Page 1


Uvod Oktobar, 1994.-ta godina, Killearn, Škotska

Jako nevrijeme, kiša i poneki prasak groma, slutili su na nevolju koja će zadesiti starijeg od dvojice braće. Obično to i biva tako, zlosutno vrijeme najavi neki preokret. Tako je i došlo vrijeme da Jamie Buchanan, nakon deset godina i deset mjeseci izađe iz zatvora. Stariji brat, Duncan Buchanan, bio je izvan sebe od radosti. Nadao se da će se sve odvijati dobro, uprkos teškom nevremenu. Dok je čekao brata da dođe, sjećao se svega što se desilo. Mjesec dana nakon odlaska u zatvor njegovog brata, koji je bio na korak od ženidbe, njegov život iz korjena se promijenio. Od zakletog tridesetšestogodišnjeg neženje postao je najprije muž a šest mjeseci nakon te titule, dobio je i titulu oca. Nikada nije imao želju da se oženi, čak ni nakon očevog testamenta u kojem je strogo naglašeno da čitavo nasljedstvo ostaje u rukama onog sina koji se prvi oženi. Samo to. Ženidba. Ali on jednostavno nije mogao, nije htio. U to vrijeme on je već stvorio svoje malo bogatstvo. Osnovao je malu firmu, koja je bila u razvitku, i znao je da će uskoro moći da proširi posao. Međutim, onoga dana kada se Aleksandra Kendrick, njegova ljubavnica - jer ipak je bio čovjek sa potrebama, pojavila na njegovom pragu i rekla da nosi njegovo dijete, znao je da će se stvari znatno promijeniti. Niti jednog trenutka nije sumnjao da je dijete njegovo, Aleksandra mu je bila odana, znao je to. S toga, odlučio je da je oženi. Daleko od toga da ju je volio, ali bili su iznimno kompatibilni u krevetu, a to je vrijedilo braka. Osim toga, morao je dati prezime svom djetetu. Oženio se Aleksandrom, ali i dalje mu nasljedstvo nije bilo potrebno, međutim njegov brat je bio u zatvoru, želio je da uveća već nagomilano bogatstvo, tako da kada izađe, može mu prepustiti očeve poslove, a on se vratiti samo svojima. Nije želio da se odrekne nasljedstva jer tako bi sve propalo, ni on a ni njegov brat ne bi dobili ništa. Iz sjećanja, prenijeli su ga lagani koraci iza njegovih leđa. [2]


- Sheena, ako želiš da se neopaženo privučeš, moraš se naučiti biti tiho, kćeri moja. – okrenuo je i ugledao svoju malu kopiju. Zelenih očiju i svijetlog tena, bila je najljepše dijete koje je vidio, uz to bila je njegova. Svako ko bi ih vidio nije mogao sumnjati u to. Jedino što je imala slično s majkom, bila je njena bakrena kosa i mali prćast nosić. Podigao ju je u krilo i poljubio u tjeme. - Tata, kada će stric doći. Rekao si danas, a njega nema. Hoću li ga upoznati ikada? Možda je i on otišao na nebo kao i mama, zato ga nema. – zabrinuto je upitala svog oca. - Tvoj stric će ubrzo biti ovdje. Vidjet ćeš, kroz nekoliko minuta. - Hoće li me voljeti, tata? Hoće li? - Tebe dušo moja, ne može niko da ne voli. – poljubio ju je još jednom u tjeme i spustio da se ide igrati dok stric ne dođe. Jamie je ušao u svoju rodnu kuću u Killearnu, u kojoj se rodio prije punih trideset četiri godine, sa jednom posebnom namjerom. Ubiti svog starijeg brata Duncana, zatim njegovo kopile. To će osigurati da nasljedstvo pređe u njegove ruke. Ispraviće veliku nepravdu koja mu je nanesena prije deset i po godina. Trebao se oženiti, zasnovati porodicu, preuzeti nasljedstvo i živjeti sretno do kraja života. Međutim, stvari se nisu odvijale po planu. Uhvaćen je sa ogromnom količinom droge koju je trebao prenijeti preko granice. Osuđen je na deset i po godina zatvora. Djevojka koju je trebao oženiti, mlada Eleonor, u prvih šest mjeseci stalno ga je posjećivala i pisala mu. Nakon tih šest mjeseci nikad više nije je ni čuo ni vidio. Iako je bio u zatvoru, veoma dobro je znao šta se dešava. Znao je da mu je brat samo čekao priliku da mu zabije nož u leđa i otme nasljedstvo. Bijes mu je kolao venama. Želio je osvetu, i tako mu Bog pomogao i dobit će je. Duncan Buchanan ostat će bez svega! - Brate, tako mi je drago da te konačno vidim. Dobro došao! – skoro trčeći Duncan je prišao Jamieu, zagrlio ga i lupio po leđima. - Zaista? I meni je drago. Veliki brate. – ironično je odvratio. Duncane i dalje si dijelom naivna budala. Pa ovo će biti lakše nego što sam mislio. Spremi se za pakao veliki brate. Gorjet ćeš, uh, itekako ćeš da goriš! – pomislio je Jamie u sebi. [3]


- Jamie, odi u radnu sobu, znaš gdje je, ja ću samo da telefoniram i vraćam se. Zatim ćemo prodiskutovati, imam neke planove na umu za koje sam siguran da će ti se svidjeti. – Duncan mu je ipak pokazao rukom u kojem smjeru da ide. Popeo se na sprat da pozove svog advokata i usput pronađe svoju kćer ali nje nije bilo. Pomislio je da je najvjerovatnije izašla sa dadiljom u šetnju, potom se vratio natrag i uputio u radnu sobu. - Jamie, brate, tu sam. Izvini što si čekao. Pozvao sam advokata. Znam da ti vjerovatno nije do priče o novcu i nasljedstvu, ali želim što prije da skinem teret sa svojih leđa. Znaš, ja nikada nisam želio to nasljedstvo... - Oh nemoj srati, prestani glumiti. Otvori karte, baci ih na sto! Jedva si čekao da ga se dočepaš. Dok sam ja trunuo ti si uživao. Ali znaš šta, 'veliki brate', to će sada da se promijeni. Trunut ćeš ti, ali u zemlji, i ti i ono tvoje kopile! Kako se ono zove. Ah, Aileen Buchanan. Zgodno ime za buduće pokojno kopile! – povikao je i izvadio pištolj. U jednom koraku Duncan mu ga je izbio. Kotrljali su se po podu, udarajući se šakama obojica pokušavajući prije doći do pištolja. Stojeći u jednom odjeljku ormara, gdje se redovno krila od oca a on je uvijek pronalazio, mogla je vidjeti čitavu radnu sobu svog oca. Gledala je kako onaj koji joj je trebao biti stric pokušava ubiti njenog voljenog, brižnog oca. Taman kad je htjela vrisnuti i potrčati prema njemu, njen otac se okrenuo neznatno i dao joj znak da ne smije ni glasa pustiti. Skamenila se i čekala. Odjednom, krv je počela šikljati iz tijela njenog oca. Nož je stajao zabijen u njegovu lijevu slabinu. Zatomila je vrisak duboko u grlu, iako relativno mlada, znala je šta bi se moglo desiti da se otkrije. Onaj čovjek je ustao, razgledao oko sebe, dohvatio pištolj i trčećim korakom izašao iz radne sobe. Prišla je ocu, kleknula kod njega. Suze su se u potocima slijevale niz njene obraze. - Tata, o tata, ne napuštaj me još i ti, molim te. – gušeći se u suzama, stiskala je svojim malim rukicama njegove. - Pst kćeri, slušaj me dobro. Ti sada moraš pobjeći, on samo što se nije vratio. Vratiće se sigurno, jer zaboravio je izvući nož iz mog tijela. Ja umirem srećo moja, idem kod tvoje majke na nebo. Pazićemo te odozgo srećo moja. Ah, evo ti i dadilje, ona će te odvesti daleko odavde po uputama koje sam joj davno dao u slučaju da se meni nešto desi, ali prije svega slušaj... – sa [4]


naporom je izgovarao, ali morao je reći joj sve, morao ju je uputiti kada je već nije mogao zaštititi. – Tvoja dužnost, kćeri moja jeste da osvetiš svoga oca i da povratiš ono što je tvoje. Ti se kćeri nećeš svetiti tako što ćeš oduzeti nečiji život. Ti ćeš se kćeri obrazovati, steći znanje i legalnim putem vratiti sve što je tvoje uz pomoć ovog noža koji je zaboden u moje tijelo. Ponesi ga. Ponesi ga i sakrij i ne pokazuj ga nikome do dana kada budeš spremna da se suočiš s njim na sudu. Čuvaj se kćeri. Volim te. – s tim riječima izvukao je nož, a krv je šiknula. Dadilja ju je uhvatila za ruku i odvela. Na vratima bacila je još jedan pogled na svog oca. Bio je lijep, bio je njen i bio je mrtav. Svi koje voli umiru. Nikog više neće voljeti.

[5]


Poglavlje 1 Virginia – USA, septembar 2011.-te godine

Prolazeći kroz spisak stvari koje je učinila i koje namjerava učiniti, Sheena se unervozila. Sama pomisao da je došlo vrijeme da se suoči sa svojim demonima prošlosti, uskomešala je sva njena unutrašnja osjećanja. Period udaljenosti od domovine bližio se kraju. Za ovih sedamnaest godina, koliko je provela u Americi, davala je od sebe sve što je mogla, čak i više, da pripremi teren i zada konačni udarac svojim demonima, tačnije demonu po imenu Jamie. Godinama je pratila sva dešavanja u Škotskoj, skupljala informacije o stricu i njegovim firmama. Firmama koje je oteo, firmama zbog kojih je ubio njenog oca. Sada je spremna. Ispuniće posljednju očevu želju. Naporno je učila svih ovih godina, uspjela se upisati na Univerzitet Harvard i briljirati u onome što je najviše voljela, ekonomiji. Zahvaljujući pronicljivom umu njenog oca, koji je uspio velikom dijelu finansijskih sredstava zametnuti trag i prebaciti ih sestri svoje žene u svrhu Sheeninog korištenja, uspjela je osnovati manju firmu, koja se ubrzo razvila. Bila je to građevinska firma u koju je zaposlila svoja dva najbolja i jedina prijatelja, Vaughna Smitha kao glavnog inženjera i Jordan Donovan kao svoju desnu ruku. Taj trio ubrzo je postigao zapažene rezultate, postali su traženi za izgradnju svih važnih objekata. Dobar glas koji su postigli, proširio se u čitavoj Americi a potom i u Evropi. „Mlada poduzetnica sa mladim inženjerima hara u svijetu građevine“ – glasio je jedan od naslova u novinama. Mnogi su je zvali i tražili njene savjete. To ju je i ponukalo da napravi istraživanje tržišta i da u Škotskoj otvori Agenciju za konsultantske usluge, pod imenom „Buchanan“. Znala je da će to ime izazvati buru, da će se stric raspitivati, ali ne može ništa saznati sve dok se sama ne otkrije, a to će uraditi onog trenutka kada kroči na tlo Škotske. Namjerno je otvorila Agenciju u Edinburghu a ne u Glasgowu. Htjela je malo zavarati trag. Slutila je da njen stric sumnja da je ona živa, samo žestoko će se iznenaditi kada shvati da je svo ovo vrijeme ona znala svaki njegov korak, svaki njegov [6]


poslovni dogovor. A tek šok kada shvati da već godinu dana njena Agencija pruža konsultantske usluge njegovim firmama. Zahvaljujući tome, imala je kompletan uvid u njegovo poslovanje i to potpuno legalno. Za direktora Agencije postavila je Vaughna. On je već nekoliko godina unazad odlazio u Škotsku i ispitivao teren, odabrao nekoliko provjerenih i lojalnih ljudi koji će zajedno s njim upravljati Agencijom, pod budnim okom Sheene Kendrick. Jordan će ostati da upravlja firmom u Virginiji nakon nje. Za to je bila potpuno spremna. Osim što je bila njena desna ruka, Jordan je bila uz nju kada niko drugi nije. Druže se svih ovih sedamnaest godina koliko je provela u Americi i sve tajne su dijelile. Uvijek joj je bila lojalna. Ali to nije značilo da je samo klimala glavom na ono što bi Sheena rekla. Bila joj je podrška sa svom svojom brutalnom iskrenošću. Najznačajnije osobe u njenom životu su bili upravo Jordan i Vaungh, svi srcem im je vjerovala i oni su joj bili jedina porodica. Niko od njenih uposlenih ni u Americi a pogotovo ne u Škotskoj, nije znao da je njeno pravo ime Aileen Sheena Buchanan, osim njih dvoje. U Americi ona je bila Sheena Kendrick. Koristila je svoje srednje ime i prezime svoje majke. A sada, kada se vrati u Škotsku, vratit će svoj identitet. Zbog toga je ko luda tražila najbolju zaštitarsku agenciju. Vaughn joj je poslao istraživanje u kojem stoji da je zaštitarska agencija „Hawk“ najpovoljnija, imala je najbolje osposobljene tjelohranitelje koji su štitili isključivo VIP osobe. Mnogo toga je pisalo o toj agenciji, osim jedne činjenice. Ime vlasnika nigdje nije spomenuto. Pomislila je da je Vaughnu to promaklo i pokušala sama pronaći tu informaciju na internetu. Bezuspješno. Agencija nije imala osnivača ni vlasnika. Tačnije, imala je ali samo kao inicijale. Cjelovito ime nigdje nije stajalo. Međutim, sve poznate ličnosti koristile su njihove usluge. Nešto ju je privlačilo toj agenciji, međutim, nije željela riskirati u ovom slučaju. U ostalom, svoju sigurnost nije željela prepustiti nekome koga nikada nije ni vidjela. U glavi je odmah stvorila debatu „za“ i „protiv“. Uspjela se samo iznervirati, jer je ovo bilo iznad njenih mogućnosti, a ona je prezirala kad se osjećala bespomoćno. Odlučila je da će na trenutak sačekati na rješavanje ovog pitanja. Pitanje sigurnosti, riješit će već prvog dana kada stigne u Edinburgh. Do tada će već nešto smisliti.

*** [7]


Edinburgh, 06.10.2011.-te godine

Let avionom samo je podstakao Sheenine živce. Svih deset sati leta nije oka sklopila. Želudac joj se podigao svaki put kada je pomislila zbog čega se vraća. Tek sada njena borba nastupa. Sve ono što je godinama čekala, došlo je na red. Prolazila je kroz mentalne zabilješke šta je prvo što treba uraditi. Sve je riješila do pitanja o zaštitarskoj agenciji. To ju je još više nerviralo i stvaralo gorak okus u ustima. Po prvi put nakon toliko godina nije imala sve konce u rukama. Morala je to pitanje riješiti čim prije, inače sve će propasti. Stradaće i prije nego se uspije osvetiti tom kurvinom sinu. Zaključila je da će biti najbolje da se istušira i dobro naspava. Sutra će imati dovoljno vremena da sve konce uzme u svoje ruke. Vaughn ju je po dogovoru čekao na aerodrumu. Nedostajao joj je njen prijatelj, bez obzira što su svake noći vodili skype razgovor. Nedostajao joj je da odu do bara i popiju piće, nedostajao joj je da vode beskonačno duge razgovore u njenom, njegovom ili Jordaninom stanu, baru, parku ili firmi. Nedostajao joj je, to da, ali nije ga mogla voljeti. Zapravo nikoga nije voljela, zarekla se da neće i to će poštovati. Tako da ukoliko je napuste, nju uopšte neće boljeti. Neće dozvoliti da je više ikada boli. To joj jednostavno nije potrebno. Ona je jača od osjećanja. Baš kako može kontrolisati svoj um, može kontrolisati i svoje srce. Do sada joj je uspjevalo biti ravnodušnom prema svima, tako će i ostati. Ne postoji niko i ništa što bi uzrokovalo promjenu njenih osjećanja. - Mrkvice, jesi li to ti? – Bože dragi, kako je mrzila taj nadimak. Znala je da je samo provocira, ali nije je morao stalno napominjati da ima užasno neukrotivu crvenu kosu. Uletila mu je u medvjeđi zagrljaj. Bio je visočiji od nje barem za 20 centimetara. - Dođavola, nisam mrkvica! Slomio si mi rebro, ne mogu da dišem. – Kroz smjeh mu je odgovorila.

[8]


- Da, jesi. I nemoj tu ništa da se buniš. Koliko se sjećam i sama si mi rekla da ti je nedostajao moj medvjeđi zagrljaj. - Povlačim sve što sam rekla. Zaboravi. Vraćam se u Virginiju iz ovih stopa. – zadirkivajući ga, pokušala mu je leđa okrenuti. Nije stigla i korak napraviti kada su je dohvatile njegove ruke. - Nigdje ti ne ideš. Imamo posla ovdje, mlada damo. Nisam ja bezveze godinu dana ovdje proveo. Znaš, kad smo već kod toga. Ni malo ti ne zavidim što si ovdje rođena. Sve je tako hladno i monotono. Kako uopšte možeš voljeti ovu zemlju? Formirala je veliko „O“ ustima. - Mora da se šališ. Ovo je moja domovina, Vaughn. Ovdje sam rođena, ovdje je sve moje. Ovdje sam svoj na svome. – streljala ga je očima. - Hej polahko, samo sam se šalio. Znam zašto voliš ovu zemlju, sve mi je jasno. – pokušao je ispraviti stvar. - Molim te u buduće nemoj tako da se šališ. Tebi se ovdje može sviđati ili ne sviđati, ali nemoj mene pitati zašto je ja volim. Od svih ljudi na planeti, barem bi to ti trebao znati. Tuga koja se ogledala u njenim očima, povukla ga je da je nježno zagrli. - Mrkvice, žao mi je. Nisam tako mislio. Oprosti mi, molim te! – kimnula je i potom rekla - Dobro. Sad me vozi u stan, osjećam se prljavo. Dajem sve što imam za tuširanje. – Vaughn je njen prijatelj godinama, shvatila je da nije mislio onako kako je rekao, ali ipak mu je morala reći. Škotska je njen život, ono što ona zaista jeste. Vožnja do stana protekla je u razgovoru o poslu, stvarima koje je očekivaju, stricu i najviše o mjerama sigurnosti. Iako joj je slao fotografije svih kuća koje su bile na prodaju, kao i one za koju se odlučila da kupi, ipak je željela da joj Vaughn detaljno ispriča sve o toj kući. Vaughn joj je objasnio koju kuću je kupio i da ju je opremio najboljim sigurnosnim alarmom, kamerama i svom pratećom opremom. Sigurnosti sistem njene nove kuće bio je najnoviji i najefikasniji. Pravi boom u tehnologiji. Bila je zadovoljna dok joj je objašnjavao kako je većina njene kuće pokrivena kamerama, da do sada niko nije otkrio ko je ona u stvari, a još manje da je trebala stići u Edinburgh. Još uvijek je njen pravi identitet ostao nepoznat za sve osim [9]


Vaughna i Jordan. Jedino zbog čega je bila nezadovoljna, bila je činjenica da još uvijek nisu uspjeli otkriti ko je vlasnik agencije „Hawk“, a druge agencije jednostavno nisu zadovoljavale kriterije. Međutim, iako je olakšvajuća okolnost bila ta što joj je Vaughn rekao da je uspio zakazati sastanak za sutra sa jednim od menadžera te agencije tačno u podne, ona i dalje nije bila zadovoljna. Provukla je ruku kroz kosu, što je činila samo kada je bila mnogo nervozna, zelene oči su joj se caklile od nezadovoljstva. Uvijek je moralo biti po njenom, uvijek je držala konce u rukama. Ovaj konac kojeg nije mogla uhvatiti među svoje prste, činio je da se osjeća isfrustrirano i nesigurno. Mrzila je osjećaj nesigurnosti, jednom ju je koštao porodice. Ovoga puta, ništa neće prepustiti slučaju. Otkriće ko je taj vlasnik. Biće zaštićena od strane najboljih ljudi u zemlji, morat će, ili sve ovo pada u vodu i završit će i ona mrtva kao i njen otac. Ni malo nije sumnjala u to da to njen stric ne bi uradio i da neće pokušati. Međutim ovoga puta, dočekat će ga spremna. Uključila je telefon i brzo otipkala Jordan poruku. „Jordy, stigla sam i vozim se sa Vaughnom prema njegovom stanu. Javim ti se sutra, kada budem imala novih informacija. Pošalji mi izvještaj o planu izgradnje novog šoping centra u New Yorku na mail, ako već nisi. Ljubimo te xxx“ Jordanina odgovor uslijedio je nakon dvije minute. „Mrkvice, nadam se da je let prošao ok?! Pokušaj se malo odmoriti i jednostavno nemoj ni na šta misliti. Poslala sam ti prije nekih tri sata. Uzvraćam poljupce xxx“ Nakon što je dobila Jordanin odgovor na poruku, zagledala se kroz prozor. Sjećala se posljednjih dana provedenih u Škotskoj prije nego je otišla u Ameriku. Zaboga, bila je samo djevojčica, bezbrižna i pomalo buntovna djevojčica. Još uvijek je trčala po livadi, jahala svoje bijelo malo odraslije ždrijebe. Ždrijebe je dobila na poklon za svoj deseti rođendan i nazvala ju je Kalanit. Mislila je da će još mnogo godina biti tatina djevojčica, ni slutila nije da će ga tako brzo izgubiti, i to baš na takav način. Osjetila je drhtaj kroz čitavo tijelo. Da barem nije bila u ormaru, da je barem pozvala pomoć, ili da je jednostavno udarila strica nečim. Sve bi bilo drugačije. Ali ne, ona je bila kukavica, skrivala se u ormaru i njen voljeni otac je ubijen. - Prestani Aileen Sheena Buchanan! Odmah prestani! Nećeš to sebi raditi, tvoj otac to ne bi želio. Osvetit ćeš se, pomoći ćemo ti u tome, ali nećeš sebe kriviti više zbog toga. Vidim ti na licu šta osjećaš, šta misliš, o čemu [10]


razmišljaš. Zato i ne pomišljaj da porekneš! – ljutito joj je prekinuo misli. Znala je da je ljut, čim ju je nazvao punim imenom. - Zašto konačno ne dozvoliš suzama da se izliju, ne možeš dovjeka sve držati u sebi?! – Šutila je na njegovu prodiku. A šta i da mu odgovori, nije ga željela lagati i reći da će plakati, kad ne može. Sve suze je izlila onog dana kada joj je ubijen otac. Više nije sposobna da plače, da osjeća. Ovoga trenutka samo je željela skloniti se u kutak sobe koju joj je dodjelio Vaughn sve dok se ne preseli u svoju kuću. Nakon tuširanja obukla je spavačicu i raspakovala samo par stvari iz torbe. Nije znala koliko će se zadržati kod Vaughna u stanu, sve zavisi kada će uspjeti angažovati zaštitarsku agenciju. Onog trenutka kada ih angažuje i preseli se u kuću, započet će svoju osvetu.

***

Tata joj je prišao, pomilovao rukom po kosi i krenuo. „Ne, ne, ne, nemoj ići tata! On te mrzi, nemoj. Nemoj ići! Ne ostavljaj me! Tata on ima pištolj. Slušaj me!“ – Govorila je, međutim on je nije čuo. Žurio je prema tom tamnom tunelu. Pokušala je trčati za njim, ali su joj noge stajale u mjestu, nije ih mogla pomaći. Pokušala mu je govoriti, ali riječi nisu izlazile iz njenih usta. Bljesak noža ju je zabljesnuo i zavrištala je iz sve snage. „Sheena, Sheena!“ – glas ju je uporno dozivao. - Sheena, jesi dobro? – Vaughn ju je držao za ramena. Nekontrolisano je drhtala i duboko disala. Graške znoja orosile su joj čelo. Suza i dalje nije bilo. Samo tupa bol ju je razarala iznutra. - Mislila sam da su prošle. – jedva je uspjela progovoriti. Riječi su joj zapinjale u grlu. - Noćne more? Sanjaš o tati? – upitao je pomalo bojažljivo, gledajući u njen prestrašen izraz lica. - Da. Sanjam uvijek isto. Upozoravam ga na pištolj, a on strada od noža. – ustala je iz kreveta a potom ponovo sjela na krevet, nije mogla stajati na nogama.

[11]


- Hoćeš li vode? – upitao ju je kada je vidio da jezikom dodiruje suhe usne. U odgovor mu je samo kimnula glavom. Nakon što joj je donio vodu i pitao kako joj može pomoći, odmahnula je glavom i zahvalila mu se. Namjeravala je ponovo zaspati, ali san joj nije dolazio na oči. Na oči joj se konstantno vraćala slika njenog oca kako leži u lokvi krvi. Sjećala se njegovih zelenih očiju zamagljenih od bola, stisnutih usana i blijedog lica. Sve bi dala samo da može da ga barem jednom dodirne i poljubi u taj nježni obraz. - Kunem ti se tata, osvetit ću te, makar mi to posljednje bilo na ovom svijetu. – prošaputala je i sa tim riječima konačno utonula u blaženi san.

[12]


Poglavlje 2 Visok muškarac od nekih sto devedeset šest centimetara, izašao je iz kancelarije svog šefa. Naočigled bio je staložen i miran, međutim u njemu je kuhalo, a to je mogao primjetiti samo onaj ko je znao čitati osjećanja iz očiju. Njegove sive oči odražavale su sav bjes nakupljen deset godina unazad. Deset godina prikuplja dokaze protiv kurvinog sina i sada kada je napokon prikupio dovoljno da ga smjesti u zatvor da trune, njegov šef kaže da sačekaju još mjesec dana. Jednostavno više nije mogao i nije želio čekati. On je morao odustati od svog života jer niko njegov nije bio siguran sve dok taj ološ hoda ovom zemljom. Odlučio je prošetati do svog drugog posla, svog „paravana“. Zaštitarsku agenciju „Hawk“ otvorio je prije deset godina da bi zaštitio svoju porodicu, barem ono što je ostalo od nje. Žurnim koracima, Declan je ušao u teretanu koja je bila u sklopu agencije. Za danas je planirao odraditi dupli trening, riješiti se nakupljenog bijesa i frustracije. A vreća za udaranje baš ima tu namjenu između ostalog. - Zaboga milog Declan, možeš li stati na minutu, moramo razgovarati? – Adam se iz petnih žila trudio da ga dozove i privoli da ga sasluša. Međutim, tvrdoglav kakav je bio, nije htio razgovarati sve dok svoj trening ne završi. Bez obzira što je bio vlasnik zaštitarske agencije, redovno je radio treninge, čak i više nego svi njegovi uposleni zaštitari. Iako je imao trideset pet godina bio je brz, okretan, sposoban i izuzetno hrabar. Nisu ga bez razloga zvali sokolom. Imao je izoštreno oko za primjećivanje stvari oko njega, ali i za moć zapažanja koji je prodirao unutar ljudske duše. Mogao je namirisati kvarnu osobu na kilometar. - Declan, hitno je. Ovaj klijent je jako bitan. - Ako je tako, onda ga ti preuzmi, u čemu je problem? - I bih da traže mene, ali to nije slučaj. Traže tebe. Prošao je prstima kroz crnu kosu, namrštio se i žestoko opsovao, Dovedi ih ovamo!

[13]


Declan je stajao na sred teretane koja je bila u sklopu njegove agencije. Agencije koja je štitila sve njegove bližnje od zla kojem je bio izložen radeći svoj pravi posao. Trudio se da zadrži podatke o sebi nedostupnim javnosti. To je bilo neophodno i do sada mu je uspijevalo. Niko nije znao da je on vlasnik niti koja je prava priroda njegovog posla. On je odlučivao kome će se pojaviti i predstaviti vlasnikom. To je značilo „NIKOME“. Ovoga puta su ga preduhitrili, neko je zahtjevao njegovo prisustvo. Neko je iskopao dovoljno da mu se približi. Do sada je on zahtijevao od drugih, a ne drugi od njega. Postao je nestrpljiv da sazna ko je saznao da je vlasnik. Sva razmišljanja nisu bila ni približna onome što je ugledao na ulazu u teretanu. Imao je osjećaj da mu je vilica dotakla pod i da je stao na nju. Osjetio je blagu nemoć u mišićima. Ispred njega stajala je boginja. Jer samo tako se moglo opisati ono u šta je gledao. Zelenih očiju, bakrene kose, svijetlog tena i usana... Kriste usana, punih usana stvorenih za grijeh, odjevena u haljinu boje smaragda ispod koje su virila savršena koljena, bila je upravo to – boginja. Teško je progutao i udahnuo. Smiri se Declan. To je samo djevojka. Vidio si ih na stotine. Čega vidio, jebo si ih na stotine. Govorio je samom sebi. Udahnuo je, prezreno je pogledao i izvio jedan kut usne u poluosmjeh. Ovo je samo još jedna, praznoglava, prelijepa, razmažena bogatašica. Sve oko nje odiše razmaženim bogatstvom. Sheena je gledala u tog savršeno isklesanog muškarca i jedva se natjerala prodisati. Imala je osjećaj kao da joj je neko izbio vazduh iz pluća. Da, Vaughn je bio visok, ali ovaj muškarac je bio visočiji od njega. Čak šta više, činilo se da sve muškarce u ovoj teretani nadvisuje. Crne kose kao ugarak i očiju, Gospode Bože, sivih ledenih očiju, gledao ju je tako da se nikad nije osjećala ogoljenije do tada. Njegov pogled zavirio joj je u samu dušu. A kada je spustila pogled i vidjela gola prsa prekrivena crnim maljama, pod se zaljuljao ispod nje i malo je falilo da se osramoti i spotakne. O sve ti jebem sav je od mišića. Diši Sheena, diši. Koncentriši se na posao. Sada! – Vrištala je na samu sebe iznutra. A onda ga je vidjela kako je prezreno odmjerava i kako se smiješi. Mora da misli kako sam još jedna razmažena djevojka koja je umislila da je djevojka bivšeg dečka uhodi. – pomislila je. Htjela je prevrnuti očima zbog svojih misli a zatim njega lupiti torbicom po tim savršeno mišićavim prsima da se dozove i da je ne odmjerava više. [14]


- Kada završite sa promatranjem mojih oblina i odjeće, da li ćete se udostojiti da razgovaramo o poslu? – drsko ga je upitala, podižući svoju bradu i prćasti nosić. Declan bi se možda i nasmijao da se u tom trenutku nije pojavio smeđokosi muškarac i stao pored nje. Ovako se namrštio i skupio ruke u pesnice toliko da su mu zglobovi pobijelili. Taman kada je krenuo odgovoriti, onaj smeđokosi muškarac je progovorio. - Mrk... Sheena, ima li problema? – Oh, frajeru, zaista, ti bi je branio. – pomisli Declan i prevrnu očima. Sheena je to primjetila i suzi oči. Umalo se glasno nasmijala. - Čujem da ste me trebali i zašto? – pitao ih je oboje ali je gledao Sheenu pravo u oči, ne skrećući pogled ni na tren. A ona mu je uzvraćala i to ga je zaintrigiralo. Niti jedan muškarac, a pogotovo ne neka žena, nije mogao dugo izdržati njegov pogled. Taman kad je pomislio da ona neće ništa reći, progovorila je. Kada je čula njegov krupni glas, Sheena je jedva povratila moć govora. U trenutku joj se učinilo da nema dvije čiste riječi u glavi. Nije mogla da vjeruje da samo svojim glasom njen mozak pretvara u kašu. Skoncentriši se Aileen Sheena Buchanan! ODMAH! - Da. Vi ste vlasnik agencije „Hawk“, zar ne? Način na koji je izgovorila „Hawk“, poslao mu je žmarce uz kičmu. Zaista se morao pribrati, zaboga, pa nije više petnaestogodišnjak. - Zavisi ko pita i zbog čega?! - O tome ne možemo razgovarati ovdje. Ono o čemu ćemo razgovarati, mora biti u strogoj privatnosti. Vi, Vaughn i ja. – Declan se umalo nasmijao. Da li to ona stvarno njemu pokušava određivati pred kim će razgovarati? Ova bogata sićušna damica. Pa zaista, ima li ona više od sto šezdeset centimetara visine? – mislio je. Ipak odlučio je popustiti, teretana zaista nije mjesto o ozbiljnom i povjerljivom razgovoru jer u svakom trenutku njegovi zaposlenici u grupama su se smjenjivali i trenirali. Iako je imao povjerenja u svakog od njih, opreza nikad nije na odmet. U ostalom, ubijalo ga je da sazna kako je dovraga saznala da je on vlasnik i šta hoće od njega. - U redu, gospođice...? [15]


- Sheena! Za sada samo Sheena. – Pomislio je da ga zajebava kada mu nije rekla prezime, ali kada je vidio njen ozbiljan izraz lica, odlučio je sačekati. Shvatio je da nema razloga za zabrinutost, ona niti izgleda niti se ponaša kao jedna od onih koje imaju bilo kakve veze sa čuvarima podzemlja. - Adam će vas odvesti u kancelariju a ja ću vam se pridružiti za petnaest minuta. – Potom se obratio Adamu, – Odvedi ih i posluži. Ja ću odmah doći. – S tim riječima se okrenuo i otišao prema vratima koja su se nalazila na suprotnoj strani od vrata na koja su Sheena i Vaungh ušli.

***

Pratio ju je pogledom sve dok nije izašla iz teretane, potom je odmahnuo glavom i uputio se prema svlačionici da se istušira. Pod tušem vrtio je po glavi ono što se upravo desilo. Nije mogao da shvati šta jedna djevojka poput nje traži od njega, odakle je znala za njega. Pitanja su mu se rojila po glavi. Nije mogao da shvati zašto bi djevojka poput nje trebala tako jako obezbjeđenje kakvo je pružala njegova agencija. Svakakvi oblici zaštite vrtili su mu se po glavi, ali nekako niti jedan od njih nije se uklapao u njenu ličnost. Nešto je u svemu ovome bilo jako čudno i misteriozno. Jedina stvar u koju je bio siguran jeste da ona nešto krije. A on jednostavno nije volio raditi sa ljudima koji nešto kriju, tako se stvari uvijek iskomplikuju, a on je u poslu volio stvari odmah istjerati na čistac. Tako da je odlučio odmah učiniti nešto po tom pitanju. U redu, Sheena je pronašla njega, ali ovoga puta biće po njegovom. Odmah želi da zna ko je, zbog čega joj je potreban i kako zna za njega, s toga je odmah završio sa tuširanjem. Obukao je crne pantalone i snježno bijelu košulju čije je rukave zavratio do ispod lakta, ostavio je prva dva dugmeta otkopčana, te se zaputio u kancelariju gdje su ga čekali. Na ulasku u kancelariju, ugledao ju je kako stoji oslonjena na prozor ispred kojeg se prostirao pogled na Katedralu sv. Gilesa. Na prvi pogled izgledala je tako mirno gledajući kroz prozor, međutim kada ju je pomno pogledao, uvidio je koliko je zapravo uznemirena. Odalo ju je grickanje usne. Stajao je nekoliko trenutaka na dovratku i samo je posmatrao. Kovrdže bakrene kose dodirivale su joj sredinu leđa, sunce koje se jedva probijalo kroz oblake pretakalo joj je kosu u suho zlato. Zelena haljina koja [16]


joj se pripijala uz tijelo, pokazajući njegovim očima savršeno zaobljene bokove, dosezala joj je do koljena. Otkriveni listovi njenih nogu izazvali su mu trzanje vilice. Odlučio je da je dosta baljenja za nogama te čangrizavo savršene žene. Prišao je stolu i sjeo na svoju fotelju. - Spreman sam vas saslušati gospođice Sheena. – Blago se trznula od njegovog hrapavog glasa. Pokazao je rukom njoj i Vaughnu da sjedu na stolice preko puta njega. Kimnula je glavom i sjela istovremeno kada i Vaughn. Adam je stajao oslonjen na prozor iza Declana. Sheena je izvadila neku fotografiju iz torbice. - Za početak imam samo jedno pitanje. Od odgovora na to pitanje zavisit će naša saradnja. Dakle, - okrenula je fotografiju svog strica prema njemu, - da li ste u bilo kakvoj vezi sa ovim čovjekom, da li ga poznajete? Nije vjerovao svojim ušima. Jedva se suzdržao da iskreno odgovori na to pitanje. Ovo postaje zanimljivo. Odakle ona njega zna? Uostalom, valjda je on trebao postavljati pitanja a ne ona. On je trebao pitati a ne odgovarati na pitanja. Pronicljive zelene oči, počele su ga nervirati. - Mislim da se nismo razumjeli... – taman joj je to i pokušao objasniti, međutim, čangrizava damica upravo ga je prekinula. Nije mogao vjerovati svojim ušima. Definitivno današnji dan nije bio njegov dan. - Jednostavno mi samo odgovorite na pitanje, nemam vremena za gubljenje. Da nije bio toliko znatiželjan da sazna šta hoće od njega i odakle ona zna Jamiea Buchanana, te da je umjesto nje muškarac, davno bi naglavačke izletila iz ovog ureda. Što ga je podsjetilo da će morati poduzeti mjere da se ovakve stvari ni pod razno ne smiju dešavati. Odlučio je surađivati, pružiće joj okviran odgovor bez da išta odaje i to samo da bi dobio odgovore na pitanja do kojih je tako silno želio doći. - U redu. Znam samo da se zove Jamie Buchanan, da je vlasnik nekoliko firmi u Edinburghu i Glasgowu. Nemam nikakve veze s tim čovjekom. Jeste li zadovoljni? - Hm, da. To je zaista ohrabrujuće. Možemo li sada ostati samo nas troje da razgovaramo, vi, Vaughn i ja? Ovo je stvarno jako povjerljivo.

[17]


- U Adama imam puno povjerenje. Dakle, odgovor je ne. Recite to što imate, saslušat ću vas, to je sve što vam za sada mogu ponuditi. – Nije se dao pokolebati, ovoga puta neće odustati od svoje odluke. Ne zbog toga što se bojao ostati nasamo sa njima dvoje. Ovog uštrogoljenog tatinog sinčića jednim potezom mogao bi poslati ravno u pakao gdje se skupljaju ostali tatini sinčići. Razlog je bio taj što je želio pokazati iritantnoj gospođici da se on svojih odluka drži i da ih neće zbog neke žene mijenjati. Neće joj više popuštati, ona je jedna žena i ona treba da poštuje stav muškarca kakav je on. Ta njena zapovjedna strana možda i prolazi kod ovog mekušca što sjedi pored nje ali kod njega to više neće paliti. - Nisam mislila tako, ali... – podigao je lijevu obrvu i zagledao se u nju, dajući joj do znanja da mu ne soli pamet. - U redu. Dakle, zovem se Aileen Sheena Buchanan. – Brzo je rekla i čekala njegovu reakciju. Promeškoljila se na stolici kada ju je i dalje gledao kao da ništa nije rekla. - Vi nećete ništa reći? – jednostavno se nije mogla suzdržati. - Drago mi je. Nastavite. – Bio je nepokolebljiv. Izdržat će još malo, samo malo. Vilica mu se stisnula do bola. Ona je jebeni Buchanan, koji kurac je ovo. Sheeni je njegov trzaj vilice promakao i hrabro je nastavila. - Ja... – pogledala je u Vaughna, potom u Adama i onda svrnula pogled na to čvrsto, neumoljivo-neodoljivo lice. - Moj život je u opasnosti. Ozbiljnoj opasnosti. – Više nije namjeravala reći ni jednu jedinu riječ dok on ne progovori barem nešto. Kada ni nakon pet sekundi ništa nije rekao, nije da je brojala, počela je cupkati nogom. - Zaboga milog, recite nešto. Bilo šta! – Ujela se za usnu kad je shvatila da je to naglas rekla. U Declanu se probudio vulkan. Šta je mogao reći, zanijemio je. U redu, do sada je imao nebrojeno mnogo slučajeva u kojima je ljudima život bio u opasnosti, ali ni zbog koga nije osjetio gušenje u grudima. U ostalom, kako je život jedne Buchanan mogao biti u opasnosti, oni su zaštićeni kao bubreg u loju. Životi ostalih ljudi na planeti su u opasnosti od njih, jebenih Buchanana. Znao je da su krenuli u krivom smjeru od početka. Morao je sve ispraviti. Želio je znati i najsitniji detalj vezano za život ove iritantne čarobnice.

[18]


- Rekli ste da se prezivate Buchanan. Pretpostavljam da ste u rodbinskoj vezi sa osobom čiju ste mi fotografiju pokazali? – Kriste, nije joj valjda muž. Na ovu misao sve se stisnulo u njemu. Gospode, samo da nije muž! To bi značilo da je ova čangrizava žena jebena sponzoruša. Doduše, to bi mnogo toga objasnilo. Moguće da je prevarila svog supruga i sad je on želi ubiti. Inače, to je sitnica za jednog Buchanana. - Da. On je moj stric. Napetost koja je vladala nekoliko trenutaka prije bila je ništa naspram olakšanja koje je Declan osjetio. A onda se opet iznervirao, jer dođavola ona je krvno vezana za njegovog neprijatelja. Ona mu je neprijatelj! Zadrhtao je cijelim tijelom. A onda opet, bio je neizmjerno zbunjen, kakve veze imaju njen stric i opasnost koju mu je spomenula. Nije moguće da ona strahuje za svoj život od strica. - Vi mi želite reći da vaš stric ugrožava vaš život? – s nevjericom je upitao. Takvo nešto bilo mu je potpuno nezamislivo. Svakako stoji da taj Buchanan ne preza ni od čega. Ali dođavola, ona je njegova krv, ne bi digao ruku na nju... ili možda bi. - Da, upravo to vam želim reći. Prije nego što bilo što kažem, želim samo da znam da li možete da mi potvrdite da će vaša agencija da se pobrine za moju i sigurnost meni bliskih ljudi, u ovom slučaju Vaughna? – bojažljivo je upitala. Znala je da ako kaže ne, moraće sve ispočetka da radi. Jednostavno nije više imala snage da traži novu agenciju i da se predstavlja. To je bilo riskantno. Informacije su u svakoj firmi, u svakoj agenciji curile, nekada čak i neželjeno. Zbog toga se u sebi pomolila, iako to godinama prije nije činila, da ova agencija preuzme njenu i Vaughnovu sigurnost u svoje ruke. Željela je da joj ovaj čovjek to obeća, željela je da mu pokloni svoje povjerenje i da već jednom krene u ispunjavanje osvete koja je sve ove godine njene misli i nju samu držala u okovima. Declan je na njenom licu vidio smjenjivanje emocija. Prezirao je tajnovitost i znao je da do sada mu nije dala niti jedan razlog da bi preuzeo posao, ali ipak nešto u njemu je vrištalo na sav glas da upravo to učini. Možda će ovo ispasti još bolje, još jedno ubistvo za koje može teretiti Buchanana.

