobočio ispred Judith. Bilo je očito da se ni najmanje ne trudi sakriti koliko mu Judith ide na živce, lan je dobro znao da Brodick ima kratak fitilj, no znao je i to daje sigurno neće ni taknuti, bez obzira koliko ga razljutila. No mogao bije povrijediti pokojom dobro zapaprenom primjedbom. Čekao je da vidi treba li se umiješati. Posljednje stoje večeras želio bila je rasplakana žena na njegovu ramenu. Brodickove riječi bile ubojito oružje, gotovo koliko i njegove. Malo zatim, i protiv njegove volje, licem mu se razlio osmijeh. Jedva je mogao vjerovati vlastitim očima. Kao i Alex. — Vidiš li ovo? - prošaputao je. — Vidim - odvratio je Gowrie. - Ne mogu vjerovati. Je li to Brodick ustuknuo pred njom? — začudio se. — Nikad ga nisam vidio u takvom stanju. Da mije znati što li mu samo govori? Što god bilo, bilo je vraški papreno, zaključio je lan. Ustobočila se pred njim, ruku položenih o bokove, a sa svakom riječi koja je pljuštala iz njezinih usta, gorostas se sve više povlačio. Izraz njegova lica bio je krajnje zaprepašten. Zapravo, bio je doslovce... zgromljen. Glas joj je bio prigušen vjetrom, no lan je znao da ne šapće. O ne, to stoje upravo činila prije bi se moglo usporediti s provalom oluje iz vedra neba. Bez imalo straha okomila se na gorostasa i nije prestala sve dok nije odustao i pognuo glavu. Bio je očito poražen. lan se polako okrenuo i pogledao Margaret. Rukama je prekrila usta, a kada je shvatila da gleda u nju, brzo je skrenula pogled na stol. Ipak, ne dovoljno brzo. U njezinim očima uspio je vidjeti kratki bljesak i znao je daje nekako umiješana. Vrata su se napokon otvorila. Usiljeno se smiješeći, Judith je ušla u kuću i požurila do stola. Sjela je i prekrižila ruke u krilu pa duboko uzdahnula. Brodick ju je polako slijedio. Kada je sjeo, svi pogledi bili su upereni u njega. Judith je iskoristila priliku da kratko kimne Margaret. Odvratila joj je kimanjem. Ian je uočio kako su razmijenile poglede. Njegova znatiželja bila je zadovoljena. Brodick je pročistio grlo. — Isabelle i Winslow žive u kući poput ove — dubokim glasom je progunñao. - O, drago mi je što to čujem - odvratio je Cameron. Brodick je šutke kimnuo. Prije nego stoje nastavio, nelagodno se promeškoljio u stolcu. - Isabell će uskoro roditi. Preplavljena ushitom, Margaret je glasno uzdahnula. Oči su joj se ispunile suzama. Posegnula je za Cameronovom rukom i čvrsto je stisnula. — Dobit ćemo unuče. Cameron je kimnuo. Judith je uočila da su se i njegove oči zacaklile. Vidjevši da ga promatra, naglo je skrenuo pogled na svoj pehar. Ian je napokon shvatio što je Judith željela postići. Razljutila se samo zato stoje željela pomoći Margaret i bila je spremna sebe izložiti neugodnostima da bi to postigla. To je doista bilo plemenito od nje. Njemu samome nikada nije palo na pamet da bi Isabellini roditelji možda željeli čuti vijesti o svojoj kćeri, no iako je bila strankinja, Judith je to odmah uočila i bez ustezanja ustrajala u namjeri da im pomogne. - Ako imate neko posebno pitanje... - rekao je Brodick. Ne samo jedno, Margaret je imala stotinu pitanja, a na neka od njih odgovorili su Alex i Gowrie. Judith je bila i više nego zadovoljna. Ipak, pomisao daje Brodicka natjerala na suradnju prijetnjom da će jahati s njim, još uvijek ju je boljela. Očito mu je bilo draže pristati na neugodan razgovor o obiteljskim stvarima nego trpjeti njezinu blizinu. No, njezini osjećaji nisu bili važni. Pogled na Margaretino srećom obasjano lice bio je vrijedan svega stoje poduzela.

48


GIGA

Vatra u ognjištu i dalje je plamtjela, ispunivši prostoriju ugodnom toplinom. Judith se pokušala usredotočiti na razgovor, no umor je učinio svoje. Vidjevši kako je Cameron pokušao natočiti Brodicku još vode i shvatio da je vrč prazan, uzela ga je iz njegovih ruku i pošla ga napuniti. Kada se vratila i spustila ga na stol, zahvalio joj je kimanjem. Muškarci su se u meñuvremenu približili jedan drugome. Nije se željela ponovno progurati izmeñu njih pa je uzela stolac i odnijela ga do zida uz ognjište. Leña su je ionako previše boljela da bi dalje sjedila za stolom. Nebesa, bila je doista umorna. Oslonila se o kameni zid, zatvorila oči i istog trenutka utonula u san. Ian nije mogao skinuti pogleda s nje. Bila je tako dražesna. Izgledala je poput anñela. Dugi trenutak netremice ju je promatrao prije nego što je shvatio da će se u snu srušiti sa stolca. Kimnuo je Brodicku da nastavi s pričom o Winslowu i Isabelle, pa ustao i pošao do ognjišta. Naslonio se na zid, prekrižio ruke na prsima i promatrao kako Margaret i Cameron upijaju svaku Brodickovu riječ. Oboje su se smiješili kad su čuli kako je Issabelle velikodušna prema siromašnima. Judith je u snu počela kliziti glavom prema naprijed i sigurno bi pala daje lan nije pridržao. Primio ju je za ramena i naslonio natrag na zid, a onda je njezinu glavu oslonio o svoje bedro. Idućih sat vremena nije se ni pomakao, a zatim je predložio da poñu na spavanje. - Moramo krenuti čim svane zora, Camerone. Pred nama je još dva dana putovanja. — Tvoja žena može spavati u našoj postelji — glasno je rekao Cameron, no kad se okrenuo i vidio da Judith spava, stišao je ton. — Spavat će vani, s nama - žustro je odvratio Ian. -Judith vam ne bi željela oduzeti postelju — blažim tonom je objasnio. Ni Margaret ni Cameron nisu se željeli upustiti u raspravu oko poglavarove odluke. Jan se sagnuo i podigao Judith u naručje. — Spava ko mrtva — nacerio se Alex. — Želite li još pokrivača? — ponudila je Margaret. - Vjetar je »noćas prilično hladan — upozorila je. Gowrie je prišao vratima i široko ih otvorio, propuštajući lana da izañe. - Imamo sve što nam je potrebno. S Judith u naručju lan je zastao na dovratku i okrenuo se. -Hvala na večeri, Margaret. Bila je doista ukusna. Budući da nije navikao rasipati se s pohvalama, sam sebi zvučao je prilično usiljeno, no sudeći po rumenilu koje je oblilo Margaretino lice, bio je to pun pogodak. Cameron je izgledao jednako zadovoljno. Kočoperio se poput pijetla, a prsni koš mu se naduo kao da će se rasprsnuti. lan je produžio do drveća nedaleko od staja, čije je povijeno granje činilo dobar zaklon od vjetra. Držao je Judith sve dok Alex nije uredio njezin konak, a onda je pažljivo položio na debeli pokrivač koji je Gowrie prostro unutar malog šatora. - Obećao sam joj da će provesti noć u toplom krevetu - rekao je Alex. Ian je odmahnuo glavom. - Ostaje s nama - odsječno je odvratio. Alexu i Gowrieju nije bilo ni na kraj pameti da se prepiru oko odluke svog poglavara. Šutke su se okrenuli i udaljili. lan je kleknuo i prebacio preko Judith još jedan pokrivač. Oči su joj i dalje bile zatvorene. Nadlanicom joj je nježno prešao preko obraza. - Sto ću s tobom? — prošaptao je. Umjesto odgovora, Judith se promeškoljila ispod pokrivača i tiho uzdahnula. Morao se prisiliti da ustane i ode od nje. Zgrabio je pokrivač koji mu je Alex u prolazu dobacio i uputio se do obližnjeg stabla. Ispružio se ispod njega i zatvorio oči. U gluho doba noći probudio ga je neobičan zvuk. I drugi su ga čuli. - Nebesa, stoje to? — promrmljao je Brodick. Zvuk je dolazio od Judith. Bila je posve budna. I u prilično jadnom stanju. Cijelim tijelom se

49


GIGA

tresla, toliko daje pomislila da će se živa smrznuti. To što ih je probudilo bilo je glasno cvokotanje njezinih zubi. - Žao mije što sam vas probudila — prozborila je, glasom koji je podrhtavao od hladnoće. Cvokoćem od hladnoće. - Hladno ti je? — začudio se Alex. - Upravo sam rekla da jest — odvratila je. - Doñi ovamo - rekao je lan, glasom koji nije trpio protivljenje. - Hvala, ali ne bih — pristojno je odvratila Judith. Budući da je bio mrkli mrak, nije mogla vidjeti kako se osmjehnuo. — Onda ću ja morati doći k tebi. — Ostani gdje jesi, lane Maitlande —jetko mu je odvratila. — I ako mi misliš narediti da se prestanem smrzavati, upozoravam te, to ti neće proći. Ustao je i uputio se prema šatoru. Sve stoje vidjela bili su vrhovi njegovih čizama kojima je pomeo životinjske kože iznad njezine glave. Njezino utočište bilo je u trenutku razrušeno. - To će mi doista pomoći - promrmljala je. Sjela je i zagledala se u njega. Gurnuo ju je natrag i ispružio se pokraj nje, legavši na bok, tako da se može priljubiti uz njegova leda. Brodick se odjednom pojavio pokraj njih i legao na bok s njezine druge strane. Nagonski se stisnula bliže k lanu. Brodick se takoñer primakao bliže, sve dok njegova leda nisu bila čvrsto priljubljena uz njezina. Napokon se prestala tresti. Toplina koja je isijavala iz tijela dvojice gorostasa bila je doista začuñujuća. Osjećala se kao daje u raju. - Poput sante leda je - rekao je Brodick. Judith je prasnula u smijeh. Dvojica ratnika takoñer su se osmjehnula. — Brodice? — Sto je? Glas mu je opet zvučao hladno i oporo. Nije se na to obazirala. Napokon je shvatila daje njegova gruba i naprasita osobnost samo varka. Ispod nje krilo se toplo i meko srce. — Hvala — tiho je izgovorila. - Na čemu? — Što si pristao na razgovor o Isabelle. Umjesto odgovora začula je mrzovoljno gunñanje. Ponovno se nasmijala. -Judith? Privila se bliže uz lanova leda prije nego što mu je odgovorila. — Da, lane? - Prestani se smijuljiti i spavaj. Bilo bi bolje da ga posluša, zaključila je. Ionako je bila posve iscrpljena. Neko vrijeme prošlo je u tišini prije negoli je opet Brodick progovorio. Želio se uvjeriti da je Judith doista zaspala. — Svaki puta kada ima izbor, odluči se za tebe - tiho je rekao. - Kako to misliš? — upitao je lan. - Eto, i sad: privila se uz tvoja leda, a ne uz moja. I, radije jaše s tobom. Nisi li primijetio kako je jadno izgledala kada si je natjerao da jaše s Alexom? Kao da će se svakog trenutka rasplakati. lan se nasmiješio. - Primijetio sam — potvrdio je. - No, to je vjerojatno samo zato što sam Patrickov brat. - Vraga! Ima u tome nešto puno više. lan je prešutio tu primjedbu. Nekoliko narednih minuta nitko nije rekao ni riječi. Tada je Brodick ponovno progovorio. — Reci mi nešto, lane. -Što? - Želiš lije za sebe ili ne? - Što ako ne želim? - Onda je ja želim.

50


GIGA

PETO POGLAVLJE Potrajalo je dva dana dok nisu dosegli posjed Maitlandovih. Zadnju noć proveli su u Glannden Fallsu, predivnoj šumi koja je bila toliko gusta da su se konji jedva probijali uskim puteljkom izmeñu breza, borova i raskošnih hrastova. Bjeličasta izmaglica lebdjela je u krošnjama drveća, mjestimično se spuštajući na stazu. Prizor je bio kao iz bajke. Judith je bila očarana svom tom ljepotom. lan je promatrao kako ulazi u izmaglicu, sve dok je nije potpuno obavila. Okrenula se i uhvatila njegov pogled. — Nikada u životu nisam vidjela ništa toliko lijepo — prošaptala je, glasom punim strahopoštovanja. — Čini mi se kao da sam u raju. Izgledao je iznenañeno. Osvrnuo se oko sebe i slegnuo ramenima. — Valjda — rekao je, Bilo je očito da mu nikada nije palo na pamet da zastane i divi se svoj toj ljepoti. Nije se mogla suzdržati da mu to ne kaže. Okrenuo se prema njoj i dugim pogledom odmjerio je od glave do pete. Zakoračio je prema njoj i dotakao joj lice vrhovima prstiju. — Upravo se divim. Osjetila je kako joj se licem razlijeva rumenilo. Naravno, govorio je o njoj. Je li moguće daje doista smatra lijepom? Previše se sramila da bi ga pitala. Kako bilo, skrenuo joj je pozornost na obližnji slap koji se u kaskadama spuštao u maleno jezero, u kojem bi se, ako želi, mogla okupati. Voda je bila ledena, no mogućnost da sastruže sa sebe svu prljavštinu nakupljenu tijekom puta zvučala je previše privlačno da bi se na to obazirala. Čak je oprala kosu. Znala je da će pramenovi biti mokri kada ih ponovno uplete, ali to joj nije ni najmanje smetalo. Željela je lijepo izgledati kad napokon ugleda Frances Catherine. Prošlo je gotovo četiri godine od njihova posljednjeg susreta. Hoće li njezina najdraža prijateljica pomisliti kako se jako promijenila? Na bolje ili lošije? Uvjeravala se da nema razloga za bojazan. Srce joj je govorilo da će sve biti u redu. Čim je odbacila svoje smiješne sumnje, preplavilo ju je uzbuñenje. Jedva se prisilila da u miru pojede večeru, a zatim ustala i počela nestrpljivo šetati oko vatre. - Znate li daje Cameronova žena cijelu noć provela kuhajući? — rekla je, ne obraćajući se nikom posebno. — Ispekla je i Isabellin najdraži kolač. Toliko je velik da ga ima dovoljno za sve nas. Alex, Gowrie i Brodick sjedili su uz vatru. lan je stajao oslonjen o obližnju brezu i bez riječi je promatrao. Kao i svi ostali. Nije se dala smesti. Bila je toliko uzbuñena da se nije ni najmanje obazirala na njihove mrke i šutljive poglede. - Zašto večeras sjedimo uz vatru? Dosad je nismo palili - upitala je. - Sada smo na našem posjedu. Prije nismo bili - odgovorio joj je Gowrie. U čudu je raširila oči. - Ova čudesna šuma pripada vama? Alex i Gowrie su se nasmijali. Brodick se i dalje mrštio. - Bi li prestala kružiti oko te vatre, ženo? Vrti mi se u glavi dok te gledam. Široko mu se osmjehnula dok je prolazila pokraj njega. — Onda me nemoj gledati — predložila mu je. Namjerno gaje podbola pa se iznenadila kada se nasmijao. - Zašto ne sjedneš? - upitao je lan. - Previše sam uzbuñena zbog sutrašnjeg susreta s Frances Catherine da bih na miru sjedila. Prošlo je puno vremena otkad se nismo vidjele i toliko joj toga moram ispričati da mije u glavi čitava zbrka. Kladim se da noćas neću ni oka sklopiti. lan se okladio da hoće. Bio je u pravu. Istog trenutka kad je legla, potonula je u san. Ujutro, odbila je na brzinu se spremiti i nastaviti put. Upozorila ih je da će joj trebati vremena i nestala u šumi. Kada se napokon pojavila, muškarci su je već nestrpljivo čekali u svojim sedlima. Dok im je prilazila, svi pogledi bili su uprti u nju. U tamnoplavoj haljini čiji su se

51


GIGA

nabori prelijevali u tonovima boje njezinih očiju, izgledala je poput vile. Kovrče njezine duge raspuštene kose vijorile su na povjetarcu. lan je na trenutak ostao bez daha. Nije mogao skinuti pogle-da s nje. Istodobno, osjetio je navalu ljutnje. Ta žena doista je bila u stanju pomutiti mu razum. Svaki puta kada bije pogledao, gubio bi nadzor nad sobom. Odmahnuo je glavom čudeći se svojoj sramotnoj slabosti. Izraz lica naglo mu se promijenio i postao mrk i zatvoren. Judith je zastala nasred čistine i zbunjeno ih pogledala. lanu nije bilo jasno zašto oklijeva, dok se nije okrenuo i vidio da joj svaki od muškaraca iz njegove skupine domahuje, pozivajući je da jaše s njim. —Jahat će sa mnom - odsječno je rekao. Ton njegova glasa nije ostavljao mjesta raspravi. Judith je zaključila daje ljut jer ih je predugo ostavila da čekaju. Polako mu je prišla i stala uz bok njegova konja. — Rekla sam da će mi danas trebati više vremena da se spremim. Doista ne razumijem zašto bi se zbog toga trebao ljutiti. Duboko je uzdahnuo. — Ne priliči jednoj dami da sa mnom razgovara takvim tonom - rekao je. U čudu je raširila oči. — Kakvim tonom? — Nadmenim. — Nije bio nadmen. - Takoñer ti ne priliči ni da se prepireš sa mnom. Nije ni pokušavala sakriti svoje ogorčenje. Stavila je ruke na bokove i ispravila se pred njim, gledajući ga ravno u oči. - lane, razumijem da si kao poglavar naučio nareñivati svima oko sebe. Ipak... Nije stigla dovršiti misao jer naglo se sagnuo, zgrabio je oko struka i podigao u sedlo. Uzviknula je od iznenañenja. Brzina i lakoća kojom je to učinio doista je bila zapanjujuća. - Ti i ja morat ćemo ozbiljno porazgovarati - rekao je. Glas mu je bio čvrst i ozbiljan. Okrenuo se i pokretom ruke pokazao ostalima da krenu.,— Poñite — rekao je. — Stići ćemo vas. Dok su muškarci jedan po jedan napuštali čistinu, pokušala se okrenuti u sedlu ne bi li ga pogledala, no čvrsto ju je stisnuo oko struka, ne dopuštajući joj da se pomakne. Izvijala se i vrpoljila, no uzalud. Pogled mu je ostao uperen na skupinu jahača koja se polako udaljavala šumskim puteljkom. Čim su nestali iza drveća, njegov stisak je popustio. Okrenula se i pogledala ga. Razbarušene kose i neobrijan, djelovao je pomalo nemarno, no istodobno i neopisivo muževno. Polako je spustio pogled i zagledao se u njezine oči. Dugi trenutak bez riječi su se promatrali. Nebesa, kako će se moći držati podalje od nje nakon što stignu kući, pitao se. Judith se pitala kako itko na ovome svijetu može biti toliko besramno privlačan. Spustila je pogled na njegove usnice i istog trenutka ostala bez daha. Bog joj pomogao, doista je željela daje opet poljubi. Jedva se suzdržao da to i ne učini. Duboko je udahnuo pokušavajući uspostaviti nadzor nad svojim ludim mislima. -Judith, ta privlačnost izmeñu nas pojavila se vjerojatno zato što smo proteklih tjedan dana bili prisiljeni dan i noć provesti zajedno. Ti i ja... Bio je to doista jadan izbor riječi. Nije čekala da nastavi. -Moje društvo doživio si kao prisilu? Zanemario je njezinu upadicu. — Kada doñemo u naš klan, sve će se promijeniti. Tamo vrijede drugačija pravila. Postoji naredbeni lanac kojemu se svi pripadnici Maintlandova klana bez pogovora pokoravaju. - Zašto? - Zato jer bi inače vladao kaos. Čekao je da kimne daje razumjela. Svim silama trudio se skrenuti pogled s njezinih napućenih usnica boje zrelih trešanja.

52


GIGA

— Ta smo pravila tijekom putovanja donekle zanemarili, no jednom kad stignemo na odredište, ti i ja više nećemo imati ovako neslužben odnos. Ponovno je zašutio. Shvatila je kako čeka da ponovno potvrdi daje razumjela. Poslušno je kimnula. Izgledao je kao da mu je laknulo. Ali ne zadugo. — Zašto? - upitala je. Duboko je uzdahnuo. — Zato jer sam ja poglavar. — To mi je poznato - odvratila je. — I ne sumnjam da dobro obavljaš svoju dužnost. Ipak, nije mi jasno čemu ovaj razgovor. Mislim da sam ti već spomenula da ja nisam pripadnica tvoga klana. - A ja mislim da sam ti već spomenuo da se za vrijeme svog boravka kod nas moraš pokoriti našim pravilima. Potapšala gaje po ruci. - Brineš se da ću izazvati nevolje, zar ne? Odjednom ju je poželio zadaviti golim rukama. - Doista ću se potruditi da se to ne dogodi - tiho je rekla. -Neću stvarati probleme. Nasmijao se. - Ne bih rekao da će to biti moguće. Istog trenutka kad shvate da si Engleskinja, svi će se ujediniti protiv tebe. - Ali to je krajnje nepošteno, zar ne? Nije bio raspoložen za prepirku s njom. — Ovog trenutka nije važno je li to pošteno ili ne. Judith, nastojim ti objasniti kako stvari stoje. Kada se priberu od iznenañenja što te vide, ljudi će... - Želiš li reći da nitko ne zna da dolazim? - Ne prekidaj me kada ti govorim. Ponovno gaje potapšala po ruci. - Oprosti - prosaptala je. Nije mu izgledala previše pokajnički. Uzdahnuo je. - Osim Patricka, Frances Catherine i članova vijeća staraca, nitko drugi ne zna da dolaziš. Judith, govorim ti to jer ne želim da se neugodno iznenadiš... dočekom. Na svoje iznenañenje, Judith je odjednom shvatila daje doista zabrinut zbog nje. Kao i to da grubošću pokušava prikriti svoje prave osjećaje. - Vrlo si drag i ljubazan - prosaptala je, glasa promuklog od navale osjećaja. Izgledao je kao da gaje ošamarila. —Vraga jesam! — odbrusio je. Judith je zaključila da ga nikada neće shvatiti. Odmahnula je glavom i uzdahnula. - Zbog čega si toliko zabrinut? Misliš li da će se prema meni odnositi s omalovažavanjem? - Možda, u početku — rekao je. - No kad... Ponovno gaje prekinula. - To mi neće ni najmanje smetati. I prije sam to doživjela. Ne boj se, nije me lako povrijediti. Ne trebaš se zbog toga zabrinjavati. Odmahnuo je glavom. — O da, jest. Lako te je povrijediti -rekao je, prisjećajući se izraza njezina lica kada su njegovi ljudi odbili jesti s njom prve noći njihova putovanja. Trenutak je šutio pokušavajući se sjetiti što joj je htio reći, a tada se naglo predomislio. — Prokletstvo, tko te omalovažavao? — Moja majka — odvratila je prije nego stoje stigla razmisliti. — Trenutačno nisam raspoložena za razgovor o svojoj obitelji — brzo je dodala. — Ne bismo li trebali krenuti? —Judith, sve vrijeme pokušavam ti reći da se obratiš Patricku bude li kakvih problema. On će me zatim pronaći. — Ne bi li bilo jednostavnije da se odmah obratim tebi? Ne razumijem zašto bih u to morala uključiti Frances Catherininog muža. — Naredbeni lanac podrazumijeva... Vidjevši njezin osmijeh, naglo je prekinuo. — Stoje smiješno? Slegnula je ramenima. — Drago mije što se toliko brineš za mene. — Moji osjećaji prema tebi nemaju nikakve veze s ovim razgovorom - grubo joj je odvratio. Nije želio biti oštar prema njoj, no doista ju je htio natjerati da shvati važnost toga što joj je govorio. K vragu, želio ju je poštedjeti razočaranja. Ako je vjerovati Patricku, žene su krhka i

53


GIGA

tankoćutna stvorenja. Nije ju želio uznemiriti, ali morao ju je upozoriti na ono stoje čeka. Znao je da će pripadnici klana budno pratiti svaki njezin korak. Ne bude li se ponašala kako se pristoji, život će joj postati noćna mora. Morao je priznati daje bila u pravu. Nije pošteno stvoriti sliku o nekome na osnovu predrasuda. No, on je čvrsto stajao na zemlji i znao je da to saznanje neće ništa promijeniti. Život je takav kakav jest. Stoga ju je želio zaštiti, bez obzira na cijenu, a ako je to značilo daje mora zastrašiti ne bi li je natjerao da ga ozbiljno shvati, tako mu Boga, učinit će to. — Mršti se koliko želiš, lane. Nije me briga. Nisam učinila ništa loše. Zatvorio je oči i priznao poraz. Nije ju mogao zastrašiti. Došlo mu je da prasne u smijeh. — S tobom stvarno nije lako razgovarati — rekao je. — Zato što sam žena ili zato što sam strankinja? — Oboje — odvratio je. — Nisam se osobito upuštao u razgovore s ženama. Raširila je oči u nevjerici. — Zašto ne? Slegnuo je ramenima. — Za tim nije bilo potrebe. Nije mogla vjerovati stoje upravo čula. - Zvuči kao da je i ovo izmeñu nas bio službeni razgovor. — I jest — nasmijao se. Upravo ju je uvrijedio, ali nije marila. Ipak se nasmijao pa je žalac u njegovim riječima nije toliko zapekla. — Sigurno postoje žene s kojima s vremena na vrijeme uživaš u razgovoru? — To ovoga trenutka nije ono o čemu razgovaramo - podsjetio ju je. Zaustio je da se vrati na temu, no pretekla gaje. — Znam, znam - promrmljala je. - Iako i dalje mislim da se vaša pravila ne mogu primijeniti na mene, obećavam da ću ih se pokušati pridržavati za vrijeme boravka kod vas. Je li ti sada lakše? -Judith, neću trpjeti drskost. Glas mu je bio blag, bez trunke ljutnje. Jednostavno joj je rekao kako stvari stoje i to je bilo sve. — Nisam bila drska —jednako blago mu je odvratila. - Barem ne namjerno. Stekao je dojam daje iskrena. Šutke je kimnuo, no svejedno se želio još jednom uvjeriti da gaje ozbiljno shvatila. — Dok si na mojoj zemlji, poštivat ćeš moja nareñenja. Ja sam taj koji je odgovoran za tebe. Je li ti to jasno? —Jasno mije daje sve tvoje. I zemlja i nareñenja — odvratila je. — Bože, umorna sam od ovog razgovora. Po mračnom izrazu njegova lica zaključila je da ga to ni najmanje ne zanima. Odlučila je promijeniti temu. - lane, k vama ne dolazi puno stranaca, zar ne? Pokušava li ga vući za nos? Ne, ne bi se usudila, zaključio je. — Istina, rijetko nam dolaze stranci. — Kako to? Nije znao što bi joj odgovorio. Iskreno govoreći, ni sam nije znao zašto stranci kod njih nisu dobrodošli. Nikada o tome nije razmišljao. - Ne znam. Oduvijek je bilo tako - napokon je rekao. — lane? -Da? — Zašto si me poljubio? Brzina kojom je skakala s teme na temu doista gaje izluñivala. — Proklet bio ako znam — odvratio je. Licem joj se razlilo rumenilo. — Bi li htio saznati? Po izrazu njegova lica zaključila je da nije shvatio što želi od njega. Prisilila se odbaciti sram. Vjerojatno se više nikada neće naći nasamo s njim. Ma koliko se njezino ponašanje činilo nedoličnim, odlučila je iskoristiti priliku. Podigla je ruku i vrhovima prstiju dotakla njegov obraz.

54


GIGA

- Sto radiš? - zaprepastio se. Uhvatio ju je za ruku, no nije ju odgurnuo. - Dodirujem te - odvratila je. Trudila se zvučati opušteno, ali uzalud. Zbog načina na koji se zagledao u njezine oči, srce joj je gotovo iskočilo iz grudi. - Željela sam saznati kakav je osjećaj dodirnuti tvoju bradu — nasmiješila se. — Sad znam — izvukla je ruku iz njegove i spustila je u krilo. - Oštra je. Osjećala se beskrajno glupo. lan ju je bez riječi promatrao. Nije se ni najmanje trudio olakšati joj nelagodu. Njezina smjelost očito gaje iznenadila. Uzdahnula je. Vjerojatno će pomisliti da je obična djevojčura bez i trunke srama. Nije li se upravo tako i ponašala? Što joj bi da to učini? Mora daje poludjela. Vrhovima prstiju milovala je njegovu nadlakticu, razmišljajući što da mu kaže. Nije bila svjesna što čini. On jest. Dodir njezinih prstiju bio je lak i nježan poput leptirovih krila. I dovodio ga do ludila. Oborila je pogled. — Inače nisam toliko smjela i znatiželjna - ispričavala se. - Pitam se, kako bi ti to mogla znati? Bila je toliko zaprepaštena njegovim pitanjem daje naglo podigla pogled. U očima mu je titrao smiješak. Nije moguće da je ismijava? Izgledala je slomljeno. - Bilo je to ozbiljno pitanje, Judith -blago je rekao i pomilovao je po obrazu. Svidjelo mu se kako je nakrivila glavu, poput umiljate mačke koja se mazno uvija pod dodirom. - Sjećam se kako si me poljubio... i voljela bih kad bi to opet učinio. Sramotno je što sam to rekla, zar ne? Živjela sam prilično izolirano i... Ostatak njezine rečenice nestao je pod njegovim poljupcem. I'olako i nježno prelazio je usnicama preko njezinih, no kada mu je ovila ruke oko vrata i privila se uz njega, mekoća i podatnost njezina tijela potpuno gaje obuzela. Više se nije mogao suzdržati. Poljubac je postao dug i vruć. Judith je osjetila kako joj se tijelom razlijeva toplina. Pomislila je da će se rastopiti u njegovim rukama. Sviñao joj se okus njegovih usana, način na koji je jezikom polako prelazio preko njezina tražeći još i još. Sviñao joj se i promukli uzdah koji je dolazio iz dubine njegova grla. I njegov zagrljaj, čvrst, a istodobno nježan. No, mrzila je način na koji ju je pogledao kad se naglo odmaknuo od nje. Taj odbojni izraz lica i oči pune prigušene srdžbe. Očito je bio ljut na sebe što ju je poljubio, kao daje upravo učinio nešto nadasve gnusno. Nije željela vidjeti taj izraz. Zatvorila je oči i spustila glavu na njegova prsa. Srce joj je luñački lupalo. Kao i njegovo. Nije to mogao zatajiti. Poljubac je u njemu probudio žudnju jednaku njezinoj. Je li moguće daje upravo zato bio srdit? Gnušao se nad sobom jer joj nije mogao odoljeti? Ta pomisao ju je rastužila. Istodobno, preplavio ju je osjećaj nelagode. Izvukla se iz njegova zagrljaja i okrenula mu leda. Vrpoljila se u sedlu pokušavajući se stoje više omoguće odmaknuti od njega, no nije ju pustio. Položio je ruke na njezine kukove i grubo je privukao k sebi. — Ne meskolji se — rekao je. Glas mu je bio oštar i srdit. Pomislila je da gaje povrijedila. — Oprosti - spuštenog pogleda je promrmljala. - Nisam trebala tražiti da me poljubiš. Neću to više ponoviti. — Zašto ne? Zvučao je kao da će svakog trenutka prasnuti u smijeh. Naglo se ispravila i ukočila. lan je pomislio da u rukama drži santu leda. -Judith, reci mi što te muči - tiho je rekao. Možda bi mu to i mogla objasniti, da nije sagnuo glavu i bradom protrljao njezin obraz. Zadrhtala je od ugode i istog trenutka zgrozila se nad sobom. Nebesa, zastoje tako slaba u njegovoj blizini? - Odgovori mi. - Znam da naša veza nema budućnost - drhtavim glasom je progovorila. — Nisam potpuno sišla s uma, iako sam upravo shvatila da sam se ponašala kao da jesam. I, ukoliko je to

55


GIGA

opravdanje, upravo zato si mi se i učinio posve bezopasnim. Pomislila sam da nema ničeg lošeg u tome što si me privukao. To stoje rekla nije mu zvučalo osobito smisleno. Očito je bila vrlo uzrujana. Lice joj je bilo obliveno rumenilom, a dlanovi čvrsto stisnuti u krilu. - Kako to misliš? — upitao je. — Zato što sam ja Engleskinja, a ti Skot — odvratila je. — Sada više ne mislim da si bezopasan. — Misliš da bih ti mogao nauditi? Izgledao je preneraženo. - Nisi shvatio - prošaptala je. Pogled joj je i dalje bio oboren. Razgovor koji su vodili bio joj je toliko neugodan da bi najradije iskočila iz kože. — Htjela sam reći da nisam vidjela ništa loše u tome što si me privukao, jer ti si poglavar škotskog klana, a ja Engleskinja. Otpočetka je bilo jasno da se ništa ozbiljno ne može dogoditi izmeñu nas i zato sam te smatrala bezopasnim. No sada više ne mislim tako. Mogao bi mi slomiti srce, lane Maitlande, ukoliko ti to dopustim. Moraš mi obećati da ćeš se držati podalje od mene. Naša veza je... nemoguća. I dalje ju je držao u zagrljaju. Upijao je njezin blag slatkasti miris i pokušao prestati misliti na njezino podatno tijelo u svojim rukama. — Nije nemoguće — promuklo je prozborio. — Samo vraški teško i zamršeno. Nije shvatio stoje upravo rekao dok to nije glasno izgovorio. Kroz glavu su mu istog trenutka prošle sve moguće posljedice. Izmeñu njih stajalo je mnoštvo prepreka. Morao je o tome na miru razmisliti. Sada za to sigurno nije bio pravi trenutak. — Bilo bi najbolje da se ubuduće držimo podalje jedno od drugoga — predložila je. — Kada stignemo u tvoj klan, ti ćeš biti zauzet svojim dužnostima, a ja s Frances Catherine. Trebali bismo se potruditi da tako i ostane, zar ne? Nije joj odgovorio. Naglo je povukao uzde i potjerao konja u žestok galop. Dok su se probijali uskim šumskim puteljkom, rukom je razmicao granje pazeći daje ne osine po licu. Ipak, nije ju mogao zaštititi od ledenog vjetra koji je nemilice šibao njezino lice i tijelo. Osjetio je kako podrhtava i jače je privio k sebi. Čim su izašli iz šume i našli se na širokoj poljani s koje je pucao vidik na udaljeno imanje smješteno na obroncima planine, usporio je. Uzeo je njezin ogrtač i nježno joj ga prebacio preko ramena pa požurio dostići konjanike koji su polako jahali putem ispred njih. Idućih sat ili dva nitko nije progovorio ni riječi. Judith se divila čarobnim prizorima seoske idile. Polju uljene repice i njegovom blistavom, zlatnom odsjaju. Živopisnim kućama smještenim po okolnim brežuljcima, izmeñu šuma dostojanstvenih borova. Cvijeće svih boja raslo je po obroncima prekrivenim gustom, smaragdnozelenom travom. Prešli su preko mosta postavljenog iznad veličanstvenog slapa i nastavili uspon. Zrak je bio ispunjen opojnim mirisima ljeta. Miris cvijeća miješao se s mirisom zemlje i borovine. Muškarci i žene izašli su iz svojih kuća i promatrali malu povorku. Muškarci su bili odjeveni u kiltove jednake lanovom. Bili su to pripadnici njegovog klana, shvatila je. Napokon su stigli. Bila je toliko uzbuñena što će uskoro vidjeti Frances Catherine, da se jedva uspjela kontrolirati. Sa smiješkom na licu svr-nulaje pogled na Ianovo lice. Nije se obazirao. Šutke je nastavio gledati ravno ispred sebe. — Vodiš li me Frances Catherininoj kući? — Ne. Čekaju nas ispred tvrñave na uzvisini — kruto je odgovorio. Okrenula je glavu od njega. Odlučila je da neće dopustiti da joj njegova zlovolja pokvari raspoloženje. Bila je toliko očarana surovom ljepotom tog planinskog podneblja, da je jedva čekala da podijeli oduševljenje s Frances Catherine. Podigla je pogled i zagledala se u mjesto lanova stolovanja. Nebesa, kakve li rugobe, pomislila je. Golemo kameno zdanje kočilo se na vrhu stjenovite uzvisine. Nije bilo ograñeno

56


GIGA

zidom. lan očito nema razloga biti zabrinut da će neprijatelji na prepad upasti u njegov dom, zaključila je. Morali bi se pošteno pomučiti da se uspnu, a s te visine bilo je lako uočiti svakoga tko se približava. Krov tog mamutskog zdanja bio je obavijen teškom sivom maglom. Četvrtasta grañevina izgledala je jednako turobno kao i nebo iznad nje. Prednje dvorište nije izgledalo nimalo bolje. Iz sive raspucale zemlje mjestimice su izranjali čuperci sasušene trave. Velika oronula dvostruka vrata vodila su u unutrašnjost zdanja. Svrnula je pogled na okupljenu gomilu. Kimanjem glave muškarci su pozdravili lana. Žene nisu ni trepnule. Većinom su stajale uz svoje muževe, zatvorenih izraza lica, bez riječi, ukočene. Judith je pogledom potražila Frances Catherine. Malo je reći daje bila iznenañena kad ju je ugledala. Nije trebala biti osobito pronicljiva da zaključi daje njezina prijateljica na rubu suza. Frances Catherine bila je blijeda poput duha. Svatko tko bi je pogledao mogao je vidjeti daje uplašena. Judith nije mogla shvatiti što ju je toliko uzrujalo, no što god bilo, istog trenutka postalo je i njezin problem. lan je zaustavio konja. Gowrie, Alex i Brodick takoñer. Frances Catherine zakoračila je prema njima, no muškarac koji je stajao pokraj nje stavio joj je ruku na rame i primorao je da stane. Svrnula je pogled na Frances Catherininog muža. Ni trenutak nije dvojila daje muškarac koji je stajao pokraj nje Patrick Maitland. Sličnost s lanom bila je očita. Bio je malo niži, no jednako snažne grade i jednako prodorna pogleda. U njegovim očima takoñer je vidjela zabrinutost. No bilo je to zbog Frances Catherine, shvatila je, vidjevši kako ju je pogledao. Njezina prijateljica čvrsto je stisnula ruke na prsima. Dugi trenutak nepomično je gledala u Judith. Ponovno je zakoračila prema njoj pa stala. Njezin muž polako je spustio ruku s njezinih ramena. Okupljena gomila i dalje ju je promatrala. Nitko nije prozborio ni riječi. Judith se stresla od nelagode. - Čega se Frances Catherine boji? - šapatom je upitala lana. Spustio je glavu do njezinog uha. - A ti? — uzvratio joj je pitanjem. Zaustila je da ospori tu sramotnu tvrdnju, no lan ju je polako primio za ruku i maknuo je sa svoje podlaktice. Nebesa, nije ni shvatila koliko gaje čvrsto držala. Ohrabrio ju je laganim stiskom i sišao s konja. Pokretom glave pozdravio je Patricka i potom joj pomogao da se spusti na tlo. Ovoga puta nije ga ni pogledala. Okrenula se i polako zakoračila prema svojoj prijateljici. Korak ili dva ispred nje, naglo je zastala. Nije znala što bi joj rekla daje utješi i oraspoloži. Sjetila se kako su, dok su bile djevojčice, zajedno plakale i smijale se. Jedno sjećanje vodilo je drugom i odjednom je nepogrešivo znala što će joj reći. Zagledala se u njezin nabrekli trbuh pa podigla pogled do njezinih očiju. Polako joj se približila. - Frances Catherine — prošaptala je — sjećam se kako smo, još dok smo bile djevojčice, jedna drugoj dale riječ da nikada nećemo piti vino iz pehara nekog muškarca. Sudeći po tvom izgledu, mislim da nisi održala obećanje.

57


GIGA

ŠESTO POGLAVLJE Frances Catherine naglo je udahnula i raširila oči od iznenañenja. Tada je prasnula u smijeh i bacila se u Judithino naručje. Sjetila se s kakvom je ozbiljnošću i sigurnošću svojoj prijateljici tvrdila da žena može zatrudnjeti samo ako pije iz muškarčeva pehara. Gotovo je ugušila Judith kad ju je zagrlila. Dvije žene istodobno su plakale i smijale se. Okupljena gomila začuñeno ih je promatrala. Očito su mislili da su sišle s uma. Napetost u Patrickovim ramenima je popustila. Polako se okrenuo i kimnuo bratu. Vrijedilo je truda i svih nevolja dovesti tu ženu k njima, zaključio je. Ruku prekriženih na prsima čekao je da se njegova žena sjeti pravila lijepog ponašanja. Sreća u njezinim očima bila mu je važnija od njezina nemara. Nebesa, kako mu je nedostajao zvuk njezina smijeha. Najradije bi i sam zgrabio tu Engleskinju i zagrlio je jednako čvrsto kao i njegova žena, da joj pokaže koliko joj je zahvalan. No morao je pričekati idućih nekoliko minuta da se Frances Catherine prisjeti njegove prisutnosti. Dvije žene govorile su u isti glas, postavljajući jedna drugoj stotinu pitanja i odgovarajući na njih. Bilo je očito da su izgubljene u vlastitom malom svijetu. lan je bio zadovoljan prizorom koji se odvijao pred njegovim očimajednako kao i Patrick. Morao je priznati da je iznenañen. Sve dosad sumnjao je da su njih dvije doista toliko privržene jedna drugoj. Spone koje su ih vezale očito su bile prilično čvrste i jednako toliko neuobičajene. Sjetio se kako mu je Judith rekla da su postale prijateljice još u vrijeme kada nisu znale da pripadaju suprotnim stranama. No više od svega bio je iznenañen što su uspjele očuvati prijateljstvo nakon što su odrasle i usvojile gradivo o sumnji... i mržnji. S obzirom na okolnosti, to je doista bilo vrijedno divljenja. Judith je postala svjesna njihove šutljive publike prije Frances Catherine. — Previše je toga o čemu moramo pričati — rekla je. - No, moram zahvaliti lanu i ostalima što su me doveli k tebi. Frances Catherine zgrabila ju je za ruku. - Prvo moraš upoznati mog muža — odvratila je. Okrenula se i nasmiješila Patricku. — Ovo je Judith. Patrickov osmijeh bio je kopija Ianovog. - Toliko sam i sam shvatio — odvratio je. — Drago mije što smo se upoznali, Judith. Judith sigurno ne bi propustila pristojno se nakloniti, daje Frances Catherine nije čvrsto držala za ruku. Umjesto toga, samo se nasmiješila. — I menije drago što sam ovdje. Hvala što ste me pozvali. Pogled joj je skrenuo na lana. Zgrabio je uzde svoga pastuha i poveo ga prema štalama. Izvukla je ruku iz Frances Catheri-nine, obećala da će se odmah vratiti i požurila za njim. — lane, pričekaj trenutak - pozvala gaje. — Želim ti zahvaliti. Pogledao ju je preko ramena, kimnuo i bez riječi nastavio dalje. Zahvalila se Alexu, Gowrieju i Brodicku. Takoñer su kimnu-li i šutke produžili. Izrazi lica bili su im hladni i bezizražajni. Judith se pokušala uvjeriti da ništa drugo nije ni mogla očekivati. Izvršili su svoju dužnost i to je bilo sve. Napokon su je se otarasili. Unatoč svemu, prisilila se da zadrži smiješak. Osvrnula se oko sebe i pogledala okupljenu gomilu. I dalje su je šutke promatrali. Okrenula se i uputila natrag k Frances Catherine. Iza leña začula je šaputanje. — Nebesa, je li moguće daje ta žena Engleskinja? Ako je njezina odjeća nije izdala, naglasak sigurno jest, zaključila je Judith. Nastavila je koračati, no nasmiješila se jednoj od žena koja je zurila u nju. - Da, Engleskinja sam. Sirotici se čeljust doslovce razjapila od zaprepaštenja. Judith se jedva suzdržala da ne prasne u smijeh. Ipak, bilo bi krajnje neukusno smijati se tuñoj muci. - Ljudi izgledaju zgroženi što me vide - rekla je svojoj prijateljici. Frances Catherine se nasmijala. Patrick se uozbiljio. -Judith, bojim se da si krivo shvatila. Prije bih rekao da su... Pogledao je svoju ženu nadajući se da će mu pomoći uljepšati istinu. Kako bilo da bilo, Frances Catherine nije se na to obazi-rala. I dalje se smijala kao daje poludjela.

58


GIGA

— Prestravljeni? - nagañala je Judith. - Kao da su ugledali vješticu? — nasmiješila se. — Ne — rekla je Frances Catherine. — Radije zgromljeni, izvan sebe ili možda... — Dosta! — prekinuo ih je Patrick, no po iskrici koja je zasjala u njegovim očima moglo se vidjeti da se ne ljuti. — Očito si se šalila kada si to rekla — zaključio je. Judith je kimnula. — Naravno da sam se šalila. Znam da ovdje nisam dobrodošla. lan me je upozorio što me čeka. Prije no što joj je stigao odgovoriti, jedan od staraca mahnuo mu je da pride. Kratko se naklonio ženama i požurio u smjeru skupine muškaraca koja je stajala ispred stubišta koje je vodilo do ulaza u zdanje. Frances Catherine primila je Judith pod ruku i povela je putem niz padinu. — Odsjest ćeš u našoj kući — rekla je. - Bit će nam pomalo tijesno, ali želim da budeš uz mene. — Nadam se da imate više od jedne sobe? — Ne. Patrick je namjeravao nadograditi još jednu, kada se dijete rodi. Malo zatim, Patrick ih je dostigao. Izraz lica bio mu je namršten. Judith je shvatila daje upravo bio prisiljen objasniti što ona radi u njihovu klanu. — Hoćeš li imati neugodnosti zbog mog dolaska? - upitala gajeNije joj izravno odgovorio. - Ne brini - rekao je. — Ljudi će se uskoro privići na tvoju prisutnost. Stigli su. Njihova kuća bila je prva na putu kojim se silazilo od tvrñave. Travnjak je bio prekriven grmovima ružičastog i crvenog cvijeća, a prilaz od bijelog kamena blistao je od čistoće. S lijeve i desne strane vrata nalazio se po jedan veliki prozor. Unutrašnjost je djelovala jednako gostoljubivo. Desno od ulaza bilo je kameno ognjište. Velika postelja prekrivena lijepim šarenim prekrivačem zauzela je suprotan zid. U središtu se nalazio okrugli stol s šest stolica, a uz vrata je stajao stolić s posudom za umivanje i vrčem vode u podnožju. — Unijet ćemo još jedan krevet prije nego što padne noć — rekla je Frances Catherine. Patrick je kimnuo, ali nije izgledao osobito sretan tom mogućnošću. O, ne, prije bi se reklo daje bio pomiren sa sudbinom. Bila je to, naravno, osjetljiva tema, ali jedna od onih koju je trebalo odmah raspraviti. Judith se uputila prema stolu i sjela. — Patriče, molim te, pričekaj trenutak - pozvala gaje kad je vidjela da se uputio prema izlazu. - Željela bih s tobom porazgovarati. Zastao je i naslonio se na dovratak. Ruke je prekrižio na prsima i šutke je pogledao, čekajući da nastavi. Bio je siguran da će mu predložiti da za vrijeme njezina boravka spava negdje drugdje. I jednako pripravan na izljev razočaranja svoje žene, kada joj kaže da takvo što ne dolazi u obzir. Iako, s obzirom na njezinu visoku trudnoću, više nisu mogli voditi ljubav, volio ju je tijekom noći držati u zagrljaju, i tako mu Boga, neće od toga odustati. Osim ako se jako ne uzruja i ne zaplače. Odustao bi od bilo čega, samo daje usreći. Judith je bila zatečena njegovim mrkim pogledom. Frances Catherinin muž očito je bio jednako naprašite naravi kao i njegov brat. Naravno, još uvijek joj se sviñao, a iz načina na koji je gledao svoju ženu vidjelo se daje obožava. Sklopila je ruke u krilu. — Mislim da nije u redu da spavam s vama u istoj prostoriji započela je. - Vas dvoje morate biti sami - brzo je dodala, vidjevši daje Frances Catherine zaustila da joj se usprotivi. — Molim te, nemoj mi proturječiti - rekla je. -Ne želim vam smetati — objasnila je. - Postoji li u blizini neko mjesto gdje bih mogla boraviti? Frances Catherine niječno je odmahnula glavom. Patrick je kimnuo. - Druga kuća odavde je prazna. Manja je od naše, ali siguran sam da bi mogla poslužiti. - Patriče, želim da Judith ostane s nama - pobunila se Frances Catherine. — Nije li upravo rekla da to ne želi? Ljubavi, pusti je neka sama odluči.

59


GIGA

Judith se našla u neugodnom položaju. — Ne radi se o tome da ne želim ostati s vama, nego... — Eto, vidiš! - prekinula ju je Frances Catherine obrativši Se svom mužu. - Želi, ali... — Frances Catherine — obratila joj se Judith. — Ne trudi se. Ovog će puta biti po mom — odlučno je izjavila. — Zašto? — negodovala je Frances Catherine. — Zato jer ja tako hoću. Drugi put može biti po tvom. — Bože, kako si svojeglava. U redu. Stanovat ćeš u Elmontovoj kolibi. Pomoći ću ti daje urediš. — Ne, nećeš — pobunio se Patrick. — Ne smiješ se umarati. — Ja ću se pobrinuti za to. Patrickovo raspoloženje naglo se popravilo. Judith ni trenutka nije dvojila da mu je pao kamen sa srca kad je shvatio da preko noći neće boraviti s njima. Čak joj se i nasmiješio. Uzvratila mu je osmijeh. - Ako sam dobro shvatila, Elmont više ne živi u toj kući? Nadam se da mu neće smetati što sam uselila. — Umro je — odvratio je Patrick. — Sigurno mu neće smetati. Frances Catherine u nevjerici je odmahnula glavom i prijekorno ga pogledala. Namignuo joj je i izašao iz kuće. — Patrick se samo šalio. Nije želio zvučati bešćutno, no Elmont je umro u snu, u dubokoj starosti - objasnila je. - Mislim da si se svidjela mom mužu, Judith. -Jako ga voliš, zar ne? — O, da - odvratila je Frances Catherine. Sjela je uz Judith i idućih sat vremena provela pričajući kako su se ona i Patrick upoznali i kako ju je osvojio i kako je bio divan i kako, i kako... Nabrojila je najmanje stotinu njegovih savršenih osobina i jedino stoje propustila reći bilo je da hoda po vodi... zasad. Cim je zastala uhvatiti dah, Judith ju je upravo to i upitala. Frances Catherine glasno se nasmijala. - Tako sam sretna što si tu. — I nećeš mi zamjeriti što ću spavati u drugoj kući? — Ne, naravno da neću. Usto, bit ćeš dovoljno blizu da te pozovem kad god poželim. Jedino moram pripaziti da se Patrick ne bi osjećao zanemarenim. Pojma nemaš kako lako spusti nos kad stekne dojam da mu ne pridajem dovoljno pozornosti. Judith je suspregnula smijeh. Patrick je bio tako velik i jak, pravi gorštak. Zamisao daje netko poput njega toliko tankoćutan bila je prilično smiješna. Ipak, bilo je to nadasve slatko. — Nalik je svojem bratu. —Donekle—složila se Frances Catherine.—Patrickje puno zgodniji. Judith je mislila upravo suprotno. lan je nedvojbeno puno zgodniji od Patricka. Ljubav je doista slijepa, zaključila je. — Patrickje nevjerojatno drag i nježan. — Kao i lan - izlanula je Judith, prije nego stoje stigla pre-gristi jezik. Njezina prijateljica odmah se zakačila za tu primjedbu. - Kako bi ti mogla znati je li lan nježan ili ne? — Poljubio me - prošaputala je. Osjetila je kako joj lice gori od rumenila i brzo spustila pogled. - Dvaput. Frances Catherine bila je zaprepaštena. —Jesi li mu uzvratila poljubac? Oba puta? —Jesam. — Razumijem — zbunjeno je kimnula. Judith je odmahnula glavom. - Ne, ne razumiješ — protuslovila joj je. — Privukli smo jedno drugo. Ne znam kako ni zašto, ali to sada ionako nije važno. Završili smo s tim. Zaista — dodala je, vidjevši prijateljičin sumnjičav pogled. Nije ju uvjerila. Frances Catherine i dalje je u nevjerici odmahivala glavom. -Jasno je zašto si ga privukla. — Zašto? Frances Catherine zakolutala je očima. — Nebesa, zaista nemaš ni trunke samodopadnosti. Jesi li se ikada pogledala u zrcalu? Prekrasna si, Judith. Prava si ljepotica — rekla je. Trenutak je šutjela pa duboko uzdahnula. — Nitko ti to nikada nije rekao, zar ne?

60


GIGA

— To nije istina - pobunila se Judith. - Milicent i Herbert stalno su mi govorili kako sam divna. Nebrojeno puta rekli su mi da me vole i... — Naravno - prekinula ju je Frances Catherine. - Ali osoba od koje si očekivala da ti to kaže, okrenula ti je leña. - Ne počinji s tim, Frances Catherine — upozorila ju je Judith. - Moja majka je takva kakva jest. Ne može si pomoći. Frances Catherine prezirno je otpuhnula. — Tekel se još uvijek oblokava svake večeri? Judith je kimnula. - Sada pije i tijekom dana. - Zamisli što bi se dogodilo da nije bilo Milicent i Herberta da te uzmu k sebi dok si još bila mala? Počela sam razmišljati o tim stvarima otkad sam shvatila da ću i sama postati majka. Judith nije znala što bi joj odgovorila. Frances Catherine shvatila je daje došao trenutak da promjeni temu. -Jesi li imala neugodnosti zbog odlaska? - upitala je. — Brinula sam se jer sam znala da bi u to vrijeme trebala biti na Te-kelovom imanju. Bojala sam se da te neće pustiti. - Ne, sve je bilo u redu. Majka je već prije otišla u London. - A Tekel? - Bio je mrtav pijan kad sam mu rekla. Nisam sigurna da se bilo čega sjećao kada se probudio. Milicent i Herbert sve će mu objasniti, bude li trebalo. Nije željela ni trenutak više razgovarati o svojoj obitelji. Frances Catherine nije ju mogla zavarati. Vidjela je tugu u njezinim očima i odlučila saznati zbog čega je tako. - Osjećaš li se dobro? Kada očekuješ da ćeš roditi? - Osjećam se debelom i nespretnom - odvratila je Frances Catherine. - Mislim da bih trebala roditi za osam do devet tjedana. Judith je posegla za njezinom rukom i čvrsto je stisnula. — Reci mi što te muči. Frances Catherine znala je da nema smisla pokušavati zanijekati istinu. — Da nema Patricka, ne bih na ovome mjestu izdržala ni minute. Po žestini njezina tona Judith je bila sigurna da ne pretjeruje. - Nedostaju li ti otac i braća? - O, da - odvratila je. - Svaki dan. - Zašto ne zamoliš Patricka da ih dovede u jedan lijepi dugi posjet? Frances Catherine odmahnula je glavom. - Ne mogu od njega tražiti više od toga stoje učinio — tiho je rekla. - Morali smo se pojaviti pred vijećem staraca da bismo dobili pristanak za tvoj dolazak. Na Judithino čuñenje objasnila je ulogu vijeća u donošenju svih odluka. Ispričala joj je kako se lan usprotivio starcima kada su je željeli odbiti i koliko je bila prestrašena tijekom cijelog tog mučnog procesa. - Ipak, ne razumijem zašto ste morali tražiti odobrenje vijeća? — primijetila je Judith. — Ne vidim zbog čega bi za jedan običan posjet bio potreban njihov službeni pristanak. - Većina Maitlanda ima dobar razlog što ne voli Engleze -odvratila je Frances Catherine. Puno njihovih prijatelja i članova obitelji izginulo je u bitkama protiv Engleza. Mrze i Joh-na, vašeg kralja. Judith je slegnula ramenima. - Sto se toga tiče, većina engleskih plemića takoñer ga previše ne voli. Morala se suzdržati da se na brzinu ne prekriži. Jer, mogla bi gorjeti u paklu što kleveće kralja. — Ujak Herbert kaže da John diže sebe u nebesa zbog zasluga, a odbija priznati pogreške. Navodno je učinio nekoliko velikih. - Znaš li da se obvezao da će oženiti Skotkinju, a onda promijenio mišljenje? - Ne znam, ali nisam iznenañena. Frances Catherine, što si mislila kad si rekla da ne možeš od Patricka tražiti da učini išta više? Zašto ne bi mogao otići po tvog oca?

61


GIGA

- Maitlandovi ne vole strance - rekla je Frances Catherine. - Ne vole ni mene. Zvučala je poput uvrijeñenog djeteta. Judith je zaključila da je trudnoća vjerojatno čini preosjetljivom. - Nemoguće. Sigurno si im draga. - Ne misliš valjda da sam to umislila? — razljutila se Frances Catherine. — Žene misle da sam razmažena i navikla provoditi svoju volju. - Otkud ti to? - Rekla mije primalja. Suze su joj se slijevale niz obraze. Otrla ih je nadlanicom. -Bojim se što će biti sa mnom. Bojim se i za tebe. Znam da je sebično od mene što sam tražila da doñeš. - Obećala sam ti da ću doći - podsjetila ju je Judith. — Uvrijedila bih se da me nisi pozvala. Ne pričaj takve gluposti. — Ali to obećanje... bilo je to prije nego što sam znala da ću završiti ovdje — promucala je. Ti ljudi su tako... hladni. Bojim se da bi ti mogli nanijeti neko zlo. Judith se nasmiješila. Bilo je doista lijepo što se toliko brine za nju. — Frances Catherine, jesi li se tako oduvijek ovdje osjećala ili tek nakon što si shvatila da si noseća? Nije joj odmah odgovorila. - U početku sam bila sretna — napokon je rekla. — No, ubrzo mije postalo jasno da se ne uklapam. Osjećam se poput stranca. Udana sam za Patricka više od tri godine, a oni me još ne smatraju svojom. — Zašto ne? — Možda zbog toga što sam odrasla na granici — odvratila je. — A možda i zato što su očekivali da će Patrick oženiti neku drugu. Nije ju zaprosio, ali mislili su da hoće. Onda je sreo mene. —Jesi li razgovarala s Patrickom o tome? -Jesam, nekoliko puta - uzdahnula je Frances Catherine. -Jako sam se uzrujala i to gaje uznemirilo. Judith, ne želim umrijeti ovdje. Kad bi me Patrick barem odveo ocu prije poroda i ostao sa mnom dok sve ne završi — uzdahnula je. — Nećeš umrijeti - gotovo je povikala Judith. - Nakon svih peripetija koje sam prošla zbog tebe i svega što sam poduzela, bolje ti je da ne umreš. Njezina sigurnost i samouvjerenost djelovale su prilično utješno na Frances Catherine. — Pričaj mi o tome — rekla je, ispunjena nadom i znatiželjom. — Protekle dvije godine razgovarala sam s toliko primalja da ih više ne mogu ni nabrojiti. Neke od njih bile su doista vrsne. Potrudila sam se zapamtiti svaku sitnicu koju sam čula. Mili-cent je dala sve od sebe da mi pomogne. Natjerala je roñake da pronañu svaku primalju u bližoj i daljoj okolici. Ne znam što bih bez nje. — Kako lijepo od nje. Zbilja je draga. — O da, doista jest — potvrdila je Judith. — Šalje ti pozdrave - dodala je. Frances Catherine je kimnula. — Pričaj mi što si sve saznala. — Iskreno, u početku sam čula toliko različitih mišljenja da sam bila posve sluñena. Jedna primalja rekla bi da tijekom poroda u sobi mora biti vruće kao u paklu, druga bi tvrdila upravo suprotno. Nebesa, mislila sam da ću izludjeti. Tada se dogodilo ćudo. Jednog jutra, primalja imena Maude umarširala je k Milicent. Držala se poput vojskovoñe koji je upravo stupio na svoj teritorij. Stara, suhonjava, kvrgavih ruku i pogrbljena, izgledala je poput vještice. Priznajem da me obuzela jeza. Iskreno sam sumnjala u njezinu stručnost. No, ubrzo sam shvatila svoju glupost. Frances Catherine, ta žena bila je pravo zlato. Čvrsto je stajala na zemlji i bila je vrlo pronicljiva. Rekla mije daje najvažnije osloniti se na zdrav razum. Cijeli život bila je primalja, ali uvijek su je zanimale nove metode i nije se libila iskušati ih. Bila je doista posvećena svom poslu. Da nije tako stara i krhka, preklinjala bih je da poñe sa mnom, ali bojim se da ne bi izdržala putovanje. - Mještanke ne bi nikada dopustile njezino upletanje - rekla je Frances Catherine. - Znam da

62


GIGA

to ne možeš razumjeti. - Onda me prosvijetli. Jesi li spomenula svoju bojazan nekoj od mjesnih primalja? - Mili Bože, naravno da nisam — brzo je odgovorila Frances Catherine. - Postoje samo dvije, Agnes i Helen. Obje su visoke i snažne. Djeluju prilično zastrašujuće. Kad bih im rekla, to bi samo pogoršalo stvar. Stariju, Agnes, ni u ludilu ne želim vidjeti pored sebe kad doñe moje vrijeme. Njezina kći, Cecilia, očekuje da će je lan zaprositi. Agnes zato na sve gleda svisoka. Misli da će postati poglavarova punica. Judith se osjećala kao da ju je netko udario šakom posred trbuha. Naglo je spustila pogled na površinu stola da Frances Catherine ne bi vidjela njezinu uznemirenost. I nije. Nastavila je gdje je stala. - No sve je to samo u njezinoj glavi. Patick tvrdi da lanu nije ni na kraj pameti da zaprosi njezinu kćer. - Zastoje onda Agnes uvjerena u to? - Zato stoje Cecilia prava ljepotica. Mora se priznati da joj nema ravne u cijelome klanu. To je prilično plitak razlog za ženidbu, ali Agnes misli da joj lan neće moći odoljeti. No, ta cura zaista ima propuh u glavi. Prava je tuka. - Trebala bi se sramiti što govoriš takvo što — odvratila je Judith, trudeći se zvučati ozbiljno. No, nije izdržala. — Propuh u glavi? - prasnula je u smijeh. - Tuka? Frances Catherine je kimnula pa i sama prasnula u smijeh. -O, Judith, tako sam sretna što si tu. -1 ja takoñer. - Što ćemo učiniti? - uzdahnula je. Judith je bila osupnuta. Trenutak prije se smijala, a sada je izgledala kao da će se rasplakati. Maud je upozorila Judith da su trudnice sklone čestim promjenama raspoloženja. Takoñer joj je rekla daje najvažnije da primalja tijekom poroñaja ostane pribrana. Ako se porodilja uznemiri, treba je ohrabriti i smiriti. Odlučila je tu uputu primijeniti na trenutačnu situaciju. Potapšala ju je po ruci i nasmiješila se. — Ne brini, sve će biti u redu — rekla je, trudeći se zvučati samouvjereno. - Agnes neće dopustiti da mi pomažeš tijekom poroñaja. A ja ne želim tu strašnu ženu uz sebe. Sto ćemo? - Spomenula si i drugu primalju. Helen? Sto je s njom? - Agnes ju je naučila svemu što zna - odvratila je Frances Catherine. - Što se toga tiče, ni nju ne želim uz sebe. - U okolici sigurno postoji još neka primalja - nagañala je Judith. - Sudeći prema broju kuća koje sam vidjela kada samo dolazili, mora da ovdje živi više od pet stotina ljudi. - Rekla bih da ih je najmanje dvostruko, ako ne i više - odvratila je Frances Catherine. - Nisi vidjela kuće s druge strane planine. Tamo živi još najmanje šesto ljudi. - U tom slučaju mora postojati još neka primalja - odvratila je Judith. Frances Catherine odmahnula je glavom. — Moguće, ali Agnes je ta koja je glavna — objasnila je. — A budući da sam ja žena poglavarova brata, neće dopustiti da me itko drugi porodi. Nema te primalje koja bi joj se usudila usprotiviti. Nijedna ne bi htjela navući na sebe njezin gnjev. - Razumijem. Judith je odjednom obuzela slabost. Preplavila ju je panika. Za ime Boga, nije bila osposobljena da sama s time izañe na kraj. Istina, znala je puno toga o najnovijim metodama koje su se primjenjivale tijekom poroñaja, no nikada nije bila ni najednom. Osjećala se potpuno nesposobnom sama se s time uhvatiti u koštac. Zašto nikada ništa nije lako i jednostavno? Sve stoje očekivala, bilo je da povremeno otre znoj s lica svoje prijateljice, ovla-ži joj čelo, drži je za ruku i ohrabruje je, dok iskusna primalja obavi sve ostalo. Suze su se u potocima slijevale niz Frances Catherinino lice. Judith je uzdahnula. —Jedno je

63


GIGA

sigurno — čvrstim glasom je rekla. — Rodit ćeš, a ja ću biti uz tebe da ti pomognem. Vjeruj mi, nema tog problema koje nas dvije ne bismo mogle riješiti, ma koliko se teškim činio. Njezina samouvjerenost umirila je Frances Catherine. — U pravu si — složila se. —Je li moguće uvjeriti Agnes da surañuje s nama? — Ne - odvratila je Frances Catherine. — Neće promijeniti mišljenje. Hladnog je srca i nemilosrdna. Svaki put kada me sretne jedva čeka da mi počne govori kako će poroñaj biti strašno bolan. Uživa pričati jezive priče o teškim poroñajima i bolu koji su žene morale izdržati. — Ne bi to smjela činiti — rekla je Judith. Glas joj je podrhtavao od srdžbe. Nikada nije čula ništa tako užasno. Agnes je doista bila okrutno čudovište. Situacija se odjednom činila bezizlaznom. U nedoumici je odmahnula glavom, pitajući se što će dalje. Frances Catherine pomislila je daje želi razuvjeriti. - Znam o čemu razmišljaš - prošaputala je. - Pokušavaš razumjeti Agnes, zar ne? Ako shvatiš razloge njezina ponašanja, misliš da ćeš je moći natjerati da se promijeni. Iskreno rečeno, Judith, svejedno mije — dodala je. — Nije me briga ni ako se preko noći pretvori u anñela. Neću joj dopustiti da mi pride. — Ne, ne pokušavam je razumjeti. Poznati su mi razlozi njezina ponašanja. Ta žena uživa u moći, Frances Catherine, i služi se zastrašivanjem da bi dobila to što želi. Hrani se tuñom patnjom i nemoći. Maude mije pričala o ženama poput nje. Cak i da hoću, ne bih mogla učiniti ništa daje promijenim. Ne brini, neću je pustiti blizu tebe. Obećavam. Frances Catherine je kimnula. - Napokon se više ne osjećam usamljenom - rekla je. - Kad god pokušam s Patrickom razgovarati o poroñaju, on se strašno uznemiri. Užasno se boji za mene. Svaki razgovor završi tako da na kraju ja njega tješim. - Voli te - rekla je Judith. - Zato se boji. - Ne znam kako me može voljeti. Nije mu bilo lako sa mnom u posljednje vrijeme. Svako malo bih se rasplakala. - To je posve normalno - nasmiješila se Judith. Frances Catherine uzvratila joj je smiješak. Judith je oduvijek bila njezina junakinja. Bila je doista sretna stoje ima za prijateljicu. — Dosta smo pričali o mojim problemima. Hajdemo malo o tvojim. Hoćeš li, dok si tu, pokušati pronaći oca? Judith je slegnula ramenima. — Čini se da to neće biti tako jednostavno. Prvo, nisam mislila da je visoravan tako velika - rekla je. - I drugo, čula sam da su Macleanovi u zavadi s Maitlandovima. - Tko ti je to rekao? - začudila se Frances Catherine. Ispričala joj je o razgovoru koji je vodila s Isabellinom majkom. Kad je završila, Frances Catherine se mrštila. - Rekla ti je istinu. Macleanovi doista ratuju s Maitlandovima. - Moj otac možda je mrtav. - Nije. - Kako znaš? - Pitala sam Patricka kako izgleda njihov poglavar. Naravno, pretvarala sam se da sam znatiželjna. Rekao mije daje star i da je već dugo poglavar. -Je li ti rekao još što? - Nije - odvratila je Frances Catherine. — Bilo je to sve što sam ga pitala, jer nisam htjela da posumnja. Inače bi htio znati zašto se toliko zanimam za Macleanove. Znaš da sam ti obećala da neću nikome reći tko ti je otac. Bilo je to prije nego što sam upoznala Patricka. Ne mogu mu reći. Osim toga, ne bih htjela da ga pogodi srčani udar kad to čuje. Judith, nitko to ne mora doznati, barem dok si tu. Jasno ti je da bi to moglo biti opasno po tebe. - Ian bi me zaštitio. - Ali, on ne zna da ti je Maclean otac - odvratila je. — Ne možeš znati što bi učinio kad bi doznao. - Sigurna sam da bi me svejedno zaštitio.

