Page 1

-Knjigoteka-

~1~


-Knjigoteka-

Julie Garwood

~2~


-Knjigoteka-

PREDGOVOR Nedavno mi je jedna novinarka postavila pitanje koje mi nitko nikad nije postavio. - Kad biste mogli privremeno obustaviti stvarnost - rekla je i na jedan dan živjeti u bilo kojoj od svojih priča, koju biste odabrali? Bilo je to teško pitanje. Iz ovog ili onog razloga volim sve svoje priče. U prvom sam joj trenu htjela odgovoriti dane mogu odabrati, ali onda sam odlučila malo razmisliti. Prelazeći u mislima popis svojih priča, shvatila sam da se jedna ipak ističe. Bila je to Nevjesta. Imam mnoštvo lijepih uspomena na trenutke provedene s Jamie i Alecom. Njihova mi je priča pala na um, kao što je često slučaj, dok sam sanjarila na javnom mjestu. Pribivala sam pedesetoj godišnjici braka obiteljskih prijatelja. Dok sam ih gledala kako plešu, sjetila sam se onoga što mi je mladenka ispričala nekoliko minuta prije. Pitala sam je sjeća li se kako se osjećala kad je upoznala svoga supruga, a ona je odgovorila: - Uh, nisam ga podnosila. Bio je strašno nadmen i nepopustljiv u nazorima. Kekla mi je da su bili sušta suprotnost. Ona je voljela glazbu i kazalište. On je volio nogomet i bejzbol. Ona je uživala u izlascima. On je volio biti kod kuće. Ona je odrasla u visokom društvu i bila je naviknuta na fine stvari. On je potjecao iz radničke obitelji i bio još pomalo neprofmjen. Ipak, sudbina ih je stalno nanosila jedno drugome na put. Postupno, vremenom, počela je nazirati što se nalazi ispod njegove grube vanjštine, a on je počeo uviđati da ona nije tek razmažena mezimica. Sva ih je rodbina upozoravala da veza dvoje toliko različitih ljudi ne može opstati, ali nisu se obazirali. I evo ih, pedeset godina poslije, oblijeću jedno oko drugoga kao mladenci. Pomislila sam: predivne li ljubavne priče. Slučajno sam u to doba pohađala tečaj srednjovjekovne povijesti pa sam počela maštati o jednom takvom neskladnom paru u Srednjem vijeku. Kako bi se nosili s poteškoćama? U to doba mnogi se muškarci i žene nisu nijednom vidjeli prije vjenčanja. Zamišljala sam kako je mlada sigurno bila uznemirena i tjeskobna stupajući u dogovoreni brak, posebice ako se radilo o potpunom neznancu koji dolazi iz svijeta čiji se običaji kose s njezinim vlastitima. Kako bi izgledao takav brak? A onda su se pojavili Jamie i Alec. Vidjela sam ih kako stoje pred svećenikom, izgovarajući ženidbeni zavjet. Dok je ona tvrdoglavo razmišljala: Dat ću sve od sebe da ovo uspije, on je nepopustljivo razmišljao: Morat te se uklopiti. Odmah sam zavoljela snagu te mlade, neiskusne žene, a zavoljela sam i njega, jer sam ispod razmetljivosti zapazila ranjivost moćnoga, divovskoga ratnika. Sljedećega sam dana sjela za stol i počela pisati priču o životima Jamie i Aleca. Neizmjerno sam se zabavljala gledajući ih kako se neprestano sudaraju, pritom se polako, ali sigurno zaljubljujući. Uživala sam pišući, ali Nevjesta mi je draga još iz jednog razloga. Kad sam tek počela pisati povijesne romanse, stručnjaci su mi savjetovali neka ne ističem humor, jer čitatelji imaju određena očekivanja i takvo im se što neće svidjeti. U nekoliko sam se knjiga trudila slušati taj savjet, ali kod Nevjeste se jednostavno nisam mogla suzdržati. Stalno su mi na um padali smiješni prizori. Naposljetku sam popustila porivu i napisala priču onako kako sam je vidjela. Moji su nagoni izgleda bili ispravni. Nevjesta je bila moja prva knjiga koja se pojavila na ljestvici bestselera New York Timesa i potvrdila mi je kojim putem trebam ići. Valjda sam njome također dokazala da postoje milijuni čitatelja kojima se sviđa moj pomalo ~3~


-Knjigoteka-

uvrnut smisao za humor.

~4~


-Knjigoteka-

PROLOG Škotska, 1100. godine Bdijenje je završilo. Žena Aleca Kincaida napokon je pokopana. Vrijeme je bilo sumorno, kao i izrazi lica ono malo članova klana koji su se okupili oko njezina posljednjeg počivališta na vrhu pustog grebena. Helena Louise Kincaid položena je n neposvećenu zemlju, jer si je nevjesta moćnoga starješine sama oduzela život pa je bila osuđena na počivalište izvan granica pravoga kršćanskog groblja. Crkva ne dopušta da tijelo opterećeno nedvojbenim smrtnim grijehom počiva na posvećenom zemljištu. Crkveni poglavari vjeruju da je crna duša poput trule jabuke, a pomisao na jedini trulu dušu koja bi mogla okaljati sve ostale suviše je ozbiljna da bije se zanemarilo. Jaka se kiša sručila na pripadnike klana. S otežalog tijela, umotanog u pled klana Kincaid crvene, crne i boje vri ješka, cijedila se voda pa je bilo nezgrapno položiti ga u lijes od svježe borovine. Alec Kincaid sam se pobrinuo za taj zadatak, ne dopuštajući nikome da dotakne njegovu mrtvu ženu. Stari svećenik, otac Murdock, stajao je na pristojnoj udaljenosti od ostalih. Nije mu bilo nimalo ugodno što nema pravog obreda. Ne postoje molitve za slučaj samoubojstva. A i kakvu bi uopće utjehu mogao ponuditi ožalošćenima, kad su svi do jednoga znali da je Helena već na putu u pakao? Crkva je presudila o njezinoj žalobnoj sudbini. Jedina kazna za samoubojstvo bile su muke u vječnoj vatri pakla. Nije mi lako. Stojim pokraj svećenika ozbiljnog lica, kakvo imaju i ostali članovi klana. I ja se molim, premda ne za dobrobit Helenine duše, nego zahvaljujem Bogu jer je moj zadatak konačno obavljen. Heleni je trebalo užasno dugo da umre. Trpjeh tri puna dana agonije i neizvjesnosti, cijelo se vrijeme moleći da ne otvori oči ili ne izgovori prokletu istinu. Kincaidova mi je nevjesta priredila grozne patnje umirući toliko dugo. Učinila je to samo kako bi me napatila, dakako. Stadoh na kraj tim mukama kad mi je napokon pošlo od ruke ostati nasamo s njom. Prekinuli joj dotok zraka držeći joj Kincaidov pled 1 preko lica. Brzo je bilo gotovo, a Helena se, zahvaljujući fizičkoj slabosti, nije mnogo bacakala. Bože, kakav je to bio zadovoljavajući trenutak! Od straha da će me razotkriti, ruke su mi se znojile, ali istodobno me je obuzelo toliko uzbuđenje da mi je kralježnicom prostrujala snaga. Izvukoh se s ubojstvom! O, tako mi je žao što se ne mogu razmetati svojom lukavošću! Ne smijem, dakako, ni pisnuti, niti smijem dopustiti da mi radost zaiskri u očima. Svraćam pozornost na Aleca Kincaida. Helenin suprug stoji pokraj razjapljene rupe u tlu. Pesnice su mu stisnute uz bokove, a glava pognuta. Pitam seje li ljut ili žalostan zbog grješne smrti svoje nevjeste. Teško je pogoditi što mu se mota glavom, jer uvijek pomno skriva osjećaje. karirani vuneni ogrtač u obliku četverokutnog komada materijala koji škotski gorštaci koriste za odijevanje i pokrivanje, op. prev. 1

~5~


-Knjigoteka-

Nije mi važno što Kincaid sad osjeća. Vremenom će preboljeti njezinu smrt. I meni još treba vremena, ali onda ću ga izazvati i zatražiti položaj koji mi pripada. Svećenik iznenada zakašlje, stresavši se od bola. Pogledam ga. Izgleda kao da će zaplakati. Zurim u njega sve dok se ne pribere. Zatim počne odmahivati glavom. Znam što misli. Na licu mu se ocrtava misao koju svi mogu jasno vidjeti. Kincaidova ih je ženska sve osramotila. Bože, pomozi mi, ne smijem se nasmijati.

~6~


-Knjigoteka-

PRVO POGLAVLJE Engleska, 1102. godina Govori se da je ubio prvu ženu. Tata je rekao da je to možda i zaslužila. Bila je to najneumjesnija primjedba koju jedan otac može izgovoriti pred kćerima, a barun Jamison shvatio je svoju nepromišljenost čim su mu riječi izašle iz usta. U isti je tren, dakako, požalio što je izlanuo takav grub komentar. Tri od njegove četiri kćeri već su uzele srcu ružne glasine o Alecu Kincaidu. Nije im se naročito svidio ni očev stav prema dotičnome zvjerstvu. Barunove blizanke, Agnes i Alice, glasno su zaplakale, i to - u skladu sa svojim ružnim običajem - u isti glas, dok je njihova inače dobroćudna sestra Mary počela žustro koračati oko duguljastog stola u velikoj blagovaonici, za kojim je njihov zbunjeni otac klonulo sjedio uz pehar piva kojim sije pokušavao ublažiti osjećaj krivnje. Između glasnih izraza bijesa koji su dopirali iz smjera blizanki, njegova nježna, mala Mary ubacivala je jedan za drugim grješne tračeve koje je čula o škotskom ratniku koji je trebao stići u njihov dom za samo tjedan dana. Namjerno ili ne, Mary je dovodila blizanke u sve gore stanje: pjenile su se, brektale i cvilile. I samom bi vragu ponestalo strpljenja. Tata je pokušavao svim snagama obraniti gorštaka. Kako nikad nije osobno sreo dotičnoga ratnika niti je o njemu čuo išta osim ružnih, nezamislivih naklapanja o njegovu mračnom karakteru, bio je prisiljen izmisliti sve pozitivne primjedbe. Ali nikakve koristi. Uzalud mu je bio sav trud, jer njegove kćeri nisu obraćale ni najmanju pozornost na ono što govori. To ga zapravo i ne bi trebalo čuditi, shvatio je zaroktavši i glasno podrignuvši, jer njegovi anđeli ni inače ne slušaju njegovo mišljenje. Barun nikad nije znao umiriti kćeri kad bi bile izvan sebe, no ta ga činjenica dosad nije posebno zabrinjavala. Sad mu je, međutim, bilo veoma bitno nadjačati ih. Nije želio ispasti budala pred nepozvanim gostima, bili oni Škoti ili ne, a nedvojbeno će ga nazvati budalom budu li se njegove kćeri i dalje opirale njegovim naredbama. Ispivši treći gutljaj piva, pomalo je sabrao misli. Udario je šakom po drvenom stolu kako bi im skrenuo pozornost, a zatim je objavio kako su sve te priče da je Skot ubojica čista glupost. Vidjevši da kćeri uopće ne reagiraju na njegovu izjavu, uzrujao se. U redu onda, zaključio je, ako se ispostavi da su svi ti tračevi istiniti, možda je njegova žena zaslužila svoju zlu kob. Pretpostavljao je da je sve vjerojatno započelo kao propisno mlaćenje koje se - kako to već biva - malo izmaklo nadzoru. To se objašnjenje barunu učinilo savršeno smislenim. Svojim si je komentarom također priskrbio pažljivu publiku, ali izrazi nevjerice na licima njegovih kćeri nisu baš bili u skladu s onim što je želio postići. Njegovi dragocjeni anđelčići užasnuto su zurili u njega, kao da su upravo primijetile divovsku pijavicu kako mu visi s vrha nosa. Iznenada je shvatio da ga smatraju glupim. Tad mu je potpuno prekipjelo pa je zaurlao da je bijedna ženska sigurno prečesto bezobrazno odgovarala svome gospodaru. Njegovim drskim kćerima dobro bi došlo upamtiti tu lekciju. Barun je samo htio uliti u svoje kćeri strah od Boga i oca. Spoznao je svoj neuspjeh kad su blizanke ponovno glasno zakukale. Od toga ga je zvuka zaboljela glava. Pokrio je ~7~


-Knjigoteka-

uši rukama kako bi prigušio buku, a potom je sklopio oči kako ga ne bi spržio Maryn užareni pogled. Zapravo je utonuo još dublje u stolac, sve dok mu kvrgava koljena nisu zastrugala po tlu. Pognute glave, lišen i posljednje mrvice snalažljivosti, u očaju se obratio svome vjernom slugi Hermanu, naredivši da mu dovede najmlađu kćer. Sjedokosi je sluga izgleda osjetio olakšanje začuvši njegove riječi, jer je nekoliko puta kimnuo prije no što je, vukući noge, otišao izvršiti gospodarevo naređenje. Barun se mogao zakleti u Sveti križ da je čuo kako sluga sebi u bradu mrmlja da je bilo krajnje vrijeme za poduzimanje toga koraka. Nakon jedva desetak minuta barunova je imenjakinja zakoračila u središte kaosa. Barun Jamison istoga se trena ispravio u stolcu. Nakon što je mrko pogledao Hermana, kako bi mu dao do znanja da je čuo kritiku koju je ovaj prošaptao, odustao je od grdnje. A kad je skrenuo pogled na najmlađu kćer, ispustio je dug uzdah pun olakšanja. Njegova će se Jamie za sve pobrinuti. Barun Jamison shvatio je da se počeo smiješiti, a onda sije priznao da jednostavno ne može biti loše raspoložen kad je njegova Jamie u blizini. Bila je toliko očaravajući prizor, predstavljala je takav melem za oči da bi čovjek od samo jednog pogleda na nju zaboravio sve brige. Svojom je nazočnošću imponirala kao i svojom ljepotom. Naslijedila je majčin izgled. Imala je dugu, poput ugljena crnu kosu i ljubičaste oči koje su njezina tatu podsjećale na proljeće, a ten joj je bio besprijekoran i čist poput njezina srca. Premda se barun razmetao ljubavlju prema svim kćerima, Jamie je potajice bila njegov ponos i radost. Bilo je to veoma čudno, s obzirom da nije bio njezin biološki otac. Jamiena majka bila je barunova druga žena. Došla je k njemu u poodmaklom stadiju trudnoće. Jamien pravi otac poginuo je u ratu samo mjesec dana nakon što se oženio svojom mladom i začeo dijete s njom. Barun je prihvatio djetešce kao svoje, ne dopuštajući nikome da je naziva njegovom pokćerkom. Od prvoga trena kad ju je uzeo u naručje, bila je njegova. Jamie je bila najmlađa i najčarobnija od njegovih anđela. Blizanke, kao i Mary, bile su nadarene mirnom ljepotom, onakvom koja čovjeku vremenom priraste za srce, ali od samo jednog pogleda na njegovu dragu malu Jamie muškarci bi ostajali bez daha. Dogodilo se već da bi vitez pao s konja od njezina osmijeha, ili je barem tata volio tako pretjerivati pred prijateljima. Ipak, među djevojkama nije vladala sitničava ljubomora. Agnes, Alice i Mary nagonski su se obraćale najmlađoj sestri za savjet u svim bitnim stvarima. Oslanjale su se na nju gotovo jednako često kao i njihov tata. Jamie je sada bila prava gospodarica njihova doma. Od dana mamina sprovoda najmlađa je kćer preuzela taj teret. Već je u ranoj dobi pokazala svoju vrijednost, a barun, koji je volio red, ali nije bio nadaren za njegovo uspostavljanje, osjećao je olakšanje što može svu odgovornost prebaciti na Jamie. Nikad ga nije razočarala. Bila je iznimno razborita, neproblematična kćer. Nikad nije plakala, barem ne od dana kad joj je majka preminula. Po barunovu mišljenju, i Agnes i Alice dobro bi došlo preuzeti barem malen dio sestrine disciplinirane prirode. One su zbog svega plakale. Da se njega pitalo, bile bi potpuno bezvrijedne da nisu obdarene dobrim izgledom, ali ipak je žalio gospodu koja će si jednog dana naprtiti njegove osjećajne kćeri na pleća. Barun je najviše brinuo zbog Mary. Premda nikad nije glasno izrazio svoje negodovanje, znao je da je mnogo sebičnija no što se smatralo otmjenim. Svoje je želje i ~8~


-Knjigoteka-

potrebe stavljala ispred želja i potreba svojih sestara. Još joj je veći grijeh, međutim, bio što je sebe uzdizala iznad svoga tate. Da, Mary mu je zadavala brige, a voljela je i praviti psine. Uživala je stvarati nevolje. Baruna je mučila sumnja da joj Jamie predlaže stvari koje se baš ne dolikuju damama, ali nikad se to nije usudio naglas izreći, jer ako bi se pokazalo da je u krivu, mogao bi izgubiti naklonost najmlađe kćeri. Ipak, premda je Jamie bila njegova ljubimica, barun je bio svjestan i njezinih nedostataka. Premda je uglavnom obuzdavala ćud, bijesom je mogla zapaliti šumski požar. Također je znala biti tvrdoglava. Naslijedila je majčin iscjelitelj ski dar, no on joj je izričito zabranio da ga upražnjava. Barun nije volio tu njezinu sklonost, jer su je kmetovi i kućne sluge stalno odvlačili od njezine najvažnije zadaće - brige za njegovu udobnost. Prilično su je često izvlačili iz kreveta usred noći kako bi zakrpala ranu od noža ili pomogla donijeti novi život na svijet. Barunu nisu posebno smetali noćni pozivi, jer je uglavnom čvrsto spavao u svome krevetu i nitko ga nije ometao, ali je itekako prigovarao zbog prekida dnevne rutine kad bi morao čekati na večeru jer je njegova kćer zabavljena pomaganjem ozlijeđenima ili bolesnima. Od te pomisli uzdahne od žaljenja. Zatim shvati da su blizanke prestale skvičati. Jamie je već smirila oluju. Barun Jamison pozove rukom slugu da mu ponovno napuni pehar pa se izvali u stolcu, promatrajući kako njegova kćer izvodi čaroliju. Agnes, Alice i Mary pojurile su prema sestri čim je ušla u prostoriju. Svaka joj je pokušala ispričati drukčiju inačicu priče. Jamie iz njihovih izjava nije mogla izvući nikakav smisao. - Dođite, sjednimo za stol s tatom - reče ona svojim pomalo promuklim glasom. - Razriješit ćemo ovu novu poteškoću poput prave obitelji - doda, laskavo se osmjehujući. - Ovog se puta ne radi tek o običnoj poteškoći - zatuli Alice, tupkajući se po kutovima očiju. - Ne vjerujem da ćemo ovo uspjeti razriješiti, Jamie. Iskreno ne vjerujem. - Ovog nanije puta tata zakuhao kašu - promrmlja Agnes. Mlada blizanka izvuče ispod stola jedan od stolaca bez naslona, sjedne na njega i uperi gnjevan pogled u oca. Kao i obično, za sve je on kriv. - Nisam ja kriv za ovaj lopovluk - zacvili barun. - I stoga se možeš prestati mrštiti na mene, gospođice. Poslusat ću kraljevu naredbu i to je sve. - Tata, molim te, nemoj se uzrujavati - upozori ga Jamie, ispruživši ruku kako bi potapšala očevu. Zatim se obrati Mary. - Čini mi se da ti najbolje vladaš sobom. Agnes, prestani cendrati kako bih čula što se događa. Mary, hoćeš li mi, molim te, objasniti? - Radi se o poslanici kralja Henrika - odgovori Mary. Zatim zastane, kako bi prebacila uvojak svijetlosmeđe kose preko ramena, i skupi ruke na stolu. - Naš je kralj izgleda opet jako ljut na tatu. - Ljut? Pobogu, Mary, bijesan je - ubaci se Agnes. Mary kinine prije no što je nastavila. - Tata nije platio poreze - objavi, namršteno pogledavši oca. - Kralj želi kazniti našega tatu za primjer drugima. Blizanke se složno zapilje u tatu istim bijesnim pogledom kao i Mary. Jamie umorno uzdahne. - Molim te, nastavi, Mary - zatraži. - Želim čuti sve o tome. - Otkako je kralj Henrik oženio onu škotsku princezu... Kako se ono zove, Alice? ~9~


-Knjigoteka-

- Matilda. - Tako je, Matilda. Bože, kako sam mogla zaboraviti ime naše kraljice? - Potpuno je razumljivo što si ga zaboravila - dometne Agnes. - Tata nas nikad nije odveo na dvor i nikad nas nije posjetila nijedna jedina doista značajna osoba. Osamljene smo poput gubavaca u ovoj kući Bogu iza leđa. - Agnes, skrenula si s teme - objavi Jamie. Glas joj je bio napet od nestrpljenja. Mary, daj molim te, nastavi. - Dakle, kralj Henrik očigledno misli da se sve moramo udati za Škote - izjavi Mary. Alice odmahne glavom. - Ne, Mary Ne želi da se sve udarno za Skote. Samo jedna od nas. A taj će barbarin izabrati koju želi. Bože pomozi, to je tako ponižavajuće. - Ponižavajuće? Koju god izabere, ta sigurno ide u smrt, Alice. Ako je ubio jednu ženu, sigurno će ubiti i drugu. A to je, sestro draga, malo više od poniženja - ubaci se Mary - Što? - zaprepašteno izusti Jamie, očito užasnuta takvim razgovorom. Alice se nije obazirala na Jamienu upadicu. - Ja sam čula da se njegova prva žena sama ubila - izjavi, - Tata, kako si mogao? - poviče Mary Izgledala je kao da želi udariti oca: lice joj je bilo rumeno, a pesnice stisnute. - Znao si da će se kralj naljutiti što ne plaćaš porez. Zar u tom trenutku nisi mislio na posljedice? - Alice, hoćeš li, molim te, smanjiti ton? Vikom nećeš ništa promijeniti - reče Jamie. Svi znamo da je tata katkad zaboravljiv. Vjerojatno je jednostavno zaboravio poslati novac za porez. Je l’ tako bilo, tata? - Otprilike, anđele moj - oklijevao je barun. - O, Bože moj. Potrošio je novac - zastenje Alice. Jamie podigne ruku, pozivajući na tišinu. - Mary, završi s objašnjenjem prije no što ja počnem vikati. - Moraš shvatiti, Jamie, da nam je teško zadržati razboritost kad smo suočene s takvom strahotom. Pokušat ću, međutim, biti jaka i sve ti objasniti, jer vidim da si zbunjena. Mary polako ispravi ramena. Jamie je poželi protresti, sve više gubeći strpljenje. Znala je, međutim, da ne bi ništa vrijedilo, jer Mary je voljela odugovlačiti u govoru, bez obzira na okolnosti. - I? - potakne je Jamie. - Koliko sam shvatila, neki barbarin iz brdovitih predjela Škotske dolazi ovamo sljedećega tjedna. Odabrat će jednu od nas tri - Agnes, Alice ili mene - za svoju drugu ženu. Znaš, prvu je ubio. Ti nisi uključena u ovo, Jamie. Tata kaže da smo samo mi imenovane u kraljevu pismu. - Sigurna sam da nije ubio prvu ženu - dometne Alice. - Kuharica kaže da se ženska sama ubila. - Alice se prekriži. Agnes odmahne glavom. - Ne. Ja vjerujem da je ubijena. Sigurno ne bi ubila sama sebe pa da mora provesti vječnost u paklu, kol’ko god muž bio grozan prema njoj. - Možda je bio nesretan slučaj, što mislite? - predloži Alice. - Škoti su poznati po nespretnosti - doda Mary, slegavši ramenima. - A ti si poznata po tome da vjeruješ u svaki trač koji čuješ - oštrim glasom ubaci se ~ 10 ~


-Knjigoteka-

Jamie. - Objasni što znači »odabrati«, Mary - nastavi ona, pokušavajući izrazom lica skriti užas koji je osjećala. - Odabrati za ženu, naravno. Zar ne slušaš što govorim, Jamie? Mi nemamo pravo ništa reći, a naši dosadašnji aranžmani za udaju stavit će se na čekanje dok se ne izvrši odabir. - Morat ćemo paradirati ispred tog čudovišta ko konji - zacvili Agnes. - O, skoro sam zaboravila - brzo dometne Mary. - Škotski kralj Edgar također se zalaže za to vjenčanje, Jamie. Tako je tata rekao. - Dakle, čovjek možda samo sluša naredbu svoga kralja i možda uopće ne želi vjenčanje - reče Alice. - O, Bože, to mi nije ni palo na um - izlane Agnes. - Ako se ne želi vjenčati, vjerojatno će ubiti ženu prije no što uopće dođe do te svoje kuće u nekoj tamo zabiti. - Agnes, daj se smiri. Opet vrištiš - promrmlja Jamie. - Ako nastaviš toliko povlačiti kosu, iščupat ćeš je iz glave. Osim toga, ne možeš znati govoriš li istinu ili izmišljotine o okolnostima smrti njegove prve žene. - Zove se Kincaid, Jamie, i ubojica je. Tata je rekao da je nasmrt pretukao prvu ženu izvijesti je Agnes. - Nisam to rekao - poviče barun. - Samo sam pretpostavio... - Emmett nanije rekao da ju je bacio s litice - dobaci Mary. Bubnjala je jagodicama prstiju po stolu, čekajući Jamienu reakciju. - Emmett je samo konjušar, i to lijen - uzvrati Jamie. - Zašto uopće slušaš njegove priče? Jamie duboko udahne, nadajući se time smiriti mučninu koju je počela osjećati. Premda se odupirala, strah njezinih sestara bio je zarazan. Osjeti kako joj kralježnicom prolaze trnci. No, znala je da ne smije izraziti zabrinutost, jer će ponovno nastati cirkus. Njezine sestre, uzdajući se u nju, zurile su prema njoj pune nade i očekivanja. Upravo su prebacile problem na nju i čekale su da smisli rješenje. Jamie ih nije željela iznevjeriti. - Tata? Možeš li kako odobrovoljiti kralja? Možeš li mu sad sa zakašnjenjem poslati porez, a možda i još malo dodati kako bi ublažio njegov gnjev? Barun Jamison odmahne glavom. - Morao bih ponovno prikupiti novac. I same dobro znate da kmetovi grcaju u vlastitim problemima. Ni ječam nije dobro rodio. Ne, Jamie, ne mogu to ponovno tražiti od njih. Jamie kimne glavom. Pokušavala je skriti razočaranje. Nadala se da je barem dio novca preostao, ali očev je odgovor potvrdio njezin strah da više ničega nema. - Emmett kaže da je tata potrošio sav novac - prošapće Mary. - Einmett je ko baba koja prenosi tračeve - usprotivi se Jamie. - Aha - složi se otac. - Uvijek hoće okaljati istinu. Ne obraćajte pažnju na njegova baljezganja. - Tata? Zašto sam ja isključena? - upita Jamie. - Zar je kralj zaboravio da imaš četiri kćeri? - Ne, ne - brzo progovori barun pa skrene pogled s kćeri na pehar, bojeći se da će njegova najmlađa kćer ugledati istinu u njegovim očima. Kralj Henrik nije isključio Jamie. U poruci je upotrijebio riječ »kćeri«. Barun Jamison, znajući da ne bi preživio bez skrbi najmlađe kćeri, sam je donio odluku o njezinu isključenju. Svoj je plan smatrao iznimno ~ 11 ~


-Knjigoteka-

lukavim. - Kralj je naveo samo Maudiene kćeri - izjavi. - To ni u kom slučaju nema smisla - primijeti Agnes, šmrcajući. - Možda zato što je Jamie najmlađa - predloži Mary. Zatim slegne ramenima i doda: Tko bi znao što je na umu našemu kralju. Samo budi zahvalna, Jamie, što nisi uključena u njegovu naredbu. Da odabere tebe, ne bi se mogla udati za svoga Andrewa. - To je razlog - Agnes joj upadne u riječ. - Barun Andrew veoma je moćan i omiljen. Sam nam je to rekao. Sigurno je odvratio kralja od njegova nauma. Svi znaju koliko je Andrew opčinjen tobom, Jamie. - To bi mogao biti razlog - prošapće Jamie. - Ako je Andrew doista toliko moćan koliko govori. - Nisam baš sigurna da se Jamie doista želi udati za Andrewa - reče Mary blizankama. - Nemoj se mrštiti na mene, Jamie. Mislim da ti se baš previše ne sviđa. - Tati se sviđa - dometne Agnes. Ona još jednom oštro pogleda oca, a zatim nastavi: Kladim se da je razlog to što je Andrew obećao živjeti ovdje, kako bi Jamie i dalje mogla robovati... - Daj, Agnes, nemoj opet počinjati s time, molim te - zamoli je Jamie. - Nikako mi nije jasno zašto misliš da je grijeh što želim zadržati Jamie ovdje nakon udaje - reče barun, zamuckujući. - Čini se da tebi ništa nije jasno - promrmlja Mary. - Pazi što govoriš, mlada damo - uzvrati on. - Ne dopuštam da mi se tako drsko obraćaš. - Ja znam pravi razlog - reče Alice - i odat ću ga Jamie. Andrew je platio tati tvoj miraz, sestro, a on... - Što si rekla? - poviče Jamie. Zamalo je poskočila sa stolca. - Alice, varaš se. Vitezovi ne plaćaju miraz. Tata, nisi valjda uzeo novac od Andrewa? Barun Jamison ne odgovori kćeri. Činilo se da ga je posao mućkanja piva u peharu potpuno zaokupio. Njegova je šutnja bila ravna dokazu krivnje. - O, pobogu - prošapće Mary. - Alice, shvaćaš li što govoriš? Ako su tvoje riječi istinite, to znači da je naš otac ni manje ni vise no prodao Jamie barunu Andrewu. - Daj, Mary, nemoj ozlovoljiti Jamie - reče otac. - Nisam rekla da je prodao Jamie Andrewu - uzvrati Alice. - Jesi - usprotivi se Mary. - Vidjela sam kako Andrew da je tati platnenu vrećicu punu zlatnika. – U Jamienoj je glavi snažno lupalo. Odluči saznati istinu o toj razmjeni zlatnika, bez obzira koliko joj bude trebalo i koliko će je glava zaboljeti. Prodao, pobogu! Od same te pomisli okretao joj se želudac. - Tata, nisi valjda doista uzeo novac za mene? - upita. U glasu joj se začuo strah. - Ne, naravno da nisam, anđele moj. - Tata? Znaš li da nas zoveš svojim anđelima samo kad napraviš nešto sramotno? zacvili Agnes. - Tako mi svega, počela sam mrziti tu milu riječ. - Kažem vam da sam vidjela kako Andrew daje tati zlatnike - poviče Alice. - Pitam se samo kako si mogla znati što se nalazi u platnenoj vrećici - dosjeti se Mary - Nisi valjda vidovita? - Vrećica mu je pala na pod - odbrusi Alice. - Nekoliko je novčića ispalo iz nje. - Radilo se samo o maloj pozajmici - zaurla njihov otac, kako bi im privukao ~ 12 ~


-Knjigoteka-

pozornost. - A sad prestanite s tom pričom o prodaji moje djevojčice. Jamiena ramena klonu od olakšanja. - Vidiš, Alice? To je bila samo mala Andrewova pozajmica tati. Brinula sam bez razloga. Možemo li se sad vratiti izvornome problemu? - Tati se opet vidi krivnja na licu - opomene ih Mary. - Dakako da mu se vidi krivnja - reče Jamie. - Ne trebate mu utrljavati sol u ranu. Sigurna sam da mu je i samom već dovoljno žao. Barun Jamison osmjehne se kćeri, zahvalan što ga brani. - Tako je, dragi moj anđele pohvali je. - A sad, Jamie, želim da se sakriješ kad Škoti stignu. Nema smisla dražiti ih nečim što ne mogu dobiti. Barun nije shvatio da se izlanuo sve dok se Alice nije uhvatila za njegovu primjedbu. - Škoti, tata? Govoriš kao da će ih dođi više. Želiš li nam reći da će taj demon Kincaid dovesti još koga sa sobom? - Vjerojatno će povesti svoju obitelj da svjedoči vjenčanju - reče Agnes svojoj blizanki. - Je l’ to cijela priča? - Jamie upita oca. Pokušavala se usredotočiti na problem o kojem su razgovarali, ali misli su joj se stalno vraćale na zlatnike. Zašto bi njezin otac uzeo pozajmicu od Andrewa? Barun nije žurio s odgovorom. - Tata, imam osjećaj da nam imaš još nešto za reći - potakne ga Jamie laskavim glasom. - Bože mili, misliš da postoji još nešto? - zaurla Mary. - Tata, što nam još skrivaš? poviče Alice. - Reci, tata! - naredi mu Agnes. Jamie ponovno pokretom ruke zamoli za tišinu, gotovo pokleknuvši pred neodoljivom željom da zgrabi oca za sivu tuniku i protrese ga dok ne progovori. Osjećala je kako gnjev raste u njoj. - Smijem li pročitati kraljevu poslanicu? - upita. - Doista smo trebale naučiti čitati i pisati kad je Jamiena mama započela s podukom primijeti Agnes, umorno uzdahnuvši. - Glupost - podrugljivo će Agnes. - Nijednoj finoj dami ne treba takva poduka. Trebale smo zapravo naučiti onaj odvratni gaelski jezik, ko što ga je Jamie naučila nastavi ona. - Znaš da te ne želim povrijediti Jamie - brzo doda, vidjevši da se njezina sestra namrštila. - Istina je, žao mi je što ga nisam učila zajedno s tobom. Kljun nanije svima nudio poduku - dovrši. - Našem glavnom konjušaru predstavljalo je zadovoljstvo podučavati me - reče Jamie. - A mami je bilo zabavno. Dugo je vremena provela u krevetu prije no što je umrla. - Želiš li mi reći da to gorštačko čudovište ne zna naš jezik? - zacvili Agnes, a potom brižne u plač. Da Agnes nije počela plakati, Jamie bi možda uspjela suzdržati bijes. - Kakve to ima veze, Agnes? - izleti joj. - Ionako će ubiti svoju ženu, a ne razgovarati s njom. - Znači, vjeruješ da su glasine istinite? - zaprepašteno upita Mary. - Ne - odgovori Jamie, odmah se pokajavši. - Samo sam se šalila. - Ona sklopi oči, nabrzinu se pomoli Bogu da joj da strpljenja, a onda se obrati Agnes. - Bilo je jako ružno od mene što sam te uzrujala, sestro, i iskreno se ispričavam. - Nadam se - i dalje je plakala Agnes. - Tata, daj Jamie da pročita poslanicu - iznenada zatraži Mary. ~ 13 ~


-Knjigoteka-

- Neću - odbrusi barun. Zatim odmah doda blažim glasom, kako njegovi anđeli ne bi posumnjali u njegove prave motive: - Ne trebaš se gnjaviti, Jamie. Jednostavno je za prepričati. Sljedećeg će tjedna doći dva Škota i sa sobom će odvesti dvije nevjeste. Barunove kćeri, dakako, nisu dobro primile ovaj dodatak. Blizanke počnu ogorčeno zavijati, poput beba koje je netko štipanjem probudio iz sna. - Pobjeći ću - poviče Mary. - Čini mi se - započne Jamie glasom kojim je željela nadglasati buku - da moramo odmah skovati plan kojim ćemo odvratiti vaše prosce. Agnes isti tren ušuti. - Plan? Kako to misliš? - Smislila sam podmukli plan i gotovo me je strah spomenuti ga, ali u pitanju je vaša dobrobit pa ću vam reći: da ja trebam odabrati mladu, sigurno bih se klonila svake natjecateljice koja.. . od nečeg boluje. Na Marynu se licu polako pojavi lukav osmijeh. Ona je uvijek najbrže shvaćala Jamiene zamisli, posebice ako bi se radilo o kakvoj vragoliji. - Ili koja je tako ružna da je čovjek ne može ni pogledati - reče ona kimajući glavom. U smeđim joj očima zaigra nestnšluk. - Agnes, ti i Alice mogle biste biti bolesne. Ja ću biti debela i ružna. - Bolesne? - upita Alice, očigledno zbunjena. - Shvaćaš li što govori, Agues? Agnes se počne smijati. Nos joj je bio crven od trljanja, a obrazi hrapavi od suza, ali kad se nasmijala, izgledala je veoma lijepo. - Od neke užasne bolesti, čini mi se. Moramo jesti bobice, sestro. Osip će potrajati samo nekoliko sati pa monimo pomno odabrati trenutak. - Sad shvaćam - reče Alice. - Nek’ priglupi Škoti pomisle da uvijek imamo grozne kvrge po licu. - Ja ću sliniti - objavi Agnes, nadmeno kimajući glavom - i češat ću se sve dok ne pomisle da sam zaražena nekim ogavnim stvorenjima. Četiri sestre nasmiju se toj slici. Tata se ohrabri. Osmjehne se svojim anđelima. - Eto, vidite? Rekao sam vam da će se sve razriješiti. - Nije rekao ništa slično, dakako, ali ta ga činjenica nije nimalo brinula. - Idem na svoj prijepodnevni odmor, a vi nastavite planirati. - Barun Jamison brže-bolje napusti blagovaonicu. - Možda tim Škotima neće biti bitno kako izgledate - reče Jamie, pobojavši se da je dala lažnu nadu sestrama. - Možemo se samo moliti da su površni - uzvrati Mary. - Ako ih zavaramo, je l’ to grijeh? - upita Alice. - Naravno - odgovori Mary. - Bolje da se ne ispovjedimo ocu Gharlesu - prošapće Agnes. - Dat će nam još mjesec dana pokore. Osim toga, ne zaboravite da namjeravamo prevariti Skote. Bog će sigurno imati razumijevanja. Jamie napusti sestre i ode porazgovarati s glavnim konjušarom. Kljun, kako su ga prijatelji zvali od milja zbog njegova velikog, orlovskog nosa, bio je postariji muškarac koji je odavno postao Jamiena osoba od povjerenja. Potpuno mu je vjerovala. Nikad nije drugima prenosio njezine misli. Zahvaljujući svojoj dobi, bio je i mudar. Naučio ju je svim vještinama za koje je mislio da će joj trebati. Zapravo mu je više bila kao sin nego kao kćer. Razilazili su se jedino po pitanju baruna Jamisona. Glavni je konjušar jasno davao do znanja da ne podržava način na koji se barun odnosi prema najmlađoj kćeri. No, s ~ 14 ~


-Knjigoteka-

obzirom da je Jamie bila zadovoljna, nije shvaćala zašto Kljun tako misli. Budući da se nisu mogli složiti, pažljivo su izbjegavali temu karaktera njezina oca. Jamie je pričekala da Kljun pošalje Emmetta izvan staje po nekom zadatku, a zatim mu je ispričala cijelu priču. Dok je pričala, Kljun sije neprestano trljao donju vilicu, što je bio siguran znak da joj posvećuje punu pozornost. - Sve je to zapravo moja krivnja - prizna Jamie. - Kako si došla do tog zaključka? - upita je Kljun. - Trebala sam se pobrinuti za prikupljanje poreza - objasni Jamie. - Sad će moje drage sestre morati platiti za moju lijenost. - Zar lijenost, ti vrapca - promrmlja Kljun. - Jedini poslovi za koje nisi odgovorna su porezi i držanje straže, djevojčice moja. Padaš s nogu od posla. Nek’ mi Bog oprosti što sam te ikad ičemu naučio. Da ti nisam pokazao kako jahati ko najbolji jahači i loviti ko najbolji lovci, ne bi se ponašala ko najbolji među njima. Ti si fina dama, Jamie, al’ preuzela si viteške zadatke. Ja sam kriv. Njegov očajan izraz lica nije nimalo zavarao Jamie. Ona mu se nasmije. - Koliko si se samo puta hvalio mojim sposobnostima, Kljunu. Ponosan si na mene i gotovo. - Jesam ponosan na tebe - progunda Kljun. - Ipak, ne želim čuti da kriviš sebe zbog očevih grijeha. - Slušaj, Kljunu... - Kažeš da ti nisi uključena u tu dražbu nevjesta? - upita Kljun. - Ne čini li ti se to pomalo neobičnim? - Čini mi se, ali kralj valjda ima svoje razloge. Nije na meni da preispitujem njegove odluke. - Jesi slučajno bacila pogled na poslanicu, Jamie? Jesi je pročitala? - Ne, tata nije želio da se zamaram - odgovori Jamie. - O čemu razmišljaš? Pogled ti je iznenada postao oštar. - Mislim da tvoj tata nešto sprema - prizna Kljun. - Nešto besramno. Poznam ga malo dulje no ti, djevojčice. Sjeti se tko je pratio tvoju mamu kad se udala za baruna. Dobro sam ga upoznao već prije no što si ti prohodala. A sad tvrdim da tvoj tata nešto sprema. - Tata me je prihvatio kao vlastito dijete - reče Jamie. - Mama mi je uvijek govorila da mu nije bilo važno ni kol’ko je crno pod noktom što mi nije pravi otac. Molim te, ne zaboravi tu ljubaznost, Kljunu. Tata je dobar čovjek. - Aha, pravedno se ponio prema tebi što te zove svojom kćeri, al’ to nimalo ne mijenja druge činjenice. U tom trenutku u staju ušeće konjušar Emmett. Poznajući njegov običaj prisluškivanja tuđih razgovora, Jamie se odmah prebaci na gaelski jezik, kako bi i dalje mogla voditi privatni razgovor s Kljunom. - Tvoja je odanost sumnjiva - prošapće ona, odmahujući glavom. - Ti vrapca! Odan sam tebi. Nikog drugog nije ni najmanje briga za tvoju budućnost. A sad, prestani izgledati tako nezadovoljno i reci ovom starcu kad stižu njegovi zemljaci iz Škotske. Jamie je znala da Kljun namjerno odvlači razgovor od njezina oca i bila mu je zahvalna. - Za tjedan dana. Moram ostati skrivena poput zatočenice dok budu ovdje. Tata misli da je bolje da me ne vide, premda ne shvaćam zašto. A neće mi baš bit’ ni lako, s obzirom na sve dužnosti koje svakodnevno moram izvršavati. Tko će loviti divljač za ~ 15 ~


-Knjigoteka-

večeru? Što misliš, kol’ko će ostati? Vjerojatno tjedan dana, je l’ tako? Moram usolitijoš svinjetine ako... - Nadam se da će ostati mjesec dana - prekine je Kljun. - Priuštit ćeš si odmor koji ti je neophodan - nastavi on. - Jamie, rekao sam već ovo i opet ću ponoviti. Umrijet ćeš mlada budeš li i dalje tako radila od jutra do večeri. Brinem se za tebe, djevojko. Još uvijek se sjećam starih dana, prije no što se tvoja mama razboljela, počivala u miru. Bila si sitna ko komarac, al’ uvijek si stvarala nepodopštine. Sjećaš se kad sam se morao popeti po vanjskoj strani tornja da bih te spustio? Neprestano si izvikivala moje ime. A ja se tako sramotno bojim visine da sam ispovraćao cijelu večeru čim sam te spustio. Zavezala si neko traljavo uže između dva tornja, misleći da ćeš moći hitro prijeći sjedne na drugu stranu. Jamie se nasmiješi, prisjećajući se. - Sjećam se da si me dobro isprašio po turu. Nisam dva dana mogla sjesti. - Al’ nisi priznala tati da sam te udario, je l’ tako, Jamie, jer si pretpostavljala da bi me uvalila u nevolje? - I uvalila bih te u nevolje - uzvrati Jamie. Kljun se nasmije. - I zato te mama još jednom dobro isprašila. Ne bi te kaznila da je znala da sam se već pobrinuo za kaznene mjere. - Spasio si me od sigurne smrti onomad - prizna Jamie. - Spasio sam te više puta, što jest - jest. - Bilo je to davno - podsjeti ga Jamie, blago se osmjehujući. - Sad sam potpuno odrasla. Imam mnoštvo obveza. Čak i Andrew ima razumijevanja za to, Kljunu. Zašto ti nemaš? Kljun nije imao namjeru dotaknuti taj vrući krumpir. Znao je da bi je povrijedio kad bi joj rekao što zapravo misli o njezinu Andrewu. Premda je samo jednom imao nesreću upoznati baruna fićfirića Andrewa, to mu je bilo sasvim dovoljno da procijeni njegov beskicmenjacki karakter. Andrewov je mozak bio uzak poput njegovih hlača. Imao je vremena misliti samo na sebe. Prava je istina da bi se Kljunov želudac okrenuo svaki put kad bi pomislio da bi njegovoj premiloj Jamie mogli naprtiti takvog slabića na vrat. - Trebaš snažnog muškarca, djevojko. Čini mi se da osim mene, dakako, nikad nisi upoznala nijednog pravog muškarca. U tebi još uvijek tinja crta neukroćenosti. Želiš biti slobodna, shvaćala ti to ili ne. - Pretjeruješ. Nisam neukroćena, više ne. - Misliš da te nisam vidio kako stojiš na leđima kobile dok ona juri južnom livadom, Jamie? Žao mi je što sam te naučio toni triku. Svako malo izazivaš vraga, je l’ tako? - Kljunu, zar me motriš? - Netko mora paziti na tebe. Jamie blago uzdahne, a zatim se ponovno vrati na temu Skota. Kljun popusti. Nadao se da će, slušajući o onome što je muči, barem u maloj mjeri olakšati njezin teret. Kad se vratila svojim dužnostima, po glavi su mu se motale nove mogućnosti. Barun Jamison zasigurno je pleo mrežu prevare; Kljun se mogao okladiti u vlastiti život da je tako. E, pa nije namjeravao dopustiti svome gospodaru da se na taj način izvuče. Kljun odluči postati Jamien spasitelj. Prvo je, međutim, namjeravao odmjeriti te Škote. Ako se ispostavi da je jedan od njih iskren, bogobojazan muškarac kojem je stalo ~ 16 ~


-Knjigoteka-

do žene, Kljun se zavjetovao da će pronaći načina da ga odvuče ustranu i kaže mu kako barun Jamison nema tri kćeri, nego četiri. Da, Kljun će pokušati spasiti Jamie od njezine žalosne sudbine. Uz Božju pomoć, oslobodit će je. ***

Svećenik, Murdoch., upravo nam je priopćio da će se Alec Kincaid iz Engleske vratiti sa ženom. Čuju se mnogi prigovori, ali ne zato što će se naš poglavar ponovno oženiti. Ne, gnjev raste zato što će mu žena biti Engleskinja. Alec jednostavno sluša naredbu svoga kralja, govore drugi u njegovu obranu. Ipak, ostali se pitaju kako njihov poglavar ima želudac za izvršenje toga zadatka. Bože, nadam se da će se zaljubiti u nju. Ipak, bilo bi suviše tražiti to od svoga Stvoritelja, jer Alec je naoštren na Engleze kao i mi ostali. Ipak... u tom bi mi slučaju bilo mnogo slađe ubiti je.

~ 17 ~


-Knjigoteka-

DRUGO POGLAVLJE Alec Kincaid žurio je kući. Poštivao je želju kralja Edgara i ostao u Londonu gotovo mjesec dana, proučavajući običaje engleskoga dvorskog sustava i učeći što više o nepredvidivoj naravi engleskoga kralja. Ta mu se zadaća zapravo nije nimalo sviđala. Zaključio je da su engleski baruni nadmeni, a njihove dame tupave i bolno mlitave duhom, dok je njihov vođa, Henrik, pomalo premekan u svim svojim odlukama. Alec mu je, međutim, odavao dužno poštovanje i teška je srca morao priznati da su ga se nekoliko puta uistinu dojmili izljevi okrutnosti kralja Henrika. Brzo je kažnjavao budalaste barune čije je izdajstvo dokazano. Premda se Alec nije žalio na svoj zadatak, bio je sretan što je završen. Kao starješinu velikog klana sljedbenika pritiskale su ga brojne obveze. Njegov veleposjed u škotskom visočju vjerojatno se već nalazio u kaosu, kako zbog opetovanih neprijateljskih nasrtaja Campbellovih i MacDonaldsa, tako i zbog Bog zna kakvih još problema koji će ga dočekati kad se vrati. A sad mora dodatno odgoditi povratak; prokletstvo, mora se usput zaustaviti kako bi se oženio. Alec je ženidbu nepoznatom Engleskinjom smatrao tek sitnom neprilikom. Oženit će se kako bi udovoljio želji kralja Edgara. Ona će, dakako, učiniti isto na zapovijed kralja Henrika, jer tako stoje stvari u ovo napredno doba, otkako su dvojica kraljeva uspostavila krhku međusobnu vezu. Henrik je izričito zahtijevao da Alec Kincaid bude jedan od glavešina kojima će se narediti ženidba Engleskinjom. I Alec i Edgar znali su zastoje Henrik to zatražio. Bilo je neosporno da Kincaid, premda jedan od najmlađih glavešina u cijeloj Škotskoj, predstavlja silu s kojom treba računati. Prema zadnjem prebrojava nju, zapovijedao je vojskom od otprilike osam stotina surovih ratnika, ali taj bi se broj udvostručio kad bi pozvao vjerne saveznike. Kincaidove borbene vještine ušle su u legendu o kojoj se šaputalo u Engleskoj, a glasno uzvikivalo u škotskom visočju. Henrik je također znao da Alec baš ne voli Engleze. Spomenuo je Edgaru kako se nada da će ženidba ublažiti stav moćnoga poglavara. Pretpostavio je da bi vremenom čak moglo doći do sklada. Edgar je, međutim, bio mnogo pronicaviji no što je Henrik mislio. Slutio je da Henrik želi pokolebati Alecovu odanost Škotskoj i usmjeriti je prema Engleskoj. I Aleca i njegovog vladara neizmjerno je zabavljala Henrikova naivnost. Istina, Edgar je bio Henrikov vazal od dana kad je kleknuo ispred nogu kralja Engleske i obvezao se na vjernost. Također je bio odgojen na engleskom dvoru. Ipak, bio je kralj Škotske, a njegovi odani klanovi bili su mu preči od bilo koga drugog... posebice onih izvana. Henrik očigledno nije shvaćao snagu krvne veze. I Edgar i Alec vjerovali su da engleski kralj vidi samo mogućnost pridobivanja još jednog snažnog saveznika kojim će lako vladati. No, krivo je procijenio Kincaida, jer Alec nikad ne bi okrenuo leđa Škotskoj ni njezinu kralju, bez obzira na povlastice. Daniel, Alecov prijatelj iz djetinjstva, koji je uskoro trebao biti imenovan starješinom susjednog klana Ferguson, također je dobio naređenje oženiti Engleskinju. I on je proveo napornih mjesec dana u Londonu. I njemu je ta dužnost bila jednako mrska kao i Alecu ~ 18 ~


-Knjigoteka-

pa je jedva čekao stići kući. Oba su ratnika od zore neobuzdano jurila, samo se dvaput zaustavivši kako bi im se konji odmorili. Namjeravali su provesti tek nešto više od sat ili dva vremena na Jamisonovu imanju. Zaključili su kako je to sasvim dovoljno vremena da pojedu cijeli obrok, odaberu mlade, ožene ih ako se na imanju nalazi svećenik, pa krenu dalje. Nisu željeli provesti još jednu noć na engleskom tlu. Nije im bilo važno slažu li se njihove mlade s tim. Žene su naposljetku bile tek dio imovine, a nevjestine želje ni Danijelu ni Alecu nisu ništa predstavljale. Učinit će ono što im je naređeno i to je kraj priče. Alec je osvojio pravo prvi birati, jer je bacio jelovu kladu dalje od prijatelja. Međutim, iskreno govoreći, nijedan od njih dvojice nije dovoljno mario da bi uložio svu snagu u taj pothvat. Da, bio je to tek poslić koji je trebalo obaviti, a usto i prokleta gnjavaža.

Vrag i njegov učenik stigli su na posjed baruna Jamisona tri dana ranije. Kljun je prvi ugledao škotske ratnike i prvi im nadjenuo te prikladne nazive. Sjedio je na gornjoj prečki ljestava koje su vodile na sjenik, razmišljajući kako je vrijeme da pošteno odrijema, jer je već bila sredina poslijepodneva, a on je još od podnevnog objeda neprekidno radio na toplom proljetnom suncu. Ipak, Lady Mary odvukla je svoju sestru Jamie na južnu livadu, a on je znao da bi trebao poći za njima, samo kako bi se uvjerio da ne stvaraju psine. Kad bije netko nagovorio da ostavi brojne dužnosti postrani, u Jamie bi katkad prevladala neukroćena crta karaktera. Činjenica je da je postajala suviše nesputana za svoje dobro, barem po Kljunovu mišljenju. Bio je to razlog više zašto joj je trebao snažan muškarac koji će pripaziti na nju. Njegova mila Jamie mogla je odgovoriti lopova od krađe ako bi to čvrsto odlučila, a sam Bog zna na kakvu je vragoliju sad nagovorila Mary. Već od same pomisli na to Kljunu su prošli žmarci kralježnicom. Zaključio je da svakako mora poći za tim dvjema divljakušama. Glasno je zijevnuo i počeo se spuštati ljestvama. Stao je na drugu prečku odozgo kad je primijetio kako prema njemu jašu dva diva. Zamalo je izgubio ravnotežu. Znao je da je razjapio usta kao vrapčić kad čeka da mu mama ubaci hranu u kljun, ali jednostavno ih nije mogao zatvoriti. Međutim, zatomio je nagon da se nabrzinu prekriži i bio je zahvalan što ratnici ne mogu čuti kako mu klecaju koljena kad se konačno uspio spustiti do dna ljestava. Osjetio je kako mu srce bubnja u grudima. Podsjetio je sam sebe da i njegovim venama teče škotska krv, premda je potjecala od predaka iz civiliziranih, nižih predjela Škotske. Također se pokušao sjetiti da nikad nije sudio o ljudima isključivo na osnovi izgleda. No, ništa od toga nije umirilo njegovu prvotnu reakciju na divove koji su ga pozorno promatrali. Počeo je drhtati. Svoj je kukavičluk opravdao govoreći sam sebi da je tek običan čovjek i ništa drugo, a da bi od pogleda na ta dva ratnika i apostolima prošli žmarci tijelom. Onaj kojeg je Kljun u sebi nazvao učenikom bio je visok, kršan, širokih ramena, kose boje zahrdalih čavala i očiju zelenih poput oceana. U kutovima njegovih ledenih očiju Kljun je ugledao neprijazne bore. Premda je učenik bio krupan čovjek, u usporedbi s onim drugim, izgledao je sićušan. ~ 19 ~


-Knjigoteka-

Onaj kojeg je Kljun počastio nadimkom vrag, imao je kosu iste brončane boje kao i ten. Bio je barem za glavu viši od svoga pratioca, a na njegovoj neumoljivoj herkulskoj gradi nije bilo ni trunke masnoće koja bi ublažila njegov izgled. Kad je Kljun posrćući zakoračio prema naprijed kako bi ga bolje pogledao u lice, odmah je požalio što je učinio taj napor. Iz njegovih smeđih očiju vrebala je tmurna hladnoća. Od tog bi se pogleda usred ljeta smrznula lijeha djeteline, pomislio je Kljun, sve očajniji. Toliko o njegovom budalastom planu da spasi Jamie. Odlučio je da će radije pjevajući otići u pakao nego dopustiti ijednom od te dvojice barbara da joj se približe. - Zovem se Kljun i glavni sam konjušar - konačno izlane, nadajući se da će ostaviti dojam kako na posjedu ima još konjušara pa da će ga smatrati dovoljno važnim da porazgovaraju s njim. - Uranili ste - doda, uzrujano kimajući. - Inače bi obitelj bila posložena ispred kuće u svečanom ruhu, kako bi vas dostojno pozdravila. On zastane, kako bi uhvatio dah, a zatim pričeka odgovor na svoje primjedbe. Pokazalo se da uzalud čeka, a njegovo je uzbuđenje brzo isparilo. Uskoro se počeo osjećati poput muhe koju će ova dvojica svakog trena zgnječiti. Činjenica da su divovi i dalje zurili u njega utjecala mu je na živce. Glavni konjušar odluči ponovno pokušati. - Pobrinut ću se za vaše konje-gospodo, dok se budete predstavljali ukućanima. Sami brinemo o svojim konjima, starce. Taje primjedba izašla iz učenikovih usta. Ni glas mu nije bio posebno ugodan. Kljun kimne glavom, a zatim se malo povuče unatrag kako bi im se maknuo s puta. Promatrao je gospodu kako skidaju sedla i slušao kako svaki upućuje svome konju nekoliko riječi hvale na gaelskom jeziku. Imali su lijepe pastuhe, jednog smeđeg, a drugog crnog, a Kljun primijeti kako nijedna životinja nema ni najmanju manu... niti trag remena na stražnjim slabinama. U Kljunovim mislima ponovno zatinja iskrica nade. Već je odavno naučio da se pravi karakter muškarca prepoznaje po načinu na koji se odnosi prema svojoj majci i svome konju. Jahaći konj baruna Andrewa bio je izranjavan dubokim tragovima biča, a ako to nije bio dovoljan dokaz da je Kljunova teorija istinita, onda nije znao što jest. - Jeste li, dakle, ostavili vojnike da čekaju ispred zidina? - upita ih na gaelskom, kako bi znali da je prijatelj, a ne neprijatelj. Činilo se da je učenika obradovao njegov napor, jer se čak osmjehnuo glavnome konjušaru. - Jašemo sami. - Sve od Londona? - upita Kljun, ne mogavši sakriti iznenađenje u glasu. Aha - odgovori gospodin. I nitko vam nije čuvao leđa? Ne trebamo nikog da nas štiti - odgovori Škot. - To je engleska sklonost, a ne naša. Je l’ tako, Kincaid? Vrag se nije udostojao odgovoriti. - Kako se zovete, gospodo? - upita Kljun. Bilo je to smjelo pitanje, ali ohrabrila ga je činjenica da ga ratnici više ne gledaju mrko. Učenik skrene temu razgovora, umjesto da odgovori. - Dobro govoriš naš jezik, Kljunu. Znači li to da si Škot? Kljunova se ramena isprave od ponosa. - Jesam, a bio s.nn i crvenokos prije no što sam posijedio. - Moje je ime Daniel, iz klana Ferguson. A njega oni koji g.i dobro poznaju zovu Alec doda, kimnuvši glavom prema drugome ratniku. - Alec je starješina klana Kincaid. Kljun im se službeno nakloni. - Cast mi je upoznati vas - izjavi. - Toliko dugo nisam razgovarao sa čistokrvnim Škotima da sam se zaboravio ponašati - doda, smijuljeći se. ~ 20 ~


-Knjigoteka-

Zaboravio sam i kako su gorštaci krupni. Prilično ste me preplašili kad sam vas tek ugledao, mogu vam reći. On otvori vrata prema dva čista pregratka pokraj ulaza, doda im posude za hranu, kao i vodu, a onda pokuša nastaviti razgovor s dvojicom muškaraca. - Istina je, uranili ste tri dana - reče. - Mislim da će nastati prava pometnja u kući. Nijedan muškarac nije odgovorio na njegovu primjedbu, ali po načinu na koji su se pogledali Kljun zaključi da ih nije naročito briga. - Koga ste očekivali, ako ne nas? - upita gospodin Daniel, mršteći se. Kljuna njegovo pitanje zbuni. - Očekivali? Nikoga, barem ne još tri dana. - Pokretni je most bio spušten, čovječe, a nije bilo nijednog stražara na vidiku. Sigurno... - A, to - reče Kljun, duboko uzdahnuvši. - Pa, istina je da je most većinu vremena spušten, a straže nikad nema na položajima. Znate, barun Jamison pomalo je zaboravan. Primijetivši izraze nevjerice na licima ratnika, Kljun pomisli kako bi trebao pokušati malo obraniti svoga gospodara. - S obzirom da se nalazimo usred pustoši, nikad se ne zabrinjavamo tim stvarima. Barun kaže da mu ionako nemaju bog-zna-što vrijedno ukrasti - reče, slegavsi ramenima. - I nitko nikad ne dolazi bez poziva. - Nema ništa vrijedno? Alec Kincaid konačno je progovorio. Glas mu je bio blag, a istodobno iznenađujuće snažan. Kad ga je pogledao u lice, starčeva se koljena ponovno počnu tresti. - Ima kćeri, zar ne? Svojim bi prezrivim pogledom mogao zapaliti vatru, zaključi Kljun. Nije ga mogao dugo gledati u oči pa spusti pogled prema vrhovima svojih čizama, kako bi se usredotočio na razgovor. - Točno, ima kćeri, i to više njih no što želi priznati. - Ali ipak ih ne štiti? - upita Daniel, odmahnuvši glavom u nevjerici. Zatim se obrati Alecu: - Jesi kad čuo takvo što? - Ne, nisam. - Kakav je čovjek taj barun Jamison? - upita Daniel Kljuna. Kincaid odgovori umjesto njega. - Englez, Danijele. - Aha, to sve objašnjava, je l’? - osorno primijeti Daniel. - Reci mi nešto, Kljunu. Zar su barunove kćeri tako neugledne da ih ne treba štititi? Zar nemaju vrlina? - Sve su lijepe - odgovori Kljun. - A svaka je od njih čista kao na dan svoga rođenja. Nek’ me grom pogodi ako ne govorim istinu. No, njihov otac izbjegava dužnosti prezrivo doda. - Kol’ko ima kćeri? - upita Daniel. - Nije nam palo na um upitati kralja. - Vidjet ćete tri - promrmlja Kljun. Upravo je htio protumačiti svoju primjedbu kad su se oba ratnika okrenula i uputila se prema vratima. Sad ili nikad, odluči Kljun. Duboko udahne, kako bi se smirio, a zatim poviče za njima: - Jeste li obojica velebni starješine svojih klanova, il’je jedan moćniji od drugoga? Alecu nije promakao strah u glasu glavnoga konjušara. To ga je dovoljno zainteresiralo da se ponovno okrene prema njemu. - Koji je razlog za postavljanje takvog drskog pitanja? - Nisam htio iskazati nepoštivanje - brzo uzvrati Kljun - i imam dobre, poštene ~ 21 ~


-Knjigoteka-

razloge za to pitanje. Znam da prekoračujem svoje ovlasti; namjeravam se uplesti. Znate, netko se mora brinuti za njezinu dobrobit, a ja sam jedini kojemje dovoljno stalo. Daniel se namršti na to čudno objašnjenje. Činilo mu se da nema baš mnogo smisla. Ja ću po našem sustavu nasljeđivanja za godinu-dvije dana postati starješina svoga klana - odgovori on. - Kincaid je već starješina svoga. Eto, jesmo li odgovorili na tvoje pitanje, Kljunu? - Hoće li onda on prvi dobiti pravo na odabir mlade? - upita Kljun Danijela. - Hoće. - I on je moćniji od vas? - upita glavni konjušar. Daniel kinine glavom. - Zasada - odgovori, smijuljeći se. - Kljunu, zar nikad nisi čuo za ratnike klana Kincaid? - Aha, čuo sam svakojake priče. Njegov smrknut ton navede Danijela na osmijeh. Starac se očigledno bojao Aleca. Pretpostavljam da su neke od tih priča uključivale opise Alecovih borbenih metoda? - Jesu. Ne vjerujem baš u njih - doda Kljun, brzo pogledavši prema Alecu. - Pričali su ih Englezi, znate, i siguran sam da su pretjerivali u opisu poglavarove... surovosti. Daniel se nasmiješi Alecu prije no što je odgovorio na Kljunovu primjedbu. - O, ne vjerujem da su priče bile iole pretjerane. Jesu rekli da nikad ne pokazuje milosrđe? Sućut? - Aha. - Onda bolje vjeruj u te priče, Kljunu, jer su istinite. Je l’ tako, Alec? - Aha, tako je - složi se Alec grubim glasom. - Kljunu - nastavi Alec - tvoja me pitanja zabavljaju, premda nemam pojma što želiš saznati. Želiš li nam postaviti još koje pitanje? Kljun bojažljivo kinine glavom. Potom se zapilji u Aleca. Nekoliko je dugih trenutaka šutio, pokušavajući smisliti prikladan način da mu objasni situaciju sa svojom Jamie, a da pritom ne iskaže krajnju nelojalnost. Alec prepozna strah u starčevim očima. Vrati se i stane točno ispred glavnoga konjušara. - Što mi želiš reći? Kljun zaključi da je Kincaidova pronicavost jednako uznemirujuća kao njegov stas i glas. Kad je konačno izustio pitanje, glas mu je podrhtavao. - Jeste li ikad u životu loše postupali sa ženom, Kincaidu? To se pitanje očigledno nije svidjelo poglavaru. Iz očiju mu sijevne munja. Kljun nagonski zakorači unatrag i osloni se rukom o zid, kako bi se umirio. - Imao sam strpljenja s tobom jer si Škot, starce, al’ budeš li mi više ikad postavio tako pokvareno pitanje, kunem se da će ti biti zadnje. Kljun kinine glavom. - Moram to znati u duši, jer sam vam odlučio podariti velik dar i moram se uvjeriti hoćete li prepoznati njegovu vrijednost, gospodaru. - Govori u zagonetkama - izjavi Daniel pa priđe Alecu i stane uz njega. Kljun primijeti da se namrštio gotovo jednako surovo kao i Kincaid. - Predugo si već u Engleskoj, starce, kad postavljaš takva besramna pitanja. - Znam da moje riječi nemaju nikakvog smisla - prizna Kljun, očajavajući. - Ipak, ako vam sve izbrbljam, moja će me gospodarica smatrati izdajnikom. To ne smijem dopustiti - doda on. - Ogulit će mi kožu. - Priznaješ da se bojiš žene? - upita Daniel. ~ 22 ~


-Knjigoteka-

Kljun zanemari zaprepašten izraz na muškarčevu licu i smijeh u njegovu glasu. - Ne bojim se ja nijedne žene. Samo ne želim pogaziti riječ - objasni on. - Ta mi je djevojka sve na svijetu. Ne sramim se priznati da je volim ko kćer. Kljun je pokušavao skupiti hrabrost i pogledati namrštenoga Aleca u oči. No, njegov je pokušaj bio prilično jadan. O, da je barem onaj drugi ratnik moćniji od njega! Onaj Daniel barem se ponekad osmjehne. - Jeste li dovoljno snažni da zaštitite ono što vam pripada? - upita on Kincaida, želeći što prije doći do suštine stvari. - Jesam. - Barun Andrew okupit će mnoštvo vojnika. Željet će vratiti dar koji vam poklanjam. A njega i engleski kralj Henrik zove prijateljem - doda Kljun, mrdajući obrvama kako bi naglasio tu činjenicu. Njegova izjava očigledno nije posebno dojmila Kincaida. On ravnodušno slegne ramenima. - To mi ne bi bilo važno. - Tko je taj barun Andrew? - upita Daniel. - Englez - odgovori Kljun. - Tim bolje - reče Alec. - Ako odlučim primiti dar koji mi nudiš, rado ću prihvatiti i izazov Engleza. Neće mi predstavljati prijetnju. Kljun se vidno opusti. - Nema dvojbe, sigurno ćete ga htjeti primiti - pohvali se. - Je l’ taj tvoj dar možda neki konj? - upita Daniel, zbunjeno odmahujući glavom. Još uvijek mu nije bilo jasno što glavni konjušar želi reći Alecu. Kincaid je razumio. - Ne radi se o konju, Daniele. Kljun se osmjehne. Polako je izlazilo na vidjelo da je Kincaidova pronicavost bez premca. - Kad budete vidjeli moj dar, poglavaru Kincaid, sigurno ćete ga poželjeti za sebe - hvalio se. - Volite li plave oči, gospodaru? - U našim brdovitim predjelima mnogi imaju plave oči, Kljunu - ubaci se Daniel. - Da, al’ čujte... - razvlačio je Kljun - nisu sve plave oči iste. - On zahihoće, a potom pročisti grlo i nastavi: - A sad ću se vratiti svojoj zagonetci, gospodaru Kincaid. Barun Jamison postupa sa svojim kćerima isto kao sa svojim konjima. Samo se malo osvrnite uokolo i shvatit ćete što želim reći. Ljepotice u ova tri pregratka namijenjene su barunovim kćerima i nalaze se tu, svima na vidiku. Ali produžite li dalje ovim dugim hodnikom i skrenete za ugao, vidjet ćete još jedan pregradak skriven u udaljenom kutu uz bočna vrata. Odvojen je od drugih. Tamo barun drži svoju najljepšu kobilu, veličanstvenu bijelu damu koja samo čeka pravog mužjaka. Udovoljite ovome starom glupavku, jer ipak sam Skot, ako se sjećate, i dobro pogledajte tu kobilu - poticao je Kljun ratnike, pokazujući im rukom kamo trebaju poći. - Isplatit će vam se pokloniti joj nekoliko trenutaka, naročito vama, poglavaru Kincaid. - Potakao mi je znatiželju - reče Daniel Alecu. Obojica krenuše za glavnim konjušarom. Kad su stigli do pregratka, Kljunovo se ponašanje bitno promijeni. Zatakao je komad slame između dva prednja zuba, oslonio se na zid jedne noge neobavezno prebačene preko druge i promatrao kako se osjetljiva ždrebica usplahirila kad je Alec ispružio ruku kako bi je pomilovao. Bočna su vrata bila odškrinuta, a uski trak sunca koji je prolazio kroz pukotinu toplom je svjetlošću obasjavao srebrnu konjsku grivu. Ponosna ljepotica dugo se vremena nije željela umiriti, ali na kraju ju je ratnik ~ 23 ~


-Knjigoteka-

snubljenjem naveo da pokaže trunku svoje nježne prirode. Kljun se samo nadao da će poglavar s jednako mnogo strpljenja pripitomljavati Jamie. - Prekrasna je, nema dvojbe - primijeti Daniel. - Još uvijek je napola divlja - dometne Alec, a onda se i nasmiješi; Kljun zaključi da divljaštvo po njegovu mišljenju očigledno nije mana. - Zove se Divlja vatra, a to ime svakako zaslužuje. Barun joj se ne smije ni približiti. Dao ju je svojoj najmlađoj kćeri kad se pokazalo da ju je ona jedina sposobna obuzdati. Alec se, začudo, ponovno nasmiješi kad ga je kobila pokušala ugristi za ruku. Naprasita je. U spoju s dobrim pastuhom, mlado će biti zdravo, a i vatreno. Kljun još jednom pomno promotri Aleca. Kad mu se pogled ponovno susreo s ratnikovim, nasmijulji se. - Upravo to i ja mislim o svome daru vama. Kljun se odmakne od zida, pomalo se praveći važan, i reče: - Ko što sam vam rekao, poglavaru Kincaid, barun se odnosi prema kćerima baš kao prema konjima. Tri drži naprijed, gdje ih svi mogu vidjeti... Prisegao je da neće reći ni riječi više. Sad je na Skotu bilo da odgonetne ostatak zagonetke. - Kljunu? Jesi li unutra? - prekine ga glas Lady Jamie. On se toliko zaprepasti da umalo proguta komadić slame koji je žvakao. , - To je najmlađa barunova kćer - reče dvojici ratnika. - A tamo su bočna vrata - doda šapatom. - Ako želite sad otići, ovuda vodi najkraći put u glavnu kuću. Idem pogledati što moja Jamie želi. Usprkos poodmakloj dobi Kljun se još uvijek kretao nevjerojatnom brzinom. Zađe za ugao i susretne se s Jamie i njezinom sestrom Mary usred hodnika. - Jesi li razgovarao s nekim, Kljunu? - upita ga Mary. - Učinilo mi se da sam čula... - Samo sam posjetio Divlju vatru - slaže Kljun. - Jamie je rekla da sigurno drijemaš pa da ćemo se moći ušuljati unutra i uzeti svoje konje kako bismo još malo jurcale - prizna Mary. - Za ime Božje, Mary, ne moraš mu to govoriti. - Pa rekla si... - Sram te bilo, Jamie - prekori je Kljun. - Ja nikad ne drijemam, a vas dvije se ne biste trebale nikamo šuljati. - On joj se blesavo osmjehne. - To ne dolikuje damama. - Da, drijemaš - uzvrati Jamie. Njegov je osmijeh bio zarazan. - Dobro si raspoložen danas, ha? - Jesam - prizna Kljun. Pokušavao je skriti uzbuđenje, jer nikako nije želio da Jamie posumnja kako joj je zakuhao kašu. Upita se jesu li poglavari još uvijek kod Divlje vatre. Premda ratnik Kincaid ne može vidjeti gospu Jamie, Kljun je znao da bi njezin glas, mekan i pomalo promukao, sigurno privukao njegovu pozornost. - A što ste vas dvije naumile danas, pitam se? - reče on. - Htjele smo ići jahati - odgovori Mary, začuđeno ga promatrajući. - Upravo smo ti rekle. Je l’ ti dobro, Kljunu? Jamie, čini mi se da je sav rumen. Jamie odmah ispruži ruku i dotakne mu čelo. - Nema temperaturu - reče sestri. - Prestanite skakati oko mene - reče Kljun. - Zdrav sam ko i uvijek. - Onda ćeš nam dopustiti da još sat-dva jašemo? - upita Mary. - Setat ćete i gotovo - objavi Kljun i prekriži ruke preko prsa, kako bi pokazao da ~ 24 ~


-Knjigoteka-

misli ozbiljno. - Zašto ne smijemo jahati? - upita Mary - Zato što sam upravo prostro stelju damicama - reče Kljun. - Vaše su kobile nahranjene, pogladene i ušuškane, tako da su spremne za spavanje. Kljun je upravo izgovorio tu laž kad se sjetio da dva velika pastuha jedu u pregradcima pokraj ulaznih vrata. Uplašio se da bi ih Jamie ili Mary mogle primijetiti. Sestre, međutim, obično prolete kroz staju i postojala je velika vjerojatnost da će ih uspjeti izvesti iz staje prije no što se pažljivo osvrnu oko sebe. - Trebale biste se pripremati za posjet - izlane Kljun. Potom zgrabi Mary za desnu ruku, a Jamie za lijevu pa ih počne povlačiti prema ulaznim vratima. - Mary me je uvjerila da u ovakvo lijepo poslijepodne ne trebamo brinuti o neželjenim gostima - objasni Jamie. - Prestani me povlačiti, Kljunu. - Imamo još tri puna dana slobode - ubaci se Mary. - Jamie još ima dovoljno vremena za pospremanje kuće. - Mogla bi joj pokušati malo pomoći, gospođice - reče Kljun. - Koristilo bi ti. - Nemoj je sad početi gnjavit’, Kljunu. Mary bi mi pomogla kad bih je zamolila. Kljun je izgledao kao da ne vjeruje u to. - Kad smo već kod molbi, Kljunu - ubaci se Mary - Nešto te želim pitati. - Mary, nemoj sad zamarati Kljuna pitanjima. - E, baš ću ga zamarati - uzvrati Mary. - Cijenim njegov savjet baš kao i ti. Osim toga, želim saznati jesi li mi govorila istinu. - Grješne li izjave - uzvrati Jamie. Kljun po njezinu smijehu, međutim, razabere da se nije nimalo uvrijedila. - Jamie mi je ispričala sve o tim užasnim Škotima, Kljunu. Razmišljam o bijegu. Što misliš o mom odvažnom planu? Kljun je suzdržavao osmijeh; gospa Mary izgledala je strašno ozbiljno. Pretpostavljam da ovisi o tome kamo želiš pobjeći. - O, pa... nisam zapravo još razmišljala o stvarnom odredištu... - Pitam se zašto želiš pobjeći, Mary - reče Kljun. - Kakvim ti je to groznim pričama tvoja sestra napunila glavu? Misliš li da su istinite ili lažne? - Daj, Kljunu, zašto bih lagala sestri? - upita Jamie, suzdržavajući smijeh. - Zato što znam kako funkcionira tvoj um, Jamie - odgovori Kljun. - Opet tjeraš svoje, je l’ tako? Kakvim si pričama danas zadirkivala svoju jadnu sestru? Vidim da je sva ustreptala od straha. A slučajno znam da nemaš pojma o Škotima. - Znam da im je mozak ko u ovce - uzvrati Jamie. Ona potajice namigne Kljunu, a onda doda: - To se odnosi samo na Skote koji su rođeni i odgojeni u visočju, dakako. Ljudi iz nizinskog dijela Škotske veoma su inteligentni, baš poput tebe, Kljunu. - Ne pokušavaj me odobrovoljiti lijepim riječima - usprotivi joj se Kljun. - Ovaj put nećeš uspjeti. Vidim kako se Mary zabrinula. Toliko krši ruke da će ih slomiti. Što si joj ispričala? - Samo sam joj spomenula da su Škoti veseljaci. - Čuj, Mary, to nije tako strašno - prizna Kljun. - I da vole puno jesti - dobaci Mary. - Je l’ to grijeh? - Jest - odgovori Mary. ~ 25 ~


-Knjigoteka-

- Proždrljivost - doda Jamie, smijuljeći se. - Jamie je rekla da se cijelo vrijeme tuku. - Ne, Mary, nego sam rekla da se većinu vremena tuku. Ako ponavljaš moje riječi, onda ih pravilno ponovi. - Je l’ istina, Kljunu? - Što, Mary? - Da se cijelo vrijeme tuku? - Samo sam rekla da vole vršiti prepade - izjavi Jamie, lagano slegavši ramenima. Kljun primijeti blago rumenilo na Jamienim istaknutim jagodičnim kostima. Očigledno joj je bilo neugodno što je sestra tužaka. Jamie je doista voljela zbijati psine. Izgledala je jednako kriva kao onomad kad je uvjerila Mary kako je njihov tata potpisao naredbu kojom daje samostanu skrbništvo nad njima. Voljela se šaliti. Također je bila prekrasan prizor za oči, odjevena u Kljunovu omiljenu boju - kraljevski plavu. Kosa joj je bila raspletena, a guste su kovrče padale u veličanstvenom, razbarušenom slapu niz njezina vitka ramena. Na nosu i bradi imala je mrlje od zemlje. Kljunu je bilo žao što poglavar Kincaid ne može sad vidjeti Jamie, jer ljubičaste su joj oči svjetlucale od radosti. Mary je izgledala jednako privlačno. Bila je odjevena u lijepu ružičastu opravu, koja je međutim bila uprljana zemljom. Kljun se pitao u kakvu su se nevolju sestre uvalile, a onda je zaključio da ne želi znati. Mary ga svojom izjavom ponovno vrati na temu Skota. - Jamie mi je rekla da Škoti uzmu što žele onda kad to žele. Također je rekla da imaju osobite sklonosti prema nekim stvarima. - A kojima to? - upita Kljun. - Snažnim konjima, debelim ovcama i mekim ženama - odgovori Mary. - Konjima, ovcama i ženama? - Da, i to tim redom. Jamie kaže da više vole spavati pokraj konja nego pokraj žene. Dakle, je l’ to istina? Jesu li im žene stvarno na zadnjem mjestu? Kljun joj ne odgovori. Zurio je u Jamie. Bez riječi, namrgođenog izraza lica, pokušavao ju je natjerati da odgovori sestri. Učinilo mu se da Jamie izgleda pomalo ojađeno, ali nije bio siguran hoće li se ispričati ili prasnuti u smijeh. Smijeh je prevladao. - Iskreno rečeno, Mary, samo sam te zadirkivala. - Pogledaj samo vas dvije - izjavi Kljun. - Blatne ko seljačka djeca. Zar tako izgledaju fine dame? A ti, gospođice - doda, pokazujući prstom u Jamie - još se usto smiješ ko luđakinja. Što ste samo radile na toj livadi, pitam se. - Pokušava promijeniti temu - Mary reče sestri. - Namjeravam čuti tvoju ispriku, Jamie, prije no što se mrdnem s ovoga mjesta. A ako ne budem povjerovala u iskrenost isprike, reći ću te ocu Charlesu. On će ti dati pokoru koju nećeš tako skoro zaboraviti. - Ti si kriva, a ne ja - uzvrati Jamie. - Lako nasjedaš. Mary se opet okrene prema Kljunu. - Čovjek bi rekao da će moja sestra imati više razumijevanja za moj nezavidni položaj. Ona neće morati stajati ispred škotskih vojskovođa i moliti se Bogu da je ne odaberu. Tata je čvrsto odlučio sakriti je. - Samo zato što nisam navedena u kraljevoj poslanici - podsjeti Jamie sestru. - Nisam baš siguran da nisi navedena - upadne Kljun. ~ 26 ~


-Knjigoteka-

- Tata ne bi lagao - usprotivi se Jamie. - Što se toga tiče, ne želim se izjašnjavati, Jamie - reče Kljun. - Mary? Koliko mi se čini, Jamie ti nije rekla ništa posebno grozno o Škotima. Bez razloga se uzrujavaš, djevojko. - Još mi je i drugih priča napričala, Kljunu - uzvrati Mary. - Bila sam sumnjičava, dakako, jer su bile nezamislive. Nisam baš tako lakovjerna, bez obzira što moja sestra misli. Kljun se ponovno okrene prema Jamie, mršteći se. - Dakle, damice? Jamie lagano uzdahne. - Priznajem da sam izmislila neke od tih priča, ali mogle bi biti i istinite. - Kako možeš znati što je istina, a što nije? Ni u kom slučaju ne bi trebala slušati tračeve. Učio sam te da se to ne radi. - Kakve tračeve? - upita Mary. - Škoti bacaju jedni na druge jelove klade iz čiste zabave. - Jelove klade? - Borove, Mary - odvrati Jamie. Mary glasno zabrekće, nimalo damski. - Nije istina. - Aha, istina je - uzvrati Jamie. - A ako bacanje jelovih klada za druge nije barbarski običaj, ne znam što jest. - Ti stvarno misliš da vjerujem u sve što mi kažeš, je l’ tako? - Istina je, Mary - prizna Kljun. - Doista bacaju jelove klade, premda ne jedni na druge. Mary odmahne glavom. - Po tvom osmijehu vidim da me zadirkuješ, Kljunu. O, da, tako je - doda ona kad je počeo prosvjedovati. - A pretpostavljam i da je istina da Škoti nose žensku odjeću? - Što...? - Kljun zakašlje, zagrcnuvši se. Nadao se da su ratnici naposljetku već izašli iz staje pa da neće čuti ovaj besraman razgovor. - Mislim da bismo trebali izaći odavde i nastaviti razgovor vani. Danje suviše lijep da bismo bili zatvoreni unutra. - Istina je - reče Jamie sestri, ne obazirući se na Kljunov prijedlog. - Doista nose ženske oprave. Je l’ tako, Kljunu? - Gdje si samo čula to svetogrđe? - upita Kljun. - Cholie mi je rekla. - Cholie? - upita Mary - E, pa da si se odmah potrudila spomenuti tu činjenicu, ne bih povjerovala ni u jednu od tvojih pričica. Znaš jednako dobro kao i ja da se naša kuhinjska pomoćnica po cijeli dan nalijeva pivom. Vjerojatno je bila pijana. - Ti vrapca! - promrmlja Jamie. - Nije bila pijana. - Ti vrapca? - ponovi Mary. - Iskreno rečeno, Jamie, govoriš ko Kljun. - Nose - reče Kljun, pokušavajući prekinuti prepirku koja se sve više zahuktavala. - Što nose? - upita Mary. - Odjeću do koljena - objasni Kljun. - Eto vidiš, rekla sam ti, Mary. - Njihova se odjeća zove pled, Mary. Pled - progunda Kljun. - To je njihovo sveto ruho. Mislim da bi ti jako zamjerili kad bi čuli da je nazivaš ženskom opravom. ~ 27 ~


-Knjigoteka-

- Onda me uopće ne čudi što se cijelo vrijeme moraju tući - ubaci se Jamie. Nije zapravo povjerovala Cholienoj priči, ali Kljun je izgledao tako ozbiljan da je počela misliti kako govori istinu. - Aha - složi se Mary. - Moraju braniti svoje haljine. - To nisu haljine! - Gledaj što si učinila, Jamie. Zbog tebe Kljun sad viče na nas. Jamie se odmah skruši. - Oprosti što sam te uzrujala, Kljunu. Pobogu, danas si sav uznemiren. Stalno pogledavaš preko ramena. Misliš da će te netko zaskočiti s leđa? Što... - Propustio sam drijemanje - brzo izusti Kljun. - Zato sam mrzovoljan. - Onda se sad moraš ići pošteno odmoriti - predloži Jamie. - Dođi, Mary. Kljun je bio jako strpljiv s nama, a vidi se da se ne osjeća dobro. Ona uhvati Mary za ruku i krene prema vratima. - Mili Bože, Mary, doista nose žensku odjeću. Nisam zapravo povjerovala Cholie, al’ sad sam uvjerena u to. - Pobjeći ću i gotovo - reče Mary, dovoljno glasno da bi je Kljun čuo. Zatim iznenada zastane i okrene se. - Samo još jedno pitanje, molim te - poviče. - Da, Mary? - Znaš li možda mrze li Škoti debele žene? Kljun nije imao odgovora na to besmisleno pitanje. Nakon što je slegao ramenima, Mary se okrene i potrči za Jamie. Obje su sestre podigle obrube sukanja i potrčale prema gornjem bedemu. Promatrajući ih, Kljun lagano zahihoće. - Nadjenuli su joj muško ime. Glavni je konjušar gotovo iskočio iz odjeće. Nije uopće čuo da mu se Alec Kincaid približio. Okrene se i nade lice u rame s divovskim ratnikom. - Na taj joj je način njezina mama željela osigurati mjesto u obitelji. Barun Jamison nije joj pravi otac. No, prihvatio ju je kao svoju. Odat ću mu priznanje za tu ljubaznost. Jeste li je, dakle, dobro pogledali? brzo doda. Alec kinine glavom. - Povest ćete je sa sobom, je l’ tako? Prije no što mu je odgovorio, Kincaid je nekoliko dugih trenutaka zurio u starca. - Aha, Kljunu. Povest ću je sa sobom. Odabir je bio izvršen.