[19]


- I ako još uvijek nemam niti jedan razlog da moja agencija preuzme posao... – opet nije dovršio misao do kraja, opet ga je prekinula. - Gospodine, vjerujte mi, veoma ćete profitirati ovim poslom, biću i više nego velikodušna. Molim vas odmah mi recite, koliko vam inače plaćaju po satu, od mene ćete dobiti duplo?! - Ovo neka vam bude posljednji put da ste me prekinuli, da li ste me razumjeli? – Mišić na vilici mu se trznuo. Sive oči su bljesnule u svom tom bijesu koji je u trenutku osjetio. Međutim kada je vidio njenu reakciju na njegov strahovito miran ali upozoravajući ton, na tren je požalio za takvom reakcijom, ali ipak je ustanovio da je dobro postupio. Mala iritantno razmažena gospođica, morala je naučiti gdje joj je mjesto. Možda će ona i biti njegov poslodavac, ali on je ipak neko ko će reskirati svoj život zbog nje, ukoliko je njen život zaista u opasnosti kako je već spomenula. Sheena je progutala knedlu. Iako je ton njegovog glasa bio miran, sve je ukazivalo na njegov probuđeni bijes. Njene smaragdne oči bljesnule su živom vatrom kada mu je poželjela održati bukvicu, međutim, nešto joj je govorilo da joj se nikako ne bi sviđalo da taj njegov bijes osjeti na svojoj koži. Zbog toga se prisilila smiriti i mirno izgovoriti samo jedno „u redu“. - Dakle, kao što rekoh, iako ne bih trebao preuzeti posao, neki instikt mi govori suprotno. S toga, u redu. Preuzećemo vašu sigurnost u naše ruke. Međutim, odmah da vam kažem, želim da znam svaku moguću pojedinost koja je vezana za vas, vašeg strica i cijelu vašu porodicu, prijatelje, ukratko za svaku osobu koja ima bilo kakve veze sa vama. Meni nećete ništa skrivati, da li je to jasno? – Tek nakon što je izgovorio, shvatio je da je on ustvari preuzeo na sebe sav taj posao. Obično je sve poslove prebacivao na svoje zaštitare. On bi se bavio tim poslom samo ako bi procjenio da je iz isključive važnosti da on to obavi, a to se do sada nikada nije desilo. Samom sebi je rekao da preuzima direktno na sebe ovaj posao jer je vezan za njegovog neprijatelja i ovako će sve prije riješiti. Sve ovo mu je počelo stvarati preveliki teret, jednostavno je želio završiti s tim i ponovo se vratiti svojoj porodici i započeti novi život. - Da jasno je, nisam ništa drugo ni mislila. Sve ćete saznati, ništa vam neću kriti. Ali prije toga, recite... oprostite, molim vas da mi kažete koga ćete ovlastiti da se pobrine za našu zaštitu? [20]


- To ću biti ja, Adam će biti moja zamjena. Da li je to zadovoljilo vašu radoznalost? – upitao je samo zato što je to pristojnost zahtijevala, a inače nije ga bilo briga da li se to njoj sviđa, on je već odlučio i tako će biti. - Zapravno, mnogo sam zadovoljna. Iako još nisam sigurna zbog čega. Vjerovatno je to onaj instikt koji ste i vi spomenuli maloprije. - Drago mi je. Nećemo vas iznevjeriti, nemojte da brinete. A sada, počnite, želim sve da čujem. – Radoznalost ga je gotovo ubijala, bio je nestrpljiv da čuje čitavu priču. Nešto u njemu, govorilo mu je da mu se ni najmanje neće svidjeti, da uopšte nije bezazlena koliko mu se na početku činilo. - Sve je počelo prije sedamnaest godina. Tog dana, moj stric nakon izlaska iz zatvora u kojem je proveo skoro jedanaest godina, došao je u Killearn u našu porodičnu kuću. Moj otac, Duncan Buchanan, bio je izvan sebe od sreće zbog njegovog povratka. Govorio mi je kako je moj stric divan čovjek, kako će me mnogo voljeti i igrati se sa mnom. Koliko je samo bio u zabludi. Ni slutio nije da će ga njegov voljeni brat usmrtiti tog dana i da će to sve vidjeti njegova kćerka koja je tada imala svega deset godina. – Nakratko je zastala, samo da udahne duboko par puta kako bi se smirila. Nije bila svjesna koliko je uvrtala ručke torbe koju je držala u rukama. Kada je toga postala svjesna, zastala je da se smiri i potom namjeravala nastaviti. Nije se usuđivala podići glavu i pogledati u te čelično sive oči, bojala se onoga što bi u njima mogla pročitati. Odmahnula je glavom i nastavila. - Nakon toga, ja sam otišla u Ameriku, i sve ove godine provela sam tamo. Sada se vraćam da povratim sve ono što je pripadalo mom ocu, a što je stric oduzeo nakon što ga je ubio. To je moja dužnost. Moj otac je zahtjevao to do mene. Svih ovih godina moje ime je bilo Sheena Kendrick. Više se ne namjeravam kriti. Sve sam do sada pokrila, u njegove finansije sam i više nego upućena, njegov život, njegova poznanstva, njegove boravke i njegova putovanja. Onog trenutka kada shvati da ja nisam mrtva, za šta je sumnjao sve ove godine, on će krenuti na mene, a ja ne mogu dozvoliti sebi da me ubije prije nego što ga raskrinkam i pošaljem u zatvor gdje mu je i mjesto. Želim da istruhne! Želim povratiti sve što mi pripada, ali prije svega, želim pravdu za svoga oca! Želim ga osvetiti! Želim da počiva u miru! – Vatreno je završila i konačno ga pogledala. Mislila je da će iz njegovog pogleda vidjeti šta o svemu misli. Međutim njegov pogled nije odavao niti jednu njegovu emociju ni misao. Zaključila je da je

[21]


ravnodušan, a kako i ne bi bio, Bog samo zna koliko se sličnih priča naslušao. Ono što nije znala jeste da je Declan bio sve samo ne ravnodušan. Godine iskustva naučile su ga da ne pokazuje svoje emocije. Unutra, on je gorio. Borio se sa porivom da odmah ne pronađe kopile i ne presudi mu golim rukama. Godinama je radio na tome da govno strpa iza rešetaka, a sada u ovom trenutku poželio je da mu svojim rukama presudi. Ispred njegovih očiju redale su se slike malene crvenokose, uplakanih zelenih očiju. Kriste, pa ona je vidjela očevo ubistvo. A on je mislio da je ona jedna razmažena bogatašica. Koliko je samo pogriješio. Steglo ga je u grudima od navale emocija ispred kojih je jedna dominirala. Želio joj je pružiti utjehu. Međutim, znao je da bi pogriješio da pokaže samo i sekundu sažaljenja. Odlučio je izgledati hladno i staloženo. Bio joj je potreban hladne glave, oštrog oka i svakako čvrstih živaca jer ona je bila iritantna i čangrizava žena. Nakon što ju je ispitao kada je stigla u Edinburgh, gdje je odsjela, gdje će živjeti svo ovo vrijeme, gdje se nalazi njena Agencija, pitao je Vaughna o sigurnosti njegovog stan. Zaključio je da je ona za sada sigurna, međutim, ne zadugo. Nakon dobijenih odgovora, dogovorili su sve bitne činjenice vezane za ovaj posao. Jedino je ostalo da Declan predoči plan njihove zaštite. - Jedan od nas dvojice, - pokazao je na sebe i Adama, - konstantno će biti uz vas. Kada to kažem, mislim da nećete napraviti niti jedan korak a da jedan neće biti pored vas. Nadam se da imate viška sobu u toj kući koju ste kupili? Ostale zaštitare, koje odabremo Adam i ja, rasporedit ćemo oko kuće, Agencije i oko Vaughnovog stana. Pri svakom kretanju van kuće, pratit će nas četvorica zaštitara. Ostalo je još samo da se ugovor sastavi, te da ga potpišu. Nakon Declanovog plana o zaštiti i dogovoru kada će potpisati ugovor, Adam i Sheena su napustili njegovu Agenciju. Sheeni nije promaklo da ovaj neumoljivi čovjek nije persirao Vaughna a nju jeste. Također joj nije promaklo da će ona biti prinuđena da živi sa ovim čovjekom u narednom periodu. Sve to ju je na neki način brinulo, međutim, najviše ju je brinulo što je na sve to pristala bez i da zna njegovo ime. Dragi Bože, u šta se to uvalila. [22]


Poglavlje 3 Iznenadni sastanak koji je upravo završio uzdrmao je Declana do krajnjih granica. Poželio je nekoga ubiti, čisto da mu bude bolje. Dosadašnje frustracije na neki način rješavala je vreća. Sada je, međutim, poželio da umjesto vreće stoji Jamie Buchanan. Ta spodoba, ta prokletinja već deset godina narušava njegov život. Prvi put, prije tih kobnih deset godina, oduzeo mu je šansu da ima porodicu. Da bi zaštitio svoje roditelje i brata, odlučio je da ih ne viđa sve dok jebeni tiranin ne završi iza rešetaka. Odugovlačenje šefova, kao i Buchahanovo uspješno prikrivanje dokaza, odužilo je sve to na punih deset godina. Drugi put, čini ova situacija sada. Taman kada je prikupio dovoljno dokaza, njegov šef Graham McGregor svojom zaista čudnom odlukom, iz razloga koji mu nije htio otkriti, izričito je naredio da sačekaju još mjesec dana i onda ga uhvate. Declan više jednostavno nije imao živaca. Pun kurac mu je bio strpljenja i čekanja, ali ipak odlučio se obuzdati iz poštovanja prema svom šefu. Bio je to jedini čovjek pored Adama u kojeg je imao puno povjerenje, čovjek čiju je sposobnost i mudrost izuzetno cijenio. Upravo zbog toga je znao da se nešto dešava ali i da će sve saznati u pravo vrijeme. Dođavola, nakon izlaska iz McGregorovog ureda, samo je želio trenirati i riješiti se nakupljenje frustracije. Nikako se nije želio nanovo iznervirati, a ipak jeste, upravo to mu je donio razgovor sa čangrizavom Sheenom1 Buchanan. Dođavola, čak ni njeno ime mu se nije sviđalo. Ona može biti samo prokletstvo poslano izravno od đavola a nikako Božiji dar. Pred oči mu je došla neželjena slika ružičastih usnica i zelenih očiju na blijedolikom licu uokvirenom bakrenim krupnim kovrdžama. Otresao se uzbuđenja koje ga je počelo hvatati čim se prisjetio kako je grickala te ružičaste usnice i opet se pokušao ubijediti da je ona samo prokletstvo i njegovo iznenadno sredstvo do cilja. Na sve dokaze koje je prikupio o Jamieu vezano za pranje novca, drogu, podmićivanje državnih službenika, i što je najvažnije ubistvo koje mu je uništilo svaku šansu za porodicom, Declan je mogao dodati još jedno ubistvo na listu kojom će Jamiea konačno 1

Sheena – dar od Boga

[23]


zatvoriti iza rešetaka. Stat će u kraj tom državnom i njegovom ličnom neprijatelju. Sreća u nesreći bila je ta što je trebao štititi svjedoka, odnosno bolje rečeno svjedokinju, tog ubistva. Sreća je bila ta što će ona svjedočiti. Nesreća je ta što je svjedokinja jebozovno čangrizava žena. Već je predosjećao da će mu zadati mnogo nevolja. Za tridesetpetogodišnjeg muškarca, Declan na svom mladolikom licu nije imao bora. Osim one između obrva, koja je ukazivala da se u svom životu više mrštio nego smijao. Ali uprkos tome, bio je jednostavno neodoljiv, kako za mlađe tako i za one malo starije žene. Jednostavno je posjedovao tu auru kojom je privlačio žene bez i da je to želio. A jasno da je želio. Zapravo, rijetke su bile noći koje je provodio sam. Na jedan izvijeni kut usana mnoge su padale, zbog toga jednostavno nije bilo ni potrebe da zamišlja ružičaste usne te čangrizave žene. Zaključio je da mu je potrebna dobra partija sexa. Sex je oduvijek bio lijek za napetost. A ovoga puta Jennifer će mu pomoći. Ona je bila visoka i veoma zgodna crnokosa žena tamnih očiju. Bila je poprilično obdarena, možda malo i previše za Declanov ukus, ali noćas će mu moći poslužiti. Iako nije imala Bog zna šta u glavi, u krevetu je bila žestoka. Voljela je grublji sex, a ovoga puta to je bilo baš ono što je Declanu trebalo. Poslao joj je poruku i već se zadovoljno smješkao zbog predstojeće noći koja će mu pružiti ogromni užitak, koji će ga možda i uspjeti osloboditi nakupljenog bijesa, ko zna... Kada je pogledao u Adama, shvatio je da je već nekoliko trenutaka predmet njegovog proučavanja. Bilo je nešto u njegovom pogledu što je Declana naprosto zainteresovalo. - Je li sve u redu? Izgledaš nekako ljutito. - Pitam se, kada ćeš prestati biti seronja MacKay?! – otresito mu uzvrati Adam. - Molim? Zašto tačno sam seronja? – Nije bio siguran ni zašto je pitao, obično ga nije zanimalo šta bilo ko misli o njegovom ponašanju. Ustvari, Adam ga nikada do sada nije osuđivao niti ga je kritikovao. Jednostavno su nekako jedan drugog razumjeli. Svih ovih dvanaest godina, koliko se poznaju, bili su jedan drugom podrška. Ono malo vremena što im je ostajalo nakon posla. Išli bi zajedno u potragu za ženama koje će im te noći grijati

[24]


krevet. I nikada, baš nikada, Adam ga nije napao niti okrivio za bilo što. Bili su partneri i najbolji prijatelji. - Kako možeš biti tako hladan kao špricer? Zar nisi mogao pokazati barem malo samilosti za sudbinu one djevojke? – oči su mu bile ispunjene bijesom, što je bilo neobično mada ne i nemoguće. Declan je bio prisutan više puta kada bi se Adam razbjesnio. Međutim u tom stanju ga je viđao isključivo kada su bili u nekoj od akcija. Declan se uozbiljio. Shvatio je da je vrag odnosio šalu. Ali šta da mu kaže. Nije mu mogao reći da ne bi podnio da se rasplakala da joj je pružio samo i mrvicu sažaljenja. - Adame, mi nismo rame za plakanje, to možet dobiti od onog tatinog sinčića. Mi smo ovdje da se pobrinemo da joj dupe ostane čitavo i da ono kopile konačno završi iza rešetaka. - Samo ti je to i bitno, zar ne? Kada osvetiš Jane ispunićeš svoj cilj i to je to, a hoćeš li nekoga nevinog povrijediti dok to radiš, to je manje bitno, zar ne? – Adam je bio na rubu živaca. Znao je da je malo pretjerao ali nikako mu nije bilo jasno zašto je njegov prijatelj tako bezdušan. Nije moguće da i Sheenu posmatra kroz njenog strica. - Bolje ti je da staneš prije nego postane kasno. I ne uzimaj Jane u usta nikada više! Ta joj oštrokondža nije ni do članka. Ona je jebeni Buchanan, oni nemaju savjesti, nemaju srca! Zbog njih Jane više nije među živima, bolje ti je zapamti to! – Čim je izrekao ove riječi, pokajao se. Znao je da ona ništa nije kriva, da je sasvim nevina. Ali morao je zaustaviti Adama, pokazivanje slabosti bilo bi pogubno u ovom slučaju. Obojica su morali ostati hladne glave i ovo sve privesti kraju. Morat će obavjestiti McGregora o današnjem događaju, na neki način uvjeren je da je McGregor nekako znao za sve ovo. - Tačno si poludio. Ali neka ti bude. Nadam se da nećeš shvatiti neke stvari prekasno. Neću ti više ništa govoriti. Neka bude kako ti želiš. – s tim riječima Adam je izašao iz ureda i ostavio Declana samog. Declan je iskapio viskey što je bio nasuo u čašu a potom je i on izašao. Tokom vožnje u Vaughnovom autu prema stanu, Sheena je bila izrazito ćutljiva. Vaughn je uzaludno pokušavao započeti razgovor nekoliko puta. Pokušao joj je izmamiti osmjeh, međutim ni tu nije bio uspješan. Ona [25]


je samo gledala kroz prozor grickajući usnu i lupkajući desnom nogom. Poznavao je Sheenu već sedam godina i znao je gotovo sva njena raspoloženja. Ona je bila žena koja se nikada nije od srca smijala, baš kao što nikada nije ni plakala. Dok bi on i Jordan crkavali od smijeha, ona bi im pružila tek po neki osmjeh. Jednostavno, ona je živila svih ovih godina bez pokazivanja emocija, bilo onih ljepših bilo onih ružnijih. Previše je razmišljala i kalkulisala. Sve je moralo biti dobro smišljeno u njenoj glavi prije nego bi reagovala. Nikada nije dovela sebe u tačku razočarenja. Ona je bila baš kao programirana. Čitav njen život bio je parola „radi i osposobi se za osvetu“. Sve drugo bilo je isključeno iz njenog života. Imala je prijatelje, da, ali nikada nije bila u ljubavnoj vezi. Istina njoj su se muškarci sviđali, ali izašla bi s njima par puta i tu bi bio kraj. Nikada se ni za koga nije vezala na duge staze. Jedine osobe za koje se vezala bili su Jordan i on. Samo su njih dvoje imali tu privilegiju da im se otvori, a sada ga je ona isključivala i ignorisala. To ga je zabrinulo. Osjetio se suvišnim čak i u vlasitom autu. Doduše, ruku na srce, ništa bolje nije se osjećao ni u uredu onog šmokljana od vlasnika agencije. Taj prokleti muljator na sve je načine izbjegao da se predstavi. Nešto u vezi tog čovjeka opasno mu je smetalo. Nadao se da će taj mrski čovjek zajedno sa svojim ljudima barem uspjeti da zaštiti Sheenu. Ponovo ju je pogledao, izgledala je toliko potišteno, toliko izmučeno da mu se činilo da će se svakog trenutka raspasti. Sheena, naprotiv, uopšte nije bila izmučena. Bila je samo uznemirena. Iznova se prisjećala cijelog razgovara sa „prkosnim gospodinom“. Taj čovjek bio je prava zagonetka, prava bezosjećajna hrpa mišića. Kad malo bolje razmisli – hrpa savršeno raspoređenih mišića. Je li zaista morao biti baš toliko sexy? Toliko da se to naprosto mora smatrati grijehom. Jer ono na šta pomisliš kada ga vidiš, tjera te da počiniš grijeh, onaj slatki grijeh. Oh, zaboga, zar je stvarno prolupala? Umjesto da se fokusira na ono čemu je čitav svoj život posvetila, ona mašta o tamo nekom muškarcu, koji se nije udostojio ni da joj udjeli barem jedan osmjeh. Nije da ga je željela, nego onako, čisto iz pristojnosti. Čisto da zna da se on zna nasmijati. Jer onako kako izgleda, moglo bi se reći da se nikad u životu nije nasmijao. Sav onako namrgođen i mišićav podsjećao ju je na priče koje joj je pričala dadilja o njenim pretcima „strašnim Buchananima“, tim neustrašivim ratnicima pred kojima su drhtale vojske svih klanova u Visočju. Nastojala je otresti se misli o tom neodoljivo-neumoljivom čovjeku. Zaista se morala sabrati, bilo je [26]


krajnje vrijeme da uzme u razmatranje slijedeći korak. Ugovor sa agencijom potpisaće za tri dana, tako da ona već četvrti dan može seliti svoje stvari u kuću. To je prvi korak. Drugi korak će biti odlazak u svoju Agenciju i preuzimanje poslova. Treći korak, planiranje zabave i konačan susret sa stricem. Toliko toga joj se vrtilo po glavi da je jedva disala. Nije mogla dočekati da sve konačno počne. Nije mogla da vjeruje da je ovoliko blizu. Razmišljala je o stričevom izrazu lica kada je ugleda. Kada shvati da sve što posjeduje prelazi u njene ruke. A onda šok kada bude vidio dokaz kojim je ubio njenog oca. Nož je još uvijek na mjestu gdje ga je zakopala njena tetka zajedno sa njenom dadiljom. Ona još uvijek ne zna na kojoj lokaciji, ali saznaće. Time će se pozabaviti nakon zabave, nakon čina otkrivanja sebe stricu. - Vaughn, kako ti sve ovo čini? – upitala je tek da nešto kaže. Nekoliko puta Vaughn je pokušao započeti razgovor, ali ona nije bila sposobna da progovori. Napokon se malo pribrala. - Ne znam na šta tačno misliš Mrkvice, morala bi biti malo direktnija. – odvratio je iako je slutio o čemu je riječ. Sheena je malo oklijevala a onda je shvatila da je bolje odmah izreći ono što misli. - Mislim na agenciju „Hawk“, prvenstveno na njenog tajanstvenog vlasnika. Bojim se da pitam, ali, šta misliš da li smo dobro odabrali? – nesigurnost joj se osjećala u glasu. - Hm. Da li je tajanstven? Da, zasigurno jeste. Da li je arogantan? Opet jeste. Da li mislim da će nas uspjeti zaštititi? Da, definitivno to mislim. Iako mi se on kao on ne sviđa. Ali mislim da je veoma sposoban za posao koji smo mu dodijelili. - Da, i ja slično tako mislim, ali ipak mi je trebalo i tvoje mišljenje. Vidjevši kako se obgrlila rukama u Vaughnu se nešto stisnulo. Izgledala je tako sićušno, nezaštićeno i tako tužno. Poželio ju je odvesti što dalje od svega ovoga što je muči, ali znao je da ona na to nikada ne bi pristala. Želio ju je zaštiti od bola, ali ona je svjesno išla prema tome bolu, bez zastajanja. Znao je da ona ima samo jedan cilj. I tako mu Bog pomogao, biće joj pri ruci. Pomoći će joj. Zbog toga joj je stisnuo koljeno i samo kratko [27]


rekao – Nemoj da brineš Mrkvice, biće sve u redu. Uspjet ćemo. Uvijek ću biti tu za tebe. Uvijek. Oduvijek je mogla da računa na Jordan i njega. Doduše sa Jordan se druži mnogo duže nego sa njim, ali i sa njim je uspostavila veoma dobru komunikaciju od prvog dana. Bio je prijatelj kakvog bi svako poželio. Osim Jordan, jedino se njemu povjeravala, tako da joj je bilo zaista mnogo stalo do njegovog mišljenja. Kada su trebali odlučiti ko će poći u Škotsku i preuzeti posao njene agencije do njenog dolaska, on se odmah ponudio. Znao je koliko je njoj to bilo bitno i zbog toga će mu vječno biti zahvalna. I danas se sjećala te noći. Bili su kod Jordan na večeri. Nakon ugodnog razgovora o neobaveznim temama, odmah su prešli na posao. Vaughn nije gubio ni trenutka, odmah je obrazložio zbog čega bi on trebao krenuti. Iako mu se Škotska nikada nije dopadala, učinio je tu žrtvu zbog nje. Toga dana se zaklela da će vječno biti uz njega, da će mu biti prijatelj zauvijek bez obzira šta da se desi. Većina neobaveznih tema koje su vodili njih troje bile su o Jordaninim udvaračima. Ta djevojka nikada nije mirovala. Uvijek je imala nekoga ko je bio u opticaju i tako je bilo odkad su bile tinejdžerke. Crnokosa sa pravilnim crtama lica i preplanulog tena, sa krupnim crnim očima, bila je i više nego prelijepa. Visoka oko sto sedamdeset pet centimetara, bila je zaista zgodna. Njena ljepota i obline savršenih proporcija, mamile su uzdahe muškaraca gdje god bi se pojavila. Imala je dosta veza, ali joj je samo jedna slomila srce od čega se još nikada nije oporavila. Nick je još uvijek bio njena bolna tačka. Nadala se da će s vremenom Jordan ipak uspjeti da ga preboli, ali to se još uvijek nije desilo. Nakon toga, izlazila je sa muškarcima samo povremeno, ulazila je u veze bez obaveza, ne davajući i ne očekujući ništa. Sheeni je ona sada mnogo falila. Voljela bi da je tu da mogu da pričaju o svemu, da joj kaže kako je zbunjuje to što u potpunosti vjeruje nekom muškarcu kojeg je tek vidjela, muškarcu koji je treba štititi a kojem ne zna ni ime. Željela bi da joj kaže kako zbog tog muškarca ona ima osjećaj da je pamet izdaje. Pored njega ona zaboravlja svoj cilj i fokusira se samo na njegovo tijelo. Gospode, nikada nije vidjela takvo tijelo kod muškarca. Oznojenog tijela koje mu se presijavalo poslije treninga, izgledao je poput ratnika. Čovjeka koji je u svakom trenutku spreman za boj. Njegove malje na prsima, pozivale su je da provuče svoje prste kroz njih, a onaj jedan mokri pramen kose na njegovom čelu, vrištao je na sav glas da ga svojim prstima skloni. Zadrhtala je osjetivši [28]


želju kakvu još nikada nije osjetila. Molim te Sheena, zaboravi ga. Zaboravi kako izgleda. Sjeti se njegovog namrgođenog lica i arogantnog držanja. – govorila je samoj sebi. Ali njen um kao da ju je izdao ovoga puta.

***

Narednog dana, Sheena je ustala veoma rano. Sjetila se razgovora sa Vaughnom koji joj je pomno objasnio gdje se nalaze parkovi, ukoliko se odluči za jutarnje trčanje ili popodnevnu šetnju. Park Meadows se nalazio u blizini Edinburghškog Univerziteta i bio joj je najbliži, s toga se odlučila da svoje prvo jutarnje trčanje u Edinburghu obavi upravo tu. Obukavši crnu „Nike“ trenerku i svoje najdraže crvene „Nike“ tene, bila je spremna za pokret. Usput je svezala dugu crvenu kosu u konjski rep. Uključila mp4 i stavila slušalice. Trčala je kao nikada do sada, maksimalno se forsirala, željela je zaboraviti na noćne more koje joj ni ove noći nisu dale spavati. Dok je bila u Virginiji, prvih godina dok je još uvijek bila djevojčica, imala ih je svake noći. Nikad nije smjela sama spavati. U sred noći se uvlačila u krevet dadilji. Nakon tih nekoliko godina postajale su sve rjeđe i rjeđe dok nisu skroz prestale. U posljednjih 5 godina nije se mogla sjetiti da ih je ikada imala. A sada, od kako se vratila u Škotsku, ponovo su su vratile, i da sve bude čudnije, potpuno su iste kao i one što ih je prije imala. Niti jedan detalj nije se mijenjao. Ponekad bi samo čula ubicin zli smjeh negdje iz daljine, međutim njegovo lice nikada nije vidjela. Kada je zaključila da je potpuno iscrpljena, krenula je poći nazad u stan da organizuje svoj dan. Naprosto nije željela dane provoditi u stanu kao u zatvoru, željela je izlaziti, barem sada, kada još uvijek nema nikakve opasnosti. Dok je ona o tome razmišljala, neko ju je potapšao po ramenu. Pretrnula je iznutra, polahko se okrenula i dah joj je zastao. Ispred nje, u svom sjaju stajao je on, taj arogantni vlasnik. Odijelo koje je nosio ovoga puta imalo je čak i kravatu. Kravata mu je bila iste boje kao i oči. Ledeno sive. Opet je bio namrgođen, možda čak i više nego juče, kada ga je vidjela po prvi put. [29]


- Odkud vi ovdje gospodine? - Odkud ja ovdje? Koji ku... šta radiš ovdje, sama? – zaurlao je. - Mislila sam da je to sasvim logično, obzirom na mjesto gdje ste me zatekli i moju odjeću. Došla sam da trčim. Oh, a vi ste misli da ste jedini koji se bavi fizičkom aktivnošću. – zajedljivo je odvratila. Declan je nakrivio glavu u stranu i samo je posmatrao nekoliko trenutaka. Ta drska žena pokušava ga ismijavati. - Polazi sa mnom. Odmah! – biće bolje da joj u privatnosti saopšti da je njeno ponašanje nerazumno. - Molim? Ko vam daje za pravo da mi se tako obraćate? - Pravite scenu. Svi nas gledaju. Pričat ćemo nasamo. – pokušao se malo smiriti kada je vidio da joj ne prijeti nikakva opasnost. Kada ga je obavjestio tjelohranitelj kojeg je postavio ispred zgrade da pazi na nju, da je upravo krenula trčati, ono malo smirenih živaca ponovo je zavrištalo. Kuda je krenula, dođavola? Još juče mu je izgledala kao razumna, doduše čangrizava, žena. Nikada ne bi pomislio da će se tako nerazumno ponašati. Gospođica je otišla trčati kao da joj nikakva opasnost svijeta ne prijeti. Sreća pa je barem on bio razuman pa je odmah po njihovom odlasku juče, dodijelio zadatak dvojici svojih zaštitara da je diskretno u smjenama paze. Ni slutio nije da će ona odmah zabušavati. Tačno je znao da je nevolja. Zapravo, drugo ime joj je trebalo biti nevolja. - Vi gospodine pravite scenu. Zbog vašeg urlanja svi u nas gledaju. – kada ju je pogledao opet onako iskosa i namrgođeno, samo je slegla ramenima i okrenula se da nastavi svojim putem. Prije nego što je i shvatila šta se dešava, našla se na njegovom ramenu, okrenuta glavom prema zemlji. Vrisnula je a on ju je zauzvrat pljesnuo po stražnjici. - Vi niste normalni! Odmah da ste me spustili! Da li me čujete? – ljutito je zapovjedala. - Oh, siguran sam da su te čuli i oni da drugom kraju svijeta. Smiri se! – ponovo ju je pljesnuo po stražnjici i nastavio hodati. S takvom lakoćom ju je nosio isto kao da je pero. Sheeni je bilo zaista neugodno. Nikada ništa slično joj se nije desilo. [30]


- Vidite da vi pravite scenu. – naprosto se nije mogla suzdržati, njena je morala biti zadnja. Declan se na to samo blago nasmješio. Bila je to jedna zaista čangrizava žena. Vožnja u njegovom autu, bila je i više nego napeta. Niti jedno nije progovaralo. Ona je bila bjesna jer ju je onako zgrabio i odnio do auta. On je bio zabrinut zbog njene bezbjednosti. Šta da joj se nešto desilo? On bi izgubio svjedoka za još jedno ubistvo koje bi mogao prišiti Jamieu. Kada se juče čuo sa McGregorom, nekako je zaključio da je upravo ovo bio razlog zbog kojeg je čekao na hapšenje Buchanana, mada McGregor niti jednom riječju to nije dao naslutiti. Čim je zakoračila u stan, Sheena je odmah započela paljbu. – Da li ste vi normalni uopšte? Ko ste vi da me tako... tako, pa, zgrabite i nosite gdje vam volja? – iz zelenih očiju su sijevale varnice. Declanu je to bilo zapravo simpatično. Bez onih jučerašnjih štikli bila je još sićušnija. Dok se on nadvisivao nad njom, ona je ipak prkosno stajala sa zabačenom glavom kako bi ga mogla gledati direktno u oči podbočivši se rukama na bokovima. Nije se nasmijao samo zato što je nije želio još više razjariti. - Šašava ženo, smiri se. Da li ti shvataš svoju situaciju uopšte? Ja kada preuzmem neki posao, onda taj posao i radim. To radim i ovoga puta. Pokušavam te zaštiti ukoliko nisi primjetila? – pokušao ju je urazumiti. Zapravo samo ju je htio uhvatiti za ramena i protresti da se malo urazumi. - Zašto me više ne persirate? – bubnula je i prije nego je razmislila šta će reći. - Molim? Tebe od svega interesuje zašto te ne persiram?! – nije mogao vjerovati. Stvarno je šašava. - Pa da, trenutno. Trenutno sam i više nego sigurna, niko ne zna ko sam i zašto sam tu. A s druge strane, zašto me ne bi persirali? Još uvijek mi se niste predstavili. - Ali vi znate moje ime, još juče ste tražili da me vidite, zar ne? – znao je da ona nije imala pojma kako se on zove, ali htio ju je malo mučiti. - Ja... mi... hoću reći... Pa dobro, reći ću to jednostavno. Tražila sam da vidim vlasnika, možda sam malo i slagala kad sam rekla da smo se već čuli... i... [31]


valjda sam bila ubjedljiva... i... ostalo znaš. – osjećala se nelagodno, kao dijete koje bude uhvaćeno dok gura ruku u teglu džema od jagoda. - Aha, dakle ti si prešla moje zaštitare i onda si namjeravala preći i mene. I, šta ćemo sada? – osmjeh mu je titrao na usnama. Bože koliko joj je neugodno bilo. Njena nelagoda se u zraku osjećala. - Pa ja bih voljela da znam kako da vas zovem. Kada govorim sa Vaughnom o vama, zovem vas vlasnikom i to mi već pomalo ide na živce. – priznala je. Iako mu je sam spomen imena tog beskičmenjaka izazvao grčenje vilice ipak je odlučio da je prestane mučiti. – Declan MacKay, na usluzi gospo. – taetralno se naklonio. Osmjeh mu se proširio i otkrio rupice na obrazima. Sheena se i sama poželjela nasmijati, ali samo je izvila jedan kut usne. - Dakle, Declan. Hm, ime po Irskom svecu, zar ne? – upitala je sa neskrivenim zanimanjem. - Da. Sheena je čekala da još nešto kaže, ali izgleda da je to bilo to. Opet je vratio masku na lice i postao onaj arogantni vlasnik koji sada ima ime. Dakle, sada je on arogantni Declan. Sexy arogantni Declan. - Da li mi možete obećati da se do ponedjeljka nećete izlagati neželjenim pogledima? Kada potpišemo ugovor i ostale pojedinosti dogovorimo, imat ćete odgovarajuću pratnju i moći ćete pod pratnjom izlaziti iz stana. – maska je opet spala, opet je bio onaj zanimljivi Declan. Gospode, kako je taj muškarac često mijenjao raspoloženja. Naprosto je bilo nemoguće pratiti ga. - Potrudiću se... – nije stigla završiti, prekinuo ju je i zaurlao. - Nećeš se ništa truditi! Poslušat ćeš me Aileen! - Aileen? - Pa tako se zoveš. Tako si se predstavila juče, zar ne? – sada je on bio zbunjen. - Jesam, da. Samo... niko me tako nije zvao, pa mi je pomalo neobično. Bez obzira što je moje srednje ime Sheena, možete me zvati njime. [32]


- Zvaću te onako kako mi odgovara. Doviđenja Aileen, vidimo se u ponedjeljak, tačno u deset ujutro. Nadam se da si tačna. –izašao iz stana, bez da mu je stigla odgovoriti. Sheena se namrštila. Sve je moralo da bude po njegovom. Čak je ovoga puta njegova bila zadnja. Taj čovjek je nemoguć.

[33]


Poglavlje 4 Štrgutajući zubima i stiskajući ruke u pesnice, pogledom je pržila vrata koja je Declan iza sebe zatvorio. Po hiljaditi put se upitala, da li je pogriješila. Nadala se svim srcem da nije. Sada ne može sebi dozvoliti pogreške. Ne kada je toliko toga u igri. Šta je to bilo u Declanu da je tako uticalo na nju, pitala se. Sam pogled na njega činio je da joj se mozak zamrzne. Jednostavno prestane razmišljati, htjela to ili ne. Jedina misao u tom trenutku koja se sama prizove jeste misao o njegovim usnama. Stalno je razmišljala kako li bi bilo osjetiti ih na svojima. Razmišljala je o njegovom poljupcu, da li bi bio nježan ili grub. Mislila je o njegovoj bradi staroj nekoliko dana, prsti su je naprosto svrbili da je dodirne. Pokušala se iznova otarasiti takvih misli, jer to jednostavno nije bilo ono o čemu je ona ikada razmišljala. Ona nikada nije bila zaljubljena, nikada nije voljela, ona to nije smjela. Zašto da voli nekoga, kada će i onako bez njega ostati. Ali i pored toga, ona nije bila neiskusna. Da, imala je sex nekoliko puta, ustvari kada se sve zbroji, taj bi broj mogao stati na prste jedne ruke. O orgazmu nikada nije razmišljala jer ga nikada nije ni doživjela. Taj blaženi osjećaj, koji je Jordan opisivala kao odvajanje duše od tijela, ona nikad nije imala priliku upoznati. To je jedan od razloga zašto unazad nekoliko godina nije ni imala sex. Jednostavno joj je bilo dosta razočarenja. A sada, ona razmišlja o muškarcu kojeg je prvi put vidjela juče. Uzbuđuje je na načine na koje nije mislila ni da je moguće. Njegov miris joj se, dok ju je nosio i spuštao, uvukao u nosnice i naprosto je postala opijena. Taj muževni miris uticao je na sva njena čula. Biće joj potrebno mnogo samokontrole da ne naskoči na njega slijedeći put. Sva se stresla od uzbuđenja koje joj je opet nepozvano došlo. Zašto okupira sve njene misli i njenu osvetu gura u drugi plan? Nastojala je preusmjeriti svoje misli, a onda joj je nešto palo na pamet. Odakle se on pojavio u parku, kako je znao da je tamo? Je li moguće da je i prije nego su potpisali ugovor on već pazio na nju? Ako je to tačno, onda je ona dobro uradila kada je odabrala. Morat će to provjeriti. Declan MacKay još noćas ćeš biti testiran. Vidjećemo koliko si sposoban. I ne, niko meni ne može određivati kada i kuda ću se ja kretati, još manje neko koga sam tek upoznala. – zaključila je Sheena. Ovoga puta, svjesno će ga izazvati a u tome će joj pomoći Vaughn. [34]


Na drugoj strani grada, umjesto da se uputi u agenciju kako je u toku jutra odlučio, Declan se uputio ravno u ured Grahama McGregora. Declan je mnogo razmišljao i došao do saznanja da njegov šef zna mnogo više nego što želi reći. Ukoliko ne bude znao sve o toj iritantnoj gospođici ona će mu se na glavu popeti. Već na samom početku zaključio je da je ona jedna nevolja. Ona se jednostavno potrudila da ga u to definitivno uvjeri već idući dan. Ta žena se umislila da je kraljica Elizabetha. Zaboga, ta žena je uzburkala sva njegova osjećanja, a samo dva puta su se vidjeli. I sada, njegova naprasita narav vodi bitku sa onom blažom stranom od koje je davno odustao. Nakon burne noći provedene sa Jennifer, uspio je povratiti nešto kontrole i primiriti uzburkane živce. Ponovo je počeo razmišljati hladnom a ne usijanom glavom. Međutim, kada je krenuo u agenciju, Edwardov poziv ponovo je probudio u njemu usnulu zvijer. Kada mu je rekao da je napustila stan i uputila se u park Meadows, zacrnilo mu se pred očima. Šta je, dođavola, mislila tom svojom šašavom glavom? Zar ona misli da tako lahko može poraziti čovjeka kakav je Buchanan? Je li uopšte svjesna da je velika vjerovatnoća da on zna da se ona pojavila? Izgleda da nije. Izgleda da svjesno želi da ugrozi vlastiti život. E pa on joj to neće dopustiti, ne sada kada tom lešinaru ima priliku prišiti još jedno ubistvo. Gospođica će morati da shvati da je on taj koji diktira pravila i određuje način ponašanja u ovoj akciji. Prema tome, jednostavno će joj reći da može zaboraviti na samovoljno i tvrdoglavo ponašanje jer to kod njega na prolazi. A ona neće imati izbora i moraće se povinovati njegovoj odluci. Tako da će do kraja akcije sve ići vrlo lagano i jednostavno. Zbog toga mu je Graham potreban, jednostavno mu mora reći sve što zna. A kada mu kaže on će osmisliti plan njene zaštite i plan hvatanja Buchanana. Onoga trenutka kada se on dokopa Buchanana ona može da radi šta joj je volja, njega to ne zanima. Namrgođeno je buljio u zid dok je čekao da ga Graham pozove u ured. Stiskao je vilicu dok je grozničavo razmišljao, toliko je bio udubljen u svoje misli da nije ni čuo kada ga je pozvao. Declan se okrenuo tek kada ga je potapšao po ramenu. - Mora da se nešto dogodilo čim si došao ovdje a da te prije toga nisam zvao. – zabrinuto će Graham. - Ona se dogodila, đavo je odnio! – zaurlao je s' vrata. [35]


- Zatvori vrata i sjedi. Nema potrebe da drugi čuju naš razgovor. – naizgled mirno će Graham. Graham je od svoje dvadesete godine radio za tajnu službu. Bio je u toliko akcija da ih više nije mogao prebrojati. Mnogo puta je ranjen, puno više puta ostvario je uspjeh u akcijama. U mnogim akcijama bilo mu je izuzetno teško. Najteže je podnosio akcije u kojima su djeca bile žrtve. Takva je bila i ona od prije sedamnaest godina, ali tada se ništa nije moglo učiti već samo skloniti malenu crvenokosu Sheenu na sigurno. A tada jedino sigurno mjesto bila je Amerika. Od tada se promijenilo toliko toga, sada je on jedan od šefova. Na tu poziciju došao je prije punih pet godina. Od tada vodi sve akcije vezane za pronevjeru i političko uplitanje. Slučaj Jamiea Buchanana preuzeo je iz lične koristi a i da bi udovoljio jednom od najboljih agenata koje je imao, Declanu MacKayu. Da bi preuzeo slučaj morao je povući nekoliko veza jer je Jamie Buchanan upleten, pored pronevjere i političkog uplitanja, čak i u ubistva čime se njegov odjel nije bavio. Graham je stariji svega šest godina od Declana, ali uprkos tome veoma ga je poštovao. Sada ispred njega stoji on, njegov najbolji agent, vidno nezadovoljan zbog toka slučaja. Do sada mu nije ništa mogao reći o Sheeni te koliko mu je bitno da se sve ovo završi u njenu korist. Ona je bila jedini razlog zbog kojeg je odugovlačio sa hapšenjem Jamiea. Njegova dužnost bila je da pomogne Sheeni da osveti svoga oca. Morao joj je pomoći da pronađu dokaz, odnosno nož kojim je Jamie ubio Duncana, a ona je jedina koja bi mogla znati gdje je taj nož sada. - Želim odgovore Graham. Želim ih sada! Ne mogu ovako raditi. Tražio si da je zaštitim i pazim pod svaku cijenu, ali ona je nemoguća. Ne mogu paziti na nju, ako mi ne kažeš sve što znaš! - Šta je uradila? Pitam se da li je i sada svojeglava kakva je bila kada sam je posljednji put vidio. – nasmješen sa sjetom u glasu je odgovorio. - Ti to mene pitaš šta je uradila?! Izložila se opasnosti. I to svjesno! – njegov ton se počeo podizati. Ono malo kontrole prijetilo je da jednostavno odleprša. A onda je zastao. Šta, koji kurac, Graham nju poznaje. – Čekaj malo, kako to misliš „kada si je posljednji put vidio“?

[36]


- Kakvoj opasnosti, MacKay? Zar nisam izričito naredio da joj ne smije ni dlaka sa glave faliti?! – opasno mirnim tonom Graham je izgovorio a potom lupio šakom po glomaznom stolu koji se nalazio ispred njega. - Nije joj ni falilo, niti će joj faliti! Nemoj više da me potcjenjuješ, nikada! Jesi moj šef, ali to lupanje šakom od sto neću dopuštati i ti to znaš! Dva muškarca gledali su jedan drugog direktno u oči i niti jedan nije popuštao nekoliko trenutaka. Potom se Graham prvi oglasio. - Izvini prijatelju, ali Sheena je jako bitna. Jednostavno sam prebrzo reagovao. Ispričaj mi sve šta se desilo. - Hoću, ali želim odgovore Graham. Želim da znam šta se jebeno događa! Graham je kimnuo glavom, time mu dajući na znanje da će dobiti svaki odgovor koji bude tražio. Čovjek kakav je Declan, nikada nije mnogo obrazlagao. Uglavnom je to bilo ukratko, sa preciznim detaljima. Tako je bilo i ovoga puta. Jednostavno je rekao da je dobio Edwardov poziv i da se uputio u park Meadows. Tu je pronašao Sheenu, odveo je kući, te ponovo postavio jednog od tjelohranitelja da je paze. Što se njega tiče ništa se više nije imalo reći sa njegove strane. To što ju je bukvalno odnio nije bilo bitno. Bitno je samo da je na sigurnom. Sada je loptica Grahamu u rukama i sada samo čeka da čuje šta mu ovaj ima za reći. Graham nije znao šta bi mu tačno rekao. Odlučio se za istinu. - Sheena je bila malena desetogodišnja djevojčica kada sam je vidio posljednji put. Bilo je to na dva mjeseca prije nego je Jamie izašao iz zatvora. Očevo auto bilo je u kvaru i ja sam ga morao voziti u Killearn. Moj otac bio je advokat njenog oca, pokojnog Duncana Buchanana. Njih dvojica bili su izuzetno dobri prijatelji, tako da sam nju i njenog oca od ranije znao. Dolazili su na večeru nekoliko puta kod nas, mi smo išli kod njih. Ona je uvijek bila mala simpatična djevojčica smaragdnih očiju. Uvijek bi me gledala direktno u oči, naprosto me hipnotišući. Uglavnom da skratim, toga dana, otac i Duncan razgovarali su u Duncanovoj radnoj sobi, dok sam ja bio u bašti sa Sheenom. Declan, iznenadio bi se da znaš koliko je bila pametna za dijete od deset godina. Imala je hiljadu pitanja. Postavljala je takva [37]


pitanja da sam se zapitao da nije možda starija od tih deset godina. – kada ga je Declan pogledao podignuvši obrvu, shvatio je da mora preći na stvar. Ono o čemu su njih dvojica razgovarali, nikad nisam saznao. Jedino što sam znao jeste da se Duncan uz pomoć mog oca pobrinuo da Sheenina sredstva budu odvojena i u potpunoj tajnosti, za slučaj da nešto krene po zlu. Nažalost, upravo to se desilo. Sheena je uspjela pobjeći iz kuće nakon što je vidjela ubistvo svog oca, međutim nož kojim je počinjeno ubistvo sakriveno je do dana kada ona bude spremna na osvetu. Vjeruj mi godinama sam ga pokušavao pronaći, ali nisam uspio. Ona je jedina koja to može. To je sva priča. - Je li to sve ili ima još nešto? – Declan je bio sumnjičav. Ton Grahamovog glasa bio je takav da ga je navodio na sumnju. - Ja sam pomogao Sheeninoj dadilji da je odvede u Ameriku pod imenom Sheena Kendrick. Pobrinuo sam se da joj sva sredstva budu prebačena i dostupna. To su ista ona sredstva o kojima sam ti maloprije govorio. Sredstva kojima je njen otac zataškao trag i vjeruj mi na riječ da je to bila prilično značajna suma. Sheena ne zna ništa o mojoj pomoći. Čak mislim da me se i ne sjeća. To je sve što sam ti imao reći, nema ničega više. - Razumijem. Dakle, ona je neko koga poznaješ, trebao sam to odmah pretpostaviti. – Declan ništa više nije imao dodati na to. Stvari su mu sada bile dosta jasnije.

***

Sheenu je još uvijek držalo prkosno raspoloženje od tog jutra. Vaughna je jedva uspjela ubijediti da izađu tu noć. Sve u njoj treperilo je od uzbuđenja i nekog prkosa. Taj nemogući čovjek pokušava da joj oduzme kontrolu nad njenim stvarima, a to tako ne može. To se samo nje tiče, ona vodi ovu akciju, ovo je njena osveta. On je samo neko ko je treba zaštititi kada to bude bilo potrebno, ništa više. Predlagala je Vaughnu da izađu u neki noćni klub. Ovdje u Edinburghu ima ih mnogo, vrlo lahko mogli su naći odgovarajući. Međutim, Vaughn je [38]


izričito odbio, tako da noćni klubovi nisu dolazili u obzir. Nakon niza pregovora oko mjesta gdje će izaći na piće, konačno su se usaglasili oko Tonic Coctail bara koji se nalazio u North Castle ulici. Ove noći Sheena je željela da bude posebno privlačna i lijepa, a da u isto vrijeme izgleda kao da se nije toliko trudila. S toga se odlučila za uske crne farmerice i crni korzet. Kosu je pustila i sada joj je prelazila preko golih ramena u zanosnim kovrdžama. Maskara i bordo ruž činili su svu njenu šminku. Crne čizme sa visokom štiklom doprinijele su njenoj visini, sada je bila visoka cijeli sto sedamdeset pet centimetara. Pogledala se u ogledalo i zadovoljno kimnula. Bila je spremna. Pokazat će tom naredbodavnom muškarcu da njoj ne može naređivati. Uzela je jaknu i zaputila se prema dnevnom boravku. Vaughn ju je već odavno čekao. Iako nije željela priznati čak ni samoj sebi, bila je strašno nervozna. Ruke je držala pred sobom ali ih je stalno stiskala. Čak nije bila ni svjesna da to radi. Njene misli bile su negdje drugo. Pitala se kako će Declan reagovati kada shvati da ga nije poslušala i da je izašla na piće. Da li će opet doći po nju, da li će je opet htjeti odvesti? U trbuhu je osjetila uzbuđenje na samu pomisao da bi je mogao iznijeti iz bara tačno onako kako je to jutros učinio. Pitala se da li će opet biti u odjelu ili će obući nešto ležernije. Iz glave nije mogla izbaciti koliko je muževno izgledao tog jutra, koliko mu je samo odijelo istaklo široka ramena. Izgledao je poput muškarca koji zna šta hoće i zna tačno kako će to i dobiti. Bože dragi, šta će se to desiti večeras? – pitala se. Nikako se nije mogla oteti osjećaju da je sve ovo pogrešno. Nikako nije znala zbog čega uopšte ima potrebu da mu prkosi, ali jednostavno nije mogla a da to ne učini. On ju je izazvao i sada mu je samo trebala pokazati šta znači kada neko izazove Sheenu Buchahan. Ona se nikada ne predaje, ona je ta koja uvijek pobijedi. Kada je Vughn zaustavio auto, tek je postala svjesna položaja svojih ruku. Preko volje izvila je kut usne Vaughnu da ne bi postao previše sumnjičav, ali bila je sigurna da joj naum nije uspio. Još uvijek mu nije rekla razlog njihovog izlaska na piće iako ju je pitao već nekoliko puta. Do sada je uspijevala da izbjegne odgovor na to pitanje, ali koliko dugo će moći izbjegavati. On nije glup, vjerovatno je i sam primijetio da nije sva svoja. On vjerovatno čeka da mu ona sama kaže, pretpostavljala je.