64


GIGA

- Nebesa, kako to možeš znati? Judith se nasmiješila. —Jednostavno znam - rekla je. - Ali to ionako nije važno, jer neće nikada doznati. Ovog trenutka ne mogu tvrditi da uopće želim pronaći tog čovjeka. Nadala sam se da bih ga možda mogla vidjeti izdaleka. - I što bi time postigla? - Zadovoljila bih znatiželju. - Trebala bi razgovarati s njim — ustrajala je Frances Catherine. - Ne možeš znati je li doista otjerao tvoju majku. Judith, moraš doznati istinu - nagovarala ju je. — I sama znaš da majci i Tekelu ne možeš vjerovati nakon svih laži koje su ti napričali. - Znam da se nikada nije potrudio da nas pronañe — odvratila joj je. Nagonski je položila ruku na grudi. Očev prsten i dalje je visio na njezinom zlatnom lančiću, skriven ispod ovratnika haljine. Trebala gaje ostaviti kod kuće, ali nije se mogla na to prisiliti, iako nije znala zašto. Nebesa, da barem nije sve tako prokleto zamršeno, pomislila je. Spustila je ruku na površinu stola. — Pustimo da vrijeme učini svoje. Možda će se sve riješiti samo od sebe. U redu? Frances Catherine je odustala. Znala je da je Judith teško razgovarati o tome. Odlučila je promijeniti temu. Malo zatim obje su se glasno smijale, prisjećajući se svojih pustolovina iz djetinjstva. Približavajući se kući, Patrick je začuo smijeh. Osmjehnuo se. Judith se već pokazala korisnom. Brodick, koji je hodao uz njega, takoñer se osmjehnuo. — Frances Catherine očito se raduje stoje njezina prijateljica stigla - zamijetio je. - Tako mi svega, jest radosna - odvratio je Patrick. Kad su ušli u kuću, još uvijek se osmjehivao. Njegova žena ovoga puta odmah se prisjetila reda. Ustala je i pošla im u susret. Judith je takoñer ustala i naklonila im se u znak dobrodošlice. Brodick je u rukama imao tri, a Patrick dvije njezine torbe. Spustili su ih na krevet. —Judith, smijem li te pitati, koliko dugo namjeravaš ostati kod nas? — zanimao se Patrick. Zvučao je prilično zabrinuto. Judith nije mogla odoljeti peckanju. - Godinu, najviše dvije — odvratila je. - Šalim se - brzo je dodala, vidjevši zaprepašten izraz njegova lica. — Brodice, ostani na večeri — rekla je Frances Catherine. —Judith, prestani zadirkivati Patricka. Mogao bi dobiti srčani udar. Ponovno su prasnule u smijeh. Malo zatim, Alex i Gowrie pojavili su se na dovratku. Izgledali su pomalo smeteno. Frances Catherine pozvala ih je unutra i ponudila im da zajedno s njima sjednu za stol. Patrick je izgledao iznenañen navalom posjetitelj. Judith je pomogla Frances Catherini da završi pripremu janjećeg gulaša pa uzela kolut velikog crnog kruha i narezala ga na kriške. Poslužile su muškarce i zatim i same sjele za stol. Tek ih nije osobito služio. Bile su previše uzbuñene da bi se obazirale na jelo. Sve vrijeme nisu prestajale pričati. Slično je bilo i s muškarcima. Patrick je primijetio da Alex gleda više u Judith nego u svoj tanjur, kao i Gowrie, koji je jedva dotakao hranu. Razlog njihova neuobičajenog posjeta odjednom je postao jasan, da jasniji ne može biti. Obojica su zatreskana u Judith, zaključio je. Gledajući ih, jedva se suzdržavao da ne prasne u smijeh. Dvije žene ubrzo su ustale od stola i uputile se prema torbama odloženim na postelji. Judith je zatim Frances Catherini uručila poklone koje joj je donijela. Lice joj se zarumenjelo od zadovoljstva zbog prijateljičine radosti. Svi osim jednog bili su za dijete. Za Frances Catherinu Judith je sašila prekrasnu spavaćicu s ružičastim i plavim ružama izvezenim duž ovratnika. Trebalo joj je više od mjesec dana daje završi, ali vrijedilo je truda. Frances Catherine bila je oduševljena. Iako nisu obraćale ni najmanju pozornost na muškarce, isto se nije moglo reći i za njih. Netremice su zurili u Judith. Čim bi se nasmiješila, njihova lica bi se ozarila. Više od svega,

65


GIGA

Patrick je bio začuñen Brodickovim neskrivenim zanimanjem za Judith, budući daje rijetko pokazivao osjećaje. — Čemu se čudiš? - upitao je Brodick vidjevši njegov upitan pogled. — Tebi — odvratio je Patrick. Brodick mu sigurno ne bi ostao dužan, da ga Judith nije pozvala. - Brodiće, zaboravila sam Isabelli odnijeti kolač koji joj je majka poslala. —Ja ću joj ga odnijeti — odvratio je Brodick. Judith je odmahnula glavom. - Želim je upoznati — rekla je. Ustala je i prišla stolu. — Imam i pisamce za nju. — Rado ću te otpratiti — ponudio se Alax. — Ne, ja ću — odlučno je rekao Gowrie. Brodick se nije složio. - Isabelle je moja šogorica - pobunio se. -Ja ću je odvesti k njoj. lan je otvorio vrata i zastao na dovratku. Jedva je mogao vjerovati što čuje. I vidi. Njegovi vojnici nadmetali su se za Judith poput zaljubljenih vitezova. Naravno, Judith to nije tako shvatila. Sve stoje osjećala bila je zbunjenost što se odjednom nalazi u središtu pozornosti. Alex nije vidio lana. Položio je dlanove na stol i nagnuo se prema Brodicku. — Isabellina kuća je najbliže kući mog strica, a budući da ionako idem k njemu, ja ću je otpratiti. Kada je vidio izraze njihovih lica nakon što su napokon ugledali lana, Patrick više nije mogao suspregnuti smijeh. Svaki je bio priča za sebe, no Judithin gaje najviše iznenadio. Stekao je dojam da bi najradije poskočila od radosti. lan je izgledao nabrušeno. Pogledom je letimično prešao preko Judith i zagledao se u svog brata. - Sad razumiješ moje razloge - rekao je. Patrick je kimnuo. Judith i Frances Catherine razmijenile su poglede. — Koje razloge, poglavaru? — upitala je Frances Catherine. — Poglavaru? — začudila se Judith prije nego stoje lan stigao odgovoriti. — Zašto ga ne zoveš po imenu? Frances Catherine prekrižila je ruke u krilu. - Zato stoje poglavar. — Svejedno je brat tvoga muža - odvratila joj je Judith. — Ne bi trebala biti toliko službena s njim. Frances Catherine je kimnula. Pogledala je lana i prisila se na smiješak. Izgledao je prilično zastrašujuće. Bio je toliko visok i jak da se morao sagnuti ne bi li prošao kroz vrata. Ušao je unutra, naslonio se na zid i prekrižio ruke na prsima. Skupila je hrabrost i pogledala ga u oči. - lane - počela je ispočetka, trudeći se da joj glas ne podrhtava — kakvi su to razlozi? lan je odjednom shvatio da ga se njegova šogorica boji. To ga je prilično zaprepastilo. Prisilio se ublažiti ton. - Patrick me pitao za dopuštenje da Judith stanuje u praznoj kući. Odbio sam. Tvoj muž zna zašto. Frances Catherine hitro je kimnula. Nije joj bilo ni nakraj pameti da se prepire s poglavarom. Usto, to joj je savršeno odgovaralo. I sama je to željela. - Vaši gosti upravo odlaze — rekao je lan, obrativši se Patricku. Alex, Gowrie i Brodick istodobno su nahrupili prema vratima, lan im je pripriječio put i nešto im tiho rekao. Judith i Frances Catherine stajale su predaleko da bi čule što, ali ne i Patrick. Zbog načina na koji se osmjehnuo moglo se zaključiti daje u najmanju ruku začuñen riječima svoga brata. - lane, mogu li s tobom nakratko nasamo porazgovarati? -upitala je Judith. -Ne. Judith se nije dala smesti. Bilo je više od jednog načina da provede što je naumila. - Patriče? - Da, Judith? - Moram nasamo porazgovarati s poglavarom. Bi li mi to omogućio, molim te?

66


GIGA

Patrick ju je pogledao kao daje sišla s uma. Judith je uzdahnula. Rukom je prebacila kosu preko ramena i ispravila se. — Poštujem pravilo naredbenog lanca - objasnila je. - Ako sam dobro shvatila, moram prvo pitati tebe, a ti onda moraš pitati njega. Patrick se trudio izbjeći Ianov pogled. Znao je daje srdit. Pogled kojim je ispratio Alexa, Gowrieja i Brodicka govorio je više od riječi. Nikad u njega nije vidio takav izraz lica. Da ga nije poznavao, pomislio bi daje ljubomoran. - lane... — započeo je. -Ne. - Nebesa, stvarno si naporan — promrmljala je Judith. Frances Catherine je uzdahnula. Još uvijek je sjedila na rubu postelje. Dotakla je Judithinu ruku i lagano je stisnula. - Doista se ne bi trebala prepirati s poglavarom — prošaputala je. - Zašto ne? — odvratila joj je Judith. - Zato što Ramsey kaže da lan zna biti pravi skot kada se rasrdi - rekla je Frances Catherine. Judith se nasmijala. Po izrazu lanova lica shvatila je daje čuo Frances Catherininu primjedbu. Unatoč tomu, nije djelovao ljutito. Po bljesku njegovih očiju moglo se zaključiti upravo suprotno. Za razliku od njega, Patrick je izgledao zapanjen izjavom svoje žene. - Nebesa, Frances Catherine! - rekao je. - Ramsey je to izrekao kao kompliment - odvratila je Frances Catherine. — Usto, ne bi trebao prisluškivati. - Tko je Ramsey? — upitala je Judith. - Mladi demon - odvratila je Frances Catherine. — Vraški je privlačan. Patriče, nemoj me tako gledati - obratila se mužu, vidjevši kako se mršti. - Ramsey je zbilja privlačan. Lako ćeš ga prepoznati - nasmiješila se prijateljici. - Uvijek je okružen gomilom djevojaka. Idu mu na živce, no što se može? I tebi će se svidjeti. - Ne, neće. lan je bio taj koji je izrekao to proročanstvo. Naglo je stupio korak naprijed. - Držat ćeš se podalje od njega, Judith. Je li ti to jasno? Kimnula je. Njegov osoran ton išao joj je na živce, no ovog trenutka nije se s njime namjeravala upuštati u raspravu o tome. - Pitanje je kako ćemo zadržati Ramseyja podalje od nje -rekao je Patrick. Ian mu nije odgovorio. Judith se prisjetila zadatka koji je željela obaviti prije nego što se spusti noć pa uzela torbu s kolačem koji je Margaret ispekla za Isabelle. - Patriče, bi li zamolio lana da mi pokaže put do Isabelline kuće? Moram joj odnijeti kolač i majčino pismo. — Judith, čovjek ti stoji pred nosom. Zašto ga sama ne pitaš? — začudila se Frances Catherine. — Zbog naredbenog lanca - odmahnula je rukom. — Rekao je da ga moram poštivati. — Doñi ovamo - rekao je lan. Ton glasa bio mu je blag, ali izazovan. Prisilila se na bezbrižan osmijeh i prišla mu. - Da, lane? — Namjerno me izazivaš? Očekivao je da će zanijekati. I da će se ispričati. Uzalud. — Da. Namjerno te izazivam. Zaprepašteni izraz njegova lica polako se pretvorio u prodoran prijeteći pogled. Zakoračio je prema njoj. Nije ustuknula. O ne, umjesto toga, prišla mu je korak bliže. Ispravila se, zabacila glavu i zagledala mu se ravno u oči. — Pošteno rečeno, ti si mene prvi izazvao. Prava je napast, zaključio je lan. Uz najbolju volju, nije se mogao usredotočiti na njezine riječi. Kako i bi, kad nije mogao maknuti pogled s njezinih usnica? To što je u njezinoj prisutnosti gubio nadzor nad sobom zaprepastilo gaje više od njezine drskosti. Kako će se, pobogu, držati podalje od nje? Jedva stoje stigla, a već ju je pošao potražiti. Judith se pitala zašto šuti. Po izrazu njegova lica nije mogla zaključiti što mu se mota po

67


GIGA

glavi. Odjednom ju je preplavio osjećaj nelagode. lan je doista bio pravi gorostas. Kada bi htio, u trenutku bije mogao smozditi. Nije bilo lako izdržati njegov pogled. Ipak, odlučila je ustrajati. — Zamolila sam te da nasamo porazgovaramo, ali grubo si me odbio. Nisi za to imao nikakva razloga. Dakle, prvi si započeo. lan se nije mogao odlučiti bi lije radije golim rukama zadavio ili je poljubio. Vidjevši njezin sladak, nedužan osmijeh, poželio se nasmijati. Znao je da nikada ne bi mogao biti grub prema njoj, ma koliko ga rasrdila. Očito, i ona je to znala, zaključio je. No, varao se. Judit nije bila ni približno toliko samouvjerena koliko je izgledala. Sve vrijeme nije mogla dokučiti što misli. Nije trebala ni započinjati tu igru, zaključila je. Bilo je opasno izazivati planinskog vuka poput njega, a unatoč njegovoj plemenitosti, znala je da lan, kad je izazvan, može biti opasan popni divlje zvijeri. Snaga koja je isijavala iz njega bila je zastrašujuća. Spustila je pogled. - Zahvalna sam ti na svemu što si učinio za mene, lane, i molim te da mi oprostiš ako si stekao dojam da sam te željela razljutiti. Nadala se da zvuči dovoljno pokajnički. Kad je ponovno podigla pogled, iznenadila se njegovom osmijehu. — Doista si me željela razljutiti - rekao je. - Zar ne? —Jesam - priznala je. — I žao mije zbog toga. Odjednom je shvatila da u rukama još uvijek drži torbu s kolačem. Prije nego stoje shvatio što namjerava, obišla gaje i izašla iz kuće. — Kucat će na sva vrata dok joj netko ne kaže gdje Isabelle stanuje — rekla je Frances Catherine. - Patrice, bi li pošao za njom i... —Ja ću — progunñao je lan. Nije čekao da se slože. Glasno je uzdahnuo, zalupio vratima i požurio za Judith. Dostigao ju je kad je krenula putem koji je vodio niz obronak. Bez riječi primio ju je za ruku, prisilivši je da stane. — lane, obećala sam Margaret da ću se naći s njezinom kćeri i nemam namjeru od toga odustati. Nije ga trebala uvjeravati. Ionako se nije protivio. — Pošla si krivim putem. Njihova kuća je s druge strane obronka. Uzeo je torbu s kolačem iz njezinih ruku i zakoračio u suprotnom smjeru. Neko vrijeme hodali su jedno uz drugo. Nadlaktice su im se povremeno dodirivale, no to im, očito, nije smetalo. — lane, sad kad smo sami... Glasno se nasmijao. — Sto je smiješno? — zbunjeno je upitala. — Nismo sami — odvratio je. — Kladim se da nas upravo promatra barem dvadeset ljudi. Osvrnula se oko sebe. Nigdje nije bilo ni žive duše. - Siguran si? — Naravno — kimnuo je. — Ali, zašto? — Znatiželja - kratko je odvratio. - lane, zašto si ljut na mene? Nisam li te zamolila da mi oprostiš što sam te izazivala? Zvučala je uznemireno. Uzdahnuo je. Kako bilo, nije joj imao namjeru objašnjavati razloge svoje srdžbe. Prokletstvo, doista će izludjeti zbog nje. Najradije bije zgrabio i poljubio. Dakako, ni to joj nije imao namjeru priznati. - Nisam ljut na tebe. Pridaješ sebi preveliko značenje ako misliš da prema tebi osjećam išta više od dužnosti da te zaštitim. Osjećala se kao da ju je ošamario. Nije znala što bi mu odgovorila na taj okrutni ispad iskrenosti. Shvatila je daje u pravu. Pridavala je sebi preveliko značenje misleći da mu je stalo do nje. Privlačnost koju je nakratko osjetio prema njoj bila je jedno, a dužnost nešto posve

68


GIGA

drugo. Oči su joj se ispunile suzama. Na sreću, sunce je već gotovo zašlo pa nije mogao vidjeti izraz njezina lica. Spustila je pogled i odmakla se od njega, toliko da su izmeñu njih slobodno mogla proći dvoja kola s konjima. Osjećao se manjim od makova zrna. Prokleo je svoj oštar jezik. Iako, doista mu je išla na živce ta njezina prevelika osjetljivost. Zaustio je da se ispriča pa zatvorio usta. Nema veze stoje pogriješio. Muškarci se ne ispričavaju. Žene to čine. -Judith... Nije mu odgovorila. Odustao je. Nije se nikada nikome nizašto ispričao i tako mu Boga, neće ni sad. - Nisam te želio povrijediti. Nije vjerovao daje to doista rekao. Ali jest. Odmahnuo je glavom čudeći se samom sebi. Nije se obazirala na njegovu ispriku. U stvari, bio joj je zahvalan zbog toga. Najbolje da prijeñu preko toga kao da se ništa nije dogodilo. Judith nije vjerovala da ozbiljno misli i jednu jedinu riječ. U stvari, nije mu imala što oprostiti. Istina, povrijedio je njezine osjećaje, ali rekao je kako stvari stoje i to je bilo sve. lanu je odlanulo kada su napokon stigli na cilj. Podigao je ruku da pokuca na vrata, a onda je spustio. Glasovi koje su začuli iznutra bili su prigušeni, no jasno se moglo razaznati da Isabelle jeca, a Winslow je pokušava umiriti. Judith je zamalo predložila da odgode posjet, ali prije nego sto je stigla išta izustiti, Ian je pokucao. Winslow je otvorio vrata. Izgledao je prilično mrzovoljno, no kad je ugledao lana, natmuren izraz njegova lica naglo se promijenio. Nije osobito nalikovao svom bratu, osim po boji očiju koja je bila jednako plava i izražajna. Bio je niži od Brodicka i ni približno toliko pristala izgleda. Kosa mu je bila nešto tamnija i razbarušena. lan gaje pozdravio i objasnio razlog njihova posjeta. Winslow je slegnuo ramenima pa širom otvorio vrata i pozvao ih unutra. Kuća je iznutra izgledala poput Patrickove, samo što nije bila toliko uredna. Posvuda je bilo razbacane odjeće, a stol je bio prekriven hrpom prljavog posuda. Isabelle se očito danima nije bavila kućanskim poslovima. Umjesto toga, ležala je u krevetu poduprta velikim debelim jastucima. Oči su joj bile crvene od plača. Judith se uplašila daje bolesna. Duga smeña kosa mlohavo joj je padala na ramena, a obrazi su joj bili blijedi poput vapna. — Žao mije ako smetam — rekla je Judith. Uzela je torbu iz Ianovih ruku i pošla prema stolu, no shvativši daje pretrpan, osvrnula se za mjestom gdje bije mogla staviti. Napokon je uzdahnula i spustila je na pod. -Ja sam Judith — rekla je. — Tvoja majka zamolila me da ti donesem njezin kolač i pismo. No, vidim da se ne osjećaš dobro. Ako želiš, mogu sutra navratiti da porazgovaramo. - Nije joj ništa - rekao je Winslow. — Zastoje onda u postelji? — začudila se Judith. Winslowje izgledao iznenañen njezinim pitanjem. Pomislila je daje možda bila nepristojna. - Zato što će uskoro roditi mog sina - odvratio je. Judith je ponovno pogledala Isabelle. — Imaš li trudove? Isabelle je odlučno odmahnula glavom. Judith se namrštila. — Zašto si onda u krevetu? - ponovno je upitala. Doista nije mogla razumjeti razloge tako čudnog ponašanja. Winslow nije mogao razumjeti kako može pitati takvu glupost. Prisilio se da ne izgubi strpljenje. — Mora čuvati snagu za poroñaj. Zato je u postelji. Judith se prisjetila kako ju je Maude upozorila da ljudi katkad imaju prilično čudne zamisli o

69


GIGA

trudnoći. To stoje upravo čula očito je pripadalo nekima od njih. Nasmiješila se Isabelli i svrnula pogled na njezina muža. — Bi li i vojnici trebali ležati u postelji i skupljati snagu prije bitke?-upitala je. Winslow je u čudu podigao obrve. lan se osmjehnuo. —Vojnici moraju uvijek biti spremni za bitku — odvratio je Winslow. — Zato neprestano vježbaju. Inače bi bili slabi i neučinkoviti. Nije li tako i kod Engleza? Judith je slegla ramenima. Njezinu pozornost odjednom je privukao stolac za rañanje koji je stajao u kutu pokraj vrata. Prišla je bliže da bolje pogleda taj neobičan izum. Winslow se odjednom sjetio zadatka koji je trebao obaviti. — lane, bi li mi pomogao da tu stvar iznesemo van? Isabelle se uznemiri svaki puta kada pogleda taj stolac - prošaptao je. Vratit ću ga Agnes sutra ujutro. Judith je sa zanimanjem proučavala stolac. Konstrukcija ju je privukla jednako kao i ljepota izrade. Polukružni naslon bio je urešen pozlaćenim anñelima. Sjedalo, koje je sa svaka strane imalo po jednu hvataljku za ruke, bilo je izrañeno u obliku konjske potkove te prikladno ukošeno da lijepo podupre bedra. Prisilila se prikriti znatiželju. — Isabelle, želiš li vidjeti što ti je majka poslala? — upitala je. — Naravno. Judith je uzela torbu i predala je Isabelli. Stala je pored uzglavlja i nasmiješila se, veseleći se radosti koju je vidjela u njezinim očima. — Roditelji te pozdravljaju i poručuju ti da su dobro - rekla je. — Tvoja majka zamolila me da ti kažem da će se Rebecca, tvoja sestrična, u jesen udati za Stuarta. Isabelle je maramicom obrisala kutove očiju. Čvrsto je zgrabila rub pokrivača pa tiho uzdahnula i zavalila se natrag u jastuke. Čelo joj se orosilo kapljicama znoja. Judith je uzela maramicu i nježno ga otrla. — Ne osjećaš se dobro, zar ne? — tiho je upitala. Isabelle je odmahnula glavom. — Previše sam jela — šapatom joj je odvratila. — Winslow jezivo kuha, ali bila sam gladna. Kad bi me barem pustio da ustanem iz kreveta — uzdahnula je. — Otkud ti ovdje? Judith je bila iznenañena njezinom otvorenošću. — Došla sam ti prenijeti vijesti od kuće i predati majčin poklon. — Ne, htjela sam pitati, kako to da si došla u naš kraj? — Moja prijateljica Frances Catherine zamolila me da doñem — odvratila je Judith. — Zašto šapćeš? Nasmiješila se i zaustila da odgovori, no vidjevši kako Winslow i lan iznose stolicu za rañanje, raspoloženje joj je naglo splasnulo. Oči su joj se ponovno ispunile suzama. Čekala je da za sobom zalupe vrata, a tada svrnula pogled na Judith. -1 Frances Catherine se boji, zar ne? — Isabelle, nema žene koja se pomalo ne boji poroñaja. Uznemirena si zbog stolice? Kimnula je. — Ne želim na tome rañati. Judith nije promakao njezin prestašen pogled, isti koji je uočila u Frances Catherine kad su razgovarale o porodu. Jedva je poznavala Isabelle, no sažalila se nad njom. Bilo je očito daje uznemirena. — Ta stolica zapravo prilično olakšava porod - odvratila je. — Maude mije rekla da su porodilje sretne ako je se mogu dokopati. Trebala bi se veseliti što se njome možeš poslužiti. — Olakšava porod? — Da — odvratila je Judith. — Napravljena je tako da su leña i noge prilikom poroñaja lijepo poduprte. — Tko je Maude?

70


GIGA

— Primalja koja mi je rekla puno korisnih stvari - odvratila je Judith. — Što je još rekla? - upitala je Isabelle i prestala prstima uvijati rub pokrivača. — Puno toga. Podučavala me punih šest tjedana i dala mi gomilu korisnih savjeta — rekla je Judith i osvrnula se oko sebe. Nered ju je počeo živcirati. Ustala je i počela skupljati razbacanu odjeću. Dok ju je uredno slagala na hrpu, pričala je Isabelli stoje sve naučila od primalje. — Ne bi trebala ležati u postelji — rekla je, osvrnuvši se prema brdu posuña naslaganom na stolu. — Svjež zrak i duge šetnje puno bi ti više koristili. — Winslow se boji da se ne spotaknem. — Onda ga zamoli neka šeće s tobom - predložila je Judith. -Poludjela bih kad bih morala provoditi dane zatvorena u kući. Zvonki zvuk Isabellina smijeha ispunio je kuću. - I jesam već napola luda - priznala je. Odbacila je pokrivač i spustila noge na pod. —Jesi li i ti primalja? — Nebesa, nisam - rekla je Judith. - Nisam čak ni udata. Samo sam se potrudila doznati stoje moguće više o tim stvarima, da pomognem Frances Catherini. — Zar neudane žene u Engleskoj mogu otvoreno razgovarati o tome? Isabelle je zvučala preneraženo. Judith se nasmijala. — O, ne, nipošto. Moja majka bila bi vrlo nezadovoljna kada bi znala da sam se o tome raspitivala. — Bi li te kaznila? — Sigurna sam da bi. — Doista si puno toga stavila na kocku zbog svoje prijateljice. — I ona bi isto učinila za mene — odvratila je Judith. Dugi trenutak Isabelle ju je bez riječi promatrala, a tada polako kimnula. — Ne razumijem takvo prijateljstvo medu ženama, ali priznajem da vam zavidim. Doista je bilo vrlo smiono od tebe što si se u to upustila. I još tvrdiš da bi Frances Catherine za tebe učinila isto. Da, doista vam zavidim — uzdahnula je. — Zar ti kod kuće nisi imala prijateljice? — Samo roñakinje — odvratila je Isabelle. — I majku, naravno. Kada sam odrasla, naš odnos postao je doista prijateljski. Isabelle je ustala i posegnula za dugim uskim komadom kockaste tkanine. Bila je lijepa žena, za glavu niža od Judith, no trbuh joj se činio dvostruko većim od Frances Catherinina. - Imaš li ovdje prijatelja? - Winslow je moj najbolji prijatelj — odvratila je Isabelle. -Žene su ljubazne prema meni, ali više-manje, svi gledaju svoja posla i nema puno prigoda za druženje. Judith je u čudu promatrala kako ornata oko sebe dugu usku tkaninu. Kad je završila, bila je od glave do pete savršeno odjevena. — S tobom je lako razgovarati - plaho je rekla Isabelle. - Frances Catherine sretna je što te ima za prijateljicu. Sigurno se veseli što može razgovarati s nekim osim Patricka — dodala je. — Mislim da joj nije lako. - Zašto tako misliš? - upitala je Judith. - Neke starije žene misle daje uobražena - odvratila je Isabelle. - Zašto? — Drži se prilično povučeno — rekla je Isabelle. — Mislim da joj nedostaje njezin dom i obitelj. - Nedostaje li tebi? — S vremena na vrijeme - kimnula je. - No, Wislowljeve tetke stvarno su drage prema meni. Reci mi, što ti je još savjetovala ta primalja? Preporučuje li poroñajnu kuku? - upitala je, okrenuvši se poravnati posteljinu. Judith je ipak stigla vidjeti strah u njezinim očima. — Otkud znaš za to? — začudila se Judith.

71


GIGA

— Agnes mi ju je pokazala. — Dragi Bože — zgranula se Judith prije nego što se uspjela suzdržati. Duboko je udahnula pokušavajući smiriti provalu srdžbe. Nije željela izazivati nevolje, a znala je da će se upravo to dogoditi bude li počela prigovarati metodama njihove primalje. — Maude ne vjeruje daje takvo što potrebno — odvratila je. - Nazvala je to sredstvo barbarskim. Isabellin izraz lica nije se promijenio. Nastavila je zapitkivanje, no svako malo zagrizla bi donju usnicu, a kapljice znoja orosile bi joj čelo. Judith je zaključila da je prilično uznemirena. Winslow i lan još se nisu vratili. Kad joj je Judith to spomenula, Isabelle se nasmijala. — Moj muž vjerojatno je iskoristio priliku da uživa u miru. u posljednje vrijeme bila sam prilično naporna. Judith se nasmijala. - Mora daje nešto u zraku. Frances Catherine rekla mije isto prije nepunih sat vremena. - Strahuje li i ona od Agnes? -A ti? -Da. Judith je uzdahnula. Tako joj Boga, i sama se počinje bojati te žene. Po onome stoje čula o njoj, doista je bila čudovište. Zar doista nema nimalo suosjećanja? - Kada ćeš roditi? Isabelle je skrenula pogled. — Za tjedan ili dva. - Sutra ćemo o tome ponovno popričati. Bi li prijepodne svratila do Frances Catherine? Vjerujem da ćemo nas tri naći neko pametno rješenje u vezi s Agnes. Isabelle, ja sam posve neiskusna. Nisam čak ni vidjela poroñaj. No ujedno sam sigurna: što više znamo, manje ćemo strahovati. Nije li tako? - Želiš mi pomoći? - Naravno da želim — odvratila je Judith. —Jesi li raspoložena za šetnju? Svjež zrak će ti koristiti. Isabelle se složila. Netom što su stigle do vrata, Winslow je ušao. Kimnuo je Judith i namrštio se na svoju ženu. - Zašto si ustala? - Želim udahnuti malo svježeg zraka - odvratila je. —Jesi li već Agnes vratio stolicu? Odmahnuo je glavom. - Ujutro ću. - Bi lije unio natrag? — zatražila je. - Osjećam se puno sigurnije kada je gledam — objasnila je. Judith se osmjehnula. Winslow je izgledao zbunjen. - Ali, nisi je mogla ni vidjeti — podsjetio ju je. - Rekla si... - Predomislila sam se — prekinula gaje Isabelle. — A čini se da sam zaboravila i na pristojnost — rekla je, nespretno se naklonivši lanu. Judith ga, za razliku od nje, nije željela ni pogledati. Pozdravila je Isabellu i Winslowa pa prošla pokraj njega i uputila se prema Frances Catherininoj kući. lan ju je ubrzo sustigao. — Winslow i Isabelle zahvaljuju ti se na posjetu. Ti si pospremila kuću, zar ne? —Jesam. — Zašto? — Činilo mi se potrebnim — ledenim tonom mu je odvratila, lan je šutke hodao uz nju. — Judith, nemoj nam ovo činiti težim nego što već jest — oporo je prozborio. Koračala je toliko brzo daje gotovo trčao za njom. - Nisam imala namjeru išta otežavati odbrusila mu je. — Upravo suprotno. Kao što vidiš, držim se podalje od tebe. Već sam zaboravila tu malu beznačajnu zgodu koja se zbila izmeñu nas. Više se i ne sjećam da si me poljubio. Izrekla je tu besramnu laž u trenutku kad su stigli do stabala posañenih u prednjem dvorištu Frances Catherinine kuće.

72


GIGA

— Vraga se ne sjećaš — promrmljao je. Zgrabio ju je za ramena i prisilio da se okrene. Rukom joj je podigao bradu i zagledao joj se u oči. — Sto radiš? — pobunila se. — Podsjećam te. Pokušala se oteti, no sav njezin otpor naglo se istopio pod silinom njegova poljupca. Učinilo joj se da gubi tlo pod nogama. Nebesa, kako ju je ljubio! Usnice su mu bile vruće i gladne. Kad je nježno, ali odlučno jezikom razdvojio njezine, obuzela ju je vrtoglavica. Zamutilo joj se pred očima i više nije mogla jasno razmišljati niti se mogla sjetiti zbog čega je bila ljuta na njega. Oslonila se o njegova snažna prsa i s jednakom strašću uzvratila mu poljubac. lan ju je jače privio k sebi. Prelazio je usnicima preko njezinih, opet i ponovno, i, tako mu Bog pomogao, nije mogao prestati. Patrickje otvorio vrata i tiho se nasmijao prizoru koji je ugledao ispred sebe. lan se nije obazirao na njega, a Judith je očito bila slijepa za sve osim za muškarca koji ju je čvrsto držao u zagrljaju. Teškom mukom lan je odvojio svoje usne od njezinih. Zagledao se u njezine nabrekle ružičaste usnice. Oči su joj još uvijek bile zamagljenje strašću. Poželio ju je ponovno poljubiti. — Bilo bi bolje da sada udes u kuću, Judith - rekao je, pokušavajući uspostaviti nadzor nad sobom. Pogrešno je shvatila njegovu primjedbu, kao i njegov ozbiljan, prodoran pogled. - Ne razumijem zašto me uporno ljubiš ako to ne voliš činiti — ljutito je izgovorila. Nasmijao se. Doista više nije znala što bi mislila o njemu. — Bi li me sada pustio? — nadmeno gaje upitala. — Tko te drži? —jednako nadmeno joj je odvratio. Odjednom je shvatila da se još uvijek oslanja o njega. Naglo se odmakla, prebacila kosu preko ramena i uputila se prema kući. Uočivši Patricka kako, nasmijan od uha do uha, stoji na kućnom pragu, licem joj se razlilo rumenilo. — Zaboravi sve što si vidio — dobacila mu je u prolazu. — lan i ja ne možemo smisliti jedno drugoga. -Je li? - nasmijao se. — Onda mora da sam lud. Zaključila je kako ne bi bilo uljudno odalamiti svog domaćina pa gaje samo prostrijelila pogledom i ušla u kuću. — Doista nije izgledalo kao da ne možete smisliti jedno drugoga - nastavio ju je podbadati. lan se već okrenuo poći, ali začuvši primjedbu svoga brata, zastao je. — Prekini, Patriče — doviknuo mu je. — Čekaj — pozvao gaje Patrick. — Moram s tobom o nečemu porazgovarati - dodao je i požurio za njim. Judith je bila sretna stoje otišao. Frances Catherine već je spavala. Hvala Bogu na tome, pomislila je. U protivnom bi sve vidjela i obasula je mnoštvom pitanja na koja nije imala odgovor. Čim je ušla, vidjela je daje Patrick u meñuvremenu dio sobe ogradio visokim drvenim paravanom. Iza njega bio je uzak krevet s lijepim zelenim prekrivačem. Njezine torbe bile su uredno posložene uz zid pokraj škrinje na kojoj je stajao porculanski vrč, posuda za umivanje i drvena vaza puna svježe ubranog cvijeća. Frances Catherine doista je imala smisla za detalje. Patrick se sigurno nikada ne bi sjetio staviti cvijeće u vazu niti bi raspakirao njezino zrcalo i četku za kosu i stavio ih na tronožac uz postelju. Judith se nasmiješila prijateljičinoj pažnji i domišljatosti. Počela je razvezivati vrpce gornjeg dijela svoje haljine i shvatila da joj se ruke tresu. Nebesa, još uvijek je drhtala od lanova poljupca. Sto da radi? Po onome što joj je Frances Catherine rekla o mržnji izmeñu Maitlandovih i

73


GIGA

Macleanovih, sumnjala je tla hi je lan htio i pogledati daje znao tko je. Sjetila se da joj je rekla kako vjeruje da bije lan zaštitio. Sada je očajnički željela zaštititi sebe od njega. Nije ga željela zavoljeti. Doista, što će sad? Poželjela se isplakati, ali znala je da suze ne bi ništa riješile. Bila je previše umorna da bi mogla o tome normalno razmišljati. Pričekat će jutro, odlučila je. Problemi uvijek izgledaju lakši pri danjem svjetlu, zar ne? No san joj je bježao s očiju. Kad se uspjela prisiliti da prestane razmišljati o lanu, obuzele su je brige oko Frances Catherinina poroda. Ni uz najbolji trud nije mogla odagnati sliku uspaničenog Isabellina pogleda na spomen Agnesina imena i kad je napokon uspjela zaspati, našla se usred noćne more prepune strašnih prizora kuka i izmučenih žena koje su vrištale u poroñajnim mukama. U gluho doba noći iznenada se probudila i ugledala lana pognuta iznad njezine postelje. Podigla je ruku i vrhovima prstiju dotakla mu lice pa ponovno sklopila oči uvjerena da sanja. lan je nije prestajao tresti. Učinilo joj se da čuje kako je doziva. Ponovno je otvorila oči i ovoga puta iza Ianovih leña ugledala Patricka i Frances Catherine. Svrnula je pogled natrag na lana. — Vodite me kući? Pitanje je bilo besmisleno, ali ruku na srce, ništa manje od njihove prisutnosti uz njezino uzglavlje. — Winslow je tražio da te odmah dovedem — rekao je lan. Polako se podigla i sjela. - Zašto? - sneno je upitala. Naslonila se na njegovo rame i istog trenutka ponovno zatvorila oči. Judith, probudi se - odlučno ju je prodrmao. — Posve je iscrpljena — rekla je Frances Catherine. Judith je odmahnula glavom. Odjednom je postala svjesna svoga sablažnjivog položaja. Zgrabila je pokrivač i povukla ga do brade. — lane, to se doista ne pristoji — prošaptala je. — Sto Winslow hoće? Trenutak je šutio. Izraz lica bio mu je ozbiljan. - Isabelle je tražila da doñeš. Upravo je dobila trudove, ali Winslow kaže da su još slabi. Ima još dovoljno vremena. Judith je odjednom bila posve budna. -Jesu li primalje već stigle? lan je odmahnuo glavom. — Ne želi ih pozvati. - Želi tebe, Judith - objasnila je Frances Catherine. — Ali, ja nisam primalja. lan se osmjehnuo. - Kako stvari stoje, upravo ćeš postati.

74


GIGA

SEDMO POGLAVLJE Pomislio je da će se onesvijestiti. Sva boja u trenutku je nestala iz njezina lica koje je postalo bijelo poput njezine spavaćice. Odgurnula je pokrivač i skočila iz kreveta, no koljena su joj bila previše slaba da bije mogla držati. Uhvatio ju je kad se već zamalo srušila natrag u postelju. Bila je toliko iznenañena time stoje upravo čula, daje posve zaboravila da nije odjevena. Pokrivač je ležao na podu, a sve što je imala na sebi bila je tanka spavaćica. Iako izrez njezine spavaćice nije bio pretjerano dubok, izgledala je prilično izazovno. K vragu, mogla je na sebe navući i vreću, svejedno bi izgledala izazovno, pomislio je lan. Osjećao se poput zadnjega gada, ali do ñavola sve, bio je muškarac, a ona je zbilja bila prava krasotica. Grudi su joj se lagano nadimale i jedini razlog zbog kojeg je posegnuo za lančićem obješenim oko njezina vrata bio je taj da pokuša skrenuti misli s njezina tijela. Polako gaje podigao i dugi trenutak zagledao se u zlatan prsten ukrašen rubinom. Grb mu je izgledao poznat, ali nije se mogao sjetiti kada i gdje gaje već prije vidio. Jedino što je pouzdano znao bilo je daje riječ o muškom prstenu. — To je muški prsten — tiho je rekao. - Što... Judith se nije mogla usredotočiti na njegove riječi. Još uvijek se pokušavala oporaviti od vijesti da Isabelle očekuje njezinu pomoć. lan je zacijelo poludio ako misli da ona može zamijeniti primalju. Mora ga uvjeriti da takvo što ne dolazi u obzir. -lane, ne mogu... Prekinuo ju je. —Judith, ovo je muški prsten. Napokon je shvatila o čemu govori. Hitro mu je otela prsten iz ruke i pustila ga da padne natrag u udubinu izmeñu dojki. - Za ime Boga, koga je briga za to? Bi li me, molim te, poslušao? Nisam primalja i ne mogu joj pomoći kod poroñaja. Nemam nikakva iskustva u tome. Odlučna natjerati ga daje sasluša, zgrabila gaje za plašt i snažno potezala. - Tko ti je dao taj prsten? — ustrajao je lan. Nebesa, očito nema namjeru odustati. Najradije bi ga dobro protresla da se napokon urazumi. Odjednom je shvatila da upravo to i čini, ali nažalost bez rezultata. lan se nije micao. Odustala je i zakoračila unatrag. - Rekla si mi da se nisi nikome obvezala. Je li to doista tako? Ponovno je posegnuo za njezinim lančićem i omotao ga oko prsta. Nadlanica mu je sada bila na njezinim grudima, ali nije izgledalo da ima namjeru maknuti ruku, čak ni kad gaje pokušala odgurnuti. - Odgovori mi. Bože, doista je srdit, zaprepašteno je shvatila. — Dobila sam ga od ujaka Tekela — rekla je. — Pripadao je mojem ocu. Nije izgledao kao da joj vjeruje. I dalje ju je prodorno promatrao, mračna izraza lica. Odmahnula je glavom. - Rekla sam ti istinu. Ne pripada nikakvom plemiću s kojim sam zaručena. Prestani zuriti u mene. Osjećala se pomalo krivom što mu nije rekla potpunu istinu. No tješila se da lan možda ne mora nikada doznati daje prsten koji upravo drži u ruci Macleanov. - U tom slučaju, smiješ ga zadržati. Nebesa, kakve li bahatosti. — Ne trebam tvoje dopuštenje — jednako drsko mu je uzvratila. - Da, trebaš. Povukao ju je za lančić prisilivši je da podigne glavu, a tada se naglo sagnuo i grubo je poljubio. Podigavši glavu vidio je da je smetena. Po svemu sudeći, to mu se svidjelo. Bljesak koji je vidjela u njegovim očima zbunio ju je više od smiješne istrage oko podrijetla prstena. — Rekla sam ti da me ne možeš ljubiti kad ti padne na um. - O da, mogu.

75


GIGA

Ne bi li to dokazao, ponovno ju je poljubio. Jedva se snašla od iznenañenja, kad se iznenada okrenuo i gurnuo je iza svo jih leña. - Patrice, Judith nije prikladno odjevena. Izañi. - lane, nisi u svojoj kući da bi mu nareñivao — primijetila je Judith. - Znam gdje sam - odbrusio je. Po tonu kojim je to izgovorio zaključila je daje prilično ozlojeñen. Ponovno je pogledao Patricka. — Izlazi van. Patrick očito nije žurio poslušati ga. Osim toga, cerio se. Ni to mu se nije svidjelo. Prijeteći je zakoračio prema njemu. — Nalaziš li moju naredbu zabavnom? Judith gaje čvrsto zgrabila za plašt, pokušavajući ga spriječiti da se sukobi s bratom. Bio je to slabašan pokušaj u odnosu na gorostasa poput njega. I smiješan. Ipak, nastavila gaje potezati. Nije se ni pomaknuo. No Patrick jest. Prebacio je ruku preko Frances Catherinina ramena i poveo je iza paravana. Zaustila je da nešto kaže, no šutke je odmahnuo glavom. Kratko joj je namignuo dajući joj do znanja daje sve u redu. U očima mu je titrao smiješak. Frances Catherine rukama je pokrila usta, suzdržavajući se da ne prasne u smijeh. - Izlazi odavde - rekla je Judith lanu. - Odmah. Okrenuo se i odmjerio je od glave do pete. Zgrabila je pokrivač s poda i stisnula ga ispred sebe. - Ovo se doista ne pristoji. —Judith, doista se ne pristoji da tim tonom razgovaraš sa mnom. Došlo joj je da počne vrištati. Umjesto toga, duboko je uzdahnula. - Ni meni se ne sviña ton kojim razgovaraš sa mnom — odbrusila mu je. Izgledao je osupnut. Gotovo se nasmijao od zaprepaštenja, no u zadnji trenutak se suzdržao. Tu ženu doista bi trebalo naučiti da se drži reda, zaključio je. — Čekat ću te vani - nadmeno joj je odvratio. — Obuci se. - Zašto? - Isabelle - podsjetio ju je. - Sjećaš se? - O, Bože, Isabelle - zavapila je. — lane, ne mogu... - Sve je u redu - prekinuo ju je. — Ima dovoljno vremena. Okrenuo se i otišao prije nego što mu je stigla protusloviti. Posve neprikladno jednoj dami, promrsila je kroz zube tihu kletvu. Uzdahnula je. Morat će se obući i izaći van ne bi li ga urazumila. Bilo je očito da misli kako bilo koja žena može obaviti takav zadatak. Nema joj druge nego razbiti njegove iluzije, tako da Isabelle na vrijeme može dobiti stručnu pomoć. Frances Catherine pomogla joj je da se obuče i rekla joj da sjedne, jer je želi počešljati. — Nebesa, Frances Catherine, ne idem na prijam. Ostavi moju kosu na miru. — Čula si stoje lan rekao. Ima dovoljno vremena. Kod prvog poroda, bolovi traju satima, a Isabelle je tek dobila trudove. - Odakle ti to? — Agnes mi je rekla. Judith je prebacila kosu preko ramena i zavezala je vrpcom. — Kako lijepo od nje stoje našla za shodno pričati o tome sa ženom koja očekuje svoje prvo dijete — promrmljala je. - Plava vrpca ljepše bi ti stajala - rekla je Frances Catherine, pokušavajući razvezati ružičastu kojomje Judith povezala kosu. Judith je pomislila kako upravo proživljava noćnu moru s najboljom prijateljicom u glavnoj ulozi. — Za ime Boga, Frances Catherine, ako ne prestaneš švrljati po mojoj kosi, kunem ti se da više ne moraš brinuti oko poroñaja. Zadavit ću te vlastitim rukama. Frances Catherine nije se osjećala ugroženom njezinim praznim prijetnjama. Ipak, odustala je od dotjerivanja njezine frizure i nasmiješila se. - Namjeravaš li se brzo vratiti? —Da... ne, ah, ne znam—odvratila je Judith žureći prema vratima. Patrick i lan čekali su je u dvorištu. Judith je izašla iz kuće, zakoračila na hladan kamen i shvatila daje bosa. Promrmljala je nešto ispod glasa, vratila se natrag, izvukla cipele ispod kreveta i navukla ih. — Djeluje prilično smušeno — rekao je Patrick.

76


GIGA

- Doista - složio se lan. - Poručite Isabelli da molim za nju - doviknula im je Frances Catherine. lan je pričekao dok im Judith nije prišla, a onda svrnuo pogled na brata. — Winslow ne želi da itko dozna što se dogaña dok Isabelle ne rodi. Kimanjem glave Patrick je potvrdio daje shvatio i vratio se u kuću. Ta komedija prevršila je svaku mjeru, zaključila je Judith. Pricekala je da Patrick zatvori vrata za sobom i tada se okrenula prema lanu. — Ne mogu to učiniti — naglo je izgovorila. — Nemam nikakvog iskustva. Kako to ne možeš shvatiti? Čvrsto je zgrabila rubove njegova plašta, želeći ga natjerati daje sasluša. -Judith, kako si mislila pomoći Frances Catherini ako... Nije mu dopustila da dovrši. — Prokletstvo, mislila sam da ću joj brisati čelo i držati je za ruku i... Nije bila u stanju nastaviti. lan ju je zagrlio i privukao je k sebi. Nije znao što bi drugo mogao učiniti daje smiri. - lane? -Da? - Umrijet ću od straha. Nasmijao se. — Znam. - Ne želim to učiniti. - Bit će sve u redu. Primio ju je za ruku i poveo prema Isabellinoj kući. Bilo je toliko mračno da je jedva nazirala put ispred sebe. - Mislila sam da će primalje napraviti sve što bude potrebno, a ja ću im samo udijeliti pokoji koristan savjet — prošaptala je, prepuštajući se njegovu vodstvu. - Bože, kako sam bila ohola. Idućih nekoliko minuta hodali su u tišini. - Nemam pojma što bih trebala činiti - ponovno je prozborila. - Isabelle će učiniti sve što bude potrebno kad doñe vrijeme za to. Sve što želi jest da budeš uz nju. - Ne mogu shvatiti zašto to želi. lan se osmjehnuo. —Ja mogu. Pažljiva si i suosjećajna, a to je upravo ono što joj najviše treba. - Sto ako nešto pode po zlu? - Bit ću pred vratima. Čudno, ali ta pomisao ju je utješila. - I bude li potrebno, ući ćeš i pomoći da se dijete rodi? — Do ñavola, ni slučajno. Zvučao je kao daje zgrožen tom nevjerojatnom pomišlju. Da nije bila tako prestrašena, Judith bi se nasmijala. Još uvijek nije mogla shvatiti zastoje Isabelle tražila da doñe. — Kad bi morao poći u bitku i mogao odabrati samo jednu osobu koja će poći s tobom, bi li se odlučio za svog štitonošu? Znao je što ga želi pitati. - Bih. — Isabelle je poput ratnika koji se sprema u bitku... što si rekao? - s nevjericom gaje upitala. Odabrao bi štitonošu? Nasmijao se. — Bih. — Lažeš samo zato da bi me ohrabrio, zar ne? - osmjehnula se. - U redu. Priznajem da djeluje. Slazi još jednom i reci mi da će sve biti u redu. Možda ćeš me uspjeti uvjeriti. -Judith, ako nešto pode po zlu, poslat ću nekoga po Agnes. — Bude li tako, neka se Isabelle počne moliti Bogu da joj pomogne — prošaptala je. — lane, je li ti palo na pamet da se upitaš zašto odmah nije poslala Winslowa po nju? Kimnuo je. —Jest. Judith mu je ispričala stoje u meñuvremenu čula o primalji i njezinoj pomoćnici. Rekla mu je i što misli o tome. Kad je završila, glas joj je podrhtavao od prigušene srdžbe. Željela bi daje imala vremena čuti njegovo mišljenje, no budući da su stigli na puteljak koji je

77


GIGA

vodio do Isabelline kuće, razgovor je bio završen. Winslow je otvorio vrata prije nego stoje lan stigao podići ruku i pokucati. Val vrućine udario ih je ravno u lice. Znoj se u potocima slijevao niz Winslowljevo čelo. Judith je zakoračila preko praga i naglo zastala. Prostorija je bila toliko zagrijana da je jedva uspijevala doći do zraka. Pogledom je potražila Isabelle. Sjedila je u krevetu, previjajući se ispod nekoliko debelih pokrivača. Čak i s te udaljenosti mogla je čuti njezino tiho stenjanje. Tog trenutka postalo joj je posve jasno da se ne može okrenuti i ostaviti je. Učinit će sve što bude potrebno da joj pomogne. Njezina bol probola ju je ravno do srca. Na ramenu je osjetila lanovu ruku i tek tada shvatila da stoji pokraj nje. — Winslowe, Judith misli da... Prekinula gaje. - Mislim daje ovdje prevruće - rekla je. Okrenula se i pogledala lana. - Ne brini — prošaptala je. — Sve će biti u redu. Bio je osupnut naglom promjenom njezina ponašanja. U njezinu glasu nije bilo ni trunke panike. Dapače, djelovala je prilično spokojno i samouvjereno. Polako je prišla Isabellinoj postelji. - Nebesa, Isabelle, vruće je kao u paklu — našalila se. Isabelle je i dalje sjedila oborena pogleda. Judith se sagnula i maknula pokrivače koji su joj bili prebačeni preko glave i ramena. Nježno ju je primila za bradu i prisilila je daje podigne. Potoci suza slijevali su se niz njezine obraze. Lice joj je bilo prekriveno vlažnim pramenovima. Pažljivo ih je odmaknula i maramicom joj obrisala lice. Kada je završila, sjela je pokraj nje i uzela njezine ruke u svoje. Vidjevši koliko je prestrašena i sama se zamalo rasplakala. Dakako, nije, jer znala je da Isabelli tog trenutka više od svega treba njezina snaga. I, tako joj Boga, ona će je pronaći. Plakat će poslije, kad njih dvije dobiju ovu bitku. Čvrsto je stisnula njezine dlanove. - Želim da me pažljivo saslušaš — naložila joj je. Čekala je da kinine pa nastavila: - Sve će biti u redu. - Ostat ćeš sa mnom? Nećeš me ostaviti? — Ostat ću - odvratila je Judith. - Obećavam. Isabelle je kimnula. — Otkada imaš bolove? - Od jutros - odvratila je Isabelle. - Nisam Winslowu govorila ništa o tome. — Zašto? - Mislila sam da će prestati - prošaptala je. - Nisam željela da se zabrine, a bojala sam se da me neće slušati i da će odmah otići po Agnes. Poslije, kada sam shvatila što se dogaña, potrajalo je dok sam ga nagovorila da ode k lanu i zamoli ga da te dovede. Oči su joj se ponovno ispunile suzama. Čvrsto je stisnula Judithine ruke. — Hvala ti što si došla. - Drago mije što si me pozvala - odvratila je Judith, nadajući se da joj Bog neće zamjeriti što nije rekla potpunu istinu. Još uvijek je bila napeta. Želudac joj se stegnuo u poznati čvor, a u sobi je bilo toliko vruće daje pomislila da će se ugušiti. - Isabelle, normalno je da se bojiš, no trebala bi biti radosna i uzbuñena što ćeš donijeti na svijet novi život. - Radije bih da to Winslow učini umjesto mene. Judith je prasnula u smijeh. Isabelle se takoñer uspjela slabašno osmjehnuti. - Hajdemo se pozabaviti pripremama - predložila je Judith. - Osjećaš li se ugodno u ovoj vrućini? Isabelle je odmahnula glavom. Judith se okrenula i svrnula pogled na dvojicu muškaraca koji su stajali pokraj vrata; Vidjevši izraz lanova lica, gotovo je ponovno prasnula u smijeh. Bio je potpuno blijed. Okrenuo se izaći, no Winslow se očito nije imao namjeru maknuti s vrata. Mrkim pogledom zurio je u Judith.

78


GIGA

Nasmiješila mu se. — Winslowe, bi li skinuo pokrivače s prozora? Treba nam svježeg zraka. Ponovno je pogledala lana. Čim se Winslow maknuo, požurio je prema vratima. Zaustavila gaje. - lane, misliš li daje krovna greda dovoljno čvrsta da izdrži tvoju težinu? - Siguran sam da jest - odvratio je i ponovno pokušao pobjeći, ne pitajući se zašto je to zanima. - Čekaj — naložila mu je. Brzo je pretražila hrpu platnene posteljine složene u podnožju kreveta, ali nije našla ništa prikladno onome što joj je bilo na umu. Tada se sjetila komada tkanine kojim je Isabelle sinoć omotala tijelo. Bio je upravo savršeno širok i dugačak. Uzela gaje i dobacila lanu. - Molim te, prebaci to preko grede i provjeri hoće li izdržati tvoju težinu. Ne želim da greda pukne i sruši se na Isabellinu glavu. - Svezat ćeš je za gredu? - zaprepastio se Winslow. Odmahnula je glavom. - Želim joj dati nešto na što će se osloniti kada bude stajala. To će joj olakšati bol, Winslowe. Nije ga osobito uvjerila, ali kad mu je žena kimnula, bez riječi bacio se na posao. Dvojica muškaraca omotala su tkaninu oko grede i kad su završili, odozgor su visjela dva duga komada jednake dužine. Winslow je pošao prema ognjištu u namjeri da ubaci još jednu cjepanicu u vatru, ali Judith gaje spriječila. Zatim je obojicu zamolila da izañu iz kuće. lan je jedva dočekao da udovolji njezinoj zamolbi, no Isabellin muž je oklijevao. — Bit ću pred vratima, ženo. Želiš li da odem po Agnes, samo vikni. Cut ću te. - Nipošto — odvratila je Isabelle, glasom koji je drhtao od srdžbe. Winslow je umorno uzdahnuo. Čelo mu je bilo naborano od zabrinutosti. Bilo je i više nego očito daje napet poput strune. Nervoznim pokretom prošao je rukom kroz kosu, zakoračio prema Isabelli pa stao. Judith je shvatila da želi popričati sa svojom ženom. Brzo se uputila prema ognjištu i počela čeprkati po vatri. Čula je kako šapću, a malo potom vrata su se zalupila. Vratila se k Isabelli u želji da što prije nastavi s pripremama. Dohvatila je rub pokrivača i pokušala je otkriti, no Isabelle gaje čvrsto zgrabila i povukla do brade. - Isabelle, imaš li bolove? -Ne. - Stoje onda? Dugi trenutak prošao je u napetoj tišini prije no stoje Isabelle skupila hrabrost da joj odgovori. Vodenjak joj je pukao i smočila je krevet, jedva čujno je prošaptala. Zvučala je prilično jadno i posramljeno, a kad je završila, briznula je u plač. - Molim te, pogledaj me - blago je rekla Judith. Pričekala je da Isabelle podigne pogled, a tada se prisilila promijeniti ton. — Rañanje djeteta čudesan je čin, Isabelle, no žena se pritom prilično uneredi — objasnila joj je. - Stoga zaboravi sram i usredotoči se na bitno. Sutra se možeš crvenjeti koliko želiš. U redu? Isabelle je kimnula. — Tebi nije neugodno? — upitala je. - Ne — odvratila je Judith. Isabelle je izgledala kao da joj je laknulo. Lice joj je još uvijek gorjelo, ali Judith nije bila sigurna je li to zbog srama ili pregrijane prostorije. Sljedeći sat prošao je u neophodnim pripremama. Judith je presvukla posteljinu, oprala Isabelle od glave do pete, posušila joj kosu i pomogla joj da obuče čistu spavaćicu. Sve vrijeme nije prestajala pričati. Znala je da će je razgovor smiriti i skrenuti joj pozornost na druge stvari. Maude ju je na temelju svoga dugogodišnjeg iskustva takoñer podučila da porodilju treba nečim zaposliti. Tako će imati bolji nadzor nad situacijom i lakše će podnositi bol. Judith se prisjetila tog korisnog savjeta i uskoro se uvjerila da djeluje. Isabellini trudovi uskoro su postali jači i učestaliji, no zaključila je da ih bolje podnosi stojeći. Zamisao s komadom tkanine prebačenim preko grede pokazala se osobito korisnom. Omotala

79


GIGA

je krajeve tkanine oko ruku i ljuljala se na njima, glasno uzdišući i stenjući. Judith se u tim trenucima osjećala posve bespomoćnom. Hrabrila ju je, umirivala i s vremena na vrijeme masirala joj leda ne bi li joj olakšala bol. Zadnji sat bio je najgori. Isabelle je postala prilično naporna i nestrpljiva. Zahtijevala je da joj kosu poveže u pletenicu, i to istog trenutka. Judith nije ni pomišljala prepirati se s njom. Plaha i sramežljiva ženica odjednom se pretvorila u pomahnitalu vješticu i kad nije vrištala naredbe, proklinjala je Winslowa zbog boli koju je podnosila. Ipak, oluja nije dugo potrajala. Judithine molitve bile su uslišane, jer porod se nije pokazao preteškim. Isabelle je odlučila uporabiti stolac za rañanje. Sjela je u njega i počela tiskati. Ispustila je prodoran vrisak, zatim jos jedan. Judith se brzo spustila na koljena ispred nje. Isabellini trudovi nakratko su popustili pa je maknula ruke s hvataljki i oslonila se o Judithina ramena. Kad su je ponovno zgrabili, nesvjesno je stisnula njezin vrat. Nebesa, bila je snažna žena i mogla ju je zadaviti, a da to i ne primijeti. Judith je morala upotrijebiti svu snagu da se oslobodi njezina čeličnog stiska. Malo potom lijepa muška beba ugledala je svijet. Judith je odjednom poželjela da joj se netko nade pri ruci. Predložila je da pozove Winslowa, ali Isabelle nije htjela ni čuti za to. Istodobno se smijući i plačući, rekla je da ne dolazi u obzir daje muž vidi u takvom stanju. Judith se nije htjela prepirati s njom. Isabelle je bila posve iscrpljena, no kad je primila sina u naručje, lice joj se ozarilo neopisivom radošću. Dijete je izgledalo zdravo. Slušajući njegov glasan plač, Judith je bila preplavljena ushitom. Bio je tako majušan, a u svakom pogledu savršen. Brzo je pregledala prstiće na njegovim rukama i nogama da se uvjeri da su svi na broju. Bili su. Srce joj je poskočilo od uzbuñenja stoje sudjelovala u čaroliji njegova dolaska na svijet. Nije bilo vremena da dulje uživa u tom prekrasnom dogañaju. Morala je posvrsavati još stotinu malih stvari, oprati dijete i Isabelle, smjestiti ih u postelju i očistiti nered. Naredni sat prošao je kao u trenu. Umotala je dijete u mekanu bijelu plahtu i položila ga u Isabellino naručje. Spavalo je poput anñela. - Prije nego što pozovem Winslowa, htjela bih ti još nešto reći. Želim da mi obećaš da nećeš nikome dopustiti da te dira. .. unutra. Budu li Agnes ili Helen htjele staviti nešto u tebe, ne smiješ im to dopustiti — upozorila ju je Judith. Isabelle ju je blijedo gledala. Očito nije imala pojma o čemu priča. Judith je shvatila da mora biti potpuno otvorena. - Neke primalje s kojima sam razgovarala u Engleskoj tvrde da se ženu nakon poroñaja mora začepiti smjesom od pepela i biljaka. Neke čak koriste zemlju kao vezivo. Maude tvrdi da od toga ima više štete nego koristi, no riječ je o zastarjelom ritualu koji propisuje crkva i zato tražim od tebe da ga ne poštuješ. Znam da bi zbog toga mogla imati nevolja, ali... - Neću dopustiti ikome da me takne — prošaptala je Isabelle. - Budu li me pitali, mogla bih se pretvarati da si se ti već pobrinula za to. Judith je s olakšanjem uzdahnula. - Da, tako će biti najbolje - složila se. Poravnala je pokrivače na njezinoj postelji, osvrnula se po sobi da se uvjeri kako je sve čisto, zadovoljno kimnula i pošla pozvati Winslowa. Ugledala gaje čim je otvorila vrata. Siroti čovjek izgledao je blijedo i ispaćeno. —Je li Isabelle dobro? -Jest — odvratila je Judith. - Možeš ući k njoj. Nije se ni pomakao. - Zašto plačeš? - upitao je. -Je li nešto pošlo po zlu? Judith dotad nije bila svjesna da su joj obrazi mokri od suza. - Ne, sve je u redu - rekla je. - Poñi, Isabelle te čeka. Vidjevši kako je Winslow projurio pokraj nje, žureći da što prije vidi svoju ženu i dijete, morala se osmjehnuti. Prvi susret izmeñu oca i sina bio je poseban doživljaj i nije ga imala namjeru ometati. Zatvorila je vrata i naslonila se na njih.