~ 28 ~


-Knjigoteka-

TREĆE POGLAVLJE Tamie još uvijek nije znala za preuranjeni dolazak Škota, no on - I da je Merlin, njihov pastir, dojurio do nje kako bi joj priopćio aa je u glavnoj kući opet došlo do velike strke i da njezin tata želi da se ona za sve pobrine umjesto njega. Merlin je, zamuckujući, zaboravio spomenuti Škote. Nije to, međutim, bila njegova krivnja, jer njegova se prelijepa gospodarica zagledala ravno u njega kad je počeo objašnjavati. Od pogleda njezinih ljubičastih očiju osjećao se kao gromom pogođen. Zatim se osmjehnula, a Merlinovo je srce zatreptalo kao da je budalasta sluškinjica. Njegov um, međutim, nije treperio; iz njega su jednostavno nestale sve misli osimjedne: Lady Jamie poklanja samo njemu svu svoju pozornost. Od toga je, dakako, još više počeo zamuckivati, no to nije bilo važno. Jamie ionako nije mogla istoga trena poslušati naredbu. Morala se odmah pobrinuti za jednu ozljedu. Jadni stari Silas, kojemu je vid oslabio jednako kao i ruke, napravio je nevjerojatno žestok ispad, urlajući tako jako da su i svinje počele skvičati u znak negodovanja. Silas sije slučajno posjekao ruku umjesto uštavljene kože u podstavi sedla koju je pokušavao izrezati. Ozljeda je bila mala i nije je trebalo ožeći užarenim nožem, ali Jamie je ipak morala provesti prilično mnogo vremena umirujući starca nakon što mu je očistila i zavila ranu. Trebao je malo utjehe i nekoliko lijepih riječi, ništa drugo. Merlin je tijekom cijele strke stajao pokraj kuharice. Bio je pomalo ljubomoran na svu pažnju koju je njihova gospodarica poklanjala Silasu. Također je osjećao strašnu tjeskobu, jer se nije mogao sjetiti što su mu još naredili da joj kaže. Jamie je konačno završila posao i ostavila Silasa u Cholienim sposobnim rukama. Znala je da će dvoje sluga popiti najmanje jednu kriglu piva, ali nije to smatrala velikim grijehom, s obzirom da je Silas bio uzrujan, a Cholie je samo na jedan način znala utješiti druge. - Ne mogu istodobno gasiti dva požara - reče Jamie Merlinu kad ju je podsjetio na strku u glavnoj kući. Zatim se osmjehne kako bi ublažila svoj prijekor i napusti zabrinutoga pastira. Trčala je cijelim putem uzbrdo, suknje podignute do koljena. Uz nju su trčala tri razigrana hrta. I Jamie i njezini ljubimci usporili su tek kad su projurili kroz otvorena vrata i uletjeli u veliku dvoranu. Ona u istom trenu naglo zastane. Pozornost joj odmah privuku dvojica ratnika, opušteno naslonjena na kamin. Jamie je jednostavno bila suviše zapanjena da bi skrila svoju prvotnu reakciju. Pobogu, bili su to najveći muškarci koje je u životu vidjela. Nije mogla prestati zuriti u njih. Na nesreću, prve riječi koje je izustila nisu bile nimalo damske. - Bože sveti! Samo je prošaptala taj uzvik, pokušavajući ga zatomiti u grlu, ali po načinu na koji je veći div podigao obrvu znala je da ju je čuo. Nije se usuđivala napraviti kniks, dobro znajući da će pasti na nos ako pokuša. A činilo se i da ne može prestati zuriti u višega od dvojice muškaraca, koji ju je pogledom pokušavao natjerati da skrene pogled s njega. Po izgledu je bio najokrutniji čovjek kojeg je ikad vidjela. ~ 29 ~


-Knjigoteka-

Govorila je sama sebi da ga se ne boji; bila je suviše ljuta da bi se bojala. Odupirala se njegovu pogledu, gledajući ga u oči čitavu minutu prije no što se malo pribrala, a onda je shvatila da se neće uspjeti potpuno pribrati sve dok i dalje bude zurila u njega. Konačno zapazi tišinu koja je prožela cijelu veliku dvoranu. U tom se trenutku osvrne preko ramena i ugleda svoje sestre. Njih su tri stajale poredane poput zločinaca, izgledajući kao da očekuju smaknuće strijelama. Čim je Agnes primijetila suosjećajan sestrin pogled, počne plakati. Alice obgrli rukom blizankina ramena, očigledno joj namjeravajući ponuditi utjehu. Plan joj je, međutim, propao, jer se i sama rasplakala. U tren oka njihov se plač pretvori u histeriju. Mary je stajala pokraj Agnes. Izgledala je kao da se i njoj plače. Ruke je sklopila ispred sebe, gledajući Jamie kao da joj želi reći: »Pobogu, pogledaj ih samo«, a zatim je usmjerila pogled prema podu. Nešto se moralo poduzeti. Blizanke ne smiju osramotiti obitelj pred Škotima. - Agnes, Alice, odmah prestanite plakati. Obje sestre obrisu oči, pokušavajući se svladati. Jamie tada primijeti njihova oca. Sjedio je za stolom ulijevajući si piće iz jednoga od dva vrča koji su stajali ispred njega. Pretpostavljala je da je njezin zadatak pozdraviti goste na dostojan, civiliziran, engleski način. Znala je što joj je dužnost. Ipak, gotovo je svlada nagon da se izdere na strance što su došli čak tri dana ranije, za ime Božje. Dužnost je prevladala. Osim toga, dvojica Škota vjerojatno su toliko glupavi da ni ne shvaćaju koliko je njihovo ponašanje nepristojno. Jamie polako zakorači i stane točno ispred dvojice muškaraca. Pasa koji su je u stopu pratili, sjetila se tek kad je začula kako reže na strance pa ih otpusti brzim pokretom ruke, a zatim se nakloni kako dolikuje gospodarici kuće. Kad je sagnula glavu, preko lijevog joj oka padne kovrča, pokvarivsi nadmen dojam koji je pokušavala postići. Ona zabaci pramen kose preko ramena i pokuša se osmjehnuti. - Želim vas obojicu pozdraviti u našemu skromnom domu, jer čini mi se da nitko drugi nije u stanju biti toliko uljudan - započne. - I nadam se da ćete nam oprostiti što vas dočekujemo nespremni, ali sjetite se samo da ste došli puna tri dana ranije pa će vam biti lakše podnijeti našu nespremnost. Držeći govor, zurila je u cipele, a onda se odvaži nakratko podići pogled, dodajući: Moje je ime... - Lady Jamie - nadopuni je niži od dvojice divova. Jamie, koja je prethodno zurila u prostor između dvojice ratnika, odmah uputi pogled prema onome koji je progovorio. Nije izgledao onako opako kao onaj drugi. Zaključila je to kad joj se nasmiješio. U obrazima su mu se pojavile simpatične rupice, a zelene su mu oči nestašno poigravale. Jamie odmah postane sumnjičava. Učini joj se da je muškarac suviše veseo za tako ozbiljne okolnosti, posebice s obzirom da Alice i Agnes plaču ko male bebe. Zaključi kako je vjerojatno toliko priprost da ne shvaća koliku je pometnju izazvao. Naposljetku, ipak je Skot. - A vaše ime, gospodaru? - upita ona hladnim glasom. - Daniel - odgovori on. - A on je Alec - otegnuto reče, kininu vši glavom u smjeru svoga pratitelja. Pokazalo se da je Danijelov osmijeh zarazan. Ovaj je nedvojbeno zavodnik, pomisli Jamie. Jednostavno mu je morala uzvratiti osmijeh, jer govorio je tako čudnim ~ 30 ~


-Knjigoteka-

naglaskom da ga je jedva razumjela. Nije zapravo željela prozboriti s onim drugim, ali znala je da mora. I dalje se smiješeći, polako se okrene i pogleda u drugoga ratnika. Čekao je da ga pogleda. Ona osjeti kako joj se osmijeh zaledio na usnama. Njegov pogled, vruć kao podnevno sunce, plašio ju je. Nije se smiješio. Jamie iznenada osjeti nelagodu, ni sama ne znajući zašto. Nikad se u životu nije osjećala tako ranjivo. Osjećala je kako joj obrazi postaju sve topliji i znala je da se zarumenjela. U njegovu je pogledu razabrala posesivnost, kao da je ona njegovo vlasništvo; nije shvaćala zašto. Iznenada joj sine da je gospodin Alec ne gleda onako kako bi pravi gospodin trebao gledati finu, otmjenu damu. Naprotiv, promatrao ju je prizemnim, pohotnim pogledom. Bio je nevjerojatno drzak. Cijelu ju je odmjerio polaganim pogledom koji bi uvrijedio svaku damu, počevši od vrha njezine glave, a završivši poslije prilično mnogo vremena na dnu njezine oprave. Pogled mu se najdulje zadržao na njezinim usnama, grudima i bokovima. Mrzila ga je. Dobila je osjećaj da stoji pred njim potpuno naga. Razbjesnio ju je. Nije namjeravala trpjeti takvo ponašanje. Odlučila mu je uzvratiti istom mjerom. Nije mogla suspregnuti rumenilo, ali molila se da joj je pogled jednako drzak kad je ona njega isto onako odvratno odmjerila od glave do pete. Nažalost, činilo se da njezino oponašanje nije nimalo uvrijedilo ratnika. Izgledao je kao da se dobro zabavlja. Ona pomisli kako mu pogled više nije onako hladan i primijeti kako mu se obrva ponovno podigla dok ga je procjenjivala. Nešto u njegovu pogledu diralo ju je u srce. Nije znala o čemu se točno radi, ali joj padne na um da bi joj čak možda bio zgodan da ne izgleda tako opako. Bilo je to besinisleno, dakako. Već je odlučila mrziti ga. Bio je suviše grub za njezin ukus. Također mu je očajnički trebalo šišanje. Na leđima su mu vrhovi crvenkasto-smedje kose prelazili ovratnik crne tunike! Kosa mu se lagano kovrčala, podsjećajući je na grčke ratnike čije je crteže vidjela, ali to nije nimalo ublažilo njegovo koščato lice ni četvrtastu, neumoljivu bradu. Usne su mu izgledale jednako tvrdo kao i ostatak njegove pojave. Izgledao je suviše nasilno da bi joj se svidio. Nikako nije mogla shvatiti zašto joj onda srce tako snažno tuče. Što ga je dulje gledala u oči, to je više gubila dah. Jedna jedina misao sprječavala ju je da se osjeća kao potpuna budala: jedna od njezinih sirotih sestara morat će se udati za toga paklenskog ratnika. Ona zadrhti. On se osmjehne. Barun Jamison iznenada pozove obojicu ratnika da mu se pridruže za stolom i popiju malo vina. Daniel se odmah odmakne od kamina i priđe stolu. Usput se zaustavi i namigne Mary. Alec se nije ni makao. Nije ni Jamie. Nije mogla prestati zuriti u njega. On nije želio prestati zuriti u nju. - Imate li na imanju svećenika? Glas mu je zazvučao grubo. On zaključi da nije ni čudo, jer još uvijek reagira na tu ~ 31 ~


-Knjigoteka-

neobično lijepu ženu koja tako prkosno stoji pred njim. Nikad nije vidio tako blistave ljubičaste oči. Izgledala je čarobno, ali Aleca je jednako duboko dojmila i buntovnička crta koju je odmah nazreo u njoj. Ovu neće biti lako zastrašiti. On pretpostavi da nikad neće ustuknuti pred njim. Nijedna druga žena dosad nije toliko dugo i odvažno izdržala njegov pogled. Alecov se osmijeh proširi. Doista je bila dostojan protivnik. Znao je da ga se boji; vidio je kako drhti. Ipak je hrabro pokušavala skriti strah pred njim. Preživjet će u surovom škotskom visočju bude li dobila primjerenu pažnju i skrb, ali ipak će morati poduzeti mjere predostrožnosti. Izgledala je tako profinjeno. Morat će svladati njezinu buntovnu narav, a da joj usput ne slomi duh. Bit će to zahtjevan zadatak, ali Alec se nije zabrinjavao. Istinu govoreći, već se radovao pripitomljavanju. Na kraju će je pobijediti, a ona će se predati. Jamie nije mogla ni slutiti o čemu ratnik razmišlja. Kad je na kraju uspjela progovoriti, odgovori mu na pitanje: - Da, gospodine, imamo svećenika na imanju. - Tako joj Bog pomogao, sad je njezin glas zadrhtao. - Znači, odabrali ste? - Jesam. - Sigurno vam je bilo jako teško donijeti odluku. Osmijeh mu se prelije u oči. - Ni najmanje. Nije marila za bahatost u njegovu glasu ni za način na koji ju je sada gledao. Sigurna sam da vam je bilo teško - ustrajala je. - Naposljetku, sve su moje sestre veoma lijepe, a činjenica da ste tako brzo odabrali pokazuje da niste dobro razmislili. Stoga bih vam predložila da pričekate i vratite se ovamo za mjesec dana, nakon što dobro razmotrite to pitanje. Kako vam se čini moja zamisao, gospodine? On lagano odmahne glavom. - Znači, sutra ćete se vjenčati? - upita Jamie. - Dotad ćemo već biti na pola puta kući. - Doista? - Doista. - Namjeravate se vjenčati sada? Izgledala je užasnuto. Alec kinine glavom. - Da. - Ali ne mislite valjda... - Odlazimo odmah nakon obreda - reče Alec nepopustljivim glasom. Pokraj nje se iznenada pojavi gospodin Daniel. U ruci je držao dva pehara vina. Pruži jedan Alecu, a zatim se okrene prema trima sestrama. - Dođi ovamo, Mary, pridruži nam se - pozove je, smijući se. - Nećemo te ugristi. - Nisam ni mislila da hoćete - objavi Mary. Ona ispravi ramena i požuri prema Jamie pa stane uz nju. Daniel i Alec otpiju po gutljaj iz pehara. Zatim kimnu jedan drugome i ponude piće Jamie i Mary. Sestre odbiju njihovu ponudu odmahujući glavom. - Otpij malo, Mary - predloži Daniel, namignuvši joj. Alec nije bio tako fin. - Popij ovo, Jamie. Odmah. Jamie pomisli da se možda radi o nekom primitivnom škotskom običaju. Znala je da ~ 32 ~


-Knjigoteka-

joj je kao gospodarici kuće dužnost iskazati dobrodošlicu gostima. Osim toga, Alec je izgledao odlučno. Ona slegne ramenima, uzme pehar, brzo otpije gutljaj i vrati mu ga. On je uhvati za ruku, ne želeći je pustiti. Palcem je pomiluje po dlanu. Iznenada se namrgodi i polako okrene njezin dlan prema sebi, promatrajući žuljeve i ožiljke. Mary iskapi Danijelovu čašu. Kad mu ju je vratila, on je uhvati za ruku pa je okrciic. Jamie je pokušavala izvući ruku, ali Alec je pusti tek nakon što su dvojica muškaraca usporedila Marynu glatku kožu, bez ijedne ogrebotine, s Jamienim napuklinama. Bilo je to ponižavajuće. Razumjela je svaku prokletu riječ koji su razmijenili na gaelskom. Nisu znali da govori njihov jezik, a taje činjenica pružala Jamie iskricu podlog zadovoljstva. Ona skrije ruke iza leđa, očekujući njihovu sljedeću uvredu. - Je l’ ovo zajedničko ispijanje vina bila neka vrsta obreda? - upita Mary. - Istina je da ne znamo ama baš ništa o Škotima. Nakon što je to izlanula, Mary usmjeri pozornost prema podu. - Zar nisi nikad čula za naše osobite sklonosti? - upita Daniel škotskim naglaskom. Mary naglo podigne glavu. Izraz lica bio joj je zapanjen. - Sklonosti, gospodine? - Za naše izvjesne osobitosti? - nadopuni on, smijuljeći se. - Osobitosti? - Prije no što je ponovno usmjerila pogled u Danijela, Mary zatečeno pogleda Jamie. - Ne, nisam čula za te osobitosti. - O, onda te moramo prosvijetliti - objavi on. Bilo je očigledno da se gospodin Daniel sjajno zabavlja. - Ne želim biti prosvijetljena - usprotivi se Mary. Alec je promatrao Jamie. Oči su joj se razrogačile kad je Daniel spomenuo sklonosti. Očito je shvatila kamo njegov prijatelj cilja. Jamie je Alecu bila nevjerojatno privlačna. Samo od pogleda na nju spopadala ga je žarka želja da je dotakne, da je uzme. Iz očiju mu izblijedi osmijeh kad sije priznao koliko žarko želi spavati s njom. Začudo, nije mu smetalo što je Engleskinja. Ne, nimalo mu nije smetalo. - Mary, dušo - započne Daniel, ponovno privlačeći Alecovu pozornost. - Sigurno si čula za naš popis sklonosti. Svi znaju da Škoti vole snažne konje, debele ovce i meke, podatne žene. Nabrajao je poput babe koja uživa u prepričavanju najnovijeg trača. Alec je oponašao njegov ton kad je dodao: - Tim redom, dakako. - Dakako - složi se Daniel. Jamie se zapilji u Aleca. Već je naslutila da je Kljun porazgovarao s divovima i spomenuo im Maryne strahove. Obeća sama sebi da će mu natrljati uši prvi put kad ga ugleda. Daniel iznenada ispruži ruku i nadlanicom pomiluje Mary po obrazu. Mary je bila toliko iznenađena da se zaboravila odmaknuti. Nježan Danijelov pogled potpuno ju je opčinio. - Već imam snažnog konja - izjavi Daniel. - A što se ovaca tiče, Mary, mnoštvo ih pase po brdima u našem kraju. Ali što se tiče mekih, podatnih žena, djevojko, moram ti reći da mi takva nažalost nedostaje. I to mi je važno, premda mi je zadnje na popisu. - Nisam meka - izlane Mary. ~ 33 ~


-Knjigoteka-

- O, da, jesi - uzvrati Daniel. - I lijepa poput proljetnog jutra - doda. Mary se još više zarumeni, sve dok joj lice nije bilo crveno ko paprika. - Nisam ni lijepa ni podatna, gospodine - objavi. Zatim prekriži ruke preko prsa i namršteno ga pogleda. Željela je obeshrabriti toga zgodnog vraga, ali ipak ju je njezina vlastita reakcija na njega strašno zbunjivala. Osjećala je vrtoglavicu od njegova laskanja. Misli li doista da je lijepa? Blizanke počnu ponovno naricati. Jamie ih poželje opet izgrditi, ali onda joj padne na um da će jedna od njih dvije, ili možda obje, uskoro postati nevjesta. Ako je to slučaj, a pretpostavljala je da jest, onda Alice i Agnes itekako imaju pravo na provalu gnjeva. Da zavijaju ko vukovi, ne bi im zamjerila. Alec je jednostavno čekao da joj sine što se zapravo događa. Vidio je kako suosjećajno promatra sestre i pitao se koliko će joj trebati da shvati kako one nju promatraju istim izrazom lica. Barun Jamison zasigurno će joj razjasniti situaciju kad se pribere, zaključi Alec. Otac djevojaka još uvijek je bio na rubu suza. Digao je žestoku halabuku kad je Alec neobavezno izjavio da je odabrao Jamie. Alec se odlučno ponio prema barunu. Suzdržavao je bijes sve dok Jamison nije prestao nesuvislo govoriti i počeo nabrajati sebične razloge zbog kojih se protivi ujedinjenju. Nijedan od tih razloga nije imao nikakve veze sajamienom dobrobiti. Alec je tada postao neumoljiv. Pobjesnio je na Engleza. Popis obveza jamačno je objašnjavao žuljeve najamienim rukama. Jamison nije želio zadržati najmlađu kćer uz sebe iz ljubavi. Želio je samo ropkinju koja sluša svaki njegov mig. Najmlađa je kćer po Alecovu mišljenju doslovno bila u zatočeništvu. Sluga zabrinutog izraza lica uleti u veliku dvoranu. Baci samo kratak pogled na baruna Jamisona, a onda pohrli do Jamie. Nakon što joj se nezgrapno naklonio, prošapće: - Svećenik je na putu, gospodarice. Odjeven je u ruho za ženidbeni obred. Jamie kinine glavom. - Lijepo od tebe što si napustio svoj posao kako bi otišao po oca Charlesa, George. Želiš li ostati na vjenčanju? Sluga ju je promatrao pogledom punim obožavanja. - Nisam odjeven za svečanu priliku - prošapće. - Nismo ni mi - uzvrati mu Jamie šapatom. - Idi se preodjeni, Mary - dobaci Daniel. - Volim zlatnu boju. Ako imaš opravu te boje, odjeni je za mene. Ako nemaš, i bijela će biti dobra. Oženit ću se tobom, Lady Mary. Gospodin Daniel Ferguson prihvatio je Lady Mary prije no što se srušila na tlo. Nije mu nimalo smetalo što se njegova buduća upravo onesvijestila, nego je čak prasnuo u smijeh podižući Mary i prislonivši je svojim prsima. - Preplavila ju je zahvalnost, Alec - dobaci Daniel svome prijatelju. - Aha, Danijele, vidim da jest - uzvrati Alec. Jamie više nije mogla obuzdavati bijes. Okrene se prema Alecu, kako bi mu se suprotstavila. Ruku položenih na bokove zauzela je otvoreno izazovan stav. - Dakle? Koju od blizanki ćete vi oženiti? - Nijednu. - Nijednu? Još uvijek nije shvatila. Alec uzdahne. - Preodjeni se, Jamie, ako želiš. Najviše volim bijelu boju. A sad pođi učiniti što sam ti rekao. Vrijeme prolazi, a mi moramo krenuti na put. ~ 34 ~


-Knjigoteka-

Namjerno je produljio govor, dajući joj vremena da reagira na njegovu objavu. Mislio je da je to obazrivo od njega. Ona je mislila da je poludio. Isprva je bila toliko zaprepaštena da je mogla jedino užasnuto piljiti u ratnika. Kad je konačno uspjela progovoriti, poviče: - Pakao će se zalediti prije no što se udam za vas, gospodine, pakao će se zalediti. - Upravo si opisala škotska brda zimi, curo. I udat ćeš se za mene. - Nikad. Točno sat vremena poslije Lady Jamison udala se za Aleca Kincaida.

~ 35 ~


-Knjigoteka-

ČETVRTO POGLAVLJE Odjenula je crno ža vjenčanje. Njezin izbor odjeće predstavljao je isključivo izraz prkosa, kojim je namjeravala razbjesniti Škota. Shvatila je, međutim, da joj je plan propao čim se vratila u veliku dvoranu. Ugledavši je, Alec se počeo smijati. Od toga gromoglasnog zvuka skoro su pale kose grede sa stropa. Alec je zaključio da Jamie nema pojma koliko mu se sviđa njezina buntovnička narav, jer se inače ne bi toliko trudila da ga izazove. Da je znala koliko prezire suze, vjerojatno bi zaplakala. Dvojio je, međutim, da bi bila toliko uvjerljiva kao njezine sestre blizanke. Jamie se kretala poput kraljice. Leđa su joj bila ravna poput koplja i nije ni pred kim sagibala glavu, a on je vjerovao da bi joj bilo veoma teško pretvarati se da ima ženske slabosti. Bila je odjevena za žalovanje, ali ipak je izgledala veličanstveno. Njezine su ga oči i dalje očaravale. Pitao se hoće li se ikad navići na njezinu ljepotu. Pobogu, nadao se da hoće. Ne smije dopustiti da mu nešto ometa najvažnije dužnosti. Polako je shvaćao da je ta djevojka prava zagonetka. Znao je da je rođena i odrasla u Engleskoj, ali nije izgledala nimalo kukavički. Pitao se kako se moglo dogoditi takvo čudo, a onda je zaključio da se njezina nedužnost i nedostatak straha zasnivaju na činjenici da nije okaljana bijednim dvorskim životom kralja Henrika. Milošću Božjom Lady Jamie nije bila izložena engleskoj sklonosti raskalašenom životu. Kincaidje pretpostavio da može zahvaliti barunu Jamisonu što nije obavio svoju dužnost u pogledu svojih kćeri. Nije, međutim, želio izražavati zahvalnost, a i dvojio je da bi Jamien otac čuo koju njegovu riječ. Taj je čovjek sad već doslovno plakao. Alec je osjetio toliko gađenje prema njemu da nije želio ni prozboriti s njim. Nikad nije vidio da se odrastao muškarac tako ogavno ponižava. Želudac mu se okretao od toga prizora. - Sve smo u veoma bliskim odnosima s ocem - prošaptala je Jamie kad barun nije mogao odgovoriti na svećenikovo pitanje tko predaje nevjeste. Umjesto toga, skrio je lice u svoj raskvašeni rubac. - Nedostajat ćemo tati, gospodine. Ovo mu strašno teško pada. Nije podigla pogled prema Alecu šapućući ispriku za očevo sramotno ponašanje, ali u njezinu se pomalo promuklom glasu nazirala molba. Znao je da ga preklinje za razumijevanje i zaključio je da je njezina obrana oca toliko vrijedna da će zadržati svoje negativno mišljenje o njemu za sebe. Upravo je dobio uvid u još jednu crtu njezina karaktera, jer je njezina molba pokazivala da je odana obitelji. Smatrao je to plemenitom vrlinom u bilo kojim okolnostima, a s obzirom na to kakvi su joj članovi obitelji, Jamiena je odanost graničila sa svetošću. Jamie je bila suviše užasnuta da bi podigla pogled prema budućemu mužu. Ona i njezina sestra stajale su jedna uz drugu, držeći se za ruke kako bi se utješile. Daniel je stajao s desne strane Mary, a Alec je bio smješten s Jamiene lijeve strane. Alecova je ruka dodirivala njezino rame, a bedro bi mu svako malo okrznulo njezino. Namjerno, neprestano. Nije se mogla odmaknuti od njega. Mary ju je prignječila s jedne strane, a Alecova ju je ruka sprječavala da zakorači unatrag. Bože, mrzila je strah. Nije navikla na taj osjećaj. Rekla je sama sebi da ga se boji zato što je tako krupan. Uzdizao se nad njom poput ogromnog, ljutitog oblaka. Mirisao je na vrijesak i muževnost te pomalo na stavljenu kožu, a u povoljnijim okolnostima njegov bi joj miris možda bio privlačan. Sada je, da~ 36 ~


-Knjigoteka-

kako, prezirala njegovu veličinu, njegov miris, samu njegovu nazočnost. Svećenik je dovršio propovijed o sakramentu ženidbe, a zatim se obratio Jamienoj sestri. Mary, pretjerano iskrena, dobro je nasmijala Danijela kad ju je otac Charles upitao želi li uzeti Danijela za supruga. Dugo je razmišljala o njegovu pitanju, ponašajući se kao da su od nje zatražili da objasni značaj normanskog osvajanja, a zatim je konačno izustila odgovor. - Iskreno rečeno, oče, radije ne bih. Jamie se bližila točki potpune histerije. Ne se bi trebala udati za toga vojskovođu Aleca Kincaida. A on joj nije nimalo olakšavao situaciju stojeći joj toliko blizu da je osjetila kako iz njega isijava toplina. Dok je otac Charles preklinjao Mary da mu da pravi odgovor, Jamie se pokušavala odmaknuti od Aleca. U kutku misli gajila je kukavičku pomisao da bi jednostavno mogla odgurnuti njegovu ruku, zakoračiti unatrag i izjuriti iz prostorije poput munje. On je zasigurno naslutio njezinu namjeru, jer joj je stavio ruku na ramena. Prije no što je uspjela prosvjedovati, povukao ju je prema sebi. Nije ga se mogla otresti. Pokušala je, i to nekoliko puta, a onda je prošaptala zahtjev da skloni ruke s nje. Nije se nimalo obazirao. Sva ogorčena, okrene se prema sestri i prosikće: - Mislim da nije nimalo bitno što mi želimo, Mary. Ako ne pristaneš na udaju za Danijela, povrijedit ćeš želju našega kralja. - Ali budem li rekla da želim ovoga muškarca za svoga muža, povrijedit ću Boga ustvrdi Mary. - To bi značilo da ne govorim istinu - dovrši tuleći. - Za ime Božje, Mary, odgovori svećeniku - odbrusi Jamie. Jamien neprijateljski ton uvrijedio je Mary. Ona se zapilji u sestru, a zatim se okrene prema svećeniku. - Uh, dobro. Uzimam ga. - Okrenuvši se ponovno prema Jamie, promrmlja: - Eto, sestro, jesi sad sretna? Prisilila si me da slažem svećeniku. - Ja sam te prisilila? Činjenicu da je gotovo ostala bez daha Jamie nije mogla zahvaliti samo nečuvenoj sestrinoj izjavi. Alecova se ruka naime ovila oko njena vrata. Prstima je milovao njezinu osjetljivu kožu. Otac Charles s odobravanjem kimne na Maryn odgovor. Sad je došao red na Jamie i Aleca. - Vaše puno ime i prezime, gospodine? - upita svećenik. - Alec Kincaid. Svećenik kinine glavom. Žurio se privesti ženidbeni obred kraju, jer je pogled njegove mile Jamie postajao ubojit. Otac Charles u brzini ubaci riječ »voljna« upitavši je uzima li Aleca za muža. - Voljna? - upita Jamie. Zatim duboko udahne, pripremajući se da podbode svećenika svojim pravim mišljenjem, ali u tom trenutku osjeti kako joj se Alecovi prsti stežu oko vrata. Očito ju je pokušavao zastrašiti. Ona podigne ruku kako bi odmaknula njegovu, ali Alec se ne pomakne ni za milimetar. Jednostavno ju je uhvatio za prste i nastavio je pritiskati. Nije bio ni najmanje nježan. Jamie brzo shvati njegovu neverbalnu poruku. Taj će je bahati tip ugušiti bude li ga i dalje izazivala, a s obzirom da je Skot, bila je sigurna da će ispuniti prijetnju. ~ 37 ~


-Knjigoteka-

U vratu ju je počelo bockati. - Uzimam ga - brzo izgovori. Svećenik uzdahne s olakšanjem, a zatim brzinski obavi ostatak obreda, čim im je udijelio blagoslov, Mary pokuša istrčati iz dvorane. Daniel je uhvati napravivši dva duga koraka. Podigne je u naručje i poljupcem joj priguši vrisak ispred oca Charlesa i obitelji. Kad je taj nježni napad završio, Mary se nasloni na njega. Jamie pomisli kako izgleda poput uvenulog cvijeta. Blizanke počnu opet cmizdriti, tata počne šmrcati, a Jamie poželi umrijeti brzom smrću. Alec Kincaid nije tako silovito zatražio poljubac kojim će zapečatiti razmijenjene zavjete. Samo se malo pomakao, kako bi stao točno ispred svoje mlade. Ruke je stavio na bokove, raširio mišićave noge i usmjerio pogled u vrh Jamiene pognute glave. Nije rekao ni riječ. Ipak, njegov nepomičan stav davao je naslutiti da će stajati tamo cijelu noć ako treba, samo kako bi ga ona pogledala. Jamie se tješila činjenicom da je više ne pokušava ugušiti. Osjetila je kako joj srce žestoko lupa. Pretpostavila je da se Alec Kincaid usuđuje učiniti ama baš sve što želi. Skupi hrabrost i polako podigne pogled prema njemu. Doista je izgledao zastrašujuće. Oči su mu bile veoma tamno smeđe boje. Jamie u njima nije mogla pronaći mnogo topline, a nakon što ga je gledala u oči koliko god je dugo izdržala, počne se okretati od njega. On iznenada ispruži ruku i povuče je sebi u naručje. Rukom joj obuhvati bradu, a usnama pritisne njezine. Poljubac je bio grub, nepopustljiv... i nevjerojatno topao. Jamie je dobila osjećaj da ju je upravo opržilo sunce. Poljubac je završio prije no što je uopće mogla pomisliti na otpor, prije no što se uopće željela pomaknuti. Na trenutak je ostala bez riječi. Dugo je zurila u muža, pitajući se je li taj kratak poljubac toliko utjecao na njega koliko i na nju. Alecaje zabavljala zbunjenost koju je primijetio u Jamienim očima. Bilo je očigledno da se dosad nije često ljubila. Rumenjela se od nelagode. Stezala je ruke kao da će umrijeti ako ih otpusti. Da, bio je zadovoljan njome, a shvatio je da taj kratki poljubac nije ni njega ostavio ravnodušnim. Nije je se mogao nagledati. Kvragu, poželio ju je ponovno poljubiti. Maryn iznenadni urlik prekine čaroliju. - Sad? - povikala je kao da se radi o nekoj bestidnosti. - Jamie, oni namjeravaju odmah otići! - Moja vas je sestra sigurno krivo razumjela - reče Jamie. - Ne odlazite valjda odmah? - Odlazimo - uzvrati Alec. - Daniel i ja imamo mnogo obveza kod kuće. Odlazimo za sat vremena. U svome objašnjenju nije spomenuo ni Mary ni nju, a ta spoznaja zaokupi punu Jamienu pozornost. Gotovo se nasmiješi radosnoj mogućnosti, a onda se odluči uvjeriti da je ispravno naslutila prije no što se suviše ponada. - Želite li nam se vas dvojica pridružiti za skromnom večerom prije no što odete? upita. Točno je znao što je htjela reći. Izdala se naglasivši riječ »odete« u pitanju. Ta glupa ženska doista misli da će nju ostaviti ovdje. Alecu dođe da se nasmije. Izgledala je tako ozbiljno, tako prokleto puna nade. On odmahne glavom. ~ 38 ~


-Knjigoteka-

Jamie se osjećala kao da joj je netko otključao vrata zatvora i pustio je na slobodu. Očajnički je pokušavala skriti radost, jer bilo bi suviše nepristojno iskazati otvoreno zadovoljstvo činjenicom da joj muž odlazi. Brakovi, dakle, postoje samo na papiru. O, zašto to nije prije shvatila? Alec i Daniel jednostavno su poslušali naredbu svoga vrhovnog vode oženivši se. Sad će se vratiti kući svojim dužnostima, koje god one za ime Božje bile, i ostaviti zahvalne nevjeste u Engleskoj, kamo i pripadaju. Takvo što nije bilo suviše neuobičajeno. Mnogi se brakovi sklapaju na takav zadovoljavajući način. Jamie se zapravo osjeti pomalo budalastom što nije prije shvatila o čemu se radi. Uštedjela bi si mnogo brige. Olakšanje je preplavi takvom silinom da su je koljena skoro izdala. Kako je navikla na sklapanje pogodaba sa Stvoriteljem, odmah obeća Bogu devetnicu kao zahvalu za ovu odgodu smrtne kazne. - Hoćete li ubuduće dolaziti u Englesku? - upita ona, pokušavajući zvučati kao da misli da ta odbojna zamisao ima i koju dobru stranu. - Vratit ću se samo u slučaju rata. - Ne morate zvučati kao da bi vas ta mogućnost veselila - uzvrati mu Jamie prije no što je razmislila. Dopusti mu da vidi kako se namrštila i nije je bilo briga je li ga uvrijedila. Tip je bio glup ko top. A ako on nije namjeravao biti uljudan, neće se ni ona truditi lijepo ponašati. Ona zabaci kosu preko ramena, okrene mu leđa i lagano se udalji. - Već je kasno poslijepodne, Kincaidu - dobaci mu preko ramena. - Bolje što prije krenite, jer sam sigurna da morate prijeći veliku udaljenost prije sutona. Gotovo je dodala kako joj je drago što ga je upoznala, ali ta bije laž koštala još jedne devetnice pa je ušutjela. Jamie je upravo stigla do stola kad joj se od oštre naredbe njezina supruga sledi krv u žilama. - Skupi svoje stvari i pozdravi se s obitelji, Jamie, dok se Daniel i ja pobrinemo za konje. Požuri. - I ti, Mary - doda Daniel onim svojim veselim glasom, koji je počeo izluđivati Jamie. - Zašto moramo žuriti? - upita Mary. - Alec i ja smo prisegli da nećemo još jednu noć provesti na engleskom tlu. Moramo još prijeći veliku udaljenost do mraka. Jamie se okrene točno u trenutku da vidi kako dvojica Škota izlaze iz prostorije. Rukama se uhvati za rub stola iza svojih leđa. - Kincaidu? Mene trebaš ostaviti ovdje poviče. - Ovo je samo brak iz interesa, zar ne? On se zaustavi nasred predvorja, a zatim se okrene prema njoj. - Aha, ženo, ovo je brak iz interesa. Radit ćeš ono što je meni u interesu. Razumiješ li me? Nije se obazirala na njegov ljutit ton ni grub izraz lica. - Ne, Kincaidu, ne razumijem. Pokušala je zvučati jednako bahato kao što je on izgledao, ali znala je da joj je drhtavi glas pokvario plan. Njezin ispad gnjeva nije ga zavarao. Znao je da je preplašena; razabrala je to po njegovu osmijehu. - Obećavam ti da ćeš vremenom shvatiti. Dajem ti riječ. Nije željela njegovu riječ, ali pretpostavljala je da to njemu ništa ne znači. Naposljetku, doista je bio paklenski ratnik. A ni u prepiranju mu nije dorasla. Čim je nestao iz okvira vrata, oči joj se ispune suzama. Sve što je sad željela bilo je sjesti na ~ 39 ~


-Knjigoteka-

najbliži stolac i dobro se isplakati. Bila je suviše uzrujana da bi razmišljala o pakiranju stvari. Blizanke su se pobrinule za taj zadatak, dopuštajući joj da provede još malo dragocjenog vremena s ocem. Kad su se Agnes i Alice vratile u veliku dvoranu, Mary je već bila potpuno izvan sebe. Jedva je promucala riječi rastanka prije no što je izjurila iz prostorije. - Spakirat ću tvoje prekrasne tapiserije - reče Alice. - Obećavam ti da neću ništa zaboraviti. Ubrzo ćeš se osjećati kao kod kuće. - Alice, već sam rekla Jamie da ću seja pobrinuti za to - promrmlja Agnes. - Iskreno rečeno, sestro, uvijek me pokušavaš nadmašiti. O da, Jamie, stavila sam ti šal tvoje mame u torbu, zajedno s bočicama s lijekovima. - Hvala vam, sestre - reče Jamie. Brzo ih obje zagrli. - O, strašno ćete mi nedostajati. Vi ste tako mile sestre. - Jamie, užasno si hrabra - prošapće Agnes. - Izgledaš tako mirno, spokojno. Ja bih dosad već bila potpuno luda. Udala si se za onoga koji... - Ne moraš je podsjećati - promrmlja Agnes. - Sigurno nije zaboravila da je ubio svoju prvu ženu, sestro. - Ne znamo sa sigurnošću - prigovori druga blizanka. Jamie poželi da je blizanke prestanu tješiti. Njihovi podsjetnici na to kakav je Alec Kincaid uznemire je više no išta drugo. Barun Jamison povuče Jamie za suknju kako bi joj privukao pozornost. - Za tjedan dana bit ću mrtav, doista. Tko će se brinuti za moju hranu? Tko će slušati moje priče? - Ma daj, tata, Agnes i Alice dobro će se brinuti za tebe. Bit će ti sasvim udobno umirivala ga je. Zatim se nagne nad njega, poljubi ga u čelo i doda: - Molim te, nemoj praviti ispade. Mary i ja ćemo te posjećivati i... Nije mogla dovršiti laž; nije mogla reći ocu da će sve biti u redu. Njezin je život upravo okončan; oteli su joj sve što joj je poznato i što joj pruža osjećaj sigurnosti. Agnes šapatom izgovori najveću Jamienu bojazan. - Nikad te više nećemo vidjeti, je l’ tako, Jamie? Neće ti dopustiti da dođeš kući, je l’ tako? - Obećavam vam da ću pronaći načina da vas posjetim - prisegne Jamie. Glas joj je drhtao, a u očima su je bockale neisplakane suze. Bože mili, ovaj je rastanak bio strašno bolan. Između jecaja barun Jamison stalno je mrmljao da su mu Škoti oteli njegovu premilu dječicu i kako li će se, za ime Boga, snaći bez njih? Premda je Jamie nastojala utješiti oca, na kraju se ispostavilo da su njezini pokušaji bezuspješni. Tata se nije htio umiriti. Što se ona više trudila, to je on glasnije zavijao. Kljun dođe po nju. Kad je pokušao odvojiti oca od kćeri, nastane povuci-potegni. Barun Jamison nije htio pustiti Jamienu ruku. Zadatak je konačno obavljen kad je i Jamie pripomogla. - Dođi, Jamie. Bolje ti je da ne ljutiš svoga novopečenog supruga. Strpljivo te čeka na dvorištu. Gospodin Daniel i Lady Mary već su krenuli za Škotsku, curo. Pođi sad sa mnom. Čeka te nov život. Kljunov blagi glas pomalo utješi Jamie. Ona ga uhvati za ruku i krene s njim prema ulaznim vratima. Kad je zastala da se još jednom pozdravi s obitelji, Kljun je pogura prema naprijed. - Ne osvrći se, Jamie. I prestani drhtati. Počni razmišljati o sretnoj budućnosti. ~ 40 ~


-Knjigoteka-

- Upravo zbog budućnosti dršćem - prizna Jamie. - Kljunu, ne znam ništa o ovome svom mužu. Brinu me sve te mračne glasine o njemu. Ne želim biti njegova žena. - Što je učinjeno, učinjeno je - objavi Kljun. - Možeš na ovo gledati na dva načina, curo. Možeš stupiti u ovaj brak čvrsto zatvorenih očiju, ne želeći ni pogledati svoga muža, i živjeti u jadu do kraja života, ili možeš širom otvoriti oči, prihvatiti svoga muža i učiniti si život što ljepšim. - Ne želim ga mrziti. Kljun se osmjehne. Jamie je zvučala jadno, očajno - Onda ga nemoj mrziti - glasio je njegov savjet. - Ionako nisi dobra u tome. Tvoje je srce suviše nježno, curice. Osim toga nastavi on, gurkajući je dalje - ovo naposljetku i nije tako neuobičajena stvar. - Što nije neuobičajena stvar? - Mnoge se mlade udaju za muževe koje ne poznaju. - Ali te su mlade Engleskinje, Kljunu, i udaju se za Engleze. - Psst, ne govori tako - naredi joj Kljun, začuvši strah u njezinu glasu. - Dobar je čovjek taj Kincaid. Dobro sam ga odmjerio, Jamie. Neće loše postupati s tobom. - Kako ti to znaš? - upita Jamie. Pokuša se zaustaviti i pogledati Kljuna u lice, ali on ju je i dalje gurao prema naprijed. - Znaš da se priča da je ubio prvu ženu. - A ti vjeruješ u to? Ona odmah odgovori: - Ne vjerujem. - Zašto? Jamie slegne ramenima. - Ne mogu objasniti - prošapće. - Jednostavno mislim da ne bi... - Ona uzdahne, a zatim doda: - Pomislit ćeš da sam glupava, Kljunu, ali njegove oči... ma, mislim da nije zao čovjek. - Slučajno sa sigurnošću znam da je to laž - reče Kljun. - Nije je ubio. Pitao sam ga, Jamie, otvoreno sam mu postavio to pitanje. - Nisi valjda. - Ona se nasmije na njegovu nevjerojatnu izjavu. - Kljunu, sigurno je pobjesnio na tebe. - Ti vrapca - prošapće Kljun. - Ja brinem za tvoju budućnost, a ne za njegov bijes hvalio se. - Dakako, postavio sam mu to pitanje tek kad sam čuo da namjerava odabrati tebe. - Kad si imao vremena za to? - upita ona, mršteći se. - Nije važno - brzo odgovori Kljun. - Usto, znao sam da je Kincaid dobar čim sam izbliza promotrio njegova konja. - On još jednom lagano kvrcne Jamie između lopatica kako bi opet krenula prema svome mužu. - Taj će ratnik i prema tebi postupati s jednako mnogo pažnje. - O, za ime Božje - promrmlja Jamie - već si predugo glavni konjušar, prijatelju moj. Postoji razlika između žene i konja. Vidim da vjeruješ u te gluposti koje mi pričaš. Izgledaš veoma zadovoljan samim sobom. - I osjećam se zadovoljno - pohvali se Kljun. - Upravo sam te uspio izvesti van, a da te uopće nisam morao vući, je l’ tako? Znao je da ju je ta njegova izjava zatekla, jer je razrogačila oči pa ju je opet morao pogurati kad je naglo stala. Alec je stajao usred dvorišta uz svoga konja. Po izrazu njegova lica nije mogla naslutiti o čemu razmišlja, ali nije vjerovala da je strpljivo čekao njezin dolazak, kao što je Kljun ustvrdio. Kincaid nije nalikovao strpljivoj osobi. ~ 41 ~


-Knjigoteka-

Alec je bio siguran da će Jamie izazvati pometnju kad stignu u njegov zavičaj. Nekoliko dugih trenutaka gledao ju je u oči, pitajući se kad će se navići na nju. Oči su joj bile najživopisnije ljubičaste boje koju je ikad vidio. Nisu sve plave oči iste. Alec se sjeti te čudne Kljunove primjedbe. Sad je shvaćao što je glavni konjušar želio reći. Nije joj mogao dopustiti da ga na taj način zarobi. Usne su joj bile toliko prokleto privlačne da je gubio spokoj. Da, izazvat će buru, shvaćala ona to ili ne, razmišljao je Alec. Premda je bio siguran da se nijedan pripadnik njegova klana neće usuditi dotaći ono što pripada njemu, misli će im se sigurno zabavljati tom mogućnošću. Ženska je jednostavno bila suviše privlačna za svoje dobro. Još uvijek ga se bojala. Alec reče sam sebi da je to dobar početak. Žena uvijek treba biti pomalo nesigurna u muža. Ipak, njezin ga je strah istodobno živcirao. Naredio bi joj da se popne na konja, i to što brže, da nije vidio bojazan u njezinim očima. Podsjećala ga je na srnu koja je nanjušila opasnost. On zaključi da je krajnje vrijeme da preuzme nadzor. Lakim se pokretom uspne na leđa svoga pastuha. Veliki se crni konj propne i nervozno gurne Divlju vatru u slabine. Jamiena je kobila već bila razdražljiva, jer su je prisiljavali da stoji pokraj mužjaka čiji vonj nije poznavala i koji se odmah propeo na nju. Alec ispruži ruku, uzme uzde od nepažljivog konjusara i naredi kobili da se smiri. Divlja ga vatra smjesta posluša. Kljun začuje kako je Jamie duboko udahnula, primijeti kako se zapiljila u škotskoga ratnika i zaključi da bi se mogla onesvijestiti. Ponovno joj stavi ruku na rame. - Skupi hrabrost, curo. Nećeš se osjećati ništa bolje budeš li se osramotila padanjem u nesvijest. Učio sam te da se to ne radi, je Ftako? Ona odmah posveti pozornost njegovu gunđanju. Uspravi se i odmakne od glavnoga konjusara. - Neće biti nikakvog padanja u nesvijest - promrmlja. - Vrijeđa me što si pomislio da sam takav slabić. Kljun suspregne osmijeh. Neće je više morati gurkati. Vatra joj je ponovno zasjala u očima. Gracioznošću dostojnom kraljice Jamie podigne obrub oprave i priđe svome konju. Kljun joj pomogne da se smjesti na Divlju vatru, a zatim joj potapša ruku. - A sad, obećaj ovome starcu da ćeš se slagati sa svojim mužem - naredi joj. - To je sveta zapovijed, sjeti se - doda, besramno namignuvši. - To nije zapovijed - izjavi Jamie. - Jest u Škotskoj. Te je riječi izgovorio Alec. Zvučao je kao da to ozbiljno misli. Jamie ga ogorčeno pogleda, a potom se ponovno okrene prema Kljunu. Glavni se konjušar smiješio njezinu suprugu. - Zapamtit ćete obećanje koje ste mi dali, poglavaru Kincaid? Alec kimne glavom, dobaci joj uzde Divlje vatre, podbode svoga pastuha i ostavi Jamie da zuri za njim. Nije je namjeravao čekati. Ona je održavala Divlju vatru na mjestu, odlučivši provjeriti koliko će daleko odjahati prije no što se zaustavi i pričeka je. Kad su konj i jahač prešli pokretni most i nestali iz vidika, ona zaključi da je uopće neće čekati. Nije se čak ni osvrnuo preko ramena. - Što si mislio rekavši mu da zapamti obećanje koje ti je dao? - upita Jamie gotovo ~ 42 ~


-Knjigoteka-

odsutna duhom, zureći u pokretni most. - Ništa važno - brzo uzvrati Kljun. Jamie se okrene prema njemu. - Da čujem, Kljunu - naredi. - Samo sam malo porazgovarao s njim, Jamie, o tvojoj... nevinosti. - Ne razumijem. - Pa, ovaj, doći će prva bračna noć, djevojko. S obzirom da sam te ja podučio o odnosu muškarca i žene, mislio sam da trebam upozoriti tvoga muža... - O, Bože, o tome si mu govorio? - Jesam. Obećao je da će bit’ pažljiv s tobom, Jamie. Trudit će se da te prvi put ne povrijedi jako. Jamie je znala da joj obrazi gore od nelagode. - Nikad mu neću dopustiti ni da me dotakne, Kljunu, pa si uzalud izmamio to obećanje od njega. - Daj, Jamie, ne budi tako tvrdoglava. Bojao sam se za tebe. Istina je da ti nisam mnogo rekao o samom činu ljubavnog spajanja. Objasnio sam Kincaidu da ne razumiješ mnogo o... - Ne želim više slušati o tome. Nikad me neće pipnuti i gotovo. Kljun glasno uzdahne. - Onda te čeka iznenađenje, curo moja. Po načinu na koji te gleda rekao bih da će iskoristiti prvu priliku. Bolje da tvoja tvrda glava to prihvati, Jamie. Samo učini što ti kaže i sve će biti dobro. - Da učinim što mi kaže? - Hajde, curo, ne diži glas na mene. Bolje bi ti bilo da kreneš, Jamie - potakne je on. Ona odmahne glavom. - Još samo minutu, Kljunu. Prvo mi moraš obećati da ćeš doći po mene ako ovdje dođe do nevolje. - Nevolje? Kakve nevolje? Ona prošapće objašnjenje, ne mogavši ga pogledati ravno u oči. - Čini se da je tata uzeo zlatnike od Andrewa. Radilo se o zajmu, Kljunu, a ne o mirazu, al’ ipak se brinem. Ne znam kako će tata vratiti novac Andrewu. Ona se odvaži nabrzinu podići pogled, kako bi procijenila Kljunovu reakciju. Nije se trebala truditi. Uzviknuo je tolikom žestinom da je skoro pala s konja. - Uzeo je zlato za tebe, Jamie? Prodao te barunu Andrewu? - Ne, ne, krivo si shvatio - brzo uzvrati ona. - Radilo se samo o zajmu, Kljunu. Nemamo sad vremena raspravljati o tome. Samo mi obećaj da ćeš doći po mene ako tata zatreba pomoć. - Aha, curo - reče Kljun. Njegov uzdah zazvuči ljutito. - Zavjetujem ti se. Imaš li još koju brigu koju mi želiš povjeriti? - Nadam se da nemam. - Onda kreni. Ako tvoj muž... - Još samo jedna stvar, a onda idem. - Namjerno odugovlačiš, je l’ tako, curo? Želiš ga razdražiti. Onda će naslutiti istinu o tebi - uz osmijeh predvidi Kljun. - A ja se toliko namučio da mu ispričam sve one laži. - Kakve laži? - Rekao sam mu da si slatka, nježna djevojka, da znaš. - Ja i jesam slatka, nježna djevojka - uzvrati Jamie. Kljun prezrivo otpuhne. - Kad te netko razljuti, slatka si ko sapun. - Što si mu još ispričao? - sumnjičavo upita Jamie. - Bolje mi sve reci, kako bih se ~ 43 ~


-Knjigoteka-

mogla obraniti. - Rekao sam mu da si bojažljiva. - Nisi! - Rekao sam da si slabašna, navikla na maženje. - Ne! - I da voliš provoditi vrijeme šivajući i odlazeći u crkvu. Jamie se nasmije. - Zašto si mu napričao takve priče? - Zato što sam htio da dobiješ malu prednost - objasni Kljun. Riječi su mu se spoticale jedna preko druge od žurbe da joj sve objasni. - Nisam mu rekao ni da govoriš gaelski. - Nisam ni ja. Dvoje bliskih prijatelja nestašno se osmjehnu jedno drugome. Zatim Jamie upita: Nije ti valjda žao što si me naučio svim tim vještinama? - Naravno da nije - odgovori Kljun. - Ali bude li tvoj muž mislio da si krhka i osjetljiva, pretpostavljam da će bolje paziti na tvoju sigurnost, djevojko. Rekao bih da će biti strpljiviji s tobom. - Nije me briga što misli o meni - uzvrati Jamie. - Ali vrijeđa mi ponos što sam po tvojim riječima ispala toliko slaba. - Većina je žena slaba - dometne on. - Lovi li većina žena večeru za obitelj? Jaše li većina žena bolje od ratnika? Je li... - Nemoj sad šiziti na mene - zamoli je Kljun. - Samo još neko vrijeme zadrži za sebe to što znaš, Jamie. I nemoj ga još iskušavati. Bolje je ne hvatati divljeg psa za rep ako se ne želiš suočiti s posljedicama, kako ja uvijek kažem. - Nikad to prije nisi rekao. - Uvijek sam namjeravao - odgovori Kljun. Zatim još jednom zabrinuto pogleda prema pokretnom mostu. - Kreni sad, Jamie. - Dugo sam vremena čuvala ovo u sebi, Kljunu, i ne želim da me sad požuruješ. - Da? - upita on, gotovo viknuvši. - Volim te. Nikad ti to prije nisam rekla, ali volim te svim srcem. Bio si mi dobar otac, Kljunu. Starcu se otme dubok uzdah. Oči mu se zamagle od suza pa napuknutim glasom prošapće: - I ja tebe volim, Jamie. Bila si mi krasna kćer. Uvijek sam te smatrao svojom. - Obećaj da me nećeš zaboraviti. U glasu joj se začula izbezumljenost. On stisne njezinu ruku. - Neću zaboraviti. Jamie kimne glavom. Niz obraze su joj se slijevale suze. Ona obriše vlažne tragove, ispravi ramena, a zatim potakne Divlju vatru. Kljun je stajao usred dvorišta, gledajući kako njegova gospodarica odlazi. Molio je da se ne osvrne za sobom. Nije želio da ga vidi u tako nedoličnom stanju. Bože mili, plakao je poput čovjeka koji je izgubio jedino dijete. U srcu je znao istinu: više nikad neće vidjeti svoju djevojčicu.

~ 44 ~


-Knjigoteka-

PETO POGLAVLJE Alec Kincaid bio je dobro raspoložen. Suzdržavao je osmijeh i usporavao kas sve dok ga supruga konačno nije sustigla. Želio se nasmijati, jer je jasno shvaćao da ga je njegova naivna ženica pokušala navesti da izgubi živce. Krenula je za njim tek nakon poprilično vremena. Nije shvaćala koliko je strpljiv, posebice kad se radi o tako beznačajnoj stvari kao što je žena. Zabavljala ga je sama pomisao da mu se obična žena usuđuje suprotstaviti. Čim je čuo kako se približava, Alec počne povećavati brzinu sve dok oba konja nisu galopirala. Jamie je ostala tik iza njega, odvažno pokušavajući zanemariti prašinu koja joj je letjela u lice. Čvrsto je odlučila zadržati taj nečovječni, vratolomni ritam bez riječi prosvjeda. Također je čekala da se njezin novi muž osvrne preko ramena i vidi kako joj dobro ide. Namjeravala mu je uputiti najvedriji mogući pogled, makar umrla. Alec Kincaid nije se zamarao osvrtanjem. Premda je Jamie bila vješta jahačica, nije navikla na jahanje u krutom novom sedlu. Udobnije bi joj bilo jahati bez sedla. Leda i bedra boljela su je od silnog poskakivanja. Kamenita, loše održavana cesta prema sjeveru dodatno je doprinosila bolnim udarcima. Pokraj puta je rasla šikara pa je morala izbjegavati niske grane, istodobno čvrsto držeći konja. Kad se uvjerila kako Alec uopće nije svjestan da je ona iza njega, dopusti da joj se lice iskrivi u bolnu grimasu, a onda se počne cjenkati sa Stvoriteljem, obećavši mu dvadeset dnevnih misa zaredom bez ijedne sekunde sanjarenja ako samo natjera njezina demonskog muža da malo uspori. Bog nije bio raspoložen za cjenkanje. Jamie dode do tog zaključka kad su sustigli Danijela i Mary. Alec odmah preuzme vodstvo, ni na trenutak ne usporavajući. Jamie ostane iza muža. Mary, izgledajući izmoždeno poput stare krpe, zaostajala je za njima, a Daniel je jahao zadnji. Jamie je znala da jašu takvom iscrpljujućom brzinom radi sigurnosti. Čula je priče o bandama lutajućih potucala koje napadaju nespremne žrtve. Pretpostavi da jedan ratnik štiti žene sprijeda za slučaj iznenadnog napada, dok im drugi iz istoga razloga čuva leđa. Ako razbojnici pokušaju prodrijeti kroz četvorku, morat će prvo poraziti Aleca ili Danijela da bi došli do njihovih nevjesta. Razumjela je ona te razloge, dakako, ali uskoro počne toliko brinuti za Mary da prestane mariti za njih. Jahali su već gotovo dva puna sata kad se njezina sestra konačno slomila. Jamie je bila neizmjerno ponosna na nju što je izdržala toliko dugo bez pritužbe. Mary inače nije trpjela nelagodu nikakve vrste. - Jamie? Želim stati na nekoliko trenutaka - poviče Mary. - Ne, curo - uzvikne Daniel. Jamie nije shvaćala njegov bešćutan stav. Okrene se točno na vrijeme da vidi kako Maryn muž naglašava svoje odbijanje odmahivanjem glavom. Bolan izraz Maryna lica uznemiri Jamie. Ona se okrene kako bi doviknula Alecu da žele kratak predah kad začuje rezak vrisak. Kad se ponovno osvrnula iza sebe, Maryn je konj bio neposredno iza nje, ali Mary nije bila na njemu. ~ 45 ~


-Knjigoteka-

Svi se zaustave, čak i Alec Kincaid. Kad su Jamie i Alec sišli s konja, Daniel je već stigao do svoje nevjeste. Jadna se Mary raskrecila na leđima usred gustog, lisnatog grma. Dok je Jamie silazila, Daniel nježno podigne Mary na noge. - Jesi li ozlijeđena, curo? - upita je zabrinutim glasom. Mary prvo izvadi kosu iz očiju, a zatim odgovori. - Samo malo, gospodine. Još je nekoliko listova ostalo zapleteno u Marynoj kosi. Daniel ih polako izvuče. Jamie zapazi nježan način na koji se ophodi prema Mary i zaključi da ipak ima nekoliko vrlina koje mu služe kao olakotna okolnost. - Što se dogodilo, kvragu? - upita Alec iza Jamienih leđa. Ona poskoči na zvuk njegova glasa, a potom se okrene prema njemu. - Mary je pala s konja. –Što je? - Pala s konja. Alec je izgledao kao da joj ne vjeruje. - Ona je Engleskinja, Alec, il’ si zaboravio? poviče Daniel. - Kakve to ima veze bilo s čim? - upita Jamie. Pogleda prvo u jednog, a onda u drugog ratnika i zaključi da obojica suzdržavaju smijeh. - Mogla je slomiti vrat - promrmlja Jamie. - Ali nije - uzvrati Alec. - Mogla je - zainati se Jamie, ogorčena njegovim hladnim stavom. - Sad je dobro - izjavi Daniel, ponovno privukavši Jamienu pozornost na sebe. - Je l’ tako, Mary? - Dobro sam - reče Mary, zarumenjevši se od pažnje koju joj poklanjaju. - Nije dobro - objavi Jamie i ponovno se okrene prema Alecu. Nije ni primijetila da joj se u međuvremenu nedolično približio pa skoro udari u njega. Brzo zakorači unatrag, ali ipak je morala dobrano istegnuti vrat da bi mu pogledala u oči. - Mary je pala zato što... - Glas joj se izgubi. Zapazila je zlatno svjctlucanje u njegovim smeđim očima. Bile su veoma lijepe. Skrene pogled prema njegovim prsima kako bi ponovno sabrala misli. - Zato što...? - upita Alec. - Suviše je iscrpljena da bi nastavila. Mora se odmoriti. Nije nimalo navikla na takvo dugo jahanje. - A ti, Engleskinjo? Jesi li ti navikla na takvo dugo jahanje? Jamie slegne ramenima. - Moje želje nisu predmet razgovora. Mary je važnija. Sigurno vidite koliko je umorna. Nekoliko vam minuta neće ništa predstavljati. Podigne pogled prema njemu, obuhvati pogledom njegovo lice i upita se što je to rekla da se on tako opako namrštio. - Mary je nježna dama - objasni, gledajući mu u prsa. - A ti nisi? - Da, naravno da jesam - promuca ona. Namjerno je izvrtao njezine riječi. - Veoma je neljubazno od tebe što daješ naslutiti da nisam. Ona ga ponovno pogleda u lice, i to točno u trenutku da ugleda njegov osmijeh. Iznenada shvati da je nije želio uvrijediti. I doista joj se smiješio, iskrenim, nježnim osmijehom od kojeg je obuzme osjećaj kao da joj je želudac ispunjen šećerom. Preplavi je ~ 46 ~


-Knjigoteka-

zadovoljstvo. Nije znala kako reagirati. - Jesi li uvijek tako ozbiljna, ženo? Njegovo joj pitanje zazvuči poput milovanja; imalo je jednak učinak kao da joj je rukom prešao preko srca. Tako joj svega, čudno je reagirala na toga barbara. Zaključi da je sigurno jednako iscrpljena kao i Mary. Sigurno joj je zbog toga Alec Kincaid iznenada postao privlačan. Učinio joj se gotovo zgodnim, na primitivan način, dakako. Jedna mu je kovrča pala na čelo, dajući mu vragolast izgled. Nije joj to bilo drago, zapravo ju je zabrinjavalo, jer uvijek su joj se sviđali nehajni vragolani okretni na jeziku. Ne razmišljajući o posljedicama, ona ispruži ruku i vrati zalutalu kovrču tamo gdje joj je mjesto. Nije željela da izgleda vragolasto; željela je da i dalje izgleda opako. Onda joj srce sigurno više neće tako glasno lupati u ušima i moći će doći do daha, je l’ tako? Alec se nije pomakao kad ga je dotakla, ali svidio mu se dodir njezine ruke na čelu. Njezina nježna pomoć iznenadi ga. Želio je da ga ponovno dotakne. - Zašto si to učinila? upita je blagim glasom. - Kosa ti je predugačka - odgovori Jamie, ne usuđujući se priznati istinu. - Nije. - Morat ćeš je ošišati. - Zašto? - Ne mogu vjerovati muškarcu čija je kosa duga skoro kao moja - promrmlja ona. I njoj samoj njezino objašnjenje zazvuči smiješno. Ona se zarumeni i namršti, kako bi prikrila nelagodu. - Pitao sam te zašto si uvijek tako ozbiljna - podsjeti je Alec, smijuljeći se. - Doista? Tako joj Bog pomogao, čini se da ne uspijeva pratiti tijek razgovora. Sve je to njegova krivica, dakako, jer joj smiješkom tjera sve misli iz glave. - Aha. Alec nije otvoreno pokazivao koliko se zabavlja, jer je pretpostavio da bi njegova supruga pomislila da je ismijava. Iz nekog neobjašnjivog razloga nije želio povrijediti njezine nježne osjećaje. Reče sam sebi da je to neobično, jer nikad nije suviše mario za ženske osjećaje. On shvati da sada mari, a svoje ponašanje pokuša opravdati podsjećajući sam sebe da je ona naposljetku ipak podrijetlom iz Engleske i da je stoga sigurno mnogo plahija od neke snažne, gorštačke cure. Jamie je kršila ruke. Alec pretpostavi da nije svjesna te izdajničke radnje. Bio je to znak straha, ali svojoj se slabosti suprotstavljala odvažno ga gledajući u oči. Njezine visoke jagodične kosti bile su ružičaste od nelagode. Znao je da je sigurno jednako iscrpljena kao i njezina sestra. Činilo se da nijedna od njih dvije nije posebno žilava. Ritam koji je uspostavio bio je žestok, ali neophodan, jer su bili u opasnosti sve dok su se nalazili na engleskom tlu. Ipak, njegova mlada nije se žalila ni molila za predah, a ta ga je činjenica veoma veselila. Gavin, Alecov zamjenik, rekao bi da je srčana. Ako jedan gorštak to kaže za ženu, to je velik kompliment, a Jamie ga je već zaslužila samim time što mu se suprotstavila. Gavin bi se od srca nasmijao da sad može vidjeti svoga starješinu, pomisli Alec. ~ 47 ~


-Knjigoteka-

Osmijeh mu izblijedi s lica kad je shvatio da se ponaša ko glupan. Nikad prije nije proveo toliko vremena u razgovoru sa ženom. A sad zuri u svoju suprugu poput muškarca koji nikad prije nije vidio lijepu ženu. Kvragu, i fizički reagira na nju; osjeti kako mu se počinje dizati. Krajnje je vrijeme da prestane misliti na nju. - Kršiš ruke - promrmlja, ispruživši ruku kako bi zaustavio tu njezinu radnju. - Pretvarala sam se da je to tvoj vrat - reče Jamie na njegovu iznenadnu porugu. - I da, gospodine, uglavnom sam ozbiljna - požuri dodati, nadajući se da će on zaboraviti njezinu uvredu. - Kad odlazim iz Engleske, veoma sam ozbiljna. Napuštam svoju voljenu domovinu. - Iz istoga se razloga ja smiješim - reče on. Nije se više smiješio, ali Jamie odluči ne spomenuti tu činjenicu. - Sretan si jer ideš kući? - Jer idemo kući. - Glas mu je ponovno zazvučao poput čelika. - Engleska je moj dom. - Nekad je bila - ispravi je on, odlučivši joj razjasniti situaciju. - Sad je Škotska tvoj dom. - Želiš da budem odana Škotskoj? - Želim? - upita on, smijuljeći se. - Ne želim, ženo. Naređujem ti. Bit ćeš odana Škotskoj i meni. Ona ponovno počne kršiti ruke. Podigla je glas na njega postavljajući mu pitanje, ali Alec odluči da joj neće zamjeriti takvo ponašanje. Znao je da joj treba vremena da sve posloži u glavi. S obzirom da je bio iznimno strpljiv, odluči joj dati sat-dva vremena da se složi. Smatrao je da je to veoma uljudno od njega i upozorio je sam sebe da mu takva obazrivost ne smije prijeći u naviku. - Ako sam dobro shvatila, Alec - započne Jamie - ti stvarno misliš da ćuja... - Veoma je jednostavno, ženo. Ako si odana Škotskoj, odana si meni. Uvidjet ćeš ispravnost moga stava kad se ugnijezdiš. - Kad se što? - Glas joj je bio sumnjivo blag. - Kad se ugnijezdiš - ponovi Alec. Grlo je počne boljeti od potrebe da se izviče na toga bahatog čovjeka. Onda se sjeti Kljunovog savjeta da ga ne izaziva dok ne sazna kakvu reakciju može očekivati. Odluči radije biti oprezna. Bilo je opće poznato da Škoti zamahnu rukom bez razmišljanja. Svi tuku žene kad god im se svidi. - Ptice se gnijezde, Kincaidu. Ja sam dama, ako još nisi stigao primijetiti. - Primijetio sam. Od načina na koji je otegnuto izgovorio tu primjedbu srce joj brže zakuca. - I Da promuca ona. - Žene se ne gnijezde. Mi nismo životinje, to nije ista stvar. - Jest usprotivi se on, lijeno se osmjehujući. Ne, nije - odbrusi ona. - Morat ćeš mi vjerovati po tom pitanju. - Izazivaš li me, Engleskinjo? Bio je svjestan da bije tim svojim okrutnim glasom lako mogao preplašiti, ali odlučio joj je dati do znanja gdje joj je mjesto. Čekao je da se šćućuri od straha... i ispriča. ~ 48 ~


-Knjigoteka-

- Izazivam - objavi Jamie, energično kimnuvši glavom kad ju je s nevjericom pogledao. Tako mu svega, nije znao što bi sad mislio o njoj. Iz njezina glasa i stava koji je zauzela zračio je autoritet. Nije više ni kršila ruke; pesnice su joj bile stisnute. Alec je znao da ne bi trebala proći nekažnjeno za takav bezobrazluk. Žena se uvijek treba slagati s mužem. Jamie, međutim, očigledno nije čula za to sveto pravilo. Nevjerojatno, ali usudila mu se suprotstaviti kao da mu je ravna. Od te misli on prigušeno zahihoće. Ženska je nedvojbeno bila budalasta, ali i srčana. - Predugo sam bio u Engleskoj - prizna on - inače bih smatrao tvoje ponašanje pretjerano drskim, ženo. - Hoćeš li me prestati zvati ženo? Imam ime. Zar me ne možeš zvati Jamie? - To je muško ime. Poželjela ga je ugušiti. - To je moje ime. - Pronaći ćemo ti drugo. - Nećemo. - Zar se opet usuđuješ prepirati sa mnom? Ona požali što nije jednako velika kao on. Da jest, ne bi se usudio smijati joj se. Jamie duboko udahne. - Kažeš da je moje ponašanje pretjerano drsko, ali kad se ugnijezdim, kako si se besramno izrazio, možda će ti se stvari razbistriti pa ćeš uvidjeti ispravnost moga stava. - Kako nemam ni najmanjeg pojma koji je tvoj stav, sumnjam da ću uvidjeti njegovu ispravnost - uzvrati on. - Sad si me uvrijedio. - Jesam? - Jesi. On slegne ramenima. - Imam pravo na to, ženo. Ona počne moliti Boga da joj podari strpljenja. - Shvaćam - promuklo prošapće. Onda moram pretpostaviti da ja imam pravo uvrijediti tebe. - To ne ide tako. Jamie odustane. Tip joj je bio ravan po tvrdoglavosti. - Jesmo li već prešli granicu? Alec odmahne glavom. - Još sasvim malo. - Zašto se onda smiješiš? - Od radosnog iščekivanja. - Aha. Alec joj počne okretati leđa, ali Jamie ga zadrži sljedećim pitanjem. - Alec? Doista ne voliš Englesku, je l΄ tako? Nije uspjela prikriti čuđenje u glasu. Jednostavno nije mogla shvatiti kako bi netko mogao ne voljeti njezinu zemlju. Svi vole Englesku, čak i priprosti Škoti koji jedni na druge bacaju drveće. Pa Engleska je moderni Rim! Njezin se raskoš ne može zanijekati. - Doista uglavnom ne volim Englesku. No, postoje izuzetci. - Izuzetci? On polako kinine glavom. - Dakle? Kad ti se Engleska sviđa? - Kad idem pljačku. - Ti doista priznaješ taj grijeh? - upita ona, očigledno zaprepaštena. ~ 49 ~


-Knjigoteka-

Alec se još jače osmjehne. Rumenilo joj se produbilo pa je izgledala kao da ju je opržilo sunce. Njegova je supruga bila osvježavajuće iskrena u svim svojim reakcijama. Za muškarca bi to bila smrtonosna osobina, jer na taj način naprijed upozorava druge što misli, ali kod žena je to svojstvo iznimno ugodno. Posebice kod njegove žene. - Dakle? Alec duboko udahne. Nažalost, činilo se da njegova žena nema nimalo smisla za humor. Nije znala razabrati kad se šali s njom. Uspni se na konja. Sunce već zalazi reče joj. - Moći ćete se odmoriti kad stignemo na sigurno. - Na sigurno? - U Škotsku. Jamie ga poželi upitati misli li da su sigurnost i Škotska ista stvar, a onda odluči ne zamarati se time. Pretpostavi da bije njegov odgovor samo razdražio. Već je saznala dvije veoma neugodne stvari o svome mužu. Kao prvo, nije volio kad mu netko postavlja pitanja i suprotstavlja mu se. Jamie je znala da će to biti problem, jer je čvrsto odlučila ispitivati ga i suprotstavljati mu se kad god zaželi. Nije je bilo briga sviđa li se to njemu ili ne. Kao drugo, nije joj se nimalo sviđao kad bi se mrštio na nju. Taje druga mana bila gotovo jednako zabrinjavajuća kao i prva. Alecovo se raspoloženje mijenjalo poput smjera vjetra. Namrštio bi se na posve nedužnu opasku. - Jamie, ja se više ne penjem na tog prokletog konja. Mary povuče sestru za ruku kako bi joj privukla pozornost. Alec je čuo njezinu izjavu, ali se ne osvrne. Okrene se i priđe svome konju. Jamie ga je promatrala, razmišljajući kako ju je upravo hladno otpravio, posvećujući joj pažnju ko da je mrvica prašine. - Taj je tip neizmjerno neuljudan - promrmlja. - Jamie, zar me ne slušaš? - upita Mary. - Morat ćeš ustrajati da ovdje prenoćimo. Jamie se sažali nad sestrom. Maryno je lice bilo uprljano zeniljoin. Izgledala je onako iscrpljeno kao što se Jamie osjećala. Jamie je inače bila mnogo izdržljivija od sestre, ali većinu je protekle noći provela na nogama, pomažući jednoj od sluškinja čije se dijete razboljelo. Nije se usuđivala ponuditi utjehu Mary, znajući da je sad potrebna čvrsta ruka. Bude li joj pružila i mrvicu utjehe, Mary će se rasplakati. Ta joj je pomisao bila vrlo nemila. Kad Mary počne, gora je od blizanki. - Gdje ti je ponos? - upita Jamie. - Riječi kao što je »proklet« nisu nimalo damske. Samo sluge koriste takve grube riječi, Mary. Maryno se lice izobliči od srdžbe. - Kako mi sad možeš držati predavanja, za ime Božje? - zatuli. - Želim ići kući. Nedostaje mi tata. - Dosta! - Jamie izgovori tu zapovijed mnogo strožim glasom. Zatim potapša sestrino rame kako bi ublažila svoj prijekor i prošapće: - Što je učinjeno, učinjeno je. Udane smo za Skote i gotovo. Nemoj nas sramotiti praveći ispade. Osim toga, samo je još malo ostalo do Škotske - pretjera ona. - Alec mi je obećao da ćemo se zaustaviti i prenoćiti čim prijeđemo granicu. Sigurno možeš izdržati još nekoliko minuta, sestro. Nek’ tvoj muž vidi kako si hrabra žena. Mary kinine glavom. - Što ako je suviše tupoglav da zapazi moju hrabrost? - Onda ću ga rado podučiti - obeća Jamie. - Jamie, jesi li ikad u životu pomislila da ćemo se naći u ovakvoj kaši? Udale smo se ~ 50 ~


-Knjigoteka-

za Škote! - Ne, Mary, nikad mi takvo što nije palo na um. - Bog je sigurno jako ljut na nas. - Nije Bog - ispravi je Jamie - nego naš kralj. Maryn očajnički uzdah propara zrak dok se vraćala prema svome konju. Jamie je promatrala sestru sve dok nije stigla do Danijela. Škot se smiješio. Jamie pretpostavi da ga zabavlja pogled na nevjestu koja hoda ko starica klecavih koljena. Ona odmahne glavom razmišljajući o jadnom stanju svoje sestre, a zatim shvati da ni njezino vlastito stanje nije ništa bolje. Noge su joj drhtale poput suhog lišća. Za to okrivi glupo sedlo koje mora trpjeti kako bi Alec pomislio da je dama. Tek se iz trećeg pokušaja uspije popeti na Divlju vatru. Svojom rastresenošću uzruja i kobilu, koja se počne propinjati, tako da je Jamie morala uložiti dragocjenu snagu u njezino smirivanje. Ni Divljoj se vatri sedlo očigledno nije nimalo sviđalo. Daniel je pomogao Mary da se uspne u sedlo, ali Alecu takav kavalirski potez nije pao na um. Nije je čak ni gledao. Pitala se što mu je privuklo pozornost, jer je napeto zurio u područje iz kojeg su upravo došli, usredotočeno se mršteći. Jamie odluči ne obazirati se na njega, jednako kao što se on ne obazire na nju. Osvrne se prema sestri, dovikujući joj riječi ohrabrenja. Nije ni čula kad joj se Alec približio. Odjednom se našao uz nju. Prije no što je stigla reagirati, povuče je s konja. Zatim je napola odnese, a napola odvuče do velikog, nepravilnog kamena u blizini grma koji se raskolio po sredini kad je Mary pala na njega. Alec jednom rukom pritisne Jamie uz kamen, drugom potapša Divlju vatru po slabinama, a zatim joj okrene leđa i rukom pozove Danijela. - Ma što... Jamie zaboravi ostatak pitanja kad se Mary stisnula uz nju. Daniel se smjesti ispred svoje nevjeste. Širokim je plećima pritiskao obje žene uz kamen iza njih. Kad je Daniel izvukao mač, Jamie shvati što se događa. Duboko udahne promatrajući kako Daniel maše Alecu, podižući tri prsta. Alec odmahne glavom, dajući mu do znanja da je ispravan broj četiri. Mary još uvijek nije shvatila da su ugroženi. Kad je počela prosvjedovati, Jamie joj rukom začepi usta. Alec se vrati u središte male čistine. Jamie makne Mary kosu s lica kako bi ga jasno vidjela. Nije još izvukao oružje. Jamie u tom trenutku shvati da Alec nema mač. Bože mili, bio je praktički nezaštićen. Umirala je od brige za Alecovu sigurnost. Strah joj ubrzo poprati bijes. Kakav to ratnik putuje divljinom bez oružja? Prokleti zaboravni tip, zaključi Jamie mrgodeći se. Vjerojatno je izgubio mač negdje na putu u London i nije se zamarao nabavkom novog. Nije joj preostajalo ništa drugo nego da se uplete. Alec Kincaid bio je njezin muž i nitko ga neće pretvoriti u metu dok god je ona živa. Odbijajući shvatiti pravi razlog zašto ne želi da ga netko povrijedi, jednostavno reče sama sebi da ne želi postati udovica na dan vjenčanja, i gotovo. Jamie izvadi mali bodež iz prepletenoga pojasa oko struka, nadajući se da još ima ~ 51 ~


-Knjigoteka-

dovoljno vremena doturiti ga Alecu. Tim se bodežom moglo dobro raniti osobu ako se precizno gada. A tu je i Danijelov mač, prisjeti se ona. Molila se da Alec zna rukovati oružjem i upravo ga je namjeravala zamoliti da pomogne njezinu mužu kad se Alec iznenada okrene. Rukom je mahao prema Danijelu. Sad kad mu je jasno vidjela lice, ona zadršće. Užasne je srdžba u muževim hladnim, mračnim očima. U njegovim mišićavim rukama i bedrima ugleda sirovu snagu. Ugleda i ljutnju; ona je preplavi poput vrelog vala. Iz njega je isijavala moć, sve dok se nije pretvorila u gustu maglu koja ih sve okruži. Nikad prije nije vidjela takav pogled, ali odmah ga prepozna: bio je spreman ubiti. Mary poviče: - Ne radi se o divljoj svinji, je l’ tako, Jamie? - Ne, Mary - prošapće Jamie. Stišćući sestrinu ruku, i dalje je zurila u svoga muža. Sve će biti u redu. Naši će nas muževi zaštititi, vidjet ćeš. Jamie je gotovo povjerovala u svoje riječi, a onda ugleda razbojnike kako se polagano približavaju Alecu. U tom joj trenu padne na um da ama baš ništa neće biti u redu. Alec se poprilično udaljio od ostatka skupine. Jamie pretpostavi da namjerno pokušava odvući razbojnike što dalje od žena. Lopovi su ga polako slijedili. Ni oni nisu žurili, ponašajući se kao da imaju vremena na pretek za izvršenje svojih ubojitih namjera. Alec je bio mnogo krupniji od neprijatelja, ali nije bio naoružan. Izgledi sigurno nisu bili na njegovoj strani. Dvojica od četvorice razbojnika u ruci su držala pougljene toljage. Druga dvojica brzim su potezima mahala svinutim mačevima, koji su zviždali po zraku. Na oštricama su bili tragovi osušene krvi, kao dokaz da su prethodni napadi bili uspješni. Jamie se poboja da će joj pozliti. Izgledali su užasno zlobno. Činilo se da uživaju u onome što rade; dvojica su se čak smiješila. Ono malo zuba što su imali bilo je crno poput njihovih toljaga. - Danijele, molim te, idi pomogni Alecu - naredi Jamie glasom slabašnim od straha. - Samo su četvorica, curo. Za nekoliko trenutaka sve će bit’ gotovo. Njegov je odgovor razbjesni. Znala je da Daniel stoji ispred njih kako bi ih zaštitio, ali je ipak mislila da to nije plemenito od njega, s obzirom na činjenicu da će njegovog prijatelja uskoro zaklati. Jamie posegne preko Marvnog ramena i gurne Danijela u leđa. - Alec nema oružje za obranu. Daj mu moj bodež ili svoj mač, Danijele. - Alec ne treba oružje. Odgovorio joj je tako vedrim glasom da Jamie pomisli kako je sigurno skrenuo s uma. Odluči prekinuti raspravu s njim. - Ili mu ti idi pomoći ili ću ja. - Dobro, curo, ako si tol’ko ustrajna. - Daniel otrese Maryne ruke sa svoje tunike i krene prema muškarcima koji su opkolili Aleca. No, stigavši do ruba čistine, on se zaustavi. Jamie nije mogla vjerovati vlastitim očima. Daniel je mirno vratio mač u korice, prekrižio ruke preko prsa i, proklet bio, nasmiješio se Alecu. Alec mu uzvrati osmijeh. - Udale smo se za dvojicu idiota - Jamie reče sestri. Zaključi da je još uvijek više uplašena no ljuta, jer glas joj je zadrhtao u tišini. ~ 52 ~


-Knjigoteka-

Iznenada joj svu pozornost zaokupi gromoglasan urlik. Bio je to ratni poklič koji je dopro iz Alecovih usta. Začuvši taj zvuk od kojeg se ledila krv u žilama, Mary počne luđački vrištati. Krug oko Aleca sve se više stezao. Čekao je da mu prvi muškarac dođe na dohvat ruke, a onda se tako brzo pomakao da Jamie nije jasno vidjela što se događa. Promatrala je kako je zgrabio jednog muškarca za vrat i čeljust te je začula užasavajući zvuk pucanja kostiju kad je okrenuo neprijateljev vrat u neprirodan položaj. U trenutku kad ga je zavitlao na tlo, druga dvojica, uzvikujući svoje namjere, napadnu ga s lijeve strane. On ih zgrabi za glave i udari jednom o drugu, a zatim ih baci na onoga zgnječenog na zemlji. Posljednji od četvorice usudio se doći u prednost udarivši ga s leđa. Alec se brzo okrene, s lakoćom ga čizmom opali u prepone, a zatim ga pošalje uvis jednim snažnim zamahom šake kojom ga je pogodio ispod istaknute brade. Hrpa na tlu pretvorila se u piramidu. Daniel se s pravom hvalio da će sve brzo završiti, jer prošlo je tek nešto više od jedne minute. Alec nije izgledao čak ni zadihan. Jamie zapazi tu nevjerojatnu činjenicu tek kad je novi zvuk privukao njezinu pozornost. Okrene se i ugleda kako trojica muškaraca hrle prema njoj iz grmovitog zaklona preko puta velikoga kamena. Puzali su kroz gustiš poput zmija kako bi došli do glavne nagrade. - Alec! - poviče Jamie. - Jamie, moraš me zaštititi - vrisne Mary. Prije no što se Jamie uspjela snaći, sestra je odvuče od kamena. Zatim se nasloni na kamen i postavi Jamie ispred sebe. Premda je Mary bila gotovo za glavu viša od svoje mlade sestre, kad je pogrbila ramena i ugurala ih u pregib u kamenu te zabila lice između Jamienih lopatica, bila je dobro zaštićena od napada. Kamen ju je štitio s leđa, a sestra sprijeda. Jamie se nije pokušavala zaštititi. Znala je što joj je dužnost. Mary je bila važnija od nje. Ako treba, dat će život da je zaštiti. Trojica muškaraca već su gotovo stigla do njih kad se Jamie sjetila bodeža u svojoj ruci. Dobro nacilja i baci oružje, namjerno odabravši najkrupnijega od trojice. Pogodi točno u cilj. Razbojnikov vrisak zapara zrak, a on se potom sruši. Daniel jurne na drugoga od trojice tamnokosih muškaraca i sruši ga na tlo, snažno ga udarivši u trbuh. Alec je morao prijeći veću udaljenost. Kad je već skoro dosegao plijen, bilo je kasno. Premda se Jamie borila poput divlje mačke, prokletnik ju je tako snažno zgrabio da je pomislila kako će umrijeti. Onjoj pritisne nož na srce. - Stoj gdje si - poviče muškarac Alecu visokim, pištavim glasom. - Sad više nemam šta izgubit’. Ako se još malo približiš, ubit ću je. Lako ću prerezat’ taj lijepi mali vrat. Daniel je dovršio borbu i polako mu se približavao s leđa. Alec mu pokaže rukom neka stane kad je zlikovac preplašeno pogledao preko ramena. Ugledavši novu prijetnju, jače stisne Jamienu kosu, a zatim je omota oko ruke, povlačeći joj glavu unatrag. Alec ugleda mahnit, progonjen izraz u tmurnim muškarčevim očima. Bilo je očigledno da je prokletnik prestrašen jer su mu se ruke tresle. Neprijatelj je bio srednje visine, nadutog lica i stomaka. Kad pusti Jamie i kad ona više ne bude u opasnosti, bit će ga lako ubiti, zaključi Alec. Tip je sada, međutim, bio u panici. Strah ga je činio nepredvidivim, poput štakora stjeranog u kut. Mogao bi pokušati ubiti Jamie ako ga se izazove... ili ako pomisli da mu je situacija potpuno beznadna. ~ 53 ~


-Knjigoteka-

I bila je beznadna, dakako. On će umrijeti. Sudbina mu je zapečaćena onoga trena kad je dotakao Jamie. Alec je suzdržavao bijes, čekajući povoljnu priliku. Zauzme nehajan stav, prekriži ruke preko prsa, iz sve se snage trudeći izgledati kao da se dosađuje. - Ozbiljno mislim to što kažem - poviče razbojnik. - I reci onoj drugoj da začepi. Ne mogu mislit’ dok urla ko luda. Daniel odmah priđe Mary. Rukom joj prekrije usta, prisiljavajući je da ušuti, ali ni u jednom joj trenutku ne uputi suosjećajan pogled. Punu je pozornost posvetio Jamienom napadaču, čekajući priliku da ga i sam napadne. Strah je polagano iščeznuo iz neprijateljeva pogleda. On se naceri, očigledno osjećajući da je pobjeda na njegovoj strani. Alec je u tom trenutku znao da ga ima. Štakor se spremao istrčati iz kuta. Bio je zadovoljan, a taj lažni osjećaj samopouzdanja koštat će ga života. - Je l’ ovo tvoja ženska? - zaurla prema Alecu. - Da. - Je l’ ti stalo do nje? Alec slegne ramenima. - O, da, itekako ti je stalo - poviče neprijatelj. Zatim ponovno zahihoće od veselja. Bio je to ružan, hrapav zvuk. - Ne želiš da ubijem tvoju lutkicu, ha? - On povuče Jamie za kosu, nadajući se da će njezin bolni izraz lica biti još jedan dokaz njegove moći, a njihove nemoći, ali bacivši pogled na vražju žensku koju je zarobio, shvati da se prevario. Zarobljenica je zurila u njega. Znao je da je boli, ali tvrdoglavo je odbijala jauknuti. Alec nije želio gledati svojoj ženi u lice, znajući da bi strah u njezinim očima poremetio njegovu koncentraciju. Tada više ne bi mogao nadzirati svoj bijes. Ipak, kad je nitkov onako snažno zavrnuo Jamienom kosom, Alec je nagonski pogleda. Nije izgledala preplašena. Istini za volju, izgledala je vraški bijesna. Aleca je toliko iznenadila hrabrost koju je pokazala da se gotovo nasmiješi. - Daj mi jednog od onih finih konja - naredi zlikovac. - Kad se budem osjeć’o sigurno i znao da me ne progonite, pustit ću tvoju ljepojku. Alec odmahne glavom. - Ne. - Sta ka’eš? - Rekao sam ne - odgovori Alec glasom blagim poput lahora. - Možeš uzeti nju, al’ ne možeš uzeti njenog konja. Jamie zaprepašteno krikne. - Umukni, kučko - promrmlja njezin neprijatelj. Pritisne joj oštricu uz grlo, cijelo vrijeme piljeći u Aleca. - ‘Oću obadvoje, proklet bio. Alec ponovno odmahne glavom. - Uzmi žensku ako hoćeš, al’ ne dam konja. - Rek’o sam da ‘oću obadvoje! - Glas mu je zvučao poput skvičanja miša u klopci. - Ne. - Nek’ uzme ijedno i drugo, Alec - ubaci se Daniel. - Lako ćeš naći drugu ženu i drugog konja. Jamie nije vjerovala svojim ušima. Gotovo je preplavi potreba da zaplače. - Alec? prošapće, izrazito zabrinutim glasom. - Ne misliš valjda ozbiljno. - Rek’o sam ti da umukneš - ponovno naredi neprijatelj. Kako bi naglasio naredbu, još jednom je svirepo povuče za kosu. ~ 54 ~


-Knjigoteka-

Jamie mu za odmazdu žestoko nagazi na nogu. - Danijele, dovedi njezina konja - naredi Alec. - Odmah. - Nek’ ga ona druga ženska dovede - poviče bandit. Daniel, ne osvrćući se na njegove riječi, priđe Divljoj vatri. Jamie nije mogla vjerovati da joj se ovo događa. Mogla se zakleti da čuje kako Daniel zviždi. Znala je da Škoti ne vole Engleze, ali ovo grozomorno ponašanje nije se ničim moglo opravdati. Očajnički je pokušavala suzbiti strah. Alec joj nije olakšavao taj zadatak. Nakon što ju je kratko okrznuo pogledom, nije se uopće više obazirao na nju. Tako joj Bog pomogao, izgledao je kao da umire od dosade... sve dok neprijatelj nije zatražio njezina konja, dopuni Jamie svoju misao. Tada više nije izgledao kao da se dosađuje. Izgledao je bijesan. Cholie je ipak bila u pravu. Škoti doista više cijene konje od žena. Da joj želudac nije bio prazan, sigurno bi već povratila. Nitkov koji ju je snažno stezao vonjao je na noćnu posudu koja odavno nije ispražnjena. Svaki put kad bi udahnula, dolazilo joj je da povrati. - Stavi konja između njenog muškarca i mene - naredi zlikovac. Alec je čekao povoljnu priliku. Dok se Daniel približavao, on se pomakne, zgrabi uzde iz prijateljevih ruku i povuče Divlju vatru što bliže svome protivniku. Ono što se zatim dogodilo, odvilo se takvom brzinom da Jamie nije imala vremena reagirati. Iznenada poleti zrakom poput kugle. Kad ju je Daniel uhvatio u naručje, začuje bolni vrisak svoga napadača. Okrene se točno u trenutku da vidi kako Alec zabija bodež u neprijateljevo grlo. Tada doista povrati, i to dvaput. Daniel je brzo spusti. Mary potrči preko čistine i baci se na nju. Opasnost je prošla, ali ona je i dalje histerično naricala. Jamie sklopi oči, usredotočujući se na smirivanje svoga ubrzanog pulsa. Mary se objesila na nju, stežući je tako snažno da je jedva disala. Jamie se iznenada počne tresti poput lista u oluji. Imala je osjećaj da su joj noge krhke poput triješća za potpaljivanje vatre. - Sad možeš otvoriti oči. Taje naredba došla od Aleca. Kad je učinila kako je rekao, ugleda svoga muža samo nekoliko centimetara udaljenog od sebe. Oči mu više nisu izgledale onako užasno hladno. Zapravo, učini joj se da se gotovo smiješi. Za nju to nije imalo nikakvog smisla. Upravo ga je vidjela kako s lakoćom, surovo, nehajno ubija. A sad izgleda kao da bi se najradije nasmiješio na taj račun. Jamie nije mogla odlučiti želi li pobjeći od njega ili ostati kako bi ga zadavila. Dok je zurila u svoga muža, začuje kako Daniel govori Mary neka pode s njim, a zatim osjeti kako on odvaja sestrine ruke od nje. Nije imala snage pomoći mu u tom poslu, ali ipak se pitala zašto Daniel izgleda kao da se ljuti na Mary i zašto Alec izgleda tako prokleto veselo. Jamie nije bila svjesna da snažno krši ruke. Alec jest. - Gotovo je - reče joj blagim glasom. - Gotovo? - ponovi ona. Okrene se kako bi pogledala muškarca kojeg je Alec upravo oborio i odmah zadrhti. Alec se pomakne, zaklanjajući joj pogled. Potom podigne njezin bodež, namjeravajući joj ga vratiti, ali se predomisli vidjevši koliko je uzrujana. Ponašala se kao da su njezino oružje iznenada zaposjeli demoni. ~ 55 ~


-Knjigoteka-

- Ovo pripada tebi, je l’ tako? - upita on, zbunjen bezrazložnim strahom u njezinim očima. Jamie zakorači ustranu, još jednom pogleda mrtvaca, zureći u otvor koji mu je zjapio u vratu, na mjestu gdje se u njega zario bodež. Alec se ponovno pomakne kako bi joj zaklonio pogled. - Ženo? Ona se počne odmicati od njega. - Ne želim više taj bodež. Baci ga. Imam još jedan u torbi. - Mrtav je, ženo - izjavi Alec, pokušavajući biti razuman. - Ne moraš ga više gledati, curo. Ne može te više povrijediti. - Aha, mrtav je - potvrdi ona, žestoko kimajući glavom. - Bacio si me u zrak, baš kao... - Jelovu kladu? Ona kimne glavom. - Tako si ga lako ubio, nikad nisam vidjela... Kad nije dovršila rečenicu, Alec uzdahne. - Lijepo od tebe što si primijetila - reče. Ona mu uputi pogled pun nevjerice, i dalje uzmičući od njega. - Lijepo od mene...? Misliš li da te hvalim, mužu? – Ona zastane, duboko udahne, pokuša opustiti bolno grlo, a zatim pogleda bodež koji je držao u ruci. - Baci ga, molim te. Ne želim ga više vidjeti. - Uznemiruje li te pogled na krv? - upita on. Njezino je ponašanje smatrao iznimno zbunjujućim. Samo je prije nekoliko minuta bila prava tigrica, boreći se sa svojim napadačem, a sad se ponašala ko preplašeno dijete. Alec je ponovno pokuša umiriti. Baci bodež preko ramena. - Da... zapravo, ne - iznenada progovori Jamie. - Da i ne što? - upita on. - Pitao si me uznemiruje li me pogled na krv - brzinski objasni Jamie. - I odgovorila sam ti. - Jesi? Ona prođe prstima kroz kosu, nehotice je još više razbarušivši, a zatim prošapće: Zlo mi je od te krvi. Onda je morala udahnuti. Htjela mu je reći kako je navikla gledati krv, kako je iscjeliteljica i kako je u životu obrisala krpom cijelu rijeku krvi, ali bilo joj je suviše naporno bilo što objašnjavati. Reče sama sebi da još uvijek reagira na užasno stresnu situaciju koju je upravo proživjela i na nevjerojatnu snagu svoga muža. A bila je tu i prilično bolna činjenica da je bio spreman odreći je se. Njezin joj je konj doista predstavljao više no ona sama. Mjesec će dana imati noćne more od toga. Alec iznenada pruži ruku i privuče je u zagrljaj. - Napraviš li još jedan korak unatrag, završit ćeš na toj hrpi. Jamie se osvrne preko ramena, ugleda hrpu tjelesa i osjeti kako je koljena izdaju. Da je nije prihvatio, pala bi na nos. Ipak, čak i u takvom uznemirenom stanju, primijeti koliko je nježan prema njoj. Bilo je to u suprotnosti s njegovom divovskom veličinom. Činilo se nemogućim da netko njegove veličine bude tako nježan. Jednako se nevjerojatnim, međutim, činilo da se bez najmanjeg napora obračunao s četvoricom naoružanih napadača. Nije se čak ni uznojio. Fino je mirisao. Jamie se nasloni na njegove grudi i dopusti mu da je drži. - Jesi li ozbiljno mislio? - prošapće. ~ 56 ~