[39]


Vaughn je promatrao Sheenu, sva je prštala od nervoze. Nešto se dogodilo, a ona to ne želi podijeliti s njim. Zaista se ponašala čudno. Nikada prije nije bila ovako napeta. Moraće saznati šta se dođavola desilo. Ostavio ju je vrlo kratko samu u stanu. Rekla mu je da će ići na trčanje. Kada se vratio rekla mu je da joj se park Meadows svidio, i usput mu rekla da bi voljela izaći. Ruku na srce, uopšte nije želio da izlaze naveče dok se situacija sa njenim stricem ne riješi. Ali, Sheena kakva je bila, naprosto je nije mogao odbiti. Pristao je da izađu ali samo na sat ili dva. Jedva ju je uspio ubijediti da odu u bar a ne u noćni klub. U baru je prijetila manja opasnost. U slučaju da nešto krene po zlu, nadao se da bi je sam mogao izbaviti. Kada su ušli u bar, Sheena se osvrnula da razleda unutrašnjost. Zapravo izgledalo je mnogo ugodnije nego što je očekivala. Na njen prijedlog, ona i Vaughn sjeli su za sto u ćošku. Imali su pogled prema ulazu, tako da ukoliko bi neko sumnjiv mogao ući oni bi ga odmah mogli primjetiti. Njoj je mjesto na kojem su sjedili savršeno odgovaralo. Kada Declan dođe ona će ga odmah primjetiti, neće joj moći promaći njegova prva reakcija. Vaughnu je prijetilo da postane razdražljiv. Neumoljiva Sheena je i ovoga puta istjerala po svome i naručila bocu Gina Caorunn. Samo se bespotrebno trudio da je razuvjeri, ona je bila odlučna. Ove noći poželjela je da popije malo više, a sudeći po boci koju je naručila, to će biti previše. - Nikako ne mogu da shvatim šta te spopalo danas? – ponovo je pokušao Vaughn da otkrije razlog njenog nerazumnog ponašanja. Ona zaista nije bila sva svoja. Nešto mu je promicalo, a on nikako nije mogao odgonetnuti šta. - Samo sam poželjela izaći i malo se opustiti. Zar je to toliko čudno? – nastojala je zaobići istinu. Nije mu željela reći kako prkosi Declanu jer ju je odnio iz parka. I sada se mogla zacrveniti samo sjećanjem na njegove ruke koje je uzimaju i stavljaju preko ramena, a potom je pridržavaju preko nogu ispod stražnjice. Jeza ju je prošla cijelim tijelom. - Valjda nije. Samo mi je čudno što nisi prvenstveno razmislila o sigurnosti. To je ono o čemu uvijek razmišljaš. - Istina razmišljam, razmislila sam i večeras. Niko ne zna ko sam ni zašto sam uopšte u Škotskoj. Večeras samo želim da se malo napijem i malo plešem. Želim da se opustim. Sutra kada se probudim razmišljaću o ovoj noći. Sada, za promjenu, ne želim razmišljati. – mrzila mu je lagati, ali sada [40]


je to morala učiniti. Ako Vaughn sazna šta se danas desilo, odvest će je kući. A ona nipošto ne želi otići dok ne vidi hoće li je Declan tražiti. - U redu, dobro. Neću više insistirati. Neću ti držati predavanje, ovo je tvoja bitka a ja sam samo pomagač. – nježno joj se nasmješio i namignuo. U sat koji je nosila na lijevoj ruci, pogledala je više puta nego što je mogla prebrojati. Vrijeme je naprosto sporo teklo, bili su već pola sata tu a od Declana ni traga. Grozničavo je razmišljala. Šta ako ju je jutros slučajno vidio u parku i šta ako on nema pojma da je ona večeras ovdje. Ako je tako i on zaista ne zna gdje je ona, onda se ona stvarno izložila opasnosti. Nekako joj je bilo lakše dok je mislila da je on štiti, da je tu. Čak je toliko vjerovala u to da se izložila opasnosti sada kada je toliko blizu. Taman kad je bila blizu da poklekne i obavjesti Vaughna da je vrijeme da idu kući, njen unutrašnji glas, onaj prkosni, nadjačao je onaj razumni i ona je ostala tu strpljivo čekajući. Vrijeme kao da je radilo protiv nje, i dalje se nije ništa dešavalo a prošlo je samo pola sata od kada je posljednji put gledala. Toliko je bila nervozna da je i razgovor sa Vaughnom poprilično zapinjao. Uopšte nije bila skoncentrisana, zbog toga je neka pitanja morao po dva puta postavljati. Bilo joj je neugodno zbog toga ali nije si mogla pomoći. Odlučila je da je vrijeme da krenu. Bezveze je ikako i dolazila, on se neće pojaviti. Plan joj je propao. Susret u parku bio je slučajan. - Je li sve u redu? Neprestano se vrtiš, je li ti ugodno ovdje? – iznenada upita Vaughn, time produžavajući njihov boravak u baru na nekoliko minuta. - Da, mislim zašto ne bi bilo? Samo mislim da me malo ovaj Gin uhvatio. - Nemoj mi reći. Baš se čudim, skoro si popila pola boce sama. – ironično je primijetio. - Oh nemoj molim te. Rekla sam ti, želim se opustiti. - Neću, neću. Samo bih ipak dodao kako suprotno utiče na tebe. Umjesto da te opusti, kako si priželjkivala, unervozio te do te mjere, da se pitam da možda ne sjediš na osinjaku. - Ha ha, veoma smiješno Vaughn. – ironično je odvratila, a potom ispalila – Nedostaje mi Jordan. – srećom nije slagala. Jordan joj zaista jeste [41]


nedostajala. Željela joj je reći kako je Declan uzbuđuje na način koji do sada nije iskusila. Željela joj je reći kako je napravila glupost večeras. Kako je ustvari napravila budalu od sebe i to sve zbog njega. - Znam Mrkvice, nedostaje i meni. Ali odrasli smo, snaći ćemo se i bez nje. – opet ju je nježno pogledao. Pitao se da li je uopšte svjesna kako izgleda prelijepo i ranjivo. Većina muškaraca i baru gledala je samo u nju, a ona nije posvetila pogled niti jednom. Nije se čak ni šalila na njihov račun. Jedino čega je bila svjesna bio je sat na njenoj ruci i vrata na ulazu u bar. Da nije znao da ovdje ne zna nikoga, zakleo bi se da ona nekoga čeka. Ali zaboga, ovdje je tek dva dana, kad bi prije stigla ikoga upoznati. - Vaughn, ja... O moj Bože! – iznenada je preblijedila. Za jednim od stolova pored vrata sjedio je Declan sa zgodnom crnokosom koja mu je omotala ruke oko vrata. Od pogleda koji joj je uputio, Sheena se stresla. Strijeljao ju je pogledom. Njegove hladno sive oči, isijavale su hladnoćom i prijetile su da je okamene. Skrenula je pogled i zažmurila. Nadala se da će kad otvori oči on nestati. Bože dragi, kako je uopšte i pomislila da može prkositi muškarcu kakav je on. Ona jeste jaka i hrabra, ali u ovome se jednostavno precjenila. Otvorila je oči i ponovo pogledala i njegovom pravcu. I dalje je sjedio tamo, ruke je prekrižio preko prsa i pržio je pogledom. Bijela majica kratkih rukava ocrtavala je svaki njegov mišić. Crnokosa koja ga je grlila sada je ustala i sjela mu u krilo. Ono što je tog trenutka Sheena osjetila, moglo se uporediti sa udarcem u stomak. On ima djevojku! – zaključila je u sebi. Nije bila sigurna odakle se ova misao pojavila, ali je bila sigurna da nije dobro došla. Nju ne zanima da li on ima nekoga. Ona je samo željela vidjeti njegovu reakciju kada shvati da ga nije poslušala. Sada kada ju je dobila, mogla se vratiti u stan. Potom je vidjela da ga crnokosa ljubi. On ju je gledao u oči, svo vrijeme dok ga je ta žena ljubila. Želudac joj je skočio u grlo i poželjela je povratiti. - Sheena, šta ti je? Šta si vidjela? – Vaughn ju je uhvatio za ramena i protresao. Njen izraz lica pokazao mu je da je vidjela nešto što joj se nije svidjelo. Okrenula se i pogledala u Vaunghove oči. - Declan. – bilo je sve što je rekla.

[42]


***

Zapazio ju je odmah po ulasku u bar. Naprosto je bilo nemoguće neprimjetiti je. Svi muškarci u baru bili su okrenuti prema njoj, kao da je neki trofej. Iskreno rečeno, onako kako je izgledala i bila je upravo to, najsjajniji trofej. Odisala je sexipilom i snagom. Jennifer koja je inače važila za lijepu i zgodnu ženu, bila je jedno veliko ništa naspram nje. Koljena su mu zaklecala, baš kao i prvog puta kad ju je vidio. Razgovarala je sa onim šmokljanom i tako propustila njegov dolazak. Odlučio je da joj ne priđe sve dok ga ne ugleda, pri tome je računao da će do tada uspjeti smiriti svoje živce. Ovoga puta Callum je bio taj koji ga je obavjestio o Sheeninom odlasku iz stana. Sve dok nije saznao da se oglušila o njegovo naređenje, nije vjerovao da bi to i pokušala uraditi. Očito ju je podcijenio. Zaključio je da je to uradila namjerno, samo da bi mu pokazala koliko je ona svojeglava i iritantna žena. Toliko ga je isprovocirala ovim potezom da joj je želio zapušiti ta mameća usta svojima. Povukao je Jennifer za drugi sto od ulaza, iako ga je ona povlačila na drugu stranu. Nije se obazirao na njene želje, od stola koji je odabrao imao je savršen pogled. Sjeo i naručio pivo, uopšte nije čuo šta je Jennifer naručila. Gledao je u osobe koje su se nalazile za stolom u ćošku i čekao. Dođavola i sa čekanjem, želio je otići tamo i zgrabiti je tako da joj više nikad ne padne na pamet da uradi ovako nešto. I tada se desilo. Konačno je prestala pričati sa tim šmokljanom i okrenula glavu u njegovom pravcu. Gledala je pravo prema ulazu. Dakle, ispravno je zaključio da je njega čekala. Krenula se okrenuti ponovo prema šmokljanu i tada ga je zapazila. Čak i sa ove udaljenosti, unatoč osvjetljenju bara, mogao je vidjeti kako su joj se zjenice raširile i kako je preblijedila. Upravo to je i želio, želio je da osjeti barem malo straha, kojeg je i on osjetio. Ponovo se stresao kad se prisjetio kako se osjećao kada mu je poziv stigao. Da je sjedio, ne bi mogao ustati, noge u tom trenutku nije osjećao. Gledala ga je kao da ga prvi put vidi. Bilo je jasno da je željela vidjeti njegovu reakciju. I vidjela ju je. Vidjela je koliko je zapravo bijesan. Ako je to jutro mislila da zna kako izgleda kada je ljut, grdno se prevarila. Razmišljao je da li da je pusti da još čeka ili da joj priđe, upravo tada ga je Jennifer [43]


poljubila. Pogledao je u Sheenu a njen izraz lica sve mu je rekao. Odmakao je Jennifer. - Slušaj, Jenn! Moraš ići odavde. - Kako molim? – zaprepašteno je upitala. – Ti to mene otpravljaš? - Da. Javiću ti se. – mirno je odvratio. Gledala ga je u čudu, ali njega nije bilo briga. Nije joj se imao zbog čega pravdati. I sama je znala da je ona samo usputna stanica u njegovom životu. Družili su se povremeno zbog obostranog zadovoljstva i ništa više. Gledao ju je mirno sivim očima i potom pridržao jaknu da je obuče. Zgrabila je torbicu i projurila pored njega. Nekoliko trenutaka je stajao, potom ispio pivo i krenuo prema stolu u ćošku. - Zaboga Vaughn, on dolazi. – Sheena se uspaničila, a Vaughnu i dalje ništa nije bilo jasno. Još prije par trenutaka pitao ju je ko je Declan, a ona ga je samo gledala. - Mrkvice, brineš me. Izgledaš kao da si vidjela duha. Šta ti je? – uspjela je unervoziti i Vaughna. Čula je Vaughna i htjela mu je odgovoriti, ali tada je čula dobro poznati promukli glas. - Dobro veče Aileen. Vaughn. – naočigled mirno ih je pozdravio Declan. - Dobro veče, gospodine MacKay. – odlučila se sabrati i odigrati ovu ulogu onako kako je planirala. - Čekaj malo Mrkvice, kako si ga to nazvala? – Vaughn je bio totalno zbunjen. - Vaughn, ime ovog gospodina je Declan MacKay. Vjerovatno je namjeravao i sam da se predstavi. Oprosti mu na njegovoj neljubaznosti. – pokušavala je biti zajedljiva. - Sada, ako ste se ispričali, Aileen kreni sa mnom. Odmah! I nemoj slučajno da se usprotiviš, inače, tako mi Bog pomogao, ponovo ću te ponijeti preko ramena i niko me neće u tome spriječiti. Vaughn, ti možeš ići kući. Ja ću Aileen dovesti kasnije. – odbrusio je, podigao obrvu i prekrstio ruke preko prsa. Tim činom jasno je dao Sheeni do znanja da ju je izazvao. Međutim jasno joj je bilo da nema izbora, ono koliko ga je upoznala, bilo joj je jasno da bi je ponovo onako podigao i odnio. Tako da je samo Vaughnu kimnula [44]


glavom, kada se on pokušao usprotiviti, dajući mu do znanja da je sve u redu i da će mu sve objasniti. Uzela je jaknu i torbicu i uputila se prema izlazu. Samo Bog zna koliku je kontrolu posjedovala kada tog naredbodavajućeg čovjeka nije šutnula nogom. Toliko je to željela uraditi, da joj se noga sama trzala. Naglo je zastala i okrenula se da upravo to i uradi, ali kada ga je pogledala u hladno sive oči samo se okrenula i nastavila put prema izlazu. Čim je izašla iz bara, uhvatio ju je za nadlakticu i povukao u prolaz. Gurnuo ju je prema zidu, nagnuo se i grubo spustio svoje usne na njene.

[45]


Poglavlje 5 Svo vrijeme dok su izlazili iz bara, Declan je bio na mukama. Sheena je hodala ispred njega i nije mogao a da ne primjeti njihanje njenih bokova. Osjećao je sve veći pritisak u međunožju koje je vapilo za oslobađanjem. Na samom izlazu, povukao ju je prema zidu i grubo posegnuo za njenim usnama. Počela se otimati i gurati ga od sebe pri tome ga udarajući po prsima. Jednom rukom uhvatio joj je ruke i zarobio ih iza njenih leđa. Drugom rukom posegnuo je za njenom stražnjicom privlačeći njeno središte njegovom. Htio ju je samo kazniti za njen otvoreni prkos, ali tada je lagano prešla jezikom preko njegove dornje usne i otvorila usta. Isuse, njen okus potpuno ga je porazio. Žestinom kojom joj je uzimao usta iskazao je svu svoju potrebu. Sheena je oslobodila ruke i uhvatila se za kragnu njegove jakne. Znala je da ako je pusti da će je koljena izdati i da će skliznuti na zemlju. Čovječe kako taj čovjek ljubi. Jezici su im se sudarali u erotičnom plesu. Poželjela je da je uzme ovdje i to odmah. Još malo ju je pogurao i podigao njene noge oko svoga struka. Ona ga je obgrlila rukama i tako se skroz upila u njega. Osjetila je njegovu čvrstoću na svom međunožju i blago zavrtila bokovima. Žarežao je, povukao njenu donju usnu i blago je ugrizao. Efekat je bio izluđujući. Zastenjala mu je u usta. Odjednom njegove ruke su se nalazile svuda po njoj, usne su mu klizile niz njen vrat sve do udubine njenih grudi. Bože koliko je uživala, zavukla mu je prste u kosu i nježno je povukla. Još jednom su mu se usne našle na njenima, ovoga puta za nijansu nježnije a onda se odmakao, lagano joj spuštajući noge na zemlju. Sheena je drhtala. Nastojala je povratiti dah. Srce joj je udaralo kao ludo. Osjećala je blagu vrtoglavicu. Zaboga, već odavno nije djevica a upravo se tako ponašala. Do sada je ljubila mnogo puta i bila ljubljena, ali nikada ovako, grubo i nježno u isto vrijeme. Nikada je niko nije poljupcem ujedno kažnjavao i milovao. A potom se odjednom odmakao od nje. Nije valjda da se toliko užasno ljubi. Njen um bio je u totalnom haosu. Declan se također borio do dođe do daha. Onog trenutka kada je spustio usne na Sheenine, želio joj je pokazati svu svoju nadmoć, želio joj je [46]


dati do znanja da njemu ne može prkositi. Međutim onog trenutka kada je jezikom dotakla njegovu usnu i grozničavo se uhvatila za njega, izgubio je kontrolu. Umalo ju je uzeo tu, uz zid u prljavom prolazu. Zaboga, zar je moguće da je toliko djelovala na njega. U isto vrijeme bila je mlada nevina žena i vatrena žena svjesna svoje potrebe. Davala je od sebe onoliko koliko je i dobijala. Sva njena strastvenost došla je do izražaja i sav njegov um pretvorila u kašu. Srećom i po nju i po njega, uspio se pribrati na vrijeme. Sada ju je gledao očima predotara, svakog trenutka bi mogao ponovo naskočiti na nju i onda se više nikako ne bi mogao zaustaviti. Biće bolje za njeno dobro da je skloni odavde. Zaboga, ona je nećaka njegovog neprijatelja. Čovjeka koji mu je oduzeo jedinu šansu za porodicom. - Gdje ti je pamet Aileen? – zaurlao je sjetivši se razloga zbog kojeg je došao po nju ove noći. – Da ti nije palo na pamet da me lažeš i kažeš da mi nisi svjesno prkosila? Da li si ti uopšte svjesna opasnosti u kojoj se nalaziš? Da li si uopšte svjesna ko je Jamie Buchanan i kolika je njegova moć? - Naravno da sam svjesna. Zaboga, ubio mi je oca pred očima. Da li misliš da se to stvarno može zaboraviti? Ali šta ti možeš znati o tome, ti si samo bezosjećajni gad, kojem je ovaj slučaj isto kao i svaki drugi koje je do sada imao. – bila je zbunjena. Samo nekoliko trenutaka ju je ljubio, sada ju je grdio kao malo dijete. A onda se sjetila, šta je on to upravo rekao. – Čekaj malo, odakle ti znaš kolika je moć mog strica? Rekao si da ga ne poznaješ? Declana je ovo iznenadilo. Kako je mogao biti tako brzoplet i dati joj na znanje da zna ko je zapravo Jamie? - Nisam ni rekao da ga poznajem. Pretpostavljam da je njegova moć ogromna, pa on je jedan od bogatijih ljudi u Škotskoj. Pri tome nikada nije uhvaćen zbog tog ubistva. Zar to ne govori dovoljno o njegovoj moći? – zahvaljujući godinama iskustva, uspio je izvrdati i ne reći ni istinu ni laž. Sheena ga je posmatrala suženih očiju, još mu nije povjerovala. Morao je nešto učiniti da joj skrene misli. – Da li ti zaista želiš da se osvetiš, ili je to samo gluma? – bubnuo je prvo što mu je palo na pamet. I hvala svim svecima, uspio joj je skrenuti misli. Ponovo ga je streljala svojim čarobnim zelenim očima. - Kako se usuđuješ? – povisila je ton i zamahnula rukom. Namjeravala mu je udariti šamar, ali mjesto na kojem je završila njena ruka nikako nije [47]


priželjkivala. Njena ruka nalazila se u njegovoj ogromnoj šaci. Zaista, tek sada je primjetila kolike su mu šake. Njene dvije činile su njegovu jednu. I zaboga, imao je brze reflexe. A kako i ne bi, čovjek je bio hodajući mišić i majstor borilačkih vještina. Valjda su ti reflexi ono što se uči u tim borilačkim vještinama, a o kojima ona nije imala pojma. - Šta si to pokušala? Iskreno rečeno, više su mi se svidjele tvoje šake u mojoj kosi dok se usnama spuštam niz tvoj vrat i klizim lagano prema tvojim... - Šuti! – dlanom druge ruke prekrila mu je usta. Crvenilo joj je oblilo obraze. Obećala je sebi da će se Bogu zahvaliti kasnije za mrak u kojem se nalazila i koji je vjerno čuvao njeno crvenilo. - Ma je li se to gospođica goropadnica crveni? – promrmljao je ispod njenog dlana. Sheena je prepoznala naznake njegovog smijeha ispod njenog dlana i ponovo ga poželjela lupiti nogom po cjevanici. U sebi je povukla zahvalu Bogu, večeras mu se neće zahvaliti jer je njeno crvenilo bilo otkriveno. - Ja... naravno da se ne crvenim. To je glupo, ne vidim zašto bih se crvenila. Pa ti si mene poljubio. – taetralno je završila spustivši ruke na bokove. Declan je prasnuo u smijeh. Izgledala je tako ljupko. Njegova goropadnica bila je stidljiva. Njegova?! – odzvonilo mu je u glavi. Zapitao se odakle se to pojavilo. Naglo se uozbiljio. Ona definitivno nije njegova i neće sigurno biti. Glupe misli dođu upravo u glupo vrijeme. Bilo bi krajnje vrijeme da se maknu odavde. Primio ju je za nadlakticu i ponovo povukao. Sheena se bezuspješno pokušavala osloboditi. Čitav njen večerašnji plan doživio je krah. Ništa nije ispalo onako kako je planirala. Gdje je vodi sada uopšte, pitala se. Vaughnu je rekao da ide kući, ali šta je planirao sa njom. Ništa joj nije bilo jasno. Morala ga je zaustaviti i uradiće to. Ne može on nju voditi gdje god on hoće. Ponovo je pokušala stati, ali on ju je i dalje vodio. Zamahnula je nogom i udarila ga tačno ispod koljena. Kad je stao i okrenuo se, ona se zaledila. Sada definitivno nije vrijeme da se bojiš. Hrabra si! Suprotstavi mu se. Možeš ti to Sheena. Nema veze što te gleda kao da bi te najradije sravnio sa zemljom. Jao Bože, zemljo otvori se. – nastojala je biti hrabra. Ali pogled sivih očiju koje su obitavale na njenim zelenim, činio je da se osjeća manjom od makova zrna. [48]


Declan nije mogao vjerovati da ga je udarila. Ne nije ga udarila, ona ga je šutnula. Umjesto da joj zavrne taj lijepi vrat zbog toga, on bi je radije ponovo poljubio. Gledao ju je u oči a u njima je vidio kako se bore strah i hrabrost. Živo ga je zanimalo šta će pobjediti. Tako da je samo stajao i gledao je, čekajući njen slijedeći potez. Uzgred rečeno, njenu nadlakticu i dalje nije ispuštao iz svoje ruke. Bilo je tako prirodno držati je u svojoj ruci. - Ja... Morala sam... Nisi htio stati. – počela se braniti. Kada je vidjela da nema svrhe, odlučila se za malo žešći pristup. – Ponašaš se prema meni kao prema djetetu. Ja nisam dijete, znaš! Hoću da znam gdje me vodiš! Reci mi, odmah! Kada je ponovo pokušala otrgnuti ruku iz njegove, on ju je pustio. Odmah je prekrstila ruke preko prsa kako bi mu pokazala da neće napraviti niti jedan korak dok se ne udostoji da joj odgovori. - Daleko si ti od djeteta, srce. Mislim da sam ti maloprije pokazao da te uopšte ne smatram djetetom. Ako želiš mogu ponoviti – izvio je kut usne. Sheeni je srce poskočilo u grlo. Prizor koji je bio ispred nje bio je neodoljiv. Trudila se da ne reaguje na njegovu primjedbu, ali crvenilo ju je opet odavalo. - I dalje mi nisi odgovorio gdje me vodiš. – podsjetila ga je. - Kući. A sad polazi, nemam vremena za natezanje. - Naravno. Vjerovatno te djevojka čeka... – ujela se za jezik. Pa koji joj je vrag, zar se večeras jednostavno ne može normalno ponašati, vrištala je na samu sebe iznutra. Na tu primjedbu nije ništa rekao, samo se nasmješio, a to je Sheeni bilo mnogo gore. Zaključila je da je vrijeme da se povuče i prihvati da je odvede kući.

***

Sheena je ušla u stan u stanju koje nikako nije mogla opisati normalnim. Osjećala je nešto što nikada do tada nije. Požudu. Osjećala je [49]


želju svim svojim bićem. Osjećala ju je duboko u sebi. Isuse, pa ona je trebala misliti samo na jedno, na svoju osvetu. Ali ne, ona se ljubakala sa Declanom i žudila za njegovim dodirom kao da ništa drugo na svijetu ne postoji. Željela se gaditi samoj sebi, ali nije uspjevala. Na pamet joj je palo kako joj se otac sada zasigurno u grobu prevrće. Umjesto da misli kako da ga osveti, ona se umalo podala niskim strastima. Umalo se prepustila čovjeku kojeg je tek upoznala, čovjeku o kojem ništa nije znala ili je barem znala veoma malo o njemu. Ovo što se večeras desilo, rekla je samoj sebi, ne smije se više ponoviti. Nikada! Ne smije više svoje misli okupirati Declanom. Potpisaće ugovor, završit će svoju osvetu i vratiće se u Ameriku. Ovdje svakako nema šta raditi. Nikada nije ni namjeravala da ostane nakon osvete. Ničega više nije bilo što ju je vezalo za ovo mjesto. Svi koje je ikada voljela umrli su. Majke se nije ni sjećala. Umrla je kada je Sheeni bilo svega dvije godine. Svo vrijeme na nju je pazila njena dadilja. Bila je zahvalna Bogu jer je barem imala oca. No i njega je imala samo na kratko. Njega su joj oduzeli. Tačnije on joj ga je oduzeo. Taj gad, taj kučkin sin, taj... nije mogla pronaći dovoljno pogrdnih riječi kojima bih ga mogla nazvati. Da, ovdje definitivno nije imala šta raditi nakon što tog skota odvede pred lice pravde. U Virginiji je bar imala Jordan i Vaughna koji će se vratiti s njom tamo. - Aileen Sheena Buchanan, šta je sve ono dođavola značilo? I nemoj pokušavati zaobići odgovor, sve što želim čuti jeste istina i samo istina! – njeno razmišljanje prekinuo je zabrinuti Vaughn. - U pravu si. Ne zaslužuješ ništa osim istine. – pomirljivo je slegla ramenima i počela. Ispričala mu je kako ju je Declan pronašao u parku i da ju je doveo u stan. Međutim preskočila je onaj dio u kojem ju je nosio kao pećinski čovjek. I dalje se sramila tog dijela. Rekla mu je kako joj je rekao da ne izlazi i da se ne izlaže riziku dok ne potpišu ugovor. Nadala se da će to biti dovoljno da zadovolji Vaughnovu znatiželju. - To ti je rekao a ti si me ipak preveslala da te izvedem na piće. Da li si ti pri sebi? – smeđe oči imali su ljutitu iskru koja se presijavala u njima. - Morala sam. Željela sam da mu pokažem da mi on ne može naređivati. Ja nisam neka lutka koju on može okretati u onom smjeru u kojem poželi. Ja sam osoba od krvi i mesa i sposobna sam razmišljati svojom glavom, makar i pogriješila. – branila se i ako je znala da joj priča ne pije vodu. [50]


- Da li ti sebe čuješ?! – povisio je ton, što nikada nije činio prije. – Svjesno si se izložila opasnosti samo da bi iskazala svoj prkos. Gospođice „samostalna“ prskos si mogla iskazati i na drugi način, a ne uraditi to što si uradila. Ispao sam totalna budala. Zbog tebe me taj čovjek smatra nesposobnjakovićem. Doduše kriv sam ja. Mislio sam da te poznajem, ali prevario sam se. Sheena koju sam ja poznavao nikada ovo ne bi uradila. Nikada ne bi dozvolila da pitanje njene osvete bude dovedeno u pitanje! – Vaughn se osjetio iznevjereno i poniženo. Nikako nije mogao da shvati da ga je Sheena dovela u ovakvu poziciju. Zar joj je stvarno toliko bio nebitan, zapitao se. - Vaughn, žao mi je. Ja... U pravu si. Nisam razmišljala. Bila sam bijesna na njega i samo sam o tome mislila. Stvarno, žao mi je. – uhvatila ga je za ruku i pogledala u oči. Željela ga je zagrliti, pokazati mu koliko je žalila za onim što mu je priredila. Ali nije to uradila, mislila je da on to ne bi želio. Međutim, pogrešno je mislila. Vaughn je želio da samo jednom, barem jednom ona pokaže njemu svoju naklonost i to ne samo onu prijateljsku. - Šta se dogodilo kada sam otišao? Zašto se on ponaša kao da ima jebeno pravo na tebe?! – ponovo je uzviknuo. On je u Declanovim očima vidio požudu. Iskreno se nadao da nije stavio ruke na nju. - Ništa. – opet se odlučila za laž. – Održao mi je opet predavanje o mojoj sigurnosti, svojeglavosti i nepromišljenosti. Oh, vjeruj mi, on mene smatra samo još jednim svojim predmetom. Zašto bi on uopšte i pomislio da ima pravo na mene, ne budi smiješan?! Njene riječi su ga malo umirile. Povukao ju je u zagrljaj i oslonio svoju bradu na njeno tjeme. Razmišljao je o svim ovim godinama koliko ju je znao. Od prvog dana ju je želio, ali ona ga nikada nije željela na taj način. Zbog toga joj nikad nije otkrio koliko je patio za njom, koliko ga boli. Uvijek ga je gledala samo kao prijatelja, a on je želio više. Mnogo više. Uprkos tome, odlučio joj je biti prijatelj, prijatelj koji ju je potajno želio. Zbog toga je bio spreman doći u ovu jebenu zemlju prepunu hladnih i bezosjećajnih ljudi, spremnih gaziti preko leševa da bi došli do svog cilja. Zbog nje je to uradio. Zbog nje bio je spreman otići i na kraj svijeta. Željno je isčekivao dan kada će mu se nasmijati, jer one pokušaje osmjeha koji su izazivali bolan grč smatrao je ničim. To je bio njen način da ne povrijedi njegove osjećaje kada je pokušava nasmijati. [51]


- Vaughn, ti si moj prijatelj i niko te ne može zamijeniti. Znaš to, zar ne? – prekinula je neugodnu tišinu. Nije bila ni svjesna koliku mu je bol zadavala tim riječima. Nije bila svjesna ni ubrzanog lupanja njegovog srca kada mu je bila u zagrljaju kao sada, ni kako je umanjilo brzinu svojih otkucaja nakon ovako sličnih riječi. Blago se nakašljao, da bi prikrio bol u glasu. - Naravno Mrkvice. Jasno da znam. – pustio ju je iz zagrljaja. Poželio joj je laku noć i uputio se u svoju sobu. Još jedna besana noć je pred njim. Tako blizu a tako daleko.

***

Nedjelja je proticala sporo i Sheeni se činilo da ponedjeljak nikada neće svanuti. Proteklu noć provela je vrteći se u krevetu. San joj nije dolazio na oči. Mučile su je usne i gruba brada njenog budućeg tjelohranitelja. Bolio ju je svaki dio tijela od priželjkivanja da se opet slično ponovi. Željela je njegove usne na sebi, željela je to toliko očajno. Tim usnama probudio je svaki njen uspavani živac. Podstakao ju je da želi. A to nije smjela, ne sada. Možda, kada sve završi, možda će sebi dopustiti da mu se preda. Sada to nikako nije mogla dozvoliti. To bi je samo udaljilo od cilja kojem se svakim danom sve više približavala. Nakon razgovora sa Vaughnom sinoć, odlučila je biti pametnija. Neće više dozvoliti da bijes upravlja njenim umom. Zbog toga je odlučila ovaj dan provesti u stanu, daleko od svih nevolja koje je mogla izazvati. Sutrašnji dan donosi veliki početak, a već u utorak ona će se useliti u svoju kuću. Bože, biće sama. Biće usamljena. I tada joj se lampica pojavila iznad glave. On će biti svaki dan tu. Zaboga, kako će moći biti pored njega i nastojati ugušiti ovu želju koju je osjećala cijelim bićem. Baš se glupavo ponaša, pa samo ju je poljubio a ona se ponaša kao da je imala sex s njim. Mora se pribrati i prestati razmišljati o njemu, govorila si je. Vaughn se držao po strani cijelog dana. Zajedno su ručali, gledali film. Razgovarali su o uobičajenim stvarima. Niti jednom nisu spomenuli ono što se desilo tokom jučerašnjeg dana i noći. Nakon sinoćnjeg događaja, samo je želio malo mira. Želio se osloboditi Sheene a u isto vrijeme želio ju je voljeti. [52]


Želio joj je pokazati da je može usrećiti, da joj može odagnati tugu. Ali ona nije željela njega. Nju bi to prepalo i ona bi pobjegla i više je ne bi mogao imati čak ni kao prijateljicu. Sama pomisao da je izgubi, zaboljela ga je do kosti. Samo Bog zna kakve je borbe vodio sam sa sobom. Smatrao je da su ga komotno mogli smatrati svecem, jer ovo koliko on pati, bilo je dostojno samog sveca. Možda, kada ona završi sa osvetom, možda će joj se tada moći približiti. Tada će se vratiti u Virginiju i tamo će joj priznati sve. Reći će joj koliko je voli, koliko čezne za njom svih ovih godina. Do tada, suzdržaće se, kad je mogao izdržati sve ove godine moći će i par mjeseci. Nakon što je odvezao Sheenu kod Vaughna, Declan se uputio u svoj stan. Htio se malo smiriti i odagnati misli sa senzualne Sheene. Žena je bila živa vatra a da toga nije ni bila svjesna. Naprotiv, ona je sramežljiva. To ga je zapravo iznenadilo. Žena koja hoće da se osveti rođenom stricu trebala bi biti hladnokrvna, nikako sramežljiva. Prevrtao se cijele noći po krevetu. Zamišljao je njene noge oko njegovih bokova, zamišljao je njene uzdahe dok se pomjeraju zajedno u istom ritmu, vodeći jedno drugo prema vrhuncu. Zamišljao je njene usne, njene dojke čija se bjelina nazirala sinoć uprkos tijesnom korzetu. Želio ju je u svim mogućim pozama na svim mogućim mjestima. Nije mogao da se sjeti kada je posljednji put na takav način poželio neku ženu. Čak ni Jane nije budila toliku žudnju u njemu. Borio se sa snom cijelu noć. Želio je zaspati i prestati razmišljati o njoj, o tim čarobnim smaragdnim očima tamnim od žudnje, ali nije zaspao do samog jutra. Dolazio je u napast da ode kod Jennifer, ali srećom nije počinio takvu glupost. Znao je da njen mozak nije čak ni veličine graška ali svejedno bila je dobra za krevet i sve tjelesne užitke, sve do sinoć. Nakon što je poljubio Sheenu i kroz poljubac uvidio kolika je njena strast, bilo bi svetogrđe da je otišao kod Jennifer. S toga je odustao. Pred samo jutro jedva je utonuo u san. Probudio se tek u kasno popodne. Nikada toliko dugo nije spavao. Iskočio je iz kreveta kao da ga gone svi vrazi. Zatim se sjetio da je nedjelja. To je bio dan kada je zvao svoje roditelje. Otišao je i kupio karticu koju će nakon što razgovara s njima baciti. Tako je uvijek činio. Na težak način je naučio šta znači opreznost. Nedostajali su mu roditelji i brat, želio ih je vidjeti. Želio je zagrliti svoju majku, reći koliko mu je žao što su svih ovih

[53]


godina razdvojeni. Ali nikada joj to nije rekao, znao je da bi se ona slomila nakon tih riječi. - Mama? Ja sam. – nikada nije uspio savladati da mu glas ne drhti kada bi je čuo. Da bude iskren, nije ni želio. Deset godina nije vidio svoje roditelje, tako da si je mogao dopustiti barem mrvicu nježnih osjećanja. - Sine moj! Kako si? – osjetio je njene suze, iako se trudila da ih proguta. - Dobro sam. Znaš mene, odgojila si me tako da se mogu snaći u svakoj situaciji. Kako si ti, kako su tata i Robert? - Dobro smo onoliko koliko možemo biti u ovih deset godina... Sine, kada će se ovo završiti, kada ćeš nam doći? Kada će te majka opet vidjeti? Ostala sam te željna voljeni moj. – glas joj je prepukao. Uvijek je ovako bilo. Osjetio je stezanje u prsima. Do sada joj nikada nije mogao obećati, uvijek je govorio da ne zna, da nije sigurno, ali sada... - Uskoro majko, za nekih mjesec do dva. Majko... samo sam... Znaš i vi meni nedostajete. – uspio je priznanje prevući preko jezika. Prije nego je bilo šta rekla, dodao je – Čuj, moram prekinuti, znaš već proceduru. Pozdravi tatu i Roberta. - Da ti nije palo na pamet da prekršiš riječ Declane. Učila sam te da bez obzira na sve održiš riječ. Za najdalje dva mjeseca, očekujem te ovamo sine. Volimo te. Čuvaj se. Bacio je karticu i uputio se u stan. Uvijek je nakon razgovora sa majkom bio razdražen. Nije bio raspoložen ni za koga i ni zašta. Trebala mu je samoća, morao je o svemu razmisliti. Sutra se definitivno obavezuje da štiti Sheenu. Morao je biti potpuno skoncentrisan. Morao je sve ovo privesti kraju i konačno nakon deset godina otići svojim roditeljima. Opet je u sjećanje prizvao prkosnu čarobnicu. Živo ga je zanimalo kako će se sutra ponašati. Da li će se sjećati njegovog poljupca, da li ga želi ponovo okusiti. Od sutra provodit će više vremena zajedno, šta će se dešavati između njih. Da li će mu i dalje prkositi i inatiti. Zapravo čudio se da i danas nije izazvala neku nevolju. Možda mu je malo bilo i žao što nije, imao bi izgovor da je kazni na način na koji ju je kaznio sinoć. Kad malo bolje razmisli, njemu izgovor nije bio potreban, on će to svakako uraditi ako poželi. A jasno da neće, ona je iritantna i prkosna žena. Ne treba mu komplikacija. Da, jasno je [54]


zaključio, neće je više ni dotaći. Morao se kloniti njenih čini ako želi sačuvati zdravu pamet. Od kako se pojavila unijela mu je više nemira neko iko do sada. Tome je morao stati u kraj i to odmah. To će i uraditi. Da, sutra će zadužiti nekog drugog ko će je paziti umjesto njega. On će sve to nadgledati izdaleka. Sutra će se posljednji put sresti njih dvoje, odlučio je.

[55]


Poglavlje 6 Ponedjeljak, 10. 10. 2011.- te godine

Nervoza zbog predstojećeg sastanka sa prkosnim Declanom činila je Sheenu razdražljivom. Grozničavo je razmišljala kako se ponašati, šta će se sve izdešavati. Jasno da su utvrdili sve tačke koje će se naći u ugovoru, s toga je ovo bila samo formalnost. Ali ona je bila užasno nervozna. Pripisivala je to situaciji u kojoj se našla. Rat konačno počinje. „Bellum omnium in omnes“ 2 – promrmljala je u bradu. Može ona ovo, ona je jaka. Bodrila je samu sebe. Pa ona je prava kćer svog oca. Samo što za razliku od njega ona neće biti neoprezna. Njen otac volio je svoga brata i nije vjerovao da bi mu mogao nauditi. Pogriješio je i to ga je koštalo života, a nju je koštalo gubitka najdraže osobe na svijetu. Koštalo ju je gubitka emocionalnih osjećaja. Koštalo ju je gradnje zidova i sumnjičavosti prema svima, bez ikakvih izuzetaka. Čitav svoj život živi za ovo. Čitavog života se pripremala i sada je spremna. Declan ju je uspio izbaciti iz kolosjeka u prethodna dva dana, ali dovoljno se sabrala da može da to skloni u stranu. To je bio samo poljubac koji se više neće desiti. To je bila požuda koju je ona odlučno ugasila. Ništa nije prepuštala slučaju. Čak je ovoga jutra ustala veoma rano. Trebala se pripremiti kako fizički tako i psihički. Odlučila se obući poslovno. Crnu suknju do koljena sa šlicem pozadi koja pripijala se uz njene bokove kombinovala je uz svijetlo plavu strukiranu košulju. Obula je visoke crne štikle te obukla crni sako. Maskara, rumenilo i ružičasti ruž bila je jedna njena šminka. Pokušala je neukrotivu kosu podići, ali nije joj polazilo za rukom, pa ju je jednostavno pustila da pada u blagim valovima preko njenih ramena dosežući sredinu leđa. Pogledala se još jednom u ogledalo i duboko udahnula tri puta. Da, sada je bila spremna. Vaughnu je ponestalo daha kada ju je vidio. Naravno, nije to prvi put da je vidi sređenu i u poslovnom izdanju, ali bez obzira, svaki put kada bi je vidio imao bi istu reakciju. Ovih nekoliko dana koliko je kod njega u stanu bili su pravo mučenje. Toliko ju je želio priviti uz sebe da ga je svaki dio 2

Latinska izreka koja u prevodu znači „rat sviju protiv svih“.

[56]


tijela bolio. Nije znao šta je gore, to što je uz njega a ne može joj se približiti na način na koji bi htio, ili to što sutra prelazi u svoju kuću i neće biti u sobi pored njegove. Bol ga je razdirala na pola. Ne bi podnio da je drugi ima ikada. Biće njegova kad tad. Spreman je čekati koliko je potrebno, čak i godinama ako treba, ali na kraju ona će biti njegova, njemu će podariti svoje prve osmjehe i svoje srce. - Mrkvice, ti si savršena. Jesi sigurna da ne ideš na pistu? – pokušao ju je opustiti. - Joj ne pretjeruj. Ista sam kao i uvijek. Ti si taj koji je savršen. – namignula mu je i odmjerila ga. Da, Vaughn jeste zgodan i naočit. Smeđokos sa smeđim očima, relativno visok i ne baš pretjerano mišićav. On je jednostavno muškarac kojeg bi svaka žena poželjela pored sebe. Bila je zaista i više nego sretna što ga ima pored sebe kao prijatelja. U nekim situacijama nije znala šta bi da ga nije bio. Nekako se činilo da je uvijek imao pravi odgovor u pravo vrijeme. Uvijek je imao rješenje za svaki problem. - Onda smo mi savršen par. – uzvratio joj je mig i nasmiješio se. Srce mu je poskočilo. Rekla mu je da je savršen. To bi nešto moralo značiti. Međutim, sada nije bilo vrijeme za razgovor o tome. Pružio joj je ruku i stavio je ispod svoje. Vrijeme je bilo da krenu novim putem. Svim srcem se nadao da će mu ovaj put donijeti sreću koju je priželjkivao. Declan je bio na mukama. Od jučerašnjeg poziva upućenog roditeljima bio je razdražen. Namjeravo je prepustiti Sheenin slučaj Adamu, dok bi on sve to pratio iz daljine. Onaj poljubac kojim je namjeravao kazniti Sheenu probudio je u njemu uspavanu zvijer. Sve je krenulo niz brdo. I upravo zbog toga, želio se udaljiti i sve vratiti na pravi put. Na njegovu žalost rekao je to Grahamu, i to je bila greška. Graham nije htio ni čuti za to. On zaista nije bio neko koga je bila briga za Grahamovo mišljenje, ali njegove riječi utrljale su mu sol na ranu. Naime, između ostalog spomenuo mu je Jane, kao da se do sada nije dovoljno krivio za njenu smrt. Znao je da je Graham igrao na tu kartu samo da bi probudio u njemu samilost, ali još uvijek se nije dao pokolebati. On jednostavno smatra da će ovako biti bolje za sve. Nadziraće sve iz daleka. Nema potrebe da se susreće sa iritantnom čarobnicom. Adam je i više nego sposoban da je sačuva od Buchanana. Ali svaki put kada bi [57]


zamislio Adama i nju u njenoj kući, stomak bi mu se zgrčio. Šta ako Adam poželio da je poljubi? Otresao se tih misli. Adam to nikad ne bi napravio... ili možda bi. Kada bolje razmisli Adam je bio jebeno privlačan muškarac. Žene su mu se bacale pred noge. Šta ako i Sheena to uradi? Ne, ne i ne, njega to ne treba da zanima. Njega uopšte ne treba da zanima ko joj gužva postelju. – trudio se uvjeriti samog sebe. S kim i šta ona radi, njega ne treba da zanima. Odlučio je, ostaće u sigurnoj udaljenosti. Već je bilo pet minuta do deset sati a bogata damica još nije stigla. Tako bi volio da zakasni, zbog toga bi joj ponovo mogao očitati bukvicu. Odmah mu je iskočila slika pred oči kako je pritiska od zid i mahnito joj pustoši usta. Zaboga, zar opet? – stresao se. Osjećao je kako ga zatežu pantalone. Njegova nada da joj održi bukvicu srušila se kao kula od karata kada je ušetala u njegov ured tačno minutu prije deset sati. Dođavola, bila je tačna. Kada ju je vidio u ovako poslovnom izdanju, nešto ga je steglo, ali kada mu je okrenula leđa kako bi vidjela da li je Vaughn iza nje. Međunožje mu se trznulo. Osjećao je kako mu se diže. Njena stražnjica bila je takvog oblika da bi i sveca uspjela izazvati. Ovoj ženi trebalo bi zabraniti da nosi usku odjeću i da parira po gradu. Ona je iskušenje kakvom niko ne bi mogao odoljeti. Hoće li Adam uspjeti odoljeti? – iskosa ga je pogledao. U tom trenutku Adam je glasno progutao. I tada je Declan znao. Odluka je definitivno donesena. - Ipak si tačna. Konačno malo poslušnosti da dobijemo od tebe Aileen. – pokušao ju je isprovocirati odmah na startu i uspio je. Odmah je zaradio streljanje njenih zelenih očiju. - Jako mi malo fali da ti kažem gdje ćeš zabiti tu aroganciju Declan! Ne izazivaj me. – borbeno je uzvratila, a on se nasmijao toliko glasno da su mu prsa zavibrirala. Sheena je bila uvjerena da je njegov smijeh probudio sve mrtvace iz grobova ovdje u Škotskoj. Namrštila se. Prije nego je uspio ponuditi Vaughna i nju da sjedu, ona je to već učinila. Premjestila je nogu preko noge, a on se promeškoljio. Radi li to ona namjerno, vidi li kako to na njega utiče? – sumnjičavo ju je promotrio. Ali ne, nije vidio ni traga toj namjeri.