80


GIGA

Odjednom je postala svjesna koliko je umorna. Emocionalna napetost proteklih sati posve ju je iscrpila. Njezina mirnoća i pribranost posve je nestala. Tresla se poput lista na vjetru. - Gotovo je? — upitao je lan. Stajao je na kraju uskog puteljka, oslonjen o kamenu ogradu. Ruke je opušteno prekrižio na prsima. Pomislila je kako vjerojatno izgleda kao da se upravo vratila s bojišta. —Jest - odvratila je. Trenutak je stajala na mjestu uživajući u hladnom noćnom povjetarcu, a zatim polako zakoračila prema njemu. Toliko se tresla da se jedva uspijevala držati na nogama. Iznutra se nije osjećala nimalo bolje. Učinilo joj se da bi se svakog trenutka mogla slomiti. Duboko je udahnula pokušavajući se smiriti. Tješila se pomišlju da lan neće nikada doznati koliko je slaba. Bilo bi krajnje ponižavajuće da se rasplače pred njim. Previše je ponosna da bi si to dopustila. Nikada joj nije trebalo ničije rame za plakanje, i tako joj svega, ne treba joj ni sad. Još jednom duboko je udahnula. Nije pomoglo. Drhtavica se još i pojačala. Pokušala se uvjeriti da će sve biti u redu. Neće se obrukati. Bilo bi preglupo da nakon svih muka koje je prošla, a Bog joj je svjedok da se s njima i više nego dobro nosila, završi jecajući na njegovu ramenu. Naravno da će ostati mirna i staložena i vratiti se kući a da ne izgubi dostojanstvo. Bio je to razuman plan, no govor razuma je jedno, a govor srca nešto posve drugo. Željela je biti sama i na miru razmisliti o svemu, a istodobno je vapila za utjehom u Ianovu zagrljaju. Nebesa, istrošila se do krajnjih granica i htjela to priznati ili ne, trebala gaje. Bilo je to prilično zapanjujuće saznanje. Trenutak je zastala pokušavajući se sabrati, ali kad je lan raširio ruke pozivajući je k sebi, bitka koju je vodila sa samom sobom bila je izgubljena. Pojurila mu je u naručje i počela nekontrolirano jecati. Nije rekao ni riječi; nije ni trebao. Bio joj je dovoljan i njegov zagrljaj. Oslonila se na njegovo široko poprsje i suzama natapala njegov plašt. Jecaji su joj bili isprekidani nepovezanim rečenicama čiji mu je sadržaj zvučao potpuno besmisleno. Pomislio je daje oluja prošla, kad je iznenada počela štucati. - Pokušaj duboko udahnuti, Judith - savjetovao joj je. — Molim te, ostavi me. Želim biti sama. Bila je to smiješna želja, budući da ga nije puštala iz zagrljaja. Oslonio je bradu na vrh njezine glave i privukao je bliže k sebi. — Ne — tiho je rekao. — Neću te ostaviti. Čudno, ali njegovo odbijanje ju je utješilo. Otrlaje suze rubom njegova plašta i ponovno se oslonila na njegove grudi. — Sve je prošlo dobro, zar ne? — upitao je, iako je znao da jest. Osmijeh koji je vidio na njezinu licu kada je izašla iz kuće govorio je više od riječi. Ipak, bude lije podsjetio na sretan završetak, možda će se napokon dovoljno urazumiti i smiriti. Nije se željela urazumiti. Barem ne još. — Tako mi Boga, lane, to je prvi i posljednji put da sam učinila takvo što. Čuješ li me? — Čuje te i cijela Engleska - odvratio je. — Smiri se. Nije joj bilo do šale. Ali, snizila je ton. - Nikada neću roditi. Nikada. — Nikad ne reci nikad - odvratio je. - Tvoj muž sigurno će željeti sina. Naglo se odmaknula od njega. - U tom slučaju, neću se nikada udati. Neće me na to prisiliti. Povukao ju je natrag u naručje i pritisnuo njezinu glavu na svoje rame. Znao je da joj treba njegova utjeha, željela ona to priznati ili ne. — Tko? — upitao je. — Moja majka. — A tvoj otac? Ne bi li se i on trebao izjasniti po tom pitanju? — Moj otac je mrtav — odvratila je. — Doista? Nije li onaj grob bio prazan? — Otkud bi ti mogao znati išta o njegovu grobu? Uzdahnuo je. — Sama si mi to rekla. Sjećaš se? Sjetila se. Srušila je nadgrobni spomenik i još je bila dovoljno luda da se time hvali njima. -

81


GIGA

Svejedno je li živ ili mrtav. Za mene je mrtav. — U tom slučaju, ne moram očekivati da bi mogao praviti ikakve probleme? Nije mu odgovorila. Iskreno rečeno, nije imala pojma o čemu govori. Bila je suviše iscrpljena da bi mogla jasno razmišljati. -Judith? -Da? - Je li ti sada bolje? Glas mu je bio blag i brižan. Ponovno se rasplakala. - Isabelle je mogla umrijeti, a ja bih za to bila kriva. Daje išta pošlo po zlu, ne bih znala što da radim. Previjala se u bolovima, a ja joj nisam mogla pomoći. Bilo je i više nego strašno. Nijedna žena ne bi trebala prolaziti kroz takve muke - u dahu je izgovorila. — I sva ta krv, lane dodala je. - Bilo je tako puno krvi. Nebesa, bila sam prestravljena. Nije znao što bi joj rekao. Bio je svjestan da su tražili puno od nje kada su očekivali da izvrši taj zadatak. Bila je tako krhka i nevina. Zaboga, nije čak bila ni udata, a pomogla je pri poroñaju. Ne bi se kladio i da zna kako je Isabelle začela. Ipak, hrabro se suočila sa zadatkom koji je bio pred njom i pokazala zavidnu staloženost. Činjenica što je sve vrijeme bila toliko prestrašena, u njegovim očima učinila je njezinu pobjedu još čudesnijom. Shvaćao je razloge njezine uznemirenosti. Najmanje što je mogao učiniti bilo je da joj pokuša pomoći s time izaći na kraj. Započeo je s pohvalom. — Trebala bi biti ponosna na sebe zbog svega što si noćas učinila. Ponovno je zajecala. Odlučio se prikloniti razumu. - Naravno da si prestrašena. Jasno mije daje za nekoga poput tebe bio prevelik šok suočiti se sa svim tim. S vremenom ćeš to prerasti. - Ne, neću. Preostao mu je grublji pristup. — K vragu, Judith, hoćeš. Prerast ćeš to. Jednoga dana i sama ćeš roditi sinove. Ponovno se naglo odmaknula od njega. — Posve tipično za jednog muškarca! Ni riječi o kćerima? Prije nego stoje stigao zaustiti, ponovno gaje podbola. - Kćeri nisu dovoljno dobre, zar ne? - Volio bih imati i kćeri — odvratio je. —Jednako kao i sinove? - Naravno. Budući da nije oklijevao, vjerovala mu je. Bilo kako bilo, srdžba ju je prošla. - Drago mije što to čujem - odvratila je. -Većina očeva ne misli tako. - Računajući i tvog? Okrenula se i zakoračila prema Frances Catherininoj kući. -Sto se mene tiče, moj otac je mrtav. Dostigao ju je. Zgrabio ju je za ruku i poveo mračnim pu-teljkom. Kratko gaje pogledala i vidjela da se mršti. — Ljut si? — upitala je. - Zašto? - Nisam — nabusito joj je odvratio. -Jesi - rekla je. — Mrštiš se. - Prokletstvo, Judith, želim čuti da ćeš se udati. - Zašto? - upitala je. — Sto te briga za moju budućnost? Usto, u mom životu postoji osoba o kojoj neprestano razmišljam. Naglo je stao i okrenuo je prema sebi. Polako je podigao njezinu bradu i zagledao joj se u oči. — I u mom takoñer, Judith. Spustio je svoje usnice na njezine. Lagano ih je rastvorila i privila se uz njega, puštajući da se njegovjezik sastane s njezinim. Promuklo je uzdahnuo i produbio poljubac, uživajući u slasti njezinih usana. Nije se želio zaustaviti na tome. Shvativši da se uskoro neće moći odvojiti od nje, prisilio se prestati. Judith je bila previše naivna i neiskusna da bi u njegovoj žudnji prepoznala opasnost. Nije želio izigrati njezino povjerenje. Doduše, to ga nije spriječilo da razmišlja o tome što bi bilo kad bi bilo. Odmahnuo je glavom pokušavajući odagnati fantazije o njezinu meku i podatnu tijelu. Umjesto toga, zgrabio ju je za ruku i poveo je stazom. Morala je trčati da bi održala korak s njim. Do Frances Catherinine kuće nije više progovorio

82


GIGA

ni riječi. Kada su stigli, šutke je položila ruku na kvaku. Prekrio ju je svojom, spriječivši je da uñe. Pitala se hoće li je ikada prestati iznenañivati. - Judith, nije važno koliko je poroñaj bio strašan. S vremenom ćeš svladati strah - rekao je. Zaprepašteno gaje pogledala. Šutke je kimnuo ne bi li joj dokazao da ozbiljno misli svaku izgovorenu riječ. — To je naredba, Judith, i ti ćeš joj se pokoriti. Ponovno je kimnuo i otvorio joj vrata. Nije se ni pomakla. Izraz njezina lica odavao je krajnju zbunjenost. — Strašno? Nisam rekla daje bilo strašno. Na njemu je bio red da se zbuni. — Prokletstvo, nisi li to sama rekla? — Ne. Bilo je prekrasno. Lice joj je bilo obasjano radošću. U nedoumici je odmahnuo glavom. Pomislio je kako je nikada neće razumjeti. Polako se uputio prema tvrñavi. Cijelim putem nije mogao prestati razmišljati o njoj. Netom stoje ušao, pred očima mu je iskrsnula slika prstena koji je nosila na lančiću. Prokletstvo, gdje gaje već vidio?

83


GIGA

OSMO POGLAVLJE Bilo je previše za očekivati da će njezino upletanje proći bez posljedica. Sljedećeg popodneva na pragu Frances Catherinine kuće pojavio se svećenik zahtijevajući da odmah razgovara s Engleskinjom. Ozbiljan izraz lica oca Laggana, kao i ton njegova glasa, ukazivali su na predstojeće nevolje. Iza njegovih leda Frances Catherine ugledala je Agnes i istog trenutka shvatila razlog njegove iznenadne posjete. Izraz lica bio joj je podmukao. Frances Catherinina zabrinutost se pojačala. Morala je dobiti na vremenu da pronañe svog muža. Patrick neće oklijevati da se zauzme za Judith, a po izgledu Agnesina lica znala je da će Judith trebati nekog da stane u njezinu obranu. - Moja prijateljica legla je tek u zoru, oče, i još nije ustala. Probudit ću je, ali trebat će joj malo vremena da se obuče. Otac Laggan je kimnuo. — Reci joj da ću je čekati kod Isabelle. Upravo idem k njoj. — Da, oče — prošaputala je Frances Catherine. Kratko se naklonila i zalupila mu vrata pred nosom. Morala ju je žestoko protresti ne bi lije probudila. — Zaboga, Judith, otvori oči - molila ju je. - U nevolji smo. Judith se polako okrenula i otvorila oči. - Svećenik je bio tu... s Agnes. Moraš se na brzinu obući. Otišli su k Isabelle. Tamo će te čekati. Judith je kratko pročistila grlo, odmaknula kosu s očiju i podigla se u sjedeći položaj. — Je li s Isabelle sve u redu? Nije valjda počela krvariti? — Ne, ne - razuvjerila ju je Frances Catherine. - Sve je u redu... Judith, stoje s tvojim glasom? - naglo je upitala. -Jesi li bolesna? Judith je odmahnula glavom. - Nisam. - Zvučiš kao da si progutala žabu. - Zasigurno nisam — odvratila je. — Prestani brinuti za mene - rekla je i široko zijevnula. Frances Catherine je kimnula. — Ustani i obuci se — požurivala ju je. - Čekaju te u Isabellinoj kući. - To si već rekla — odvratila je Judith. — Radije bih znala zašto. Ako je s Isabelle sve u redu, što hoće od mene? - Sve je to zbog Agnes - naglo je izgovorila Frances Catherine. - Očito je naumila stvarati probleme. Požuri. Ja ću za to vrijeme pokušati pronaći Patricka. Trebat će nam njegova pomoć. Judith ju je zaustavila prije nego što je stigla do vrata. - Ne možeš juriti uokolo u potrazi za Patrickom u ovako visokoj trudnoći. Mogla bi pasti i slomiti vrat. -Kako možeš biti tako mirna? Ne izgledaš ni najmanje zabrinuto. Judith je slegnula ramenima i ponovno zijevnula. Tek tada postala je svjesna daje doista boli grlo. Začuñena, polako je ustala i posegnula za zrcalom. Oči su joj se raširile od zaprepaštenja kad je vidjela da joj je cijeli vrat prekriven tamnim modricama. Nije ni čudo što joj je svaki pokret glavom izazivao bol. - Što radiš? - upitala je Frances Catherine. Brzo je rukom pokrila modrice. Nije željela da Frances Catherine vidi posljedice Isabellina stiska. Da jest, previše bi zapitkivala i Judith joj više ne bi mogla zatajiti kako su nastale. Ne, neće joj ništa reći. Prekrit će ih odjećom dok ne izblijede. Odložila je zrcalo. - Potražit ću lana čim se obučem - rekla je. - Nisi nimalo zabrinuta? - Pomalo - priznala je. - No ja sam strankinja. Što mi mogu? Usto, nisam ni u čemu pogriješila. Porod je prošao u najboljem redu. - To možda neće biti važno. Agnes je roñena smutljivica. Budući daje uvukla svećenika u sve to, vjerojatno je spremna i Isabelli zakuhati nevolje.

84


GIGA

- Zašto bi to učinila? - Zato stoje zvala tebe da joj pomogneš, a ne nju - odvratila je Frances Catherine. - Sigurna sam da neće lako prijeći preko toga - zabrinuto je dodala, nervozno koračajući ispred ognjišta. - Reći ću ti što bi ti mogli učiniti. Mogli bi izaći pred vijeće i zahtijevati da se vratiš u Englesku. Ako to zaista učine i ako se vijeće složi s tim, kunem ti se da ću otići s tobom. - lan neće dopustiti da me pošalju kući prije nego što rodiš - odvratila je Judith. Bila je prilično sigurna u to. Kad bi takvo što dopustio, prekršio bi riječ koju je zadao svom bratu. Znala je daje previše častan da bi to ikad učinio. — Prestani se živcirati, Frances Catherine. To nije dobro za dijete. Sjedi i pričekaj da se obučem. - Idem s tobom. - U Englesku ili po lana? - dobacila joj je Judith iza paravana. Frances Catherine se nasmijala. Judithina staloženost umirila ju je. Sjela je na rub kreveta i prekrižila ruke na trbuhu. - Nije li čudno da uvijek upadnemo u nevolje kada smo zajedno? -primijetila je. - Vjerojatno sam se na to dosad već trebala privići. - Ne - odvratila joj je Judith. — Ti si ta koja upada u nevolje, a ja zbog toga uvijek ispaštam. Frances Catherine se nasmijala. — Ni slučajno. Upravo je obrnuto. Judith je obukla blijedožutu haljinu, jer je najviše pokrivala vrat od svih koje je ponijela. Ipak, ne dovoljno, zaključila je kad se pogledala u zrcalo. - Imaš li kakvu maramu ili lagan ogrtač koji bi mi mogla posuditi? Frances Catherine dala joj je lijepu crnu maramu. Svezak ju je oko vrata i tako sakrila modrice. Napokon je bila spremna napustiti kuću. Frances Catherine pratila ju je u stopu. - Ne brini—rekla joj je Judith. - Brzo ću se vratiti i sve ti ispričati. - Idem s tobom. - Ne, ne ideš. - Sto ako ne uspiješ pronaći Patricka ili lana? - Tada ću otići bez njih. Ne treba mi muškarac koji će govoriti umjesto mene. Znam se i sama obraniti. - Ovdje vladaju drugačija pravila. Treba ti - odvratila je Frances Catherine. Prepirka vjerojatno ne bi tako brzo završila da Frances Catherine nije uočila Brodicka kako jaše putem uz obronak. Mah-nula mu je da privuče njegovu pozornost, a kad je nije uočio, stavila je dva prsta u usta i glasno zazviždala. Istog trenutka Brodick se osvrnuo. — Patrick mrzi kada to činim — rekla je Frances Catherine. — Kaže da takvo što ne dolikuje jednoj dami. — I ne dolikuje - odvratila je Judith. - Ali jest učinkovito -sa smiješkom je dodala. — Znaš U još uvijek kako se to čini? Moja braća bila bi razočarana ako si zaboravila, a toliko su se mučili da nas nauče. Judith se nasmijala. — Naravno da znam — odvratila je. — Brodick je prilično zgodan, zar ne? - dodala je. Po iznenañenju u njezinu glasu dalo se naslutiti daje to tek sad uočila. — Zaboga, provela si u njegovoj blizini više od tjedna i tek sada si shvatila daje zgodan? — I lan je bio tamo - podsjetila ju je Judith. — O da, to je onda razumljivo — složila se Frances Catherine. — Prekrasnog li konja — rekla je Judith, pokušavajući promijeniti temu. Nije bila spremna na Frances Catherinino zapitkivanje o njezinu odnosu s lanom. Iskreno rečeno, ni sama nije bila u stanju razumjeti svoje osjećaje. Što bi joj mogla odgovoriti? — Konj pripada lanu, no dopušta Brodicku da ga jaše svaki puta kada poželi. Taj pastuh doista ima jezivu ćud. Vjerojatno im se zato i sviña. Ne prilazi mu blizu, Judith — povikala je kad je vidjela da njezina prijateljica žuri u susret Brodicku. - Mogao bi te udariti kopitom. — Ne brini, Brodick ga umije kontrolirati — odvratila je Judith. Prišla je ratniku i nasmiješila mu se. — Znaš li gdje bih mogla pronaći lana? -U tvrñavi je.

85


GIGA

— Bi li me odveo k njemu? -Ne. Pretvarala se da nije čula njegovo odbijanje. Položila je ruku na njegovu, preko ramena se nasmiješila Frances Catherini i zatim ga pogledala ravno u oči. — U nevolji sam, Brodice. Moram razgovarati s njim. Jedva je stigla izustiti posljednju riječ i već je bila u njegovu sedlu. Potjerao je pastuha u galop i nedugo potom zaustavili su se usred pustog dvorišta ispred tvrñave. Sjahao je i pomogao joj da se spusti na tlo. — lan je na zasjedanju — rekao joj je. — Pričekaj, otići ću po njega. Dobacio joj je uzde i nestao u unutrašnjosti goleme grañevine. Pastuh je doista bio nemirne ćudi. Nije ga bilo lako zadržati da ne odjuri. No, budući da ju je od ranog djetinjstva podučavao najbolji engleski učitelj jahanja, Judith je bila prilično vješta s konjima. Nije ju moglo zastrašiti njegovo oholo frktanje. Strpljenje ju je napokon napustilo. Činilo se da njezinom čekanju nema kraja. Osim toga, kopkala ju je pomisao da će svećenik možda pomisliti da ne želi udovoljiti njegovu zahtjevu. Posljednje stoje željela bilo je navući na sebe njegov bijes. Odlučila je da više neće gubiti vrijeme. Uzjahala je i umirila pastuha blagim tepanjem pa ga potjerala u lagani kas niz obronak. Uz jedno pogrešno skretanje i malo lutanja da pronañe pravi put, stigla je do Isabelline kuće u roku od nekoliko minuta. Na pragu je ugledala Winslowa kako se Ijutito obraća skupini koja se okupila u dvorištu. Ciniju je ugledao, ljutnju na njegovu licu naglo je zamijenilo zaprepaštenje. Možda je bio uvjeren da se neće odazvati svećenikovu pozivu, pomislila je Judith. Da, bit će da jest. Osjećala se pomalo uvrijeñenom, stoje, dakako, bilo posve glupo od nje, budući da je Winslow nije dovoljno poznavao da bi mogao znati kako je previše ponosna da se ne bi pojavila. Pastuhu se gužva nije ništa više sviñala nego njoj. Istodobno se pokušao propeti i skrenuti u stranu. Judith je morala upotrijebiti svu svoju vještinu da ga smiri. Winslow se brzo pribrao, zgrabio uzde i prisilio svojeglavu životinju da prestane divljati. — lan ti je dopustio da jašeš tog konja? - zapitao je. Glas mu je bio ispunjen nevjericom. - Nije - odvratila je. Popravila je maramu i sjahala. — Brodick gaje jahao. - I, gdje je sad? - U tvrñavi. Pošao je po lana, ali nije se vratio, ni s njim, ni bez njega. Nisam ih više mogla čekati pa sam došla. - Nitko osim lana i Brodicka nije u stanju jahati tog ludog konja — rekao je. — Kad shvate da si ga uzela, bilo bi ti bolje da se sakriješ u mišju rupu prije nego što te dohvate. Nije bila sigurna šali li se s njom ili je doista zabrinut. — Zaboga, pa nisam ga ukrala. Samo sam ga posudila - objasnila je. - Bih li se trebala sakriti u mišju rupu i pred svećenikom? - Moglo bi biti papreno — odvratio je. - Uñi. Isabelle je prilično uznemirena. Neće se smiriti dok se ovo ne riješi. Čvrsto ju je primio za lakat i poveo kroz nijemu skupinu promatrača. Nisu skrivali znatiželju, no pogledi im nisu bili ispunjeni neprijateljstvom. Trudila se zadržati bezbrižan izraz lica. Čak im se uspjela i nasmiješiti. Kad je na dovratku ugledala svećenika, shvatilaje da joj neće biti lako odglumiti spokojnost. Nadala se da njegov mrk pogled ima zahvaliti svom kašnjenju, a ne tome što je unaprijed odlučio stvarati joj nevolje. Otac Laggan imao je gustu sijedu kosu, velik kukast nos i djelovao je poput čovjeka na kojemu su godine života na suncu i kiši ostavile traga. Bio je visok poput Winslowa, ali tanak poput pruta. Nosio je crnu mantiju, a preko desnog ramena bio mu je prebačen komad kockaste tkanine koja je u struku bila povezana konopom. Kockasti uzorak bio je drugačiji od uzorka Maitlandovih. Očito nije pripadao njihovu klanu. Je li moguće da Maitlandovi nemaju svog svećenika? Prvom prigodom upitat će o tome Frances Catherine.

86


GIGA

Čim gaje ugledao na dovratku, Winslowje maknuo ruku s njezina lakta. Požurila je naprijed, stala pred njega, krotko po-gnula glava i naklonila mu se. — Oče, molim vas da mi oprostite što ste me tako dugo čekali. Znam daje vaše vrijeme dragocjeno, ali dogodilo se da sam se usput izgubila. Na obronku je puno sličnih kuća pa sam zabunom krenula krivim putem. Kimnuo je. Izgledao je zadovoljan njezinom isprikom. Doduše, nije se nasmiješio, ali barem se prestao mrštiti. Judith je zaključila daje to dobar znak. - Winslowe, možda bi bilo bolje da pričekaš vani dok ne završimo - rekao je svećenik. Glas mu je bio hrapav od starosti. - Nipošto — odvratio je Winslow. — Moje mjesto je uz moju ženu. Svećenik je polako kimnuo. — Potrudi se da se ne uplećeš — naložio mu je pa skrenuo pogled na Judith. - Molim vas, poñite sa mnom unutra. Želio bih vam postaviti nekoliko pitanja o noćašnjem dogañaju. - Dakako, oče — odvratila je. Podigla je rub svoje haljine i pošla za njim. Iznenadila se vidjevši ljude okupljene u prostoriji. Dva starija muškaraca i tri žene sjedili su za stolom. Preostale dvije žene stajale su pokraj ognjišta. Isabelle je sjedila na stolcu uz postelju. U naručju je držala svog prvorodenca. Dok nije vidjela izraz njezina lica, Judith nije bila previše zabrinuta zbog predstojećeg saslušanja. No jadna žena izgledala je doista prestravljeno. Požurila je k njoj. — Isabelle, zašto nisi u postelji? Nakon sveg onog mučenja koje si noćas preživjela, morala bi se odmarati. Uzela je dijete iz njezinih ruku i pogledom potražila Winslowa. - Pomozi svojoj ženi da se vrati natrag u postelju — naložila mu je. - Isabelle se namučila pri porodu?—sumnjičavo je upitao svećenik. Judith je bila toliko iznenañena njegovom dvojbom da se nije potrudila ublažiti odgovor. — Preživjela je paklenske muke, oče. Svećenik je podigao obrve, iznenañen žestinom njezina odgovora. Zamišljeno je spustio glavu, ali ne prije nego što je Judith na njegovu licu uspjela vidjeti izraz olakšanja. Nije znala kako bi to protumačila. Je li svećenik ipak na Isabellinoj strani? Nebesa, nadala se da jest. Spustila je pogled na djetešce u svojim rukama da se uvjeri da ga nije probudila pa ponovno pogledala oca Laggana. Prisilila se ublažiti ton. - Oče, samo sam željela reći da bi Isabelle nakon svega doista trebala na miru otpočinuti. Svećenik je kimnuo. Kratko joj je predstavio Winslowljeve roñake okupljene oko stola pa mahnuo rukom u smjeru žena koje su stajale pokraj ognjišta. —Lijevo je Agnes, a desno Helen—rekao je. — One su vaše tužiteljice. — Moje tužiteljice? Zvučala je zgromljeno. Nije si mogla pomoći. Bila je zgromljena. Osjetila je kako je preplavljuje srdžba. No tu emociju ipak je mogla nadzirati. Zagledala se u dvije smutljivice pred sobom. Helen je istupila i kratko joj kimnula. Smeñe kose i očiju, nije bila osobito pristala. Ako je vjerovati načinu na koji je nervozno stiskala šake, bila je prilično napeta. Kako bilo, nije uspjela izdržati Judithin otvoren pogled. Agnes je za razliku od nje bila pravo iznenañenje. Po onome stoje čula o njoj, očekivala je da izgleda poput nadžak-babe ili možda poput vještice s bradavicom navrh nosa. No, ništa od toga. U stvari, imala je lice anñela i oči najljepše zelene boje koju je Judith ikada vidjela. Blistale su poput smaragda. Nekoliko plitkih bora na njezinu licu ukazivale su da stari na lijep način. Prisjetila se da joj je Frances Catherine rekla da primalja ima kćer koja bi se željela udati za lana. Agnes je morala biti vršnjakinja njezine majke, a ipak je uspjela zadržati mladenački izgled i nije se ni najmanje raširila u struku poput većine žena njezinih godina. Krajičkom oka vidjela je kako je Isabelle prestrašeno zgrabila ruku svog muža. Još se više razljutila. Nakon svega stoje prošla, Isabelle doista ne bi trebala prolaziti kroz svu tu torturu. Pošla je prema Winslowu, položila dijete u njegovo naručje pa se vratila i stala nasred sobe,

87


GIGA

nasuprot svećeniku, namjerno okrenuvši leña primaljama. — Oče, što ste me htjeli pitati? — Nismo čuli vrištanje - glasno je izgovorila Agnes. Judith je odlučila da se neće obazirati na tu uvredljivu primjedbu. Zadržala je pogled na svećeniku, čekajući da odgovori. — Prošle noći — započeo je svećenik — Agnes i Helen nisu čule da iz ove kuće dopire vrištanje, iako žive blizu i uvjerene su da bi ga čule. Zastao je da bi kratko pročistio grlo. — Zbog toga su me potražile i izrazile svoju zabrinutost. Kao što vam je vjerojatno poznato, prema učenju naše crkve, a takoñer i vaše, budući da kralj John slijedi pravila naših svetih otaca... Odjednom je zastao. Činilo se daje izgubio nit. Nekoliko dugih trenutaka prošlo je u potpunoj tišini. Svi su čekali da nastavi. Agnes je napokon odlučila prekinuti tišinu. — Evin grijeh podsjetila gaje. - Da, da, Evin grijeh - ponovio je otac Laggan. - O tome se radi, lady Judith. Nije imala pojma o čemu priča. Blijedo se zagledala u njega. — Crkva drži da žene zbog Evina grijeha moraju rañati u mukama. Bol i patnja koju prolaze nužna je za njihovo iskupljenje. Ako bi se pokazalo da Isabelle nije patila, onda... Zašutio je. Po gotovo bolnom izrazu njegova lica zaključila je da nerado iznosi stajalište crkve po tom pitanju. — Sto onda? — upitala je, odlučna istjerati stvari na čistac. — Isabelle bi bila protjerana iz crkve — prošaptao je. - I njezino dijete takoñer. Judith se toliko smučilo od toga stoje upravo čula da je jedva uspijevala zadržati prisebnost. Nebesa, bila je bijesna. U trenutku je shvatila što se dogaña. Primalje nisu željele njezinu glavu. O ne, željele su kazniti Isabelle i poslužile se crkvom da postignu svoj cilj. Nije se radilo samo o povrijeñenom ponosu. U pitanju je bilo nešto puno gore. Njihov položaj bio je uzdrman i jedini način da vrate moć koju su imale nad ženama u klanu bio je da im pošalju jezivu poruku o izgnanstvu iz crkve. Količina njihove osvetoljubivosti toliko ju je zapanjila da im je poželjela izrigati u lice sav svoj nakupljeni bijes. No bila je svjesna da bi time naškodila Isabelli i stoga je odlučila šutjeti. - Poznata su vam pravila crkve vezana uz Evin grijeh, zar ne, lady Judith? - upitao je svećenik. - Da, naravno - odvratila je. Bila je to čista laž, no Judith zbog toga nije ni najmanje marila. Trudeći se zadržati spokojan izraz lica, pitala se koja joj je još pravila Maude propustila spomenuti. Svećenik je izgledao kao da mu je laknulo. - Želio bih znati, lady Judith, jeste li noćas učinili bilo što da biste umanjili Isabellinu patnju? — Ne, oče, nisam. — Tada je sigurno Isabelle nešto učinila - dobacila je Agnes. — Ilije vrag upleo svoje prste u taj poroñaj. Jedan od dvojice muškaraca za stolom naglo je ustao, prijetećeg izraza lica. Winslow je istodobno istupio korak naprijed. — Neću dopustiti takve uvrede u svojoj kući! - zaurlao je. Starac za stolom šutke je kimnuo i ponovno sjeo. Dijete u Winslowljevim rukama počelo je glasno plakati. Isabelle ga je pokušala uzeti iz njegova naručja, no uzalud. Činilo se da je uopće ne primjećuje. Ponovno je zakoračio i zapiljio se u primalje. - Gubite se iz moje kuće! — proderao se. — Rado bih ti udovoljio — rekao je otac Laggan, glasom punim pritajene tuge. - No moramo to riješiti. Winslow je ljutito odmahnuo glavom. Judith mu je prišla i lagano mu stisnula ruku. Winslowe, ako mi dopustiš, vjerujem da ću začas riješiti tu besmislicu. — Besmislicu? Kako se ta Engleskinja usuñuje crkvena pravila nazivati besmislicama? — zgražala se Agnes.

88


GIGA

Judith se nije obazirala na njezinu upadicu. Čekala je Winslowljev pristanak, a zatim se okrenula prema svećeniku. Winslow se vratio k ženi i predao joj dijete. Malo zatim prestalo je plakati. — Oče, Isabelle se doista namučila dok je rodila — čvrstim glasom je progovorila. — Nismo je čule — ponovila je Agnes. Judith ju je i dalje ignorirala. - Oče, bi li crkva osudila Isabelle zato što se trudila biti hrabra? Jest, vrisnula je nekoliko puta, ali uglavnom je stisnutih zubi podnosila bol, jer nije željela uznemiriti svog muža. Stajao je ispred vrata i znala je da će je čuti. Čak i u najvećoj boli, mislila je na njega. — Bismo li toj Engleskinji trebali vjerovati na riječ? - izazovno je dobacila Agnes. Judith se okrenula prema skupini roñaka koji su sjedili za stolom. - Isabelle sam upoznala tek jučer i zato priznajem daje dobro ne poznajem. Ipak, zaključila sam daje vrlo plaha i pažljiva. Biste li se složili s mojom prosudbom? — O da, jest - rekla je jedna od žena. Kratko se osvrnula i pogledom ošinula primalje. — Sretni smo stoje ušla u našu obitelj. Draga je i dobrodušna. I bogobojazna. Nikada ne bi namjerno učinila nešto da umanji bol. — I ja mislim daje Isabelle blaga i dobra — složio se svećenik. — To nema nikakve veze s time o čemu pričamo - prekinula ih je Agnes. — Vrag... Judith joj nije dopustila da nastavi. Ponovno je svrnula pogled na skupinu za stolom. — Biste li se takoñer složili da je Isabelle osoba koja nikada nikoga ne bi namjerno povrijedila? Zato jer joj to njezina blaga ćud ne bi dopustila? Svi su s odobravanjem kimnuli. Judith se okrenula prema ocu Lagganu i polako skinula maramu. — Sudeći prema ovome, oče, mislite li daje Isabelle dovoljno patila? Podigla je glavu i izložila vrat svećenikovu pogledu. Oči su mu se raširile od zaprepaštenja. - Dragi Bože, je li vam to Isabelle učinila? — Jest — odvratila je Judith. I hvala Bogu da jest, pomislila je. — Bila je u takvim mukama da me zgrabila za vrat i gotovo zadavila. Nije ni znala što čini. Dvojim da se toga uopće sjeća. Morala sam se žestoko boriti s njom daje prisilim da vrati ruke na hvataljke. Dugi trenutak svećenik je bez riječi promatrao Judith. Uočivši izraz olakšanja na njegovu licu, i sama je odahnula. Vjerovao joj je. — Isabelle je dovoljno patila - zaključio je. - Iskupljena je od grijeha. Ne moramo više razgovarati o tome. Agnes se nije htjela pomiriti s porazom. Požurila je preko prostorije mašući pamučnom maramicom koju je izvukla iz rukava svoje haljine. - To bi mogla biti varka — prosiktala je. Zgrabila je Judith za ruku i pokušala obrisati tragove na njezinu vratu. Judith se prepustila njezinoj torturi. Bude li joj udovoljila, pomislila je, možda će prestati rogoboriti da su modrice na njezinu vratu od crnog ulja, a ne od Isabellinih prstiju. — Miči ruke s nje. Na zvuk prodornog uzvika sve su se glave okrenule prema vratima. Poskočivši od straha, Agnes se sudarila s ocem Lagganom i gotovo ga oborila s nogu. Kad je ugledala lana, Judithine oči ispunile su se suzama radosnicama. Jedva se suzdržala da mu ne poleti u susret i ne baci mu se oko vrata. Ne skidajući pogleda s nje, sagnuo se da proñe kroz vrata. Brodick gaje slijedio u stopu. Obojica su izgledali prilično ratoborno, lan se zaustavio korak ispred Judith i odmjerio je od glave do pete da se uvjeri da nije ozlijeñena. Bila je doista sretna stoje uspjela zadržati prisebnost. lan neće nikada doznati koliko ju je uznemirilo to saslušanje. Prošle noći dovoljno se osramotila plačući mu na ramenu, toliko, da joj je sada, u svjetlu dana, bilo neugodno pogledati ga. Nikada mu više neće pokazati svoju ranjivost. lan je stekao dojam daje na rubu suza. Bilo je očito da se svim silama trudi zadržati

89


GIGA

dostojanstvo. Tjelesno, nije pretrpjela nikakvu traumu, no njezini osjećaji bili su zasigurno povrijeñeni. — Winslowe? Glas mu je bio čvrst i odlučan. Isabellin muž istupio je korak naprijed. Znao je da poglavar od njega očekuje kratak i jasan izvještaj. Dok je razlagao protekla zbivanja, glas mu je podrhtavao od srdžbe. lan je položio ruku na Judithino rame. Osjetivši kako cijelim tijelom dršće, još se više razljutio. —Judith je gošća moga brata i njegove žene — izgovorio je. Trenutak je pričekao da se uvjeri da su svi to shvatili. — Takoñer, pod mojom je izravnom zaštitom. Ukoliko postoji ikakav problem, očekujem da me se o njemu izvijesti. Jeste li razumjeli? Iz očiju su mu sijevale munje. Judith ga nikada nije vidjela toliko srditog. Djelovao je doista zastrašujuće, no istodobno i neodoljivo privlačno. Pokušala se podsjetiti da njegova uzrujanost nema veze s osjećajima koje je imao prema njoj. Nije li naglasio da mu je dužnost štititi je? No, koliko god pokušavala biti razumna, od pogleda u njegove oči tijelom joj je prošla drhtavica. — Poglavaru, shvaćate li do čega će to dovesti? - ispod glasa upitao je svećenik. lan mje skidao pogled s Judith. - U potpunosti — odsječno je izgovorio. — Prokletstvo - promrmljao je Brodick. lan je polako skrenuo pogled s Judith i zagledao se u svog prijatelja. — Pokušavaš li me izazvati? Dugu minutu gledali su se u oči. Tada je Brodick polako odmahnuo glavom. — Ne. Računaj s mojom potporom. Tako mi Hoga, trebat ćeš je. -Is mojom - rekao je Winslow. Ian je kimnuo. Judith je na njegovu licu uočila izraz olakšanja. Odanost njegovih prijatelja očito gaje smirila. Ipak, nije joj uspijevalo shvatiti zašto mu, zaboga, treba njihova potpora? U Engleskoj, gostoprimstvo je nešto što se podrazumijeva, no tu je očito bilo drugačije. - Vijećanje? - upitao je Winslow. - Uskoro — odvratio je lan. Judith je iza leda začula dubok uzdah. Okrenula se i pogledala primalje. Helenin izraz lica prilično ju je iznenadio. Izgledala je kao da joj je laknulo. Jedva se suzdržavala da se ne osmjehne. Judith je pomislila kako to doista nema nikakvog smisla. Za razliku od Helenina, Agnesin izraz lica nije ostavljao prostora dvojbama. Oči su joj plamtjele od srdžbe. Okrenuvši se, primijetila je kako je otac Laggan nijemo i uporno promatra. — Oče, želite li me još štogod pitati? Odmahnuo je glavom. Osmjehnuo se. Budući da nitko na njih više nije obraćao pozornost, prišla mu je da porazgovara s njim. Winslow, Brodick i lan bili su zauzeti vijećanjem, a društvo okupljeno oko stola burnom raspravom. - Oče, smijem li vas nešto upitati? - prošaptala je. - Dakako. - Da nije bilo modrica, biste li Isabelle i njezina sina protjerali iz crkve? — upitala je. Čekajući odgovor ponovno je svezala maramu oko vrata. - Ne bih - odvratio je. Bilo joj je drago što to čuje. Nije joj se sviñala pomisao da bi čovjek koji nosi mantiju mogao biti toliko okrutan. — Znači li to da biste vjerovali mom svjedočenju, iako sam strankinja? - Našao bih način da poduprem vaše tvrdnje, lady Judith. Oslonio bih se na svjedočenje njezinih roñaka — objasnio je. Primio ju je za ruku i lagano potapšao. - To što ste nam pokazali modrice uvelike je olakšalo moj zadatak.

90


GIGA

— Drago mije stoje tako — odvratila je. — Biste li me ispričali, oče? Željela bih se udaljiti. Dobivši njegov pristanak, požurila je prema izlazu. Vjerojatno je bilo nepristojno stoje otišla ne oprostivši se ni s kim, osobito s poglavarom, ali nije mogla ni minute dulje izdržati u istoj prostoriji s Agnes. Gomila ljudi okupljenih u dvorištu u meñuvremenu se udvostručila. Judith trenutačno nije bila raspoložena za njihovu znatiželju. Podigla je glavu i požurila do stabla za koje je privezala konja. Jednako tako, nije bila raspoložena ni za pastuhovo jogunasto ponašanje. Pljesnula gaje po stražnjici ne bi li ga upozorila da mu je bolje da se smiri dok se ne smjesti u sedlo. Bila je previše uznemirena cirkusom koji je upravo doživjela da bi se odmah uputila k Frances Catherini. Prije toga morala se nekako smiriti. Podbola je konja i potjerala ga putem uz brijeg. Nije važno gdje, odlučila je, no jahat će sve dok ne istutnji svu nakupljenu srdžbu. Otac Laggan izašao je iz kuće neposredno nakon Judithina odlaska. Zastao je na pragu i podigao ruke u zrak, ne bi li utišao okupljenu gomilu. Lice mu je bilo obasjano osmijehom. — Sve je riješeno na moje zadovoljstvo - rekao je. — Lady Judith uvelike je pomogla da razjasnimo situaciju. Začuli su se zvuči glasnog odobravanja. Svećenik se pomaknuo u stranu da propusti Brodicka. Ian i Winslow izašli su za njim. Gomila se razdvojila propuštajući Brodicka. Uputio se ravno prema mjestu gdje je Judith ostavila konja. Stigavši do drveća, nije mogao vjerovati vlastitim očima. U nevjerici se osvrtao oko sebe. - Prokletstvo, opet je to učinila - progundao je, ne obraćajući se nikome posebno. Bilo je očito da mu ne ide u glavu kako se Judith usudila ponovno uzeti njegova konja. Činjenica stoje pastuh zapravo pripadao lanu očito nije igrala nikakvu ulogu. — Zaboga, pa nije ga ukrala — rekao je Winslow. — Samo ga je posudila. Tako je rekla kad je stigla i pretpostavljam da još uvijek misli... Nije završio. Umjesto toga prasnuo je i smijeh. lan je za razliku od njega imao više samodiscipline. Nije se čak ni osmjehnuo. Zajahao je svog konja i pružio ruku Brodicku da mu se pridruži. Bryan, starac plamene kose i povijenih ramena, spriječio ga je u tome. — Žena nije ukrala konja, Brodice. Bilo bi bolje da pripaziš na svoje ponašanje — upozorio gaje. Brodick je u nevjerici zurio u njega. Kroz gomilu se odjednom probio još jedan ratnik i stao pokraj starca. — Bryan je u pravu. Lady Judith sigurno je bila u žurbi - rekao je. Pridružili su im se i drugi i uskoro su svi u isti glas uvjeravali Brodicka da nema razloga za ljutnju. lan je bio i više nego zadovoljan. Naravno, nije se radilo o tome što je Judith uzela konja. Svojim ponašanjem ljudi su poglavaru željeli dati do znanja da su je prihvatili. Uspjela je osvojiti njihova srca. Zauzela se za Isabelle i stoga su se svi složno zauzeli za nju. — Nije morala noćas pomoći Isabelli ni odazvati se pozivu oca Laggana — rekao je Bryan. — Ne želim čuti da govoriš loše o njoj, Brodice, u protivnom ćeš imati posla sa mnom zaprijetio je. Starac je, doduše, bio toliko slab da bi ga malo jači vjetar otpuhao, no žestina kojom je izrekao svoju prijetnju bila je prilično upečatljiva. — Prokletstvo — promrmljao je Brodick, razdražen gorčinom koju je izazvala njegova primjedba. lan se napokon osmjehnuo. Kimnuo je Judithinim zagovaračima, pričekao da Brodick uzjaše i potjerao konja u kas. Pretpostavio je da se vratila Frances Catherini. No, kad je vidio da pred kućom njegova brata nema pastuha, nije imao pojma gdje bije mogao tražiti. Zaustavio se da Brodick može sjahati. — Možda se vratila na imanje - rekao je. - Prvo ću je tamo potražiti. Brodick je kimnuo. —Ja ću pretražiti okolicu — odvratio je i uputio se niz brežuljak. Odjednom je zastao i okrenuo se. — Upozoravam te, lane. Ako je nañem, neću je štedjeti.

91


GIGA

— Imaš moje dopuštenje - odvratio je lan. Brodick se nacerio. Čekao je da se lan upeca na njegovu prijetnju. Previše gaje dobro poznavao da ne bi znao kako razmišlja. - Doista? - podbo gaje. - Smiješ joj zapapriti, ali ne smiješ podići glas na nju. - Zašto ne? - Mogla bi se uzrujati - odvratio je lan pa slegnuo ramenima. — Ne mogu to dopustiti. Brodick je zaustio da mu odgovori pa se predomislio. lan mu je upravo izbio sve adute iz ruke. Ako se ne može pošteno izvikati na tu nemoguću ženu, nije se želio zamarati držeći joj propovijedi. Bez riječi se okrenuo i zakoračio stazom, praćen provalom njegova smijeha. Unatoč Ianovim očekivanjima, Judith nije bila na imanju. Vratio se i potjerao konja stazom koja je vodila na susjedni obronak. Ugledao ju kako ide prema groblju. Brzim korakom grabila je stazom omeñenom drvećem koja je vodila prema posvećenom tlu. Judith je zaključila da će joj žustra šetnja pomoći da se riješi srdžbe zbog torture kroz koju je morala proći da bi obranila Isa-belle. Dok pred sobom nije ugledala groblje, nije ni znala kamo ide. Sad kad se već našla tu, zastala je da ga razgleda. Bilo je to doista lijepo i mirno mjesto, s tri strane okruženo svježe obojanom drvenom ogradom. Grobovi su redom bili urešeni nadgrobnim kamenima, a svaka slobodna čestica tla bila je prekrivena cvijećem. Tko god je održavao to posljednje počivalište, dobro je obavljao posao. Pažnja kojom je to činio bila je i više nego očita. Obišavši groblje, zastala je na izlazu i u zraku učinila znak križa. Napustivsi ga na propisani način, nastavila je uspon uskim šumskim puteljkom i ubrzo se našla na čistini odreñenoj za ukop prokletnika. Sumor vjetra u granama okolnog drveća ispunio joj je srce iznenadnom tugom. Naglo je zastala i osvrnula se oko sebe. Umjesto lijepo održavane ograde, mjesto je bilo omeñeno starim i istrošenim drvenim kolcima. Nigdje nije bilo nijednog nadgrobnom kamena. Judith je znala tko je ovdje ukopan. Izgubljene duše kojima je crkva odredila mjesto u paklu. Pljačkaši, ubojice, izdajnici i nasilnici svih vrsta... i žene koje su umrle pri porodu. Srdžba koju se nadala prevladati ponovno ju je obuzela. Život je nepravedan, ali nema li ni nakon smrti nimalo poštenja? -Judith? Naglo se osvrnula i ugledala lana jedva desetak koraka od sebe. Nije ga čula kako dolazi. - Misliš li da njihove duše doista gore u paklu? Na trenutak je zastao, začuñen žestinom koju je čuo u njezinu glasu. - Čije duše? - Duše žena koje se pokopane na ovome mjestu - ljutito je odvratila okruživši rukom groblje. Nije čekala da joj odgovori. - Odbijam vjerovati u to. Nebesa, pa te žene umrle su u poroñajnim mukama izvršavajući upravo ono što crkva naziva njihovom svetom dužnošću prema mužu. I za što, lane? Da bi na kraju gorile u vječitom paklu samo zato što crkva smatra da njihove duše nisu dovoljno čiste za raj? Gomila običnih gluposti — jetko je dodala. - Sve to. Ako sam zato heretik, nije me briga. Ne vjerujem da Bog može biti toliko okrutan. lan je šutio. Nije znao što bi joj odgovorio. Razum mu je govorio daje u pravu. Iskreno govoreći, nije nikada razmišljao o tome, no bila je to doista gomila običnih gluposti. — Dužnost žene je da svom mužu rodi nasljednike, zar ne? — nastavila je Judith. —Jest — složio se. — Zašto joj je onda, od trenutka kada shvati daje noseća, pristup crkvi zabranjen? Zato stoje nečista, zar ne? Nastavila je s pitanjima prije nego stoje stigao zaustiti da odgovori. — Držiš li daje Frances Catherine nečista? Ne, naravno da nije - brzo je dodala. - No crkva misli da jest. I, ako

92


GIGA

Patricku rodi sina, morat će pričekati trideset tri dana prije nego što bude dovoljno čista da smije ponovno stupiti u crkvu. Rodi li kćer, morat će čekati dvostruko dulje... a ako umre tijekom poroñaja ili u neko vrijeme poslije njega, dok još nije primila blagoslov, završit će na ovome mjestu, pokopana pored nekog ubojice ili... Naglo je zašutjela. Pognulaje glavu i umorno uzdahnula. — Oprosti. Nisam željela vikati na tebe. Kad bih se barem mogla prisiliti da ne razmišljam o tim stvarima, manje bih se ljutila. - U tvojoj je prirodi da brineš za druge. - Otkud znaš? Jedva me poznaješ. - Nisi oklijevala da pomogneš Isabelle — odvratio je. — To je samo jedan primjer, a bilo bi ih još. Glas mu je bio ispunjen nježnošću. Srce joj se iznenada ispunilo toplinom. Poželjela se priviti uz njega i čvrsto ga zagrliti. Bio je tako jak i samouvjeren, a ona se osjećala tako sitnom i ranjivom. Prvi put shvatila je koliko mu se divi i koliko ga poštuje. Čvrsto je stajao na zemlji i bio siguran u svaku svoju riječ i odluku. Gdje god bi se pojavio, ispunio bi prostor svojom prisutnošću. Nije morao dokazivati svoj autoritet ni svoju moć. Ljudi su mu bili odani jer je zaslužio njihovo povjerenje. Rijetko je podizao glas. Nasmiješila se, prisjetivši se da na nju jest, nekoliko puta. Činilo se da u njezinoj blizini lako gubi samokontrolu. Rado bi dokučila zastoje tako. - Ako ti se nešto ne sviña, nije li ti dužnost to promijeniti? - upitao ju je. Gotovo se nasmijala njegovu prijedlogu, no vidjevši izraz njegova lica, shvatila je daje ozbiljan. Bila je zgranuta. — Vjeruješ da bih se mogla usprotiviti crkvi? Odmahnuo je glavom. -Jedan tihi glas, Judith, dodan tisućama drugih, stvara buku koju čak ni crkva ne može zanemariti. Počni s ocem Lagganom. Postavi mu pitanja koja si meni postavila. Poštenje čovjek, saslušat će te. Osmjehnuo se ne bi lije ohrabrio. Uzvratila mu je osmijeh. Shvatila je da joj se ne ruga. Doista joj je želio pomoći. — Nisam dovoljno moćna da bih išta promijenila. Ja sam samo žena koja... - Sve dok vjeruješ u gluposti poput te, nećeš ništa postići. Nemoj se podcjenjivati. - Ali, lane — usprotivila se — što bih time postigla? Ako bih se otvoreno suprotstavila crkvi, i sama bih bila izbačena iz nje. Kako bi to pomoglo? - Ne moraš ih otvoreno napasti. Ali možeš raspravljati i ukazivati na proturječja u njihovim odlukama. Uvjeriš li jednu osobu u ispravnost svojih stavova, pa drugu pa treću... Zašutio je. Judith je kimnula. - Priznajem da to ima smisla -odvratila je. — Ipak, ne mogu zamisliti da bi itko pridavao pozornost tome što ja mislim, osobito tu. Osmjehnuo se. — To si već postigla, Judith. Pobudila si moju pozornost. Zašto bi ostalo na tome? - Nisam to smišljeno učinila — odvratila je. — Željela sam prošetati dok me ne proñe srdžba. Možda nisi zamijetio, ali bila sam vrlo uznemirena kad sam napustila Isabellinu kuću. Došlo mije da vrištim od muke. To što su joj priredili, krajnje je glupo i nepošteno. - Slobodno vrišti, ako želiš, tu te nitko neće čuti. - Ti bi me čuo. - Ne bi mi smetalo. - Ali meni bi. Bilo bi nedolično. - Nedolično? Kimnula je. - Neženstveno — objasnila je. Izgledala je toliko ozbiljno da mu je malo nedostajalo da se nasmije. Umjesto toga, sagnuo se i poljubio je. Njegove usnice lagano su dotakle njezine, tek toliko da osjeti njihovu mekoću. Istog trenutka se odmaknuo. - Zašto si to učinio? — začudila se.

93


GIGA

- Zbog toga da te natjeram da se prestaneš mrštiti. Nije joj ostavio vremena da mu ponovno održi propovijed o tome kako je ne može ljubiti kad mu to padne na pamet. Posegnuo je za njezinom rukom. — Doñi, Judith. Setat ćemo dok te ne proñe ljutnja. Gotovo je trčala da bi održala korak s njegovim. - Nismo na utrci, lane. Možeš li malo usporiti? Usporio je. Nekoliko minuta šetali su u tišini, svatko u svojim mislima. —Judith, trudiš li se uvijek dolično ponašati? Pitanje joj se činilo prilično čudnim. - I da i ne - odvratila je. — Polovinu godine, dok sam prisiljena živjeti s majkom i ujakom Tekelom, uvijek se ponašam vrlo dolično. Riječ »prisiljena« privukla je njegovu pozornost, no odlučio ja daje tog trenutka neće o tome zapitkivati. Znao je da bi se zatvorila i zašutjela, a želio je doznati stoje moguće više o njezinoj obitelji. — A drugu polovinu godine? - upitao je, trudeći se zvučati opušteno. — Tada se puno manje zamaram oko toga što se doliči, a što ne - odvratila je. — Tetka Milicent i tetak Herbert daju mi puno slobode. Ni najmanje me ne ograničavaju. — U čemu? - upitao je. - Bojim se da ne razumijem. Kimnulaje. - Primjerice, željela sam doznati stoje više moguće o poroñaju i teta je dala sve od sebe ne bi li me uputila i pomogla mi. Nekoliko narednih minuta nastavila je pričati o svojoj tetki i tetku. Ljubav koju je osjećala prema njima mogla se prepoznati u svakoj izgovorenoj riječi. lan je nije prekidao. Odlučio je polako skrenuti temu na njezinu majku. — Spomenula si i ujaka Tekela - rekao je. - On je brat tvoje majke, zar ne? —Jest. Njezin stariji brat. Čekao je da nastavi pričati. Ali nije. Uputili su se natrag prema mjestu gdje su privezali konje. Šutke su prešli preko groblja i nastavili prilaznim putem. — Misliš li da sam drugačija od ostalih žena? - odjednom je upitala. — Da, mislim da jesi. Spustila je ramena. Izgledala je prilično jadno. Ponovno se poželio nasmijati. — Nema u tome ničeg lošeg, Judith. Puno si svjesnija i otvorenija. Ne želiš se pomiriti s nekim stvarima. — Zbog toga ću jednog dana upasti u nevolje, zar ne? —Ja ću te zaštititi. Bilo je to lijepo obećanje i prilično nadobudno. Nije vjerovala daje to ozbiljno mislio. Nasmijala se i odmahnula glavom. Stigli su do konja. Pomogao joj je da se popne u sedlo. Maknuo joj je pramen kose s lica i vršcima prstiju lagano joj dodirnuo vrat. - Boli li te? — Malo — priznala je. Pozornost mu je ponovno privukao njezin lančić. Polako ga je izvukao ispod ovratnika haljine i zagledao se u prsten. Istog trenutka otela mu gaje iz ruke. Čvrsto gaje stisnula u šaci, skrivajući ga od njegova pogleda. lanu se učinilo da ga je pogodila munja. Pogled na njezinu stisnutu šaku napokon je probudio njegovo uspavano sjećanje. Naglo se odmaknuo unatrag. — lane? — uplašeno ga je upitala? - Što ti je? Posve si problijedio. Nije joj odgovorio. Potrajalo je dok je Judith Frances Catherini ispričala sve do posljednjeg detalja surove istrage koju je doživjela. Možda bi i prije završila daje prijateljica nije neprestano prekidala pitanjima. - Trebala bi poći sa mnom da vidiš Isabelle i dijete - na kraju joj je predložila. - Veselilo bi me kad bih joj mogla nekako pomoći - odvratila je Frances Catherine.

94


GIGA

- A mene bi veselilo kad bi se sprijateljila s njom. Morala bi se potruditi biti otvorenija prema ovim ljudima. Neki od njih doista su dragi. Znam da će ti se Isabelle svidjeti. Mila je i ugodna. Podsjeća me na tebe, Frances Catherine. - Pokušat ću se zbližiti s njom - obećala je. - Sam Bog zna da ću biti prilično usamljena kad odeš. Patricka najčešće viñam tek uvečer, a tada sam već toliko pospana da jedva uspijevam pratiti što priča. - I ti ćeš meni nedostajati — odvratila je Judith. — Kad bi mi barem bila bliže — uzdahnula je. - Tada bismo se mogle češće viñati. Milicent i Herbert takoñer bi te rado vidjeli. - Patrick mi nikada neće dopustiti da otputujem u Englesku — rekla je. - Misli da bi to bilo previše opasno. Bi li mi uplela kosu dok ne doñe? - Naravno - odvratila je Judith. — Zašto ga moramo čekati? - Natjerao me da mu obećam da ću ostati kod kuće dok ne obavi neke važne poslove. Bit će mu drago da prošeta s nama do Isabelle i njezinih. Posegnula je za četkom, dodala je Judith, sjela na stolac i zamolila je da joj iznova ispriča sve o Isabellinu poroñaju. Narednih sat vremena proletjelo je kao u trenu, a Patrick se još uvijek nije pojavio. Bližilo se vrijeme večere. Odlučile su posjet odgoditi za sljedeće jutro. Bile su usred pripreme objeda kad je netko pokucao na vrata. Frances Catherine netom se našalila na račun svoje trapavosti u trudnoći i Judith se još uvijek smijala kad je otvorila vrata. Iznenadila se kad je pred njima ugledala lana. - Nebesa, lane, nećeš mi valjda reći da se otac Laggan dosjetio još nekog pitanja koje bi mi želio postaviti? Šalila se, naravno, i očekivala da će se nasmijati. No izraz njegova lica ostao je ozbiljan. — Ne — kratko joj je odgovorio. Ušao je unutra, kimanjem glave pozdravio Frances Catherine pa stao nasred prostorije i prekrižio ruke na prsima. Nije mogla vjerovati da gleda u istog muškaraca koji je prije nepuna dva sata prema njoj bio toliko drag i pun razumijevanja. Sada se držao hladno poput stranca. — Ispitivanje je završeno — rekao je. — Svećenikje zaključio istragu. - To mije poznato - odvratila je Judith. - Samo sam se šalila. Odmahnuo je glavom. - Nije vrijeme za šalu. Na umu su mi puno važnije stvari. — O čemu je riječ? — upitala je Judith. Nije joj odgovorio. Okrenuo se prema Frances Catherini. — Gdje je moj brat? Žestina u njegovu glasu zabrinula je Frances Catherine. Sjela je za stol i prekrižila ruke u krilu, trudeći se djelovati smireno. — Ne znam točno. Svakog trenutka trebao bi se vratiti. — Zašto ga trebaš? — upitala je Judith, znajući da bi ga njezina prijateljica i sama to rado upitala, da se usudila. Okrenuo se i zakoračio prema vratima. - Moram razgovarati s njim prije nego što odem. To bi vjerojatno bilo sve, da Judith nije požurila i prepriječila mu put. Bio je toliko iznenañen njezinom odlučnosću daje stao. Odjednom se osmjehnuo vidjevši kako je zabacila glavu u pokušaju da uhvati njegov pogled. Bilo je očito da joj ne pada na pamet sakriti svoje nezadovoljstvo. Prije nego stoje shvatila što se dogaña, pomeo ju je s puta. U čudu se osvrnula i pogledala Frances Catherine. Mahnula joj je da pode za njim. Kimnula je i trčećim korakom izjurila iz kuće. - Kamo ideš? - povikala je za njim. - Kada ćeš se vratiti? Nije se ni potrudio osvrnuti. — Nisam siguran koliko ću se zadržati — rekao je. — O čemu si želio razgovarati s Patrickom? Hoćeš li ga povesti sa sobom? Naglo je stao i okrenuo se. — Ne, nemam ga namjeru povesti sa sobom. Judith, zašto te to uopće zanima?

95


GIGA

— Zašto si odjednom toliko hladan i suzdržan? — naglo je upitala i istog trenutka osjetila kako joj se licem razlijeva rumenilo. — Htjela sam reći — tiho je dodala — da si prije bio puno opušteniji. Jesam li učinila nešto što te razljutilo? Odmahnuo je glavom. - Prije smo bili sami - rekao je. — Sada nismo. Okrenuo se da nastavi put. Ponovno je požurila i stala pred njega. - Otišao bi bez pozdrava, zar ne? Bila je to optužba, a ne pitanje, i Judith se to nije trudila prikriti. Kao ni pričekati odgovor. Bez riječi se okrenula i uputila natrag, ostavivši ga da zuri za njom. Cuo je kako usput gunña nešto o neodgojenosti i neotesanosti i pretpostavio da se to odnosi na njega. Duboko je uzdahnuo i zakolutao očima čudeći se njezinoj drskosti. Ugledavši Patricka kako mu prilazi, odlučio je privremeno zanemariti njezino ponašanje. Na brzinu mu je izložio svoju namjeru da s Ramseyjem i Erinom poñe na MacDonaldovo imanje, gdje će se na neutralnom terenu sastati s poglavarom Dunbarovih. Prije no što poñe, želio se uvjeriti da će njegovi ratnici biti na oprezu. Doznaju li Macleanovi išta o tome, mogli bi ih bez oklijevanja napasti. Nije ulazio u pojedinosti, no Patrick je bio dovoljno upućen u situaciju da bi razumio važnost tog sastanka. - Vijeće ti nije udijelilo svoj blagoslov, zar ne? - nagañao je. — Nemaju pojma o sastanku - odvratio je lan. Patrick je kimnuo. - To će izazvati priličnu buru. -Da. - Želiš li da poñem s tobom? - Želim da tijekom mog odsustva pripaziš na Judith - odvratio je. - Nemoj joj dopustiti da upadne u nevolje. Patrick je kimnuo. - Što si rekao članovima vijeća? Kamo odlaziš? — K MacDonaldima - odvratio je. — No, nisam im rekao da će i Dunbari biti tamo - dodao je pa duboko uzdahnuo. - Prokletstvo, doista mrzim zakulisne igre. Ne čekajući bratov odgovor, okrenuo se u namjeri da uzjaši svog pastuha pa naglo zastao. Bez riječi dobacio je uzde Patric-ku i pošao prema kući. Tog puta nije se trudio pokucati. Ušavši, ugledao je Judith pokraj ognjišta. Začuvši lupanje vratima, naglo se okrenula. Oči su joj se raširile od iznenañenja. Frances Catherine sjedila je za stolom i rezala kruh. Napola je ustala pa se predomislila i sjela. U tri koraka našao se ispred Judith. Zgrabio ju je za ramena, prisilio je da se okrene prema njemu i spustio svoje usnice na njezine. Bila je previše osupnuta da bi se snašla. Jezikom joj je odlučno rastvorio usnice. Bio je to žestok i posesivan, gotovo divlji poljubac i u trenutku kad mu je počela uzvraćati, naglo se odmaknuo od nje. Osjetivši slabost u nogama, oslonila se o policu iznad ognjišta, lan se okrenuo, kimnuo Frances Catherini i izašao iz kuće. Judith je bila previše zaprepaštena da bi bila u stanju govoriti. Vidjevši izraz njezina lica, Frances Catherine morala se ugristi za usnicu da ne prasne u smijeh. — Nisi li rekla daje izmeñu vas gotovo? Judith nije imala pojma što bi joj odgovorila. Tijekom večere, Frances Catherini nije promaklo kako je nekoliko puta zdvojno uzdahnula. Kad su završili, Patrick ih je otpratio k Isabelli. Tom prigodom Judith je upoznala nekoliko Winslowljevih roñakinja. Jedna od njih bila je Willa, zgodna ženica koja je takoñer bila pred porodom. Nakon što su se upoznale, zamolila je Judith da na trenutak zajedno izañu, jer bi željela s njom nasamo porazgovarati. Judith se stresla od nelagode pretpostavivši da će je zamoliti da joj pomogne tijekom poroñaja. Naravno, nije mogla odbiti usrdnu molbu uplašene žene, no barem se potrudila izvijestiti je o nedostatku svog iskustva. Louise, Winslowljeva tetka, ubrzo im se pridružila i obećala da će joj rado pomoći, iako nije imala vlastite djece niti je ikada prisustvovala porodu.