-Knjigoteka-

- Što? - upita on. Nije mu dovoljno brzo odgovorila. On podigne njezinu bradu, kako bi joj vidio izraz lica. - Jesam li mislio što, ženo? - Kad si rekao onom užasnom čovjeku da može uzeti mene, ali ne i moga konja objasni ona. - Jesi li ozbiljno mislio to što si rekao? Da nije izgledala tako uzrujano, nasmijao bi se. - Nisam. Ona se odmah opusti u njegovu naručju. - Zašto si onda zvučao kao da to misliš? Glas joj je još uvijek bio tih poput šapata, ali ipak ju je čuo. Nije mogao vjerovati da brine o tako čemu. Odreći se nje? Nikad! - Želio sam da pomisli kako ima nadzor nad situacijom, curo. - I imao je nadzor nad situacijom, Alec - usprotivi mu se Jamie. - On je imao nož, a ne ti. - Aha, sad mi je jasno - uzvrati Alec, s osmijehom u glasu. - Znači, i oni koji su me okružili isto su imali nadzor nad situacijom? - Pa, ovaj, nisu - prošapće Jamie. - Hoću reći, imali su oružje, ali ti si... preuzeo nadzor. Prije no što je stigao uzvratiti, ona doda: - Znači, radilo se samo o triku, ha? Lagao si mu. - Lagao sam mu. Ona još jednom duboko udahne, a onda je drhtaji vlastita tijela podsjete koliko se uplašila. Odmah se odgurne od njega. Ponovno je bila vraški bijesna. U očima joj je plamtjela vatra, ali Alec nije imao pojma zastoje sad ljuta. Taje ženska bila nedokučiva poput labirinta. Ne obazirući se na njezinu naredbu da je pusti, Alec je obuhvati rukom oko ramena, podigne je uz svoj bok i odvede je do mjesta na kojem je Daniel okupio konje. Nije mu nijednom riječju zahvalila kad ju je podigao na leđa Divlje vatre. Držala je spušten pogled sve dok joj nije pružio uzde. On rukom okrzne njezinu, na što se ona tržne i naglo povuče ruku prema sebi. - Pogledaj me. Pričekao je da ga posluša, a tek onda ponovno progovori. - Pokazala si mi kako si hrabra, ženo. Veoma sam zadovoljan tobom. Njezine se oči razrogače od iznenađenja. On se osmjehne. Upravo je pronašao prilično lak način da je potkupi: pohvalom. Nije li istina da sve žene s vremena na vrijeme vole čuti izraze odobravanja od svoga muža? Alec odluči zapamtiti to za ubuduće. - Možda si zadovoljan mnome, mužu, ali ja nikako nisam zadovoljna tobom, ti bahati Škotu. Njezin gromki glas iznenadi ga jednako kao i njezin odgovor. - Ne želiš moje odobravanje? Nije se zamarala odgovorom na njegovo pitanje, ali ljutnja na njezinu licu kazivala mu je da ju je pogrešno procijenio. Očigledno je neće pridobiti hvalom. Alec s odobravanjem kimne glavom. - Reci mi zašto si se toliko uplašila. Jamie odmahne glavom. Zurila je u svoje ruke, a on je zurio u njezino namršteno lice. - Nešto sam te pitao - podsjeti je. ~ 57 ~


-Knjigoteka-

Ona odmahne glavom. Alec se trudio biti strpljiv. - Žena uvijek mora poštivati muževe naredbe - uputi je. - Je l’ to još jedna od vaših gorštačkih zapovijedi? - Jest - odgovori on, smijuljeći se. - Zašto cijeli svijet mora poštivati deset zapovijedi da bi došao u raj, a vi Škoti trebate i tol’ko dodatnih? Možda zato što ste svi tako veliki grješnici, je l’ to razlog? - Kad povratiš srčanost, onda to učiniš u punom smislu te riječi, je l’ tako? - reče on. - Srčanost? - Nema veze. Smiješio joj se, pokazujući joj koliko je zadovoljan njome. Ona zaključi da je glup. Željela bih sad krenuti, Alec. - Ne dok mi ne objasniš zašto si se toliko uplašila. - Zabrinula, Alec. Zabrinula sam se. - Dobro, onda zabrinula - složi se on, dopustivši da bude po njenom. - Želiš čuti istinu? - upita ona. - Istinu. - Dok si se borio... ma, u jednom mi se trenutku učinilo da gledaš ravno u mene i pomislila sam da te nikad ne smijem razljutiti jer se ne bih mogla boriti protiv tvoje nadmoćne snage. Alec se morao nagnuti prema naprijed kako bi čuo cijelo njezino objašnjenje. Zvučala je izgubljeno. On se pokuša ne nasmijati. - Bit će mi teško, Alec - nastavi ona. Znam da će te ovo vjerojatno iznenaditi, ali mislim da će biti trenutaka kad ću ti ići na živce. - Nimalo me ne iznenađuje. - Zašto ne? - upita ona, izgledajući nezadovoljno. - Sad mi ideš na živce. - O! - Jamie, nikad ti neću nauditi. Nekoliko dugih trenutaka zurila je u njegove oči. - Čak ni ako se strašno rasrdiš? Svi Škoti imaju naglu ćud. To ćeš sigurno priznati. - Nikad neću izgubiti živce s tobom. Dajem ti riječ. - Ali ako ipak izgubiš? - upita ona. - Ni onda ti neću nauditi. Konačno mu je povjerovala i prestala pokušavati izvući ruke iz njegova stiska. - Čula sam da svi Škoti tuku žene. - Ja sam čuo isto za Engleze. - Neki tuku, neki ne tuku. - Ja ne tučem. Ona kimne. - Ne? On odmahne glavom. Bio je uvjeren da se osjeća sigurno s njim. - Kad smo se tek upoznali, vidio sam bojazan u tvojim očima. Premda vjerujem da je dobro kad se žena pribojava muža, onaj bezrazložni strah koji sam ugledao... - Molim te, oprosti što sam tako neljubazna pa te prekidam, ali jednostavno ti moram reći da nije nimalo dobro kad se žena boji muža. Ja sam bila samo zabrinuta, a ne uplašena, naravno, ali većina žena bi te se bojala. Ja sam, međutim, čvršćeg karaktera. - Zašto? ~ 58 ~


-Knjigoteka-

- Što zašto? - upita Jamie, zbunjena načinom na koji joj se smijuljio i na koji je njezino srce reagiralo na njegov vražji osmijeh. - Zašto bi me se većina žena bojala? Morala je skrenuti pogled s njegovih lijepih očiju kako bi mu dala suvisao odgovor. Zato što si slučajno jako... krupan muškarac. Iskreno rečeno, ti si najveći ratnik kojeg sam ikad vidjela. - Jesi li vidjela kojeg drugog? - upita on, skrivajući razdraženost. Ona se naniršti na njegovo pitanje i odmahne glavom. - Ne, zapravo nisam. Dakle, zbog moje si se veličine toliko... zabrinula. - Također si snažan ko cijela legija vojnika i upravo si ubio četvoricu muškaraca doda ona. - Zar si već zaboravio na tu činjenicu? - Samo jednog. - Samo jednog što? - upita ona, jer ju je svjetlucanje u njegovim očima privremeno smelo. Naslutila je njegovu mračnu namjeru da joj se nasmije. - Ubio sam samo jednog - objasni on. - Onoga koji se usudio dotaknuti te. Većina ovih drugih nije mrtva, nego samo onesposobljena. Jesi htjela da ih sve ubijem? Zvučao je kao da bi joj rado ispunio tu želju. - Pobogu, ne - razuvjeri ga Jamie. - A što je s onim kojeg je Daniel pogodio kad su pokušali nauditi Mary? - Morat ćeš pitati njega. - Ne želim ga ništa pitati. - Ti su prokletnici htjeli nauditi i tebi, Jamie. - Mary je važnija. - Doista vjeruješ u tu glupost? - Uvijek mi je bila dužnost štititi sestre, Alec. - Zašto me nisi pitala za muškarca kojeg si pogodila bodežom? - upita Alec. - Sjajno si gađala, ženo - doda on, pomislivši kako će je još malo pohvaliti. - Ubila si... - Ne želim razgovarati o tome - poviče ona, a uzde joj ispadnu iz ruku. Što li je sad rekao? Njegova nježna ženica izgledala je kao da će se onesvijestiti. Ta mu je ženska doista predstavljala pravu zagonetku. Alec odmahne glavom. Činilo se da Jamie doista ne podnosi ubijanje. Bio je to još jedan hir njezine prirode, ali on istodobno prizna da mu se sviđa ta njezina mana. Ta će žena omekšati sve njegove stavove bude li joj dopustio. Morat će se naviknuti na ubijanje. Ono predstavlja način života u surovom škotskom visočju. Samo najjači preživljavaju. Morat će je primorati da očvrsne, zaključi on ili neće preživjeti prvu oštru zimu. - Dobro, ženo - izjavi on. - Nećemo razgovarati o tome. Napetost joj nestane iz ramena. Alec primijeti da je pomalo nestabilna na konju pa joj stavi ruku oko struka. - Učinila sam ono u samoobrani - reče mu Jamie. - Ako sam ozlijedila tog odvratnog čovjeka, Bog će sigurno razumjeti. Maryn je život bio u opasnosti. - Aha - složi se Alec. - Ozlijedila si ga. - S druge strane, otac Charles nikad neće razumjeti. Ako načuje za ovo što se dogodilo, Alec, morat ću nositi crninu do kraja života. - Svećenik koji nas je vjenčao? - upita on, ponovno sasvim zbunjen. ~ 59 ~


-Knjigoteka-

Jamie kimne glavom. - Nevjerojatno je što sve tebe zabrinjava - primijeti on. - To ti je karakterna mana, čini mi se. - Je li? Trebao bi onda ti otići na ispovijed kod oca Charlesa pa bih te pitala brinem li se bez razloga. Veoma je domišljat kad se radi o pokorama. Alec se nasmije. Zatim podigne Jamie u naručje i krene prema svome konju. Jamie mu stavi ruke oko vrata. - Što radiš? - Jahat ćeš sa mnom. - Zašto? Od njegovog uzdaha kosa joj poleti uvis. - Namjeravaš li preispitivati svaki moj pokret i riječ? Jamie nagne glavu unatrag, kako bi mu vidjela lice. Alec se odmah zaustavi. Iskra u njezinim očima, u spoju s polaganim, slatkim osmijehom, unese nemir u njega. - Hoćeš li se naljutiti budem li? - Budeš li što? - Preispitivala? - Ne, nikad se neću naljutiti na tebe. Njezin ga osmijeh očara. - Udala sam se za nevjerojatnog čovjeka - reče ona. - Nikad se ne ljuti i ne gubi živce. - Usuđuješ li se izazivati me, Engleskinjo? Alec usredotoči svu pozornost na njezina usta. Želio je zubima obuhvatiti njezinu donju usnu, ugurati jezik u nju, okusiti slatki med koji mu sad pripada. Ona je prstima milovala stražnji dio njegova vrata, slučajno ili namjerno - to nije mogao razlučiti - a svoje meke, pune grudi pritiskala je uz njegova prsa. Ovom bi izazovu malo koji muškarac odolio, reče Alec sam sebi. On polako spusti glavu prema njoj. Ona ga dočeka na pola puta. Usne su joj bile upravo onako meke kako je pamtio, upravo onako uzbudljive. Bio je to nježan, nezahtjevan poljubac, svakako prekratak i po Alecovu mišljenju potpuno nezadovoljavajući. Nije željela otvoriti usta i povukla se kad je namjeravao prodrijeti jezikom unutra. A i izgledala je prokleto zadovoljna sama sobom. Alec joj nije pokazao koliko je ogorčen. Bez obzira na svu hrabrost i nesvakidašnju ljepotu, nedvojbeno se nije znala ljubiti. Njegova će dužnost, dakako, biti podučiti je. Alec se osmjehne, željno iščekujući tu priliku. - Hvala, Alec. - Zašto ini zahvaljuješ? - upita on. Podigne je u svoje sedlo, a zatim se jednini brzim pokretom smjesti iza nje. Njezina se stražnjica ugnijezdi u spoju njegovih bedara. Ona se pomakne, očigledno pokušavajući pronaći udobniji položaj. On napravi grimasu. Zatim joj ovije ruku oko struka, podigne je visoko na svoje krilo i čvrsto je stisne uza se. - Dakle? - upita, jer mu nije odmah odgovorila. - Zahvaljujem ti na obazrivosti. Nije pravilno shvatio njezinu primjedbu. - Očito je da nisi baš mnogo jahala - reče. Podučit ću te kako se to pravilno radi kad se skrasimo. Jamie se nije zamarala ispravljajući ga. Ako želi vjerovati da je neuka, nek’ mu bude. ~ 60 ~


-Knjigoteka-

Ionako vjerojatno ne bi povjerovao da je iznimno vješta jahačica i da joj nevolje zapravo stvara novo sedlo. Kad bi priznala da voli jahati bez sedla, kao što čine neki ratnici, sigurno bi zaključio da baš i nije neka dama. Nek’ misli što želi. Kljun je bio u pravu, zaključi ona, jer na taj je način Alec strpljiviji s njom. Sigurno je ne bi držao u krilu da zna kako ne treba njegovu pomoć. Jamie se nasmiješi sama sebi i nasloni na supruga. Godilo joj je biti tako uljuljkana. Obeća da će ga vremenom uputiti u pravo stanje stvari. Zasad će mu, međutim, dopustiti da preuzme vodstvo. Žene su inače gnjavaža, zaključi Alec, ali ova... miriše tako ženstveno, dodir joj je tako mek, savršeno pristaje u njegovo naručje. Stalno mu je pokušavala maknuti ruku, koju je postavio ispod njezinih grudi. On se nasmiješi njezinoj plahosti, siguran da više neće biti stidljiva nakon što bude vodio ljubav s njom. Iznenada žarko poželi da se što prije utabore. Noćas će je uzeti, učiniti je svojom; noćas će mu se predati. S obzirom da je Škot, miris mu je veoma privlačan; Jamie se morala nasmiješiti tome glupavom zaključku. U roku od jednog kratkog dana prestala je mrziti toga čovjeka i počeo joj se skoro sviđati. Tako joj svega, osjećala se sigurno s njim. Budu li njezini osjećaji i dalje išli tim nelogičnim putem, možda će mu dopustiti da je poljubi... za dandva. A ako se pokaže da je on baš onakav muž kakvog je željela, onda će mu možda, naposljetku, nakon dugog, zadovoljavajućeg udvaranja, dakako, dopustiti da spava s njom. Pravi je blagoslov što je Alec tako strpljiv. Jednostavno će mu objasniti svoju suzdržljivost, a on će pristati na njezine uvjete. I gotovo.

~ 61 ~


-Knjigoteka-

ŠESTO POGLAVLJE Sat vremena poslije utaborili su se pokraj dubokogjezera punog čiste planinske vode. Dok su se Daniel i Alec brinuli za konje, Jamie raspakira košaru hrane koju im je Agnes obzirno pripremila za večeru. Mary se osloni o deblo, promatrajući sestru kako radi. Jamie pomisli kako izgleda prilično ojađeno. Jamie raširi deku na tlu. Sjedne na jedan kraj, složi suknju tako da joj se ne vidi ni nagovještaj članka te pozove Mary rukom da joj se pridruži. I ona i njezina sestra trudile su se ne obazirati na muževe. Alec i Daniel naizmjence su se oprali u jezeru. Jamie nije nimalo uznemirilo kad se Daniel vratio laganim korakom bez tunike na sebi. Alecova su razgolićena prsa bila sasvim druga stvar. Kad je podigla pogled i ugledala ga, zastane joj dah. Tijelo mu je bilo brončano od sunca. Namreskani mišići u njegovim ramenima i nadlakticama podsjete je na njegovu snagu, a dlačice tamno zlatne boje na ogromnim prsima naglašavale su njegovu sirovu muževnost. Pokrov dlačica sužavao se prema njegovu plosnatu stomaku i nestajao ispod struka njegovih crnih hlača. - Ne želim da me Daniel dotakne. Maryn prošaptani izraz straha zaokupi Jamienu pozornost. - Potpuno je prirodno da te je malo strah - prošapće ona, pokušavajući zvučati kao da zna o čemu govori. - Poljubio me je. Jamie se osmjehne. Sad se osjećala na sigurnom tlu. Znala je sve o ljubljenju. Njegovo je pravo poljubiti te, Mary. I Alec je poljubio mene - doda. - Dvaput, ako brojiš poljubac na vjenčanju. Svidjelo mi se. - Je l΄ te poljubio onako kako muškarac poljubi ženu kad se želi spariti s njom? upita Mary. - Znaš, je l’ jezikom dotakao tvoj? Jamie nije znala o čemu Mary govori, ali nije namjeravala pokazati neznanje. - Nije ti se svidjelo, Mary? - upita, izbjeg.i vajući pravi odgovor. - Bilo je odvratno. - O, Mary - uzdahne Jamie. - Možda će ti se vremenom Danijelovo ljubljenje početi sviđati. - Možda bi mi se sviđalo da nije toliko ljut na mene - promrmlja Mary. - Samo me je zgrabio i poljubio. I dalje ne znam zastoje uzrujan. Stalno se mršti. - Možda samo umišljaš da je ljut? - Ne umišljam. Hoćeš li porazgovarati s njim, Jamie? Otkrij zastoje tako razdražljiv. Daniel im priđe i sjedne pokraj Mary prije no što je Jamie uspjela odgovoriti na njezinu molbu. Ona lagano gurne Mary, pokazujući hranu. Mary shvati njezinu nečujnu poruku i ponudi suprugu hranu. Alec se odvojio od trojca. Sjeo je na tlo, leđima okrenut debelom deblu. Izgledao je veoma opušteno. Jednu je nogu savio u koljenu, što je još više istaklo glatku nabreklinu mišića njegova bedra. Jamie je pokušavala skriti nervozu. Alec je zurio u nju. Reče sama sebi da jednostavno nije navikla biti u središtu nečije pozornosti i da je to zasigurno jedini razlog zašto se tako nelagodno osjeća. Pozove ga rukom da joj se pridruži. Alec odmahne glavom, a zatim joj naredi da mu ~ 62 ~


-Knjigoteka-

priđe. Jamie odluči popustiti. S obzirom da je on njezin muž, ona pretpostavi da joj je dužnost slagati se s njim. Uzme veliku krišku sira, malo hrskavog kruha, jedan od tri kožna mijeha s pivom i konačno mu priđe. On bez riječi prihvati što je donijela. Jamie se počne vraćati prema Mary, ali Alec joj ne dopusti da ode. Povuče je prema sebi i ublaži njezin pad obuhvativši je rukom oko struka. Nije joj promakla posesivnost njegova dodira. Držeći leđa ravna kao koplje, ona sklopi ruke u krilu. - Je l’ me se opet bojiš, Engleskinjo? - Nikad se nisam bojala, Škotu - odgovori ona. - Samo sam brinula. - Jesi još uvijek zabrinuta? - Nisam. - Zašto mi onda pokušavaš odmaknuti ruku? - Nije pristojno dodirivati se na ovaj način pred drugima, Alec. - Nije? Nije se obazirala na ironiju u njegovu glasu. - Ne, nije - ponovi. - A ime mi je Jamie. Još uvijek ga nisi izgovorio. - To je muško ime. - Hoćemo sad opet o tome? - Aha, hoćemo. Nije ga ni pogledala sve dok se nije prestao smijati, a onda reče: - Očigledno je da te moje ime neizmjerno zabavlja. Pretpostavljam da mi to zapravo ide u prilog, jer si dobro raspoložen, a želim ti reći nešto što će te možda uvrijediti, ali kad čuješ do kraja sve što imam za reći, sigurna sam da ćeš se složiti s mojom odlukom. Ozbiljnost u njezinu glasu zbuni ga. - Što me želiš pitati? - Želim te zamoliti da me... ne diraš. Ne poznam te dovoljno dobro da bih ti dopustila takvu slobodu. - Dopustila? Kralježnicom joj prostruji užasnut drhtaj. Iz tona njegova glasa bilo je očito da mu se nije svidio njezin izbor riječi. - Želiš li ženu koja će to učiniti preko volje? - Pitaš li mene ili svoje ruke? - uzvrati Alec. - Tebe. - Onda gledaj u mene. Naredbu je izrekao grubim glasom. Morala je skupiti snagu da bi ga poslušala. Bilo bi joj lakše da nije sjedio tako blizu nje. Nije joj dopuštao da pobjegne od njega, ma koliko pokušavala. Konačno ga uspije pogledati u oči i zadržati pogled punu minutu, a zatim ga spusti prema njegovim usnama. Ta greška u procjeni navede je na uzdah. Činilo se da nije bilo bitno kamo gleda. Cijelo mu je tijelo bilo čvrsto. S jednodnevnom bradom izgledao je još opakije. Kad mu je ponovno pogledala u oči, dobije osjećaj da joj po kušava pročitati misli. Bio je to besmislen osjećaj, ali ju je ip.ik obuzeo. Iznenada joj postane hladno pa vruće i bila je potpuno zbunjena. ~ 63 ~


-Knjigoteka-

- Sad mi ponovno postavi ono pitanje - reče on. - Želiš li ženu koja će to učiniti preko volje? - ponovi ona šapatom. - Zapravo uopće naročito ne želim ženu. Ona se odmah uvrijedi na njegovu iskrenost. - E, pa imaš je. - Aha, imam je, i to Engleskinju. Kad bi joj se leđa još malo ispravila, pomisli Alec, kralježnica bi joj pukla. Njegova je nova žena imala neviđenu moć susprezanja. No, sad je izgledala spremna izgubiti nadzor nad sobom. Tako je čvrsto stezala ruke da su je sigurno boljele. - Pitam se zašto izgovaraš riječ »Engleskinja« kao da se radi o svetogrđu. - I radi se. - Ne radi. Ona se još više zarumeni shvativši da je upravo povikala na njega. Podigne pogled kako bi procijenila njegovu reakciju. Mrštio se, ali ona pretpostavi da ne shvaća koliko ju je razljutio. Veoma je dobro skrivao osjećaje. - Znači, nikad ne bi mogao mariti za ženu koja je Engleskinja? - Mariti? - Znaš što mislim. - Objasni. Tip je bio tup ko top. - Voljeti - odbrusi Jamie. Primijetivši da i Mary i Daniel zure u nju, ona zastane kako bi im se nasmiješila, a zatim se zapilji u Aleca. - Nikad ne bi mogao voljeti Engleskinju? - Sumnjam. - Sumnjaš? - Ne moraš vikati - primijeti Alec. Neizmjerno je uživao u njezinom bijesu. - Uzrujava li te moja iskrenost? Morala je duboko udahnuti prije no što mu je odgovorila. - Ne, tvoja me iskrenost ne uzrujava, ali činjenica da se dobro zabavljaš veoma me vrijeđa, gospodine. Raspravljamo o važnoj temi. - Važna je po tvojim mjerilima, ne i po mojima. - Za tebe brak nije važna stvar? - Nije. - Nije? Izgledala je zapanjeno i gnjevno. Alec pomisli kako je to očaravajući spoj. - Ti predstavljaš samo beznačajan dio moga života, ženo. Kad se upoznaš s načinom života u visočju, shvatit ćeš koliko su tvoji strahovi budalasti. - Ja sam beznačajna i budalasta? Sigurno misliš i da sam manje vrijedna - uzvrati ona. - Ipak si spreman biti svetac, je l’ tako? Nikad ne gubiš živce niti se ljutiš. Jesi li mi to rekao? - Istina - prizna Alec, smijuljeći se. - Rekao sam. - Ni ja se baš nisam željela udati za tebe, Kincaidu. - Primijetio sam. - Jesi? Izgledala je iznenađeno. Alec joj da do znanja da ga živcira. - Odjenula si crnu haljinu za vjenčanje - podsjeti je. ~ 64 ~


-Knjigoteka-

- Slučajno mi se sviđa ta haljina - uzvrati ona, zastavši da otre malo prašine s obruba. - Možda ću je nositi svaki drugi dan. - O, znači ti nikad ne bi mogla mariti za mene? - upita on. - Čisto sumnjam. Alec se tada doista nasmije, dubokim, gromoglasnim smijehom od kojeg se Jamie učini da tlo podrhtava. - Zašto te moja iskrenost nasmijava? - Zbog načina na koji si to izgovorila. - Ne želim više voditi ovaj razgovor, Alec. Ako si završio s objedom, spremit ću hranu. - Nek’ se tvoja sestra pobrine za to. - To je moja dužnost. - Kao što ti je bila dužnost štititi je? - Da. - I Mary vjeruje u tu glupost, je l’ tako? - Glupost? Otkad je glupost vršiti svoju dužnost? - Daniel i ja čuli smo kako ti je sestra naredila da je štitiš kad su vas oni engleski nitkovi napali. Vidjeli smo da se poslužila tobom kao štitom. - Nisu to bili engleski nitkovi - ispravi ga Jamie, usredotočujući se na tu primjedbu. Očigledno je čvrsto odlučio ne shvatiti situaciju s Mary, a ona nije bila raspoložena za prepiranje. - Sigurna sam da su ti nevjernici došli iz... - Namjeravala mu je reći da je sigurna kako su te vucibatine prešle granicu i zapravo došle iz Škotske, ali se predomisli. - Nisu oni ni iz jedne zemlje. Zato se valjda i zovu odmetnicima, je l’ tako? - Pretpostavljam - složi se Alec, dopuštajući da bude po njezinom. Žestoko se mrštila pa pomisli kako joj je to pitanje veoma važno. - Mislio sam da si ti najmlađa kćer - izjavi on. - Čuo sam kako te otac naziva svojom malenom. - On se nasmiješi izjavivši to, a zatim doda: - Možda sam se zabunio? - Ne, nisi se zabunio - uzvrati Jamie. - Ja sam najmlađa. I tata me doista voli zvati malenom. - Ona se zarumeni priznavši to. - Ipak, Mary te je natjerala da budeš njezin štit. - O, ne, nije me natjerala - suprotstavi se Jamie. - Aha, jest. Glas joj postane sumnjivo blag. Ovoga puta nije uzmakla pred njegovim namrgođenim licem. - Ti to jednostavno ne možeš shvatiti. Skot si, ako nisi zaboravio, i nikako ne možeš znati kako se ponašaju Englezi. Jednostavno ćeš mi morati vjerovati na riječ. Oduvijek mi je bila dužnost štititi sestre. Vjerojatno je to slučaj i u svim ostalim kućanstvima u Engleskoj. - Tvoj mi se stav ne sviđa. Nije joj bilo naročito stalo sviđa li mu se njezin stav ili ne. Slegne ramenima kako bi pokazala ravnodušnost. - Ti si malena - nastavi on - i zato je tvoja sestra trebala paziti na tebe. Ona odmahne glavom. Ovaj je tip očito čvrsto odlučio promijeniti njezino mišljenje. Ne, nego obrnuto, gospodine. Sad Alec odmahne glavom. - Jaki uvijek moraju štititi slabe, ženo; najstariji mora ~ 65 ~


-Knjigoteka-

uvijek štititi mlade. I to je tako svuda, čak i u svetoj zemlji Engleskoj. Dok ju je očarano promatrao, njezine su oči poprimile tamno ljubičastu boju. Nije bila nimalo zadovoljna njegovim mišljenjem. Tu istinu naglasi boenuvši ga prstom u rame. - Nisam slaba. Alec se odupre nagonu da je uzme u naručje i poljupcem istjera bijes iz nje. Pobogu, doista je bila toliko lijepa da mu je remetila spokoj. - Ne, nisi slaba - prizna. Njezin se bijes smirio. - Baš lijepo što si primijetio - reče. - Ipak, bojala si me se. - Moraš li to stalno spominjati? Veoma je okrutno od tebe što me podsjećaš na tu nesretnu zgodu. - Možda sam po prirodi okrutan. - Nisi. Njega iznenadi njezino brzo, odlučno nijekanje. - Zvučiš kao da si potpuno sigurna u to. - I jesam - prizna Jamie. - Bio si ljubazan prema mome ocu kad je napravio ispad podsjeti ga. - Pokazao si strpljenje i razumijevanje. Većina muškaraca ne bi bila toliko suosjećajna. Mislila je da ga je upravo pohvalila, ali njegov gromoglasan smijeh dokazao je da ne cijeni dovoljno njezinu primjedbu, nego da ga ona zabavlja. - Nepristojno je smijati se kad ti netko udijeli kompliment. I vraški bezobrazno. - Kompliment? Ženo, upravo si me uvrijedila nazvavši me suosjećajnim. Nikad mi nitko nije prišio taj pridjev. - Ne slažem se - uzvrati ona. - Samo činjenica što te nitko nije nazvao suosjećajnim ne znači... - Žena se nikad ne bi smjela suprotstavljati mužu. Izgledao je ozbiljno. Krajnje je vrijeme, zaključi ona, da mu objasni kako stoje stvari. - Žena mora obznaniti svoje mišljenje mužu - izjavi ona - kad god joj se učini potrebnim. Brak može opstati samo na taj način, Alec. Moraš mi vjerovati po tom pitanju - doda prije no što je skrenula pogled s njegova izraza punog nevjerice. - Prestani me odgurivati. Sad mi pripadaš. Neću ti dopustiti da uzmakneš svaki put kad te dotaknem. - Već sam objasnila da ti još nisam spremna pripadati. - Nije bitno jesi li spremna ili nisi. Zvučao je sasvim vedro izgovarajući tu istinu. - Alec, neću spavati s tobom kao žena dok te bolje ne upoznam. Sigurno možeš shvatiti moje suzdržavanje. - O, da, shvaćam - reče on. Ona se usudi brzinski ga pogledati, ugleda smijeh u njegovim tamnim očima i iznenada shvati koliko uživa u njezinoj nelagodi. Znala je da se glupavo ponaša. Čvrsto stisne pesnice i ponovno zadrhti. - Bojiš se. Kljun mi je objasnio... - Ne bojim se. Ja se... brinem. On zatim ustvrdi očigledno. - Rumeniš se ko djevica. ~ 66 ~


-Knjigoteka-

Prije odgovora, ona mu uputi mrk pogled. - Tu se ništa ne može. I jesam djevica. Alec nije mogao suzdržati smijeh. Zvučala je posramljeno, kao da je upravo priznala težak grijeh. - Hoćeš li mi se, molim te, prestati smijati? To me vrijeđa. - Tvoje djevičanstvo pripada meni, Jamie. Mladenki ne bi trebalo biti neugodno što je netaknuta. Konačno je izgovorio njezino ime. Bila je toliko zadovoljna da se nasmiješi. - Alec? Bi li me odabrao da nisam... netaknuta? - Bih - odmah joj odgovori. - Doista? - Aha, i ne tjeraj me da se ponavljam, Jamie. Sad je zvučao razdraženo. - Veoma si neobičan čovjek. Većina vitezova ne bi uzela ženu koja se već podala drugom muškarcu. - O da, uzeo bih te - uzvrati on. - Al’ bih također saznao ime muškarca koji te obeščastio prije vjenčanja. - I onda? - Ubio bih ga. Jamie povjeruje da ozbiljno misli. Strese se na tu pomisao. Ubijanje mu očito nije predstavljalo velik problem. - Ali ovo je pitanje ionako nevažno, s obzirom da si djevica, je l’ tako? - Da, valjda - prizna ona. - Dakle, Alec? Jesi li spreman čekati dok te bolje ne upoznam? Prije no što... no što mi...? Jadnica nije mogla ni izgovoriti te riječi. Alec iznenada poželi ublažiti njezin strah, prema nije imao ni najblažeg pojma zašto. Uzet će je, d.ikako, ali nije želio da se šćućuri od straha pred njim ili ga iščekuje puna bojazni. Odluči se za diplomatski pristup. - I Dok ne odjeneš moj pled, Jamie. Dotad ćemo čekati. Izgledala je kao da je puštena iz čistilišta. Njezina reakcija pokvari njegovo dobro raspoloženje. - Daješ li mi riječ? - Upravo sam je dao - izjavi on. Iznenada je privuče prema sebi i počne dizati njezinu bradu sve dok je nije primorao da ga pogleda u oči. - Nikad više ne traži od mene da ponavljam ono što sam ti obećao, ženo. Kimnula bi u znak odobravanja da joj je pustio bradu. On se lagano nagne nad nju i poljubi je. Bila je suviše zapanjena da bi mu se oduprla. Usne su mu bile čvrste, ali i predivno tople. I ponovno u trenutku kad je počela uzvraćati poljubac, Alec se odvoji od nje. - Hvala na razumijevanju - promrmlja ona. - Tvoji mi osjećaji ništa ne predstavljaju. Ti si jednostavno moja žena, moja imovina. Zapamti to i dobro ćemo se slagati. - Tvoja imovina? - Jamie se skoro zagrca na te riječi. Tako joj svega, nikad se u životu nije osjećala ovako poniženom, ovako podređenom. Alec podigne ruku i blago je potapša između lopatica. - Dobro prožvači hranu, curo, prije no što je pokušaš progutati - glasio je njegov savjet. Jako je dobro znao da nije ništa jela. - Namjerno to radiš, je l’ tako? ~ 67 ~


-Knjigoteka-

- Što radim? - Ne moraš izgledati tako nedužno, mužu. Pokušavaš me razljutiti. Alec kime glavom i ponovno se isceri. - Zašto? - Kako bih ti pokazao da je to prihvatljivo. - Ne razumijem. - Što god učinila ili rekla, nikad neću izgubiti strpljenje s tobom. Moja je dužnost štititi te i čuvati, Jamie. Ova lekcija koju sam ti upravo održao zapravo je veoma jednostavna, a kad malo razmisliš o njoj, shvatit ćeš kako sam ti dopustio da izraziš svoje mišljenje, a da nisam ni najmanje neugodno reagirao. - Želiš reći da je cijeli ovaj razgovor predstavljao samo lekciju za neupućenu englesku nevjestu? Kad je Alec kimnuo, ona se nasmije. - Dakle, Alec, kad bih ti rekla kako mislim da si najneuljudniji ratnik kojeg sam imala na nesreću upoznati, ne bi te bilo nimalo briga? - Ne bi. - Upravo si mi obećao da me nećeš dotaknuti dok ne odjenem tvoj pled, a sad ću ja nešto obećati tebi. Zažalit ćeš dan kad si se hvalio da nikad nećeš izgubiti strpljenje sa mnom, mužu. Dajem ti riječ. Prije no što je Alec mogao odgovoriti na njezin izazov, ona mu snažno odgurne ruku i udalji se od njega. - Idem se okupati. Onaj me je užasni čovjek dotakao - reče mu. - Trljat ću se dok se ne budem ponovno osjećala čistom. Imaš li još koju uvredu za mene prije no što odem? Alec odmahne glavom. Niske grane stabla na koje se naslonio zaljuljaju se od njegova pokreta. Jamie shvati da je njegova veličina više ne plaši. Nije shvaćala zašto se njezina reakcija promijenila, ali strah je nestao. Nije ubio svoju prvu ženu. Ta joj iznenadna misao odjednom padne na um, zajedno s još jednom, koja je također zaprepasti. Vjerovala mu je. Potpuno. - Zasad nemam. - Što? Alec zaključi da njegova žena teško prati tijek razgovora. - Nemam više nijednu uvredu za tebe - objasni hladnim glasom. Ona kimne, a zatim se okrene od njega. - Jamie, želim te upozoriti - poviče za njom. Voda je hladna. - Ne trebam upozorenja - vikne ona preko ramena drskim tonom pa se udalji jednako drskim korakom. - Mi smo Englezi izrađeni od čvršćeg materijala no što vi Škoti mislite. Tek kad je uzela čistu odjeću, sapun i četku te stala na obalu jezera, Jamie se potpuno opusti. - Samo njegova imovina? - promrmlja sebi u bradu, svlačeći crnu haljinu i podsuknju. - Želi da se osjećam beznačajnom popni njegova psa. Ona nastavi mrmljati sebi u bradu, zahvalna što je potpuno sama. Daniel je odveo Mary na drugu stranu tabora. Jamie se nadala da se Mary lijepo ponaša. Imala je osjećaj ~ 68 ~


-Knjigoteka-

da ne bi imala strpljenja braniti svoju sestru kad bi Daniel povrijedio njezine nježne osjećaje. - Prava je sreća što moji osjećaji nisu tako nježni - reče sama sebi. - Sunce će pasti na zemlju prije no što odjenem tu njegovu krpu. Morat će me snubiti ko svaki drugi čestit muškarac prije no što me dotakne. Iznenada joj se lice namrgodi. Kvragu, pa ona mu se uopće ne sviđa. Ma, što li joj je sad? Prokleta bila ako joj se oči nisu ispunile suzama. To joj se učini potpuno besmislenim. Nije željela da je Alec dotakne, ali željela je da je želi dotaknuti. Bilo je to suviše zbunjujuće da bi shvatila. Bila je toliko obuzeta pokušajem da zaboravi sve grube riječi koje joj je uputio da je zaboravila probati vodu. Zgrabi sapun i skoči usred jezera za koje je već procijenila da joj je duboko do ramena. Alec začuje pljusak vode. Djelić sekunde potom zrak zapara vrisak njegove nježne ženice. On uzdahne i ustane. Pretpostavi da će za nekoliko minuta trebati njegovu pomoć. Hladnoća joj je izbila dah iz pluća. Imala je osjećaj da je skočila u bačvu mokrog snijega. Znala je da je uzviknula riječ koja nimalo ne dolikuje dami i bojala se da ju je Alec možda čuo, a onda je zaključila da više ne može povući ono što je izgovorila, a ako je osim »beznačajnom« nazove i »prostom«, nije je briga. Kad je završila pranje kose sapunom s mirisom ruže, već je neobuzdano drhtala. Požurila je oprati ostatak tijela, bacila komad sapuna na travnatu uzbrdicu i pokušala se popeti. Grč ju je uhvatio nespremnu. Gotovo je već došla do obale kad joj se svod desnog stopala zgrčio u bolan čvor. Presavije se od bola. Uhvati se za stopalo ispod vode, a zatim uzdigne glavu iznad površine kako bi uhvatila zrak. - Alec! Pojavio se prije no što ga je drugi put zazvala. Upravo je ponovno potonula kad je osjetila njegove snažne ruke oko struka. Nije mogla pustiti stopalo kako bi mu pomogla. On ionako nije trebao njezinu pomoć, a tu je činjenicu spoznala tek kad ju je izvukao iz vode i položio sebi u krilo. Još uvijek je bila presavijena i tresla se poput mokrog psa, pokušavajući opustiti grč u stopalu. Nije shvaćala da cvili. Alec joj makne ruke, a zatim laganim pokretima dlana razriješi čvor u njezinu stopalu. Bio je nevjerojatno nježan prema njoj. Ona zabije glavu između njegova vrata i ramena, kako ne bi vidio da je na rubu suza. Ne bi podnijela da sad vidi njezinu slabost. Nije željela ni da je pusti iz naručja. Mirisao je tako fino, muževno. Osim toga, njegova ju je koža grijala pa je sve manje drhtala. - Je l’ sad bolje? - Glas mu se pretvorio u šapat. Jamie kinine glavnom, i dalje se ne odvajajući od njega. Druga mu je ruka počivala na njezinom svilenastom bedru. Imala je veličanstveno duge noge. Alec primijeti kako joj je ten besprijekoran, osjeti njezine meke grudi kroz tanki materijal njezine košuljice. Bradavice su joj bile tvrde. I njegove se slabine stvrdnu. Naredi sam sebi neka ne misli na to, ali tijelo nije željelo slušati naredbu uma. Pobogu, bila je cijela mekana. Bio je uzbuđen. Toliko je brzo fizički reagirao da ga je moć samosvladavanja potpuno izdala. - Bolje je - prošapće ona. U glasu joj se čula stidljivost. - Moram ti ponovno zahvaliti. Utopila bih se da me nisi spasio. ~ 69 ~


-Knjigoteka-

- Imam osjećaj da će se to još mnogo puta ponoviti. Način na koji je lagano zapjevušio škotskim naglaskom, zadirkujući je, izmami osmijeh na njezine usne. - Da ću se još mnogo puta utapati? - upita ona, znajući dobro da nije na to mislio. - Ne, nego da ću te još mnogo puta spašavati - uzvrati on. Jamie se malo odmakne od njega, kako bi mu vidjela izraz lica. Morala je maknuti kovrču vlažne kose s lica da bi ga bolje pogledala. - Možda ću i ja tebe koji put spasiti - izjavi, oponašajući njegov naglasak. Vidjela je da je zadovoljan njezinim naporom. Ponovno se besramno privije uz njegova topla prsa. - Moram posuditi malo tvoje topline. Večeras je prokleto hladno, je l’ tako? - Po mojim je mjerilima neobično blago vrijeme - usprotivi joj se on. Zatim se nasmiješi na jedva čujan uzdah koji je ispustila i doda: - Kupaš li se uvijek odjevena? Imala je osjećaj da je glasom miluje po glavi. - Ne, ali netko je mogao naići - objasni ona. - Htjela sam biti čedna. Alec pomisli kako je vlažna tkanina jednako izazovna kao i njezina naga koža. Zaškrguće zubima, susprežući nagon da joj pokaže koliko je zamamna, pa reče: Poplavila si. Bolje svući tu mokru odjeću. Nakon što je to izgovorio, morao ju je odvojiti od sebe. Kako se činilo da ona ne želi izaći iz njegova naručja, predloži joj da on obavi taj zadatak umjesto nje. Ona se odmakne brzinom munje. Okrene mu leđa, ode do hrpe odjeće koju je ostavila na tlu i brzo se omota tankom dekom. - Voljela bili nekoliko minuta ostati nasamo, molim te. Vjerojatno je predvidio njezinu molbu, jer kad se okrenula, više ga nije bilo. Lišće na nadsvodenim granama još uvijek se njihalo od njegova nečujnog povratka u tabor. Ona svuče mokru donju košulju, obriše se što je bolje mogla pa odjene čistu donju košulju. Nije, međutim, mogla zavezati svilene vrpce. Prsti su joj bili toliko umrtvljeni da nije uspjela spojiti tanašne ružičaste niti. Bijela se košulja spustila nisko, otkrivajući popriličan dio njezinih bujnih grudi. Nije je bilo briga izgleda li razuzdano. Cijela joj se koža naježila. Kad god bi se pomakla, iz mokrih joj se kovrča po leđima cijedila voda, kao da joj ledeni bodeži paraju kožu. Kad je bar donekle očetkala kosu, zubi su joj već žestoko cvokotali. Ona baci četku, a zatim se ponovno umota u vlažnu deku. Zabivši sije ispod ruku, preklopi krajeve preko prsa i po žuri do tabora. Suviše je žurila da bi se zamarala obuvanjem cipela. Razmišljala je jedino o rasplamsanoj vatri koju je Alec dosad već sigurno potpalio i ponavljala je u sebi da će se za samo nekoliko minuta ugrijati poput svježe ispečenog peciva. Kroz grane su se probijale posljednje zrake sunca. Stigavši do ruba čistine, Jamie naglo stane. Nije je čekala nikakva vatra. Nije je čekao ni Alec. Čvrsto je spavao. Da je imala snage, zaurlala bi na njega. Ovako se bojala da bi i uz najveće napore samo jadno skviknula pa radije ne progovori. Izgledao je kao da mu je prokleto udobno. I toplo. Bio je omotan u svoj pled. Leđima se oslonio o isto ono deblo pokraj kojeg je prethodno sjedio. Oči su mu bile sklopljene, a disanje duboko i ravnomjerno. Nije znala što učiniti. Obrazima su joj tekle suze od ogorčenja. Osvrne se oko sebe, tražeći mjesto na kojem bi se mogla zaštititi od sve jačeg vjetra, a onda zaključi da doista ~ 70 ~


-Knjigoteka-

nije bitno gdje će spavati. Platneni pokrivač kojim se omotala bio je suviše vlažan da bi joj pružio bilo kakvu zaštitu. Zar je bitno gdje će spavati? Ionako će se do praskozorja smrznuti. Sasvim polaganim korakom priđe Alecu. Bojažljivo ga nožnim prstima gurne u nogu. - Alec? Strpljivo je čekao da mu priđe. Otvori oči i pogleda je. Odluči da je neće tjerati da ga moli. Gotovo se neobuzdano tresla. U očima su joj bile suze i znao je da bi se uskoro mogla rasplakati. Bezizražajnog lica Alec razgrne krajeve svoga pleda i raširi ruke prema njoj. Nije oklijevala. Baci deku i sruči mu se u naručje. Nimalo damski padne na njegova prsa uz muk udarac, a kad ga je začula kako stenje, drhtavim glasom izgovori ispriku u pregib njegova vrata. Alec je umota u svoj pled. Koljena je zabila između njegovih bedara. On ju je jednom rukom čvrsto držao uz sebe, a drugom joj je gurao noge prema dolje, sve dok se nije ispružila na njemu. Njezina je zdjelica počivala na spoju njegovih bedara. On omota jednu nogu oko obje njezine, pokušavajući svojom toplinom upiti njezinu hladnoću. Mirisala je kao da se okupala u divljem cvijeću. Koža joj je bila glatka poput latica ruže. Janiie se ugrije za samo nekoliko minuta. Zatim ispusti dug uzdali pun zadovoljstva. Njegova predivna toplina gotovo ju je ošaniutila. Na kraju krajeva, nije on ni tako loš, pomisli ona. Bila je činjenica da je Skot, a usto i div, ali bio je njezin div i vjerovala je da neće dopustiti da joj se išta dogodi. Uz njega će uvijek biti na sigurnom. Ona se nasmiješi, naslonjena na njegova prsa. Sutra mu možda dopusti da je poljubi. Potom odmah uzdahne, jer takva misao ne dolikuje dami, a ona svoga muža poznaje tek jedan kratak dan. Da, takvo je razmišljanje doista besramno. Jamie ipak odluči preispitati svoje mišljenje o Alecu Kincaidu. Bila je sigurna da će joj, ako dobro razmisli, pasti na um još koja njegova dobra osobina. Upravo je tonula u san kad Alec progovori. - Jamie? - Da, Alec? - prošapće mu u uho. - Odjevena si u moj pled.

~ 71 ~


-Knjigoteka-

SEDMO POGLAVLJE Prasac jedan. Alec Kincaid nije imao nijednu dobru osobinu. Njegov smisao za humor bio joj je jednostavno neshvatljiv. Izgovorivši tu skandaloznu primjedbu kako je odjevena u njegov ružni pled, još se usudio nasmijati. Prsa su mu toliko poskakivala od veselja da je Jamie imala osjećaj kako se našla u epicentru potresa. Znao je da ona misli da se šali s njom. Ne bi tako zurila u njega da je znala o čemu zapravo razmišlja. Međutim, zahvaljujući njezinoj nevinosti i njegovom obećanju, nije gajila nikakav strah. Alec ju je želio, žestoko, ali nije je želio uplašenu. Želio je da bude spremna. I napaljena. Jamie stavi ruke na njegova prsa, položi bradu na ruke i zapilji se u njegove oči. Tvoj smisao za humor iskrivljenje poput sjedala koje je predugo ostalo na kiši. Čekala je njegov odgovor. On ne reče ništa na njezinu zajedljivu primjedbu, nego nastavi zuriti u njezina usta. Jamie se uskoro zbuni. Nagonski poliže usne. Alec se smrkne. Nije znala zašto. - Neću tako lako nasjedati kad shvatim kako funkcionira tvoj um - reče mu. - Taj dan nikad neće svanuti - predvidi on. - Zašto tako zuriš u mene? - Kako? - Kao da me želiš opet poljubiti - reče ona. - Znači li to da se dobro ljubim? - Ne - odgovori on. Nježnost u njegovu glasu ublaži žalac njegove uvrede. - Što je razlog tome, po tvome mišljenju? Polagan, zavodnički osmijeh razlije mu se licem. Jamie osjeti toplinu. Sigurno bi mogao biti zavodnik kad bi htio, zaključi ona. Srećom, bio je suviše priprost da bi shvatio kakvu posebnu moć ima. Čekajući njegov odgovor, prstima mu je bubnjala po prsima. S obzirom da i dalje nije progovorio, ona zaključi kako se uopće ne voli ljubiti s njom. Taje spoznaja zaboli. Nisam nimalo dobra, je l’ tako? - Dobra U čemu? - upita on, varavo blagim glasom. - U ljubljenju - odbrusi ona. - Hoćeš li, molim te, obraćati pozornost na ono što govorim? Ne, malena, nisi nimalo dobra - odgovori on. - Zasada. - Ne zovi me malenom - prošapće Jamie. - Nije dolično - doda. - Osim toga, ne izgovaraš to na isti način kao tata. Alec se nasmije. - Nadam se. Jamie se osmjehne, bez obzira na razdraženost. Alecov je glas bio strašno privlačan. To njegovo grleno r toliko ju je uzbuđivalo da je ostajala bez daha. - Nisi odgovorio na moje pitanje - izgovori ona brzo kad je počeo masirati stražnji dio njezinih bedara. Palci mu skliznu ispod obruba njezine donje košulje. Pretvarala se da ne primjećuje. Bio je to divan osjećaj. - Odgovorio sam ti. ~ 72 ~


-Knjigoteka-

- Ne sjećam se. - Rekao sam ne. - Ne? Salio si se sa mnom? - Nisam. - Ako se ne znam ljubiti, to je tvoja pogreška, a ne moja. Možda se ni ti ne znaš ljubiti. Što kažeš na tu mogućnost? - Kažem da si skrenula s uma. - Alec se osmjehne bijesu koji je njegova izjava izazvala. - Ne želim se osjećati manje vrijednom zbog toga - reče Jamie. - Ti si jedini muškarac kojeg sam u životu poljubila i stoga odgovornost leži na tebi. - Zar te muškarac kojem si bila obećana nikad nije poljubio? Znam da te je nekoliko puta posjetio. - Znaš za Andrewa? Alec slegne ramenima. Počne joj milovati glatku stražnjicu. Očajnički je pokušavao ne razmišljati o tome koliko će biti slasna. Zaključi da će morati polako napredovati. Znao je dl bi bilo časnije čekati dok ne dođu u njegov zavičaj, a tek je onda obljubiti. Jahanje će za nju biti teško i u najboljim okolnostima. Bude li sad vodio ljubav s njom, suviše će je boljeti da bi izdržala naporan tempo. Da, bilo bi časnije pričekati. Ali Alec nije namjeravao čekati. Kao ustupak, sutra će usporiti tempo. Njegova je želja bila suviše žarka. Bude li još samo jednom izvila stražnjicu, neće moći ni usporiti. - Alec? Što znaš o Andrewu? - upita ona ponovno. - Što bih trebao znati? - Ništa. - Odgovori mi. Glas mu očvrsne, kao i pogled. - Andrew me nikad nije poljubio - reče ona. - Obećani smo jedno drugom kad smo bili veoma mladi. Znam ga odavno. Drag mi je, dakako. To je moja dužnost. - Bio ti je drag - ispravi je Alec. - Nekad ti je bio drag. - Pa da - složi se ona, nadajući se da će ublažiti njegov namrgođen izraz lica. - On je dobar prijatelj naše obitelji, a kako sam mu bila obećana, trebao mi je biti drag, je l’ tako, Alec? On joj ne odgovori. Nije se, međutim, više mrštio, a i opustio je stisak. Bio je neizmjerno zadovoljan njome. Nije poklonila srce tom Englezu. Nije ga voljela. On se nasmiješi. Nije znao zašto mu je to bitno, ali bilo mu je strašno bitno. - Andrew se uvijek dolično ponašao - nastavi Jamie. - Kad bi mi došao iskazati poštovanje, nikad ne bismo ostali sami, bez pratnje. Vjerujem da me iz tog razloga nikad nije poljubio. Jamie je dala veoma ozbiljno objašnjenje. Očekivala je ozbiljan odgovor. Alec se nasmije. - A što ti je sad toliko zabavno? Činjenica da me Andrew nikad nije poljubio ili da nikad nismo bili sami? - Da je Skot, siguran sam da bi pronašao načina - odgovori Alec. - Dosad bi već sigurno imala dvoje-troje klinaca s njim. ~ 73 ~


-Knjigoteka-

- Andrew je obziran. - Nije on obziran - suprotstavi joj se Alec. - Nego glup. - On je plemenit Englez - uzvrati Jamie. - Razumije da žene imaju nježne osjećaje, Alec. Stalno mi da je komplimente. On je... - Bio je. - Zašto uporno želiš da govorim o njemu ko da je mrtav? - upita ona. - Zato što više ne predstavlja dio tvoga života. Nikad mi više nećeš spomenuti njegovo ime, ženo. Nije morao zvučati tako razdraženo. On se odmakne od stabla i ispruži na tlu. Jamie se počne kotrljati prema njemu, ali on je zadrži, obuhvativši joj stražnjicu rukama. Način na koji ju je držao bio je nepriličan, ali osjećala se tako dobro da ga nije zamolila da je pusti. Sunce je sad već potpuno zašlo, ali je mjesec bio toliko sjajan da je vidjela muževo lice. Izgledao je opušten, spokojan, gotovo kao da spava. Zbog toga se nije uvrijedila kad su mu se ruke ponovno zavukle pod njezinu košuljicu. Pomislila je da vjerojatno nije svjestan što čini. Bože, osjećala se tako grješno. Ona stavi ruke na njegova ramena i nasloni obraz na njegova topla prsa. Njegove zlatne dlačice škakljale su je po nosu. - Alec? - prošapće ona. - Doista bih voljela saznati kakav je to osjećaj. Njegove ruke prestanu je nježno masirati. Jamie osjeti kako se napeo ispod nje. - Što točno želiš osjetiti, Jamie? - Kad muškarac poljubi ženu s namjerom da spava s njom. To je drukčiji poljubac od onoga koji si mi ti dao. Zvučala je kao da ga podučava. On odmahne glavom. Ovaj je razgovor bio smiješan. I nedvojbeno uzbuđujući. - Aha, jest - konačno prizna. - Daniel se služi jezikom kad se ljubi. - Što? - Ne moraš dizati glas na mene, Alec. - Kako znaš da Daniel... - Mary mi je rekla. Kaže da je odvratno. - Tebi neće biti - progunđa Alec. - Neće? - Ponovno je zvučala zadihano. - Kako znaš? - Zato što si željela da te dotaknem od prvoga trena kad smo se upoznali. - Nisam. - Zato što osjetim strast u tebi. Zato što tvoje tijelo reagira svaki put kad te pogledam. Zato što... - Sramotiš me. - Ne, napaljujem te. - Nije istina. - Jest. - Ne smiješ na ovaj način razgovarati sa mnom - zabrani ona. - Razgovarat ću kako ja hoću, prokletstvo - uzvrati Alec. - Želim te, Jamie. Njegov glas nije ostavljao prostora za protivljenje. Prije no što je stigla udahnuti, on ~ 74 ~


-Knjigoteka-

joj rukom obuhvati lice i potraži svojim usnama njezine. Namjerno je držala usta čvrsto zatvorenima, poput zaključanih vrata. Njegova se ruka pomakne do njezine brade; ona osjeti pritisak dok ju je silio da otvori usta. Čim je udovoljila njegovoj nečujnoj naredbi, on joj ugura jezik u usta, duboko, brzo, potpuno. Jamie je bila toliko zaprepaštena da se pokušala odmaknuti. Alec joj nije dopustio. Usta su mu se prilijepila uz njezina, zapečativši ih, ne dopuštajući joj da zacvili riječi prosvjeda. Nije više bio nježan. Usta su mu bila vrela, gladna, a jezik temeljit i neobuzdan dok se upoznavao s njezinim okusom i primoravao nju da se upozna s njegovim. Jamiena posljednja suvisla misao bila je da se Alec Kincaid itekako zna ljubiti. Brzo je učila. Jezik joj je postao divlji poput njegova, neobuzdan. Kad ju je zgrabio za bedra, ona se pokuša oduprijeti. On raširi vlastita bedra i zarobi je između svojih teških nogu. Osjetivši kako mu je ud tvrd, ona se pokuša odmaknuti, ali on je privoli da popusti, ponovno paleći vatru u njoj. Jezikom je ulazio u njezina usta i izlazio iz njih, uvijek iznova, sve dok se cijelo njezino tijelo nije počelo propinjati, tražeći još. Bože, kako je slatka, pomisli on. Grleći je, tresao se od žudnje. Tiho, seksi cviljenje koje joj je izlazilo iz grla izluđivalo ga je. Nije se istinski opirala sve dok nije skinuo njezine ruke sa svojih ramena i polako joj počeo svlačiti vrpce košuljice niz ruke. U tom trenu ona odvoji usta od njegovih, želeći se otkotrljati od njega, ali dok joj je tijelo poslusalo naredbu uma, košuljica joj je već bila ispod struka. (Irudi su joj bile spljoštene uz njegova prsa, a bradavice krute oil erotskog dodira njegovih kovrčavih dlačica i vruće kože na njezinoj osjetljivoj koži. - Želim da sad staneš - zastenje ona. Alec nije obraćao pozornost na njezin slabašan prosvjed. Pomakne usne na jednu stranu njezina vrata. Jezikom joj prijeđe preko uha. Ona nagne glavu ustranu, omogućujući mu lakši pristup. A onda jedva čujno krikne kad je zubima uhvatio njezinu nježnu usnu resicu. Njegov isprekidani dah bio je vruć, sladak, nevjerojatno uzbudljiv. Saptao joj je mračna, zavodljiva obećanja od kojih ona zadrhti, osjetivši želju kakvu nikad prije nije osjetila. - Alec? - Ona izgovori njegovo ime, isprekidano stenjući, kad joj je svukao košulju preko bokova. - Nemam ništa ispod. - Znam, curo. - Zar ne bi sad trebao stati? - Još ne, Jamie - prošapće on glasom mekim poput baršuna. Zakotrlja je na stranu. Poljubi joj vrat, ramena, pa ponovno usta. Tek kad je počela drhtati od želje, odmakne se od nje. Jamie shvati da je već potpuno naga. Okrene se kako bi ga pogledala. Sjenke su djelomično zastirale njegovu snažnu gradu. Začuje šuštanje i spozna da on svlači ostatak odjeće. U tom trenutku razdvojenosti osjeti očajnički strah. Tako joj Bog pomogao, ona poželi potrčati. Alec je uhvati prije no što se uopće otkotrljala na bok. Zgrabi je, jednim laganim pokretom ispruži joj ruke visoko iznad glave, a zatim je potpuno prekrije svojim tijelom. Od dodira njegove vruće kože na svojoj ona umalo ostane bez daha. Alec tiho zastenje, a potom ponovno zaposjedne njezina usta. Poljubac je bio otvoreno puten. Želio ju je navesti da mu se preda. Kad se izvila prema njemu, znao je da joj strastvena narav nadvladava plahost. Stavivši joj jezik u usta, pusti joj ruke, a zatim zadovoljno zastenje ~ 75 ~


-Knjigoteka-

kad su se njezini prsti žarili u njegove lopatice. Dok ju je milovao, prsima je trljao njezine meke grudi. Jamie se pokuša udaljiti od spoja njegovih bedara, ali osjetivši njegovu krutost na svome trbuhu, prestane se opirati. Topla bol od koje su je prošli trnci iznenada zaokupi svu njezinu pozornost. Alec joj je masirao grudi, nježno ih obuhvaćajući odozdo. Palcima je trljao njezine nabrekle bradavice. Iz njezina isprekidanog disanja razabrao je koliko joj se sviđa kad je tako intimno dodiruje. Iskrena sama prema sebi, Jamie si prizna da joj se sviđa pometnja koju njegov dodir izaziva. Kad joj je na dojku umjesto ruke položio usta, kad je usnama obuhvatio njezinu bradavicu i počeo je cuclati, ona pomisli da će poludjeti. Taj je osjećaj bio toliko snažan da čvrsto stisne oči i pusti da je predivni osjećaji preplave. Željno se izvijala prema njemu, a noge su joj se nestrpljivo pomicale po njegovima. Alec duboko udahne, pokušavajući obuzdati želju, i osovi se na lakte kako bi je pogledao u lice. Ona odmah osjeti promjenu na njemu. Otvori oči i zagleda se u njegove. Pruži ruku kako bi mu pomilovala čeljust. Njegova je brada golicala njezine prste, ali nije se nasmijala. Alec je bio najstrašnije privlačan muškarac kojeg je ikad srela. Mjesečina nije omekšala njegove obrise. Izgledao je čvrsto... i odlučno. - Jesi li, dakle, odlučio stati? - prošapće ona. - Želiš li da stanem? Nije znala što odgovoriti. Da, reče sama sebi, naravno da želi da stane. Mladenka bi trebala imati pravi bračni krevet, zar ne? - Ne još. Shvatila je da je to izgovorila tek kad joj se nasmiješio. - Zbunjuješ me, Alec. Ni sama ne znam što mislim kad me tako dodiruješ. Možda bismo trebali stati... - Ne još. - Na čelu mu se pojave graške znoja. Čvrsto stisnuvši čeljusti, naporno je disao. Nije imao ni najmanju namjeru stati. Njezine se oči razrogače od te spoznaje. On je očigledno pročitao njezine misli... i njezin strah, jer iznenada svojim bedrom raširi njezine noge. Taj je potez bio grub, posesivan. Neprekidno je gledajući u oči, stavi desnu ruku između sebe i nje, spuštajući je sve niže, prema dnu njezina stomaka. Prsti mu skliznu u spoj njezinih bedara. Jamie ispruži ruku, pokušavajući izvući njegovu. - Ne, Alec. Ne smiješ. Nije ga mogla odvratiti. Prstima je milovao njezine nježne nabore. Kad je osjetio vlažnost, gotovo izgubi nadzor nad sobom. - Želiš me, Jamie - prošapće. - Bože, tako si slatka, tako meka... Prstom polako ude u nju, a zatim ga ispravi u njezinoj unutrašnjosti. - Tako si uska. Njezin je um želio da prestane, ali tijelo se nije nimalo suzdržavalo. Kad je počeo izvlačiti prst, ona podigne bokove kako ga zadržala u sebi. - Hoćeš li sad stati? - upita ga glasom koji ju je izdao. - Još ne - ponovi Alec, smiješeći se zbunjenosti koju je začuo u njezinu glasu. On uzme njezinu ruku i pritisne je na svoj ukrućeni ud. Reagirala je u istom trenutku. Cijelo joj je tijelo zadrhtalo i propelo se prema njemu. - Drži me - uputi je on. - Ovako. - Prisili je da prstima obuhvati njegov balčak, a zatim ponovno gurne svoje prste u nju, kako bije oslobodio straha. Kad više nije mogao izdržati to slatko mučenje, odmakne njezinu ruku. Usnama ~ 76 ~


-Knjigoteka-

čvrsto pritisne njezine i gurne joj jezik duboko, sve do pozadine grla. Ona uskoro postane jednako divlja, jednako neobuzdana kao i on. Znao je točno gdje je treba dotaknuti, koliko gurati, kako je navesti da se rastopi u njegovu naručju. Zatim se počne grublje pomicati. - Nećemo stati, je l΄ tako, Alec? - Ne, ljubavi, nećemo. On izvuče prste, a zatim ih ponovno žestoko zabije u njezine uske korice. Ona krikne od bola. - Ne radi to, Alec. Boli. - Psst, ljubavi - prošapće on. - Olakšat ću ti. Nije shvaćala što želi reći. On joj ponovno utisne dug, vruć poljubac na usne, a onda makne ruku s njezina najintimnijeg mjesta, na što ona zaključi da će sad doista prestati. No, on je počne polagano ljubiti niz vrat, grudi, stomak. Kad se spustio niže, do mekog trokuta crnih kovrčica koje su štitile njezinu nevinost, ona ponovno vrisne i pokuša ga odgurnuti od sebe. No, nije ga mogla odvratiti. Njezin je okus bio suviše opojan. Jezikom je dražio osjetljivu srž njezina mesa, a zatim ga ugurao u meki, skliski otvor. Potpuno se izgubila u divoti koju joj je nametnuo. Čvrsto se privila uz njega, tražeći još. Mišići njezinih bedara stezali su se od iščekivanja. Pozdravila je nalet plamtećeg zanosa koji ju je cijelu obuzeo. Činije Alec osjetio njezine prve oslobadajuće drhtaje, pokrene se. Sirom joj raširi bedra i uroni u nju. Zaustavi se došavši do djevičnjaka, a zatim jednim snažnim naletom prodre do kraja. Jamie zaurla od bola. On se odmah zaustavi. Sad je bio potpuno u njoj, potpuno ju je posjedovao. Trudio se suzdržati, želeći joj dati vremena da se privikne na njegov prodor. - Nemoj se još micati - naredi joj promuklim glasom. - Bože, Jamie, tako si uska. Nije se mogla pomaknuti ni da je htjela. Pritiskao ju je svojom težinom- Rukama joj obuhvati lice, a zatim lagano poliže slane suze s njezinih vrelih obraza. Oči su joj bile tamno modre od strasti, a ružičaste usne natečene od njegovih žestokih poljubaca. - Je l’ još uvijek boli, Jamie? Zvučao je kao da je trčao uzbrdo. Ali u njegovom glasu i napetom izrazu lica Jamie osjeti zabrinutost. Ona kinine, a onda prošapće: - Bol će proći, je l’ tako, Alec? Je l’ bih trebala biti tako uska? - O, da - zastenje on. Kad se počeo micati, započinjući obred star koliko i svijet, Jamie pomisli da je gotov. Omota noge oko njegovih bedara kako bi ga zadržala u sebi. - Nemoj prestati, Alec. Ne još. - Ne još - obeća on. Nijedno ni drugo više nije bilo u stanju progovoriti. Alec doista izađe iz nje, a zatim još jednom uroni duboko u nju. Ona podigne bokove, dočekavši ga na pola puta. Željela je da je cijelim tijelom čvrsto stegne. Strast je, poput podivljalog požara, harala između njih. Alec skrije lice u njezin vrat, zabijajući se u nju. Želio je luli nježan. Nije mu dopustila. Nije lula svjesna da mu je zarila nokte u lopatice. Nije mu smetalo. Kad je gotovo dosegla vrhunac, kad je pomislila da će zasigurno umrijeti od nevjerojatnog pritiska koji raste u njoj, ona se privije uz svoga muža i uzvikne njegovo ime. ~ 77 ~


-Knjigoteka-

- Dodi sa mnom, ljubavi - prošapće Alec. - Idemo zajedno do kraja. Sad. Nije znala kamo je vodi, samo je znala da je sigurna u njegovu naručju. Nije se opirala blaženoj predaji i shvatila je da predaja ujedno znači ispunjenje. On je cijelo vrijeme znao kamo idu, ali nikad prije nije tako potpuno izgubio nadzor nad sobom niti je ikad prije osjetio takvu strast, koja ga je cijeloga obuzimala. Želio joj je pokazati zvijezde. On je bio iskusan, ona nevina. Znao je gdje je treba dotaknuti, gdje pomilovati, kada pritisnuti, kada se povući. A ipak, kad je i sam dosegao vrhunac, shvatio je da ga je njegova mala nevjesta odvela dalje od zvijezda. Odvela ga je u raj.

Spavala je kao mrtva. Kad se protegnula, probudivši se, prijepodnevno je sunce već sjalo visoko nad livadom. Čim se pomakla, tiho zastenje. Sve ju je boljelo. Sirom otvori oči. Kad se sjetila što se dogodilo protekle noći, obrazi joj se zarumene od nelagode. Tako joj Bog pomogao, vise ga nikad neće moći pogledati u oči. Ponašala se kao prava pohotnica. Podsjeti se da mu je rekla neka prestane, ali on je čvrsto odlučio da će biti po njegovom. No, priznavši sama sebi da je i ona, prilično vatreno, ustrajala u zahtjevu da ne prestane, odluči do kraja dana ostati pod njegovim pledom. Ipak, imala je osjećaj da mu se sviđalo ono što su radili. Jamie makne deku s lica. Odmah ugleda Aleca. Stajao je na drugom kraju čistine, između konja koji su, kako je primijetila, već bili osedlani i spremni za put. Divlja vatra ponašala se kao zaljubljena ženka. Stalno je gurkala njuškom Alecovu ruku, kako bi je još jednom pomilovao. Jamie iznenada poželi da i nju pomiluje. Pomisli kako ga je sinoć možda zadovoljila. Nažalost, zaspala je prije no što joj je imao priliku to reći. Morat će odlučnošću prikriti nelagodu. Kako nije obraćao pozornost na nju, ona ustane, odmota njegov pled i brzo ponovno navuče košuljicu. Znala je da joj je odjeća nečedna, ali čvrsto je odlučila ne pokazati mu koliko se srami. Pretpostavila je da bi to shvatio kao slabost. Alec se ni ne osvrne. Ona skupi odjeću i odšeće do jezera onoliko dostojanstveno koliko joj je dopuštalo bolno međunožje. Opere se i odjene svijetlo plavu opravu, a zatim splete kosu. Vrativši se u tabor, bila je mnogo bolje raspoložena. Naposljetku, pred njom je bio novi dan, a nedvojbeno i novi početak. Usto, obavila je svoju bračnu dužnost. Dopustila mu je da je obljubi. Zar misli da sam od željeza?, upita se Alec čim se njegova žena udaljila od njega. Nijedna ga žena nikad nije toliko mamila. Nikad prije nije osjetio tako silovitu žudnju. Prije je uvijek imao stav: spavaj s njima i zaboravi ih. Ona je, međutim, bila drukčija. Tako mu svega, počela mu je nešto značiti. A nije bila ni tip žene koju muškarac lako zaboravi. Blještava ga je žudnja obuzela čim je stala pred njega. Kosa joj je bila divlja, razbarušena. On se prisjeti svilenkastog dodira njezine kose dok ju je držao kako bi se osušila na vjetru. Jamie je sve to prespavala. Nakon što je vodio ljubav s njom, nije mogao prestati milovati njezinu kožu. I to je prespavala. On nije ni oka sklopio. Njezini su bokovi poput jastuka oblagali njegov ukrućeni ud. Svaki put kad bi se pomakla, poželio ju je ponovno uzeti. Jedini razlog za suzdržavanje bio je što ne bi mogla hodati tjedan dana da joj je učinio sve što je želio. Bilo je još prerano za to. Još će je neko vrijeme sve dolje boljeti. Odlučio je da je više neće dotaknuti sve dok ne dođu njegovoj kući. I već je požalio tu ~ 78 ~


-Knjigoteka-

odluku. Nije bio od željeza; njegova nevina ženica to još nije shvaćala. Ne bi stajala tamo onako oskudno odjevena da je iole slutila kakve mu se misli motaju glavom. A možda je i svjesna, pomisli on. Je li moguće da ga pokušava navesti da ponovno vodi ljubav s njom, a da ga ne zamoli izravno? Alec je nekoliko dugih trenutaka razmišljao o toj mogućnosti, a onda shvati da je jednostavno suviše naivna da bi shvaćala koliko ga uzbuđuje. On ju je, dakako, namjeravao prosvijetliti čim budu došli kući. - Alec? Hvala ti što si mi posudio pled. On se okrene na zvuk njezina glasa i ugleda je kako zuri u njegove čizme. - Tvoj je, možeš ga zadržati, Jamie. - Vjenčani dar? Nije gledala u njega. Premda je sagnula glavu, vidio je kako su joj obrazi rumeni. Njezina je nelagoda bila strašno očigledna. I strašno zabavna. Kvragu, pa u njegovu se naručju ponašala kao divlja mačka. Imao je po sebi tragova kojima to može dokazati. A sad se doimala kao da bi se onesvijestila kad bi joj uputio krivu riječ. - Možeš ga tako nazvati - izjavi on, sliježući ramenima. Potom uzme njezinu torbu i okrene se prema Divljoj vatri, kako bi joj je pričvrstio za leđa. - Imam jedanaest šilinga, Alec. Čekala je da se ponovno okrene prema njoj. Nije ništa rekao na njezinu izjavu. Jamie se nije dala smesti. - Imate li svećenika u tom vašem gorštačkom kraju? To pitanje privuče njegovu pozornost. Napola se okrene, gledajući je. Ona odmah spusti pogled. Polako je skupljala hrabrost: više nije zurila u njegove čizme, nego u njegova prsa. - Da, imamo svećenika - odgovori on. - Zašto pitaš? - Želim jednim od svojih šilinga kupiti oprost za tebe - objavi ona. Zatim strpa pled ispod pazuha i preklopi ruke. - Što? - Oprost - ponovi Jamie. - To će biti moj vjenčani dar tebi. - Shvaćam - odgovori on, susprežući smijeh. Poželi je upitati misli li da njegovoj duši treba pomoć, ali s obzirom na ozbiljan ton kojim mu se obratila, odluči biti obazriv prema njezinim nježnim osjećajima. Zatim reče sam sebi da će se morati prestati opterećivati takvim glupostima. Njezini mu osjećaji ne trebaju ništa predstavljati. - Je l’ ti drago? - upita ona, nadajući se ljubaznom odgovoru. On slegne ramenima umjesto odgovora. - Pomislila sam kako je to prikladan dar jer si jučer slučajno ubio čovjeka. Oprost će prepoloviti tvoje vrijeme u čistilištu. Tako kaže otac Charles. - Nije bilo slučajno, Jamie, a i ti si sama ubila jednog. - Nisam. - Aha, jesi. - Ne moraš zvučati tako veselo zbog toga - promrmlja ona. - A ako sam ga ubila, to je i zaslužio pa ne moram kupovati oprost za sebe. - Znači, samo te moja duša brine? Jamie kinine glavom. Nije znao bi li se uvrijedio ili nasmijao. Odmahne glavom pomislivši na sve novce koje će otac Murdock ubuduće ubrati nastavi li mu njegova žena kupovati oprost svaki put kad ubije nekog. Svećenik će do kraja godine biti bogatiji od ~ 79 ~


-Knjigoteka-

engleskoga kralja. Jamie zaključi da je Alec nezahvalan tip. Još uvijek joj nije uputio ni riječ zahvalnosti. - Imate li i kovača? On kinine, čekajući njezinu sljedeću primjedbu. Sam Bog zna što joj se sad motalo po glavi. Začudo, jedva je čekao čuti o čemu razmišlja. Još jedna glupost kojom se opterećuje, reče sam sebi. I na toj će mani morati poraditi. - Onda ću ti preostalim šilinzima kupiti drugi vjenčani dar - reče ona. Podigavši pogled kako bi vidjela njegovu reakciju, ona primijeti da se potpuno usredotočio na nju. - Smislila sam baš prikladan dar za tebe. Znam da ćeš biti zadovoljan. - A što bi to moglo biti? - upita on, shvativši da mu je njezino oduševljenje privlačno kao i njezin osmijeh. Nije joj imao srca reći da se u Škotskoj ništa ne plaća šilinzima. Znao je da će to sama uskoro otkriti. - Mač. Ona pomisli kako ga je strahovito zapanjila. Kinine glavom, potvrđujući da namjerava održati obećanje, a onda ponovno skrene pogled prema tlu. Nije vjerovao da ju je dobro čuo. - Što? - Mač, Alec. Dobar dar, zar ne? Svaki bi ratnik sa sobom trebao nositi mač. Kad su nas odmetnici napali, primijetila sam da nemaš takvu opremu. Smatrala sam to veoma neobičnim jer mi se čini da svaki ratnik ima potrebu za takvim praktičnim oružjem. Onda sam se sjetila činjenice da si ipak Skot i da možda tvoja obuka nije uključivala... Alec, zašto me tako gledaš? Nije smogao snage odgovoriti joj. - Sviđa li ti se moj dar? - upita ona. Sad je zvučala zabrinuto. Alec kratko kinine glavom. Bilo je to sve što je uspio učiniti. Po prvi put u životu Alec Kincaid ostao je bez riječi. Činilo se da Jamie ne primjećuje. - Daniel nosi mač. Odmah sam to primijetila. Možda bi, s obzirom da ste tako dobri prijatelji, mogao odvojiti malo vremena da te poduči kako pravilno koristiti to oružje. Čula sam da je veoma učinkovito u borbi. Alec spusti glavu na sedlo. Jamie mu nije mogla vidjeti lice, jer joj je bio leđima okrenut, ali ramena su mu se tresla. Očigledno ga je preplavila zahvalnost. Jamie je bila ponosna na sebe. Upravo mu je pružila ruku prijateljstva, a on ju je prihvatio. Njihova će se situacija sad sigurno popraviti. Vremenom će njezin muž možda zaboraviti da je Engleskinja pa će mu se početi sviđati. Ona se udalji od njega, želeći provesti nekoliko minuta s Mary prije no što ponovno krenu na put. Sad kad je otkrila kako se može složiti s mužem, pomisli kako će to svoje iskustvo podijeliti sa sestrom. Neće joj, međutim, ni slučajno spomenuti sinoćnji događaj. Mary će o tom dijelu braka morati sve naučiti od svoga muža. Možda je Mary već saznala, pomisli ona. Jamie se osjećala kao da je upravo otkrila tajne svijeta. Milost se uzvraća rnilošću. Nitko neće ugristi ruku koja ga miluje, je l’ tako? - Jamie? Dođi ovamo. ~ 80 ~


-Knjigoteka-

Njegova je naredba bila pomalo preoštra za njezin ukus, ali ona zadrži osmijeh i vrati se k njemu. Zurila je u njegova prsa, čekajući što joj ima za reći. Alec joj podigne bradu. - Jesi li dobro, ženo? Hoćeš li danas moći jahati? Nije shvatila što je pita. - Dobro sam, Alec, doista. - Ne boli te suviše? - ustraje on. Rumenilo koje je u istom trenu oblilo njezine obraze bilo je dokaz da je tek sad shvatila što je htio reći. - Ne bi to smio spominjati - prošapće ona. Nije se mogao suzdržati. - Spominjati što? Premda je mislio da to nije moguće, rumenilo se pojačalo. - To što me... boli promuca ona. - Jamie, znam da sam te sinoć ozlijedio. Nije zvučao pretjerano pokajnički. Bolje rečeno, zvučao je itekako bahato. - Da, ozlijedio si me - promrmlja ona. - I da, boli me. Želiš li mi postaviti još koje intimno pitanje? On joj stisne čeljust, prisiljavajući je da ga ponovno pogleda. Zatim spusti glavu i usnama prijeđe preko njezinih. Bio je to tako nježan poljubac da ju je zatekao potpuno nespremnom. Oči joj se ispune suzama. Sad joj je pružio zahvalu koju je tako očajnički iščekivala. - Ako se sjetim, reći ću ti - objavi on prije no što ju je pustio. - Ako se sjetiš čega? Muhe dulje sjede na kamenu no što ona može zadržati misao. - Još kojeg intimnog pitanja - reče on. Ostala je nepomična, dok se on uspinjao u sedlo. - Hajde, Jamie. Vrijeme je za pokret. - Ali što je s Danijelom i Mary? Zar ih ne bismo trebali pričekati? - Otišli su prije više od dva sata - odgovori Alec. - Otišli su bez nas? - upita ona s nevjericom u glasu. - Da. - Zašto me nisi probudio? Alec suspregne osmijeh. Njegova je žena izgledala veoma nezadovoljno. Kovrčice su joj već ispale iz pletenice. Vitice kose lebdjele su joj oko lica i vitkoga vrata. Izgledala je ljupko. - Trebala si san - reče Alec, iznenada osornim glasom. - Nisu se ni pozdravili - dometne Jamie. - Bilo je to neljubazno od njih, zar ne, Alec? Ona priđe Divljoj vatri, zastane kako bi joj prošaptala nekoliko pohvalnih riječi i potapšala je, a zatim se uspne u sedlo. Licem joj preleti bolan izraz od tog pokreta. Hoćemo li ih sustići? Alec odmahne glavom. - Sad su već skrenuli s ceste prema sjeveru. Jamie nije mogla skriti razočaranje. - Koliko dugo moramo putovati do tvoga doma? - Još tri dana. - Tri? Ponovno je izgledao nezadovoljno. - Tri, budemo li išli brzim tempom, ženo. - U suprotnom smjeru od moje sestre? Prije no što joj je uspio odgovoriti, ona prošapće: - Više nikad neću vidjeti svoju ~ 81 ~


-Knjigoteka-

sestru, je l’ tako? - Ne budi tako uznemirena, Jamie. Maryn je dom samo sat vremena jahanja udaljen od nas. Moći ćeš je vidjeti kad god poželiš. Njegovo objašnjenje po njezinu mišljenju nije imalo smisla. - Kažeš mi da ćemo putovati tri dana u suprotnim smjerovima, a na kraju će Mary biti udaljena samo sat vremena jahanja od tvoga doma? Ne razumijem, Alec. Nadam se da se sjećaš gdje stanuješ. - Neki su klanovi u prijateljskim odnosima s Danijelom i stoga on mora proći kroz njihova područja, baš kao što su neki klanovi prijatelji sa mnom, Jamie. Osim toga, kao poglavar klana Kincaid moram se zaustaviti kako bih ih pozdravio. - Zašto nas četvero nismo mogli...? - Također postoje klanovi koji bi dali sve svoje bogatstvo da me vide mrtvog. Ona zaključi da to može itekako dobro shvatiti. Ako se Alec odnosi jednako nestrpljivo prema klanovima kao sada prema njoj, sigurno je skupio mnogo neprijatelja. - A Daniel je prijatelj nekim tvojim neprijateljima? - upita ona. Alec kimne glavom. - Zašto ga onda zoveš svojim prijateljem? Tvoji bi neprijatelji trebali biti i njegovi, ako ti je odan. On odustane. Znao je da joj i dalje nije jasno. - Imamo h mnogo neprijatelja, Alec? - Mi? - Sad sam tvoja žena, ako si zaboravio - uzvrati ona. - Iz tog razloga tvoji su neprijatelji sada i moji, zar ne? - Aha, jesu - potvrdi on. - Zašto se smiješiš? Zar ti se sviđa što imaš toliko neprijatelja? - Smiješim se zato što sam upravo shvatio da imaš osobine pravog Škota - odgovori on. - To mi je drago. Ona mu uputi veličanstven osmijeh. On odmah pretpostavi da sprema neku vragoliju. Već je primijetio da joj oči zasvjetlucaju na poseban način kad mu namjerava uzvratiti doskočicom. Nije ga razočarala. - Ja nikad neću biti Škot, Alec. Ali vi, gospodine, imate osobine pravog engleskog baruna. To mi je drago. Nije znao zašto se smije, jer ga je upravo strašno uvrijedila, ali ipak se nasmijao. Odmahne glavom na njezinu primjedbu i svoju reakciju. - Zapamti ovaj razgovor, Jamie. Uskoro ćeš shvatiti koliko griješiš u svim svojim stavovima. - U svim svojim stavovima, Alec? - Ona se namršti, a onda doda: - Mislim da polako shvaćam zašto imaš toliko neprijatelja. Ona završi njihov razgovor potakavši Divlju vatru u galop, namjerno mu oduzevši vodstvo. Nije se obazirala kad je povikao za njom, čvrsto odlučivši da će ga natjerati da danas ostane iza nje. Nek’ sad on guta prašinu vodećega konja. Alec se iznenada pojavi pokraj nje i uzme joj uzde Divlje vatre iz ruku. Ne rekavši ni riječ, okrene njezina konja i ponovno joj dobaci uzde. - Dakle? - upita ona. - Išla si krivim putem - reče on, očigledno razdražen. - Osim, dakako, ako si se namjeravala vratiti u Englesku. ~ 82 ~


-Knjigoteka-

- Nisam. - Onda ti je smisao za orijentaciju još jedna... - Obična pogreška, Alec - ustvrdi Jamie. - Imam dobar smisao za orijentaciju. - Jesi li mnogo putovala kako bi potvrdila tu teoriju? - Nisam. A kad me već grdiš, imam još jedno pitanje za tebe. Jesi li sinoć bio zadovoljan mnome? Izgledao je kao da će se nasmijati. Jamie pomisli kako bi ga ubila da se nasmijao. - Dakle? Valjam li što? I ne usuduj se zatražiti da ti objasnim pitanje. Dobro znaš o čemu govorim. Umrijet će ako joj kaže da ne valja. Rukama je čvrsto stezala uzde, tako da su joj se urezale u dlanove, iznenada postavši užasno nervozna i ljuta na sebe što je postavila to pitanje. - Popravit ćeš se. Točno je znao što treba reći da bije uzrujao. Kad je podigla pogled prema njemu, pomisli kako joj u očima plamti vatra. Alec se smiješio. Po nježnosti u njegovu pogledu ona nasluti da zna koliko joj je to pitanje važno. - Popravit ću se? - uspije procijediti. - Ma ti... - Vježbat ćemo, Jamie, kad dođemo kući, svake noći, sve dok ne naučiš. Davši to obećanje, on potjera svoga pastuha. Jamie nije znala što misliti o toj skandaloznoj primjedbi. Pomisli kako ju je upravo uvrijedio, ali kad je rekao da će vježbati pogledao ju je kao da se veseli tome. Kako god gledala na stvari, uvijek bi došla do istog zaključka: Alec Kincaid suosjećajan je ko obični jarac. Ipak pretpostavi kako mu treba odati priznanje. Bio je veoma ljubazan dopustivši joj da spava toliko dugo. Trebao joj je dodatni odmor, a premda je krivila njega što je prethodne noći iscrpio svu njezinu snagu, ipak prizna sama sebi da je pokazao malo samilosti. Možda ipak nije bio potpuno beznadan. Jamie je do kasnog poslijepodneva promijenila mišljenje o svome mužu. Većinu su prijepodneva jahali kroz šume, zastavši samo jednom kako bi se osvježili pokraj namreškane rijeke. Alec joj je jedva uputio koju uljudnu riječ. Izgledao je zabavljen svojim mislima. Jamie je nekoliko puta pokušala zapodjenuti razgovor, ali on se ponašao nepristojno, ne obazirući se na njezina pitanja, što ju je smelo. Stajao je na travnatoj obali, ruku sklopljenih iza leđa. Jamie je pretpostavila da mu se žuri krenuti dalje. - Čekaš li da se odmore konji ili ja? - doviknula mu je kad više nije mogla podnijeti šutnju. - Konji su spremni - odgovorio je. Nije se čak udostojio pogledati je dok je govorio. Njoj je na trenutak palo na um kako bi ga mogla gurnuti u rijeku pa mu tako privući pozornost, ali onda se predomislila. Ako se ne bi utopio, sigurno bi bio bijesan ko pas, a njoj je dovoljno briga zadavala vlastita bol. Da ga je morala slušati kako bijesni i pjeni se, to bi joj sigurno dodatno pokvarilo dan. Smjestila se na leđa Divlje vatre, a onda mu se ponovno obratila: - Sad sam spremna. Hvala ti što smo se zaustavili. - Ti si to tražila. ~ 83 ~


-Knjigoteka-

Zapanjilo ju je iznenađenje u njegovu glasu. - Moram uvijek tražiti? - Naravno. Kvragu, mogao je to čudno pravilo spomenuti nekoliko sati prije. - I uvijek ćeš udovoljiti mome zahtjevu, Alec? Prije no što joj je odgovorio, sjeo je u svoje sedlo. - Ako je moguće. Konji su im stajali toliko blizu da je nogom okrznuo njezinu. - Zašto onda sinoć nisi stao kad sam te zamolila? - izlanula je ona. Zgrabio ju je za vrat i povukao prema sebi. Jamie se čvrsto držala za sedlo, pokušavajući održati ravnotežu. Čekao je da ga pogleda, a onda joj se zagledao u oči. - Nisi željela da stanem - iscerio se. - Ovo je najbahatija... Ušutkao ju je poljupcem. Namjeravao ju je samo podsjetiti tko je glavešina, a tko imovina, ali usne su joj bile baršunasto meke, podsjećajući ga koliko je zapravo ukusna. Jezikom je pomeo unutrašnjost njezinih usta, a zatim se odmakao od nje. Izgledala je potpuno smeteno. Ruka joj je počivala na njegovu obrazu, nježno poput leptira. Sumnjao je da ona shvaća kako ga još uvijek miluje. - Rekao sam da ću udovoljiti tvome zahtjevu kad god to bude moguće, Jamie. Sinoć nisam mogao stati. - Nisi? Alec je pomislio kako će oglupjeti nastavi li ova ženska tražiti od njega da ponavlja svaku riječ. - Ovaj put možeš ti voditi - razdraženo je izjavio, namjeravajući je vratiti u sadašnjost. Ona je kimnula. Na Divljoj je vatri obišla Alecova konja i upravo se sagnula ispod debele grane koja joj je prepriječila put kad se on pojavio pokraj nje. Čim joj je uzeo uzde iz ruku, shvatila je svoju pogrešku. Nije spomenuo njezin grozan smisao za orijentaciju, a nije ni ona. Zaustavili su se u sumrak usred prostrane livade. Alec posegne rukom prema uzdama Divlje vatre. Kad su im konji stali jedan uz drugoga, i dalje nije puštao uzde. Bezizražajnog lica zurio je ravno ispred sebe. - Jesmo u opasnosti, Alec? Nije mogla skriti zabrinutost u glasu. On odmahne glavom. Zar bi sjedio usred takvog nezaštićenog prostranstva da je u opasnosti? Njezino mu je pitanje zazvučalo strašno besmisleno, a onda se sjetio da ona ne zna ništa o ratovanju. Jamie pomisli kako će malo protegnuti noge, ali kad se počela spuštati, Alec je zaustavi stavivši joj ruku na bedro. Stisak mu nije bio nimalo nježan. Ona odmah shvati njegovu nečujnu poruku, ali njegovo joj ponašanje nije imalo nikakvog smisla. Položi ruke na obluk sedla, strpljivo čekajući da joj Alec objasni što radi. Na priličnoj udaljenosti od njih u šumi se oglasi jedva čujan zvižduk. Iznenada se učini da su stabla oživjela: muškarci odjeveni u smeđe- žuti pled počnu im se približavati sa svih strana. Jamie shvati da stišće Alecovu nogu tek kad je rukom prekrio njezinu. - Oni su saveznici, Jamie. ~ 84 ~


-Knjigoteka-

Ona ga odmah pusti, ispravi leđa i promijeni položaj ruku u krilu. - To sam i mislila prošapće. Bila je to laž koju je samo pogoršala sljedećom primjedbom: - I iz daljine vidim da se smiješe. - Iz ove daljine ni orao im ne bi mogao vidjeti lice - prozbori on hladnim glasom. - Mi Englezi imamo savršen vid. Alec se konačno okrene prema njoj. - Zadirkuješ li me, ženo? - Sam zaključi, mužu. - Aha, zadirkuješ - odgovori on. - Već sam naučio sve o engleskom humoru. - A što si to naučio? - Da ne postoji. - Nije istina - usprotivi se Jamie. - Ja imam sjajan smisao za humor. - Naglasivši to, ona okrene glavu od njega. - Jamie? - Da, Alec? - Kad stignu do nas, gledaj isključivo u mene. Nemoj gledati nikamo drugdje. Razumiješ li? - Ne želiš da gledam ni u jednog od njih? - Tako je. - Zašto? - Ne preispituj moje motive, ženo. Glas mu je postao oštar poput vjetra koji se sve više uzdizao. - Trebam li im se obratiti? - upita ona. - Ne. - Mislit će da sam nepristojna. - Mislit će da si podređena. - Nisam. - Bit ćeš. Jamie osjeti kako joj vrućina preplavljuje obraze. Namršti se prema Alecu, ali bio je to uzaludan trud, jer on je ponovno zurio ravno ispred sebe, ne obazirući se na nju. Možda bih trebala sići s konja i kleknuti ti pokraj koljena, Alec. Onda će tvoji saveznici sigurno uvidjeti koliko ti je žena silno podređena. Nije je bilo briga što joj glas podrhtava od ljutnje. - Dakle, gospodine? - Nije loš prijedlog - uzvrati on. Nije zvučao kao da se šali. Jamie je njegova nevjerojatna primjedba toliko zaprepastila da mu nije uspjela oštroumno uzvratiti. Nije, međutim, namjeravala pokazati nezadovoljstvo pred neznancima, bez obzira koliko se ljutila na svoga muža. O da, glumit će poslušnu ženu, sve dok ponovno ne ostanu sami. A onda će mu izribati uši. Kad su saveznici konačno došli do njih, Jamie je držala pogled uperen u čvrsti profil svoga muža. Morala se potpuno usredotočiti, kako joj se na licu ne bi nazreli pravi osjećaji. Teško joj je padalo ostati potpuno mirna. Alec ni u jednom trenutku nije pogledao u nju. Razgovor su vodili na gaelskom. Jamie je razumjela većinu riječi, premda se dijalekt pomalo razlikovao od gaelskog iz ~ 85 ~


-Knjigoteka-

nizinskih predjela Škotske, koji je naučila od Kljuna. Alec nije znao da dobro govori njegov jezik, a njegovo neznanje pričinjavalo joj je podlo zadovoljstvo. U tom trenutku odluči da će to zauvijek ostati njezina tajna. Slušala je kako odbija saveznike koji su mu ponudili piće, jelo i zaklon. Njegovo kruto, nepopustljivo ponašanje dolikovalo je moćnom vojskovođi, a kad su oni završili s ponudama, a on s odbijanjem, izvijestili su ga o najnovijim zbivanjima među klanovima. Jamie je znala da zure u nju. Pokušavala je zadržati smiren izraz lica. Istinski očajna, ponudila je Stvoritelju mjesec dana dnevnih misa i litaniju ako joj pomogne da prebrodi ovo poniženje. Alec je se srami; od te iznenadne spoznaje dođe joj da zaplače. Njezino samosažaljenje trajalo je samo minutu-dvije. Zatim se pretvorilo u gnjev. Kako se samo usuđuje sramiti je se? Znala je da nije baš tako lijepa kao većina drugih žena, ali nije bila ni užasno nakazna. Jednom ju je tata čak nazvao ljepoticom. Dakako, bila mu je dužnost hvaliti je; ipak je ona bila njegova malena, a njegovo je mišljenje sigurno bilo pristrano. Ipak, nikad nije primijetila da ljudi odvraćaju pogled od nje kako im ne bi prisjeo objed. Kad je Alec ispružio ruku i uzeo uzde Divlje vatre, Jamie ponovno svrati pozornost na razgovor. Začuje jednog saveznika kako pita tko je ona. - Moja žena. U njegovu glasu nije bilo ni mrvice ponosa. Isto je tako mogao pričati i o svome psu. Ne, ispravi se ona: pas mu vjerojatno znači više od nje. Doduše, nije složio ni grimasu punu gađenja, zaključi Jamie, pokušavajući pronaći nešto dobro u njegovu stavu. Alec je upravo namjeravao potaknuti konja da prođe kroz gomilu ratnika, kad se začuje uzvik: - Koje prezime nosi, Kincaidu? Trebalo mu je dugo da odgovori. Polako je pogledom prelazio preko publike. Od izraza njegova lica Jamie se sledi krv u žilama; kao da je bilo isklesano od kamena. Zatim napokon odgovori. Njegov glas, kao prožet ledenom kišom, zapara zrak poput borbenog pokliča. - Moje.