[58]


Adamu je vilica iskočila iz ležišta kada je čuo Declanov glasni smijeh. Siguran je da je umislio i ponovo ga je pogledao. Njegove oči bljeskale su čudnim sjajem a usne razvučene u širok osmjeh. Ipak nije umislio. Odlučio je uskočiti prije nego Declan baci još neku otrovnu strelicu Sheeni. - Gospođice Sheena, drago mi je da ste tu. Od danas sve počinje. Mogu vam sa sigurnošću reći da će sve biti u redu, da vam se ništa neće desiti. U sigurnim ste rukama. - Samo Sheena, voljela bih da me ne persiraš. – odvratila mu je ljubaznim tonom. - U redu, Sheena. – nasmijao se i pokazao red prelijepih bijelih zuba. Declan se namrštio. Zašto je od Adama zahtijevala da je ne persira, a od njega je tražila da je persira. Nije moguće da joj se Adam sviđa, ili ipak jeste. Ali poljubila je njega. Stenjala je samo od njegovog dodira, i dođavola, nije moguće da joj se nakon toga Adam može sviđati a on ne. Sheeni nije promaklo njegovo mrštenje, ali to nije bilo ništa novo. Taj čovjek je samo to i činio. Prije nekoliko trenutaka se nasmijao, istina, ali se smijao njoj, tačnije ismijavao ju je. Glupan! - Mislim da bismo mogli preći na posao? – mrzovoljno je dobacio sada već zanemareni Declan. - Naravno. – odvratila je jednakom mrzovoljom. Potpisivanje ugovora i dogovaranje sitnih detalja, koji su na kraju ispali toliko krupni da su se jedva dogovorili, trajalo je čitavih dva sata. Nikako se nije moglo ustanoviti ko je bio mrzovoljniji i napetiji, Declan ili Sheena. Vaughn i Adam pratili su njihovo prepucavanje, ali ono što je obojici promaklo bio je žestok sexualni naboj koji je kolao između njih dvoje. Sheena je promatrala tog muškarca i prisjećala se poljupca i njegovih dodira. Nikako nije mogla umiriti mahnito lupanje srca. Opet je bio u odijelu, samo što je ovoga puta bila to grafitna boja njegovih pantalona i sakoa. Nije nosio kravatu i ostavio je dva dugmeta bijele košulje ne zakopčana. Bio je naprosto savršen. Pravi Adonis. Mašta joj se ponovo probudila i poželjela ga je bez odjeće. Koliko god sebi govorila da prestane, da se smiri, to uopšte nije djelovalo. Za razliku od nje, Declan je poželio [59]


iskočiti iz vlastite kože. Ona je bila opijum. Ona je bila čista magija. Poželio ju je uzeti odmah tu na stolu. Pocijepao bi joj suknju i uronio u njenu vrelinu. Ni sumnjao nije da je već ovlažila. Toliko se migoljila na stolici da je počeo sumnjati da je uspjela probušiti rupu na stolici. Uhvatio je njene senzualne poglede nekoliko puta i uvidio kako stvari stoje. Željela ga je koliko i on sam nju. A nije je smio željeti. Uopšte nije. Ona mu je neprijatelj. Ona je jebeni Buchanan. On mora prestati inače sve će otići u vražiju mater. - Dakle, do sutra Aileen. U osam ujutro budi spremna. Doći ćemo po tebe. I da, neka nam je sretno. Da govnara pošaljemo gdje mu je mjesto. U rupu u kojoj će da trune. – pružio joj je ruku da se rukuju. Prihvatila ju je a zatim brzo povukla. Osjetila je peckanje duž kičme. - Do sutra. – kimnula je glavom i nastavila – uspjet ćemo! Pružila je ruku Adamu i sačekala da Vaughn učini isto. Obojica su mu pružili ruku, ali u Declanovom izrazu bio je očit prezir prema njenom prijatelju.

***

Kada se vratila sa Vaughnom u stan, Sheena je spakovala ono malo odjeće koju je raspakovala kada je stigla. Htjela je otići u kuću i sve prečistiti kako bi je pripremila za boravak i tako okupirati svoje misli nečim drugim osim o tijelu čarobnog muškarca. Međutim, Vaughn ju je obavjestio da je on već zadužio ženu koja će taj posao obaviti. Nije joj se sviđalo to što je uradio. Ona je uvijek čistila svoj stan i brinula o svemu. Ali ništa nije mogla osim da mu se zahvali. Ostao joj je dakle cijeli dan da se bori sama sa sobom da joj misli ne bi odlutale tamo gdje ih nikako nije smjela pustiti. Odlučila je pozvati Jordan, a onda se predomislila, poslaće joj mail. From: Sheena Kendrick To: Jordan Donovan Subject: Živa patnja Jordy,

[60]


Kada smo se čule sinoć rekla sam ti da sam okončala žudnju za Declanom (sjećaš se, zoveš ga „Gorštak“), ali nisam. U to sam se uvjerila danas. Bili smo na sastanku, Vaughn i ja, sa njim i Adamom. Sexualni naboj koji je kolao oko nas bio je takav da sam poželjela da me uzme tu, na svom stolu i to odmah. A vjeruj mi kada ti kažem, isto je poželio i on, vidjela sam mu u očima. Očajna sam Jordy, to je nešto što me ometa u svemu ovome, a ja sam sposobna samo o njemu razmišljati dok ga gledam. Toliko se bojim ovog perioda u kojem ćemo provoditi vrijeme sami u mojoj kući. Voljela bih da si ovdje, da me bodriš i skreneš mi misli sa tog čovjeka. Sa Vaughnom ne mogu o tome da pričam, neugodno mi je. Nisam mu čak ni rekla kako me je odnio iz parka, još manje da me poljubio u subotu na izlasku iz bara. Šta da radim prijateljice? Po prvi put se suočavam sa jednom ovakvom željom. Kako da se nosim s tim? Kako da je isključim? Nedostaješ. Zaista nedostaješ! Ja standardno brbljam samo o svojim problemima. Reci mi šta se dešava tamo? Neka nova avantura na pomolu? Trebala bi ti doći ovamo, mislim da bi se izbezumila kakvih primjeraka muškarčina ima.  Šaljem ti poljupce. Tvoja Shee! Graham MacGregor bio bijesan. Čekao je u svom uredu da stigne Declan. Nije znao šta uraditi ukoliko je Declan odbio da pruži ličnu zaštitu Sheeni. Vjerovao je Adamu, ali Declan je bio taj koji je imao svoj lični interes u ovom slučaju i znao je da bi prešao čak i pakao uzduž i poprijeko samo da strpa Jamiea Buchanana iza rešetaka. Ako bi do tog cilja morao doći čuvajući jednu ženu, taman ona bila i najiritantnija, Graham je vjerovao da bi i to Declan učinio. Ali njegovi odsječni odgovori ipak su ga pokolebali. Nadao se da Declan nije odbio, inače bio je spreman i na ucjenu, a to je bilo nešto čime se služio samo prema protivnicima. - Tu sam. – oglasio se Declan sa vrata. - Šta si učinio? – Graham je odmah prešao na stvar. - Jedinu stvar koju sam mogao. Biću uz nju, štitit ću je svojim životom. Razmišljao sam i mislim da sam donio najbolju moguću odluku. – Declan mu nije imao namjeru reći zbog čega je tačno promijenio svoje mišljenje. Graham nije morao da zna da mu je malo falilo da je zgrabi, otjera Adama i [61]


onog šmokljana iz kancelarije i uzme je ondje na svom stolu. Kada je zamislio da boravi sama sa Adamom u kući, pripala mu je muka. Ovako će biti jednostavnije. Neće strahovati da je neko položio svoje ruke na nju. Neće ni on. Ali neće ni drugi. - Da znaš da mi je pao kamen, ne kamen već stijena, sa srca. Umalo sam pribjegao ucjenama da te privolim da sarađuješ. – Da, Graham je vidno odahnuo. – I kakav je plan? Šta ste dogovorili? - Sutra ujutro, Adam i ja idemo po nju i smjestit ćemo je u kuću. Ja ću ostati s njom u kući do jutra. Četvorica stražara biće raspoređeni ispred i oko kuće. Nemoj da brineš. Ovo će proći bez ikakvih neželjenih posljedica. Tvojoj štićenici neće faliti dlaka sa glave. U Janeinom slučaju bio sam neoprezan, to se ovoga puta neće dogoditi. Na spomen Jane, Graham je osjetio sjetu u Declanovom glasu. Bilo mu je žao što je morao iskorsititi nju da bi ga nagovorio. Znao je da je to bilo nisko, ali ničeg drugog nije se mogao sjetiti. Reći da mu je žao, nije bilo nešto što je Graham činio, uz to, Declan je prezirao sažaljenje, zato je samo kimnuo glavom. Dao mu je odriješene ruke da vodi slučaj onako kako on misli da je najbolje. Znao je da on neće iznevjeriti ni Sheenu a ni njegovo povjerenje. Posjetiti Janein grob bila je jedna od Declanovih najvećih želja. Da uradio je to nekoliko puta, ali svakog puta prerušen u nekoga drugog. Želio je to uraditi u sred dana, onakav kakav jeste. Bez maski, bez krinke. Danas nakon odlaska iz Grahamovog ureda to je poželio više nego ikada. Sjetio se onih nekoliko mjeseci koliko su proveli zajedno. Ona je bila odmor za njegove oči. Falile su mu dosjetke sa njom. Nije prošao ni dan a da se nije sjetio njenog osmjeha. Trebala mu je roditi sina, umjesto toga našla se u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Opet je mislio o njoj, udarao je vreću toliko snažno, pri svakom zamahu zamišljajući lice Jamiea Buchanana. Njegova jedina misija bila je da taj gad dobije ono što zaslužuje. A on će se potruditi da to i dobije. Sheena će mu biti od pomoći. U svemu tome nije mu se sviđalo to što je ona bila čisti mamac. Bojao se i zamisliti šta bi se moglo desiti da nešto pođe po zlu. Ne, ne smije tako razmišljati. Neće dopustiti da do toga dođe. Ona neće biti druga Jane.

[62]


Narednog jutra, Sheena je spremna čekala Declana i Adama koji su kasnili već punih osamnaest minuta. Njoj se znao rugati i govoriti o kašnjenu, a on je bio taj koji je kasnio. Uh, nije ni svjestan, kako će mu ovo natrljati na onaj arogantni nos. Cupkala je nogom, grizla usne ali i pored toga sama sebi je govorila da nije nervozna, da nema razloga da bude. Pa šta ako će provesti noć pod istim krovom i to koliko puta nakon ove noći. Čula je zvonce i poskočila je kao oparena prema vratima. Tu su. Obzirom da je Vaughn već odavno izašao iz stana i otišao u agenciju, ona je bila ta koja je morala otvoriti vrata i susresti se sa tim arogantnim čovjekom. Ovoga puta ona će imati priliku da bude zajedljiva i da mu održi prodiku o kašnjenju. - Dobro jutro Sheena. – Adam se prvi oglasio. - Dobro jutro Adame. Dobro jutro i tebi Declane. Zar je moguće da ti gospodine „volim tačnost“, kasniš već dvadeset minuta? – bila je zajedljiva. - Izgleda da sam nekome mnogo nedostajao. – uzvratio je osmjehom, a ona je prevrnula očima, - Dobro jutro i tebi. Ako si spremna možemo krenuti? Zaštitari nas čekaju ispred. Kimnula je glavom i krenula. Bože, ti pomozi! Njegov osmjeh imao je čudotvorno dejstvo na nju. Smirio je njenu nervozu ali je uskomešao ne leptirove već zmajeve u njenom stomaku. Imao je najljepši osmjeh koji je ikada vidjela na nekom muškarcu. Zar je moguće da je sve savršeno na njemu? Čak i njegov hod bio je poseban. Kretao se poput tigra, graciozno i oprezno. Kao da je svaki korak unaprijed isplaniran. Htjela je sebe podsjetiti da ga njegovo ponašanje čini nesavršenim, a onda se nevoljko sjetila da je ona izazvala njegovo nesavršeno ponašanje i to oba puta. Declan ju je posmatrao. Bila je napeta kao struna. Malo je falilo da popuca po šavovima. Činila se tako krhkom. Da nije znao šta je sve preživjela smatrao bi je slabom, ali ovako jedino što je mogao jeste diviti joj je. Mnoge žene su za gluposti padale u depresiju i u stanje emotivne nestabilnosti. Ali ona ne, kao djevojčica je shvatila težinu situacije i sama se izborila za svoje mjesto pod zvijezdama. Sada će povratiti sve što joj pripada i osvetiti svoga oca. Ona je žena kojoj bi mnogi muškarci pozavidjeli na držanju. Bila je mentalno jača od mnogih koje je poznavao. Ali i pored [63]


toga bila je čangrizava. Jako, jako čangrizava. To mu je izazvalo još jedan osmjeh. Biće ovo dug mjesec dana, zaključio je Declan odmah na ulazu u Sheeninu kuću. Kada je prošla ispred njega, njišući bokovima u uskim svijetlim farmericama, sva krv jurnula mu je u međunožje. Može li ona obući išta a da ne izgleda tako zamamno. Čak su se i njegovi zaštitari meškoljili u njenom prisustvu. Zbog toga su zaradili njegovo mrštenje, kojim je jasno dao do znanja da je više ne zagledaju. Kako će se uspjeti izboriti s njom kada ona zavodi svakog muškarca koji joj je u prisustvu. Prva stvar koju je uradio Declan, bila je provjera kuće. Provjerio je svaku prostoriju i zavirio u svaki kutak. Želio je biti siguran da nema uređaja za prisluškivanje, usput htio je provjeriti postoji li neki način zbog kojeg bi se neko mogao neopaženo ušunjati u kuću. Srećom toga nije bilo. Svi ulazi u kuću bili su pokriveni. Pregledao je i sigurnosni sistem i ostao zatečen. Damica nije štedila i ništa nije prepustila slučaju. Osigurana je ko medvjed u brlogu. Dok je Declan provjeravao, Sheena je raspakovala svoje kofere i uredila svoju sobu. Dan je veoma brzo proletio i noć je već odavno pala. Oboje su sjedili u dnevnom boravku gledajući film kojem niti jedno nije znalo naziv. Zapravo, više su se prepirali nego što su pratili radnju filma. - Hoćeš li se prestati vrtiti već jednom? Ne mogu da pratim film zbog tebe. – kao i uvijek Declan je negodovao. Ometala ga je njena zaobljena stražnjica. Želio ju je obuhvatiti svojim šakama i privući svom međunožju. - Uh, inače kao pratiš film? – zelene oči su sjevnule. - Pratim nego šta! - Aha, onda reci kako se zove ovaj što glumi policajca. – izazvala ga je. - Pa... – započeo je i namrštio se. Zaista pojma nije imao i za sve je kriva njena stražnjica. – Kako ću znati kada se stalno vrtiš, kao da sjediš na mravinjaku?! Izvila je kut usne. Bio je simpatičan ovako opušten držeći pivo u rukama i nastojeći pratiti film. Svo vrijeme pažnju joj je odvraćala njegova ruka koju je prebacio preko naslona kauča na kojem je sjedio. Svaka vena se [64]


ocrtavala preko njegovih mišića. Želja joj se probudila po ko zna koji put toga dana. Zbog toga je i pokušavala pronaći pravi položaj, ali se nikako nije mogla namjestiti. I protiv volje je ovlažila. Isuse Kriste, kako će izdržati ovih mjesec dana a da ga ne proba?

[65]


Poglavlje 7 Kiša je umorno padala, kapi su udarale u dobro zaštićene prozore. To njihovo udaranje natjeralo je Sheenu da se probudi. Bila je potpuno dezorjentirana, na prvi pogled nije znala gdje se nalazi. Trepnula je nekoliko puta i pogledala oko sebe. Bila je u svojoj sobi, na ogromnom krevetu ispod svijetlo zelenih plahti. Nije znala odakle se tu našla. Posljednje čega se sjećala bilo je gledanje filma sa Declanom. Bolje rečeno, pokušaj gledanja, jer ono što joj je odvlačilo pažnju sjedilo je pored nje sa rukom prebačenom preko zaslona, otkrivajući svoje snažne podlaktice. Osjetila je pritisak na dnu stomaka, čim se prisjetila. Sjetila se kako joj se prispavalo u jednom trenutku i kako je htjela sklopit oči samo na kratko, da odagna umor, ali ona je očito zaspala. Ako se to desilo dolje u dnevnom boravku, odkud onda ona ovdje u svom krevetu, pitala se. Je li moguće da ju je on donio ovdje? Je li moguće da ju je nosio a da se ona toga ne sjeća? Odmakla je plahte i oči su joj se razgoračile od onog što je ugledala. Bila je odjevena samo u svoje crno čipkasto rublje. Pocrvenila je do nožnih prstiju. Je li je on svukao? Je li nešto bilo između njih? Bombardovala je samu sebe pitanjima. A ne, nije se moglo desiti ništa s njim, nisu mogli spavati zajedno, zaboga valjda bi se toga sjećala. Ili ne bi? Stajala je tako skoro gola pored kreveta i grickala svoju usnu. Kosa joj je bila razbarušana od spavanja. A koliko se sjećala, sinoć joj je bila svezana visoko na glavi. Šta se to desilo sinoć? Valjda nije toliko nečastan da bi je uzeo dok spava, nastojala je samu sebe ubijediti. Zastenjala je kada je shvatila da će ga morati pitati šta se desilo. U tom trenutku vrata njene sobe naglo su se otvorila. - Dakle, već si se probudila. – zaključio je Declan. Vrisnula je i zavukla se ponovo ispod plahti, navukavši ih do pod bradu. Neočekivan posjet u njenu sobu, natjerao joj je krv u obraze. - Šta... šta ti radiš ovdje? – uspjela je nekako promucati.

[66]


Declan ju je promatrao, nikad ljepše nije izgledala. Kose razbarušane i ovako rumena nakon spavanja, izgledala je kao nimfa. Zelene oči su se caklile od nelagode. Nešto jako stegnulo ga je u prsima. Prsti su mu imali svoju volju i krenuo je rukom da joj makne sa lica jedan pramen njene bakrene kose. Sjeo je do nje, a ona je plahte podigla još više. Toliko da su joj samo oči virile. Nasmijao se tako glasno da su mu prsa zavibrirala. - Ja radim, još otprilike pet minuta. Sjećaš se, ja sam Declan, tvoj tjelohranitelj? – zadirkivao ju je, - Da skratim, došao sam provjeriti jesi li budna i da te obavjestim da je Adam već stigao. Ona ga je i dalje gledala pomalo zbunjeno. - I da, popusti malo te plahte, sve sam već vidio. – nasmješio se i šeretski namignuo. Reakcija koju je priželjkivao, nije urodila plodom. Želio je da se nasmije. Zapravo kada se zamislio, još nikada je nije vidio da se smije. Umjesto smijeha, njegove riječi prouzrokovale su njen bjes. Brzinom koju nije očekivao, naglo ga je odgurnula i iskočila ispod plahti. Okrenula se prema njemu i streljajući očima, počela ga rafalati uvredama. - Ti... ti... neodgojeni, bezobrazni, arogantni.... Njene uvrede stale su onog trenutka kada je svojim usnama pritisnuo njene. Pokušavala se osloboditi stiska njegovih ruku i time se udaljiti od njegovih usana, ali sve što je prouzrokovala bio je pad na krevet. Prekrio ju je svojim tijelom i zarobio joj ruke iznad glave. Napao joj je usne znalački i iskusno, ali na nešto drugačiji način neko prvog puta. Ovoga puta je nije kažnjavao. Prelazio joj je jezikom preko usana, ubjeđujući je da utvori svoja usta. Zastenjala je i otvorila ih. Jezici su im zaplesali u erotičnom plesu. Sheena je bila kao omamljena, prestala se opirati. Time je i njegov stisak popustio. Poljubac je postao zahtjevniji i erotičniji. Jednu ruku preselio je na njenu dojku. Drugom rukom kliznuo je njenim bokom. Zastenjala je ponovo, obavivši mu ruke oko vrata, privlačeći ga bliže sebi. Koljenom joj je razmaknuo noge i za tren se našao između njih. Povukla ga je bliže sebi i osjetila njegovo uzbuđenje na svom stomaku. Promeškoljila se kad je osjetila koliko je tvrd i debeo. Zarežao je u odgovor i kliznuo usnama prema njenom vratu, ušnoj školjci i opet se vraćajući usnama. Sheena nije bila sigurna u kojem ju je trenutku uspio osloboditi grudnjaka, osjetila je kako [67]


ponovo klizi njenim vratom i spušta se prema njenim grudima. Uvukao je njenu bradavicu u usta i zasisao. Njena želja je potpuno buknula. Uvukla mu je ruke u kosu i povukla. Rukom kojom joj je milovao bedra, povukao je do njenog središta. Pomjerio tange u stranu i pomilovao osjetljivo i vrelo središte. Izvila je leđa i tiho zajecala. Uhvatila mu je majicu sa obje strane i svukla preko glave. Pogledali su se u oči zamagljene od požude. Malje na njegovim prsima su je zaškakiljale i nježno je prešla prstima preko njih, izvijajući se dok ju je ljubio po grudima i zatim po stomaku. Otkopčala mu je pantalone i uvukla ruku u bokserice. Osjetivši njegovu tvrdoću u svojoj šaci umalo je svršila. Izvukla ga je i prelazila cijelom dužinom preko njega. Bio je ogroman i debeo, zapitala se kako će uopće stati. Zarežao je, odgurnuvši joj ruku. Nastavio ju je ljubiti po stomaku i taman kada se spuštao prema njenom središtu začuli su se glasovi na stepenicama ispred njene sobe. Odskočili su jedno od drugog, Sheena je otrčala u wc, dok je Declan ostao da se zakopča i obuče majicu. Prsa su mu se nadimala, disao je duboko. Zaboga, gdje mu je pamet, umalo ju je uzeo tu. Ona je njegov neprijatelj, podsjetio se. Umirio je disanje i izašao iz sobe. Na stepenicama dočekali su ga Adam i Vaughn. Namrštio se čim je ugledao Vaughna. Od prvog trenutka nije mu se svidio, taj čovjek u sebi nosi nešto što mu se nikako nije sviđalo. - Šta se dešava? – upitao je osorno. - Vaughn je došao po Sheenu. Danas bi trebala po prvi put otići u agenciju na posao. – mirno je odgovorio Adam. - Adame ti ćeš ići s njima. – naredio je i krenuo niz stepenice. Otišao bi da nije začuo Vaughnov glas. - Nema potrebe Adame, ja ću odvesti Sheenu i vratiti je. Sposoban sam je zaštititi. – Vaughn se obraćao Adamu. Declan je stegnuo pesnice, naglo se okrenuo i unio mu se u lice. - Usuđuješ mi se protivriječiti? – izazivao ga je, dok se u sebi pomolio da mu taj tatin sin da razlog da mu uništi tu podrugljivu facu. – Adame, rekao sam nešto. Očekujem da me obavještavaš!

[68]


Vaughn nije progovorio, pogledao ga je s mržnjom koju je tvog trena osjetio. Bijes je isijavao iz tog čovjeka te se nije usudio nastaviti gledati ga u oči, skrenuo je pogled. Declan je izašao iz Sheenine kuće, provjerivši svoje zaštitare i ostavljajući im uputstva, uputio se u svoj stan. Ovo je bila jedna zaista duga noć iza njega i još duže jutro. Jučerašnji dan koji je proveo sa njom bio je jedva podnošljiv. Pregledao je kuću i sigurnosne uređaje tako da je ukrao koliko toliko vremena u izbjegavanju te čangrizave boginje. Ručali su i večerali zajedno i kako je vrijeme odmicalo, on se zapravo zapitao da nije možda pogriješio u procjeni te djevojke. Zatim je nastupila noć i sjeli su da gledaju film. Silno se trudio sjetiti o kakvom je filmu bila riječ, ali nije se mogao sjetiti. Jedino što mu se vrtilo po glavi bila je ona i njeno vrpoljenje. Stotinu puta se premjestila i dovodila ga je do ludila svojom savršeno zaobljenom stražnjicom. A onda je ona zaspala i glava joj je klonula na njegovo krilo. Izgledala je tako nježno i krhko. Poneki pramen kose koji se izvukao iz njene pokupljene kose, padao joj je preko lica. Ružičaste usnice bile su blago otvorene. Poželio ih je ljubiti, grickati. Poželio ih je osjetiti na svome tijelu. Polahko ju je uzeo u naručje i ponio u njenu sobu. Bila je tako lagana, kao pero. Stajao je i gledao je dok ju je držao u naručju. Kriste, kako čarobno izgleda. Ima li išta ljepše? – mislio je. Sitne pjegice preko njenog malog prćastog nosića samo su doprinosile njenoj ljepoti. Sagnuo je glavu do njenog vrata i udahnuo njen miris. Niti jedna žena nije tako ženstveno mirisala. Srce mu je brže zakucalo. Šta se to događa sa njim, kako je moguće da tako utiče na njega? Ona je neprijatelj! Kontroliši se Declan! – strogo se podsjetio. Gledao ju je svo vrijeme dok ju je nosio. Kada je ušao u njenu sobu, lagano je jednom rukom odmakao pokrivač i lagano je spustio. Zaključio je da će joj biti ugodnije spavati ako je raskomoti. Skinuo joj je majicu i zatelebetano blenuo. Njene grudi bile su savršene veličine, šake su ga pržile. Želio je obuhvatiti te bijele grudi svojim šakama, dodirnuti svojim usnama, ugristi svojim zubima. Crni čipkani grudnjak više je otkrivao nego pokrivao. Otkrivao je njene ružičaste bradavice, koje su očvrsnule samo dok ih je ovako gledao. Otresao je glavom i krenuo rukama prema njenim farmericama koje su joj tako dobro pristajale. Otkopčao ih je i polahko počeo svlačiti. Crne čipkane tange koje je nosila, pomutile su mu pamet. Kurac mu se trznuo, ruke zadrhtale. Dođavola! Nabrzinu ih je svukao i potom je izuo iz tena i čarapa. Kosu joj je pustio da se preljeva po jastuku. [69]


Brzo je pokrio i izašao iz sobe. Naslonio se na vrata i nastojao se umiriti. Pitao se kako će uspjeti preživjeti ovu noć. Kada se smirio, vratio se u njenu sobu i cijelu noć prespavao na fotelji koja je bila smještena u uglu sobe sa pogledom na krevet i vrata. Ubjeđivao je sam sebe da to radi jer joj treba zaštita, ali duboko u sebi znao je da je to laž. Ujutro, nakon što se uvjerio da nije bilo nepredviđenih situacija preko noći, vratio se u sobu u namjeri da je obavjesti da Adam treba da preuzme njenu zaštitu na naredna dvadeset četiri sata. Ali kada je ušao i ugledao je onako razbarušane kose, rumenu i polugolu, pritisak mu je skočio i sva požuda od prethodne noći je eskalirala. Krv mu je jurnula prema međunožju. A onda kada ga je počela vrijeđati, više se nije mogao suzdržati. Lagao je sam sebe kada si je govorio da je samo želi ušutkati. Njeno izvijanje i uzdasi, uticali su da izgubi kontrolu. - U vražju mater! Umalo ju je imao. To se više ne smije dogoditi! Ona je neprijatelj! – zaurlao je na samog sebe i udario šakom po volanu. *** Čak i pod vrućim mlazom vode, Sheena je drhtala. Njeno umalo obljubljeno tijelo vapilo je za oslobađanjem. Šta se to maloprije dogodilo, pitala se. Zar je toliko slaba da mu se ne može oduprijeti? Taj čovjek utiče na nju na razinama koje nije sposobna shvatiti ni objasniti. Pitala se kako je to moguće. Kako će mu se sada pojaviti pred oči? Isuse, da nisu čuli glasove oni bi to učinili. Pocrvenila je do korjena kose kada se sjetila kako ju je dodirivao, ljubio, grickao. Izašla je ispod tuša i krenula se obući. Možda je on već otišao. Sjetila se da je rekao da Adam treba preuzeti zaštitu na sebe ovaj dan. Razmišljala je šta obući po prvi put u agenciju. Obzirom da je kiša neumoljivo padala, odlučila se za sive pantalone i isti takav sako. Uz to obukla je bijelu košulju dugih rukava. Obula je crne salonke i izašla iz sobe. U dnevnom boravku čekali su je Vaughn i Adam. Adamu je pružila ruku dok je Vaughna poljubila u obraz. - Mrkvice, kako si spavala? – Vaughn ju je zabrinuto upitao. Znao je da je muče noćne more svake noći.

[70]


- Zapravo, cijelu noć sam prespavala. Ne sjećam se da sam sanjala uopšte. A ti, jesam li ti nedostajala? – izvila je kut usne i gurnula ga ramenom. Vaughn joj je poželio reći da mu je falila toliko da boli. Žalio joj je reći kako mu je to bila najduža od svih noći koje je ikada proveo. Juče ujutro rano je izašao iz stana, samo da je ne bi vidio kako odlazi. Bojao se svoje reakcije. Bojao se da joj sve ne prizna. Samo Bog zna koliko se suzdržavao, koliku je kontrolu posjedovao. - Zapravo, nisi puno. – nasmijao se i prebacio ruku preko njenog ramena, jesi spremna, hoćemo li? - Valjda jesam, krenimo. Adame, ideš li s nama? - Naravno, MacKay je to izričito naredio. – namignuo joj je. Agencija je bila baš onakva kakvom ju je zamišljala. Bio je to mali svijetao prostor sa predivnim pogledom na Port of Leith. Pogledala je kroz prozor svoje kancelarije i ostala naprosto očarana Sjevernim morem i lukom. Za sat vremena bio je zakazan sastanak sa osobljem, na kojem će im se predstaviti kao Sheena Kendrick, jedina vlasnica Agencije za konsultantske usluge „Buchanan“. Sve je isplanirala. Obavjestit će ih o zabavi za Noć vještica koju će organizovati. Na zabavu će biti pozvani svi uposlenici i svi njeni klijenti. Između ostalog i njen stric. Te noći, on a i svi ostali, napokon će saznati ko je ona. Uzela si je vremena da se pripremi za predstavljanje i potom, zajedno sa Vaughnom, uputila se prema konferecijskoj sali. Sastanak je prošao veoma ugodno. Možda čak i bolje nego što je Sheena očekivala. Vaughn je zaista napravio sjajan odabir uposlenika. Sve je bilo upravo onako kako treba biti. Mladi i sposobni ljudi, činili su njen tim. Destruktivnog konflikta između njih nije bilo niti se dalo naslutiti. Pozitivna atmosfera je bila ono što je za Sheenu bilo od izuzetne važnosti. A vidjevši da je upravo to Vaughn učinio, učinilo je da se osjeća posebnom. Opet ju je zadužio, kako će mu se ikada moći odužiti, pitala se. Noć koja je lagano padala na Edinburgh, donijela je sjetu Sheeni. Za razliku od prethodne noći, ništa joj nije bilo interesantno, ni filmovi ni išta drugo. Adam se trudio uključiti je u razgovor ali bezuspješno. Kratko je [71]


odgovarala i misli su joj bile negdje drugo. Svako malo vraćale su se na božanstveno tijelo Declana MacKaya. Koža joj je i dalje bridila na svim mjestima koje je svojim usnama dotakao. Ko bi rekao da onakav div može biti tako nježan i pažljiv. Bilo joj je neugodno što se ovako ponašala pred Adamom, ali nije si mogla pomoći, nije uspjevala biti skoncentrisana. Brzo se ispričala i otišla u svoju sobu. Poslala je mail Jordan ponovo. Ona joj je bila kao psihijatar, kao ispušni ventil. Njoj je mogla sve reći, bez strahovanja da će je ona ikada osuđivati. Za ogromno čudo, Jordan joj po prvi put u životu nije odgovorila na mail.

***

Naredni dan donio je mnogo iskušenja kako za Sheenu tako i za Declana. Njihov susret nakon strasnih dodira bio je pravo mučenje za oboje. Declan je samom sebi obećao da je više neće ni dodirnuti, a kada ju je vidio shvatio je da uopšte neće biti lahko ispuniti to obećanje. Odjevena u haljinu boje zrele šljive sa visokim potpetnicama, predstavljala je ogroman izazov. Gledajući u njene noge, prisjetio se kako su još juče okruživale njegov struk. Dođavola, izgleda tako zamamno. I kuda misli da će, jebeno, otići ovakva. Nema jebene šanse! - Kuda misliš da si se uputila danas? – namršteno ju je pogledao. - Na posao. Imaš možda neki problem s tim? – uzvratila je istom mjerom. - Imam, danas nećeš ići na posao. Možeš se ići presvući. - Molim? Ko si ti da meni govoriš kada ću ići na posao? Idi dođavola. – zaobišla ga je i krenula prema vratima. - Aileen, odmah da si se vratila ili ne odgovaram za svoje postupke. – natjerao je svoj glas da zvuči smireno. Međutim ona se i dalje nije obazirala. U trenutku kada je otvorila vrata, ukočila se. Neki čovjek u tamnom odijelu stajao je ispred nje.

[72]


- Zaista neočekivano lijepa dobrodošlica. – stranac se široko osmjehnuo. Sheena nije mogla progovoriti, izgubila je moć govora. Osjetila je Declanovo prisustvo tik iza nje i tek neznatno se opustila. - Šta ti radiš ovdje? – Declan je upitao stranca i Sheena je zaključila da ga poznaje. Shvatila je da nije u opasnosti obzirom da je Declan bio izuzetno miran. - Zar me nećeš pustiti unutra? Ne možemo ovako razgovarati. – stranac je i dalje nasmiješen odgovarao. Sheena je pogledala u Declana, na šta joj je on kimnuo glavom. Pomakla se u stranu i propustila stranca da uđe u kuću. Zatvorila je vrata i uputila se prema njemu i Declanu. - Ne prepoznaješ me, vještice mala? – stranac joj se obratio i ona se ponovo ukočila. Nije moguće, ili ipak jeste? Godinama je niko nije tako nazvao. Samo ju je on tako zvao. Razgoračila je oči. - Graham? – promucala je, - Jesi li to ti? Kimnuo je glavom, nasmijao se i krenuo prema njoj šireći ruke. - Jesam, vještice. Ja sam. – privukao ju je u zagrljaj u koji je blago potonula. Srećom pa ju je držao inače bi skliznula na pod. Noge nije osjećala. Nije mogla da vjeruje. Nakon sedamnaest godina, pred njom je stajao njen vitez. - Odkud? Kako? Ko? – bila je skroz zbunjena. Nije joj bilo jasno odkud on ovdje, kako je znao da je ona tu. Posljednji put ga je vidjela prije sedamnaest godina, dok joj je još otac bio živ. Pravio joj je društvo u bašti, zadirkivao ju je, a ona je bila malena zaljubljena djevojčica i smatrala ga je vitezom. Nasmijao se njenoj zbunjenosti i još jače je zagrlio. - Bože moj, kako si lijepa. Izrasla si u prelijepu djevojku vještice. Siguran sam kako su mnoga muška srca ostala slomljena u Virginiji. – glasno se smijao. Od njegovog zaraznog smijeha i sama se poželjela nasmijati. Stisnula ga je kada se konačno pribrala i kada su joj se vratili osjećaji. - Ti si još zgodniji, nego što pamtim, a tada si baš bio zgodan muškarac. Koliko si ono imao godina, dvadeset četiri? – podigla je kut usne i blago ga pogledala. - Da, tačno toliko. [73]


- Sjećam te se viteže, itekako te se sjećam. Ovo je predivno iznenađenje. – podigla je pogled i susrela se sa neodređenom bojom očiju ovog već zrelog muškarca. Kada ga je posljednji put vidjela bio je zgodan, ali ovo kako sada izgleda je čisto jebozovan muškarac. Tamno smeđa boje kose sa ponekom sijedom, govorila je o njegovim zrelim godinama. Sada mu je četrdeset jedna, a izgleda tako vitalno. Zapravo, kada ju je zagrlio uočila je koliko ima tvrdo mišićavo tijelo. Ni Graham ni Sheena nisu primijetili Declanovo mrštenje. Malo mu je falilo da otrgne Sheenu iz šefovog zagrljaja. Trebao mu je razlog. Ali koji da navede. Oboje su slobodni i mogu se grliti koliko hoće, nastojao se ubijediti. S druge strane, sam pogled na njih dvoje, učinio je da mu bjes zakola venama. Vilica mu se trzala, a pogled ledeno sivih očiju bio je ubitačan. Dođavola, morao je učiniti nešto da je makne iz Grahamovog zagrljaja. Taman kada je krenuo da je uhvati za nadlakticu i povuče prema sebi, Graham je progovorio. - Vještice, da li si slobodna za večeru večeras? Moramo razgovarati i nadoknaditi propušteno vrijeme. - Naravno da sam slobodna. Ali prije svega želim da mi kažeš, odakle si znao sam se vratila u Škotsku? - Vještice, šef sam jednog od odjela u tajnoj službi. Moj posao je da znam. Sheena je mislila da se nije mogla više iznenaditi nego kada ga je ugledala, ali se vidno prevarila. Pomislila je da joj je vilica dotakla pod. - Ti se šališ? - Ne šalim. Zaboga, zar ti Mackay ništa nije rekao? – tek kada je spomenuo Declana, Sheena je postala bolno svjesna da je prisutan tu svo vrijeme. Ošinula ga je pogledom. Šta joj je to trebao reći? - Šta mi je trebao reći? – pogledala je Declana pravo u te ledeno sive oči. - Bolje da šutiš McGregor! – prekorio ga je Declan ne skidajući pogleda sa Sheene.

[74]


- Bolje je da ti kažeš Declan! – povisila je ton kao nikada do tada. Obojica muškaraca su je začuđeno pogledali, - Jebeno sam umorna od tvoje misterioznosti, hoću odgovore! Declan nije mogao vjerovati, mala damica se ohrabrila zbog Grahamovog prisustva i usudila se povisiti ton na njega. Ovo ga je do srži iznenadilo. Niko na njega nije povisivao ton, niko mu nikada nije protivriječio. A ona je to uporno radila od prvog dana. Izluđivala ga je na svim razinama. - MacKay je jedan od mojih agenata. Njegova uloga tvog tjelohranitelja je proširena. Njegov zadatak jeste da dovede tvog strica pred lice pravde, zbog mnogih zločila koje je počinio. – ukratko joj je objasnio, ali ono što je čula bilo je dovoljno za zaključak. Declan joj je od početka lagao. Poraženo ga je pogledala u oči. - Lagao si me. – izrekla je to kao činjenicu, tako ravnim glasom. - Aileen, nije tako... - Da me više nikada nisi tako nazvao, razumiješ li? Nemoj da mi se obraćaš više. Od sutra te ne želim više vidjeti! Pronađi nekog drugog ko će me štititi. Po mogućnosti, nekoga ko nije misteriozan i ko je iskren. - Prestani sa glupostima Aileen! Ne ponašaj se djetinjasto. Ovo nije igra! – približio joj se i uhvatio je za nadlakticu, potom se obratio Grahamu, - Možeš ići sada, ona neće ići na večeru večeras. - Ma ko si ti da donosiš odluke za mene? – otrgla je ruku iz njegovog stiska, Dođavola, naravno da ću ići na večeru! - Vještice, u šest sati ću doći po tebe. – namignuo joj je i potom izašao. Declan i Sheena ostali su sami. Streljali su jedno drugo očima. Ona je bila bijesna jer joj je lagao. Povjerila mu je svoj život a on ju je lagao. Rekao joj je da ne zna ko je Jamie Buchanan, a ona mu je povjerovala. Nije mogla vjerovati kolika je budala ispala. Ona koja je sve pomno planirala, dopustila je sebi da je strast zaslijepi i odvede sa puta na koji je krenula. Žudila je za osvetom, a zbog ovog muškarca umalo je sve propalo.

[75]


On je bio bjesan jer ga je ignorisala. Dopustila je da je Graham grli, povisila ton na njega, nazvala ga lažovom, odlučila prekinuti saradnju sa njim, prekinula ga dok je govorio, i na kraju mu izravno prkosila odlučujući poći na jebenu večeru. I sada ga gleda tim ljutitim zelenim očima kao da ima svako pravo da se ljuti. E pa u jebenu vražiju mater nema, on ima pravo da se ljuti, a ne ta iritantna gospođica. Dođavola, neće ona njemu govoriti kako da je zove. Zvaće je onako kako je njemu odgovara. Došlo mu je da je uhvati za ramena i dobro protrese, ne bi li se konačno urazumila. - Ne gledaj me tako! Odakle ti pravo da se tako ponašaš? – započela je. - Pravo sam stekao potpisivanjem ugovora. Koliko me sjećanje služi, tamo piše da sam ovlašten da te spriječim da izađeš iz kuće ukoliko budem smatrao da je to opasno. Ja mislim da je opasno i ti nećeš izaći. Da li me razumiješ, Aileen? - Znaš šta Declan, možeš si taj ugovor zabiti u tu... stražnjicu. Od ovog trenutka on više ne važi. Razumiješ li ti mene? – vatreno je uzvratila. - Zaboga, kad psuješ ne uljepšavaj, - prevrnuo je očima, - reci guzica. Nije tako teško. Ugovor se neće raskinuti. Nema pravne osnove za to. – potpuno mirno joj je odgovorio, čak se usudio i zadirkivati je. Sheena je plamtila od bijesa. Došlo joj je da ga zadavi. - Ima! Izgubila sam povjerenje u tebe. Lagao si mi! – unijela mu se u lice. Poželio ju je poljubiti, ali ipak joj je jednostavno odgovorio. - Nisam ti lagao. Nikada! Sve što sam rekao, bila je istina. Nisam ni u kakvom kontaktu sa tvojim stricem. A da sam agent, nisam ti svakako smio reći. To se drži u tajnosti, koju je vidim, moj šef iz nekog razloga odlučio podijeliti s tobom. Zinula je, njegove riječi su djelovale iskreno. Šta ako je prenaglila? Taman je razmišljala da popusti, kada je ponovo progovorio. - I dalje stojim iza svojih riječi Aileen. Nećeš ići na večeru! – s tim riječima okrenuo se i otišao na sprat. Ostala je da gleda za njim stisnutih šaka u pesnice. E pa to ćemo još vidjeti MacKay! – promrmljala je. Da je žena prava đavolica, Declan je shvatio kada je u šest sati i trinaest minuta otkrio da je ona ipak otišla na večeru. [76]


- MacKay, gospođica Sheena je otišla sa McGregorom. Rekla je da si joj rekao da može otići. – Jedan od zaštitara, po imenu Callum, ga je obavjestio. - Nije ti palo na pamet da provjeriš? Vraga sam joj dozvolio! Dođavola! Ta je žena živa đavolica! – zaurlao je. Prevarila je čitav njegov tim i njega samog. Opet. Izazvala je vraga. Vraga će lično i upoznati ove noći. Pokupio je kožnu jaknu i izašao da je pronađe. Luksuzni restoran „The Dome“ u George Streetu bio je mjesto gdje je Graham odveo Sheenu na večeru. Iako je već godinama obitavala u luksuznim restoranima, ovaj restoran ju je fascinirao. Kombinacija zlaćane boje i kristala naprosto je tjerala na uzdah. Sve je odisalo kvalitetom i elegancijom, a mjesto je pružalo mir i prijatnu atmosferu. Sjeli su za sto za dvoje i započeli sa laganim razgovorom koji je odmah prešao na ozbiljnije teme. Sheena ga je pomno posmatrala i slušala. Predočila mu je svoje planove, dok joj je on priznao da je on bio taj koji je pomogao da ona napusti Škotsku. Osjetila je da joj prolaze trnci kroz tijelo, htjela mu se zahvaliti, ali uspjela je samo staviti ruku na usta. Ispred nje, tačno iza Grahamovih leđa stajao je on, Declan. Ako je ikada mislila da zna kako izgleda kada je ljut, pogriješila je. Silina i bijes koji su mu se ogledali u očima, poslali su drhtaj kroz čitavo njeno tijelo. Glasno je progutala. Zar ju je zaista tražio? Ona je mislila da je bio samo hirovit kada joj je rekao da ne ide na večeru. Zašto mu je to zasmetalo? - Nadam se da ste večerali jer Aileen ti napuštaš ovo mjesto. – opasno mirnim tonom je rekao. Na Grahama se nije obazirao, on sam mu je rekao da se neće miješati u njegov posao. Dao mu je odriješene ruke kada je ovaj posao u pitanju. Dođavola, toga se trebao i pridržavati a ne voditi je u restoran i pri tome je podupirati da mu se suprotstavlja. - Nismo večerali, i ne, ja ne idem nigdje odavde. – uzvratila je naizgled mirno iako je sva zadrhtala od njegovog pogleda. Nije ga više mogla gledati u oči te je pogledala u stranu. - Ustani Aileen, ili tako mi Bog pomogao, iznijeću te odavde. – mirno je zaprijetio. Sheena se pitala zašto Graham ne reagira. Pobogu šef je Declanu, valjda bi trebao reagovati, nije valjda da ga se i on boji. [77]


Istinu govoreći, Grahamu je njihovo prepucavanje bilo više nego smiješno. Sa Sheenom mogao je večerati i u njenoj kući, ali ju je izveo na večeru samo da bi vidio MacKayevu reakciju. Sada ju je vidio i mnogo toga bilo mu je jasnije. - Ne bi se usudio! – sijevnula je svojim zelenim očima. - Posmatraj me. – upozorio ju je i krenuo prema njoj. Odlučio ju je odvesti odavde i to će i uraditi. Ona sama bira da li će izaći dobrovoljno ili će je odnijeti. Pravo rečeno, volio bi je iznijeti, to bi bio početak kazne koju će morati istrpiti jer se usudila otvoreno mu prkositi pred njegovim ljudima i šefom. - Ne prilazi Declan, da se nisi... usudio. – posljednju riječ, izgovorila je već kad mu se našla preko ramena. Udarala ga je pesnicama po leđima i stražnjici, koprcala se nogama i tako zaradila pljusku po stražnjici. - Proklet bio! Sto puta proklet bio Declan MacKay! – nije bila ljuta, bila je bijesna. - Upozorio sam te. I dosta više, nećeš ništa postići. U svakom slučaju, bićeš kažnjena. – mirno je odvratio i smjestio u auto.