96


GIGA

Ianovo odsustvo oduljilo se na tri tjedna i Judith je morala priznati da joj jako nedostaje. Kako bilo da bilo, nije imala vremena za tugovanje, budući daje u meñuvremenu pomogla pri roñenju Willine kćeri te Carolinina i Winifredina sina. Svaki puta umirala je od straha. I umjesto da joj bude lakše, bilo joj je sve teže. Patrick je imao pune ruke posla daje smiri. Bio je doista zbunjen čudnim obredom od kojeg Judith, prema svemu sudeći, nije imala namjeru odustati. Dogodilo se da su sve tri žene odlučile roditi usred noći. Cim bije probudili, Judith bi počela jadikovati i nabrajati sve moguće razloge zbog kojih nije u stanju obaviti što se od nje očekuje. Na putu do kuće porodilje, nastavila bi s kukanjem i jadikovkama. Patrick ju je redovito pratio i do trenutka dok bi stigli na odredište, plašt mu je bio natopljen njezinim suzama. No čim bi ušla u kuću, njezino držanje posve bi se promijenilo i naglo bi postala pribrana, učinkovita i odlučna da porod učini što je moguće lakšim. Takva bi ostala sve do kraja, a kad bi izašla, lijevala bi suze cijelim putem do kuće. Pritom uopće nije bilo važno čije joj se rame u tu svrhu našlo pri ruci. Jednom je natopila Patrickov plašt, drugi put Brodickov, a posljednji put mantiju oca Laggana, budući da se slučajno našao u blizini u vrijeme kad je poroñaj završio. Patrick je bio izvan sebe. Nije imao pojma što bi mogao učiniti da joj olakša muke kroz koje je prolazila. Stoga je odahnuo kada se lan napokon vratio. Sunce je već odavno zašlo kad gaje ugledao kako se u pratnji Ramseyja i Erina uspinje uz brdo. Na njegov prodoran zvižduk lan se okrenuo i mahnuo mu, pokazavši mu da doñe u tvrñavu. Patrick se vratio u kuću u namjeri da kaže ženi kamo ide, ali već je zaspala. Provirivši iza paravana, ustanovio je da Judith takoñer spava. Kad je stigao, Brodick i Alex već su bili u dvorištu. Trojica ratnika zajedno su ušli u zdanje i produžili do velike dvorane. Ian je stajao ispred kamina. Izgledao je iscrpljeno. — Patriče? — upitao gaje čim gaje ugledao. - Dobro je — odvratio je, znajući što ga brat pita. Prešao je preko prostorije i stao ispred njega. — Tijekom tvog odsustva pomogla je da još troje djece doñe na svijet — dodao je i osmjehnuo se. — Doista mrzi biti primalja. lan je kratko kimnuo. Zamolio je Alexa da pode potražiti Winslowa i Gowrieja pa nastavio tiho razgovarati s bratom. Patrick je bio jedini živući član njegove obitelji. Oduvijek su bili jako povezani i brinuli se jedan za drugoga. Tog trenutka lan je želio čuti može li od brata očekivati potporu u onome stoje namjeravao poduzeti. Patrick je bez riječi slušao kako obrazlaže moguće posljedice. Na kraju je samo šutke kimnuo glavom. - Sada imaš obitelj. Razmisli... Patrick mu nije dopustio da nastavi. - Oduvijek smo jedan drugome čuvali leda. - Stigli su, lane - viknuo je Brodick, prekinuvši njihov razgovor, lan se osmjehnuo bratu, pljesnuo ga po ramenima i okrenuo se prema skupini svojih najodanijih ljudi. Nikome nije promakla činjenica da je propustio pozvati članove vijeća. Obrazložio je što se dogodilo na sastanku. Poglavar Dunbarovih bio je star, umoran i nestrpljiv da sklopi savez. Ukoliko Maitlandi nisu zainteresirani za udruživanje, bio je spreman isto ponuditi Macleanovima. - Vijeće na to neće nikada pristati - rekao je Brodick. - Na posljednjem sastanku nisu htjeli ni čuti za to. - Dunbari su u prilično osjetljivom položaju izmeñu nas i Macleanovih — rekao je Alex. — Ako se ujedine s njima, broj ratnika koje ćemo imati protiv sebe će se udeseterostručiti. To mi se nikako ne sviña. lan se složio. — Sazvat ću vijećanje za sutra — rekao je. — Iz dva razloga. Prvo, da raščistimo pitanje saveza s Dunbarima. Zašutio je. - Koji je drugi razlog? — upitao je Brodick. Prvi puta te večeri, lan se osmjehnuo. -Judith. Osim Patricka i Brodicka nikome nije

97


GIGA

bilo jasno o čemu priča. - Otac Laggan namjerava otputovati sutra ujutro - rekao je Brodick. - Zadrži ga — odvratio je lan. - S kojim razlogom? - upitao je Alex. - Zbog vjenčanja - rekao je lan. Patrick se glasno nasmijao. Brodick mu se pridružio. Alex je i dalje bio zbunjen. - A Judith? upitao je. - Hoće li pristati? lan mu nije odgovorio. .

98


GIGA

DEVETO POGLAVLJE Patrick nije rekao svojoj ženi i Judith da se lan vratio kući. Rano ujutro uputio se na njegovo imanje. Judith je provela prijepodne pomažući prijateljici u čišćenju kuće. Malo iza podneva lan je pokucao na vrata. Judith je otvorila. Lice joj je bilo zamrljano prašinom, a kosa joj je stršala na sve strane. Izgledala je kao daje upravo izronila iz ognjišta. Prokletstvo, doista mu je nedostajala. Osmjehnuo se. Uzvratila mu je osmijeh i iznenada postala svjesna svog izgleda. Podigla je ruke i pokušala dovesti u red svoje nestašne kovrče. — Vratio si se — prošaptala je. Činilo se da nije raspoložen za izraze njezine dobrodošlice. -Jesam. Za sat vremena pojavi se u tvrñavi - kratko je rekao pa okrenuo leda i uputio se natrag. Bila je zgranuta njegovim hladnim držanjem. Potrčala je za njim i zaustavila ga. — Zbog čega bih se trebala pojaviti u tvrñavi? — Zato što ja tako želim — odvratio je. — Možda imam druge planove. — Odloži ih. — Tvrdoglav si poput magareta — promrmljala je. Glasan uzdah dao joj je do znanja daje Frances Catherine čula njezinu neotesanu primjedbu. Ipak, nije ni najmanje žalila zbog toga stoje izgovorila. Napokon, bila je u pravu. lan je uistinu bio tvrdoglav. Okrenula se od njega. - Nisi mi ni najmanje nedostajao. Naglo ju je zgrabio za ruku i povukao natrag. - Reci mi, koliko sam izbivao? — Tri tjedna i dva dana — odvratila je. — Zašto pitaš? Osmjehnuo se. — I nisam ti nedostajao, zar ne? Shvatila je daje upala u zamku. - Previše si pametan za mene — ispod glasa je promrmljala. — To je doista točno. Jesam — nadmeno se osmjehnuo. Nebesa, jednom kad ode nedostajat će joj njihove prepirke, shvatila je. Tako joj svega, i on će joj nedostajati. — Želiš li da doñem u tvrñavu, uputi svoj zahtjev Patricku, tako da mi ga on može prenijeti. Tada ću mu ja reći svoj odgovor, a on će ga prenijeti tebi. Nisi li rekao da svi moramo poštovati pravilo naredbenog lanca? Shvatio je da ga izaziva. Umjesto da se naljuti, prasnuo je u smijeh. — lane? —javila se Frances Catherine. Zabrinuta izraza lica stajala je na vratima. —Je li za danas zakazano vijećanje? Potvrdio je. Istog trenutka Judith je ugledala paniku u Frances Catherininim očima. Naglo je izvukla ruku iz lanove. — Vidi što si učinio -jedva čujno je progovorila. -Što? — Uznemirio si Frances Catherine. Pogledaj je. Sva je sluñena, zahvaljujući tebi. — Sto sam učinio? — upitao je, zbunjen njezinim napadom. Svrnuo je pogled na Frances Catherine. Doista je izgledala uspaničeno, iako nije mogao dokučiti što bi tome mogao biti razlog. — Rekao si joj daje za danas zakazano vijećanje — odvratila je. -1 sada misli da sam možda nešto zgriješila i da će me vijeće poslati kući prije nego što ona rodi. — I sve si to zaključila iz jednog pogleda? —Jasno — ogorčeno je odvratila. Prekrižila je ruke na grudima i namrštila se. - Dakle? zahtijevala je da joj odgovori. — Dakle, što? — Popravi to. — Sto da popravim? — Nema potrebe da podižeš glas na mene - odbrusila mu je. - Uznemirio sije. Sada je umiri. Reci joj da nećeš dopustiti da me vijeće pošalje kući. To je najmanje što možeš učiniti. Fran-

99


GIGA

ces Catherine je žena tvoga brata i zaista bi se morao potruditi daje ne izluñuješ. Duboko je uzdahnuo i u nevjerici odmahnuo glavom. Ponovno je pogledao Frances Catherine. —Judith ne ide nikamo — viknuo je pa svrnuo pogled na Judith. —Jesi li sada zadovoljna? Frances Catherine s olakšanjem se nasmiješila. Judith je kimnula. —Jesam, hvala. Okrenuo se i pošao prema svom pastuhu. Požurila je za njim, zgrabila ga za ruku i prisilila da stane. — lane? — Stoje sad? Nije se dala omesti njegovim osornim tonom. -Jesam li ti nedostajala? -Judith, ne bih sada o tome. Taj odgovor ju je ražestio. Odgurnula je njegovu ruku i okrenula se da ode. Naglo ju je zgrabio, čvrsto je primio oko struka i pognuo glavu do njezina uha. — Zaista bi morala povesti računa o svojoj naprasitoj ćudi, curo. Lagano ju je poljubio u vrat i zatim pustio. Tijelom su joj prošli trnci sve do nožnih prstiju. Nikada joj nije izravno odgovorio ni na jedno pitanje, pomislila je, gledajući ga kako se udaljava. Ipak, mogao ju je posve sluditi samo jednim jedinim dodirom. Kako bilo, nije imala vremena dulje o tome promišljati, budući da joj je Frances Catherine domahivala da požuri. Nije mogla dočekati da ude. Hitro ju je povukla s praga i zalupila vratima. - lan je zaljubljen u tebe. Zvučala je uzbuñeno. Judith je odmahnula glavom. — Nemam se namjeru prepustiti osjećajima — odvratila je. Frances Catherine se nasmijala. — Možda i nemaš, ali Judith, očito je da si i ti zaljubljena u njega. Nije li tako? Ne brini, dovoljno dugo sam šutjela pa mogu i dalje. Ne mora nikada doznati. Posljednje riječi naglo su pobudile Judithinu pozornost. - Što to? Sto ne mora nikada doznati? — Za tvog oca. Nitko to ne mora znati. Dopusti sebi... -Ne. - Barem razmisli o tome — predložila je Frances Catherine. Judith se srušila u stolicu. -Jedva čekam da napokon rodiš, da se mogu vratiti kući. Sto god sam dulje tu, sve mije teže. Nebesa, što ako se doista zaljubim u njega? Kako ću to preboljeti? Frances Catherine prišla joj je s leda i položila joj ruke na ramena pokušavajući je utješiti. - Bi li pomoglo kad bi razmišljala o njegovim manama? — upitala je. Šalila se, naravno, no Judith je počela ozbiljno razmatrati tu mogućnost. Pokušala se prisjetiti svih Ianovih mana, no ni uz najbolji trud, nije ih mogla puno nabrojiti. Bio je gotovo savršen. Frances Catherine izjavila je da je i to vjerojatno mana. Judith se složila. Bile su toliko zaokupljene razgovorom da nisu uočile Patricka kako stoji na dovratku. Doduše, trudio se tiho ući, pretpostaviv-ši daje njegova žena prilegla. Svakog popodneva imala je običaj kratko otpočinuti i nije ju htio probuditi ukoliko je zaspala. Začuvši kako Judith govori o Ianovoj tvrdoglavosti, zastao je. Licem mu se razlio osmijeh. Očito je njegovog brata poznavala gotovo jednako dobro kao i on sam. Kako bilo da bilo, morao se s njome složiti. —Ali i unatoč tome ti se sviña, zar ne? — rekla je Frances Catherine. Judith je uzdahnula. — U pravu si. Doista ne znam što ću. Svaki puta obuzme me panika kad shvatim što mi se dogaña. Ne nogu si dopustiti da ga zavolim. — I usto si uvjerena da on tebe ne bi mogao zavoljeti - odvratila je Frances Catherine. - No varaš se ako tako misliš. Stalo mu je do tebe. Zašto to ne možeš jednostavno prihvatiti? Judith je odmahnula glavom. - Što misliš da bi se dogodilo kad bi doznao daje Maclean moj otac? Misliš li da bi mu još uvijek stalo do mene? Godine vojničke stege i učenja samokontroli prisilile su Patricka da ostane potpuno miran. No tako mu Boga, osjećao se kao daje upravo dobio udarac posred prepona. Polako je zakoračio unatrag i tiho za sobom zatvorio vrata.

100


GIGA

Požurio je natrag do tvrñave. lana je pronašao u dvorani za vijećanje. — Moramo razgovarati — rekao je. — Upravo sam čuo nešto što bi svakako morao znati. Po izrazu bratova lica lan je zaključio da su vijesti koje mu donosi paklenski loše. — Izañimo — predložio je. — Radije bih to čuo u četiri oka. Šutke su izašli u dvorište. Uvjerivši se da ih nitko ne može čuti, Patrick je ispričao bratu stoje upravo doznao. Na njegovo čuñenje, lan se nije ni najmanje iznenadio. — Prokletstvo, to prilično komplicira stvari, zar ne? — rekao je Patrick. — Da — složio se lan. - To prokleto komplicira stvari. Judith je trebalo gotovo sat vremena da opere sa sebe svu prljavštinu. Razgovor o lanu se nastavio. Frances Catherine odlučila je dobiti njezino priznanje daje zaljubljena u lana. Judith je bila jednako odlučna da joj ga uskrati. — Umjesto što me potičeš, trebala bi mi pomoći da izañem nakraj s tim - nepopustljivo je izjavila. — Možeš li uopće razumjeti koliko će mi biti teško nakon svega se vratiti kući? Moram se vratiti, Frances Catherine, htjela to ili ne. Sto se mene tiče, ta tema je završena. Ne želim više pričati o tome. Frances Catherine istog je trenutka odustala. Vidjela je daje njezina prijateljica na rubu suza. Nježno ju je potapšala po ramenima. — U redu — tiho je rekla. — Nećemo više razgovarati o tome — dodala je. — Radije mi pomozi da se presvučeni. Idem s tobom u tvrñavu. Bog zna stoje vijeću na umu. Moglo bi biti nevolja. Judith se usprotivila. — Ne dolazi u obzir. Ostaješ kod kuće. Obećavam ti da ću ti ispričati svaku izgovorenu riječ. Frances Catherine nije htjela ni čuti za to. Tvrdoglavo je zahtijevala da poñe s Judith i u slučaju potrebe stane u njezinu obranu. Judith je ostala jednako tvrdoglava u namjeri da joj ne popusti. Iz trenutka u trenutak prepirka je postajala sve ljućom. Našavši se na pragu svoje kuće, Patrick je bio iznenañen povišenim glasovima koje je začuo. Ušao je i pozdravio ih, a kad je shvatio da ne obraćaju pozornost na njega, podigao je ruku, dajući im znak da se utišaju. Nisu. — Oduvijek si bila tvrdoglava poput mazge — izjavila je Frances Catherine. Patrick je bio zgranut. — Ne bi smjela vrijeñati našu gošću -upozorio ju je. — Zašto ne? Ona je mene još i gore uvrijedila. Judith se nasmijala. — Istina — priznala je. - Ne miješaj se u to, Patriče — rekla je Frances Catherine. -Upravo sam se zagrijala. Ovaj put ću je smlaviti. Na menije red da pobijedim. Judith je odmahnula glavom. - Ni slučajno — odrezala je. -Patriče, molim te, zadrži je. Moram poći u tvrñavu. Brzo ću se vratiti — dodala je i izašla iz kuće prije nego što je Frances Catherine stigla išta izustiti. Što se nje tiče, ostalo je bilo u Patrickovim rukama. Znala je da kasni i da će lan zbog toga vjerojatno biti uzrujan, ali nije se željela zamarati njegovim praznim pričama. Uspinjući se prema tvrñavi razmišljala je o njegovoj neobičnoj osobnosti. Bio je tako velik i snažan, pravi gorostas, i to je bilo dovoljno da ljudi pred njim dršću od straha. Sjetila se nelagode koja ju je obuzela kada je vidjela kako se preko spuštenog mosta približava Tekelovu dvorcu. Bilo kako bilo, taj osjećaj brzo je iščezao i morala je priznati da se u njegovoj blizini nikad ni na koji način nije osjećala ugroženom. Katkad je bio grub i osoran poput medvjeda, no kad bije dotaknuo, bio je neobično blag i nježan. Ujak Tekel bio je sušta suprotnost, odjednom je shvatila. Uz njega se osjećala ugroženom, iako nije mogla objasniti zašto ga se boji. Bio je invalid i nije se mogao kretati bez štake, no svejedno se trudila držati podalje od njega. Jedino tako nije ju mogao povrijediti. No, svaki puta kad bije prisilio da sjedi uz njega, umirala bi od straha. Sjećanje na njegove okrutne riječi i brojne uvrede kojima ju je obasipao još uvijek ju je boljelo. Poželjela je daje snažnija. Svakako manje osjetljiva i ranjiva. Tada je ne bi mogao povrijediti. Kad bi naučila kako se zaštiti i razlučiti razum i osjećaje, bilo bi joj svejedno što govori. I sigurno ne bi marila što više neće vidjeti lana. Kad bi to barem mogla!

101


GIGA

No to ionako nije važno, zaključila je. Ovako ili onako, vratit će se kući, a lan će prije ili poslije oženiti neku drugu. Vjerojatno će biti sretan. Moći će joj zapovijedati do kraja svog života, a ona mu se neće usprotiviti. Zastenjala je od muke. Od pomisli na lana u zagrljaju sa ženom, želudac joj se stisnuo u čvor. Nebesa, ponašala se poput zaljubljene glupače. U nevjerici je odmahnula glavom. Bila je previše razumna da bi dopustila da joj srce bude slomljeno. Nije valjda toliko glupa? Ili ipak jest? Oči su joj se ispunile suzama. Tuga joj je preplavila srce u tolikoj mjeri da se njezin plač u trenutku pretvorio u nezaustavljivo ridanje. Nije se mogla prisiliti prestati. Frances Catherine kriva je za sve, zaključila je. Nije htjela prestati sve dok je nije prisilila da se suoči s istinom. Uplašivši se da bi netko mogao naići i vidjeti je, skrenula je s puta i zaklonila se iza stara razgranata borova stabla. - Zaboga, Judith, što se dogodilo? Začuvši Patrickov glas, naglo je ustuknula. Prišao joj je. —Jesi li se ozlijedila? — zabrinuto je upitao. Odmahnula je glavom. - Nisam očekivala da bi me netko mogao vidjeti - prošaptala je. Nadlanicom je obrisala suze i nekoliko puta duboko udahnula da se smiri. - Nisam te vidio - odvratio je. - Čuo sam te. - Žao mije - tiho je izustila. - Zašto? - Zato što sam bila toliko glasna — odgovorila je. - Željela sam nekoliko trenutaka biti sama, ali to tu, čini se, nije moguće, zar ne? Zvučala je prilično jadno i potreseno. Poželio ju je utješiti. Bila je prijateljica njegove žene i držao je svojom dužnošću pomoći joj. Položio joj je ruku na rame i polako je ponukao da se vrati na stazu. \ - Reci mi što te muči, Judith. Što god da je u pitanju, siguran sam da to mogu riješiti. Bilo je doista nadmeno izjaviti takvo što, no budući daje bio Ianov brat, nije ju čudilo stoje nešto njegove nadmenosti prešlo na Patricka. Ipak, bio je voden pozitivnim pobudama pa mu to nije mogla zamjeriti. - Ne možeš riješiti moj problem — odvratila je. - No, hvala na ponudi. - Ne možeš znati što mogu, a što ne ako mi ne kažeš. - U redu - složila se. - Upravo sam shvatila koliko sam glupa. Možeš li to riješiti? Blago se osmjehnuo. - Nisi glupa, Judith. - O da, jesam — ponovno je zajecala. - Bila sam dovoljno glupa da se ne zaštitim - izlanula je i istog trenutka zašutjela. -Judith? - Nije važno. Ne želim o tome razgovarati. - Ne bi smjela plakati. Osobito ne u danu poput današnjeg. Obrisala je kutove očiju. - Da, danje doista lijep i ne bih smjela plakati - odvratila je. Duboko je uzdahnula. - U redu je. Smirila sam se. Maknuo je ruku s njezina ramena i šutke je otpratio do tratine ispred tvrñave. Prije nego što ude, mora još nešto nakratko obaviti, objasnio je i naklonio se u namjeri da ode. - Izgledam li kao da sam plakala? - zabrinuto gaje zapitala. - Ne - lagao je. Nasmiješila se. - Hvala ti što si mi pomogao da riješim svoj problem. - Ali nisam. Nije stigao završiti. Judith se okrenula i pojurila prema stubama. Zbunjeno je odmahnuo glavom i uputio se natrag. Našavši se pred teškim dvostrukim vratima, Judith nije pokucala da najavi svoj dolazak. Duboko je udahnula, širom ih otvorila i ušla.

102


GIGA

Tvrñava je iznutra izgledala jednako hladno i odbojno kao i izvana. Predvorje je bilo popločeno sivim kamenom. Od propuha koji je vladao unutra, pomislila je da se nalazi nasred livade. Veliki kamin zauzeo je popriličan dio zida nasuprot ulazu, ali vatra koja je gorjela u njemu proizvodila je više dima nego topline. Unutrašnjost nije odisala mirisima koji bi ukazivali na toplinu doma, poput mirisa svježe pečenog kruha ili jela koje krčka na ognjištu. Nigdje nije bilo nijedne osobne stvari koja bi ukazivala da tu netko doista živi. Ugoñaj je bio kao u samostanu. S desne strane uzdizalo se stubište koje je vodilo u gornje prostorije. U veliku dvoranu silazilo se niz pet stuba lijevo od ulaza. Judith je zastala na vrhu, čekajući da lan uoči njezinu prisutnost. Sjedio je na kraju dugog stola smještenog u središtu prostorije, leñima okrenut prema njoj. Petorica starijih muškaraca za koje je pretpostavila da su vijećnici, sjedili su u skupini nasuprot njemu. U zraku se osjećala napetost. Mora da stvari stoje prilično loše, zaključila je Judith. Sudeći po izrazima njihovih lica, starci su upravo primili vrlo uznemirujuće vijesti. Pomislila je kako ih ne bi trebala ometati u tako osjetljivom trenutku. Bilo bi najbolje da ode i vrati se kad se oporave. Okrenula se u namjeri da izañe. Alex i Gowrie pripriječili su joj put. Iznenañeno ih je pogledala. Toliko su tiho ušli, da nije ni znala da su tu. Netom stoje zakoračila u namjeri da ih obiñe, vrata su se širom rastvorila i Brodick je poput vjetra nahrupio unutra. Patrick gaje slijedio u stopu. Pridržao je vrata i mahnuo svećeniku da uñe. Otac Laggan nije izgledao osobito veselo. Kiselo joj se osmjehnuo i požurio u dvoranu. Promatrala je kako svećenik prilazi lanu. Da, stvari su očito stajale prilično loše. U protivnom ne bi bilo potrebe za svećenikom. U mislima se pomolila za onoga kome je molitva potrebna i ponovno se okrenula u namjeri da izañe. Uz Alexa i Gowrieja sada su rame uz rame stajali Brodick i Patrick. Bilo je očito da joj namjerno stoje na putu. Patrick je stajao zdesna, najbliže izlazu. Uputila se prema njemu. —Je li netko umro? — prošaptala je. Po načinu na koji se nacerio, Brodicku je njezino pitanje očito zvučalo prilično smiješno. Izrazi lica ostalih ratnika bili su mrki i ozbiljni. Bilo kako bilo, nijedan od njih nije se imao namjeru pomaknuti i pustiti je da proñe ni odgovoriti joj na pitanje. Zaustila je da tim neotesanim klipanima kaže da joj se maknu s puta, kad su se vrata ponovno bučno otvorila, propuštajući Winslowa. Isabellin muž izgledao je kao daje spreman na bitku. Pozdravio ju je kratkim kimanjem i stao uz svoje drugove. —Judith, dolazi ovamo. Ianov prodoran glas presjekao joj je dah. Naglo se okrenula da ga prostrijeli pogledom. Zalud, budući da uopće nije gledao u nju. Nije se mogla odlučiti bi li se odazvala njegovom neuljudnom pozivu ili ga zanemarila. Brodick je odlučio skratiti njezine dvojbe i gurnuo je naprijed. Ne baš nježno, zaključila je i ošinula ga pogledom. Umjesto da se pokaje, namignuo joj je. Alex je pak, s kraja reda, mahao rukom požurujući je da posluša naredbu. I njega je ošinula pogledom. Netko bi te neotesane momke doista trebao naučiti osnovama lijepog ponašanja, zaključila je. Kako bilo da bilo, sada za takvo što ionako nije bio najbolji trenutak. Podigla je porub svoje haljine i uputila se niz stube. Silazeći, svrnulaje pogled na svećenika. Po načinu na koji je koračao gore-dolje uz kamin, bilo je očito daje prilično uzrujan. Usiljeno se nasmiješila i požurila prema lanu. Stala je iza njega, položila mu ruku na rame i sagnula se do njegova uha. - Padne li ti na pamet da se još koji put izdereš na mene, kunem ti se da ću te zadaviti

103


GIGA

vlastitim rukama — zaprijetila mu je i ponovno se uspravila, mirna i nasmiješena izraza lica. Izgledao je zgranuto. Kimulaje, dajući mu do znanja da se ne šali. Osmjehnuo se da bi joj pokazao kako misli daje sišla s uma. Promatrajući tu malu predstavu, Grahamu nije trebalo dugo da zaključi zašto je ta neobična Engleskinja zaludila njihovog poglavara u tolikoj mjeri da nije mario za njezino podrijetlo. O da, bujne plave kose i velikih plavih očiju, bila je doista krasotica. No, nije se moglo raditi samo o tome. Znao je daje tu moralo biti nešto puno više, a s obzirom na sve što je u meñuvremenu čuo o njoj, i sam ju je poželio bolje upoznati. Winslow mu je ispričao kako je pomogla pri roñenju njegova sina, a to što je rekao prilično se podudaralo s riječima pohvale oca Laggana kojima je opisao njezino držanje sljedećeg dana. Takoñer su mu rekli daje tijekom lanova odsustva pomogla pri roñenju još troje djece. Nije rado preuzela tu dužnost. Bila je prestravljena i svaki puta izvan sebe od brige hoće li sve proći kako treba, no to je nije spriječilo da se odazove pozivima i učini sve stoje potrebno. Bio je zbunjen. Naravno, nije posumnjao da bi mogla biti riječ o lažima, no posljednje što je očekivao bilo je da bi jedna Engleskinja mogla biti toliko hrabra i požrtvovna. Bilo je to jednostavno nespojivo. O tome će poslije razmišljati, odlučio je. Jedino stoje tog trenutka mogao zaključiti iz izraza njezina lica bilo je da nema pojma o odluci kojom je lan zgranuo vijećnike. Pogledao je svoje drugove pokušavajući procijeniti njihovu reakciju. Izraz Dunca-nova lica bio je kiseo, kao daje upravo popio bačvu vinskog octa. Vincent, Gelfrid i Owen nisu bili u nimalo boljem stanju. Kako se činilo, jedino se on uspio oporaviti od šoka. Naravno, prije sastanka lan gaje pozvao u stranu i izvijestio ga o svojim namjerama. Posve očekivano, Patrick je stao na njegovu stranu. Graham je znao da će biti tako, prije nego stoje lan izrekao i riječ. Njih dvojica uvijek su se držali zajedno u presudnim trenucima. Drugo nije ni očekivao, no začuvši o čemu se radi, svejedno je ostao bez riječi. Napokon je ustao i pogledom okružio prisutne. Bio je ispunjen suprotstavi]enim osjećajima. Kao predsjedavajući, imao je obvezu pokušati urazumiti lana i nagovoriti ga da promjeni odluku, a ostane li uporan, glasovati protiv nje. No Graham je prema lanu osjećao i drugu, moralnu obvezu, i stoga je morao pronaći način da ga podupre. Razlog za takvo što bio je lako razumljiv. Želio je da lan bude sretan. Sam Bog zna daje zaslužio sreću i ljubav. Osjećao je prema njemu golemu odgovornost. Tijekom godina koje je proveo u vojnoj službi, Graham je lanu bio poput oca. Pobrinuo se osigurati mu najbolju moguću obuku, a lan ga nikada nije razočarao. Ispunio je sva njegova očekivanja, postigao sve zgoditke. Čak i u vrijeme dok je bio golobradi mladić, bio je puno snažniji i odlučniji od svojih vršnjaka pa i starijih momaka. S nepunih dvanaest bio je prisiljen preuzeti brigu o svom, tada petogodišnjem bratu. Od najmanjih nogu navikao je na odgovornost. S lakoćom je nosio svaki teret stavljen na njegova pleća. Kad je bilo potrebno, radio je od zore do mraka. To što je postao najmlañim ratnikom koji je dobio čast postati poglavarom klana bila je nagrada za njegovu ustrajnost. No takav život imao je i svoju cijenu. U svim tim bespoštednim godinama, lanu nije nikada preostalo dovoljno vremena za uživanje i životnim radostima. Graham je prekrižio ruke na leñima i kratko pročistio grlo. Odlučio je da će prvo ispuniti dužnost i pozvati lana da se predomisli, a kad zadovolji vijećnike, obznanit će svoju potporu. - lane, još uvijek možeš promijeniti odluku — čvrstim glasom je rekao. U potvrdu, vijećnici su složno kimnuli. lan je naglo ustao. Stolica iza njegovih leda se prevrnula. Judith je istodobno poskočila unatrag i leñima udarila u Brodicka. Okrenuvši se, iznenadila se vidjevši ratnike kako stoje iza nje. - Zašto me slijedite? - zbunjeno je upitala.

104


GIGA

lan se osvrnuo. Unatoč provali srdžbe, zamalo se nasmijao njezinu šašavu pitanju. Odmahnuo je glavom. - Ne slijede te, Judith. Iskazuju mi potporu. Njegovo objašnjenje nije ju zadovoljilo. - Stoje mi na putu, a htjela bih izaći. - A ja bih htio da ostaneš — odvratio je. - Nije mi mjesto ovdje - pobunila se. - U pravu je. I nije - izlanuo je Gelfrid. lan se okrenuo i ukrstio pogled s njegovim. Odjednom je nastao pakao. Judith je imala osjećaj da se našla usred oluje. Velika dvorana odzvanjala je od grmljavine glasova. Vijećnici su sijevali pogledima, a riječi su pljuštale poput tuče. lan, doduše, ni u jednom trenutku nije povisio ton, no starci su se meñusobno natjecali koji će glasnije urlati. Stekla je dojam da se radi o nekakvom udruživanju. Kako bilo, ta riječ stalno je izlazila na površinu i očito predstavljala kamen smutnje. lan je prema svemu sudeći zagovarao savez, a oni su mu se žestoko protivili. Jedan od staraca usred napada mahnitosti ostao je bez daha. Naglo je počeo kašljati i dahtati, pokušavajući doći do zraka. Činilo se da nitko osim Judith ne zamjećuje u kakvom je stanju. Podigla je stolicu koju je lan srušio i požurila do stalka gdje je stajao vrč s vodom. Uzela je jedan od srebrom optočenih pehara i natočila ga. Nitko je nije pokušao zaustaviti. Bitka riječima ne samo što se nastavila nego je postala još žešćom. Prišla je starcu i dodala mu pehar, a kada je otpio dug gutljaj, počela ga je lupkati po leñima. Podigao je ruku dajući do znanja da mu je dobro i okrenuo se u namjeri da zahvali svom dobročinitelju. Jedva što je zaustio, vodnjikave oči raširile su mu se od iznenañenja. Po svemu sudeći, nije imao pojma tko mu je pomogao. Duboko je udahnuo hvatajući zrak i ponovno se zakašljao. — Doista se ne biste smjeli toliko uzrujavati. Pogledajte u kakvo ste se stanje doveli — prekorila ga je Judith i ponovno ga počela lupkati po leñima. — Osim toga, ne biste me smjeli mrziti. To je grijeh. Ako ne vjerujete, pitajte oca Laggana. Nisam vas ničim povrijedila. Budući da se nije trudila biti tiha i tankoćutna, sve glave odjednom su se okrenule prema njoj. Nastupio je potpuni muk. —Judith, prestani Gelfrida lupati po leñima — rekao je lan. Podigavši pogled, iznenadila se kad je vidjela da se osmjehuje. — Prestani mi nareñivati. Vidiš da mu pomažem. Popijte još koji gutljaj - dodala je, nudeći pehar Gelfridu. - Bit će vam lakše. — Nakon toga ćeš me ostaviti na miru? — Nema potrebe da mi se obraćate tim tonom — rekla je. -Rado ću vas ostaviti na miru. Okrenula se i vratila k lanu. - Zašto uopće moram ostati ovdje? - tiho je upitala. — Žena zaslužuje da zna što se dogaña —javio se otac Laggan. — Mora pristati, lane. — Pristat će — odvratio je lan. — Bilo bi bolje daje pitaš - predložio je svećenik. — Moram još stići k Dunbarovima prije nego što padne noć. Merlin neće izdržati. Naravno, ako misliš da će ti trebati više vremena daje uvjeriš, mogu se poslije vratiti i... — Neće. — Na što bih trebala pristati? - upitala je Judith. Nije odgovorio. Okrenuo se i pogledom dao znak svojim drugovima da se udalje. Nijedan se nije ni pomakao. Zapravo, uživali su u njegovoj nelagodi. Svi do jednoga su se cerili. — Grahame? - upitao je. — Podupirem tvoju odluku, lan je kimnuo. — Gelfride? -Ne. — Duncane? — Nipošto. — Owene? — Ni slučajno.

105


GIGA

— Vincente? Starac je šutio. — Neka ga netko probudi - naredio je Graham. — Budan sam —javio se Vincent. - Nisam još odlučio. Svi su strpljivo čekali. Nekoliko minuta prošlo je u potpunoj tišini. Napetost u dvorani mogla se rezati nožem. Judith je prišla lanu i lagano mu dodirnula ruku. Vidjela je daje napet poput strune i htjela mu je dati do znanja daje uz njega. Gotovo se nasmijala vlastitom čudnom ponašanju. Nije imala pojma o čemu je riječ, a svejedno je bila spremna stati na njegovu stranu. Voljela bi ga nekako smiriti. Primila gaje za ruku i čvrsto je stisnula. Nije ju pogledao, ali uzvratio joj je stisak. Budući da su svi zurili u Vincenta, nije joj preostalo drugo nego slijediti njihov primjer. Na trenutak je pomislila daje ponovno zaspao. Tko bi znao? Spuštene glave nalaktio se na stol, a pogled mu je bio skriven iza gustih obrva. Napokon je podigao glavu. — Podupirem Ianovu odluku -izjavio je. — Trojica su protiv, a trojica za, ubrojimo li poglavara — zaključio je Graham. — Grom i pakao, što ćemo sad? — izlanuo je Owen. — To se još nije dogodilo - nadovezao se Gelfrid. - Netko će morati popustiti. — Preostaje nam ponovno sve razmotriti — rekao je Graham. Pričekao je da se svi slože pa se okrenuo prema lanu. - No prije toga, sine, znaš što ti je činiti. Ian se okrenuo i zagledao u Judith. Mislio je da će propasti u zemlju od nelagode. Sastanak se nije odvijao kako je očekivao. Rasprava je trajala predugo, svećenik se pojavio prerano i tako nije uspio ni minute ostati nasamo s Judith. Dakako, trebalo bi mu više od minute da joj kaže što namjerava, no kako bilo da bilo, nije računao s publikom. Oklijevao je, ne znajući kako bi započeo. Brodick je izgubio strpljenje. -Judith, ne ideš natrag u Englesku — izlanuo je. - lan te ne namjerava odvesti kući. Zvučao je poput nekog tko joj je upravo izrekao radosnu vijest pa očekuje da usklikne od sreće. — lan me ne namjerava odvesti kući? - začudila se. — Pa tko će me onda odvesti? - Nitko - odvratio je Brodick, široko se cereći. lan ju je uhvatio za dlanove i čvrsto ih stisnuo. Duboko je udahnuo u pokušaju da se sabere. Unatoč publici, želio je da joj taj trenutak zauvijek ostane u sjećanju. Bilo je doista vraški teško odabrati riječi kojima bi joj izrazio ljubav i želju da s njom provede ostatak svog života, a Bog mu je svjedok da nije imao iskustva u tim stvarima. No zakleo se da neće uprskati. Morao je to izvesti ništa manje nego savršeno. —Judith — započeo je. - Da, lane? - Uzimam te.

106


GIGA

DESETO POGLAVLJE Ne možeš me jednostavno... uzeti. - Naravno da može - nacerio se Alex. - On je poglavar - podsjetio ju je Graham. - Može što hoće. - Nema veze što je poglavar - protuslovio mu je Brodick. - Franklen je uzeo Marrian, iako nije poglavar. Kao i Robert Megan - dodao je. - Tako je to kod nas - objasnio je Gowrie, postrance pogledavši Judith. -Ja sam uzeo Isabelle -javio se Winslow. - Nisi — usprotivio se Brodick. — Zaprosio si njezinu ruku od njezina oca. To nije isto. —Da se usprotivio, svejedno bih je uzeo—odbrusio mu je Winslow. Judith nije mogla vjerovati vlastitim ušima. Mora da su poludjeli, zaključila je. Naglo je izvukla dlanove iz Ianovih ruku i okrenula se u namjeri da pobjegne iz te ludnice. U žurbi je nagazila Grahamovo stopalo. Osvrnula se da mu se ispriča. - Žao mije, nije bilo namjerno — u dahu je izgovorila. - Ne može me samo tako uzeti, zar ne? Graham se nije složio. - Gowrie je bio u pravu kad je rekao da je kod nas tako — objasnio je. — Dakako, trebala bi pristati — blago joj je odvratio. lanova namjera očito ju je prenerazila, zaključio je. Izgledala je prilično uzbuñeno, no ni trenutka nije posumnjao daje izvan sebe od sreće zbog njegove odluke. Bila je velika čast postati poglavarovom odabranicom. Naravno daje uzbuñena, zaključio je. Zato i ne može pronaći riječi kojima bi izrazila svoju golemu sreću i zahvalnost. Mogao je to razumjeti. Bio je u krivu. U roku od minute, najviše dvije, Judith je došla k sebi. U nevjerici je odmahnula glavom. Možda bi i uspjela smiriti živce da lanove pristalice nisu zurile u nju, čekajući da napokon pristane. Nebesa, najradije bi ih odalamila. Morala je što prije prekinuti tu glupost. Duboko je udahnula u pokušaju da se smiri. - lane, možemo li na trenutak nasamo porazgovarati? - upitala je, glasom promuklim od ljutnje. — Nema vremena za čavrljanje - rekao je svećenik. — Merlin ne može čekati. — Merlin? - zbunjeno je upitala. -Jedan od Dunbarovih - objasnio je Graham. — Žurno mu treba svećenik — s osmijehom je dodao. Judith se okrenula i pogledala oca Laggana. — U tom slučaju, bilo bi dobro da što prije poñete k njemu — izjavila je. -Je li na umoru? Svećenik je odmahnuo glavom. — Mrtav je. Njegova obitelj čeka da doñem na ukop. Kao što vidite, prilično je vruće. Zato ne može čekati. — Tako je, treba ga što prije pokopati -javio se Brodick. - No, prvo moramo obaviti vjenčanje. Maitlandovi imaju prednost. — Merlin ne može... čekati? — ponovila je Judith i rukom pritisnula čelo. — Zbog vrućine — podsjetio ju je Brodick. Judith se počela tresti od uzrujanosti i nevjerice. Gledajući je, lanu je došlo da svisne od muke. Danima se borio sa sobom dok napokon nije shvatio da neće moći živjeti bez nje. Nažalost, prekasno mu je sinulo kako joj je trebao ostaviti više vremena da razmisli o njegovoj prosidbi. Kako bilo, prigoda za takvo što nije mu se ukazala. Kada je Patrick potvrdio njegove sumnje, znao je da se što prije mora vjenčati s njom. Nije želio riskirati da itko drugi dozna za njezina oca. Morao ju je odmah oženiti. Bio je to jedini način da je zaštiti od lupeža Macleana. Čvrsto ju je primio za ruku i poveo u kut dvorane. Osjetio je kako tetura. Naslonila se na zid i zatvorila oči. Stao je ispred nje, sprječavajući joj pogled na društvo okupljeno oko stola. Nježno joj je rukom podigao bradu. — Želim da se udaš za mene. -Ne. -Da. — Ne mogu.

107


GIGA

— Jasno da možeš. — lane, ne znaš što govoriš. Ne mogu se udati za tebe. Čak i kad bih željela, ne mogu. — Ali željela bi, zar ne? Trenutak je razmatrao mogućnost da se ne želi udati za njega. Odmahnuo je glavom. — Naravno da želiš. —Je li? Kako u to možeš biti toliko siguran? — Zato što znam da mi vjeruješ. Jednom riječju izbio joj je sve adute iz ruke. Od svih razloga koje je mogao nabrojiti izabrao je onaj koji nije mogla poreći. Doista mu je vjerovala, cijelim svojim bićem. — I zato što se uz mene osjećaš sigurnom. Ni to nije mogla poreći. — Znaš da neću dopustiti da te itko ikada povrijedi — dodao je i blago se osmjehnuo. Oči su joj se ispunile suzama. Sam Bog zna koliko bi željela daje takvo što moguće. — Voliš li me? — upitala je. Sagnuo se i poljubio je. - Nikada nikoga nisam toliko želio koliko želim tebe — odvratio je. — I ti želiš mene. Ne možeš to poreći. Spustila je ramena. — Ni ne pokušavam - prošaptala je. - Ali voljeti i željeti dvije su različite stvari. Nisam sigurna da te volim— dodala je. Znala je daje to laž, istog trenutka kad ju je izrekla. I lan je to znao. — O da, voliš me. Suze su joj se slijevale niz obraze. — Tjeraš me da razmišljam o nemogućem — prošaptala je. Nježno joj je obrisao suze i lice joj obujmio dlanovima. — Ništa nije nemoguće. Udaj se za mene, Judith. Dopusti mi da te zaštitim. Znala je da mu mora reći istinu. Tada će shvatiti da mora odustati od svoje ishitrene odluke. — Postoji nešto što bi morao znati o meni — započela je. — Moj otac... Položio je usnice na njezine, spriječivši je da nastavi. Bio je to dug i strastven poljubac, a kad je završio, jedva se mogla sjetiti što mu je htjela reći. Duboko je udahnula i ponovno zaustila. Zaustavio ju je drugim poljupcem. —Judith, ne želim čuti ni riječ o tvome ocu — upozorio ju je. - Ni daje kralj Engleske, nije me briga. Zabranjujem ti da o njemu govoriš. Jesi li razumjela? — Ali, lane... — Tvoja prošlost me ne zanima - odvratio je. Čvrsto je stisnuo njezina ramena. - Zaboravi je. Bit ćeš samo moja. Ja ću ti pružiti obitelj. Brinut ću se za tebe - gorljivo ju je uvjeravao. Zvučalo je toliko divno, da nije znala što bi mu odgovorila. — Moram razmisliti — napokon je progovorila. - Treba mi nekoliko dana da... — Nebesa, ženo —javio se otac Laggan. — Merlin ne može toliko dugo čekati. Uzmi u obzir vrućinu. — Što će ti nekoliko dana? - nadovezao se Patrick. — Tako je - složio se Brodick. - Nije li rekao da te uzima? Obavimo vjenčanje i završimo s tim. Judith je tek tog trenutka shvatila da su sve vrijeme prisluškivali njihov razgovor. Poželjela je vrištati. I jest. — Neću dopustiti da me požurujete — vrisnula je. — Postoje razlozi zbog kojih se ne mogu udati za vašeg poglavara i potrebno mije vremena da... — Kakvi razlozi? — upitao je Graham. Ian se okrenuo prema vijećnicima i polako ih odmjerio. —Jeste li za ili protiv? — Nisam presretan, ali znaš da ću te podržati — rekao je Graham. — Gelfride? Mrka izraza lica Gelfrid se zagledao u Judith. — Slažem se. Ostali su složno slijedili njegovu odluku. Judith je bilo svega dosta. - Kako možete gledati u mene kao da bi me najradije sastavili sa zemljom i istodobno se slagati? - u dahu je izgovorila i okrenula se prema lanu. — Ne želim tu živjeti. Ionako sam odlučila nastaviti život s tetom Milicent i tetkom Herbertom. Znaš li

108


GIGA

zašto? - nastavila je. - Zato što me ne drže manje vrijednom, eto zašto. I što ćeš sad? izazivala je. — I što bih sad? — upitao je lan, trudeći se da se ne nasmije. Bila je doista opasna kad bi se razljutila. — Oni me vole — naglo je izgovorila. — I mi te volimo — rekao je Alex. — Svi te vole — složio se Patrick. Nije ni trenutka povjerovala u tu glupost. Kao ni Brodick. Pogledao je Patricka kao da misli daje upravo sišao s uma. — Alija ne volim nijednog od vas grubijana — odvratila je. -Ne mogu smisliti život s vama. Ne želim podizati djecu... Nebesa, lane, pa ja i ne želim djecu, sjećaš se? — Judith, smiri se — odvratio je lan. Privio ju je k sebi i čvrsto zagrlio. — Ne želi djecu? - zgranuo se Graham. — lane, takvo što ne dolazi u obzir. Moraš imati nasljednika. -Je li jalova? -javio se Gelfrid. — Nije to rekla — promrmljao je Vincent. -Ja sam za to kriv - izjavio je Winslow. — Ti si kriv što je jalova? - upitao je Gelfrid, pokušavajući shvatiti. — Kako je to moguće? Patrick je prasnuo u smijeh. Brodick gaje udario laktom u rebra da prestane. — Pomogla je Isabelli kod poroñaja — rekao je Gelfridu. - Uplašila se i to je sve. Nije jalova. Začulo se zadovoljno mrmljanje. Svi su odahnuli. lan se više nije obazirao na njih. Svrnuo je pogled na Judith. — U pravu si — prošaputao je. — Treba ti više vremena. Slobodno razmisli, neću te požurivati. Bilo je nešto u njegovu glasu što je izazvalo njezinu sumnjičavost. Istog trenutka shvatila je što. Bio je previše veseo. - Koliko dugo mogu razmišljati? — Večeras ćeš spavati u mojoj postelji. Mislio sam da bi prije toga htjela biti udana. Naglo se izvukla iz njegova zagrljaja i pogledala ga. Smiješio se. Nije se mogla boriti protiv njega. Odjednom je shvatila da je ta bitka oduvijek bila unaprijed izgubljena. Nebesa, doista ga je voljela, iako se tog trenutka nije mogla sjetiti nijednog razloga za takvo što. Svi su potpuno ludi. Svaki od njih, zaključila je. - Za ime Boga, ne mogu shvatiti zašto te volim? Nije bila svjesna daje to glasno izrekla sve dok Patrick nije prasnuo u smijeh. — U redu, to će biti dovoljno. Pristala je - zaključio je otac Laggan i požurio preko dvorane. — Idemo završiti s tim. Patrice, stani lanu zdesna. Grahame, stani uz Judith. Ti ćeš predati mladenku. U ime Oca i Sina... — Mi ćemo je takoñer predati — rekao je Gelfrid, odlučan da sudjeluje u obredu. — Dakako, svi mi — promrmljao je Duncan. Povlačenje stolica omelo je svećenikovu pozornost. Pričekao je da se vijećnici okupe oko Judith pa ponovno počeo. - U ime Oca... — Želiš me oženiti samo zato da bi mi mogao nareñivati — rekla je Judith. — Blago meni — izlanuo je. — Mislila sam da su Dunbari vaši neprijatelji - nastavila je. -Ipak, njihov svećenik... — Što misliš, kako je Merlin umro? - upitao je Brodick. — Sinko, ne možemo sebi pripisati zasluge za njegovu smrt — odvratio je Graham. — Čovjek je pao niz liticu. — Winslowe, niste li se borili kad te napao nožem? — upitao je Brodick. Winslowje odmahnuo glavom. — Pao je prije nego što sam ga dohvatio. Judith je bila zgrožena njihovim razgovorom. Budući da se nitko nije potrudio odgovoriti na njezino pitanje, Patrick je odlučio razjasniti problem. - Nema dovoljno svećenika. Otac Laggan dolazi prema potrebi. — Obavlja službu na cijelom području — nadovezao se Alex. — U svim klanovima, pa tako

109


GIGA

i kod naših neprijatelja, Dunbara, Macphersona, Macleana i drugih. Bila je zaprepaštena brojem njihovih neprijatelja. Upitala je Grahama kako je to moguće. Naravno, željela je doznati sve o Maitlandovima, ali imala je i drugi motiv. Željela je dobiti na vremenu da se sabere. Osjećala se prilično nesigurnom na nogama i još uvijek se tresla poput šibe na vjetru. — Alex ti je nabrojio samo one glavne — odvratio joj je Graham. — Zar vi, ljudi, zbilja nikoga ne volite? — u nevjerici je upitala. Graham je šutke slegnuo ramenima. — Možemo li nastaviti? - zavapio je otac Laggan. - U ime Oca... — lane, tek toliko da znaš, pozvat ću tetu Milicent i tetka Herberta da me posjete i ne namjeravam zbog toga tražiti odobrenje od vijeća. — ... i Sina — nastavio je svećenik, povisivši ton. — Ženo, takvo što ne dolazi u obzir — promrmljao je Owen. — Molim vas, primimo se za ruke i usredotočimo se na obred — ubacio se otac Laggan, pokušavajući uspostaviti nadzor nad situacijom. — Nisam pitala za dopuštenje da pozovem kralja Johna - pobunila se Judith, okrenuvsi se Owena prostrijeliti pogledom zbog njegove ironične primjedbe. - Želim da potvrdiš kako mi tetka i tetak smiju doći u posjet — odlučno je izjavila. - Da ili ne, lane? — Vidjet ćemo - odvratio je lan. - Grahame, ja se ženim Judith, ne ti. Pusti njezinu ruku. Judith, doñi ovamo. Otac Laggan odustao je od pokušaja da uspostavi red i nastavio s obredom. lan je očito jedini bio usredotočen i to je bilo dovoljno. Na upit uzima li Judith za ženu, odmah je pristao. Judith nije bila toliko spremna na suradnju. Gledajući je, otac Laggan sažalio se nad njom. Bila je doista smetena. —Judith, uzimaš li lana za muža? — Vidjet ću - odvratila je i šutke se zagledala u Ina. — Nije dobro - odvratio je lan. - Moraš reći »uzimam«. — Uzimam li? Osmjehnuo se. - Tvoja tetka i tetak su dobrodošli. Uzvratila mu je osmijeh. — Hvala. — Čekamo tvoj odgovor, Judith — podsjetio ju je otac Laggan. —Je li obećao da će me voljeti i čuvati? — Za ime Boga, upravo jest — nestrpljivo je rekao Brodick. — lane, ako ostanem, ustrajat ću u tome da provedem neke promjene. — Ni slučajno, Judith, nama se sviña da sve ostane ovako kako jest - rekao je Graham. — Ali meni se ne sviña — odvratila je. - lane, prije no što počnemo, željela bih još jedno obećanje. — Prije nego što počnemo? — začudio se svećenik. — Pa gotovo smo završili. — Kakvo obećanje? — raspitivao se Graham. — Vijeće će možda htjeti o tome raspraviti. — Nećete o tome raspravljati — odlučno je odvratila. - Riječ je o osobnoj stvari. lane? — Da, Judith? Nebesa, voljela je njegov osmijeh. Tiho je uzdahnula mah-nuvši mu da se sagne, ne bi li mu šapnula što želi. Graham je uljudno odstupio korak unatrag. Svi redom napeli su uši. Nažalost, preostalo im je nagañati. Jedino što su mogli zaključiti po izrazu lica njihova poglavara bilo je da gaje njezin zahtjev prilično iznenadio. — To ti je doista važno? — upitao je lan, izazvavši još veću znatiželju. -Jest — odvratila je Judith. — U redu - rekao je. - Obećavam. Judith nije shvatila daje zadržala dah u očekivanju njegova odgovara. Napokon gaje glasno ispustila. Oči su joj se ispunile suzama. Nije mogla opisati koliko ju je upravo usrećio. Nije se nasmijao

110


GIGA

ni uvrijedio. Nije čak ni želio da mu objasni zbog čega to traži od njega. Samo ju je upitao je li joj to doista važno i kad je rekla da jest, jednostavno se složio. — Grahame, jesi li uspio štogod načuti? — prošaptao je Alex. — Nešto o piću — prošaptao je Graham. — Žena želi piće? — zgranuo se Gelfrid. — Ne, načuo sam da govori nešto o pijanstvu — rekao je Owen. — Želi se napiti? Zašto? — raspitivao se Vincent. Judith se trudila ne prasnuti u smijeh. Okrenula se prema ocu Lagganu. - Dakle, u tom slučaju, reći ću »uzimam«. Možemo li sada započeti? — Žena očito ima problema s praćenjem obreda — zamijetio je Vincent. Otac Laggan počeo je blagoslivljati supružnike. Istodobno, Judith se prepirala sa starcem zbog njegove neotesane primjedbe. Jasno daje posve prisebna i usredotočena, silovito mu je odvratila. Nakon stoje iznudila njegovu ispriku, osvrnula se za Patrickom. - Bi li sada pošao po Frances Catherine? Želim da stoji uz mene tijekom obreda. - Možeš poljubiti nevjestu — rekao je svećenik. Frances Catherine uznemireno je koračala gore-dolje po kući kad se Judith napokon pojavila. — Hvala Bogu da si stigla. Poludjela sam od brige. Je li sve u redu? Sto se dogodilo? Jako si blijeda. Sigurno su te izmučili — izgovorila je pa zastala da uhvati dah. - Nisu se valjda usudili narediti ti da se vratiš u Englesku? Judith se iznemoglo sručila u stolac. — Otišli su — prošaptala je. - Tko je otišao? - Svi. Samo su... nestali. Cak i lan. Jednostavno me poljubio i otišao. Nemam pojma gdje. Frances Catherine nikada je nije vidjela u takvom stanju. Izgledala je posve izbezumljeno. Plašiš me, Judith. Molim te, reci mi što se dogodilo? - Udala sam se. Frances Catherine morala je sjesti. — Udala si se? Judith je kimnula. Pogledom je lutala uokolo, pokušavajući se pribrati. Frances Catherine bila je previše zaprepaštena da bi mogla išta progovoriti. Samo je sjedila i bez riječi je promatrala. Nekoliko dugih trenutaka provele su u potpunoj tišini. - Za koga si se udala? Za lana? - napokon je upitala. - Mislim da jesam. - Misliš? Nisi sigurna? - Graham je stajao izmeñu nas. Možda sam se za njega udala? Ne, ipak je to bio lan. On me na kraju poljubio, a ne Graham. Frances Catherine nije znala što bi učinila. Bi li se veselila? Ili se ljutila? Naravno, bila je to dobra vijest, jer Judith će moći zauvijek ostati s njom. Ipak, nije se mogla suzdržati da ne pokaže svoje nezadovoljstvo. - Čemu je bila potrebna tolika žurba? Tamo sigurno nije bilo cvijeća, zar ne? I nisi se udala u crkvi. Naravno da nisi, kada je nemamo. K vragu, Judith, trebala si zahtijevati od lana da te vjenča kako se pristoji. — Žurilo mu se. Nemam pojma zašto - odvratila je. - Ali sigurna sam da lan zna što čini. Molim te, nemoj se toliko uzrujavati. — Trebala sam biti uz tebe - žalosnim glasom odvratila je Frances Catherine. -Jest, trebala si — složila se Judith. Duga minuta prošla je prije nego stoje Frances Catherine ponovno progovorila. — Sada bismo se valjda trebali veseliti. Judith je slegnula ramenima. — Valjda. Frances Catherinine oči ispunile su se suzama. — Zaslužila si da ti se snovi ostvare. Judith je znala o čemu govori. Odmahnula je glavom i posegnula za Frances Catherininom

111


GIGA

rukom, pokušavajući je utješiti. — Nisam više mala djevojčica. Davno sam prestala maštati o takvim stvarima. Snovi se nikada ne ostvaruju. Frances Catherine nije željela odustati. — Zaboravljaš s kim razgovaraš, Judith. Poznajem te u dušu. Ne možeš me zavaravati. Znam koliko si se namučila živeći uz vješticu kakva je tvoja majka i uz pijanca poput Tekela. Znam sve o tvojoj boli i samoći. Snovi su bili tvoje jedino utočište. Možeš se pretvarati da se radilo samo o bujnoj mašti i tvrditi da si sve zaboravila, ali ja znam da nije tako. Glas joj se pretvorio u jecanje. Duboko je udahnula da se smiri. - Ti snovi spasili su te od beznaña. Nemoj me zavaravati da ti više nisu važni. Ne vjerujem ti. — Frances Catherine, molim te, urazumi se — ogorčeno joj je odvratila Judith. - Nije mi bilo toliko loše. Milicent i Herbert uvelike su mi uljepšali život. Usto, bile smo djeca dok smo sanjarile o našim vjenčanjima. Sjeti se, maštala sam kako će me otac otpratiti do oltara, iako sam znala daje mrtav. Barem sam onda tako mislila. A moj muž trebao se rasplakati od sreće. Kako da ne! Možeš li zamisliti lana da se rasplače od sreće? Frances Catherine morala se nasmijati. — Sjećam se. I moj muž trebao se rasplakati od sreće. Ne bih rekla da se Patrick baš rasplakao. Prije da se sav rastopio. — Neću više nikada morati vidjeti svoju majku — prošaptala je. Frances Catherine je kimnula. - I moći ćeš zauvijek ostati sa mnom. — Nije li to razlog da se veseliš? — Naravno da jest. U redu, ispričaj mi što se dogodilo. Svaku pojedinost. I jest, ispričala joj je. Doduše, prilično zbrda-zdola, budući da joj je u glavi još uvijek vladao kaos. Frances Catherine nije se mogla prestati smijati. — Pitala sam ga voli li me — rekla je. — Nije mi odgovorio. U stvari, rekao je da me želi. Zamisli, nisam to shvatila sve dok nas svećenik nije proglasio mužem i ženom. I, pokušala sam mu reći za svog oca, ali nije mi dopustio. Rekao je da to nije važno i da zaboravim prošlost. Točno tim riječima. Zbilja sam se trudila, ali očito ne dovoljno. Frances Catherine odlučno je odmahnula glavom. - Prestani se time zamarati. Nitko ne mora znati tko je tvoj otac. Nećemo to više spominjati. Judith je kimnula. - Natjerala sam ga da mi obeća dvije stvari. Prvo, da će mi Milicent i Herbert smjeti doći u posjet. — A drugo? — Da se nikada neće opiti u mojoj prisutnosti. Frances Catherinine oči ponovno su se napunile suzama. Nikada joj nije palo na pamet da od svog supruga zatraži takvo obećanje, ali mogla je razumjeti razloge zbog kojih je Judith bila zabrinuta. — Otkad sam ovdje, nisam vidjela lana da pije. — Vjerujem da će održati obećanje — prošaptala je Judith. -Pitam se gdje ću noćas spavati. — lan će sigurno doći po tebe. — Nebesa, u što sam se uvalila? — Voliš ga. -Da. — I on tebe voli. — Nadam se — rekla je Judith. - Zašto bi se inače vjenčao sa mnom? — Brine li te kako će proći noć? — Je li tebe brinulo? — Plakala sam. Iz nekog razloga, obje su to našle prilično smiješnim. Kad su Patrick i lan ušli u kuću, još uvijek su se smijale. Patrick je htio znati što je smiješno, a njegovo pitanje još ih je više nasmijalo. Napokon je odustao. Još se nije rodio taj koji bi razumio žene, zaključio je. lan je netremice promatrao Judith. — Što uopće radiš tu? — upitao je. — Željela sam Frances Catherini ispričati novosti. Vjenčali smo se, zar ne?

112


GIGA

—Misli da se možda udala za Granama - reklaje Frances Catherine. Ian je odmahnuo glavom. Prišao je svoj mladenki i podigao je na noge. Otkad je ušao, nije ga ni pogledala i to mu je zasmetalo. — Vrijeme je da poñemo kući. Tijelom joj je prošao kratki drhtaj. — Samo da uzmem nekoliko sitnica — reklaje i nestala iza paravana. - Gdje ćemo živjeti? — upitala je. - U tvrñavi - rekao je Patrick. Budući daje nitko nije mogao vidjeti, zakolutala je očima. Očito će morati živjeti u tom ružnom zdanju, ali nije važno, lan će biti uz nju. Slušajući braću kako razgovaraju, uzela je spavaćicu i pokupila nekolicinu osobnih stvari. Po ostalo će se vratiti sutra. Tražeći noćni ogrtač, iznenadila se vidjevši kako joj ruke podrhtavaju. Završivši pakiranje shvatila je da još ne želi napustiti svoje malo utočište. Značaj onoga što se dogodilo napokon je prodro do njezina uma. Sjela je na rub postelje i zatvorila oči. Bila je udata žena. Srce joj je toliko jako lupalo daje jedva uspijevala uhvatiti dah. Svim silama trudila se smiriti nadolazeću paniku. Nebesa, što ako je pogriješila? Sve se dogodilo toliko brzo. Ipak, lan je sigurno voli. Nije važno što joj to nije rekao. Želio se vjenčati njome. Koji bi drugi razlog mogao imati? Što bi time dobio? Ništa, zaključila je. Dakle, voli je. Što ako se ne uspije uklopiti u način života tih ljudi? Što ako je ne prihvate? I više od svega, što ako ne uspije usrećiti lana? Jedno je bilo i više nego sigurno - nije imala pojma kako zadovoljiti muškarca u postelji. Ipak, lan zna daje neiskusna. Na njemu je da je poduči, no što ako je od onih žena koje je nemoguće podučiti? Nije željela da stekne dojam kako je nizašto. Radije bi umrla. -Judith? Glas mu je bio jedva čujniji od šapata. Svejedno se prenula. Naravno, nije to mogao ne primijetiti. Kao ni njezino bljedilo. Boji se. Mogao je to razumjeti. — Spremna sam — izjavila je drhtavim glasom. Nije se ni pomakla. I dalje je sjedila na rubu postelje čvrsto stisnuvši ručke svoje putne torbe. lan se trudio prikriti osmijeh. Prišao je postelji i sjeo. — Što radiš tu? — upitao je. — Razmišljam. — O čemu? Šutjela je, pogleda prikovana za torbu koju je čvrsto držala u krilu. Nije ju požurivao. Napokon, pred njima je bilo sve vrijeme ovoga svijeta. Nekoliko minuta sjedili su u potpunoj tišini. Judith je čula kako se Frances Catherine došaptava s Patrickom. Govorila je nešto o cvijeću. Vjerojatno je prigovarala nedostatku ukrasa na vjenčanju, zaključila je. — Postoji li mogućnost da se kod tebe okupam? — Naravno. Kimnula je. - Bismo li pošli? — Završila si s razmišljanjem? —Jesam, hvala ti. Ustao je. I ona takoñer. Uzeo je njezinu torbu, primio je za ruku i poveo prema izlazu. Frances Catherine prepriječila im je put, odlučna da ih zadrži na večeri. Budući daje sve bilo spremno, lan je pristao. Judith je bila previše napeta da bijela, no on, čini se, nije imao tih problema. Kao ni Patrick. Obojica su se bacila na hranu kao da je upravo završio četrdesetodnevni post. Kada su završili s večerom, nije se želio dulje zadržavati. Judith se nije protivila. Držeći se za ruke, stigli su do tvrñave. Unutrašnjost je bila mračna. Ian ju je poveo uz stube do uskog hodnika s troja vrata. Njegova spavaća soba bila je prva slijeva.

113


GIGA

Ušavši, iznenadila se vidjevši daje topla i rasvijetljena. Vatra koja je gorjela u kaminu nasuprot vratima ugodno je zagrijala prostor. lanov krevet zauzeo je velik dio lijevog zida. Bio je prekriven pokrivačem kockastog uzorka njegova klana. Do njega je stajao noćni stolić s dvije upaljene svijeće. Jedina stolica u sobi bila je pokraj kamina. Nasuprot postelji nalazila se masivna škrinja, a na njezinoj površini izrezbarena drvena kutija optočena zlatom. U sobi nije bilo nikakvih beskorisnih stvari i ukrasnih predmeta, lan očito nije sklon sakupljanju drangulija, zaključila je. Bila je to, tipično muška, jednostavna i praktična prostorija. Velika drvena bačva stajala je uz kamin. S površine vode uzdizala se para. lan je očito predvidio da će se htjeti okupati prije nego što gaje to zamolila. Bacio je njezinu torbu na krevet. —Je li ti još štogod potrebno? — Ne, hvala - odvratila je. Osim, možda, riješiti se straha, ali to mu nije rekla. Bez riječi stajala je nasred sobe, moleći se da izañe da se može okupati. Pitao se zašto oklijeva. — Trebaš li pomoć pri razodijevanju? — Ne — hitro je odgovorila, zapanjena tom mogućnošću. — Mogu i sama — mirnijim glasom je dodala. Kimnuo je i prstom je pozvao da mu pride. Bilo mu je drago kad je vidio da ne oklijeva. Mirno je stala ispred njega. Maknuo je kosu s njezinih ramena i posegnuo za lančićem. Bez riječi gaje skinuo. — Sjećaš li se što si danas tražila da ti obećam? - upitao je. Kimnula je. Nebesa, neće joj valjda reći da se predomislio? Nije mu promaknuo izraz straha koji je preletio njezinim licem. Odmahnuo je glavom. Nikada nisam prekršio zadanu riječ, Judith - rekao je. Istog trenutka se opustila. - Kad bi me bolje poznavala, ne bi se time zamarala — dodao je. — Ali, ne poznajem te - prošaptala je, žaleći zbog svojih sumnji. — Želio bih da i ti meni nešto obećaš — rekao je. Svrnuo je pogled na lančić u svojoj ruci. — Volio bih kad ovo ne bi nosila u postelji. Nije zvučalo kao želja ni kao molba, nego kao naredba. Zamalo gaje upitala zbog čega to traži od nje, ali u posljednji trenutak se predomislila. Kad je tražila da joj obeća kako se nikada neće napiti u njezinoj prisutnosti, nije upitao zašto. Zauzvrat je zaslužio isto. - U redu — odvratila je. Kimnuo je. Djelovao je zadovoljno. - Želiš li da ga bacim? - Ne — odvratio je. - Stavi ga tamo - mahnuo je prema izrezbarenoj kutiji koja je stajala na škrinji. - Nitko ga neće dirati. Požurila je učiniti kako je rekao. - Mogu li tu staviti i broš koji sam dobila od tetke Milicent? upitala je. - Ne bih ga htjela izgubiti. Nije joj odgovorio. Okrenuvši se, vidjela je da ga nema. Nije ni čula kad je izašao. Odmahnula je glavom. Morat će s njim porazgovarati o toj groznoj navici da nestaje na taj način, odlučila je. Budući da nije znala kamo je otišao i koliko će se dugo zadržati, požurila se okupati. Iako nije imala namjeru oprati kosu, predomislila se. Otvorio je vrata u trenutku kad je ispirala sapunicu iz kose. Prije nego što ih je opet zatvorio, pogled mu je na trenutak prešao preko njezine mliječne puti. Naslonio se na zid, odlučivši pričekati da završi. Nije joj želio smetati. Žena se uzima zauvijek, pomislio je. Uputio se prema skrovitoj riječnoj uvali, ušao u vodu, oprao se i vratio natrag, očekujući da će ga nevjesta čekati spremna u postelji. Pričekao je još nekoliko minuta prije nego stoje ušao. Judith je sjedila na krznu ispred kamina, sušeći svoju dugu kosu. Bila je u bijelom noćnom ogrtaču i istoj takvoj spavaćici.