~ 86 ~


-Knjigoteka-

OSMO POGLAVLJE Počela je misliti da on nije ljudsko biće. Činilo se da nikad nije ni gladan, ni žedan, ni umoran. Stali bi se odmoriti samo kad bi ona to zatražila, a sam Bog zna koliko je mrzila tražiti bilo što od njega. Englez bi se sigurno pobrinuo za ženinu udobnost. Alec je zaboravljao da uopće ima ženu. Jamie je imala osjećaj da je želi koliko i trn u peti. Bila je iscrpljena; pretpostavljala je da izgleda ofucano kao stara vještica, ali onda reče sama sebi da nije važno kako izgleda. Alec joj je jasno dao svoj stav do znanja kad ju je odbio upoznati sa svojim saveznicima. Nije mu se, znači, nimalo sviđala. Ma nije ni on neka premija, zaključi ona. Kosa mu je duga skoro ko njezina, za ime Božje, a ako to nije primitivna navada, što onda jest? Njezini osjećaji prema mužu možda ne bi bili tako crni da se malo ljubaznije ponašao prema njoj. Planinski je zrak očigledno utjecao na njegov mozak, jer što su se više uspinjali, to je on postajao udaljeniji i hladniji. Imao je više mana od Sotone. Nije čak znao ni brojati. Izričito joj je rekao da će za tri dana doći do njegova imanja, a sad su već petu noć logorovali na otvorenom, a na vidiku još uvijek nije bilo nijednog Kincaidovog pleda. Je li njegov smisao za orijentaciju bio jednako loš kao njegovo brojanje? Jamie zaključi kako je suviše umorna da bi brinula o tome. Čim se posvetio konjima, ona odšeće do jezera kako bi na nekoliko minuta bila sama. Svuče se u donju košulju i opere što je bolje mogla u ledenom jezeru koje je Alec zvao loch, a zatim se ispruži na travnatoj nizbrdici. Bila je potpuno iscrpljena. Pomisli kako će samo na nekoliko minuta sklopiti oči, a onda se ponovno odjenuti. Hladnoća zraka nije joj uopće predstavljala problem. Gusta se magla valjala niskom dolinom. Alec je dao Jamie onoliko vremena koliko je mislio da joj je potrebno za kupanje, ali kad je izmaglica prekrila njegove bose noge, pozove je, naredivši da dođe. Nije se odazvala na njegovu naredbu. Alecovo srce počne snažno lupati. Nije se bojao da su je neprijatelji zaskočili nespremnu. Sad su bili na Kincaidovoj zemlji, u zaštićenom prostoru u koji se nijedan stranac ne bi usudio zaci. Ipak mu nije odgovorila. On se probije kroz bujno zelenilo, a onda se naglo zaustavi. Od prizora na koji je naišao zastane mu dah. Izgledala je poput prekrasne božice. Čvrsto je spavala. Magla je lebdjela oko nje, čineći je tajanstvenom. Trake svjetlosti samo su doprinosile toj čarobnoj slici, obojivši joj kožu zlatnom bojom. Spavala je na boku. Bijela košuljica koju je imala na sebi bila joj je podignuta visoko na kuk, otkrivajući njezine duge noge. Dugo je stajao nepomičan, napajajući se njezinom ljepotom. Žudnja je bujala u njemu sve dok nije postala gotovo bolna. Jamie je izgledala jednostavno božanstveno. Sjeti se kako se osjećao kad su se njezine noge omotale oko njega, kako se osjećao ušavši u nju. Njegova žena. Obuzme ga žestok nalet posesivnosti. Znao je da neće izdržati još jednu noć, a da ponovno ne vodi ljubav s njom. Neće održati obećanje; neće čekati dok ne stignu na njegovo imanje. Ovoga će puta, međutim, ići polako. Bit će blag, nezahtjevan ljubavnik. I bit će nježan, makar ga to ubilo. Alec je stajao promatrajući je sve dok sunce nije potpuno zašlo. Tada se počela ~ 87 ~


-Knjigoteka-

kotrljati nizbrdicom. On potrči prema njoj i u zadnji je tren uhvati u naručje. Bila je puna povjerenja. Znao je da se probudila, ali nije otvorila oči. Kad ju je podigao na svoja naga prsa, ona ga zagrli oko vrata, privije se uz njega i blago uzdahne. On je ponese do tabora, omota ih oboje svojim pledom i ispruži se na tlu. Jamie je bila potpuno zaštićena od oštrog planinskog zraka, od glave do pete pokrivena dekom i svojim mužem. Usta su joj bila samo nekoliko centimetara udaljena od njegovih. - Alec? - izusti ona pospanim šapatom. - Da? - Jesi li ljut na mene? - Nisam. - Sigurno? Bilo joj je žao što mu ne vidi lice. Držao ju je, međutim, tako čvrsto da se jedva mogla pomaknuti. - Sigurno. - Tako sam umorna. Današnje je jahanje bilo naporno, zar ne? Po njegovu mišljenju nije, ali ipak odluči složiti se s njom. - Aha, jest. - Alec? Pitala bih te nešto. - Ona se pomakne prema gore, a zatim glasno zastenje kad je stavio ruke na njezinu stražnjicu i snažno je privukao sebi. Njegova su bedra bila čvršća od zemlje. Znao je da nema pojma što mu radi svojim sitnim pokretima. On sklopi oči, suzdržavajući se. Bila je suviše umorna i očigledno suviše osjetljiva da bi izdržala mužev napad. Reče sam sebi da će ipak morati pričekati. Sve bi drugo bilo nečasno. Znao je da će to biti užasno težak izazov. - Alec, molim te, pomakni ruke. Boli me. - Spavaj, ženo. Trebaš odmor. - Glas mu je bio isprekidan. - Boli me stražnjica. Začuvši njezino tiho priznanje, znao je da se rumeni. Njezin krik, međutim, nije bio tih; glasno je i ljutito kriknula kad joj je počeo trljati mišiće, pokušavajući ih opustiti. Nije se obazirao na njezino stenjanje i opiranje. - Bili su strašno nemarni u tvojoj poduči - reče joj Alec. - Istina je da si najnevještija žena koju sam ikad upoznao. Što kažeš na to, ženo? - Mislim da vjeruješ kako ću zaplakati, mužu - uzvrati Jamie. - Znam da mi je glas zadrhtao kad sam rekla da me boli. A ti si muškarac koji mrzi kad žene plaču, je l’ tako? O, nemoj nijekati, mužu. Vidjela sam kako si gledao moje sestre kad su pravile ispade. Bilo ti je veoma nelagodno. - Da, istina je - prizna Alec. - I tako, da bi spriječio moje plakanje, vrijeđaš me kako bi me razdražio. Pogodio si da lako planem i draže ti je da vičem na tebe nego da plačem. - Počela si me upoznavati, Jamie. - I rekla sam da hoću - pohvali se ona. - AF ti tek trebaš upoznati mene. - Nemam potrebe... - O, da, imaš - suprotstavi se ona. - Brkaš neiskustvo i manjak vještine, Alec. Što kad bih ti rekla da gađam iz luka bolje od bilo kojeg tvog ratnika? Ili da ih vjerojatno mogu ~ 88 ~


-Knjigoteka-

nadmašiti u jahanju... bez sedla, dakako. Ili da mogu... - Rekao bih da se šališ sa mnom. Jedva se držiš za sedlo, ženo. - Znači, već si donio zaključke o meni? On ne odgovori na njezino pitanje, nego postavi svoje. - Što si me ono željela upitati? Nešto te brine, je l’ tako? - Ne brine me. - Reci mi. Nije joj dopuštao da se predomisli. - Samo sam se pitala hoćeš li mi dati slične upute kad dođemo do tvoga posjeda i tvojih vojnika. - Kakve upute? - upita on. Nije imao pojma o čemu govori. - Znam da me se sramiš, Alec, ali mislim da neću moći stalno šutjeti. Navikla sam sasvim slobodno govoriti i doista ne... - Misliš da te se sramim? Zvučao je iskreno iznenađen. Jamie se okrene u njegovu naručju. Odgurne deku i pogleda ga u lice. Čak i na mjesečini razabere njegovo zaprepaštenje. Nije mu ni na tren povjerovala. - Nemoj se praviti da ne znaš o čemu govorim, Alec. Znam istinu. Morala bih biti glupa da ne shvatim zašto mi nisi dopustio da progovorim pred tvojim saveznicima. Misliš da sam ružna. I Engleskinja. - Ti i jesi Engleskinja - podsjeti je on. - I drago mi je što jesam, mužu. Znaš li da samo površan muškarac sudi ženu samo po njezinu izgledu? Njegov smijeh prekine bukvicu koju mu je željela očitati. - Tvoja je nepristojnost gora od moga izgleda - promrmlja ona. - A ti si najtvrdoglavija ženska koju sam ikad upoznao. - To nije ništa u usporedbi s tvojim grijehovima - uzvrati Jamie. - Truo si ko stari štit. - Nisi ružna. Po načinu na koji se i dalje mrštila Alec razabra da mu ne vjeruje. Kad si došla do tog zaključka? Već sam ti objasnila - odgovori Jamie. - Kad mi nisi dopustio da skinem pogled s tebe, kad me nisi upoznao sa svojim prijateljima, kad mi nisi dopustio da progovorim. Onda sam došla do tog zaključka. Ali nemoj me pogrešno shvatiti, Alec - požuri ona kad joj se učinilo da će se on ponovno nasmijati - nije me briga jesam li ti lijepa ili ne. On je uhvati za bradu, ne dopuštajući joj da se pomakne. - Da si u jednog muškarca gledala dulje nego u drugog, slučajno ili namjerno, zaključio bi da ima pravo uzeti te. Kerryjevima se ne može vjerovati, ako mene pitaš. Izazvali bi me, želeći te osvojiti. To nije teško shvatiti, čak ni tebi, Engleskinjo. Neki bi možda pomislili da su tvoje ljubičaste oči čarobne; drugi bi poželjeli dotaknuti tvoju kosu kako bi provjerili je li tako svilenkasta kao što izgleda. Svi bi te sigurno htjeli dodirnuti. - Doista? Dok joj je objašnjavao, oči su joj se razrogačile od čuđenja. Alec shvati da nema pojma koliko je privlačna. - Mislim da pretjeruješ, Alec. Ti me muškarci ne bi željeli dodirnuti. Žudila je za komplimentom. On odluči dati joj ga. - Bi. Nisam želio da slučajno dođe do borbe, jer znam koliko te uzrujava pogled na krv. ~ 89 ~


-Knjigoteka-

Jamie zaprepasti njegovo nehajno izgovoreno objašnjenje. Je li joj upravo udijelio kompliment? Smatra li da su njezine oči čarobne? - Zašto se sad mrštiš? - Pitala sam se... ovaj... - Ona uzdahne, makne njegovu ruku sa svoje brade i ponovno nasloni lice na njegovo toplo rame. - Znači, ne misliš da sam ružna. - Ne mislim. - Tako sam si i mislila - prizna ona vedrim glasom. - I Dobo je znati da me ne smatraš neprivlačnom. - Nisam to rekao. Jamie zaključi da je opet zadirkuje. - Ni ja nikad nisam rekla da ti nisi ružan - reče ona. - Možda mislim da jesi. On se ponovno nasmije, a njezin se osmijeh još više proširi kad je začula taj bogat, pun zvuk. Je li moguće da se doista počela navikavati na njega? Alec joj makne kosu sa čela. - Danas ti je sunce spržilo lice. Nos ti je crven ko vatra. Nisi mi nimalo privlačna. - Nisam? - izgledala je zatečeno. - Salio sam se - uzrujano reče on. - Znala sam - uzvrati ona, ponovno se smiješeći. Zatim zijevne, podsjećajući ga koliko je iscrpljena. - Spavaj sad, Jamie. Činjenica da joj je nježno milovao leđa umanjila je grubost njegove naredbe. Kad joj je počeo masirati ramena, pokušavajući ih opustiti, ona zatvori oči i ispusti glasan, snažan uzdah. Njezin je dlan počivao na njegovim prsima. Osjetila je otkucaje njegova srca pod prstima. Gotovo odsutno počne milovati krug oko njegove bradavice skrivene ispod dlačica. Voljela je dodirivati ga. Njegov prekrasan miris podsjećao ju je na prirodu. Bio je tako čist, tako zemljan. Alec je iznenada zgrabi ža ruku i pritisne je uz svoja prsa. Ona pretpostavi da je škakljiv. On pretpostavi da ga ona želi izluditi. - Prestani - naredi joj glasom škripavim poput pijeska. Jamie se nije sjećala kad je zaspala, ali se itekako sjećala buđenja. Usnula je prekrasan san. Spavala je potpuno naga na ležaljci od divljeg cvijeća. Dopustila je suncu da joj zagrije kožu sve dok nije osjetila groznicu. Od te je erotske topline zaboravila disati. U njoj je počeo rasti onaj poznati pritisak, a mučna bol između bedara tražila je da je se utaži. Probudilo ju je vlastito stenjanje, prepuno žudnje. Nije se uopće radilo o snu. To je bio trik njezina mozga. Alec je bio to sunce koje je izazivalo groznicu u njezinoj krvi. Nije bila okružena divljim cvijećem; ležala je ;spružena na Alecovom mekom pledu. No, izgubila je košuljicu. Upita se kako se to moglo dogoditi, a onda shvati da je to pitanje nebitno. Alec joj je uporno želio privući pozornost. Nosom joj je prelazio po vratu. Počivao je između njezinih razdvojenih bedara. Vodio je ljubav s njom. Njezina pospana zbunjenost iznenada iščezne. I’otpuno se probudi. Nije ga vidjela, jer je bio mrak, ali njegovo isprekidano disanje, u spoju sa slatkom glazbom nepopustljivog vjetra, uništilo je sav njezin otpor. Nije željela da je ponovno boli i htjela mu je to reći, ali njegova su se usta spustila do njezinih grudi točno ~ 90 ~


-Knjigoteka-

u trenutku kad mu je ruka skliznula u meke kovrče između njezinih bedara. Nije više marila hoće li je boljeti ili neće. Njegovi su prsti bili čarobni. Znao je točno kako je treba dodirivati da bi postala vlažna, neobuzdana. Ona se propne prema njemu kad je prstima razmaknuo meke, sklizave nabore i ugurao ih u nju, pa uzvikne od božanstvene agonije, žudeći za vrhuncem. Zatim ga povuče za kosu kako bi ga navela da prestane. No, brzo se predomisli kad joj je počeo palcem milovati osjetljivu dražicu i ponovno zabijati prste u nju. Nokti joj se ponovno zariju u njegove lopatice. On zastenje. Jamie ga je očajnički željela dotaknuti, pružiti mu jednako zadovoljstvo kakvo on pruža njoj. Pokuša se udaljiti, ali on joj ne dopusti. Oni se poljube; bio je to vreo, požudan poljubac otvorenim ustima. On joj pruži jezik. Ona ga uvuče u sebe. - Tako si vlažna - reče on. - Ne mogu si pomoći - prošapće ona, stenjući. On rukama raširi njezina bedra i počne lagano prodirati u nju. - Ni ne želim da si pomogneš. - Ne želiš? - upita ona, pokušavajući ga utjerati u sebe. Izluđivalo ju je što tako polako ulazi u nju. Znala je da će umrijeti, ali željela je da je prvo cijelu ispuni, cijelu spali. - To znači da me želiš - promrmlja on. - Nemoj se tako micati. Daj mi... - Nije trenutak za šalu, Alec! Da je imao snage, nasmijao bi se. - Pokušavam biti nježan reče joj. - Ali tako si uska da... Ona se izvije prema njemu. On zaboravi na nježnost. Podigne joj noge, omotavši ih oko svoga struka, omota njezinu kosu oko svojih ruku kako bije spriječio da se odmakne od njega i jednim snažnim potezom prodre u nju. Bio je toliko neobuzdan da nije znao vrijeđa li je ili ne. Nije se mogao zaustaviti. Ustima je zagušio sve njezine možebitne prosvjede, a kad je shvatio da se više ne može suzdržavati, kad je osjetio da će prosuti sjeme u nju, posegne rukom između svoga i njezina tijela kako bije milovanjem naveo da zajedno svrše. Noge su joj bile iznenađujuće jake. Stisnula ga je među bedrima, u sebi, natjeravši ga da odmah svrši. On se skljoka na nju. Tek nakon nekoliko dugih minuta skupi snagu i pogleda je. Kad je uspio oblikovati misao, pomisli da ju je možda zloupotrijebio. - Jamie? Jesam li te ozlijedio? Jesam li bio pregrub? - prošapće on. Nije mu odgovorila. Alec se osloni na laktove, promatrajući je zabrinutim pogledom. Čvrsto je spavala. Nije znao što misliti o tome. Shvati da su mu prsti zapleteni u njezinoj kosi pa polako, strpljivošću koja ga iznenadi, razdvoji njezine uvojke. Lagano joj gladeći kosu, odmakne je od njezinih obraza. Znao je da ju je zadovoljio. Lady Kincaid bila je doduše u dubokom snu, ali zaspala je s osmijehom na licu. Sljedeći je dan bio veoma težak za Jamie. Putovali su predivnim, nepripitomljenim krajobrazima, pokraj jezera čija se površina mreškala od vjetra i preko prostranih pustopoljina prekrivenih travom boje sjajnih smaragda. Bilo je i oštrih litica. Brdoviti su kraj mjestimice prekrivale biljke zvane pasji luk, koje su ispuštale neobičan vonj kad bi ~ 91 ~


-Knjigoteka-

stali na njih. Veličanstvenost škotskih brda navela je Jarnie na pomisao da se polako uspinje u nebo. Kad se približilo podne, krajobraz više nije bio tako privlačan. Zrak je bio zamjetno oštriji no prije, a postajao je sve hladniji iz sata u sat. Jamie jc stezala zimski ogrtač. Bila je toliko pospana da je zamalo pala s konja. Alec se iznenada nade pokraj nje i podigne je na svoga pastuha. Nije se opirala čak ni kad je strgao ogrtač s nje i bacio ga na tlo. Potom omota oko nje svoj teški pled i stisne je u za se. Ona glasno zijevne, a zatim upita: - Zašto si bacio moj plašt, Alec? Moje će te boje ugrijati, Jamie. Nije mogao odoljeti želji da usnama prijeđe preko njezine glave. Počeo je misliti da je njegova žena nevjerojatno stvorenje. Bila je u stanju zaspati u djeliću sekunde. Volio je osjetiti njezino tijelo uz svoje, kao i njezin ženstveni miris, a u pozadini misli gajio je spoznaju da mu potpuno vjeruje. To mu se najviše sviđalo. Nije joj spomenuo noćašnje strastveno vođenje ljubavi. Njezino rumenilo na jutarnjoj svjetlosti kazivalo mu je kako ne želi da spominje tu temu. Njezina ga je sramežljivost zabavljala. Njegova žena, međutim, nije bila posebno jaka. Također nije poznavala granice vlastite fizičke snage. Alec je odmah uvidio njezinu iscrpljenost i stoga su išli mnogo sporijim tempom no što je namjeravao. Čvrsto je spavala. Morao ju je nekoliko puta lagano gurnuti da bi dobio odgovor. Jamie, probudi se. Kod kuće smo - ponovi treći put. - Kod kuće smo? - upita ona, zvučeći zbunjeno. Alec je strpljivo izmicao njezinim laktovima dok je trljala oči, pokušavajući se razbuditi. - Je l’ ti uvijek tako teško probuditi se iz drijemeža? - upita je. - Ne znam - odgovori Jamie. - Nikad prije nisam drijemala. Nije vidjela kako se namrštio, jer se osvrtala oko sebe. - Vidim samo stabla, Alec. Jesi me probudio samo da bi me zadirkivao? Umjesto odgovora, Alec joj okrene bradu i pokaže prstom. - Tamo, ženo. Iznad onog sljedećeg grebena. Vidi se dim iz moga ognjišta. Ona doista ugleda dim kako se uzdiže u oblake, a kad je po tjerao konja dalje strmom uzbrdicom, na trenutak se pokaže i vrh njegova tornja. Konačno ugledaju zidine koje opasavaju njegov dvorac. Pobogu, bile su divovskih razmjera. Jedan je dio izgledao kao da je ugrađen u planinu. Bile su sazidane od smeđeg kamena, što je bio inovativan odmak od engleske tradicije, gdje su zdanja većine baruna bila drvena. Njegove su zidine bile i mnogo više. Činilo se da im vrh seže do samih oblaka. I izgled građevine bio je za nju nov, nepotpun, jer se uz pokretni most protezao širok prodor u bedemu. Sva su stabla bila posječena, kako bi se oko zidina stvorio širok, prazan prostor. Na cijelom stjenovitom obronku nije bilo ni vlati trave koja bi ublažila njegovu strogoću. Opkop, pun vode crne poput tinte, vijugao je oko utvrde. Drveni pokretni most bio je spušten, ali oni se upute prema otvoru u zidinama. Njegov je dvorac bio mnogo velebniji od skromnoga doma njezina tate. Alec je bogat čovjek, zaključi ona. Glavno zdanje dičilo se ne jednom, nego dvjema kulama, a svi znaju koliko je skupo izgraditi i samo jednu. Jamie ni u kom slučaju nije očekivala nešto ovako veličanstveno. Mislila je da svi ~ 92 ~


-Knjigoteka-

Škoti žive u kamenim kućicama slamnatih krovova i zemljanih podova, kao kmetovi u Engleskoj. Sad shvati da je to bila predrasuda. Ugleda, međutim, i kolibe - najmanje pedesetak, učini joj se - kako proviruju kroz grane stabala, prosute visoko po obroncima, dokle god oko seže. Ona pretpostavi da u njima žive pripadnici klana Kincaid i njihove obitelji. - Alec, dom ti je veličanstven - reče ona. - Kad ti zidine budu dovršene, donji će bedem opasati pola Škotske, je l’ tako? On se osmjehne začuvši zaprepaštenje u njezinu glasu. - Živiš li sam? Ne vidim nijednog jedinog vojnika. - Moji će me ljudi čekati na vrhu brda - odgovori Alec. - U dvorištu. - I žene? - Nekoliko njih - odgovori on. - Većina žena i djece otišla je na posjed Gillebridovih, gdje se održava proljetni festival. Polovica mojih vojnika otišla je s njima. - I zato je tako tiho? - Ona se okrene, nasmiješi mu se i upita: - Koliko ih je pod tvojom zapovjedi? Čim je izgovorila pitanje, odmah zaboravi na njega. Njegov osmijeh privuče njezinu punu pozornost. - Sretan si što si opet kod kuće, je I’ tako? Svidjela mu se njezina revnost. - Kad se svi zajedno okupe, trenutno ih je pet, možda šest stotina, i da, Engleskinjo, sretan sam šio sam kod kuće. Jamie je bila ljuta. - Pet, šest stotina? Ma daj, Alec, stvarno me voliš zadirkivati. - Istina je, Jamie. Klan Kincaid ima mnogo pripadnika. Vidjela je da on vjeruje u ono što govori. - Po škotskom načinu brojanja, vjerujem da misliš da imaš toliko ljudi. - Što želiš time reći? - Samo nagađam da ti treba pomoć u brojanju, Alec. Naposljetku, rekao si mi da ćemo do tvoga doma stići za tri dana, a trebalo nam je još nekoliko dodatnih. - Usporio sam ritam zbog tvoga stanja - objasni Alec. - Kakvog stanja? - Boljelo te je, il’ si zaboravila na tu činjenicu? Ona se odmah zarumeni, pokazujući mu da nije ni slučajno zaboravila. - I očigledno si iscrpljena. - Nisam - uzvrati Jamie. - Nije važno - doda brzo kad se on počeo mrštiti. Znala je da će uskoro upoznati njegovu rodbinu pa je željela da bude dobro raspoložen. - Ako mi kažeš da vodiš sedamsto ljudi, povjerovat ću ti. Po njegovu je osmijehu vidjela da se smirio. Ipak, nije mogla odoljeti, a da još malo ne podbode njegovu bahatu narav. - Nije li, međutim, čudno što nikog ne vidim? Zar je moguće da svih šest stotina čeka u tvom dvorištu? On se nasmije ljutnji koju je pokušavala skriti od njega. A zatim ispusti rezak zvižduk. Njegov poziv odmah naiđe na odaziv. Ratnici svirepog izgleda počnu izvirivati s vrha zidina, iz kućica, staja, sa stabala i iz šuma koje su ih okruživale, sve dok nisu prekrili tlo. Nije pretjerivao. Štoviše, možda je podcijenio njihov Inoj. Dok je ona zurila u vojnike, Alec s odobravanjem kimne gla vom, a potom podigne ruku. Kad je stegnuo pesnicu, zrakom se prolomi gromoglasno odobravanje. Taje buka toliko vrijeđala. Jamiene uši da je čvrsto stegnula drugu Alecovu ruku, ~ 93 ~


-Knjigoteka-

kojom ju je posesivno obuhvatio oko struka. Nije mogla prestati zuriti u muškarce, premda je znala da je to nepristojno. Došla je u zemlju divova, zaključi, jer joj se većina vojnika učinila visokima poput borova koje - kako je čula - vole bacati. Njihova je veličina bila dojmljiva, njihovi oprezni pogledi uznemirujući, ali najviše ju je zaprepastila njihova odjeća. Cholie nije bila pripita. Znala je o čemu govori. Škoti doista nose ženske oprave. I to napola golišave ženske oprave, dopuni ona svoju misao. Zatim odmahne glavom. Ne, ne radi se o opravama; to je pled, gaelski izraz za pokrivalo od tartana. Svi su nosili pledove istog uzorka, Alecovih boja. Muškarci su ih omotali oko struka i pričvrstili pojasom, a dosezali su im jedva do koljena. Neki su nosili košulje žute poput šafrana; drugi su bili golih prsa. Većina je bila bosa. - Želiš li ih prebrajati? - upita Alec. On ponuka konja da krene naprijed, a onda doda: - Rekao bih da ih je sad ovdje oko dvije stotine, ženo. Ali ako želiš... - Rekla bih pet stotina - prošapće ona. - Sad ti pretjeruješ. Jamie podigne pogled prema njemu, pokušavajući progovoriti. Kako se zid vojnika prostro duž puta kojim su se uspinjali, ona reče tihim glasom: - Imaš vlastitu legiju, Alec, ako ih je ovdje samo polovica. - Ne. Legija ima tri tisuće ljudi, katkad čak šest tisuća. Broj mojih ljudi nije tako visok, Jamie, osim ako pozovem sve svoje saveznike, dakako. - Dakako. - Ne trebaš se bojati. - Ne bojim se. Zašto misliš da se bojim? - Drhtiš. - Ne drhtim - zanijcčc ona. - Svi zure u nas. - Znatiželjni su. - Nismo ili valjda uhvatili nespremnima, Alec? - Ona iznenada zazvuči izgubljeno. - O čemu to govoriš? Zurila je u njegov vrat. On joj podigne bradu, ugleda njezino neobuzdano rumenilo i još se više zbuni. - Moji su ratnici uvijek spremni. - Ne izgledaju spremni. On iznenada shvati zašto zvuči kao da joj je neugodno. - Ne zovemo ih opravama. Njezine se oči razrogače od zaprepaštenja.- Zar tije Kljun rekao...? - Bio sam tamo. - Gdje? - U staji. - Nisi! - Jesam. - O, Bože. Ona se počne mahnito truditi da se prisjeti razgovora koji je vodila s glavnim konjušarom. - Što si još čuo? - Da Škoti imaju ovčji mozak, da jedan na drugog bacaju borove, da... - Samo sam zadirkivala sestru... i mislila sam da je Cholie bila pijana kad mi je rekla... Alec, odijevaju li se uvijek ovako nedolično? Tako da im se vide koljena? ~ 94 ~


-Knjigoteka-

Bilo bi grešno od njega nasmijati joj se u lice. - Naviknut ćeš se na naše običaje kad se ugnijezdiš - obeća joj. - Ti se ne odijevaš kao tvoji vojnici, je l’ tako? Zvučala je zapanjeno. - Odijevam. - Ne, ne odijevaš. - Jamie uzdahne shvativši da mu se upravo opet suprotstavila. Činilo se da se uvrijedi svaki put kad ga ona ispravi. - Htjela sam reći, sad nosiš prave hlače i stoga sam pretpostavila... - Bio sam u Engleskoj, Jamie. Iz tog razloga na sebi imam ovo nespretno ruho. Jamie se ponovno osvrne oko sebe, a onda usmjeri pozornost na muža. - Kako mogu zavrnuti hlače tako visoko ispod pleda? - upita ona. - Ne mogu. - Što dakle...? - Iz njegova vragolastog pogleda ona zaključi da ne želi znati. - Nema veze - nabrzinu reče. - Predomislila sam se. Ne želim znati što nose ispod. - O, ali htio sam ti reći. On razvuče usne u obješenjački osmijeh. Jamie je morala uzdahnuti na njegove primjedbe, koje nimalo ne dolikuju gospodinu, i na svoju reakciju, koja nimalo ne dolikuje dami. Pobogu, iz trena u tren bivao joj je sve zgodniji. Srce joj počne podrhtavati poput leptirovih krila. - Možeš mi onda poslije reći - prošapće ona. - Kasno noću, kad padne mrak i kad ne budeš vidio moju nelagodu. Nose li karičasti oklop kad idu u borbu? - Dodala je to pitanje kako bi ga navela da zaboravi na nedostatak donjeg rublja kod vojnika. - Nikad ne nosimo oklop - objasni Alec. - Većina nas nosi samo pled. Iskusni ratnici, međutim, više vole ići u borbu na tradicionalni način. - A koji je to? - upita ona. - Ne nose ništa. Sad je bila sigurna da se šali. Zamislivši prizor kako goli ratnici jašu konje u bitci, s užitkom se nasmije. - Znači, samo zbace dekice i... - Aha, baš tako. - Alec, sigurno misliš da sam naivna ako pomišljaš da ću povjerovati u tu ludu priču. Prestani me zadirkivati, molim te. Nepristojno je od tebe što se ovoliko dugo gotovo uopće ne obazireš na svoje ljude. Izgovorivši to, ona mu okrene leđa, nasloni se na njegova prsa i prisili se složiti ozbiljan, miran izraz lica pred vojnicima pokraj kojih su prolazili uspinjući se. Nije joj bilo lako, s obzirom na sramotne misli koje su joj se motale po glavi zahvaljujući Alecovim primjedbama. - Moraš naučiti ne davati naredbe, ženo. Prošaptavši tu naredbu, spustio je bradu na njezinu glavu. Bio je to blag prijekor. Želucem joj prođe drhtaj zadovoljstva. - Želim ispravno postupati, mužu, a i ti bi trebao. Neuljudnost nije prihvatljiva ni po čijim mjerilima, čak ni po škotskim. Kad su stigli do druge čistine, zrakom se prolomi uzvik. Čim se Divlja vatra počela uznemireno propinjati, Alec povuče njezine uzde, a zatim side s konja. Ostavi Jamie na svom pastuhu i povede oba konja prema gomili vojnika koji su ga čekali. Uli, Jamie je bila strašno uzrujana. Sklopi ruke kako njegovi ljudi ne bi vidjeli koliko se tresu. ~ 95 ~


-Knjigoteka-

Plavokos muškarac otprilike Alecove visine izdvoji se iz gomile i priđe poglavaru kako bi ga pozdravio. Bio je tako zgodan da Jamie pomisli kako je u rodu s Alecom. Također pretpostavi da je Alecov zamjenik i prijatelj jer je zagrlio vodu i snažno ga udario po leđima. Glasni udarac srušio bi Jamie na zemlju, ali Alec se nije ni lecnuo. Vojnikov je naglasak bio tako jak da nije uspjela razumjeti svaku riječ. Ipak je dovoljno čula da bi se zarumenjela. Dvojica su se divova međusobno vrijeđala. Ona pretpostavi da se radi o još jednom starom običaju. Razgovor zatim postane ozbiljan. Razabrala je da vijesti koje taj muškarac prenosi njezinu mužu nisu dobre. Alecov je glas postao grub, a lice mu se namrgodilo. Izgledao je bijesno. Vojnik je izgledao zabrinuto. Nije obraćao pažnju na Jamie sve dok nisu stigli do unutarnjeg dvorišta. Zatim baci uzde Divlje vatre prema muškarcima koji su ih okružili i okrene se prema Jamie kako bije spustio na tlo. Nije je ni pogledao. Jamie je stajala pokraj njega dok je razgovarao s vojnikom. Činilo se da je znatiželja Alecovih ljudi podijeljena. Polovica ih je pozorno promatrala Jamie; po njihovim namrštenim licima moglo se reći da im se ne sviđa ono što vide. Druga je polovica okružila Divlju vatru, smiješeći se. I što bi sad ona trebala pomisliti? Divljoj se vatri, baš kao i njoj, nije sviđala pozornost koju su joj poklanjali. Uznemirena se kobila uzdigla na zadnje noge, frknula kroz nozdrve od nezadovoljstva i pokušala pregaziti muškarce koji su se trudili držati njezine uzde. Jamie je nagonski reagirala. Poput majke čije je dijete neposlušno, odmah pokuša zaustaviti provalu bijesa koja je bila na pomolu. Zakorači tako brzo da je Alec nije uspio zadržati. Ne razmišljajući o publici, zaobiđe svoga muža i njegova pastuha, razdvoji dvojicu kršnih vojnika i požuri umiriti djetešce. Zaustavi se na nekoliko koraka od svoje ljubimice. Nije morala reći grubu riječ. Jednostavno ispruži ruku i pričeka. Kobilin ispad bijesa odmah prestane. Oči joj više nisu bile divlje. Dok su ih ratnici promatrali ne skrivajući divljenje, ponosna bijela ljepotica zakorači prema naprijed kako bije njezina gospodarica pomilovala. Alec se iznenada pojavi pokraj Jamie. Rukom je obgrli oko ramena i povuče je prema sebi. - Obično je veoma poslušna - reče Jamie svome mužu. - Ali umorna je, Alec, i gladna. Možda bih je trebala odvesti... - Donald će se pobrinuti za taj zadatak. Nije se željela prepirati s njim ispred njegovih ljudi. Alec uzme uzde Divlje vatre pa, brzo govoreći na gaelskom, da upute mladiću koji mu je pritrčao. Po Jamienu je mišljenju Donald bio suviše sićušan dječarac da bi bio glavni konjušar. Ipak, čim je izjavio da je Divlja vatra doista divan konj, Jamie odluči povjerovati u njegove sposobnosti; taj očito zna prepoznati dobrog konja kad ga vidi. Usto je imao blag glas, u suprotnosti s plamteće crvenom kosom i tenom, kao i opušten osmijeh koji mu je jednostavno morala uzvratiti. Divlja ga vatra nije podnosila. Uznemirena se kobila pokušala probiti između Jamie i Aleca. Pokazalo se, međutim, da je Donald odlučan. Kad je Alec dodao oštru naredbu, konjušar uspije potpuno ovladati njome. Povede je preko dvorišta. Jamie ih je proma~ 96 ~


-Knjigoteka-

trala, osjećajući se kao tjeskobna majka koju su odvojili od djeteta. - Ugnijezdit će se. Alecova je primjedba razdraži. Dakle, ona i njezina kobila su jedno te isto u njegovim očima. I njoj je rekao istu stvar. Konj i žena. - Možda - značajno uzvrati Jamie. Krenu prema stubama koje vode do vrata dvorca. Alec je još uvijek nije predstavio svojim ljudima. Nekoliko se dugih trenutaka pitala kako je mogao učiniti takav propust, a onda zaključi da čeka pravi trenutak kako bi to propisno izveo. Zastali su tek kad su stigli do vrha stuba. On se okrene, prisilivši je da slijedi njegov pokret, jer mu je ruka još uvijek počivala na nje/inim ramenima. Zatim je pusti, uzme pled koji mu je pružio jedan od vojnika i prebaci ga preko Jamiena desnog ramena. Cinije obavio tu radnju, dvorištem zavlada muk. Vojnici polože ruke na srca. (ilave su im bile pognute. Kucnuo je pravi čas. Jamie je stajala uspravno ko koplje, ruku uz bokove, čekajući prekrasan govor koji će Alec održati svojim ljudima. Sad će je morati pohvaliti, pomisli ona, želio on to ili ne. Reče si kako treba zapamtiti svaku riječ kako bi se poslije mogla prisjetiti ovoga govora i uživati u njemu kad god je Alec iživcira. Bio je to kratak govor, a završio je prije no što se uopće snašla. Kad je povikao, Alecov glas odjekne iznad gomile: - Moja žena. Moja žena? I to je sve? Zar nema ništa drugo za reći? Kad je nastavio šutjeti, ona pretpostavi da je gotov. A kako je progovorio na gaelskom, a ona je odlučila da mu neće dati do znanja da razumije njegov jezik, nije mu mogla pokazati koliko ju je njegova otresitost uzrujala. Na Alecov znak muškarci izvuku mačeve. Dvorištem se prolomi još jedan glasan uzvik. Jamie se stisne uz Aleca, a zatim spusti glavu i nakloni se njegovim vojnicima. Njihovo opetovano kliktanje zapanji je. Alec pomisli kako se možda malo preplašila. Izgledala je zatečena svom tom pažnjom. - Što si im rekao, Alec? - prošapće ona, jako dobro znajući što je rekao. Pomisli kako će mu, čim joj odgovori, reći da ju je doista trebao malo opširnije predstaviti. No, nije dobila priliku prosvijetliti ga. - Kekao sam im da si Engleskinja - slaže Alec. Ponovno je obgrli oko ramena i doslovno je podigne uz svoj bok, što mu je bio nezgodan običaj. Tako joj svega, doista je s njom postupao kao s imovinom. - A to je, naravno, razlog što kliču - uzvrati Jamie. - Zato što sam Engleskinja. - Ne, ženo. To je razlog što vrište. Bio je besraman. Jamie odmahne glavom. - Što misliš o mojim ljudima? - upita on, ovaj put ozbiljnim glasom. Odgovarajući mu, nije gledala u njega. - Mislim da svi imaju mačeve, Kincaidu, a ti nemaš. Eto što mislim. Ženska je doista srčana, nema dvojbe. Alec se isceri na njezinu zajedljivu primjedbu. Vojnici su otvoreno zurili u nju. Alec je znao da se moraju do sita nagledati. Trebat će im vremena da se naviknu na njezin izgled. I njemu samom taj zadatak nije lako polazio od ruke. ~ 97 ~


-Knjigoteka-

Vojnik za kojeg je Jamie pretpostavila da je Alecov zamjenik pojuri stubama na znak svoga vode. Zaustavi se ispred Jamie, čekajući da joj bude predstavljen. - Ovo je Gavin, ženo. On zapovijeda kad god mene nema kod kuće. Kad ju je Gavin pogledao u oči, ona ga pozdravi smiješkom. No, što je dulje zurio u nju, to je njezin smiješak postajao sve kolebljiviji. Pitala se čeka li da ona nešto kaže ili postoji još neka formalnost koju bi trebala ispuniti. Bio je veoma privlačan muškarac. Podsjeti je na Maryna muža Danijela, jer kad joj se konačno osmjehnuo, oči mu zasjaju od veselja. - Počašćen sam što sam vas upoznao, Lady Kincaid. Kad se obratio Alecu, Gavin nije skrenuo pogled s nje. - Dobro si odabrao, Alec. Pitam se kako si uspio nagovoriti Danijela... - Pitanje prvog izbora riješeno je bacanjem klade - objavi Alec. - Bila je najbolja od ponuđenih. - Najbolja od ponuđenih? - Jamie namrgođeno pogleda muža. - Šališ li se sa mnom ispred svoga prijatelja, Alec, ili doista vjeruješ u ono što govoriš? - Šalim se - odgovori Alec. - On se uvijek šali reče Jamie Gavinu, na taj se okolišan način pokušavajući ispričali za besramnu primjedbu svoga muža. Gavin je bio zaprepašten. Tijekom svih godina koliko ga je poznavao, nije se sjećao da se Alec ikad našalio. Nije, međutim, htio proturječili novoj Lady Kincaid. Okrene se točno u trenutku da vidi kako Alec namiguje svojoj ženi. Iscrpljena je, Gavine - reče Alec, privlačeći njegovu pozornost. Sve što joj sad treba su dobra večera i dug počinak. Treba prvo vidjeti tvoj dom - objavi Jamie. Glas joj je bio pomalo ljutit. - Jer je veoma znatiželjna. I Alec i Gavin nasmiješe se shvativši kako ih je Jamie upravo na fin način ukorila zato što razgovaraju kao da nje nema. I ona se nasmiješi, zadovoljna što ih je nadmudrila. Mogu li se i okupati, Alec? - Odmah ću se pobrinuti za to, milostiva - poviče Gavin prije no što je Alec uspio odgovoriti. Slijedio je svoju novu gospodaricu poput psića. Alec je promatrao kako Gavin zuri u njegovu ženu. Zabavljalo ga je što njegov prijatelj pokušava skriti svoju reakciju na Jamie. Činilo se da Gavin jednostavno ne može skinuti pogled s nje. - Hvala, Gavine - odgovori Jamie. - Ali ne moraš biti tako služben sa mnom. Molim te, zovi me Jamie. To mi je ime. Kad Alecov prijatelj nije uzvratio na njezin prijedlog, Jamie se okrene prema njemu. Gavin se mrštio. - Zar je to neprihvatljivo? - upita ona. - Jeste li rekli da se zovete Jane? - Ne, nego Jamie - uputi ga ona. Vidjevši da mu je izraz i dalje zbunjen, ona kinine glavom. Vojnik se okrene prema Alecu i izlane: - Ali to je muško ime.

~ 98 ~


-Knjigoteka-

DEVETO POGLAVLJE Nagovorio si ga da to kaže, je l’ tako, Alec? Nije se uopće potrudio odgovoriti na to besmisleno pitanje. Jamie je doista imala muško ime, a Alec se morao baviti mnogo važnijim stvarima no što je stajanje na pragu i raspravljanje o toj temi s njom. I on i Gavin siđu niz tri stube u glavnu dvoranu, ostavljajući je da stoji tamo namrštena. Alec je zapravo trebao dobro pogurati Gavina da bi ovaj krenuo. Jamie se znatiželjno osvrne oko sebe. S desne se strane nalazio kameni zid visok poput crkvenog zvonika. Kamen je bio hladan na dodir i gladak poput ulaštenih dragulja, a nijedna mrvica prašine nije kvarila njegovu zlatnosmeđu boju. Drveno je stubište vodilo do druge etaže, gdje se pretapalo u balkon koji se protezao čitavom jednom stranom zgrade. Jamie izbroji troje vrata na gornjoj etaži i pretpostavi da su to spavaće sobe Aleca i njegove rodbine. Način gradnje ni u kom slučaju nije pružao mnogo privatnosti. Svatko tko je stajao u velikoj dvorani ili na ulaznim vratima mogao je vidjeti tko ulazi i izlazi iz soba na katu, jer je prostor bio potpuno otvoren. Velika je dvorana bila dovoljno prostrana za divove. Po izgledu je bila stroga, ali i besprijekorna. Točno ispred Jamie nalazilo se masivno kameno ognjište. Rasplamsala vatra jedva je uspijevala zagrijati zrak u divovskoj prostoriji. Bila je to najveća dvorana koju je ikad vidjela. Dotad je, dakako, vidjela samo tatinu dvoranu i pretpostavljala je da se to zapravo ne računa; tatina bi se soba izgubila u ovoj. Bila je široka poput livade, a na dva ju je jednaka dijela dijelila duga središnja staza od rogoza koja je vodila do ognjišta. Stol s najmanje dvadeset stolaca bez naslona poredanih sa svake strane zauzimao je samo malen dio prostora s lijeve strane. Još jedan stol iste veličine bio je smješten s desne strane. Samo nekoliko koraka iza toga stola nalazio se visok drveni zaslon. Jamie pretpostavi da se u četvrtastom odjeljku nalazi smočnica. Alec i Gavin sjeli su za stol ispred zaslona. Kako nijedan ratnik nije obraćao pozornost na nju, ona prošeće do zaslona i pogleda iza njega, iznenadivši se kad je tamo ugledala krevet postavljen na visoko postolje. U zid iza ogromnoga kreveta bilo je zabijeno nekoliko klinova, a po veličini odjevnih predmeta koji su visjeli na njima ona nasluti da u tom krevetu možda spava Alec. Pomoli se da nije u pravu. Jedan vojnik prođe pokraj nje i spusti njezinu torbu pokraj postolja. Jamie tada zaključi da je ispravno pretpostavila. Kad mu je zahvalila što je donio njezinu prtljagu, vojnik je zatečeno pogleda i nešto progunda, a zatim je skloni s puta kad je drugi krupan muškarac unio okruglu drvenu kadu u prostor iza zaslona i stavio je u suprotni kut. Okupat će se tiho kao nikad u životu, i gotovo. Osjeti kako joj se obrazi žare od pomisli na nedostatak privatnosti. Znala je da će zaslon, doduše, skriti njezinu nagost, ali svatko tko slučajno ude u dvoranu čut će zvukove i sigurno pretpostaviti što radi. Jamie se vrati k mužu, odlučivši saznati gdje je kuhinja, kako bi im mogla naručiti večeru. Nekoliko dugih minuta stajala je uz njega, ali Alec se nije osvrtao na nju. Gavin je podnosio izvješće poglavaru i ovaj ga je s punom pozornošću slušao. Jamie sjedne na stolac pokraj supruga, sklopi ruke u krilu i odluči strpljivo pričekati dok ne završi. Bilo bi nepristojno prekinuti ga. Jamie je također znala da joj je dužnost ne žaliti se. Naposljetku, bila je supruga važnog poglavara i bude li morala sjediti do jutra kako bi privukla njegovu pozornost, onda će sjediti do jutra. ~ 99 ~


-Knjigoteka-

Uskoro je bila toliko pospana da više nije mislila na hranu. Upravo je namjeravala ustati od stola kad u dvoranu brzim korakom udu dvije žene. Nosile su oprave u bojama klana Kincaid, a po njihovu dr žanju Jamie zaključi da nisu sluškinje. Obje su imale kosu boje tamnog zlata, smeđe oči i iskrene osmijehe na usnama, sve dok se nisu okrenule prema njoj. Osmijesi im odmah iščeznu s lica. Viša od dvije žene izazovno je buljila u Jamie. Jamie joj uzvrati pogled. Bila je suviše iscrpljena da bi podnosila takve gluposti. Odluči da će sutra pokušati zadobiti ženino prijateljstvo; zasad će joj uzvraćati istom mjerom. U dvoranu potom ude vojnik, po crtama lica veoma sličan objema ženama. Zaustavi se neposredno iza njih, položi im ruke na ramena i zapilji se u Jamie. Kosa mu je bila crna, a takav je bio i namrgođeni pogled koji joj je uputio. Ovaj je već odlučio mrziti me, pomisli Jamie. Pretpostavi da je to stoga što je Engleskinja. Nije pripadala ovamo; Alecovu će klanu sigurno trebati vremena da je prihvati. A i sam Bog zna da će njoj trebati vremena da prihvati njih. Alec nije zapazio pridošlice sve dok ga Jamie nije lagano gurnula nogom. On se namršti što ga prekida, a zatim ugleda trojac kako stoji pokraj ulaza. Usne mu se odmah razvuku u širok osmijeh. Obje mu ga žene uzvrate. Viša pojuri prema naprijed. - Dođite, pridružite nam se - pozove ih Alec. - Marcus? - doda kad mu se namršteni vojnik približio. - Tvoje ću izvješće poslušati nakon večere. Jesi li doveo Elizabeth? - Jesam - odsječeno odgovori Marcus. - Gdje je? - Željela je kod kuće pričekati vijesti o Angusu. Alec kinine glavom. Kad se Marcus ponovno zapiljio u Jamie, Alec se sjeti svoje žene. - Ovo je moja žena - reče kao da se radi o nečem nebitnom. - Zove se Jamie. - Zatim se okrene prema supruzi i nastavi: - Ovo je Marcus. A ono je Edith - doda kimnuvši glavom prema ženi koja je stajala pokraj mrzovoljnoga ratnika. Marcus i Edith su brat i sestra i Helenini prvi rođaci. Mogla je pretpostaviti da su brat i sestra. Jednako su se mrštili. No, bila je suviše zaokupljena razjašnjavanjem Alecova objašnjenja da bi se zamarala njihovom nepristojnošću. Gdje je Helena? I tko je ta Elizabeth koju je Marcus maloprije spomenuo? Alec prekine njezino zbunjeno razmišljanje pokazujući na posljednju osobu iz, trojca. - Zadnja, ali ni u kom slučaju ne najmanje važna, je moja Annie - objavi on. Glas mu je bio pun ljubavi. - Priđi bliže, dijete - pozove je. - Moraš upoznati svoju novu gospodaricu. Kad je Annie požurila dvoranom, Jamie shvati da je zapravo odrasla žena. Izgledala je samo godinu-dvije mlada od nje. Njezino dražesno lice ipak je imalo djetinji izraz. Iz nje je zračila bezazlena nevinost. Annie se nezgrapno nakloni Jamie, a potom se milo osmjehne. Kad je progovorila, glas joj je bio kao u male djevojčice: - Moram li je voljeti, Alec? - Moraš - odgovori Alec. - Zašto? - Zato što ćeš time usrećiti mene. - Onda ću je voljeti - uzvrati Annie. - Iako je Engleskinja. - Osmijeh joj je postao još širi kad je dodala: - Nedostajali ste mi, gospodine. Prije no što je Alec imao priliku uzvratiti joj, Annie požuri do drugog kraja stola i ~ 100 ~


-Knjigoteka-

sjedne između Marcusa i Edith. Jamie je još nekoliko dugih trenutaka promatrala Annie. Shvatila je što nije u redu s tom djevojkom. Bila je jedna od onih posebnih ljudi koji cijeloga života ostanu djeca. Jamie se raznježi nad Annie, ali i nad Alecom, jer je pokazao takvu dobrotu prema njoj. - Je li i Annie Marcusova sestra? - upita Jamie. - Ne, ona je Helenina sestra. - Tko je Helena? - Bila je moja žena. Alec se okrene prema Gavinu prije no što mu je Jamie uspjela postaviti još koje pitanje. U dvoranu potom bučno ude skupina sluškinja, privlačeći joj pozornost. Kad je primijetila pladnjeve s hranom koje su nosile krupne žene, želudac joj odmah počne krčati. Stol prekriju posude izrađene od izdubljenog starog kruha. Velik pladanj ovčetine smjesti se točno ispred Jamie. Ona se suzdrži od povraćanja, ali joj se želudac okrene od pogleda na meso i njegova mirisa. Mrzila je tu vrstu mesa još otkako se u djetinjstvu razboljela pojevši komad pokvarene ovčetine. Otada je više nikad nije ni pipnula. Gozbi su pridodani komadi sira, žutog i narančastog s crvenim prugama, debele pite prepune tamnoljubičastih bobica i hrskavi vijenci smeđeg, pjegavog kruha. Večeru su upotpunjavali vrčevi piva i vode. Alec se nije obazirao na pometnju sve dok sluge nisu izašle iz dvorane. Kad je skupina vojnika ušla, on svakog pozdravi kratko kimnuvši glavom, a onda ponovno počne ispitivati Gavina. Njegov ga je zamjenik počeo živcirati. Premda je davao brze, učinkovite odgovore na sva njegova pitanja, ni u kom slučaju nije poklanjao punu pozornost svome poglavaru; cijelo je vrijeme zurio preko stola u Jamie. Alecov glas postane strog, što je bila reakcija na tu nenamjernu uvredu. Jamie pogleda muža. - Nisi zadovoljan vijestima? - upita ga uhvativši pogodan trenutak. - Nema Angusa. - Angusa? - Jednog od mojih vojnika - objasni Alec. - Po činu je ravnopravan Gavinu, premda su njegove dužnosti drukčije naravi. - Je li i on tvoj prijatelj? Prije no što je odgovorio, Alec prekine napola komad kruha i ponudi joj jednu polovicu. - Da, i on mi je dobar prijatelj. - Tko je Elizabeth? - upita Jamie. - Čula sam kako pitaš Marcusaje li... - Ona je Angusova žena. - O, jadnica - uzvrati Jamie suosjećajnim glasom. - Sigurno je užasno zabrinuta. Je l’ moguće da Angus jednostavno kasni u povratku kući? Alec odmahne glavom. Nije shvaćao zašto je Jamie toliko zabrinuta; ni ne pozna čovjeka. Ipak, njezino mu se suosjećanje svidjelo. - Ne kasni - objavi on. - Kašnjenje bi predstavljalo uvredu za mene, ženo. Ne, nešto mu se dogodilo. - Mrtav je, inače bi bio ovdje - dometne Gavin, slegavši ramenima. - Da - složi se Alee. Ostdi su vojnici pozorno slušali njihov razgovor. Jamie također primijeti činjenicu da ~ 101 ~


-Knjigoteka-

očito svi jednako dobro poznaju njezin jezik kao i Alec. Svi su se složili s Gavinovom primjedbom. Nemožete biti sigurni da je mrtav - objavi ona. Njihov hladan stav bio je iznimno barbarski. - Nije lijepo od vas što tako govorite o prijatelju. - Zašto? - upita Gavin, mršteći se. Jamie se ne osvrne na njegovo pitanje, nego postavi još jedno svoje: - Zašto ga ne odete potražiti? - Vojnici pretražuju brda - odgovori Alec. - Ujutro će vjerojatno pronaći njegovo tijelo - predvidi Gavin. - Gavine, ne želiš valjda doista zvučati kao da ti nije stalo? - upita Jamie. - Trebao bi vjerovati da ti je prijatelj dobro. - Bih? - Svi biste trebali - izjavi Jamie, prešavši pogledom preko cijeloga stola, kako bi ih sve uključila u izjavu. - Čovjek nikad ne smije gubiti nadu. Alec suspregne osmijeh. Njegova je supruga tek sat vremena u njegovoj kući, a već naređuje. - Bila bi to lažna nada - izjavi on. - A ti ne trebaš zvučati tako ljutito, ženo. On uputi vojnike da se pridruže razgovoru. Svi počnu govoriti odjednom, svaki iskazujući svoje mišljenje o onome što se dogodilo Angusu. Premda su se njihova nagađanja o tome na koji je način napadnut iz zasjede razlikovala, zaključak je svima bio isti: Angus je mrtav. Tijekom ostatka objeda Jamie je šutjela, slušajući kako svaki iznosi svoju pretpostavku. Uskoro je postalo očigledno da imje nestali muškarac bitan. Ipak, nisu gajili ni najmanju nadu. Ni Edith ni Annie nisu se uključile u razgovor. Pogled imje bio usmjeren u jelo. Alec dotakne Jamienu ruku. Kad je podigla pogled prema njemu, on joj ponudi porciju ovčetine. - Ne, hvala. - Jest ćeš ovo. - Neću. On podigne obrvu, u nevjerici. Suprotstavila mu se ispred njegovih ljudi. Bilo je to nezamislivo. Vidjevši kako Alec izgleda prilično zapanjeno, Jamie pretpostavi da mu se nije svidjelo što mu je proturječila. - Ne želim ovčetinu, ali hvala ti što si mi je ponudio. - Pojest ćeš ovo - naredi Alec. - Slaba si. Trebaš povratiti snagu. - Sad sam dovoljno snažna - prošapće Jamie. - Alec, ne mogu jesti ovčetinu. Moj je želudac ne podnosi. Već mi je od samog mirisa zlo. Al’ ostatak je objeda bio jako ukusan. Ne mogu više pojesti ni zalogaj. - Onda se idi okupati - uputi je on, mršteći se kad je ponovno uočio umor u njezinim očima. - Uskoro će pasti mrak, a s njim i hladnoća koja će ti se uvući u kosti ako ne budeš u krevetu. - Hoće li se uvući i u tvoje kosti? - upita ona. - Neće - odgovori on, smijuljeći se. - Mi smo Škoti napravljeni od čvršćeg materijala. Ona se nasmije. Taj melodiozan zvuk svima privuče pozornost. - Vraćaš mi milo za drago - primijeti ona. On ne odgovori na njezinu primjedbu. - Gdje ću ja spavati, Alec? ~ 102 ~


-Knjigoteka-

- Sa mnom. Njegov ton glasa nije ostavljao prostora za raspravu. - Ali gdje? - ustraje ona. Spavamo li iza zaslona, Alec, ili u jednoj od soba uza stube? Ona se okrene kako bi pokazala prema balkonu, ali iznenada stane kao ukopana. Tako joj svega, pomisli da sanja. Oči joj se razrogače od zaprepaštenja. Ustane i okrene se prema ulazu. Posvuda je bilo oružja. Ispunjavalo je zidove od vrha do dna s obje strane razjapljenoga ulaza. Činjenica da njezin muž posjeduje prokleti arsenal nije, međutim, toliko prenerazila Jamie koliko mač koji je visio u sredini suprotnoga zida. Bio je to veličanstven, herkulovski mač, s velikim grozdovima blještavih crvenih i zelenih dragulja u dršci. Dugo je zurila u njega, a onda je pogledom preletjela preko ostalog oružja. Zatim počne polako brojati. Bilo je ukupno pet mačeva, koji su visjeli među buzdovanima, toljagama, kopljima i drugim oružjem kojem nije ni znala ime. Da, bilo je pet mačeva; ona ih za svaki slučaj još jednom prebroji. I svaki je taj prokleti mač pripadao njemu. O, sigurno se od srca nasmijao kad mu je ponudila potrošiti svoje teško ušteđene šilinge na mač za njega. Ispala je budala, ali Alec se trebao još više sramiti. Dopustio joj je da ispadne budala. Suviše se stidjela svoje naivnosti da bi pogledala muža. I dalje gledajući u zid, progovori: - Gavine? Sve ovo oružje pripada mome mužu, je l’ tako? - Tako je - odgovori Gavin. On pogleda Aleca kako bi procijenio njegovu reakciju na promjenu ponašanja Lady Kincaid. Alec je sigurno primijetio kako joj glas podrhtava i kako se rumeni. Gavinu se to učini doista čudnim. Njegova je gospodarica tijekom večere bila veoma povučena, gotovo plaha. Jedva je progovorila koju riječ. Alec je promatrao svoju ženu, a kad se konačno okrenula prema njemu, licem mu se razlije smiješak. Stiskala je pesnice, držeći ruke uz bokove. Usto se odvažila uputiti mužu namrgođen pogled. Gavina zaprepasti njezina preobrazba. Mislio je da je stidljiva, ali vidjevši kako su joj oči poprimile tamnu, ljutitu ljubičastu boju, predomisli se. Lady Kincaid više nije izgledala bojažljivo. Izgledala je spremna za borbu. I činilo se da je želi zapodjenuti s Alecom. Zar ne zna kako je Alec svirep kad se razbjesni? Gavin zaključi da sigurno ne zna, jer mu se inače ne bi tako odvažno suprotstavljala. - Gavine? U Engleskoj, ako nešto pripada mužu, pripada i ženi. Je li isto vrijedi i ovdje? Postavila je to pitanje ne skidajući pogled sa supruga. - Isto je - odgovori Gavin. Zašto pitate, milostiva? Želite li nešto određeno? - Želim. - Što? - upita Gavin. - Mač. - Jedan mač, milostiva? - Ne, Gavine, ne jedan mač - objasni Jamie. - Onaj mac. Onaj tamo u sredini zida. Želim taj mač. Svi u dvorani zaprepašteno uzdahnu. Gavinova se usta sirom razjape. Pogledom obuhvativši stol, spozna da su svi ostali čuli njihov razgovor. Izgledali su jednako zapanjeni kao što se on osjećao. - Ali to je poglavarov vlastiti mač - promuca on. Sigurno... ~ 103 ~


-Knjigoteka-

Alecov smijeh prekine njegovo objašnjenje. - Žena ne bi mogla ni podići taj mač reče on. - Ne, obična žena nikad ne bi mogla imati toliko snage, naročito ako ne jede ovčetinu. Jamie punu minutu ne odgovori na izazov. - Postoje li bodeži koje bi žena mogla podići svojom kržljavom snagom? - upita konačno, dražesno se smiješeći svome mužu. - Dakako. - Onda možda... - Lako je istepsti nož iz takvih kržljavih ruku, Jamie. Ona se složi, kimajući glavom. Alec je bio pomalo razočaran što je tako lako pobijedio u dvoboju. Jamie mu se nakloni i uputi se prema zaslonu. On je promatrao blago njihanje njezinih bokova sve dok nije primijetio da su ga i njegovi ljudi zapazili. Pročisti grlo kako bi im privukao pozornost, dajući im do znanja da nije zadovoljan njihovim ponašanjem. Već skoro nestavši iz vida, Jamie dobaci preko ramena: - Osim, naravno, ako spavaš, Alec. Onda bi moje kržljave ruke bile dovoljno snažne, što kažeš? Laku noć, mužu. Nadam se da ćeš lijepo sanjati. Alecov smijeh pratio ju je dok je zalazila za zaslon. - Jesam li krivo razumio? - upita Gavin. - Učinilo mi se da je tvoja žena upravo zaprijetila kako će te ubiti. - Nisi krivo razumio. - A ipak se smiješ? - Prestani se mrštiti - uputi ga Alec. - Nisam u opasnosti. Moja mi žena ne bi naudila. Nije joj u prirodi. - Doista? Engleskinja je, Alec. - Shvatit ćeš kad je bolje upoznaš. - Veoma je lijepa - reče Gavin. Zatim se osmjehne. - Morao sam primijetiti. - Primijetio sam da si primijetio - promrmlja Alec. - Da... ovaj, potrajat će dok se ne naviknem na nju - prizna Gavin, osjećajući nelagodu što ga je poglavar uhvatio kako zuri u njegovu ženu. - Ljudi će dati svoj život da je zaštite, Alec, ali iskreno rečeno, ne znam hoće li joj ikada biti odani. Zato što je Engleskinja, naravno. - Nisam zaboravio na tu činjenicu - uzvrati Alec. - Svaki put kad otvori usta njezin me naglasak podsjeti na to. Možda će vremenom uspjeti zaraditi njihovo povjerenje. Neću to zahtijevati od njih. - Mislio sam da je bojažljiva, ali više nisam tako siguran. - Bojažljiva je koliko i ja - reče Alec. - Ta se malo čega boji. Voli reći ono što joj je na umu; to joj je još jedna od brojnih mana. Al’ suviše je nježna za svoje dobro, Gavine. - Shvaćam. - Zašto se, do vraga, smijuljiš? - zareži Alec. - Bez razloga, gospodine. - Slušaj me - nastavi Alec. - Želim da paziš na Jamie kad god mene nema u blizini. Ne smiješ je puštati iz vida, Gavine. - Očekuješ nevolje? - Ne očekujem - odgovori Alec. - Učini što ti kažem, ne preispituj. ~ 104 ~


-Knjigoteka-

- Dakako. - Želim da njezina prilagodba protekne bez poteškoća. Nije nimalo snažna. - Već si to spomenuo - primijeti Gavin. Jezik mu je bio brži od mozga. Alec ga mrko pogleda, dajući mu do znanja da mu se njegova primjedba ne sviđa. Uzrujava je i sam pogled na krv. - I na ovčetinu. Dvojica se muškaraca nasmiju. Nije dugo trajalo. Cinije pogledao ostatak stola, Alec se prestane smijati. Svi su njegovi vojnici napeto promatrali zaslon. Možda nisu vjerovali poglvarovoj ženi, ali bili su itekako očarani njome. Jamie nije imala pojma kakvu je zbrku izazvala. Strpljivo je čekala da sluškinje napune kadu vrućom vodom, čavrljajući sa sjedokosom ženom blagog glasa koja se zvala Frieda, sve dok posao nije bio obavljen. Frieda je upravo namjeravala otići kad je Jamie upita gdje je smještena kuhinja. - Bogu iza leđa - prošapće Frieda. - O, pobogu, nisam to ‘tila reć’, gospodar’ce. Jamie suspregne smijeh. Jadna je žena izgledala prestravljeno. Nije joj željela pojačavati nelagodu. - Neću nikome reći - obeća. - Znači, želiš reći da je kuhinja u zasebnoj zgradi? Frieda počne tako žestoko mahati glavom da joj se punda klimala. - Neke su zime tako gadne da gazimo sn’jeg do koljena. Zna bit’ strašno ‘ladno, curo. - Hoćeš li mi sutra pokazati gdje je ta zgrada? - Zasto je ‘oćete vidit’? - Sad kad sam gospodarica, možda ću poželjeti unijeti neke izmjene - objasni Jamie. - Doista zvuči kao da bi kuhinju trebalo preseliti bliže glavnoj zgradi, je l’ tako? - Ozbiljno mislite? - upita Frieda, očigledno oduševljena. Zatim se namršti i prošapće: - Da sam na vašem mjestu, ne bi’ se razmetala planovima, bar ne pred Edith. Ta voli mislit’ da je gospodar’ca. Voli naredivat’. Jamie se osmjehne. - I to će se morati promijeniti, je l’ tako? Po širokom osmijehu na licu postarije žene Jamie zaključi da sije stvorila saveznicu za cijeli život. - Bolje se okupajte dok se voda ne o’ladi - posavjetuje je Frieda, a zatim ode. Svlačeći odjeću, Jamie je razmišljala o Friedinim riječima. Nečujno se spusti u kadu. Nije željela ispuštati zvukove jer su Alec i njegovi vojnici bili blizu, ali kad je oprala kosu i dobro se istrljala, bila je već toliko umorna da nije marila čuju li je ili ne. Odjene čistu spavaćicu, zaveže lijepe ružičaste masnice od struka do vrata i uspne se u ogromni krevet. Trebalo joj je još otprilike pola sata da očetka kosu i djelomično je osuši. Alecov joj se mač stalno vraćao u misli. Bilo je skroz-naskroz ponižavajuće što joj je dopustio da blebeće o tome kako vitez treba pouzdan mač. Ipak se sad osmjehne razmišljajući o tome. Nije se mogla dugo ljutiti na Aleca. Štoviše, lagano zahihoće prisjetivši se kako mu je predložila da ga Daniel poduči. Vjerojatno je pomislio da je ona ta koja ima ovčji mozak. Sigurno je pomislio da nije ništa bolja od glupavog poljskog miša. Posljednja misao koja joj je pala na um prije no što je zaspala uvelike je otkrivala njezine osjećaje: poželjela je da Alec dođe u krevet. Tako joj Bog pomogao, počela se zaljubljivati u toga barbarina. Vidim kako Alec pogledava prema zaslonu. Ta engleska kučka već ga je navela da je ~ 105 ~


-Knjigoteka-

poželi. Zar je njegova ljubav prema Heleni bila tako površna pa je može tako lako zamijeniti? Ne sjeća se lekcije. Možda je već poklonio srce svojoj novoj mladoj. Pobogu, nadam se da je tako. Njezina će mu smrt u tom slučaju biti još bolnija. Neću čekati, brzo ću je ubiti.

~ 106 ~


-Knjigoteka-

DESETO POGLAVLJE Jamie probude šapati. U prvi mah nije znala gdje se nalazi. Svijeće su još uvijek gorjele, bacajući sjene koje su plesale po zaslonu. Nekoliko je trenutaka zurila u mračne obrise, a tek se onda sjetila gdje je. Šapati ponovno prostruje zrakom. Naprezala se uhvatiti riječ-dvije, a kad joj je to pošlo od ruke, potpuno se probudi, drhteći od straha. Sad je dobro razumjela riječi. Bio je to sveti sakrament posljednje pomasti, posvećeni obred za dušu koja odlazi u nebo. Sigurno su pronašli Angusa. Ona se brzo prekriži, odjene ogrtač i ode se pridružiti molitvi. Znala je da je ne smatraju dijelom svoje zajednice, ali ipak je bila Alecova žena. Zar nije bila njezina dužnost stajati uz muža dok se oprašta od prijatelja? Alec nije čuo da se približila. Ona stane iza njegovih leđa, promatrajući kako svećenik čita riječi svetoga obreda. Tijelo je bilo položeno na stol nasuprot onome ispred zaslona. Stari svećenik, odjeven u ruho za misu zadušnicu, crno s ljubičastim obrubom, stajao je s jedne strane stola. Kosa mu je bila sijeda, kao i ten, a glas hrapav od tuge. Alec je stajao na suprotnom kraju dugoga stola. Vojnici raznih činova ispunjavali su prostor između njih dvojice. Annie, Edith i još jedna žena, za koju Jamie pretpostavi da je Elizabeth, stajale su pokraj ognjišta. Jamie se sažali nad ožalošćenom ženom. Vidjela je kako niz Elizabethino lice klize suze. Nije, međutim, ispustila ni zvuk, zbog čega joj se Jamie još više divila. Ona bi u sličnim okolnostima vjerojatno neobuzdano tulila. Ona proviri pokraj svoga muža kako bi bolje pogledala muškarca za kojim žaluju. Prvo pomisli da je mrtav. Bila je navikla gledati ozljede svih vrsta i stoga gotovo nije ni problijedjela ugledavši užasan prizor ispred sebe. Krvi je bilo posvuda ili se barem tako na prvi pogled činilo. Jamie, međutim, nije mogla razabrati koliko je velika prava ozljeda. Popriličan dio prsa zauzimala je zavinuta, duboka posjekotina. I lijeva mu je podlaktica bila slomljena, u blizini zapešća, ali njoj se učini da se radi o čistom prijelomu. Angus je bio obilježen mnogim ožiljcima iz bitaka, lice mu je bilo izbrazdano, a kosa tamno smeđa. Obrva mu je otekla od velike masnice, dajući mu groteskan izgled. Jamie je dugo zurila u kvrgu, pitajući seje li taj udarac prouzročio njegovu smrt. Mrtvačevo se lice iznenada bolno tržne. Bio je to jedva zamjetan pokret, koji bi sigurno propustila da ga nije tako pomno motrila. U njoj se probudi iskrica nade. Usredotoči se na disanje ratnika. Pomalo je plitko, zaključi ona, ali nedvojbeno je postojano. To je bio dobar znak, jer kad smrt vreba svoj plijen, obično dođe do štropotanja i drhtanja. Istina je ipak iznenadi. Angus ne umire... još ne. Svećenik je unedogled izgovarao molitve. Jamie nije željela čekati. Čovjek kojeg oplakuju zasigurno će dobiti groznicu i umrijeti prije jutra ne pobrine li se ona za njegove ozljede. Ona podigne ruku i potapša Aleca po ramenu. On se odmah okrene, a zatim se pomakne kako bi joj zaklonio pogled na ranjenoga vojnika. Nije izgledao pretjerano sretan što je vidi. - To je Angus? - prošapće ona. ~ 107 ~


-Knjigoteka-

Alec kinine glavom. - Vrati se u krevet, Jamie. - Nije mrtav. - Umire. - Ne, mislim da ne umire, Alec. - Idi u krevet. - Ali Alec... - Odmah. Grubost njegove zapovjedi zabrine je. Okrene se i polako ode do svoga kreveta. U mislima je već nabrajala stvari koje će trebati kako bi pomogla Angusu. Vrati se s punim naručjem svojih dragocjenih bočica s lijekovima. Ujedan džep ogrtača ugurala je iglu i čvrst konac. Iz drugog su joj džepa visjele tri bijele čarape. Čvrsto je odlučila učiniti sve što je u njezinoj moći da spasi ratnika, sa ili bez suradnje svoga muža. Samo se nadala da se Alec neće suviše buniti prije no što popusti. Ali morat će popustiti i gotovo. Svećenik udijeli završni blagoslov i klekne. Alec da svojim, ljudima znak rukom, okrene se i skoro sruši Jamie na pod. Nagonski ispruži ruke kako bije zadržao. Bio je užasno bijesan na nju. Znala je to po izrazu njegova lica, kao i po čvrstom stisku njegovih ruku na svojim ramenima. Ona duboko uzdahne i brzo izgovori: - U Engleskoj imamo prilično neobičan običaj, Alec. Ne oplakujemo čovjeka dok ne umre i ne zovemo svećenika dok nismo sigurni da umire. Tom je izjavom zaokupila njegovu pozornost. - Alec, ne možeš biti siguran da Angus umire. Dopusti mi da se pobrinem za njegove ozljede. Ako je Bog čvrsto odlučio uzeti ga, ništa što ja učinim neće to promijeniti. Ona odmakne njegove ruke, čekajući odgovor. Dugo joj ga nije dao. Gledao je u nju kao da je sišla s uma. Ona pokuša stati pokraj njega, ali on joj ponovno zakloni vidik. Ima krvi. - Vidjela sam. - Od krvi ti je zlo. - Alec, odakle ti samo takve zamisli? On ne odgovori na njezin izazov. - Neće mi biti zlo. - Ako ti pozli, bit ću veoma nezadovoljan tobom. Kad bi mu glas postao osorniji, pomisli Jamie, vjerojatno bi zagrmjelo. - Pobrinut ću se za njega, mužu, s ili bez tvoga odobrenja. A sad mi se miči s puta. Nije se pomakao s mjesta, ali oči su mu se razrogačile kad je začuo njezinu oštru naredbu. Ona pomisli kako bije mogao zadaviti. Zaključi da nije izabrala pravi pristup naređujući mu. - Alec, jesam lija tebi govorila kako da se boriš protiv onih razbojnika koji su nas napali na putu ovamo? On pomisli kako je njezino pitanje suviše smiješno da bi na njega odgovorio. Jamie odgovori umjesto njega. - Ne, naravno da nisam. Ne znani ništa o borbi, mužu, ali vraški mnogo znam o liječenju. Pomoći ću Angusu i gotovo. A sad mi se, molim te, makni s puta. Tvoj prijatelj trpi strašnu bol. Svojom posljednjom primjedbom pridobije ga za suradnju. - Kako znaš da trpi bol? - Vidjela sam kako mu se lice bolno trza. - Jesi li sigurna? ~ 108 ~


-Knjigoteka-

- Potpuno sigurna. Žestina u njezinu glasu začudi ga. Pred njegovim se očima pretvarala u tigricu. Učini što možeš. Jamie ispusti umoran uzdah i požuri prema stolu. Stavi bočice ujedan kut, a zatim se nagne nad Angusa kako bi proučila njegove ozljede. Svi se ratnici vrate do stola. Izgledali su bijesni. Alec pomisli kako ga čeka pobuna. On prekriži ruke preko prsa i pogledom prijeđe preko svoje publike jer svi su se do jednoga sad okrenuli prema njemu, promatrajući ga. Očigledno ih je zanimalo što namjerava učiniti po pitanju nedoličnog upletanja svoje žene. Jamie nije obraćala pozornost na vojnike. Prstom nježno dotakne rubove masnice na Angusovu čelu. Zatim promotri ranu na njegovim prsima. - Upravo kao što sam pretpostavljala - reče. - Gadno? - upita Alec. Jamie odmahne glavom. U glasu joj se nasluti osmijeh kad je progovorila: Uglavnom privid. - Privid? - Znači da izgleda gore no što zapravo jest - objasni Jamie. - Zar ne umire? To je pitanje postavio stari svećenik. Potom se s mukom osovi na noge, hropćući od napora. Jamie nikad prije nije vidjela tako namrgođen izraz lica. - Ima dobre izglede, oče - reče. Začuje ženski jecaj i pretpostavi da dolazi od Elizabeth. - Volio bih vam pomoći - izjavi svećenik. - Cijenila bih vašu pomoć - uzvrati ona. Čula je kako vojnici gunđaju sebi u bradu iza njezinih leđa. Ne osvrćući se na njih, okrene se prema mužu. - Primijetila sam da si namjeravao otići zajedno sa svojim ljudima, ali ako se ne radi o nekom važnom zadatku, dobro bi mi došla vaša pomoć. - Namjeravali smo izraditi sanduk - objasni Alec. - Sanduk? - Lijes - ubaci se svećenik. Jamie ih je s nevjericom promatrala. Došlo joj je da rukama poklopi Angusove uši kako ne bi čuo taj obeshrabrujući razgovor. - Za ime Božje, zakopali biste Angusa u zemlju prije no što prestane disati? - Ne, pričekali bismo - odgovori Alec. - Stvarno misliš da ga možeš spasiti, je l’ tako? - Kako mogu pomoći? - upita Gavin prije no što je Jamie uspjela odgovoriti na muževo pitanje. - Trebam jače svjetlo, platnene vrpce, pehar tople vode, zdjele s još vode i dvije daske, Gavine, otprilike ove širine i duljine - uputi ga ona, pokazujući rukama željene dimenzije. Ako su i pomislili da njezini zahtjevi nemaju smisla, nisu ništa rekli. - Ruka mu je slomljena, curo. Namjeravate li je odrezati? - upita svećenik. Vojnik iza Jamienih leđa promrmlja: - Angus bi radije umro nego dao da mu odrežu ruku. - Nećemo mu odrezati ruku - ljutito objavi Jamie. - Izravnat ćemo je. ~ 109 ~


-Knjigoteka-

- Znate to učiniti? - upita svećenik. - Znam. Krug muškaraca oko stola suzi se. Gavin se progura do gospodarice. - Evo pehara s vodom, kao što si tražila. Zdjele su iza tebe. Jamie otvori jednu bočicu s lijekom, uzme malo smeđeg praha između palca i kažiprsta pa ga pomiješa s vodom u peharu. Kad je voda postala mutna, pruži pehar Gavinu. - Molim te, pridrži ovo na trenutak. - Što je to? - upita Gavin, njušeći napitak. - Napitak za uspavljivanje za Angusa. Također će mu ublažiti bol. - Već spava. Jamie nije prepoznala glas pa shvati da je sad neki drugi vojnik dao primjedbu. Ton glasa bio mu je ljutit. - Aha, spava - promrmlja drugi. - Svi to vide. - Ne spava usprotivi se Jamie, pokušavajući biti strpljiva. Znala je da će morati zadobiti njihovo povjerenje ako želi njihovu pomoć. - Zašto onda ne razgovara s nama i ne gleda nas? - Suviše ga boli - odgovori Jamie. - Alec, hoćeš li mu, molim te, pridržati glavu kako bi mogao lakše popiti? Alec joj se jedini nije suprotstavio. Približi se stolu i podigne Angusovu glavu. Jamie se nagne nad njegova prijatelja, obuhvati mu lice rukama i obrati mu se. - Angus, otvori oči i pogledaj me. Morala je triput ponoviti zahtjev, posljednji put viknuvši, prije no što ju je ratnik konačno poslušao. Oko stola se začuje iznenađeno mrmljanje. Upravo je uvjerila nevjerne Tome. - Anguse, moraš ovo popiti - naredi Jamie. - Ublažit će ti bol. - Nije ga prestala poticati sve dok nije progutao velik dio. Ona zadovoljno uzdahne. - Za samo nekoliko minuta napitak će početi djelovati. Izgovorivši to, podigne glavu. Alec joj se smiješio. - I dalje bi mogao dobiti groznicu i umrijeti - prošapće ona, bojeći se da mu je pružila suviše nade, a da ga nije dovoljno upozorila. - Ne bi se usudio. - Ne bi? - Ne nakon što si onako vikala na njega - odgovori Alec. Jamie osjeti kako se zarumenjela. - Morala sam podići glas - objasni. - Samo sam ga na taj način mogla navesti da me posluša. - Mislim da sad spava - dobaci Gavin. - Vidjet ćemo - reče Jamie. Još jednom se nagne nad Angusa i rukama mu obuhvati lice. - Je l’ bol počela popuštati? - upita. Ratnik polako otvori oči. Jamie zaključi da je lijek počeo djelovati, jer su mu se smeđe oči zacaklile. I lice mu je poprimilo spokojan izraz. - Jesam li u raju? - upita Angus škripavim šapatom. - Jesi li ti moj anđeo? ~ 110 ~


-Knjigoteka-

Jamie se nasmiješi. - Ne, Anguse. Još uvijek si u Škotskoj. Ratnikovim licem preleti užasnut izraz. - Bože svemogući, nisam u raju. U paklu sam. Ovo je okrutni đavolji trik. Izgledaš kao anđeo, ali zvučiš... kao Engleskinja. Posljednje je riječi riknuo i odmah se počeo koprcati. Jamie se nagne toliko blizu njegovom uhu da ga je skoro poljubila, a zatim prošapće na gaelskom: - Miruj, prijatelju. Siguran si u škotskim rukama - slaže. - Ako ćeš se bolje osjećati, zamisli svoju sljedeću bitku s Englezima, al’ sad prestani govoriti. Nek’ te napitak uljulja u san. Škotski naglasak kojim je progovorila i njoj je samoj zazvučao užasno. Angus je, međutim, bio suviše omamljen da bi primijetio. Prestane se otimati i ponovno sklopi oči. Potom zaspi s osmijehom na usnama. Jamie pomisli da možda broji engleske vojnike koje će ubiti. - Što ste mu rekli, milostiva? - preko ramena je upita jedan vojnik. - Rekla sam mu da je suviše tvrdoglav da bi već sad umro - odgovori ona, ljupko slegavši ramenima. Gavin je bio smeten. - Ali kako znaš je li Angus tvrdoglav ili nije? - Pa Škot je, zar ne? Gavin pogleda Aleca kako bi provjerio treba li se nasmijati ili uvrijediti na izjavu Lady Kincaid. Alec se smiješio. Gavin zaključi da se njegova gospodarica sigurno šalila. Mršteći se, počne se pitati koliko će mu trebati da prokljuvi tu neobičnu Engleskinju. Njezin slatki glas bio je jednako varljiv kao i njezin izgled. Izgledala je krhko i profinjeno. Vrh glave jedva joj je dosezao do muževa ramena. Tim svojim pomalo promuklim glasom mogla bi ga namamiti da udovolji baš svakom njezinom zahtjevu, ako ne bude oprezan. - I ja bih vam voljela pomoći. Suzni je glas pripadao plavokosoj Elizabeth. Stajala je s druge strane stola, gledajući u Jamie. Još uvijek je izgledala preplašeno, ali i odlučno, a kad joj se Jamie nasmiješila, uzvrati joj kolebljivim osmijehom. - Angus je moj muž. Učinit ću što god mi kažete. - Zahvalna sam na vašoj pomoći - reče joj Jamie. - Smočite ovu krpu i pritisnite je na obrvu svoga muža - uputi je. Jamie izvadi tri čarape iz džepa ijednu od njih navuče preko daščice koju je donio Gavin. Prije no što je završila, jedan od vojnika učini isto s drugom daščicom. Ruke joj se počnu tresti, jer zadatak kojeg se najviše užasavala nije mogla još dugo odgađati. Došao je trenutak za ispravljanje Angusove ruke. - U Engleskoj je odnedavno moderno pri ovakvom postupku koristiti spužvu umočenu u sredstvo za uspavljivanje, ali ja ne odobravam taj način liječenja - blebetala je. - Nadam se da će Angus spavati sve dok ne završimo. - Bi li bolje spavao kad biste koristili spužvu? - upita jedan vojnik. - O, da - odgovori Jamie. - Ali možda se ne bi probudio. Većina se ne probudi. Meni se čini da je tu šteta veća od koristi, a vama? Vojnici odmah zabruje u znak slaganja. - Alec? Morat ćeš ovo učiniti umjesto mene. Nemam dovoljno snage - reče ona. Gavine, duge platnene vrpce trebaju biti spremne kako bismo povezali daščice. Jamie navuče treću čarapu preko Angusove otečene šake, zastane kako bi prorezala pet rupa na prstima čarape, a zatim lagano provuče njegove prste i palac kroz rupe. Svaki put kad bi dotakla Angusovu ruku, brzo bi ga zabrinuto pogledala kako bi provjerila je li se probudio. ~ 111 ~


-Knjigoteka-

- Alec, uhvati ga za šaku. Gavine, ti mu pridrži nadlakticu - naredi. - Elizabeth, sad se morate okrenuti. Ne želim da ovo gledate. Jamie duboko udahne kako bi se smirila, a zatim promrmlja: - Bože, doista mrzim ovaj dio svoga posla. Krenite sad. Tek nakon tri pokušaja bila je zadovoljna položajem u koji su postavili slomljene dijelove kostiju. Prvu je daščicu ugurala ispod, a drugu stavila iznad ozlijeđene ranjenikove ruke. Njezine su vlastite ruke drhtale. Alec je držao daščice nepomično dok je omatala platnene vrpce oko njih. Kad je završila, Angusovaje ruka stajala čvrsto na mjestu. - Dakle, najgore je gotovo - reče ona, odahnuvši s olakšanjem. - Ali njegova prsa, milostiva - podsjeti je svećenik. Nakon što se glasno, bolno nakašljao, doda: - Zjapi rupa u njima. - Izgleda gore no što zapravo jest - uzvrati Jamie. Svi zajednički odahnu, a ona se nasmiješi. Kad je zamolila za još malo svjetlosti, gotovo je zaslijepi broj svijeća koje su joj vojnici prinijeli. Zatim zamoli da joj donesu još jedan pehar tople vode. Otvori još jednu bočicu, usipa popriličnu količinu narančastog praha u tekućinu, a onda iznenadi svećenika pruživši mu je. - Popijte ovo. Izliječit će vaš kašalj - reče mu. - Vidim da vas boli. Svećenik je bio bez riječi. Njezina ga je obazrivost zapanjila. Otpije velik gutljaj, a onda složi grimasu. - Popijte do kraja, oče - naredi Jamie. Poput djeteta, prvo se usprotivi, a zatim je posluša. Jamie se sad posveti rani na Angusovim prsima. Radila je do dugo u noć. Rana je bila skorena od zemlje i osušene krvi. Jamie je veoma pomno obavljala zadatak, jer je iz iskustva i majčinih uputa znala da jedan jedini komadić zemlje koji zaostane u rani može prouzročiti veliku štetu. Nije shvaćala što je razlog tome, ali ipak je vjerovala da je to istina. Kako mu je rana bila razderana, iglom i koncem sašije njezine rubove. Alec je naredio da se u veliku dvoranu unese krevet. Znao je da će Jamie željeti biti u blizini pacijenta, a Angusovaje kuća bila prilično udaljena. Tijekom cijele duge noći Angusova žena više nije progovorila ni riječ. Nije se pomakla sa svoga položaja nasuprot Jamie i promatrala je svaki njezin pokret. Jamie gotovo nije ni obraćala pozornost na nju. Toliko je dugo bila nagnuta nad ratnikom da joj je, kad se konačno uspravila i odmakla od stola, kralježnicom sijevnula bol, izmamivši joj zaprepašten krik s usana. Ona posrne prema natrag. Prije no što je uspjela sama povratiti ravnotežu, osjeti kako je barem desetak ruku podupire odzada. - Elizabeth, molim vas, pomognite mi da zavijem prsa vašega muža - zamoli, pomislivši kako bi bilo dobro uključiti zabrinutu ženu. Elizabeth je bila sretna što može pomoći. Cinije posao bio obavljen, Alec odnese svoga prijatelja na krevet. Jamie i Elizabeth podu za njim. - Bit će lud od boli kad se probudi - predvidi Jamie. - Morat ćete se nositi s medvjedom, Elizabeth. - Ali probudit će se. U Elizabethinu se glasu nazre osmijeh. - Aha, probudit će se - potvrdi Jamie. Nakon što je Elizabeth pažljivo pokrila muža preko ramena, Jamie je upita: - Kamo su otišle Edith i Annie? - Otišle su kući spavati - odgovori Elizabeth. Po nježnom pokretu punom ljubavi ~ 112 ~


-Knjigoteka-

kojim je prešla rukom preko Angusove obrve Jamie zaključi da joj je veoma stalo do muža. - Trebam ih probuditi kad Angus... kad umre. Jamie upitno pogleda Aleca. Otac Murdock glasno zahrče, privlačeći pozornost svih. Stari se svećenik u međuvremenu izvalio u stolcu koji je privukao do stola. - O, joj - reče Jamie. - Zaboravila sam mu reći da će mu se od napitka spavati. - Može spavati tu - objavi Alec. Zatim se obrati Angusovoj ženi: - Elizabeth, idi se odmoriti. Gavin i ja ćemo naizmjence bdjeti uz tvoga supruga dok se ne vratiš. Po pokunjenom izrazu Elizabethina lica Jamie zaključi da ne želi napustiti muža. Ipak, Elizabeth odmah kimne glavom i krene prema vratima. Jamie pretpostavi da poslušnost poglavaru nadilazi sve druge obzire. - Alec, da si ti bolestan, ja te sigurno ne bih htjela ostaviti. Zašto Elizabeth ne može spavati ovdje? Mogla bi se odmoriti u stolcu ili možda otići u jednu od soba na katu, što kažeš?