[78]


Poglavlje 8 Napetost tokom vožnje mogla se rezati nožem. Oboje su bili zaposjednuti svojim bjesom. Ona, jer ju je zgrabio usred restorana i to pred Grahamom, njenim vitezom iz djetinjstva, i samo ju odnio. Ponašao se kao da je njegovo vlasništvo. E pa, dovraga, nije! Niti njegovo niti bilo koga drugog! Samo je čekala trenutak da uđe u kuću i da mu saspe u lice sve što ga slijedi. On, jer ga nije poštovala. Ugrozila je svoju sigurnost na prvom mjestu. Potom mu se usprotivila pred svima. Njegovim ljudima i Grahamom, prije svega njegovim prijateljem pa tek onda šefom. Na kraju, kako se usudila otići sa njim na večeru, dok je samo dan ranije na njegove poljupce tako spremno odgovarala?! Kriste, umalo mu se prošlo jutro nije prepustila, a onda je požurila čim prije sa drugim na večeru. E neće moći tako se ponašati! Ne kada se njega pita! Stao je ispred kuće, izašao iz auta i otvorio njena vrata. Prekrstila je ruke preko prsa, bjesno ga pogledala a onda se ponovo zagledala naprijed. Ponovo je to činila, ponovo mu se suprotstavljala. To bi mu čak bilo i zanimljivo, da se njegovi ljudi nisu podsmijavali. Vena na sljepočnici mu je zatitrala. - Aileen, odmah da si izašla. Ili, tako mi Bog pomogao, ponovo ću te iznijeti! – njegov sniženi i ujedno prijeteći glas, poslao joj je trnce uz kičmu. - Idi dovraga! Mrzim te! – prosiktala je i bjesno otpuhnula. Taman kada je htjela popustiti i izaći iz auta, prije nego je shvatila šta se dešava neko je vrisnuo. Čim mu se našla preko ramena, shvatila je da je taj vrisak došao iz njenih usta. Preplavio ju je bjes. Nije znala više kojim pogrdnim imenom bi ga nazvala. Nije više znala šta da uradi. Izluđivao ju je. Posramio ju je ponovo. Prvog puta u restoranu pred svim tim ljudima, sada pred četvoricom zaštitara. Osjećala se kao malo dijete koje zabušava i sada je kažnjeno. Došlo joj je da ga šutne, opet!

[79]


- Šta ti imaš u toj svojoj glavi? – započeo je čim ju je spustio kada je zatvorio vrata, - jesi li uopšte svjesna u kakvoj se opasnosti nalaziš? Isuse, Aileen kako misliš da te zaštitim kada se svako malo izlažeš opasnosti? Je li ta, jebena, večera bila neophodna? – zagrmio je. Zaista mu je htjela odgovoriti na sva pitanja sve dok nije postavio posljednje. I tada se predomislila. - Mislim da to nikada nećeš saznati. Možeš ići. Okrenula se na peti i počela se penjati prema svojoj sobi. Bilo joj je dosta svega. Nije se mogla nositi s njim i njegovim raspoloženjima. Još juče ju je milovao na načine koji su u njoj budili vulkan, a sada ju je korio kao dijete. Još povrh svega što je učinio, usudio se prigovoriti za večeru sa Grahamom. Declan nije imao namjeru samo tako je pustiti. Kako to ona misli da on može otići. Odakle joj ideja da bi je mogao ostaviti. - U vražiju mater! – opsovao je glasno i potom se krenuo penjati uz stepenice za njom. Stigao ju je baš kada je htjela zatvoriti vrata svoje sobe. Zadržao je vrata da se ne zatvore i unatoč njenom protivljenju ušao unutra. Sam pogled na krevet gdje mu se dan prije umalo nije predala, izazvao je klecanje njegovih koljena. Pogledao ju je kao da je prvi put vidi. U očima joj je vidio koliko je bijesna. Zelene oči nikada do sada nisu se ovoliko caklile od surovog bijesa. Bakrene kovrdže lepršale su oko njenih ramena. Ruke je stisnula u pesnice toliko da su joj zglobovi pobijelili. - Kako se usuđuješ ući u moju sobu? - Dovela si se u opasnost. – zakoračio je prema njoj, - Provocirala si me, napravio je još jedan korak. – Prkosiš mi svo vrijeme i misliš proći nekažnjeno. – Prijeteći je napravio još jedan korak gledajući je pravo u oči. Stao je tik ispred nje. Njegov dah se miješao sa njenim. Srce joj je počelo mahnito tući. Osjetila je trnce cijelim tijelom. Bože, šta će joj uraditi, zapitala se. On je nikada ne bi povrijedio, zar ne? – zapitala se. Mora biti hrabra. Mora, bila je čitavog života, biće i sada. Dolje su četvorica zaštitara, ako je čuju da vrišti valjda će je spasiti. Ili možda neće.

[80]


Oni prije svega rade za njega, ovog arogantnog jebozovnog muškarca. Njene šanse ravne su nuli. - To što sam se dovela u opasnost nije tvoja briga. – primirila je drhtaje glasa i nastojala ravnodušno odgovoriti. - Nije moja briga? – gledao ju je kao da joj je izrasla još jedna glava. Ledeno sive oči gledale su toliko duboko, da se poželjela sakriti. Osjećala se ogoljeno do kosti. – Je li ti čuješ sebe, ženo? Zbunjeno ga je pogledala, nije se usudila progovoriti. To joj je možda bila jedina pametna stvar, pomislio je Declan. Nastavio je svoju tiradu. - Ako ne misliš na svoj život, jesi li toliko sebična da te nije briga ni za živote onih ljudi koji će te štititi svojim životima? Istina joj je pljusnula šamar. Prekrila je drhtavom rukom usta. Je li to ona zaista bila? Je li zaista toliko sebična? Declan je vidio smjenjivanje njenih emocija u očima. Pokajao se što je tako daleko otišao. Htio ju je samo upozoriti, a on ju je gurnuo preko ruba. - Aileen... - Idi Declan, samo idi. – poraženo je odgovorila i okrenula mu leđa. Stajao je tako nekoliko trenutaka i samo je posmatrao. Potom je zakoračio i uhvatio je za nadlakticu. - Vraga ću otići! – zaurlao je i grubo spustio usne na njene. Jednu ruku smjestio je na njen vrat, dok ju je drugom privlačio stražnjicu svome središtu. Gurnuo joj je jezik i zarežao kada se sudario sa njenim. Poželio je da je nikad ne prestane ljubiti, njen okus ga je sludio. Odlučio je, ove noći biće njegova. Sheena nije znala šta ju je snašlo. Prije par trenutaka, spremao se da joj otkine glavu svojim zubima, sada je ljubi kao da je to jedino što u životu želi činiti. Sudar njenog međunožja sa njegovim, rekao joj je koliko ju je želio. Osjećala je koliko je bio tvrd. Promeškoljila se, da vidi njegovu reakciju. Zastenjao je i jače je stisnuo uz sebe. Ljubio ju je grubo i nježno u isto vrijeme. Kao da se ne može odlučiti da li je želi kazniti ili je želi utješiti.

[81]


Ni ona nije znala koji joj se od ta dva načina više sviđao. Željela ga je na bilo koji način. Tjelo joj je drhtalo od želje i odlučila je. Ove noći biće njen. Povukao ju je do kreveta i lagano spustio. Usnama je klizio od usana preko obraza do ušne školjke. Blago je uzdahnula. Nastavio ju je ljubiti i dražiti jezikom sve preko vrata do grudi. Ponovo se vratio do njenih usana. Skinuo joj je naramenice haljine sa ramena. Nagnuo je prema sebi i prije nego što je i postala svjesna oslobodio je braon haljine koju je te noći obukla. Sam pogled na nju prijetio je da mu srce prestane kucati. Čipkasto bež rublje uz kontrast sa njenim tenom i ružičastim bradavicama, izbilo mu je sav vazduh iz pluća. Zarežao je i ponovo je prevrnuo na leđa, gurajući joj jezik u usta. Prihvatila ga je i sama zastenjavši. Povukla mu je majicu preko leđa, nastojeći ga što prije nje osloboditi. Željela je što prije osjetiti njegovu kožu na svojoj. Čim je to i učinima, prešla mu je prstima preko leđa. Polahko je prelazila prstima preko njegovih mišića osjećajući kako se zatežu. Uvidjevši kako djeluje na njega, oslobodila se i krenula rukama prema njegovim pantalonama. Prešla je rukom preko čitave njegove dužine. Željela ga je osjetiti bez ove prepreke. Brzo je otkopčala remen i počela mu svačiti pantalone. Declan je htio da ona gori pod njegovim dodirima i usnama. Želio ju je natjerati da ga moli. Uhvatio joj je ruke jednom rukom i podigao iznad njene glave.Drugom rukom ju je uhvatio za dojku i nježno stisnuo. U odgovor je izvila leđa. Povukao je košaricu prema dolje, otkrivajući njenu ružičastu bradavicu. Uvukao ju je u usta i blago gricnuo. Uzdahnula je. Lizao je, sisao i grickao. Vodio ju je do ludila. Izvijala je leđa, zajecala. Istu pažnju posvetio je i drugoj bradavici. Sheena je pomislila da će umrijeti. Ovoliku potrebu u životu nije osjetila. - Želiš li me Aileen? – od njegovog promuklog glasa umalo je svršila. Zacičala je i izvila leđa. Nije mogla progovoriti. Poljubio ju je u usta i provrtio bradavicu između kažiprsta i palca. - To nije odgovor, Aileen. Odgovori mi! – opet taj njegov promukao glas. Otvorila je oči da ga pogleda. Njegove inače ledeno sive oči, potamnile su od požude. Nježno ju je povukao za bradavicu. Ponovo je zatvorila oči i uzdahnula. - Bože, da. Želim te. Uzmi me Declan! – zavapila je. [82]


To je bilo sve što je želio čuti. Nasrnuo je ponovo usnama na nju. Oslobodio je grudnjaka. Ruku kojom joj je držao ruke, povukao je do njenog bedra. Drugom rukom uhvatio je njenu dojku. Njene ruke pronašle su put u njegovu kosu. Vukla ga je u zanosu koji je osjećala. Odjednom je začula paranje i shvatila da je on upravo poparao njene tange. Rukom joj je nježno prešao preko njenog osjetljivog međunožja. Njena vlažnost ukrutila ga je još više. Nije mogao dočekati da se zabije duboko u nju. Dok joj je sisao bradavice, uvukao je jedan prst u nju a potom i drugi. Izvukao ih je ponovo a potom ponovo uvukao, dlanom masirajući klitoris. Svukao je već napola skinute pantalone a za njima i bokserice. Njegova muškost zablistala je u svoj svojoj veličini. Potpuno obuzeta, prešla je jezikom preko dornje usne. Zarežao je i uvukao se među njene noge. Poljubio ju je a potom zasisao dornju usnu, koju je ona prije samo nekoliko trenutaka ovlažila svojim jezikom. Prstima je ulazio i izlazio iz nje, dražeći njen klitoris. Spuštao se usnama sve do njenog središta. Kada je osjetila njegove usne i jezik na njenom klitorisu, zastenjala je. Baš kako je jezikom osvajao njena usta, sada to radi njenoj ribici. Uvlačio ga je i izvlačio, sladeći se njenim sokom. Povlačila mu je kosu rukama, izvijala se i privlačila njegova usta još bliže sebi. Nije željela da ovo ikada prestane. Taman kada se počela približavati nekom nepoznatom osjećaju, on se odmakao – Ne još srce. Želim da svršiš kada budem duboko u tebi. Razumiješ? – ponovo joj je zaposjeo usta. Protljao je glavićem preko njenog otvora. Duboko je udahnuo. Njena toplina i vlažnost činili su da gubi kontrolu. A kontrola je bila sve što mu je sada trebalo. Uvlačeći prste u nju osjetio je koliko je uska, upravo zbog toga je morao posjedovati kontrolu i biti strpljiv. Prsa su mu se nadimala od njegovih dubokih uzdaha. Protrljala je svoje međunožje i on se sledio. Zarežao je i uvukao glavić unutra. Htio je ekspolodirati od tog osjećaja. Prebacila je ruke na njegova leđa i povukla ga. Pri tome činu ušao je još dobrih par centimetara unutra. Kontrolisao se jedino zato što je nije htio povrijediti, htio je da uživa. A ona čini sve što može da on izgubi i ono malo kontrole što je posjedovao. - Isuse, Aileen ubijaš me! – grubljim promuklim glasom upozorio ju je.

[83]


- Molim te, ne mogu više. – zavapila je. To ga je prebacilo preko ruba. Ušao je cijelom svojom dužinom. Sheena je vrisnula od te slatke ispunjenosti. Osjetila je cijelu njegovu dužinu i debljinu. Ispunio je svaki centimetar njene unutrašnjosti. Osjetila je kako pulsira duboko u njoj, osjetila je svaku njegovu ispupčenu venu. Nekoliko trenutaka nije se micao. Htio je da se ona prilagodi na njegovu veličinu. Međutim, to mu nije pošlo za rukom, Sheena je preuzela stvar u svoje ruke. Promeškoljila se ispod njega, vidno nestrpljiva da se on konačno počne pomjerati. Spustio je svoje usne na njene i po prvi put nježno je poljubio. Izvukao se i iz nje a potom ponovo uvukao. Njegovi nasrtaji išli su polahko. Potom sve brže i brže. Naslonio je čelo na njeno. Njihovo isprekidano disanje se miješalo. - Declan... Oh, Bože, ja mislim da ću... Declan. Njegovo ime na njenim usnama, doživio je kao udar groma. Nacrnuo je žešćim nasrtajima. Osjetio je kako ga steže unutrašnjim mišićima, znao je da neće još dugo, da će ubrzo svršiti. Još jednom ga je izvadio i sručio se u nju svom dužinom. To ju je prebacilo preko ruba. Osjetila je blagi potres. Osjetila je upravo ono o čemu joj je Jordan govorila. Osjetila je odvajanje duše od tijela. Odmah za njom, Declan se zario duboko u nju i sam počeo svršavati. Drhtaji su ga cijelog obuzeli. Klonio je glavom na njene grudi. Oboje su se trudili doći do daha. Izvukao se iz nje i okrenuo na leđa, povlačeći je za sobom na svoja prsa. Srce mu je luđački lupalo. Ovo je bilo nešto najbolje što mu se ikada desilo. Iritantna čarobnica je ustvari živa vatra. Usne je razvukao u širok osmjeh.

***

Onog trenutka kada je osjetio hladno mjesto umjesto Sheene pored sebe, Declan se razbudio. Osvrnuo se oko sebe. Ne, nije sanjao. Nalazio se u njenoj sobi, u njenom krevetu. Ali gdje je ona, pitao se. Obukao se i sišao da je potraži. Našao ju je naslonjenu na zid u dnevnom boravku. Držala je šolju sa kafom i odsutno gledala negdje u daljinu. Stajao je tako na dovratku i samo [84]


je posmatrao. Bila je obučena u crnu trenerku. Kosu je svezala u visoki rep tako da joj je bijeli vrat bio izložen. Stislo ga je u grudima kad se sjetio prethodne noći i njenih uzdaha. Sjećao se koliko ga je grčevito stiskala. Ponovo je osjetio želju, želio ju je uzeti opet i to odmah. Sheena je i pored svoje odsutnosti osjetila nečije prisustvo. Prije nego se i okrenula znala je da je to on. Oduglovlačila je da se ne okrene što je duže mogla. Prolazila je kroz unaprijed smišljeni govor nekoliko puta. Nadala se da nije ništa zaboravila. Nakon sinoćne noći, shvatila je da ova požuda za njim neće ničemu dobrom dovesti. Moraće ugušiti sve ovo odmah na početku. On nije bio običan muškarac, bio je muškarac prema kojem bi mogla osjećati nešto više, nešto dublje. A ona je bila neko ko nije osjećao ništa prema bilo kome. S toga, moraće završiti sve ovo prije nego je i počelo. Ona više ne može provoditi vrijeme s njim. Uz to, sjetila se njegovih riječi od prethodne noći. Izgleda da je zbog njega postala sebična. Bio je u pravu. Konstantno mu je prkosila, iz kojeg razloga nije joj baš bilo kristalno jasno. Bilo je to jače od nje. Ne može dozvoliti da više iko umre zbog nje, makar to bili i njeni zaštitari. Od ovoga dana, ona više neće biti nepromišljena, neće nikome prkositi a pogotovo njemu. Od ovoga dana, ona će zaboraviti da je Declan muškarac kojeg želi. Od ovoga dana ona će se držati na distanci. Osjetila je njegove ruke na ramenu, palčevima joj je masirao vrat. Koža joj se naježila od tog njegovog dodira. Mora se izmaći, opet će podleći njegovom milovanju. Čim se izmakla, Declanu je bilo jasno da nešto nije u redu. Odlučio se suzdržati od komentara. Pretpostavio je da će ona sama nešto reći. - Declan, ovo... ovaj, moramo razgovarati. – započela je. Kimnuo je glavom. Osjećaj mu je govorio da nešto debelo nije bilo u redu. - To sinoć što se desilo... to je bila greška, – zastala je i pogledala ga u oči. Sive oči nisu otkrivale ništa. Ponovo je bio ravnodušan. Kada ništa nije rekao nastavila je, - i neće se više ponoviti. Opet ništa nije rekao. Samo ju je gledao, potpuno ravnodušno. Postalo joj je neugodno, ali zaklela se samoj sebi da će ovoga puta izdržati. Neće

[85]


pokazati koliko je nestrpljiva da on progovori. Pokazaće da ga mora držati na distanci. Da ga je neko upucao, Declan bi se bolje osjećao nego što se osjećao sada. Nikada u životu nije doživio da mu neka žena kaže da je sex između njih bio greška. Obično je on bio taj koji je to govorio. A sada mu je ona rekla da je to što je bilo između njih bila greška. E pa on se ne bi složio. To nikako nije bila greška. Ovo što mu je rekla nije imalo nikakvog smisla, sinoć je uživala u svakom trenutku, u svakom dodiru. Da, u početku samo ju je htio kazniti, ali stvari su se otele kontroli. Žudnja za njom u potpunosti ga je obuzela i izgubio je kontrolu, morao je biti u njoj. On se ne kaje, opet bi isto ponovio. Dođavola, sada bi to sve ponovio. Biti u njoj, najbolji je jebeni osjećaj koji je ikada osjetio. Planirao je još mnogo puta biti u njoj a ona kaže da je to greška. Moraće joj pokazati da griješi, ali ne sada. Postepeno. Pokazaće joj kako je to kada joj je blizu ali je ne dodiruje. Natjeraće je da ga moli da je uzme. - U redu, ako ti tako kažeš. Ima li još nešto o čemu trebamo razgovarati? – hrapavim glasom je odvratio. Sheena je bila iznenađena. Očekivala je da će barem malo negodovati. Da će se možda iznervirati, proderati. Možda opet nasrnuti usnama na nju i ona bi zaboravila sve što je rekla. Ali ne, on se složio sa njom. Zapravo, izgledao je kao da se dosađuje. Namrštila se. - Voljela bih to ostane između nas, - zastala je da ga pogleda i zacrvenila se do korjena kose. Kada je kimnuo, nastavila je. – Također, htjela sam da ti kažem da si bio u pravu sinoć. Ispala sam sebična, nisam razmišljala. Neću to više napraviti. Voljela bih da sutra kada dođeš ponovo razgovaramo o mojim planovima, vezano za mog strica. Graham ih je podržao, ali vjerovatno će ti to i sam reći. - Drago mi je da si se urazumila. – ignorisao je ostatak koji je čuo a koji se ticao Grahama. Još uvijek ga je nerviralo što je otišla s njim. Kimnula je glavom i rekla, - On će doći večeras ovamo, tako da neću nigdje izlaziti. Ne moraš brinuti.

[86]


Mišić mu je zatitrao na obrazu. Koji kurac će on dolaziti ovamo? I dalje je držao hladnu masku na licu, ali bojao se svakog trenutka da će eksplodirati kada je čuo njegovo ime. Sheena je vidjela da su mu oči užareno bljesnule, ali ništa nije rekao. Tako da nije znala šta da misli. Zar ga je stvarno bila briga? Zaključila je da je bolje što je ovo na vrijeme uradila. U redu, probala ga je, to je svakako željela od prvog dana. Sada samo treba na tome stati i održati distancu. Samo treba izgraditi poslovni odnos s njim i sve će biti u redu. Njihov kontakt očima prekinula je nečija prepirka ispred njenih ulaznih vrata. Oboje su istovremeno krenuli prema vratima, međutim on se okrenuo i pokazao joj da ostane iza njega. Declan je otvorio vrata i ugledao Adama kako se prepire sa nekom crnokosom ženom. Zaustio je da pita Adama ko je ta žena, kada se Sheena progurala ispred njega i šokirano vrisnula. - O moj Bože, Jordan!

[87]


Poglavlje 9 - Zatvori usta Mrkvice. Mislim da bi sada trebala da me zagrliš. - Ali, kako? Odakle ti ovdje? Bože moj, naravno da ću te zagrliti. – sva zbunjena Sheena je uvukla Jordan u zagrljaj. Toliko joj je nadostajala. Sada će sve ići lakše kada ima svoju prijateljicu uz sebe. - Ovo je sigurno Gorštak? – Jordan je očima pokazala na Declana. - Kako, molim? - zabezeknuo se. Sheena je pocrvenila do korjena kose. Jordan i njen dug jezik, zaboravila je na tu njenu manu. „Što na umu, to na drumu“ bio je drugi naziv za njenu prijateljicu. - Jordan, upoznaj vlasnika agencije „Hawk“ Declana MacKaya, i njegovog zamjenika Adama Sinclaira. Declan, Adam ovo je moja prijateljica Jordan Donovan. - Drago mi je gospodine MacKay. – pužila mu je ruku i šeretski namignula. Declan joj je u odgovor kimnuo i stisnuo šaku. Adam je namršteno kimnuo i promrmljao nešto što je zvučalo kao „nažalost“, međutim Sheena ništa nije čula jer joj je um rezonovao samo ono što se dešavalo između Declana i Jordan. Ne, nije joj se učinilo, Jordy mu je zaista namignula. A on je kimnuo na to. Nije njoj smetalo Jordanino namigivanje jer ona je naprosto bila takva, otvorena prema svemu. Sušta suprotnost Sheeni. Njoj je zasmetalo to što Declan očito nije imao primjedbe na namigivanje druge žene iako je noć prije jebao drugu ženu. Tok misli otišao je u nepoželjnom smjeru jer se odmah prisjetila crnokose žene iz Coctail Bara s kojom se ljubio. Zaboga, ona je spavala sa muškarcem koji već ima djevojku. Osjetila je nagon za povraćanjem. Nije bila svjesna da se mršti, sve dok je Jordan nije gurnula laktom.

[88]


- Nije moguće da se toliko mrštiš zato što sam došla? – djelovala je zbunjeno. - Molim? Oh, ne. Naravno da ne, samo sam se sjetila... da moram... moram nešto obaviti. Molim te, uđi. Adame i ti također. – pogledala je u Declana i podigla lijevu obrvu, - Declan, pretpostavljam da je tvoja smjena završila i da nas napuštaš? Zagledao se u njene uči nekoliko trenutaka. Sheena je pocrvenila i oborila pogled, tako da mu nije preostalo reći ništa drugo do jedno jednostavno i kratko „da“. Zatim je prošao pored nje, lagano očešavši njeno rame. Taj kratki dodir poslao je drhtaj kroz njeno tijelo. Osvrnula se za njim, ali uzalud. Otišao je bez da se okrenuo. Donijela je ispravnu odluku, zaključila je u sebi. Zatvorila je vrata i mentalno se pripremila za Jordan. Istina, ona joj je mnogo nedostajala ali njeni planovi definitivno nisu. Ona je bila neko ko nikada nije sjedio na jednom mjestu, oduvijek je i previše hiperaktivna. I to što je došla ovdje, moralo je značiti samo jedno. Ona ima opak plan. A to je ono čega se Sheena bojala. To što je Jordanina glava mogla smisliti, niti jedna druga definitivno nije. Bože ti pomozi! – pomolila se u sebi. - Ti i ja, pravac tvoja soba, - Jordan nije gubila vrijeme, - imamo o mnogo čemu razgovarati mlada damo. Upravo ovoga se Sheena bojala. Unutrašnji glas joj je govorio da će se i ono malo smirene situacije ubrzo pretvoriti u uragan. Kada ju je vidjela ispred vrata lahnulo joj je. Njena prijateljica je tu, mnogo toga biće lakše podnijeti dok je uz nju. Ali ubrzo se sjetila da Jordan ne bi bila ona da već nema u glavi unaprijed nešto pripremljeno. Biće sretna ako je počasti pa joj otkrije šta se krije u njenoj glavi. Zaječala je, promrmljala izvinjenje i dalje namrštenom Adamu i krenula ispred Jordan. Ako se po jutru dan poznaje, biće i više nego sretna ako ovaj dan preživi u jednom komadu.

***

[89]


Naslonjen na pločice u svojoj tuš kabini, dok mu se voda slijevala niz golo mišićavo tijelo, Declan je prebirao po glavi dešavanja od prošle noći i ovog usranog jutra. Iznova se pitao po stoti put, odakle joj hrabrost da ode sa Grahamom na večeru, kada je izričito rekao da to ne smije učiniti. Suprotstavila mu se, nasamarila ga pred njegovim ljudima, dovela u pitanje njegov autoritet pred šefom. Dovela ga je do tačke ključanja i bio je spreman primjereno je kazniti. Obzirom da je bila nedokazna i neposlušna, htio ju je vezati i ostaviti u ostavi cijelu noć kako bi se opametila. Ali vidjevši bol u njenim očima kada joj je prebacio krivicu, nije mogao. Sve u njemu se steglo i odjednom, u tom trenutku, dobio je poriv da je utješi. Želio joj je usnama otjerati sav bol. To ga je prestravilo. Ta silina osjećaja koja je kovitlala unutar njega bilo je nešto što je po prvi put osjetio. Nešto toliko jako nije osjećao ni prema kome, čak ni prema Jane, ma nije se moglo ni porediti. Kada ju je počeo ljubiti, nije se mogao zaustaviti. Htio ju je poljupcima kazniti, htio je biti grub. Ali opet je preovladala želja da je utješi, s toga se natjerao da zaboravi na kažnjavanje. Želio je da ga želi onoliko koliko ju je sam želio. Morao je to čuti sa njenih usana. Prisjetio se kako je izgovorila njegovo ime. Krv mu je opet jurnula prema muđunožju i kurac mu se ponovo digao. Poželio ju je ponovo. Ali čemu, odbacila ga je. Dobio je korpu. On, kojeg niti jedna žena nikada nije odbila. On je bio taj koji je davao korpu. Ne obratno. Analiza događaja nije mu baš najbolje sjela. Jer, još jutros dok mu je saopštavala da je ono što se sinoć dogodilo između njih samo greška, on se zarekao da će je natjerati da ga želi. Biće teško, jer ta iritantna žena je tvrd orah. Ali zarekao se i uspjet će. On nije jebena greška. Nikad neće pristati da bude njena greška. Nikada. Prvo će udaljiti Grahama od nje. Kakva je to jebena priča da će on otići kod nje večeras? U redu, vidio ju je, večerao je s njom. Bilo je u redu i što su se vidjeli nakon toliko godina, ali je li baš neophodno da se i dalje sreću. Zašto je mora ponovo posjećivati? Zar mu nije dao odriješene ruke da vodi njen slučaj, njenu zaštitu? Mali crv sumnje usadio mu se u glavu, neprestalno ga trujući. Graham je želi za sebe. Proklet bio ako mu dopustim da je ima! – Udario je pesnicom od pločice. Kapljice vode slijevale su mu se s kose niz lice. Guste crne trepuške onako vlažne doprinosile su njegovoj izražajnoj boji očiju. Ledeno sive oči poprimile su boju čistog srebra.

[90]


Zapitao se zbog čega je njemu stalo da ona ne bude Grahamova. Samom sebi govorio je da je to zbog toga što bi mu to otežalo njenu zaštitu, ali duboko u sebi znao je da to nije istina. Borio se sa samim sobom, mučio se, i na kraju zaključio. Razgovor sa Grahamom bio je neizbježan. Pokušaće uraditi sve što može da spriječi njegov odlazak na večeru kod zelenooke čarobnice. - Očekivao sam te čak i ranije. – prije nego je uspio išta reći, Graham ga je preduhitrio. Declan je odmah krenuo do Grahama čim je zaključio da je razgovor sa njim neophodan. Njegovo strpljenje bilo je pri kraju. Od juče ujutro sve je krenulo naopako. Zapravo ne samo od juče, već od kada se pojavila ta zelenooka iritantna žena. Istina uvijek je bio temperamentan, ali ovo je sada već graničilo sa čistom ludošću. Nikada ga želja za nekom ženom nije dovela do ruba. Nikad nije želio jednu ženu samo za sebe. Nakon što bi proveo noć s njima, nije ga interesovalo šta su radile i s kim. Ali ovo je drugačije, skroz. Još prvog dana, požuda ga je uzela pod svoje. Od kako ju je upoznao hoda sa erekcijom. Sinoć ju je prvog puta okusio. Mislio je da će nakon te noći, njegova želja splahnuti, ali ne. Želio ju je još jače, još luđe. Želio ju je samo za sebe iako je zna svega nekoliko dana. Ma kako ludo to zvučalo, ona mora biti samo njegova. I to je njegova posljednja! - Onda znaš zbog čega sam tu. – zauzeo je odlučan stav. Graham će morati odustati od Aileen. - Hm, da. Zašto si je odnio prošle noći MacKay? - To se tebe ne tiče, Graham! Ali evo, zbog sigurnosti. Rekao sam to već. - Aha, onda je dobro što ćemo ove noći večerati kod nje. – zabavljenim izrazom Graham ga je pogledao. Declan je stegnuo vilicu i prijetećim ledeno sivim očima ga pogledao. - Šta hoćeš od nje Graham? - Večerati, razgovarati, prisjetiti se prošlosti, a kasnije... – namjerno je ostao nedorečen. Htio je da Declan prizna ono što mu je u pogledu i ponašanju vidio. - Nećeš joj se ni približiti! Razumiješ li? – zagrmio je.

[91]


- Zašto? Zašto to tebe uopšte zanima? Tebe interesuje samo njena sigurnost. - Imam svoje razloge i jebeno ti nisam dužan bilo šta objašnjavati McGregor! Kloni se nje! Zalupio je vratim iza sebe. Njegove sumnje su potvrđene. Graham je želi za sebe. E pa jebeno mu neće uspjeti. Nadao se da će ipak ovim razgovorom uspjeti smiriti situaciju koja se otimala kontroli, ali ne. Dođavola! Ako zelenooka čarobnica nastavi ovako, zbog nje će se morati boriti protiv cijele muške populacije u Edinburghu. Sheena je pripremila večeru i naslonila se na zid kuhinje gledajući kroz prozor. Premotavala je u glavi prethodni razgovor sa Jordan. Uputila ju je u dešavanja i nekako se nadala da će je Jordan razumjeti. A bilo je upravo suprotno. To nikako nije očekivala. Umjesto da je podrži, njena prijateljica održala joj je čitavo predavanje o osjećanjima. Ona uopšte nije imala osjećanja, ni prema kome. Rekla joj je to, ali Jordan se samo nasmijala. „Čuješ li ti sebe? Nemaš osjećanja nikakvih, ni prema kome. Ok, ali šta sam ti ja? Godinama te slušam, godinama te podržavam, nastojim razumjeti. Ali toga je dosta. Zaboga, zar si slijepa? Zar stvarno ne znaš razumjeti prave osjećaje. Htjela ti to ili ne, ti voliš i Vaughna i mene. Nemoj da me slučajno prekidaš. To što kažeš da nas ne voliš, nikako ne može spriječiti sudbinu. Ako je sudbina rekla da ja moram umrijeti u svojoj dvadeset osmoj godini, ti to nećeš spriječiti. Razumi da je i smrt sastavni dio života svih nas. Zato, prepusti se već jednom, ne razmišljaj previše i voli. Samo voli! Voli bilo koga. Bićeš sretnija, ispunjenija. Ponekad nešto izgubimo da bismo dobili više. A Gorštak... Spavala si s njim, pokazao ti je kakav je osjećaj doživjeti orgazam. Sviđa ti se, sviđaš mu se. Ali šta ti radiš? Ti mu kažeš da je greška. U kurac Sheena, svaka žena bi ga poželjela za sebe. Jednostavno bi ga privezala za krevet i ne bi ga puštala iz njega godinama. Ali ne, ti se praviš pametna i otjeraš ga. Nagazila si na njegov muški ponos, ženo. Čovjek te jebe pogledom a ti tome leđa okrećeš. Osvijesti se već jednom.“ Jordanine riječi odzvanjale su joj u glavi. Tako je silno željela da se prepusti osjećanjima, ali ne može. To je teren na kojem ne želi igrati, na tom terenu jedini zagarantovan rezultat je njen gubitak. A porazi su ono što Sheena sebi nije mogla ni pod cijenu života dopustiti. Novi gubitak značio je isto što i smrt. Zidovi koje je podigla kao desetogidišnjakinja niko nikada nije uspio srušiti, niti će ikada.

[92]


Pored svega, Jordan ju je pitala kako je moguće da je ljubomorna kada nema nikakvih osjećanja. To ju je zbunilo, jer ona nikada nije bila ljubomorna. Je li moguće da se tako ponašala? Preispitivala se tako izgubljena u svojim mislima, da nije čula kada je Vaughn došao. Tek kada su je obavile njegove ruke oko struka trgla se iz misli. Okrenula se da ga pogleda. Smeđa kosa, smeđe oči, obrijana brada. Sve je izgledalo tako strano, tako pogrešno. Njegova kosa nije bila crna, oči nisu bile sive, a njegove ruke nisu bile nabjene mišićima, nisu imale čvrstoću. Odmahnula je glavom da se riješi neželjenih misli. - Vaughn, kada si stigao? Nisam čula. Znaš li da je Jordan došla? - A šta misliš ko joj je dao tvoju adresu Mrkvice? Nisi me ni mogla čuti kada si pobjegla u mislima kilometrima daleko odavde. Tačno sam mogao čuti koliko brzo razmišljaš. – nasmješio se i podigao joj rukom bradu kada je ona spustila glavu, - Hej to sam samo ja, meni možeš sve reći. Rekla bi mi da te nešto muči, zar ne? - Znam, naravno. Ti si moj prijatelj, naravno da bih ti rekla da me nešto muči, ali to nije slučaj. Ubod njenih riječi u njegovo srce bio je toliko jak, da mu se lice zgrčilo od bola. Do kada će ga posmatrati očima prijatelja. Zaboga, šta još da uradi da shvati da mu je stalo do nje. Nije moguće da je ovoliko slijepa. Upravo kada se spremao spustiti svoje usne na njene, neko se nakašljao iza njegovih leđa. - Graham, dobro došao! – Sheena se izvukla iz Vaughnovog zagrljaja, zahvaljujući Bogu na Grahamovom dolasku. Bilo joj je neprijatno dok ju je Vaughn tako držao. Nije imala pojma šta ju je spopalo, ali osjećala se čudno dok su je držale njegove ruke u zagrljaju, nikad do sada to nije izgledalo tako strano. - Vještice, još si ljepša nego juče. – Graham ju je privukao i poljubio u obraz. - Da te ne poznajem, rekla bih da mi se udvaraš, viteže. – izvila je kut usne u osmjeh. Upoznala je Grahama i Vaughna kada je Jordan sišla da večeraju. Adam im se također pridružio. Sheena je bila toliko nervozna da uopšte nije [93]


primijetila netrpeljivost između Adama i Jordan. Njene misli bile su okupirane snažnih muškim rukama, nabijenim mušićima i ledeno sivim očima. Tako joj je opet promaklo Vaughnovo negodovanje i požuda. Jedini koji se zabavljao od njih petero, bio je Graham. On je od prethodne noći do ove mnogo toga shvatio. Pokrenuo je Declana, izgleda da je i njegovog drugog agenta potrebno pokrenuti. Pružio je Sheeni bocu viskija Buchanan's 18 Year Old Special Reserve Scotch. Osjetila je stezanje u grudima, sjetila se s kolikim poštovanjem je njen otac govorio o pretku koji bio primoran u 1800-tim godinama da napusti Škotsku i preseli se u Kanadu. Kada se vratio iz Kanade, osnovao je firmu za proizvodnju viskija. Mješavina ovog viskija kojeg je donio, sastojala se od nekoliko najboljih pojedinačnih viskija, također je dopunjena od najboljih škotskih žitarica, što daje mekan i zreo okus ovom viskiju. Neki od sastojaka ovog viskija su bademi, banane, karamel, med, orasi, narandže i šljive. To su sastojci koje je Sheena obožavala. Jedva je čekala da proba ovaj viski. Stegla je bocu drhtavim prstima i tiho mu zahvalila. U trenutku kada ju je obgrlio rukom oko ramena, Sheena je osjetila kako se temperatura u kući podiže za dobrih deset stepeni. Pogledala je preko ramena i ukočila se. Pogled njenih zelenih očiju sudario se sa ledeno sivima. Prvi Sheenin poriv, bio je da pobjegne što dalje od njega. Međutim, ona je daleko hrabrija da bi se tek tako krila. Podigla je svoju bradu i prćasti nosić. Čula je negdje u pozadini Jordan kako je promrmljala nešto što je zvučalo kao „ovo će biti zanimljivo“. Nije imala pojma šta bi to trebalo da bude zanimljivo. Šta on radi ovdje? Njegova smjena završila je ovog jutra. Niko ga nije pozvao. Ali ipak negdje duboko unutar nje bilo joj je drago što ga vidi. - Ma ko je to nama došao? Došao si u pravo vrijeme za večeru. – sa širokim osmjehom na licu Jordan ga je obavjestila. - Bar mi se neko obradovao. – promrmljao je tiho i pogledao Sheenu u oči. Ona ga je čula i pocrvenila do korjena kose. Je li on to došao zbog nje nakon svega što mu je rekla? Oči su joj bljesnule. Željela je da se ogluši na njene riječi. Željela je da je uzme i odvede ponovo u njenu sobu. Vidjevši ga ovakvog u tamnim farmericama, crnom košuljom i kožnom jaknom, poželjela je sve sa njega strgnuti. Poželjela je uvući prste u već razbarušanu crnu kosu, ali nije mogla. Otišlo bi sve predaleko i više ne bi bilo spasa. Zato je samo spustila glavu i pustila da misli što hoće. [94]


Declan je sjedio u stanu boreći se samim sobom. Dolazi je u napast da ode njenoj kući i vidi svojim očima šta se dešava. Nekoliko puta dolazio je do vrata a potom se vraćao i sjedao na dvosjed. Kriste, bilo je to pravo mučenje. Napokon se odlučio i došao kod nje. Ali vidjeti je ovako pored drugog, bilo je bolnije nego kada je primio metak. Obuzdao je poriv da je otrgne od njega i odvede iz ove kuće. Ove noći namjera mu je bila da se pristojno ponaša. Ništa neće forsirati, strpljivo će čekati trenutak da njih dvoje ostanu sami. Sjeli su za sto u trepezariji. Sheena je sjedila na začelju. Sa njene desne strane sjedio je Graham a sa lijeve Vaughn. Pored Grahama sjedila je Jordan, dok je pored Vaughna sjedio je Adam. Declan je sjedio na stolici na začelju suprotnom od Sheene. Sa jedne strane mu je sjedila Jordan sa druge Adam. Atmosfera za stolom bila je napeta. Vaughn je izgledao kao da će mu svakog trenutka pozliti, svako toliko posezao je za čašom vina koju bi pri tome ispio. Uhvatio je pogled koji su Declan i Sheena razmijenili i želudac mu se stegao. Nije bio glup, shvatio je da se između njih nešto događa, a sada se pojavio i ovaj Graham. Vidio je da nekoliko puta Graham spušta svoju ruku na Sheeninu. Svi su se vrtili oko nje, a njemu je toga dosta. Večeras će joj reći koliko je želi. Večeras ona će biti njegova. Ove noći a i svake naredne. Zauvijek! Adam je bio namršten svo vrijeme. Povremeno je bacao poglede prema Jordan, a ona je gledala bilo gdje samo ne u njega. Pričala je čas sa Declanom čas sa Grahamom. Ta umišljena Amerikanka. Baš ovdje su se morali sresti ponovo, baš je ona morala biti Sheenina prijateljica. Morat će pronaći način kako da je izbjegava. Odavno mu gori dan nije svanuo. Poželio je tresnuti šakom i Declana i Grahama. Jordan je bilo sve samo ne ugodno. Nastojeći privući Sheeninu pažnju, pravila je budalu od sebe. Ta njena luda prijateljica nikako da shvati kakav idealan muškarac stoji, u ovom slučaju sjedi, ispred nje. Muškarac koji je želi. Declan ju je otvoreno gutao očima. Samo slijepac to ne bi vidio. A njena prijateljica je upravo to, slijepa! Graham je sjedio sa njene lijeve strane i konstantno se ubacivao u razgovor. Primijetila je da dodiruje Sheenu i nastojala je njegovu pažnju prebaciti na sebe i time ostaviti prohodan put Declanu i Sheeni. Najgore od svega toga pali su joj prijeteći pogledi Škota koji je sjedio preko puta nje. Da njegov pogled ubija, bila bi mrtva na licu [95]


mjesta. Zaboga, odakle je mogla znati da je on Sheenin tjelohranitelj i da će ga baš ovdje ponovo sresti. Na začelju stola, Sheena je poželjela iskočiti iz svoje kože. Sve je pošlo naopako. Pozvala je Grahama na večeru rano jutros. Nadala se da će moći normalno u privatnosti razgovarati, a sada ih je šestero na večeri. Declanov pogled pržio ju je cijele noći. Osjećala je njegovu napetost svo vrijeme. Nije se usuđivala podići pogled i pogledati ga u oči, znala je da su ispunjene bijesom. Vidjela je kako je stegnuo vilicu kada je Graham spustio svoju šaku na njenu. Namjeravala je povući svoju ruku, ali u tom trenutku Jordan je spustila svoj dlan na njegovu nadlakticu, a on se samo nasmiješio na to. Ma kako se usuđuje! Nije me briga, nije me briga, nije me briga! – ponavljala je u sebi. Declan je po prvi put u životu poželio da mu Graham nije šef. Nijanse su ga dijelile od toga da ustane sa stolice i pošalje ga ravno u pakao. Adam sa njegove desne strane nije ni malo pomagao. Konstantno se mrštio, mrmljao u bradu. Nije želio, ali jedini preostao izbor bio je razgovor sa Jordan. Mora da je primijetila kako ju je gledao odbojno dok mu je promrmljala da se pravi da mu je zabavno. Kada ju je upitno pogledao, objasnila mu je da samo pokušava Sheenu napraviti ljubomornom ne bi li konačno prihvatila da joj je stalo do njega. Nakon tih njenih riječi, odahnuo je. Ova amerikanka bi mogla biti adekvatan saveznik. Ubrzo će ubrati plodove njenih planova. Jedina osoba koja se zabavljala bio je Graham. Toliko su svi bili napeti, baš kao strune, da se od srca poželio nasmijati. Ali se morao suzdržavati cijelu noć. Declan je bio doveden do ruba. Više nije bilo potrebe da ga gura, on sam će učiniti sve što treba, još večeras. Dao bi svoju ruku za to. A Adam, pa Adama će tek trebati pogurati. Za njega ima vremena. Prvo se morao pobrinuti za ovaj par. Sheena je jedva dočekala da se večera završi. Jordan joj je pomogla u raspremanju. Uzele su čaše iz kuhinje i ponijele viski koji je donio Graham. Svi su se već bili premjestili u dnevni boravak. Atmosfera je i dalje bila napeta ali ne toliko koliko za večerom. Pogledala je u Declana, ali on je pričao sa Jordan. Osjetila je da joj je ponestalo zraka, ustala je i otišla u kuhinju da se malo sabere. Ako se nastavi ovako ponašati, uskoro će svi shvatiti šta se događa, jer malo joj je falilo da ga poljubi tu pred svima. [96]


Naslonjena na pult objema rukama, podigla je glavu i udahnula nekoliko puta. Osjetila je lagan dodir na ramenu. Okrenula se i suočila sa Vaughnovim pijanim pogledom. - Mrkvice, kako si lijepa. – zaplitao je jezikom. - Vaughn, šta... šta to pričaš? – zamucala je. U njegovim očima, plamtila je požuda. Nije mogla da vjeruje da se ovo događa. Uhvatio ju je u zagrljaj i poljubio u sljepočnicu. - Dopusti mi molim te da te poljubim. Želim to toliko dugo. Samo tebe. Daj mi poljubac malena, molim te. – dizao joj je rukom bradu. Uhvatila ju je panika. Nastojala se izvući iz njegovog zagrljaja, ali njegov stisak bio je prečvrst. - Vaughn, nemoj. Ne, mi smo prijatelji. Zaboga, nemoj... Uzalud, njegove usne spustile su se na njene. Stisnula je svoje usne i odbijala uzvratiti poljubac. I dalje se nastojala izvući iz zagrljaja i odmaći glavu. Ali njegov zagrljaj i njegova ruka na njenoj bradi čvrsto su je držali u tom položaju. Iskoristila je trenutak, kada joj je rekao da je voli, jer je u tom trenutku njegov stisak popustio. Odgurnula ga je, i prije nego je i shvatila, pljusnula mu je šamar. Međutim, Vaughn je opet pokušao, uhvatio joj je ruke i zarobio ih iza leđa, smjestivši je između pulta i svoga tijela. Otimala se. Strah joj je preplavio svaku poru. - Pusti me Vaughn! – drhtala je od straha i nemoći. - Nikada! Moja si! Volim te, prokleta bila. Želim te toliko da boli! – zarežao je i ponovo je napao usnama. U tom trenutku, u kuhinju je ušao Declan. - Aileen... - dovoljan je bio jedan pogled da shvati šta se tu desilo. Žila na sljepočnici mu je zapulsirala. U jednom koraku, dohvatio je Vaughna i odvojio od nje. U slijedećem trenutku njegova pesnica našla se na Vaughnovom licu. Pa onda još jednom. Udarao ga je sve dok ga nije oborio. - Ustani kurvin sine! Ustani, bori se kao muškarac! – bio je nemilosrdan. Sheena je drhvativim rukama prekrila usta. Nije znala šta da radi. Vaughn je [97]


ovo zaslužio, ali nije mogla Declanu dozvoliti da ga ubije. A brzina i jačina kojom je udarao Vaughna prijetili su da upravo to učini. - Declan, stani.. Zaboga, stani, ubićeš ga. – uhvatila ga je za nadlakticu. Okrenuo se i pogledao je. Strah koji je ugledao u njenim očima, natjerao ga je da stane. Povukao ju je u zagrljaj. Kriste, sva se tresla. Drhturila je u njegovom naručju kao preplašena srna. Steglo ga je u prsima. Zaključak do kojeg je došao potpuno ga je paralisao, kao da mu je neko izbio vazduh. Ona njemu znači, mnogo. Kako je ikada mogao pomisliti da ne osjeća ništa prema njoj osim požude? Ona je njegova i učiniće sve da je ubjedi u to.