114


GIGA

Trenutak je zastao zadivljen ljepotom njezine ružičaste puti i kose boje blijedog zlata. Naslonio se na vrata i bez riječi je promatrao. U grudima je osjetio stezanje. Bila je njegova. Nebesa, napokon mu je pripadala. Osjećaj sreće posve gaje obuzeo. Odjednom je shvatio daje moralo biti tako. Zašto se uopće mučio trudeći se da ostane podalje od nje? Od prvog trenutka kad ju je poljubio trebao je znati da nikada neće biti u stanju dopustiti da pripadne drugome. Zašto mu je trebalo toliko dugo da to prihvati? Kad srce počne vladati razumom, sve postaje vraški zamršeno, zaključio je. Sjetio se kako je nadmeno tvrdio Patricku da su sve žene iste. Nebesa, nije mogao vjerovati koliko je bio ohol. Judith je bila jedinstvena. Odmahnuo je glavom, čudeći se svojim budalastim mislima. Ratnik poput njega ne bi trebao razmišljati o takvim ludorijama. Otvorio je vrata, izašao u hodnik i oštro zazviždao. Zvuk je odjeknuo tvrñavom. Vrativši se, prišao je kaminu, oslonio se o policu i izuo čizme. Zaustila je da ga upita zašto nije zatvorio vrata, kada su tri muškaraca žurno ušla unutra. Kimanjem glave pozdravili su lana pa požurili prema kaminu. Podigli su bačvu i iznijeli je iz sobe. Nijedan od njih nije ju ni pogledao. lan ih je slijedio i trenutak prije nego stoje zatvorio vrata, netko gaje pozvao. Duboko je uzdahnuo i izašao. Prošlo je gotovo sat vremena prije nego što se vratio. Toplina koja se širila iz kamina učinila je Judith pomalo pospanom. Kosa joj se u meñuvremenu posušila i u raskošnim kovrcama padala niz ramena. Ustala je, odložila četku na policu iznad kamina i uputila se prema postelji. Kad se lan pojavio, upravo je skinula noćni ogrtač. Zalupio je vratima, zakračunao ih i skinuo kilt. Nije nosio ništa ispod njega. Pomislila je da će propasti u zemlju od nelagode. Skrenula je pogled u stranu, ali ne prije nego što gaje letimično odmjerila. Nije ni čudo što je Frances Catherine lijevala potoke suza prve bračne noći, pomislila je. Ako je Patrick bio. opremljen poput lana, a pretpostavila je da jest, mogla ju je posve razumjeti. Nebesa, i samoj joj je došlo da zaplače. Tako joj boga, nije bila spremna na to. Na kraju je ipak pogriješila. Zaboga, nije sposobna za takvu vrstu prisnosti. Ne poznaje ga dovoljno... ne može... nije nikada trebala... —Judith, sve je u redu. Stajao je točno nasuprot njoj. Nije ga željela pogledati. Stavio joj je ruke na ramena i lagano je stisnuo. — Sve je u redu — ponovio je. - Vjeruješ mi, zar ne? Glas mu je bio blag i nježan. Nije pomoglo. Nekoliko puta duboko je udahnula pokušavajući se smiriti. Ni to joj nije pomoglo. Privukao ju je u naručje i čvrsto zagrlio. Uzdahnula je i oslonila se na njegovo rame. Bit će sve u redu, uvjeravala se. lan je neće povrijediti. Voli je. Podigla je glavu i zagledala se u njegove oči. Bile su ispunjene toplinom. I sigurnošću. — Ne boj se - tiho je rekao. — Otkud znaš da se bojim? Osmjehnuo se. Zapravo, ne bi rekao da se boji. Prije daje prestravljena. - Gledaš me s istim izrazom koji si imala kada sam ti rekao da Isabelle očekuje da joj pomogneš pri roñenju sina. Spustila je pogled na njegova prsa. - Nije se radilo o tome da joj nisam željela pomoći. Zapravo, bojala sam se da nisam sposobna za to... lane, ne vjerujem ni da sam sposobna za ovo. Znam daje u redu i da to očekuješ od mene, ali radije ne bih... Naglo je zašutjela i oslonila se o njegova prsa. lanu se svidjela njezina iskrenost, ali morao je priznati daje i sam prilično napet. Nikada dotad nije bio u postelji s djevicom i odjednom je shvatio koliko je važno da taj čin provede stoje moguće lakše i bezbolnije. Za to će mu svakako trebati vremena, strpljenja i izdržljivosti, zaključio je. — Čega se zapravo bojiš? - upitao je.

115


GIGA

Nije mu odgovorila, no cijelim tijelom tresla se poput šibe. Zasigurno ne od hladnoće, pomislio je. — Malo će te boljeti, ali... — Ne bojim se boli - naglo je izgovorila. Morao je priznati daje zbunjen. - Nego čega? Čekajući odgovor, nježno ju je milovao po leñima. — Muškarci mogu uvijek... znaš što mislim - promucala je. — Ali, neke žene ne mogu i ako sam ja jedna od njih, sigurno ću te razočarati. — Nećeš me razočarati. — Bojim se da hoću - prošaptala je. - Mislim da sam jedna od tih koje ne mogu... znaš već. — Siguran sam da možeš — odlučno joj je odvratio. Iskreno rečeno, ne bi se okladio da ima pojma o čemu priča, ali o čemu god se radilo, očito joj je bilo važno. Tog trenutka trebala je njegovu potporu. Na kraju krajeva, on je bio taj od kojega se očekivalo iskustvo u tim stvarima. Znao je da će mu vjerovati sve što joj kaže. Nastavio ju je milovati po leñima. Zatvorila je oči prepuštajući se njegovu dodiru. lan je najbolji muškarac na svijetu, zaključila je. Tako je nježan i obziran. Kako ga ne bi voljela? Njezin strah ubrzo je nestao. Naravno, još uvijek je bila napeta, no to joj se nije činilo neuobičajenim. Duboko je udahnula i izvukla se iz njegova zagrljaja. Znala je da joj je lice obliveno rumenilom i nije ga mogla pogledati u oči, no to je nije omelo u njezinoj namjeri. Polako je podigla spavaćicu, svuklaje preko glave i bacila na postelju. Nije mu ostavila vremena daje pogleda. Istog trenutka požurila je natrag u njegovo naručje. Ianovim tijelom prošao je kratak drhtaj. - Divno je držati te u rukama - prošaptao je, glasa promukla od navale osjećaja. Ako se nju pita, i više je nego divno, pomislila je. - Božanstveno — prošaptala je i još jače pocrvenjela. — Izludi ćeš me - odvratio je, naslonivši bradu na njezino tjeme. — AH, nisamjoš ništa učinila - odvratilaje i začuñeno ga pogledala. — I ne moraš — osmjehnuo se. Uzvratila mu je osmijeh. Shvatila je da se namjerno suzdržava. Želio joj je pomoći da prevlada sram i nelagodu. Bio je doista divan, tako strpljiv i obziran. Osjetila je kako se opušta. Ako već ništa drugo, barem se više nije crvenjela. Osjećaj njegove napete muškosti na donjem djelu njezina trbuha još uvijek ju je pomalo plašio. Ipak, nema se čega bojati, shvatila je. I dalje ju je nježno milovao, ni najmanje nasilno i zahtjevno. Poželjela mu je uzvratiti milovanje. Vrhovima prstiju lagano je prešla preko njegovih ramena, leña i stegna. Koža mu je bila vruća i napeta, glatka poput čelika. Zadivio ju je osjećaj zamršenog spleta mišića na njegovim nadlakticama. Bio je tako velik i jak, a ona tako sićušna i slabašna. - Tako si jak, lane, uz tebe se osjećam posve malom i slabom. Nasmijao se. - Nisi mala i slaba, Judith. Meka si i nježna, neopisivo ženstvena i privlačna. Osjetila je kako joj se lice zarumenjelo od zadovoljstva. Naslonila je obraz na njegova prsa i nasmiješila se. Sagnuo se i spustio poljubac u udubinu njezina vrata. - Volim te dodirivati — rekla je. Zvučala je iznenañeno vlastitim priznanjem. No lan je to već znao. Jedna od stvari koja mu se kod nje najviše sviñala bio je način na koji ga je dodirivala u svim mogućim prilikama. Prisjetio se kako je često posezala za njegovom rukom, tražeći utjehu ili smirenje, no jednako tako je i odguravala, kad bi se na njega razljutila. Nije bila napeta u njegovoj blizini niti se sustezala. No takva je bila jedino s njim. Nije mu promaklo njezino kruto držanje prema drugim muškarcima. Naravno, bila je uljudna, ali uvijek se držala na odstojanju. Sjetio se koliko je bila ukočena dok je bila prisiljena jahati s Alexom. No, u njegovu sedlu uvijek bi se opustila, čak bi i zaspala u njegovu naručju.

116


GIGA

Spoznaja da mu potpuno vjeruje bila mu je jednako važna kao i njezina ljubav. Tako mu svega, doista gaje voljela. -Judith? -Da? - Bi li se prestala skrivati? Zamalo se nasmijala. Doista se skrivala u njegovom zagrljaju, a on je to sve vrijeme znao. Kimnula je, zakoračila korak unatrag i hrabro ga pogledala u oči. Nebesa, kakvog li čarobnog osmijeha, pomislila je. Čarobnog li tijela, pomislio je lan, polako je odmjeravajući od glave do pete. Nikada nije vidio nešto toliko lijepo. Bila je savršena, od korijena kose do vrhova nožnih prstiju. Tako mu svega, ako je uskoro ne uzme u naručje i ne učini svojom, posve će izgubiti razum. Istodobno su posegnuli jedno za drugim. Ovila mu je ruke oko vrata. lan je svoje položio na njezine bokove i privio je bliže k sebi. Spustio je glavu i poljubio je, dugim proždirućim poljupcem koji ih je oboje ostavio bez daha. Osjetivši kako prihvaća erotsku igru i slijedi njegove pokrete, ispustio je dubok promukli uzdah. Čvrsto se privila uz njega, nudeći mu svoje usnice i tražeći još i još. Jednom rukom obujmio ju je oko struka i sagnuo se da odmakne pokrivače. Nije mu dopustila daje prestane ljubiti. Povukla ga je za kosu i prisilila da nastavi. Svidjela mu se njezina odlučnost. I njezini tihi jecaji. Podigao ju je u naručje i položio posred postelje. Nije joj ostavio vremena da iznova počne strahovati. Spustio se nad nju i bedrom razdvojio njezina. Oslonivši se na lakte, tijelom je prekrio njezino. Nebesa, nikada u životu nije iskusio ništa što bi se moglo usporediti s osjećajem njezina tijela pod njegovim. Njezina strast toliko je raspalila njegovu žudnju, da se krajnjim naporom suzdržavao. Znao je da ne smije srljati. Morao se smiriti i pripremiti je za nadolazeći čin, sve dok obuzeta užitkom ne izgubi razum i sama ne posegne za njim. Judith je taj dobro smišljeni plan činila nemogućim. Izvijala je tijelo pod njegovim na način koji gaje dovodio do ludila. Ponovno ju je poljubio, dugim vlažnim poljupcem koji ga je još više raspalio. Naglo je odmaknuo svoje usnice s njezinih i spustio ih u udolinu izmeñu njezinih dojki. Milovao ih je i ljubio, a kad više nije mogao izdržati ni trenutka dulje, usisao je njezinu bradavicu. Pomislila je da bi mogla umrijeti. Drhtaji užitka prošli su cijelim njezinim tijelom. Nije više mogla izdržati to slatko mučenje. Spustila je glavu na postelju i zatvorila oči, prepuštajući se zanosu. Svaki mišić lanova tijela podrhtavao je od žudnje daje uzme. Svim silama trudio se da se suzdrži. Milovao je njezin glatki trbuh i polako prešao na unutrašnjost bedara. Lagano ih je razdvojio pa spustio glavu do trokuta kovrči koje su štitile njezino djevičanstvo. - lane, nemoj... -Da. Pokušala se izmaknuti, ali... o, Bože, njegove usne već su bile na njoj, a jezikom je klizio njezinom vrelom unutrašnjošću. Za-jecala je od užitka i posve mu se prepustila. Nagonski je podigla bokove i zarila nokte u njegova ramena. Nije znala da muškarac i žena mogu tako voditi ljubav, ali tog trenutka nije bila ni najmanje sramežljiva ni suzdržana. Željela gaje ljubiti na isti način, upoznati njegov okus, no svaki puta kada bi se pokušala pomaknuti, pojačao bi stisak i prisilio je da ostane gdje jest. Legao je na bok i prstom lagano rastvorio njezinu unutrašnjost, klizeći gore i dolje po površini. Palcem je istodobno nježno trljao osjetljivu kvržicu skrivenu izmeñu nabora. Način na koji je njezino tijelo odgovorilo toliko gaje iznenadio, daje zamalo izgubio nadzor nad sobom. Nikada nije bio u postelji sa ženom koja bi bila toliko iskrena i podatna. Potpuno mu je vjerovala i bez ustezanja mu se prepustila. S ljubavlju i radošću mu se predavala i znao je da bi radije umro nego se prepustio vlastitom zadovoljstvu prije nego što zadovolji nju. Njezin užitak mora doći prije njegova... makar ga to ubilo.

117


GIGA

Umrijet će vodeći ljubav s njim. Bila je to zadnja jasna pomisao koja je prošla Judithinom glavom. Glasno ju je izgovorila, no bila je suviše zauzeta pokušajem da zadrži trunku nadzora nad sobom da bi znala što radi ili govori. Navala vreline posve ju je obuzela. Izvilaje leña i izgovorila njegovo ime. Posljednji ostaci lanova nadzora napokon su nestali. Osjetio je kako podrhtava i jače joj raširio bedra. Kleknuo je izmeñu njezinih nogu. — Zagrli me, draga — promuklo je izgovorio. Ispružio se preko nje, svojim usnicama prekrio njezine i čvrsto je primio za kukove, prisiljavajući je da ostane mirna. Trenutak je oklijevao, a zatim polako ušao u nju sve do granice njezina djevičanstva. Boljelo ju je, ali ne toliko koliko je očekivala. Zbog načina na koji ju je ljubio, sve drugo činilo se nevažnim. Pritisak koji je osjećala pojačao je njezinu želju da mu ugodi i još se više prepusti tom slatkom mučenju. Opijen užitkom koji mu je pričinjavala i čeljusti stegnute zbog boli koju će joj zadati, lan je snažno prodro u nju. Vrisnulaje od boli i iznenañenja. Je lije razdjevičio? Činilo se da jest, pomislila je. Sva njezina strast i žudnja odjednom je iščezla. Zaplakala je, moleći ga daje pusti. — Ne želim to raditi — prošaputala je. - Smiri se, draga — tješio ju je. — U redu je. Nemoj se micati, bol će brzo popustiti prošaptao je. - Zaboga, Judith, ne miči se. Zvučao je ljutito i ujedno brižno, no nije bila u stanju shvatiti išta od onoga što joj je govorio. Bol koju je osjećala još uvijek je pulsirala u njezinoj unutrašnjosti, no istodobno se pojavio i drugi, potpuno nepoznat osjećaj i još je više iznenadio. Svojom težinom prikovao ju je za postelju. Duboko je udahnuo u pokušaju da uspostavi nadzor nad sobom. Prokletstvo, bila je tako topla i uska, i sve stoje želio bilo je da se zabije u nju, opet i iznova, sve dok se ne smiri medu njezinim bedrima. Oslonio se na lakte i ponovno je poljubio. Očajnički je želio dati joj vremena da se privikne na njega. Vidjevši suze na njezinu licu, osjećao se poput životinje obuzete niskim nagonima. - Nebesa, Judith, žao mije. Morao sam te povrijediti, ali.... Brižnost koju je prepoznala u njegovu glasu utješila ju je više od njegove napola izrečene isprike. Drhtavom rukom pomilovala mu je lice. — U redu je — prosaptala je, ponavljajući riječi koje je maločas i sam izgovorio. — Više me ne boli. Znao je da ne govori istinu. Poljubio joj je čelo i oči, a zatim spojio usnice s njezinima u dugom strastvenom poljupcu. Milovao je njezino tijelo i polako spustio ruku do njezina vrela trokuta. Nije mu trebalo dugo da ponovno probudi njezinu žudnju. Počeo se pokretati, u početku polako, sve dok nije začuo njezine tihe uzdahe. Nastojao se suzdržati, kao stoje to činio sa svim drugim ženama, no Judith je srušila sve njegove napore jednom jedinom izjavom. — Volim te, lane. Strast mu je posve zamaglila razum. Prodro je duboku u nju i nastavio se zabadati, opet i iznova. Podigla je kukove i upila ga u sebe. Više nije željela da bude nježan i obziran. Zarila je nokte u njegova ramena i tražila još i još, posve se prepuštajući osjećaju neopisivog blaženstva. Lica čvrsto priljubljena u uvalu njezina vrata, lan je tiho stenjao od užitka. Usijanje je raslo do neizdržljivosti. Tek stoje pomislila da će umrijeti od jačine osjećaja koji su je razdirali, nova, još snažnija bujica preplavila je njezino tijelo. Nije mogla shvatiti što se zbiva. Na trenutak se prestravljeno ukočila. Imala je osjećaj da se njezin um odvaja od njezina tijela i duše. - lane, ne znam... - U redu je, ljubavi - prošaptao je. - Vjeruj mi. Samo se opusti. Njezin um pokorio se njezinu srcu u toj konačnoj predaji. Bilo je to najdivnije i najčarobnije

118


GIGA

iskustvo koje je ikada doživjela. Zanos, za koji nije ni sanjala da postoji, posve ju je obuzeo. Izvila je leña, privila se uz svog supruga i prepustila vrhuncu. Osjetivši kako se opustila, lan je napokon dopustio sebi da se preda. Svaki mišić njegova tijela podrhtavao je od užitka. Ste-njući, ispustio je svoje sjeme u nju. S uzdahom olakšanja sručio se na nju. Srce mu je lupalo kao da će iskočiti iz grudi. Bio je toliko zadivljen njezinom potpunom predajom da se nije mogao ni pomaknuti. Nebesa, doista gaje zadovoljila. Vrhovima prstiju nježno je milovala njegova ramena. Slušao je njezine tihe uzdahe i poželio zauvijek ostati u njoj. Miris ljubavi ispunio je zrak izmeñu njihovih spojenih tijela, podsjećajući ih na upravo proživljeno blaženstvo. Judith je trebalo nešto više vremena da se oporavi od voñenja ljubavi. Nije ga mogla prestati dodirivati. Željela mu je postaviti stotinu pitanja. No prije svega, željela je znati je li ga zadovoljila. Lagano se odmaknula od njega u namjeri da privuče njegovu pozornost. Pomislio je da mu želi dati do znanja da joj je pretežak i istog trenutka prevalio se na bok. Slijedila ga je i naslonila se na njega. Oči su mu bile zatvorene. — lane, jesam li te zadovoljila? Licem mu se razlio širok osmijeh. Nedovoljno. Htjela je čuti njegovo priznanje. Otvorio je oči i susreo se s njezinim upornim pogledom. Izgledala je zabrinuto. - Kako to možeš pitati? — začudio se. Nije joj ostavio vremena da mu odgovori. Zagrlio ju je, privukao k sebi i glasno poljubio. - Nisi mogla biti bolja. U protivnom, ne bih to preživio. Zadovoljna? Spustila je glavu na njegovo rame i zatvorila oči. O da, doista je bila zadovoljna.

119


GIGA

JEDANAESTO POGLAVLJE Te noći Judith se nije osobito naspavala. lan joj to nije dopustio. Ne namjerno, ali svaki puta kada bi se okrenuo, našao bi se na njezinoj polovini kreveta. Jedva što bi utonula u san, ponovno bije razbudio. Pomakla se da mu napravi mjesta, no i dalje ju je slijedio, sve dok se napokon nije našla na samom rubu. Tek što je pred zoru uspjela zaspati, prebacio je ruku preko njezina tijela. Naglo se uspravila i vrisnula. lan je istog trena skočio iz postelje i zgrabio mač u namjeri daje obrani, a zatim shvatio daje nitko ne napada. Napola snena, Judith je bila prestravljena njegovim divljim pogledom. Kad je odložio mač i posegnuo za njom, naglo je ustuknula. Nije se dao omesti. Zgrabio ju je oko struka, prevalio je na bok i prebacio svoju nogu preko njezinih. Nježno ju je gladio po leñima, pokušavajući je umiriti. Nije joj trebalo dugo da se opusti. Glasno je uzdahnuo. -Jesi li ružno sanjala? — upitao je. Glas mu je bio hrapav od sna. - Nisam - prošaptala je, preplavljena osjećajem krivnje što gaje probudila. - Spavaj, moraš se odmoriti. - Reci mi što se dogodilo. Zašto si vrisnula? - Zaboravila sam — odvratila je, protrljala obraz o njegovo rame i zatvorila oči. - Zaboravila si zašto si vrisnula? - Ne — odvratila je. — Zaboravila sam da sam udata. Kad si prebacio ruku preko mene... uplašila sam se. Nisam navikla spavati s muškarcem. Osmjehnuo se. - Nisam to ni očekivao — rekao je. - Više se ne bojiš, zar ne? - Naravno da ne - prošaptala je. - Hvala ti što se toliko brines za mene. Nebesa, to je doista zvučalo pretjerano uljudno, zaključila je. Odjednom ju je obuzela nelagoda. Zaboga, bio je njezin muž, a razgovarala je s njim kao sa strancem. Unatoč svemu, osjećala se neobično ranjivom. Vjerojatno je previše iscrpljena, zaključila je. Otkad je stigla na visoravan, nije se uspjela pošteno naspavati. Kako i bi, s obzirom na sav metež koji se u meñuvremenu dogodio? Nije se namjeravala rasplakati i iznenadila se osjetivši kako joj niz lice klize suze. Doista je previše osjetljiva, zaključila je. Trebala bi se prestati ponašati budalasto poput djeteta. Ali nije znala kako. -Judith? — tiho ju je pozvao i vrhom palca obrisao joj suze. - Zašto plačeš? — Cvijeće, lane. Nije bilo cvijeća. Glas joj je bio toliko tih da nije bio siguran je li razumio o čemu govori. — Cvijeće? — upitao je. — Stoje s cvijećem? Čekao je da mu odgovori, no tvrdoglavo je zašutjela. Primio ju je za rame i lagano protresao. — Trebalo gaje biti. U kapelici. — U kojoj kapelici? — Nije bilo ni kapelice - odvratila je i tiho zajecala. Očito nije razumio o čemu priča. — Previše sam iscrpljena — dodala je, pokušavajući objasniti svoje čudno ponašanje. — Molim te, nemoj se zbog mene uzrujavati. — Nisam uzrujan - odvratio je, i dalje je milujući po leñima. Razmišljao je o tome što mu je upravo rekla. Stoje s cvijećem i kapelicom? Napokon je zaključio da će biti bolje da tijekom dana pokuša doznati stoje na stvari. Njezino meko i toplo tijelo skrenulo mu je misli na druge sadržaje. Nije ju mogao ponovno uzeti, ne noćas. Bilo bi to previše za nju. Morao joj je ostaviti vremena da se oporavi. Ipak, nije se mogao prisiliti da o tome ne razmišlja. Ubrzo je osjetio da se ukrutio. Nije se na to obazirao. Prije bi umro nego je ponovno povrijedio. Nježno ju je privio k sebi i zatvorio oči. Sjetio se kako se nasmijao kad mu je Patrick rekao da bi zbog Frances Catherine bio spreman proći kroz pakao. Njegov brat je slabić, zaključio je. Dopustio je da padne sva njegova obrana. Ljubav prema

120


GIGA

Frances Catherini učinila gaje ranjivim. Naravno, bio je budala. U redu je biti pažljiv i obziran, no ratnik ne može dopustiti da žena vlada njime samo zato da bi joj ugodio. Patrick je upravo to učinio. Nije to mogao shvatiti. Ne postoji žena koja bi ga mogla smotati tako da izgubi razum. Ne bi joj to nikada dopustio. Jest, stalo mu je do Judith, više nego stoje očekivao. No to što ju je učinio svojom ženom, i više je nego dovoljno. Proklet bio ako dopusti da ga učini slabim i ranjivim. Naravno, pomisao da ga voli ispunjavala gaje neopisivim zadovoljstvom. Tako će mu biti puno lakše dotjerati je u red. San mu nije dolazio na oči. Razmišljao je o razlozima zbog kojih nikada neće dopustiti da se pretvori u zaljubljenog slabića poput Patricka. Za razliku od njega, on je u stanju odvojiti srce od razuma, uvjeravao se. Umiren tom pomišlju, napokon je utonuo u san. Naravno, sanjao ju je. Sunce se već visoko uzdiglo na nebu kad se Judith napokon probudila, lan je u zoru napustio spavaonicu. Osjećala se prilično ukočenom. Odgurala je pokrivače, nimalo damski zijevnula, a zatim se protegnula i prisilila ustati. Nije imala pojma što bi trebala raditi kao poglavarova žena. Odlučila se odjenuti i poći potražiti supruga. On će joj reći što treba. Posegnula je za čistim rubljem i blijedoružičastom haljinom koju je dan prije spremila u svoju malu putnu torbu. Nije žurila s oblačenjem. Završivši, poravnala je posteljinu i uredno složila plašt koji je lan ostavio na prekrivaču. Velika dvorana zjapila je prazna. Na sredini stola stajala je zdjela s jabukama. Natočila je pehar vode i posegnula za jabukom. Očekivala je da će se svakog trenutka pojaviti neka od služavki, no kad se to nije dogodilo, zaključila je da su vjerojatno zauzete drugim dužnostima. Ugledavši Grahama kako se spušta niz stube zaustila je da ga pozove, a onda se naglo predomislila. Starac je očito bio zarobljen u mislima. Izgledao je prilično tužno i umorno. Kratko je zastao, osvrnuo se iza sebe, odmahnuo glavom i nastavio se spuštati. Iako nije znala razlog njegove potištenosti niti je bila sigurna bi li mu se u tom trenutku trebala nametati, krenula mu je u susret. U rukama je nosio omanju škrinju. Na sredini stubišta ponovno je zastao i čvršće obuhvatio svoje blago. Uzdahnuo je i krenuo dalje. Podigavši pogled susreo se s njezinim. Dobro jutro, Grahame — osmjehnula se i uljudno mu se naklonila. Kimnuo je i uzvratio joj osmijeh. Prilično usiljeno, zaključila je. Požurila mu je u susret. Treba li vam pomoć? - upitala je, bacivši pogled na škrinju. — Nipošto, ženo — ponosno je odvratio. — Mogu je sam nositi. Brodick i Alex iznijet će teže stvari. Iselit će i Gelfrida. Ne brini, začas će biti gotovo. Nećemo ti smetati. — Ne razumijem - odvratila je. - Zašto biste mi smetali? Kamo uopće idete? — Selimo iz tvrñave - objasnio je. — Sad kad si ti tu, Gelfrid i ja odlazimo u jednu od obližnjih kuća. — Zašto? Graham je zastao u podnožju stuba. — Zato što se lan oženio - strpljivo je odvratio. Prišla mu je bliže i stala ispred njega. — Selite iz tvrñave zato što se lan oženio? — Nisam li to upravo rekao? Znam da ćeš trebati svoj mir, Judith. — Grahame, prije nego što se lan vjenčao mnome, sjećam se da ste rekli kako u svemu ima vašu potporu. Kimnuo je. — To je istina. — Tada ne možete otići. U čudu je podigao obrve. - Kakve veze ima jedno s drugim? — Ako odete, to će značiti da ne prihvaćate naš brak. No ako ostanete... — Ne, Judith, ne radi se o tome. Mladim ljudima treba ostaviti prostora. Dvoje staraca samo bi vam smetali. — Znači, ne odlazite zato što ne možete podnijeti pomisao da živite pod istim krovom s

121


GIGA

jednom Engleskinjom? Odlučno je odmahnuo glavom. — Kad bih tako mislio, to bih i rekao. Vjerovala mu je. Odahnula je od olakšanja i nasmiješila se. - Sto je s Vincentom, Duncanom i Owenom? Gdje oni žive? - raspitivala se. — Sa svojim ženama - odvratio je i pokušao je obići. Stala mu je na put. Shvatila je da nerado napušta tvrñavu, a pomisao da to čini zbog nje, nije joj se svidjela. Problem je, naravno, bio njegov ponos. Morala je pronaći način da ga nagovori da ostane, a da ga pritom ne uvrijedi. — Koliko dugo ste živjeli ovdje? - naglo je upitala, trudeći se da ga zadrži, dok ne smisli što će dalje. — Zamalo cijelo desetljeće. Kad sam postao poglavar, uselio sam u tvrñavu zajedno s Annie, mojom ženom. Umrla je prije pet godina. Prije pola godine predao sam dužnost lanu i znam da sam već tada trebao iseliti, no oklijevao sam. Kako bilo, vrijeme mog boravka ovdje je isteklo. — A Gelfrid? — upitala je kad je ponovno zakoračio u pokušaju daje obiñe. — Koliko dugo je on živio ovdje? Zbunjeno ju je pogledao. - Posljednje tri godine - odvratio je. — Uselio je nakon smrti svoje žene. Judith, ova škrinja postaje mi teška. Pusti me da proñem — rekao je i uputio se prema izlazu. Požurila je za njim, stala ispred vrata i raširila ruke. — Neću dopustiti da odete. Izgledao je zgromljen njezinim postupkom. — Zašto ne? — naglo je upitao. Zvučao je prilično razdraženo. Ipak, Judith je stekla dojam da nije uistinu ljut. — Zašto biste iselili? — uzvratila mu je pitanjem. — Zašto bih ostao? Nije se mogla sjetiti nijednog razumnog razloga kojim bi spriječila njegov odlazak. Shvativši to, zamalo se nasmijala. Prema svemu sudeći, preostali su joj nerazumni. — Zato što ćete time povrijediti moje osjećaje — naglo je izgovorila i osjetila kako rumeni. Osjećala se poput glupače. - O da, sigurno hoćete — dodala je. — Za ime Boga, Judith, što izvodiš? - povikao je Brodick odozgor. Gelfrid je stajao pokraj njega. - Sprječavam Granama i Gelfrida da napuste tvrñavu - glasno mu je odvratila. - Zašto? - začudio se Brodick. - Zato što tu pripadaju - povikala je. - Baš poput mene, otkad me lan uzeo. Odlučila sam ih zadržati — odlučno je izgovorila i naslonila se na vrata. Bila je to doista smiona i prilično ohola izjava. Graham je od iznenañenja spustio škrinju na pod. Dojam bi, doduše, bio puno bolji da lan nije naglo otvorio vrata, a Judith izgubila ravnotežu i poletjela unatrag. U posljednji trenutak ju je zgrabio i osovio na noge. Nebesa, došlo joj je da propadne u zemlju od srama. Stvarno je bila nespretna. —Judith? Što radiš? - začudio se lan. Budalu od sebe, zamalo mu je odgovorila. No nije. Bila je uvjerena da mu je to ionako poznato. - Pokušavam uvjeriti Granama da se predomisli — odvratila je. - Namjerava se iseliti, zajedno s Gelfridom. - Ne pušta ih van -javio se Brodick. - Ako žele otići, ne bi se trebala upletati - rekao je lan i kratko joj stisnuo ruku. - Želiš li da se isele? — upitala je, pogledavši ga ravno u oči. Odmahnuo je glavom. Nasmiješila se i skrenula pogled na Grahama. - Eto vidite. Nepotrebno ste povrijedili moje osjećaje. Graham se osmjehnuo. lan je bio zaprepašten. — Ne bi smjela tako razgovarati s Grahamom — upozorio ju je. - A ja doista ne bih smio povrijediti njezine osjećaje - rekao je Graham. - Ako ti je to doista

122


GIGA

tako važno, ženo, Gelfrid i ja možemo ostati. - Hvala - odvratila je Judith. Gelfrid je požurio niz stube. Po izrazu njegova lica Judith bi se mogla zakleti da mu je laknulo. Ipak, ponos mu nije dopuštao da samo tako popusti. Prodornim pogledom zagledao se u nju. - Moramo se nešto dogovoriti - izjavio je. - U redu - kimnula je Judith. - Nećeš me lupati po leñima svaki put kad poželim pročistiti grlo. - Neću - složila se Judith. - Dobro — progundao je. — Brodice, nosi moje stvari natrag. Ostajem — povikao je i požurio uz stube. — Pazi što radiš. Ne nabacuj se tako s mojom škrinjom, mladiću - dodao je. lan se sagnuo i posegnuo za Grahamovom škrinjom. Starac ga je naglo odgurnuo. - Nisam tako star daje ne bih mogao sam nositi - zagrmio je i odmah ublažio ton. - Sine, žena ti je prilično smiona. Stala nam je na put i pokazala takvu odlučnost, da smo morali popustiti. lan je shvatio što mu Graham zapravo želi reći. — Svjestan sam ustupka koji si učinio i zahvalan sam ti na tome — ozbiljno mu je odvratio. — Trebat će mi ponešto vremena daje dovedem u red. Dobro bi došlo kad bi mi netko pomagao. Graham je kimnuo. - Čini se da voli provoditi svoju volju. -Jest — složio se lan. - Gelfrid i ja možemo poraditi na tome. - I sam se time mislim pozabaviti — uzdahnuo je lan. Graham se uputio prema stubama. — Doduše, ne znam što bismo s njezinim osjećajima. Prilično je tankoćutna. Mislim da nitko od nas nema rješenje za takve situacije. Judith je pričekala da se Graham uspne, a zatim prišla lanu. Bez riječi ju je promatrao. Znala je da očekuje objašnjenje njezina ponašanja. Posegnula je za njegovom rukom i zagledala mu se u oči. -To je njihov dom, jednako kao i tvoj — rekla je. — Sigurna sam da zapravo nisu željeli otići i zato sam... - Sto? — upitao je kad je zašutjela. Uzdahnula je i spustila pogled. — Zato sam napravila budalu od sebe. Htjela sam ih spriječiti da odu. Bio je to jedini način da ne povrijedim njihov ponos — rekla je. Pustila je njegovu ruku i okrenula se u namjeri da se udalji. - Vjerojatno će mi se tjednima smijati. Dostigao ju je na ulazu u veliku dvoranu. Zgrabio ju je za ramena i okrenuo je prema sebi. — To je doista bilo lijepo od tebe — rekao je. -jeli? Potvrdio je. — Nikada mi nije palo na pamet da bi Graham i Gelfrid možda željeli ostati. — Ima dovoljno prostora. — Zašto se crveniš? — Crvenim se? — Osjećaš li se bolje danas? — Nisam se ni noćas osjećala bolesno — odvratila je, razmišljajući o njegovom čudnom pitanju. — Ali, boljelo te. -Jest — odvratila je, pocrvenjevši do korijena kose. - Danas mije puno bolje. Hvala ti što pitaš. Krajnjim naporom suzdržao se da ne prasne u smijeh. Kad god joj je bilo neugodno, Judith je postajala krajnje uljudna. Opazio je to još tijekom putovanja i morao je priznati da mu se ta njezina osobina sviñala. Ipak, nakon noći provedene u strasnim zagrljajima, takvo ponašanje bilo je prilično smiješno. — Nema na čemu - odvratio je. Podigao je njezinu bradu i ovlaš prešao svojim usnicama preko njezinih, jednom pa još

123


GIGA

jednom. Nedovoljno. Čvrsto ju je primio u naručje i produbio poljubac. Zaboravila je na nelagodu i uzvratila mu. Napokon se prisilio prestati. Spustila je glavu i naslonila je na njegovo rame. -Judith, ostavio sam ti plašt na krevetu. Trebala si ga ogrnuti. — Da, lane. Ponovno ju je poljubio, oduševljen što se nije usprotivila. Možda i ne bi uskoro prestao, da ih Brodick nije prekinuo, glasno ga pozvavši s vrata. Judith je poskočila. lan gaje pogledom poslao u pakao. Brodick je uživao. - Erin bi ti rado predao izvješće — rekao je, cereći se od uha do uha. — Ako si završio razgovor sa svojom ženom, pozvat ću ga da ude. -Ja ionako odlazim - rekla je Judith. Ian je odmahnuo glavom. - Ne bi me trebala izvješćivati o svojim namjerama, Judith — poučio ju je. — Nego pitati za dopuštenje. Razgovarao je s njom kao s malim djetetom. To ju je prilično rasrdilo, no budući daje Brodick bio tu, odlučila se suzdržati. —Je li? — prošaptala je. - Kamo namjeravaš ići? — Kod Frances Catherine, po ostatak svojih stvari. Nije mu ostavila vremena da joj udjeli dopuštenje. Stala je na prste, kratko ga poljubila i požurila prema vratima. — Neću se dugo zadržati - dobacila je. — Naravno da nećeš - odvratio je lan. - Očekujem te za deset minuta, Judith. Želim s tobom razgovarati. - Da, lane - rekla je i požurila van. lan je šutke gledao za njom. Brodick je prasnuo u smijeh. — Prokletstvo, stoje smiješno? — promrsio je lan. - Vidio sam njezin pogled kad si joj rekao da te mora pitati za dopuštenje. Poslala te ravno u pakao. lan se nasmijao. Naravno, i on gaje vidio. Nedvojbeno je bila prava goropadnica. Bilo kako bilo, nije mu ostalo vremena razmišljati o njezinoj neukroćenoj naravi. Erin je ušao i skrenuo njegove misli na znatno važnije stvari. Okrenuo se prema Brodicku i naložio mu da pode po Granama. Želio je da i on čuje Erinovo izvješće. Judith je požurila niz padinu, a zatim usporila korak. Danje bio prekrasan, sunce je sjalo i puhao je ugodan povjetarac. Trudila se smiriti i skrenuti misli s bahatog načina na koji joj je lan dao do znanja da ga mora pitati za dopuštenje svaki puta kad poželi nešto učiniti. Je li moguće daje doista mislio kako će ga moliti za dopuštenje da posjeti svoju prijateljicu? Činilo se da jest. Morat će pronaći način da s njime izañe na kraj, zaključila je. Tijekom obreda vjenčanja obećala je da će ga poštivati, no lan je očito mislio da to znači da mu se u svemu treba pokoravati. Ako se nju pita, njegova zamisao o bračnim obvezama doživjet će neke preinake. Na pola puta je zastala i oslonila se o obližnje drvo, razmatrajući svoj novi položaj. Voljela je lana i potpuno mu vjerovala. Bilo bi pogrešno prkositi mu. Radije će biti strpljiva i pokušati mu objasniti daje doista ne mora neprestano nadzirati. Možda će joj Frances Catherine moći dati poneki dobar savjet. Željela je usrećiti lana, ali ne tako da se pretvori u njegovu robinju. Njezina prijateljica dovoljno je dugo u braku i sigurno je imala sličnih problema s Patrickom. Pitala se kako gaje uspjela pridobiti da sasluša njezino mišljenje. Odlučila je poći i doznati. Prvi kamen pogodio ju je posred leda. Posrnula je i pala na koljena. Zaprepaštena, okrenula se da vidi tko gaje bacio. Nakratko je ugledala lice dječaka trenutak prije nego što ju je drugi kamen pogodio ispod desnog oka. Krv joj je šiknula niz obraz. Nije stigla vrisnuti. Doletio je i treći kamen i udario je u lijevu stranu glave. Srušila se na

124


GIGA

zemlju. Ako ih je i bilo još, nije osjetila udarce. Pred očima joj se zacrnilo i izgubila je svijest. Kada se Judith, kao stoje očekivao, nije ubrzo vratila u tvrñavu, lan je postao nestrpljiv. Slušao je Erinovo izvješće o mogućnosti saveza izmeñu Dunbarovih i Macleanovih, no misli su mu bile na drugoj strani. Uostalom, Erin nije govorio ništa što već i sam nije znao. Ali želio je i da Graham to dozna. Predsjedavajući vijeća staraca nije vjerovao daje takav savez moguć. Poglavari obaju klanova bili su previše stari i previše navikli provoditi samovolju da bi se lišili moći u korist drugog klana. Erinovo izvješće je, sve u svemu, potvrdilo njegovo mišljenje. Judith se još uvijek nije vratila. lan je postao nemiran. Instinkt mu je govorio da nešto nije u redu. Pokušao se uvjeriti daje izgubila osjećaj za vrijeme. Vjerojatno sjedi za Frances Catherininim stolom zadubljena u jednu od ženskih priča o ovome ili onome. Bilo je to, dakako, razumno objašnjenje. No nije mu pomoglo da se prestane brinuti. Nije više mogao izdržati napetost. Bez i riječi objašnjenja naglo je ustao i uputio se prema izlazu. - Kamo ideš, lane? — upitao je Graham. - Morali bismo se dogovoriti što ćemo dalje. - Brzo ću se vratiti - odvratio je. - Idem vidjeti stoje s Judith. Dosad je već trebala stići. - Vjerojatno se zapričala s Frances Catherine — rekao je Brodick. - Ne bih rekao - odvratio je lan. —Je li moguće da te iskušava? - upitao je stari ratnik i široko se osmjehnuo razmatrajući tu mogućnost. — Prilično je svojeglava. Možda je odlučila zanemariti tvoju naredbu. lan je odlučno odmahnuo glavom. - Ne bi mi se inatila. Brodick je naglo ustao, kimnuo Grahamu i požurio za svojim poglavarom. lan se pješice uputio ravno prema kući svoga brata. Brodick je zajahao konja i krenuo zaobilaznim šumskim putem. lan ju je prvi ugledao. Podvijenih nogu ležala je na zemlji. Lice joj je bilo obliveno krvlju. Nije znao je li živa ili mrtva, i u tom kratkom trenutku koliko mu je trebalo da stigne do nje, srce mu se stegnulo od straha i očaja. Kroz glavu mu je prošla jedna jedina misao. Ne može je izgubiti. Ne sad, kad je tek ušla u njegov samotni život. Žestoki izljev njegova gnjeva odjeknuo je padinom poput grmljavine. Ratnici su pojurili, isukanih mačeva, spremni. Patrick je upravo zakoračio na prag svoje kuće, zajedno s Frances Catherinom. Zatečen, ugurao ju je natrag, naredio joj da zakracuna vrata i potrčao stazom uz obronak. lan nije bio svjestan siline svoga urlika. Spustio se na koljena pokraj Judith i polako je okrenuo na leda. Tiho je zastenjala. Bio je to najljepši zvuk koji je čuo u životu. Živa je. Ponovno je počeo disati. Ratnici su u polukrugu stajali oko njega, šutke promatrajući kako provjerava je li u padu slomila što. Brodick je napokon prekinuo tišinu. -Prokletstvo, što joj se dogodilo? - Zašto su joj oči zatvorene? — upitao je Gowrie. Patrick se probio do lana i kleknuo pokraj njega. — Živa je? lan je kimnuo. Nije bio siguran daje u stanju govoriti. Pogled mu je pao na oteklinu uz njezinu lijevu sljepoočnicu. Pažljivo je maknuo kosu s njezina lica i sagnuo se da bolje osmotri. - Nebesa - prošaputao je Patrick. - Taj pad mogao ju je ubiti. — Nije pala - rekao je lan, glasa koji je podrhtavao od srdžbe. Patrick je bio zgromljen. Ako nije pala, što se, zaboga, dogodilo? — Netko ju je napao - rekao je Brodick prije nego što je Patrick uspio glasno izgovoriti svoju misao. Spustio se na koljeno i rubom plašta pažljivo obrisao krv s njezina lica. — Pogledaj kamenje, Patriče. Na njemu ima tragova krvi. Ne, sigurno se nije spotakla. Ian je uložio krajnji napor da zadrži samokontrolu. Judith je bila na prvom mjestu. Osveta na drugom. Još jednom kratko je provjerio kosti na njezinim rukama i nogama, a zatim ju je, uz

125


GIGA

Patrickovu pomoć, polako podigao u naručje. Na trenutak je zastao i pogledom potražio Brodicka. Tjeskoba u njegovim očima govorila je više od riječi. lan nije samo želio Judith u postelji, zaključio je Brodick. Bio je lud za njom. Držeći je u naručju, nježno poput djeteta, uputio se prema tvrñavi i iznenada stao. Ponovno se okrenuo prema Brodicku. — Pronañi kurvine sinove — stisnutih zubi je izgovorio. — Patrice, poñi po Frances Catherine — dodao je. —Judith će htjeti da bude uz nju kada doñe k sebi. Zvuk njegova glasa probudio ju je iz nesvjestice. Otvorila je oči pokušavajući shvatiti gdje je. Sve oko nje luñački se okretalo, a glava joj je pucala od boli. Osjetivši napadaj mučnine, ponovno je zatvorila oči. Nije ih otvorila sve dok je lan nije položio na postelju. Istog trenutka pokušala je sjesti. Stvari pred njezinim očima i dalje su se luñački okretale. Zgrabila je lana za ruku i čvrsto ga držala, dok polako sve nije došlo na svoje mjesto. Sve ju je boljelo. lan ju je nagovarao da legne, no kad se požalila daje leda peku poput žeravice, odustao je. Graham je žurno ušao u sobu noseću posudu s vodom koja se prelijevala preko rubova. Gelfrid gaje slijedio, ruku punih platnenih ubrusa. — Makni se, lane — naložio je Graham. — Pusti me bliže k noj. -Jadnica se stvarno izubijala, zar ne? - zamijetio je Gelfrid. -Je li uvijek tako nespretna? — Ne, nije — odvratila je Judith. Gelfrid se osmjehnuo. lan se i dalje nije micao od Judith. —Ja ću se pobrinuti za nju — rekao je Grahamu. - Prokletstvo, ona je moja žena. — Naravno dajest — odvratio je Graham, pokušavajući ga smiriti. Judith se zagledala u svog muža. Izgledao je prilično srdito. Stisak njegove ruke bio je toliko čvrst, daje pomislila da će joj smrviti kosti. — Ne brinite, ozljede nisu tako strašne - izjavila je Judith, nadajući se daje u pravu. - lane, molim te, ne stišći mi ruku. Imam dovoljno modrica. Istog trenutka ju je pustio. Graham je spustio posudu s vodom na noćni stolić. Gelfrid je natopio vodom jedan od ubrusa i dodao ga lanu. Nježno je oprao tragove krvi s njezina lica. Rana je bila duboka, no s vremenom će zacijeliti, zaključio je. Neće biti potrebno zašiti je. Judith je odahnula. Nije joj se sviñala pomisao da itko, pa čak ni njezin muž, uporabi iglu na njezinu licu. lan je djelovao puno smirenije. Sve dok Gelfrid nije ponovno progovorio. - Pravo je čudo što nije ostala bez oka. Čini se daje malo nedostajalo. — Ali, nisam — brzo je odvratila Judith, vidjevši Ianov gnjevan pogled. Potapšala gaje po ruci. - Sve je u redu — dodala je. - Osjećam se puno bolje. lan je shvatio da ga želi umiriti. — Osjećat ćeš se bolje kad ti stavim melem na rane. Svući se. Želim pregledati tvoja leda—rekao je. Graham je prišao postelji i stavio joj hladan oblog na čelo. — Pritisni ga na ranu, Judith — rekao je. — To će ti umanjiti bol. — Hvala, Grahame — odvratila je. — lane, nemam se namjeru svući. — Taj udarac mogao ju je ubiti -javio se Gelfrid. - Imala je sreće što nije. — Naravno da ćeš se svući — rekao je lan. — Gelfride, biste li prestali uzrujavati lana? — upitala je Judith. - Znam da to ne činite namjerno, ali doista nije važno što mi se sve moglo dogoditi. Bitno je da mije sada dobro. — Naravno da jest — složio se Gelfrid. — Grahame, bolje da pripazimo na nju. Takav udarac u glavu... za dan-dva moglo bi joj se smutiti.

126


GIGA

— Gelfride, molim vas - zavapila je Judith. - lane, ponavljam ti, neću se svući. — O da, hoćeš. Mahnula mu je da joj pride. — lane, imamo... društvo. Ianovo lice napokon se ozarilo osmijehom. Njezina čednost doista je bila dražesna, a zbog načina na koji se namrštila, poželio se glasno nasmijati. Više nije dvojio da joj je dobro. Ne bi bila toliko goropadna daje ozbiljno ozlijeñena. - Nismo u gostima - pobunio se Graham. — Živimo ovdje, sjećaš se? - Naravno, ali... - Vidiš li išta dvostruko? - raspitivao se Gelfrid. - Graha-me, sjećaš li se Lewisa? Vidio je sve dvostruko prije nego stoje umro. - Za ime Boga...- započela je Judith. - Hajde, Gelfride - pozvao gaje Graham. - Izañimo. Inače će umrijeti od srama. Neće se svući dok smo tu. Judith je pričekala da za sobom zatvore vrata i s nevjericom se zagledala u lana. — Ne mogu vjerovati da si očekivao da se svučem pred Grahamom i Gelfridom. Sto radiš? — naglo je upitala. - Svlačim te - strpljivo je odvratio. Napadaj ljutnje ju je prošao. Bilo je to zbog njegova osmijeha, dakako. Nije mogla ne zamijetiti koliko je privlačan, a kad se pribrala, bilo je prekasno. Već joj je raskopčao haljinu, povukao je dolje i zagledao se u modricu na njezinim leñima. - U redu je — rekao je. - To je samo modrica. Proći će. Koža nije oguljena. Vrhovima prstiju prošao je niz njezinu kralježnicu i nasmiješio se, vidjevši daje zadrhtala. — Tako si meka i glatka — prošaptaoje. Nagnuo se i poljubio njezina ramena. - Frances Catherine je sigurno već stigla. Poslao sam Patricka po nju. - lane, sada mije posve dobro. Ne trebam... - Ne prepiri se sa mnom. Zbog načina na koji je to izgovorio, stegnute čeljusti i odsječna tona, shvatila je kako će biti bolje da ga posluša. Zatim je, na njegov zahtjev, obukla spavaćicu. Naravno, osjećala se beskrajno glupo stoje nosi usred dana, no bio je prilično zabrinut i željela mu je udovoljiti. Frances Catherine ubrzo je došla i ljutitim pogledom ispratila Patricka iz sobe. Pomažući joj da se popne uz stube, sve vrijeme glasno je prigovarao zbog njezine težine. Gelfrid i Graham poslužili su joj večeru. Judith se osjećala prilično nelagodno zbog silne pozornosti koju je izazvala i pažnje koju su joj svi ukazivali. Isabelle je takoñer svratila, i do trenutka lanova povratka, bila je posve iscrpljena od društva. Začuvši kako ih je zamolio da odu, pridigla se iz postelje pokušavajući prosvjedovati. Minutu poslije pala je u dubok san. Probudila se netom prije zore. lan je spavao na trbuhu. Stoje tiše moguće, spustila je nogu s kreveta, pokušavajući ustati. — Kako tvoja glava? Boli li te? Začuñeno se okrenula. Oslonjen na lakat, promatrao ju je napola zatvorenih očiju. Zamršene kose, izgledao je neopisivo privlačno. Vratila se u postelju, gurnula ga na leda, poljubila ga u čelo i zagrizla njegovu usnu resicu. Nije bio raspoložen za njezine male igre. Promuklo je uzdahnuo, zagrlio je i strasno je poljubio. Njezina reakcija probudila je njegovu strast. Poljubac se produljio i postao vruć, vlažan i opojan. Jezikom je žudno kružio njezinim ustima i kada je završio, bez daha je spustila glavu na njegova prsa. — Draga, reci mi. Boli li te glava? Nije pokušao prikriti zabrinutost. Jest, boljela ju je, pomalo, ali nije željela daje prestane

127


GIGA

ljubiti. — Ne toliko kada me ljubiš — prošaptalaje. Osmjehnuo se. Bila je to besmislica, dakako, no svejedno mu je godila. Nagnuo se nad nju i poljubio je u vrat. — Uzbuñuješ me — rekao je. Uzdahnula je od užitka. — Želiš li me, Judith? Nije znala treba li biti plaha ili smiona. Očekuju li supruzi da žena u postelji bude sramežljiva ili drska? Odlučila je da se time neće zamarati. Uostalom, počela je smiono i lanu se to, prema svemu sudeći, sviñalo. — Želim te... pomalo. Bilo je to sve stoje htio čuti. Odmaknuo se od nje, pa ustao i povukao je za sobom. Podigao joj je bradu i zagledao joj se u oči. - Natjerat ću te da me želiš onoliko koliko ja tebe želim. - Želiš me? - začudila se. - Sada? Nije razumjela. Nebesa, doista je bila naivna i neiskusna. Sve što je trebala bilo je da ga dobro pogleda i ne bi o tome više dvojila. Naravno, nije to učinila. Previše se sramila da bi spustila pogled. Odlučio joj je pokazati. Uzeo je njezinu ruku i stavio je na svoj napeti ud. Reagirala je onako kako je očekivao. Naglo ju je povukla, kao da se opekla, a lice joj je postalo grimizno. Uzdahnuo je. Očito je još uvijek bila previše plaha i sramežljiva. Kako bilo, nije ju namjeravao siliti. Ima vremena. Može čekati. Poljubio ju je u čelo i pomogao joj skinuti spavaćicu. Nije se usudila podići pogled, sve dok je ponovno nije zagrlio. Morao ju je osloboditi sramežljivosti. Milovao je njezine ruke, ramena i leda, no bez odjeka, sve dok nije stigao do kukova i male čvrste stražnjice. Tada je tiho zastenjala od užitka, dajući mu do znanja da joj se sviña kad je tako dodiruje. Vrhovima prstiju napokon je počela istraživati njegovo tijelo. Potrajalo je dok nije skupila hrabrosti i dosegla donji dio njegova trbuha. Obuzet agonijom, stisnuo je zube i zadržao dah. Trenutak je oklijevala, a zatim plaho dotakla njegov ud. Način na koji je reagirao ohrabrio ju je. Promuklo je uzdahnuo i jače stisnuo njezina ramena. Poljubila mu je prsa i usnama se spustila niže, do njegova ravna i napeta trbuha. Spustila je poljubac na njegov pupak, potom još jedan. Ponovno je zadržao dah. Doista gaje izluñivala. Kad je dosegla njegove prepone, zaustavio ju je. Privukao ju je k sebi i posegao za njezinim punim, sočnim usnicama. Poljubac je bio dug i strastven, ali Judith očito nije bila zadovoljna što ju je omeo. — lane, želim... -Ne. Ton kojim ju je odbio bio je osoran, ali nije si mogao pomoći. Od same pomisli na to što mu je željela učiniti osjetio je navalu žudnje. Ipak, nije želio postići vrhunac prije nje, a znao je da hoće, bude li ga uzela u usta. — Da - prošaptala je. — Judith, ne razumiješ — izgovorio je, glasa hrapava od želje daje uzme. Oči su joj bile zamagljene strašću. Opazivši to, iznenadio se. Je li moguće daje milovanje njegova tijela uzbuñuje? Nije mu ostavila vremena da razmisli o tome. — Na menije red — šapnula je i poljubila ga ne bi li ga ušutkala. — Pusti me — dodala je. Spustila se na koljena i uzela ga u usta. Stisnutih pesnica lan je zadržao dah. Bila je toliko neiskusna i nespretna, a ipak toliko nevjerojatno nježna i puna želje da mu ugodi, daje pomislio daje umro i otišao u nebo. Više nije bio u stanju izdržati to slatko mučenje. Nije imao pojma kako su se našli u postelji. Možda ju je bacio u nju. Bio je toliko izvan sebe od žudnje za njom i jedino o čemu je mogao razmišljati bilo je daje zadovolji prije nego što postigne vlastiti vrhunac. Prstima je prodro u nju i osjetivši kako je vlažna, ostaci njegove pribranosti gotovo su posve iščezli. Promuklo je zastenjao, rastavio njezina bedra i legao izmeñu njih. I tada, trenutak prije nego što će je učiniti potpuno svojom, zastao je.

128


GIGA

— Draga? Tražio je njezino dopuštenje. Pomisao daje toliko pažljiv probila se kroz izmaglicu njezine strasti. Oči su joj se ispunile suzama. Nebesa, kako gaje voljela. - O, da - zavapila je, pomislivši kako će umrijeti ako je odmah ne uzme. Trudio se biti nježan, no nije mu dopustila. Zarila je nokte u njegova ramena, podigla kukove i nogama obujmila njegova bedra, privlačeći ga bliže k sebi. Usne su im sve vrijeme ostale spojene u dugom poljupcu, a postelja pod njihovim spojenim tijelima škripala je od njegovih snažnih nasrtaja. Njegovo prigušeno stenjanje miješalo se s njezinim tihim jecajima. Bili su posve obuzeti užitkom i nesvjesni svijeta oko sebe. Trenutak prije nego što će ispustiti svoje sjeme u nju, lan se rukom probio do njezina vrela trokuta i pomogao joj da dostigne vrhunac. Vrelina strasti posve gaje obuzela. Svaki mišić njegova tijela zadrhtao je od užitka istodobno ga čineći i slabim i moćnim. Sručio se na nju promuklo uzdahnuvši od zadovoljstva. Nebesa, volio je miris njezina tijela. Možda je umro i našao se u raju, pomislio je. Srce mu je lupalo kao da će iskočiti iz tijela. Nije mario ako se to uistinu dogodi. Bio je toliko ispunjen daje sve ostalo postalo posve nevažno. Judith je takoñer izgledala kao da ne može doći k sebi. Bio je zbog toga prilično ponosan. Sviñalo mu se stoje može natjerati da potpuno izgubi nadzor nad sobom. Spustio je poljubac u udubinu njezina vrata, uživajući u pogledu na snažne otkucaje njezina bila. Vidjevši kako je zaustavila dah, osmjehnuo se. Pokušao je skupiti snagu da se odmakne od nje. Znao je da joj je sigurno težak, no k vragu sve, nije želio prekinuti to blaženstvo. Nikada dosad nije osjetio takav ushit. Sa svakom drugom, uvijek bi uspijevao zadržati dio nadzora nad sobom. No ne i s Judith. Nije se mogao zaštititi od nje. To saznanje gaje zaprepastilo. Odjednom se osjećao prokleto slabim i ranjivim. - Volim te, lane. Tako jednostavna izjava i ujedno posve obarajuća. Uspjela ga je razoružati prije nego stoje stigao podići svoje ograde. Uzdahnuo je i podigao se na lakte u namjeri daje poljubi. Vidjevši oteklinu na njezinu licu, zaboravio je stoje htio. Iznenada se namrštio. - Što je? - nasmiješila se. — Nisam li te zadovoljila? - Naravno da jesi - odvratio je. - Zašto se onda... - Mogla si ostati bez oka. - Nebesa, zvučiš poput Gelfrida - odvratila je. Naravno, pokušavala gaje oraspoložiti. Bezuspješno. — Prokletstvo, Judith, imala si sreće. Mogla si... Rukom mu je prekrila usne. - I ti si mene zadovoljio — prošaptalaje. Nije se dao omesti. —Jesi li možda u blizini vidjela nekog muškarca... ili ženu, prije nego što si izgubila svijest? Dugi trenutak Judith je razmišljala o njegovu pitanju prije nego što je odlučila da će mu zatajiti kako je vidjela dječaka koji je bacio kamen na nju. Dijete je bilo previše malo da bi znalo što radi. Nije ga mogla izručiti njegovu bijesu i dopustiti da ga zastraši. Time bi ujedno osudila i cijelu njegovu obitelj i nanijela im javnu sramotu. Usto, bila je sigurna da s time može sama izaći na kraj. Sama će se potruditi pronaći malog nasilnika, a kad ga nañe, obavit će s njim dug i ozbiljan razgovor. Ne bude li se ponašao kako treba, još uvijek može zatražiti lanovu pomoć. Ili mu barem zaprijetiti da će ga odvesti poglavaru. Ipak, nadala se da to neće biti potrebno. Ukoliko je dijete dovoljno staro da može razumjeti stoje učinilo, a stekla je dojam da mu nije više od šest ili sedam godina, odvući će ga do oca Laggana i natjerati ga da ispovjedi svoj grijeh. —Judith? — upitao je lan, očekujući njezin odgovor.

129


GIGA

— Ne, lane. Nisam vidjela nijednog muškarca ili ženu. Kimnuo je. Vjerovao joj je. Iskreno rečeno, sumnjao je daje uopće imala vremena shvatiti što se dogaña. Bila je suviše naivna da bi razmišljala o zasjedi, a prvi udarac vjerojatno ju je onesvijestio. Nagnuo se nad nju i poljubio je pa ustao iz postelje. -Sunce je već izašlo — rekao je. — Dužnost zove. — Imam lija kakvih dužnosti? — upitala je i povukla pokrivač preko tijela. —Naravno da imaš - odvratio je. —Judith, zašto se skrivaš od mene? Licem joj se razlilo rumenilo. Vidjevši to, nasmijao se. Naglo je odmaknula pokrivače pa ustala i stala pred njega. Polako ju je odmjerio od glave do pete. I dalje se nije usuñivala pogledati ga. — Zašto si oborila pogled? — upitao je. — Nema ničega lošeg u tome da me pogledaš. Shvatila je da se zabavlja na njezin račun. Nasmiješila se. -Uživaš u mojoj nelagodi, zar ne, mužu moj? Nije joj odgovorio. Podigavši pogled vidjela je daje... zgromljen. Je li mu njezino tijelo odbojno? Posegnula je za pokrivačem da se sakrije pred njegovim pogledom. Začuvši njegove riječi, zastala je u pola pokreta. — Upravo si me nazvala svojim mužem. Sviña mi se kako to zvuči. Pustila je pokrivač natrag na postelju. — I ja ti se sviñam? - Katkad. Nasmijala se i bacila mu se u naručje. Podigao ju je s poda i poljubio je. — Uz tebe zaboravljam na dužnost. Nije marila. Sviñalo joj se što zbog njezinih poljubaca gubi nadzor nad sobom. Vratila se u postelju i sjela, gledajući ga kako se odijeva. Činilo se da sa svakim novim komadom odjeće koji je stavljao na sebe sve manje izgleda poput strastvenog ljubavnika u čijem je zagrljaju netom prije uživala, a sve više poput poglavara. Do trenutka kad je opasao mač, nije bio ništa više od ponosnog i staloženog vode klana koji se prema njoj odnosi kao prema svojoj pokretnoj imovini. Njezina dužnost, objasnio je, jest nadgledati služavke i izdavati im zaduženja. Takoñer, u tvrñavi nisu imali stalnu kuharicu. Žene iz klana naizmjenično su im kuhale. Ukoliko želi, može se toga primiti. Na njoj je da se pobrine za red i održavanje domaćinstva. Budući da će Graham i Gelfrid ostati s njima, morat će se pobrinuti i za njihove potrebe. Judith nije bila zabrinuta. Od najmanjih nogu naučila je voditi domaćinstvo i izdavati nareñenja služavkama na imanju svog ujaka. To joj, doista, nije bio ni najmanji problem. Za razliku od nje, lan jest izgledao zabrinut. Bila je suviše mlada da bi na leñima nosila toliki teret. Glasno je izrekao svoje misli, naloživši joj da ga potraži ukoliko iskrsne išta s čime se ne bi mogla nositi. Nedostatak vjere u njezine sposobnosti nije ju uvrijedio. Otkud bi on, napokon, mogao znati za što jest ili nije sposobna? Morat će mu dokazati da se može nositi s odgovornošću koja dolazi s položajem poglavarove žene. Tada će se prestati brinuti. Zurilo joj se da ustane i što prije započne sa svojim zadacima. — Začas ću se obući i sići rekla je. Odmahnuo je glavom. — Nisi se još oporavila od ozljede. Moraš se odmarati. Prije nego što se stigla usprotiviti, sagnuo se, poljubio je u čelo i uputio se prema vratima. - Počni nositi plašt moga klana, ženo - rekao je. Zaboravivši na golotinju, požurila mu je u susret. - Imam jednu molbu — hitro je izgovorila. - O čemu se radi? - Hoćeš li, molim te, pozvati žene i djecu da se okupe ispred tvrñave? Željela bih da me predstaviš. - Zašto?