~ 113 ~


-Knjigoteka-

Elizabeth se okrene. - To bi bilo veoma zgodno - domet ne. Alec pogleda jednu pa drugu ženu, a potom kimne glavom. - Idi po svoje stvari - reče. - Spavat ćeš u jednoj od gornjih soba, Elizabeth. Moraš misliti na svoje stanje. Angus će se ljutiti ako se probudi i vidi da si iscrpljena. Elizabeth se službeno nakloni. - Hvala, gospodine - reče. - Marcus? Odvedi Elizabeth kući da uzme stvari - poviče Alec. Jamie je stajala uz krevet, promatrajući Angusa. Elizabeth joj oklijevajući priđe, a zatim joj dotakne ruku. Želim vam zahvaliti, gospodarice - prošapće. - Nećete morati probuditi Edith i Annie - uzvrati Jamie. Elizabeth se osmjehne. - Ne, neću ih morati probuditi. - Ona se počne okretati, a onda se predomisli. - Kad moj sin dođe na svijet, nadjenut ću mu ime njegova oca. - Kad se treba zbiti taj blaženi događaj? - upita Jamie. - Za šest mjeseci. A ako bude djevojčica... - Da? - Nazvat ću je po vama, milostiva. Da je imala snage, Jamie bi se nasmijala. Bila je, međutim, toliko iscrpljena da se uspjela samo nasmiješiti. - Čuješ li njezino obećanje, Alec? Elizabeth izgleda ne misli da je Jamie muško ime. Što sad kažeš na to? Elizabeth se osmjehne Alecu. On joj kimne, a ona se obrati Jamie: - Jamie? Mislila sam da se zovete Jane, milostiva. Alec se nasmije svojoj ženi. Elizabeth joj stisne ruku kako bi joj pokazala da se šalila, a potom napusti dvoranu u pratnji Marcusa. - Je l΄ se taj čovjek ikad smiješi? – upia Jamie Aleca kad su ponovno ostali sami. - Tko? - Marcus. - Ne, Jamie, ne smiješi se. - Strašno sam mu odbojna. - Aha, jesi. Jamie ogorčeno pogleda Aleca što se tako lako složio s njezinom izjavom, a zatim spravi još jedan napitak, za koji se zna da smanjuje povišenu temperaturu. Počela se vraćati prema krevetu kad iznenada shvati da nije pogledala donju polovicu Agnusova tijela kako bi provjerila ima li tamo ozljeda za koje se treba pobrinuti. Odluči zamoliti Aleca da to učini dok ona drži zatvorene oči. - Nema drugih ozljeda - objavi on, učinivši što ga je zamolila. Njezino olakšanje nije dugo trajalo. Kad je otvorila oči, Alec je stajao samo tridesetak centimetara od nje, smiješeći joj se. - Rumeniš se, ženo. Odgovori mi na sljedeće pitanje - zapovijedi joj mekim glasom, blago je zadirkujući. - Da je bilo ozljede, što bi učinila? - Zaliječila bih je ako bi bilo moguće - odgovori ona. - I vjerojatno bih se cijelo vrijeme rumenjela. Moraš zapamtiti, Alec, da sam ipak samo žena. Čekala je da joj se suprotstavi. - Aha, jesi. Od načina na koji ju je gledao njezino se rumenilo produbi. Što mu je? Ponaša se kao da joj želi još nešto reći, ali ne može se odlučiti. - Je l’ sam opet ružna, mužu? Znam da sam sigurno sva neuredna. - Nikad nisi bila ružna - odgovori Alec, prebacujući joj uvojak kose preko ramena. Od ~ 114 ~


-Knjigoteka-

njegova nježnog dodira rukama joj prođu trnci. - Ali neuredna jesi. Nije znala kako shvatiti tu primjedbu. Smiješio joj se pa pretpostavi da je nije htio uvrijediti. Ili jest? Čudne su stvari zabavljale njezina muža. Što je dulje zurio u nju, to je nemirnija postajala. - Evo, daj Angusu ovo da popije. Ona mu gurne pehar u ruke. - Posljednjih nekoliko sati ispucavala si naredbe ko zapovjednik na bojnom polju, Jamie. A sad si sramežljiva preda mnom. Što je prouzročilo tu promjenu? - Ti - odgovori ona. - Postanem sramežljiva kad tako zuriš u mene. - Dobro je znati. - Ne, nikako nije dobro znati - promrmlja ona. Zatim mu istrgne pehar iz ruku, požuri do Angusa i ponuka pacijenta da sve popije. - Želim da nosiš moj pled - reče Alec. - Što? - Želim da nosiš moje boje, ženo. - Zašto? - Zato što mi sad pripadaš - strpljivo objasni Alec. - Odjenut ću tvoj pled kad ti moje srce bude željelo pripadati, Kincaidu, ni trenutak prije. Što kažeš na to? - Mogao bih ti narediti... - Ali nećeš. Alec se osmjehne. Njegova nježna ženica doista ga je počela upoznavati. Ali i on je počeo učiti kako funkcionira njezin um. Budalasta ženska još uvijek nije shvatila da joj se srce već smekšalo prema njemu. Ipak, želio je da to prizna. - Jesi li doista mislila ono što si rekla Elizabeth? Bi li ostala pokraj mene da sam ranjen? - Naravno. Ni ne pogledavši preko ramena, ona doda: - Nema potrebe za umišljenim smijuljenjem, mužu. Svaka bi žena ostala pokraj svoga muža. To je dužnost žene. - A ti bi uvijek vršila svoju dužnost. - Bih. - Dajem ti dva tjedna za odluku, Jamie, al’ na kraju ćeš odjenuti moj pled. Dok ju je promatrao, istina izmami iz njega prilično protuslovno priznanje. Zapravo je želio da joj bude stalo do njega. Želio je da ga zavoli. On je, međutim, čvrsto odlučio da neće zavoljeti nju. Razlog je bio jednostavan: ratnici ne vole svoje žene; oni ih posjeduju. Postojao je dobar razlog za to, dakako: ljubav zamrsi odnos. Također bi mogla potkopati vršenje poglavarske dužnosti. Ne, nikad ne bi mogao zavoljeti Jamie. Ali proklet bio ako ona uskoro ne zavoli njega. - Dva tjedna. Nije je morao podsjećati. - Veoma si bahat, mužu. - Lijepo od tebe što si primijetila. Alec izađe iz dvorane prije no što je uspjela prigušiti smijeh i ponovno ga izazvati. Vojnici su ga čekali u dvorištu i na bedemima, želeći čuti kako je njihov prijatelj. Nekoliko stotina ljudi bdjelo je nad Angusovim tijelom. Nisu se htjeli povući na svoje slamarice dok ne udu i ne vide svoga prijatelja. Bilo je to njihovo pravo i Alec im ga nije htio uskratiti. Angus se upravo počeo buditi iz omamljenog sna kad je Jamie počela zatvarati oči. Ležala je na podu, uguravši stopala ispod obruba ogrtača. Duga joj se kosa prostrla preko ~ 115 ~


-Knjigoteka-

leđa poput pokrivača. Pokušavši pomaknuti bolnu ruku, Angus zastenje. Želio je istrljati mjesto na kojem ga je probadalo, ali kad je po- . kušao pomaknuti drugu ruku, shvati da ga netko drži. Otvori oči i odmah ugleda ženu. Glava joj je počivala pokraj njegova bedra. Oči su joj bile sklopljene. Nije znao kako zna, ali bio je siguran da su ljubičaste, bistre, čarobno ljubičaste boje. Mislio je da spava, ali kad je pokušao izvući ruku iz njezina stiska, nije mu dopustila. U tom trenutku vojnici počnu ulaziti u dvoranu, privukavši njegovu pozornost. Svi su mu se prijatelji smiješili. Angus im pokuša uzvratiti pozdrav. Istina, strašno ga je boljelo, ali njihovi osmijesi govorili su mu da ne umire. Možda je, pomisli, posljednja pomast koju je čuo u bunilu bila namijenjena nekom drugom. Alec, s Gavinom uza se, stajao je u blizini ulaza, čekajući. Zurio je u svoju ženu, ali Gavin je promatrao muškarce. Po Gavinovu mišljenju bio je to čaroban trenutak. Vojnici su izgledali zaprepašteni prizorom kojem svjedoče. Svi do jednoga znali su da je Lady Kincaid spasila njihova prijatelja od sigurne smrti. Angusov slabašan osmijeh potvrđivao je čudo. U dvoranu ih je stala otprilike samo trećina, ali kad je prvi kleknuo i pognuo glavu, svi su ostali učinili isto, sve dok čak i vojnici izvan zgrade nisu klečali. Alec je znao da se radi o jednoglasnom izricanju odanosti, ali vojnici nisu klečali pred Angusom. Ne, Angus im je bio ravnopravan; pred njim ne bi klečali. Vojnici su izražavali odanost i potpuno povjerenje Lady Kincaid. A njegova je žena prespavala njihov nečujni zavjet. - Bilo je bahato od mene što sam rekao da će joj dugo trebati da zaradi njihovo povjerenje - reče mu Gavin. - Bio sam u krivu. Trebalo joj je manje od jednog dana. Marcus i njegova sestra Edith udu u dvoranu točno u trenutku kad je posljednji vojnik prolazio pokraj Angusova kreveta. Čekali su uz Gavina sve dok ih Elizabeth, držeći Annie za ruku, nije sustigla. - Vidiš li, Annie? Rekla sam ti da je Angusu bolje. Pogledaj kako se smiješi. Elizabeth prošapće tu radosnu vijest, a zatim pusti Annienu ruku kako bi potrčala prema svome suprugu. - Lady Kincaid spasila je Angusa - reče Gavin Marcusu. - Ovo je čas za veselje, prijatelju, a ne za ljutnju. Zašto se tako mrštiš? - Angus bi preživio s ili bez pomoći Lady Kincaid. Bila je to Božja odluka, a ne njezina. Grubost u njegovu glasu privuče Alecovu pozornost. - Ne prihvaćaš moju ženu, Marcuse? - upita on, varljivo blagim glasom. Ratnik odmah odmahne glavom. - Prihvaćam je zato što je tvoja žena, Alec, i štitit ću je svojim životom. Ali neće tako lako zaraditi moju odanost. Annie i Edith stajale su pokraj Marcusa, oponašajući njegov namršten izraz lica dok su slušale razgovor. - Svi ćete joj iskazati dobrodošlicu. Razumijete li me? Žene odmah kimnu glavom u znak pristanka. Marcusu je trebalo malo duže da se složi. - Zar si tako brzo zaboravio našu Helenu, Alec? - Prošle su gotovo tri godine - dometne Gavin. - Nisam zaboravio - reče Alec. - Zašto onda... ~ 116 ~


-Knjigoteka-

- Oženio sam se kako bih udovoljio želji svoga kralja, Marcuse, i ti to prokleto dobro znaš. Prije no što okrenete leđa mojoj ženi, svi se toga sjetite. Jamie se također udala za mene po naredbi svoga kralja. Ni ona nije željela ovaj brak kao ni ja. Trebate joj iskazati počast što je izvršila svoju dužnost. - Stvarno se nije htjela udati za tebe? - upita Annie. U smeđim očima zrcalilo joj se iznenađenje. Alec odmahne glavom. - Jedini razlog zbog kojeg raspravljam o ovome s tobom, Annie, jest tvoja sestra Helena. Jamie je bila obećana drugom muškarcu. Zašto bi se željela udati za mene? - Englezi ne vole nas baš kao što ni mi ne volimo njih - ubaci se Gavin. - Tvoja žena ne zna koliko je sretna - stidljivo dometne Annie. Alec se osmjehne začuvši iskrenost u njezinu glasu. Ostavi trojac da zuri za njim i priđe svojoj uspavanoj supruzi te je nježno podigne u naručje. Držao joj je u blizini svojih grudi. Gavin pode za njim, namjeravajući preuzeti stražu uz Angusa. - Pitam se, Alec, koliko će tvojoj ženi trebati da prihvati nas - primijeti. - Neće dugo - predvidi Alec. Krene prema svome krevetu, a zatim dobaci preko ramena: - Ugnijezdit će se ona već, Gavine. Vidjet ćeš.

~ 117 ~


-Knjigoteka-

JEDANAESTO POGLAVLJE Prvoga je tjedna započela tri rata. Namjere su joj bile savršeno časne. Odlučila je izvući najbolje iz svoga položaja, prihvaćajući činjenicu da je sad udana za starješinu. Obavljat će svoje dužnosti kao njegova supruga te brinuti za njega i njegovo kućanstvo. Bez obzira koliko Alecu teško padne ta prilagodba, ona neće izbjegavati odgovornost. U pozadini misli tješila ju je iskrica nade da će, marljivo prianjajući novim dužnostima, usput početi uvoditi nekoliko neophodnih promjena. Bude li se doista zainatila, možda uspije i civilizirati te gorštake. Ratovi, došavši jedan za drugim, zapravo su se prišuljali Jamie. Nije imala namjeru preuzeti krivnju za poticanje nijednog od tih sukoba. Krivnja je ležala na Škotima, njihovim besmislenim običajima, njihovoj tvrdoglavoj naravi i, ponajviše od svega, njihovom nepopustljivom ponosu. Je li bila njezina krivnja što ti barbari neprestano rade besmislice? Dan nakon što je zakrpala Angusa, Jamie je prespavala ručak. Prvo je pomislila kako je zaslužila pošten odmor, a onda se sjetila da je nedjelja i da je propustila misu. Pohađanje mise bila je dužnost, a spoznaja da se nitko nije potrudio probuditi je, ogorčila ju je. Nije joj preostalo ništa drugo nego potrošiti jedan od svojih šilinga na kupovinu oprosta. Odjenula je donju košulju bež boje i haljinu crvenu poput rubina pa labavo omotala pleteni pojas oko struka, kako bi joj počivao na bokovima, prema posljednjoj modi. Možda nije odlazila na dvor, ali je pratila najnovije stilove odijevanja, premda joj je to predstavljalo gnjavažu. Ipak, nije željela da Škoti pomisle kako je tek neuka seljančica. Sada je bila žena njihova glavešine i morala je uvijek izgledati moderno. Očetkala je kosu, dobro se ustipnula za obraze kako bi se zarumenjeli i krenula provjeriti kako je njezin pacijent. Odlučila je da će, ako s Angusom bude sve u redu, pronaći svećenika i povjeriti mu brigu za svoje grijehe. Užasavala se pokore koja je očekuje. Sreća je, međutim, bila na njezinoj strani. Ne samo što je Angus mirno spavao, nego je i svećenik bio u dvorani. Bio je njegov red za bdijenje uz ratnika. Ugledavši Jamie kako se približava, svećenik počne ustajati. - Molim vas, sjedite, oče - reče ona uz osmijeh. - Nisu nas propisno ni predstavili - izjavi svećenik. - Ja sam otac Murdock, Lady Kincaid. Još uvijek ga je bilo teško razumjeti. Njegov je glas bio jednako tanak kao i njegova kosa. Škotski naglasak samo je pogoršavao situaciju. Zvučao je kao da mu je žurno potrebno dobro se nakašljati. Jamie se odupre nagonu da zakašlje umjesto njega. - Je li vam popustila bol u prsima, oče? - upita. - Jest, milostiva, svakako jest - odgovori on. - Odavno nisam ovako dobro spavao. Onaj napitak koji ste mi dali obavio je posao. - Voljela bih vam napraviti melem koji ćete utrljati u prsa - reče Jamie. - Do kraja tjedna riješit ćemo se tog kašlja. - Hvala vam, curo, što odvajate vrijeme za pomaganje ovome starcu. - Moram vas upozoriti, oče, da će od smrada tog premaza svi prijatelji bježati od vas. ~ 118 ~


-Knjigoteka-

Otac Murdock nasmiješi se. - Neće mi smetati. - Je l’ se Angus mirno odmara? - Sad spava, al’ malo prije ga je Gavin morao obuzdavati. Pokušavao je otrgnuti zavoje s ranjene ruke. Elizabeth se toliko uplašila da vas je željela probuditi. Gavin joj je naredio da ode u krevet. Jamie se namršti na njegove riječi, proučavajući Angusove otečene prste. Njihova ju je boja zadovoljavala. Zatim mu stavi ruku na čelo. - Nije dobio temperaturu - izjavi ona. Vaše su ga molitve spasile, oče. - Ne, curo - usprotivi joj se svećenik. - Vi ste ga spasili. Dog je sigurno odlučio dopustiti Angusu da ostane s nama, a u svojoj je mudrosti poslao vas da ga izliječite. Jamie se posrami začuvši njegovu pohvalu. - E, pa poslao vam je grješnicu - brzo izgovori, želeći što prije obaviti tu užasavajuću dužnost. - Jutros sam propustila misu objasni, uguravši mu šiling u ruku. - Molim vas, prihvatite ovaj novčić za otkup mojih grijeha. - Ali, gospodarice... - A sad, oče, prije no što odlučite o mojoj pokori, želim vam objasniti svoje razloge. Ne bih propustila misu da me je Alec probudio - reče ona. Stavivši ruke na bokove, zabaci kosu preko ramena pokretom koji je otac Murdock smatrao čarobnim. Čelo joj se nabora od zabrinutosti. - Kad bolje promislim, ovo bi zapravo trebao biti i Alecov grijeh. Što mislite o tome? Svećenik nije dovoljno brzo odgovorio. - Znate li - nastavi ona - što više razmišljam o ovome problemu, to sam uvjerenija da bi vam Alec trebao dati ovaj novčić. Pa grijeh je zapravo njegov. Otac Murdock teško je pratio tijek njezinih misli. Imao je osjećaj da je prostoriju upravo ispunio vihor. Vihor kroz koji se probijaju zrake sunca. Poželi se nasmijati od radosti. Tmurnosti koja je vladala u Alecovu domu od Helenine smrti došao je kraj. Bio je siguran u to. Primijetio je kako poglavar promatra svoju ženu tijekom cijele noći dok je njegovala Angusa. Izgledao je jednako iznenađeno kao i ostali... i jednako zadovoljno. - Oče? - upita Jamie. - Što mislite o mojoj brizi? - Nijedno od vas dvoje nije zgriješilo. - Nije? Otac Murdock nasmiješi se vidjevši kakvo je iznenađenje njegova izjava izazvala. Lady Kincaid izgledala je zabezeknuto. - Veoma ste usrdna vjernica, je l’ tako, Lady Kincaid? Bio bi grijeh pustiti svećenika da to misli. - O, pobogu, ne - brzo reče ona. - Ne mogu vam dopustiti da vjerujete u takvu laž. Radi se samo o tome da naš svećenik kod kuće... ovaj, on je veoma usrdan i pobožan i moram vam reći da su njegove pokore često vraški gadne. Mislim da je iz dosade postao tako strog. Jednom je natjerao Agnes da se ošiša. Tjedan dana je plakala. - Agues? - Jednu od mojih dragih sestara - objasni Jamie. - Sigu n lo se radi lo o užasnom grijehu - primijeti otac Murdock. - Zaspala je tijekom jedne njegove propovijedi - prizna Jamie. Svećenik suspregne smijeh. - Ovdje nismo tako strogi - reče joj. - Obećavam vam da vas nikad neću natjerati da se ošišate, Lady Kincaid. - Šteta što onda niste živjeli s nama - dometne Jamie. - Otkako je bila prisiljena ~ 119 ~


-Knjigoteka-

odsjeći je, Agnesina se kosa izravnala. - Koliko vas je u obitelji? - upita svećenik. - Bilo nas je pet, sve djevojčice, ali najstarija, Eleanor, umrla je kad mi je bilo samo sedam godina pa je se ne sjećam dobro. Zatim su došle blizanke, Agnes i Alice, onda Mary, a ja sam malena. Tata nas je uglavnom sam odgojio - doda uz blag osmijeh. - Zvuči mi kao postojana obitelj - primijeti svećenik, kimajući glavom. - Jesu li vaše sestre jednako lijepe kao vi? - O, mnogo su ljepše - ustvrdi Jamie. - Mama je bila trudna sa mnom kad se udala za tatu. On je ostao bez žene, znate, a mama je izgubila muža neposredno nakon udaje. Tati to, međutim, nije bilo važno. Postala sam njegova malena čim se oženio mamom. - Dobar čovjek - primijeti otac Murdock. - Da - složi se Jamie, uzdahnuvši. - Na sam spomen moje obitelji, svi mi oni počnu nedostajati. - Onda više nećemo razgovarati o njima - predloži otac Murdock. - Molim vas, uzmite natrag ovaj novac i upotrijebite ga za nešto bolje. - Više bih voljela da zadržite ovaj šiling. Duši moga muža svakako bi trebalo posvetiti pozornost. On je, naposljetku, poglavar i morao je ubijati ljude u borbi. Nemojte me krivo shvatiti, oče, jer Alec nikad, nikad ne bi nekom oduzeo život bez valjanog razloga. Premda ga ne poznam tako dobro kao vi, vjerujem da ne bi sam išao tražiti nevolju. U srcu znam da je to istina. Morate mi vjerovati po tom pitanju, oče. Alec je ušao u dvoranu točno na vrijeme da čuje kako supruga brani njegov karakter. - Slažem se s vama, curo - uzvrati svećenik. Zatim podigne pogled i ugleda izraz nevjerice na poglavarovu licu. S mukom je suzdržavao hihot. - Dobro onda - reče Jamie, odahnuvši s olakšanjem. - Drago mi je što se slažete. Premda je sramotno što to priznajem, umorim se stalno razmišljajući o svojoj duši. Otac Charles tjerao nas je da ispovijedamo svaku misao. Iskreno rečeno, katkad bih koju i izmislila, samo kako bih mu udovoljila. On je strašno savjestan svećenik, a mi smo vodile veoma miran život. Nikad se nije događalo ništa grešno. Otac Murdock pomisli kako taj svećenik zvuči kao fanatik. - Ovdje smo mnogo opušteniji, Lady Kincaid. - Drago mi je što to čujem - uzvrati Jamie. - Sad kad sam udana moram brinuti i za muževu dušu, a ako od toga ne posijedim, ne znam od čega ću. Oče, vjerujem da ćemo postati dobri prijatelji. Počnimo tako što ćete me početi zvati Jamie i oslovljavati me s ti, može? - Mislim da imaš blago srce, Jamie. Ti si dašak svježeg zraka koji je nedostajao ovome starom dvorcu. - Aha, oče, doista ima blago srce - ubaci se Alec. - Morat će pokušati prevladati tu manu. - Blagost srca nije mana. Jamie je bila zahvalna što je to izjavila gledajući u svećenika, jer kad se okrenula suočiti se s mužem, nije više uopće mogla progovoriti. Umjesto toga, razjapi usta. Alec je bio napola gol. Bio je odjeven poput barbarina. Na sebi je imao bijelu košulju, ali to je bio jedini civilizirani komad odjeće koji je prekrivao njegovo ogromno tijelo. Košulju je djelomično prekrivao kraj pleda koji je prebacio preko ramena. Ostatak pleda, složenog u široke ~ 120 ~


-Knjigoteka-

nabore, omotao je oko struka. Pričvrstio ga je uskim pojasom od užeta, a sezao mu je samo do polovice bedara. Crne čizme, posivjele na iznošenim mjestima, prekrivale su mu samo dio mišićavih nogu. Koljena su mu bila gola ko dječja guza. Alec pomisli da njegova žena izgleda kao da će se onesvijestiti. Skrivao je razdraženost, strpljivo čekajući da se navikne na njegovu odjeću, a zatim upita: - Kako je Angus? - Molim? Ona je i dalje piljila u njegova koljena. - Angus - ponovi on malo jačini glasom. - Oi da, Angus, naravno - uzvrati ona, nekoliko puta kimnuvši glavom. Kad je nakon tih riječi zašutjela, Alec naredi: - Gledaj mi u lice kad ti se obraćam, ženo. Jamie zapanji osornost njegova prijekora. Brzo posluša njegovu naredbu. Alec je bio siguran da bi se njezinim rumenilom mogla zapaliti vatra. - Što misliš, koliko će ti trebati da se naviknes na moj izgled u ovakvoj odjeći? - upita je, očigledno razdražen. Ona se brzo oporavi. - Kakvoj? - upita, nedužno se smiješeći. Na tvrdo stisnutim usnicama pojavi mu se naheren smiješak. - Hoću li ti uvijek morati sve ponavljati? Ona slegne ramenima umjesto odgovora. - Jesi li me nešto trebao? - upita. On odluči ponovno je dovesti u nelagodan položaj. - Ženo, vidjela si me bez odjeće, a sad se ponašaš... Ona pojuri prema njemu i rukom mu prekrije usta. - Osjetila sam te nagog, mužu. Nisam te vidjela nagog. Postoji razlika - doda. Shvativši što je upravo učinila, brzo spusti ruku, a zatim se udalji od njega. - Pazi na ponašanje pred svećenikom, Alec. On zakoluta očima, pogledavši prema nebu. Ona pomisli kako moli za strpljenje. Sad mi reci što si mi ono želio kazati. - Želim razgovarati s Angusom - odgovori on i krene prema njegovom krevetu, ali ona stane točno ispred njega, preprijecivsi mu put. Ruke su joj ponovno bile na bokovima. - Sad spava, Alec. Možeš poslije razgovarati s njim. Nije vjerovao svojim ušima. Probudi ga. - Vjerojatno se već probudio od tvoje vike - promrmlja ona. On duboko udahne. Probudi ga - ponovno naredi. A zatim blažim glasom doda: - I čuj, Jamie? - Da? - Nikad mi nemoj govoriti što da radim ili što da ne radim. - Zašto? - Zašto? Prije no što je smogla hrabrosti odgovoriti mu, morala se podsjetiti da je njezin muž obećao kako nikad neće izgubiti živce s njom. Izraz njegova lica bio je leden. - Zašto ti nikad ne smijem reći što da radiš ili što da ne radiš? Znala je da mu se njezino pitanje ne sviđa. Čvrsto je stisnuo čeljusti. Mišići u obrazima stegnu mu se jednom, pa još jednom. Ona se upita je li njezin muž uvijek imao tu nervoznu sklonost, ili ju je tek nedavno razvio. ~ 121 ~


-Knjigoteka-

- Tako se to ovdje radi - izlane otac Murdock. Svećenik hropćući ustane sa stolca i požuri prema Lady Kincaid. Njegova je zabrinutost bila dobro utemeljena. Dugo je godina poznavao Aleca Kincaida, itekako je dobro poznavao taj pogled u njegovim očima i namjeravao je stati na Jamienu stranu kad Alec eksplodira. Jamie će vremenom sigurno naučiti kako je opasno preispitivati riječi takvog moćnog čovjeka. Svećenik zaključi da će dotada morati paziti na nju. - Cura je tek odnedavno ovdje, Alec. Sigurno te nije namjeravala izazvati. Alec kimne glavom. Jamie odmahne svojom. - Namjeravala sam ga izazvati, oče, premda ne želim zvučati drsko. Jednostavno želim da mi objasni zašto mu ne smijem govoriti što da radi. On meni itekako često govori što da ja radim. Čak ga se odvažila nezadovoljno pogledati. - Ja sam tvoj suprug i tvoj starješina, ženo. Jesu li ti ta dva razloga dovoljna? Mišić u njegovoj čeljusti ponovno se stegne. Jamie se čudila. Pitala se kakav bi mu napitak mogla dati da se otarasi toga tika, ali onda odluči ne opterećivati se sad time, jer je on i dalje bijesno zurio u nju. - Dakle? - upita Alec, prijeteći zakoračivši prema njoj. Nije odstupila ni za centimetar. Štoviše, zakoračila je prema njemu. Alec je bio zapanjen. Bilo je poznato da su već i odrasli muškarci bježali u zaklon pred njim, a ova mu se sićušna ženica hrabro pokušavala suprotstaviti. Kvragu, prizna si on zagnndavši, ne samo da pokušava, nego to i čini. Svećenik se još jednom pokuša umiješati. - Lady Kincaid, zar se usuđujete izazivati njegov bijes? - Alee neće izgubiti živce sa mnom - izjavi Jamie, neprekidno zureći u svoga muža. Alec je veoma strpljiv muškarac. - S obzirom da je gledala u supruga, nije zapazila zaprepašten svećenikov izraz lica. - I Dao mi je riječ, oče. On nikad ne bi pogazio svoju riječ. Bože, kako ga je dražila. Alec nije mogao odlučiti želi li je zadaviti ili poljubiti. - Tjeraš li me da požalim što sam dao obećanje, ženo? Ona odmahne glavom. - Ne. Tvoj me stav, međutim, brine. Kako ćemo se složiti ako se ne naučiš malo prilagodavati? Alec, ja sam tvoja žena. Zar mi moj položaj ne dopušta da ti kažem... - Ne dopušta - objavi Alec glasom tvrdim poput stijene. - A bude li se ovdje tko prilagodavao, to ćeš biti ti. Jesam li jasan? Izraz njegova lica davao joj je do znanja da ne bi trebala raspravljati s njim. Jamie odluči ne obazirati se. - Žena čak ne smije ni izraziti mišljenje? - Ne smije. - Alec duboko uzdahne, a potom nastavi: - Vidim da ne razumiješ način na koji stvari ovdje funkcioniraju i stoga ću ti danas oprostiti tvoje drsko ponašanje. Ali ubuduće... - Nisam bila drska - usprotivi se Jamie. - Samo sam pokušavala shvatiti stanje stvari svojim manje vrijednim umom. Reci mi, molim te - nastavi ona - koje su moje dužnosti kao tvoje žene? Želim što prije početi. - Nemaš nikakvih dužnosti. Reagirala je kao da ju je udario. Kad je zakoračila unatrag, Alec u njezinim očima ugleda bljesak iskrenog bijesa. Nije znao kako objasniti tu čudnu reakciju. Zar ne shvaća koliko je obazriv? Pretpostavi da ne shvaća kad je izgovorila još jednu uvredljivu primjedbu. ~ 122 ~


-Knjigoteka-

- Svaka žena ima dužnosti, čak i one s vlastitim mišljenjem. - Ti nemaš. - U skladu sa škotskim zakonima ili s tvojim? - Mojim - odgovori on. - Riješit ćeš se tih žuljeva na rukama, Jamie. Ovdje nećeš biti ropkinja. Ona zaprepašteno uzvikne. - Želiš reći da sam kod kuće bila ropkinja? - Bila si ropkinja. - Nisam - uzvrati mu ona, gotovo se izderavši. - Zar sam ti toliko nebitna da mi nećeš dopustiti da pronađem svoje mjesto ovdje, Alec? On joj ne odgovori, jer iskreno nije imao pojma zašto se pobogu pjeni. Angus se probudi na oštru zapovijed svoga poglavara, a zatim ga Alec brzo ispita na gaelskom jeziku. Um ranjenoga vojnika bio je iznenađujuće bistar. Premda mu je glas bio slab, bio je u stanju suvislo odgovarati na Alecova pitanja. Kad je poglavar završio s ispitivanjem, Angus se uspije osmjehnuti i upita smije li i on poći u lov. Alec uz smiješak odbije njegovu ponudu. Jamie začuje kako govori vojniku da će ga, čim se bude osjećao bolje, dati premjestiti u vlastitu kuću, gdje će se njegova žena brinuti o njemu. Zatim krene prema izlazu, ne obrativši se više svojoj ženi, ali ona potrči za njim. Alec? - Što je? - zareži on, okrenuvši se kako bi joj se ponovno suprotstavio. - U Engleskoj se smatra doličnim da muž ženi da jutarnji poljubac - slaže ona. Sama je izmislila to pravilo, ali bila je sigurna da on to ne zna. - Nismo u Engleskoj. - To je svuda dolično - promrmlja ona. - Ovdje je dolično da žena nosi mužev pled. - Dakle, tako stoje stvari, ha? - Sluh mi je sasvim dobar, ženo. Ne moraš dizati glas na mene. Zadržao je mrk izraz lica. Učinio je to s naporom. Njezino je razočaranje bilo očigledno. Željela je da je dodirne. Alec zaključi da je upravo stekao prednost nad njom koju je želio. Nije se nimalo kajao što je njihovu međusobnu fizičku privlačnost iskoristio u svoju korist, nego je zapravo bio razočaran što se toga prije nije sjetio. Odjenut će njegov pled do kraja tjedna, procijeni on, posebice bude li u međuvremenu odbijao dotaknuti je. - Alec, postoji li neko sigurno mjesto na koje mogu staviti svoje novčiće? - upita ona. - Na polici iznad kamina iza tebe nalazi se kutija - odgovori on. - Stavi tamo svoje šilinge zajedno s ostalim novčićima ako želiš. - Mogu li posuditi koji tvoj novčić ako zatrebam? - upita ona. - Ne smeta mi - uzvrati on preko ramena. Ona se namršti njegovim leđima, ogorčena što je nije ni pozdravio, a zatim se upita što smjera vidjevši kako skida mač sa zida. - Znate li kamo ide, oče? - upita nakon što je Alec izišao iz dvorane. - U lov - odgovori otac Murdock, ponovno se smjestivši pokraj Angusa. - Al neće loviti divljač za večeru? - Ne, curo. Ide u lov na ljude koji u ovo napravili Angusu. Kad ih pronađe, oni neće imati toliko sreće kao Angus. ~ 123 ~


-Knjigoteka-

Jamie je znala da se takva odmazda po ratničkim normama smatra časnom. Ipak, nije joj se sviđala. Nimalo. Nasilje samo rađa novo nasilje, zar ne? Bila je to još jedna tema o kojoj se ona i njezin muž nikad neće složiti. Jamie malodušno uzdahne. - Idem vam donijeti još koji novčić - reče ona svećeniku. Sam Bog zna koliko će oprosta taj čovjek trebati do kraja dana. Otac Murdock suspregne osmijeh. Pitao se zna li Alec koliko je dobro izabrao. - U našim će planinama bljesnuti mnoge vatre - reče on Angusu, ne osvrćući se na činjenicu da je ratnik izgledao kao da opet spava. - Istinu govorite - prošapće Angus. - Jesi li čuo kako su Alec i njegova mlada vikali jedno na drugo? Da su ti oči bile otvorene, vidio bi iskre kako frcaju. - Čuo sam. - Što misliš o svojoj spasiteljici, Anguse? - Izludjet će ga. - Bilo je i vrijeme. Angus kimne glavom. - Aha, bilo je vrijeme. Poglavar Kincaid dovoljno je propatio. - Ne zna što bi mislio o njoj. Zaključujem to po načinu na koji je gleda. - Hoće li vam dati novčić svaki put kad je Alec uzruja? - Vjerujem da hoće. Otac Murdock glasno zahihoće i pljesne se po koljenu. - Namučit će se dok se ne uklopi u naš način života. Ipak, ovaj će starac uživati promatrajući to. Jamie se vrati do svećenika, uruči mu još dva novčića i upita ga zašto se smiješi. - Razmišljao sam koliko te promjena čeka, curo - prizna svećenik. - Znam da ti neće biti lako, ali vremenom ćeš zavoljeti ovaj klan onoliko koliko ga i ja volim. - Jeste li možda pomislili, oče, da možda klan čekaju promjene, a ne mene? - upita Jamie, dok su joj oči vragolasto svjetlucale. Svećenik pomisli kako se šali s njim. - Bojim se da si postavila nemoguć cilj - reče joj, veselo frknuvši nosom. - Što mislite, koliko nemoguć? - upita ona. - Jednako nemoguć kao i da poželim sama pojesti divovskog medvjeda? - Aha, upravo toliko nemoguć. - Mogla bih to učiniti. - Kako? - upita svećenik, zagazivši u njezinu stupicu. - Zalogaj po zalogaj. Otac Murdock ponovno se pljesne po koljenu i grohotom se nasmije, ali njegov smijeh poprati napadaj kašlja. Jamie požuri do svoga prostora za spavanje, smiješa smrdljivi melem koji mu je obećala i vrati se do njega. - Morate pričekati sat-dva dok se ne slegne, a onda ga utrljajte u prsa, oče. Svećenik prihvati njezin dar, mršteći se. - Smrdi ko mrtvac, curo. - Smrad nije važan, oče. Obećavam da će vam smanjiti kašalj. - Vjerujem ti, Jamie. - Oče? Mislite li da će Alecu smetati ako pogledam što se sve nalazi gore? - Naravno da neće, curo. Ovo je sad tvoj dom. ~ 124 ~


-Knjigoteka-

- Jesu li sobe zauzete? Svećenik odmahne glavom. - Onda bili mogla preseliti svoje stvari u jednu od tih soba, zar ne? Želiš preseliti svoje... Curo, Alecu se neće svidjeti što ga ostavljaš. - Upravo na Aleca i mislim - uzvrati Jamie. - Ovdje dolje nema privatnosti, oče. Sigurna sam da bi mu bilo mnogo udobnije u jednoj od soba na katu. Hoćete li mu postaviti to pitanje umjesto mene, oče? Nije mogao odbiti njezinu molbu. Lady Jamie imala je očaravajući osmijeh. - Hoću obeća. Otac Murdock bio je zadovoljan što može sjesti pokraj Angusa i odmoriti. Gotovo je zaspao kad mu pozornost privuče škripa metala po kamenu. Okrene se prema izvoru buke i ugleda kako se Lady Jamie muči povlačeći veliku škrinju. Izvlačila je taj dio pokućstva iz prve sobe na vrhu stuba. Svećenik požuri dvoranom i uspne se uza stube. - Što pokušavaš učiniti, Jamie? upita. - Pomislila sam kako bih mogla koristiti prednju spavaću sobu, oče - odgovori Jamie. - Ima lijep, širok prozor. - Ali zašto mičeš škrinju? - Zauzima suviše prostora - uzvrati Jamie. - Ne naprežite se, oče. Dovoljno sam snažna da je sama premjestim. Ne obazirući se na njezino hvalisanje, svećenik joj pomogne da ugura škrinju u drugu sobu. - Trebala sije isprazniti prije premještanja - izjavi on, nakon što je malo razmislio. Jamie odmahne glavom. - Nemam pravo zavirivati unutra. Ne pripada mi, a svatko ima pravo na privatnost. - Škrinja je pripadala Heleni - izvijesti je otac Murdock. - Pretpostavljam da je sad možeš nazvati svojom, Jamie. Prije no što je stigla odgovoriti na njegovu izjavu, svećenik se okrene i krene prema vratima. - Bolje da se vratim Angusu. Trebao bih paziti na njega sve dok Gavin ne dovede Elizabeth natrag. - Hvala vam na pomoći - poviče Jamie za njim. Treba joj sto godina, pomisli otac Murdock gotovo sat vremena poslije. Stalno je pogledavao prema spavaćoj sobi, pitajući se što Jamie smjera. Kad se Elizabeth vratila u veliku dvoranu, on odluči provjeriti što je toliko zaokupilo novu gospodaricu. Još uvijek se nalazila u drugoj sobi. Dvije upaljene svijeće bacale su nježnu svjetlost na prostoriju. Lady Jamie klečala je ispred škrinje. Upravo je zatvarala poklopac kad je otac Murdock ušao unutra. - Jesi li pronašla što korisno? - upita on. Tek kad se osvrnula i pogledala ga, on shvati da plače. - Što se dogodilo, curo? Što te je uzrujalo? - Budalasta sam - prošapće Jamie. - Sad je mrtva, a ja je nisam ni poznavala, oče, no ipak plačem kao da mi je bila vlastita sestra. Hoćete li mi pričati o Heleni? - Alec bi to trebao učiniti - odgovori otac Murdock. - Molim vas, oče - preklinjala ga je Jamie. - Želim saznati što se dogodilo. Sigurna sam da je Alec nije ubio. ~ 125 ~


-Knjigoteka-

- Pobogu, naravno da nije - složi se svećenik. - Gdje si samo to čula? - U Engleskoj. - Helena se sama ubila, Jamie. Skočila je s litice iznad pašnjaka. - Nije se moglo raditi o nezgodi? Nije pala? - Ne, nije se radilo o nezgodi. Viđena je. Jamie odmahne glavom. - Ne razumijem, oče. Zar je bila veoma nesretna ovdje? Svećenik pogne glavu. - Sigurno je bila užasno nesretna, Jamie, ali dobro je skrivala osjećaje. Sad shvaćam da nismo dovoljno dobro pazili na nju. I Annie i Edith misle da se planirala ubiti od trenutka kad se udala za Aleca. - Je l’ i Alec vjeruje u to? - upita Jamie. - Pretpostavljam. - Njezina ga je smrt sigurno strašno povrijedila. Otac Murdock nije prokomentirao njezinu izjavu, ali vjerovao je da je Jamie u pravu. Činjenica da Alec ne želi razgovarati o Heleni bila je dokaz da mu je ta tema još uvijek bolna. - Oče, bi li se žena koja razmišlja o samoubojstvu trudila donijeti sve svoje dragocjenosti u mužev dom? Spakirala je čak i odjeću za bebe - nastavi Jamie. - I prekrasne tkanine. Ne mislite li da je to čudno za nekog tko... - Nije jasno razmišljala - uzvrati otac Murdock. Jamie odmahne glavom. - Ne, oče. Ne vjerujem da se ubila. Sigurna sam da se radilo o nesretnom slučaju. - Imaš blago srce, curo, a ako ćeš se bolje osjećati vjerujući da je Helena umrla na taj način, onda ću se složiti s tobom. On pomogne Jamie da se osovi na noge. Ona puhne u svijeće i ponovno se spusti stubama u pratnji svećenika. - Svake ću se večeri moliti za njezinu dušu, oče - obeća. U dvoranu utrči sluškinja pa poviče opazivši Jamie: - Vaša je sestra ovdje, milostiva. Jamie pljesne oca Murdocka po ruci. - To mi je sigurno Mary došla u posjet - objasni svećeniku. - Hoćete li me ispričati, molim vas? Već je napola izašla kroz vrata kad je otac Murdock potvrdno kimnuo. - Dovest ću je ovamo da vas upozna - poviče preko ramena. Ona potrči van nasmiješenog lica, kako bi pozdravila sestru. Čim ju je ugledala, međutim, osmijeh joj iščezne s usana. Mary je bila uplakana. Jamie se osvrne oko sebe tražeći Danijela, ali shvati da je njezina sestra potpuno sama. - Kako si pronašla put, Mary? - upita, srdačno zagrlivši sestru. - Ti se stalno gubiš, Jamie, a ne ja - reče joj Mary. - Nikad se nisam izgubila - usprotivi se Jamie. - A sad prestani cmizdriti. - Ona primijeti kako ih nekoliko vojnika promatra. - Dođi, lijepo ćemo prošetati, tako da možemo u miru popričati. Moraš mi reći što te je toliko uzrujalo. Gurkajući sestru, Jamie je povede stazom prema donjem bedemu. - Tri Danijelova čovjeka pokazala su mi put - objasni Mary kad se malo pribrala. - Lagala sam im, Jamie. Rekla sam im da mi je Daniel dopustio da te posjetim. - O, Mary, nisi to trebala učiniti - reče Jamie. - Zašto msi jednostavno rekla Danijelu da me želiš vidjeti? - Tom se čovjeku ne može ništa reći - promrmlja Mary. Ona podigne obrub svoje ~ 126 ~


-Knjigoteka-

žute haljine i otre kutove očiju. - Mrzim ga, Jamie. Pobjegla sam. - Ne, sigurno ne misliš ozbiljno. - Nemoj zvučati tako užasnuto, sestro. Mrzim ga, kažem ti. Okrutan je i zao. Kad ti ispričam što se dogodilo, kunem ti se da ćeš ga i ti zamrziti. Kad su došle do otvora u zidinama, sjednu na niski kameni izbojak. - U redu, Mary, reci mi što se dogodilo - reče Jamie. - Ovdje smo potpuno same. - Strašno mi je neugodno - upozori je Mary. - Ali ti si jedina s kim se usudim pričati o tome, sestro. - Da? - potakne je Jamie. - Daniel nije tražio od mene da mu se podam. Taje rečenica ostala visjeti u zraku između njih. Jamie je čekala da Mary još nešto kaže, a Mary je čekala Jamienu reakciju. - Je l’ ti rekao razlog? - Jest - odgovori Mary - Isprva sam mislila da je to veoma obazrivo od njega. Rekao je da će mi ostaviti vremena da ga upoznam. - To je i bilo obazrivo od njega - prizna Jamie. Zatim se namršti, pitajući se zašto Alec nije iskazao jednako suosjećanje prema njoj. Onda se sjeti da Alec nema suosjećanja ni za koga. Mary ponovno brižne u plač. - U početku sam i ja to mislila, ko što sam ti rekla. Zatim mi je rekao da je jako nezadovoljan mnome jer sam te natjerala da me zaštitiš kad su nas oni muškarci napali. On misli da sam ja trebala štititi tebe. - Zašto? - Zato što si ti malena. - Zar mu nisi objasnila da sam mnogo bolje obučena od tebe... - Pokušala sam mu objasniti, al’ nije me htio slušati. A onda me je opet uvrijedio. Priznajem da sam mu rekla neke prilično zlobne stvari. Ipak... - Što je rekao? - Rekao je da sam vjerojatno hladna ko riba, Jamie, da su sve Engleskinje takve. - O, Mary, jako ružno od njega što je rekao takvo što svojoj nevjesti. - To nije najgore, Jamie - promrmlja Mary. - Kad smo došli do njegove kuće, tamo ga je čekala debela, ružna žena. Odmah mu se bacila u naručje. On se nije odupirao njezinim nasrtajima. Poljubili su se ispred mene. Što misliš o tome? - U pravu si, sestro. - U pravu sam? - Počela sam ga mrziti. - Rekla sam ti - izjavi Mary. - Dakle? Što da učinim, pitam te. Nikad neću pronaći put natrag do tate, a sigurna sam da mi Danijelovi ljudi neće povjerovati budem li im rekla da imam poglavarevo dopuštenje za povratak u Englesku. - Ne, sumnjam da bi povjerovali u tu laž - složi se Jamie. - Hoću tatu! - Znam da hoćeš, Mary. I meni nedostaje. I ja ponekad poželim otići kući. - Misli li Alec da si ti hladna ko riba? Jamie slegne ramenima. - Nije mi rekao. - Ima li Alec priležnicu? - Što? ~ 127 ~


-Knjigoteka-

- Ima li ljubavnicu? - ponovi Mary. - Ne znam - odgovori Jamie. - Možda ima drugu žensku - prošapće. - O, Mary, nisam ni pomislila na tu mogućnost. - Mogu li živjeti ovdje s tobom, Jamie? - Jesi li sigurna da to želiš? Njezina sestra kimne glavom. - Mary, znaš li, kad smo tek upoznale svoje muževe, mislila sam da je Daniel ljubazniji od Aleca. Smiješio se i izgledao nekako vedro i veselo. - I ja sam to primijetila - složi se Mary. - Što ako je u pravu, Jamie? Što ako sam doista hladna ko riba? Postoje žene koje ne reagiraju na dodir muškarca. Mislim da je teta Ruth bila takva. Sjećaš se kako je bila zla prema mužu? - Bila je zla prema svima - dometne Jamie. - Znam da ti nije ugodno pričati o ovome, ali pitala sam se... - Da, Mary? - Jesu li svi muškarci poput Danijela, ili je Alec... O, ne znam što zapravo želim pitati. Sad se bojim dopustiti Danijelu da me dotakne, a za sve je on kriv. Jamie nije znala kako pomoći Mary, ali čvrsto odluči pokušati. - Mary, moram uhvatiti Aleca prije no što krene u lov - brzo izgovori. - Trebaš li njegovo dopuštenje za moj ostanak? - upita Mary, očigledno prestrašena.Što ako odbije? - Ne trebam njegovo dopuštenje - hvalisavo odgovori Jamie, trudeći se da ta laž zazvuči kao istina. - Moram o nečem drugom razgovarati s njim. Idi u dvoranu, Mary, i tamo me pričekaj. Upoznaj se s našim svećenikom. Zove se otac Murdock. Ne mršti se, sestro. Svidjet će ti se. Nije nimalo nalik našem ocu Charlesu. Pridružit ću ti se čim porazgovaram s Alecom. Onda ćemo dovršiti razgovor, obećavam. Jamie isprati sestru pogledom, a potom krene nizbrdo. Namjeravala je baciti pogled na cestu kako bi provjerila jesu li Alec i njegovi ljudi već otišli. Čim je zakoračila izvan zidina, izlaz joj prepriječi red vojnika. Rasprostrli su se po daščanoj stazi preko opkopa. Učinilo joj se da su pali s neba. Bili su neprobojniji od zida i tako visoki da je morala podići pogled prema svakome. - Zašto mi preprečujete put? - upita crvenobradog muškarca točno ispred sebe. - Po naredbi, gospodarice - odgovori vojnik. - Čijoj? - Poglavara Kincaida. - Shvaćam - odgovori Jamie, pokušavajući skriti razdraženost. - A je li moj suprug već napustio utvrdu? - Nije - reče vojnik. U kutovima očiju pojavi mu se osmijeh. - Stoji točno iza vas. Nije mu povjerovala dok se nije okrenula i suočila s Alecovim prsima. - Krećeš se poput sjenke - promuca kad se malo pribrala. - Kamo si namjeravala poći? - upita Alec. - Tražila sam tebe. Zašto si naredio svojim ljudima da mi prepriječe put? - Radi tvoje sigurnosti, dakako. - Znači, bit ću zatvorenica dok tebe nema? - Ako želiš na taj način gledati na stvari - odgovori Alec. - Voljela bih poslijepodne ići na jahanje, Alec. Obećavam ti da neću pobjeći. Sigurno... ~ 128 ~


-Knjigoteka-

- Jamie, nisam nikad ni mislio da ćeš pobjeći - uzvrati Alec, uzrujano je promatrajući. - Zašto onda? - Izgubila bi se. - Nikad se ne gubim. - Aha, gubiš se. - Ako obećam da se neću izgubiti? On joj izrazom lica da do znanja kako misli da je njezino pitanje budalasto. Gavin priđe poglavaru, pridržavajući uzde njegova pastuha. Prije no što je Jamie uspjela izraziti potrebu da porazgovara s njim o Mary, Alec se uspne na konja. Ona mu prepriječi put. - Mary je ovdje. - Vidio sam je. - Moram razgovarati s tobom o svojoj sestri prije no što odeš. Veoma je važno, Alec, jer inače te ne bih gnjavila. - Slušam, ženo. Pitaj me što želiš. - O, ne, moramo biti nasamo - brzo objasni Jamie. - Zašto? Ona se namršti. Taj tvrdoglavi čovjek nije joj olakšavao situaciju. Ona mu priđe, dotakne prstom njegovu nogu i reče: - Kincaidu, molim te da razgovaramo nasamo. Rekao si mi da ćeš ispuniti svaki moj zahtjev ako bude moguće. Meni se čini da je ovo itekako moguće. Zurila je u tlo dok se on predomišljao. Znala je da je pobijedila kad je začula njegov uzdah, ali je ipak ispustila iznenađen krik kad se sagnuo i bez imalo je napora podigao na svoga konja. Jamie je imala jedva vremena da ga zgrabi za struk prije no što je pastuh pojurio. Alec se zaustavi tek kad su se poprilično udaljili od ljudi i zidina. Jamie je polako ispravljala suknje. Bili su okruženi drvećem. Dobro je promotrila okolinu, kako bi se uvjerila da su sami. Zatim obrati pozornost svojim rukama. Alecovo je strpljenje gotovo došlo kraju kad njegova žena iznenada izlane: - Alec, zašto nisi pričekao da spavaš sa mnom? Nije bio spreman za to pitanje. - Alec, Daniel čeka iz obzira prema Marynim osjećajima. Želi da ga prvo bolje upozna. Što misliš o tome? - Mislim da nema veliku želju spavati s njom, jer bi dosad to već sigurno učinio; eto što mislim. - A ja sam tebe uzeo zato što sam te želio - nastavi. - I ti si željela mene, je l’ tako? - Jesam - prizna Jamie. - Mislim, ne, isprva nisam. Slušaj, Alec, moramo raspraviti o Marvnom problemu, a ne o mojem. Nije se obazirao na njezinu nelagodu. - Svidjelo ti se. Ona mu iskreno odgovori, veoma dobro znajući da će se njegova bahatost još više rasplamsati. - Jest. - Pogledaj me. - Radije ne bih. - Ja bih radije da me pogledaš. On joj polako podigne bradu, prisiljavajući je da ga pogleda u lice. Vidio je kako je ~ 129 ~


-Knjigoteka-

rumena. Nije se mogao suzdržati pa spusti glavu i poljubi je u namrštenu obrvu. - A sad, što te tako brine? - Je l’ se tebi svidjelo? - upita ona. - Zar nisi primijetila? - Daniel kaže da su sve Engleskinje hladne ko ribe - reče ona kimajući glavom, kako ne bi pomislio da se šali. Alec se nasmije. - Ovo nije smiješno - ozbiljno reče ona. - A ti još uvijek nisi odgovorio na moje pitanje. - Koje pitanje? - Jesam lija hladna ko riba? - Nisi. Ona odahne s olakšanjem. - Ženi treba govoriti takve stvari, Alec. - Želiš li da sad spavam s tobom? - Usred bijela dana? Pobogu, ne. - Vodit ću ljubav s tobom istoga trena ako ne makneš ruke s mene - reče on promuklim glasom. Ona shvati da steže njegovo nago bedro. Odmah makne ruku. - Onda ne bi bilo bitno nosim li tvoj pled ili ne, kao što si mi prethodno predložio. - Nisam predložio; ustvrdio sam to kao činjenicu. Neću te dotaknuti dok ne odjeneš moj pled. A sad, jesi li završila s pitanjima? - Ljutiš li se? - Ne. - Zvučiš ljutito. - Prestani me izazivati. - Imaš li drugu žensku? Alec u tom trenutku zaključi da nikad neće shvatiti kako njezin um funkcionira. Zabrinjavala se nevjerojatno besmislenim stvarima. - Bi li ti smetalo da imam? - upita je. Ona kimne glavom. - Bi li tebi smetalo kad bih se upustila s drugim muškarcem? - Upustila? - Znaš što mislim. - Ne bih ti dopustio, Jamie. - E, ne bih ni ja tebi. - Govoriš ko da smo ravnopravni, ženo. Znala je da ga je naljutila. Poželi mu rukom otjerati namrgođenost sa čela. - Još uvijek mi nisi odgovorio na pitanje, Alec. - Ne, nemam drugu žensku. Ona se nasmiješi. - Nisi hladna - nastavi on. - I vrijeđaš me takvim pitanjima. - Kako te vrijeđam? - Jer je moja dužnost uspaliti te. A bila si uspaljena, Jamie, je l’ tako? Njegova bahatost zapravo ju je smirivala, premda nije imala pojma zašto. - Možda prošapće, zureći u njegova usta. - A možda i ne, mužu. Čini mi se da sam zaboravila. ~ 130 ~


-Knjigoteka-

On odluči podsjetiti je. Obuhvati rukama njezino lice i približi usne njezinima. Jamie sklopi oči u iščekivanju. Njegove usne posesivno se spuste na njezine, a jezik mu počne ulaziti i izlaziti iz njih u seksualnom obredu od kojeg ona pomisli da će joj se srce raspasti na komadiće. Kad je osjetila kako mu se predaje, pokuša se odmaknuti od njega, no on joj ne dopusti da se povuče. Usne su mu prianjale uz njezine, gladno, potpuno, a ona uskoro zaboravi da je željela stati. Izgarala je, želeći još. Počne oponašati njegove pokrete, prvo plaho, a zatim odvažno, sve dok im se jezici nisu trljali erotski, uzbudljivo. Kad je zastenjala i nagonski mu se pokušala približiti, znao je da je vrijeme da prestane; ne bude li stekao nadzor nad vlastitim podivljalim osjećajima, uzet će je odmah. Kvragu, pomisli on, vjerojatno sam uspaljeniji od nje. Ogorčeno zastenjavši, odvoji se od nje. Pokuša odvojiti njezine ruke od svojih ramena. Jamie odmah zabije glavu u pregib njegova vrata. Disanje joj je bilo isprekidano, kao da je upravo dugo trčala uzbrdo, a primijeti da i njegovo disanje zvuči skoro isto tako neujednačeno. Spoznavši to, pomisli kako je poljubac na njega utjecao gotovo jednako kao i na nju. On joj zgazi nadu rekavši: - Ako si završila s budalastim pitanjima, želim se posvetiti važnijim stvarima. Kako se usuđuje zvučati kao da mu je dosadno nakon što su podijelili takav predivan, intiman trenutak? - Ne moraš se ponašati kao da ti ne predstavljam ništa osim gnjavaže, Alec. - Ni ne predstavljaš - uzvrati on, uzdahnuvši. Zatim potjera konja prema naprijed točno u trenutku kad se ona otrgnula od njega. On joj odmah snažno pritisne leđa uz svoja prsa. Ta ženska mora naučiti koji joj je položaj u njegovu kućanstvu. On je njezin gospodar, njezin poglavar i bolje joj je da što prije počne prihvaćati tu činjenicu. - Ni ne znaš koliko si snažan - promrmlja ona. - Ne, ženo. Ti još uvijek ne znaš koliko sam snažan. Ona zadrhti začuvši grubost u njegovu glasu. - Jesi li... - Ne usuđuj se pitati me jesam li ljut na tebe - zagrmi on. Ona pretpostavi da je upravo dobila odgovor. Bio je ljut i gotovo. Tako joj svega, uši će joj tjedan dana odzvanjati od njegove vike. - Ne moraš se derati na mene - reče. - A samo sam htjela pitati može li Mary... - Ne opterećuj me problemima svoje sestre - naredi on. Glas mu se smekša kad je dodao: - Članovi tvoje obitelji uvijek su dobrodošli ako nas žele posjetiti. Nije baš imala na umu posjet, ali zaključi kako ga je dovoljno gnjavila za jedan dan. - Tvoje je raspoloženje veoma teško procijeniti - primijeti ona kad su se vratili do zidina, a Alec joj pomogao da side s konja. - Alec? - Što je sad? - Mislim da ću iskoristiti svaki dan od onog dvotjednog roka koji si mi dao prije no što odjenem tvoj pled. Možda ćeš ti iskoristiti to vrijeme kako bi naučio... kako bi me barem malo zavolio. Alec se sagne prema njoj, uhvati je za bradu i reče: - Zavolio te? Kvragu, ženo, trenutačno mi se uopće ni ne sviđaš. Izgovorio je to u ljutnji i razdraženosti, vjerujući da se drznula narugati mu se. No, vidjevši povrijeđen pogled u njezinim očima, požali što je tako planuo. Shvati da mu se uopće nije rugala. Izgledala je kao da će zaplakati. ~ 131 ~


-Knjigoteka-

Jamie se iznenada odmakne od njega, dajući mu do znanja koliko je ljuta. U tom ga trenu podsjeti na divlju mačku. Nije više izgledala kao da će zaplakati. Aleca je ta promjena veoma zabavljala. I osjetio je olakšanje. - Ni ti se meni posebno ne sviđaš, Kincaidu. Bio je toliko nepristojan da joj se nasmiješio. - I prokleto si bahat - doda ona. - Ne, nimalo mi se ne sviđaš. Alec da znak rukom svojim ljudima, a zatim ponovno pogleda suprugu. - Lažeš. - Nikad ne lažem. Ona mu okrene leđa i krene uzbrdo. Alec ju je promatrao, misleći kako će lijepo izgledati u njegovom pledu. Ona se iznenada okrene i poviče: - Alec? Bit ćeš oprezan, je l’ tako? Začuo je strah u njezinu glasu. Kinine glavom, dajući joj odgovor koji je mislio da želi dobiti. Ipak se nije mogao suzdržati pa doda: - Mislio sam da ti se ne sviđam, Engleskinjo. Zar si se tako brzo predomislila? - Nisam. - Zašto onda...? - Cuj, Kincaidu, nemamo vremena za duge rasprave - uzvrati Jamie. Zatim požuri prema njemu, kako vojnici ne bi čuli njihov razgovor. - Moraš ići u lov - nastavi ona. - A ja moram udobno smjestiti Mary. Molim te da budeš oprezan, Alec. - Ona rukom dotakne njegovu nogu i potapša je. Alec je dvojio je li uopće svjesna te radnje. Zabrinut je pogled usmjerila prema njegovu licu. - Učini to samo da bi me razdražio. - Znaš li da me zoveš Kincaid kad god si ljuta? Ona ga uštipne. - Ja se nikad ne ljutim - objavi. - Čak ni kad mi ne želiš povjeriti nikakve dužnosti - doda, kimajući glavom. - Je l’ bih smjela preurediti kuhinju dok tebe nema? Tako ću imati što raditi, Alec, a zamolit ću druge da obave fizički posao. Samo ću im davati upute. Nije imao srca odbiti njezinu molbu. - Nećeš ni prstom mrdnuti? - Neću. On kinine glavom. Prije no što ga je uspjela zaskočiti još kojim pitanjem, naredi joj nek’ pusti njegovu nogu, jer će je odvući sa sobom. Nije izgledala kao da vjeruje u njegovu prijetnju. Morao je uzdahnuti, razmišljajući o njezinu stavu. Zatim je istjera iz misli i usredotoči se na važnije probleme. Tek kasnije istoga dana, kad ga je Gavin sustigao, sjeti se Jamiene primjedbe kako mora udobno smjestiti Mary. Mislio je da se radi o jednodnevnom posjetu. Ona je očigledno mislila zauvijek. Aha, sve je dobro shvatio kad je Gavin objavio da je Lady Kincaid pružila utočište svojoj sestri. Fergusonovi su objavili rat. Alec je znao da je Daniel ljut kao pas. Prvo pošalje Gavina kući da pazi na njegovu ženu, a onda zaduži jednog vojnika od povjerenja za nastavak lova i sam se uputi prema Fergusonovoj zemlji. Uspije presresti Danijela u blizini granice koja dijeli njihova područja. Alec je jahao sam - namjerno je tako odlučio - ali Daniel je sa sobom vodio cijelu malu vojsku. Svi su bili naoružani za bitku. ~ 132 ~


-Knjigoteka-

Alec zaustavi pastuha, čekajući da Daniel učini prvi potez. Nije morao dugo čekati. Daniel izvuče mač i baci ga u zrak tako da se vrh mača zabio u tlo točno ispred Alecova pastuha. Taj je potez označavao proglašenje rata. Daniel je čekao da Alec učini isto. Njegovo bezizražajno lice brzo preplavi izraz zaprepaštenja kad je Alec odmahnuo glavom, odbijajući baciti oružje. - Usuđuješ se odbiti poziv na rat? - zaurla Daniel. Bio je tako ljut da su mu vene u vratu nabrekle. - Prokleto si u pravu - zaurla Alec. - Ne možeš. - Upravo jesam. Sad je došao red na Danijela da odmahne glavom. - Kakvu to sad igru igraš, Alec? oštro upita, premda više nije zvučao kao da mu iz usta izlijeću žeravice. - Ne želim voditi rat u kojem ne želim pobijediti - izjavi Alec. - Ne želiš pobijediti? - Ne želim. - Zašto ne, do vraga? - Danijele, zar doista vjeruješ da želim imati dvije Engleskinje u kući? Na to pitanje Danijelova ljutnja pomalo splasne. - Ali... - Ako pobijedim, Mary će živjeti s Jamie do kraja moga života. Suviše tražiš od mene, prijatelju. - Nisi pristao dati mojoj ženi utočište? - upita Daniel. Nagovještaj osmijeha ublaži njegov oštar izgled. - Nisam - ogorčeno uzvrati Alec. - Tvoja se žena usudila zaštititi Mary od mene, Alec. Od mene. A moja joj je žena dopustila. Skrila se iza njezinih leđa poput djeteta. - One su Engleskinje, Danijele. Tvoja je pogreška što si zaboravio tu činjenicu. - Istina - prizna Daniel, uzdahnuvši. - Doista sam zaboravio. Al’ ne želim da se moja žena ponaša ko kukavica. Sramotno je što tjera mlađu sestru... - Nije ona kukavica, Danijele - prekine ga Alec. - Naučena je da se tako ponaša. Jamie je uvjerila sve svoje sestre da će ih štititi. Daniel se osmjehne. - Obje su glupave. - Aha, jesu - složi se Alec. - Suviše smo dugo prijatelji da bismo dopustili ženama da unesu razdor među nas. Došao sam ti u dobroj vjeri, Danijele, kako bih te zamolio... ne, kako bih zatražio od tebe da se vratiš sa mnom na moje imanje i odvedeš svoju ženu kući. - Jesam li upravo čuo naredbu? - upita Daniel, smijuljeći se. - Jesi. - A ako sam i dalje željan borbe? - Onda ću udovoljiti tvojoj želji - rastegnuto odgovori Alec. - Ali pravila se moraju promijeniti. Danijela zagolica znatiželja, začuvši smijeh u Alecovu glasu. - Kako? - Pobjednik uzima obje nevjeste. ~ 133 ~


-Knjigoteka-

Daniel zabaci glavu i grohotom se nasmije. Alec mu je pomogao da sačuva obraz pred svojim ljudima. Dopustio mu je da se povuče ne izgledajući kao gubitnik. - Ti se ne bi odrekao svoje nagrade, Alec, ali lakše mi je pri srcu što znam da ni tebi nije lako s tvojom ženom. - Ugnijezdit će se. - Kad je Mary u pitanju, sumnjam. - Treba joj samo čvrsta ruka, Danijele. Daniel raspusti vojnike prije no što je odgovorio na Alecovu primjedbu. - Čvrsta ruka i nešto čime ću joj začepiti usta. Nije se prestala žaliti otkako smo došli mojoj kući. Znaš li da se čak uvrijedila što imam ljubavnicu? Alec se osmjehne. - Da, čudne su - reče. - A da joj možda dopustim da ostane s Jamie...? - Onda će doći do rata, Danijele. Mary pripada tebi. - Trebao si ih vidjeti, Alec. - Daniel izvuče mač iz zemlje, spremi ga u korice i nastavi: - Tvoja je žena štitila Mary, cijelo mi vrijeme dobacujući uvrede. Nazvala me prascem. - Već su te nazivali i gorim imenima. - Aha, ali samo muškarci, a i nisu poživjeli dovoljno dugo da se pohvale time. - Moja žena lako plane - prizna Alec, smiješeći se. - Volio bih kad bi malo njezina temperamenta prešlo na Mary. Ponašala se ko preplašeni zec. - Bio sam usred lova na Angusove napadače kad su me izvijestili o ovome problemu - reče Alec, mijenjajući temu. - Čuli smo što se dogodilo - odgovori Daniel. - Mogao bih poći s tobom u lov, što kažeš? Koliko sam shvatio, odgovorni su planinski baruni? - upita Daniel, misleći na bandu muškaraca izbačenih iz vlastitih klanova, koji su zajedno stvorili odmetničku jedinicu. Zvali su ih barunima jer je to bio naslov koji Englezi cijene pa stoga i najuvredljiviji naziv koji su gorštaci mogli smisliti. I pristajao im je, jer su ti planinski ratnici, poput Engleza, također bili hulje koje se bore bez časti i savjesti. - Rado ću prihvatiti tvoju ponudu, Danijele, ali prvo moraš odvesti Mary kući. Možeš nas poslije sustići kod Vrhunca. Ni Alec ni Daniel nisu više prozborili ni riječ dok nisu stigli do Alecova doma. Jamie je stajala uz sestru usred dvorišta. Nasmiješi se ugledavši svoga muža, ali osmijeh izblijedi s njezina lica čim ga je bolje promotrila. - O, Bože, Daniel izgleda ko da me želi ubiti - prošapće Mary, primičući se bliže sestri. - Nasmiješi se, Mary, to će ga zbuniti - uputi je Jamie. Alec side s konja i polako priđe supruzi. Nije se ni najmanje smiješio. Tako joj svega, od njegova izraza ukiselilo bi se mlijeko. Jamie duboko udahne. - Jesi li završio s lovom, Alec? Nije se obazirao na njezino pitanje. - Jesi li ti pružila utočište Lady Ferguson? - Utočište? - ponovi Jamie. - Nisam razmišljala o tome u tom svjetlu, mužu. - Odgovori mi. Bijes u njegovu glasu zapeče je poput užarenog željeza. I u njoj počne tinjati ljutnja. Kako se usudio kritizirati je ispred gostiju? - Mary me je pitala može li ostati ovdje, a ja sam joj dala dopuštenje - reče. - Ako to želiš nazvati utočištem, nek’ ti bude. Ja ću zaštititi Mary ~ 134 ~


-Knjigoteka-

- Zaštititi je od vlastitoga muža? - upita Alec, gledajući je s nevjericom. - Ako je muž bezosjećajan tiranin, onda da - odgovori Jamie. Na trenutak zastane, namrgođeno pogledavši Danijela, a zatim se ponovno okrene prema mužu. - Povrijedio je njezine nježne osjećaje, Alec. Što sam po tvome mišljenju trebala učiniti? - Po mome si mišljenju trebala gledati svoja posla - odbrusi Alec. - Bio je okrutan prema njoj. - Aha, istina - poviče Mary, zarazivši se sestrinim bijesom. - Ako nije prikladno da ostanem ovdje, naći ću put natrag u Englesku. - Ja bih mogla prva krenuti - promrmlja Jamie i sklopi ruke, čekajući Alecovu reakciju na tu prijetnju. - Završila bi u Normandiji - predvidi Alec. Prije no što je Jamie uspjela odgovoriti, Alec se okrene prema Mary. Zurio je u nju sve dok se nije odvojila od njegove žene; zatim podigne Jamie u naručje. Stisak mu je bio čeličan. Jamie se nije opirala, znajući da bi bilo besmisleno. Usto, upravo je primijetila oca Murdocka kako stoji na stubama i promatra ih. Ni u kom slučaju nije željela da jedan svećenik pomisli kako se ne ponaša damski. - Ne idem kući s tobom, Danijele - poviče Mary. Taj izazov ne prođe nezapaženo. Daniel se pokrene nevjerojatnom brzinom za tako krupnog čovjeka. Prije no što je Mary uspjela pošteno vrisnuti, već je ležala na muževu krilu u sedlu, licem prema dolje. Jamie je očajnički pokušavala zadržati dostojanstvo tijekom tog nečuvenog prizora. Sirota je Mary ležala prebačena preko sedla ko vreća ječma. Bilo je to nedvojbeno ponižavajuće, ali Jamie ipak pomisli da Mary ne bi trebala praviti takve scene. Njezini bijesni urlici samo su još više privlačili pozornost na njezino jadno stanje. - Ne mogu stajati nepomično dok se ovako sramoti - prošapće Jamie. - O, da, možeš - ustvrdi Alec. - Alec, učini nešto. - Nemam se namjeru upletati, a nećeš ni ti - uzvrati on. - Mary je još dobro prošla, Jamie. Daniel zna planuti gotovo jednako lako i žestoko kao i ja. Tvoja je sestra osramotila svoga muža. Jamie je pogledom pratila Danijela i Mary sve dok nisu nestali iz vida. - Neće je zapravo ozlijediti, ha, Alec? Njezin je strah bio očigledan. Alec pomisli kako je besmislen. - Neće je istući, ako te to brine - odgovori. - Mary je sad njegov problem. - Zaboravio je njezina konja. - Neće joj trebati. Jamie je zurila u Alecova usta, prisjećajući se kakav je osjećaj ljubiti se s njim. Bila je to budalasta pomisao, posebno sad kad je Maryn problem ostao neriješen, ali nije si mogla pomoći. - Možda bih joj ja mogla sutra odvesti konja - reče Jamie, pitajući se kako ga navesti da je ponovno poljubi. On je pusti i počne se udaljavati. Nije željela da već ode. - Alec? Rekao si da Daniel plane gotovo jednako lako kao i ti, a meni si pak rekao da se nikad ne razljutiš. Čudno protuslovlje, zar ne? ~ 135 ~


-Knjigoteka-

- Krivo si me shvatila - odgovori on. - Rekao sam ti da se neću naljutiti na tebe. On krene nizbrdo. Jamie podigne suknje i potrči za njim. - A kad onda planeš? Nije mogao odoljeti izazovu. Njegovu je ženu bilo tako nevjerojatno lako upecati. Ne okrene se, jer nije želio da ona vidi kako se smiješi. - Kad se radi o nečemu do čega mi je stalo. O nečemu bitnom. On se nasmiješi na njezin prigušen krik. - Jamie? - Što je? - Zvučala je kao da ga želi zadaviti. - Nemoj mi više dodijavati. Ona odluči da je to posljednja uvreda koju će trpjeti od njega. - Slušaj, Kincaidu, nepotrebno je stalno naglašavati kako me smatraš manje vrijednom. Dobro sam shvatila što misliš - izjavi. - Kad bih pobjegla, ne bi ni pošao za mnom, je l’ tako? On joj ne odgovori. - Naravno da ne bi. Suviše sam beznačajna da bi se zamarao mnome. - Ne, ne bih pošao za tobom. Jamie spusti pogled prema tlu jer nije željela da se on okrene i vidi koliko su je njegove riječi povrijedile. Zašto je uopće marila bi li on pošao za njom ili ne? On je obični škotski barbarin, podsjeti sama sebe. - Poslao bih nekog za tobom. - On se konačno okrene i uhvati je u naručje. - Al’ s obzirom da nikamo ne ideš, to je pitanje nevažno, je l’ tako? - Počinjem gajiti užasnu odbojnost prema tebi, Kincaidu, - Doista bi malo trebala obuzdati svoj temperament, Engleskinjo. - On joj rukom prijeđe preko obraza. - Pokušaj ne upadati u nevolje dok me nema. Kad se uspeo na vrata i ostavio je da zuri za njim, Jamie zaključi da se ne može nadati nikakvom drukčijem oproštaju. Ona rukom dotakne obraz na mjestu gdje ju je Alec pomilovao. Zatim ispravi ramena i zabaci glavu. Gotovo ga je mrzila. Gotovo. Onda se sjeti da joj je dao dopuštenje da preuredi kuhinju. To je samo malen zadatak, shvati, ali ipak je početak. Na kraju, kad uvidi koliko će mu dom biti ljepši, počet će ovisiti o njoj. Jamie ispravi ramena i krene uzbrdo. Bolje da odmah počne. Osmjehne se, dok je u njoj raslo novo oduševljenje. Alec joj je povjerio dužnost.