[98]


Poglavlje 10 - Gadiš mi se! Kako sam te ikada mogao toliko voljeti! Jebena kučka, eto šta si ti! Dopuštaš da te grli taj... taj napuhani hladni Škot! – ležeći na podu kuhinje, zagrmio je Vaughn. Obrisao je nadlakticom krv koja mu je curila iz nosa i iz usta, još uvijek ne dižući se s poda. Declan mu je krenuo opet šakama održati lekciju zbog izgovorenih riječi, ali Sheena ga je uhvatila objema rukama za nadlakticu i odmahnula glavom. Znala je da ga Declan ovoga puta ne bi tako lahko pustio. Bez obzira na to kako se ponio prema njoj, osjetila je sažaljenje prema njemu. Kada su čuli galamu, Graham, Jordan i Adam su dotrčali u kuhinju. Prizor koji su ugledali odao im je šta se tu desilo. Čim su ugledali bijesog Declana i Vaughna krvavog nosa, znali su uzrok svega toga. Sve oči bile su uprte u Sheenu. To je izazvalo njene još veće drhtaje, stisnula je Declana objema šakama. Uzeo je njenu desnu šaku, vrhom palca nježno prešao preko zlobova njenih prstiju, zatim ih lagano dodirnuo svojim usnama, gledajući je ravno u zelene oči. Ovaj njegov blagi dodir usnama izazvao je trnce duž njene kičme. U njegovim očima pročitala je požudu i obećanje. - Adame, vodi pseto odavde! Pobrini se da ovdje više nogom nikada ne kroči! – ne gledajući nigdje osim u Sheenine oči, Declan mu je zapovjedio. Taman kada ga je Adam uhvatio za ruku kako bi ga podigao sa poda, Jordan ga je neočekivano uhvatila za nadlakticu. - Stani. Molim te. – molećivo ga je pogledala. Kimnuo je glavom i odmakao se jedan korak od njih dvoje, držeći na očima Vaughna. - Zaboga, Vaughn, šta si to uradio? Zašto? Znaš dobro kako je sjebana i ona i njen dosadašnji život. Zašto si joj otežao? Shvataš li šta si učinio? – unijela mu se u lice – ovim činom izgubio si i nju i mene. Izgubio si jedno divno prijateljstvo. Gadiš mi se, dovraga! – glas joj je prepukao. Istrčala je iz kuhinje i uputila se ravno na sprat u svoju sobu.

[99]


Adam je uhvatio Vaughna za nadlakticu, digao ga na noge i povukao prema izlazu. Ali, Vaughn se zaustavio. - Platit ćeš mi Aileen Sheena Buchanan! Platit ćete mi oboje! – još jednom je povikao i zavjerenički se nasmijao. Adam ga je još jače povukao za sobom. Graham je pogledao u Declana i Sheenu i osjetio se suvišnim. Uhvatio je Declanov mig i gotovo nečujno izašao iz kuhinje. Sheena i onako nije bila svjesna ničega osim Declanove blizine i njegovog prodornog pogleda. Osjetila je bliskost kakvu godinama unazad nije. Gledala je u njegove oči i vidjela sebe. Sebe kakvu nikada ranije nije vidjela, krhku i osjetljivu mladu ženu. U njegovim očima, osjetila je snagu njegovih osjećaja. Osjetila je kako se u njoj bude sasvim novi osjećaji. Osjećaji koje mora potisnuti. Osjećaji kojima se nikada, ni u snu ne smije prepustiti. Možda neće ni morati da im se preda, možda jednostavno može da bude u sexualnoj vezi sa Declanom bez da upliće osjećaje. Možda ih može potisnuti i ugušiti. - Aileen, - njegov hrapavi glas odjeknuo je u njenoj glavi – pođi sa mnom. Uzeo ju je za ruku i poveo iz kuhinje. Slijepo ga je slijedila. Kada su došli do stepenica koje su vodile na sprat. Okrenuo se, zagledao se u njene oči i potom se sagnuo da je uzme u naručje i ponese uz stepenice. - Mislila sam da ti se više sviđa nositi me preko ramena. - drhatavim glasom se našalila nastojeći razbiti sav svoj strah od maloprije, ali i od onog što je čeka kad dođu u njenu sobu. Jer, pretpostavila je da je nosi upravo tamo. Umjesto odgovora, on se nasmješio, pokazujući joj red bijelih zuba. U sebi je proklela svoj glupavi jezik. Inako nikada nije znala ispričati nešto smiješno. Toliko se uživila u sav svoj život, da su tragedije bile jedine priče koje su joj išle od ruke. Spustio ju je lagano na krevet i približio svoje usne njenom uhu. - Sviđa mi se držati te na bilo koji način, Aileen. – njegov hrapav glas imao je učinak. Srce joj je grozničavo zalupalo. Nosom je prešao linijom njene vilice i odmakao usne na centimenar od njenih. Taman kada je pomislila da će je poljubiti, odmakao se od nje. Namrštila se. Zaboga, pa zašto ju je doveo ovdje, ako je neće uzeti sad i odmah.

[100]


- Znam da si još uvijek prestrašena, Aileen. Zato te nisam poljubio. Ne bih se mogao zaustaviti samo na poljupcu. – izrekao je to kao da joj je pročitao misli. - Nisam prestrašena, samo iznenađena. – promrmljala je. - Nisi? A zašto si drhtala kao preplašena srna u mojim rukama? – naglo se okrenuo i zagledao se u njene oči. - Ja... – skrenula je pogled. - Ti, šta? - podigao joj je bradu palcem – Hoćeš da mi kažeš da se nisi prestrašila od toga mamlaza koji te na silu ljubio? I ko zna da li bi se na tome zaustavio da se ja nisam pojavio. A možda ti se svidio poljubac pa si zato drhtala? - Nije mi se svidio. – brzo i relativno pomirljivo je odgovorila. Nije imala snage za prepirku s njim. Njegove oči su bljesnule. - A sviđaju li ti se moji poljupci Aileen? – približio je svoje usne njenima i samo čekao njen odgovor. Toliko se približio da je osjetio podrhtavanje njenih usana. Sheena je pocrvenila, namjeravala je okrenuti glavu na drugu stranu, ali su je hipnotisale njegove usne i njegov miris. Odlučila je da mu ne odgovori na pitanje. Stid ju je preplavio od glave do pete. - Reci mi, Aileen. – kao da je dovoljno nije izluđivao njegov hrapavi glas, još je morao i nježno preći usnama preko njenih. Osjetila se paralisano. Željela ga je ljubiti, satima. - Da. – promucala je. To je bilo dovoljno. Spustio je usne na njene, obgrlio je jednom rukom oko struka, dok je drugu smjestio na njen potiljak. Ispočetka ju je ljubio polahko, nježno istražujući njena usta. Potom su poljupci postajali sve više strastveniji, jezici su im se sudarali. Sheena ga je stezala rukama. Potom je ruke premjestila na dugmad njegove košulje, počela ih je brzo otkopčavati. Bila je silno nestrpljiva ponovo osjetiti njegovu kožu na svojoj. Zaustavio joj je ruku, prekinuo poljubac i naslonio svoje čelo na njeno.

[101]


- Aileen, još si u šoku. Znam da ti je bio prijatelj i da ti je teško. Daj sebi oduška, mogu čekati. Toliko te želim da ću čekati. Želim ti pružiti utjehu i biti ti podrška. - Dobro. Prestani pričati Declan. Uzmi me. Odmah. – poljubila ga je. To je bilo to. Sama je kriva. Ovoga puta sama je odlučila. Pustila ga je u svoj svijet i on joj neće dozvoliti da ga opet iz njega izgura. Prvo ju je namjeravao umiriti, utješiti, pa tek onda pričati s njom. Namjeravao joj je reći koliko mu znači. Ali sve je sada palo u drugi plan. Željela ga je. Sve drugo morat će pričekati. Pružit će joj ono što želi, a potom će razgovarati kao dvije odrasle osobe. Više ga neće smatrati greškom. Vodit će ljubav sa njom polahko i nježno. Uživat će u njenom tijelu bez žurbe. Polegao ju je na krevet bez prekidanja poljupca. Ljubio ju je gladno i nježno u isti čas. Prolazio je prstima kroz njene mekane bakrene kovrdže. Njena kosa pod njegovim prstima bila je poput svile. Kriste, savršena je! – pomislio je Declan. Prstima je prelazio preko njenog tijela, prateći put preko njene bijele haljine od ključne kosti pa sve do ruba haljine na njenim nogama, izazivajući njene drhtaje. Polahko se smjestio se između njenih nogu. Omotala je ruke oko njegovog vrata, time ga približavajući sebi još više. Osjećati ga uz sebe bilo je naprosto fantastično. Djelovalo je ispravno, baš onako kako treba biti. Osjećala je svaki centimetar njegovog tijela. Njegova erekcija bola joj je trbuh. Željela je i trebala više. Podigla je bokove i očešala se. Zastenjao je, uhvatio je rukama za bokove u nastojanju da je umiri. Želio je da ide polahko, ali ona se toliko izvijala da mu je snagom tornada rušila samokontrolu. Podizao je rukama njenu bijelu haljinu uz noge, preko bokova, grudi i onda ju je povukao preko glave. Ostala je samo u bijelom čipkastom rublju. - Kriste, predivna si. – promrmljao je. Nastavio ju je ljubiti, zatim je prešao duž njene vilice do ušne školjke. Nastavio je svoju putanju preko njenog vrata sve do grudi. Sheena se izvijala u navali osjećaja koju su njegove usne uzrokovale. Otkopčala je preostala dva njegova dugmeta i svukla mu košulju. Prstima je prelazila preko njegovih leđa, osjećajući pod prstima kako mu se zatežu mišići. Uštinuo ju je kroz grudnjak za bradavicu, a ona mu je zabila nokte u ramena. Otkopčao joj je grudnjak i usisao bradavicu u usta. Rukom je kliznuo preko stomaka do njenog međunožja. Protljao je rukom a ona je zajecala. [102]


Prstima je petljala oko njegovih pantalona, želeći ga što prije riješiti istih. Što prije željela je stopiti svoje tijelo s njegovim. Konačno mu je uspjela otkopčati pantalone i svući mu ih zajedno sa boksericama niz stražnjicu. Malo se odmakao, znalački je pogledao i nasmješio se. Oslobodio se pantalona i bokserica. Oči su joj zasjale kada ga je vidjela u svoj njegovoj veličanstvenoj veličini. Podigla se i uhvatila da rukom. Zatvorio je oči i duboko udahnuo. Uhvatio ju je rukama za kosu. Bakrene kovrdže prelijevale su mu se preko prstiju. Jednom rukom dražila mu je testise, a drugom rukom prelazila je preko njegovog spolovila od korjena do vrha. U početku nježno, a potom sve jače, brže. Kada se na vrhu pojavila sjajna kapljica, sagnula se i polizala je. Declan je ispustio šištajući zvuk. Uvlačila ga je u usta centimetar po centimetar, bilo joj je jasno da joj neće moći cijeli stati u usta. Ali morala ga je okusiti. Bio je čvrst poput čelika. To joj je uzburkalo krv. Zasisala je još jače. Znala je da neće još dugo izdržati. Odavalo ga je sve ubrzanije disanje i stenjanje. Zarežao je, uhvatio je za ramena i podigao. Gurnuo joj je jezik duboko u usta. Ljubio ju je luđački, posjednički sa svom strašću koju je osjećao. Sheena je pomislila da joj se čak i kosti tope. Ovaj poljubac bio je drugačiji od svih do sada. Spustio je ruke do njene stražnjice i stisnuo je. Uhvatio je njene tange sa obje strane bokova i jednim potezom ih poparao. - Moja si Aileen! – zarežao je. Gurnuo ju je na leđa. Prstima je prodro u njenu unutrašnjost. – Tako si vlažna srce. Samo za mene! Reci mi to! Uvukao je glavu između njenih nogu i zapalucao jezikom po njenom središtu. Grickao je i lickao, uvlačio jezik onako kako je maloprije to učinio prstima. Svaki put kada bi se približila vrhuncu on bi usporio. Mučio ju je i ona je to znala. Znala je šta on očekuje da čuje od nje. Zaboga, kako će mu to reći, kada ni sama u to ne vjeruje, pitala se. Podigao se i poljubio je u usta, miješajući njen okus sa njegovim. Za Sheenu ništa na svijetu nije moglo biti erotičnije. Ovo je sa njim željela da ima. Željela je njegovo tijelo. Nažalost, mislila je da će to njemu moći biti dovoljno. A upravo tu se krio početak njene kapitulacije. Podigao joj je noge na svoja ramena i trljao glavićem njen ulaz. Na rubu kontrole čekao je njen odgovor. - Declan, molim te. Uzmi me. – zavapila je. [103]


- Reci mi Aileen! Čija si? – duboko dišući gledao ju je pravo u oči. Ubacio je samo vrh. Ubijalo ga je ovo. Kapljica znoja kliznula mu je niz čelo. Ako bude morao čekati još samo trenutak, ova čarobnica će ga ubiti. - Tvoja. – jedva čujno je izgovorila. Prodro je cijelom dužinom u njenu unutrašnjost. Kriknula je. - Moja! Zapamti to dobro. S-a-m-o m-o-j-a! – Uhvatili su luđački ritam i tempo. Znali su oboje da neće moći još dugo izdržati. Spustio joj je noge i uhvatio je za bokove. Prstima je dotakao klitoris i protrljao. - Aaaah! – Sheena je kriknula i snažno se izvila. Gurnuo ju je preko ruba. To je čekao! Vrelu i podatnu Aileen pod sobom. Isuse, kakav prizor! Pogled mu se zamutio od vreline koju je osjećao. Svaka stanica u njegovom tijelu je reagovala na nju. Ona je njegova! Moć spoznaje bila je prejaka da bi joj se i dalje odupirao. Kontrola mu je odavno otišla u vjetar, ali uspio je da zadrži brži ritam kojim je prodirao duboko u nju. Jer, želio je da bude što dublje u trenutku predaje najstrastvenijem vrhuncu koji je iskusio. Novi nalet vrelog soka mu je ukočio čitavo tijelo, a onda ga je preplavila snažna vrućina prožeta milionima sitnih trnaca. Ispustio je snažan krik i počeo da svršava, zalijevajući njenu unutrašnjost. Sheena se osjećala kao da lebdi, još je sva podrhvatavala od osjećaja koje je izazvao još jedan orgazam sa Declanom. Nikada do sada nije doživjela ništa slično, a oba puta s njim doživjela je ovaj fantastični osjećaj. Sneno ga je pogledala. Njegove inače ledeno sive oči, bile su zamućene od strasti, prsa su mu se nadimala od ubrzanog disanja. Privukao ju je sebi na prsa. Poljubio je u čelo i provukao prste kroz njene kovrdže. Želio je da idu polahko, ali ona mu je poremetila kontrolu. Međutim prije nego što u njoj ponovo bude uživao, ali ovoga puta zaista polahko, morat će razgovarati. Osjećati je ovako nježnu pod prstima bilo je istinsko zadovoljstvo. Nije želio kvariti trenutak, ali morao je ukoliko nije želio da ga opet izgura iz svog života ujutro kada se probudi. - Aileen, budna si? - Mhm... mislim da jesam, ali ne zadugo. - Pogledaj me – podigao joj je glavu palcem i zagledao se u njene oči - ono maloprije, kada sam ti rekao da si moja, to sam ozbiljno mislio. Razumiješ li? [104]


Ujutro kada se probudim, neću da slušam nikakve priče o grešci niti o bilo čemu sličnom, Aileen. Moja si i što prije se pomiri s tim. Ne volim da dijelim ono što je moje. Zapamti to. Razgoračila je oči. On je zaista mislio svaku riječ. Ona je mislila da je on to rekao jer je bio obuzet strašću. Kako je mogla dopustiti da se ovo dogodi? Ne smije se ponovo vezati! Ne! Ne više! - To nije moguće Declan. Ja nisam stvar, ne možeš me posjedovati. – krenula je linijom lakšeg otpora. - Đavola ne mogu! – zaurlao je – Da se nisi usudila da porekneš da si moja! Prošlo jutro sam mogao prešutiti i dopustiti ti da vjeruješ da je ono što se desilo između nas greška. Ali sada neću! Jer ti reaguješ na mene. Tvoje tijelo reaguje na moje. Privlačim te jednako kao i ti mene. Nije mi jasno, zašto poričeš ono očito? - Zato... ne mogu se vezati! Ni za tebe, ni za bilo koga drugog! – uspravila se u sjedeći položaj. Navukla je plahtu do brade i povukla noge prema prsima. – Ne mogu, Declan! Čim je vidio njen izraz, shvatio je da nešto debelo nije u redu. Uspravio se i on u sjedeći položaj i okrenuo se prema njoj. - Pojasni mi Aileen. Kako to misliš, ne možeš se vezati? - Tako kako sam rekla. Ja sam samostalna, ne vežem se za ljude. To sam što jesam. Ja nemam nikakve osjećaje, niti ih mogu imati. Ako očekuješ tako nešto od mene, nećeš to dobiti. To je istina. Mogu ti pružiti samo ono što do sada jesam. Jedino što možeš dobiti od mene jeste moje tijelo. Ništa više. Gledao ju je nekoliko trenutaka i nije ništa rekao. Bio je zbunjen. Njene riječi zadale su mu okrutan udarac u trbuh. Osjetio je njene osjećaje. Naravno da ih je imala, kakva je ovo uvrnuta priča, pitao se. - Dakle, jedino je sex ono što mi možeš ponuditi? – pitao je iako je znao odgovor. Kada je kimnula nastavio je. – U redu, to mi je dovoljno. Za sada, Aileen. Kunem ti se, bićeš moja, i dušom i tijelom! Pogledala je u stranu i ništa nije rekla. Šta da mu kaže? Već mu je i previše rekla. [105]


Privukao ju je rukama i poljubio. Poljubac je bio razarajući. Odmakao ju je na trenutak. - Čak i kada je sex u pitanju, biću ti jedini Aileen! Da li razumiješ? Kimnula je u odgovor. S tim se mogla složiti. I onako ne bi mogla nikog drugog zamisliti umjesto njega. Ovo što je imala s njim u krevetu nije se moglo porediti ni sa čim doživljenim. A sasvim je sigurna da ne bi mogla naći nikoga u budućnosti ko bi joj u toj mjeri mogao biti kompatibilan. Ovdje su bili svoji na svom. Ovdje nije bilo mjesta osjećanjima, ovdje je bilo mjesta samo za tjelesni užitak. A to jedino sa Declanom može imati. Declan ju je držao u naručju i dugo ljubio. Ove noći imaće je na razne načine, za sada polahko će voditi ljubav sa njom.

***

Declan se tog jutra prvi probudio. Okrenuo se i ugledao uspavanu Sheenu okrenutu na bok prema njemu. Bakrena kosa bila je razasuta po jastuku. Poželio je da jedan odbjegli pramen skloni sa njenog lica. Prsti su ga zažarili od te želje, ali odustao je, bojao se da je ne probudi. Jer, samo je želio da je posmatra dok spava. Pomislio je kako ništa nema ljepše od nje dok ovako spava. Svijetla put u kontrastu sa tamnim trepuškama i bakrenom kosom bila je fatalna kombinacija. Kliznuo je pogledom prema dolje. Grudi su joj se nadimale uslijed ritmičnog disanja. Kao da su znale da upravo gleda u njih, njene bradavice su očvrsnule i oslikale se ispod bijele satenske spavačice na tanke bretele. Pružio je ruku i uzeo jednu bradavicu između palca i kažiprsta i protrljao. Sheena je zastenjala ali se nije probudila. Ovo će biti zanimljivo. – pomislio je. Kliznuo je ispod pokrivača i u trenutku je okrenuo na leđa i smjestio se između njenih nogu. Kada je dotakao usnama i jezikom njeno središte, Sheena je širom otvorila oči. Sve naznake da je spavala nestale su onog trenutka kada je ugledala Declana između njenih nogu. Ljepše jutro odavno nije svanulo. Po prvi put, a da nije ni bila svjesna toga, Sheena se nasmijala. Nije izvila kut usne u neki iskrivljeni poluosmjeh, [106]


niti se grleno nasmijala. Po prvi put u posljednjih sedamnaest godina, Sheena se nasmješila čarobnim osmjehom, pokazujući liniju bijelih zuba. Čim je shvatila šta je učinila, osjetila se užasnuto, ali nije mogla skinuti osmjeh s lica. Zato je uradila jedinu drugu stvar koju je mogla, povukla je Declana prema sebi i snažno ga poljubila.

[107]


Poglavlje 11 Nakon predivne noći koju je podijelila sa Declanom, Sheena je mislila da će konačno sve sjesti na svoje mjesto. Bila je iskrena prema njemu, rekla mu je da ne može osjećati nešto prema njemu. Ponudila mu je da sexualna veza bude jedino što može biti između njih i on je to prihvatio. Na neki način. Ignorisala je oštru naredbu koju je čula u njegovom glasu kada je rekao da će biti njegova i dušom i tijelom. Nije se željela zamarati razmišljanjem, onoga trenutka kada uvidi da gubi kontrolu, prekinut će kontakt s njim. Svakako je to i jedini ishod. Čim završi sa osvetom i ovim što je započela ona će se vratiti u Virginiju. Jutro nakon te noći bilo je sasvim obično. On je otišao u svoj stan da se istušira i presvuče a potom će se vratiti kod nje. Jer je Adamova smjena završila. U međuvremenu, dok je on bio odsutan, iskoristila je vrijeme da se presabere. Sedamnaest godina se nije nasmijala a ovog jutra to je učinila, i razlog je bio on. Bolje rečeno njegov izraz lica kada ga je uhvatila sa glavom među njenim nogama. Širok osmjeh razlio joj se licem kada se prisjetila njegovog iznenađenog pogleda. Izgledao je kao dijete uhvaćeno u nekom nestašluku. Prasnula je u smijeh toliko glasno da je Jordan strčala niz stepenice pitajući se ko bi to mogao biti. Stala je kao ukopana na ulazu u dnevni boravak. Nije mogla vjerovati u ono što je vidjela. Ovo je bio prvi put, od kada je upoznala Sheenu, da je vidjela da se ona smije. Ne, ona se nije smijala, ona se previjala od smijeha. Zabezeknula se. Isprva nije od šoka mogla progovoriti, a potom ju jednostavno nije željela prekidati. Kada se čovjek ne smije dugih sedamnaest godina, potrebno je vrijeme da sve to nadoknadi. A i bez toga, njena prijateljica izgledala je tako simpatično smiješno da se i sama Jordan nasmijala. U tom trenutku Sheena se okrenula i Jordan je u njenim očima također vidjela nešto što do sada nikada nije. Njene očije sijale su posebnim sjajem. Njene oči isijavale su sreću, umjesto konstantne osvete koju je u njima gledala. Da samo jedna osoba može biti zaslužna za to, Jordan je bilo savršeno jasno. [108]


- Ti se smiješ. Ti se stvarno smiješ. Oh moj Bože! – privukla je još uvijek nasmijanu Sheenu u zagrljaj. – Zar sam morala ovoliko čekati? Znaš li ti koliku sam ja budalu često morala glumiti da bih te nasmijala? I nikad taj divan smijeh nisam zaradila. - Oh, Jordan... tako je dobro smijati se.Osjećam se lakše, mnogo lakše. Kao da je jedan dio mene ponovo rođen. – kroz smijeh je odgovorila uzvraćajući zagrljaj. - Priznaj da je Gorštak zaslužan za to. Vidjela sam kada je izašao iz kuće jutros. - Ne poričem. Grozna sam prijateljica. Nakon svega sa Vaughnom, ja sam uživala s njim i sada se smijem kao da nemam niti jedne brige na pameti. – tužna sjena preletila joj je preko lica. - Da se nisi usudila da sebe kriviš! Istina, ne znam šta se sve tačno desilo, ali ti nisi kriva što je on poludio i prešao sve granice! - Prijetio nam je na izlazu Jordy. I Declanu i meni. Ne bojim se, znam da mi ne bi ništa loše učinio. Mislim da je to uradio iz bjesa jer ga je Declan udario i odvojio od mene kada me na silu poljubio. Jordy rekao je da me voli, i to već dugo. Zgrozila sam se. Nikada ga nisam tako gledala. Bio mi je prijatelj i samim tim nikada ga nisam posmatrala kao muškarca sa kojim bih bilo šta osim prijateljstva mogla imati. Sad je to sve sjebano. Opet sam nekoga izgubila. Ovoga puta prijatelja. Krivo mi je što je sve tako odigrano. Kako da ga pogledam u oči kada se sretnemo? Danas ću otići do agencije, a noge mi već sada klecaju. - Ti si luda. Sa svom svojom samouvjerenošću ćeš da ga pogledaš duboko u oči. Ti nisi ništa kriva. On je kriv što je sam sebe zavaravao. Godinama je bio uz tebe i trebao je da zna da između vas ništa ne može biti. Obećaj mi da nećeš više sebe kriviti! - Ne mogu Jordan. Shvati me! Ne mogu više o tome razgovarati, idem se spremiti. Kada Declan dođe otići ćemo u agenciju. Ti ako hoćeš, možeš s nama, a ako nećeš možeš otići u shopping ili gdje god poželiš. Samo mi reci unaprijed da ti možemo obezbjediti tjelohranitelja za svaki slučaj.

[109]


- To mi se više sviđa. Pronađite mi nekog ko je sexy poput tvog Gorštaka. – nasmijala se tako glasno i po prvi put Sheena joj je smijehom uzvratila. – A sada mi reci, šta se desilo sinoć između vas dvoje. Je li bio vatren kao prošli put? - Nije. Bio je vatreniji. Kunem ti se Jordy, samo njegov glas čini da u mom stomaku zaplešu, ne leptirovi, već zmajevi. Bilo je fantastično. Ni sama više ne znam koliko puta sam doživjela orgazam. Taj njegov „prijatelj“ u boksericama nikad ne spava. Uvijek je u budnom stanju i veoma spreman. – nasmijala se i prekrila lice rukama – osjećam se kao dijete kada dobije novu igračku. Da nemam prioritete, mislim da ga ne bih pustila iz kreveta cijeli dan. Jordan se zagrcnula od smijeha. Ovakvu Sheenu nikada nije vidjela. Bilo joj je mnogo drago što su neki ventili, koje je ugradila u sebe, konačno malo popustili. Svim srcem se nadala da će Declan uspjeti da ih sve „odvrne“. Jer ovo koliko je do sada vidjela, a vidjela je dosta, ukazivalo je na njegovu snagu i karakter muškarca koji čini ono što hoće. A u njegovom pogledu jasno se ocrtavala želja i to ne samo sexualna. Taj muškarac bio je zaluđen njenom prijateljicom. Istina, pokušavao je to skrivati od ostalih, ali od Jordan nije mogao. - Da sam na tvom mjestu, ja ga ne bih puštala iz kreveta danima, mjesecima, godinama. Predivno zajedno izgledate, lijep ste par. Sheena se naglo uozbiljila. Zašto svi miješaju pojmove, pitala se. Prvo Declan a sada i Jordan. Objasnila im je da jedino što sa Declanom može imati jeste sex. Bez ikakvih obaveza, s vremena na vrijeme. Bez uplitanja osjećanja, bez planiranja budućnosti. - Jordan, objasnila sam ti već. Nismo mi nikakav par. Samo dvoje odraslih koji uživaju u sexu. Neće biti nikakvog para. Nikakvih osjećanja. Jebem mu, rekla sam ti da ne mogu voljeti nikoga. Zar je to toliko teško shvatiti? Mislila sam da bar ti znaš u kojoj mjeri je sjeban moj život! Moram li svaki put ponavljati da su moje granice postavljene prije sedamnaest godina?! - Znaš šta Sheena? Sereš! Misliš da bi tvoj otac volio da zatvoriš svoje srce i osjećanja, da podigneš zidove koje si podigla, i to sve zbog njega? E pa ne bi! Rekao ti je da se osvetiš jednom čovjeku, a ne da se svetiš svim ljudima oko sebe! – s tim riječima se okrenula i izašla iz Sheenine radne sobe u koju su [110]


prešle kako bi razgovarale. Na izlazu se umalo sudarila sa Declanom, samo ga je ošinula pogledom i promrmljala jedno „neka ti je Bog na pomoći“ i popela se uz stepenice. Kada je vidio Sheenu ovog jutra kako se smije u njemu je još jedna kočnica popustila. To je bio prvi put da ju je čuo da se smije. Bila je to najljepša melodija koju je u svom životu čuo. Shvatio je da ga je ova žena već jednim dobrim dijelom zarobila i osudila na život pored nje. Prelazio je po sjećanju od prethodne noći. Sjetio se kako ga je molila da je uzme, koliko ga je grčevito stezala, kako se grčila ispod njega. Kriste, bio je zaslužan za cijeli niz njenih orgazama. Uživala je, vidio je to. Osjetio je. Pored fantastično razornog osjećaja koji je izazivalo spajanje s njom, želio je više. Želio ju je na sve moguće načine. Duševno isto koliko i tjelesno. Želio je da joj bude sve. Sve u jednom. Poželio je da bude dio cjeline koju čine njih dvoje. A ona... Ona je sve to bacila pod noge i onako, svom jačinom zgazila. Dok je govorila da u njenom životu nema mjesta osjećanjima, nije bila svjesna da su njene riječi bile kao nož zabijen u njegovu utrobu. I sa svakom novom riječi, taj nož se okretao. Htio je iskočiti iz svoje kože, zatim je dobio nagon da je dobro prodrma ne bi li joj malo razuma ubacio u tu lijepu glavu. Umjesto toga, zarekao se da će biti njegova i dušom i tijelom! Tada mu se činilo to veoma lahko, ali sada nakon što je slučajno čuo djelić razgovora između nje i Jordan nije bio tako siguran. Kako je natjerati da ga voli kada je u tolikoj mjeri sjebana? Bit će to rudarski posao, ali uspjet će. Zavoljet će ga! Nije mu bilo jasno zašto je baš htio da ga zavoli, kada on sam ne želi voljeti nju. Međutim pećinski čovjek u njemu rekao mu je da je to zato što on to tako hoće. I to je bilo dovoljno. Zaustavio je dalja preispitivanja i krenuo ući u radnu sobu. U tom trenutku, vrata radne sobe su se otvorila i ona se pojavila. Djelovala je tako krhko, nježno. Htio ju je privući u zagrljaj, ali samo je stajao djelujući hladan i dalek. Tražila je samo sexualnu vezu s njim, to će i dobiti za sada. Neka pomisli da je pristao na njene zahtjeve. Kada se opusti i zaboravi na svoje zahtjeve, tada će on započeti rat svim sredstvima. A konačan ishod tog rata biće njeno srce, njena ljubav. On je MacKay, on ne odustaje dok ne dobije ono što želi. A on ne želi nju! - Hej. – zbunila se. Nije očekivala ovdje da ga vidi. Još manje u ovako mračnom raspoloženju koje je njegovo lice nagovještavalo. Njegove sive oči više nisu odražavale strast, već opet onu hladnoću koja je do prethodne noći konstantno bila prisutna. [111]


- Moramo razgovarati. – zakoračio je prema njoj. Odjednom njena prostrana kuća i radna soba su se smanjile. Zauzeo je čitav prostor svojom pojavom. Još više ju je nadvisivao obzirom da nije bila na štiklama. Osjetila se tako sićušnom. Zakoračila je unazad. Gledao ju je direktno u oči, krećući se prema njoj. A ona je uzmicala dok nije udarila nogom od radni sto. Stala je, udahnula duboko nekoliko puta, skrenula pogled i oslonila se na sto kako ne bi pala. - Da, znam. Kada možemo napustiti Edinburgh i krenuti za Killearn? Mislim da sam shvatila gdje je nož zakopan. Pročitala sam tetkino pismo. – počela je. - Meni ćeš reći gdje je to. Ti tamo nećeš ići. - Mislim da se nismo razumijeli. Ovo je moja osveta, u pitanju je ubistvo mog oca. Jasno da ću ići. I ni ti, niti bilo ko drugi, neće me u tome spriječiti. – bila je nepokolebljiva. - Urazumi se. Šta ako ti tamo bude stric, njegovo osoblje ili njegovi tjelohranitelji? Šta ako te otkriju? Šta ako ubije i tebe i mene i sve moje ljude? Jesi li uopšte razmišljala o tome? – svjesno je igrao na kartu njenog suosjećanja. Ona nije mogla podnijeti da neko zbog nje strada. Tu je bila slaba. I proklet bio ako to ne iskoristi kako bi je zaštitio. - A ne, nećeš! Gledaj na to ovako, ja idem Declan. Neću promijeniti mišljenje. – bila je odlučna. Ovo je njena borba. Ovo o čemu Declan priča neće je uplašiti. Oni mogu stradati čak i ako nje nema, kakve veze ima što će ona ići. - U redu. Ići ćeš. Sad mi objasni gdje je nož zakopan. - Jesi li siguran? - Da, počni. Nemamo vremena za gubljenje. – iritantna žena, može li ikada učiniti ono što joj se kaže, pitao se. Umjesto da bude umiljata poput jagnjeta, nakon prethodne noći, ona je gora od tigrice kada su joj mladunci u opasnosti. Njen odnos prema njenoj osveti je upravo takav. Misli da je jedina koja ima pravo da odlučuje u kojem će smijeru stvari teći. Ni svjesna nije da bi vrlo lahko tako upala u zamku. Mnogi muškarci bi se slomili da su doživjeli prošlost kakvu je ona doživjela, ali ne. Ona odiše hrabrošću i

[112]


odlučnošću. Posvećena je tome i ako treba ići će glavom kroz zid da postigne ono što želi. - Dobro. Na očevom imanju, nekih stotinjak metara istočno od porodične kuće, nalazi se krivudavi puteljak koji vodi u šumu. On je popločan velikim betonskim blokovima. Sa obje strane puteljka, postoji po pet grmova. Prvi grm je grm žutih ruža, drugi je grm bijelih, treći crvenih, četvrti rozih i peti je grm narandžastih ruža. Nož se nalazi u crnoj drvenoj kutiji zakopanoj na udaljenosti od dvadeset centimenara ispred grma crvene ruže sa desne strane puteljka. – izdeklamovala je ono što je shvatila na osnovu pisma koje je pročitala. - Mogu li vidjeti pismo? – pružio je ruku kada je kimnula. Čitao je i sve se više mrštio. U pismu ništa ovako nije pisalo. Naprotiv, spominjao se neki potočić, vjenčanje, oltar i slične stvari koje Declanu ni najmnje nisu bile jasne. – Šta je ovo? Izgleda da si mi dala pogrešno pismo. - Nisam. Vidiš, potočić koji se spominje u pismu je ustvari krivudavi puteljak prema šumi. Tu sam se igrala kao djevojčica. – nastavila je kada je kimnuo u znak da je prati. – Dalje, oltar su te crvene ruže sa desne strane potočića. To su bila neka obilježja kada sam se igrala tu. Tetka je to iskoristila da zavara trag, ukoliko pismo slučajno dospije u pogrešne ruke. Znala je da sam ja jedina koja će znati na osnovu toga kako doći do noža. Kada je završila sa obrazlaganjem, gledali su se nekoliko trenutaka. Bol u njenim očima bila je toliko izražena, ali ni suze nije pustila. Bilo je fascinantno to što nije bila jedna od cmizdravih žena. Čak i kada mu je detaljno ispričala način na koji je njen otac stradao, ona nije ni suzu pustila. Zaista nije upoznao jaču ženu od nje. To je samo doprinjelo da bude još veća u njegovim očima. - Hoćeš li me odvesti u agenciju? – upitala ga je kako bi prekinula neugodnu tišinu. Mislila je da će nešto reći nakon što mu je objasnila gdje se nož nalazi, ali on ništa nije rekao. Samo ju je gledao, očima grabljivca. I sam je bio jedan, podsjetila je samu sebe. Već je čula da ga njegovi ljudi uglavnom zovu po nazivu koji je dao svojoj zaštitarskoj agencij „Hawk“3. Apsolutno mu pristaje u svakom smislu, zaključila je.

3

Hawk (engl.) - sokol

[113]


- Da. Biću tu negdje, kada budeš spremna pozovi me. – ustao je i izašao iz radne sobe, ostavljajući Sheenu da se bori sa samom sobom. U agenciji je zatekla Vaughna u njegovoj kancelariji. Oslonio je laktove na sto i lice prekrio svojim dlanovima. Osjetila je stezanje u grudima. Bilo joj je žao što je sve tako ispalo. Nije željela da se stvari ovako zakomplikuju između njih. Zaboga, bio joj je prijatelj. Njena podrška i oslonac. U kojem trenutku se sve to promijenilo, pitala se. Kako to da nije primijetila da je gleda na drugačiji način? Zar je stvarno bila toliko slijepa? Nakašljala se blago, kako bi podigao glavu i primjetio je. Podigao je glavu sa dlanova i gledao je nekoliko trenutaka blago, a zatim se namrštio i tresnuo rukom od sto. - Šta on radi s tobom? Zašto si ga dovela? – povisio je ton i zakoračio prema njima. Istog trenutka Declan je stao ispred Sheene. Znao je da se Vaughn neće usuditi da krene na njega. Znao je da je čisti mekušac, jak na riječima i izuzetno slab na djelima. - Njoj ćeš se obraćati sa poštovanjem, je li ti to jasno? – opasno tihim glasom je izgovorio. - Declan, sačekaj malo molim te. Moram razgovarati s njim. On je još uvijek moj prijatelj. – uhvatila je Declana za nadlakticu i osjetila koliko se ukočio. Da mu je pogled ubitačan, shvatila je kada je konačno mogla vidjeti njegovo lice onda kada se sklonio u stranu pored nje. Držao je Vaughna na oku svo vrijeme. Iako je znala da nema potrebe, bilo joj je drago što je pazi. Pored njega njoj se nikad ništa neće desiti. Bila je uvjerena u to. Naprosto, on je bio njen neprobojni štit. Iako se od ovog jutra držao na distanci od nje, ona je znala da je uz nju. Smetala joj je ta distanca, ni sama nije znala zbog čega kad ju je sama tražila. Postala je kontradiktorna samoj sebi. - Prijatelj? I dalje me tako gledaš? – Vaughn ju je omeo u razmišljanju. - Vaughn, zašto se ponašaš tako? Oduvijek sam te posmatrala tako. Moj si prijatelj i dalje, prešla sam preko tvog sinoćnjeg ponašanja. Nastavit ćemo kao da se ništa nije desilo. – nastojala je izgladiti stvari s njim. Nije ga željela izgubiti. Ne nakon svega što je činio svih ovih godina za nju. [114]


- Čuješ li ti sebe? – zaurlao je – Ništa više neće biti kao prije. Volio sam te svih ovih godina. Bio uz tebe u svim situacijama. Nadao se da će doći dan kada ćeš me zavoljeti. Kada ćeš mi dopustiti da ti se približim onako kako sam priželjkivao svih ovih godina. Ali ne, ti si me opet gurnula u stranu. Poželjela si ovog prokletog Škota. Hladnog kurvinog sina! Declanu se oslikala vena na sljepočnici. Suzdržavao se svo vrijeme zbog Aileen, ali više nije mogao. Okrenuo se i zamahnuo šakom, ciljajući Vaughnov nos. Hvala svim svecima na nebesima na refleksima pa je stao na vrijeme, jer da nije, pogodio bi Aileen. Postavila se između njih dvojice, braneći Vaughna od udarca. - U kurac, Aileen! Šta to radiš?! – zagrmio je i uhvatio ju za ramena. Srce mu je lupalo kao ludo. Malo je falilo da je sruši. Noge su mu zaklecale. Nije ni shvatao do sada u kojoj mjeri je uticala na njega. Gledala ga je prestrašenim očima. Očito nije ni bila svjesna šta se moglo dogoditi. - Ja... ja... – zamucala je. Nije planirala da se ovo ovako odigra. Htjela je spriječiti Declana da udari Vaughna opet. Samo je željela razgovarati s njim. Hvala Kristu na refleksima koje je Declan posjedovao, jer da nije, sada bi ležala opružena bez svjesti na podu Vaughnove kancelarije. - Razgovarat ćemo kasnije Aileen! Sad se samo, jebeno, skloni! - Ne, nemoj ga udariti molim te. – zamolila ga je i nježno dotakla rukom njegova prsa. – Molim te. Zažmirio je. Vilica mu se trzala. Želio je tog gada poslati daleko. Ni pakao nije zvučao tako loše. Zapravo to mu se činilo kao jedna savršena destinacija za ovog ljigavca. Sklonio se na odstojanje od jednog koraka. Nije je želio ostaviti samu sa tim kretenom. Nije bio siguran da joj ne bi naudio. Vaughn je posmatrao njih dvoje i pripala mu je muka. Došlo mu je da se ispovraća odmah tu na njih. Kako je mogao voljeti ovu ženu, pitao se. Pružao joj je sve što je mogao. Zaboga, čak ni sa ženama nije spavao u posljednje vrijeme. Čuvao se za nju jer se nadao da će svemu konačno doći kraj. Nadao se da će mu se konačno prepustiti kada osveta bude gotova. Ali onda se umješao hladni Škot i ona mu se prepustila. Samo lud čovjek ne bi [115]


primijetio da ju je jebao taj Škot. Kako mu se mogla prepustiti, pitao se. Osvetit će im se. Njoj jer mu se prepustila. A njemu zato što se umješao između njih dvoje. Želio je da pate. Želio je da osjete bol kakvu je osjetio on. - Ti si jedna jebena kučka! Gadiš mi se! Zbog samog pogleda na tebe pripadne mi muka. – izraz gađenja preletio mu je licem. Sheena nije mogla vjerovati šta čuje. Nije mogla vjerovati da je to njen Vaughn. Odbijala je vjerovati da joj on govori ovakve stvari. Zaboljelo ju je. Iako je to nastojala poreći, zaboljele su je njegove riječi. Ali navukla je masku na lice. Neće mu priuštiti zadovoljstvo da je vidi povrijeđenu. On je nju povrijedio a sada izigrava žrtvu. Ako baš tako hoće, onda u redu. Nemaju više šta reći jedno drugom. - U redu Vaughn. Rekao si sve što si imao. Pošto ti je toliko mučno da me gledaš, pretpostavljam da ne želiš više raditi ovdje? – zadržala je neutralan glas. Govorila je samoj sebi da mora biti jaka. - Odlazim odavde Sheena. Ali zapamti, platiti ćete mi oboje za ovo! I ti i ovaj jebeni Škot! Reci mi koliki mu je? Je li uspio zadovoljiti kurvu poput tebe? – zloban osmjeh preletio mu je licem, a odmah nakon toga pao je ko pokošen. Declanova pesnica pronašla je idealno mjesto na njegovom licu. Nos mu je ponovo prokrvario. Ovoga puta Sheena je odbila da reaguje. Jedan dio nje potpuno je utrnuo. Okrenula se prema prozoru i potpuno se isključila. Nije željela da zna šta se dešava. Znala je samo da Vaughna više nikada u životu ne želi sresti. Slijedeći susret s njim ne bi dobro prošao, znala je to. Bolje će biti da se više nikada ne vide. Sada se morala posvetiti poslu čak i više. Pored svog posla, morat će preuzeti i Vaughnov. Što prije morat će mu pronaći zamjenu. Ali koga, ovdje nikoga nije poznavala tako dobro da bi mu prepustila sve poslove koje je Vaughn obavljao. Tada se sjetila. Prošlog puta kada je bila ovdje u kancelariji upoznala je Lainie Copland. Ona je bila upoznata sa Vaughnovim poslovima. Čak su nekoliko puta komunicirale putem skype-a dok je Sheena boravila u Virginiji. Pozvala je Vaughnovu sekretaricu i obavjestila je da pošalje Lainie u kancelariju. Okrenula se i ugledala Declana kako stoji oslonjen na zid i posmatra je. Ni traga nije bilo Vaughnu. U Declanovim očima pronašla je utočište. Neka nevidljiva sila vukla ju je svom snagom njemu. Prešla je razmak [116]


između njih i obavila ruke oko njegovog struka. Glavu je naslonila na njegova prsa udišući njegov čisti muževni miris. Miris Declana. Kriste, miriše li išta tako dobro kao što miriše on, pitala se. Glasno je uzdahnula. Kada mu je prišla, ukočio se. Nikada do sada nije mu sama prišla i dodirnula ga. Kada mu je obavila ruke oko struka, osjetio je blagu slabost. A kada ga je pomirisala, htio je iskočiti iz svoje kože. Čitav dan trudio se držati distancu od nje, a ona ju je tek tako uklonila. Natjerala ga je samo jednim svojim dodirom da pljune u svoju odluku. Obavio je jednu svoju ruku oko njenih ramena, prstima druge ruke prošao je nježno kroz njene mekane kovrdže. Zatvorio je oči. Urlao je na samog sebe da je pusti. Morao ju je pustiti, iako su mu svi nagoni govorili da je poljubi a potom uzme žestoko, odmah tu na stolu. Ako se ne skloni od nje, upravo će to uraditi. Dok je on vodio borbu sa sobom, neko se nakašljao iza njegovih leđa i spasio ga od donošenja odluke. Pustio ju je teška srca. Okrenuo se i zaledio u mjestu. - Lainie? - Declan?