130


GIGA

Nije objasnila. - Molim te. Uzdahnuo je. - Kada? - U podne, ukoliko je moguće. - Namjeravao sam okupiti vojnike i izvijestiti ih o svojoj ženidbi. Oni bi to zatim prenijeli svojim ženama. No ako ti je uistinu toliko stalo... - O da, uistinu jest. - U redu — odvratio je. Napokon gaje pustila da napusti spavaonicu. Nije žurila s odijevanjem. Umjesto toga, odlučila je kratko otpocinuti. Vratila se u postelju i omotavši se pokrivačima sklupčala se na njegovoj polovini. Udišući njegov miris, sklopila je oči i utonula u san. Njezin kratki počinak potrajao je tri naredna sata. Kada je ustala, približavalo se podne. Osjećala se pomalo krivom stoje protratila toliko vremena, no svejedno nije željela žuriti. Budući da su joj stvari još uvijek bile kod Frances Catherine, nije mogla promijeniti haljinu. Prebacila je preko ramena plašt klana svoga supruga i uz pomoć kopče i remena pokušala ga podesiti na način koji je vidjela u ovdašnjih žena, no to, po svemu sudeći, nije bio lak i jednostavan zadatak. Očito će morati jednog od staraca zamoliti za pomoć, zaključila je. Gelfrid je rado udovoljio njezinoj zamolbi. Nakon završene poduke, otpratio ju je niz stube. lan je bio u velikoj dvorani zajedno s Grahamom. Vidjevši je, obojica su se osmjehnula. Opazivši Brodicka kako ulazi, okrenula se prema njemu. Naklonio joj se i kratko svrnuo pogled na lana. - Čekaju te - rekao je i ponovno je pogledao. -Judith, mogla si ostati bez oka. Imali si vrašku sreću. - Tako mi svega, istina je - rekao je Gelfrid. - Ne razumijem zašto se poglavar želi obratiti ženama — dodao je. Naravno, očekivao je objašnjenje, no Judith mu ga očito nije mislila dati. Osmjehnula mu se i pošla u susret mužu. Primio ju je za ruku i pošao prema vratima. - lane, vjeruješ mi, zar ne? Na trenutak je zastao, zatečen njezinim pitanjem. - Da — odvratio je. — Zašto pitaš? - Zato jer postoje izvjesne... osjetljive okolnosti i želim se uvjeriti da imaš dovoljno povjerenja u mene da se ne uplećeš. - Poslije ćemo o tome razgovarati. - O, do tada će već sve biti riješeno. Otvorio je vrata i propustio je da proñe. Krenula je prema stubama i naglo se zaustavila, osjetivši njegovu ruku na svom ramenu. Podigavši pogled ostala je zapanjena brojem žena i djece koju je ugledala u dvorištu. Nije obraćala pozornost na lanove riječi dok se obraćao okupljenoj skupini. Kratko je kimnula Frances Catherini i Isabelli koja je stajala pokraj nje i pogledom nastavila kružiti po okupljenoj gomili, očajnički se trudeći medu dječjim licima pronaći ono koje je tražila. lan je zašutio. — Nastavi govoriti — prošaptala je. - Završio sam — tiho joj je odvratio. - lane, molim te, nastavi govoriti. I nemoj me tako gledati. Ljudi će pomisliti da sam poludjela. - I ja mislim — odvratio je. Ipak, nastavio je govoriti. Judith je gotovo odustala kad joj je pozornost iznenada privukla jedna od primalja. Helen, prisjetila se. Izgledala je prilično uznemireno. Trenutak se zagledala u nju, pitajući se zašto bi je vijest o njihovu vjenčanju toliko uzrujala. Spustivši pogled, ugledala je dječaka koji se pokušavao sakriti iza njezine široke haljine. Lagano je dotakla Ianovo rame. - Možeš završiti - šapnula je. I jest. Jednostavno je zašutio. Puna minuta prošla je u potpunoj tišini prije nego što su pripadnici klana shvatili da ne namjerava nastaviti. Tada su se iz gomile začuli uzvici odobravanja. Ratnici, koji su u zasebnoj skupini stajali po strani, prišli su mu uputiti svoje čestitke.

131


GIGA

— To je bio najdulji govor koji sam ikada čuo od tebe — rekao je jedan od njih. -Jedini koji ćeš ikada čuti - nadovezao se Patrick. Judith nije obraćala pozornost na njih. Željela je ugrabiti dječaka prije nego što ga majka odvede. — Ispričajte me — naglo je izgovorila i udaljila se, prije nego što se lan stigao složiti. U prolazu je mahnula Frances Catherini i požurila kroz okupljenu skupinu. Nekoliko žena zaustavilo ju je da bi joj čestitale i poželjele joj sreću. Djelovale su prilično iskreno. Zahvalila im je i pozvala ih u posjet. Pogledom je potražila Helen. Stajala je po strani, čvrsto držeći dječaka za ruku. Izgledala je prilično prestrašeno. Uputila se prema njoj. — Dobar dan, Helen - pozdravila ju je. — Upravo smo krenuli k poglavaru kad je došla vijest da se svi okupimo u dvorištu tvrñave u dahu je izgovorila. -Ja doista. .. - glas joj se pretvorio u jecaje. Judith je opazila da ih nekolicina žena začuñeno promatra. Nije željela poticati njihovu znatiželju. — Helen — prošaptala je. — Mogu li nakratko nasamo porazgovarati s dječakom? Helenine oči bile su ispunjene suzama. - Željela sam odvesti Andrewa poglavaru... Judith je odlučno odmahnula glavom. - Andrew i ja riješit ćemo to izmeñu sebe - rekla je. Nema potrebe da poglavara uplećemo u to. Moj muž ima važnija posla. Sigurna sam da nas troje možemo uspješno riješiti pitanje bacanja kamenja i bez njega. Helen je napokon shvatila. Olakšanje u njezinim očima bilo je i više nego očito. Brzo je kimnula. — Trebam li pričekati? — Vjerujem da to neće biti potrebno. Poslat ću Andrewa kući čim završimo naš mali razgovor. Helen je brisala suze s očiju. — Hvala — promucala je. Ian nije skidao pogleda sa svoje žene. Pokušavao je dokučiti o čemu razgovara s Helen. Primalja je izgledala prilično uznemireno, no budući da mu je Judith bila okrenuta leñima, nije mogao vidjeti izraz njezina lica. S druge strane, Brodick i Patrick trudili su se privući njegovu pozornost. Krenuo je prema njima, preko ramena promatrajući kako Judith pokušava odvući dječaka od njegove majke. Nije surañivao, no odlučno gaje zgrabila za ruku i povela putem niz padinu, ne obazirući se na njegovo otimanje. — Kamo se Judith uputila? - upitao je Patrick. Prije nego stoje lan stigao odgovoriti, javio se Brodick. —Bih li trebao poći za njom? Ne bi trebala sama hodati uokolo dok ne nañemo protuhu koja ju je napala. — Moj brat sposoban je voditi brigu o svojoj ženi, Brodiće. Ne moraš se toliko truditi. lan je napokon obratio pozornost na njih. — Nema potrebe za tim — rekao je. — Znam tko ju je napao. — Prokletstvo, tko? — upitao je Brodick. — Helenin sin. Obojica su bili preneraženi. - Ali, upravo je s njim. lan je kimnuo. - Očito je odlučila porazgovarati s njim. Jeste li vidjeli kako gaje odvukla? Siguran sam da mu se ne piše dobro. Priredit će mu paklenu jezikovu juhu. Bio je u pravu. Judith jest priredila dječaku paklenski paprenu jezikovu juhu. Ipak, nije ga dugo mučila. Dječak je bio toliko prestrašen i toliko ispunjen kajanjem, da gaje na kraju poželjela utješiti. Jedva je napunio sedam godina i premda je bio visok i jak, bio je još dijete. Zagrlila gaje i pustila da se isplače na njezinu ramenu. Jecajući, molio ju je za oprostenje. Nije ju želio ozlijediti. Htio ju je samo prestrašiti i natjerati je da se vrati u Englesku. Judith gaje zamalo zamolila da joj oprosti što neće napustiti visoravan, kada joj je zamuckujući objasnio razloge svog napada. — Moja majka neprestano je plakala zbog vas. Nije imala pojma zašto bi Helen plakala zbog nje, a iz dječakova nesuvisla mucanja nije mogla razaznati o čemu je riječ. Odlučila je da će biti bolje da o tome porazgovara s

132


GIGA

njegovom majkom. Sjela je na obližnju stijenu, zajedno s dječakom koji je još uvijek jecao, glave položene u njezino krilo. Bilo joj je drago što se pokajao. Budući daje majci već priznao svoje grozno djelo, rekla mu je kako misli da time nije potrebno zamarati poglavara. — Sto tvoj otac misli o svemu tome? - upitala je. — Umro je prošlog ljeta - odvratio je. - Sada seja brinem o majci. Judith se sažalila nad malenim djetetom. - Andrew, dao si mi riječ da više nikada nećeš učiniti takvo što. Vjerujem ti. Nećemo više o tome razgovarati. — Ali, moram reći poglavaru da mi je žao zbog toga. Pomislila je kako je dječak u duši vrlo plemenito stvorenje. I hrabro. — Bojiš li se poglavara? Andrew je kimnuo. — Bi li želio da mu ja kažem? Sakrio je lice u njezino krilo. - Odmah? — prošaptao je. — U redu — rekla je. — Vratit ćemo se i... — Tu je — rekao je Andrew, glasa koji je podrhtavao od straha. Judith se okrenula i vidjela lana kako stoji oslonjen o drvo iza njezinih leda, ruku prekriženih na prsima. Andrew se svim silama trudio sakriti lice u nabore njezina plašta. Osjetila je kako dršće. Nije željela produljivati njegovo mučenje. Podigla je njegovu glavu iz svog krila pa ustala, primila ga za ruku i povela prema lanu. Oborene glave dječak je stajao pred poglavarom. Onako malenom, mora da mu je izgledao poput diva. Judith se nasmiješila mužu i stisnula dječakovu ruku. — Poglavar želi čuti što mu imaš za reći — potakla gaje. Andrew je podigao pogled. Izgledao je na smrt prestrašeno. Njegovo pjegama pokriveno lice bilo je posve blijedo, a iz očiju su mu lijevale suze. -Ja sam bacio kamenje - naglo je izgovorio. — Nisam želio ozlijediti vašu gospodu. Htio sam je samo prestrašiti, tako da se vrati svojoj kući. Mama bi onda prestala plakati — rekao je i oborena pogleda spustio bradu na prsa. — Zao mi je što sam to učinio - promucao je. Dugi trenutak lan nije rekao ni riječi. Judith više nije mogla gledati kako se dijete muči. Zaustila je da kaže nešto u njegovu obranu, kad je lan podigao ruku i zaustavio je. Shvatila je da ne želi njezino upletanje. Odmahnuo je glavom, polako se odmakao od drveta i stao ispred dječaka. — Tvoje žaljenje je nedovoljno. Kao i isprika mojoj ženi. Moraš mene zamoliti da ti oprostim. Judith se nije mogla složiti sa zahtjevom svoga muža. Ona je bila meta napada, a dječak joj se već ispričao. Zašto bi trebao tražiti oproštenje od njega? Ipak, zaključila je da nije najbolje vrijeme za prepirku. Time bi samo ugrozila njegov autoritet. Andrew je ponovno podigao pogled prema poglavaru. Čvršće je stisnuo Judithinu ruku. Zar lan doista ne vidi kako jadno dijete dršće od straha? — Molim vas da mi oprostite što sam ozlijedio vašu gospodu -promucao je. lan je kimnuo. Prekrižio je ruke na leñima i dugi trenutak bez riječi ga promatrao. Judith je stekla dojam da namjerno produljuje njegove muke. — Nas dvojica sada ćemo malo prošetati. Judith, čekaj nas tu. Nije joj ostavio vremena da mu se usprotivi. Okrenuo se i pošao putem prema tvrñavi. Dječak je ispustio njezinu ruku i potrčao za njim. Potrajalo je dok su se vratili. Napokon ih je ugledala. lan je polako koračao ruku i dalje prekriženih na leñima. Andrew je hodao uz njega, ruku takoñer prekriženih na leñima. Vidjevši kako dijete oponaša poglavara, Judith se nasmiješila. Držanje mu je bilo jednako razmetljivo i nadmeno kao i Ianovo. Bez prestanka je brbljao, a svako toliko, lan bi kimnuo. Andrew je izgledao kao da mu je golem teret upravo pao s leña, lan gaje otpustio, pričekao da se udalji i ozbiljna izraza lica zagledao se u Judith. — Pitao sam te jesi li vidjela tko te napao.

133


GIGA

Bi li mi objasnila zašto mi nisi rekla istinu? - upitao je. — U stvari, pitao si me jesam li u blizini vidjela nekog muškarca ili ženu - podsjetila gaje. Nisam ti lagala. Vidjela sam dijete. — Ne izvlači se — odvratio je. — Znaš što sam pitao. Zašto si mi to zatajila? Uzdahnula je. — Zato stoje to bilo izmeñu mene i njega — objasnila je. — Nije mi se činilo potrebnim zamarati te time. — Ja sam tvoj muž — podsjetio ju je. — Prokletstvo, što misliš pod tim da se time ne bih trebao zamarati? — lane, bila sam sigurna da s time i sama mogu izaći na kraj. — Nije na tebi da o tome odlučuješ. Nije bio ljut. Jednostavno ju je podučavao načinu na koji treba rješavati svoje probleme. Trudila se ne pokazati mu koliko je živcira. Znala je da time ne bi ništa postigla. Prekrižila je ruke na prsima i namrštila se. - Imam li prava i o čemu samostalno odlučivati? — Dužnost mije brinuti se o tebi. — I rješavati sve moje probleme? — Naravno. — To me ne čini ništa boljom od djeteta. Tako mi Boga, ne sviña mi se biti u braku. Imala sam više slobode dok sam živjela u Engleskoj. Uzdahnuo je. To što je izrekla bilo je doista nečuveno. Ponašala se kao da dosad nije imala pojma o svojoj ulozi. —Judith, nitko nije potpuno slobodan. — Ti jesi. Odmahnuo je glavom. — Kao poglavar, imam više ograničenja od bilo kojeg ratnika pod sobom. Vijeće procjenjuje svaki moj potez. Svatko od nas ima svoje mjesto i svoje dužnosti. Ženo, ne želim čuti da ti se ne sviña biti u braku sa mnom. — Nisam rekla da mi se ne sviña biti u braku s tobom, nego da mi se ne sviña brak, zbog svih tih ograničenja. To nije isto, mužu moj. Po izrazu njegova lica zaključila je da se ne slaže. Privukao ju je k sebi i poljubio. — Svidjet će ti se biti u braku sa mnom. To je nareñenje. Bila je to doista smiješna naredba. Odmaknula se od njega i pogledala ga. Mora da se šali. Bilo kako bilo, nije se šalio. Nebesa, izgledao je... zabrinuto. I prilično ranjivo. Bila je iznenañena time, no ujedno morala je priznati da joj njegova briga godi. Vratila se u njegovo naručje. - Volim te — prošaptala je. - Naravno da volim biti 1 braku s tobom. Jače ju je privio k sebi. - I zato ćeš mi rado prepustiti da rješavam tvoje probleme? — Poneke da - odvratila je, odbijajući se s njime u potpunosti složiti. — A poneke ne. Njih ću sama riješiti. -Judith... Nije mu dopustila da nastavi. — Frances Catherine pričala mi je kako si se prema Patricku tijekom njegova odrastanja ponašao više poput oca, a manje poput starijeg brata. Navikao si rješavati sve njegove probleme, zar ne? — Možda, dok je bio mladi — potvrdio je. — Sada, kad smo odrasli, obojica ravnopravno odlučujemo o svemu. Oslanjam se na njegovo mišljenje, jednako koliko i on na moje. Judith, nije mi jasno što moj brat ima sa svim tim? Želiš da se brinem za tebe, zar ne? — Naravno da želim - odvratila je. — No, ne želim te nepotrebno preopteretiti. Voljela bih podijeliti svoje probleme s tobom, umjesto da ih prebacim na tvoja leda. Razumiješ li? Želim u tvojim očima biti dovoljno vrijedna da poželiš sa mnom podijeliti svoje brige. Što misliš, bi li se prema meni mogao odnositi jednako kao i prema Patricku? Nije znao što bi joj odgovorio. — Moram o tome razmisliti — napokon je rekao. Naslonila se na njegovo rame. Nije željela da vidi njezin osmijeh. — To je sve što želim od tebe. — Pokušavam imati razumijevanja za tvoje prijedloge, Judith.

134


GIGA

— Razumijem — nasmiješila se. Podigla se na prste i kratko ga poljubila. Jače ju je privio uz sebe i spojio svoje usnice s njezinima u dug i vatren poljubac. S mukom se prisilio da se odvoji od nje. — Andrewe, jesi li spreman? — upitao je ne okrenuvši se. Pogledavši iza njegovih leña, Judith je vidjela Andrewa kako stoji nedaleko od njih. -Jesam, gospodine - odvratio je Andrew. — Kako si znao daje tamo? — začudila se Judith. - Čuo sam ga — odvratio je. —Ja nisam. Osmjehnuo se. — Od tebe se to i ne očekuje — rekao je. Zvučao je nevjerojatno nadmeno. - Kamo ga vodiš? — tiho je upitala. - U štalu. Pomagat će konjušaru. —Je li to kazna? lane, mislim da... - Razgovarat ćemo o tome večeras - prekinuo ju je. Kimnula je. Bila je toliko sretna što joj nije rekao da to nije njezina briga, da se nasmiješila. — Kako god želiš — odvratila je. - Želim da se vratiš u tvrñavu. - U redu - složila se. Kratko mu se naklonila i krenula putem uz brijeg. - I da ostatak dana provedeš u postelji - povikao je za njom. - Da, lane. - Ozbiljno to mislim, Judith. Shvatila je kako je očekivao da će mu se usprotiviti. Budući da nije, pretpostavio je da neće poslušati njegovu naredbu. Zamalo je prasnula u smijeh. Njezin muž počeo ju je upoznavati. Nije održala obećanje. Prije svega, do sita se napričala s Frances Catherine i vratila se u sobu tek nakon stoje Patrick došao po nju da bije otpratio kući na njezin uobičajeni popodnevni odmor. Još uvijek je bila prilično zabrinuta zbog njezina predstojećeg poroñaja. Ipak, vjerovala je daje pronašla rješenje. Bila je svjesna da se sama ne može nositi s tim ukoliko nešto pode po zlu. No Helen zasigurno ima dovoljno znanja i iskustva. Vjerovala je da, nakon epizode s njezinim sinom, prema njoj više neće biti toliko kruta. Možda bije, ukoliko joj pravilno pristupi, mogla uvjeriti da prihvati neke njezine zamisli. Na taj način, mogla bi se osloniti na njezinu pomoć, a da ne uključi Agnes. Frances Catherine vjetojatno će dobiti slom živaca kad joj to predloži, no morat će je uvjeriti da će im Helenina pomoć biti dobrodošla. Zaspala je moleći se daje u pravu.

135


GIGA

DVANAESTO POGLAVLJE Cijele noći nije se budila, a kad je napokon otvorila oči, lan je već otišao. Odlučila je ustati i što prije se pozabaviti dnevnim obvezama. U kutu sobe opazila je svoje putne torbe uredno složene na hrpu. Vjerojatno ih je lan donio od Frances Catherine, zaključila je. Složila je stvari u škrinju i uputila se u prizemlje. Gelfrid i Duncan upravo su sjedili za stolom i doručkovali. Ugledavši je, obojica su ustali. Mahnula im je da sjednu. — Želiš li nam se pridružiti? — upitao je Gelfrid. — Hvala, uzet ću samo jabuku. Zurim, čeka me gomila posla. — Lijepo ti stoji plašt našega klana — promrmljao je Duncan, mrka izraza lica. Očito nije navikao davati komplimente, zaključila je. Trudila se suspregnuti smijeh. Ipak, nije joj u potpunosti uspjelo. Duncan je bio baš poput Gelfrida, izvana mrk i osoran, a iznutra nježan i osjećajan. -Još uvijek je sva natečena - rekao je Gelfrid pogledavši u Duncana. — Mogla je ostati bez oka. -Jest, jest, mogla je - složio se Duncan. Judith je odlučila prikriti svoju ozlojedenost. - Gelfride, mogu li štogod učiniti za vas prije nego što odem? Odmahnuo je glavom. -Jeste li jutros vidjeli Granama? - upitala je. - Možda je njemu nešto potrebno. Voljela bih kad biste me svakog jutra izvijestili što želite, tako da mogu isplanirati dan. — Otišao je u lov s Patrickom i drugima - rekao je Gelfrid. -Vratit će se do ručka. Izjahali su čim je svanulo. —Je li i lan s njima? — On i njegovi momci pošli su razmijeniti riječ-dvije s Macphersonima. Dijelimo s njima zapadnu granicu - rekao je Duncan. U njegovu glasu zamijetila je izvjesno oklijevanje. - Ne bih rekla da će s njima razmijeniti samo riječ ili dvije, Duncane. Nismo li s njima u zavadi? Starac je kimnuo. - Ne brini, radi se samo o manjim čarkama. Seprtlje su, kao i njihov poglavar. Ne isplati se uložiti trud u borbu s njima. Neće biti krvoprolića. -Jeste li sigurni? — Naravno da jesam - odvratio je. - Ništa od bitke. - Istina - složio se Gelfrid. — lan ih doživljava više poput dosadnih mušica - objasnio je. - lan se neće vratiti prije večeri — rekao je Duncan. — Najljepša vam hvala - odvratila je Judith, kratko se naklonila i požurila prema izlazu. Na pola puta niz padinu sinulo joj je da nema pojma gdje bi potražila Helen. Bilo bi glupo da svrati kod Frances Catherine i upita je, zaključila je. Sigurno bi zahtijevala da joj kaže zašto želi razgovarati s primaljom, a to joj, naravno, nije željela reći prije nego što dozna može li računati s Heleninom suradnjom. Uputila se prema Isabellinoj kući. Sjetila se kako je Agnes spomenula da bi ona i Helen sigurno čule Isabelline krikove tijekom poroñaja, jer obje žive u blizini. Da, Isabelle će joj sigurno moći reći gdje Helen stanuje. Malo zatim ugledala je oca Laggana kako se penje uzvisinom. Mahnula mu je i požurila u susret. -Jeste li pokopali Merlina? - upitala je. Osmjehnuo se. —Jesmo — odvratio je. - Pošao sam k Isabelli blagosloviti njezina sina. -Jeste li uvijek u takvoj žurbi, oče? — Najčešće jesam - potvrdio je i uzeo Judithinu ruku u svoje. - Izgledaš sretno, dijete. lan se dobro odnosi prema tebi, zar ne? - Da, oče - odvratila je.—Biste li danas svratili k nama na večeru? — Rado - rekao je. — Želiš li poći sa mnom do Isabelle? Možda bi je željela pozdraviti?

136


GIGA

- Naravno. No prije toga, htjela bih porazgovarati s jednom od primalja — objasnila je. — Znate li možda gdje Helen stanuje? Kimnuo je. Štoviše, bit će mu drago daje otprati, rekao je. Primio ju je pod ruku, poveo prema Heleninoj kući i pokucao na vrata. Ugledavši ih na pragu, Helen je naglo ustuknula i rukom pritisnula srce. Judith je vidjela izraz zabrinutosti koji je preletio njezinim licem i požurila je umiriti. - Dobar dan, Helen — započela je. - Otac Laggan ljubazno je ponudio da me doprati do vaše kuće. Upravo je krenuo blagosloviti Isabellina sina — objasnila je. — Voljela bih s vama porazgovarati o jednoj osobito važnoj stvari... ako imate vremena. Ako ne, mogu se i poslije vratiti. Helen se odmaknula u stranu i širokim pokretom ruke pozvala ih da udu. Otac Laggan zastao je da propusti Judith pa ušao za njom. Unutrašnjost je bila ispunjena mirisom svježe pečenog kruha. Svaka stvar stajala je na svome mjestu. Sve je blistalo od čistoće. Judith je pomislila kako je pod toliko čist, da bi se u njemu mogla ogledati. Sjela je za stol, začuñeno promatrajući svećenika koji se uputio do ognjišta i nagnuo nad kotlom, njušeći sadržaj. - Što se to tu kuha? - upitao je. -Janjeći gulaš - tiho je odvratila Helen. Još uvijek je bila prilično napeta. Toliko je grčevito gužvala rub svoje pregače da su joj zglavci na prstima pobijelili. - Krasno miriše. Sigurno je vrlo ukusan - zaključio je. Kakve li istančanosti, pomislila je Judith i zamalo prasnula u smijeh. Helen se ustrčala da ga posluži. Pozvala gaje da sjedne za stol i stavila pred njega veliku porciju gulaša. Judith je bila iznenañena njegovim tekom. Bio je tanak poput pruta, a jeo je za dvojicu. Kako bilo da bilo, dok se trudila podvoriti svećenika, Helen se opustila. Lice joj se ozarilo od zadovoljstva kad je začula njegove pohvale, još i više kad je Judith pohvalila njezin džem, nakon što je njime premazala dvije kriške svježe pečenog crnog kruha. Helen je sve vrijeme ostala stajati, a kad je otac Laggan završio s obrokom pa ustao od stola i zahvalio se na gostoprimstvu, ispratila gaje do vrata. Judith je pričekala da se vrati i zamolila je da načas sjedne uz nju. - Željela bih vam još jednom zahvaliti... - započela je. Judith ju je prekinula. - Nisam zbog toga došla. Sto se mene tiče, taj problem je riješen. Vjerujem daje Andrew naučio stoje trebao. - Otkad mu je umro otac, previše se vezao uz mene. Misli da me mora zaštititi. - Možda se boji da biste i vi mogli umrijeti. Vjerojatno strahuje da ne ostane sam - zaključila je Judith. Helen je kimnula. — Sada imamo samo jedno drugoga. Nije mu lako. - Stoje s vašim roñacima? Sigurno postoji netko tko... Vidjevši kako je Helen odmahnula glavom, zašutjela je. — Potpuno smo sami, gospodo. - Ne, zasigurno niste — odvratila je Judith. - Oboje ste pripadnici klana. Kad odraste, vaš sin postat će jedan od Maitlandovih ratnika. Ako nema muških roñaka koji bi ga u tome usmjerili, za to će se pobrinuti poglavar. Helen, sigurno vam je poznato kako svako dijete želi imati osjećaj daje važno — rekla je pa zašutjela i nasmiješila se. — I žene se žele tako osjećati, zar ne? — dodala je. - O, da — složila se Helen. - Život mi ovdje nije lak. Ja sam jedna od MacDougallovih. Imam osam sestara i dva brata — dodala je. - U našoj kući uvijek je bilo nekog s kim sam mogla popričati. Osim toga, ljudi tamo jedni drugima odlaze u posjete. Tu je drugačije. Žene rade od zore do sumraka. Čak i nedjeljom. I zamislite, ipak im zavidim. Jer imaju muževe koji se brinu za njih. Judith je s razumijevanjem kimnula, potičući je da nastavi. Narednih sat vremena Helen je

137


GIGA

pričala kako se iz zahvalnosti prema Haroldu, svom pokojnom suprugu koji ju je spasio da ne ostane usidjelica, uvijek trudila održavati domaćinstvo najbolje stoje mogla. Otkad je umro, priznala je, nije više toliko držala do reda u kući. No ubrzo joj je postalo dosadno i sada, nasmijala se, ponovno po cijele dane čisti i riba sve što joj doñe pod ruku. Judith se iznenadila kad joj je rekla kako joj najviše nedostaje kuhanje nadahnutih jela za svog supruga. Istinski je uživala u pripremi obroka i zaklela se da zna prirediti janjetinu na stotinu različitih načina. - Volite li jednako i svoj posao primalje? — upitala je Judith. - Ne — brzo je odvratila, ne ostavljajući mjesta dvojbi. - Prije mog dolaska ovdje, pomogla sam pri najmanje dvadeset poroñaja — objasnila je. - Kad je Harold umro, pomislila sam da bi to iskustvo moglo pomoći... da se uklopim. Kako bilo, ne želim to više raditi. Nakon onoga što se dogodilo kod Isabelle, radije ću pronaći neki drugi način da... Nije završila. - Helen, vjerujete li da žena mora pretrpjeti užasne bolove da bi zadovoljila Boga? - Crkva... - Zanima me vaše mišljenje - prekinula ju je Judith. - Svaki poroñaj je bolan. Ali, ne vjerujem da je Bog osudio žene na patnju zbog Evina grijeha — prošaptala je i kratko pogledala Judith, zabrinuta zbog njezina mišljenja. - Ne brinite, neću to reći ocu Lagganu. I ja vjerujem daje Bog puno milostiviji nego što crkva kaže. Trudim se ne sumnjati u mudrost naših crkvenih otaca, no katkad si ne mogu pomoći. Neke stvari doista nemaju smisla. - Istina - složila se Helen. — No, u vezi s tim posve smo bespomoćni. Moramo poštovati njihove zakone, u protivnom će nas izbaciti iz crkve. - Udaljila sam se od onoga o čemu sam željela s vama razgovarati — rekla je Judith. - Riječ je o mojoj prijateljici, Frances Catherine. Htjela sam vas zamoliti da mi pomognete. - Kako? Judith je ispričala o čemu se radi. - Znam da ste mi upravo rekli da više ne želite biti primalja - na kraju je dodala. - Ali, Helen, osim vas, nemam se kome obratiti. Doista sam zabrinuta za nju, a ako nešto pode po zlu, neću znati što da radim. Helen je šutke kimnula. Nije ju mogla odbiti, ne nakon onoga što je učinila za Andrewa. - Frances Catherine vas se boji — rekla je Judith. — Morat ćemo je uvjeriti da niste okrutni poput Agnes. Takoñer, moramo paziti da nitko o tome ništa ne dozna. Ne želim da se Agnes uplete. — Pokušat će - odvratila je Helen. — Morat će - dodala je. — Ne bih vam savjetovala da s njom pokušate razgovarati. Agnes je prilično tvrdoglava i ustrajat će da provede svoje. Usto, bijesna je na vas jer ste njezinoj kćeri oteli muža. Judith je odmahnula glavom. — lan se ne bi vjenčao Cecilijom. Frances Catherine rekla mije kako mu to nikada nije bilo ni na kraj pameti. Helen je slegnula ramenima. — Agnes širi tračeve — prošaptala je. — Kaže da vas je morao oženiti da zaštiti vašu čast. Judith je u čudu raširila oči. — Želite li reći kako govori da smo lan i ja... da sam ja... Zašutjela je. Helen je kimnula. — Upravo tako. Dala je nagovijestiti da očekujete dijete. Neka joj Bog pomogne ako poglavar načuje nešto o njezinim podlim glasinama. — Nadam se da neće — odvratila je Judith. - To bi ga prilično uzrujalo - rekla je i ustala, u namjeri da ode. No kad joj je Helen rekla daje ona prva osoba koja joj je svratila u posjet u posljednja tri mjeseca, ponovno je sjela. Sat vremena proletjelo je kao u trenu. Judith je napokon ustala. — Uživala sam u našem razgovoru, Helen - rekla je. - Večeras ću porazgovarati s Frances Catherinom. Bilo bi mi drago kad biste je sutra posjetili. Vjerujem da ćemo je zajedničkim snagama uspjeti uvjeriti da se oslobodi svojih strahova.

138


GIGA

Na dovratku je iznenada zastala i okrenula se. — Znate li da žene iz klana kuhaju lanu i dvojici staraca koji žive u tvrñavi? — Znam — odvratila je Helen. — Tako je oduvijek. I sama bih ponudila pomoć, ali Harold se razbolio pa nisam mogla. -Je li im uz sve dužnosti koje imaju naporno obavljati i taj posao? — U stvari, jest - priznala je. - Osobito zimi. Sedam ih je i svaka kuha jednom tjedno, no budući da moraju skrbiti i za svoje obitelji, nije im lako. — No, vi volite kuhati. -Da. — Kako se snalazite za hranu? — Većinu toga donose mi vojnici — objasnila je. — I, nekolicina žena katkad mi daje ono što im preostane. Judith se namrštila. To stoje upravo čula zvučalo je kao daje Helen prisiljena primati milostinju. -Ja ne znam kuhati - rekla je. — Vi ste poglavarova žena. Ne morate znati. — A vašem Andrewu u odgoju bi dobro došla muška ruka, zar ne? —Jest — složila je Helen, pitajući se zašto Judith preskače s teme na temu. — Savršeno — rekla je Judith. — Sve se uklapa. Možemo to riješiti na najbolji mogući način — osmjehnula se. — Naravno, osim ako vam to iz nekog razloga ne odgovara — hitro je dodala. — Helen, ne tražim od vas uslugu niti vam nareñujem, i voljela bih da, prije nego što odlučite, o svemu dobro promislite. Odbijete li moj prijedlog, razumjet ću. — Kakav prijedlog, gospoño? — Da postanete naša domaćica — rekla je Judith. - Upravljali biste služavkama i kuhali nam. Bili biste nadreñeni svom pomoćnom osoblju. Pomagali bi vam, no vi biste bili glavni. Mislim daje to vrlo razuman prijedlog. Više ne biste ovisili o tuñoj pomoći za hranu, a Andrew bi puno vremena provodio s Gelfridom i Grahamom. Katkad i s lanom, naravno, iako ne toliko često. Starcima, pak, treba netko tko će ih maziti i ugañati im, a čini mi se da ste vi osoba koja uživa u tome. — Učinili biste to za mene? - prošaptala je Helen. — Ne razumijete - odvratila je Judith. - Mi trebamo vas kao što i vi trebate nas. Stoga vjerujem da bi taj posao za vas bio savršen. Naravno, i vama i nama bilo bi najbolje kad biste ujedno živjeli u tvrñavi. Ipak, ne želim vas požurivati. Trebalo bi i Andrewu ostaviti dovoljno vremena da se privikne na tu mogućnost. Iza kuhinje postoji prostrana soba s velikim prozorom... Shvativši da trči pred rudo, prisilila se zastati. - Biste li razmislili o tome? — upitala je. — Osjećam se počašćenom vašom ponudom. Naravno da pristajem - odvratila je Helen bez i trenutka razmišljanja. Bila je to nadasve dobra pogodba. Judith je napustila Heleninu kuću s osjećajem daje učinila nešto važno i korisno, ne samo za Helen i njezina sina nego i za sve koji su živjeli u tvrñavi. Tijekom večere izvijestila je o tome svoje ukućane. Budući da su stariji ljudi nerijetko čangrizavi i mrze promjene bilo koje vrste, pripremila se na Gelfridovo gunñanje, no začudo, njezin prijedlog prošao je bez i jednog prigovora. lan je ušao usred razgovora, sjeo na čelo stola i pokretom glave pozdravio Grahama i Gelfrida. Zatim se nagnuo prema Judith i kratko je poljubio. Saslušavši Grahomovo razlaganje o tome što Judith namjerava, bez riječi je kimnuo. - Što misliš o svemu tome? - upitala je Judith. Posegnuo je za peharom koji je Judith stavila pred njega i popio velik gutljaj hladne vode. — U redu je — odvratio je. - Ako mene pitaš, bit će to dobrodošla promjena - rekao je Graham. — Više nećemo biti prisiljeni jesti Milline obroke. Nebesa, doista sam počeo mrziti srijede. —Je li Helen dobra kuharica? — raspitivao se Gelfrid. - Odlična - odvratila je Judith i svrnula pogled na Grahama.

139


GIGA

- Postoji još nešto što bih željela promijeniti, no potrebna mije vaša pomoć. I Ianova. Graham se zabrinuto namrštio. -Je li riječ o nečemu što bi se moralo raspraviti pred vijećem? - Ne - odvratila je i okrenula se natrag prema mužu. — Radi se o manjoj promjeni. Nije dovoljno važna da bi se vijeće time zamaralo. - Kakvoj? — upitao je Gelfrid. Duboko je udahnula. — Želim nedjelje. Patrick se pojavio na vratima upravo u trenutku kad je Judith izrekla svoj zahtjev. - To je nešto što bi joj doista mogao pokloniti, lane - rekao je. - Želi nedjelje? — začudio se Graham. - Što misli pod tim? - Vjerujem da nismo najbolje razumjeli - odvratio je Graham. — Sigurno nije htjela reći... Gelfrid gaje prekinuo. - Kad bi se naučila izražavati, možda bismo je i razumjeli. Graham nije stigao odgovoriti, jer jedan za drugim, pridružili su im se Duncan, Vincent i Owen. Judith se nagnula prema lanu. - Imate li sastanak večeras? - tiho je upitala. Kirnnuo je. - Nećemo početi dok ne objasniš što si mislila tim svojim šašavim zahtjevom. Odmahnula je glavom. U čudu je podigao obrve. Ponovno mu se približila. — Ne želim o tome govoriti pred cijelim vijećem — prošaptala je. - Zašto ne? — upitao je i maknuo joj pramen kose s lica. Položila je svoju ruku na njegovu. Zato stoje riječ o nečemu s čime se ti, mužu moj, moraš prije svih složiti - objasnila je. - Graham i Gelfrid bili su tu kad si... Prekinula gaje. -1 oni su sada članovi naše obitelji, lane. Naravno da očekujem i njihovu potporu. -Jesi li čuo, Grahame? - povikao je Gelfrid. - Nazvala nas je članovima obitelji. Judith se okrenula i prostrijelila ga pogledom što prisluškuje njezin razgovor s lanom. Umjesto odgovora, nacerio se. Zakolutala je očima i svrnula pogled na lana. - Bi li se nakratko mogli povući u sobu? — predložila je. lan se nije mogao suzdržati. Prasnuo je u smijeh. Naravno, nije želio povrijediti njezine nježne osjećaje i primijetio je kako je porumenjela kad je shvatila da se zabavlja na njezin račun, ali nije si mogao pomoći. Uzdahnuo je. Bilo je očito da želi nasamo porazgovarati s njim, no poñu li gore, neće mu biti do razgovora. Istog trenutka završit će u postelji. Morao je priznati da nema ništa protiv takvog razvoja stvari, no budući daje pozvao vijećnike da ponovno rasprave mogućnost saveza, ne bi bilo u redu da sastanak propadne. Starci su zauzeli svoja mjesta za stolom. Mladić, kojega Judith nije dotad vidjela, ušao je s vrčem vina i počeo puniti njihove pehare. Kad se sagnuo da natoči lanu, pokretom ruke pokazao mu je da se udalji. Vidjevši daje odbio piće, Judith je odahnula. Owenu nije promakla njegova gesta. - O čemu se radi, sine? — upitao je. - Moramo nazdraviti tvom vjenčanju. Odsad ćemo primati savjete od oženjenog čovjeka. - Zašto bi vas on trebao savjetovati? — izgovorila je Judith i shvatila da joj je jezik ponovno bio brži od pameti. Svi do jednoga, starci su zurili u nju, zbunjena izraza lica. - Kakvo je to pitanje? - čudio se Owen. - On je naš poglavar — rekao je Vincent. - Dužnost mu je savjetovati nas. - Kod vas je doista sve naopačke — zaključila je Judith. - Kako to misliš? - zanimao se Graham. Nebesa, zašto nije šutjela? Doista je mrzila naći se u središtu pozornosti. Mogla je osjetiti kako joj lice gori od rumenila. Čvrsto je stisnula lanovu ruku. — Vaš poglavar je mlad i ne posjeduje vašu mudrost i iskustvo. Meni se čini da biste vi, kao stariji, trebali savjetovati njega, a ne on vas. - Tako je oduvijek bilo — rekao je Gelfrid. Ostali su složno kimnuli. Judith je primijetila kako je mladi štitonoša, uz Owenovo odobrenje, do vrha napunio Ianov pehar tamnim, crvenim vinom. Svim silama trudila se usredotočiti na

140


GIGA

razgovor, uvjeravajući se kako nema ničeg lošeg u tome da njezin muž popije malo vina u društvu. - Gelfride, molim vas da me ne smatrate drskom, ali željela bih vas nešto upitati — započela je. — Ako ste toliko neskloni promjenama da o njima ne želite čak ni razmišljati, nije li to loše za cijeli klan? Bilo je to doista vrlo smiono pitanje. Iščekujući odgovor, Judith je duboko udahnula. Nekoliko trenutaka Gelfridje šutke češao bradu, a zatim slegnuo ramenima. - Živim u kućanstvu zajedno s jednom Engleskinjom — napokon je progovorio. — Prema tome, bit će da nisam toliko nesklon promjenama. Drago joj je što to čuje, pomislio je lan, primijetivši daje stisak njezine ruke olabavio. - Vrijeme je za zdravicu — rekao je Graham. — Nakon toga Judith nam može objasniti zašto želi nedjelje. -Jesi li ikad čuo štogod takvo, Owene? - glasno je prošaptao Gelfrid. - Žena želi nedjelje. - Ne može ih dobiti, zar ne? —javio se Vincent. — Dani pripadaju svima. Kako to može tražiti? - To je doista nečuveno — promrljao je Duncan. - Ona je Engleskinja - podsjetio gaje Vincent. - Želiš li reći daje ćaknuta? - upitao je Owen. - Nisam to rekao - izjavio je Gelfrid. Rasprava je izmaknula nadzoru. lan se trudio da se ne nasmije. Judith se trudila da ne izgubi živce. Čak se i nasmiješila Gelfridu stoje stao u njezinu obranu. Bilo je lijepo čuti daje ne drži ćaknutom. Njegova sljedeća primjedba pokvarila je pozitivan dojam koji je upravo stekla o njemu. — Samo je nerazborita. Mislim da se po tom pitanju ne može puno učiniti. Slažeš li se, Owene? Judith se zagledala i lana, tražeći njegovu potporu. Namignuo joj je. - Zdravica - povikao je Graham ne bi li ih ušutkao. Ustao je, podigao pehar i nadahnutim govorom poželio mladencima dug i sretan život. Svi, pa i lan, ispili su svoje pehare. Stitonoša je odmah požurio da ih ponovno napuni. Judith se nagonski odgurnula nekoliko centimetara od stola. Bila je to stara navika, nastala još u godinama njezina djetinjstva. Teško daje uopće bila svjesna što čini. No lan je primijetio. Nije mu promaklo ni da se sa svakim novim gutljajem koji bi ispio, odmiče sve dalje. Judithine oči bile se uprte u Granama. Pokušavala se usredotočiti na riječi kojima je upravo nazdravljao njezinom ulasku u klan. Frances Catherine ušla je u dvoranu oslanjajući se o Alexovu ruku. Izraz iznenañenja i zabrinutosti preletio je Patrickovim licem. Zaustio je da izrazi svoje neodobravanje, no Frances Catherine gaje pretekla. - Željela sam udahnuti malo svježeg zraka i usput posjetiti svoju prijateljicu. Ne brini, Alex ne bi dopustio da se spotaknem. - Htio sam je posjesti na svog konja, ali... - Nije znao kako bi me podigao — završila je Frances Catherine i potapšala se po trbuhu. - Pridruži nam se — pozvala ju je Judith. — Graham je upravo završio krasan govor kojim mije poželio dobrodošlicu u klan. Frances Catherine je kimnula i svrnula pogled na Alexa. - Vidiš? Rekla sam ti da ne sastanče. U protivnom, Judith ne bi bila tu. - Zašto ne bih? - upitala je Judith. Frances Catherine nije joj odgovorila. Prišla je mužu, sjela uz njega, primila ga za ruku, kratko je stisnula i nasmiješila se. Istog trenutka prestao se mrštiti. Želi mu poručiti daje sve u redu, zaključio je Patrick i shvatio da se osmjehuje zbog načina na koji je njegova žena provodila svoju volju. Čim budu sami, ozbiljno će porazgovarati s njom, odlučio je. Zahtijevat će da poštuje njegove naredbe. Prije svog odlaska izričito joj je naglasio

141


GIGA

da ne izlazi iz kuće. Pomisao da bi mogla pasti ispunjavala gaje neopisivim užasom. K vragu, činio je to za njezino dobro. Želio ju je zaštititi. Kad bi joj se išta dogodilo, poludio bi. Od same pomisli na to krv bi mu navrla u glavu. No Frances Catherine očito je znala kako otkloniti njegov nemir. Stisnula mu je ruku i primakla mu se. I začudo, više ga nije bilo briga što se pristoji, a što ne. Prebacio je ruku preko njezina ramena i privukao je k sebi. Frances Catherine plaho je zamolila Granama da ponovi zdravicu koju je održao u čast njezine prijateljice, da bije i ona mogla čuti. Sa zadovoljstvom joj je udovoljio. Stitonošaje ponovno napunio pehare. Judith se ponovno odmaknula još dalje od stola. U želucu je osjetila poznati grč. lan je obećao da neće piti u njezinoj prisutnosti, no stoje sa situacijama kada ne može odbiti piće? Hoće li se opiti i postati nasilan poput ujaka Tekela? Hoće lije pokušati udariti i obasipati je uvredama? Prisilila se da se smiri i svrnula pogled na Gelfrida koji se trudio privući njezinu pozornost. — Bi li nam napokon rekla zašto želiš nedjelje? — upitao je. - Nebesa, Judith, što radiš u tom kutu? - upitao je Graham, iznenañen što se udaljila od stola. - Sama se tamo odgurala - objasnio je Owen. Judith je osjetila kako rumeni. Duboko je udahnula i ustala. - Nedjelja bi trebala biti dan odmora - rekla je. - Tako crkva nalaže. U Engleskoj se poštuje to pravilo. - I tu takoñer—rekao je Graham. — Odmaramo se, zar ne Gelfride? - Tako je - potvrdio je Gelfrid. - Svi muškarci poštuju to pravilo -javila se Frances Catherine, ne skidajući pogled s Judith. To je ono što si željela reći, zar ne? Judith je kimnula. - Primijetila sam da žene nemaju ni dana odmora - nastavila je. — Nedjeljom rade kao i svakoga drugog dana u tjednu. - Prigovaraš li našim ženama? — upitao je Duncan. - Ne - odvratila je Judith. - Prigovaram vašim muškarcima. Osmijeha razvučena od uha do uha, lan se zavalio u stolicu. Judith ga je upozorila da će ustrajati u provoñenju nekih promjena i ovo je očito bila jedna od njih. Prokletstvo, sam joj je to predložio za vrijeme razgovora na groblju. Stoje, tu je, zaključio je. Sam sije kriv. - Očekuješ li da naredimo ženama da nedjeljom ne smiju raditi? - upitao je Graham. - Naravno da ne. To bi se pretvorilo u novu obvezu. - Misliš li da se ne brinemo dovoljno dobro za svoje žene? -upitao je Duncan. Judith je odmahnula glavom. — Nipošto — odvratila je. — Znam daje svakom ratniku sigurnost njegove žene na prvom mjestu. Sigurna sam da bdijete nad njima i čuvate ih. Zauzvrat, one se brinu za toplinu kućnog ognjišta i sve vaše potrebe. - Na to se i svodi brak, zar ne? - zaključio je Graham. - Možda želi da promijenimo bračna pravila — nagañao je Owen, pokušavajući shvatiti. Graham je odmahnuo glavom. - To je zbog onog kamena. Pomutio joj je pamet - zaključio je. Judith je poželjela vrištati od muke. Nije, naravno. Umjesto toga duboko je udahnula i pokušala iznova. Tog puta usredotočila se na lana. — Imaju li žene vremena za zabavu? — upitala je. — Nikada ne sudjelujete u igrama i natjecanjima s drugim klanovi-ma, zar ne? Jesi li ikada vidio da žene spremaju obroke i odlaze u prirodu uživati u suncu i razgovoru s drugim ženama? Ja nisam. Okrenula se i uperila pogled u Grahama. — Ima li bilo koja žena konja? Jeste li ikada vidjeli bilo koju ženu da jaše iz puke zabave? Nije mu ostavila vremena da joj odgovori. —Jedino što želim jest da razmislite o tome da nedjelja za žene bude dan odmora i zabave. To je ono što sam htjela reći — dodala je i sjela natrag u stolicu. Odlučila je da zasad više neće reći ni riječi. Prije nego što opet načne tu temu, ostavit će im vremena da razmisle.

142


GIGA

— Možda tebi to tako ne izgleda, ali vodimo brigu o svakom pripadniku našega klana — prigovorio je Gelfrid. — Mislim da bismo mogli početi s našim sastankom — predložio je Duncan. — Ako žene nemaju ništa protiv da nas napuste... Judith je naglo skočila na noge. — Ne, ne brinete se jednako za svakog pripadnika klana ljutito je izgovorila. - Ženama očito nije dopušteno govoriti o svojim problemima pred vijećem. — Nije istina - usprotivio se Owen. - Nema tome dugo kako smo Frances Catherini dopustiti da pred nama iznese svoje mišljenje. — Istina — složila se Frances Catherine. — Pokušali su me odgovoriti da te pozovem u posjet. — Popijmo još po pehar vina i završimo s tim - predložio je Vincent. - lane, porazgovara] sa svojom ženom o njezinim čudnim zamislima. Nastavi li ovako, natjerat će nas da se pokorimo ženama. Judith je klonula. Osjećala se posve nemoćnom dalje se boriti s vijećnicima. Očito neće dobiti njihovu potporu. Posve neočekivano, lan je stao na njezinu stranu. — Nemam te namjeru poslušati, Vincente — rekao je. — Slažem se sa svim stoje izrekla. Judith mu se od sreće zamalo bacila zagrljaj, ah nije na nju obraćao pozornost. Posegnuo je za svojim peharom i otpio dug gutljaj vina. Uzdahnula je i spustila se u stolicu. — Slažeš se? Kako je to moguće? — začudio se Graham. -Judith je strankinja — rekao je lan. - Naš način života potpuno joj je nov i nepoznat. Zato je u stanju vidjeti sve što smo godinama zanemarivali... ili bez pitanja prihvaćali. Doista ne vidim ni jedan jedini razlog zbog kojeg se naše žene ne bi odmarale nedjeljom. Starci su ponovno, svi kao jedan, složno kimali glavama. -Savjetuješ li nam da im to naredimo? — Ne — odvratio je lan. — Kao što je Judith već rekla, to bi se pretvorilo u obvezu. Bilo bi bolje da im to samo predložimo. Uviñaš li razliku? Graham se nasmijao i svrnuo pogled na Judith. - Eto, sada znaš zašto slušamo njegove savjete - rekao je. — Razumni su. Judithje još uvijek mislila daje sve to uvrnuto, no bila je previše sretna da bi se dalje prepirala. — Zato sam se i udala za njega — odvratila je. — Ne bih se nikada udala za nerazumna muškarca. — Nastavi li odguravati tu stolicu, završit će u kuhinji — glasno je prošaptao Gelfrid. -Je li ikome jasno što izvodi? -Judith, naredio sam Brodicku i Gowrieju da čekaju vani dok sastanak ne počne. Bi li ih pošla pozvati unutra? — rekao je lan. Bila je to čudna zamolba, budući daje štitonoša stajao pokraj njega. Mladić je zaustio da ponudi svoju pomoć, no lan je podigao ruku i spriječio ga. — Rado — odvratila je Judith. Bila je toliko sretna zbog načina na koji je izrekao svoju naredbu, da se nije mogla prestati smiješiti. lan ju je šutke ispratio pogledom dok nije izašla iz dvorane. Istog trenutka kad je za sobom zatvorila vrata, okrenuo se prema Frances Catherine. - Nitko ne čeka vani - tiho je rekao. — Želio sam da izañe jer te moram nešto pitati. — Da? — upitala je Frances Catherine zabrinuta zbog mrkog izraza njegova lica. lan je glavom pokazao prema stolici u kutu. — Zašto? Naravno, zanimalo gaje zašto se Judith udaljila od stola. -Zbog vina — prošaptala je. Odmahnuo je glavom. Očito nije razumio. Frances Catherine duboko je uzdahnula. — Čini to još od ranog djetinjstva... da bi se zaštitila. Mog oca to je toliko izluñivalo daje napokon prestao piti u njezinoj prisutnosti. Sumnjam daje toga uopće svjesna... ne bi joj to smio

143


GIGA

zamjeriti. — Nisam uvrijeñen, samo bih želio razumjeti - odvratio je lan. - A ne razumijem. Zbog čega odmiče stolicu svaki put kad popijem gutljaj vina? Od čega se želi zaštititi? — Pokušava se odmaknuti... - započela je Frances Catherine pa zašutjela. lan ju je bez riječi promatrao. Spustila je pogled. -Na sigurnu udaljenost. lan je bio zgromljen njezinim odgovorom. Dugu minutu nije rekao ni riječi. — Znači li to daje bilo situacija kada nije mogla pobjeći? — O, da - odvratila je Frances Catherine. - I previše. Starci su, naravno, napeto slušali svaku njihovu riječ. Gelfrid je uzdahnuo. Graham je odmahivao glavom. —Zaboga, zašto misli da bije lan mogao udariti? — čudio se Owen. Prvi put lan je shvatio koliko mu smeta nedostatak privatnosti u životu. — Riječ je o osobnoj stvari - upozorio ih je. Dakako, želio je prekinuti raspravu na tu temu, no bilo kako bilo, Frances Catherine nije se obazirala na njegov mig. — Naravno da ne misli da bije lan mogao udariti - rekla je. - Kad bi tako mislila, ne bi se nikada udala za njega. — Zašto onda... — nastavio je Owen. — Bude li htjela da o tome išta doznate, sama će vam ispričati — odlučno je izgovorio lan. Ustao je. — Sastanak se odgaña za sutrašnji dan. Nije im ostavio vremena za raspravu o njegovoj odluci. Okrenuo se i izašao iz dvorane. Judith je stajala nasred dvorišta. Začuvši kako su se vrata zalupila, okrenula se. Vidjevši svog supruga, prisilila se da se nasmiješi. — Nema ih, lane — viknula je. — Cim stignu, poslat ću ih unutra. Sišao je niz stube i prišao joj. Nije si mogla pomoći. Nagonski je ustuknula. Ipak, nije izgledao pijan niti je bio namrgoñen. Brojila je, popio je tri pehara vina... ili se samo pretvarao da pije? Nije bila sigurna. Kako bilo, nije teturao niti je u njegovu držanju bilo ičeg prijetećeg. Ipak, nije željela riskirati. Odmaknula se još korak unatrag. Stao je. -Judith? -Da? — U petnaestoj godini napio sam se do besvijesti. Sjećam se toga kao da je jučer bilo. Oči su joj se raširile od iznenañenja. Ili straha? Zakoračio je prema njoj, pa stao. - Bilo je to jezivo iskustvo. Nikada neću zaboraviti kako sam se osjećao sljedećeg dana. -Bilo ti je zlo? Nasmijao se. — Malo je reći da mije bilo zlo - odvratio je i ponovno zakoračio prema njoj. Sada su bili samo na korak udaljenosti. Kada bi htio, mogao biju dohvatiti. Ali nije. Želio je da ona doñe k njemu. Stao je, prekrižio ruke na leñima i nekoliko dugih trenutaka bez riječi je promatrao. — Graham me je namjerno poticao da pijem. Cijeli sljedeći dan proveo je uz moju postelju. Bio je to dio njegove poduke, no tada sam bio suviše mlad i bahat da bih to shvatio. Judithina znatiželja bila je jača od njezina straha. Kad je ponovno zakoračio prema njoj, nije ustuknula. - Kakve poduke? — upitala je. - O tome daje ratnik koji dopusti da mu piće pomuti um prokleta budala. Previše vina čina ga slabićem, a slabići su često skloni sukobima. Kimnula je. - To je istina - rekla je. - Neki muškarci kada se napiju čine stvari kojih su sutradan ne mogu sjetiti. Čak ni ako su nekog ozlijedili. Ljudi u njihovoj blizini žive u neprestanom strahu. Pijancima se ne može vjerovati. Srce mu se stegnulo od boli koju je začuo u njezinu glasu. Svim silama trudio se zadržati smirenost. - Tko te je tome naučio? - blago ju je upitao. — Ujak Tekel - odvratila je. Ispričala mu je kako je počeo piti u namjeri da umanji bol. Sa svakom novom riječi sve se više tresla. — S vremenom, postao je okrutan. Vino mu je posve pomutilo um. Više mu se nije moglo vjerovati. - Vjeruješ li meni?

144


GIGA

— Naravno. — Dokaži mi to — rekao je i raširio ruke pozivajući je k sebi. Kratki trenutak je oklijevala, a zatim mu se bacila u naručje. Čvrsto ju je privio k sebi. - Obećao sam ti da se nikada neću opiti, Judith, i zaista me vrijeña što misliš da bih prekršio obećanje. — Nisam te željela uvrijediti — prošaptala je. — Znam da ne bi namjerno prekršio riječ, ali bit će prigoda poput ove, kada ćeš morati popiti i... — Nije važno o kakvoj je prigodi riječ - prekinuo ju je. Sviñao mu se svilenkasti osjećaj njezine kose na njegovu licu. Udisao je njezin slatkasti miris i shvatio da se smiješi od užitka. — Mužu moj, propustit ćeš sastanak - prošaptala je. — Da — rekao je. Ispustio ju je iz zagrljaja i pričekao da ga pogleda, a zatim se sagnuo i spustio poljubac na njezine meke usnice. Primio ju je za ruku i poveo natrag u tvrñavu. Proveo ju je kroz predvorje i stubama se uputio na kat. — Kamo idemo? — prošaptala je. — U našu sobu. — Ali, sastanak... — Ti i ja imat ćemo vlastiti sastanak. Nije shvatila. Otvorio je vrata spavaonice, namignuo je i pokazao joj da ude. — U koju svrhu? — upitala je. Zatvorio je vrata i zakračunao ih. - Pokazat ću ti — odvratio je. — Cim svučeš odjeću. Licem joj se razlilo rumenilo. Nasmijala se, zvukom zbog kojeg mu je srce brže zakucalo. Naslonio se na dovratak promatrajući kako se trudi prevladati nelagodu. Odjednom je shvatio da ga i sam pogled na nju ispunja neopisivim zadovoljstvom. Nebesa, dok se nije pojavila, njegov život doista se svodio na puko preživljavanje iz dana u dan. Kao daje sve vrijeme hodao kroz gustu maglu, ne vidjevši ništa osim dužnosti. Nijednog trenutka nije si dopustio da zastane i razmisli o svemu što propušta. No Judith se pojavila i njegov život iz korijena se promijenio. Bilo mu je dovoljno da se nañe u njezinoj blizini i osjećaj radosti posve bi ga preplavio. Odjednom je uživao u svim malim ludostima o kojima nikada prije nije ni razmišljao. Volio ju je zadirkivati i uživao je u načinu na koji bi porumenjela, čak i zbog najmanje sitnice. Uživao je i u pogledu na njezino tijelo. I u milovanju. Nebesa, osjećaj koji je imao kad bi priljubio svoje tijelo uz njezino bio je doista neopisiv. Od prvog trenutka nije ga prestala iznenañivati. Znao je daje žene iz klana neće dočekati raširenih ruku, no unatoč svemu, pa i vlastitoj nelagodi, bila je spremma istupiti pred vijećem i boriti se za njihovo pravo na bolji život. Bila je hrabra i odlučna, a ipak tako nježna i osjetljiva. A on je bio zaljubljen u nju. Tako mu Bog pomogao, pomislio je. Osvojila je njegovo srce. Nije znao bi li se smijao ili urlao od muke. Promatrao ju je kako se svlači. Skinula je haljinu i ostala samo u donjem rublju. Zastala je i kratko ga pogledala pa posegnula za lančićem s očevim prstenom u namjeri da ga skine. Izraz lica naglo mu je postao mrk i zlovoljan. — Što je? — zbunjeno je upitala. — Zamolio sam te da ne nosiš taj prsten — podsjetio ju je. — Zamolio si me da ga ne nosim u postelji - odvratila je. - I nisam, zar ne? Još se više ozlovoljio. — Zašto ga uopće nosiš tijekom dana? Znači li ti nešto? -Ne. — Prokletstvo, zašto onda? Nije mogla shvatiti zbog čega je toliko srdit. - Zato što Janet i Bridget spremaju našu sobu i nisam željela da ga nadu i počnu postavljati kojekakva pitanja - odvratila je. — Ne želim da taj prsten postane kamenom smutnje izmeñu nas. Voljela bih kad bismo jednom zauvijek to

145


GIGA

riješili. Shvatila je da neće biti boljeg trenutka da mu kaže kome pripada i zašto neprestano strahuje da ga netko ne prepozna. Stavila je lančić u kutiju i spustila poklopac. Polako se okrenula i pogledala ga. - Sjećaš li se kako si mi prije vjenčanja rekao da te moja prošlost ne zanima? Kimnuo je. — Sjećam se. — Jesi li to ozbiljno mislio? — Nikada u životu nisam rekao ništa što nisam ozbiljno mislio — osorno joj je odvratio. — Zašto vičeš na mene? — prošaptala je. Nesvjesno, počela je lomiti prste. Ako je voli, pomislila je, istina o njezinu ocu neće mu ništa značiti... ili ipak hoće? — Voliš li me? — naglo je upitala. Naglo se odmaknuo od vrata. Pogled mu je bio toliko mrk daje ustuknula. — Ne pokušavaj me smotati, Judith. Upozoravam te, to ti neće uspjeti. — Nisam to ni pokušavala - zbunjeno je odvratila. - Samo sam htjela znati... — Izbij si iz glave da ćeš od mene učiniti nekakvog mekušca. Čim prije to shvatiš, tim bolje. — Razumijem — odvratila je. — Sviñaš mi se kakav jesi. Izraz njegova lica nije se ni najmanje promijenio. — Nisam slabić i neću se tako ponašati. Razgovor je postajao sve čudniji. Umjesto da se oraspoloži, lan se sve više mrštio. U dubini duše, Judith je znala daje voli, no njegova reakcija na njezin jednostavan upit doista ju je iznenadila. Promatrala je kako skida čizmu i ljutito je baca u kut. Potom i drugu. — Zašto te je moje pitanje toliko uznemirilo? — upitala je, pokušavajući dokučiti što bi se iza toga moglo skrivati. — Ratnik ne može biti uznemiren. To je ženska osobina. Ti si uznemirena. Naglo je ispravila ramena. — Nisam. —Jesi — odvratio je. — Lomiš prste. Istog trenutka je prestala. — Zašto se onda toliko mrštiš? Slegnuo je ramenima. — Zato što... razmišljam. — O čemu? — O paklu. Morala je sjesti. To stoje upravo izgovorio doista nije imalo nikakva smisla. — Što bi to trebalo značiti? - napokon je upitala. — Patrick je rekao da bi zbog Frances Catherine bio spreman proći i kroz pakao. — I? — upitala je, vidjevši daje zašutio. Strgao je odjeću za sebe i ljutito je bacio na pod. Prišao je postelji, zgrabio je za ruku i privukao je k sebi. Dugi trenutak ostao je zagledan u njezine oči. — I, upravo sam shvatio da bih isto učinio za tebe.

146


GIGA

TRINAESTO POGLAVLJE Sljedeća dva tjedna Judith je plovila na oblacima sreće. lan je voli. Istina, nije joj izravno izjavio ljubav, ali to stoje rekao da bi zbog nje prošao i kroz pakao, bio je dovoljan dokaz. Nije se mogla prestati smiješiti. lan se, za razliku od nje, nije mogao prestati mrštiti. Bilo je očito da ima teškoća s prihvaćanjem vlastitih osjećaja. Imala je dojam kako se neprestano osjeća ugroženim i strahuje da će zbog svoje ljubavi prema njoj ispasti slabim i ranjivim. To gaje nesumnjivo plašilo. Mogla je to razumjeti. Od ratnika se očekuje da bude borac i zaštitnik, umno i tjelesno nesavladiv. Godine napornih vojnih vježbi ne ostavljaju mjesta razvijanju nježnih osjećaja. lan se stoga morao osjećati kao daje upao u zamku, zaključila je. S vremenom će se zasigurno opustiti i biti u stanju prepustiti se radosti kakvu je i sama osjećala. S vremena na vrijeme opazila bi kako je potajice promatra. Izgledao je doista zabrinuto. Odlučila se pretvarati da ne primjećuje njegovu unutarnju borbu. Bila je sigurna da bi se rasrdio kad bi se usudila pomisliti da bi mogao biti ranjiv. Radije će strpljivo pričekati da vrijeme učini svoje, a lan se pomiri sa svojim osjećajima. Gelfridje otkrio daje spretna s iglom i koncem i istog trenutka donio joj košaru punu rublja koje je trebalo pokrpati. Graham gaje bez ustezanja slijedio. U meñuvremenu je ispred kamina u velikoj dvorani postavila tri stolice visoka naslona, prekrivene kockastom tkaninom s uzorkom Maitlandova klana. Poslije večere redovito bi sjela na jednu od njih i primila se šivanja, istodobno slušajući raspravu koja se odvijala za stolom. Graham bije često upitao za mišljenje i s odobravanjem kimao kad bi ga izrekla. No kad bi se radilo o službenim sastancima, napuštala bi dvoranu prije vijećanja. Znala je da lan cijeni njezinu obazrivost. Bilo bi mu vrlo neugodno kad bi je morao zamoliti da ode. Ubrzo je opazila kako njezina želja da im ugodi starce potiče da joj na isti način uzvrate. Jednog jutra spomenula je kako je šteta što na zidovima dvorane nema nikakvih raznobojnih visećih zastava koje bi ublažile isposnički izgled sivoga kamena. Graham i Gelfrid odmah su požurili u svoje sobe i vratili se s naramkom lijepih svilenih barjaka koji su svojedobno ukrašavali njihove domove. Helen joj je pomogla da ih izvjese. U meñuvremenu se posve udomaćila i uz Judithinu pomoć organizirala način voñenja kuhinje. Tvrñava se ubrzo pretvorila u udobno mjesto za život za sve njezine stanovnike. Miris začina i svježe pečenog kruha često bi izmamio osmijehe zadovoljstva na Grahamovo i Gelfridovo lice. Prva nedjelja proglašena danom odmora za žene nije prošla kako je Judith očekivala. Većina njih zanemarila je preporuku i nastavila se ponašati kao i dotad. Kako bilo da bilo, Judith se nije dala osujetiti. Odlučila je pronaći način kojim će ih natjerati da se ostave posla i u tu svrhu poslužila se djecom. Organizirala je natjecanje za najmlañe i poslala Andrewa od kuće do kuće s pozivom da se sljedeće nedjelje okupe na igrama. Bio je to pun pogodak. Majke su bile spremne ostaviti se svega kako bi promatrale svoju djecu u natjecanju. Judith je to i očekivala. No nije očekivala da će im se pridružiti i muškarci. Pojedini su došli samo iz znatiželje. Drugi su, pak, došli navijati za svoje dječake i djevojčice. Helen se pobrinula da pripremi dovoljno hrane. Žene su joj priskočile u pomoć. Muškarci su iznijeli stolove i na njima se uskoro našlo puno različitih slastica, voća i pita, ali i drugog, poput usoljenog lososa, dimljene janjetine i peradi pripremljene na različite načine. Jedina pomalo napeta situacija tijekom cijeloga dana bila je kada je Elizabeth, jedanaestogodišnja djevojčica, u gañanju lukom i strijelom nadmašila sve dječake, čak i trinaestogodišnjake. Nitko nije znao kako bi se ponašao. Čestitaju li djevojčici na uspjehu, dječaci bi se mogli osjetiti osramoćenima. Judith doista nije imala pojma kako riješiti tu nezgodnu situaciju. Na sreću, lan se pojavio u pravom trenutku. Judith mu je prišla i dala mu jednu od malih svilenih zastavica koje je načinila posebno za tu svrhu, zamolivši ga daje dodijeli pobjedniku.