~ 136 ~


-Knjigoteka-

DVANAESTO POGLAVLJE Glas o zapanjujućoj sposobnosti liječenja Lady Kincaid proširio se škotskim visočjem poput šumskog požara. Priča o Angusovom oporavku nije, međutim, bila pretjerana, jer se smatralo da je toliko dojmljiva da je ne treba dodatno uljepšavati. Prepričavanje je uvijek započinjalo na isti način, objavom da je ratnik klana Kincaid upravo primio posljednju pomast, doista, i da je bio samo korak od smrti. Taj bi početak uvijek izazvao upravo onu mjeru zaprepaštenja koju je svaki pripovjedač želio postići. Pripadnici klanova koji su pribivali godišnjem proljetnom festivalu na imanju Gillebridovih čuli su novosti samo pola dana nakon što im je rečeno da je Angus mrtav. Lydia Louise, Angusova mlada sestra i jedina rodbina osim supruge Elizabeth, bila je izvan sebe. Prvo je plakala od jada zbog bratove preuranjene smrti, a zatim je plakala od olakšanja zbog njegova čudesnog ozdravljenja. Uvečer su zbunjenoj ženi morali dati popriličnu količinu jakog vina i silom je strpati u krevet. Nijedan član klana McPherson nije pohodio festival. Jedino dijete starješine, sinčić od tek tri mjeseca, bio je toliko slab da su svi bili uvjereni kako umire. Djetešce, obdareno tvrdoglavošću koju je naslijedilo od oca, iznenada je zamrzilo majčino mlijeko. Snažno povraćanje nakon svakog podoja uskoro ga je toliko oslabjelo da više nije mogao sisati. Poglavar klana McPherson otišao je potražiti utjehu u spokojnim šumama. Njegova je tuga bila neobuzdana. Plakao je poput djeteta, očekujući da će sahraniti svoga imenjaka kad se vrati kući. Bila je činjenica da su Fergusonovi bili ujedinjeni s McPhersonovima protiv omraženih ribara, McCoyevih. Ta je zavada trajala tako dugo da se više nitko nije sjećao kad je započela. Kincaidovi su, međutim, bili saveznici s McCoyevima otkako je jedan ratnik iz klana McCoy izvukao iz rijeke djevojku iz klana Kincaid koja se utapala, pa su stoga Kincaidovi u ime časti morali stati na stranu McCoyevih, a protiv McPhersonovih. No, kad je Lady Cecily McPherson saznala za iscjeliteljske moći Lady Kincaid, odlučila se ne obazirati na gorštačke zakone. Cecily McPherson sklopila bi pakt i sa samim đavlom za spas svoga djeteta. Ne rekavši nikome za plan, odnijela je djetešce do imanja Fergusonovih i zamolila Lady Ferguson za pomoć. Mary se sažalila nad žalosnom sudbinom Lady McPherson. Kako je Daniel još uvijek lovio Angusove napadače, nije se morala zamarati traženjem njegova odobrenja. Odmah je odnijela dječačića svojoj sestri. Svi su Kincaidovi vojnici, dakako, znali kome dijete pripada, jer u visočju svi sve znaju. Nitko, međutim, nije spomenuo gospodarici činjenicu da liječi sina njihova neprijatelja. Pretpostavili su da njoj to ionako ne bi bilo važno. Lady Kincaid bila je naposljetku Engleskinja pa nije poznavala zavade koje su na snazi u njihovoj zemlji. Osim toga, bila je žena, a majčinski joj je nagon vjerojatno predstavljao više od rata. Još jedan bitan razlog bio je što je bila suviše nježna da bi shvatila smisao zavade, a s obzirom na način na koji je zahtijevala da se pobrine za Angusa bez obzira na Alecovo opiranje, pokazalo se i da je malo suviše tvrdoglava da bi shvatila. Gavin je, međutim, znao što će se dogoditi ako dijete umre na posjedu Kincaidovih. Nakon što je bacio pogled na jadno djetešce, bio je uvjeren da je njegova smrt neizbježna. Naredio je trupama da se pripreme za borbu, poslao dva glasnika da pronađu Aleca, a zatim strpljivo čekao napad McPhersonovih. ~ 137 ~


-Knjigoteka-

Kad je četiri dana poslije cijela vojska McPhersonovih došla zatražiti tijelo radi pokopa, beba je bila debeljuškasta i živahna. Gavin je dopustio ulaz samo poglavaru i dvojici ratnika. Zajedno s Marcusom dočekao ih je na stubama dvorca. Jamie je upravo stavila djetešce spavati na Alecov krevet kad je začula viku iz dvorišta. Požurila je van kako bi vidjela o čemu se radi, ali je brže-bolje zastala na gornjoj stubi ugledavši tri opako namrgođena vojnika na konjima. Odmah je znala da ne pripadaju klanu Kincaid, jer im je tamni pled bio drugih boja. - Ne odlazim bez svoga mrtvog - poviče kršan muškarac u sredini. - A kad se vratim, vaše će zidine oblijevati krv, krv Kincaidovih. - Je l’ netko umro, Gavine? - upita Jamie. Zamjenik poglavara odgovori joj ne osvrnuvši se. Jamie pretpostavi da ne želi skinuti pogled s neznanaca. To ni u kom slučaju nije bila Gavinova krivnja, jer su neznanci izgledali kao ljudi koji bi napali čovjeka čim im okrene leđa. - Poglavar McPherson došao je po svoga sina. Ljutnja u Gavinovu glasu zapanji Jamie. Zapazi napetost u zraku, a onda shvati da sva tri neznanca bijesno zure u nju. Ona ispravi ramena kao odgovor na njihovu nepristojnost. - Je l’ ovo Kincaidova ženska? - zaurla muškarac u sredini. - Da - odgovori Gavin. - Znači, ona mi je ukrala sina. Zar taj poglavar mora uzvikivati baš svaku riječ? Jamie nije mogla vjerovati da je on otac tako milog djetešca. Starješina je bio starac gustih obrva, koje su skrivale veći dio njegovih tamnih očiju. Pretpostavi da mu je zadah jednako neugodan kao i izgled. Marcus se okrene prema Jamie. Na licu mu se nije naziralo što misli. - Idite po maloga - naredi. - Požuri, ženo. Jamie je već krenula u dvorac kad je poglavar zaurlao tu naredbu. Ona se zaustavi, a zatim se polako okrene, ponovno se suočivši s njim. - Ne žuri mi se - reče. - Želim svoga mrtvog. Sigurno ću oglušiti, pomisli Jamie. Ratobornije muškarac rikao poput ranjenog medvjeda. Jamie pokuša smiriti bijes. Reče sama sebi da on naposljetku misli da mu je sin mrtav pa se zbog tuge tako nepristojno ponaša. Nitko ne progovori ni riječ sve dok se Jamie nije vratila. U naručju je nosila usnulo djetešce. Poglavarov je sin bio potpuno pokriven debelom, vunenom dekicom koja ga je štitila od oštrog vjetra. Na licu staroga poglavara nisu se zrcalili osjećaji. Jarme mu priđe i skine pokrivač s bebina lica. - Daj mi ga. - Odmah prestanite vikati - naredi ona tihim glasom. - Ako probudite ovo dijete nakon što sam se namučila uspavati ga, nastat će pakao, a vi ćete platiti cijenu. Jesam li bila jasna? - Probudim? - Samo tražim od vas da ne vičete - podsjeti ga Jamie, gotovo i sama uzviknuvši. ~ 138 ~


-Knjigoteka-

Odmah požali zbog svoga ispada, jer djetešce otvori oči i počne se vrpoljiti u njezinu naručju. Ona mu se nasmiješi, a zatim podigne pogled prema njegovu ocu. Promakao joj je zaprepašteni izraz poglavarova lica kad se dječačić pomaknuo. - Vidite sad što ste učinili? Svojim ste vikanjem uznemirili bebu - promrmlja Jamie. Ona nasloni djetešce na svoje rame i počne ga tapšati po jedima. Beba odmah glasno podrigne. - Tako je, dobar dječak - tiho je pjevušila, brzo ga poljubivsi u vrh ćelave glavice. Izraz joj se smrkne kad se ponovno okrenula prema poglavaru. - Nikad neću shvatiti zašto vas je Bog blagoslovio ovako divnim djetetom. Maleni je upravo pojeo ručak, a ako ga razljutite, sigurno će povratiti. Poglavar ne reče ništa na njezine primjedbe. Jamie mu nevoljko pruži dijete. Primijeti kako se muškarčeve ruke tresu dok je uzimao djetešce. - Moram vam dati neke upute prije no Što odete - reče mu. Stari ratnik dugo nije progovorio. Kradomice je zirkao prema sinu, pokušavajući se pribrati. Nije smio pokazati radost, jer na taj bi način sigurno oslabio svoj položaj pred Kincaidovima, ali taj je zadatak bio toliko težak da su mu se oči izbuljile od susprezanja. Klinac još jednom krepko podrigne i milo se nasmiješi, kao da zna koliko mu se otac muči i kao da namjerno iskušava njegovu izdržljivost. - Nije mrtav. - Umrijet će od vaše vike ako tako nastavite - izjavi Jamie. - A sad vas molim da me dobro poslušate, gospodine. Reći ćete svojoj ženi da hrani sina samo kozjim mlijekom. - Neću. Jamie kao da je upravo pogodio grom. Prije no što se poglavar snašao, ona mu istrgne djetešce iz ruku, ponovno ga privije uz svoje grudi i počne se udaljavati, prolazeći pokraj poglavarova konja. - Onda možete ići kući bez svoga sina, McPhersone. Neću vam dopustiti da ga ubijete svojim neznanjem. Vratite se kad bude dovoljno star da se sam brani. Poglavarove sićušne oči razrogače se od zaprepaštenja. Pogleda prvo Gavina, a zatim Lady Kincaid. - Daj mi ga. - Prvo mi obećajte da ćete ga hraniti samo kozjim mlijekom. - Dobivat će mlijeko svoje mame, ženo. - Ne voli mlijeko svoje mame. - Jesi ti to upravo uvrijedila moju ženu? Jamie požali što nema snage silom urazumiti toga starca. - Govorim vam što trebate učiniti ako želite da preživi - poviče. - Neće preživjeti još jedan napad bolesti. - Ona se počne približavati poglavaru, sve dok mu nije prišla na centimetar od koljena. Zatim reče: - Obećajte mi. Njegovo otresito kimanje glavom zadovolji je. Preda mu djetešce, a zatim krene prema Gavinu i Marcusu. - Vi ste najnezahvalniji čovjek kojeg sam ikad srela promrmlja. - Najnezahvalniji? Ponovno je podigao glas. Jamie se okrene prema njemu, ruku položenih na bokove, i prostrijeli ga pogledom. - Aha, najnezahvalniji - poviče. - Trebali biste mi izraziti zahvalnost, McPhersone, a ne se derati na mene. Poglavarove se oči ponovno pretvore u uske proreze. Jamie je shvatila da mu je ~ 139 ~


-Knjigoteka-

povrijedila ponos, ali nije imala ni najmanjeg pojma čime. - Ispričat ćeš mi se što si odvela moga sina - zaurla on. - Ne dobijem li što želim, možete računati s ratom. - Zaslužio si dobiti nogom u guzicu, stari jarce - poviče Jamie. - A to će se i dogoditi ako mi ne izraziš malo poštovanja. - Odvela si moje dijete. Nije mogla vjerovati koliko je taj čovjek glup. Konj mu je bio jednako odbojan kao i on. Čim je stari popustio uzde, životinja ju je pokušala ugristi za rame. Činilo se da McPherson nije sposoban obuzdati ni svoga konja ni svoju narav. - Ispričat ćeš se - zagrmi. Jamie rukom pljesne konja prije no što je odgovorila na izazov. - Kako se usuđujete tražiti moju ispriku? Nisam odvela vaše dijete i dobro to znate. Možete sjediti tu dok ne istrunete, al’ nećete čuti moju ispriku. Beba počne zavijati, poremetivši Jamienu koncentraciju. - Ma dajte, odvedite sina kući njegovoj mami - naredi ona. - I da se niste usudili vratiti na zemlju Kincaidovih dok se ne naučite lijepom ponašanju. Starješina je izgledao kao da bije najradije odalamio. Namjerno popusti uzde, samo kako bi joj napakostio. Konj odmah ponovno pokuša okusiti Jamieno rame. Ona ga udari, ovaj put jače. McPherson na to zaurla: - Udarila je mog konja! Vidjeli ste to, ljudi. Kincaidovaje udarila mog konja. Jedno je uvrijediti čovjekovu ženu, ali udariti mu konja... - O, za ime Božje! - prekine ga Jamie. - Ako odmah ne odete, udarit ću vas. Kad je vojnik s lijeve strane poglavara posegao za mačem, Jamie izvuče bodež iz korica u svome pojasu. Okrene se prema vojniku, nacilja i reče: - Maknut ćeš ruku s oružja il’ će ti se moj bodež zabiti u vrat prije no što sljedeći put udahneš. A kad sama nanesem ozljedu - nastavi - ne liječim je. Vojnik je samo na djelić sekunde oklijevao, a onda učini kako je naredila. Jamie kimne glavom. - A sad odlazite s moje zemlje - zapovijedi, vraćajući bodež u korice. Iznenada se osjeti iscrpljeno. Već odavno nije ovako potpuno izgubila živce. Također se pomalo stidjela svoga ponašanja i bilo joj je strašno drago što su samo Gavin i Marcus svjedočili njezinoj provali gnjeva. Sve je bila McPhersonova krivica, dakako. Taj sigurno živi u špilji. Ponaša se ko divlja životinja. I svetac bi s njim izgubio strpljenje. Povlačenje joj se sad učini najlogičnijim rješenjem. Okrene se, namjeravajući se vratiti u dvorac bez osvrtanja. Htjela je na što nepristojniji način otpremiti McPhersonove. No, stane kao ukopana ugledavši red Kincaidovih vojnika iza sebe. Svi su bili naoružani i spremni za borbu. Premda je brzo shvatila tu činjenicu, nije je zapravo zbog toga zaboljela glava. Njezinu je punu pozornost privukao i glavobolju joj je zadao Alec Kincaid, koji je stajao u sredini reda vojnika. Kvragu, vjerojatno je sve vidio. Jamie je bila prestravljena. Iznenada poželi jednostavno se okrenuti i pješice se vratiti u Englesku. Uistinu nije bila sigurna tko joj trenutačno predstavlja veću prijetnju. Od zastrašujućeg izraza Alecova lica i lav bi se pretvorio u mišića. U usporedbi s njim, poglavar McPherson izgledao je kao svetac. ~ 140 ~


-Knjigoteka-

Alec je prekrižio ruke preko prsa. Raširio je noge - što je bio loš znak - a izraz mu je lica bio strog i tvrd, kao i ostatak tijela. U takvom ga je položaju vidjela onoga dana kad su ih napali odmetnici. Onomadje pomislila da izgleda kao da mu je dosadno. Dosad ga je već bolje upoznala. Odluči će ipak uteći njemu. Ako je namjerava ubiti, učinit će to nasamo, pretpostavi, osjetivši tjeskobno poniranje želuca. Nije mu bila dovoljno značajna da bi pravio scene. Vjerojatno bi došla na red tek sljedećega tjedna. Kad mu je prišla, on ne reče ni riječ. Jednostavno je gurne sebi iza leđa, a zatim zakorači prema naprijed. Zid muškaraca odmah je opkoli. Štit sazdan od ratnika sprječavao joj je pogled čak i kad je stala na vrške prstiju kako bi pogledala preko Marcusova ramena. Dvojica moćnih starješina obasipala su jedan drugoga riječima oštrim poput strelica. Jamie se zaprepasti shvativši da je Alec zapravo brani. Duboko se uvrijedio što se jedan od McPhersonovih usudio dotaknuti mač u nazočnosti Lady Kincaid. O, Alec je doista bio bijesan. Vraški bijesan. Frcao je od gnjeva, a Jamie brzo izgovori molitvu zahvale svome Stvoritelju što taj gnjev nije usmjeren prema njoj. Zatim ponovno začuje omraženu riječ »rat«. McPherson je pozvao na borbu, a Alec je odrješito prihvatio njegov prijedlog. Blagi Bože, što li je učinila? Alec nikad neće povjerovati da ovo nije njezina krivnja. Da nije onako planula, možda je mogla spriječiti rat. Vojnici su se udaljili od nje tek kad su McPhersonovi već dobrano odmakli stazom. Jamie zaključi kako joj je najpametnije otići prije no što njezin muž obrati pozornost na nju. Reče sama sebi kako ni u kom slučaju ne bježi, nego samo treba malo vremena da si razjasni tu zbunjujuću situaciju. Bude li sreće, bit će joj dovoljno dan-dva. Ona okrene leđa Marcusu i krene uza stube. Upravo kad je pomislila da je prošla neopaženo, Alec je zgrabi za ruku. Nimalo nježno prisili je da se okrene prema njemu. S obzirom da su ih Marcus i Gavin promatrali, ona se odluči nasmiješiti. Vidjevši, međutim, Alecov namrgođen pogled, predomisli se. - Možeš li mi, molim te, objasniti? - upita on. Glas mu je bio blag poput lavljeg zijeva. - Ne - uzvrati Jamie. - Radije ne bih. Nije mu se svidio odgovor. Mišić u čeljusti opet mu se stegne, kao ustrajan tik. Njegov stisak se pojača, dok joj pjegice na nadlaktici nisu pocrvenjele. Čvrsto je odlučila uzvratiti mu pogled, kako bi znao da se ne boji njegova opakog izraza lica, ali ne izdrži ni do prvog treptaja. - Beba je bila bolesna - reče mu. - I? - Izliječila sam je. - Kako je McPhersonovo dijete dospjelo ovamo? - I ja sam se to isto pitala - reče ona. - Odgovori mi. Nije još podigao glas, ali Jamie je znala da je bijesan. Odluči ga udobrovoljiti, izbjegavajući izravan odgovor. - Jednostavno sam se trudila učiniti ono što je ispravno, Alec. Čak i da sam znala da to drago djetešce pripada takvom odvratnom starcu, ipak bih ~ 141 ~


-Knjigoteka-

ga pokušala izliječiti. Dječačić je strašno patio. Zar bi želio da sam mu okrenula leđa? - Želio bih da mi odgovoriš na pitanje - podsjeti je on. - Okrivit ćeš Mary. - Mary je upletena u ovo? - upita Alec. Zatim odmahne glavom i reče: - Mogao sam si misliti. - Mary mi je donijela dijete. McPhersonovaje žena dala svoga sina Mary, moleći moju pomoć. Alec joj konačno pusti ruku. Jamie se odupre nagonu da protrlja bolno mjesto. - Sad si sigurno ljut na Mary što se uplela, je l’ tako, Alec? Nije se zamarao odgovaranjem. Gavin joj uputi suosjećajan pogled, a zatim upita Aleca: - Je l’ Daniel znao za ovo? - Nije mogao znati - odgovori Alec. - Bio je u lovu zajedno sa mnom. Ako je odmah otišao kući, vjerojatno sad saznaje. Tako mi svega, trebao bije držati zaključanu. - Mary ima dobro srce - ubaci se Jamie. - Daniel se sigurno neće ljutiti na nju što je pomogla bolesnom djetetu. - Sad se možeš vratiti unutra - objavi Alec, ne obazirući se na njezinu obranu sestre. Njegov hladan stav uznemiri je. Sam Bog zna da se dosad već trebala naviknuti na njegovo protuslovno ponašanje. Nije ga bilo kod kuće puna četiri dana i noći, ali ni u kom joj slučaju nije nedostajao. - Nisam još spremna vratiti se unutra - uzvrati Jamie, zaprepastivši Gavina i Marcusa. Alec, međutim, nije izgledao iznenađeno. Izgledao je rezignirano. - Moram ti prvo postaviti pitanje. Alec nestrpljivo uzdahne. - Marcus, pošalji nekoliko ljudi da prate McPhersonove do granice - naredi prije no što je ponovno pogledao u nju. - Dakle? Kako glasi pitanje? - Pitala sam seje li tvoj lov dobro protekao. - Jest. - Znači, pronašao si muškarce koji su ozlijedili Angusa? - Aha. - I? - I što? - Jesi li morao kojeg ubiti? On pomisli kako je to najbesmislenije pitanje koje mu je ikad postavljeno. Prošaptala ga je, a potom zabrinuto pogledala Gavina. Alec nije znao što misliti o svojoj ženi. Izgledala je kao da se ljuti na njega. Taje ženska bila jednostavno suviše nelogična da bi se zamarao njome. Ali i veoma privlačna. Nije ga bilo samo četiri dana i noći, no sad mu se činilo da je prošlo mnogo, mnogo više vremena. Od tog priznanja raspoloženje mu se smrači. Još uvijek je bila odjevena u englesku odjeću - odmah je primijetio taj grijeh - a počeo je primjećivati i da je jednako tvrdoglava kao prije. Možda čak i tvrdoglavija. - Šest, sedam izjavi strogim glasom. - Želiš li znati kako sam ih ubio? Ona zakorači unatrag, zaboravljajući da stoji na stubama. Alec je zgrabi za ramena kako ne bi pala. - Pretpostavljam, dakle, da ne želiš znati. Ona pokretom ramena odmakne njegove ruke. - Ne, ne želim znati kako si ih ubio, ti nemogući čovječe, ali želim znati točan broj. Šest ili sedam? ~ 142 ~


-Knjigoteka-

- Kako bih, za ime Božje, mogao znati? - upita on, očigledno uzrujan. - Bio sam usred borbe, Jamie. Nisam imao vremena za brojanje. - Pa trebao si - promrmlja ona. - Molim te da ubuduće brojiš. To je najmanje što možeš učiniti. - Zašto? - Zato što mi je ostalo samo osam šilinga, eto zašto. Nije znao o čemu ona govori. To ga, međutim, ne iznenadi; ionako nikad nije znao o čemu govori. Bila je potpuno blijeda, što ga podsjeti koliko ne voli borbu. Alec pretpostavi da bi njegova žena najviše voljela da on nikad nikog ne ubije. Bila je to tako zabavna pomisao da se morao nasmiješiti. Do vraga, vjerojatno ih je ubio dvostruko više. Borba je bila žestoka. No, nije to želio povjeriti Jamie. - Smiješiš se, Alec. Znači li to da se šališ? - Aha - slaže on, namjeravajući je umiriti. Ona ga pogleda kao da mu ne vjeruje. Zatim podigne suknje i požuri unutra. - Alec - progovori Gavin - što je mislila da će se dogoditi kad sustigneš neprijatelje? - Nemam ni najmanjeg pojma. Gavin suzdrži osmijeh. - Usput - reče, mijenjajući temu - Franklin je dojahao kako bi javio da se klan vraća s imanja Gillebridovih. Trebali bi biti ovdje najkasnije sutra poslijepodne. Slijedi ih nekoliko pripadnika Haroldova klana. Namjeravaju odati počast. - Vraga namjeravaju - zareži Alec. - Namjeravaju pogledati moju ženu. - Da - uz hihot uzvrati Gavin. - Njezina je ljepota već postala legendarna. A tu je i činjenica da je spasila Angusa. Uskoro će se svatko koga nešto boli utaboriti pred našim vratima. - Kako je Angus? - Sad je miran. - Što to znači? - Želio se vratiti svojim obvezama. Tvoja ga je žena uhvatila točno u trenutku kad je izlazio iz kuće. Elizabeth ju je pozvala da joj pomogne. - Gavin se veselo nasmije, a zatim nastavi. - Čuo sam Angusovu viku sve do vrata dvorca. Kad sam stigao onamo... - Podigao je glas na Jamie? - Imao je dobar razlog - objasni Gavin vidjevši, kako se Alec smrknuo. - Uzela mu je mač. Alec podigne obrvu na tu izjavu. - Onda je doista imao razloga - prizna, smijuljeći se. - Što se onda dogodilo? - Nije podigla glas na njega, ali nakon nekoliko minuta uspjela ga je otjerati natrag u krevet. Alec krene prema stajama, ruku sklopljenih iza leđa. Gavin je koračao uz njega. - Ne vjerujem nijednom od Haroldovih ljudi, posebice ne onoj kopiladi od njegovih sinova reče on, ponovno skrećući temu na svoje skore goste. - Blizancima? - Justin bi mogao izazivati nevolje - ustvrdi Alec. - Navikao je uzimati ono što poželi. - Misliš da bi doista posegao za tuđom ženom? - Bi. Taj ima više nezakonite djece od engleskoga kralja. - Tako je zgodan da mu se žene bacaju pod noge. Čudno je što Philip, premda isto ~ 143 ~


-Knjigoteka-

izgledaju, ima sasvim drukčiju narav. Suviše je plah da bi bilo što pokušao. - Ne vjerujem ni Philipu - promrmlja Alec. Gavin se osmjehne. - Govoriš poput čovjeka kojem je stalo do supruge, Alec. - Ona je moje vlasništvo - usprotivi se Alec. - Nitko je ne smije vrijeđati osim mene. - Nije joj lako - primijeti Gavin. - Zadatak koji si joj dao pomaže, dakako, ali Edith joj i dalje otežava. Opoziva svaku njezinu naredbu. Ni Annie nije ništa bolja. Uopće ne želi razgovarati s Jamie. Alec ne odgovori na njegovu primjedbu, jer je upravo primijetio Jamie kako trči niz stube. - Kamo to ideš? - poviče. - Kovaču - uzvrati ona. Zađe za ugao i uskoro se izgubi iz vida. Alec odmahne glavom. - Tupava ženska otišla je u krivom smjeru. Gavin zahihoće. - Moli me da joj povjerim još dužnosti, Alec. Ne mogu joj dopustiti da radi teške fizičke poslove, da pomiče kamenje, ali volio bih joj dati nešto... - O čemu govoriš? - upita Alec. - Kakvo kamenje? Gavin začuđeno pogleda poglavara. - Od kuhinje - podsjeti ga. Kako se Alec nije prestao mrštiti, Gavin mu objasni: - Dao si joj odobrenje da premjesti kuhinju, je l’ tako? Alec slegne ramenima. - Možda i jesam - prizna. - U trenutku slabosti. Ipak, nije moglo trajati više od sat vremena da preuredi sve što je željela preurediti, za ime Božje. - Preuredi? - zapanjeno ponovi Gavin. Tako mu svega, morao se nasmijati. - Što je tako prokleto smiješno, Gavine? - upita Alec. - Je l’ ti moja žena rekla...? - Ne, radi upravo ono što si joj dopustio - reče Gavin, gotovo se zagrcnuvši. - Uskoro ćeš i sam vidjeti, Alec. Možda ćeš biti ugodno iznenađen - brzo doda kad mu se učinilo da će Alec izgubiti strpljenje. - Ne želim ti pokvariti iznenađenje. Otac Murdock brzim se korakom približi poglavaru, privlačeći mu punu pozornost. Crna sutana lepršala mu je na vjetru. - Alec? Ako nije nezgodan trenutak, volio bih porazgovarati s tobom. I Alec i Gavin odmah pokušaju stati uz vjetar od svećenika. Od odvratnog vonja koji se širio oko njega oči im zasuze. Alec iz poštovanja nije želio spomenuti svećenikovo miomirisno stanje. Gavin, međutim, nije bio tako dobar diplomat. - Pobogu, oče Murdock, što ste to učinili sa sobom? Smrdite ko svinjski napoj. Svećenik se nije uvrijedio. Nasmije se i kimne glavom. - Istina, odvratno zaudaram, momče, al’ već se godinama nisam ovako dobro osjećao. Jamie mi je dala posebnu mast koja se utrljava u prsa. Smiješala mi je i još jedan napitak. Gotovo više uopće ne kašljem. On zakorači prema njima. Alec ostane na mjestu, ali Gavin brzo zakorači unatrag. - A sad, dosta o mome zdravlju, prijeđimo na važno pitanje - reče on, gledajući u Aleca. Tvoja mi je žena dala sve svoje šilinge - izjavi, otvarajući dlan kako bi mu pokazao novčiće. - Htjela je kupiti oprost grijeha. Nisam joj imao srca reći da mi ovdje ne koristimo novčiće. Alec odmahne glavom. - Suviše brine o svojoj duši. To je engleska navada, ako se ne varam. Svećenik se isceri. - Njezina je vlastita duša nimalo ne brine, Alec. - Zašto onda? - Brine je tvoja duša. ~ 144 ~


-Knjigoteka-

Gavin se glasno nakašlje, prikrivajući smijeh. - Brojim sedam šilinga - reče on Alecu. - Osam - ispravi ga otac Murdock. - Rekla je da mi jedan da je za svaki slučaj, ako si krivo zapamtio. Nisam shvatio što je time htjela reći. - Ženska je stvarno blesava. - Brižna je - suprotstavi mu se otac Murdock. - A sad mi reci što ću s tim novčićima. - Stavite ih u kutiju na policu iznad kamina - predloži Alec, slegavši ramenima. - Kako želiš - složi se svećenik. - A sad, kad već razgovaramo o tvojoj miloj ženici, pitao sam se hoćeš li joj dati dopuštenje da koristi jednu od praznih soba iznad stubišta. Zamolila me je da te to pitam, Alec. - Nema razloga da joj ne odobrim zahtjev - odgovori Alec. - Zašto želi koristiti tu sobu? - Kao svoju spavaonicu. - Vražju mater će. - Slušaj, sinko, ne moraš se odmah srditi - smirivao ga je otac Murdock. Primijetio je da se poglavarovo raspoloženje kvari velikom brzinom, kao kad riba stoji predugo na suncu. Nabrzinu izgovori sljedeće pitanje: - Smije li ići jahati po brdima; pritom će ostati na Kincaidovoj zemlji, dakako? Na taj će se način moći nečim zabaviti. Primjećujem da joj užasno nedostaješ kad te nema. Na posljednju primjedbu Alecov se izraz lica pomalo smekša. - Naravno da joj nedostajem - hvalisavo reče. - U redu, oče Murdock. Recite joj da smije jahati, ali uvijek u pratnji. - Ne misliš valjda da bi pobjegla, Alec? Nedostaje joj dom, ah... - Oče, ta žena ne zna pronaći izlaz iz sobe sa samo jednim vratima. Ne, ne mislim da će se pokušati vratiti u Englesku, ali sigurno će se izgubiti. Nema nimalo smisla za orijentaciju. - Da - složi se svećenik, a u očima mu zaiskri. - Puna je mana, ko nebo bez oblačka. - Proturječite sami sebi - ubaci se Gavin. - Nebo bez oblačka nema mane. - Ima, ako si slijep - odgovori Murdock, napeto promatrajući Aleca. - Ako je tvoja žena toliko bezvrijedna, rado ću provjeriti možeš li dobiti poništenje braka. - Nećete. Nije namjeravao tako silovito zanijekati svećenikov besmisleni prijedlog. Otac Murdock namjerno je dao naslutiti da se poništenje može lako dobiti. Alec je znao da je upao u starčevu klopku, jer upravo je priznao koliko mu je stalo do Jamie. - Umara me ovo žensko naklapanje - promuca. - Gavine? Misliš li da možeš spriječiti moju ženu da započne još koji rat dok seja bavim drugim stvarima? - Pitala je za Helenu. Svećenikova tiho izgovorena izjava lebdjela je u zraku. Alec se polako okrene prema njemu. - I? - upita glasom u kojem se nisu mogli nazrijeti nikakvi osjećaji. - Znaš li da su joj rekli da si ti ubio Helenu? Alec odmahne glavom. - Kad je čula te ogavne priče? - upita Gavin. - Prije no što je Alec stigao u njezin dom - odgovori otac Murdock. - Je l’ vas pitala je l’ to istina? - upita Gavin, shvativši da Alec ne namjerava ispitivati svećenika. ~ 145 ~


-Knjigoteka-

- Ne, nije me pitala je l’ istina - odgovori otac Murdock, nezadovoljno se mršteći. Zapravo mi je rekla da nikad nije vjerovala u te priče. Ne misli ni da se Helena sama ubila. Vjeruje da se radilo o nesretnom slučaju. Ima blago srce, Gavine, i puno povjerenje u svoga muža. Alec kimne glavom. - Ne, nisam ni mislio da vjeruje tračevima - izjavi glasom punim ponosa. - Jamie je nježna, brižna žena. - Aha, istina - dometne Gavin. - Dakako, zna biti i veoma tvrdoglava - prizna otac Murdock. - Stalno me gnjavi da joj povjerim neke dužnosti. Vjerujem da želi postati dijelom ove obitelji, Alec. Zaljubljuje se u tebe, sinko. Nemoj biti grub prema njoj. Alec nije bio nimalo uvjeren da su svećenikove riječi o Jamienom zaljubljivanju u njega istinite, ali se ipak jedva primjetno nasmiješi razmišljajući o toj mogućnosti. - Sigurno ćeš pohvaliti njezin trud oko kuhinje, je l’ tako, Alec? - nastavi svećenik. Što kažeš na novi dodatak? Sasvim lijepo napreduje, sad kad su ljudi prestali gunđati. - O čemu govorite? - upita Alec. Murdock brzo pogleda Gavina, a zatim opet uputi pogled Alecu. - O kuhinji, Alec. Sigurno se sjećaš da si joj dao odobrenje da premjesti zgradu. - Što? - zaurla Alec. Svećenik brzo zakorači unatrag kako bi umakao Alecovu gnjevu. - Rekla je da si joj dopustio da preuredi kuhinju, Alec. Ta draga djevojka sigurno ne bi lagala. Možda si zaboravio... On prestane braniti gospodaricu, vidjevši da se Alec već uputio prema vratima dvorca. - Gavine, izgledao je veoma... iznenađen. - Iznenađen? Da, doista - uzvrati Gavin. - Bolje se držite što bliže Jamie dok se oluja ne stiša. Pretpostavljam da će za nekoliko sekundi primijetiti rupu kako zjapi u... Alecov bijesni urlik ispuni dvorište. - Primijetio ju je - prošapće otac Murdock. - O, Bože, spasi nas, evo stiže Jamie. Svećenik podigne rub sutane i potrči prema gospodarici. - Čekaj, curo - poviče. Jamie je začula mahniti svećenikov uzvik. Odmah se okrene zabrinutog izraza lica. Oče, ne biste smjeli trčati dok ne ozdravite - poviče. Svećenik se uspne uza stube i uhvati je za ruku. - Alec je upravo ugledao rupu u stražnjem zidu. Ona mu se blago osmjehne. - Morao je kad-tad primijetiti, oče. Svećeniku postane jasno da mila djevojka ne shvaća u kakvoj je opasnosti. - Bolje dođi sa mnom u kapelicu dok Alec ne sasluša objašnjenja svih vojnika. Smirit će se za sat-dva vremena. Onda možeš... - Imajte malo više vjere u svoga poglavara - prekine ga Jamie. - Kad sve bude završeno, shvatit će koliko je ova promjena korisna. Sigurna sam, oče. Osim toga, on neće vikati na mene. Obećao mi je. Molim vas, nemojte brinuti. Idem unutra objasniti Alecu. Nimalo se ne bojim. - Upravo me tvoj nedostatak straha najviše plaši - prizna starac. Znao je da je Alec neće ni pipnuti dok je ljut. Ipak, mogao bi vikom povrijediti njezine nježne osjećaje. Otac Murdock brzo se prekriži nakon što mu je Jamie potapšala ruku i ušla unutra. Koljena su mu bila suviše slaba da bi pošao za njom. Jamie se psihički pripremi za muževu ljutnju i požuri u dvoranu. Naglo stane ~ 146 ~


-Knjigoteka-

vidjevši što se događa. Alec je sjedio na čelu stola. Jedan je vojnik stajao uz njega, podnoseći mu izvješće. Alec nije izgledao suviše uzrujano. Lakat mu je počivao na stolu, a čelo u ruci. Više je izgledao umorno nego ljutito. Svi vojnici koji su radili na preseljenju kuhinje također su bili tamo. Uh, do vraga, stajali su u redu, očigledno jedva čekajući da se potuže na nju. Jamie im uputi mrk pogled, kako bi im pokazala što misli 0 njihovoj izdaji, a zatim krene prema mužu. Kad je konačno podigao pogled, Jamie se smrzne. Bio je bijesan. Ponovno mu se pojavi tik u stisnutoj čeljusti. Iz očiju su mu sijevale munje. Ni vjetar joj nije bio od pomoći. Zviždao je kroz veliku rupu u zidu, podsjećajući Aleca na ono što je učinila. Nekoliko dugih trenutaka bez riječi je zurio u nju. - Želim ti objasniti - reče ona. - Odmah izlazi odavde, ženo. Nije podigao glas, ali njegovaje gruba zapovijedjednako zaboli. - Alec, obećao si mi da nećeš izgubiti živce - podsjeti ga. Tako joj Bog pomogao, iznenada je strahovito prestraši njegov pogled. On ipak zaurla na nju. - Odlazi odavde prije no... odmah, ženo! Jamie kimne glavom. Pojuri do kamina, zgrabi novčić iz kutije, a onda izađe iz dvorane s onoliko dostojanstva koliko je mogla skupiti u takvim ponižavajućim okolnostima. Edith i Annie stajale su pokraj ulaza. Počnu se cerekati dok je prolazila pokraj njih. Jamie se rasplače tek kad je stigla do staje. Naredi Donaldu da joj dovede Divlju vatru. Glavni konjušar nije se suprotstavio njezinoj naredbi, a kad joj je pomogao da se uspne na kobilu, upita hoće li pripremiti i Alecova pastuha. Ona odmahne glavom i krene prema vratima. Otac Murdock stajao je u dvorištu, čekajući da prođe pokraj njega. Jamie se nagne i pruži mu novčić. - Lagao mi je - prošapće. - Ovo je za oprost za njegovu dušu. Murdock zgrabi stremen. - Kamo ideš, curo? - upita, pretvarajući se da ne primjećuje njezine suze. - Zabrinula si me. - Van. - Van? - Po njegovoj naredbi, oče, a ja uvijek vršim svoje dužnosti. Na koju se stranu ide za Englesku? Svećenik je bio suviše zabezeknut da bi joj pokazao smjer. Jamie pretpostavi da treba ići nizbrdo. - Hvala što ste bili tako ljubazni prema meni - reče ona. Svećenik je zurio za njom, usta razjapljenih od nevjerice. Jamie je znala da će je na kraju odati, a onda zaključi da je nije briga. Alec ionako neće poći za njom. Nije mu dovoljno bitna. Bit će sretan što će je se riješiti. Mislila je da će naići na poteškoće na pokretnom mostu, ali kad je objasnila da postupa po naređenju poglavara, vojnici je odmah propuste. Ona potjera Divlju vatru brzinom vjetra. Samo se držala za nju, otvoreno plačući. Nije znala kamo idu ni koliko dugo jure vratolomnom brzinom. Zapravo joj nije bilo stalo ni do čega, željela se samo dobro isplakati. Kad se kobila napokon zaustavila u zaklonu ~ 147 ~


-Knjigoteka-

drveća, Jamie zaključi kako je vrijeme da se malo pribere. Tada ugleda dječaka. Shvati da ne pripada klanu Kincaid, jer mu je pled bio drukčije boje. Ona ne ispusti ni glasa. Nadala se da je dječak neće primijetiti, jer nije željela da je itko vidi u takvom sramotnom stanju, čak ni dijete. Dječak je bio suviše zaokupljen nečim drugim da bi gledao iza sebe. Pomno je zurio u grmlje sa svoje desne strane. Jamie se upita čime je toliko očaran. On iznenada uzvikne i počne uzmicati unatrag, a u tom trenutku ogroman vepar opako zarokće i nasrne na njega. Jamiena reakcija bila je nagonska. Pljesne Divlju vatru po slabinama, tjerajući je u galop. Kobila poleti niz padinu. Jamie zgrabi uzde i grivu Divlje vatre lijevom rukom te se nagne na desnu stranu. Dijete je ugleda. Potrči prema njoj ispruženih ruku. Jamie se pomoli Bogu da joj da dovoljno snage za podići dječaka. Bog joj milostivo usliši molbu. Zahvaljujući dječakovoj usrdnoj pomoći i čvrstom stisku, uspije ga podići dovoljno visoko pa on prebaci nogu preko leđa Divlje vatre. Oboje nastave jahati, svjesni da im je život u opasnosti. Nakon nekoliko minuta vepar ih prestane progoniti, ali Divlja je vatra i dalje bila razdražljiva od straha. Iznenada se okrene. Jamie i dječak stropoštaju se na tlo. Ona padne na bok. On sleti na nju. Zatim se brzo otkotrlja s nje i ustane pa joj pokuša pomoći. Povlačio ju je za desnu ruku. Ona složi bolnu grimasu. - Jeste li ozlijeđeni? - upita dijete; ona u njegovu mekom gaelskom naglasku začuje strah. - Samo natučena - odgovori Jamie na gaelskom. Polako se osovi na noge, a onda primijeti da joj je haljina potrgana na ramenu, na sastavu rukava. Stajali su usred uske čistine. Jamie je drhtala od glave do pete. - Za dlaku smo umakli - izjavi ona. - Bože, kako sam se uplašila. A ti? - upita kad je dječak podigao pogled prema njoj. On kinine glavom. Zatim se oboje osmjehnu. - Dobila je što je zaslužila, je l’ tako? - Aha, dobila je što je zaslužila - složi se ona, razmišljajući kako je dječak dražestan. Imao je dugu, crvenu kosu koja mu se kovrčala oko anđeoskoga lica. Nos mu je bio posut velikim pjegama. - Ja sam Lady Kincaid - nastavi ona. - A kako se ti zoveš? - Ne bih smio reći - prošapće dječak. - Ne bih smio biti na Kincaidovoj zemlji. - Jesi li se izgubio? On odmahne glavom. - Odat ćete me. - Ne, neću. Što onda radiš ovdje? Dječak slegne ramenima. - Volim ići u lov. Zovem se Lindsay. - A kako se zove tvoj klan? - Lindsay - ponovi on. - Govorite gaelski, al΄ zvučite nekako drukčije. A ni ne nosite pled Kincaidovih. - Engleskinja sam. Njegove se oči razrogače. - Ja sam žena Aleca Kincaida, Lindsay - objasni ona. - Koliko ti je godina? - Napunit ću devet ovoga ljeta. - Vjerujem da će te majka tražiti. ~ 148 ~


-Knjigoteka-

- Otac će me tražiti. Sigurno će se zabrinuti - doda on. - Bolje da sad krenem kući. Jamie kinine glavom. Ne nasmiješi se, jer se djetetovo lice veoma uozbilji. - Spasili ste mi život - reče dječak. - Moj vam se otac mora odužiti. - Ne - odvrati Jamie. - Ne mora se odužiti. Al’ ti mi moraš obećati da više nećeš ići sam u lov. Daješ li mi svoju riječ? Kad je kimnuo, ona se nasmiješi. - Želiš li da te otpratim kući? - Zadržali bi vas. Mi smo u zavadi s Kincaidovima - objasni on, kao da to nije ništa neobično. - Onda budi oprezan - upozori ga ona. - I požuri. Čini mi se da netko dolazi. Dječak nestane iza linije drveća prije no što je Jamie zakoračila prema Divljoj vatri. Stajala je potpuno sama usred čistine kad su se Alec i njegov pastuh probili kroz grane. Osjetio je takvo olakšanje što je vidi da je zaustavio konja i ostao sjediti, zureći u nju, pokušavajući umiriti svoje isprekidano disanje. Nije mogao razaznati je li uzrujana ili nije. Glava joj je bila pognuta. Znao je da ju je prestrašio. Po izrazu njezina lica kad je zaurlao na nju vidio je koliko se uplašila. No, nadao se da je prevazišla strah... i suze. I njih je primijetio kad je prošla pokraj njega s novčićem u ruci. Kvragu, vjerojatno će joj se morati ispričati. Znao je da mu to baš ne ide od ruke, ali odluči ipak pokušati. Prisilit će se da bude smiren... i razborit. U tom trenutku primijeti lišće u njezinoj kosi i poderotinu na haljini. - Što se dogodilo, do vraga? - poviče. - Je l’ netko...? Prije no što je stigla odgovoriti, već je sišao s pastuha i potrčao prema njoj. Ona brzo zakorači unatrag. - Ništa mi nije - objavi. - Ne laži mi. - On je zgrabi u naručje i podigne je prema svojim prsima. - Ti si lagao meni. - Nisam - odgovori on, ponovno se smirivši. - Izgubio si živce sa mnom. - Dobrano si razrušila stražnji zid moga doma - usprotivi joj se. - Rekao si da smijem preurediti kuhinju - prošapće Jamie. - Zimi se Frieda, Hessie i svi drugi sluge moraju probijati kroz snijeg kako bi ti donijeli večeru. Pokušavala sam učiniti ono što je ispravno, Alec. Mislila sam da ima smisla dodati tu zgradu na stražnji dio tvoje kuće. AF ti mi nisi dopustio da objasnim. Alec sklopi oči i zamoli Boga za strpljenje. Želio joj je udijeliti lekciju, no nije je mogao prestati grliti. - Doista sam izgubio živce - prizna. - I strašno sam ljut na tebe. - Zbog rupe u zidu? - Ne, nego zato što si me se bojala. Zar si mislila da ću te ozlijediti? - Ne - odgovori ona. Obuhvati ga rukama oko struka i nasloni se na njega. Osramotio si me. Muž ne bi trebao vikati na svoju ženu. - Pokušat ću ubuduće upamtiti to pravilo - obeća on. - Jamie, vjerojatno ću još koji put zaboraviti. - Onda pretpostavljam da ću se morati naviknuti na to - reče ona. - Od tvog urlika borovi padaju na zemlju. AF uglavnom laješ, a ne grizeš, je l’ tako, Alec? On joj položi bradu na glavu, razmišljajući hoće li joj dopustiti da prođe nekažnjeno za tu uvredicu. - Otac Murdock mi je rekao da se vraćaš u Englesku. Je l’ ti to bila ~ 149 ~


-Knjigoteka-

namjera? - Rekao si mi da odem - podsjeti ga ona. On se osmjehne, prestavši se mrštiti. - Želio sam da odeš iz dvorane, Jamie, a ne iz Škotske. - Htjela sam na neko vrijeme otići, mužu. Činjenica je da se baš ne uspijevam ugnijezditi. Zvučala je očajno. - Znam da ti je teško povjerovati, ali kod kuće su me ljudi zapravo voljeli. Doista! Nisam navikla da o meni razmišljaju kao o manje vrijednoj, Alec. Treba mi vremena da se tome prilagodim. Tvoji su vojnici jedva čekali da se potuže na mene, je l’ tako? Ni njima se ne sviđam, baš kao ni tebi. Ona iznenada brižne u plač - O, baš sam jadna, je l’? Zašto si se uopće zamarao tražeći me? - Jamie, vojnici su čekali priliku da te obrane - reče on. Glas mu se pretvorio u promukao šapat pun naklonosti. - Odani su tebi koliko i meni, ženo. On joj dopusti da se odmakne od njega kako bi se uvjerila da kima glavom. Ali njega to uništi, jer kad je vidio kako joj se licem slijevaju suze, nije se više mogao obuzdati. Pošao sam za tobom jer mi pripadaš. Nemoj me više nikad pokušati napustiti, Jamie, jer ćeš se doista suočiti s mojim bijesom. Prestani sad plakati, ljubavi. Nisam htio... Glas mu je suviše podrhtavao da bi nastavio. Sagne glavu i poljubi je u obrvu. Jamie nadlanicama obriše suze iz kutova očiju. Ruka je zaboli od ozljede, podsjećajući je na nezgodu. - Pala sam s konja - prizna. - Znam. Sad je on zvučao očajno. Jamie se osmjehne. - Doista sam veoma vješta, Alec, al’ vepar je preplašio Divlju vatru, a... Vidjevši kako se namrštio, ona prestane objašnjavati. - Nema veze - reče. - Alec? Kad se muž i žena posvađaju, nakon što se pomire obično se poljube. - Al’ žena pritom nosi mužev pled - naglasi on. - Ipak, ne bih pogazio riječ kad ne bi imala ništa na sebi. Nije shvatila što je želio reći sve dok joj nije svukao potrganu haljinu preko glave i bacio je na pod. - Ne misliš valjda... - zamuca ona, zakoračivši unatrag. - O, itekako mislim. - On zakorači prema njoj. Kad se bacio za njom, ona vrisne, a onda se okrene i uz smijeh potrči u zaklon među drvećem. - Blesav si, Alec - poviče preko ramena. - Zar usred bijela dana?! On je uhvati s leđa i povuče je prema sebi. - U blizini ima djece - reče ona. Alec zabije nos u pregib njezina vrata. - Želiš pošteni poljubac, zar ne? - Ovo nije nimalo pošteno - uzvrati ona. U tom joj trenu zastane dah u grlu, a ramenima joj prostruji drhtaj. Alec joj je grickao usnu resicu, sapućući do u pojedinosti o svim erotskim stvarima koje će joj učiniti. Ona potpuno obamre. On se osloni o debelo deblo, obgrlivši je svojim bedrima. Polako ju je razodijevao, ne osvrćući se na njezine slabašne prosvjede, a kad je dovršio posao, povuče je prema svome ukrućenom udu. Rukama joj obuhvati grudi, palcima joj lijeno milujući bradavice. Znao je da mu se predala kad je tiho zastenjala. - Sad ću ti pokazati koliko si mi podređena - prošapće on. ~ 150 ~


-Knjigoteka-

- I Doista? - upita ona, gotovo bez daha. Njegova se ruka već našla između njezinih bedara. Osjetivši njezinu vrelinu, on zadovoljno zagunda. Već je bila vlažna i željela ga je. Poljubit ću svaki centimetar tvoga manje vrijednoga tijela - obeća joj. Konačno je okrene prema sebi. Njihova se otvorena usta spoje u proždrljivom poljupcu. Ona omota ruke oko njegova vrata i protrlja grudi o njegov pled. Alec odlijepi usta od njezinih i brzim pokretima svuče svoju odjeću. Okrene je tako da se leđima naslonila na stablo, gledajući u njega, a zatim spusti glavu u udubinu između njezinih grudi. Njegov ju je jezik izluđivao. Rukama joj je masirao dojke, a kad ih je konačno pomaknuo, usnama joj obuhvati jednu bradavicu. U njoj je rastao mučan, predivan pritisak. Ona krikne od zadovoljstva, privijajući se uz njegova ramena kako ne bi pala. Alec posveti jednaku, blaženu pozornost i drugoj dojci, a zatim joj počne spuštati vruće poljupce niz stomak. Od njegovih dodira ona zaboravi disati. On klekne ispred nje, obuhvati rukama njezinu glatku stražnjicu i grubo je povuče prema svojim otvorenim ustima. Nije bila sposobna razmišljati. Jezikom je budio strast u njoj, naizmjence ga pritišćući i povlačeći, sve dok nije cijela zadrhtala od želje da doživi vrhunac tog slatkog mučenja. Molila ga je da ne prestane, ali on ustane i pogleda je u lice. Ona mu pokuša dati dug, vreo poljubac, ali on uzmakne. Iznenada je zgrabi za kosu, omota gusti pramen oko šake i povuče je prema sebi. - Da me više nikad nisi pokušala ostaviti. Nije joj dao vremena da mu odgovori. Otvorenim ustima okomi se na njezina. Jezikom prodre u njih. Ona se topila. On je podigne visoko, jednim joj snažnim pokretom razdvajajući bedra. Ona omota noge oko njega. - Alec - izgovori molećivim glasom, gotovo vrisnuvši, kad je počeo oklijevati. - Obećaj mi. - Njegov promukli glas odzvanjao je u njezinu uhu. Začuvš! patnju u njegovu glasu, ona se izgubi u seksualnoj izmaglici. - Obećavam. On s odobravanjem zastenje pa jednim snažnim pokretom prodre u nju. Dok je izlazio iz nje i ponovno ulazio, šaptao joj je riječi pune ljubavi u uho. Jamie se snažno držala za njega, pjevušeći vlastite ljubavne riječi, a kad je osjetila da će doseći vrhunac, uzvikne njegovo ime. Njihova je predaja bila potpuna, njihova strast utažena. Dugo je ostao u njoj. Čak i nakon što mu se disanje usporilo, a srce prestalo silovito udarati, mje se pomakao. Nije želio izgubiti miris njihova vođenja ljubavi, nije je želio pustiti iz zagrljaja. Po prvi put u životu bio je zadovoljan. Shvatio je što to znači, ali se ipak nagonski bunio protiv priznavanja potpune istine. Prerano je, reče sam sebi. Suviše prerano. To bi ga moglo oslabjeti, učiniti ga ranjivim... Još uvijek nije bio spreman. Jamie osjeti kako mu se tijelo napelo. On je spusti na tlo, a zatim se okrene od nje kako bi skupio odjeću. Ona samo na tren ugleda njegov smrknut izraz lica. - Alec? prošapće. - Zar te nisam zadovoljila? On odmah odgovori, začuvši zabrinutost u njezinu glasu. - Jako si me zadovoljila, ženo. - Glas mu je bio grub od osjećaja koji su se borili u njemu. Jamie mu više nije postavila nijedno pitanje dok se nisu odjenuli. - Zašto se tako mrštiš? Da sam te doista usrećila... - Mrštim se zato što si mi rekla da se osjećaš manje vrijednom. Ne želim da ikad, ikad više pomisliš takvo što besmisleno, ženo. Kako si, za ime Božje, samo došla na tu ~ 151 ~


-Knjigoteka-

glupu pomisao... - Ti si me nazvao manje vrijednom - podsjeti ga ona, potpuno zbunjena. On se odvaži uputiti joj iznenađen pogled. Njezine se oči razrogače. - Nazvao si me i beznačajnom. Zar se ne sjećaš, Alec? On slegne ramenima. Zatim krene po njihove konje. Više se nije mrštio, nego smiješio. Njegova nježna ženica zvučala je bijesno. - Zar ne možeš upamtiti vlastite stavove? - Nisu to bili stavovi - dobaci joj on preko ramena. - Nego uvrede, ljubavi. - Znači, priznaješ da si me vrijeđao? - poviče ona, potrčavši za njim. - Naravno. Zrakom zaori njezina psovka, na što se on grohotom nasmije. Nju je njezino vlastito sramotno svetogrđe više užasnulo nego njega. Počne se pretjerano ispričavati. On joj se nasmije u lice. Jamie nije znala što bi mislila o njemu. Okrene mu leđa i priđe Divljoj vatri. Alec Kincaid je najnemogućiji čovjek na svijetu, zaključi ona. Zar ne shvaća koliko želi da kaže kako mu je stalo do nje? Jamie se popne na leđa Divlje vatre i uzme uzde. Iznenada se sjeti Alecova oštrog zahtjeva da ga više nikad ne pokuša ostaviti. Znači, ipak mu je stalo. Ona se okrene i pogleda muža, namjeravajući mu to doviknuti. Vidjevši njegov bahat osmijeh, predomisli se. Pretpostavi da on još ne shvaća da mu je stalo do nje i da bi se vjerojatno samo naljutio kad bi se usudila podučiti ga o njegovim pravim osjećajima. Jamie se razdragano nasmije. Prvo će se on morati ugnijezditi. Zatim će shvatiti kako je ispravno voljeti je. Ona potjera Divlju vatru prije no što joj je mogao postaviti još koje pitanje. Alec zgrabi njezine uzde, a zatim odmahne glavom. Ona ga rezignirano pogleda. - Pažljivo slušaj, ljubavi. Tamo gore - reče on, pokazujući iza sebe - je Kincaidova zemlja. Dolje je Engleska. Jesi shvatila? Ona se ugrize za donju usnu kako se ne bi nasmiješila. - Shvatila sam - konačno se složi, kad nije prestao piljiti u nju. On uzdahne pa povuče Divlju vatru u drugom smjeru. - Ne, nisi, ljubavi - promrmlja. Jamie se tada doista nasmiješi. Pobogu, kako se dobro osjećala! Nije je uopće bilo briga hoće li Alec još koji put pobjesnjeti na nju. Nisu joj više smetale ni njegove uvrede, jer sad je slutila da se on na taj način štiti od vlastitih osjećaja. Ne, uopće joj nije smetalo što se on tako protuslovno ponaša. Razlog je bio jednostavan. Upravo ju je nazvao svojom ljubavlju.

~ 152 ~


-Knjigoteka-

TRINAESTO POGLAVLJE Kad su stigli do staje, Alec se mrštio. Jamie se smiješila. Gavin i svećenik stajali su na stubama dvorca promatrajući par. - Izluđuje ga - primijeti Gavin. - Čuo sam da je zaprijetila pogoditi bodežom jednog od Mc- Phersonovih - dometne otac Murdock. - Aha - odgovori Gavin. - Bilo je hrabro od nje onako blefirati sa starim poglavarom i njegovim ljudima. - Zašto misliš da se radilo o blefu? - Pa naravno da se radilo o blefu. Otkud bi ona znala bacati bodež? - Veoma si nalik svome poglavaru, Gavine: preuzeo si sve njegove predrasude. On je već donio vlastite zaključke o Lady Jamie. Ja bih se čuvao predrasuda da sam na tvom mjestu. Ako kaže da bi mogla nekog pogoditi nožem, mislim da joj vjerujem. No, morala bi štititi nekoga drugog. Aha, mnogo je vještija no što ti i Alec želite priznati. Zapamti moje riječi, dječače. - Alec se tuži da je suviše nježna - suprotstavi mu se Gavin. - Također je jaka - uzvrati otac Murdock. - I neće se tako mirno skrasiti kao što Alec vjeruje. Iskre su tek počele frcati. I Gavin i otac Murdock okrenu se, gledajući kako Alec pomaže supruzi da side s konja. Držao ju je dulje no što je bilo neophodno, a vidjevši način na koji gledaju jedno u drugo ni svećenik ni vojnik nisu im željeli smetati. Okrenu se i laganim se korakom udalje, smijuljeći se ko luđaci. Alec je znao da bi se trebao vratiti važnijim obvezama. Ipak nije mogao odoljeti da još jednom usnama ne dotakne njezine. Možda bije opet poljubio da se nije pojavio Donald. Alec mu doda uzde Divlje vatre. Jamie pogne glavu i počne se okretati. - Kamo sad ideš? - upita je Alec, samo kako bi je još minutu-dvije zadržao u svojoj blizini. - Preodjenuti potrganu haljinu - odgovori ona. - Al’ prvo moram ići po svijeće. Alec pomisli kako će je otpratiti, no Donald ga spriječi. - Alec? Mogu li porazgovarati s tobom? - Što je? - upita on uvodeći pastuha u unutrašnjost staje. - Radi se o gospodaričinom konju - započne Donald. - Ne volim te opterećivati takvim tričavim problemom, al’ nemam pojma kako zavladati tom tvrdoglavom životinjom. Ne želi jesti. A i toliko silovito pokušava izaći iz staje da će sigurno slomiti nogu. Već je tri pregratka srušila. - Onda je stavi u drugu staju - predloži Alec. - I to sam pokušao - odgovori Donald. Alec je čuo kako Divlja vatra udara po daskama. On povede pastuha prema oštećenom pregratku. Čim je ispružio ruku kako bije pomilovao, Jamiena kobila prestane bjesnjeti. - Sad je mirna - primijeti on smiješeći se. - Zato što je tvoj vranac pokraj nje - dometne Donald. - Smiri se čim ga vidi ili osjeti njegov miris. Navikla je na njega. Pitao sam se, gospodaru, možemo li ih pokušati smjestiti zajedno. ~ 153 ~


-Knjigoteka-

- Ubio bije. - Mislim da ne bi - brzo reče Donald. - A ona će se razboljeti ako ne počne jesti. Alec odluči odmah provjeriti ispravnost Donaldova prijedloga. Ako njegov pastuh pokuša nauditi Divljoj vatri, on će se uplesti prije no što nastane velika šteta. Cinije ušao u staju Divlje vatre, veliki vranac priđe jaslama i počne jesti, ne obazirući se na kobilu. Divlja se vatra zapjeni zbog njegova upada, ali pastuh brzo uspostavi nadmoć, tako prodorno zanjištavši da Alec se osmjehne. Pastuhove nozdrve zatrepere i on nasrne na kobilu, snažno se propevši prema njezinoj stražnjici. Dobro ju je preplašio. Nije imala mjesta za propinjanje, ali ipak je nekoliko puta pokušala. Pastuh je pusti da se umori, a ona na kraju prestane bjesnjeti i priđe jaslama. Samo ga jednom pokuša odgurati od svoje hrane. - Moj je pastuh jednako posesivan kao i ja - primijeti Alec. - Gospodaru? - upita Donald, očigledno zbunjen primjedbom. - Nema veze - reče Alec. Smiješio se, razmišljajući o Jamie. Zatim se sjeti primjedbe oca Murdocka da Jamie želi vlastitu spavaću sobu. - Vražju mater ću joj dopustiti promrmlja. Zaključi da je kobila razboritija od gospodarice. Nije namjeravao dopustiti da ostane na tome. Odluči oštro porazgovarati s njom. Jedini krevet u kojem će ona spavati je njegov krevet. Blago će joj to dati do znanja, dakako, jer ne želi da se opet rasplače. Ali čvrsto će ostati pri svojoj odluci. I gotovo, kao što ona voli reći. Jamie nije imala pojma kakve brige zadaje svome mužu. Upravo je shvatila da je pošla u krivom smjeru. Nakon što je ugodno porazgovarala s kovačem, odluči se upoznati sa stanovnicima drugih kućica smještenih u blizini stražnjih zidina. - Svi su sad na ručku - reče kovač. - Henry, misliš li da bih mogla poviriti u svaku kolibu? - upita ona. - Naravno, gospodarice - složi se ćelavi muškarac. - Bit će im čast kad im kažem da ste pokazali zanimanje. Jamie se polako uspinjala strmim brdom. Zastane ubrati mirisno cvijeće koje raste pokraj zidina, a zatim nastavi. Učini joj se da čuje zvuk iza sebe i okrene se kako bi pozdravila onoga tko se približava. No, ne ugleda nikoga pa zaključi da se vjetar poigrava s njom. Zaviri u kolibu brusača, a onda odšeće do posljednje kućice - štavionice kože - i poviri unutra, ali u tom je trenu netko iznenada snažno gurne u leđa. Taj ju je iznenadni napad toliko zatekao da padne na koljena. Vrata se s treskom zalupe, a ona tiho krikne u nevjerici. Na kolibi nije bilo prozora. Unutra je bilo mračno kao u rogu. Ona prošapće nimalo damsku psovku i počne opipavati zemljani pod, tražeći cvijeće koje joj je ispalo. Pretpostavi da je vjetar zalupio vrata i da jednostavno nije uspjela na vrijeme izaći. Odustane od potrage za cvijećem u mraku, ustane i otrese prašinu sa suknje. Da me sad vidi, Alec bi sigurno pomislio da sam nespretna kao netom oždrijebljeno ždrijebe, pomisli ona. Još uvijek nije shvaćala u kakvoj je opasnosti. Zabrine se tek kad je osjetila miris dima. Pokuša otvoriti vrata. Nije ih mogla ni pomaknuti. U tom je času obuzme panika. Počne svom snagom udarati po vratima dozivajući Aleca. Mala četvrtasta koliba počela se pretvarati u pakao. Za manje od minute cijeli je ~ 154 ~


-Knjigoteka-

krov bio u plamenu. Njezina se vika ubrzo pretvori u slabašan kašalj. Drvena greda padne točno pokraj njezinih nogu. Jamie se odmakne, čudeći se što joj ta sasvim jednostavna radnja predstavlja poteškoću. Zapanjeno je promatrala ružičastu ružu dugačke stabljike koju je držala u ruci, sve dok se rubovi mekih latica nisu počeli kovrčati od vrućine. Plameni su joj se jezici sve više približavali. Kolibu ispuni dim, a ona se jedva držala na nogama. Skljoka se na tlo, pokušavajući uhvatiti malo svježeg zraka. Zemljani pod bio je prekrasno hladan kad je naslonila lice na njega. Nije željela povjerovati da će umrijeti. Alec će stići na vrijeme. Spasit će je. Obećao je da će je štititi. O, Bože, molim te, nek’ požuri. Ne daj da ponovno ostane sam. Treba me. Još uvijek mi treba reći da me voli, pomisli ona. Ali gdje li je, do vraga? Jamie se iznenada razljuti. Kad je spasi, očitat će mu bukvicu o tome koliko je važno uvijek biti točan. Pobogu, počela je gubiti razum. Nalet bijesa iscrpio je i posljednji atom njezine snage. Ona sklopi oči i počne se moliti. Kroz dimnu zavjesu kroz nje se probije Alecov gnjevni urlik. Ona se uspije slabašno osmjehnuti. - Hvala ti - prošapće svome Stvoritelju. Alec je upravo krenuo uzbrdo kad je začuo krike. Zatim je ugledao plamen na krovu štavionice. Potrčao je, ne dišući. Stigavši do Gavina, bio je izvan sebe od bijesa. Znao je da je ona unutra. Znao je. On i Gavin istodobno su stigli do kolibe. Obojica su vidjeli da su vrata poduprta gredom. Gavin je šutnuo gredu točno u trenutku kad je Alec istrgnuo vrata iz šarki i bacio ih na tlo. Strah mu je davao dodatnu snagu. Kad je ugledao Jamie, toliko ga obuzme bijes da je bolnim urlikom gotovo srušio zidove. Uzme je u naručje i istrči iz kolibe prije no što su se zidovi urušili. Klekne na tlo, štiteći je rukama, bojeći se disati dok se nije uvjerio da i ona diše. Njezin iscrpljujući kašalj trebao mu je biti dovoljan dokaz da je preživjela, ali njegov je um još uvijek bio toliko obuzet strahom da nije mogao logično razmišljati. Tek se nakon nekoliko dugih minuta uspije donekle pribrati. Gavin klekne uz njega. - Alec, pusti je da dođe do zraka - prošapće, jedva prepoznavši vlastiti slabašan glas. Jamie otvori oči i ugleda zabrinuto lice svoga muža. Kroz suze mu se pokuša osmjehnuti. Kad je uspjela bar malo obuzdati misli, primijeti da su i njegove oči zamagljene. Zaključi da je to od dima. Podigavši ruku kako bi dotakla njegovo čelo, shvati da još uvijek steže jedan od uvenulih cvjetova. Pusti cvijet i počne mu milovati obrvu. On u istom trenutku dotakne njezino čelo. - Obećala sam ti da te neću ostaviti. - Glas joj je bio promukao kao u starca. - Nikad te neću pustiti da odeš. - Njegov glas zazvuči poput suhog lišća na koje je netko stao. Oboje se nasmiješe. - Jesi li sad dobro, Jamie? Nisi ozlijeđena? Njegov brižan pogled iznenadi je. - Znala sam da ćeš me spasiti. ~ 155 ~


-Knjigoteka-

- Kako si to mogla znati? - upita je. - Jer ti je stalo, Kincaidu. Savršeno je oponašala njegov naglasak. On kinine glavom, zadovoljan njezinim odgovorom. Zatim ustane, i dalje bradom pridržavajući njezinu glavu. Okrenuvši se kako bi se spustio nizbrdo, primijeti gomilu vojnika. - Nije ozlijeđena - poviče. Jamie se pokuša sasvim malo odmaknuti od njega, kako bi kimnula glavom ljudima, ali Alec je snažno privuče na prsa, zagrlivši je silovito poput medvjeda. Time kod nje nehotice izazove još jedan napadaj kašlja. Jednostavno nije svjestan svoje snage, pomisli ona veselo. Nije znao ni da ga njegovo ponašanje odaje. Osjetila je kako mu ruke podrhtavaju. A dok je čekala da je spasi, čulaje kako uzvikuje njezino ime. Slutila je da je počinje voljeti, barem malo, želio on to priznati ili ne. Od te spoznaje ona potpuno zaboravi kako je bila na pragu smrti. - Nisi se baš požurio spasiti me, Kincaidu - podsjeti ga. - Vraga nisam - suprotstavi joj se on, smijuljeći se. - Trčao sam ko munja. - Znači, nisam ti baš tako beznačajna, ha? Odgovorio joj je tek kad su stigli do vrata dvorca. - Ne, nisi. Nakon nekoliko dugih trenutaka ona shvati da je to sve što će dobiti od njega. Ali ipak je bila neizmjerno sretna. Zalogaj po zalogaj, podsjeti sama sebe. Hvalila se ocu Murdocku da bi na taj način mogla pojesti divovskog medvjeda, a na taj će način osvojiti i Aleca Kincaida. Ona se ponovno nasmije, ali ovaj put svojoj ludosti. Zašto joj je toliko dugo trebalo da shvati kako ona treba njegovu ljubav baš kao što i on treba njezinu? - Kako se možeš smijati u ovakvom trenutku, Lady Kincaid? - upita je Gavin. On se pobrine da im se otvore vrata, a zatim uđe u dvorac za njima. - Ja se još uvijek tresem od bijesa. - Smijem se jer sam upravo shvatila nešto veoma važno - odgovori Jamie. - Neće biti zalogaj po zalogaj, nego poljubac po poljubac. U tome je velika razlika. A od mene nećete izvući nikakvo drugo objašnjenje. - Dim joj je očigledno utjecao na mozak - ubaci se Alec, odmahujući glavom. - Zašto si tako ljut, Gavine? - upita Jamie, pogledavši preko Alecova ramena kako bi vidjela vojnikovo lice. - Ne misliš valjda da sam sama kriva za sve? Prije no što je Gavin stigao odgovoriti, ona se okrene prema Alecu. - Vjetar je kriv, mužu. Bio je tako jak da mi je gurnuo vrata u leđa. Doista je strašno puhalo - nastavi kad su je obojica s nevjericom pogledala. - I ono zavijanje vjetra također je bilo sablasno. Znate li da je zvučalo kao da mi se netko smije? Zašto me tako sumnjičavo promatraš, Alec? Zar mi ne vjeruješ? - Vjerujem ti - reče joj Alec. - Znamo da nisi ti kriva - dobaci Gavin. - Vrata su bila... - Prije no što je dovršio objašnjenje, primijeti Alecov znak. - Što su bila vrata, Gavine? - Zaglavljena. Vrata su bila zaglavljena - izlane on. - Aha, jesu - složi se Jamie. - Gavine, idi naruči kupku za Jamie. Onda se vrati na brdo i počni ispitivati sluge. Netko će nam od njih sigurno dati koji značajan odgovor. Alec odnese Jamie iza zaslona i nježno je položi na krevet. - Nakon što se okupaš, do kraja dana ostat ćeš u krevetu - naloži joj. ~ 156 ~


-Knjigoteka-

- Zašto? - Zašto, Jamie? Zato što se trebaš oporaviti - objasni Alec. - Već sam se oporavila - usprotivi se ona. On odmahne glavom, čudeći se njezinu stavu. - Trebala bi plakati, curo, a ne se tako slatko smiješiti. Zar ne znaš koliko si nježna? - Moram ostati u krevetu zato što sam... nježna? Alec, to nema nikakvog smisla. Sjedila je na rubu kreveta, lica uprljanog zemljom, zapletene kose, čađavih ruku čedno sklopljenih u krilu; sjedeći tako, izgledala je prekrasno. Sluškinje udu noseći vjedra vode. Jamie svaku veselo pozdravi. Nije zapamtila samo njihova imena, nego i imena njihovih muževa i djece. Alec je bio pod dojmom. Doista je imala izvanredno pamćenje. Upitavši svaku ženu kako joj je obitelj, davala im je do znanja koliko ih cijeni. Također primijeti kako žene s jednakom naklonošću pozdravljaju nju. Začudo, čak se i glavna kuharica Hessie, inače uvijek smrknutog lica, smiješila gospodarici. - ‘Oćete imat’ dosta snage za davat’ upute muškima... oko kuhinje? - upita ona, bojažljivo pogledavši poglavara. Jamie suspregne osmijeh. - Primijetio je rupu, Hessie - prošapće. - Ne namjeravam odgađati posao. Samo ću... - Ja ću preuzeti tu dužnost - objavi Alec. - Hoćeš? Izgledala je iznimno zadovoljna. On se upita nije li joj to od početka bio cilj. - Angus može davati upute vojnicima - izjavi Alec - nakon što mu ja objasnim što želim. - Naglasio je »ja«, ali po Jamienu osmijehu nasluti da ona i dalje misli kako je ispalo po njezinom. Rupa će se prekriti daskama dok se ne završi hodnik. - Hodnik? Ne razumijem - prizna Jamie. - Ne želim da kuhinja bude izravno pripojena na glavnu zgradu - objasni Alec. - Dim od kuhanja do podneva bi ispunio cijelu dvoranu. Napravit ćemo natkriven hodnik koji će povezivati dvije zgrade. Zadovoljna? Kad ga je sumnjičavo pogledala, pretpostavi da nije zadovoljna. - Koliko će biti dug taj hodnik? - Neće biti dug - začu on vlastito obećanje. Ona kinine glavom, zadovoljna. - Eto vidiš, Hessie - reče. - Rekla sam ti da će Alec shvatiti koliko je ova promjena korisna. - Primijetivši kako se namrštio, brzo doda: - Svi su mu pripadnici klana bitni. - Zatim se ponovno okrene prema Alecu i dometne: - Rekla sam Hessie da po tvome mišljenju i vojnici i sluge zavređuju isti status. Njegov je odgovor doista iznenadi. - Istina - reče. - Nisi to morala govoriti Hessie doda, kimnuvši glavom prema sluškinji. - Ona je svjesna svoje vrijednosti. Sluškinja odmah ispravi ramena od ponosa. Zatim se nakloni poglavaru i požuri van. - Okupaj se sad, ženo, jer će ti se voda slediti od vjetra - izjavi. Alec je održavao osmijeh na usnama sve dok se nije našao s druge strane zaslona. Tada se prestane pretvarati. Počne uzrujano koračati ispred ognjišta, pokušavajući proniknuti u nedjelo koje se zbilo. Netko je pokušao ubiti njegovu premilu Jamie. Da nije stigao na vrijeme... Da je samo nekoliko minuta dulje ostao u staji... - Alec? Do vraga, nitko nije ništa vidio. Alec prestane koračati začuvši Gavinov povik. - Stišaj glas - naredi. - Ne želim da Jamie čuje naš razgovor. - Već čuje - Jamien povik dopre iza zaslona. ~ 157 ~


-Knjigoteka-

Alec se ljutito namršti pa pozove Gavina rukom neka mu se približi. - Jamie, ne slušaj - poviče. - Ja tu ništa ne mogu - uzvrati ona. - Alec, zar nisi primijetio užasan nedostatak privatnosti? Pitala sam oca Murdocka misli li da bih mogla preseliti naše stvari u jednu od spavaćih soba na katu, mužu. Je l’ ti već možda spomenuo moju molbu? - Trebala si pitati mene. - Bio si zauzet - poviče ona. - Kvragu, nimalo ne zvuči kao da je upravo preživjela požar, je l’ tako, Gavine? - Mnogo je snažnija no što mislimo - tiho odgovori Gavin svome glavešini. - Otac Murdock možda je ipak u pravu. - Gavin je govorio što tiše, kako ga gospodarica ne bi čula. Njegovo nastojanje da je isključi iz razgovora bilo je, međutim, bezuspješno. - Naravno da je otac Murdock u pravu, Gavine - zapjevuši Jamie. - On je Božji čovjek, ako si zaboravio. - Jamie! - Prestat ću slušati vaš razgovor čim mi odgovoriš. Sigurno shvaćaš koliko je moj prijedlog mudar. Možemo preseliti gore... - Mi? - Što? Da, naravno - poviče ona. Alec se naceri. Uopće se nije namjeravala sama preseliti. Reče sam sebi da nikad zapravo nije ni vjerovao da bi joj na um palo nešto tako grozno kao vlastita soba. Ipak, mora se priznati da mu nije pomno objasnila svoj plan. - Sutra ćemo preseliti gore - poviče on. - Hvala ti, Alec. - Žena ne zahvaljuje svome mužu. A sad se okupaj i nemoj me više prekidati. Izgovorio je to što je osornije mogao. Po Jamienu smijehu, međutim, shvati da nije bio dovoljno osoran. Ramena mu klonu od razočaranja. - Reci mi što si saznao - naredi Gavinu, naslonivši se na policu iznad kamina. - Henry je dugo razgovarao s Jamie, a potom se vratio svome poslu. Kao što znaš, sluh našeg kovača nije baš najbolji. Kaže da je bio nagnut nad svojim radnim stolom i nije primijetio je li tko dolazio ili odlazio. Ispitao sam sve ostale, Alec. - I...? Gavin odmahne glavom. - Bili su na ručku. - Netko je morao vidjeti... - Alec, brdo je bilo pusto - prekine ga Gavin. - Zašto ne želiš ništa reći Jamie? - Ne želim da se zabrinjava - prizna Alec. - Mora biti na oprezu. - Ne, mi ćemo biti na oprezu umjesto nje. Kad saznamo tko je to učinio, onda ću joj reći. Ne smije više ostati sama. Kad ja ne budem mogao biti uz nju, bit ćete ti ili Marcus. Gavin kimne glavom. - Ni ja ne želim da se uplaši - prošapće. - Počela mi je mnogo značiti - prizna. - Ne mogu vjerovati da je netko počinio takvu izdaju. - Bio je to netko od naših - izjavi Alec. - A kad ga pronađem... Do njihovih ušiju dopre Jamien glas. Pjevala je kupajući se, i to neku prilično raskalašenu englesku baladu, na što se obojica njezinih zahvalnih slušatelja osmjehnu i podignu obrve. - Ponaša se kao da se nije dogodilo ništa neobično - primijeti Alec, u čudu ~ 158 ~


-Knjigoteka-

odmahujući glavom. - Jasno mi je zašto želi spavaću sobu na katu - reče Gavin. - Istina je, gospodaru, da se ovako čuje i najmanji zvuk. Alec kimne glavom. - Ne daj nikome da ude u dvoranu - naredi on, odmičući se od ognjišta. - Kamo ideš, Alec? - U krevet. - U krevet? - ponovi Gavin, s nevjericom ga promatrajući. - Nije još ni podne. Alec se okrene i uputi svome zapovjedniku ljutit pogled. - Pobrini se da mi nitko ne smeta - reče. Gavin konačno shvati. Smijuljeći se, izađe iz dvorane. Odluči držati stražu ispred dvokrilnih vrata. - Dobro se odmori, Alec - poviče, a u glasu mu se čuo smijeh. Jamie se okupala i upravo se uspravila u kadi kad se Alec pojavio iza zaslona. Čim ga je ugledala, glasno krikne i sjedne natrag. Pokušavala je prekriti grudi podigavši koljena i nagnuvši se prema naprijed. - Nemam ništa na sebi - izvijesti ga, ustvrdivši očiglednu činjenicu. On ni na trenutak ne zastane. Jamie se iznenada nade uz njegova prsa. On se okrene držeći je u naručju. Prije no što ga je stigla upitati što to pobogu radi, spusti je na krevet. Nije se imala vremena ni zarumenjeti. Zarobi joj ruke iznad glave i prekrije je svojim tijelom. Nije je poljubio; činilo se da mu je dovoljno što joj se obješenjački osmjehuje. Njegova naga prsa grijala su njezine grudi, njegova teška bedra žarila su njezina, a ona kao da nije mogla prestati trljati stopala o njegove nage noge. Skinuo je čizme. Kad je njezin smušeni um registrirao tu činjenicu, ona shvati da možda želi ponovno voditi ljubav s njom. - Alec, misliš li ono što mislim da misliš? - Odjevena si u moj pled - uzvrati on. - Eto što mislim. - Gola sam - prošapće ona. - Aha, ali leđa su ti na pledu, a ja ti svojim pledom prekrivam prednjicu. Nije se mogla usprotiviti toj logici. - Zar si me na taj način želio nagnati da se odmorim, mužu? - upita ona, veselo ga zadirkujući. On kinine glavom. Njezino je razočaranje bilo očigledno. - Odmarat ćeš se - reče joj. - Nisam nimalo umorna. - Bit ćeš. - On joj pokretima nogu razdvoji bedra i smjesti se između njih. - Bit ćeš itekako umorna kad završim s tobom. Obećavam ti. Po njezinu mišljenju izgledao je pomalo suviše bahato. Ona izvuče ruke iz njegova labavog stiska i stavi mu ih oko vrata. - I ti ćeš bit’ jednako umoran, mužu, kad ja završim s tobom. Obećavam ti. Možda bi se uspio nasmiješiti da njezina strast već nije počela djelovati na njega. Oči su joj postale tamno ljubičaste. Neumorno je pomicala noge, trljajući ih o njegove. Kad se pomakla kako bi ga intimnije pritisnula uz sebe, on duboko zastenje, pun žudnje. ~ 159 ~


-Knjigoteka-

Grickao joj je usnice, samo kako bije izludio, a zatim polako uvuče njezinu punu donju usnu u svoja usta. Ona uzdahne, bez riječi mu dajući do znanja koliko joj se sviđa ono što joj radi. On joj rukama obuhvati lice kako bije zadržao točno u položaju u kojem je želio da bude dok polako uživa u njoj. Namjeravao je polagano voditi ljubav s njom, ma koliko ga izazivala. Njezine su usne bile nevjerojatno meke, nevjerojatno podatne a kad je njegov jezik konačno utonuo duboko u njezina topla usta, ona počne cviliti, ispuštajući one tihe, seksi zvuke iz grla. Milovao je, krao, davao i uzimao, sve dok ga Jamie nije počela povlačiti za kosu, tražeći još. Od zvuka koji je ispuštala on zaboravi svoje dobre namjere. Skliski pokreti njegova jezika ohrabrili su je. On joj počne obasipati vrat vlažnim, vrućim poljupcima, na što ona cijela zadrhti. Ona počne milovati njegova ramena, leđa, stražnjicu, dok cijelim njegovim tijelom nije prošla lagana jeza. Zajedno skinu njegovu odjeću. Zatim ga Jamie gurne na leđa i ispruži se na njemu. On joj zarobi noge svojima čim se počela trljati o njega. Ona se nalakti, ponovno zadrhtavši kad je ugledala pohotni pogled u njegovim očima. - Želim te dodirivati kao što ti dodiruješ mene - prošapće. - Molim te, Alec? Tvoje tijelo pripada meni baš kao što moje tijelo pripada tebi, zar ne? On se svim srcem slagao s njom. Ipak, nije uspio prevaliti te riječi preko usana, potvrditi da njegovo tijelo pripada njoj. Ona je, međutim, očigledno zaključila da ima njegovo dopuštenje, jer su joj oči vragolasto zasvjetlucale. Shvatio je što namjerava kad je spustila glavu i počela obasipati njegova prsa vrućim poljupcima. On zasikće kad je jezikom oblizala njegovu desnu bradavicu. Prsti su joj bili čarobni, užareni. A njezina usta... blagi Bože, od njezinih je usta zaboravio disati. Spuštala se sve niže, niže i niže, dok nije došla do predmeta potrage. Kad ju je pokušao zaustaviti, ona gricne unutrašnjost njegova bedra. Njegove ruke tada klonu uz bokove, a on joj se prepusti, obliven blaženstvom. Isprva je bila nespretna, ali njezin je entuzijazam činio njezino neiskustvo još uzbudljivijim. Kad ga je konačno uzela u usta, Alec sklopi oči i prepusti se vatri koja ga je obuzimala. Bio je u agoniji. Bio je u raju. Tek kadje naslutio da bi svakog trena mogao prosuti sjeme, preuzme nadzor nad njom. Znao je da nije posebno nježan. No, njegova želja da je potpuno ispuni, da joj pokuša pružiti ispunjenje prije no što on dosegne svoje, učini njegove pokrete još grubljima. Činilo se da njoj to ne smeta. Štoviše, i njezini su zahtjevi bili jednako grubi. Zarila je nokte u njegova leđa i izvila se prema njemu tolikom snagom da je bio potpuno utaknut u nju prije no što su se otkotrljali na drugu stranu. Ležali su na boku, licem u lice. Ona je promatrala strast u njegovim očima, a on u njezinim. Disanje im je bilo plitko, a koža skliska od znoja. Prekrasan miris vođenja ljubavi ispunjavao je zrak između njih. - Volim tvoj okus - prošapće ona. - Je l’ ti se svidjelo...? - O, Bože, da, svidjelo mi se... - On duboko zastenje kadje prebacila nogu preko njegova boka. - Ne miči se, ne još... nemoj... Željela mu je reći da se pokušava ne micati, ali pomicanje je budilo u njoj takav nezamislivo dobar osjećaj da se nije mogla zaustaviti. On spusti ruku između njihovih spojenih tijela i počne je dodirivati točno na mjestu gdje je njezino tijelo očajnički željelo dodir. Tada se počnu oboje zajedno pomicati. Njihovo je sparivanje bilo divlje, primitivno, neodoljivo. ~ 160 ~


-Knjigoteka-

I ispunjeno ljubavlju. Alec više nije imao snage čekati. Osjetio je kako se stisnula oko njega, osjetio je prve grčeve njezina svršavanja i odmah je izlio sjeme u nju. Trebalo mu je dugo da se pomakne. Zatim se ponovno otkotrljao na leđa, držeći je uza se. Kvragu, nadao se da je nije ubio svojom strašću. On se osmjehne na tu svoju prilično bahatu pomisao, priznajući sam sebi da je njegova pohotna žena umalo ubila njega. Želio joj je reći koliko je zadovoljan njome, želio je čuti kako ona njega hvali. A onda zaključi da želi više od toga, više od lijepih, ispraznih riječi hvale. Bilo je krajnje vrijeme da njegova ženica shvati što joj je prava dužnost, no on joj to ne bi trebao objašnjavati. Želio je da shvati, da je ne mora podučavati. Njezina je dužnost bila voljeti njega. Potpuna spoznaja zašto želi da ga voli pogodi ga poput bljeska: zato što je on već zaljubljen u nju. Kako se, za ime Boga, to dogodilo? Pa ona je najtvrdokornija, najmrzovoljnija, najnelogicnija, naj tvrdoglavi] a žena koju je ikad upoznao. Nitko je drugi ne bi uzeo, reče sam sebi. Zatim se osmjehne, shvativši svoju laž. O, da, uzeli bije, itekako, ali ona pripada njemu. Rezignirano uzdahnuvši, Alec sklopi oči i žestoko zagrli Jamie. Još uvijek je čuo njezino isprekidano disanje, osjetio kako njezino srce kuca u ritmu njegova. I njezina strast pripada meni, pomisli. A njegovo srce pripadalo je njoj. Alec glasno zijevne. Pretpostavi da se nikad neće riješiti te čudne napasti. Još jednom zijevnuvši, zaključi da njegovoj nježnoj ženici treba odmor. Odluči ostati s njom još samo minutu-dvije, dok se ne uvjeri da je zaspala. Bila je to njegova posljednja misao prije no što je zahrkao. Sad zna da mu je netko pokušao ubiti ženu. Do večeri te svi čuti za taj grijeh. Dobro te je čuvati. Neće njezinu sigurnost prepustiti slučaju. On ne shvaća da još nije ni trebala umrijeti. U menije mnogo više lukavosti no u njemu i žao mi je što se ni pred kim ne mogu razmetati svojim podvigom. Ne usuđujem se, dakako, i stoga im moram svima dopustiti da vjeruju kako su na vrijeme reagirali. O, znah da te je spasiti. Požar nije mogao proti neopaženo. U ovome trenutku želim vidjeti njegovo mučenje, a ne njegovu bol. Netu dovršiti svoj ubilački naum sve do sutra... možda i prekosutra, ako uspijem obuzdati pohlepu. Još uvijek čujem njegov urlik. Dozivao je njezino ime. Mislim daju je zavolio. Ova će lekcija biti još slada ako doista jest... Želim je dotaknuti kad bude umirala.

~ 161 ~


-Knjigoteka-

ČETRNAESTO POGLAVLJE Jamie je prilično uplašila Gavina prišavši mu s leđa i lagano ga potapšavši po ramenu. Nije čuo da mu se približava. On se brzo okrene kako bi odgovorio na izazov, a onda se opusti ugledavši pred sobom svoju gospodaricu. U rukama je nosila cipele. On se zapilji u njih, osjećajući se glupavo, a onda prizna očiglednu činjenicu. - Nisam čuo da dolaziš. - Nisam te htjela uplašiti - uzvrati ona. - I molim te, govori malo tiše, Gavine. Alec drijema. - Alec Kincaid? - Molim te, Gavine, nemoj toliko vikati - reče Jamie. - A ni ne moraš me gledati s tolikom nevjericom. I Alec je ljudsko biće. Ne bi spavao tako čvrsto da mu ne treba odmor, je l’ tako? Gavin odmahne glavom. Očajnički se pokušavao obuzdati da se grohotom ne nasmije. Kad ga je posljednji put vidio, poglavar Kincaid nije izgledao nimalo umorno. Doduše, kretao je u krevet, ali Gavin je znao da nije namjeravao spavati. Bože, jedva je čekao da ga počne zadirkivati. Jamie se uhvati za Gavinovu nadlakticu kako bi održala ravnotežu, navlačeći cipele. Mislim da ću sad zamoliti Hessie da mi pomogne počistiti sobu na katu. - Ona pusti njegovu ruku, izravna suknje i pokuša ga zaobići. Gavin se brzo pomakne, preprečujući joj put. - Poslat ću nekog’ da je pozove - objavi. - Mala će mi šetnja dobro doći. - Sačuvaj snagu za posao - predloži Gavin. - U redu, Gavine - složi se ona, želeći ga umiriti. Izgledao je zabrinuto. Ona ga upitno pogleda. - Osjećaš li se dobro? Doista se veoma čudno ponašaš. On joj dopusti da mu stavi nadlanicu na čelo, a potom joj odgovori. - Osjećam se sasvim dobro, Jamie. A zašto sad ne bi počela s poslom? Ona ga ponovno dobro promotri, a zatim se okrene i krene uza stube. On ju je u stopu slijedio. Nije komentirala njegovo čudno ponašanje sve dok nije stigla do trećih vrata. Zatim se ponovno okrene prema njemu. On izlane objašnjenje prije no što je postavila pitanje. - Mislio sam, mogao bih ti pomoći ako treba što pomaknuti... Ona mu se dražesno osmjehne. - Veoma obazrivo od tebe, Gavine. No, otac Murdock već mi je pomogao premjestiti škrinju pa sad ima dovoljno mjesta za moje stvari, kad stignu. - Tvoje su stvari stigle - iznenada se sjeti Gavin. - Rano jutros. Hoću li reći ljudima da donesu prtljagu, koja je ostala kod donjega bedema? - Ako bi mogao, Gavine - odgovori Jamie. - Jesi li vidio... Je li među predmetima u kolima bio jedan stolac? - Nije bilo dovoljno stvari da se napune kola - objasni Gavin. - Kola se ne mogu uspeti uskom stazom uzbrdo. Došla su četiri teretna konja - nastavi vidjevši njezino razočarano lice. - Natovarena do neba, i da, primijetio sam prilično čudan... - Moj vlastiti stolac - prekine ga ona, pljesnuvši rukama. - Čudan je zbog nogu, misliš, ali ljulja se naprijed-nazad, Gavine. Pripadao je obitelji moje mame. Tata je volio svake večeri sjediti u njemu i baš je obzirno od njega što mi ga je poslao. ~ 162 ~


-Knjigoteka-

- Stolac koji se ljulja, gospo? - Znam - reče ona uzdahnuvši. - Bojim se da ta novotarija nikad neće biti široko prihvaćena. Ipak, pripadao je mojoj majci i zadržat ću ga dok ne umrem, dakako. Prenosit će se s generacije na generaciju. Gavin se upita kakav je to glupan mogao smisliti tako nelogičan stolac, ali mudro je šutio. On ostavi Jamie da briše prašinu. Otpratio ju je do vrha stuba kako bi se uvjerio da je nitko ne čeka nespremnu. Marcus je upravo ušao kad se Gavin počeo spuštati stubama. Marcuse, moram popričati s tobom - vikne Gavin. - Aha, Gavine? Zamjenik poglavara nije želio objašnjavati sve dok Marcus nije ušao duboko u unutrašnjost velike dvorane. S mjesta na kojem je stajao Gavin je mogao držati na oku vrata iznad stubišta. Nitko nije mogao ući ni izaći, a da ga on ne primijeti. - Želim da dva vojnika stoje ispod prozora. - Kojeg prozora? - Jamie radi u prvoj sobi iznad stubišta - objasni Gavin. - Postavi dva vojnika ispred tih vrata, a još dvojicu ispod prozora. - Hoću li im reći razlog? - upita Marcus, mršteći se. - Naravno. Štite gospodaricu - odbrusi Gavin. - Gavine, što mi pokušavaš reći? - upita Marcus, gubeći strpljenje. - Nisi čuo? - Što? Gavin uzdahne, a zatim mu prepriča za dlaku izbjegnutu tragediju. - Netko ju je namamio u klopku, Marcuse. Ja sam maknuo gredu s vrata - morao se pohvaliti. - Još uvijek mi je teško povjerovati da se to dogodilo. - Tko je mogao učiniti takvo što? - Nitko nije vidio nikog u blizini grebena - objasni Gavin. - A Alec želi da ti i ja dobro pazimo na nju. - Spomenuo je izričito mene? - upita Marcus, izgledajući kao da ne vjeruje u to. - Jest. Cijeni tvoju odanost, Marcuse. Zar sumnjaš? Marcus odmahne glavom. - Nisam mu dao razloga da posumnja u moju odanost;reče. - Ipak, jasno sam mu dao do znanja da nisam zadovoljan njegovom ženidbom, bila ona prisilna ili ne. - Vrijeđaš svoga poglavara ako vjeruješ... - Ne - uzvrati Marcus povišenim tonom glasa. - Činim upravo obrnuto. Pokazuje mi da me cijeni, Gavine, a ja... osjećam se ponizno što vjeruje u mene. Gavin se grleno nasmije. - Nikad prije nisi tako strastveno govorio, a ja ti se, evo, smijem. Nemoj se uvrijediti, dobri prijatelju, al’ radi se samo o tome da ti se lice zacrvenjelo ko da je izgorjelo. Marcus se prestane mrštiti kad ga je Gavin opalio po ramenu. Čak se uspije osmjehnuti, što inače rijetko čini. Obojici vojnika iščezne osmijeh s lica kad im se pridružio poglavar. Izraz Alecova lica nije davao naslutiti bezbrižan razgovor. - Gdje je moja žena? Toliko je glasno zaurlao da Gavin pomisli kako su ga vojnici koji se obučavaju kod ~ 163 ~


-Knjigoteka-

donjega bedema zasigurno čuli. - Gore je, čisti zadnju sobu - objasni Gavin. - Sama je? - Provjerio sam sobu prije no što je ušla - brzo odgovori Gavin. - Nitko ne može ući ni izaći, a da ja ne vidim - doda. Alec kimne glavom. - Želim da vas dvojica ostanete s njom dok se ne vratim - naredi. - Ne smije učiniti nijedan korak, a da jedan od vas dvojice ne stoji ispred, a drugi iza nje. Razumijete li me? Gavin i Marcus kimnu. - Pitat će se zašto - reče Marcus. - Engleskinja je, Alec, nije glupa. Gavina je izgleda više iznenadio šaljivi ton Marcusova glasa od Aleca. - Da, pitat će se - složi se. - Onda nek’ se pita - odbrusi Alec. - Samo joj recite da sam ja tako naredio. Prokletstvo, pa ona ne bi trebala raditi obične kućne poslove - doda. - Željela je, Alec - reče Gavin. - A i vidio sam da treba negdje potrošiti energiju. Možda je posudila malo tvoje snage. Izgledaš mi prilično iscrpljeno, ako smijem primijetiti. Možda ste trebali malo dulje odrijemati, gospodine? - Drijemao je? - ubaci se Marcus gledajući ga s nevjericom. - Ne sviđa mi se što se zabavljate na moj račun - izjavi Alec. - A ako mi se nastavite tako smijuljiti, kunem se Bogom da ću vas obojicu sravniti sa zemljom. Kad završim s vama, obećavam vam da ćete spavati puno dulje od mene. Ta mu prijetnja osigura željenu količinu poštovanja. - Idem porazgovarati s Angusom - dobaci preko ramena. - Vraćam se za nekoliko minuta. Kad se uputio prema Angusovoj kolibi, Alecovo je raspoloženje bilo oštro kao vjetar koji se sve jače dizao. Po vici koju je začuo stigavši do kuće svoga vjernog vojnika nasluti da ni Angus nije bolje raspoložen. Elizabeth otvori vrata. Vedro se osmjehne poglavaru, pokazujući da je muževa vika nimalo ne uzrujava. - Ne izgledaš nimalo iscrpljeno, Elizabeth, s obzirom da živiš s divljakom - reče joj Alec ušavši u kuću. - Tvoja me je žena upozorila da neće biti lako prisiliti ga na odmor. I bila je u pravu, jer Angus se doista pretvorio u medvjeda. Trenutačno ga je jako teško voljeti - doda ona povišenim glasom, kako bi bila sigurna da će je muž čuti - ali sigurna sam da će prestati s neprekidnim jadikovkama kad mu se izvade konci iz prsa. - Hoćeš li prestati tako drsko govoriti o meni? - poviče Angus iz kreveta. - Poglavar je došao u posjet meni, ženo. Ne želi slušati ženske žalopojke. Elizabeth uputi Alecu pogled pun očajanja, a zatim se okrene prema mužu. - Smijem li mu ponuditi gutljaj vina? - upita. Angus je mrzovoljno pogleda, a potom kimne glavom. - I meni bi dobro došlo malo. Elizabeth se nije obazirala na njegove riječi. Ulije Alecu popriličnu količinu gustog crnog vina, a mužu pruži čašu vode. Alec se ne bi iznenadio da je Angus zarežao. - Ostavit ću vas same - reče Elizabeth, nakloni se Alecu i krene prema vratima. - Elizabeth? Dođi ovamo prije no što odeš - pozove je Angus. Alec se osloni na okvir prozora, promatrajući kako je Angusova lijepa ženica požurila do muževe postelje. Primijeti kako se Elizabeth zarumenjela i shvati razlog njezine nelagode kad je Angus ispružio zdravu ruku, zagrlio je oko vrata i privukao prema sebi. Ljubio ju je dugo i ~ 164 ~


-Knjigoteka-

strastveno. Kad se ponovno uspravila, nešto joj je tiho rekao, a zatim je potapšao po stražnjici. Elizabeth samo što nije izletjela kroz vrata. - Dobra je žena - reče Angus, uzdahnuvši. Izlije vodu iz čaše na zemljani pod, a zatim izađe iz kreveta kako bi potražio bokal vina. - Odnijela ga je sa sobom - uz smijeh ga izvijesti Alec. - Pozna te bolje no što misliš. Angus je izgledao zadovoljan tom primjedbom. Pokretom ruke zamoli Aleca da podijeli svoje vino s njim, a kad poglavar udovolji njegovoj molbi, otpije velik gutljaj. Bože, kako je fino. Tvoja je žena rekla Elizabeth da ne smijem pit’ vino sve dok mi ne izvadi konce. Sam Bog zna zastoje rekla tako čudovišnu stvar. Elizabeth, međutim, sluša sve njene naredbe. Osuđen sam na putnički život kad njih dvije počnu kvocati oko mene ko kokoši, Alec. Trebao si me pustiti da umrem, čovječe, i spasiti me od tih... - Anđela? Angus kinine glavom. - Jesi li želio razgovarati sa mnom o nekoj posebnoj temi ili si samo želio vidjeti u kakvom sam jadnom stanju? - Zatvori vrata, Anguse - uputi ga Alec. - Ne želim da itko čuje naš razgovor. Trebam obavijesti, prijatelju, i savjet. Angus snažno nogom zalupi vrata. - Vidim da se radi o nečemu ozbiljnom, Alec. Smrknut si. Alec mu objasni što se dogodilo Jamie. Završi priču rekavši Alecu kako Jamie ne zna da ju je netko pokušao ubiti. Zatim porazgovaraju o dopunskim zaštitnim mjerama koje će biti potrebne dok se ne pronađe krivac. Premda Angus ni po kojim mjerilima nije bio star, ipak je bio tri ljeta stariji od svoga glavešine, a po Alecovu mišljenju bio je i tri ljeta mudriji. Angus je sjeo na stolac i stavio noge na krevet. Kad su završili s kovanjem planova, bio je jednako smrknut kao i Alec. Kad je Alec počeo uzrujano koračati sobom, Angus zaključi da želi još o nečemu porazgovarati s njim. Strpljivo je čekao da poglavar nastavi. Prosio je nekoliko dugih, tihih minuta, a onda se Alec ponovno okrene prema Angusu. - Želim da mi ispričaš sve čega se sjećaš o Heleni. Bio si ovdje, zajedno s Marcusom i Gavinom, u onom kratkom razdoblju dok sam bio u braku s njom... S obzirom da sam ja bio odsutan... - Aha, u to si doba uglavnom obavljao poslove za kralja - složi se Angus. - Shvaćaš li, Alec, da si po prvi put izgovorio njezino ime otkako je sahranjena? - Želio sam zaboraviti - reče Alec. - A ipak, uvijek sam... - On zastane usred rečenice, odmahne glavom, a zatim još jednom naredi da mu Angus ispriča sve što zna o Heleni. Poglavar je dobrih pola sata ispitivao svoga vjernog prijatelja. Kad je napustio Angusa, raspoloženje mu je i dalje bilo prilično tmurno. Elizabeth se vrzmala ispred vrata. On joj namigne prije odlaska, na što se ona još jednom zarumeni. Alec je upravo stigao do vrha brda kad ugleda Jamie kroz prozor sobe na prvom katu. Da se okrenula samo malo nalijevo, opazila bi ga. Njezina je pozornost, međutim, bila usredotočena na dva vojnika lijeno oslonjena o kameni zid ispod nje. Smiješila se. Alecovo se raspoloženje odmah popravi. Pobogu, očaravala ga je. Pomisli kako je doista lijepa djevojka, posebice kad joj je kosa tako svezana na vrhu glave. Dugi, kovrčavi pramenovi već su joj razigrano plesali oko lica. Na nosu i čelu imala ~ 165 ~


-Knjigoteka-

je prašnjave mrlje. Trebat će se još jednom okupati prije večeri, zaključi on smijuljeći se. Punu je pozornost usmjerila na razgovor vojnika ispod prozora. Dok ju je Alec promatrao, Jamie se osloni na lakte na rubu prozora i nagne prema van. Vidjelo se da je uvelike zabavlja priča koju je jedan vojnik pričao drugome. Alec priđe bliže, a onda naglo stane shvativši da vojnici razgovaraju na gaelskom. A ona je razumjela svaku prokletu riječ. Bio je suviše iznenađen da bi se naljutio na nju. Zatim začuje posljednji dio stare šale koju je vojnik prepričavao svome prijatelju, o škotskom ratniku koji je pronašao neodjevenu ženu ispruženu pokraj ceste. U skladu s prirodnom muškom sklonošću, ratnik se odmah bacio na nju i obavio posao. Mlađi vojnik glasno frkne kroz nos, veselo iščekujući dovršetak priče. Prijatelj mu zatim objasni da je drugi škotski ratnik naišao na taj prizor i odmah posramio prijatelja rekavši mu da je ženska očigledno mrtva, za ime Božje, i da bi se samo kukavni nevjernik htio spariti s mrtvom ženom. Jamie rukama prekrije usta, vjerojatno kako se ne bi nasmijala. Oči su joj svjetlucale od zadovoljstva. Nestrpljivo je očekivala poantu vica. Alec je čekao njezinu reakciju. - Mrtva? - uzviknuo je vojnik. - A ja mislio da je Engleskinja. Jamie iščezne osmijeh s lica. Nestane iz okvira prozora, a dvojica se vojnika, ništa ne sluteći, nastave veselo smijati. No, Alec je ubrzo ponovno ugleda; u rukama je nosila veliko vjedro vode. On suspregne smijeh promatrajući je kako se bori s nezgrapnim teretom. Nije se trudio upozoriti vojnike. Jamie pažljivo nacilja, a zatim se pobjedonosno nasmiješi izlivši sapunastu vodu po svojim žrtvama. - Joj, molim vas, oprostite mi - poviče prema njima nakon što su završili s psovkama i pogledali prema gore. - Nisam imala pojma da stojite ovdje - dražesno slaže. - To je Lady Kincaid - zgranuto reče jedan vojnik drugome. Oba se muškarca odmah skruše. Duboko su se ispričavali zbog svoje vike. Dok su žurno koračali pokraj Aleca, on začuje kako jedan od njih govori da je sreća Što njihova gospodarica ne razumije gaelski, jer bi je njihove nepristojne primjedbe sigurno uvrijedile. Ali ona ih je razumjela. Alec se tada grohotom nasmije, a taj gromoglasni zvuk privuče pozornost njegove supruge. Ona mu se nasmiješi s prozora. - Dobro si raspoložen, mužu - poviče. - Znači li to da si se pošteno odmorio? Morala je spomenuti njegov drijemež. Alec se prestane smijati. Zaključi da dvoje mogu igrati tu luckastu igru prevare, a u sebi počne smišljati kakve će sve primjedbe moći davati - na gaelskom, dakako - samo kako bije uzrujao. A ona mu neće moći uzvratiti, jer bi time otkrila da razumije što je rekao. Pobijedit će je u njezinoj vlastitoj igri. Alec se veselio uvredama kojim će je obasipati. Kad bije netko razbjesnio, bila je prava mala zavodnica. A on ju je itekako znao razbjesniti. Doista je bila puna iznenađenja: pretvarala se da ne razumije gaelski kad god bi netko govorio tim jezikom u njezinoj nazočnosti. Kvragu, a on je naredio svojim ljudima da bolje nauče njezin jezik samo kako bi se lakše prilagodila. Ne bude li oprezniji, zaključi Alec, do zime će ih sve navesti da šeću uokolo u engleskoj odjeći. Od te pomisli ~ 166 ~