[117]


Poglavlje 12 Sheena je šokirano gledala kako ta plavokosa žena sva u nogama, grli muškarca kojem je ona do prije nekoliko minuta držala ruke oko struka. Pripala joj je muka. Jednostavno želudac joj se podigao i poželjela je da je negdje drugo. Bilo gdje, daleko od njih dvoje. - Ljepotice, odakle ti ovdje? Ne mogu da vjerujem da si to ti. Koliko se dugo nismo vidjeli? – Declan je bio iznenađen kada je ugledao Lainie. Toliko iznenađen da nije vidio koliko se Sheena unervozila. Kada je prvi put vidjela Lainie, ništa na njoj nije djelovalo tako izazovno. Ali danas, ta plavuša posjeduje takvu auru, da se Sheena mogla zakleti da ne postoji niti jedan muškarac koji bi joj odolio. Čak ju je i Declan nazvao ljepoticom, zgađeno je pomislila. Odjednom se prisjetila da nju nikada nije tako nazvao. Pogledala je u dugonogu plavušu a zatim uzela pramen svoje crvene kose i uporedila. Njena boja kose činila se tako bezličnom u odnosu na zlaćane pramenove dugonoge žene. Opet je pogledala u Lainie. Čak nije imala ni tako duge noge. Zapravo, pomislila je preneraženo, kada je Bog dijelio duge noge ženama ona se zasigurno nalazila na kraju reda. - Mislim da i sam znaš koliko dugo. Od onog dana ništa više nije isto za mene. – tužno je odvratila a potom okrznuvši Sheenu pogledom, nastavila. – zapravo, pitanje je, odakle ti ovdje? Sheena im je okrenula leđa, pružajući im privatnost, ali zapravo sve što je željela bilo je da otrgne Declana od te i previše zavodljive plavuše. Nije znala šta ju je spopalo, zašto joj toliko smeta njihova bliskost. Progutala je knedlu. U ušima joj je bubnjalo stotinu bubnjeva, svaki se oglašavajući drugačijim tonom. Osjetila je oštro probadanje na dlanu desne ruke. Zaprepastila se kada je shvatila da je noktima probola kožu dlana. Začudo, jer uopšte nije bila svjesna da je stiskala šake u pesnice. A izgleda da je i uzviknula jer su je oboje gledali kao da joj je izrasla još jedna glava. Gospode, šta se to dešava sa mnom? – pitala se. - Ja... samo sam... Glava. Zaboljela me glava, iznenada. Bol mi je prostrijelio sljepočnicama. – zakreštala je. Osjetila je kako joj vreli talas obuhvata lice. [118]


Bila je svjesna da lupeta, ali nije si mogla pomoći. Morala se izvući iz ove situacije. Mentalo je opalila sebi dva šamara. Za svaki slučaj. Morala se sabrati pod hitno. A to neće biti moguće ukoliko ostane ovdje s njima. Najgore od svega jeste što joj vrag nije dao mira pa ih nije mogla ostaviti same u uredu. Misli Sheena, misli. Dođavola, smisli nešto. Jebi ga! – urlala je na samu sebe. - Aileen? – na rubu da prasne u neobuzdan smijeh, Declan je uspio izgovoriti samo njeno ime. Sve drugo uzrokovalo bi smijeh koji je svake sekunde prijetio da izađe iz njegovih pluća i izazove potres zgrade u kojoj su se nalazili. - Gospođice Copland, izvinjavam se ali mi moramo ići. Nazvat ću vas kada mi bude bolje da se dogovorimo u vezi posla. – potom se Sheena okrenula Declanu. – Voljela bih da me odvezeš doma, ne osjećam se dobro. Još se više narogušila kada joj je samo kimnuo glavom, a potom se okrenuo dugonogoj plavuši koju je uvukao u svoj zagrljaj i objavio da će je ubrzo nazvati. Osjetila je probadanje duboko u trbuhu. Bilo je to kao da joj kliještima čupaju iznutricu. Stresla se od glave do pete. Zašto ovo mora biti ovoliko teško, pitala se. Šta nju briga što on grli drugu? Nju to ne treba da zanima. I uostalom, šta je briga što on tu dugonogu plavušu namjerava pozvati? Nema veze što ni nju samu nikad nije nazvao. Sve u njoj vrištalo je da spriječi susrete između Declana i Lainie. Ali kako? Njihovi susreti biće neizbježni, jer je sada Sheena osuđena na redovne dolaske u agenciju dok se stvari nakon Vaughnovog odlaska ne srede. Koliko dugo će ovo moći podnositi, pitala se. Iskreno rečeno, još nije ni počelo a njoj se već činilo kao da je već danima na mukama. Nije joj pomoglo ni to što su se udaljili od agencije, od dugonoge plavuše. Osjećala je gorak okus u ustima i ništa ga nije moglo ublažiti. Čak ni pritisak Declanove ruke tik iznad njene stražnjice, pa ni kada ju je kao slučajno okrznuo nadlanicom preko grudi. Njene misli bile su zamrznute u onom trenutku kada je Declan u tim svojim rukama držao drugu ženu. Ni manje ni više nego njenu buduću zamjenicu. Popodne je odlučila provesti u sobi, daleko od Declana. Htjela je čim prije srediti svoje misli jer njeno ovakvo ponašanje nigdje nije vodilo. Kada bolje razmisli vodilo je tome da je željela tresnuti Declana šakom posred [119]


lica. Svo vrijeme na licu mu je titrao osmjeh. Vidjela je da se svim silama trudio da se obuzda i ne prasne u smijeh svaki put kada ju je pogledao. Zaključila je da je shvatio kakva se borba u njoj odvijala. Mogla se zakleti da je naprosto uživao u njenoj muci. Da dan nikako ne može biti gori, zaključila je kada je napokon izašla iz sobe a Declan nije bio tu. Noć je već bila odmakla i to je ono što ju je brinulo. Umjesto njega, ove noći na njih je pazio Adam. Po ko zna koji put ponovio joj je da se nema zbog čega brinuti te da će Declan za koji sat već biti ovdje. Ali vrag kao da je jedva dočekao, potpuno ju je uzeo pod svoje. U njenim mislima odvijao se žestok scenario. Zamislila je Declana kako klizi rukama po plavušinom tijelu. Ljubi je divlje i strasno. Odmahnula je glavom nekoliko puta kao da će tako uspjeti izbaciti iz glave neželjene scene. Nije mogla da vjeruje da je već otišao da se vidi sa Lainie. Zašto je to uradio? Ko mu je ona? Bila su to samo neka od pitanja koje je po milioniti put sebi danas postavila. Odgovor nikada nije dobila jer je bila prevelika kukavica da ta pitanja postavi jedinoj osobi koja bi joj mogla dati odgovor na njih. Nervozno je hodala uz duž radne sobe strpljivo čekajući iako je sat već jasno pokazivao da je ponoć prošla. Nadala se da će ipak doći. Nije shvatala ni zbog čega ga čeka. Tješila se da je to zbog toga jer joj je Adam rekao da će ubrzo stići. Ali uzalud. Minute su prolazile tako sporo. Ništa nije ukazivalo na to da će se pojaviti. Zaključila je da je on zaista je s njom. Utroba joj se zgrčila na pomisao da je vjerovatno dodiruje onako kako je to činio njoj prošlu noć. Bol joj se očitala na licu kada je shvatila da će mu ta žena vjerovatno odgovoriti na osjećaje, onako kako ona nije mogla niti može. Sručila se svom težinom na fotelju kad ju je istina pljusnula u lice. Zaboga, ona će ga izgubiti. Podigla je noge, privukla ih prsima i glavu naslonila na koljena. Declan je luđački vozio da bi što ranije stigao u Edinburgh. Osamdeset pet kilometara u jednom a potom u drugom pravcu, prošlo je bez problema. Vlakom i busom put je bio duži, iz prostog razloga što se išlo preko Glasgowa. Vožnja busem trajala je skoro tri sata, dok je vožnja vlakom bila nešto duža od dva sata. Sve u svemu, Declan je bio sretan što se odlučio na put ići vlastitim automobilom. Tako da je presjekao sav taj put. I umjesto preko Glasgowa, išao je preko Falkirka direktno do Killearna. [120]


Naći imanje Sheeninog pokojnog oca bio je lakši dio posla. Također, olakšavajuća okolnost bila je ta što je imanje naprosto bilo pusto. Čak nije bilo ni posluge koja bi održavala to imanje. Sve je toliko zapušteno da je mogao zaključiti kako tu, jebena prokletinja imena Jamie, nikad nije nogom kročio nakon počinjenog ubistva. Sam prizor mjesta odražavao je zlosutnost koja je prodirala do kostiju. Ako se dosad i pokajao što nije poveo Sheenu, sada mu je bilo drago. Iako je do sada bila hrabra i jaka, vjerovao je da bi se slomila od samog prizora na ovo sada već tugaljivo mjesto. Mjesto gdje se jasno može naslutiti kako je prije bio raj za život. Čak šta više, zakleo bi se da je mogao vidjeti desetogodišnju Sheenu kako trčkara imanjem, igrajući se skrivača i svega onog čega se djeca u toj dobi igraju. Steglo ga je u prsima. Kriste, ona mora biti najjača žena koju je upoznao. Teži dio posla bio je pronaći popločani krivudavi puteljak za koji mu je Sheena rekla. Čak ni grmovi ruža više nisu bili prepoznatljivi. Obrasli su korovom i drugim grmovima, tako da mu se posao uduplao. Morao je biti pažljiv i maksimalno skoncentrisan. Džepna baterija koju je ponio sa sobom u veliko mu je olakšala, jer tama koja se nadvila nad ovo pusto mjesto ne bi mu dozvolila vidjeti ni prst pred okom. Pod svjetlom džepne baterije tražio je tačno mjesto prateći uputstva koje mu je Sheena dala. Ubrzo je uklonio svo suvišno grmlje i korov oko središnjeg grma za koje se svim svecima pomolio da bude grm crvene ruže. Spustio se na koljena i počeo kopati po instrukcijama, onako kako je u pismu napisano a uz Sheenino objašnjenje. Ubrzo je udario u drvenu kutiju, upravo onakvu kakvom ju je Sheena opisala. Odahnuo je, izvadio ju i otvorio. Ponovo je osjetio olakšanje što je došao sam. Ne, ona definitivno ovo ne bi podnijela, zaključio je u sebi. Poklopio je kutiju i ponio sa sobom. Kada je došao do kuće, nadao se da Aileen nije ni primjetila da ga nema. Uzalud se nadao, jer čim je ušao, vidio je da je svijetlo u radnoj sobi upaljeno. Naprosto, znao je da je ona. Ušao je polako i stao kao ukopan. Ona je njega čekala. Duboko u sebi znao je to. Kriste, izgledala je tako ranjivo, tako predivno. Spavala je na fotelji, nogu pokupljenih uz prsa i glave spuštene na koljena. Bakrene kovrdže padale su oko nje, a usta su joj bila blago rastvorena. Bila je nešto najljepše što je u životu vidio. Poželio ju je uzeti u naručje i nikada ne pustiti. Poželio joj je usnama izbrisati svu tugu koju je nosila u sebi. Tugu koju ona nije htjela priznati a znao je da ju nosi. Prišao joj je polahko i spustio se na koljena ispred nje. Udahnuo njen [121]


zanosni miris. Prsa su mu se nadimala tako jako da je pomislio da će mu se srce rasprsnuti. Kako je ikada i mogao pomisliti da bi ona bila njegov neprijatelj, pitao se. Ona je žena stvorena da bude, ne voljena, već obožavana. Ona je nešto najbolje što mu se moglo desiti. Istina, od kako je ušetala u njegov život sve se okrenulo naglavačke. Čak ga je i u snu proganjala. Konstantno je bio zarobljen mislima o njoj. Zavaravao se ispočetka da mu smeta, da je želi što dalje od sebe. Ali čim bi joj okrenuo leđa, poželio bi da joj se što prije vrati. Bog mu je svjedok koliko ju je puta poželio od trenutka kad ju je ugledao. Vodeći se prethodnim iskustvima pomislio je da će mu jedna noć sa njom biti dovoljna. Hladna istina pljusnula ga je u lice odmah naredno jutro kada je ona njemu okrenula leđa. Ako je do tada mislio da je ne može više željeti, prevario se. Tada ju je poželio barem deset puta više nego ikada do tada. I nakon toga, činilo se da se svakog sata ta njegova želja za njom povećava. Čak i danas, dok joj se ljubomora iscrtavala na licu, sve što je želio bilo je da je odvede daleko od svih i zakopa se duboko u njoj. Zahvaljujući Lainie, on je shvatio ono što ona još nije. Ali hoće, zarekao se sam sebi. Kad sve ovo prođe, on će uraditi ono što se zarekao prije deset godina da nikada neće. Oženit će ovu zelenooku čarobnicu bakrene kose. Spustio je usne na njeno čelo, dok je lagano prstima prolazio kroz njene kovrdže. Polahko je otvorila oči i sanjivo ga pogledala. - Declan... – promrmljala je. - Tu sam srce. – spustio je usne na njene. Ovo je dom, pomislio je. Ona je ta. Sheena je osjećala ukočenost u čitavom tijelu. A kako i ne bi, spavala je u vrlo neugodnom položaju tu na fotelji, čekajući ga da se vrati od druge žene. Kao da je tek postala svjesna situacije, namrštila se i odgurnula ga. Nakon Laininih usana namjerava ljubiti njene. Toliko nije mogla dopustiti. Iako je zahtjevala samo sexualnu vezu od njega, morala mu je biti jedina. Onog trenutka kada prestanu s tim, može raditi šta hoće. Ako je on zahtjevao da joj bude jedini, i ona je to isto mogla tražiti od njega. Ustala je i krenula izaći iz radne sobe, kada joj je pažnju privukla kutija na komodi pored vrata. Zaledila se u mjestu.

[122]


Nije željela vjerovati da je to ono za šta misli da jeste. Nije mogla vjerovati da je otišao bez nje. Cijelu noć ga je čekala. Mislila je da je otišao njoj, ali ne, on je uradio ono za šta je bila sigurna da neće nikad. On ju je iznevjerio. Obećao joj je i prekršio obećanje. Poželjela je zavrištati. Umjesto toga samo se okrenula i uputila mu jedan dug i prazan pogled. - Išao si u Killearn? Odgovori mi samo sa da ili ne. - Morao sam Aileen. Ne razumiješ... – počeo je, ali ga je prekinula. - Samo mi odgovori sa da ili ne. – glas joj je bio izrazito miran. Ali Declan je shvatio da ona nikad nije bila nemirnija. Što je učinjeno, učinjeno je. Znao je da je ispravno postupio. Kada bi se ova situacija ponovila, opet bi isto uradio. - Da. – odvratio je gledajući je pravo u oči. Mentalno je tjerajući da mu se suprotstavi. Lakše je izlazio na kraj sa bijesnom Sheenom. Ova naizgled smirena, bila je nešto sa čim se nije mogao nositi. Ova Sheena je postavljala neprobojan zid između njih. - Koja sam ja budala. – odmahnula je glavom, uzela je kutiju i okrenula se da izađe iz radne sobe. Declan je morao reagovati, znao je da ako izađe sada sve je izgubljeno. U jednom koraku stvorio se iza nje, hvatajući je za ruku i približavajući njena leđa svojim prsima. Njen miris, Kriste, vodio ga do granice pucanja. - Aileen, dopusti da ti objasnim. – tako blago izrečeno, bilo je najbliže molbi koju nikad u svom životu nikome nije uputio. – Okreni se, pogledaj me. Sheena je drhtala. Osim osjećaja koji je izazvala drvena kutija koju je držala u rukama, trnce uz kičmu slao je samo jedan dodir ovog čovjeka koji je stajao iza njenih leđa. Tačnije, njena leđa bila su prilijepljena uz njegova prsa. Samo Bog zna koliko je imala samokontrole kada mu se po ko zna koji put nije prepustila. Nije mogla samo se okrenuti i pogledati ga. Jer znala je da ako to učini, sva njena kontrola otići će u vjetar. Sve brane će popustiti, a svi zidovi će se urušiti. Čovjek poput njega, jednim kontaktom očiju, pretvarao je njene kosti u želatin. A nju samu u pohotnu ženu željnu samo njega i njegovog tijela. Ostat će sabrana, neće se okrenuti. Odlučila je, saslušat će ga ovako bez okretanja. [123]


Uvidjevši da je odlučila biti tvrdoglava, odlučio ju je djelima natjerati da se okrene. Približio joj se još samo malo, ruku kojom ju je držao za nadlanicu premjestio je na njen stomak i raširio prste. Ukočila se. Osmjehnuo se i nastavio. Drugom rukom, sklonio joj je kosu u stranu i oslobodio njen vrat. Približio se osjetljivom dijelu kože, udahnuo njen miris i kliznuo usnama duž vrata. Izvila je vrat tražeći još. Draškao ju je usnama i jezikom po vratu a potom je ugrizao za ušnu resicu izdišući lagano topli dah. Osjetio je koliko se naježila, ali se još uvijek nije okretala. Rukom kojom ju je držao preko stomaka približio je svom središtu. Ne mogavši se više suzdržati, Sheena je uzdahnula čim je osjetila njegovu tvrdoću na svojoj stražnjici. Rukom kojom joj je sklonio kosu okrznuo joj je grudi. Zavukao je ruku ispod ruba majice koju je nosila i polako prelazio preko osjetljive kože do grudi. Njegova ljubav ovoga puta nije nosila grudnjak. Što je bila sreća jer nije bio siguran da ga ne bi potrgao da bi došao do njenih bradavica. Već su bile čvrste i oteo mu se grlen uzdah. Uzeo joj je kutiju i odložio na stočić. Tada se okrenula. Oči su joj već bile zamućene od žudnje. Namjeravao ju je uzeti u naručje i odnijeti u sobu, međutim Sheena je imala drugačije planove. Zatvorila je vrata radne sobe i okrenula ključ. - Ovoga puta potreban si mi drugačije. Nemoj biti nježan. Njene riječi za Declana su bile okidač. Povukao ju je prema sebi. Silovito ju je poljubio. Pustošio je njena usta žestoko posjednički. Uhvatio je patentni otvarač njenih farmerica i jednim trzajem ga otvorio. Svukao joj je farmerice preko bokova, a zatim joj naredio da iskorači iz njih. Potrgao je crvenu čipku njenih gaćica. - Okreni se i uhvati se za stranicu fotelje. – naredio je. Od njegovog promuklog glasa Sheena je već ovlažila. Iznevjerio je njeno povjerenje. Slagao ju je. Ali bila je i previše slaba na njega. Ovo će biti njihov oproštaj. Više neće biti bliskosti između njih. Sa ovom noći sve se završava. Poslušala ga je, okrenula se i uhvatila za naslon. Preko ramena ga je ugledala. Prsa su mu se nadimala koliko je duboko disao. Crnu majicu povukao je preko glave i pred njenim očima ukazalo se isklesano tijelo ovog [124]


savršenog muškarca. Njenog Gorštaka. Pustila je da joj pogled klizi preko njegovih prsa, spuštajući se prema njegovom međunožju. Pantalone su mu bile spuštene do koljena zajedno sa tamno sivim boksericama, otkrivajući njegov uspravni ud. Njegova veličina i debljina svaki put iznova su je fascinirale. Željela ga je što prije u sebi. Potreba za njim bila je prevelika. Premjestila se s noge na nogu. - Raširi noge Aileen. – prišao je i pljusnuo je dlanom po stražnjici. – Želiš grub sex, zar ne? Nageo se preko njenih leđa i spustio usne do njenog uha. – Dobit ćeš ga srce. Uhvatio ju je za kosu i omotao oko ruke. Drugom rukom namjestio se do njenog ulaza i shvatio da je već mokra. Jednim potezom ušao je cijelom dužinom u njenu vrelinu. - Aaaahh! Declan! - kriknula je. - Tako je dobro biti u tebi, srce! – povukao ju je za kosu. Nije se pomjerio nekoliko sekundi. Zatim se izvukao skroz i opet sručio u nju cijelom dužinom. Osjećaj je bio izvanredan. Bila je tako vrela, tako skliska. Spajanje sa njom činilo je da gubi razum. Želja i potreba za njom potpuno su ga prevladale. Gurao je brže i jače. Svaki put izvlačio je cijeli ud, da bi ga potom cijelom dužinom sručio u nju. Ubrzao je ritam, gurao je brže i žešće. Jedini zvukovi u radnoj sobi bili su njihovo stenjanje i zvuk udaranja kože od kožu. Nije mislio da će ona ovo moći podnijeti, ali njoj je ovo očito odgovaralo jer ga je počela stezati unutrašnjim mišićima. Bila je na rubu, znao je to. Izvukao se, sačekao nekoliko sekundi a potom ponovo uplovio u njenu vrelinu cijelom dužinom. - Aaaaahhhh!! – uzviknula je i raspala se u hiljadu sićušnih komadića. Doživjela je potres kakav nikad u životu nije. Declan se još dva puta izvukao i zabio u nju a potom se ispraznio duboko u njoj. Izvukao se polahko iz nje, navukao bokserice i pantalone. Potom ju je povukao da sjede u njegovo krilo.Ali, Sheena je uradila ono što ni u snu nije sanjao da će uraditi. Odgurnula mu je ruku. Prišla svojim farmericama i [125]


navukla ih. Držala se na pristojnoj udaljenosti i niti jednom se nije okrenula da ga pogleda. Da nije osjetio njeno svršavanje pomislio bi da je ostala nezadovoljena. Nije mu bilo jasno njeno ponašanje. Sama je tražila grublji sex, nije ga on inicirao. - Aileen? – zbunjeno ju je pozvao još uvijek sjedeći u fotelji i teško dišući. Podigla je glavu i nijemo ga pogledala. Taj trenutak bio je dovoljan da shvati. Pružila mu je sebe, popustila je, ali ovo noćas bit će njihov kraj. Kraj je nastupio prije nego su išta i započeli. Ovo noćas bio je zadnji trenutak njihove bliskosti. Osjetio je to u dubini svoje duše. I znao je da šta god napravi, neće to promijeniti. - Aileen, reci nešto. Šta se dešava? – morao je čuti zbog čega je ovakva. Morao je čuti zašto ovo radi. - Ne dešava se ništa. Dešava se samo ono što sam tražila. Sex. Ništa osim toga. Ustanovili smo granice dokle možemo ići. Priča poslije sexa kao ni osjećanja, ne uklapaju se u te granice. Dobio je poriv da je zadavi, golim rukama. Majku mu, još maloprije djelovala je tako krhko i nježno. Njena transformacija bila je zapanjujuća, od nježne žene ponovo se pretvorila u oštrokondžu. Riječima je ispaljivala bodeže koji su nekako probijali njegovu tvrdokornu kožu i zabijali se direktno u njegovo srce. Dođavola, opet mu to radi. Ponovo se okreće od njega. Skočio je sa fotelje i uhvatio je rukama za ramena. Natjerao ju je da ga pogleda u oči. Njene su bile tako mirne, a njegove su plamtjele. - Zbog ovoga si takva? – pokazao je rukom prema kutiji – Zaboga ženo! Misliš li uopšte tom svojom glavom? Shvataš li da te nisam mogao svjesno dovesti u opasnost. Nisam te mogao povesti u nepoznato. Nisam te želio predati u ruke tom kurvinom sinu. - Hoćeš mi reći da je tamo zapravo bio on? – upitala je prkosno. - Ne. Nije bio tamo. Ali nisam mogao znati. Nisam te mogao povesti naslijepo.

[126]


- Ali ja sam znala, Declan. Ja sam znala, dođavola! – odgurnula mu je ruke i prošla iza njegovih leđa. – Nikada se ne bih svjesno dovela u opasnost. Ni sebe a još manje tebe. Dođavola, mislila sam da to znaš! - Kako si znala? – jedva je progovorio. Kako je dođavola, ona mogla znati. Pa nije ovdje bila već punih sedamnaest godina. - Obavještavali su me stalno o njegovim koracima. Nisam više naivna djevojčica, Declan. A ti me upravo takvom posmatraš. Ne vjeruješ u moju sposobnost rasuđivanja, ne vjeruješ meni. A što je najgore od svega slagao si me. Po drugi put Declan. Obećao si mi i prekršio obećanje. Zato je ovo bio oproštaj. Između tebe i mene ničeg više nema osim strogog poslovnog odnosa. - Aileen... – uhvatio ju je za ruku u namjeri da je privuče sebi. Ali je otrgnula njegovu ruku sa svoje. - Ne dodiruj me više Declan. Ti na to više nemaš pravo. Ovo je kraj. – okrenula se i napustila radnu sobu sa bolom u grudima. Bolom kakav nije osjetila dugih sedamnaest godina. Bol za izgubljenim jednim dijelom sebe...

[127]


Poglavlje 13 Hodala je tamnom nepoznatom ulicom približavajući se tunelu. Potrčala je s nadom da će ga stići. Ali sa svakim korakom on je bio sve udaljeniji. - Nemoj ići! Ne ostavljaj me! Ne. Pucat će tata, nemoj ići! Ne!!! Vrisak se prolomio Sheeninom sobom. Naglo se uspravila u krevetu. Udrzano je disala, dok su joj se graške znoja slijevale niz čelo. Još jedna noćna mora koja ju je protresla do srži. Uvijek isto. Drhatala je i grčevito rukama stezala svijetlo zeleni prekrivač. Osjećaj je bio toliko jak, toliko žestok i potresan. Gospode, da li će ih se ikada riješiti, pitala se. Koliko vremena trebati proći pa da konačno može da kaže da je sve to iza nje. Odrekla se mnogo čega u svom životu. Izgradila zidove, postavila distance, ali i dalje se dešavaju razne stvari na koje nije mogla da utiče. Upalila je lampu koja se nalazila pored kreveta, odgurnula pokrivače i ustala. Mučila su je razmišljanja. Sve se zakoplikovalo, čak ni osveta koju je godinama planirala ne ide željenim tokom. Ona je trebala biti ta koja će uzeti nož kojim je njen otac ubijen. A to joj je oduzeto. Željela je da posjeti Killearn nakon toliko godina ali ni to nije uradila. Željela je posjetiti očev grob. Reći mu koliko je blizu da ga osveti. Željela ga je posjetiti po prvi put u ovih sedamnaest godina. A sve je to propalo zbog Declana. Još jedna osoba koja je iznevjerila njeno povjerenje. Jedino je još ostalo da joj se stric ne pojavi na proslavi koju je planirala. I onda može reći da je sve otišlo dođavola. To ne smije dopustiti. Uradiće sve što treba da vidi njegov izraz lica kada ugleda bratičnu nakon toliko godina. Želi vidjeti njegov izraz lica, kada shvati da mu ta ista bratična objavljuje rat u kojem on sigurno gubi. Ostalo je još svega nekoliko dana do te noći. Još nekoliko stvari za uraditi i sve je bilo spremno. To će biti noć preokreta. Ovoga puta, sreća će biti u njenim rukama. Osveta će biti konačna. Uzela je drvenu kutiju u drhtave ruke. Pluća su joj se nadimala i osjetila je koliko drhti. Bol ju je razdirala, ali niti jedne suze nije mogla pustiti. Odjednom je osjetila kako gubi dah, prsa su joj se stegla. Pala je na koljena i obgrlila kutiju rukama. Nije bila svjesna da je ispuštala zvukove [128]


koji su ličili na jecaje. Ljuljuškala se naprijed i nazad nekoliko minuta, i dalje držeći kutiju u rukama. Napokon je smogla snage da je otvori, da se suoči sa onim što se nalazilo u njoj. Podigla je pažljivo poklopac i drhtavim prstima opipala plastičnu providnu vrećicu. Pred njenim očima ukazao se nož, sada sa već sasušenom i skorelom krvi njenog oca. Osjetila je blagu vrtoglavicu kada je ovako slikovito ugledala dokaz onog što je učinjeno njenom voljenom ocu. Gledala je u taj nož i prisjećala se dana kada ga je otac donio kući. Nož koji je usmrtio njenog oca, bio je njegov vlastiti. Taj isti nož njen otac je dao izraditi po uzorku na klan Buchanan sa urezanim njegovim inicijalima. Naime, dio na kojem se nalazi oštrica sačinjen je od srebra, kao i držak. S tim što je držak obrađen raznim materijalima u bojama tartana klana Buchanan. To su nijanse roze boje, sa protkanim svijetlo plavim, bijelim, crnim i crvenim nitima. Na vrhu se nalazi dragi kamen ljubičaste boje. Riječ je o ametistu. Ono što je Sheena znala o tom dragom kamenu, bilo je samo ono što joj je otac ispričao. Kristal je označavao zaštitu, plemenitost, nesebičnost. Također unosi mir i harmoniju u prostor u kojem se nalazi. Gorko se nasmijala kada se prisjetila tog objašnjenja koje joj je otac dao. Pričao joj je o tom veličanstvenom nožu, držeći je u krilu. Pričao joj je i najmanju pojedinost o njemu. Bio je ponosan što je baš on bio njegov vlasnik. A sada, taj isti nož mu je presudio. Nož koji mu je trebao donijeti zaštitu, naprosto mu je okrenuo leđa. U sjećanje je prizvala i legendu vezanu za ametist. Čak i to joj je otac ispričao. Bila je to grčka legenda i vezana je za boga Bahusa4. Naime, bog Bahus bio je izrazito neraspoložen i odlučio da njegovi tigrovi rastrgaju prvu osobu na koju naiđe. Tada se pojavila djevojka Ametist koja je išla u hram boginje Dijane5 na službu. Kada su tigrovi skočili na nju, ona je prizvala Ime boginje i odmah je bila pretvorena u bijeli kamen. Bahus se oraspoložio zbog takvog čuda i kako bi se pokajao on je izlio vino po bijelom kamenu. Tada je kamen dobio predivnu ljubičastu boju. Sjetivši se ove legende, Sheena nije mogla a da ne poveže svoju sudbinu sa sudbinom djevojke po imenu Ametist. Kako jedna, tako je i 4

Bog Bahus – u starom Rimu, Bahus je slavljen kao bog vina i sexa. Boginja Dijana – rimska boginja svijetla, života i lova koju su Rimljani izjednačili sa grčkom boginjom Artemidom, tako je postala i božica mjeseca. 5

[129]


druga bila bačena tigrovima. Osim što je u Sheeninom slučaju postojao samo jedan tigar. Bitna je razlika ta što će ona biti ta koja će zadati konačan udarac tom tigru. Ona neće dozvoliti da bude okamenjena. Vratila je vrećicu u kutiju i zatvorila poklopac. Morala je završiti sa svim ovim i otići odavde. Izašla je iz sobe i uputila se niz stepenice u kuhinju. Zastala je na ulazu u kuhinju kada je vidjela Declana da sjedi za šankom okrenut joj leđima. Glavu je držao pogetu, gledajući u pod. Nije znala šta da uradi, da krene naprijed i dođe po vodu po koju je i krenula, ili da se vrati nazad prije nego što je primjeti. Nije imala više snage da mu se suprotstavlja. Lomila se nekoliko trenutaka, a onda je uspravila leđa, podigla glavu i zaputila se ravno prema frižideru. Prilazeći mu osjetila je njegov opojni muževni miris i jeza ju je prošla. Bodrila je samu sebe da nastavi jer ona to može. Ona može proći pored njega, uzeti vodu i potom se vratiti nazad. Neće obraćati pažnju na njega. Šta god da joj kaže ili uradi, ona neće reagovati. Prošla je pored njega, uzela vodu i iznenadila se. On ju nije ni pogledao. Nije dao naznake da ju je uopšte primjetio. Namrštila se. Malo jače je zalupila vrata frižidera, ali opet je ostala uskraćena za njegovu reakciju. Nije znala šta ju je spopalo. Zar mu još maloprije nije rekla da će ostati na strogo poslovnom odnosu, pitala se zašto ju je sada bilo briga što ne obraća pažnju na nju. Okrenula se i izašla iz kuhinje, noseći vodu sa sobom. Bila je zbunjena i iziritirana do krajnjih granica. Bila je suprotstavljena samoj sebi. Jednim dijelom sebe bilo joj je drago što poštuje to što mu je rekla da je se kloni. Ali onim drugim dijelom sebe, koji je bio zaključan pod katancom sve ove godine, bila je razočarana i u najmanju ruku bijesna. Izignorisao ju je, tek tako. Kao da nikada nije postojao niti jedan bliski trenutak između njih. Kao da je ona još samo jedna obaveza, još jedan posao koji treba privesti kraju. Teško je otpuhnula kada ju je savjest podsjetila da je sve to sama tražila. Nakon što je Sheena izašla iz radne sobe, Declan se zakleo samom sebi da je više neće ni dotaći dok to ne bude tražila od njega. Tako će i da bude. Ovoga puta će morati ona sagnuti svoju glavu i prići njemu. A on će strpljivo čekati do tada, držeći je na oku i izvan opasnosti. Nadao se svim srcem da iritirajuća žena neće zabušavati više nego je navikla. Nada mu je pala u vodu onog trenutka kada se pojavila ispred njega u providnoj spavačici, prljavo [130]


roze boje bez grudnjaka. Srce mu je ubrzalo lupanje i vilica mu se oklembesila do pola. Trudio se iz petnih žila da zadrži ravnodušan izraz lica. Trudio se svim silama da joj ne pokaže koliko utiče na njega. I uspio je u tome. Zaključio je to na osnovu nezadovoljstva koje je ispoljavala. Znao je da je mislila da je nije ni primjetio, ali ona nije imala pojma koliko je u krivu. Dok je ona mislila da se njemu živo fućka za nju, on se borio sa samim sobom da je ne zgrabi i ne izjebe tu na kuhinjskom pultu. Kriste, koliko je bila u krivu! Ništa u vezi nje, njemu nije promicalo. Ali naprosto je morao ovako djelovati ukoliko je želio da ona konačno prizna svoja osjećanja. Ignorisanje bi je trebalo potaknuti da potisne prošlost i objeručke prihvati budućnost. Biće tu uz nju ali na distanci. Željet će ga ali ga neće imati, sve dok sama ne obznani da ga želi, da ga voli. Bit će strpljiv i čekat će. Jedino na taj način može da se bori i dobije rat protiv njene prošlosti. Naredne dane Sheena je preživljavala u raspoloženju koje je variralo od razdražljivog do izuzetno razdražljivog. Odluke koje je donijela one noći u radnoj sobi, konstantno su je proganjale. Nimalo nije bila mirna. Već prvog dana joj je pala teško distanca koju je postavila između sebe i Declana. Na posao je otišla u pratnji Adama i još jednog vozila sa četvoricom tjelohranitelja. Kada je sa Laine konačno dogovorila obim poslova i utvrdila odgovornosti, pojavio se Declan i odveo Lainie na pauzu. Sheena je poželjela iskočiti iz svoje kože. Kada ga je ugledala, onako sa razbarušanom kosu u tamno plavim farmericama, bijelom majicom i crnom kožnom jaknom, pomislila je da je došao zbog nje. Srce joj je zalupalo i htjela je poreći sve što je izrekla prethodne noći samo da je dodirne. Međutim on joj osim jednog ravnodušnog pogleda nije uputio niti riječ. A kada je čula da vodi Lainie na pauzu, sve se srušilo oko nje. Osjetila je blagu vrtoglavicu i bila je sigurna da bi pala da nije sjedila. Ništa bolja situacija nije bila ni nakon toga. Svakog puta kada je bio slobodan, Declan bi se nekako našao u Lainienom društvu. Sa Lainie se smijao i ponašao vrlo opušteno, dok bi s njom tek po neku riječ progovorio. Uglavnom su to bile riječi „dobro jutro“, „dobro“, „doviđenja“. Razgovora između njih nije bilo. Sav razgovor između njih odvijao se preko Adama i bio je strogo poslovne prirode.

[131]


Stvari su kulminirale onog trenutka kada je Jordan obavjestila Sheenu da se vraća u Virginiju već narednog dana. Tada je Sheena zaključila da se svemir okrenuo protiv nje. Više nije imala nikakvu kontrolu nad bilo čim. Sve je polako klizilo iz njenih ruku i prijetilo da ode dođavola. Da odlazi narednog dana iz Škotske, Jordan joj je saopštila tri noći prije proslave na kojoj je trebala susresti strica po prvi put. Toga dana, Adam je bio na dužnosti, što je Sheeni znatno olakšalo kada je donijela odluku da odvede Jordan u noćni klub i da se dobro zabave. Htjela ju je ispratiti sa stilom, kada već nije mogla ništa drugo učiniti. Samo je željela malo da udalji misli od svih dešava koje su se dešavale u prethodnih nekoliko dana. Obzirom da ih Adam pazi, Sheena je znala da neće vidjeti Declana i osjetila je olakšanje. A zatim se snuždila čim se prisjetila da će vjerovatno negdje drugo provoditi vrijeme sa Lainie. Nije imala niti jedan prigovor na Lainie, osim što je provodila vrijeme sa Declanom. Ali na to nije imala pravo prigovora, on nije bio njen. Ovoga puta Sheena je rezervisala VIP prostorije noćnog kluba „Silk“. Obavjestila je Adama i osiguranje. Sve je bilo spremno i zabava je mogla početi. Klub „Silk“ nalazio se u King Stable Roadu, otvoren je prije dva mjeseca i već je važio za jedan od boljih noćnih klubova u Edinburghu. Smjestile su se na mjesto koje je Sheena rezervisala. Bio je to ograđeni prostor sa smeđim kožnim uglovima i stolovima mahagoni boje. Osvjetljenje kluba bilo je u svjetlo plavim i nježno ljubičastim bojama. Sve u klubu odražavalo je stil i eleganciju. Obzirom da je bio petak, bila je to specijalna noć u klubu pod nazivom „Halo Fridays“. Muziku u klubu puštao je DJ. Pjesma koja se prolamala iz zvučnika bila je nova pjesma Sashe Lopeza pod nazivom „All my people“. Brza muzika, obećavala je noć sa mnogo plesa i potpunog opuštanja. Naručile su bocu ruma „Captain Morgan's“ i udobno se smjestile. Sheena je još jednom bacila pogled oko sebe. Ugledala je četvoricu tjelohranitelja na svom mjestu. Djelovali su jako diskretno ali znala je da su na oprezu. Što se tiče Adama, on je bio s njima u separeu i nije pio alkohol. Činio se već opasno na rubu živaca, a Sheena nije imala pojma zbog čega. Pretpostavila je da je bjesan jer su izašle noćas i izložile se opasnosti. Pomislila je kako je isti Declan, a potom odmah odbacila tu misao. Niko nije isti kao on. On je gori od svih i istovremeno [132]


bolji od svih. Tužna sjeta preletila joj je licem i Jordan ju je gurnula laktom. Zaboravit će na njega večeras, obećala je sebi. I dok su uživale u piću, smijale se i plesale, osjećale su se življe nego inače. Ništa nije moglo stati na put njihovoj sreći. Sheena je po prvi put osjetila kako je lijepo opustiti se s vremena na vrijeme i zaboraviti na sav taj teret koji godinama nosi. Osmjeh joj se zaledio na usnama kada je preletila pogledom i zadržala se na ledeno sivim očima. - Bože, ne opet! – zaječala je. Pomislila je da će je opet preko ramena odnijeti odavde i iznenadila samu sebe kada je shvatila da je to priželjkivala. Sjetila je kada ju je posljednji put odnio iz restorana i kako je to završilo. Crven joj je udarila u lice. Željela ga je jako. Želja joj nikad nije bila izraženija. Stomak joj se stisnuo u čvor kada je pored njega vidjela dobro poznatu priliku dugih nogu i plave kose. Opsovala je u sebi i okrenula mu leđa. Zar je morao doći i ovu noć i pokvariti joj zabavu? Zar nije mogao barem ovu noć držati se podalje od nje i pustiti je da uživa? - Šta se dešava? – Jordan se nagela da je pita. - Declan. Ne znam imam li više snage za ovo Jordy. Sve što sam željela bilo je da ga udaljim od sebe. A sve što sam dobila bilo je psihičko udaljavanje a fizičko zbližavanje. Bojim se da ću jednom ući u toalet i njega pronaći tamo. Gdje god se okrenem on je tu, sa njom ispod ruke. Pucam po šavovima i da ti pravo kažem, nisam sigurna koliko ću ovo još moći podnositi. Ne znam više šta da radim. Kuda god se okrenem naletim na njega, a on se kao slučajno očeše od mene. I kad to uradi on je potpuno ravnodušan, a ja sve što poželim jeste da strgne odjeću sa mene i... Uh, zašto je ovo ovoliko teško? - Ah moja Mrk... ups, neću te više tako zvati, obećavam. Zaboga, kako da te zovem. Nema veze, ono što sam htjela da kažem jeste da si ti već zaljubljena u njega. Samo što si slijepa, toliko slijepa da više ne vidiš ni prst pred sobom. Moraš sebi pružiti šansu mila, moraš naučiti živjeti sa svojom prošlošću gradeći svoju budućnost. - Ne smijem biti zaljubljena. Evo već sam ga izgubila. On već ima drugu, i to je ni manje ni više, nego moja zamjenica. To je uvrnuto.