147


GIGA

Njezin suprug nije znao tko je pobjednik, sve dok djevojčica nije stala pred njega. Kako bilo, to se pokazalo posve nevažnim. Pohvalio je Elizabeth zbog njezine spretnosti i prikačio zastavicu na njezinu haljinu. Djevojčičini roditelji požurili su naprijed. Otac se na sav glas hvalisao kako ju je od najranijeg djetinjstva podučavao u gañanju lukom i strijelom i kako malena doista ima oštro oko. Judith je većinu vremena provela upoznavajući pripadnike klana. U dva navrata ugledala je Agens, no kad se pokušala probiti do nje da joj poželi dobrodošlicu, primalja se izgubila u gužvi. Shvativši daje očiti namjerno izbjegava, odustala je od daljnjih pokušaja. Frances Catherine sjedila je na pokrivaču nasred obližnje uzvisine i promatrala igre. Judith joj se pridružila u vrijeme ručka. Andrew ju je slijedio i sjeo kraj njih, a uskoro su došla i druga djeca. Najmlañi su bili osobito znatiželjni da upoznaju ženu njihova poglavara, k tomu još i Engleskinju. Postavljali su joj stotinu različitih pitanja, a Judith se trudila odgovoriti na svako od njih. Nije se vrijeñala što su neka od njih bila prilično neugodna. Odavno je navikla na čudne predrasude koje su Škoti imali o Englezima ili obrnuto. Frances Catherine ispričala im je kako su se njih dvije upoznale. Djeca su željela čuti sve o pograničnim igrama i Judith se potrudila stoje moguće živopisnije opisati ugoñaj. Upijali su svaku njezinu riječ. Bilo je očito daje osvojila njihova srca. Dječak, kojemu nije moglo biti više od tri ljeta, strpljivo je stajao pokraj nje i bez riječi je promatrao. Nije mogla dokučiti što želi, no čim je iz krila maknula preostale zastavice, prišao je i ugnijezdio se u njezinom naručju. Trenutak poslije je zaspao. Popodne je odmicalo, no djeca nisu željela poći kućama. Tražili su da im Judith ispriča još jednu priču, pa još jednu. Napokon im je rekla da će sljedećeg popodneva izaći na livadu da bi šivala, a tko joj pritom želi praviti društvo, dobrodošao je. Tada će im ispričati još priča. Sve u svemu, stvari su se kretale nabolje. Doduše, Frances Catherine bila je još uvijek prilično napeta, no Judith je znala da će tako ostati sve dok dijete ne doñe na svijet. Nakon toga će se opustiti i oporaviti. I dalje nije imala povjerenja u Helen, ali barem više nije bila toliko tvrdoglava. Pristala je da joj pomogne pri poroñaju, pod uvjetom da Judith bude glavna. Do tog dogañaja preostalo je još tjedan dana, ako je dobro izračunala. Trbuh joj je bio toliko velik da je Judith pomislila kako izgleda kao da nosi trojke. Kad je to spomenula Patricku, problijedio je. Požurila mu je objasniti da se samo šalila. Rekao joj je da se više ne šali s njim. lan se tijekom dana prema njoj i dalje ponašao prilično suzdržano. No zato bi se noću pretvarao u strastvenog ljubavnika i redovito zaspao čvrsto je držeći u zagrljaju. U svim drugim situacijama uvijek je bio staložen i samouvjeren. Sve dok nije upoznala Ramseyja. Te večeri Frances Catherine ušla je u veliku dvoranu u namjeri da sljedeći sat provede čavrljajući sa svojom prijateljicom. Patrick joj je pomogao da sjedne na jednu od stolica uz kamin i naredio joj da se ne miče. Zatim se pridružio lanu i Brodicku koji su sjedili za stolom. — Posljednjih dana hvata ga panika - prošaptala je Frances Catherine. Judith se nasmijala. Frances Catherine zamijetila je da se lan takoñer smiješi. Ubrzo je shvatila da to čini svaki puta kada začuje Judithin smijeh. Naravno, nije to mogla zadržati za sebe. Rekla je Judith stoje primijetila. Ponovno su se nasmijale. Budući daje sjedila leñima okrenuta vratima, Judith nije mogla vidjeti Ramseyja kada je u pratnji dvojice ratnika ušao u dvoranu. No Frances Catherine jest. - Sjećaš li se kako sam ti spomenula da je Ramsey neodoljivo privlačan? Upravo je ušao — prošaptala je. — Ramsey? — zbunjeno je upitala Judith, pokušavajući se sjetiti. — Pogledaj — poticala ju je Frances Catherine. — Vidjet ćeš o čemu govorim. Naravno, Judith nije mogla odoljeti znatiželji. Osvrnuvši se, na trenutak je ostala bez daha. Morala se prisiliti da zatvori usta od iznenañenja. Nebesa, bio je prekrasan. Jedino tom riječju mogao se opisati njegov izgled. Nekome tko ga nije vidio bilo bi teško objasniti stoje pod

148


GIGA

time mislila. Ramsey je bio sve prije negoli običan. Bio je savršen. Tamnokos, smeñih očiju i osmijeha koji bi svakoj ženi mogao pomutiti pamet. A upravo se osmjehivao. — Vidiš li te jamice? - uzdahnula je Frances Catherine. — Nebesa, nije li čaroban? Kako bi ih mogla ne vidjeti? Besramno je privlačan, pomislila je. Ipak, nije joj bilo ni nakraj pameti da to prizna. — Koji je od njih Ramsey? — upitala je. Frances Catherine glasno se nasmijala i privukla njihovu pozornost. Ramsey je kimanjem glave pozdravio Patrickovu suprugu i svrnuo pogled na Judith. Dugi trenutak bez riječi su se promatrali. Judith se pitala kako itko može biti toliko prokleto privlačan. Ramsey se pitao tko bi to, doñavola, mogao biti. Vjerojatno bi nastavila zuriti u Ramseyja da lan nije naglo ustao i privukao njezinu pozornost. Izgledao je prilično ljutito. Pokušavala je dokučiti što bi tome mogao biti razlog, no kako bilo, nije joj ostavio vremena za razmišljanje. —Judith — za-urlao je — dolazi ovamo! Namrštila se i uputila mu prijekoran pogled ne bi li mu dala do znanja da joj se ne sviña način na koji joj se obraća. Zanemario je njezinu istančanu poruku i prstom je pozvao da im priñe. Nije istog trenutka potrčala da mu udovolji. Odložila je Garfil-dove čarape, koje je upravo krpala, natrag u košaru i polako ustala. — Mislim daje lan pomalo ljubomoran — prošaptalaje Frances Catherine. — Ne budi smiješna - odvratila je Judith. Frances Catherine zakolutala je očima. Judith je pokušala suspregnuti smijeh. Uzdignute glave prošla je ispred trojice ratnika i zaustavila se pred svojim namrštenim suprugom. — Želiš li nešto? — upitala je. Kimnuo je i naglo je privukao k sebi pa prebacio ruku preko njezinih ramena. Judith nije mogla dokučiti što gaje spopalo. Djelovao je nevjerojatno posesivno. Zagrizla je donju usnicu da se ne nasmije. Frances Catherine bila je u pravu. lan je doista bio ljubomoran. Nije se mogla odlučiti bi li to smatrala uvredom ili komplimentom. Predstavio ju je trojici ratnika. Trudila se svakom od njih pridati jednaku pozornost, iako bi najradije zurila u Ramseyja. No nije se usudila. Znala je da lanu to ne bi promaklo. Cim su formalnosti završile, pokušala se vratiti Frances Ca-therini. Nije ju pustio. Okrenuvši se da promotri izraz njegova lica, zamijetila je da se i dalje mršti. — Možemo li nakratko nasamo porazgovarati? — upitala je. Umjesto odgovora, ugurao ju je u kuhinju. — O čemu se radi? - upitao je. — Ramsey je doista nevjerojatno privlačan. To, očito, nije bilo ono stoje želio čuti, zaključila je, vidjevši izraz njegova lica. Osmjehnula se. - Ali ništa manje od tebe, mužu moj. Bilo kako bilo, ne bih zbog njega bila spremna proći kroz pakao, neovisno o tome kako izgleda. Ne volim njega, nego tebe. Pomislila sam da bi to možda želio čuti. Popustio je stisak i zagledao joj se u oči. — Bilo je toliko očito? — začudio se. Kimnula je. Osmjehnuo se i sagnuo pa utisnuo lagan poljubac na njezine usnice. - Vrlo sam posesivan, Judith. Moraš shvatiti da se to neće promijeniti. Nasmiješila se. - To sam već shvatila — prošaptala je. - I unatoč tomu te volim. Glasno se nasmijao. — Moji ljudi me čekaju — rekao je. — Imaš li mi još štogod za reći? Ponovno je bio bahat i samouvjeren. Sve je u redu, zaključila je. — Ne, mužu moj — pokorno je odvratila. Uspjela je suspregnuti smijeh sve dok s Frances Catherine nije izašla u kratku šetnju ispred tvrñave. Judith je doista mislila to stoje rekla. Zbog lana bi, ukoliko je potrebno, bila spremna proći i kroz pakao. Ipak, nije ni sanjala da će njezina ljubav doista morati proći kroz to iskušenje. Sve dok se nije našla na Macleanovoj zemlji.

149


GIGA

Bilo je to sljedećeg dana. lan se s Brodickom i Ramseyjem tog jutra uputio riješiti sukob s Macphersonima nastao u blizini zapadne granice, a Patrick i Graham spremali su se u lov. Bude li vremena, rekao je Graham, možda će i malo pecati. — Uspijem li Patricka nagovoriti na to - dodao je. — Ne želi Frances Catherine ostaviti samu više od nekoliko sati. Rekao mi je kako je hvata panika svaki puta kad je izvan dosega njezina pogleda, a malo zatim Frances Catherine molila me da ga povedeni u cjelodnevni lov, da napokon može biti malo na miru. — Znam - odvratila je Judith.' — Kaže da će poludjeti uz njega. — Neprestano bdije nad njom i promatra svaki njezin korak. Čak i noću. Čim ustane iz postelje, istog trenutka se probudi i pita je li sve u redu. Graham je u nedoumici odmahnuo glavom. — Svi ćemo poludjeti uz njega — složio se. — Ne želi nikoga slušati. Kad Frances Catherine rodi, svi ćemo odahnuti. Judith se složila. Odlučila je promijeniti temu. - Hoćete li pecati u blizini slapova? — Da — odvratio je. — Riba tamo najbolje grize. — Frances Catherine pričala mije daje priroda tamo prekrasna. Starcu nije promakao njezin čeznutljiv ton. — Bi li pošla s nama i sama se u to uvjerila? — predložio je. Judith nije mogla sakriti da ju je njegov prijedlog privukao. Osvrnula se i pogledom potražila Helen. — Možete li se danas snaći bez mene? Ako treba, rado ću ostati. Helen se osjećala počašćenom prijedlogom svoje gospodarice. - Nipošto, gospodo - odvratila je. -Janet i Bridget učinit će sve što bude potrebno. — Dogovoreno — zaključio je Graham. — U tom slučaju, možemo odmah krenuti. Požuri, pričekat ćemo da se spremiš. Helen, možda će biti svježe ribe za večeru - dodao je. Judith je požurila uz stube, na brzinu se presvukla u odjeću za jahanje, kosu svezala vrpcom i pojurila natrag. Patrick, dakako, nije bio oduševljen njezinom prisutnošću, no ruku na srce, nije mu to mogla zamjeriti. - Ne boj se - rekla je. - bit će sve u redu. Helen će pripaziti na Frances Catherinu, zar ne? - upitala je, pogledom potraživši domaćicu. U potvrdu, Helen je brzo kimnula. Patrick je svejedno bio sumnjičav i Graham ga je morao doslovce pogurati prema štalama ne bi li ga uvjerio da podu. Judith je sa sobom ponijela i ogrtač, ali nije joj bio potreban. Jutro je bilo prekrasno, vedro i sunčano. Uživajući u povjetarcu koji joj je milovao lice i mrsio kosu, promatrala je krajolik kroz koji su prolazili. Frances Catherine bila je u pravu, pomislila je. Takva ljepota čovjeka uistinu može ostaviti bez daha. Kako bilo da bilo, nisu stigli do svog odredišta. Dunbari su ih napali u podnožju slapova. Bili su posve zatečeni. Graham je jahao prvi, probijajući se kroz gusto raslinje. Slijedila ga je Judith, a Patrick je bio na začelju. Budući da su se nalazili na Maitlandovoj zemlji, bili su uvjereni da im ne treba nikakva zaštita. Iznenada ih je okružila skupina od najmanje dvadesetorice ratnika s isukanim mačevima u rukama. Po uzorku kockaste tkanine njihove nošnje Judith je zaključila da ne pripadaju Maitlandovu klanu, no bila je previše iznenañena da bi se uplašila. — Dunbari, na našoj ste zemlji — zagrmio je Graham, glasom koji u njega nikad dotad nije čula. - Povucite se prije nego što prekršite primirje. Nisu se ni pomakli. Očito su odlučili zanemariti njegovo upozorenje, pomislila je Judith. Nitko od njih nije čak ni trepnuo. Većina konjanika netremice je zurila u nju. Podigla je glavu i drsko im uzvratila pogled. Neće dopustiti daje zastraše, odlučila je, ni da vide njezinu zabrinutost. Iz šume se začulo pucketanje grančica pod konjskim kopitima. Patrick je podbo konja i stao s njezine desne strane. Znala je da će, bude li potrebno, staviti život na kocku ne bi lije zaštitio. U sebi se pomolila da se njegov plemeniti čin pokaže suvišnim.

150


GIGA

Konjanici, petorica njih, probili su se kroz šipražje. Nekoliko ratnika okrenulo je glave prema njima, ostali su i dalje zurili u Judith. Mala skupina bila je odjevena u nošnje drugačijeg uzorka od Dunbarovih. Patrick ih je očito prepoznao. Čula je kako je kroz zube promrsio tihu kletvu. Iz kojeg su klana? - šapatom je upitala. — Macleanova. Oči su joj se raširile od iznenañenja. Okrenula se i pozornije ih osmotrila. Jedan od njih, visok i plećat ratnik zagasito plave kose i izražajnih plavih očiju, istupio je i stao pred njih. Očito se radilo o vodi. Čudno, ali djelovao joj je neobično poznato, iako nije mogla dokučiti zašto. Grahamje prekinuo tišinu. — Dakle, udružili ste se s Dunbarima. Bio je to zaključak, a ne pitanje, no Macleanov ratnik svejedno je našao za shodno da mu odgovori. — Vaš poglavar pokušao je spriječiti savez. Možda bi i uspio, da mu se ti i ostali starci niste usprotivili. Tko je ona? - upitao je, mahnuvši glavom prema Judith. Graham i Patrick su šutjeli. Macleanov ratnik pokretom ruke dao je znak konjanicima koji su ih okruživali. Čak i da su bili dovoljno ludi da pokušaju, Patrick i Graham nisu imali vremena posegnuti za oružjem. Mačevi Dunbarovih u trenutku su se našli pod njihovim vratovima. Pogledi ratnika bili su upereni u vodu, čekajući njegovu naredbu. — Pitat ću te još jednom - obratio se Grahamu. — Tko je ona? Djeluje mi poznato. Grahamje šutke odmahnuo glavom. Judithino srce jače je zakucalo. — Nisam maloumna povikala je. - Zašto me sam ne zapitaš? Patrick joj je položio ruku na koljeno i lagano ga stisnuo, dajući joj do znanja da ne otkrije ništa o sebi. Voda je podbo konja i stao s njezine lijeve strane. Dugi trenutak bez riječi promatrao je Patricka, a zatim skrenuo pogled na Judith. — U tom slučaju, govori — nadmeno je naložio. — Prvo mi reci tko si ti —jednako nadmeno mu je odvratila. Patrickov stisak na njezinu koljenu se pojačao. —Ja sam Douglas Maclean — rekao je. — Zapovijedaš li ovim ljudima ili si samo najlajaviji od svih? Zanemario je njezinu uvredu. Ja sam poglavarov sin - rekao je. — Sada mi odgovori tko... Vidjevši kako je boja naglo nestala iz njezina lica, zašutio je. Judith se od šoka zacrnjelo pred očima. Gotovo je skliznula iz sedla, no ratnik ju je čvrsto zgrabio za ruku i pridržao. Zagledala se u njega i odmahnula glavom. — To ne može biti istina. Nisi njegov sin. Žestina njezina tona gaje zbunila. - Prokletstvo, naravno dajesam. I dalje je odbijala povjerovati u to. Ipak, pomislila je, možda je njezin otac jednom već bio oženjen, prije nego stoje oženio njezinu majku. Douglas je izgledao nekoliko godina stariji od nje... — Tko je tvoja majka? — naglo je upitala. - Zašto te to zanima? - Odgovori mi. Gnjev koji je začuo u njezinu glasu iznenadio gaje. - Ako ti odgovorim, hoćeš li mi napokon reći tko si? - Hoću - obećala je. Kimnuo je. — U redu — mirno je odvratio. - Moja majka je engleska kuja. Koliko me sjećanje služi, imala je naglasak poput tvog. Sada mi reci tko si ti. Judith se svim silama trudila da ne izgubi razum. - Koliko ti je godina? — upitala je. Rekao joj je i jače joj stisnuo ruku. Imala je osjećaj da će joj pozliti. Douglas je bio pet godina stariji od nje. Nebesa, oči su mu bile jednako plave poput njezinih. I kosa. Ne, njezina je bila svjetlija. No ipak... Pokušavajući se smiriti, duboko je udahnula. Dragi Bože, istina je. Douglas je njezin brat. Vidjevši kako se ljulja u sedlu, Patrick joj je položio ruku na ramena pokušavajući je zadržati

151


GIGA

da ne padne. Douglas ga je odgurnuo pa zgrabio Judith oko struka i prebacio je u svoje sedlo. - Koji joj je vrag? - upitao je. Nitko mu nije odgovorio. Zaškrgutao je zubima. Još uvijek nije znao tko je ona. No barem je prepoznao Patricka. - Poglavar Maitlandovih doći će po svoga brata — rekao je svojim ljudima. — Priredit ćemo mu lijepu dobrodošlicu. Vodite ih na imanje moga oca — naredio je svojim konjanicima. Budući da su se kretali preko posjeda Dunbarovih, put do Macleanova imanja trajao je puno kraće nego inače. Patrick je pokušavao upamtiti svaki detalj, no Judith je bilo svejedno gdje i kako prolaze. Zatvorenih očiju trudila se srediti svoje uzburkane misli. Najradije bi vrištala od muke zbog pokvarenosti svoje majke. Kako je mogla napustiti vlastito dijete? Želudac joj se dizao od same pomisli na njezin sramotan čin. Svim silama trudila se da ne povrati. Douglasu se sigurno ne bi svidjelo da sadržaj njezina želuca završi na njemu, pomislila je. Napokon je otvorila oči. Primijetio je. -Je li ti Macleanovo ime utjeralo strah u kosti? - upitao je, pogrešno protumačivši njezino bljedilo. — Ne bojim se - odvratila je. - Želim jahati svog konja. — A ja ti to ne želim dopustiti — odvratio je. — Ali, možda bih ti mogao dopustiti da mi zagriješ postelju - dodao je. — Prava si ljepotica. — Gnjusne li pomisli - izgovorila je prije nego što se stigla suzdržati. Kako bilo, Douglas se nije obazirao na zgrožen izraz njezina lica. Primio ju je za bradu i prisilio je da ga pogleda. Nebesa, neće je valjda poljubiti? - Povratit ću - izlanula je. Naglo ju je pustio. Nekoliko puta duboko je udahnula ne bi li ga uvjerila da se doista loše osjeća, a zatim se opustila. - Bolje mije - lagala je. — Englezi su slabići - rekao je. — Zato ih toliko preziremo. — Odnosi li se to i na njihove žene? — upitala je. — Naravno - potvrdio je. -Ja sam Engleskinja - rekla je. - A ti si upravo sam sebi skočio u usta. Ako nas toliko prezireš, zašto bi me želio u svojoj postelji? Nije odgovorio. Nekoliko dugih minuta prošlo je u tišini. — Reci mi svoje ime - napokon je progovorio. -Judith. — Zašto nosiš Maitlandov plašt? — Dobila sam ga od prijateljice kojoj sam došla u posjet. Čim rodi, vratit ću se u Englesku. Odmahnuo je glavom. - Lažeš, Judith. Maitlandovi te ne bi pustili. - Zašto ne? - Previše si lijepa da... - Engleskinja sam — prekinula gaje. — Ne mogu me smisliti. - Ne laži - ponovio je. - Reci mi kome pripadaš? - Rekla ti je istinu - umiješao se Patrick. - Ona je naša gošća. Ništa više od toga. Douglas se nasmijao. Nije vjerovao ni riječi od toga stoje upravo čuo. Jače je privio Judith k sebi. Pokušala se osloboditi, no još ju je jače stisnuo. Spustivši pogled na njegovu ruku, duboko je udahnula. Nosio je prsten jednak onome na njezinu lančiću. - Odakle ti taj ružni prsten? — upitala je. - Pripada mojoj obitelji - odvratio je. - Zašto te to zanima? - Znatiželjna sam — odvratila je. - Pripadaš lanu, zar ne? — tiho je upitao. - Nemam običaj razgovarati s budalama - odbrusila je. Nasmijao se. Očito je bio previše glup da bi prepoznao uvredu. I to mu je rekla. - Danje previše dobar da bih se vrijeñao — odvratio je. — Zarobio sam Grahama za svog oca i tebe za sebe. Doista, savršen dan.

152


GIGA

Tako joj Bog pomogao, pomislila je Judith, ako je u rodu s takvim divljakom. Idućih sat vremena nije progovorila ni riječi. Kako bilo da bilo, znatiželja je ipak bila jača od njezine želje da na njega ne obraća pozornost. Budući da su jahali podalje od Grahama i Patricka pa nije postojala opasnost da će čuti njihov razgovor, odlučila je doznati stoje moguće više o svom ocu. - Kakav je tvoj otac? - upitala je. - Opak - odvratio je, ali po tonu njegova glasa zaključila je da se šali. -I? - Što, i? - Nije važno - uzdahnula je. - Zašto te to zanima? - Nije li se dobro raspitati o neprijatelju? — odvratila je. - Zašto se želi dokopati Grahama? — Njih dvojica imaju puno nesreñenih računa - rekao je. — Mržnja izmeñu naših klanova traje već pokoljenjima. O da, moj otac bit će doista sretan što ga vidi. Do Macleanova posjeda nisu više progovorili ni riječi. Judith je zatražila nekoliko minuta privatnosti i izgubila se u šumi, a kad se vratila, zanemarila je Douglasovu ispruženu ruku i uzja-hala vlastitoga konja prije nego što ju je stigao zaustaviti. Patrick joj se pokušao približiti, no Dunbari su ga spriječili. Malo zatim predali su ih Macleanovim konjanicima koji su im dojahali u susret i uputili se natrag na svoj posjed. Judith je znala daju je Patrick htio upozoriti da šuti. Nije želio da Macleanovi doznaju da su zarobili lanovu ženu. Tada bi ga mogli ucjenjivati. Douglas je samo lovio u mutnom kad je to pretpostavio. Nije mogao biti siguran. Ipak, ništa od toga nije bilo važno. lan će ionako doći čim dozna što se dogodilo. Patrick u to nije ni najmanje sumnjao. Judith takoñer. Znala je da bi lan došao u pomoć svome bratu, čak i da ona nije zarobljena zajedno s njim. Moglo bi doći do krvave bitke, pomislila je. Ni u to nije ni najmanje sumnjala. lan se neće ponašati razumno kada je izazvan, a od same pomisli na posljedice, želudac joj se zgrčio. Nije željela da itko pogine. Mora nešto poduzeti da spriječi krvoproliće, zaključila je. Nije znala što, no odlučila je pokušati. Nañe li se nasamo s ocem, možda bi mu mogla reći tko je, razmišljala je. I zamoliti ga da bude milostiv. Uspije li probuditi njegovo suosjećanje, možda bi pustio Grahama i Patricka prije lanova dolaska. Ipak, nikada u životu nije nikoga ni za što molila. Sumnjala je da bi od toga bilo ikakve koristi. Njezin otac neće je dočekati s oduševljenjem. Sve te godine nije se potrudio pronaći ni nju ni njezinu majku... zašto bi se sada predomislio? Osim toga, otkrije li lan tko je njezin otac, zasigurno će ga izgubiti. Nikada joj to neće oprostiti. Nije ga zbog toga mogla osuñivati. Trebala mu je to već odavno reći, zahtijevati daje sasluša. Pomislila je na sve one duge, mračne noći koje su proveli u zagrljaju pričajući o koječemu... o da, bilo je prigode za takvo što. Nije smjela šutjeti. No bojala se. Negdje, duboko ispod površine, nije se mogla osloboditi pomisli da će izgubiti njegovu ljubav. Toliko je potonula u vlastite misli da nije ni primijetila da su stigli pred Macleanovu tvrñavu. Podigavši pogled na golemo kameno zdanje, naglo se ispravila u sedlu... i shvatila. Nije li rekla lanu da bi zbog njega prošla i kroz pakao? Upravo je stajala pred njegovim vratima. I to je ono što će učiniti, odlučila je. Douglas joj je pokušao pomoći da side s konja. Odgurnula ga je. Kad se spustila na zemlju, primio ju je pod ruku. Ponovno ga je odgurnula i uzdignute glave uputila se prema stubama. Izgledala je poput kraljice. Graham ju je slijedio u stopu. Bio je toliko ponosan na njezino kraljevsko držanje, da mu se lice ozarilo osmijehom. Kao i Patrickovo. Macleanovi ratnici u nedoumici su odmahivali glavama, čudeći se njihovom dobrom raspoloženju. Napokon su

153


GIGA

požurili za njima, nestrpljivi da vide izraz lica svog poglavara kada mu predaju »poklone« njegova sina. Maclean ih je pustio da ga čekaju puna tri sata. Judith je bila okružena vojnicima na jednoj, a Patrick i Graham na drugoj strani dvorane. Obojica su stajala, ruku svezanih na leñima. Judith više nije mogla sjediti. Ustala je i počela koračati naprijed i natrag duž prednje strane stola. Što su dulje čekali, njezin strah postajao je sve veći. Više od svega, bila je zabrinuta zbog Frances Catherine. Sto ako se uzruja i dobije trudove kad čuje daje Patrick zarobljen? Nebesa, neće joj moći pomoći. Bacila je pogled na Patricka. Po izrazu njegova lica bila je sigurna da i njega proganjaju iste misli. Njezino koračanje očito je izluñivalo Macleanove vojnike. Jedan od njih u prolazu ju je zgrabio za ruku i privukao je k sebi. U prvi trenutak bila je toliko zatečena da nije uspjela reagirati. Patrick je srdito uzviknuo i pojurio preko dvorane. Douglas je trčećim korakom uletio u dvoranu. No prije nego stoje bilo koji od njih stigao do nje, Judith se pribrala i koljenom žestoko pogodila vojnika ravno u prepone. Zajaukao je od boli i iznenañenja, a zatim se, na njezino zadovoljstvo, srušio na pod. Nije stigla uživati u svojoj maloj pobjedi, jer Douglas je stigao do nje i zgrabio je za ruku u pokušaju daje odvuče od vojnika koji se previjao na tlu. Patrick se, pak, nije dao omesti time što su mu ruke bile svezane na leñima. Svom snagom zaletio se u njega i ramenom ga odgurnuo od Judith. Udarac je bio toliko jak daje leñima poletio ravno prema kamenom zidu, povukavši Judith za sobom. Ipak, u posljednji trenutak stigao je podići ruku i spriječiti da ne udari glavom o njega. Patrick se ponovno pokušao zaletjeti u Douglasa, no budući daje Judith stajala izmeñu njih, nije mogao. Douglas ju je odgurnuo i ustremio se na njega. - Da se nisi usudio udariti ga — povikala je Judith. - Prokletstvo, ruke su mu svezane. Udari mene ako se usuñuješ. - Ne miješaj se — zagrmio je Patrick. - Dosta! Uzvik se prolomio s ulaza. Sve glave složno su se okrenule prema visokoj i snažnoj pojavi koja je mirno stajala na ulazu u dvoranu. Maclean, zaključila je Judith, iznenañena njegovim izgledom. Ruke su mu bile položene o bokove, a izraz lica opako mračan. - Izvedi ga van — naredio je Douglasu, okrznuvši pogledom vojnika kojeg je Judith oborila. Sin je požurio poslušati ga. Pomogao mu je da se osovi na noge i pogurao ga prema izlazu. Poglavar se odmaknuo u stranu, propustio ih pa zadovoljno kim-nuo i uputio se prema stolici visokog naslona smještenoj u sredini dugog stola, ne udostojivši se udijeliti Judith ni jedan jedini pogled. Žena, po čijem je izgledu Judith zaključila daje najviše desetak godina starija od nje, požurilaje za njim. Bila je tamnokosa, snažna i visoka, a izraz lica bio joj je izvještačen. Na trenutak je zastala i zagledala se u Judith. Nije joj se svidjela. Svrnula je pogled na oca, trudeći se uvjeriti da joj se ni on ne sviña. Nije željela da joj se svidi ni da bude tako snažan i privlačan. No bio je. Pomalo je nalikovao Douglasu... i njoj, razočarano je zaključila. Naravno, bio je stariji, s dubokim borama oko očiju i usana. Kosa mu je bila prošarana sjedinama, dajući mu dostojanstven izgled. Bilo je očito da nema pojma tko je ona, ali kad je pogledao Grahama, licem mu se razlio opak osmijeh. Douglas je zakoračio prema ocu. Podmetnula mu je nogu, ali prije no što se spotaknuo, uspio ju je zgrabiti za ruku. — Imam za tebe svadbeni dar, oče — rekao je i povukao je za sobom. — Nisam siguran, ali

154


GIGA

imam jak osjećaj da ova divljakuša pripada lanu Maitlandu. Žestoko gaje raspalila nogom u koljeno zbog uvrede koju joj je nanio. Tada joj je do mozga doprlo stoje upravo čula. Svadbeni poklon za njegova oca... nemoguće. Sigurno je pogrešno razumjela. — Tvoj otac se ženi? Zvučala je kao daje upravo čula nešto nevjerojatno sablažnji-vo. Douglas se okrenuo i pogledao je. - Da, ženi se. Nebesa, otkad smo te zarobili, postavljaš doista čudna pitanja. Osjetila je slabost u koljenima. Daje Douglas nije pridržao, sigurno bi se srušila. Tako joj svega, ima li kraja iznenañenjima, pitala se. Ne samo što je doznala da ima brata nego je i njezin otac na najboljem putu da postane bigamist. — S njom? — zgroženim tonom je upitala, uperivši prstom u ženu koja je stajala uz njezina oca. Douglas je kimnuo. Poglavarova družica nije mirno primila njezinu uvredu. - Izbaci je van! povikala je. - Kako se usuñuje vrijeñati me? Judith je naglo zakoračila prema njoj, no Douglas ju je spriječio, stisnuvši je za ruku toliko jako daje pomislila da će joj smrviti kosti. I protiv svoje volje, zajaukala je od boli. Pokušala se osloboditi njegova čeličnoga stiska i pritom rasporila rukav haljine. Douglas je izgledao zapanjeno. - Nisam te želio ozlijediti — prošaptao je. — Molim te, smiri se. Ne činiš sebi ništa dobro time što se neprestano opireš. Poglavar je duboko uzdahnuo. — Ti si ta koja će izaći — obratio se svojoj družici. — Ne trebam tvoje upletanje. Nije se odmah pokorila njegovoj naredbi. Prije nego što je izašla, nekoliko dugih trenutaka bez riječi je zurila u Judith. Ona, pak, na nju nije obraćala ni najmanju pozornost. - Poglavar Maitlandovih uspinje se prema tvrñavi - povikao je stražar s ulaza. Judithino srce na trenutak je prestalo kucati. lan dolazi. - Koliko je konjanika u njegovoj pratnji? - upitao je Maclean. - Sam je — odvratio je stražar. -Jaše kao da ga goni sto vragova. Maclean se nasmijao. Mladac je prilično hrabar - zamijetio je. - Mogao bih se kladiti da ne nosi ni oružje? - Ne, nije naoružan - potvrdio je stražar. Judith je očajnički željela potrčati u susret svom mužu. Upravo to je i pokušala, no Douglas ju je ponovno spriječio. Pojačao je stisak na njezinoj već modricama obilježenoj ruci i povukao je natrag k sebi. - Douglase, popusti malo - naredio mu je otac. — Žena je nebitna, ma koliko te izazivala. Zanima me lan, a ne ona. - Za ime Boga, Macleane, budi razuman. Zaustavi ovo prije nego što bude krvi! Povik koji se iznenada prolomio dvoranom došao je s ulaza. Osvrnuvši se, Judith je na vratima ugledala oca Laggana. Hitro joj je prišao i zabrinuto je pogledao. -Jesi li dobro? Kimnula je. - Oče, jeste li došli zbog vjenčanja poglavara Macleana? -Jesam - umornim glasom je odvratio. - I da pokušam uliti u njegovu ludu glavu ponešto razuma u vezi s tim, prije nego što bude prekasno. Judith je odmahnula glavom. — Neće biti vjenčanja — prošap-tala je. - To vam mogu obećati. - Pusti je, Douglase - naredio je svećenik. — Vidi što si učinio od njezine ruke. Puna je modrica. Douglas je hitro poslušao njegov zahtjev i pustio je. Čim se oslobodila njegova stiska, Judith je poletjela prema vratima. Douglas je pojurio za njom i zgrabio je oko struka upravo u trenutku kad je lan ušao u dvoranu. Nije oklijevao ni trenutka, neovisno o broju neprijatelja koji su ga okruživali. Ravno s vrata produžio je prema Douglasu. Judith je bio dovoljan jedan pogled da prepozna ubilački izraz u

155


GIGA

njegovim očima. Douglas je bio meta i lan je nije namjeravao promašiti. - Pusti me — prošaptala je. - Ubit će te. Na sreću, bio je dovoljno pametan daje posluša. Istog trenutka pojurila je prema lanu i bacila se u njegovo naručje. —Jesi li dobro? - upitao je. - Nisu te ozlijedili? Osjetila je kako svaki mišić njegova tijela podrhtava. Naravno, ne od straha. Nego od srdžbe. — Sve je u redu — reklaje. — Svi su se prema meni lijepo odnosili. Kimnuo je. Kratko je stisnuo njezina ramena, pogurao je iza sebe i uputio se ravno prema Macleanu. Judith gaje slijedila. Patrick i Graham su im se pridružili i stali uz nju. Nekoliko dugih trenutaka dvojica poglavara bez riječi su zurili jedan u drugoga. Maclean je napokon prekinuo tišinu. - Rekao bih da si u priličnoj nevolji, lane Maitlande. Zarobio sam tvoju ženu i morao bih razmisliti što ću s njom. Usudio si se pokušati sklopiti savez s Dunbarima, a istodobno si meni poslao glasnika s istim prijedlogom. Jesi li doista mislio da nas možeš zavaditi? - Budala si ako tako misliš, starce - odvratio je lan, glasa koji je podrhtavao od srdžbe. Dunbari su ti koji igraju dvostruku igru. Maclean je snažno pljesnuo dlanom o površinu stola. — Sklopio sam savez s njima. Smatraš li me još uvijek budalom? lan nije oklijevao s odgovorom. - Da. Maclean je duboko udahnuo pokušavajući smiriti provalu gnjeva. Nakrenuo je glavu i dugi trenutak poluzatvorenih očiju promatrao svog suparnika pa sporo kimnuo. - Namjerno me izazivaš — zaključio je. — Pitam se zašto? Svima je poznato da sklapam dogovore temeljene na obiteljskim vezama. Zato moj savez s Dumbarima ima smisla. Moj brat oženjen je Eunice, sestričnom njihova poglavara. Dakle, radi se o obiteljskoj vezi, lane Maitlande, a obitelj dolazi prije svega. Ipak, usuñuješ se prozivati me budalom zato što sam odan? Nisi tolika budala da bi riskirao vlastitu glavu. Svjestan si što bi sve mogao izgubiti. U čemu je tvoja igra? lan nije odgovorio dovoljno brzo da bi ga zadovoljio. —Je li ova žena tvoja supruga? — Moja veza s njom te se ne tiče. Maclean se nasmijao. - Mogao bih je zadržati i dati je nekome od svojih ljudi — naglo je izgovorio, pokušavajući ga izbaciti iz ravnoteže. — Douglase? Želiš lije u svojoj postelji? — Naravno — odvratio je Douglas. Slijedile su uvrede i ispadi nekontrolirane srdžbe. Stvar je otišla predaleko. Dvojica poglavara djelovali su poput dvaju bikova koji su ukrstili rogove. Judith je istupila i stala pokraj lana. — Ne možete raspolagati mnome. Niti hoćete. Otac ju je prostrijelio pogledom. - Tvoja drskost me iznenañuje! - zagrmio je. — Drago mije što to čujem - odbrusila je. lan se zamalo nasmijao. Znao je daje na smrt prestrašena, no to što Maclean nije imao pojma o tome ispunilo gaje neopisivim zadovoljstvom. — Zvučiš poput Engleskinje — zamijetio je. — A rekao bih i da si svojeglava poput svog muža. Niste li svjesni opasnosti u kojoj se nalazite? — upitao je, probadajući je pogledom. — Ili ti se možda sviña pomisao da bi mogla ostati udovicom? Nije odgovorila. Ni Ian. Maclean je izgubio strpljenje i počeo obasipati lana nizom prijetnji i uvreda. Nije reagirao. Izraz lica bio mu je leden. U stvari, prije bi se reklo daje izgledao kao da se beskrajno dosañuje. Crven u licu i bez daha, Maclean je napokon završio sa svojim litanijama. — O da, vas dvoje doista ste u nevolji — ispod glasa je rekao. — Nitko me neće nazivati budalom. Nitko — dodao je i zavalio se u stolicu. - Zbog te uvrede ostat ćeš bez glave, lane Maitlande. — Ne! - vrisnula je Judith i istupila korak naprijed, lan ju je zgrabio za ruku i povukao natrag.

156


GIGA

Podigla je glavu i pogledala ga ravno u oči. - Moram razgovarati s njim — prošaptala je. — Molim te, nemoj me sprječavati. Pustio ju je. Podigla je ruke, skinula lančić s vrata i stisnula prsten u šaci. Zakoračila je prema stolu i stala ispred svog oca. U dvorani je zavladala grobna tišina. Svi su napeto čekali njezine riječi. — U pravu ste, gospodine, ja sam lanova žena. Maclean se nacerio. Otvorila je dlan i pustila da se prsten otkotrlja do njega. Dugo je zurio u njega, a zatim ga polako uzeo u ruku. I da je htio, nije mogao prikriti zaprepaštenje. Podigao je pogled i zagledao se u Judith, namršten, ne shvaćajući. Duboko je udahnula. - U pravu ste, ja sam lanova žena - tiho je ponovila. — No oženjen je vašom kćeri.

157


GIGA

ČETRNAESTO POGLAVLJE Maclean je izgledao kao da mu je netko upravo zabio nož u srce. Naglo se ispravio, a zatim zavalio natrag u stolicu. Izraz lica bio mu je srdit i ispunjen nevjericom. Žestoko je odmahnuo glavom, odbijajući vjerovati u to stoje upravo čuo. Judith je šutke kimnula. - Odakle ti taj prsten? - Od majke. Ukrala gaje prije nego što se vratila u Englesku. - Reci mi njezino ime — naglo je izgovorio, glasa koji je podrhtavao od navale osjećaja. Hladno i bez trunke krzmanja, Judith je izgovorila ime svoje majke. Douglas se probio naprijed i stao s Judithine desne strane. Maclean ih je šutke promatrao, prelazeći očima s nje na njega, opet i ponovno. Uzdahnuo je. Sličnost je bila očita. — Nebesa... - Oče, je li ti dobro? - naglo je upitao Douglas. Nije odgovorio. lan im je prišao i stao s Judithine lijeve strane. Nadlaktice su im se dodirivale. Nije se usudila pogledati ga. Bila je sigurna da kipti od srdžbe što mu nije rekla istinu o svom ocu. - Za ime Boga, oče, što ti je? - upitao je Douglas. — Izgledaš poput duha. Bilo je očito da Douglas nije čuo njezino ispod glasa izrečeno priznanje. Budući daje lan šutio, pomislila je da ga ni on nije čuo. Bila je spremna nagoditi se s ocem. Tražit će da oslobodi lana, Patricka i Grahama, a u zamjenu će mu ponuditi šutnju o njegovoj ženi. Ako se želi oženiti onom spodobom, neka mu bude, neće se upletati. - Zašto me nisi želio? - naglo je upitala. Osjetila je kako joj glas podrhtava. Nije ga to željela pitati. Stoje briga je lije želio ili ne? Nebesa, zvučala je poput povrijeñena djeteta. — Nisam znao — odvratio je, provukavši prste kroz kosu. — Zakleo sam se da nikada neću ponovno doći u Englesku. Znala je da neću prekršiti riječ. Kada je umrla, nisam previše žalio za njom. Ostavio sam prošlost iza sebe. Judith je prišla stolu i sagnula se do njegova uha. - Nije mrtva — prošaptala je. — Za ime Boga... —Ako se želiš ponovno oženiti, šutjet ću o tome. Nije me briga— dodala je. — Ali, zauzvrat tražim da Maitlandove pustiš na slobodu. Ne čekajući njegov pristanak, uspravila se i vratila. Maclean je izgledao zgromljeno. Bilo je i više nego očito da se teško nosi s tim stoje upravo čuo. — Oče, o čemu se radi? Sinovljevo pitanje probudilo gaje iz obamrlosti. Polako je svrnuo pogled na njega. — Imaš sestru - drhtavim je glasom progovorio. — Sestru? -Da. -Gdje je? — Upravo stoji pred tobom. Douglas se okrenuo i zagledao u Judith. Uzvratila mu je pogled. Nekoliko dugih trenutaka bez riječi su se promatrali. Očito mu je trebalo vremena da se suoči s tom iznenadnom spoznajom. Kako bilo da bilo, nije izgledao previše oduševljeno. Prije zaprepašteno. — Ne želim te u svojoj postelji — naglo je izgovorio. Malo zatim se osmjehnuo. — Ne čudim se što ti se smučilo kada sam pokušao... Zašutio je, odjednom svjestan da lan sluša svaku njegovu riječ. - Što si pokušao? -jedva čujnim glasom je upitao. Osmijeh na Douglasovu licu naglo je izblijedio. — Nisam znao daje ona tvoja žena, Maitlande — ispričavao se. — I nije mi bilo ni nakraj pameti da bi mi mogla biti sestra. Inače je sigurno ne bih pokušao poljubiti. lanu je stalo do njegove isprike kao do lanjskog snijega. Progurao se pokraj Judith, zgrabio Douglasa za ovratnik i jednim udarcem oborio ga na pod.

158


GIGA

Maclean nije ni trepnuo nad činjenicom Što mu sin leži ispružen na podu. Njegova pozornost i dalje je bila usmjerena na Judith. - Drago mije što nisi nalik svojoj majci — izjavio je. Šutjela je. Duboko je uzdahnuo. —Je li te odvratila od mene? Bila je iznenañena njegovim pitanjem. Odmahnula je glavom. — Odrasla sam u uvjerenju daje moj otac bio plemić koji je poginuo braneći Englesku od neprijatelja. — Znači, živjela si s majkom? — Ne - odvratila je. - Prve četiri godine provela sam s majčinom sestrom Milicent i njezinim mužem. — Zašto ne s njom? — Nije mogla podnijeti pogled na mene. Dugo sam živjela u uvjerenju daje to zato stoje podsjećam na njezina voljenog muža. U svojoj jedanaestoj godini doznala sam istinu. Mrzila me, jer sam je podsjećala na tebe. -1 zatim? — Rekli su mi da sije otjerao kada si doznao daje noseća. Nisi želio ni nju ni njezino dijete. — Laž — prošaptao je. - Bog mije svjedok da nisam ni znao daje noseća — dodao je, glasom punim gorčine. Nije se obazirala na izljev njegova gnjeva. — Ako nas oslobodiš — ponovno je započela — neću svećeniku reći ni riječ o tome da već imaš ženu. Odmahnuo je glavom. - Neću se oženiti. Ne bih mogao stati pred Božje lice s takvim grijehom na duši. Osim toga, previše sam star da bih se ponovno ženio. Dobro mije i ovako. Svrnuo je pogled na lana. —Jesi li znao da sam njezin otac kad sije oženio? -Da. Judith je uzdahnula, pokušavajući prikriti iznenañenje. lan je očito lagao. Nije znala zašto to čini, no sigurno će joj objasniti svoje razloge kada napokon budu sami. U slučaju da uopće bude želio razgovarati s njom, u stoje iskreno sumnjala. Još uvijek se nije mogla prisiliti da ga pogleda. Poželjela je vrištati od muke što mu nije dovoljno vjerovala da bi mu rekla istinu. — U tom slučaju, zašto si želio sklopiti savez s Dunbarima? — upitao je Maclean. - Ili mi se ta kopilad doista usudila lagati? —Bila je to njihova zamisao'— odvratio je lan. — Odazvao sam se pozivu da se sastanem s njihovim poglavarom na neutralnom terenu, no bilo je to prije nego što sam doznao daje Judith tvoja kći. — A kada si doznao? lan je slegnuo ramenima. - Do tog trenutka već sam shvatio njihovu igru. Dunbarima se ne može vjerovati. Zato sam poslao Ramseyja, svoga glasnika, k tebi. —Jesi lije oženio zato jer je moja kći? -Da. Maclean je kimnuo, zadovoljan njegovom iskrenošću. - Odnosiš li se dobro prema njoj? lan nije odgovorio. Judith je zaključila daje na njoj red da odgovori na to pitanje. — Naravno da se odnosi dobro prema meni. U protivnom ne bih bila s njim. Lice njezina oca ozarilo se osmijehom. — Odvažna si. To mi se sviña. Nije mu zahvalila na komplimentu. Prije jedva nekoliko minuta njezina odvažnost nije mu se ni najmanje svidjela. Sam sebi skakao je u usta. Uostalom, nema tog komplimenta kojim bi ikada mogao umanjiti njezinu bol i razočaranje. Primijetilaje da su mu se oči ovlažile. Tko bi znao zašto, pitala se. — A stoje sa mnom? — upitao je Douglas. —Jesu li ti u jedanaestoj godini rekli da imaš i starijeg brata? Začuvši njegovo pitanje, Judith se zamalo slomila. Podlost njezine majke doista nije imala granica. Sažaljenje joj je preplavilo srce. — Do današnjeg dana nisam imala pojma da postojiš — prošaptala je. - Kao ni itko drugi. Nije nikome rekla.

159


GIGA

Douglas je slegnuo ramenima, pokušavajući odglumiti da mu nije stalo. No Judith je vidjela daje povrijeñen. Dotakla je njegovu ruku u želji da ga utješi. — Trebao bi joj biti zahvalan što te ostavila. Sretniji si od mene. Douglas je bio dirnut njezinom pažnjom. Kratko je pročistio grlo, trudeći se suspregnuti stezanje. — Čuvao bih te i pazio, kao što čine sva starija braća. Doista bih, Judith. Kimnula je i zaustila da mu kaže kako je sigurna da bi, no otac ju je prekinuo. — Želio bih da neko vrijeme ostaneš uz mene i Douglasa. — Ne - umiješao se Ian. —Judith, izañi i pričekaj me ispred tvrñave. Moram nešto raspraviti s tvojim ocem. Bez oklijevanja gaje poslušala. Maclean je promatrao kako korača prema izlazu, a zatim žurno ustao. Pogled mu je bio uperen u njezina leda. — Ne bih nikada prekršio zakletvu i ponovno došao u Englesku - zagrmio je. — I tako mi Boga, nikada se ne bih vratio po svoju ženu — ponešto tiše je dodao. Judith je nastavila hodati. Koljena su joj toliko klecala daje pomislila da će se srušiti. Kad bi samo uspjela stići do izlaza... — Ne bih se vratio ni zbog zemlje, ni zbog titule, ni zbog cijele engleske riznice. Bila je na pola puta do izlaza kad ju je zaustavio njegov povik. -Judith Maitland. Stala je i polako se okrenula. Suze su joj se u potocima slijevale niz obraze. Nije ih pokušala obrisati. Čvrsto je stisnula ruke, pokušavajući prikriti drhtanje. — Ali, prekršio bih zakletvu zbog svoje kćeri — u dahu je izgovorio. — O da, vratio bih se u Englesku zbog tebe. Duboko je udahnula i polako kimnula. Očajnički mu je željela vjerovati, no više nije znala stoje istina, a što laž. Morala se udaljiti i na miru o svemu razmisliti. Graham je stajao u podnožju stuba. Dva njegova čuvara poput kipova su stajala iza njega. Susrevši njegov pogled, ostala je bez daha. Od količine srdžbe i prezira koji je prepoznala u njemu, osjećala se kao da ju je pljusnuo. Učinilo joj se da će joj pozliti. Žurnim korakom prošla je pokraj njega i nastavila putem prema šumi. Sakrivši se iza drveća, trčala je sve dok nije ostala bez daha, a zatim se srušila na zemlju i počela nezaustavljivo jecati. Osjećala se posve zbunjenom i izgubljenom. Je li joj otac rekao istinu? Daje znao za nju, bi lije doista tražio? Bi li doista bio u stanju voljeti je? Mili Bože, toliko izgubljenih godina, laži i usamljenosti. Uzalud. Sve je bilo uzalud. Jednim pogledom Graham joj je poručio daje izgubila sve do čega joj je stalo. Ponovno je bila strankinja. — lane — zajecala je. - Oh, lane... Je li i njega izgubila? lan je znao da bi Judith sada više od svega željela da bude uz nju. Bio je siguran daje povrijeñena njegovim priznanjem da ju je oženio zato stoje Macleanova kći. Srce gaje vuklo k njoj, no razum mu je govorio da se prije svega mora pobrinuti za njezinu sigurnost. — Iskoristio si moju kćer da bi došao do mene, zar ne? — zaključio je Maclean. Trudio se zvučati srdito, no to mu nije osobito uspijevalo. Uzdahnuo je. - Ruku na srce, i ja bih učinio isto na tvom mjestu. lan je napokon izgubio nadzor nad sobom. Nagnuvši se preko stola, zgrabio je Macleana za ramena i napola ga podigao iz stolice. Douglas je pojurio prema njemu, no jednim udarcem poslao gaje natrag odakle je došao. — Oženio sam Judith da bije zaštitio od tebe, kopilane - silovito je izgovorio i pustio ga da padne natrag u stolicu. — Sada ćemo se ti i ja lijepo dogovoriti oko svega, u protivnom, kunem ti se Bogom, zadavit ću te vlastitim rukama. Maclean je podigao ruku da zaustavi stražare koji su krenuli na lana. — Izlazite van - naredio je. — Svi. Ovo se tiče samo mene i njega. Douglase, ti možeš ostati — dodao je.

160


GIGA

— Patrick takoñer ostaje — rekao je lan. — I ja -javio se Graham. — U redu - složio se Maclean. Zvučao je prilično umorno. Pričekao je da stražari napuste dvoranu i zatim se zagledao u lana. — Zašto misliš da bije trebao zaštititi od mene? Ja sam njezin otac. — To i sam prokleto dobro znaš — odvratio mu je lan. — Vjenčao bije sjednim od Dunbarovih. Nisam to mogao dopustiti. Maclean se nije trudio zanijekati tu mogućnost. Istina, vjerojatno bi upravo to i učinio. Time bi savez s Dunbarovima postao još čvršći. - Ipak, tražio bih njezin pristanak — promrmljao je i zavalio se natrag u stolicu. - Nebesa, nije mi lako nositi se sa saznanjem da imam kćer. — I ženu - dodao je lan. Macleanovo lice naglo se smračilo. - Da, i ženu — polako je ponovio. - Ostavila me - rekao je. — Pošla je u Englesku pod izgovorom da ide posjetiti bolesnog brata, no znao sam da se neće vratiti. U stvari, veselilo me što ću je se riješiti. Kad sam čuo da je umrla, došlo mije da napravim slavlje. Ako je to grijeh, neka je. Nikada nisam sreo ženu poput nje - dodao je. - Ni prije, ni poslije. Nije imala ni trunke savjesti ni poštenja. Jedino do čega joj je stalo, bilo je da udovolji svojim prohtjevima. Bila je toliko okrutna prema svom sinu, da sam većinu vremena proveo štiteći ga od nje. —Judith nije imao tko zaštititi. — To joj doista vjerujem - odvratio je. Odjednom je izgledao poput ruševine. — Rekla je daje prve četiri godine provela s ujnom i ujakom. Stoje bilo nakon toga? Nastavila je živjeti s majkom? -Da. — Stoje bilo s njezinim bratom? Pijancem? — Živjele su s njim na njegovom imanju. Ujak i ujna željeli su da Judith ostane s njima, no majka i njezin brat tome su se usprotivili. Na kraju su se dogovorili da pola godine živi s Herbertom i Milicent, a pola s njima. Za nju je to bio pravi pakao. — Da ne povjeruješ — rekao je Maclean odmahujući glavom. - Nikada joj ne bih mogao učiniti takvo što. Nikada. Glas mu se slomio. Pretvarao se da kašlje i kratko pročistio grlo. - Sklopit ćemo savez, lane, ukoliko je to ono što želiš. Naravno, Dunbari će se tomu protiviti, no ako se ujedinimo, možemo ih držati pod kontrolom. Imam samo jednu molbu. — O čemu je riječ? — Želio bih da Judith ostane neko vrijeme sa mnom. Volio bih je upoznati. lan je odmahnuo glavom. — Moja žena ostaje sa mnom. — Hoćeš li joj barem dopustiti da me s vremena na vrijeme posjeti? — Samo ona može o tome odlučiti — odvratio je. — Ako ne želi, neću je prisiljavati. — Ali, nećeš je spriječiti? — Ne — rekao je lan. — Bude li te željela ponovno vidjeti, dovest ću je k tebi. — lane Maitlande, daješ prazna obećanja. Jedino vijeće može odlučiti o savezu, ne ti -javio se Graham. Glas mu je bio ispunjen srdžbom. lan se polako okrenuo i pogledao ga. — O tome ćemo raspravljati poslije. — Grahame, bilo bi ti bolje da šutiš - zagrmio je Maclean. Naglo je ustao i oslonio se rukama o stol. — Budi sretan što je moja kći progovorila na vrijeme. Spasila je tvoju jadnu guzicu. Da nije, češao bije u tamnici ostatak svog života. Još uvijek te mogu tamo strpati. I hoću, čujem li da se prema njoj ne odnosiš kako treba. Zastao je i dugi trenutak bez riječi ga promatrao. — Vidio sam izraz tvoga lica kad si doznao tko je. To ti baš nije najbolje sjelo, zar ne? Bit će da te pomisao daje vaš poglavar oženio moju kćer prilično žulja. Nije me briga za to — nastavio je. - No, povrijediš lije, tako mi Boga, zadavit ću te golim rukama.

161


GIGA

— Oče, što ako Judith želi ostati s nama? — upitao je Douglas. — Možda neće htjeti poći s lanom. Trebao bije pitati. lan nije bio ni najmanje zadivljen njegovom iznenadnom brigom za sestru. - Ići će sa mnom. — Ipak, ne bude li željela, hoćeš li mu dopustiti daje odvede? - ustrajao je Douglas. — Dopustiti mu? — Maclean se napokon nasmijao. — Rekao bih da će lan provesti svoje što god ja o tome mislio — zaključio je i skrenuo pogled na lana. - Možda si smislio pametan plan, no negdje usput, zaljubio si se u nju. Zar ne? lan je tvrdoglavo šutio, no Douglas je bio nepopustljiv. — Voliš li je? lan je duboko uzdahnuo. Prokletstvo, Judithin brat očito je bio prava napast. — Nije moguće da stvarno misliš da bih se vjenčao s Macleanovom kćeri daje ne volim? Maclean je prasnuo u smijeh. — Dobro došao u obitelj, sine. Ian je pronašao Judith kako usred šume stoji oslonjena o drvo. Mjesečina je osvjetljavala njezino blijedo i uplakano lice. —Judith, vrijeme je da poñemo kući. — Da, naravno — odvratila je. Nije se ni pomakla. Prišao joj je. Kad je podigla pogled prema njemu, vidio je da su joj oči još uvijek pune suza. - Jesi li dobro? - zabrinuto je upitao. - Znam da ti nije bilo lako suočiti se sa svim tim. Suze su joj se ponovno zakotrljale niz obraze. -Je li mi lagao? Ilije možda ipak govorio istinu? Čula sam toliko laži u životu, da više ne znam što je istina, a što laž. No, to bi mi ionako trebalo biti svejedno, zar ne? Saznanje da bi me moj otac tražio ne može mi vratiti izgubljene godine. — Ipak, nije sve toliko uzaludno — odvratio je. - Naravno da nije svejedno. Vjerujem daje rekao istinu. Daje znao, došao bi po tebe. Slegnula je ramenima i s uzdahom se odmakla od drveta. - Sigurno se ljutiš na mene. Znam da sam ti trebala reći tko mije otac. -Judith... Nije mu dopustila da nastavi. — Mislila sam da ćeš me odbaciti ako to doznaš - naglo je izgovorila i zasutjela. Odjednom joj je postalo jasno da nije srdit. — Zašto si to tako mirno primio? Trebao bi biti ljut i zaprepašten. I zašto si lagao mom ocu? — Nisam mu lagao. — Ali, jesi. Rekao si mu da si znao da sam njegova kći. — I jesam. Znao sam to prije nego što sam te oženio. — Nisi mogao znati. -Judith, poslije ćemo o tome razgovarati - rekao je. - Poñimo kući. Odmahnula je glavom. - Ne. Želim to odmah raspraviti — odvratila je. - Ako si znao... zašto si se onda oženio mnome? Prišao joj je korak bliže. Odmakla se. -Judith, kažem ti, ne želim sada o tome razgovarati. Nebesa, zvučao je tako smireno i razumno. - Iskoristio si me. — Želio sam te zaštititi. — Želio si sklopiti savez. I zato si me oženio. Samo zato. Bože, kako sam bila glupa. Mislila sam da ti je stalo do mene zato što od našeg vjenčanja nemaš nikakve druge koristi — zajecala je. Osjećala se toliko poražena tom iznenadnom spoznajom da je na trenutak pomislila da će se onesvijestiti. Zateturala je korak unatrag. Nije mogla vjerovati daje bila toliko naivna. — Doista sam bila glupa — kroz jecaje je izgovorila. — Kako sam mogla pomisliti da sam napokon pronašla svoj dom? Vjerovala sam da ćete me prihvatiti i da neće biti važno tko su mi roditelji... Duboko je udahnula pokušavajući se smiriti. - Ne mogu nikoga kriviti zbog svojih glupih očekivanja. Sama sam kriva. Trebala sam znati da će to biti nemoguće. Neću poći kući s tobom, lane. Ni sada, ni ikada - povikala je.

162


GIGA

— Ne podiži glas na mene - odvratio je. - I da, poći ćeš kući sa mnom. Odmah. Brzo poput munje zgrabio ju je za ruku i povukao prema pu-teljku. Pokušala mu se oduprijeti, ali nije popuštao. Odjednom je pomislila na Frances Catherinu. Njezina prijateljica ju je trebala. Nije ju mogla iznevjeriti. Istog trenutka prestala se opirati. lan je zastao na rubu čistine. — Da se nisi usudila plakati — upozorio ju je. — Slomio si mi srce. — Popravit ću ga. Zamalo je ponovno zajecala, no vidjevši skupinu vojnika okupljenih u dvorištu tvrñave, predomislila se. Uspravnih ramena uputila se prema njima, odlučna zadržati dostojanstvo. Graham i Patrick već su uzjahali, nestrpljivi da krenu. lan nije dopustio da se Judith uspne na vlastitoga konja. Uzeo joj je uzde iz ruke i dobacio ih Paticku. Zatim ju je podigao na leda svog pastuha pa uzjahao i preuzeo vodstvo. U prolazu, Judithine oči srele su se s Grahamovim. Okrenuo je glavu od nje. Spustila je pogled u krilo, očajnički se trudeći prikriti osjećaje. Nije željela da vide koliko je povrijeñena. lanu nije promakla Grahamova nijema uvreda upućena njegovoj ženi. Iznenada gaje preplavio napadaj gnjeva. Jedva se suzdržao da ga potisne. Osjetio je kako se Judith cijelim tijelom ukrutila. Sagnuo je glavu tik do njezina uha. - Ti i ja pripadamo jedno drugome, Judith. Ništa drugo nije važno. Nemoj to nikada zaboraviti. Nije shvatio važnost svojih riječi sve dok ih nije glasno izgovorio. Napetost u njegovim grudima naglo je popustila. Zbog ljubavi prema Judith osjećao se svemoćnim. Ne postoji problem koji njih dvoje ne bi mogli riješiti. Sjetio se kako mu je rekla da bi voljela zajedno s njim o svemu razgovarati i odlučivati. Glatko ju je odbio i gotovo joj se narugao. Nebesa, kako je bio uobražen. Mislio je da on i samo on mora donijeti svaku odluku i riješiti svaki problem. Njezina dužnost je da mu kaže što nije u redu, a on će se pobrinuti za rješenje. Nije mogao shvatiti zašto ga uopće voli. Mora daje riječ o čudu, zaključio je. Osjećao se posve nevrijednim njezine ljubavi. Zamalo se nasmijao. Bio on njezine ljubavi vrijedan ili ne, njezino srce mu je pripadalo... i nikada je neće iznevjeriti. Nikada. Pitao se nije li zabunom glasno izgovorio svoje misli, jer Judith je odjednom podigla glavu i pogledala ga. — Neću živjeti s muškarcem koji me ne voli — prošaptala je. Očekivala je ljutnju, možda i pomalo kajanja. Ništa od toga. - U redu - odvratio je. Odmaknula se od njega. Znao je da tog trenutka nije u stanju čuti išta od onoga što joj je želio reći. Sutra će biti dovoljno vremena za objašnjenja. - Pokušaj malo otpočinuti - rekao je. - Posve si iscrpljena. Vjerojatno bi ga poslušala, no odjednom je uočila kako je šuma oko njih oživjela. Iz grmlja su izronile siluete konjanika obasjanih mjesečinom. Vidjevši kako im se primiču, zaustavila je dah i čvrsto ga zgrabila za ruku. Trenutak zatim je odahnula. Bili su to Maitlandovi ratnici, toliko mnogo njih, da ih nije mogla prebrojiti. Svi su bili pod punom ratnom spremom. Na čelu kolone ugledala je Ramseyja. Pošao je prema njima pa stao, čekajući Ianovo nareñenje. Kako bilo da bilo, lan ipak nije došao sam, zaključila je. Njegovi ratnici čekali su samo jedan njegov znak da krenu u bitku. Judith je u sebi zahvalila nebesima stoje uspjela spriječiti krvoproliće. Odjednom joj je postalo jasno koliko bi laži ostalo neotkriveno daje nastavila šutjeti. S lanom više nije progovorila ni riječi sve dok nisu stigli u tvrñavu. Tada je izjavila da ne želi s njime dijeliti postelju. Podigao ju je u naručje i bacio na krevet. Bila je previše umorna da bi se i dalje s njime borila. Zaspala je prije nego što joj je stigao svući odjeću. Nije ju mogao ni želio ostaviti samu. Privio ju je k sebi, milovao je i ljubio, i prije nego stoje svanulo, vodio je ljubav s njom. U prvi trenutak bila je previše pospana da bi se usprotivila, a zatim previše obuzeta strašću da

163


GIGA

bi mu rekla da prestane. Njegove usnice žudno su posezale za njezinima. Milovao je unutrašnjost njezinih bedara i polako ih razdvojio. Prstima je prodro u nju, uživajući u njezinoj vlazi i toplini. Zajecala je od užitka i jače se privila uz njega. Bilo je to sve što je čekao. Legao je izmeñu njezinih butina i snažno se zabio u nju. Izvila je leña i zagrlila ga, privlačeći ga bliže k sebi. Polako se kretao u njoj, odmjereno i bez žurbe. Učinilo joj se da bi mogla poludjeti od njegova slatkog mučenja. Nogama je obujmila njegovo tijelo i podigla kukove, prisiljavajući ga da ubrza. Zajedno su postigli vrhunac. Ispustio je dubok promukli uzdah i srušio se na nju. Obuzeta valovima užitka, čvrsto gaje držala u naručju. Oči su joj se iznenada napunile suzama. Nije mogla prestati plakati. Legao je na svoju stranu postelje i povukao je za sobom. Čvrsto ju je držao u naručju, tješeći je sve dok se nije umirila i ponovno zaspala. Tada je zatvorio oči i prepustio se snu. Ujutro, napustio je sobu barem sat vremena prije nego što se Judith probudila. Tek što se odjenula začula je tiho kucanje na vratima. Bila je to Helen, njihova domaćica. Na Judithin poziv požurila je unutra i naglo zastala, vidjevši kako je preko ramena prebacila ružičasti ogrtač. — Ne nosite naš plašt — začuñeno je izjavila. - Ne - kratko je odvratila Judith, bez daljnjih objašnjenja. — Trebaš li štogod? - Vijeće staraca... - Da? - upitalaje Judith, shvativši da se Helen skanjuje nastaviti. - Čekaju vas u dvorani. Žele s vama razgovarati. Znači, istina je? Vaš otac je... Helen je bila toliko prestrašena da se nije usudila nastaviti. Judith se sažalila nad njom. Poglavar Maclean. Da, istina je. — Ne idite dolje - zavapila je Helen i u očaju počela kršiti ruke. -Jako ste blijedi. Vratite se u krevet. Reći ću im da vam nije dobro. Judith je odmahnula glavom. — Ne mogu se dovijeka skrivati — rekla je. Uputila se prema vratima pa zastala. — Ne krši li vijeće jedno od svojih svetih pravila time što me izravno poziva na razgovor u službenoj prigodi? Helen je potvrdila. — Vjerojatno su previše srditi da bi na to obraćali pozornost. Usto, jednom su već dopustili da žena govori pred vijećem. Bila je to Frances Catherine, vaša prijateljica. Ljudi danima o tome nisu prestajali govoriti. Judith se nasmijala. — Pričala mije kako su dali sve od sebe ne bi lije odvratili od namjere da me pozove. Sada bi joj vjerojatno najradije zaokrenuli vratom. Otkad sam došla, izazivam nevolje. Helen je odmahnula glavom. - Niste izazvali nikakve nevolje. Judith ju je potapšala po ruci. -Je li moj muž s njima? Helen je ponovno odmahnula glavom. Bilo je očito da se teškom mukom suzdržava da ne zaplače. - Pošao je kod brata. Graham je poslao glasnika da ga dovede. Neće vam se usuditi narediti da odete odavde, zar ne? — drhtavim glasom je upitala. — Moj otac je njihov neprijatelj — odvratila je Judith. — Ne pada mi na pamet nijedan razlog zbog kojeg bi željeli da ostanem. — Ali vaš muž je poglavar — prošaputala je Helen. - Sigurno... Judith ju je prekinula. Posljednje stoje tog trenutka željela bio je razgovor o lanu. Gledajući Helen kako briše suze, srce joj se stisnulo od tuge zbog jada koji joj zadaje. Sirota žena bila je doista uznemirena. Željela ju je utješiti, ali nije joj mogla reći da će sve biti u redu. Bila bi to puka laž. — Što god se dogodilo, u stanju sam to preživjeti — napokon je progovorila. -1 ti takoñerdodala je. Prisilila se da se nasmiješi, uštinula je za obraze ne bi li vratila malo boje u njih i izasla iz sobe. lan se pojavio na ulazu u trenutku kad je zakoračila na stube. Izgledao je kao da mu je laknulo što je vidi. Nije znala što bi o tome mislila.