-Knjigoteka-

sledi mu se krv u žilama. - Dakle, Alec? Zašto si se smijao? - ponovno ga upita, dublje se nagnuvši kroz prozor. - Pazi što radiš - poviče on. - Past ćeš na glavu, blesava ženo. Ona zakorači unatrag. Hvala ti na brizi, mužu. A sad, hoćeš li mi reći zašto si se smijao? Alec joj ponovno prepriča priču koju je čuo od vojnika, samo kako bije podbadao. Jamie mu, međutim, ne dopusti da dovrši šalu. - Čula sam taj stari vic, Alec - poviče. Žena nije bila mrtva - nastavi. - Bila je Škotkinja i gotovo. Ona se udalji od prozora prije no što joj se Alec uspio suprotstaviti. Dočeka ga na dnu stuba. - Kakav je ovo nered? - progunda on. Prostor između njega i nje bio je zakrčen zavežljajima. Prilično čudan stolac, širokog sjedala na koje bi stala dva krupna čovjeka, nalazio se na vrhu. - Moje stvari - objavi Jamie. - Neke dolaze u našu spavaću sobu, Alec, a ostale ćemo smjestiti u dvoranu. - Ne volim suviše nagomilanih stvari - izjavi Alec. On uzme jednu tapiseriju i podigne je, kako bi vidio što predstavlja. Jamie se provuče pokraj svojih stvari i otme mu je iz ruku. - Ne mršti se tako, mužu - prošapće, jer prizor su promatrali i Gavin i Marcus. Mislila sam da bismo je mogli smjestiti iznad tvoga kamina - nastavi ona. - Što prikazuje, do vraga? - progunda on. - Ne mogu... - Gledao si s krive strane - uzvrati Jamie. Ona požuri do Gavina i pruži mu tapiseriju. - Molim te, objesi ovo, i to ravno kao koplje, ako može. I pokušaj ne gledati dok je vješaš, Gavine. Želim vam prirediti iznenađenje. - Jesi li to sama izradila, gospodarice? - upita Gavin, smiješeći se njezinu oduševljenju. - O, pobogu, nisam - odgovori mu Jamie. - Agnes i Alice same su je napravile. Bilo je to njihovo iznenađenje za moj rođendan. - Ona nekoliko trenutaka promotri Gavina i Marcusa, a zatim se okrene prema Alecu. - Znaš, moramo skovati plan da moje sestre blizanke upoznaju Gavina i Marcusa. Vjerujem da bi... - Nećeš se baviti ugovaranjem brakova, Jamie - prekine je Alec. - Jesu li blizanke poput tebe, Jamie? - upita Gavin. - Ne, ne, obje su mnogo ljepše. Gavin razrogači oči. - Onda moram upoznati te dame - izjavi. - Po karakteru su iste ko Mary - promrmlja Alec. - Nema veze - brzo reče Gavin. Zatim se okrene i požuri prema kaminu, kako bi objesio tapiseriju. Alecov ga je smijeh pratio. - Gavine, ako ikad ikom spomeneš da je tvoj poglavar spavao danju, pobrinut ću se da upoznaš obje sestre. - O kakvom spavanju govoriš? - dovikne Gavin. Čak se i Marcus nasmije zajedno s ostalima. Jamie nikad prije nije vidjela osmijeh na licu toga tamnokosog vojnika. Ona mu ga nagonski uzvrati. - Što vam je svima tako zabavno? - upita. - Nije važno, Jamie - uzvrati Alec. Ona sumnjičavo pogleda supruga. - Jesi li ti to možda dao naslutiti svojim ljudima da moje sestre nisu dovoljno dobre za njih? - Ruku na bokovima, ona zakorači prema njemu, očigledno mu prkoseći. ~ 167 ~


-Knjigoteka-

- Ne bih s njima dvjema ni jarca osedlao. Ona glasno krikne. Alec nije mogao odoljeti. Zakorači prema naprijed, a zatim lijenim glasom doda: - Nikad nisam bio okrutan prema životinjama, ženo. Dosad si to već vjerojatno primijetila. Ne udaram svoga ata bičem i... - Je l’ ti to vrijeđaš moju obitelj? On joj ne odgovori, nego razvuče usne u onaj neodoljivi, nahereni osmijeh koji je toliko voljela. Morala se nasmijati. Taj je tip bio posve beznadan. - Kad je besramnost u pitanju, nema ti ravnog, Kincaidu. Sad mi je jasno: jednostavno ne poznaš dovoljno dobro moju obitelj da bije mogao dobro procijeniti. Pobrinut ću se, dakako, da to što prije ispravimo. Njegov smiješak više nije bio onako razdragan. Njezin, s druge strane, postane još sladi. - Zamolit ću ih da nas posjete, mužu. Bit će to lijep, dug posjet. - Što bi ovo trebalo predstavljati? - poviče Gavin, privlačeći joj pozornost. Upravo se spuštao sa stolca bez naslona na koji je stao kako bi objesio tapiseriju. - Udalji se pa ćeš sigurno vidjeti tko je na slici - dovikne inu Jamie. - Je l’ ovo... mili Bože, Alec, upravo sam objesio... - To je William, naš ljubljeni Osvajač, Gavine. Koliko sam čula, slika je veoma vjerna. Bio je prilično zgodan muškarac, je l’ tako? Nekoliko dugih trenutaka nitko nije progovorio. I Gavin i Marcus zurili su u Aleca kako bi prosudili njegovu reakciju. Poglavar je zurio u svoju ženu s izrazom krajnje nevjerice na licu. Marcus se prvi oporavi. - Bio je debeo. - Bio je dobro popunjen, Marcuse, a ne debeo - ispravi ga Jamie. - Što mu je, za ime Boga, ono iznad glave? - upita Gavin, bdmaknuvši se još jedan korak. - Ono žuto? - Aureola - objasni Jamie. - Zar ste ga proglasili svecem? - upita Marcus. - Nije još službeno - uzvrati Jamie. - Ali samo je pitanje vremena kad će crkva potvrditi njegovu svetost. - Zašto? - Marcus je naglas izgovorio ono što im se svoj trojici vrzmalo po glavi. Jamie je bila zadovoljna što se njezin muž i njegovi vojnici toliko zanimaju za povijest njezine zemlje. Ona. im potanko objasni kako je William sam, bez tuđe pomoći, promijenio način života u Engleskoj. Do u pojedinosti ih uputi u postupke feudalnog gospodara, dužnosti vazala, veze koje se sklapaju između jednih i drugih. Kad je završila, bila je sigurna da će joj postaviti mnogo pitanja. Činilo se, međutim, da je nitko ne želi ništa pitati. - Mislite li da bi takav sustav mogao funkcionirati i ovdje? - Već funkcionira, Jamie, i to nekoliko stotina godina - odbrusi Alec. - Upravo si opisala škotski klan - reče Gavin, pokušavajući ublažiti njezino razočaranje suprugovom reakcijom. - Skidaj to sa zida. - Alec, ne misliš valjda ozbiljno - poviče Jamie. - Moje su sestre satima i satima izrađivale ovu tapiseriju. Napravile su mi je za rođendan. Želim je gledati kad god poželim. ~ 168 ~


-Knjigoteka-

Otac Murdock ušeće u dvoranu točno u trenutku da začuje jamienu primjedbu. Jedan pogled na zid iznad kamina bio mu je dovoljan da shvati zašto se poglavar tako mršti. On nasluti da se sprema svađa. Nije želio da Alec povrijedi osjećaje te drage djevojke pa požuri priskočiti joj u pomoć. - Ma daj, Alec, nije te željela uvrijediti postavivši sliku tvoga neprijatelja u tvoj dom. - O, ne, naravno, nisam ga željela uvrijediti - potvrdi Jamie. - A on, s druge strane, iskušava moje strpljenje, to je sigurno. - Ja iskušavam tvoje strpljenje? - Alec se gotovo zagrcne od potrebe da zaurla. Sprječavala ga je jedino njezina osjetljiva narav. - Nedvojbeno, Kincaidu - nastavi Jamie. - Ovo je i moj dom, zar ne? Trebalo bi mi biti dopušteno da objesim koju god tapiseriju poželim. - Ne. Jamie i otac Murdock namrgođeno pogledaju Aleca. Gavin i Marcus smiješili su se. Jamie okrene leđa Alecu. - Oče, hoćete li mi pomoći da unesem ovaj stolac u dvoranu? Ilije i to protiv tvojih pravila, Alec? Otac Murdock podrobno je proučavao dotični komad pokućstva. - Za dno su pričvršćene uvijene daske - primijeti naglas. - Tu nešto nije u redu, curo. - Stolac se njiše naprijed-nazad - strpljivo objasni Jamie. Svećenikove se obrve iskrive na njezinu izjavu. - Znam - nastavi ona. - Nikad neće ući u široku uporabu. Ipak, strašno je udoban. Morate ga iskušati, oče. - Možda neki drugi put - reče svećenik, udaljivši se od čudne naprave. Alec je bio vidljivo ljut. Podigne stolac i ponese ga niz tri stube, a zatim dugim koracima prijeđe prostoriju i smjesti ga pokraj kamina. Trudio se ne gledati Williamovo ružno lice koje mu se smiješilo. - Evo. Jesi sad sretna, ženo? Zvučao je toliko mrzovoljno da se otac Murdock odluči ponovno umiješati. - Uh, sjedalo je toliko veliko da me može cijeloga progutati. - Moje bi sestre poslije večere sjedile na tatinom krilu, a on bi pričao predivne priče prizna ona, prisjećajući se s blagim osmijehom na licu. U glasu joj se začuje sjeta koju Alec nikad prije nije čuo. Njezina ga je primjedba također zbunila, jer nehotice nije uključila sebe. Ili nije bilo nehotice? Alec je svinutim prstom pozove da mu se približi. Kad je stala točno ispred njega, tako da nitko nije mogao čuti njihov razgovor, zamoli je da mu objasni. - Gdje si ti sjedila, Jamie?Jesi li se stiskala najednom koljenu pokraj Mary, ili na drugom uz jednu od blizanki? Alec se osmjehne slici koju je zamislio: četiri djevojčice sjede na očevu krilu, dok im on čita priču za laku noć. Blizanke su vjerojatno plakale, Mary se vjerojatno žalila na nešto, a Jamie ih je vjerojatno pokušavala umiriti. - Eleanor i Mary obično su sjedile najednom koljenu, a blizanke na drugom. - Eleanor? - Najstarija kćer - objasni Jamie. - Umrla je kad mi je bilo sedam ljeta. Zašto se mrštiš, Alec? Je l’ te neka moja riječ uzrujala? - Kao i obično, nisi mi dala izravan odgovor - naglasi Alec. Već je počeo shvaćati, ali ~ 169 ~


-Knjigoteka-

želio je biti siguran da je njegova pretpostavka točna. - Pitao sam te gdje si ti sjedila. - Nisam sjedila. Obično sam stajala pokraj tatina stolca - odgovori ona. - Ili preko puta. Zašto ti je toliko važno gdje sam sjedila? Njemu nije bilo važno, ali vjerovao je da je njoj u ono doba bilo itekako važno. - Zar nikad ne bi došao red na tebe? - Nije bilo mjesta. Od njezine jednostavne izjave, izgovorene kao da se takvo što podrazumijeva, on gotovo eksplodira. Jamie nije bila ravnopravna članica svoje obitelji. Alec iznenada poželi nasmrt pretući njezina bezosjećajnog očuha. Proklet bio, trebao je napraviti mjesta za nju. Također mu je upravo otkrila kako njezin um funkcionira. Navela je oca da je primijeti. Postavši nezamjenjivom svome tati, natjerala ga je da je cijeni. Pobrkala je ljubav s potrebom. On pomisli kako njegova žena možda uopće ne zna razliku između to dvoje. A sad je pokušavala nagnati njega da se na isti način ponaša prema njoj. Po njezinu mišljenju, što više dužnosti bude natrpavao na njezina leđa, to će joj veći značaj pridavati. Bit će proklet ako to učini, ali i ako ne učini. Ženska je doista bila glupava, ali bila je njegova ženska, a on je želio da bude sretna. Ipak nije imao namjeru skratiti joj život gledajući kako se fizičkim radom iscrpljuje do preuranjene smrti. O mnogo je čemu trebao razmisliti. Odluči kako više neće načinjati tu temu dok ne smisli način da je propisno poduči o ljubavi i potrebi. Nagonski je znao da joj neće biti dovoljno ako joj samo kaže koliko mu je stalo do nje. Morat će pronaći način da joj to pokaže. - Nitko nikad neće sjedit’ u tom naopakom stolcu, ženo - izjavi Alec. - Bojiš se probati? - izazove ga ona. On je bijesno pogleda, a onda joj popusti. Stolac zacvili pod njegovom težinom. Ipak, leđa mu lijepo utonu u njega, čak i kad ga je namjerno pogurao kako bi se zaljuljao. Bio je siguran da će poletjeti unatrag. No, nije se prevrnuo pa se nasmiješi. - Bojim se da si u pravu, ženo - izjavi. - Nikad neće ući u široku uporabu. Ipak, ako si dorasla šalama koje će zbijati vojnici kad ugledaju ovu čudnu napravu, dopustit ću ti da je zadržiš. - Pa naravno da ćeš mi dopustiti - odbrusi Jamie. Ruke su joj ponovno bile na bokovima. Alec iskoči iz stolca kako bi se nadvio nad njom i namjerno je zastrašio. - Možeš je držati pokraj kamina - reče. - A sad želim da mi pokažeš zahvalnost. - A William? - upita ona, ne obazirući se na njegovu primjedbu da bi mu trebala propisno zahvaliti. - William može ići u... - Spavaću sobu? - izlane otac Murdock, silazeći niza stube. - Ne želim da njegovo lice bude posljednja stvar koju ću vidjeti prije no što usnem zareži Alec. - Stavi ga u vinski podrum ako ga baš tako uporno hoćeš negdje objesiti, Jamie, al ne želim više vidjeti njegovo lice. Jamie je izgledala kao da želi svađu. Otac Murdock rukama obuhvati njezine. Zalogaj po zalogaj, mila djevojko - prošapće joj. ~ 170 ~


-Knjigoteka-

Alec mrko pogleda svećenika, a zatim priđe stolu i ulije si pivo u pehar. Svećenik požuri za njim, vukući Jamie za sobom. - Ja ću popiti čašu vode - reče Alecu. Iznenada mu na um padne misao od koje mu obrve ponovno zaigraju. - Znaš li, Alec, što se dobije kad^pomiješaš vodu s pivom? Alec kimne glavom. - Razvodnjeno pivo - odgovori. - A kad ih jednom pomiješaš, više ih ne možeš razdvojiti, je l’ tako? . - Naravno - uzvrati Alec. - Što mi pokušavate reći, oče? - Želiš da se skrasi - započne Murdock. - Mnogo sam puta čuo da to govoriš. - Ne poričem - potvrdi Alec. - I skrasit će se. - Želiš li da se promijeni? Želiš li da postane netko drugi? - Ne, zadovoljan sam njome ovakvom kakva jest - prizna Alec. Jamie je znala da joj je upravo udijelio kompliment, ali njegov grub glas i namrgođen pogled zagorčali su njegove rijeci hvale. - Znači, ne želiš da postane škotska cura? - Naravno da ne želim. Izrekao je to tako naglašeno da otac Murdock pretpostavi kako je njegov čvrst stav iznenadio i njega samog, a ne samo Jamie. - Ona je Engleskinja. Ne može promijeniti tu činjenicu. Ali skrasit će se. - I ti ćeš. Svećenikova primjedba lebdjela je u zraku. Nekoliko dugih trenutaka poslije Alec odgovori. - Objasnite što želite reći. Sve mi više ponestaje strpljenja. - Jamiena osebujnost leži u posebnom načinu na koji čini stvari. Njezina je tradicija dio nje - reče otac Murdock. - Baš kao što i ti imaš svoju tradiciju. Zar se to dvoje ne može sjediniti mirnim putem? Lijepa tapiserija našega kralja Edgara dobro bi pristajala na zidu pokraj Williamove. Što misliš o tome? Alecu se ta zamisao nije posebno svidjela, ali po ženinom osmijehu nasluti da se njoj ne čini tako lošom. Njezini nježni osjećaji, međutim, stali su na put njegovom pravom mišljenju pa se nevoljko složi. - Dobro - izjavi. - AF bit će veća od Williamove. Jamie je bila toliko sretna što se složio da se nije željela natezati o veličini tapiserije. Ona je osobno mislila da bi Edgarova slika trebala biti upola manja, ali pretpostavi da će je morati napraviti jednako velikom. No, nije imala namjeru staviti aureolu iznad Edgarove glave, i gotovo. - Hvala ti, Alec - promrmlja ona. Po njezinu osmijehu on nasluti kako misli da ga je upravo pokorila. Međutim, čvrsto odluči da će njegova riječ biti posljednja. - Marcuse, skini ovu tapiseriju dok Edgarova ne bude dovršena. Vojnici će uskoro doći ovamo na objed. Budu li morali gledati njega dok jedu, pozlit će im pa poslije podne neće moći vježbati. Otac Murdock nije pokazao koliko se dobro zabavlja sve dok poglavar nije izašao. Starac zatim namigne Jamie te lagano napusti dvoranu, zviždeći živahnu škotsku melodiju i povremeno hihoćući. Nije mogao dočekati da se zakuha sljedeća oluja. U Škotskoj nesreća nikad ne dolazi sama. Jamie je upravo upitala Marcusa i Gavina zar nemaju nikakvog drugog posla. Kad se počela ponovno uspinjati stubama, primijetila je, naime, da obojica jure za njom. ~ 171 ~


-Knjigoteka-

I jedan i drugi odmahnu glavom. Ona im zatim zada posla, zamolivši ih da prenesu njezinu prtljagu u očišćenu spavaću sobu. Učini joj se čudnim što tako značajni vojnici žele raditi posao sluga. Kad je posao dovršen, ona se ponovno spusti u prizemlje kako bi se malo dotjerala. Primijeti kako Annie i Edith zajedno stoje pokraj kamina. Zurile su u stolac, ali su se odmah okrenule na drugu stranu čim im je doviknula riječi pozdrava. Annie se smiješila sve dok nije ugledala Edithino mrko lice. Odmah se i ona namršti. Jamie nije obraćala pozornost na Annie. To si dijete nije moglo pomoći. Edith je, međutim, bila drugi par rukava. Po Jamienu mišljenju, Edith je bila najnepopustljivija žena u cijeloj Škotskoj. Držanje i izgled bili su joj toliko kruti da nisu bili nimalo privlačni. Kosu je uvijek nosila spletenu u krunu na vrhu glave. Nijedan jedini pramen nikad joj ne bi ispao iz stroge frizure. Njezina haljina od pleda uvijek je bila besprijekorna. Jamie je nikad nije vidjela raskuštranu. Da, Edith je bila temeljita u dotjerivanju, baš kao i u mržnji prema svojoj gospodarici. A njezinoj je gospodarici prekipjelo. - Što ti se dogodilo? - upita Edith režeći. - Jesi pala u bačvu sapunice? Marcus, koji je stajao iza Jamie, zakorači prema naprijed, zaklonivši joj pogled svojim širokim leđima, a zatim poviče na sestru. - Kako se usuđuješ obraćati tim tonom ženi svoga starješine? Jamie je imala osjećaj da se našla usred oluje. Od Marcusova povika zaboli je glava. Ona ga bočne u rame, a kad se okrenuo, zamoli ga za dopuštenje da se sama pozabavi njegovom sestrom. On odmah kimne glavom, odobravajući. Jamie stane u sredinu dvorane. - Annie, dijete, izađi. Edith, ti ostani tu gdje jesi. Pretpostavi da joj glas nije bio autoritativan jer se Edith nije nimalo obazirala na njezinu naredbu, nego je krenula prema vratima. Marcus se još jednom uplete. Začuvši njegovu grubu zapovijed, Edith naglo stane. Jamie se okrene prema njemu kako bi mu zahvalila, a zatim ga zamoli da je nekoliko minuta ostavi nasamo s Edith. Zapravo nije željela da itko svjedoči njihovu razgovoru. Gavin joj odgovori. Stajao je na donjoj stubi, žestoko se mršteći na Edith. - Nijedan od nas dvojice neće otići odavde. Jamie odluči ne suprotstavljati mu se. Izgledao je veoma odlučno. Ona ponovno priđe Marcusu. Kad je stala točno ispred njega, makne si kosu iz očiju i pozove ga da priđe bliže. Toliko mu je tiho šaptala da je samo on čuo što govori. Njegov se izraz ne promijeni, ali kad je završila, brzo kinine glavom. Ona zahvali vojniku, a zatim se suoči s njegovom sestrom. - Otkako sam stigla ovamo, ponašaš se prema meni ko prema gubavcu - reče joj. Dosta mi je tog tvog stava. Edith joj se isceri u lice. - Znači, ne želiš se ni pokušati složiti sa mnom? - upita grubljim glasom. - Ne vidim razloga zašto bih se slagala s nekim nalik tebi - promrmlja Edith. - Marcuse? - pozove ga Jamie. Mrzila je što mora tražiti njegovu pomoć, ali željela je još više razdražiti Edith. ~ 172 ~


-Knjigoteka-

- Da, gospo? - Ako zamolim Aleca da izbaci Edith s Kincaidove zemlje do večeri, misliš li da će se složiti? Edith glasno krikne. - Hoće. - Kamo ću poći? - upita Edith. - Marcuse, ne možeš dopustiti... - Tišina! Ni Marcus ni Gavin nikad nisu čuli takav ton glasa iz Jamie - nih usta. Gavin se nasmiješi. Od ogorčenog izraza Edithina lica hvatao ga je smijeh. Edith je stezala pesnice uz bokove. Očigledno je bila bijesna. Jamie to nije bilo dovoljno. Željela ju je potpuno izbezumiti. Nadala se da više neće paziti što govori kad izgubi nadzor nad sobom. A onda će Jamie napokon otkriti zašto je toliko snažno mrzi. - Ja sam ovdje gospodarica, Edith - reče tihim, nadmenim glasom. - Ako poželim da te se izbaci, bit će po mome. - Marcus ti nikad ne bi dopustio. - Bi - hvalisavo reče Jamie. Pobogu, mrzila je te grozne laži koje je izgovarala. - On je tvoj brat i tvoj skrbnik, ali Alec je njegov poglavar. Marcus je odan mome mužu - doda ona. - Za razliku od tebe. Ti nisi nikom odana, je l’ tako? - Jesam - poviče Edith. - Možda si nekoć bila - usprotivi joj se Jamie, naglašeno slegavši ramenima. - Da, vjerojatno si bila odana Alecu dok je bio u braku s Helenom. Otac Murdock mi je rekao da si bila veoma bliska s Alecovom prvom ženom. - Ne možeš zauzeti njezino mjesto. Neću ti dopustiti. - Već jesam. Na te posljednje, podrugljive riječi popucaju i posljednji končići samosvladavanja za koje se Edith držala. Ne mogavši se suzdržati, poleti na svoju gospodaricu. Željela je samo strgnuti taj samodopadan izraz s Jamiena lica. Željela je povrijediti Jamie onoliko koliko je ona vrijeđala nju. Jamie je spremno dočekala napad. Bila je rastom niža od Edith, ali mnogo snažnija. Uhvati je za zapešće i prisili da klekne na pod prije no što je izustila prvi vrisak. I Marcus i Gavin pojure prema njima, kako bi se upleli. Stigavši do Jamie, zaustave se. - Ne miješajte se u ovo - reče im ona i dalje zureći u svoj plijen. Nije više držala Edith za zapešće, nego joj je stavila ruku na struk. Također je nježno gladila Edithino rame, istodobno pokušavajući zadržati ravnotežu. Edith je jecala, zabivši glavu u Jamiene suknje. Nitko nije rekao ni riječ sve dok se Edith nije malo pribrala. - O, Bože moj, htjela sam vas udariti! Strašno mi je žao - prošapće. - Kad sam vidjela kako vi i otac Murdock selite Heleninu škrinju iz sobe, raspalila sam se. Nisam željela da bacite njezine stvari. Bila sam puna... - Nisam namjeravala baciti Helenine stvari - objasni Jamie. - Samo sam premjestila škrinju u drugu sobu, Edith. - U škrinji je bila njezina odjećica za bebu - nastavi Edith, kao da nije čulajamieno objašnjenje. - Tako je marljivo radila na tim sićušnim opravicama... - Znači, željela je imati dijete s Alecom? - upita Jamie nježnim glasom. ~ 173 ~


-Knjigoteka-

- Molim vas, oprostite, milostiva - zajeca Edith, ponovno se sjetivši drugoga razloga za brigu. - Nisam vas željela ozlijediti. - Nisi me ozlijedila, Edith. A i menije žao. - Žao vam je? - upita Edith. Još uvijek klečeći na podu, okrene lice prema Jamie. Obrazima su joj se slijevale suze. Jamie joj rubom haljine otre vlagu s lica. - Zao mi je što sam izgovorila sve te uvredljive laži, Edith. Bila si nabrušena na mene; morala sam se poslužiti malom varkom kako bih ti privukla pozornost. - Nećete me otjerati? Jamie odmahne glavom pa pomogne Edith da ustane. - Ti si veoma važna pripadnica ovoga klana, Edith. Nikad te ne bih otjerala. Lagala sam i o Heleni. Nisam zauzela njezino mjesto. Edith odmahne glavom. - Ali sad ste Alecova žena. - To ne znači da ćemo se pretvarati kako Helena nikad nije postojala. - On to čini. - Alec? Kad je Edith kimnula glavom, Jamie prošapće: - Boli ga. - Ne znam - prošapće Edith. - Bila sam sigurna da mu nije stalo. Nisu bili dugo u braku, milostiva. Nije čak stigla ni dovesti svoju kćer... - Svoju što? Nije namjeravala viknuti, ali riječi koje je Edith tako ležerno izgovorila toliko su je zapanjile da se jedva obuzdala. - Otac Murdock kaže da su Alec i Helena bili vjenčani samo dva mjeseca. Edith kimne glavom. - Alec je bio obećan Annie - reče. - Onda se kralj Edgar predomislio. Annie... pa, nije dovoljno brzo odrastala, a Helena je netom izgubila muža. Zvao se Kevin. Umro je štiteći kralja. Helena je bila trudna; nosila je Kevinovo dijete. Jamie se gotovo sruši na pod. Marcus je zgrabi za ruku kako bije zadržao na nogama. - Je l’ vam slabo, gospo? - Nije mi slabo - uzvrati Jamie. - Prokleto sam bijesna. Edith, koliko je dugo Helena bila udana za Kevina? - Šest godina. - Pričaj mi o tom djetetu - reče. - Rodila je kćer - izvijesti je Edith. - Helena je čekala Alecov povratak, a onda se namjeravala vratiti po nju. Za djevojčicu se brinula Kevinova majka. Kad je Jamie objavila da mora sjesti, Edith je povede do stola. - Slabo vam je promuca Edith. - Zbog mene ste... - Ma kvragu, nitko mi ništa ne govori - poviče Jamie. - Moja je majka bila trudna sa mnom kad se udala za moga očuha. A ako mislite da ću dopustiti... Jamie konačno počne obuzdavati osjećaje. Primijeti zabrinuta lica dvojice vojnika. Duboko udahne, smirujući se, a zatim se uspije osmjehnuti. - Edith i ja smo riješile onu malu razmiricu. Objema nanije žao što ste morali svjedočiti našem nedamskom ponašanju. A sad vas molim da to ne spominjete Alecu. Samo ćete nas osramotiti, a njega uzrujati. Je l’ tako, Edith? Ona pričeka da Edith kimne glavom, a onda doda: - Edith, nastavit ćeš se brinuti za kućanstvo. Voljela bih ti s vremena na vrijeme pomagati. Misliš li da bismo večeras mogli večerati nešto drugo, a ne ovčetinu? Mrzim ovčetinu. ~ 174 ~


-Knjigoteka-

Edith se osmjehne. Oči joj se ponovno ispune suzama. - Kako se zove ta kćer? - upita je Jamie. - Mary Kathleen - odgovori Edith. - Kevinova obitelj ima irske krvi. - I moja se sestra zove Mary - uz osmijeh dometne Jamie. - A koliko je to dijete sad staro? - Tri godine - odgovori Edith. - Nisam vidjela svoju nećakinju od njezina rođenja. Ćula sam da je Kevinova majka umrla prije tri mjeseca. Sad se o Mary brine daljnja rođakinja. Jamie se morala žestoko svladavati kako ne bi pokazala ljutnju. Edith je izgledala kao da bi mogla ponovno zaplakati, a Jamie nije imala vremena za rješenje. Misli su joj bile zauzete planiranjem. - O mnogo čemu trebamo razgovarati, rođakinjo, ali možemo to učiniti i poslije, nakon što si središ frizuru. Tom je primjedbom Jamie postigla cilj. Edith odmah skoči na noge. - Frizura mi se poremetila? - upita, očigledno užasnuta. Čekajući odgovor, tapšala se po kruni. - Samo malo - odgovori Jamie, trudeći se skriti osmijeh. Edith se nakloni, a zatim odjuri iz prostorije. Jamie duboko uzdahne. - Ovo ti je stvarno bio naporan dan, Jamie - primijeti Gavin. Prvo si se borila s vatrom, a onda s odlučnom ženom. - Zapravo, borila sam se s debelim veprom, pa s Alecom, pa s vatrom, a na kraju i s Edith - ispravi ga ona, smiješeći se. - Veprom? Borila si se s veprom? - poviče Gavin. - Samo se šalim - prizna ona. Čim mu je ljutnja donekle iščezla s lica, ispriča mu što se dogodilo. Kad je završila, primijeti kako je ratnici s nevjericom promatraju. - Vidite, nisam se zapravo borila s veprom. Samo sam mu stala na put. Poznate li to dijete? Zove se Lindsay. Gavin je morao sjesti prije no što joj je odgovorio. - Znamo njegov klan. - Pobogu, Jamie - započne Marcus - otac mu je moćan... - Nemilosrdan - ubaci se Gavin. - Poglavar - dovrši Marcus. - Mogla si poginuti! - poviče Gavin, ponovno skočivši na noge. - Nemoj je kuditi, Gavine - usprotivi mu se Marcus. - Siguran sam da je Alec... - Nisam mu rekla - prekine ga Jamie. Muškarci joj pogledima daju do znanja što misle o tom grijehu. - Prestanite se mrgoditi - naredi im ona. - Obećala sam dječaku da ga neću odati. Ne vidim zašto bih trebala reći Alecu što se dogodilo. Samo će brinuti. Želim da mi obećaš, Gavine. I ti, Marcuse. Oba ratnika odmah pristanu. Nijedan, dakako, nije namjeravao udovoljiti njezinom zahtjevu, ali željeli su je privremeno odobrovoljiti. - Je l’ ti se dogodilo još što, al’ si zaboravila spomenuti? - upita je Gavin, otežući u govoru. - Ima vremena - uzvrati ona. - Dan još nije gotov, ne zaboravi. Gavin se nasmiješi, a za divno čudo, i Marcus se ponovno osmjehne. - Bilo je ovo vraški naporno prijepodne - reče ona s uzdahom. - Marcuse, znaš li gdje je Mary ~ 175 ~


-Knjigoteka-

Kathleen? On kinine glavom. - Je l’ daleko odavde? - Tri sata jahanja - izjavi on, slegavši ramenima. - Onda bolje odmah krenimo. - Molim, milostiva? - upita Marcus. Zbunjeno se okrene prema Gavinu, pitajući seje li dobro shvatio gospodaričinu izjavu. Jamie je dotad već nestala iza zaslona. - Odmah krećemo - poviče ona, a onda proviri iza ugla. - Nemaš ništa protiv da me povedeš, Marcuse? Iskreno rečeno, čak i da mi daš točne upute, vjerojatno bih se izgubila. - Kamo idemo? - upita Marcus. - Vidjeti moju kćer. Bila je to laž, dakako, jer Jamie nije imala namjeru samo vidjeti svoju kćer. Nije, međutim, mogla reći vojnicima cijelu istinu, jer je željela njihovu suradnju. Osim toga, pretpostavila je da će ionako uskoro saznati. Mary Kathleen dolazi kući, kamo i pripada. I gotovo.

~ 176 ~


-Knjigoteka-

PETNAESTO POGLAVLJE Alec je sve više gubio strpljenje, bližeći se točki kad će početi vikati. Za svoje je loše raspoloženje krivio činjenicu da je ranoposlijepodnevna obuka loše pretjecala. Bio je to mukotrpan, frustrirajući posao, jer sad je obučavao mlađe, nezrele ratnike. Mladi David, sin poglavara Timothyja, ponio je glavni teret Alecove razdraženosti. Ma koliko ga dugo podučavao, činilo se da mladić ne pokazuje nikakav napredak. Alec je po treći put oborio Davida i njegov mač na pod, i to golom nadlanicom, dodajući poniženje svojoj lekciji o obrani. Davidovo je oružje odletjelo u zrak. Pogodilo bi nogu drugog vojnika da se stariji ratnik nije pravodobno odmakao. - Trebao bih te sad ubiti i završiti s ovim mučenjem - zagrmi Alec na mladića. Davide, nećeš preživjeti ni pet minuta u pravoj borbi ne budeš li naučio posvećivati pozornost onome što radiš. I drži čvrsto oružje, za ime Božje. Prije no što je žutokosi ratnik uspio odgovoriti na kritiku, Alec ga povuče za ruku, uspravljajući ga na noge. Uhvatio ga je za vrat, misleći kako će mu na taj način možda ugurati malo zdravog razuma u glavu. Kad se Davidovo pjegavo lice osulo tamnim mrljama, znao je da je privukao mladićevu pozornost. - Alec? - pozove ga jedan od vojnika. Alec baci Davida na tlo, a zatim se okrene prema vojniku. Tada zapazi tišinu. Svi su vojnici prekinuli svoje zadatke bez njegova dopuštenja. Tu je činjenicu uočio djelić sekunde prije no što je shvatio da svi zure prema vrhu brda. I prije no što se osvrnuo, znao je da je Jamie na neki način odgovorna za taj prekid. Jedino je ona mogla izazvati takvo zaprepaštenje kod njegovih inače discipliniranih starijih vojnika, jedina je ona mogla dovesti do takvog kaosa. Morao se psihički pripremiti i pomislio je da je spreman za bilo što, ali kad je ugledao svoju ženu kako jaše nizbrdo na Divljoj vatri, zastane mu dah. Jahala je bez sedla, raspuštene kose koja je vijorila za njom, a Alec se bojao pomaknuti kako je ne bi prepao. Bio je siguran da bi u tom slučaju pala na tlo i slomila taj svoj tvrdoglavi vrat. Jahala je poput kraljice. Čak i iz daljine koja ih je razdvajala vidio je njezin blag, očaravajući osmijeh. Divlja je vatra kasala niz padinu na kojoj su čekali Alec i njegovi ljudi. Gavin i Marcus jahali su iza nje na svojim konjima. Alec nadmenim pokretom ruke pozove Jamie da mu priđe. Premda je čvrsto odlučio ljutiti se na nju zato što ga je tako nepristojno prekinula u poslu, teško mu je to polazilo za rukom. U ostvarenju te namjere sprječavao ga je ponos, ponos što njegova žena tako sjajno vlada konjem. Kad je opazio da je preko ramena prebacila luk i tobolac sa strijelama, njegova ljutnja potpuno nestane. Trudio se suzdržati smijeh. Jamie posluša muževu zapovijed, naizgled ne pomičući uzde. Zaustavi Divlju vatru, davši joj naredbu pritiskom koljena. Alec iznenada poželi ponovno osjetiti pritisak njezinih koljena oko sebe. - Kamo si krenula, ako smijem pitati? - Na jahanje. - S lukom i strijelom? ~ 177 ~


-Knjigoteka-

- Da - odgovori Jamie, čudeći se razdraženosti u njegovu glasu. - Čovjek uvijek mora biti spreman na sve - doda. - Možda ću malo i loviti. - Shvaćam. Njegovo je raspoloženje nepredvidivo poput vjetra, zaključi ona, jer sad je izgledao kao da bi joj se najradije nasmijao. U očima mu opazi svjetlucanje. Začuje glasno hihotanje koje je doprlo iz gomile vojnika okupljenih ispred nje, uputi bijesan pogled onima koji su je uvrijedili nepristojnim ponašanjem, a zatim se ponovno okrene prema Alecu. - Ozbiljna si, zar ne, ženo? - Jesam. - Ne bi mogla pogoditi zid naše staje - izjavi on - a kamoli pokretnu metu. - Misliš da ne bih? - Znam da ne bi. - Trebao bi imati više vjere u svoju ženu - promrmlja Jamie, polako skidajući svijeni luk s ramena i uzimajući strijelu. Krajnje je vrijeme da mu pokaže kako zapravo stoje stvari, zaključi ona. Već je prethodno opazila komad smeđe kože pričvršćen za veliku balu sijena na padini, niže od njih. Barem petnaestak strijela bilo je zabijeno oko središta kože. Ona pokaže rukom prema meti i reče: - Hoćeš li mi dopustiti da pođem u lov ako ti dokažem svoju vještinu? Marcus se nakašlje, očigledno pokušavajući prikriti smijeh. Jamie se okrene prema njemu, mršteći se, u očekivanju muževa odgovora. - Ne bih ti dopustio da se osramotiš ispred mojih ljudi - objavi Alec. Želio ju je razljutiti svojom uvredljivom primjedbom, a kad se ponovno okrenula prema njemu, znao je da je postigao cilj. Izgledala je kao da ga želi zadaviti. - Neću se osramotiti. Bio je toliko drzak da joj se iscerio. - Molim te, makni mi se s puta, mužu - naredi ona. - Poslije se možeš smijati - odbrusi vidjevši s koliko se muke suzdržava da ne prasne u smijeh. - Ako budeš želio. Alec kimne glavom i odmakne se nekoliko koraka. Cimje Jamie namjestila strijelu u luk, vojnici potrče na sigurno. Ona pretpostavi da ni oni ne vjeruju njezinim sposobnostima. Smetala joj je glava Divlje vatre. Ona uzdahne, izuje cipele, a zatim stane na kobilina leđa, održavajući ravnotežu graciozno poput plesačice. Nacilja i ispali strijelu sekundu prije no što je Alec stigao do nje. Zatim ponovno sjedne na leđa Divlje vatre, potapša kobilu zato što je tako mirno stajala i nasmiješi se Alecu. - A zašto si sad ljut? - upita ga. - Nikad više nećeš ovako riskirati, ženo. Od njegova povika kobilina se griva skoro razdvoji na dva dijela. Ona se odmah pokuša propeti, ali Alec zgrabi uzde i brzo je umiri. Primijetio je, doduše, da Jamie ni u jednom trenutku nije izgubila ravnotežu niti pokazala trunku straha. - Zbog čega se sad pjeniš? - upita ga Jamie. - Što sam to riskirala? Alec po njezinu izrazu lica zaključi da ona doista ne zna zašto se ljuti na nju. Duboko udahne, pokušavajući se umiriti. Srce mu je prestalo kucati kad ju je vidio kako stoji na leđima kobile. ~ 178 ~


-Knjigoteka-

- Mogla si se ubiti - procijedi kroz stisnute zube. - Ako te itko bude ubio, bit ću to ja. Da više nikad nisi stala na konjska leđa. Nikad više. - Navikla sam tako jahati kad mi se prohtije, Alec. Dok galopira livadom, ponekad joj stanem na leđa. - O, Bože. - Istina je - reče ona. - Želiš li da ti pokažem... - Ne! - Ne viči na mene, Alec. Uznemirit ćeš Divlju vatru. - Tebe želim uznemiriti, ženo - uzvrati on. - Obećaj mi. - O, dobro onda - reče ona. - Obećavam. Jesi li sad sretan? - Jesam. - Onda molim te, makni ruku s moje noge. Tako si me jako stisnuo da me boli. - Ženo, znaš li koliko si blizu pravoj opasnosti? Nije izgledala nimalo zabrinuta njegovom prijetnjom. - Alec? - Što? - Koliko već dugo imaš taj tik u obrazu? On joj ne odgovori. - Njezina strijela nije pokraj drugih - poviče mladi vojnik imena David. Revni momak potom podigne Jamiene cipele i pruži joj ih. Ona mu zahvali i brzo ih obuje. - Naravno da moja strijela nije pokraj drugih - reče mu. - Znali ste da ćete promašiti? - upita on. - Nisam promašila - zaniječe ona. - Moju ćeš strijelu pronaći u samome središtu. Idi po nju, molim te. David ponovno otrči nizbrdo do mete. Njegov smijeh odjekne okolicom. - U pravu je - poviče. - Njezina je strijela u središtu. Dok je momak izgovarao te riječi, Jamie je promatrala Aleca. Nije se obazirao na poklike svojih ljudi. Suprugova reakcija pomalo je razočara; samo je podigao obrvu. - Gavine? Želim da još desetorica jašu s vama - poviče. Vojnik odmah okrene konja natrag prema stajama. - Jamie, zaboravila si nešto - reče kad je pokušala uzeti uzde iz njegovih ruku. - O... - ona se odmah zarumeni, a zatim ga pozove da joj se približi i poljubi ga u čelo. On nije mogao skriti nevjericu. - Nisam na to mislio; zaboravila si sedlo - reče joj. - Ne sviđa mi se - usprotivi se Jamie. - Suviše je novo. Osjećam se kruto u njemu, Alec. - Marcuse, daj mojoj ženi jedno od mojih starih sedala. Zašto mi nisi rekla da znaš jahati bez sedla? Mislio sam da si loša jahačica. A danas si i pala s konja. - Nisam ti željela reći kako ne bi pomislio da nisam prava dama - odgovori ona. On se nasmiješi na tu budalastu izjavu. - Nikad ne bih pomislio da nisi prava dama. Ona se osmjehne. - Stalno me podsjećaš na to - doda on. - Trebao sam shvatiti da si vješta - prizna joj. - Kljun mi je rekao da jedino ti možeš zajahati tu kobilu. Ipak, dodao je da ne jašeš često. - Želio me je zaštititi - objasni ona. - Vjerovao je da ćeš biti pažljiviji prema meni budeš li mislio da sam slabo obučena. Alec se nasmiješi. - Jamie? Nemoj me više nikad poljubiti onako kao malo prije. Ona pomisli da joj želi reći kako ne bi smjela iskazivati nježnost pred njegovim ljudima. On je prstom pozove da mu se približi, a kad su se skoro dotakli nosovima, prošapće: - Poljubi me ovako. ~ 179 ~


-Knjigoteka-

Nije joj ostavio vremena ni da se nasmiješi. Njegove se usne spuste na njezine žestoko, gladno. Nije otvorila usta dovoljno brzo za njegov ukus, ali začuvši njegovo tiho stenjanje, odmah počne surađivati. On joj gurne jezik u usta točno u trenutku da okusi njezin uzdah. Nije čula kako muškarci uzvikuju od zadovoljstva što svjedoče takvom napadnom izražavanju strasti. Alec ih je, međutim, čuo pa nevoljko odvoji usta od njezinih. Izgledala je potpuno zbunjeno. On osjeti nadmeno zadovoljstvo što je tako lako može ošamutiti, a zatim shvati da je drži u naručju. Nije se sjećao da ju je skinuo s leđa Divlje vatre. Oboje se nasmiješe. - Protratila si dovoljno moga dragocjenog vremena - reče joj. Jamie se nasmije. Zatim joj pozornost privuče zvuk vojnika koji su jahali nizbrdo. Zašto me toliko vojnika mora pratiti? - I oni vole loviti - odgovori Alec. Kad mu je jedan vojnik dobacio sedlo koje je zatražio, lagano je spusti na tlo. Držala je uzde dok je on pričvršćivao remenje oko kobilina trbuha. Zatim je podigne na leđa Divlje vatre. - Ugodno ti jahanje, Jamie - reče. - Neću se vratiti praznih ruku - najavi ona. - Znam da nećeš - uzvrati Alec. Doista joj nije bilo drago što na ovaj način zaobilazi istinu, ali namjerno je dopustila da Alec povjeruje kako ide u lov na hranu. Osim toga, pomisli ona, već će se on primiriti kad ga prođe prvotni bijes. A i bit će dobar otac. Kad su došli do pokretnog mosta, Jamie se okrene prema Marcusu. - Kojim putem, Marcuse? - poviče. - Na zapad, gospo. Divlja je vatra već naveliko galopirala kad ju je Marcus sustigao. Pokretom joj pokaže neka ga prati, a zatim učini polukrug, skrećući s puta kojim je ona krenula. Marcus je bio uljudan pa nije spomenuo njezin očajan smisao za orijentaciju. Gavin je, međutim, sa zadovoljstvom podsjeti na to. Jamie je bila toliko zadovoljna obojicom da se nije uvrijedila. Naposljetku, nisu rekli Alecu kamo zapravo idu, a ona im je bila veoma zahvalna što su šutjeli. Nije marila je li bilo namjerno ili nije. Alec sije stalno ponavljao da nije zabrinut, ali zatekao je sam sebe kako uzrujano korača ispred kamina nakon što je večera završila, a njegova se žena još uvijek nije vratila kući. Ne, nije zabrinut. Marcus i Gavin je čuvaju. Svakog će trena doći kući. Kad sunce potpuno zađe, onda će početi brinuti, reče si po deseti put. Dobro je iskoristio razdoblje njihove razdvojenosti. Čim je Jamie otišla, naredio je da mu dovedu konja i otišao je izravno u Helenin klan. Nekoliko je sati proveo u razgovoru s rodbinom koja se sjećala Helene i saznao je neke prilično zanimljive činjenice o ženi kojoj je brak s njim bio toliko grozan da sije u očaju sama oduzela život. Čim se vratio, pronašao je oca Murdocka i dugo sjedio s njim, slušajući njegovo mišljenje. Svećenik je očigledno bio zapanjen činjenicom što njegov glavešina govori o svojoj mrtvoj ženi. Od dana njezina pogreba nije ni spomenuo njezino ime. Poglavarova su ga pitanja zbunjivala, ali znao je da ne treba pokušavati otkriti što točno Alec želi saznati. Nije bilo na njemu da ga propitkuje. Alec je sad po tko zna koji put kročio velikom dvoranom, preslagujući u mislima podatke koje je saznao. ~ 180 ~


-Knjigoteka-

Jamie, koja se upravo vratila u dvorac, stajala je na vrhu stuba, čekajući da je Alec primijeti. Upravo ga je namjeravala pozvati kad se on iznenada okrene. Osjetio je toliko olakšanje što je vidi da joj uputi namrgođen pogled. Ona mu uzvrati osmijehom. On primijeti da joj se suknja njiše naprijed-natrag, a onda ugleda kako prema njemu viri prašnjavo lišće. Gavin i Marcus stajali su pokraj Jamie. Obojica su zurila u dijete. Jamie duboko udahne i uhvati Mary Kathleen za ruku. - Dođi, upoznaj svoga oca prošapće djevojčici. Mary Kathleen nije željela surađivati. Očigledno se uplašila Alecove veličine. Njezine zlatno-smeđe oči bile su velike poput drvenih tanjura. - Voljet će te svim svojim srcem obeća joj. Prije no što je djevojčica stigla odmahnuti glavom, Jamie je uhvati za ruku i povede niza stube. Alec nije imao pojma što se događa. No, bosonogi andelcic nosio je njegov pled, što je bio znak da pripada nekom od Kincaidovih. Loše skrojen komad tkanine bio je omotan oko djevojčice i vezan u čvor ispod njezine brade. Alec se nije sjećao da ju je ikad prije vidio. Bila je zgodušna djevojčica kuštrave, guste kose boje meda koja joj je sjedne strane lica bila dulja no s druge. - Tko je ovo? - upita Alec. - Tvoja kćer. - Moja što? Jamie se nije obazirala na suprugovo zaprepaštenje. - Zapravo, sad je naša kćer objasni ona. - Pozdravi tatu, Mary Kathleen. Djevojčica se i dalje bojala. Nastavila je zuriti u Aleca, frčući kovrčicu u čvor na vrhu glave. Jamie se sagne i prošapće nešto djetetu. Pokušavala je umiriti djevojčicu, a istodobno dati Alecu još malo vremena da se navikne na tu pomisao. Kad se ponovno uspravila, po izrazu muževa lica zaključi da će mu trebati mnogo više vremena. - Ona je Helenina kćer - dobaci Gavin, samo kako bi prekinuo to natjecanje u zurenju. - Sad je moja kćer - usprotivi se Jamie, dopuštajući Mary Kathleen da joj se ponovno skrije iza leđa. - Zapravo je veoma jednostavno za shvatiti, Alec. Kad si oženio Helenu, postao si Maryn tata. Namjeravali ste je dovesti ovamo kako bi živjela s vama, je l’ tako? A kad sam se ja udala za tebe - nastavi prije no što joj je Alec stigao odgovoriti - e, pa onda sam ja postala Maryna nova majka. Oboje smo zanemarili svoju dužnost prema ovome djetetu, mužu. - Kincaidovi su se dobro brinuli za Helenino dijete - ubaci se Marcus. - Baka joj je umrla prije tri mjeseca. Jesi li znao da je Mary završila kod daljnje rođakinje, koja je samo željela tvoje žito? Boli me priznati da je ta žena Engleskinja, Alec. I znaš li da su leđa tvoje kćeri prekrivene modricama, kao i noge? Za koji mjesec bila bi mrtva da sam je ostavila na skrbi te žene. Nije znao. I izgledao je bijesno. Jamie kinine glavom. Zatim svi počnu govoriti u isti ~ 181 ~


-Knjigoteka-

glas. Alec je samo stajao na mjestu, ruku sklopljenih iza leđa, zureći u nevino djetešce koje je provirivalo iza Jamienih sukanja. - Dođi ovamo, Mary - naredi on djetetu. Ona odmahne glavom, pokušavajući ugurati u usta velik komad Jamiene oprave. Alec se nasmije. - Tako mi Bog pomogao, s tobom je tek manje od jednog dana, a već je pokupila tvoju tvrdoglavost - obrati se Jamie. Zatim podigne djevojčicu i prinese je licu. - Pazi joj na leđa, Alec. Izranjavana je. Alec nešto prošapće djevojčici, a zatim se nasmiješi kad je ona kimnula glavom. - Možeš li je navesti da progovori? Meni nije ni riječ rekla - prošapće Jamie. - Možda joj nešto nije u redu s glasom, što misliš? - Prestani se brinuti - naredi Alec. - Progovorit će kad bude željela. Je l’ tako, Mary? Djevojčica ponovno kimne. - Nosila je Kevinove boje - izjavi Gavin. - Okrenuo bi se u grobu da je mogao vidjeti kako joj je odjeća prljava. - Tko ju je preodjenuo? - upita Alec. - Ja - odgovori Jamie. Tada sam vidjela modrice. Odmah sam znala da je moram dovesti k tebi - doda. - Ne, ženo. Donijela si tu odluku čim sije odjenula u moj pled. Bio je suviše lukav za nju. - Da, Alec - prizna ona. - Znala si da ćeš je dovesti već kad si odlazila odavde - nastavi on. - Na to si mislila rekavši da se nećeš vratiti iz lova praznih ruku, je l’ tako? Nije zvučao ljutito, ali Jamie ipak nije bila sigurna što misli. - Da - odgovori. - Već sam onda donijela odluku. Alec nježno zatakne djevojčicu pod ruku, držeći je kao vreću stočne hrane. - Tako se ne drži dijete - izlane ona. - Samo su joj tri ljeta, Alec. Činilo se, međutim, da djevojčici taj položaj ne smeta; zahihotala se. - Što se dogodilo kad si vidjela modrice? - upita je Alec. - Ja sam se... razljutila. - Koliko si se razljutila? - Bacila sam pled na tlo - reče Jamie. - Namjerno sam ih htjela uvrijediti. Namjerno sam to učinila. No, obuzdala sam se. Došlo mi je da toj užasnoj ženi napravim nekoliko modrica, kako bi me zapamtila. - Ja sam pljunuo na njega. Ta je izjava izašla iz Marcusovih usta. - Pred svjedocima, Alec. - Dobro. Začuvši poglavarevo odobravanje, Marcus se prestane mrštiti. - To znači rat podsjeti on Aleca. - Dva rata - ubaci se Gavin. - Zaboravljaš Heleninu obitelj. I oni će se uplesti. - Ne - uzvrati Alec. - Neće ih biti briga. Što misliš, zastoje Annie došla s Helenom kad se ona udala za mene? Obitelj je grubo zlostavljala obje sestre. Kralj je, dakako, bio svjestan toga. - Zato sije oženio tako brzo nakon smrti njezina muža? Kako bije zaštitio? - upita Jamie. Alec kimne glavom. Kad je konačno pogledao suprugu, smiješio se. - Hvala ti. ~ 182 ~


-Knjigoteka-

- Zašto mi zahvaljuješ, Alec? - Jer si dovela našu kćer kući - odgovori on. Njegova suosjećajnost gotovo je obori s nogu. Oči joj se ispune suzama i briznula bi u plač da u tom trenutku Alec nije tobože ispustio Mary Kathleen. Jamie odmah uzvikne. I otac i kćer nasmiju se. Alec naglo prebaci dijete preko ruke, a zatim ga ponovno podigne prema licu. - Ženo? Ova mala smrdi skoro ko Murdock. Okupaj je - naredi. Marcuse, nek’ netko ode po Edith i Annie. Sigurno će željeti upoznati svoju nećakinju. - Znači, doista proglašavaš Mary Kathleen svojom kćeri? - upita ona, očito još uvijek zabrinuta. On se zapilji u nju, a onda joj odgovori: - A kako bih mogao odbiti? Osjećaji je toliko preplave da mu nije mogla odgovoriti. Kad joj je Alec dodao dijete, ona ga podigne, smjestivši ga na svoj bok. Angus i Elizabeth udu u dvoranu točno u trenutku kad se Jamie uputila prema kadi iza zaslona. Ona im brzo objasni sve o svojoj novoj kćeri. Mary Kathleen je stidljivo skrivala lice u pregibu Jamiena vrata. Elizabeth ponudi Jamie pomoć pri kupanju djevojčice. Jamie prihvati ponudu, a zatim začuje kako Angus govori nešto o pripremama za kraljev posjet. - Tvoj te kralj dolazi posjetiti? - upita ona Aleca. Izgledala je zapanjeno. Alec podigne obrvu, pitajući se zašto tako čudno reagira. - Točno. - Edgar? - On je jedini škotski kralj kojeg imamo - odgovori joj. - Kad stiže? - Sutra. Zar ti nije drago, Jamie? Izgledaš uznemireno. - Poznat je po okrutnosti - izlane ona. Svi je u dvorani pogledaju s nevjericom. - Edgar? - upita Alec. - Jamie, on je poznat po ljubaznosti. Svi promrmljaju riječi odobrenja, tako da se bolje osjećala. Ona se nasmiješi Mary Kathleen i reče: - Nisam trebala vjerovati tim pričama. Ne, sigurno nije učinio ono što sam čula da je učinio ako je tako dobar kao što svi kažu. - Kakvim pričama? - upita Marcus. - Ispričaj nam najgoru - predloži Gavin. - A mi ćemo ti reći je li istinita ili nije. - Čula sam da je Edgar, kad je preuzeo prijestolje, morao svrgnuti nekog drugog i da je... ovaj, da ga je oslijepio kako mu ovaj ne bi pravio nevolje. Nitko ne reče ništa na njezinu izjavu. Svi su se međusobno pogledavali. - Znam - požuri Jamie. - Svi mislite da je sramotno od mene što sam povjerovala u takav trač. - Ne, Jamie, draga, taje priča slučajno točna - konačno prizna Gavin, shvativši da nitko drugi nema namjeru objasniti. - Ali nije ubio svoga prethodnika. Samo ga je oslijepio. - Aha, čovjek je još uvijek živ - dometne Marcus. Alec je promatrao kako njegovi vojnici pokušavaju ublažiti Jamiene strahove. Shvati da žele zaštititi njezine osjećaje, baš kao i on. - Kako se možeš smiješiti, Alec, znajući da je tvoj vlastiti kralj počinio takav grijeh? - Engleski je kralj mnogo nemilosrdniji - izjavi Alec. ~ 183 ~


-Knjigoteka-

- Ne bi smio ružno govoriti o Henriku - uzvrati ona. - Ružno? Upravo sam ga pohvalio, Jamie. Izgledao je kao da doista misli ono što je rekao. Ona se namršti, pokazujući mu što misli o njegovoj pohvali. - Što te zapravo brine, ženo? - Što ako ne dopusti Mary da ostane s nama? - Hoće. - Jesi siguran, Alec? Alec kimne glavom. - Što misliš, trebam li kleknuti pred njim? - upita ona. - Ako želiš. - Hoću li na taj način izdati Henrika? On joj se blago nasmiješi. Očigledno joj je trebalo malo poduke iz povijesti. Sumnjam da ćeš ga izdati, Jamie. Edgar je Henrikov šurjak. Ramena joj klonu od silnog olakšanja. - Pa zašto mi nisi rekao? Umirala sam od brige zbog tog pitanja odanosti, Alec, a sve bez razloga. Mogao si mi spomenuti da su Edgar i Henrik dobri prijatelji, mužu. Jamie odnese Mary iza zaslona prije no što joj je Alec uspio reći da je tupava. - Zašto si joj dopustio da misli kako su Edgar i Henrik dobri prijatelji? - upita Gavin. - Iz istog razloga iz kojeg ste vi ublažili svoje odgovore vezane uz Edgara - hladno odgovori Alec. - Nitko od nas ne želi da se Jamie zabrinjava. Svi se usrdno trudimo da je usrećimo, je l’ tako? Gavin se isceri. - Aha, tako je. Svi se zajedno nasmiju, ali taj zvuk nadjača buka koju su proizvodile žene. Jamie, Elizabeth, Edith i Annie naizmjence su kupale Mary Kathleen. - Ona je prekrasno djetešce - primijeti Elizabeth. - Moramo joj to govoriti - reče Jamie. - Cesto. Ne smije nikad pomisliti da ne pripada ovamo. Kupanje je konačno završilo. Jamie postavi Mary na škrinju i dobro joj očetka kosu. Djevojčica nije bila nimalo stidljiva među ženama, ali i dalje se vidjelo da najradije privlači Jamienu pozornost. Kad su je odjenule u čistu, bijelu spavaćicu koju je donijela Edith, ona podigne ručice prema Jamie, želeći da je uzme u naručje. Dok je Mary večerala, Edith je otišla na kat s Annie urediti sobu za djevojčicu. Odlučeno je da će Mary spavati u sobi pokraj Alecove ijamiene. Ako zaplače po noći, Jamie je bila sigurna da će je čuti. - Sve majke imaju lak san - izjavi ona. - Nagonski znamo kad nas kćeri trebaju. Shvatit ćeš o čemu govorim, Elizabeth, kad rodiš dijete. Jamien je glas bio pun oduševljenja pa Elizabeth nije imala srca podsjećati je da je tek prije nekoliko sati postala majka. Umjesto toga, složi se s njom. - Angus je sve nestrpljiviji, želi da mu izvadiš konce iz prsa - podsjeti ona Jamie. Čeka te za stolom. - Sjedni pokraj njega - predloži joj Jamie. - Neće toliko vikati ako si u blizini. - Boljet će ga? - Ne boj se - utješi je Jamie. - Neće ga nimalo boljeti. Ali, vikat će jer je to nelagodan ~ 184 ~


-Knjigoteka-

osjećaj. Elizabeth požuri prema stolu, kako bi poslušala Jamien savjet. Alec je upravo upalio vatru u kaminu. Leđima je bio okrenut prema Jamie, ali čim je ustao i primijetio je, ona mu baci kćer u naručje, tako da se jedva snašao. Nije imao pojma što se sad očekuje od njega. Ipak, želio je udovoljiti Jamie. Zurio je u Mary, nespretno je držeći ispod pazuha. - Ne bojiš me se, zar ne, Mary? - upita je na gaelskom. - Sad sam ja tvoj tata. Ona odmahne glavom i osmjehne mu se. Alec joj uzvrati osmijeh. Spremao se spustiti je na tlo, ali kad je pokušao, Mary mu da do znanja da ne želi otići od njega. Čvrsto zgrabi njegovu tuniku i ukoči se uz njegov skut. Alec je postavi na ramena. To joj se svidjelo. Glasno se nasmijala i počela migoljiti nožnim prstićima, očigledno oduševljena. Pojavivši se iza zaslona i vidjevši što Alec radi, Jamie gotovo ispusti iz ruku potrepštine po koje je išla. - Dijete se ne drži tako - poviče. - I za ime Božje, Alec, nemoj opet slijegati ramenima. Mary će odletjeti u zrak. - Sve mi je ovo novo, Jamie - promrmlja Alec. - Nikad prije nisam nosio dijete. - On ponovno uzme Mary u naručje, i dalje namršteno gledajući suprugu. - Naviknut ćeš se na nju - reče Jamie. Alec je morao bijesno pogledati Marcusa i Gavina kako bi se prestali tako besramno smiješiti. Zatim odnese Mary do stolca za ljuljanje, stavi je u krilo i naredi joj da zaspe. Mary mu se umjesto toga popne uz prsa. Bila je jednako sumnjičava prema pokretnom stolcu kao i on pa ju je morao ponovno staviti u krilo kako bije umirio. Jamie im okrene leđa i potpuno se posveti Angusu. Alec je prstima bubnjao po naslonu za ruke, pitajući se što pobogu treba učiniti. Zaključi kako bi joj mogao pokušati ispričati priču za laku noć. Trebala mu je koja minuta da odabere omiljenu, a zatim joj do u pojedinosti počne prepričavati jednu od svojih najboljih bitaka. Za nekoliko minuta oduševio je Mary Kathleen. Oči su joj se ponovno pretvorile u tanjure i činilo se da guta svaku njegovu riječ. Krvava priča zainteresira i Gavina i Marcusa. Oni privuku stolce bliže kaminu, naizmjence mrmljajući riječi odobravanja dok je Alec pričao. Jamie je čula Alecov glas u pozadini, ali nije obraćala pozornost na ono što govori. Angus joj je davao do znanja koliko je nesretan jer mu nije dopustila skinuti daščice s ruke. - Prsti ti se sad miču, Anguse, ali to ne znači da si zdrav. Ne, morat ćeš još dobrih mjesec dana nositi ovo na ruci, a možda i dulje, i gotovo. Prsa su mu lijepo zacijelila, zar ne, Elizabeth? - Jesu - odgovori Elizabeth. - Oboje smo ti veoma zahvalni, Jamie. Je l’ tako, Anguse? - Aha, tako je - složi se Angus. Izgledao je kao da ga boli što joj mora odati to priznanje. Jamie suspregne smijeh. Već je naučila da se ispod Angusove mrzovoljne vanjštine krije meko srce. Ona se osmjehne Elizabeth, a zatim požuri spremiti medicinske potrepštine. Bilo je vrijeme da odvede Mary Kathleen na kat. Djevojčica je sigurno bila iscrpljena od dugoga dana. No, kad je ponovno zašla za ugao i vidjela kako Alec drži Mary u krilu, nije imala srca ~ 185 ~


-Knjigoteka-

prekidati ga. Pobogu, očigledno je i ona sama bila iscrpljena. Oči joj se ispune suzama kad je ugledala taj predivan prizor. Pričao je kćeri priču za laku noć. Ne, ispravi se ona. Pričao je Mary, Marcusu i Gavinu priču za laku noć. Tako joj svega, muškarci su izgledali jednako udubljeni u priču kao i trogodišnjakinja. Voljela je Aleca svim svojim srcem. Bio je veoma nježan, suosjećajan čovjek. Dođe joj da se nasmije. Alec bi se sigurno strašno uvrijedio kad bi znao da misli kako je dobar, a i pitala se kako će reagirati kad mu konačno prizna da ga voli. Mršteći se iznenada, pomisli kako nije bitno hoće li on prihvatiti njezinu ljubav ili neće. Bila je sigurna da će vremenom uvidjeti koliko je to dobro. A uz odgovarajući poticaj, možda će i on nju jednog dana zavoljeti. Kako je ikad mogla pomisliti da su Škoti manje vrijedni? Ona odmahne glavom, razmišljajući o tom sramotnom grijehu, a zatim krene prema naprijed, kako bi čula tu priču koja ih je tako sve očarala. Ugledavši Elizabethin izraz lica, shvati da nisu baš svi očarani pričom. Angusova žena izgledala je užasnuto. A onda i do njenih ušiju dopre dio jedne Alecove rečenice: - Snažnim udarcem odsječe mu ruku... - Ma što to pričaš tom djetetu? - upita, gotovo viknuvši. - Samo priču - odgovori Alec. - Zašto? - A koju to točno priču? - upita ga Jamie i požuri prema njemu, kako bi mu istrgla Mary iz krila. - Bitku s Northumbrijcima - odgovori on. - Punu živopisnih pojedinosti - izvijesti je Elizabeth. Jamien bijes nestane kad je primijetila da je njezina reakcija očigledno zbunila njezina muža. - Alec, dijete će imati noćne more od tih tvojih priča. - Svidjela joj se - usprotivi se Alec. - Vrati mi je, Jamie. Još nisam ispričao kraj. - Aha, mora dovršiti priču - dometne Gavin. - Ona ide u krevet - nasmije se Jamie, premda nije namjeravala. - Ne mogu vjerovati da slatkom djetešcu pričaš ratnu priču. Uskoro joj postane jasno da Alec i njegovi vojnici ne mogu vjerovati da se njoj ta priča ne sviđa. - Daj Mary poljubac za laku noć - uputi ga Jamie. Ona pruži dijete ocu, promatrajući kako joj na čelo spušta nježan poljubac. - Idi sad u krevet, Mary - blagim glasom prošapće Alec. - Sutra ćemo dovršiti priču. Čim je spustila djevojčicu na tlo, ona požuri do kamina i ispruži se na rogozu. - Zar misli da bi tu trebala spavati? - upita Alec. Jamie potrči za Mary i podigne je, a tek onda odgovori: - Izgleda - reče. - Ali baka je vjerojatno bila jako dobra prema njoj. Mary ima veoma dobru narav. To je dokaz da nije dugo vremena bila zlostavljana. - Zastoje to dokaz? - upita Alec. - Kad se dijete okrutno zlostavlja, katkad mu se izopači um, Alec ili sam barem tako čula. Zašto me tako gledaš? - doda zabrinutim glasom. - Izgledaš... zapanjeno. Ne moramo brinuti za našu Mary, Alec. Alec se s mukom nasmiješi. - Ja nikad ne brinem - uzvrati. - Ti brineš dovoljno za nas ~ 186 ~


-Knjigoteka-

oboje. Ona odluči zanemariti tu smiješnu izjavu. - Možemo li večeras spavati gore, Alec? Želim biti blizu Mary. Možda će me trebati tijekom noći. On će je trebati tijekom noći; ta mu misao iznenada padne na um. On se namršti. Kvragu, i ona bi trebala trebati njega. Zatim pogleda malu Mary. Djevojčičino je lice počivalo na Jamienu ramenu. Oči su joj bile sklopljene, a izraz lica gotovo blažen. Bilo je očigledno da voli kad je Jamie drži u naručju. Alec je znao da će modrice izblijedjeti s djetetovih leđa i nogu, a da će Jamie uskoro zaliječiti i svu bol koja će se još možda zadržati u djetetovu umu. Da, njegova će žena usrećiti Mary Kathleen... usrećiti je kao što je njezina čarobna ljubav usrećila njega. Doista ga voli; vidio je to po načinu na koji ga gleda. Možda se još nije pomirila s tom istinom, ali Alec je bio siguran da će se vremenom, i uz odgovarajući poticaj, skrasiti i prihvatiti svoju sudbinu. On već jest. Sigurno je Bog umiješao prste poslavši mu Jamie, zaključi on, jer da mu je tko prije godinu dana rekao kako će zavoljeti tvrdoglavu, jogunastu, samovoljnu Engleskinju, prvo bi se nasmijao, a onda bi sravnio sa zemljom onoga tko bi se usudio takvo što ustvrditi. On pretpostavi kako će joj morati reći da je voli. Iznenada se prestane mrštiti. Reći će joj noćas, odluči. Na gaelskom. Njoj za inat. - Alec? Trebaš li večeras još razgovarati sa mnom? - upita Angus prekinuvši poglavarov tijek misli. - Ne, Anguse. Odvedi Elizabeth kući. Sutra ćemo opet porazgovarati o našem planu. Gavin pričeka da Angus izvede Elizabeth iz dvorane, a zatim postavi pitanje Alecu. Premda je bio siguran da Elizabeth nikome ne bi rekla ono što je čula, nije je želio uzrujavati. - Na kakav to plan misliš, Alec? Znaš li tko je pokušao ubiti Jamie? - Zar nećeš uključiti nas u te razgovore? - upita Marcus. - Prestani se mrštiti, Marcuse - naredi mu Alec. - Nisam još imao vremena uključiti vas dvojicu. Valjda si provjerio spavaće sobe, Gavine? Vojnik kinine glavom. - I cijelo vrijeme promatram vrata. Edith čeka u Marynoj sobi. Želi Jamieno dopuštenje da noćas spava s Mary, za slučaj da se djevojčica probudi. - Vojnici su još uvijek smješteni ispod tvoga prozora, gospodaru - doda Marcus. - Postavi još dvojicu na dno stubišta, Marcuse. Nitko se ne smije uspeti ovim stubama. - Znaš li tko je krivac? - ponovno upita Gavin. - Gotovo sam siguran - uzvrati Alec. Lice mu se smrkne. - Sutra ćemo postaviti zamku. Išao sam u krivom smjeru. Ako sam u pravu, kad se sve ovo završi otac Murdock će morati blagosloviti Helenin grob. - Ne razumijem - prošapće Marcus. - Ako sam u pravu - ponovi Alec - Helena se nije ubila, nego je ubijena. Čuva je kao dragocjeno blago. Budala! Zar doista misli da me može zaustaviti? U menije suviše lukavosti da bi me poglavar Kincaid nadmašio. Kucnuo je čas da ga ponovno izazovem. Sutra ću ubiti tu kučku. Dijete će morati pričekati... Jedno po jedno zadovoljstvo. ~ 187 ~


-Knjigoteka-

BoĹže, daj mi snage da skrijem svoju radost.

~ 188 ~


-Knjigoteka-

ŠESNAESTO POGLAVLJE Jamie je već čvrsto spavala kad je Alec konačno došao u postelju. Izgledala mu je prekrasno, spokojno. Čak i kad je odmakao pokrivač i privukao je u svoje naručje, pomisli kako je doista ne bi trebao buditi. Ona promrmlja nešto u snu, a zatim prebaci vitku nogu preko njegovog bedra. Ta ga je ženska i u snu izluđivala, jer kad je prstima prešao od vrha do dna njezinih leđa, promrmljala je nešto što nije razumio, ali je pretpostavio da je sramotno, a zatim je odgurnula njegovu ruku i otkotrljala se na leđa. Nije ga odvratila od namjere. Spavaćica joj je bila podignuta do bedara, a na blagoj svjetlosti svijeća koža joj je izgledala prošarana zlatnim mrljicama. Noge su joj se zaplele u pokrivač. Alec šutne pokrivač, kako mu ne bi smetao, a zatim je zarobi jednim bedrom. Brzo joj svuče spavaćicu, osmjehnuvši se kad je počela mrmljati. Čak je i u snu znala izgledati nezadovoljno. On joj odmakne kosu, provlačeći prste kroz svilenkaste pramenove ružina mirisa, i nosom je pomiluje po vratu. Ona zadovoljno uzdahne. Alec podigne glavu kako bije pogledao. Osmjehne se vidjevši da više ne izgleda nimalo razdra- ženo. Poljubi njezine lagano razdvojene usnice, sredinu njezine brade, ponovno njezin vrat, a zatim se spusti niže, kako bi joj poljubio naježenu kožu grudi. Vlastiti je drhtaji probude. No, nije joj bilo nimalo hladno. Štoviše, postajalo joj je sve toplije svakog trena... sa svakim poljupcem. Alec je milovao njezine dojke rukama, ustima, jezikom. Zadivljeno pomisli kako je nježan u vođenju ljubavi s njom. Topila se u njegovu naručju. On spusti ruku niže, kružeći prstom oko njezina pupka, a zatim još niže, sve dok prstima nije počeo milovati meke kovrčice između njezinih bedara. Njezino je tijelo bilo spremno za njega. Bila je uzbuđena, vlažna, a po njezinu maznom stenjanju Alec zaključi da ga želi gotovo jednako neobuzdano kao i on nju. Jezikom je palacao po njezinu stomaku. Ona se čvrsto privije uz njega i konačno ga povuče za kosu kad više nije mogla izdržati mučenje. - Sve me boli od želje da te uzmem, Jamie - prošapće on. - Uzmi me sad, Alec - prošapće ona. - Ne želim više čekati. Želim... Njezina molba završi zadovoljnim stenjanjem kad je ispružio prste u njoj. On pokuša izvući ruku, ali ona se izvije prema njemu. - Prestani me mučiti, mužu. Dođi k meni, odmah. Ona spusti ruke i uhvati ga za ud. - Dvoje mogu igrati ovu igru - obeća mu tihim, promuklim glasom. Alec progunda iz dubine grla, a zatim joj odmakne ruku. - Ne večeras, ne može prošapće on. - Ne mogu još dugo izdržati, Jamie. On se smjesti između njezinih nogu, rukama joj obuhvati bedra i jednim snažnim pokretom prodre u nju. Ona vrisne u zanosu. Alec se odmah umiri u njoj. - Jesam li te ozlijedio, ljubavi? - upita, zabrinuto je promatrajući. ~ 189 ~


-Knjigoteka-

- Nisi - odgovori ona, tiho zastenjavši. - Nisi me ozlijedio. - Suviše sam grub - nastavi on, još uvijek ne vjerujući da je nije ozlijedio. Pokuša se izvući, odmaknuti od nje, ali ona ga je tako čvrsto držala nogama da mu nije dopuštala uzmak. - Da se nisi usudio sad stati - prošapće ona. - Umrijet ću ako staneš. - I ja ću, Jamie - prizna on, isprekidano dašćući. - I ja ću. - Možda se i mogao nasmiješiti, ali nije bio siguran. Jedva se suzdržavao da ne svrši, ali odluči joj prvo pružiti vrhunski užitak. Zarobi joj usne užarenim poljupcem, prodirući sve dublje u nju. Njezino ga je tijelo primalo potpuno, čvrsto, predivno. Želio je da ga obuzme njezina vatra i čudio se što ona takvom lakoćom izaziva u njemu goruću, neutaživu želju. Jamie je imala osjećaj da je uznosi do zvijezda. Prepusti se tom čudu, čvrsto se držeći za muškarca kojeg voli, kako bi s njim podijelila divotu koju joj samo on može pružiti. Čim je osjetio njezine prve drhtaje koji su davali naslutiti da će uskoro svršiti, on se još jednom snažno zarije u nju i prolije svoje vruće sjeme po njezinoj unutrašnjosti. Nije znao koliko su dugo ostali zajedno. Pomisli, međutim, kako je nikad ne želi napustiti, a tek kad su mu se lupanje srca i disanje umirili, sjeti se da joj je želio reći kako je voli. - Svaki si put sve bolja, ženo - prošapće, otkotrljavši se na bok. Jamie se zakotrlja zajedno s njim, zabije glavu ispod njegove brade i nasmiješi se zadirkujućem tonu njegova škotskog naglaska. - Rekao si da ću se popraviti ako budem vježbala - podsjeti ga ona. - Nisam imala pojma da ćemo ovoliko često vježbati - prizna. U glasu joj se čulo bahato zadovoljstvo samom sobom. Alec se osmjehne vrhu njezine glave, a zatim prošapće na gaelskom: - Znam da ne razumiješ što ti govorim, Jamie, ali imam potrebu reći ti ovo na svome jeziku. Volim te, curo, svom svojom dušom. On osjeti kako se ukočila dok je to izgovarao, ali kad se pokušala odvojiti od njega, zadrži je na mjestu. - Volim te jer si tako nježna, puna ljubavi, brižna. Imaš zlatno srce, curo. Ona samo što se nije rastopila. - Ali povrh svega, Jamie, volim te jer si tako iskrena. Aha - doda on, osjetivši da se ponovno ukočila. - Nikad ne bih mogao voljeti ženu koja bi me željela prevariti, ali u tebe imam puno povjerenje. Učini mu se da se pretvorila u kamen. Morao se od sve snage susprezati da se ne nasmije. - Laku noć, Jamie - prošapće na njezinu jeziku. - Što si mi to upravo kazao? - upita Jamie. Pokušala je zvučati ravnodušno. - Rekao sam laku noć - ponovi on, otežući. - Prije toga - prošapće ona podrhtavajućim glasom. - Nije bitno - uzvrati on. Ona se odgurne od njega, kako bi vidio koliko je ogorčena. - Jesi li mislio ono što si rekao, ma o čemu se radilo? On slegne ramenima. Jamie gotovo u istom trenu plane, ali već je odlučila da će sutradan vraški iznenaditi Aleca: kleknut će pred Edgara i izgovoriti svoj zavjet na gaelskom. Nije namjeravala dopustiti Alecu da joj pokvari iznenađenje. No, s druge strane, ~ 190 ~


-Knjigoteka-

upravo joj je kazao da je voli zato što je toliko iskrena. Upala je u vlastitu klopku. Ali zastoje iznenada naslutila da Alec to zna? Zaključi da je razlog svjetlucanje njegovih očiju. - Zašto me tako gledaš? - upita ga. - Zato što izgledaš kao da pokušavaš riješiti svu gomilu problema kraljevine Engleske - odgovori on. - Razmišljala sam samo o jednom problemčiću koji treba riješiti - prizna ona. - Reci mi o čemu se radi. Ona odmahne glavom. - Sutra ću ga riješiti, Alec. Naposljetku, to je moj problem. Ja ću se pobrinuti za njega. Vjeruj mi. - O, da, vjerujem ti, ženo. - Vjeruješ? - upita ona, izgledajući zadovoljno. - Dakako. Iskrenost i povjerenje su kao desna i lijeva ruka. Obje su važne... Ma što je sad? - upita je, susprežući smijeh. - Opet se mrštiš. Zatim odluči da ju je dosta izazivao za jednu večer. - Kasno je, Jamie - reče, ponovno je uzimajući u naručje. - Sigurno si iscrpljena nakon ovoga dugog dana. Ne bi sad trebala rješavati probleme. Trebala bi... - Spavati - dobaci ona uzdahnuvši. - Ne - zaniječe on. - Trebala bi zadovoljavati svoga muža. - Upravo sam te zadovoljila, zar ne? - Još uvijek nisi sve dobro naučila, curo. - On je zakotrlja na leđa. - Ali imaš sreće što ti je muž tako strpljiv. - Muž mi je nezasitan, eto što, Kincaidu. Znaš li koliko smo puta... - Zar sad trebam brojati i koliko smo puta vodili ljubav? Prije no što joj je zarobio smijeh u grlu dugim poljupcem, Jamie je imala vremena samo za zagrliti muža. Vodili su ljubav polako, nježno. A njoj se cijelo vrijeme po mislima vrzmala njegova ljubavna izjava. Obeća sama sebi da će mu sutra izgovoriti ljubavni zavjet na gaelskom. Zaspala je prije no što se on otkotrljao od nje. On ih oboje prekrije svojim pledom, a nekoliko trenutaka poslije čvrsto zaspe. Probudio se samo jednom tijekom te kratke noći, i to kad su se otvorila vrata. Upravo je posegao za mačem kad je Mary Kathleen dotrčala do kreveta. Prvo je potrčala prema Jamienoj strani kreveta. - Ne gnjavi majku - prošapće Alec. Reci mi što se dogodilo, Mary. Kad ju je još i rukom pozvao k sebi, Mary ga konačno posluša. Izraz lica bio joj je ozbiljan, a kad je došla do njega, on ugleda strah u njezinim očima. - Što je bilo? - upita je. Mary mu pokaže donji dio spavaćice. - Mokra sam - prošapće. Suze kojima su joj se napunile oči proliju se niz njezine obraze. Alec joj svuče spavaćicu preko glave i baci je na pod. - Sad više nisi mokra - objavi. Jamie se probudila na Maryn glas. Pretvarala se, međutim, da spava, jer znala je da njezin muž ne voli žene koje plaču. Nije željela da vidi kako su joj oči zamagljene. Ne bi shvatio kako ju je preplavila ljubav prema njemu kad je podigao kćer i počeo je ljuljati u naručju. Kad je ustao, odnio je usnulo dijete do vrata i predao ga jednom od vojnika, Jamie sklopi oči. ~ 191 ~


-Knjigoteka-

Gotovo mu dovikne kako bi kćer u krevet trebao vratiti otac, a ne neki tamo vojnik, a onda se sjeti da je njezin muž potpuno nag i da bi Edith sigurno umrla od sramote kad bi se probudila i zatekla ga u sobi. Ta joj je slika bila toliko zabavna da se morala okrenuti na stomak kako bi prigušila hihot. Alec se vrati u krevet, podigne je prema sebi i zahrče prije no što se uspjela udobno smjestiti. Njezin tih, zadovoljan uzdah ispuni prostoriju. Jedva je čekala jutro. Sutra ju je očekivao veličanstven dan. Bio je to najgori dan u njezinu životu. Počeo je, doduše, dobro. Jamie i Edith za manje od dva sata uredile su veliku dvoranu tako da je izgledala velebno poput palače. Stolovi su bili ukrašeni svježim cvijećem, na podu su ležale nove prostirke od rogoza, a visok, četvrtast stolac na kojem će sjediti kralj Edgar bio je ulašten do savršenstva. Gavin i Marcus su, međutim, iskušavali Jamieno strpljenje. Svaki put kad bi se okrenula, jedan od dvojice krupnih muškaraca prepriječio bi joj put. - Zar nemate nikakvog drugog posla? - upitala ih je. Vojnici se nisu obazirali na njezin mig. - Danas nanije slobodan dan, nemamo dužnosti - objasnio je Gavin. Izgledala je kao da mu ne vjeruje. A i Marcus je tako izgledao. - Ali zašto me pratite? - ustrajala je. U tom trenutku Jamienu suknju povuče Mary Kathleen, spasivši vojnike od smišljanja laži. Djevojčica je bila odjevena u haljinicu od pleda plemena Kincaid. Bio je to dar kovačeve obitelji, a sjajno joj je pristajala. Jamie podigne kćer u naručje, brzo je poljubi, a zatim joj prošapće nekoliko riječi hvale na gaelskom. - Mogu li odvesti Mary do Francesine kuće? - upita Edith. - Tko je Frances? - Kovačeva žena - objasni Edith. - Ima nekoliko pari cipela koje Mary može probati. - Svakako reci Frances koliko cijenim njezinu pomoć - reče Jamie. Edith odmahne glavom. - Uvrijedila bi se. Njezina je dužnost pomoći. Jamie nije znala što bi mislila o toj izjavi. Ona pruži djevojčicu Edith, no to se pokazalo teškim zadatkom, jer je Mary željela ostati tamo gdje jest. Edith objasni nećakinji što će raditi i konačno je privoli na suradnju. - Reći ću Frances da si zadovoljna njome - dovikne Edith preko ramena. Kad se Jamie okrenula, zabije se u Marcusa. - Nikako mi nije jasno zašto me stalno pratite - razdražljivo reče. - I zašto oni vojnici ljenčare tamo na katu? Zar nemaju drugog posla? Marcus odmahne glavom. - Imaju slobodan dan, nemaju drugih dužnosti - objasni joj. Alec uđe u dvoranu točno u trenutku da čuje Marcusovo nevjerojatno objašnjenje. Također primijeti izraz nevjerice na licu svoje supruge. - Jamie? Pripadnici klana su na posljednjoj uzbrdici. Za nekoliko minuta bit će ovdje. S njima je i nekoliko članova klana Harold. Želim da... - Sad ćemo još dobiti i goste? - poviče ona. - Da - uzvrati Alec. ~ 192 ~


-Knjigoteka-

Nije znao da je njegova žena toliko brza. Kad je jurnula pokraj njega, ispruži ruku kako bije uhvatio. Privuče je sebi i prisili je da ga pogleda. Izgledala je strašno zabrinuto. On se nije mogao suzdržati. Sagne se i poljubi je u zabrinutu obrvu. Takvo spontano izražavanje osjećaja još uvijek mu je bilo novo, ali svidjelo mu se. On je ponovno poljubi. - Ne volim kad si namrštena - prošapće. - Jesi li opet zabrinuta? Ona odmahne glavom. - Moram se preodjenuti - izjavi. - Zašto? Nije važno je l’ tvoja engleska odjeća čista ili prljava. Sigurno će im biti odbojna, baš kao i meni. Ona ne odgovori na njegovu primjedbu. Njemu se, međutim, učini da su je njegove riječi zabavile, a ne razljutile. Ta ga reakcija zbuni. On je ponovno poljubi, spustivši joj dug, vlažan poljubac na slatke usnice, a kad je omotala ruke oko njegova struka, njegov se jezik pomakne i počne joj milovati nepce. Kad je poljubac konačno završio, izgledala mu je ošamućena. On joj na gaelskom prošapće da je voli, odvoji njezine ruke od svoga struka i spusti se niz tri stube u dvoranu. Potom pokretom ruke pozove Gavina i Marcusa za stol. Primijeti kako Jamie klonulo stoji pokraj zida, zureći u njega. - Zar se nisi htjela preodjenuti? - poviče. Ona se uspravi i požuri stubama. Začuvši kako mrmlja cijelim putem prolazeći kroz dvoranu, Alec se nasmiješi. Jamie je pomislila kako zbog njega odmah zaboravi na sve svoje dužnosti. Kad ju je poljubio, bila je u stanju razmišljati jedino o uzvraćanju poljupca. Morala se prisiliti da prestane razmišljati o Alecu. Naposljetku, trebala mu je pripremiti iznenađenje, a nije željela da ga on pokvari smanjujući joj odlučnost. Ona popravi pokrivač na krevetu, a zatim odjene donju haljinu duljine do gležnja, bež boje. Na taje dva zadatka potrošila samo nekoliko minuta, ali omatanje pleda bila je sasvim druga priča. Komad tkanine bio je dug otprilike tri i pol metra, nakon što je trećinu odrezala. Bio je uzak, što joj je trebalo olakšati slaganje nabora, ali koliko god pokušavala, nije joj polazilo od ruke. U očajanju otvori vrata i naredi jednom od vojnika da ode po oca Murdocka. Svećenik uskoro stigne. Kad je bojažljivo pokucao na vrata, ona mu otvori i gotovo ga uvuče u sobu pa potom zalupi vratima. Alec je čuo kako svećenik hropće cijelim putem uza stube. Kad je ušao u spavaću sobu, poglavar podigne obrvu. Upita se što će joj, za ime Božje, Murdock, a zatim se odluči ne zamarati time. Ipak je i dalje promatrao vrata. Kad su se konačno otvorila, a Murdock izišao iz sobe, Alec ugleda širok osmijeh na svećenikovu licu. - Oče Murdock? Što ste radili u mojoj sobi? - poviče. Svećenik odgovori tek kad je došao do Aleca. - Pomagao sam tvojoj ženi. - Pomagali u čemu? - Ne smijem ti reći - izjavi otac Murdock. I dalje se smiješio, usprkos Alecovu mrkom izrazu lica, a zatim doda: - Želi te iznenaditi, Alec. Nek’ bude po njenom. Ne želiš joj povrijediti osjećaje tako što ćeš unaprijed saznati o čemu se radi. - Dakle, i vi se brinete o njezinim osjećajima - hladno uzvrati Alec. - Čini mi se da ~ 193 ~


-Knjigoteka-

nam je ta čudna navada svima zajednička. - On prvo pogleda Marcusa, a zatim i Gavina. U tom trenutku otvore se vrata spavaće sobe, a on zaboravi sve ostalo. Nije bio svjestan da je ustao. Zurio je u prizor koji je izmamio osmijeh na lica vojnika, osjećajući takav neizreciv ponos da je jedva disao. Odjenula je njegov pled. A on je bio toliko sretan da nije mogao ni progovoriti. Bilo je krajnje vrijeme, stalno je govorio sam sebi, krajnje vrijeme. - Nije znala složiti nabore. Čak ih je pokušala složiti na podu pa leći na njih. Aha, isprobala je sve moguće načine, za koje nikad nisam ni čuo dok mi ih nije ispovjedila. - A onda ste joj vi pomogli - ubaci se Gavin, kimajući glavom. - Pohvalila je moje spretne ruke - prošapće svećenik promatrajući, kao i ostali, kako Jamie silazi stubama. - Boga mi, doista je krasna djevojka. Jamie je znala da je privukla punu pozornost svih muškaraca. Ramena je držala uspravno, a ruke uz bokove, kako ne bi slučajno izvukla koji nabor ispod pojasa. Kad je stigla do posljednjih nekoliko stuba koje vode u dvoranu, službeno se nakloni svome mužu. On je poželi ponovno poljubiti. Pomisli kako će joj možda reći i koliko je ponosan što je njegova. Kad ju je bez riječi pozvao k sebi, ona nježno podigne obrub oprave i priđe mu. On pruži ruku kako bi je dotakao, ali ona odmahne glavom i zakorači unatrag. - Ne diraj me, Alec. - Što? - Nemoj ni podizati glas - uzvrati ona, mršteći se. - Možeš mi reći koliko si zadovoljan stojeći tamo gdje jesi. Želim da mi nabori ostanu na mjestu dok ne stigne kralj, i gotovo. Više nije izgledao onako zadovoljan njome. - Zadovoljan si, mužu, zar ne? - Veoma sam zadovoljan. - I? - potakne ga ona, nadajući se još kojoj riječi hvale. - I što? Ona se nasmije. Alec ni u kom slučaju nije bio jedan od onih koji sipaju komplimente iz rukava. Ona pretpostavi da nije ni svjestan kako bi joj trebao udijeliti kompliment. - Nema veze - odgovori, a zatim slegne ramenima, zaboravivši na nabore. Bacivši brz pogled prema dolje, shvati da nije nastala šteta. - Nikad neću znati ovako složiti nabore primijeti. - I to ćemo vježbati - obeća joj Alec. Zarumenjela se tek kad je otac Murdock upitao a što to još vježbaju. - Možda bih mogao pripomoći kojim stručnim savjetom - gorljivo doda. - Privatne stvari - izlane Jamie. - Ne možemo koristiti vašu pomoć, oče, ali oboje smo vam zahvalni što ste je ponudili. Alecov vragolasti osmijeh još se više proširi. - Dođi sa mnom, Jamie. Gosti čekaju vani kako bi te upoznali. - Jedan od vaših gostiju već je unutra - poviče neznanac koji je stajao na ulazu. Jamie se okrene kako bi pozdravila gosta, a onda zaključi da bi trebala stajati pokraj muža dok je bude predstavljao. Ona priđe Alecu, na što on kimne glavom u znak odobravanja. Alec je zagrli oko ramena. Taj spontani izraz posesivnosti iznenadi je gotovo ~ 194 ~


-Knjigoteka-

jednako kao i njegov čvrst stisak. - Pazi na moje nabore - prošapće ona. Alec, međutim, nije obraćao pažnju na nju. Čovjeku koji im se približavao uputio je smrknut pogled. Njegov namrgođen izraz lica davao je naslutiti da ne voli posebno muškarca kojeg joj je trebao predstaviti. - Žarko sam želio upoznati tvoju ženu, Alec, pa sam stoga sam ušao unutra. Alecova ruka još čvršće obujmi Jamie. - Ovo je Haroldov sin Justin. - Drago mi je što sam vas upoznala - reče Jamie, smiješeći se kako bi gost pomislio da doista misli ono što je rekla. Zapravo joj nije bilo nimalo drago. Plavokosi muškarac mjerkao ju je od glave do pete. Samo oženjen čovjek smije na taj način gledati svoju suprugu. Da je potpuno odrastao, vjerojatno bi ga oštro ukorila, ali činjenica da na licu i rukama nije imao brazgotina govorila je da još nije iskusio borbu. A trebao je naučiti još štošta i o lijepom ponašanju. - Ni približno onoliko koliko je meni drago, gospo - uzvrati Justin. Ona oštro kimne glavom, a zatim ga odlučnim glasom uputi da se vrati drugima. Alec i ja uskoro ćemo vam se pridružiti - obeća. On se nije osvrtao na njezine riječi. I dalje je neuljudno zurio u nju. - Jeste li još što željeli reći? Izgledao je posramljeno. - Ne, gospo. Samo... samo sam uživao u vašem neobičnom naglasku - promuca on. - To je engleski naglasak, Justine - podsjeti ga ona. - A većini je Skota milozvučan kao kad netko čavlom struže po staklu. Marcus glasno zakašlje želeći prikriti smijeh. Gavin je morao okrenuti leđa Justinu, kako ovaj ne bi vidio njegovu reakciju. Justin i dalje nije odustajao. - Čuo sam da se zovete Jamie - doda. - Tako je. - Lijepo ime - izjavi. - Muško ime, i gotovo - odbrusi Jamie. Bilo joj je dosta obuzdavanja. Justin joj je zurio u grudi. Željela ga je odalamiti. Jedva je čekala pobjeći od toga uvredljivog stvorenja. Upita se kako to da Alec nije primijetio momkovo sramotno ponašanje pa ga pogleda. Alec se smiješio. Nije znala kako to shvatiti. U tom trenutku Gavin ih podsjeti da su u dvorištu postavljeni stolovi. Alec kinine glavom. - Naredi slugama da počnu posluživati hranu. Jamie i ja stižemo za nekoliko minuta. Marcuse, povedi Justina sa sobom. Čini se da nije sposoban sam izaći. Posljednju je naredbu izgovorio grubim glasom. Jamie pomisli da je njezin suprug konačno primijetio kako njihov gost požudno zuri u nju. Činiju je Alec pustio, ona krene prema zaslonu. Prethodnoga je dana na škrinji ostavila svoj bodež, a sad ga je željela ponovno zataknuti za pojas, dok ne zaboravi. Justin krene za njom. Kad ju je pokušao dotaknuti, ona ga mrko pogleda. On je, međutim, bio odlučan. Bilo joj je neugodno, jer su drugi muškarci gledali, ali morala je grubo odmaknuti njegovu ruku. ~ 195 ~


-Knjigoteka-

- Da niste možda u rodu s poglavarom McPhersonom, Justine? - upita ona. - Nisam, Lady Kincaid - odgovori on, zbunjeno je gledajući. - Nismo u rodu. Zašto pitate? - Po pristojnosti me podsjećate na njega - odgovori ona. Vidjelo se da Justin ne razumije njezinu primjedbu. Alec je, međutim, shvatio da je upravo uvrijedila momka. Njegov smijeh pratio ju je dok je zalazila za zaslon. Bodež nije bio tamo gdje je mislila da ga je ostavila. Nekoliko je minuta tražila svoje oružje, a zatim odustala. Dobrano se uplašila kad se okrenula i ugledala Aleca kako je promatra. - Prenuo si me. Alec je privuče u naručje, ne obazirući se na njezinu molbu da joj ne uništi nabore na suknji. Podigne je sve dok njezine oči nisu bile u razini s njegovima. Usne su mu bile tek dah udaljene od njezinih. - Popravit ću ti nabore - obeća joj, promuklo zastenjavši. Jamie prođe prstima kroz njegovu kosu i polako se nagne prema njemu. On je dočeka na pola puta. Njegove usne napadno, posesivno zaposjednu njezine. Jezikom prodre u njezina usta. Želio ju je napastvovati, prisiliti je da mu se prestane opirati, ali kad je protrljao njezin jezik svojim, shvati da je ne treba uvjeravati. Željela je da utaži njezinu glad. Njegovim tijelom prostruji drhtaj; Jamie zastenje. Alec odmakne usne od njezinih. Želio je vidjeti strast u njezinim očima. - Želiš me, je l’ tako, ljubavi? - prošapće. Ona ga povuče za kosu kako bi ga ponovno približila sebi. On začuje njezine seksi jecaje pa i sam zastenje. Zatim je utiša još jednim dubokim poljupcem, zarivši joj jezik duboko u usta, a potom joj počne obasipati vrat vlažnim poljupcima. Uživao je govoreći joj što sve želi da mu ona učini svojim mekim, vlažnim usnama, kako želi da ga ponovno primi u sebe, da osjeti njezin čvrsti stisak. Govorio je na gaelskom, dakako, samo kako bije zbunio. Sam je, međutim, upao u vlastitu stupicu, jer ju je toliko poželio da se više nije mogao zaustaviti. Odnese je do kreveta. Neprestano joj začepljujući usta poljupcima, nije joj dopuštao da prosvjeduje protiv njegovih očiglednih namjera. Rukom ublaži njezin pad u sredinu pokrivača. Jednim snažnim pokretom razdvoji joj noge i smjesti se između njezinih bedara. Velikim rukama zarobi njezino lice i pritisne je ukrućenim udom. Već je gotovo izgubio nadzor nad sobom. Jamie zarije nokte u njegova leđa. Podigne koljena prema sebi kako bi ga bolje osjetila. On je počne lizati po vratu, sve do leđa, pritom joj svlačeći odjeću. Jamie se iznenada ukoči. Zatim se počne otimati, gurajući mu ramena zapanjujućom snagom u pokušaju da odvoji usne od njegovih. Tada i on začuje zvuk, ali ipak mu je trebalo nekoliko bolnih minuta da se sjeti koje je doba dana, koje su mu dužnosti, koji ga gosti očekuju. Ljutito opsovavši, Alec podigne glavu. Osloni se na laktove i pogleda u zamamnu ženu ispruženu pod sobom. Izgledala je potpuno zanosno. On zadovoljno kinine glavom. Usne su joj bile pomalo natečene, ružičaste i suviše privlačne za njegov spokoj. On je ponovno poljubi, grubo, brzo. - Znaš li zašto sam te upravo poljubio, Jamie? Ona odmahne glavom. - Kako bih te podsjetio kome pripadaš. ~ 196 ~


-Knjigoteka-

Oči joj se razrogače na tu izjavu. Alec je podigne na noge, a zatim joj nevjerojatnom brzinom namjesti nabore. Već se udaljavao od nje kad je povikala za njim: - Znaš li zašto sam ti uzvratila poljubac, mužu? Bila je spremna podsjetiti ga da i on pripada njoj, ali je taj bahati muškarac spriječi u namjeri. - Zato što ti se svidjelo. Nabori su bili savršeni, morala je priznati. Ona potapša kosu, ispravi ramena i vrati se u dvoranu. - Jamie? - Da, mužu? - Otac Murdock ispratit će te van. Ja ću ti se uskoro pridružiti. Alec je čekao da njegova žena izađe iz dvorane, a zatim da znak rukom dvojici vojnika koji su stražarili iznad stubišta. - Ne puštajte je iz vida - naredi. - Uvijek budite desetak koraka udaljeni od svoje gospodarice. Dvojica vojnika požure izvršiti naredbu. - Pošaljite mi Colina - poviče Alec. - I Haroldov zamjenik je ovdje? - upita Gavin. Alec kimne glavom. - Želi nam priopćiti neke novosti - objasni. - Justinov privlačan izgled nije posebno dojmio tvoju ženu, ha? - upita Gavin. - Nikad nisam ni mislio da će joj biti zgodan - slaže Alec. Colin je izgleda čekao ispred vrata, zaključi Alec, jer je već hitao stubama prema velikoj dvorani. Sjedokosome muškarcu očigledno se jako žurilo da prenese poruke poglavaru Kincaidu. Alecu je vrijeme proletjelo. Upleo se u užarenu raspravu o mogućem ujedinjenju škotskih gorštačkih klanova. Ustrajao je na mišljenju da je to nemoguće. Colin je jednako usrdno tvrdio da je takvo što itekako moguće. Alec nije ni u snu želio dopustiti Colinu da napusti dvoranu prije no što se složi s njim. A ako je bilo suditi po Colinovini čvrsto stisnutim čeljustima, on je jednako čvrsto odlučio uvjeriti Aleca da promijeni mišljenje. Jamie utrči u dvoranu. Alec joj dobaci brz pogled, a potom se ponovno okrene prema gostu. Ponovno je pogleda tek kad se ukazala pokraj njega. Pomisli kako bi se po njezinu izgledu reklo da će svakog trena početi rigati vatru. Nakon što ju je namrgođeno pogledao, dajući joj do znanja kako ne želi da ga ometa, ponovno se okrene prema Colinu. Nije namjeravala dopustiti mu da je ignorira. Prstom ga gurne u nadlakticu, razvuče usne u bljedunjav osmijeh upućen vojniku koji je razgovarao s Alecom, a zatim progovori: - Molim vas, oprostite mi, gospodine, što prekidam vaš razgovor. Uvjeren da je njezina ljutnja rezultat nestrpljive naravi, Alec joj brzo uzvrati: - Morat ćeš pričekati, ženo. - Alec, ovo ne može čekati. - Zar nisi sposobna sama riješiti problem? - Nisam rekla da nisam sposobna - usprotivi se ona. - Onda ga riješi. Njegov ton glasa razbjesni je, ali ni približno onoliko kao neuljudan način na koji ju ~ 197 ~


-Knjigoteka-

je otpravio. Okrenuo joj je leđa i mirno zamolio onoga vojnika da nastavi. I Gavin i Marcus suosjećajno je pogledaju. Ona im kimne glavom, a zatim krene prema ulaznim vratima. Alec podigne pogled kad se zaustavila u blizini nadsvođenoga prolaza. Zurila je u izloženo oružje koje je visjelo s kukica. Alec pokuša usmjeriti pozornost isključivo na Colina, ali zaboravi svoju odlučnost kad je Jamie podigla ruku i pokušala skinuti dugačku toljagu. Oružje joj je očigledno bilo suviše teško. Kako ga nije dovoljno čvrsto uhvatila, ono udari o pod uz gromoglasan tresak. Bila je, međutim, odlučna. A i privukla je pozornost svih nazočnih. Nitko ne reče ni riječ dok su je promatrali kako povlači toljagu uza stube i van kroz vrata. Premda je toljaga glasno kloparala po kamenom podu, Alec je čuo kako Jamie nešto mrmlja sebi u bradu. Dugo nakon što je nestala iz vida on je i dalje zurio u ulazna vrata, pitajući se što će, pobogu, njegovoj nježnoj ženici toljaga. Odgovor na to pitanje sine mu iznenada, zaslijepivši ga poput munje. Justin! Bijesno zaurlavši, iskoči iz stolca. Njegov urlik gotovo nadjača vriske koji su dopirali iz dvorišta. Izleti van u pratnji tri vojnika. Prizor koji je ugledao toliko ga zaprepasti da stane kao ukopan. Svećenik je stajao pokraj Jamie. Na licu mu je bio izraz zapanjenosti i nevjerice. Jamie, međutim, nije gledala u oca Murdocka, nego je bijesno zurila u tlo, žestoko se mršteći Haroldovom sinu. Budući poglavar ležao je ispružen na stomaku, bezuspješno se pokušavajući uspraviti na noge. - Ako me ikad više pokušaš dotaknuti, odalamit ću te dvostruko jače - poviče Jamie. Obećaj mi, Justine, prije no što ti dopustim da ustaneš. - Milostiva - prekine je otac Murdock, gotovo se zagrcnuvši riječima. - On ne razumije... Jamie ne dopusti svećeniku da dovrši - rečenicu. Pretpostavi da je želio reći kako Justin ne razumije njezin jezik. - O, zna on dobro zašto sam ga udarila - izjavi ona progovorivši na gaelskom. - Razumije on. - Ali, Jamie, curo... - započne otac Murdock pokušavajući joj još jednom objasniti. Muškarac na tlu usudi se uputiti joj gnjevan pogled umjesto skrušenog. Ona zaključi da neće baš tako brzo naučiti lekciju. - Kako se usuđuješ dotaknuti me? - upita ga bijesnim glasom. - Ja sam žena Aleca Kincaida, budalo jedna. I slučajno volim svoga muža strašću koju ti vjerojatno nikad nećeš moći ni zamisliti. - Gospo? - prekine je Gavin. - Ne miješaj se, Gavine - naredi Jamie. Nije se usuđivala maknuti pogled s vojnika na tlu niti pustiti svoje oružje. - Alec me je uputio da sama riješim ovaj problem i ne želim da se uplećeš. Rekla sam Justinu da ću mu prirediti nešto od čega će mu koljena zaklecati i održala sam obećanje. - Ovo nije Justin. Te je riječi izgovorio Alec. Stajao je tako blizu Jamienih leđa da je osjetila njegovu toplinu. - Nije vrijeme za šale, Alec - izjavi ona prije no što se okrenula. - Taj sramotni, loše odgojeni dječarac zgrabio me je i drznuo se poljubiti me. Pogledaj samo što mi je ~ 198 ~


-Knjigoteka-

učinio s naborima - doda ona, okrećući se prema njemu kako bi mu podastrla dokaz. - Udarila si Philipa - reče joj Alec. - A ne Justina. - Nisam. On je... - Justinovbrat. - Philip, kažeš? On polako kinine glavom. Nije izgledao kao da se šali. Njezin se želudac odmah skvrči. - Ne razumijem, Alec - prošapće. - Izgleda kao... - Blizanci su. - O, Bože, ne valjda blizanci. On ponovno kimne. - Identični. Bila je užasnuta. Oko njih se skupila gomila, dodatno pogoršavajući njezinu sramotu. - Ti vrapca - promrmlja ona tako tiho da ju je samo Alec čuo. - Zašto mi nisi rekao? Ozlijedila sam krivog čovjeka. Ona odmah baci oružje iz ruke i pokuša pomoći svojoj žrtvi da se uspravi na noge, kako više ne bi morala gledati mrk izraz lica svoga muža. Philip, međutim, odbije njezinu pomoć. Siroti je čovjek očigledno mislio da je luda. - Žao mi je što sam vas udarila, Philipe. No, nitko mi se nije potrudio reći da imate brata blizanca - doda ona, značajno pogledavši supruga. - Za taj ću ti grijeh kupiti još jedan oprost, Alec. - Niste me željeli oboriti na tlo? - upita Philip, i dalje uzmičući. Ona se već umorila od trčanja za njim. - Ako budete dovoljno dugo stajali na mjestu, pokušat ću vam objasniti što se dogodilo - obeća mu. Philip ju je i dalje sumnjičavo gledao, ali konačno se prestane povlačiti. - Ni u kom vas slučaju nisam namjeravala oboriti na tlo - ponovi ona. - Ni ne poznam vas, gospodine. Zašto bih vam željela nauditi? Činilo se da je svojim govorom odobrovoljila Philipa, ali tek što je odlučio oprostiti joj, ona ležerno doda: - Namjeravala sam oboriti vašega brat, dakako. - Dakako? Htjeli ste udariti Justina? - Philip se ponovno zapjeni, promijenivši odluku. Zapravo ga je namjeravala nekoliko puta žestoko opaliti. Zaključi, međutim, da joj to priznanje ne bi donijelo naklonost njegova brata. Philip je izgledao kao da bi se uvrijedio kad bi čuo takvo iskreno priznanje. Očigledno nije znao koliko je Justin razmažen. A i zaštitnički se odnosio prema bratu. Jamie mu nije mogla zamjeriti tu divljenja vrijednu osobinu, premda je vjerovala da je usmjerena prema krivoj osobi. Stoga odluči diplomatski nastupiti. - Da, namjeravala sam udariti vašega brata. Philipe, dosad ste već sigurno shvatili da se Justin ponaša ko prasac. - Dovedite mi Justina. Začuvši Alecov gromoglasni uzvik, ona se okrene prema njemu. - Rekao si mi da sama riješim problem, Alec, i bila bih... - Ja ću se pobrinuti za to - reče joj on. - Kako? - upita ga ona, zabrinuta zbog njegova pogleda. - Je l’ te dotaknuo, Jamie? - Pa, da - odgovori Jamie prije no što je shvatila koliko je razdražen. - Ali bio je to samo lagan dodir, Alec. Zapravo me je samo brzo zgrabio i dao mi malen poljubac... - Ubit ću tog nitkova - prekine je Alec. Nije uzviknuo, ali od njegova hladnog glasa kralježnicom joj prođu ledeni žmarci. Ona počne grčevito gužvati preostale nabore na suknji. Nekoliko minuta poslije našla se u nevjerojatno apsurdnoj situaciji. Stajala je ispred ~ 199 ~


-Knjigoteka-

Justina, braneći njegov život. - Ma daj, Alec, on je samo dječarac. Kincaidovi ne ubijaju djecu. Tiho, Justine - naredi kad je pokušao prosvjedovati jer ga je nazvala djetetom. - Ti jesi dječak i trebao bi znati koliko je opasno izazivati Aleca. Molim te, Alec? Dopusti mu da pozivi dovoljno dugo da nauči pravila lijepog ponašanja. Izgledala je kao da će svakog trena briznuti u plač. Alec se zbog te činjenice počne predomišljati. Konačno kinine glavom, složivši se s njom. Jamie osjeti slabost od silnog olakšanja. No, taj osjećaj nije dugo trajao. Čim se odmakla od Justina, Alec se pomakne prema njemu. Prije no što ga je uspjela spriječiti, on podigne mladića sa zemlje i baci ga u zrak poput strijele. Justin sleti na stražnjicu, podigavši oblak prašine oko sebe. - Alec, obećao si mi. - Neću ga ubiti, ljubavi - odgovori Alec. - Samo ću mu s nekoliko udaraca utjerati pravila lijepog ponašanja u glavu. Kad je izustio tu groznu izjavu, s raznih se strana začuju povici odobravanja. Colin, primijeti Jamie, također je s odobravanjem kimnuo glavom. - Ako ga isprebijaš ko vola u kupusu, morat ću cijeli dan provesti viđajući mu rane, Alec. Želiš li mi potpuno uništiti dan prisiljavajući me da ostanem u njegovoj blizini? Alec je dotad već uhvatio Justina za šiju. Podigne ga visoko iznad zemlje, a onda pogleda u nju i upita je: - Jesi li ozbiljno mislila, Jamie? - Što? - upita ona, pitajući se zašto se njezin muž, za ime Boga, smiješi. - Da me voliš. Ona iznenada shvati da oboje govore gaelski. - Uništio si moje iznenađenje - obrati se Justinu, zanemarujući činjenicu da momak jedva diše i da se nije u stanju propisno ispričati. - Uzviknula si te riječi ispred svih, ženo. Nemoj sad nijekati - reče Alec. - Prvo spusti momka - zatraži ona. - Prvo mi odgovori. - Da, volim te. Eto, jesi sad sretan? On brzim pokretom ručnog zgloba baci Justina na tlo. Ona shvati da je njegova snaga, kojom se tako neobavezno razmeće, nimalo ne uznemiruje. Štoviše. Ne samo što je voljela njegovu snagu, nego je i ovisila o njoj. Jamie se nasmiješi Alecu samo zato što je to napokon shvatila. - Veoma sam sretan - reče joj Alec. - Tvrdim da je Justin nije ni pipnuo - poviče Philip, privukavši pozornost svih nazočnih. Jamie glasno krikne pa posegne za toljagom. Alec je privuče sebi. Preostali nabori njezina pleda odustanu od borbe. Da je nije zgrabila, suknja bi joj pala na tlo. - Je l’ još tko vidio napad? - upita Alec, gledajući u gomilu. Dvojica vojnika kojima je naredio da prate Jamie istupe. - Obojica smo bili svjedoci - izjavi jedan od vojnika. - A ipak se nijedan nije umiješao? - upita Alec, žestoko se mršteći. - Namjeravali smo se uplesti - izjavi mladi vojnik. - Ali rekli ste nam da ostanemo na deset koraka udaljenosti od vaše žene kako ne bi znala da je pratimo, a dok smo dotrčali, već je bilo kasno. ~ 200 ~


-Knjigoteka-

- Alec, zašto si naredio svojim ljudima da me... Jamie prekine pitanje kad joj je muž stisnuo rame. Pretpostavi da sad ne želi ulaziti u pojedinosti. - Vidio sam kako ju je Justin zgrabio kad je skrenula za ugao - nastavi prvi vojnik. - I? Alec čvrsto stisne čeljusti, susprežući bijes. - Izjavio je da se divi vašoj ženi - ispriča vojnik. - Čuo sam kako govori Lady Kincaid da mu koljena klecaju od njezinih ljubičastih očiju. S obzirom da je Harold naš saveznik, pomislio sam kako bijedan od nas dvojice trebao otići po vas, ali... - Bio je vaš saveznik - poviče Philip. - Philipe, nemojte se toliko uzrujavati - dobaci Jamie. - Željela sam samo dovesti Aleca kako bi oštro porazgovarao s vašim bratom. - Ona podigne pogled prema mužu i doda: - Bio si suviše zauzet. - Pa si se onda poslužila toljagom. Učini joj se da mu oči svjetlucaju, kao da se dobro zabavlja, ali nije bila sigurna. Alec, jedini način na koji sam mogla navesti Justina da me pusti bio je obećati da ću mu prirediti nešto od čega će mu koljena doslovno zaklecati. Bio je to običan trik. Budalasti momak pomislio je da mu želim uzvratiti na udvaranje, ali ja sam zapravo mislila kako ću dovesti tebe, a ti ćeš se izderati na njega. Prava je istina da od tvoga glasa čovjeku mogu zaklecati koljena. - Obeščastila si me i ponizila moga brata - izjavi Philip, ponovno privlačeći pozornost na sebe. - Ne - zaniječe Jamie. - Obojica ste sami krivi za to. Da se Philipovo lice jače zarumenjelo, koža bi mu se sigurno zapalila. - Moj će otac čuti za ove uvrede, Kincaidu. Obećavam. Dvojica poglavarovih sinova okrenu se i potrče prema stajama. Svjetina se odmakne, propuštajući ih. Colin, Haroldov odani vojnik, nije pošao za mladićima. Zaustavi se pokraj Aleca. Tvoji uvjeti, Kincaidu? - Ima tjedan dana. Colin kinine glavom. Jamie je pričekala da vojnik ode, a onda upita Aleca: - Tko ima tjedan dana? Justinov otac. - Što bi trebao raditi tijekom tih tjedan dana? - upita ona, pokušavajući shvatiti. - Pokušat će ublažiti moj bijes. - A ako ne uspije? - Rat. Znala je da će izgovoriti tu grozomornu riječ, ali ipak je bila zaprepaštena. Sve je to na neki način bila njezina krivnja. Morala je biti. Otac Murdock nije bio lažljivac, a prethodnoga joj je dana rekao kako je po njegovu mišljenju škotsko visočje veoma mirno mjesto za život. Dok seja nisam pojavila, ispravi se Jamie. Sad su Kincaidovi zaraćeni s McPhersonovima, zahvaljujući njezinu upletanju u slučaj bolesne bebe, a samo ih jedna uvreda dijeli od rata s Fergusonovima jer se Daniel ponaša hladno otkako je ona pružila utočište Mary. Tim je brigama još trebalo dodati rodbinu Mary Kathleen. I oni su već vjerojatno marširali prema zemlji Kincaidovih. A sad će se i Justinov otac pridružiti popisu neprijatelja. Nastave li stvari teći ovim poremećenim tijekom, pomisli ona, za tjedan dana više neće biti nijednog preživjelog ~ 201 ~


-Knjigoteka-

ratnika plemena Kincaid. Iznenada je osjećaji potpuno preplave. Po prvi put u životu osjeti potrebu da se dobro, naglas, isplače. - Idem pronaći Mary Kathleen - prošapće. - S Elizabeth je. Ostat će s Angusom i njegovom ženom do navečer, Jamie. - Zašto? - Ne ispituj me. - Ne moraš se otresati na mene, Alec - prošapće ona. - Zašto ne mogu otići po našu kćer? Želim je zagrliti. Alec je reagirao na zabrinutost u njezinu glasu. - Pokvarit ćeš moje iznenađenje reče. Mislio je da će je umiriti i stoga nije bio spreman na njezinu reakciju. Oči joj se ispune suzama. - Ja sam imala predivno iznenađenje za tebe - zatuli ona. - Sad je uništeno. Otac Murdock požuri prema njoj i nezgrapno je potapša po ramenu. - Smiri se, curo. Dan još nije gotov. Kralj još... - Nakon svega ovoga ne bi trebao ni doći - prekine ga Gavin. Mislio je da će te riječi obradovati njegovu gospodaricu, jer je svjedočio njezinoj prvoj reakciji kad su joj rekli da će ih Edgar posjetiti. - Ti vrapca - zacvili Jamie. - Sad je sve uništeno. Alec je želio ispraviti njezinu zabludu, ali ona mu okrene leđa. - Gdje je Edith? Želim je zamoliti... - Ona i Annie pakiraju stvari. Marcuse? - poviče Alec. - Bolje i ti pođi spremiti svoje. - Zašto se svi pakiraju? - upita Jamie. - Odlaze - izjavi Alec. - Kamo idu? - Marcus vodi Edith i Annie na posjed Brackovih. Oni su im daljnji rođaci - objasni Gavin. - Idu u posjet? - upita Jamie, pledom brišući kutove očiju. - Ne - odgovori Alec. - Živjet će s Brackovima. - Zašto? Ne razumijem, Alec. Sigurna sam da ćemo Edith i ja postati dobre prijateljice - reče ona. - A Annie je Helenina sestra. Ne možeš joj okrenuti leđa. Zar ne bi mogao još jednom razmisliti o svojoj odluci? - Ne. Lice mu je bilo kameno. Jamie se okrene prema Marcusu. - Ti ćeš se vratiti, zar ne? Marcus kratko kimne glavom. Jamie se ponovno okrene prema Alecu. - Idem sad unutra. Ako narediš kome da me prati, i njega ću opaliti toljagom. Želim nekoliko minuta biti sama. Alec je znao da je sigurno pa kimne s odobravanjem. Shvati da se nije morao truditi, jer Jamie je već krenula stubama u dvorac. - U dvorani čekaju gosti - poviče za njom. Vrata se zalupe prije no što su njegove riječi doprle do nje. On uzdahne. Zatim se okrene prema vojnicima i da im nekoliko uputa. Želio je to brzinski učiniti kako bi što prije pošao za Jamie. Izgledala je strašno snuždeno. Suze u njezinim očima uznemirile su ga. Možda će se osjećati bolje bude li joj popravio nabore. A možda je na taj način i namami da mu ponovno kaže kako ga voli. ~ 202 ~


-Knjigoteka-

Cinije zalupila vratima za sobom, Jamie primijeti četiri krupna vojnika kako ljenčare u blizini ulaza. Boje njihovog kariranog pleda govorile su joj da potječu iz nekog trećeg klana. Kad im je netko viknuo da je propuste, ona primijeti i petog vojnika kako stoji u blizini kamina. Okrene se prema njemu i brzo mu se nakloni. On je prilično nadmenim mahanjem ruke odmah pozove da mu priđe. Nije joj bilo do čavrljanja. Ipak, pravila lijepog ponašanja nalagala su damu se barem predstavi. Ona požuri niz stube, pridržavajući pled oko struka. Čvrsto odluči kako će brzo obaviti dužnost koja joj se nije nimalo milila. Zatim će se popeti u svoju spavaću sobu i dobro se isplakati. Postariji, sjedokosi muškarac već se smjestio kao da je kod svoje kuće. U jednoj je ruci držao pehar vina, a u drugoj debeo komad sira. Kad je zastala na korak-dva od njega, on se ispravi i odmakne od kamina. Jamie se uspije osmjehnuti. Kad se pokušala drugi put propisno nakloniti, pled joj padne na pod. To je jednostavno bila kap koja je prelila čašu. Niz obraze joj poteku suze; zatim podigne tkaninu. Možda bi se mogla i obuzdati da vojnik nije imao tako ljubazan, suosjećajan izraz lica. - Draga damo, što vas je toliko rastužilo? Ti vrapca, imao je i ljubazan glas. Činilo se da mu iz očiju isijava suosjećajnost. Po godinama ju je pomalo podsjetio na tatu, što je samo pogoršalo stvar, dakako. Sad nije bila samo jadna, nego i nostalgična. - Sigurno nije baš tako strašno - doda vojnik. - Kad biste znali kakvu sam sramotu priredila Kincaidovima, vjerojatno biste i sami zaplakali - izlane ona. - Započela sam toliko ratova da ih jedva mogu prebrojati. Na tu izjavu vojnikove se oči razrogače. Ona kimne glavom. - Istinu vam govorim. Mogu vam sad lijepo i sve priznati, jer ćete do kraja posjeta ionako sigurno saznati za cijelu zbrku. Da sam kukavica, uvukla bih se u krevet i ostala u njemu do kraja života. - Možda vam mogu pomoći. - Nitko tu ne može pomoći, osim kralja, dakako, a kad on sazna za silne nevolje koje sam prouzročila, vjerojatno će me dati bičevati. Toliko se žurila objasniti da su joj se riječi spoticale jedna o drugu. - Znate, željela sam učiniti ispravnu stvar, ali sve ono što je ispravno u Engleskoj ovdje je neispravno. Ne smijete reći hvala jer to shvate kao uvredu. Ne smijete spasiti bebin život jer misle da ste je oteli. Ne smijete... - Polako, draga moja - reče joj vojnik. - Počnite od početka. Osjećat ćete se bolje kad podijelite sa mnom svoje jade, a ja bih vam doista rado pomogao. Ovdje sam prilično utjecajan. Zvučao je iskreno. - Ne znam kako bih započela sa svojom kukavnom ispovijedi prizna Jamie. - Započnite s prvim ratom - predloži on. Ona kimne glavom. - Započela sam rat s McPhersonovima tako što sam izliječila poglavarova umirućeg sina. Kad je dječačiću postalo bolje, poglavar je došao po njega i optužio me da sam mu otela dijete. Vojnik je suosjećajno pogleda. - Nisam, naravno, otela dijete, ali sam ga spasila od sigurne smrti. Čovjek bi pomislio da će njegov tata biti zahvalan. ~ 203 ~


-Knjigoteka-

- Ja bih to svakako pomislio - dometne vojnik. - Ali nije. Nazvala sam ga prascem. - Poglavara? - Ne, zapravo mislim da sam ga nazvala jarcem. - Jamie slegne ramenima. - Sad više nije važno. Otišao je kući namrgođen, a sad se Kincaidovi više ne smiju približiti njegovoj zemlji. Ne smijemo ići ni na posjed Fergusonovih jer sam pružila utočište Danijelovoj ženi. - Shvaćam. - Daniel je bio bijesan, dakako. - Dakako - složi se vojnik. - Je l’ i on zaprijetio ratom? - Ne, ali razmišlja o tome. Reći ću kralju kako je nepristojan i razdražljiv ako se ne bude bolje odnosio prema mojoj sestri. - Što će po vašem mišljenju kralj učiniti? - Vjerojatno će oštro porazgovarati s Danijelom. Dat će mu do znanja koje su mu dužnosti prema supruzi. - Znači, imate puno povjerenje u kralja Edgara? - O, da - brzo odgovori Jamie. - Nisam ga još upoznala, naravno, ali Alec ne bio odan kralju koji nije dobar. - Posljednje je riječi izgovorila blago slegavši ramenima. Vojnik se nasmiješi. - Ipak, sigurno ste i sami čuli prekrasne priče o Edgaru potakne je. - O, pobogu, ne - uzvrati ona. Pledom brišući vlagu s obraza, doda: - Čula sam da je čudovište. Po neznančevoj reakciji shvati da je nezadovoljan njezinim riječima. - Bilo je to još u Engleskoj, dakako - nastavi ona. - Sad znam da te priče nisu istinite. Alec se ne bi zavjetovao na vjernost čudovištu.

~ 204 ~


-Knjigoteka-

- Znači, odani ste poglavaru Kincaidu, je l’ tako? - I Alecu i Edgaru - nadopuni ga Jamie, pitajući se zašto vojnik uporno ustraje na toj temi. - Čak mi je jasno da će me Edgar s pravom htjeti zadaviti kad čuje za nevolje koje sam izazvala. - Siguran sam da će biti pun razumijevanja. - Nitko ne može biti toliko pun razumijevanja, gospodine. Započela sam rat i s obitelji Mary Kathleen. Jesam li to spomenula? Kažu da sam im otela dijete. - Ali niste. - O da, itekako jesam. I bacila sam njihov pled na pod. Marcus je pljunuo na njega. Tukli su djevojčicu. Ona sad pripada Alecu i meni. Moj muž je siguran da će Edgar biti na našoj strani. - Tko je ta Mary Kathleen? - Helenina kćer. - Znači, zlostavljali su je? - Jesu, tako mi svega - izjavi Jamie. - Ona je tek malo djetešce - nastavi ona. - I nikako se nije mogla braniti. Gavin je rekao da bi se Kevin, njezin pravi otac, okrenuo u grobu. - Kralj će biti na vašoj strani - objavi vojnik. - A sad mi, molim vas, ispričajte o gunguli koju sam zatekao u dvorištu kad sam stigao ovamo. - Justin me je zgrabio i poljubio. Morala sam mu, dakako, vratiti milo za drago pa sam ga udarila odzada po nogama jednom od Alecovih toljaga. Čuvši to priznanje, vojnik razrogači oči. - Sigurna sam da bi vaša žena učinila isto nastavi Jamie. - Nijedna žena ne želi da je drpa muškarac koji joj nije muž. - Nisam oženjen - uzvrati on. - Ali da jeste? - Siguran sam da bi moja žena, da sam oženjen, učinila isto. - Veoma ljubazno od vas, gospodine, što ste se složili sa mnom. - Je l’ Alec znao da ste udarili Justina? - Da... zapravo, ne. Vidite, nisam oborila Justina. Oborila sam Philipa. Svatko bi se mogao zabuniti, gospodine, a ja nisam znala da su Haroldovi sinovi blizanci sve dok mi Alec nije rekao. - Nakon što ste udarili Philipa? - Gospodine, ovo nije trenutak za smijeh. Stvar je veoma ozbiljna. - Iskreno se ispričavam, gospo - uzvrati vojnik. - Što se potom dogodilo? - Alec je podigao poglavarova sina i bacio ga u zrak ko da je jelova klada. - Bacio je Philipa? - Ne, ne - zaniječe Jamie. - Malo me pozornije slušajte - doda. - Bacio je Justina. Nije to trebao učiniti, ali zapravo se ne mogu ljutiti na njega. - Na Justina? - Na Aleca - ponovno ga ispravi Jamie, a zatim ga oštro pogleda, dajući mu do znanja kako joj se ne sviđa njegov manjak koncentracije. - Alec nije trebao baciti Justina, a on mi je pokvario iznenađenje - nastavi. Ona iznenada ponovno zaplače. - Kako vam je Alec pokvario... - Alec nije ništa pokvario - zacvili ona. - Ako želite slušati priču, molim vas da se usredotočite na ono što govorim. Znate li što je najgore od svega? Željela sam kleknuti ispred Edgara i izgovoriti mu zavjet odanosti na gaelskom. Znate, Alec nije znao da ~ 205 ~


-Knjigoteka-

govorim njegov jezik. A onda me je čuo kako vičem na Justina na gaelskom pa je, dakako, saznao. Odjenula sam njegov pled, al’ ne mogu ni za ime Božje složiti nabore. Željela sam da sve bude savršeno kad kleknem pred svoga kralja. Također sam mu željela reći da ga volim. - Svome kralju? - Ne, nego Alecu - uzvrati Jamie. - Poštujem svoga kralja, gospodine, ali volim svoga muža. Sigurna sam da shvaćate kako je to ispravan stav, zar ne? - Alec će ispraviti štetu koju mislite da ste učinili - izjavi vojnik. - Zašto mi sad ne biste pokazali kako ste namjeravali izgovoriti zavjet kralju? Jamie pomisli kako je to prilično neobičan prijedlog. No, nije željela uvrijediti ljubaznoga gospodina koji je strpljivo slušao njezine jade. - Činjenica je, vježba bi mi dobro došla - prizna ona naglas. - Možda će htjeti da mu izgovorim zavjet odanosti prije no što me da bičevati. Ona klekne i pogne glavu. - Nisam bila sigurna trebam li staviti ruku na srce ili ne prizna. - Pretpostavljam da bi mu ijedno i drugo odgovaralo - izjavi vojnik. Jamie sklopi oči i izgovori riječi odanosti. Vojnik joj pomogne da ustane. Izgledao je veoma zadovoljan njezinim naporom. - A sad, mogu li vam pomoći s tim naborima? - upita je. Jamie se zahvalno nasmiješi i okrene mu leđa, kako bi se mogao prihvatiti posla. Alec je stajao oslonjen o nadsvodeni prolaz pokraj ulaza. Na licu mu se pojavi blag osmijeh dok je promatrao kako škotski kralj namješta pled njegovoj ženi.

~ 206 ~


-Knjigoteka-

SEDAMNAESTO POGLAVLJE Znao je da bi joj zapravo trebao reći tko je muškarac pred kojim je lila suze, ali nije imao srca ponovno je uzrujavati. Kad joj je vojnik namjestio pled, Jamieno se raspoloženje uvelike popravilo. Još jednom mu zahvalivši, zvučala je sretno. Opazivši supruga kako stoji pokraj ulaza, ona mu se veselo osmjehne. Alecu je bilo drago što više ne plače pa joj uzvrati osmijeh. Odluči da je neće sada uzrujavati. Pričekat će da ostanu sami, kako nitko ne bi svjedočio njezinoj nelagodi. Jamie se uspne stubama, ruku smjerno sklopljenih ispred sebe, privlačeći njegovu punu pozornost. Zaustavi se ispred njega, pogne glavu i prošapće na gaelskom: - Volim te, Alec. - I ja tebe volim, Jamie. On je pokuša zagrliti, ali ona uzmakne jedan korak i odmahne glavom. - Imamo gosta - podsjeti ga. - Znači, tek poslije ću te smjeti... drpati? - Sve si čuo, je l’ tako? - Jesam - prizna on. - Al’ čini mi se da se ne ljutiš na mene. - Tvoj je kralj strašno ljubazan čovjek. On zine od zaprepaštenja. - Znači, cijelo si vrijeme znala? - Zar iskreno misliš da bih naredila čovjeku nek’ me malo pozornije sluša da sam cijelo vrijeme znala? - prošapće ona. - Nisam baš naročito bistra, Alec, al’ nisam ni potpuno glupa. Shvatila sam tko je dok sam klečala. Alec se nasmije. - Ne smiješ mu reći da znam - prošapće ona. - Zašto? - Povrijedio bi njegove osjećaje. - Doista? Jamie kinine glavom. - On misli da štiti moje osjećaje, Alec. Ne smijemo ga razočarati. Ona se nakloni i izađe iz dvorane prije no što je uspio uzvratiti na tu smiješnu primjedbu. U tom trenutku začuje kraljev poziv pa se okrene prema njemu. Alec mu se obrati: - Misliš li da ću zatražiti zadovoljštinu što si me prisilio da je oženim, Edgare, ili da ću ti zahvaliti? - Zahvalit ćeš mi, naravno - uzvrati Edgar. - A Henrik će zatražiti zadovoljštinu od nas obojice ako shvati kakav nam je dragulj podario. I Alec i Edgar nasmiju se svojoj lukavosti. - Nećemo morati dugo čekati - predvidi Alec. - Moja će žena vjerojatno za tjedan-dva započeti rat s Engleskom. Znaš li da sam na trenutak čak pomislio kako je ona Henrikovo tajno oružje? - prizna on. Jamie kroz vrata začuje gromoglasan smijeh. Upita se kakvu li je to šalu Alec upravo ispričao kralju, a onda zaključi da se vjerojatno radi o onoj ogavnoj priči o mrtvoj Engleskinji. U trenutku kad su se vrata zatvorila za njom, gotovo padne na koljena. Po glavi su joj se motale sve užasavajuće primjedbe koje je izgovorila Edgaru. Tako joj Bog pomogao, čak je i plakala pred njim. ~ 207 ~


-Knjigoteka-

A on je pokazao razumijevanje. Od te iznenadne pomisli srce joj preplavi zahvalnost. Bio je doista drag čovjek. - Jamie, što radiš sama tu vani? - upita je Gavin. - Zašto me to pitaš, Gavine? Moram li cijelo vrijeme imati pratnju? - Moraš - prizna vojnik prije no što je razmislio o svojim riječima. - Po Alecovoj naredbi? On promijeni temu, ne želeći joj odgovoriti na pitanje. - Jedna od kuharica opekla je ruku. Voljela bi da je pogledaš. Te joj riječi odmah privuku punu pozornost. - O, jadna žena - reče ona. - Odmah me odvedi k njoj, Gavine, da vidim što mogu učiniti. Sljedeća dva sata provela je skrbeći o ozlijeđenoj ženi. Opekotina nije bila tako strašna, ali Jamie je na kraju uživala u posjetu kuharičinoj velikoj obitelji. Gavin je cijelo vrijeme bio uz nju. Kad su krenuli natrag prema glavnoj kući, ona reče: - Voljela bih staviti svježe cvijeće na Helenin grob, Gavine. Hoćeš li me otpratiti? - Hoću - složi se on. Kad su prolazili pokraj staja, on ugleda Marcusa kako priprema svoga konja pa ga izvijesti kamo idu. Dok je brala cvijeće, oboje su šutjeli. Kad joj je naručje bilo puno probranih cvjetova, počnu se penjati proplankom prema Heleninom grobu. Prođu pokraj posvećenoga groblja, ograđenog starim borovim daskama pa nastave dalje. - Gavine? Jesi li bio ovdje kad je Helena umrla? - Jesam - odgovori on. - Rekli su mi da se ubila - nastavi Jamie. - Otac Murdock kaže da je skočila s litice. Gavin kinine glavom i pokaže rukom prema uzvisini s lijeve strane Helenina groba. Tamo. - Je l’ je tko vidio kako skače? Gavin kimne glavom. - Da, Jamie. - Gdje si ti bio? Jesi li vidio... - Jamie, moramo li razgovarati o tome? Jamie klekne pokraj Helenina groba i rukom pomete staro cvijeće. - Samo pokušavam shvatiti, Gavine - prošapće. - Bi li mislio da sam glupa kad bih ti priznala kako mislim da Helena želi da shvatim? - Vjerojatno bih - reče on, pokušavajući joj uzvratiti vedrim tonom. - Netko joj je već stavio cvijeće na grob - primijeti, pokušavajući promijeniti temu. - To sam bila ja - objasni Jamie. - Prekjučer. Šutjela je, ukrašavajući grob raznobojnim cvijećem. Gavin pričeka da se ponovno okrene prema njemu pa je upita: - Jamie? Hoćeš li mi objasniti: kako si to mislila da Helena želi da shvatiš? - On klekne na jedno koljeno i počne vrtjeti jedan cvijet među prstima, čekajući njezin odgovor. Tada primijeti da ona dodiruje grob. - Nema smisla - iznenada izlane Jamie. - Kako ću objasniti Mary Kathleen kad kucne čas da joj se kaže istina? Prvo ja moram shvatiti. - Što se ima shvatiti? Bila je očajna. Ona... - Ali, jesi li primijetio njezin očaj, Gavine? On odmahne glavom. - Nisam je dovoljno dobro poznavao da bih donosio takve procjene. Priznajem da sam bio... iznenađen kad se... - Znači, nisi primijetio njezino strašno nezadovoljstvo. Otac Murdock bio je jednako iznenađen kao i ti. Njemu se činila zadovoljnom. Jedva je čekala dovesti ovamo svoju bebu. Da se bojala Aleca, ili da ga je mrzila, ne bi željela dovesti kćer ovamo. - Možda je mislila da nema izbora - primijeti Gavin. ~ 208 ~


-Knjigoteka-

Jamie ustane i krene prema grebenu s kojeg je Helena skočila. - Mogla je pasti. Da, moglo se raditi o nesretnom slučaju. Zašto su je svi prokleli? Približivši se rubu, stane. Rukama joj prođu žmarci. Ona ih protrlja, kako bi otjerala iznenadnu hladnoću. - Kad sam tek upoznala Aleca, pomalo sam ga se bojala. Ali za manje od jednog dana shvatila sam kako je dobar čovjek i od samog sam početka znala da će se brinuti o meni, Gavine. Sigurna sam da je i Helena imala isti osjećaj. Gavin kimne glavom. - Moraš se sjetiti, Jamie, da Helena nije dobro poznavala Aleca. Pozvan je na dužnost... - Je li brzo umrla? - prošapće Jamie. - Nije - odgovori Gavin. - Sletjela je na onu tamo izbočinu - nastavi on, pokazujući prema nazubljenoj stijeni. - Kad je Alec stigao kući, već su je dovukli gore. Ni ti je ne bi mogla spasiti. Nitko nije mogao. Slomila je leđa. - Nije bila mrtva? - Umrla je dva dana poslije - odgovori Gavin. - Nijednom nije otvorila oči i mislim da nije trpjela bol, Jamie. - Poskliznula se - ustraje Jamie, pokušavajući vjerovati u tu mogućnost. - Sad bismo se trebali vratiti - izjavi Gavin, pokušavajući promijeniti temu. - Alec će te tražiti. Sad kad je kralj otišao... - Otišao je? - prekine ga Jamie. - Kad, Gavine? Tek je stigao. - Opraštao se dok si brala cvijeće. - Ti vrapca - promrmlja Jamie. - Nisam se stigla oprostiti. - Uskoro će ponovno doći - obeća joj Gavin. - Alec mu je poput sina. Redovito ga posjećuje. Gavinovu pozornost privuče iznenadan zvuk. Čim se okrenuo, u glavu ga pogodi velik kamen. Prije no što je zateturao unatrag, vidio je samo zasljepljujuću svjetlost. Jamie se okrene u trenutku kad je Gavin počeo padati. U čelo je pogodi kamen, ostavljajući duboku posjekotinu. Ona krikne i zgrabi Gavina za leđa. Očajnički ga je pokušavala zadržati da ne padne u provaliju. Nešto oštro pogodi je u rame. Ona vrisne od boli. Gavin joj je bio suviše težak. Znala je da će oboje pasti, ali sjeti se da greben ima blaži pad s lijeve strane... ili s desne? Molim te, Bože, pomogni nam - zacvili ona, čvršće stežući ratnikov struk. Svakim atomom snage pokušavala je gurnuti sebe i njega prema niskoj izbočini. Jezivi ih je grohot pratio dok su se kotrljali prema izbojku. Jamie pokuša zaštititi Gavinovu glavu, gurnuvši mu lice u pregib svoga ramena. Tijelom joj je sijevala oštra bol od kamenja preko kojeg su se kotrljali, a kad su konačno došli do izbojka, Gavinovo ju je tijelo zaštitilo od izravnog udara. Smijeh se sve više približavao. Krv je curila preko Jamiena lijevog oka, zaklanjajući joj vid. Ona je obriše nadlanicom i povuče Gavina prema kamenom zidu. Očajnički se trudila sakriti ih od neprijatelja. Dok ga je pokušavala ugurati ispod izbočine, on zastenje. Ona mu rukom prekrije usta, a zatim se ispruži preko njega. Prošlo je mnogo minuta prije no što je shvatila da je onaj stravični smijeh utihnuo. U ramenu i nadlaktici osjećala je žestoku bol. Posegne rukom kako bi se protrljala po bolnom mjestu. Zacvili osjetivši kako joj iz nadlaktice proviruje držak bodeža pa spusti ruku uz bok, spoznavši da je taj oštri predmet njezin bodež - netko je bacio na nju njezin vlastiti bodež! ~ 209 ~


-Knjigoteka-

Začuje kako je netko zove, ali ne odgovori sve dok nije prepoznala glas. - Marcuse! Ovdje smo, na izbojku - poviče, premda joj je glas od silnog olakšanja bio slabašan. - Pobogu, Jamie, što... - započne Marcus, nagnuvši se preko ruba litice i ugledavši Jamieno lice kako proviruje prema njemu. - Dajte mi ruku, curo. - Oprezno, Marcuse. Nemoj klečati toliko blizu rubu. Netko je pokušao nauditi Gavinu i meni. Osvrni se kako bi provjerio je li sigurno. Marcus učini kako je naredila, a kad se ponovno okrenuo prema njoj, izraz njegova lica preplaši je. - Gavin je ozlijeđen - brzo mu reče, ponovno ne prihvaćajući njegovu ispruženu ruku. - Ako ga ostavimo, mogao bi se otkotrljati niz liticu. Marcus kinine glavom. Kad je počeo povlačiti ruku, Jamie ga iznenada zgrabi za nju. Želim da Alec dođe - uzvikne. - Al’ ne želim da nas ostaviš ovdje, Marcuse. Molim te, nemoj nas ostaviti. Ratnik joj čvrsto stisne ruku. - Držite Gavina. Neću vas ostaviti. Povikat ću upomoć. Bila je to najdivnija zamisao koju je ikad čula i ona mu to počne govoriti dugim, nesuvislim rečenicama. Žestoka bol preplavila joj je misli pa je u njezinim riječima bilo malo smisla. - Jamie, pustite moju ruku. Znam da mi vjerujete. - Znaš? On joj se blago nasmiješi. - Zato ste me i uhvatili - reče joj. - A sad me morate pustiti. Držite Gavina. Glas mu je i dalje bio blag, umirujući. - Da - složi se ona, pokušavajući se usredotočiti na njegove riječi. - Držim Gavina. Hoću, Marcuse. Zaštitit ću ga. Ona konačno pusti njegovu ruku. - Tako je, dobra djevojka - začuje njegove riječi pa požuri natrag prema Gavinu. Položi mu glavu u svoje krilo. - Alec će za nekoliko minuta biti ovdje, Gavine. Marcus će nas čuvati dok on ne stigne. Od Marcusova gromoglasnog povika kamenčići se skotrljaju padinom. Jamie zatvori uši od silne buke. Izbojak se iznenada počne vrtjeti u krug, sve dok joj se sve misli nisu izmiješale. A onda više uopće nije mogla razmišljati. Probudi se tek kad je osjetila da je netko povlači za ruke. Otvori oči i ugleda Aleca kako se naginje nad nju. - Alec - prošapće u čudu. Pokuša ispružiti ruku prema njemu, ali je bol u nadlaktici spriječi. Umjesto toga, uspije se slabašno osmjehnuti, a onda primijeti da se još uvijek nalazi na izbojku. Lice mu je bilo smrknuto. Primijetivši to, i ona se počne mrštiti. - Nemoj mi napraviti sanduk. Obećaj mi, Alec. Nemoj mi napraviti sanduk. Po njegovu zbunjenom pogledu razazna da mu nije jasno o čemu govori. Namjeravali ste napraviti sanduk za Angusa - podsjeti ga ona. - Molim te... - Neću ti napraviti sanduk, ljubavi - prošapće Alec. Ona se ponovno nasmiješi. - Tako sam sretna što te vidim. Ruke su mu se tresle. - I ja sam sretan što vidim tebe - uzvrati joj hrapavim glasom. - Izgubila sam bodež. Izgledala je kao da joj ni samoj nije lako povjerovati u tu izjavu, baš kao ni njemu. Namršti se dok joj je on micao kosu s lica, pokušavajući se sjetiti što ga je još željela upitati. ~ 210 ~


-Knjigoteka-

Nakon nekoliko trenutaka odustane. - Alec, bodež... - Ne brini za bodež, ljubavi - umirujućim glasom reče Alec. - Možeš li pomaknuti noge, Jamie? Želim te uzeti u naručje i podići te do svojih ljudi. Dušice, pusti sad Gavina. Dopusti mi... - Gavina? - Da, ljubavi, Gavina - potvrdi on. Kad je počeo odvajati njezine ruke od Gavinovih prsa, ona spusti pogled i svega se sjeti. - Netko ga je udario kamenom - reče. - Udarac ga je oborio, Alec. Skoro je pao preko ruba litice. Uhvatila sam ga za leđa - brzo nastavi. - Bio je strašno težak. Nisam mogla spriječiti njegov pad pa sam mu rukama obuhvatila struk i oboje nas gurnula blažom strminom prema izbojku. Ona se osmjehne mužu, ne osvrćući se na njegov zabrinut izraz lica. - Nisam se točno mogla sjetiti gdje se nalazi, al’ ispravno sam pogodila, je l’ tako? - Jesi - reče on promuklim šapatom. - Moraš prvo podići njega - naredi ona. Glas joj je sad bio iznenađujuće jasan; osjeti takvo blaženstvo što će Alec preuzeti nadzor nad situacijom da poželi zaplakati. Alec odluči ne prepirati se s njom. Podigne Gavina i prebaci ga preko ramena kao kad žena prebaci šal oko vrata, a zatim ustane. Raširi noge kako bi zadržao ravnotežu, a zatim polako podigne usnuloga vojnika visoko iznad glave. - Uhvatili smo ga za ruke - poviče Marcus odozgo. Kad su preuzeli teret od njega, Alec pogura Gavinove noge, odmičući ih od stijene. Zatim ponovno klekne pokraj Jamie. Njoj se učini da su mu oči sumnjivo zamućene. Pretpostavi da mu je zadala mnogo briga. - Bit ću dobro, Alec. Rekla sam ti da te neću napustiti. Nije mogao vjerovati da ga pokušava utješiti. - Ne, nećeš me napustiti - promrmlja on s naklonošću u glasu. - Ta krv na tvome licu, očigledno je samo privid - doda, prisjetivši se kako je ona govorila o rani na Angusovim prsima. - U rame mi je zabijen moj bodež - brzo reče Jamie. Nije reagirao na njezine riječi. Ona odmah zaključi da ozljeda nije tako strašna kako je mislila. Ipak, da bi prestala brinuti, morala je to čuti od njega. - Je l’ strašno, Alec? - Nije - odgovori on. - A nije ti ni u ramenu, Jamie. , - Osjetim ga - usprotivi se ona. Pokuša okrenuti glavu kako bi pogledala, ali Alec je zgrabi za bradu. - U nadlaktici ti je - objasni.’- Imala si sreće. Prošao je kroz masno tkivo. - Nemam ja masnog tkiva - zaniječe ona. Promatrala je kako Alec trga duguljasti komad tkanine sa svoga pleda, ali i dalje nije shvaćala što namjerava. - Izvadit ćeš ga, Alec? O, Bože, užasno će boljeti kad... Nije dovršila rečenicu. Brzinom munje izvadio joj je bodež iz ruke i već joj je počeo omatati komad tkanine oko nadlaktice prije no što je smogla snage vrisnuti. - Evo ga! Nije boljelo, je l’ tako? - upita je. - Boljelo je! - Tiho, ljubavi - umirivao ju je. - Razmišljala bi o vađenju bodeža sve dok ti ne bi pozlilo. Bio je u pravu i oboje su to znali. - Ako si se već namjeravala probosti, čini mi se da si izabrala najbolje moguće mjesto. Bodež nije udario u kost. Ona tiho krikne. - Znala sam da ćeš misliti kako sam ja za sve kriva - reče mu. Misli ~ 211 ~


-Knjigoteka-

su joj bile usredotočene na njegovu proturječnu primjedbu pa gotovo nije ni primijetila kako ju je podigao u naručje i polako počeo ustajati. - Nisam se namjeravala probosti, a ti to prokleto dobro znaš. - Znam, ljubavi, ali lijepo je od tebe što me podsjećaš - uzvrati on. Sad ju je već podigao iznad glave. Jamie počne spuštati pogled. On osjeti kako se ukočila u njegovim rukama. Pomisli kako će je upozoriti neka ne gleda prema dolje, ali se predomisli. Njegovo upozorenje samo bije podsjetilo na opasnost njezina položaja. - Bar si pronašla bodež - izjavi on, zvučeći nevjerojatno veselo. - Da, bar to - odbrusi ona. - Alec, boli me - poviče kad ju je rukom slučajno okrznuo po nadlaktici, stisnuvši oči od gotovo nepodnošljive boli. - Zao mi je, Jamie. Nisam ti želio nanijeti bol, curo. Ona se raznježi, začuvši strah u njegovu glasu. - Nije baš tako strašno - brzo mu uzvrati. Osjeti kako je netko uzima iz Alecovih ruku i ponovno otvori oči. Sekundu-dvije poslije nade se u Marcusovu naručju, a zatim se i Alec uspne preko ruba, a Marcus je ponovno blago preda njemu. Kad se Alec uspeo na konja, gotovo nije osjećala bol. Njegovo naručje predstavljalo joj je udoban jastuk. Njegova snaga tješila ju je. Ona uzdahne, zabivši glavu u njegovo rame. - Zašto me nisi pitao jesam li vidjela napadača? - upita ga. - Znam o kome se radilo - odgovori on. - Mislim da i ja znam - prošapće Jamie. - Ali prvo mi moraš reći ime. Znala je da njezine riječi nemaju smisla, a Alecov mrk izraz lica davao je naslutiti kako sad radije ne bi razgovarao o toj temi. Ona se, dakako, nije obazirala na to nego ga upita: - Tko je bio svjedok? - Kakav svjedok? - upita on. Potpuno se usredotočio na vođenje konja lakim korakom pa je jedva imao vremena pogledati u nju. - Svjedok Helenine smrti - prošapće ona. - Annie. ***

Dva sata poslije Jamie je sjedila u svome krevetu u velikoj dvorani. Alec je u žurbi, pokušavajući je što prije smjestiti na udobno, srušio zaslon na pod. Zaslon su potom iznijeli iz dvorane, a sad je cijeli prostor bio pun pripadnika njezina klana. Alec joj je viđao rane. Ona mu je davala upute o prascima koje treba koristiti, a i primorala ga je da joj dvaput iznova poveže ruku, sve dok nije bila zadovoljna. I Gavin je bio budan. Patio je od žestoke glavobolje. Jamie, međutim, nije dopustila da mu daju pivo. Naredila je da mu na glavu stave hladne krpe i daju mu piti vode. Zapovijedajući iz kreveta, rekla mu je da će morati prebroditi glavobolju, i gotovo. Dok joj je Alec petljao oko rana, nije ispustila ni glasa niti je pravila bolne grimase. Istinu govoreći, pravi joj je motiv bila taština, a ne hrabrost. Nije željela ispasti kukavica pred rodbinom. Otac Murdock olakšao joj je zadatak. Taj dragi svećenik sjedio je na rubu kreveta i cijelo je vrijeme držao za ruku. Kad je Alec završio posao, donijeli su malu Mary Kathleen i smjestili je uz majku. Vidjevši zavoj na Jamienoj glavi, trogodišnjakinja je zaplakala. ~ 212 ~


-Knjigoteka-

Alec ju je umirio rekavši joj neka da mami pusu. Mary je odmah poslušala njegov savjet i bila je nagrađena maminom iznenađenom izjavom da se sad mnogo bolje osjeća. Djevojčica je zaspala nekoliko minuta poslije, šćućurena uz Jamie. Jamie ugleda Marcusa kako maše Alecu. - Znači, našli ste je? - dovikne. Nitko joj ne odgovori. Alec krene prema vratima. - Alec, uvedi Annie ovamo - reče Jamie. - Želim je upitati zašto. Alec odmahne glavom. - Vani ću saslušati što ima za reći. - A onda? - Donijet ću odluku. Kad je otvorila usta kako bi još nešto dobacila mužu, otac Murdock stisne joj ruku. Prepusti to njemu, curo. On je suosjećajan čovjek. Jamie kimne glavom. - Ne voli to priznati, ali doista je suosjećajan. Annien je um poremećen - prošapće ona. - Alec će to imati na umu. Zatim dvoranu ispuni zvuk onoga jezovitog, nečovječnog smijeha, a Jamie nesvjesno stisne svećenikovu ruku, tražeći utjehu. Anniene riječi odjeknu oštro poput biča. Otrov koji joj je siktao iz usta zvučao je još gore u spoju s njezinim specifičnim pjevušenjem. Ja ću ti biti žena, hoću. Kol’ko god mi bude trebalo da to ostvarim, Kincaidu. To je moje pravo. Moje pravo. Helena mi te otela. Onda sam zatražila zadovoljštinu, Alec, i opet ću je zatražiti. Jamie opet začuje jezoviti grohot, a potom Annie ponovno počne pjevušiti. - Ubit ću opet, i opet, i opet, sve dok ne naučiš lekciju. Moje je pravo stajati uz tebe. Moje... Jamie zapanji iznenada tišina koja je prekinula demonske zvukove. Pokuša ustati iz kreveta. - Ostani gdje si, Jamie - naredi joj Gavin s podnožja kreveta, nadvijajući se nad nju poput gnjevnog osvetnika. Zapovijed mu pokvari činjenica da je istoga trena stavio ruke na glavu i zastenjao. - Nisam trebao vikati na tebe, gospodarice, al’ Alec želi da ostaneš u krevetu. - Nisi trebao vikati na mene zato što te je od toga zaboljela glava - usprotivi se Jamie. - Da, i zato - prizna Gavin. Jamie u zadnji tren odmakne noge. Gavin se sruši na podnožje njezina kreveta, ispustivši još jedan bolan uzvik. Ona pretpostavi da joj pokušava odvratiti pozornost od događaja izvan dvorane, izazivajući njezinu suosjećajnost. - Imam puno povjerenje u svoga muža - reče mu ona. - Ne moraš praviti ispade kako bi mi odvratio pozornost. - Znači, smijem popiti malo piva? - upita Gavin. - Ne smiješ. - U tom krevetu je sve veća gužva - dovikne Alec s vrha stuba. Jamie se osmjehne. Pričeka da je propisno poljubi, a zatim upita: - Je l’ gotovo? On kimne glavom. - Alec? Trebao si se oženiti njome, je l’ tako? - Edgar je namjeravao ujediniti Kincaidove s njezinim klanom kako bi se uspostavio mir. Da, bio sam obećan Annie. - Al’ ona je mnogo mlada od tebe... - Samo je godinu dana mlada od tebe, Jamie. ~ 213 ~


-Knjigoteka-

- Izgleda ko dijete - prošapće ona. - Edgar se predomislio nakon smrti Helenina muža? Alec kimne glavom. - Da. Helena je bila trudna, a kralj joj je želio osigurati dobar dom. Jamie s razumijevanjem kimne glavom. Zatim mu se veličanstveno osmjehne. On odmahne glavom, ne shvaćajući njezinu reakciju. - Ni ona te nije željela napustiti, Alec. Nije shvaćao zašto je vesela sve dok se nije okrenula prema ocu Murdocku i rekla: Sutra ćete morati blagosloviti Helenin grob. Morate joj održati i misu zadušnicu. Cijeli klan treba biti nazočan, Alec. - Želiš li da je premjestimo na posvećeno groblje, Jamie? - upita otac Murdock. Ona odmahne glavom. - Proširit ćemo posvećeno groblje kako bi obuhvatilo i taj prostor. Alec i ja ćemo, dakako, biti sahranjeni pokraj Helene. Tako je prikladno, zar ne, mužu? - Prikladno je - uzvrati Alec, glasa promuklog od navale osjećaja. - Ne moraš zvučati tako zadovoljno - zadirkivala ga je Jamie. - Ostavit ću upute da te se zakopa u sredinu, Kincaidu. Cijelu ćeš vječnost s jedne strane imati jednu, a s druge drugu ženu, kako bi bio propisno »ugniježđen«. - Bože, pomozi - promrmlja Alec. - Već jest - izjavi otac Murdock. - Dao ti je dvije dobre žene u tvome životnom vijeku, Alec, to je činjenica. Usto, naš Stvoritelj ima smisla za humor. - Kako to mislite? - upita Gavin između stenjanja. - Mila djeva, koju Alec igrom slučaja voli, je, ako nisi zaboravio, Engleskinja, a ako to nije Božja šala, onda ne znam što jest, ti vrapca. - O, pobogu, počinje govoriti ko ona - reče Gavin uz smijeh, ali odmah požali, jer ga glava ponovno zaboli. Jamie tada u drugom kraju prostorije opazi Edith, vidno uznemirenu. - Ne misliš valjda doista poslati Edith odavde, Alec? - upita. Kad je Alec odmahnuo glavom, Jamie je pozove rukom da se približi. - Nećeš nas napustiti, Edith. To je samo bio plan kako bi se navelo Annie da me pokuša ponovno ubiti. - Ponovno, ženo? Znači, znala si da je požar... - Nisam - prekine ga Jamie. - Nisam znala sve dok malo prije nisam začula Annien smijeh. Prepoznala sam zvuk. Čula sam ga dok sam bila zatočena u kolibi. Ona zastane, kako bi mrko pogledala Aleca. - Bilo je veoma ružno od tebe što si me iskoristio kao mamac, Alec. - Nije se trebalo tako dogoditi - oštrim glasom uzvrati Alec. - Gavin je trebao biti uz tebe, a Marcus je trebao cijelo vrijeme držati Annie na oku. - Ja sam kriva - izlane Edith. - Nisam znala da planirate klopku. Mislila sam da se Annie razboljela. Kad nam je rečeno da ćete nas poslati odavde, legla je u krevet. Bila sam toliko uzrujana da nisam primijetila kad je otišla. - Ne, sestro - ubaci se Marcus, prilazeći Edith. - Ja sam kriv. Preuzimam punu odgovornost. - Ali rekla sam ti da pripremiš konje - usprotivi se Edith. - Nitko nije kriv - reče Jamie. - Edith, želiš valjda ostati s nama, je l’ tako? Ne mogu bez tebe... sve dok se ne odlučiš udati za pristalog muškarca - doda. ~ 214 ~


-Knjigoteka-

- Nikad te nisam ni namjeravao poslati nekamo - reče Alec. - Ali želio sam da Annie povjeruje kako vas obje šaljem odavde jer ste u rodu s Helenom. Sjećaš li se, kad sam vam naredio da odete, rekao sam da ne želim da me itko podsjeća na prvu ženu? Edith kinine glavom. - Sjećam se. Alec se osmjehne. - Nisi preispitivala moju odluku. Zar se nisi pitala zašto u to nije uključena i Mary Kathleen? Edith odmahne glavom. - Bila sam suviše uzrujana i nisam dobro promislila - prizna ona. - Sjetio sam se toga - nastavi Alec - ali tek kad sam otišao iz vaše kuće. - Oprosti svome poglavaru što ti je prouzročio toliko jada - reče Jamie. Edith brzo kimne glavom. - O, sad mi je sve jasno. - Bi li ti bilo teško odnijeti Mary u njezinu sobu? - zamoli Jamie, pretpostavivši da je Edith na rubu plača. Jamie je pričekala da Edith odnese Mary uza stube, a onda postavi Alecu pitanje koje ju je najviše morilo. - Što ćeš učiniti s Annie? Nije joj želio odgovoriti. Alec se grozno ponašao. Gotovo tjedan dana nije dopustio Jamie da izađe iz kreveta. Očekivao je od nje da po cijele dane drijema, a noću spava. Njoj se činilo čudnim što mu se uspijeva pokoriti. Oporavak joj je lakše padao zahvaljujući svakodnevnim sestrinim posjetima. Mary joj je pomagala u izradi tapiserije s Edgarovim likom, konačno potpuno preuzevši posao kad je shvatila da Jamie nema ni strpljenja ni vještine za taj posao. Tijekom prvoga posjeta Mary joj je prošaptala novost da Daniel još uvijek nije vodio ljubav s njom. Jamie je ta izjava uznemirila više no samu Mary, ali kad je objasnila sestri koliko je ta vrsta intimnosti prekrasna - pomno biranim, općim riječima, dakako pobudila je zanimanje u njoj. - Ima ljubavnicu - priznala je Mary. - Al’ svaku noć spava u mom krevetu. - Vrijeme je da počistiš kuću, Mary - savjetovala joj je Jamie. - Izbaci tu žensku iz kuće. - Naljutit će se na mene, Jamie - prošaptala je sestra. - Suviše su mi dragi njegovi osmijesi da bih ga žestila. A otkako sam prestala plakati, također je veoma ljubazan prema meni. Očigledno ne podnosi suze. Postao mi je drag. Jamie je bila oduševljena tim priznanjem. - Onda ga zamoli da vodi ljubav s tobom. - Suviše sam ponosna - uzvratila je Mary. - Ali smislila sam plan. - Kakav? - Pomislila sam kako ću mu reći da može zadržati ljubavnicu, a istodobno imati i mene. - Ne misliš ga valjda dijeliti? - usprotivila se Jamie. Mary je bespomoćno slegla ramenima. - Voljela bih da me Daniel zavoli, Jamie priznala je. Zatim je briznula u plač točno u trenutku kad je Alec ušetao u veliku dvoranu. Jamie je zadržala osmijeh na usnama za Maryno dobro, ali morala se svojski truditi. Čim je Alec vidio u kakvom je Mary stanju, okrenuo se i ponovno izišao. - Muškarci doista mrze suze - rekla je Jamie, složivši se sa sestrinom prijašnjom izjavom. ~ 215 ~


-Knjigoteka-

- Reci Danijelu da mora zadržati ljubavnicu - predložila joj je Jamie. - Ne gledaj me tako, Mary. Onda mu reci da misliš kako mu treba vježba, a kad sve pravilno nauči, može doći k tebi. Alec se vratio u dvoranu kad je začuo kako se Jamie i njezina sestra smiju. Mary dva duga dana nije došla u posjet sestri. Jamie je bila uzrujana - izjedala ju je briga za sestru - ali kad ju je Mary poslije tri dana konačno posjetila, po njezinu je radosnom osmijehu pogodila da je sve dobro prošlo. Mary joj je željela ispričati pojedinosti. Jamie ih nije željela čuti. Mary je ustrajala, a dok je šaptala sestri koliko je Daniel predivan, u dvoranu su ušli Alec, Gavin, Marcus i Daniel. Željeli su da ih žene uključe u razgovor. One su odmah promijenile temu. Alec je veći dio noći držao Jamie budnom, vodeći ljubav s njom. Nije joj dopuštao da bude onoliko agresivna koliko je željela, bojeći se da još nije povratila svu snagu. Na kraju joj je priznao žalosnu istinu da je on doduše snažniji, ali je ona izdržljivija. Otišao je sljedećega jutra po zadatku koji mu je zadao kralj Edgar i trebao se vratiti kući tek za tjedan dana. Jamie je iskoristila to vrijeme za još jednu sitnu promjenu u njegovu kućanstvu. Dala je iseliti krevet zajedno s postoljem iz velike dvorane. Iza paravana sad se nalazila smočnica. Bio je to još jedan engleski običaj, ali kad su vojnici shvatili da će na taj način lakše doći do piva, složili su se s njezinim naredbama bez mnogo pritužaba. Alec se vratio kući tri dana poslije. Vojnici su se ponovno poredali ispred njega spremni braniti je. Alec je sjeo na čelo stola. Dok mu je objašnjavala neophodnost smočnice, sjedio je stisnutih čeljusti. Nije lako prihvatio promjenu. Jamie je, međutim, bila zadovoljna, jer nijednom nije podigao glas. Znala je da ga taj napor mnogo košta. Lice mu se zarumenjelo, a mišić u obrazu ponovno mu se stezao. Suosjećala je s njim. Iz toga razloga nije ni trepnula kad ju je tihim, sputanim glasom zamolio da ga na nekoliko minuta ostavi nasamo. Alec je znao da je njegov zahtjev nije uzrujao jer nije zastala ispred kamina kako bi uzela novčić iz kutije. Već u ranim danima njihova braka počela mu je na taj domišljat način davati do znanja da ju je razljutio. Ne bi rekla ni riječ, nego bi ga samo oštro pogledala i zgrabila jedan od šilinga. Nije znala da otac Murdock svake večeri vraća novčiće u kutiju. Još uvijek je imala poteškoća s privikavanjem. Katkad bi otac Murdock na kraju dana imao čak devet šilinga u ruci. Izašavši iz kuće s Mary Kathleen u naručju, Jamie ugleda svoju sestru kako silazi s konja. - Imam užasne vijesti - brzo reče Mary. - Dolazi Andrew. - Andrew? - Muškarac za kojeg si se trebala udati - podsjeti je Mary - Daj stvarno, Jamie, kako si ga već mogla zaboraviti? - Nisam zaboravila - uzvrati Jamie. Kad je Mary ispružila ruke kako bi prihvatila djevojčicu, Jamie joj je pruži. Dok je Mary grlila malu Mary Kathleen, Jamie je pokušavala zadržati prisebnost. - Zašto bi Andrew došao ovamo, Mary? I kako si saznala? - Ćula sam kako Daniel razgovara s jednim od svojih ljudi. Svi gorštački klanovi znaju da dolazi, Jamie. On i njegova vojska morali su proći kroz njihova područja. ~ 216 ~


-Knjigoteka-

- O, Bože, zar dolazi s vojskom? - Da. - Ali zašto, Mary? - Zbog pozajmice - prošapće Mary, spustivši nećakinju na tlo. - Sjećaš li se novca koji je tata posudio od Andrewa? - Kako bih mogla zaboraviti? Tata me praktično prodao Andrewu - zacvili ona. - O, Mary, ne mogu dopustiti da me ponizi pred mojim klanom. Ne mogu dopustiti Andrewu da me na taj način osramoti. Mili Bože, Mary, Alec će ubiti Andrewa. Mary kimne glavom. - To je i Daniel rekao. - Znači, on zna zašto Andrew dolazi? - upita Jamie, očigledno zaprepaštena. - Da. Andrew je morao objasniti razlog dolaska u Škotsku. Ne bi daleko dogurao da nije objasnio; dosad bi ga već sigurno netko ubio. Zar nisi primijetila da Škoti baš ne vole Engleze, sestro? - Ti vrapca, Mary, pa tko to ne zna? - Ne bi se smjela tako izražavati, Jamie, ne dolikuje dami. - Ne mogu se spriječiti - poviče Jamie. - Ja ovdje uvijek sve zadnja saznam. Misliš li da Alec zna za Andrewov dolazak? Mary bespomoćno podigne ramena. - Daniel kaže da svi Škoti znaju kad se netko približi njihovom posjedu. Pretpostavljam... - Ne mogu to dopustiti. Ne želim biti odgovorna i za pokretanje rata s Engleskom. - S Engleskom? Alec će vjerojatno samo pobiti Andrewa i njegove sljedbenike. - Zar misliš da kralj Henrik neće primijetiti da jedan od njegovih baruna nedostaje, Mary? Sigurno će mu bit’ čudno kad pozove vojsku, a nitko se ne pojavi... Nije se zamarala objašnjavanjem, nego istrgne uzde iz sestrinih ruku i brzo se uspne na Maryna konja. - Što planiraš, Jamie? - Pronaći Andrewa i urazumiti ga. Obećat ću da ću mu poslati novac. - Jamie, uskoro će pasti mrak. Upravo me zato Daniel nije htio pustiti k tebi. Jamie se osmjehne. - Ipak si došla, zar ne, Mary? - Morala sam te upozoriti, sestro. Pomislila sam da ćeš se možda na neko vrijeme htjeti skriti. - Iznimno je nesebično i hrabro od tebe što si me došla upozoriti, ali veoma dobro znaš da se nikad ne bih skrivala. - Nadala sam se da hoćeš. Ni u kom mi slučaju nije palo na um da ćeš naganjati Andrewa. Jesam li doista bila hrabra, Jamie? Jamie kimne glavom. - A sad me dobro slušaj, Mary. Želim da mi obećaš da nikom nećeš reći kamo sam otišla. Molim te. - Obećavam. - Pazi na Mary Kathleen dok se ne vratim. - Što ću reći Alecu? - Nemoj mu ništa reći. - Ali... - Plači - izlane Jamie. - Da, plači, Mary. Budeš li cmizdrila, Alec te neće ništa pitati. Vratit ću se prije no što primijeti da me nema. A sad mi reci u kojem smjeru trebam ići, Mary. ~ 217 ~


-Knjigoteka-

- Samo nizbrdo, Jamie. Mary se brzo prekriži, promatrajući sestru kako juri nizbrdo. Otac Murdock priđe joj laganim korakom, pozdravi je i primijeti kako je Lady Kincaid otišla u velikoj žurbi te upita zna li možda Lady Ferguson kamo je ta cura krenula. Lady Ferguson odmah brižne u plač. Također je održala obećanje koje je dala sestri. Nije rekla Alecu kamo je Jamie otišla. Nije morala. Sve mu je rekla Mary Kathleen. Djevojčica se vratila u veliku dvoranu čim je njezina majka otišla. Otrčala je do Aleca, uspela mu se u krilo i otpila velik gutljaj piva prije no što je shvatio što radi. On joj je istrgao pehar iz ruke i dao joj čašu vode. Kad je popila, gotovo ju je odsutno upitao gdje joj je mama. Mary Kathleen naslonila se na tatina prsa pa je, igrajući se svojim nožnim prstićima i njegovim pojasom, gotovo od riječi do riječi ponovila cijeli razgovor koji je čula. Ne želeći uplašiti kćer, Alec je počeo urlati tek kad je izišao iz kuće. Kadje Jamiena sestra ugledala izraz njegova lica, nije se morala posebno truditi da zaplače. Odmah je dobila napad histerije. Otac Murdock iz petnih se žila trudio utješiti tu sirotu, glasnu ženu, ali svi su mu napori bili uzaludni. Kad se Alec vratio s vojnicima, Mary je skvičala poput zarobljene kokoši. Svećenik je otišao u kapelicu pomoliti se za mir. Bolje rečeno, pomolio se da Daniel dode po svoju suprugu. Alec je krenuo zajamienim tragom. Kadje skrenula na istok, malo se opustio. To je značilo da se uputila prema zemlji Fergusonovih. - Je l’ se, znači, predomislila? - dovikne Marcus. - Izgubila se - uzvrati mu Alec preko ramena. - Hvala Bogu - promrmlja za sebe. Sustigao ju je petnaest minuta poslije. Natjerao ju je da se zaustavi, davši svojim vojnicima znak da je opkole. Muž i žena stajali su jedno nasuprot drugome. Nekoliko dugih trenutaka nijedno nije prozborilo. Ona se očajnički pokušavala sjetiti nekog uvjerljivog objašnjenja. On se pitao koju će mu nevjerojatnu laž ispričati. - Zamolio si me da te na neko vrijeme ostavim na miru - reče ona. - Jesam. Ona pogura kobilu prema naprijed. Kad je došla do njega, prošapće: - Samo sam namjeravala urazumiti Andrewa. Moja ti je sestra ispričala sve o posliću koji sam željela obaviti, je l’ tako? - Tvoja mi je kćer ispričala. Njezine se oči razrogače na tu izjavu. - Moram zapamtiti da ubuduće ne smijem tako otvoreno govoriti. - Zapamti da ubuduće ne smiješ pokušavati izvoditi ovakve gluposti. - Molim te, ne ljuti se na mene, Alec - zamoli ga ona. On je zgrabi za stražnji dio vrata i spusti joj dug, čvrst poljubac na usne. - Zašto nisi došla k meni kad si čula da je Andrew... - Bilo me je sram - prošapće ona prije no što je završio pitanje. - Tata je uzeo novac za mene. Nisam željela da pomisliš kako me je otac doista ~ 218 ~


-Knjigoteka-

prodao Andrewu, ali čak sam i ja počela misliti... Alec odmahne glavom. - Ono što je tvoj otac učinio nema nikakve veze s mojim osjećajima prema tebi. Vratit ću dug tom nitkovu. Dođi, ženo. Haj’mo to razriješiti. Znala je da mu se ne treba suprotstavljati, ali ipak se pitala kako namjerava vratiti dug barunu Andrewu. Jahao je bez sedla i nije imao vrećicu sa zlatnicima za pojasom. No, nosio je mač. - Alec, očekujemo li nevolje? Nije joj odgovorio. Ostavio ju je da se bavi svojim brigama dok ga je slijedila. Nakon što je dugo razmišljala o svemu, zaključi da je bio u pravu: trebala mu se izravno obratiti. Muž i žena trebali bi zajedno rješavati poteškoće. Također je bio dobar osjećaj imati nekoga tko će podijeliti teret s tobom. Ne, prizna ona. Nije to bio samo dobar osjećaj. Bio je predivan osjećaj imati ga uz sebe i moći se svako malo osloniti na njega. Šutjeli su cijelim putem do Andrewova tabora. Kad su stigli, Jamie se pokuša postaviti ispred Aleca, ali on zgrabi uzde njezina konja i primora je da stane pokraj njega. Zatim podigne ruku. Njegovi se vojnici odmah postroje sa svake strane svoga gospodara i gospodarice. - O, Alec, zar si morao povesti toliko mnogo vojnika? Kad joj nije odgovorio, ona glasno uzdahne. - Barem će moju sramotu zadržati za sebe - promrmlja. Alec se osmjehne, a ona ga začuđeno pogleda. On zatim ponovno da znak rukom. U tom trenutku istupe ostali klanovi. Dok ih je Jamie zaprepašteno promatrala, poglavari i pripadnici njihovih plemena zauzimali su svoje položaje. Stvorili su širok, razjapljen krug, opkolivši Andrewa i njegove ljude. Engleski vojnici izvuku oružje. Alec ponovno da znak. Konji se pomaknu prema naprijed i krug se počne stezati. Kad su engleski vojnici vidjeli s kolikim su brojem ljudi suočeni, bace oružje na tlo. Andrew se odvoji od svojih ljudi i krene prema Jamie. Ona je već zaboravila koliko je nizak. Zar je ikad mislila da je zgodan? Nije se više sjećala. Sad joj je, međutim, bio sasvim neprivlačan, a njegova kratko podšišana kosa podsjećala ju je na kosu dječačića. Ne, pomisli ona, nikako joj nije mogao biti privlačan. Nije čak znao ni pravilno hodati. Šepirio se. Kad je shvatila da je mogla završiti u braku s njim, prođu je trnci. Iznenada dobije želju okrenuti se prema svome mužu i zahvaliti mu što ju je spasio od sigurne nesreće. Kad im se Andrew približio na desetak metara, Alec ponovno podigne ruku. Shvativši nečujnu zapovijed, barun brzo stane. - Kad netko neovlašteno uđe u naše područje, odsiječemo mu stopala. Činilo se da je Alecova prijetnja obeshrabrila Andrewa. On ustukne nekoliko koraka, a zatim se pokuša pribrati. Kad je skrenuo pogled s Aleca na Jamie, u očima mu se pokaže strah i prezir. - Ne bi mu dopustila da to učini, je l’ tako, Jamie? Jamie je bila veoma ozbiljna. Obrativši se mužu, zurila je u Andrewa. - Ako mi dopustiš, voljela bih mu odgovoriti. - Dopuštam - reče Alec. - Andrew - poviče ona glasom hladnim i jasnim poput studenog zimskog jutra - moj muž čini što god ga je volja. Katkad mu, međutim, smijem pomoći. Odluči li odsjeći ti stopala, ja ću mu, dakako, biti pri ruci. Jamie začuje Marcusovo tiho odobravanje, ali nastavi zuriti u Andrewa, smiješeći se. ~ 219 ~


-Knjigoteka-

Barun je bio bijesan. - Postala si divljakuša - poviče, očigledno u ljutnji zaboravivši u kakvom je nezavidnom stanju. Zatim uperi prst u Aleca i doda: - Pretvorio te u... Skotkinju. Znala je da on misli kako ju je uvrijedio. No, ona se tako dobro zabavljala da to više nije mogla skrivati. Njezin veseo smijeh odjekne brdima. - Andrew, mislim da si ovim komplimentom upravo spasio svoja stopala. - Reci kojim si poslom došao - zaurla Alec. Želio je da ovo što prije završi, kako bi zagrlio Jamie. Izgarao je od potrebe da joj ponovno kaže koliko je voli, koliko je cijeni... i koliko je ponosan što je njegova. Svojim je urlikom postigao cilj. Andrew prilično brzo i nespretno izusti objašnjenje. Jamie je, umirući od srama, gledala u pod dok je barun objašnjavao kako je dao miraz njezinu ocu. Kad je završio s govorom, Alec izvuče mač iz korica. - Hoćeš ga ubiti, mužu? - upita ona šapatom. Alec se osmjehne. - Prokleto dobro znaš da ga neću ubiti. To bi te unesrećilo, a ja želim da uvijek budeš sretna, ženo. Dat ću mu svoj mač. Njegova vrijednost... - Ni slučajno nećeš nekom poput njega dati svoj veličanstveni mač, Alec - uzvrati Jamie, zureći ravno ispred sebe. - Zaboravit ću na svoje dostojanstvo i prirediti ti scenu koja se neće zaboraviti dok si živ. Govorit će se o tome još godinama i godinama, obećavam ti. Začuvši njegov uzdah, znala je da je pobijedila. - Aha, vjerojatno bi to i učinila, tvrdoglava glavo. Daj mi onda svoj bodež. Jamie ga posluša. Promatrala je kako Alec bodežom vadi jedan od velikih rubina iz drške mača. Obavivši posao, vrati joj njezino oružje. Kad je Alec bacio kamen, Jamie je promatrala Andrewa. Rubin mu je sletio pokraj nogu. - Povrat duga, barune, od Lady Kincaid. Još jedan dragi kamen pogodi Andrewa u rame. Jamie se okrene u smjeru iz kojeg je kamen doletio i ugleda poglavara McPhersona kako vraća mač u korice. - Povrat duga od Lady Kincaid - zaurla starac prije no što je pogledao u nju. Treći dragi kamen pogodi Andrewa u obraz. - Povrat duga - začuje se uzvik Daniela Fergusona. - Povrat duga - ponovno se začuje. Jamie nije prepoznala poglavara koji je bacio dragulj. - Alec? Zašto... - McPherson vraća dug jer si spasila život njegovu sinu. Daniel vraća dug jer si stala ispred njegove žene kako bije zaštitila. Onaj tamo smaragd bacio je Harold. Njegov te je sin uvrijedio, a ti si me molila da mu poštedim život. Peti dragi kamen zasiječe kožu Andrewova čela. - Povrat duga - poviče još jedan muškarac. - Tko je to? - Lindsayev otac - odgovori Alec. - Mislila si da ne znam za vepra, ha? Bila je suviše zapanjena da bi mu odgovorila. A onda još jedan dragi kamen padne ispred Andrewovih čizama. Bacio ga je jedan mladi ratnik. - Povrat duga - poviče. Alec joj objasni prije no što je stigla postaviti pitanje. - Poglavar Duncan. Njegova žena želi da je porodiš. Plaća za tvoju buduću pomoć. ~ 220 ~


-Knjigoteka-

- Ganuta sam - prošapće Jamie. - Hoću li im zahvaliti, Alec? - Oni zahvaljuju tebi, Jamie. Svaki bi od njih dao svoj život za tvoju sigurnost. Učinila si nemoguće, ljubavi. Ujedinila si naše klanove. Ona sklopi oči kako ne bi zaplakala. Kad je progovorila, glas joj je podrhtavao od silnih osjećaja. - Pretvorio si Andrewa u bogataša. - Ne, Jamie. Ja sam mnogo bogatiji. Imam tebe. Glas mu je bio nježan, pun ljubavi. Andrew je klečao, skupljajući blago. Alec privuče Jamie u naručje. Ona odmah omota ruke oko njegova struka. Barun Andrew piljio je u blago koje je držao u rukama. Kad je ponovno podigao pogled, na vidiku nije bilo nijednog jedinog Skota. Jamie je sklopila oči i čvrsto zagrlila muža. Još uvijek nije shvaćala većinu čudnovatih gorštackih običaja i pretpostavljala je da će joj trebati dobrih dvadesettrideset godina dok ih potpuno ne shvati. Znala je, međutim, da će joj učenje predstavljati veselje, neizmjerno veselje i ljubav. Možda će se, kad ona i Alec zajedno ostare, pomisli ona neprimjetno se smiješeći, možda će se onda napokon uspjeti ugnijezditi. SVRŠETAK

~ 221 ~

Ca00e452 58bf 460e a340 e4165395d5d3  
Ca00e452 58bf 460e a340 e4165395d5d3  
Advertisement