164


GIGA

— lane, želim razgovarati s tobom — najavila je. — Postoji nešto što ti moram reći. — Ne sad, ženo - odvratio je. - Nema vremena za razgovor. — Pronañi ga — ustrajala je. —Judith, Frances Catherine te treba. U trenutku je promijenila ponašanje. Pojurila je niz stube i naglo se zaustavila ispred njega. — Dijete? Kimnuo je. - Helen! – povikala je, osvrnuvši se provjeriti slijedi lije domaćica. — Čula sam, gospodo. Poñite. Začas ću pokupiti sve stoje potrebno i doći za vama. Judith je tek tog trenutka shvatila da čvrsto drži Ianovu ruku. Naglo ju je ispustila i pokušala proći pokraj njega, ali nije joj dopustio. Primio ju je za ruku i poveo prema izlazu. Osvrnuvši se, vidjela je starce kako stoje na ulazu u veliku dvoranu. lan se nije trudio udostojati ih pogledom. Otvorio je vrata i propustio je da proñe, a zatim izašao za njom. — Otkada ima trudove? - upitala gaje. — Ne znam. Patrick je toliko rastrojen da nije u stanju spojiti ni tri suvisle riječi. Stigavši pred dom svoje prijateljice, Judith je shvatila da nije pretjerivao. Patrick je stajao na dovratku kršeći ruke. — Želi da joj dovedem svećenika - rekao je čim ih je ugledao. — Dragi Bože, sve je to moja krivica. Judith nije znala što bi mu na to odgovorila. lan je u nevjerici odmahivao glavom. — Saberi se, Patriče — naredio mu je. — Ne činiš ništa dobro ni sebi ni njoj ovakvim ispadima. — Kažem ti, sve je to moja krivica - ponovio je, glasom punim tjeskobe. —K vragu—promrsio je lan. - Naravno da jest. Ti si spavao s njom. — Ne to — prekinuo gaje Patrick. — Nego što? - upitao je lan vidjevši daje ušutio. — To stoje dobila trudove. Razgovarali smo oJudithinu ocu i rekla mije da joj je to već godinama poznato. Razljutio sam se što mi nije rekla i mislim da sam malo povisio glas na nju. Judith više nije imala strpljenja čekati da Patrick bratu ispovjedi svoje grijehe stojeći nasred dovratka. Gurnula gaje u stranu i probila se unutra. Ugledavši Frances Catherine kako sjedi za stolom češljajući svoju dugu kosu, naglo je zastala. Izgledala je nevjerojatno mirno. Čak je i pjevušila. Podigla je pogled prema njoj, mahnula joj da zatvori vrata i nasmiješila se. — Bi li mi dodala vrpcu - upitala je. - Ružičastu, molim te: Drhtavih ruku Judith je učinila stoje tražila. — Kako se osjećaš? - zabrinuto je upitala. —Jako dobro, hvala. Dugi trenutak Judith je bez riječi zurila u svoju prijateljicu. — Jesi li dobila trudove ili se pretvaraš? - napokon je upitala. — I da nisam, bih - odvratila je Frances Catherine. Judith je obišla stol i sjela pokraj nje. Duboko je udahnula u pokušaju da smiri sve jače lupanje srca, a zatim je zapitala što joj to, pobogu, znači. Frances Catherine jedva je dočekala da joj razjasni. — Dobila sam trudove. No i da nisam, pretvarala bih se da jesam, samo da izludim Patricka. Ostavit ću ga, Judith. Nema tog muškarca koji će podizati glas na mene, pa čak ni ako je moj vlastiti muž. Pomoći ćeš mi da se spakiram. Judith je prasnula u smijeh. — Prije ili poslije poroda? Frances Catherine se osmjehnula. - Može i poslije - odvratila je. - Ni najmanje se ne bojim — prošaputala je. - Nije li to čudno? Mjesecima umirem od straha, a sada ništa. — Zašto si onda poslala Patricka po svećenika? "*— Htjela sam ga nečim zaposliti. Judith je odbila vjerovati u glupost poput te. — Htjela si ga prestrašiti, zar ne? — I to - priznala je Frances Catherine. — Umiješ biti prava pakosnica, Frances Catherine — odvratila je Judith. - Znala si da će se na smrt prepasti. Sada ga lijepo pozovi unutra i moli ga za oproštenje.

165


GIGA

— Hoću - obećala je. — Kako si ti? Jesi li teško podnijela susret sa svojim ocem? Judith je bila sluñena brzinom kojom je skakala s teme na temu. Trenutak je šutjela razmišljajući što bi joj odgovorila. - Moj otac je prilično pristao muškarac — rekla je. -Jesi li mu pljunula u lice? — Nisam. — Pričaj mi što se dogodilo - zahtijevala je. Judith se nasmiješila. — Neću ti reći ni riječi dok ne poraz-govaraš sa svojim mužem. Izvan sebe je od brige. Može te biti sram, Frances Catherine. Njezina prijateljica iznenada se zgrčila od boli. Ispustila je četku i naglo zgrabila Judithinu ruku. Slušajući njezino dahtanje, Judith je u sebi brojila duljinu truda. — Ovaj je bio jači nego prijašnji - prošaptala je Frances Catherine nakon stoje bol popustila. — Ipak, još uvijek su rijetki. Stavi mi na glavu hladan oblog, Judith, i onda možeš reći Patricku da ude. Voljna sam čuti njegovu ispriku. Judith je učinila kako je Frances Catherine tražila pa izašla iz kuće i zatvorila vrata, ne bi li ih ostavila da na miru porazgovaraju, lan je sjedio na niskoj kamenoj ogradi i promatrao kako mu prilazi. — Nikada nisam vidio brata u takvom stanju - izjavio je. — Tvoj brat voli svoju ženu — odvratila je. - Zato je toliko zabrinut, lan je slegnuo ramenima. — I ja volim tebe, ali siguran sam da neću biti sav sluñen kad doñe vrijeme da mi rodiš sina ili kćer — ležerno je izgovorio, kao daje riječ o nečemu sasvim običnom. Judith se ukočila. — Što si rekao? Zakolutao je očima ne skrivajući nestrpljenje. - Rekao sam da nemam namjeru izgubiti nadzor nad sobom poput... * — Prije toga - prekinula gaje. — Rekao si da me voliš. Zvučalo je kao da to doista misliš. — Uvijek mislim ono što kažem - rekao je. - To ti je poznato. Što misliš, kada će Frances Catherine roditi? Nije se osvrtala na njegovo pitanje. - Ne voliš me - odvratila je. — Oženio si se mnome samo zbog saveza s Macleanovima. Nije mu ostavila vremena da joj odgovori. - Prsten me je odao, zar ne? Isti je poput onog koji Douglas nosi na ruci. Prepoznao si ga. — Bio mije poznat, ali nisam se odmah sjetio gdje sam ga vidio. — U kojem trenutku si se sjetio? - Dok smo bili na groblju - odvratio je. - Zatim je Patrick čuo kada te je Frances Catherina upitala što misliš da bih učinio ako doznam da si Macleanova kći. Naravno, to mije odmah rekao. No ionako sam to već znao. Odmahnula je glavom. - Ne razumijem — zbunjeno je izjavila. — Ako je znao, zašto se ljuti na Frances Catherine? - Zato što mu nije dovoljno vjerovala da mu to sama kaže. - Znači, kada si otkrio tko mije otac, odlučio si me oženiti. - Prokletstvo, da - priznao je. Ustao je i privukao je k sebi. — Bez cvijeća - prošaptao je. Žao mije stoje tako ispalo. Nije bilo vremena za pripreme. Tvoja sigurnost bila je važnija. Nebesa, kako mu je željela vjerovati. - Nisi me zbog toga morao oženiti - rekla je. — Znam se pobrinuti za sebe. - Naravno da sam morao - odvratio je. - Bilo je samo pitanje vremena kada će netko od staraca prepoznati taj vraški prsten. - Trebala sam ga baciti — zaključila je. Uzdahnuo je. - Nisi mogla - odvratio je. — Suviše si osjećajna da bi uništila jedinu stvar koja te veže s ocem. Odlučila je da neće s njime raspravljati o svojoj prevelikoj osjećajnosti.

166


GIGA

- Ne sviña ti se, zar ne? - Tvoj otac? -Da. - K vragu, ne, doista mi se ne sviña — odvratio je. — Pravi je pasji skot — dodao je. — No budući da sam te odlučio oženiti, poslao sam Ramseyja da pregovara s njim o savezu. Bilo bi puno jednostavnije ujediniti se s Dunbarima, jer njihova zemlja graniči s našom, no poglavar Macleanova klana je tvoj otac i mogla si ga potražiti... da si htjela. - No, ne vjeruješ mu, zar ne? —Ne—odvratio je. —Ali, jednako tako ne vjerujem ni Dunbarima. - Sviña li ti se Douglas? - Ne osobito. Njegova iskrenost bila je pravo osvježenje. — Nitko ti se ne sviña, zar ne? Licem mu se razlio blagi osmijeh. — Ti mi se sviñaš. Redovito bi ostala bez daha kad bije gledao na taj način. Morala se prisiliti da se usredotoči na razgovor. Skrenula je pogled s njegova lica. - Zašto biste se uopće ujedinili s bilo kojim od njih? Uvijek ste se držali po strani. - Poglavar Dunbarovih je star i umoran, ali svejedno ne želi odstupiti i predati dužnost nekom od mlañih ratnika. Kada sam čuo da pregovara s Macleanom, upleo sam se u namjeri da spriječim njihov savez. Zajedno bi bili neusporedivo jači od nas. Nisam to mogao dopustiti. - Zašto mi to nisi rekao? - Upravo jesam. Pokušavao se izvući i oboje su to znali. - Zašto ne prije? -ustrajala je. - Nisam na to navikao - napokon je priznao. - Osim s Patric-kom, nikada ni s kim nisam razgovarao o svojim problemima. - Ni s Grahamom? -Ne. Odmaknula se od njega i pogledala ga u oči. — Zbog čega si promijenio mišljenje? - Zbog tebe — odvratio je. — I Frances Catherine. - Ne razumijem. Primio ju je za ruku i povukao je da sjedne do njega. — U početku nisam razumio vašu povezanost. Činilo se da jedna drugoj potpuno vjerujete. - Upravo tako - odvratila je. —Jedna drugoj potpuno vjerujemo. Kimnuo je. - Nikada nikome nije rekla ništa o tvom ocu. A ti si bila sigurna da će čuvati tvoju tajnu. Govorio je polako, birajući riječi. - Zapravo, ti si joj u ruke svjesno dala oružje koje je mogla iskoristiti protiv tebe. Muškarac nikada ne bi učinio takvo što. - Kako koji - odvratila je Judith—Ja sigurno ne bih. Dok te nisam sreo, nisam vjerovao daje takvo povjerenje izmeñu dviju osoba uopće moguće. Naglo je ustao i stao pred nju. — No ti si mi dokazala da jest. Želim isto, Judith. Rekla si da mi vjeruješ. Ako je doista tako... ako mi vjeruješ svim svojim srcem, znat ćeš da sam ti rekao istinu kada sam rekao da te volim. U tom slučaju nestat će sva tvoja bol i nesigurnost. Pognula je glavu. Shvatila je da govori istinu. - Nisam imala dovoljno povjerenja u tebe da ti kažem tko je moj otac — pro-šaptala je. — No, namjeravala sam ti reći... jednoga dana. Bojala sam se da ćeš me odbaciti ako doznaš. — Da si mi dovoljno vjerovala... Kimnula je. — Pokušala sam, prije vjenčanja... Zašto mi nisi dopustio? — Očajnički sam te želio zaštiti, a jedini način da to provedem bio je da te oženim. Vijeće mi ne bi dalo drugu priliku. Da su doznali daje Maclean tvoj otac, pokušali bi te iskoristiti da ga unište. — Da barem nisam sa sobom ponijela taj prsten... Nije joj dopustio da završi. - Prije ili poslije, tajne uvijek pronañu način da izañu na površinu -

167


GIGA

rekao je. - Previše ljudi zna istinu. Tvoj ujak mogao je zatražiti Macleanovu pomoć, da mu je iz nekog razloga stalo da se vratiš u Englesku. Još uvijek to može učiniti. Slegnuo je ramenima i zašutio. Bilo kako bilo, nije izgledao previše zabrinut takvim razvojem dogañaja. — lane, ne mogu ostati ovdje. Način na koji me Graham pogledao kad je doznao tko mije otac... nikada me neće moći prihvatiti. Zauvijek ću ostati strankinjom. Ne, ne mogu ostati. — U redu — odvratio je. Njegov trenutni pristanak posve ju je zbunio. Najmanje stoje očekivala bilo je da će je zamoliti da bude strpljiva i pokuša još jednom. Naravno, u tom bi slučaju velikodušno pristala i sve bi bilo u redu. Kako joj može reći daje voli i sljedećeg trenutka posve se mirno složiti s tim da ga napusti? Nije ga imala vremena upitati za objašnjenje. Patrick je otvorio vrata i pozvao je. Ušavši u kuću vidjela je kako Frances Catherine sja od zadovoljstva. Patrick se bez sumnje dovoljno pokajao. Hodanje je uvelike olakšavalo bol u donjem dijelu njezinih leda pa je koračala amo-tamo ispred ognjišta. Judith je za to vrijeme obavljala neophodne pripreme. Frances Catherine imala je stotinu pitanja o Macleanu. Judith nije mogla odgovoriti ni na jedno od njih. Kad je napokon uspjela bez njezina prekidanja izgovoriti cijelu rečenicu, rekla joj je za Douglasa. — Imam brata. Stariji je od mene pet godina — rekla je. — Možeš li vjerovati da gaje moja majka ostavila i nikada nikome nije rekla ni riječ o njemu? Vijest koju je upravo čula Frances Catherine gotovo je oborila s nogu. Ni uz najbolju volju nije se mogla suzdržati. — Koje li kučke — izlanula je. Vjerojatno bi iznijela još pokoje zanimljivo mišljenje o njezinoj majci, da kroz otvoren prozor nije začula kako Patrick pokušava lanu opravdati njezin ispad privremenom neubrojivošću zbog predstojećeg poroñaja. Hitro je rukama pokrila usta, pokušavajući stišati provalu smijeha. — Tvoja majka je čudovište - prošaptala je. - Ako u svijetu ima imalo pravde, dobit će stoje zaslužila. Judith nije vjerovala u to, ali nije se željela prepirati s njom. — Možda - odvratila je. — Agnes je dobila stoje zaslužila - rekla je Frances Catherine. —Je li? — začudila se Judith. — Što se dogodilo? Frances Catherine i dalje je tjerala po svom. — O da, i te kako je dobila stoje zaslužila. Bila je dovoljno drska da širi podle tračeve o tebi i k tome još dovoljno glupa da misli kako neće doći do uha našega poglavara. — lan je čuo njezine tračeve? — Jest — odvratila je Frances Catherine. Bol ju je ponovno zgrabio pa je zastala i rukom se oslonila na policu iznad ognjišta. Namočila je platneni ubrus i otrla čelo. — Ovaj je bio jači od prijašnjih - rekla je. — I duže je trajao - rekla je Judith. Frances Catherine je kimnula. — Gdje sam stala? Da, Agnes. — Sto je lan zapravo čuo? — Da ti je napravio dijete prije nego te oženio. — Nebesa, mora daje bio izvan sebe od ljutnje... — Naravno da jest — potvrdila je Frances Catherina. Sat ili dva nakon što ste ti, Patrick i Graham otišli u šum, lan je svratio da me obiñe i vidi kako sam. Kako lijepo od njega, zar ne? Postao je puno pažljiviji otkad ste se vjenčali, Judith. Nikad prije... — Frances Catherine, skrenula si s teme — upozorila ju je Judith. — Stoje bilo s Agnes? — To ti upravo pokušavam reći — odvratila je. - Nakon što me posjetio, lan se uputio u tvrñavu. Vjerojatno gaje netko usput zaustavio i rekao mu, ili mu je neki od staraca nešto

168


GIGA

došapnuo... — Briga me kako je čuo - prekinula ju je Judith. - Zanima me stoje učinio. Zaista me izluñuješ, Frances Catherine. Hoćeš li napokon prijeći na stvar? Obilaziš oko toga kao mačka oko vruće kaše. Frances Catherine se osmjehnula. - Ali, nisi li sama tvrdila da trudnicama razgovor pomaže da ne razmišljaju o poroñaju? Judith je potvrdila. — Želiš li da te preklinjem da nastaviš? Frances Catherine bila je sretna udovoljiti njezinoj molbi. — Cim je čuo, uputio se k Agnes. Tako mije barem Brodick rekao. I on je svratio da vidi kako sam. Mislim daje sve to Patrickova zasluga. Sigurno ih je zamolio da me drže na oku — objasnila je. Vidjevši kako je Judith zakolutala očima, brzo je nastavila. -Bilo kako bilo, prošlo je još sat vremena prije nego što sam izašla pred kuću da udahnem malo zraka. Tada sam vidjela kako Agnes i Cecilia odlaze u pratnji skupine vojnika. Konji su bili natovareni njihovim stvarima. Napustile su posjed Maitlandovih, Judith. Neće se više vratiti. — Kamo su otišle? — K Agnesinom bratiću. — lan mi nije rekao ni riječ o tome — tiho je prozborila Judith. Frances Catherine nastavila je koračati ispred ognjišta. Nekoliko trenutaka prošlo je u tišini. Na vratima se začulo kucanje. Bila je to Helen. — O tome ćemo poslije — prošaputala je Frances Catherine. Judith je kimnula. Pomogla je Heleni da unese gomilu platnenih ubrusa i stavila ih na stol pokraj one koju je sama pripremila. Winslow je ušao za njom noseći stolicu za rañanje. Frances Catherine pozvala gaje da ostane na objedu. Bio je toliko iznenañen njezinim pozivom, daje samo šutke odmahnuo glavom. Budući da Patrick i dalje nije bio pri sebi, Judith je zamolila Winslowa da prebaci komad duge uske tkanine preko grede. Kad je završio, Frances Catherine počela gaje nagovarati da popije pehar vina. Odbio je i požurio prema vratima. Odjednom je zastao. — Moja žena je tu — rekao je. — Željela bi vam se pridružiti. Ako ne trebate njezinu pomoć... - Reci joj neka ude - odvratila je Judith. - Bit će nam drago da nam se pridruži, zar ne, Frances Catherine? - Naravno - odvratila je Frances Catherine, lica ozarena osmijehom. - Može objedovati s nama. Helen je zastala u pola posla presvlačenja posteljine na krevetu. —Jesi li gladna? Jučer navečer skuhala sam ukusnu čorbu. Mogu otići po nju... - Lijepo od tebe — odvratila je Frances Catherine. — Ne, nisam ni najmanje gladna. - Zašto onda... - započela je Judith. - Kada je vrijeme objeda, treba objedovati - ustrajala je Frances Catherine. — Sve treba biti... uobičajeno. Nije li tako, Judith? - Da, naravno - odvratila je Judith. Isabellin ulazak omeo je daljnju raspravu o jelu. Zalupila je vratima i hitro se uputila prema Frances Catherini. Judith je začuñeno promatrala kako je prima za ruku i ponavlja joj iste rečenice kojima ju je sama ohrabrivala tijekom njezina poroñaja. Rekla je daje to čudesno iskustvo, pri kojem se žena, doduše, prilično uneredi, no unatoč tomu prekrasno, i na kraju je podsjetila da se mora radovati što će na svijet donijeti novi život. Judithino srce iznenada se oblilo toplinom. Njezini napori nisu bili uzaludni. Uspjela je nešto promijeniti i ako vijeće tako odluči, Što vjerojatno hoće, kad napusti ovo mjesto, barem će je se jedna žena, osim Frances Catherine, sjećati. Helen je požurila u tvrñavu po čorbu. Isabelle joj se pridružila na izlazu. Budući daje sina ostavila kod Winslowljeve tete, pošla joj je reći da će ostati kod Frances Catherine dok se

169


GIGA

dijete ne rodi. Frances Catherine prićekala je dok nisu za sobom zatvorile vrata, a tada se okrenula prema Judith. -Jesi li uznemirena zbog mog poroñaja? — upitala je. - Pomalo - priznala je Judith. — Čemu taj zagonetni izraz na tvom licu? Imaš ga otkad mi je Isabelle počela pričati sve ono. Judith se nasmiješila. Frances Catherini doista ništa nije moglo promaći. - Shvatila sam da sam uspjela nešto promijeniti u Isabellinu načinu razmišljanja. Pomogla sam joj da donese sina na svijet i ona to neće nikada zaboraviti. Drugim ženama možda ne značim ništa, ali ne i njoj. - Naravno da to neće nikada zaboraviti - složila se Frances Catherine. Odlučila je promijeniti temu. — Patrick kaže da mu lan ne želi reći što namjerava poduzeti. Uvjerenje da će vijeće kazniti i tebe i njega, no kad mu je to rekao, lan se, navodno, samo nasmijao i odmahnuo glavom. Judith je slegnula ramenima. - Što god odlučili, ionako neću ostati ovdje. Razumiješ zašto, zar ne? Ne mogu živjeti negdje gdje me ne prihvaćaju i stalno se osjećati poput strankinje. —Judith, sve žene ovdje se osjećaju poput strankinja — odvratila je Frances Catherine. Vrata su se naglo otvorila i Patrick je poput vjetra nahrupio u kuću. — Dakle? — Dakle, što, mužu moj? — Frances Catherine, zašto ti treba tako puno vremena? - Patriče, zbilja bi se trebao pokušati sabrati - rekla je Judith. — Ništa se neće dogoditi tako brzo kako misliš. Frances Catherine požurila mu je u susret. — Zao mije što si tako uznemiren, ali dijete će se roditi kada samo bude htjelo. Ne mogu ga požurivati. -Judith, učini nešto — zahtijevao je. Odmahnula je glavom. — Tvoja žena mora se sada odmoriti, Patriče. Moramo biti strpljivi. Patrick je duboko uzdahnuo. - Winslow kaže da si dvaput šira nego stoje Isabelle bila zabrinuto je izjavio. Frances Catherine nije se obazirala na njegovu primjedbu. Znala je da njezin muž samo traži izliku da nečim bude zabrinut. —Jela sam dvostruko više od nje — rekla je. — Gdje je lan? Patrick se napokon osmjehnuo. — Izludio sam ga. Pošao je vježbati sa svojim momcima. - Trebao bi mu se pridružiti - predložila je Frances Catherine. - Poslat ću nekoga po tebe kad bude vrijeme. Patrick je nevoljko pristao. Kako bilo, s prvim sumrakom požurio je natrag i ostao logorovati pred vratima. Winslowljeva teta dvaput je svratila kako bi Isabelli donijela dijete da ga podoji, a Helen se još jednom uputila u tvrñavu da starcima posluži večeru i uvjeri se daje s njezinim sinom sve u redu. Kako je vrijeme odmicalo, Frances Catherinini trudovi polako su postajali sve jači i učestaliji, no dobro je podnosila bol. Oko ponoći, njezina suzdržanost se izgubila. Vristeći od boli sjela je na stolac za rañanje i svom snagom tiskala, pokušavajući mučenje privesti kraju. Helen joj je pomagala, dlanovima joj pritišćući trbuh, no sav njezin trud samo je pojačao Frances Catherinine muke. Dijete nije željelo izaći. Nešto nije bilo kako treba i svi su to znali. Trudovi su bili toliko jaki i dovoljno učestali. Dijete se dosad već trebalo roditi. Helen je kleknula ispred Frances Catherininih koljena da provjeri zašto ne može izaći. Završivši pregled, sjela je na stopala i podigla pogled prema Judith. Od straha koji je ugledala u njezinim očima Judith je na trenutak prestala disati. Helen je ustala i pozvala je u stranu. - Da se niste usudile došaptavati - vrisnula je Frances Catherine. - Želim čuti što je.

170


GIGA

Judith je kimnula. - U čemu je stvar? - Dijete je u obrnutom položaju. Napipala sam stopalo - rekla je Helen. Novi, snažan trud prožeo je Frances Catherine. Judith joj je naredila da tiska. Vristeći od boli, odbila je. Malo zatim počela je nezaustavljivo jecati. - Nebesa, Judith, ne mogu to više izdržati. Želim umrijeti. Bol... - Da se nisi usudila prepustiti - prekinula ju je Judith. — Ne mogu uvući ruku u nju - prošaputala je Helen. - Trebamo kuku, Judith. -Ne! Izbezumljeni Frances Catherinin vrisak natjerao je Judith da se pokrene. Bila je toliko prestravljena daje jedva znala što radi. Izvukla je ruke iz snažnog stiska svoje prijateljice i požurila prema posudi za umivanje. Ribajući ih, pokušavala se prisjetiti Maudinih uputa. Nije ju bilo briga jesu li se doista pokazale korisnima ili ne. Odlučila ih je slijediti i vjerovati daje primalja bila u pravu. Prišla je Frances Catherini i kleknula izmeñu njezinih koljena. Začuvši njezin promukli glas, gotovo se skamenila. — Poruči Patricku da mije žao. — K vragu s tim, Frances Catherine - povikala je. - Reci mu sama, nakon što završimo s ovim. — Namjeravaš li okrenuti plod? - upitala je Helen. - Razde-rat ćeš je ako pokušaš. Judith je odmahnula glavom i svrnula pogled na Frances Ca-therinu. — Reci mi kada započne sljedeći trud. Helen joj je dodala posudu u kojoj je bila svinjska mast. - Namazi ruke - predložila je. — Tako će dijete lakše skliznuti. — Ne - rekla je Judith. — Nisam ih prala da bi ih sada zamazala. Isabelle je stavila ruku na Frances Catherinin trbuh. Malo zatim osjetila je snažno stezanje. Počinje - povikala je. Juith je počela moliti. Frances Catherine je počela vrištati. Helen i Isabelle čvrsto su je držale, pokušavajući je prisiliti da ostane mirna. Judith je pomislila da će joj srce iskočiti iz grudi kad je napipala maleno stopalo. Sada je već glasno molila, no Frances Catherine previše je glasno vrištala da bije itko mogao čuti. Povukla gaje prema dolje i krenula u potragu za drugim. Bog je uslišao njezine molitve. Nije morala dugo tražiti da bi ga napipala. Polako gaje provukla kroz otvor. Frances Catherine učinila je ostalo. Snažno tiskajući istisnula je dijete ravno u Judithine ruke. Da ga nije pridržala, prizemljilo bi se ravno na noge. Maleno stvorenje bilo je prekrasno, bucmasto, glavice prekrivene plameno crvenim pramenovima, otmjenih crta lica... i nije bilo ništa tiše od svoje majke. Bila je savršena. Kao i njezina sestra. S jedinom razlikom što s njom nisu imali nikakvih problema. Ipak, njezina pojava bila je pravo iznenañenje. Nisu je očekivali. Frances Catherine plakala je od sreće i olakšanja stoje mučenje napokon završilo. Helen je izašla da prema pravilima crkve provede ritual zakapanja posteljice, tako da demoni ne mogu napasti majku i dijete u osjetljivom razdoblju. Isabelle je prala novoroñenče, a Judith majku, kad je Frances Catherine počela nanovo tiskati. Uplašivši se da će prokrvariti, Judith joj je naredila da prestane, no kako su stvari stajale, Frances Catherine je, i daje htjela, nije mogla poslušati. Malo zatim, njezina druga kći došla je na svijet. Bila je dovoljno pristojna da izañe glavom prema dolje. Promatrajući ih, Judith je zaključila da obje djevojčice izgledaju posve isto. Isabelle i Helen takoñer nisu uočile nikakvu razliku. Umotale su ih u platna različite boje, prvorodenu u bijelo, a njezinu sestru u ružičasto i pokrile dekom s uzorkom Ma-itlandova klana. Frances Catherine nije puno krvarila, no Judith je znala da nije još sve gotovo. Upozorila ju je da ostane u postelji barem dva tjedna, da ne bi došlo do pogoršanja. Nakon što su je oprale, počešljale i kosu joj ukrasile ružičastom vrpcom, Frances Catherine

171


GIGA

obukla je spavaćicu koju joj je Judith sašila i legla u postelju. Unatoč iscrpljenosti izgledala je vrlo lijepo, no Judith je znala da se svim silama trudi ostati budna. Patrick je već znao daje sve u redu, no Helen mu nije rekla je li dobio dječaka ili djevojčicu. Dužnost da mu priopći slatko iznenañenje pripadala je njegovoj ženi. Judith joj je stavila bebe u naručje, poravnala pokrivače i uputila se prema vratima pozvati nestrpljivog oca. — Čekaj — prošaptala je Frances Catherine, bojeći se da ne probudi usnule djevojčice. - Da? — šapatom je odvratila Judith. — Nas dvije... uspjele smo. — Naravno da jesmo — osmjehnula se Judith. — Htjela sam reći... — Ne moraš ništa reći, Frances Catherine - odvratila je Judith. - Znam. Frances Catherine se nasmiješila. — Na tebi je red, Judith. Mojim djevojčicama treba netko s kim će podijeliti tajne. — Vidjet ćemo — odvratila je Judith. Pozvala je Helen i Isa-belle da joj se pridruže i izašla iz kuće. Vidjevši kako je Patrick pojurio unutra, željan da se što prije sastane sa svojom malom obitelji, nije mogla sakriti zadovoljan osmijeh. Svjež zrak joj je godio. Bila je iscrpljena, ali ujedno i prilično zadovoljna što je sve dobro završilo. Uputila se prema kamenoj ogradi i sjela. Isabelle ju je slijedila i sjela pokraj nje. — Bilo je zbilja strašno, zar ne? — prošaptala je. — Uplašila sam se da Frances Catherine neće izdržati. — I ja — priznala je Judith. — Trebat će joj pomoć — rekla je Helen. — Ne smije se previše naprezati, a neće se sama moći pobrinuti za dvoje djece. — Winslowljeva teta i ja rado ćemo joj priskočiti u pomoć tijekom prijepodneva. — odvratila je Isabelle. — U redu - složila se Helen. - Meni više odgovaraju večeri, a mogu ostati i preko noći. Obje žene zagledale su se u Judith, očekujući da će pristati pobrinuti se za Frances Catherine tijekom popodnevnih sati. Odmahnula je glavom. — Morat ćete pronaći nekog drugog -rekla je. - Ne mogu vam pomoći. Nisam sigurna koliko ću dugo još ostati ovdje. — Nebesa, o čemu govoriš? — zaprepastila se Isabelle. — Objasnit ću ti sutra - rekla je Judith. - Sada bih željela da mi obje obećate da ćete se pobrinuti za Frances Catherinu. Ne smijete joj dopustiti da ustaje iz postelje. Još uvijek postoji opasnost da prokrvari. Judith je znala da joj glas zvuči očajno i poraženo. Nije si mogla pomoći. Iscrpljenost ju je učinila prilično osjetljivom, zaključila je. Ni Isabelle ni Helen nisu rekle ni riječi. Bila im je zahvalna zbog toga. Helen je samo umorno uzdahnula. Tuga koju je vidjela u očima svoje gospodarice parala joj je srce. Odlučila je prijeći na vedrije teme. - Sto ste vas dvije pomislile kad je Frances Catherine ponovno počela rañati? — upitala je. Judith i Isabelle istodobno su se nasmijale. - Izgledale ste kao da ćete se onesvijestiti — rekla je Helen. — Poñite kući i naspavajte se. Ostat ću ovdje do jutra. Ni Isabelle ni Judith nisu se ni pomakle. Bilo je tako ugodno sjediti u miru i tišini i zuriti u mrak. Začuvši glasove, Judith se okrenula. Ian i Winslow spuštali su se niz obronak. Brzo je poravnala nabore svoje haljine, provukla rukom kroz kosu i uštinula se za obraze ne bi li u njih vratila ponešto rumenila. Isabelle ju je bez riječi promatrala. - Ne brini — napokon je progovorila. -Jest da si umorna, ali ipak vraški dobro izgledaš.

172


GIGA

Judith je bila zaprepaštena njezinom primjedbom. Isabelle je inače bila tako povučena i sramežljiva. Prasnula je u smijeh. — I ti si — odvratila je. Istodobno su ustale da dočekaju svoje supruge. — Briga me kako izgledam - prošaptala je Isabelle. - Winslow želi... znaš što, a ja mislim daje prerano. Prošlo je tek sedam tjedana od poroñaja. Mislim da bi trebalo pričekati najmanje još toliko prije nego što pokušamo... no katkad poželim... U prvi trenutak Judith nije shvatila o čemu govori, no vidjevši njezino rumenilo napokon joj je sinulo. - Maude mije rekla da treba proći šest tjedana... prije... novog odnosa s mužem. Isabelle je istog trenutka počela poravnavati haljinu i dotjerivati frizuru. Vidjevši što čini, Judith je prasnula u smijeh. Isabelle joj se pridružila. Helen je zakolutala očima i prijekorno odmahivala glavom nad njihovim sablažnjivim ponašanjem. Ian i Winslow pomislili su da su obje sišle s uma. Helen im je prenijela novosti o Frances Catherini. Naravno, dočekali su ih s veseljem, no čim su se oporavili od iznenañenja, njihova pozornost vratila se njihovim ženama. — Isabelle, saberi se - rekao je Winslow. - Ponašaš se kao da si pomahnitala. Zagrizla je donju usnicu pokušavajući spriječiti novu provalu smijeha. — Što radiš vani u ovo doba noći? - upitala je. — Zašto nisi kod kuće s našim djetetom? — Moja teta je s njim — odvratio je. — Hoće li prenoćiti kod nas? Winslow je izgledao iznenañen njezinim pitanjem. - Naravno. Ja ću prespavati u tvrñavi. Isabelle se namrštila. Podigao je obrvu, začuñen njezinom reakcijom. — Nebesa, ženo, stvarno se čudno ponašaš — zaključio je. Isabelle je šutjela. Judith je prišla svom mužu. - Zašto nisi u postelji? — Čekao sam tebe. Bila je dirnuta njegovim priznanjem. Oči su joj se ispunile suzama, lan ju je zagrlio i ponukao je da krenu. Helen im je svima zaželjela laku i ugodnu noć i vratila se u kuću. Isabelle im je nehotice prepriječila put kad je naglo stala ispred svoga supruga. Po svemu sudeći, nije uopće bila svjesna da lan i Judith stoje pokraj njih. — Ne želim spavati s tvojom tetom — izlanulaje. - Nego s tobom. Judith je rekla daje dovoljno pričekati šest tjedana, a prošlo je više od sedam... Winslow je primio ženu u naručje i povukao je u stranu, da Judith i lan mogu proći. Svrnuvši pogled na njih, Judith je vidjela da se osmjehuje. Pozornost su joj zatim privukli Alex, Gowrie i Ramsey, koji su se bez riječi spuštali stazom. Vidjevši ljutite i natmurene izraze njihovih lica, na trenutak je ostala bez daha. Jače se stisnula uz svog supruga. — Zašto su budni? — upitala je. — Imali smo sastanak - odvratio je lan. - Potrajalo je dulje nego što smo očekivali. Nije se činilo da namjerava reći išta više o tome, a Judith je bila previše umorna i uplašena da bi ga pitala. Nakon što se dugo prevrtala u krevetu, napokon je zapala u nemiran san.

173


GIGA

PETNAESTO POGLAVLJE Judith, probudi se. Vrijeme je za polazak. Osjetivši Ianovu ruku na ramenu, Judith je polako otvorila oči. Vidjevši mračan izraz njegova lica, istog trenutka se razbudila. Sjela je u postelju, povukla pokrivač do brade i zagledala se u njega. — Polazak? — prošaptala je. — Moram otići? - Da - glas mu je bio tvrd i odlučan. Kako može biti tako hladan i bezosjećajan? Kad je pokušao ustati, zgrabila gaje za ruku. Tako brzo, lane? - Da - odvratio je. - U roku sat vremena, ako je moguće — dodao je pa izvukao ruku iz njezine, poljubio je u čelo i uputio se prema vratima. - Želim se pozdraviti s Frances Catherine — viknula je. Stao je i okrenuo se. - Nema vremena za to. Spakiraj samo jednu torbu i donesi je do štala. Tamo ćemo se naći. Vrata su se zalupila za njim. Istog trenutka briznula je u plač. Nije se željela osjećati tako jadnom i bespomoćnom. Ali nije si mogla pomoći. Niti ju je bilo briga. Rekla je lanu da ne želi ostati i on je jednostavno izvršavao njezinu želju. Dobila je stoje tražila. Prokletstvo, kako je može samo tako pustiti da ode? Zar ne zna koliko joj znači? Umila se i obukla svoju tamnoplavu haljinu. Zatim se počešljala i spakirala stvari. Kad je završila, osvrnula se uokolo i bacila posljednji pogled na spavaonicu. Njezin plašt visio je na kuki pokraj vrata. Nije ga željela ostaviti. Složila gaje i ugurala u torbu. Neće plakati. Niti će sažalijevati samu sebe. Nebesa, bila je doista ljuta. Muž koji voli svoju ženu neće je samo tako pustiti od sebe. Reći će mu to. lan je voli. Nije u to ni najmanje sumnjala. Nije važno što je njegov potez zbunjuje. Jednostavno će tražiti da joj objasni što čini... i zašto. Nije mogla zamisliti život bez njega. Pojurila je niz stube, čvrsto stišćući svoju torbu u rukama. Graham ju je ugledao i pridržao joj vrata. Bacivši pogled U dvorište, ugledala je gomilu ljudi. Spuštene glave pokušala je proći pokraj njega. Dodirnuo joj je rame i zaustavio je. Okrenula se, ali pogled joj je i dalje bio oboren. — Zašto me ne želiš pogledati? — upitao je. Pogledala gaje ravno u oči. — Ne želim vidjeti koliko me pre-zireš. Jučer si mi to jasno dao do znanja. — O, Judith, žao mi je. Nisam te želio povrijediti. Bio sam previše... iznenañen, a i prilično ljut što su nas zarobili. Pomislio sam da si nas namjerno obmanjivala. Stid me je zbog toga. Možeš li u svom srcu naći snage da oprostiš ludom starcu, Judith? Oči su joj se ispunile suzama. Polako je kimnula. — Opraštam ti. Moram poći, Grahame. lan me čeka. — Razgovaraj s njim, Judith. Nemoj mu dopustiti da to učini. Nagovori ga da ostane. Srce joj se stisnulo od tjeskobe koju je začula u njegovu glasu. — Vratit će se nakon što me odvede u Englesku — rekla je. Odmahnuo je glavom. - Ne, Judith, neće se vratiti. — Naravno da hoće — iznenañeno je odvratila. — Mora. Za ime Boga, on je vaš poglavar. — Više nije. Judith je bila toliko zaprepaštena daje od iznenañenja ispustila torbu. Bez riječi je stajala i zurila u Granama. Sagnuo se i podigao je. Kad je posegnula za njom, čvršće ju je stisnuo i odmahnuo glavom. —Jesi li glasovao za ili protiv njegove odluke? — naglo je upitala. Ne čekajući odgovor pojurila je iz tvrñave ravno prema štalama. Gomila se razdvojila propuštajući je da proñe. Graham ju je slijedio u stopu. Ostali starci izašli su iz tvrñave i zastali na vrhu stuba, šutke promatrajući zbivanja. Judith je stigla pred štale. lan je otvorio vrata i izveo svog pastuha. Patrick je hodao uz njega.

174


GIGA

Nešto mu je govorio, ali nije se činilo da lan na to obraća pozornost. Izraz lica bio mu je miran i ravnodušan. Judith nije shvatila daje zastala, sve dok joj muž nije mahnuo da mu pride. Nije se ni pomaknula. Nebesa, nije željela otići. Uzela je Mai-tlandov plašt misleći kako će je podsjećati na sretne trenutke koje je ovdje provela. Namjeravala se ogrnuti njime tijekom dugih zimskih noći, nadajući se da će je njegova toplina utješiti. Kakve li besmislice, pomislila je. I dalje će se osjećati jadno i usamljeno bez lana i svih dragih ljudi koje je ovdje upoznala. Njezin osjećaj daje strankinja odjednom je iščeznuo. Bila je jedna od Maitlandovih. Ovo je bio njezin dom. Našla je svoje mjesto pod suncem i nitko pa čak ni njezin muž neće je natjerati da ga se odrekne. Odjednom mu je poželjela pojuriti u susret i reći mu da ne želi otići. Podigla je rub svoje haljine i potrčala. Nebesa, nadala se da zna što čini. Isabellin glas ju je zaustavio. -Judith? Hoće li nam se svidjeti u Engleskoj? Okrenula se i zbunjeno je pogledala. Mora daje nije dobro razumjela. — O čemu govoriš? Isabelle se progurala kroz gomilu i prišla joj. U naručju je nosila svog sina. Winslowljeve roñakinje su je slijedile. Judith je medu njima prepoznala dvije sjedokose žene koje su sjedile za stolom u Isabellinoj kući tijekom svećenikova ispitivanja. — Hoće li nam se svidjeti u Engleskoj? - ponovila je Isabelle. Judith je polako odmahnula glavom. — Ne možete poći sa mnom. Ne, ne bi vam se svidjelo. Ni meni se ne sviña — rekla je pa nakratko zastala. - A ja sam Engleskinja. — S vremenom ćemo se privići — rekla je Helen i pridružila im se. Andrew je stajao pokraj nje, s torbom u rukama. Judith nije znala što bi im rekla. — Ali, ne možete jednostavno... Još jedna žena pridružila se skupini. Prepoznala ju je, iako se nije mogla sjetiti njezina imena. Bila je to majka djevojčice koja je pobijedila u natjecanju lukom i strijelom. Gotovo se onesvijestila od sreće kada je lan nagradio njezinu kćer. — I mi ćemo vam se pridružiti - izjavila je. To je potaklo i druge da istupe. Judith se osvrnula, pogledom potraživši Ianovu pomoć. Na trenutak je ostala bez daha vidjevši gomilu vojnika iza njegovih leda. Je li moguće da i oni idu s njima? Nije bila u stanju shvatiti što se dogaña. Njihovo ponašanje nije imalo nikakva smisla. Djeca su je okružila, a njihove majke stajale su iza njih, s torbama u rukama. — Nedjelja je i u Engleskoj dan odmora, zar ne? Nije bila sigurna tko je postavio to pitanje. Kimnula je i polako se uputila prema mužu. Znala je da izgleda preneraženo, lan će morati porazgovarati sa svim tim ljudima i pokušati uliti malo razuma u njihove glave, zaključila je. Njezin suprug bez riječi ju je promatrao, ruke položene na leda svog pastuha. Izraz lica bio mu je miran, no kad se pozornije zagledala u njegove oči, vidjela je daje iznenañen. Nekoliko koraka ispred njega, zaustavila se. Nije imala pojma što će mu reći. Riječi su same navrle s njezinih usana. — Znaš da te volim, lane, zar ne? — gotovo je povikala. No to mu, očito, nije smetalo. — Naravno, Judith — odvratio je. - Znam da me voliš. Uzdahnula je. Pomislio je kako izgleda nevjerojatno samouvjereno. I samozadovoljno. Poput nekog tko vraški dobro zna što hoće... i može. Smiješila se. - A i ti mene voliš - blago je izgovorila, očiju vlažnih od suza. — Sjećam se kako sam ti rekla da nikada ne bih živjela s muškarcem koji me ne voli. Složio si se i to me je zbunilo. Nisam vjerovala da me doista voliš. No sada znam. Voljela bih da sam to prije znala. Prištedjelo bi mi puno muka.

175


GIGA

— Nepotrebnih — rekao je. Nije se željela s njime prepirati oko toga. — Sto namjeravaš učiniti? Poći sa mnom u Englesku? Ni ti ni ja ne pripadamo tamo, lane. Ovo je naš dom. Odmahnuo je glavom. — Nije to tako jednostavno, ženo. Ne mogu dopustiti da vijeće donosi odluke koje se temelje na emocijama umjesto na razumu. — Zato su glasovali protiv tebe? I izabrali novoga poglavara? — Ne - umiješao se Graham. Bacio je Judithinu torbu na zemlju i požurio naprijed. - Nismo glasovali protiv njega. - Tvoj muž svojevoljno je odstupio s dužnosti kada starci nisu pristali na savez s Macleanovima. Judith se okrenula i pogledala prema tvrñavi. Četverica staraca bila su zaokupljena žestokom raspravom. Gelfrid je uzbuñeno mahao rukama. — Ne idemo u Englesku, Judith. Nego na sjever. Vrijeme je da poñemo — rekao je i kratko kimnuo Grahamu. Duboko je udahnula i zakoračila korak unatrag. Njezina odlučnost očito gaje zbunila. Zastao je. - Volim te cijelim svojim srcem, lane Maitlande, ali to me neće spriječiti da ti se usprotivim. Izgledao je preneraženo. Ispravila je ramena, prekrižila ruke na prsima, podigla glavu i kimnula, dajući mu do znanja da ozbiljno misli sve što je izgovorila. Žene iza nje kimanjem glave istodobno su izrazile svoje slaganje. - Neću dopustiti protivljenje, Judith. Ratnici iza njegovih leda kimanjem glave istodobno su izrazili svoje slaganje. Ponovno je zakoračila korak unatrag. — Doista bi trebao poslušati i moje mišljenje prije nego što doneseš odluke koje se tiču naše budućnosti — rekla je. — Napokon, ja sam tvoja žena. Ne možeš me isključiti i ponašati se kao da me nema. lan se zamalo nasmijao. Nakon svake rečenice koju bi Judith izgovorila, žene iza njezinih leña kimanjem glave izražavale bi svoje slaganje. Judith je tvrdila daje strankinja, a vidi je sad, pomislio je. Sve Maitlandove žene bile su njezine sestre. Osvojila je njihova srca. Kao i njegovo. lan je shvatio da neće otići nikamo samo sa svojom ženom. Nebesa, kako su stvari stajale, činilo se da gaje cijeli klan odlučio slijediti. Patrick je odmah rekao da će mu se pridružiti, čim se Frances Catherine oporavi od poroñaja. Naravno, njegova odluka nije ga iznenadila. No posljednje stoje očekivao, bilo je da će i drugi biti uz njega. Njihova odanost doista gaje dirnula. No to gaje stavilo u vraški nezgodan položaj. Odstupio je s dužnosti poglavara, a kako su stvari stajale, nitko nije prihvaćao njegovu ostavku. Čak ni njegova žena. Dugim pogledom zagledao se u Grahama. Znao je da starac proživljava paklene muke. Njegovi sljedbenici upravo su mu okrenuli leña. Razmišljao je što bi mogao učiniti da spasi njegov ponos. Ako pripadnici klana podu za njim, Graham nikada neće preživjeti tu uvredu. Starac mu je bio poput oca. Nije ga mogao toliko osramotiti. Niti se mogao povući. Stvari su otišle predaleko. —Judith, ne mogu promijeniti odluku - napokon je rekao. — Ni svoju, ni njihovu. — To nije ono što si mi rekao — odvratila je. Odmahnuo je glavom. Pomislila je da se možda ne sjeća onoga što joj je rekao na groblju. Odlučila gaje podsjetiti. — Kada sam se razljutila zbog sve nepravde na ovome svijetu, rekao si da promijenim ono što mi se ne sviña. Jedan glas, dodan tisućama drugih stvara buku koja se više neće moći zanemariti — izgovorila je. - Sjećaš li se toga? - dodala je. - Da — kimnula je — upravo tako si rekao. Jesi li možda promijenio mišljenje? —Judith, nije to tako... jednostavno — odvratio je. — Zapravo jest - ispod glasa rekao je Graham. - Radi se o sukobu izmeñu starih i mladih. I to

176


GIGA

je sve. Judith se sažalila nad starcem. Izgledao je posve poraženo. — Ne — usprotivila se. - Ne radi se o tome. -Judith... Nije se osvrtala na zvuk upozorenja u glasu svoga supruga. Prišla je Grahamu i primila ga za ruku. Namjerno je odabrala slabiju stranu. lan je trenutačno bio zadnja osoba koja bi trebala njezinu potporu. Sva sila ratnika stajala je uz njega. Njegov ponos nije bio povrijeñen. Za razliku od Grahamova. Morala je pronaći način da mu vrati čast i dostojanstvo. — Mudrost i iskustvo starijih mlañima ne može nipošto štetiti — rekla je. - Može ih jedino učiniti jačima. - I sami to znate, Grahame. — Ima u tome istine - složio se. Judith je duboko udahnula. — Želim govoriti pred vijećem -naglo je izgovorila. Povici odobravanja prolomili su se okupljenom gomilom. Graham ju je pogledao kao daje sišla s uma. Njezin zahtjev ostavio gaje bez riječi. — O Čemu? — upitao je lan. Pogled joj je ostao uprt u Grahama. - Započela bih time koliko su nemarno obavljali svoju dužnost prema najvažnijim članovima svoga klana. Ostavili su na cjedilu žene i djecu. Da, upravo time bih započela. Graham je zaustio da odgovori, no morao je pričekati da se povici odobravanja žena iza njegovih leña stišaju. - Kako to misliš? Nismo zanemarili žene i djecu — napokon je izgovorio. — Niste nam dopustili da vas upitamo za savjet ili zatražimo pomoć od vas - odvratila je Judith. - Naši problemi trebali bi biti jednako značajni kao i bilo koji drugi. Usto, morali biste nam dopustiti da kažemo svoje mišljenje prije svake važne odluke. U protivnom se osjećamo manje vrijednima od vas. —Judith, nitko ne misli da su žene manje vrijedne. — Zašto onda ne možemo govoriti pred vijećem? Grahamu nikada nije palo na pamet da se upita takvo što. Zamišljeno je trljao bradu. — Pretpostavlja se da bi žena o svojim problemima trebala razgovarati sa svojim mužem napokon je izgovorio. Izgledao je prilično zadovoljan svojim zaključkom. Cak se uspio i osmjehnuti. — To je posve u redu — složila se Judith. — Muž i žena uvijek bi trebali o svemu raspravljati i uzajamno se savjetovati. No, što je sa ženama koje nemaju muža? S kime će se one savjetovati? Kome će se obratiti za pomoć? Kad bi Helen imala bilo kakav problem sa svojim sinom, moralo bi joj se omogućiti da razgovara s vama, Grahame, ili s bilo kojim drugim starcem iz vašega vijeća. No takvo što nije joj dopušteno. Nakon stoje njezin muž umro, postala je strankinjom. — Kao što ti je poznato, bilo mije drago da mogu riješiti njezin problem — odvratio je Graham. Judith se trudila prikriti ogorčenje. — Ne radi se o tome. Helen ne želi da rješavate njezine probleme. Nijedna od nas to ne želi. Ono što želimo jest da nam omogućite da s vama razgovaramo o svemu, da iznesemo svoje mišljenje... želimo biti uključene u sve što se tiče ovoga klana, Grahame. Helen ima zdrav razum. U stanju je riješiti vlastiti problem. Razumijete li razliku? — Tu je i Dorothy - dobacila je Helen. - Spomeni i nju, kad već govoriš o tome. — Da, Dorothy - složila se Judith. Helen joj je nedavno pričala o njoj. — Dorothy će roditi za manje od mjesec dana. Njezina muža pljačkaši su ubili iz zasjede nekoliko tjedana nakon vjenčanja. Vijeće bi to moralo znati i pobrinuti se za njezinu budućnost. Ali ne zna. Budući da se bavite drugim stvarima, stječe se dojam da vas nije briga. Iako nije tako, zar ne? Jednostavno na to niste obraćali pozornost. Sada kad znate u čemu je stvar, nadam se da ćete

177


GIGA

pristati na neke promjene... u korist žena i djece. Graham je morao popustiti pred razumnim argumentom. Vijeće staraca doista se nemarno odnosilo prema ženama. — Podbacili smo — priznao je. Bilo je to sve stoje bio spreman priznati. No Judith i nije tražila više od toga. Okrenula se prema lanu. Bio je red da i od njega iskamči koji ustupak. — Moja majka je Engleskinja, moj otac je Maclean i ne mogu to promijeniti. Jednako tako, htio to ili ne, ti si poglavar ovoga klana. Ne možeš to promijeniti. lan se namrštio. -Judith, nisam zagovarao savez s Macleanom samo zato stoje on tvoj otac. Moji ljudi sposobni su sukobiti se s njegovim ratnicima i izaći kao pobjednici. Prošli su bolju obuku od bilo koje Škotske vojne jedinice. Ipak — nastavio je, kratko pogledavši Grahama ako se Macleanovi ujedine s Dunbari-ma, postat će brojčano nadmoćni. Kao poglavaru, dužnost mi je zaštititi svakog pripadnika našega klana. Ne mogu je ispuniti ako nisam ništa više od savjetnika. Položaj poglavara ne znači ništa ako isključuje moć odlučivanja. I to je ono što mi je postalo neprihvatljivo. — Trenutačno neprihvatljivo — naglasila je. — Ne - odvratio je. - Tako je oduvijek bilo. — Onda to moraš promijeniti. lan je zakoračio prema Grahamu. Dugi trenutak dvojica ratnika bez riječi su se promatrala. — Želim biti više od savjetnika. Potrebna mije moć za donošenje odluka. Graham je šutio razmišljajući o njegovu zahtjevu. Kratko se osvrnuo i pogledao ostale starce, a tada ponovno svrnuo pogled na lana. — Apsolutna moć... Judith je zaustila da se umiješa pa zatvorila usta. Bilo je to nešto što muškarci moraju riješiti izmeñu sebe, zaključila je. Iako, ruku na srce, žene bi s time puno lakše izašle na kraj. Muški ponos u stanju je sve zakomplicirati. — Apsolutna moć nije dobra, sine. Netko mora procjenjivati tvoje akcije - rekao je Graham. Judith je duboko uzdahnula. Starci očito nisu bili spremni na promjene. Bolje da se pomiri s neizbježnim. Odjednom, na um joj je palo prihvatljivo rješenje. - Krasne li zamisli, Grahame — uskliknula je. Vidjevši njegov zbunjen pogled, nasmiješila se i stala uz svog muža. - Zar ne, lane? Nije imao pojma o čemu priča. -Judith, ako se svaka moja odluka preispituje... — Možda samo jednom godišnje - predložila je. - Mogli biste jednom godišnje razmatrati njegove odluke i glasovati o tome hoćete li mu i dalje ukazati povjerenje. Ili češće? Sto mislite? — upitala je Grahama. Nije mogao sakriti iznenañenje. Napokon je shvatio gdje cilja. Kimnuo je i osmjehnuo se. — Jednom godišnje bilo bi dovoljno. Razmotrili bismo tvoje poteze i ako nam se ne bi sviñali, tražili bi da odstupiš — rekao je. Bila je to šuplja prijetnja i svi su znali da se to nikada ne bi dogodilo. Moć za donošenje odluka bila bi predana u ruke poglavara. Nitko o tome nije dvojio. — Time bismo postigli neophodnu ravnotežu — rekao je Graham. Glas mu je ponovno bio ispunjen samopouzdanjem. — Vijeće bi se sastajalo jednom mjesečno da sasluša zahtjeve pripadnika klana. Usto, morao bi nas prihvatiti kao savjetnike, lane, sviñalo se to tebi ili ne. — Bi li vijeće slušalo zahtjeve svih pripadnika klana? I žena? — ustrajala je Judith. Graham je kimnuo. — Da, naravno — rekao je. — Osobito žena. Predugo su šutjele. Vrijeme je da se čuje i njihov glas. - Ne namjeravam donijeti nijednu odluku bez savjetovanja s vama — rekao je lan. - Iznijet ću taj prijedlog ostalim članovima vijeća - odvratio je Graham. - Za sat vremena ću se vratiti i obznaniti našu odluku. Trebalo je upola manje da se pojavi i izjavi da su članovi vijeća jednoglasno prihvatili njegov prijedlog. Zamor i klicanje prolomili su se uzvisinom. Muškarci su prišli lanu i tapšali ga po ramenima.

178


GIGA

Vrčevi vina izneseni su na dvorište, pehari su napunjeni i uskoro je sve odzvanjalo od brojnih zdravica. Vijećnici su se pridružili gomili i uključili se u sveopće slavlje. Čim se uspio osloboditi brojnih čestitara, lan je pošao u potragu za svojom ženom. Želio se s njom povući na neko mirno mjesto ne bi li zajedno proslavili uspjeh. Ugledavši je kako se spušta niz obronak, požurio je za njom, no Vincent i Owen su ga omeli, pozvavši ga da im se pridruži. Obojica su željela razgovarati o Grahamovu mudru planu. Budući da su bili blagoglagoljivi, razgovor se oduljio na dobrih pola sata. Kad ih se napokon oslobodio, naletio je na Brodicka i Ramseyja. -Jeste li vidjeli gdje je Judith nestala? — upitao je. - Kod Frances Catherine je — rekao je Ramsey. — lane, ljutiš li se što sam odbio prihvatiti dužnost poglavara umjesto tebe? - Ne — odvratio je lan. - Željeli bismo s tobom o nečemu porazgovarati — rekao je Brodick. - Neće nam trebati više od minute. Brodickova minuta pretvorila se u sat. Ruku na srce, nije mu bilo žao, jer njihov bizarni zahtjev natjerao mu je suze na oči od smijeha. Na kraju mu nije preostalo ništa drugo nego da pristane. Čak im je poželio sreću. Kad je napokon stigao do kuće svog brata, Judith je već otišla. Frances Catherine je spavala, kao i njezine bebe, a i Patrick je izgledao kao da jedva drži oči otvorenima. Široko je zijevnuo i rekao da je Judith pošla prošetati šumom. Brzo ju je našao. Sjedila je u šumarku pored malog jezera. Izgledala je prilično opušteno. Izula je cipele i leñima se oslonila o drvo. Oči su joj bile zatvorene, a ruke je čedno sklopila u krilu. Ian se spustio pokraj nje. — Jesi li otišla s proslave zbog toga što si vidjela da pijem vino? Nije otvorila oči. Nasmiješila se. — Ne. Željela sam provesti malo vremena s Frances Catherine i zatim naći neko mirno mjesto na kojem se mogu malo odmoriti... i razmisliti o svemu. Takvo što nije lako ovdje pronaći, zar ne? — Istina, nije - nasmijao se. - Ti si bila ta koja je htjela ostati. — Jesam - priznala je. - Ipak, to što čovjek nigdje ne može biti sam, doista me izluñuje. — Možeš poći u kapelicu kad se zaželiš samoće. Napokon je otvorila oči. — lane, nemamo kapelicu - podsjetila gaje. — Imat ćemo je — odvratio je. — Najkasnije do idućeg ljeta. Mora biti gotova prije nego što navršimo prvu godišnjicu braka. — Zašto? — začuñeno je upitala. — Tako da se ljudi u njoj mogu okupiti na misi u čast našega vjenčanja - objasnio je. Vidjevši kako su joj se oči raširile od iznenañenja, ustao je i pružio joj ruku. Kad se podigla, sjeo je na njezino mjesto i povukao je u krilo. Polako se sagnuo i poljubio je u čelo. — S cvijećem, Judith — osmjehnuo se. — Bit će puna cvijeća — tiho je dodao. — Obećavam ti. Lice joj se ozarilo osmijehom. — Udala sam se za vrlo pametnog muškarca. Ne trebam cvijeće, Iane. Imam sve što sam željela. — Dobit ćeš ga — promrmljao je, uživajući u njezinoj pohvali. — Zašto si napustio proslavu? - raspitivala se. — Želio sam biti sam s tobom. — Zašto? Rukama je obujmio njezino lice. Zagledao joj se u oči i spustio svoje usnice na njezine. Bio je to nježan i nimalo zahtjevan poljubac, pun ljubavi i odanosti. Polako je podigao glavu. Duboko je uzdahnula i naslonila se na njegovo rame. Bila je ispunjena neopisivom radošću i ushitom. Nitko od njih dugo nije progovorio ni riječi.

179


GIGA

— lane? — Da, ljubavi? — Sto ćemo s mojim ocem? - To ovisi o njemu, rekao bih. Nastavili su razgovarati o njezinoj obitelji. Judith je zaključila da bi doista voljela bolje upoznati oca i brata. lan je obećao da će je povesti k njima idućeg dana. Zatim su pretresli jutrošnje dogañaje. Bio je to dug i opušten razgovor. Judith je zatvorila oči, ne obraćajući pozornost na svaku Ianovu izgovorenu riječ, sve dok nije spomenuo da Brodick i Ramsey namjeravaju poći u lov. Vjerojatno se na to ne bi obazirala da po tonu njegova glasa nije zaključila da se neopisivo zabavlja. - Što je u svemu tome toliko smiješno? - upitala je. - To što će loviti u Engleskoj. - Zašto? -Jer ne mogu tu naći ono što traže. Slijede moj primjer. - lane, o čemu pričaš? Što će loviti u Engleskoj? - Nevjeste. Prasnula je u smijeh. Naravno, mora da se šali, zaključila je. Ponovno mu se oslonila na rame, razmišljajući o njegovom čudnom smislu za humor. lan se nije trudio objasniti da se nije šalio. Sama će se u to uvjeriti, kada se Brodick i Ramsey vrate s nevjestama. Čvršće ju je privio k sebi i zatvorio oči. Lagani povjetarac zapuhao je preko jezerca obavivši ih ljetnim miomirisima. Judith se promeškoljila u naručju svog supruga i u mislima zahvalila nebu zbog čudesnog dara koji je dobila. Ne samo obitelj nego i muža kojeg je voljela i poštovala i koji joj je jednakom mjerom uzvraćao. Napokon je bila kod kuće.

180

Julie garwood highlands%27 lairds 1 tajna  
Julie garwood highlands%27 lairds 1 tajna  
Advertisement