[133]


- Ajde pusti da se stvari same poslože, ali prije toga, priznaj prvo sebi šta je to što osjećaš prema njemu. A ja ti obećavam, da kada to učiniš sve će se ostalo posložiti. Ti ne vidiš ali ja da. Taj čovjek ima oči samo za tebe. Samo lud čovjek to ne bi primjetio. - Pretjeruješ Jordy. Ni on sam nikada nije pričao o osjećanjima. Nikada nije rekao da postoje makar i u najmanjoj mjeri... - Ti ga moraš navesti da ti obznani svoje osjećaje Sheena. – ubacio se Adam nakon što je čuo maloprijašnje Sheenino obraćanje Jordan. – On je takav. Izgubio je ženu koju je volio na jako težak način. Uz nju je izgubio i njihovo nerođeno dijete. Znam kakav je bio nakon toga, koliko je morao napraviti odricanja. A znam i da od kako si se ti pojavila on nije više isti. Utičeš na njega na razinama za koje sam mislio da više nikad niti jedna neće moći uticati. Otvara ti svoje srce, iako riječima ne govori. Nemoj ga sjebati. Možda griješim što se petljam, ali ne mogu da stojim sa strane i posmatram vas kako svjesno griješite. Sheena je u šoku posmatrala Adama. Declan je izgubio nekog, ženu koju je volio i nerođeno dijete. Ostala je bez riječi. - Šta joj se desilo? – tiho je upitala. Osjećala je kako ostaje bez glasa. - Nisam siguran da bih ti ovo trebao reći Sheena. – nesigurno ju je pogledao, dajući joj do znanja da ne smije reći Declanu da je išta saznala, pogotovo ne od njega. – Zvala se Jane. Declan je već radio u tajnoj službi kad ju je upoznao. Dobio je zadatak da se ubaci u užu ekipu koja je radila za tvog strica. Jane i on, već su počeli živjeti zajedno. Ona je zatrudnila. Jednog dana u restoranu se našao sa tvojim stricem i njegovim tjelohraniteljima. Toga dana, tvoj stric je trebao biti uhapšen. Declan je već bio skupio sve dokaze i došao je kao i uvijek prerušen. Koristio je lažno ime pred tvojim stricem i njegovim ljudima. Sve je pošlo po zlu kada je Jane ušla u taj isti restoran i prepoznala Declana. Potrčala je prema njemu uzvikujući njegovo ime. To je bila kobna greška. Jedan od ljudi tvog strica prišao joj je s leđa i prislonio pištolj u leđa. Drugi je prišao Declanu. Neprimjetno su ih izveli iz restorana u uličicu iza. Ostalo možeš pretpostaviti. Declan je učinio sve da je spasi, ali bilo je kasno. Izdahnula mu je na rukama. Nakon toga, njegov identitet bio je u opasnosti. Uz McGregorovu pomoć, njegov identitet je spašen, ali morao se odreći svoje porodice, sve dok tvoj stric ne završi iza rešetaka. [134]


Sheena je zanijemila. Srce joj je ubrzano lupalo. Osjećala je kako joj u ušima šišti, dok su svi drugi zvukovi zamrli. Znala je da se nešto krupno krije iza svega, ali ovo nije mogla ni u najgorim snovima sanjati. Zaboga, njen stric ubio je njegovu zaručnicu. Znala je da je zlotvor, ali da je ovoliki zlotvor nije. Mislila je da je kriv za samo jedno ubistvo, ali ne, ubio je i njegovu zaručnicu. Ženu koju je volio. Nije mogla ovo podnijeti. Njena porodica nanijela mu je zlo, a sada on pomaže njoj. Kakvu okrutnu igru sudbina igra sa svima njima? Nakon svega što je čula od Adama, po prvi put poželjela je da je Declan njen. Samo njen. Ali vidjevši ga ponovo sa Lainie, dok su se smijali, a ona držala ruku na njegovom ramenu, sve oko nje se okrenulo. Talas ljubomore ju je preplavio. Poželjela je skočiti i uhvatiti je za tu plavu kosu i odvući što dalje od njega. A njega je poželjela tresnuti jednom posred te nasmijane face, a potom ga poljubiti. Uroniti jezik u njegova usta, uvući svoje ruke u njegovu kosu. Označiti ga kao svog i nedozvoliti da više i jedna položi svoje ruke na njega. Uhvatio joj je pogled i prodorno je pogledao, odmjerivši cijelu njenu figuru. Poželjela je iskočiti iz svoje kože. Umjesto poljupca kojeg mu je željela dati, sada bi mu rado dala čašicu otrova. Ni Declan se nije osjećao ništa bolje. Od onog trenutka kada mu je Adam javio da će djevojke izaći, osjetio je blagi potres. Da bi ona uživala ovo veče, on je morao poduzeti nastrože mjere opreza. Osiguranje koje je klub inače imao, sada je bilo udvostručeno. Pored četvorice stražara za koje je ona znala, u klubu ih je bilo još deset. Svaki od njih bio je kamufliran i obučen za ovakve zadatke. Što se tiče njega samog, on nije imao živaca da sjedi u stanu i čeka da ga obavještavaju. Morao ju je imati na oku. Srećom, Lainie je bila slobodna ove noći i pristala je da mu pravi društvo. Jednim dijelom je naslućivala da se dešava nešto između Declana i njene šefice, ali pametno je šutila i čekala da se Declan sam ispovjedi. Kada je došao u klub, uvjerivši se sam da ne postoji nikakva opasnost, odahnuo je. Pronašao ju je u VIP odjelu gdje je i sam morao rezervisati. Sjedila je sa Jordan i Adamom. Od samog pogleda na nju, čitavo tijelo mu se ukrutilo. Pomislio je da ništa izazovnije nije mogla obući. Crna top haljina koju je obukla jedva joj je stražnjicu prekrivala, dok su joj grudi vrištale za oslobađanjem. Vrtoglave štikle izdužile su joj noge i sve o čemu je mogao razmišljati bilo je kako ga tim istim nogama zaokružuje oko struka, dok se [135]


on sve snažnije zabija u nju. Ukoliko ne ubrza sa priznavanjem svojih osjećanja on će sigurno poludjeti. Bila je u svakoj njegovoj misli, u svakom njegovom snu. Nalazila se u njemu i svuda oko njega. Postala je zrak koji je udisao. Biti joj toliko blizu a toliko daleko bilo je ravno mučenju. Pitao se zašto joj je trebalo ovoliko dugo, kad je znao da i ona ima snažne osjećaje prema njemu. Vidio je na njenom ponašanju koliko se suzdržava. Vidio je koliko joj je kontrola blizu pucanja. Znao je da je ljubomorna na Lainie i to mu je prijalo. Srećom po njega što nije znala u kakvom su odnosu Lainie i on, jer bi joj bilo svejedno i uvidjela bi da nema razloga da bude ljubomorna. Ovako sve su veće šanse da je upravo ljubomora natjera da mu prizna šta osjeća.

***

Ponedjeljak, 31. 10. 2011. godine „Noć vještica“

Kada je osveta ono čime se vodite cijeli život, to postane vaš način života. Živite za taj trenutak kojim ćete vratiti dug onome ko je okrenuo vaš život naopačke. Pomno organizujete svaki detalj. Pazite na svaku riječ, svaki pokret. Pazite da sve što ste isplanirali bude do utančine izvršeno. Samo tako sve može da bude kako treba. U takvim trenutcima nema mjesta grešci. Pa ni onoj najmanjoj. Greške su nedopustive i plaćaju se životom. Stigao je dan susreta sa demonom od krvi i mesa. Sheena nije osjećala strah, osjećala se izrazito energično. Bila je puna poleta. Sve ono za šta je živjela, konačno dolazi na naplatu. Žudila je da pogleda zlotvora u oči. Žudjela je da mu na kraju partije šaha, koju su igrali sve ove godine, kaže šah-mat. Ali prije toga, ostala je još jedna igra koju će mu servirati ove noći. Već odavno, glavna sala hotela u kojem se trebao održati susret bila je rezervisana ove noći samo za nju i njene goste. Bila je to sala hotela „La Monde“ u George Streetu. Njeni gosti bili su njeni suradnici i njeni klijenti. Pored njih njeni gosti bili su tjelohranitelji, kojih je ove noći bilo čak petnaest ne računajući Declana i Adama. Znala je da je ova noć izuzetno [136]


rizična i da bi trebala osjećati barem neki minimalan strah, ali ona nije mogla protiv sebe. Bila je puna poleta, puna dobrog raspoloženja. Puna adrenalina. Zabava je bila zamišljena tako da su gosti bili odjeveni u kostime, međutim pri ulasku morali su pokazati svoje pozivnice. Tako da nije ostavljeno mjesta grešci. Čim njen stric uđe, ona će to znati. Ušla je u salu držeći Declana pod ruku. On je bio odjeven u kostim Gandalfa – čarobnjaka iz filma „Gospodar prstenova“. Bio je sav u bijelom, čak mu je i perika dobro stajala. Bila je u kontrastu sa njegovim ledeno sivim očima, koje su ove noći posebno dolazile do izražaja. Dobili su obavjest da je njen stric već stigao i imao je pratnju. Neku kurvu koju je usput pokupio. Da, znala je za njegov fetiš prema mladim djevojkama – sponzorušama. Jedva je čekala da ga ugleda. Što se nje same tiče, njen kostim bio je prilično jednostavan. Bila je prerušena u vješticu, što se i očekivalo od vlasnice agencije i organizatorice zabave. Nosila je crni dugački šešir ispod kojeg joj je bila puštena crvena kosa. Ogrnula se crnim plaštom dugim do poda, ispod kojeg je bila njena posebno izrađena haljina. Haljina je bila cijela crna, sa dugim rukavima koji su se kod članaka širili do dvadeset centimetara. Haljina je odražavala jedan detalj, za koji je sa nestrpljenjem žudila da ukaže svom stricu. Na kažiprstu desne ruke nosila je prsten sa velikim crnim kamenom. Bila je slika i prilika vještice koja je opisivana u bajkama koje joj je otac čitao pred spavanje dok je još bila malena djevojčica. Toliko joj se to činilo dalekim, kao da se dešavalo u nekom drugom životu. Declan joj je nježno stisnuo ruku dajući joj podršku. Ove noći on je glumio njenu pratnju, ne njenog tjelohranitelja. Obilazili su njene suradnike i njene klijente, namjerno izbjegavajući onog zbog kojeg je ova noć i organizovana. Strpljivo je čekala, znala je da će je sam potražiti. Sve je bilo savršeno. Od ozvučenja i osvjetljenja do hrane i pića. Međutim, ono što je najbinije bilo jeste da Jamie Buchanan nije doveo svoje tjelohranitelje. Što je davalo do znanja, da nije imao nikakvih sumnji. Za njega je ovo bila još jedna zabava visokog društva. Ubrzo ju je neko potapšao po ramenu, bio je to Kevin. Muškarac srednjih godina koji je radio u njenoj agenciji i koji je bio povezan sa [137]


poslovima njenog strica. Pored njega, glavom i bradom stajao je njen stric. Taj krvnik, taj ubojica naizgled dječačkog pogleda. Kada se Sheena okrenula, on je neznatno ustuknuo. A ona je znala i zašto. Detalj na njenoj haljini bilo je ono što je uznemirilo njenog strica. Zurio je u izvezene inicijale njenog uca u zlatnoj boji na mjestu gdje joj srce kuca. Vidjela je u njegovim očima kako se smjenjuju šok, nevjerica, strah i potom bijes. - Jeste li dobro? Nekako izgledate blijedo. – natjerala je svoj glas da izgleda ljubazno. Kada ništa nije odogovorio, ona je nastavila. – Izgledate kao da ste ugledali samog vraga. Je li sve u redu? - Jesam, hvala. Nešto na vama podsjetilo me na prošlost. Oprostite, vjerovatno moje godine čine da vidim ono nemoguće. Ja sam Jamie Buchanan. – pružio je desnu ruku, a njoj se utroba zgrčila. Pripala joj je muka od njegovog glasa. I dalje se tjerala na osmjeh i normalno ponašanje. Ali svi vragovi u njoj prijetili su da izbiju na površinu i iskopaju mu te izdajničke oči smeđe boje. Najava njenog govora spasila su je da mu odgovori. Ispričala mu se i krenula prema podijumu dok je i dalje držala Declana ispod ruke. - Smiri se, srce. Došao je taj trenutak. Pokaži mu ko je Aileen Sheena Buchanan. Pokaži mu da si kći svoga oca. Hrabra i ponosna. Ne dopusti mu da vidi da njegova pojava utiče na tebe. Pokaži mu da nisi djevojčica već žena spremna povratiti sve što joj je oteto. – Declan ju je poljubio u čelo i stao na dva koraka od nje, dok je ona zauzimala mjesto određeno za govor na podijumu. Nesigurno mu se nasmješila i kimnula glavom. Došlo je vrijeme. Vrijeme za suočavanje sa svojim demonom. Dotakla je rukom, imitaciju noža kojim je ubijen njen otac, okačenog na njen bok. Ljubičasta imitacija ametista je zablistala i ona je uhvatila stričev pogled. Njegove smeđe oči odražavale su nevjericu i strah. - Dobro veče dame i gospodo. Dragi suradnici i klijenti, drago mi je da ste svi ove noći ovdje sa mnom. Povod ove zabave jeste moje predstavljanje i upoznavanje sa svima vama. Nakon sedamnaest godina mog boravka u Americi odlučila sam da je vrijeme da se vratim u svoju domovinu. Razlozi mog povratka su brojni i ne bih vas njima opterećivala noćas. Vjerujem da se svi pitate odakle naziv „Buchanan“ koji sam dala svojoj agenciji i kakve veze ima sa imenom Sheena Kendrick. Pa vrijeme je da vam to razjasnim. [138]


Moje ime je Aileen Sheena Buchanan, kći pokojnog Duncana Buchanana. – tišina koja je nastala nakon njenih riječi bila je opipljiva. Sve oči bile su uprte u nju sa očitim zanimanjem, osim jednih očiju. Te oči isijavale su očiti prezir i zlobu. To su bile oči njenog strica. – Okolnosti zbog kojih sam se vratila u Škotsku, natjerale su me da zataškam svoj pravi identitet. Večeras je noć u kojoj vam ga sa ponosom otkrivam. Uživajte u zabavi dragi gosti. Čast mi je što sam kao suradnike odabrale poštene i marljive ljude. I čast mi je što su ti isti ljudi doveli časne i poštene klijente. Želim vam svako dobro. Da i dalje radimo onako kao i do sada, časno i pošteno. Neka uvijek istina pobjeđuje laž. Živjeli! – podigla je čašu bijelog vina nazdravljajući svima.

[139]


Poglavlje 14 Posmatrala je oči podlivene krvlju, čak su ih maska i kostim činile još zlokobnijima. Nasmijala se od ironije, kostim Drakule savršeno mu je pristajao. Ni ona mu nije mogla pronaći zamjerku. Crnu kosu prošaranu sijedima, začešljao je prema nazad. Kostim je bio toliko dobar da se na tren zaista upitala da to nisu njegovi pravi šijati očnjaci. Svu svoju ličnost, sav svoj karakter, pokazao je kroz ovu masku. Približavala mu se laganim korakom gledajući ga pravo u te smeđe oči podlivene krvlju. Držala je u jednoj ruci čašu bijelog vina, a drugu je spustila na držak noža kada je stala ispred njega. Gledali su se nekoliko trenutaka. Zelene oči ispunjene osvetom naspram onih smeđih ispunjenih mržnjom i zlobom. Sve što je godinama planirala da mu kaže zastalo joj je u grlu. Sada ga je samo željela pitati jednu jedinu riječ 'zašto'. Kao da je znao da joj je potrebna podrška, Declan joj je prišao i položio ruku na rame. Iako mu ni jednom riječju nije dala do znanja da joj ovo teško pada, znao je da joj nije lahko. Posmatrao ju je cijelo vrijeme, odavala je utisak hrabre žene, sposobne da se suoči sa bilo čime što joj se stavlja na teret. Htio joj je dati do znanja da je uz nju, da je neće napustiti bez obzira što je ona postavila distancu između njih. - Lijepo odigrano nećako. – zlobno se iscerio Jamie. – Ali zar zaista misliš da me možeš pobijediti? Gledala ga je i dalje, što je njega još više činilo nervoznim i na putu da izgubi živce. Igrala je na tu kartu, željela je da izgubi živce i da se otkrije pred svima. Ali kurvin sin se i dalje dobro držao. Niti jednim potezom nije odavao da ga ovo dotiče. Ali ona, zagledana u njegove oči, primjetila je sve osjećaje koji su kulminirali u njima. - Već jesam, striče. – skrenula je pogled na nož, prešla nježno palcem preko lažnog ametista potom ga ponovo pogledala. – Nije moguće da nisi shvatio da si već izgubio. Došla je istina, nestaje laž.

[140]


- Predat ćeš mi nož, i možda ću zaboraviti da se sve ovo dogodilo. Možda ću ti dopustiti da nastaviš živjeti svojim bijednim životom kopileta kakvo i jesi. Glasno se nasmijala, privlačeći pažnju nekoliko gostiju koji su bili u blizini. – Ako to ne uradim, šta će biti? Ubit ćeš me kukavički, kao i svog brata, pretpostavljam? Mišić na obrazu mu je zatitrao. To je to, gurala ga je prema ivici. Još malo i sve će biti gotovo, planut će pred svima. Umjesto toga, odmjerio ju je, zavjerenički izvio kut usne u osmjeh i rekao, - Odigrala si svoj potez, sad je moj red. Nemoj reći da te nisam upozorio! – okrenuo se i izašao. Iza njega se zavihorio crni plašt crvene podstave. Gledala je za njim. Osjećala je kako se ježi od hladnoće koja joj je prodirala do kostiju. Mislila je da će sve ovo biti mnogo lakše. Da će sve to da prođe bez da je dotakne, ali nije. Nikad se nije osjećala slabije. Trebala bi da se osjeća pobjedonosno jer je ipak uvidjela u stričevim očima sve ono što je željela. Nevjericu, strah, poraz i bijes. Trudila se da ostane hladne glave, da njeno lice ostane nečitljivo. I uspjela je. Zahvaljujući Declanu ostala je pribrana iako je sve unutar nje drhtalo. Sama njegova prisutnost bila je dovoljna, ali podrška koju joj je pružao svo vrijeme značila joj je i više nego što je mislila da hoće. Nije je napuštao ni na trenutak, svo vrijeme bio je uz nju. Najveće odstojanje koje je držao od nje bilo je kad je držala govor, ali i tada joj je bio podrška. Poljubio ju je u čelo kada je krenula i tada je znala da će se moći suočiti sa bilo čime što život pred nju postavi. Osjetila je ruku na svojoj nadlaktici i polahko se okrenula. Umjesto ledeno sivih očiju na koje je navikla, susrela se sa najtoplijim sivim pogledom koji je ikada mogla i zamisliti da će ugledati. Poželjela mu se zavući u zagrljaj, osjetiti svu tu toplinu koju joj je nudio. Nije više imala snage za opiranje, željela je samo da se što prije pronađu u sigurnosti njene kuće i prepuste strastima za kojima su oboje žudili svih ovih prethodnih dana. - Ponosim se tobom, srce. – prošaputao je Declan. – Bila si iznimno hrabra. – povukao ju je u zagrljaj. Srce mu je snažno lupalo. Osjećao se kao pubertetlija na prvom sastanku. Svakog trena sve više i više je osjećao [141]


divljenje prema ovoj ženi koja se udobno smjestila u njegovom zagrljaju. Znao je da je hrabra, ali kako se držala ove noći bilo je nezamislivo. - Hvala ti na podršci, Declan. Hvala što si bio uz mene svo vrijeme. – stegnula ga je jače rukama oko struka. Nije ga željela više pustiti. Nije je uopšte bilo briga što ih vjerovatno gledaju polovina njenih gostiju. Ništa više nije bitno, osim ovog trenutka. Sve je prošlo veoma dobro. Još sutra će podnijeti tužbu, predati nož i onda će sve biti spremno za stričevo hapšenje. Nakon toga će podnijeti zahtjev za utvrđivanje i vraćanje svog identiteta, pri čemu će sve ono što je pripadalo njenom ocu, a što je oteo njen stric, pripasti njoj. Nakon toga, moći će se posvetiti Declanu. Da, konačno je odlučila. Prepustit će se osjećanjima i uživati sa ovim muškarcem koji joj od samog početka pripada. - Ja sam uvijek tu za tebe, srce. Nikada te neću napustiti. - Vodi me odavde, molim te. Samo želim otići odavde i izvući se iz ovog kostima. – rekla je ono što nije htjela. Zapravo je samo željela sa Declanom voditi ljubav. Prepustiti mu se cijela, i dušom i tijelom. Nadala se da svojom rečenicom nije sve upropastila opet. Kao munjom pogođen, brzo se odmakao od nje. Očekivao je da će ga ovu noć pustiti u svoj svijet, umjesto toga ponovo ga je odgurnula. Kada je rekla da je vodi odavde, poželio je poletjeti, ali druga rečenica grubo ga je spustila na zemlju. Dakle, ona je u njemu samo uvidjela podršku. Obzirom da joj ta podrška više nije potrebna, ni on joj nije potreban. Tvrdoglava žena i dalje nije promijenila svoje mišljenje. - Pozdravi se sa gostima i idemo. – pokazao je rukom prema prvoj grupici gostiju koji su im stajali u blizini. Krenuo je za njom, držeći se iza nje na dva koraka. U bunilu se ispozdravljala sa gostima. Nije bila svjesna lica ni osoba koje su joj pružale ruku i nježno tapšale po ramenu. Jedino čega je bila svjesna, bio je povrijeđen muškarac iza njenih leđa. Još jednom ga je odgurnula i nekako je znala da je ovo zadnji put. Htjela mu je sve objasniti, reći mu da to nije željela reći. Međutim svaki put kada bi se okrenula da mu to kaže, neko bi joj se obratio. Odlučila je da ništa neće spominjati dok ne dođu kući. Tada će razgovarati. Ovo će biti njihova noć. [142]


Obezbjeđenje na izlasku iz hotela bilo je na visini zadatka. Sheena je osjećala ogromno zadovoljstvo jer je ispravno izabrala. Nije mogla a da se ne upita šta bi bilo da nije odabrala Declanovu agenciju. Raspoloženje se potpuno istopilo, kada ju je Declan bukvalno odgurao do Adamovog auta i smjetio u isto. Ništa joj nije bilo jasno. Nekoliko trenutaka kasnije, sve joj je bilo jasnije. Ovoga puta on je postavio distancu između njih, poštujući njene želje. Zaustila je da se usprotivi, međutim Adam je već startovao auto. Declanu su živci bili na rubu pucanja. Pitao se šta sada da radi. Nije mogao provesti još trenutak blizu nje a da je ne dodirne. Kako da provede još jednu noć blizu nje a da je ne osjeti? Kako da je gleda a da ne priča s njom? Kako da joj ne kaže da je cijeli njegov svijet, da je postala jedino što želi vidjeti kada otvori oči? Da je jedina osoba koju želi gledati pored sebe do kraja svog života... Lupio je šakom po volanu dok se vozio prema njenoj kući čineći joj dodatnu pratnju. Nije imao snage da je vozi dok je ponovo bila tako hladna i daleka od njega. Morao ju je pustiti. Pokušao ju je praviti ljubmornom i nije upalilo. Bio je uz nju a ni to nije pomoglo. Sve što je pokušao palo je kao kula od karata. Ovoliki bol u grudima nije osjećao toliko dugo da je pomislio da je takvo nešto i nemoguće da ponovo osjeti. Ah te lude misli. Samo reci „neću nikad više“, stići će te i prije nego pertle zavežeš. Ispratio ju je pogledom dok je ulazila u kuću, želeći joj pritrčati, zgrabiti je i prebaciti preko ramena. Potom odnijeti u sobu i voditi ljubav s njom cijelu noć. Želio je da uživaju jedno u drugom. Na trenutak mu se učinilo da i ona to isto želi kada je zastala na stepenici i pogledala prema njegovom autu. Učinilo mu se da je vidio neku iskru u njenim očima, ali odmahnuo je glavom. Odlučila je i zasigurno mu se učinilo. Stisnuo je gas i odjurio u noć... Nakon obavljene provjere sigurnosnog sistema i prostorija, Adam je konačno dopustio Sheeni da ode u svoju sobu. Srce joj je krvarilo i sve što je željela jeste da bude sama. Svojim ranama namjeravala je posvetiti punu pažnju. U samoći će razmišljati i donijeti bitne odluke. Biti daleko od Declana više se nije činilo smislenim. Više je bio njen, nego što je ikada bio svoj. I kada nije bio tu, osjećala ga je cijelim bićem. I kada je bio pored druge, njegovo srce bilo je njeno. Osjećala je kako kuca samo za nju. Kako je Jordan samo imala pravo, pomislila je. On je imao oči samo za nju. Čak i ove [143]


noći kada je i Lainie bila prisutna na proslavi, on je bio uz nju i njegove oči gledale su samo u nju. Pomislila je da je to činio samo zbog zaštite, ali brzo je odbacila tu misao. Bilo je nešto u njegovom pogledu, u načinu na koji ju je gledao. Njegov prodoran pogled jasno je odražavao čežnju za njom. Znala je da joj pripada u onolikoj mjeri koliko mu je i sama pripadala. Ušla je u sobu, zatvorila vrata i naslonila se na njih. Grudi su joj se nadimale od dubokog disanja. Uhvatila ju je drhtavica i jeza zbog neke nedefinisane slutnje. Pripisala je to burnoj noći koju je preživjela. Bacila je pogled na digitalni sat pored kreveta i uvidjela da je ponoć već odavno prošla. Zbog svega što se desilo, znala je da će ostatak noći provesti budna. Mada nije ni željela spavati, znala je da bi opet imala noćne more. A one ovoga puta nisu dobro došle. Još uvijek je stajala leđima oslonjena na vrata u mraku svoje sobe. Napravila je korak naprijed prema prekidaču za svijetlo, kada su joj nečije ruke zarobile struk i usta. - Zdravo kučko. Rekao sam ti da nije gotovo. – prošaputao joj je na uho dobro poznati glas.

***

Declan se vozio po gradu, izbjegavajući otići u prazan stan. Nije želio biti sam među praznim zidovima. Nije želio biti u prostoriji gdje se njeno prisustvo nije jasno osjećalo. Ali isto tako izbjegavao je otići njenoj kući. Nije želio još jednom biti odbijen. Želio joj je dati prostora za odluke. Ovaj put njena odluka će biti konačna i on će je poštovati. Neki vrag mu nije dao mira i uporno ga je tjerao da ode kod nje, da je privoli na razgovor, da mu se preda. Da mu obeća da će biti njegova i dušom i tijelom. Jer imati nju samo tijelom, naprosto nije bilo dovoljno. Želio je više, mnogo više. Do sada je on odlazio od svake žene, a sada sve što je želio bilo je vezanje za jednu ženu do kraja života. A upravo ta žena priuštila mu je više odbijanja nego sve zajedno.

[144]


Zaustavio se ispred kuće, javio se tjelohraniteljima koji su ostali na dužnosti te noći i uputio se u kuću. - MacKay, šta ti radiš ovdje? – Adam je bio vidno iznenađen. - Došao sam provjeriti da li je sve u redu. Nakon susreta sa Jamiem, želio sam biti siguran da pseto nije poslao svoje strvinare. – osvrtao se oko sebe dok je odgovarao Adamu. Poseban pogled uputio je prema radnoj sobi. Nadao se da će je upravo tu zateći. Međutim, radna soba bila je prazna. - Da, kako da ne. Ona je u svojoj sobi, i koliko sam mogao primjetiti, skrhana je do kosti. Bolje ti je pokreni se umjesto što me tako gledaš. Još sam mlad i želim živjeti. – namignuo mu je Adam. - Nisam zbog toga... - Da, siguran sam da nisi. Kao što rekoh, u svojoj je sobi. – s tim riječima, Adam se odšetao u kuhinju. Put do njene sobe nikad nije bio duži. Čak šta više, činilo mu se da je nadograđeno nekoliko stepenica više od kada je posljednji put bio ovdje. Približio se vratima i oslušnuo. Niti jedan zvuk nije dolazio sa druge strane. Nije mogao vjerovati da je ovako brzo zaspala. Uhvatio je rukom za šteku i polahko otvorio vrata. Upalio je svijetlo i razgledao po sobi. Soba je bila prazna, posteljina netaknuta. Nikakve odjeće nije bilo na vidiku. Sumnja mu se proširila cijelim tijelom. Uputio se prema kupaonici. Iako su mu svi nagoni nalagali da samo otvori vrata, prisjetio se pravila lijepog ponašanja i pokucao je. Nikakvog odgovora sa druge strane nije bilo. Pokucao je još jednom i zazvao je. I dalje ništa. Steglo ga je u prsima. Sumnje su mu se rojile u glavi. Odgurnuo je vrata i suočio se sa praznom kupaonicom. Strah koji je osjetio potpuno ga je paralisao. Nije moguće da se ovo dešava. Osvrnuo se oko sebe. Prostorija je odavala utisak da u nju niko od jutra nije ušao. Stresao se od zlih misli koje su mu se pojavile u glavi. - Aileen!! – zazvao je glasnije ovog puta. Istrčao je iz sobe i provjeravao u svakoj sobi koja se nalazila na spratu, iako je znao da je neće pronaći. Zebnja koju je osjećao bila je stravična. Nakon što je provjerio i posljednju sobu i uvjerio se da nije ni tu, istrčao je kao lud iz nje. Pao na koljena i glasno uzviknuo. [145]


- Neeee!! Uhvatio se rukama za kosu i jako počupao. Skočio je na noge i potrčao niz stepenice prema Adamu. Negdje na središtu stepeništa sudarili su se. - Šta se dešava? – upitao ga je uspaničeni Adam. Šaka koja mu je završila na čeljusti bila je tek prvi dio odgovora. - Gdje je Aileen? Kako je to čuvate? – zaurlao je Declan. - O čemu pričaš? Odveo sam je u sobu. Tamo je. Osobno sam provjerio sve prostorije i sigurnosti sistem. - Nije tamo! Oteo ju je. Jamie ju je uspio odvesti, ravno meni ispred nosa. Kunem ti se, ako joj bude falila makar i jedna dlaka sa glave... – krvavih očiju, skinute perike uzviknuo je Declan, međutim Adam ga je prekinuo. - Naći ćemo je prijatelju. Ništa joj se neće desiti. – Adam mu je nastojao pružiti podršku, ali Declan je samo odmahnuo glavom. – Ništa joj se neće desiti, je li to jasno?!! Kimnuo je glavom i uzeo telefon. Historija samo misli da će se ponoviti. Ovoga puta nadmudriće je sam. Žena koju voli neće umrijeti. Bog mu to ne može dva puta uraditi. Ovoj ženi će morati dopustiti da živi, inače će zaratiti sa samim njim. Borit će se i protiv nebeske sile da vrati svoju ženu! - Graham, Aileen je nestala. Da. Adam. Da. Čekat ćemo te ovdje, budi brz. Sekunde su u pitanju. Taj krvnik neće imati milosti prema njoj. Molit će me da ga ubijem, ako joj nešto uradi! – zarežao je i prekinuo vezu. Niko se više neće igrati njegovim životom. Čekao je deset godina da uništi pseto, a i ovoga puta pseto je lajalo na njega, nastojeći ga ugristi gdje najviše boli. Ali pseto nije znalo da je to mjesto koje ga istovremeno čini slabim i jakim toliko da bi se suprotstavio svim silama zbog nje. Ona je njegova snaga. - Pronaći ću te, ljubavi. Vjeruj mi. Ništa ti se neće desiti. Obećavam! – zurio je u strop i davao obećanje za koje je svim srcem i dušom vjerovao da će ispuniti. Strgnuo je sa sebe ostatke kostima koji je nosio te noći, ostajući u crnim hlačama i crnoj majici kratkih rukava. [146]


Izdao je naređenje tjelohraniteljima za potragu i potom se vratio na posljednje mjesto za koje je vjerovao da se Sheena nalazila. Ušao je u njenu sobu i počeo sa detaljnim pregledom. Uočio je odškrinuta vrata koja vode na terasu i komad papira koji je pao na pod zbog vjetra koji je blago puhao. Sagnuo se i uzeo papirić ledenim rukama. Odkako je uvidio da je nestala, sva krv mu se povukla iz tijela. Osjećao je samo hladnoću i težak gubitak. Molio se i kleo istovremeno. Nije smio, nije mogao, da se pomiri sa činjenicom da je i ovoga puta zbog svoje nemarnosti naštetio voljenoj osobi. Zar je moguće da se sudbina ponovo poigrava s njim? Zar je moguće da u njegovom životu nema mjesta za ljubav? Zar sve što voli mora mu biti oduzeto? „Declan, ja odlazim iz Škotske. Odustajem od osvete i svega što se desilo sa nama. Let kojim se vraćam u Virginiju leti preko oceana. Nadam se da se avion neće srušiti i upasti baš u ocean, jer i sam znaš koliko se plašim vode. Najviše se plašim gušenja. Nemoj me tražiti više. Obustavi sve. Ljubav nije bila ono što je povezivalo nas dvoje. Oprosti mi! Mrkvica.“ Peti put je čitao poruku koju mu je ostavila na papiriću. Ništa mu nije bilo jasno. Znao je da mu je nešto htjela poručiti ovom porukom, ali nikako nije mogao da shvati zašto je, zaboga, spominjala ocean i avion i kakve to veze ima. I zašto se, za ime svijeta, potpisala sa „Mrkvica“? Ako mu je željela prkostiti, mogla je jednostavno napisati „Sheena“. Potom se prisjetio pisma njene tetke i njenog objašnjenja kojim ga je navodila da pronađe nož. Definitivno mu je nešto poručivala ovom porukom. - Mislim Declan, misli. – bodrio je sam sebe. A zatim se osmjehnuo. – Pametna moja ljubavi. Pronaći ću te! Jutro ćemo dočekati zajedno. Obećavam. Istrčao je iz sobe i žurno sišao niz stepenice. [147]


- Opozovi Calluma i Conora, neka se izdvoje od ostalih i krenu prema ovamo. Sebastian i Ian neka nastave prema aerodrumu. Grahama ćemo sačekati ovdje. – izdao je Adamu naređenje. – Znam gdje se nalazi Aileen. Sheena je posmatrala neko vrijeme svog otmičara i nikako nije mogla dokučiti šta se to dešava. Zašto su se nalazili ovdje i šta su to čekali. Zar je jednostavno nije mogao ubiti, ili uraditi što god je planirao? Zašto ju je morao mučiti isčekivanjem neizbježnog. Uspjela ga je ubjediti da ostavi poruku Declanu kako je ne bi tražio, a ustvari se svim srcem nadala da će shvatiti šta mu je željela poručiti. Nada se polahko gasila kada je shvatila da će sigurno biti mrtva prije nego Declan i dođe do poruke. Niko sigurno neće primjetiti prije jutra da je ona nestala. Uzdahnula je. „Oprosti mi oče što te nisam uspjela osvetiti. Žao mi je. Trudila sam se svim srcem da ispunim tebi dato obećanje, ali ovo nisam predvidjela. Zbog svoje nesmotrenosti sam te razočarala. Oprosti mi!“- u sebi je zajecala, ali suzu i dalje nije pustila. - Zašto ovo radiš? – upitala ga je. Htjela je da zna šta planira s njom, zašto joj se ne osveti već jednom. Htjela je da zna šta čeka. - Pruža mi zadovoljstvo da gledam jednu kučku ovako bespomoćnu kako moli za život. – iskesio se. - Taj film nećeš gledati. Nikoga za život neću moliti, čak šta više, možeš mi ga i oduzeti. Ništa mi ne znači sad kad si me odvojio od onog kojeg volim. – skupila je obrve i podigla bradu. Iako svezanih nogu i ruku, sklupčana u kutu neke prostorije koja je smrdila na ribu, nastojala se držati damski. Tako je odgajana. Dama u svakoj prilici i u svim situacijama. Iako nije uspjela održati obećanje i osvetiti oca, željela je da bar on bude ponosan zbog njene hrabrosti. - Prokleta kučko! Gadiš mi se i ti i sva ljubav koju sam osjećao prema tebi! – Vaughn ju je uhvatio jednom rukom za kosu i povukao prema sebi, a drugom joj snažno pljusnuo šamar. Od udarca joj je raskrvario usnu. Očekivao je da će se rasplakati nakon udarca ili ga bar zamoliti da prestane, ali ona mu se nasmijala pravo u lice.

[148]


Pozelenio je. – Kučko, tvoj sat je otkucao posljednju sekundu. – izvadio je pištolj iza pasa i prislonio hladnu cijev na njenu sljepočnicu.

[149]


Poglavlje 15 Declan je nervozno koračao, izdavajući naređenja čas preko mobilnog telefona čas tjelohraniteljima koji su ostali ovdje. Krenuo je prema vratima, nemajući više strpljenja da čeka Grahama, kada se on pojavio na ulazu. - MacKay! Hoću sve da znam. Kako je moguće da je oteta pored ovakvog obezbjeđenja? – sa vrata je Graham obasuo paljbu. - Krenimo, pozovi tim za podršku. Znam gdje se Aileen nalazi. Sve ću ti usput objasniti. Imaš li oružje uz sebe? – prisilio se da bude smiren, jer upravo sada hladna glava je bila ono što je bilo presudno da bi je spasili. Graham je kimnuo glavom pokazujući na pištolj za pasom. Krenuli su Adamovim autom i uputili se u misiju spašavanja Sheene. Callum i Conor krenuli su Declanovim Aston Martinom. Declan je vrtio po glavi informacije koje je skupio dok je čekao Grahama da stigne. Molio se Bogu da ne stigne prekasno. Uzdao se u Vaughnovu nekadašnju ljubav prema Sheeni. Nadao se da je neće povrijediti jer, tako mu Bog pomogao, ako joj bude učinio bilo šta nažao lomit će mu kost po kost sve dok u bolovima ne okonča svoj bijedni život. Nakon što je pročitao Sheeninu poruku, shvatio je da je nije kidnapovao Jamie, već Vaughn. To je zaključio iz njenog potpisa „Mrkvica“. Zatim je shvatio da je planira ili odvesti odavde ili jednostavno ubiti. Šta god je planirao, izvest će to na moru. Dakle, obzirom da je provjerio dokove na Port of Leith, ostale su mu dvije plaže na koje ju je mogao odvesti, Portobello ili Cramond, ostale su otpale zbog njihove nepristupačnosti. Portobello plaža otpala je kada je lično provjerio da li postoje unajmljene brodice, nove ili stare, te da li se neko pojavio ko je ili htio isploviti ili jednostavno prenoćiti u brodici. Informacije koje je skupio rekle su mu da se ništa od toga nije desilo na toj plaži. Ostala mu je Cramond plaža. Zahvaljujući Callumovom ujaku koji je radio na toj plaži, saznali su da je jedan čovjek dan ranije iznajmio brodicu ime „Star“, ove noći iza ponoći se pojavio sa vrećom koju je unio u brodicu preko ramena. [150]


Nadao se da je Sheena upravo u toj brodici, jer ako nije izgubiće dragocjeno vrijeme i sve će biti gotovo. Neće je više moći spasiti. Stegnuo je šake u pesnice. Ovo se nije smjelo dogoditi, nikada! Šta da radi ako ostane bez nje, bez te zajedljive i tvrdoglave žene? Nije joj stigao ni reći koliko mu znači, koliko je voli. Htio je da ona konačno prizna svoja osjećanja a sam krijući svoja. I šta sada vrijede njihovi inati? Kriste, samo da joj se ništa ne desi! Učinit ću sve. Nakon svega ovoga ostavit ću posao agenta. Posvetiću se samo njoj i našoj djeci. Ali prije svega, zaboga milog, samo želim da joj kažem da je volim. Da bez nje više ne mogu ni da dišem. U kurac! Bože ako joj se nešto desi, opasno ćemo zaratiti. Ne možeš mi to uraditi! Ne smije joj se ništa desiti! Čuješ li me?! Ja Declan MacKay, naređujem ti da je pustiš da živi! – urlao je u sebi, u jednom trenutku moleći se u drugom u drugom trenutku bijesnio je na samog Boga. Odmahnuo je glavom da se otrese zlosutnih misli. Spustio je laktove na koljena a glavu u šake. Zatvorio je oči prisjećajući se Sheene, onakve kakvom ju je pamtio. Pred očima zaigrala mu je najljepša njena slika. Ona dok se smije kada se budi dok mu je glava na njenom međunožju. Kriste, izgledala je tako zamamno, čarobno. Bila je to najljepša slika koju je u životu vidio. A njen smijeh, najljepša muzika. Ma tu melodiju mogao bi slušati do zadnjeg trena svog života, nikada mu ne bi mogla dosaditi. Pogled mu se smračio kada mu je pred oči došao njen posljednji pogled koji mu je uputila. Pitao se kako je mogao biti tako glup pa nije shvatio da su to istovremeno i bol i čežnja u njenim očima. Zbog svog ponosa, sada ju je vrlo lahko mogao izgubiti. Bijes ga je preplavio, kako je mogao biti tako glup. Spucao je šakom od sjedište ispred sebe na kojem je sjedio Graham. Graham je poskočio. – Mackay! Saberi se! Sada treba da te vodi pamet, ne ludilo. Usredotoči se, inače te mičem sa slučaja. To što si mi prijatelj i jedan od najboljih agenata, neće me spriječiti da te udaljim ako procijenim da nisi sposoban privesti ovo do kraja! - Da se nisi usudio McGregor! Ja moram doći do Aileen, ona me očekuje. Ja ću je spasiti! – zastao je pa se potom okrenuo prema Adamu. – A ti, stisni taj gas, nemamo svo vrijeme svijeta na raspolaganju! - Vidim da sam bio u pravu. Ti jesi zaljubljen u nju. – osmjehnuo se Graham. [151]


- Začepi McGregor! Nije ni vrijeme ni mjesto. Ali kad smo kod toga... ne, nisam zaljubljen. Ja nju volim! – upravo tada stigli su na odredište. Iskočio je iz auta i uputio se prema Callumu i njegovom ujaku. Tim za spašavanje trebao je stići svakog trena. Za sada svih pet muškaraca sa Callumovim ujakom, stajali su na doku, smišljajući strategiju kojom će osloboditi Sheenu. - Jedini način jeste manji čamac. Sve što ima pogon na motor ispada iz igre, jer bi nas tako čuo i pokrenuo brodicu. Istina uhvatili bi ga i tada ali to bi se već odužilo. Vjerovatno bi ga to i unervozilo i dovelo bi Sheenu u opasnost. – predložio je Graham, zastao je, pa ponovo nastavio. – Ići ćemo nas petorica. Callum, Adam i Conor u jednom čamcu. A MacKay i ja u drugom. Prići ćemo mu sa obje strane i onda.... - Ništa tako se neće desiti. – prekinuo ga je Declan. – Idem sam bez čamca. Sve što mi je potrebno jeste ronilačko odjelo. Pretpostavljam da ga ovdje imate? – upitao je Callumovog ujaka. Kada mu je čovjek kimnuo glavom, nastavio je. – McGregor bespotrebno odmahuješ glavom, znaš da je to jedini ispravni način. Jedini način kojim neću rizikovati da se njoj nešto desi. Kada su se svi usaglasili sa njim. Declan je obukao ronilačko odijelo i sve je bilo spremno. Bijela brodica pod imenom „Star“ bila je udaljena nekih dvjestotinjak metara. Dali su mu vremena petnaest minuta nakon što uđe u brodicu da spasi Sheenu. Ako nakon petnaest minuta ne da znak da ju je spasio, tim za podršku krenut će prema brodici i preuzeti spašavanje. - Čuvaj se. Idi uz Božiju pomoć. Spasi je! – Graham mu je stavio ruku na rame i prijateljski ga stisnuo. Kimnuo je glavom Grahamu i zaronio. Svakim prodiranjem prema naprijed bio je sve bliži a jedina misao koja mu je prolazila glavom bila je: „Budi živa Aileen. Da se nisi usudila umrijeti!“. Još par zamaha i tu je. Drži se, ljubavi. Tu sam! – preklinjao ju je mislima.

***

[152]


- Reci mi kučko, kuda te je sve dirao taj glupi Škot? – hladna cijev pištolja zaplesala je niz njen obraz, preko vrata do grudi prateći liniju dekoltea njene crne haljine. - Pusti me, glupane! – pljunala ga je posred nasmijanog lica, zbog čega je opet primila šamar. Osjetila je kako joj se krv skuplja u ustima. Htjela ga je opet popljuvati, ali se bojala da potpuno ne izgubi živce. Nešto je čekao, zato je još nije ubio, i ona se pitala šta je to. Upravo tada, zazvonio mu je mobilni. - Da. Jesam, imam nešto što bi vas moglo interesovati. Odnosno, bolje reći nekoga. – odmjerio ju je od glave do pete, pričajući preko mobilnog. – Šta vam znači ime Aileen Buchanan, odnosno Aileen Sheena Buchanan? Hm, da. Tako sam i mislio. Dvadeset miliona funti i vaša je. Da, plaža Cramond, bijela brodica „Star“. Dođite sami. Završio je razgovor a Sheena se stresla od zlobe u njegovom glasu i pogledu. Nije mogla da vjeruje da je to Vaughn, njen prijatelj. Njena podrška i oslonac svih ovih godina. Nije mogla da vjeruje da je ovo upravo on, da joj upravo ovo on radi. Još je manje htjela da povjeruje da je želi predati njenom stricu. Odmahnula je glavom u bunilu. Zar bi to stvarno učinio, pitala se. Posmatrala ga je na slabom osvjetljenju. Nosio je izlizane crne farmerice i crnu duksericu. Smeđa kosa bila je skroz neuredna, kao da se danima valjao u plahtama i kao da se mjesecima nije okupao. Podigla je pogled na njegovo lice. Ako je ikako moguće, izgledalo je toliko izborano, toliko izmučeno, kao da je u ovih nekoliko dana ostario za nekoliko godina. Njegove oči bile su mutne i imale su neki luđački sjaj. Zaboga, pitala se, kako je moguće da to nikad nije primijetila do sada. Izgledao je kao da bi joj svakog trena mogao presuditi. Pored toga što je vezana i što je svakog trenutka trebala biti predana krvožednom stricu, nije je bilo strah. Jedino što je osjećala bio je žal što nije priznala svoju ljubav jedinom muškarcu koji je toga bio vrijedan. Da je to uradila, sve bi bilo drugačije. Ne bi upala u ovakvu zamku i osvetu bi mogla izvršiti do kraja. A sada je sve bilo gotovo. Sada kada dođe Jamie i odvede je, Declan je više neće moći spasiti. Izgubiće joj se svaki trag. - Oprosti mi tata! Oprosti Declan! – pognula je glavu, zatvorila oči i tiho promrmljala. Tada je osjetila Vaughnove ruke kako joj klize niz vrat, dok joj [153]


je palčevima prelazio preko usana. Okrenula je glavu i počela se migoljiti. On joj se još više približio. Spusio je usne na njen obraz, potom na njene usne. Nastojeći ubaciti jezik u njena usta i pored toga što je čvrsto držala zatvorena svoja usta. Pokušavala se izmigoljiti iz njegovog stiska. Srce joj je ko ludo zalupalo. Neće je valjda silovati? Uspaničila se, ali nije bilo načina da se odbrani. Zaboga, šta sada da radi, pitala se. Spusio je svoje ruke na njene dojke i grubo ih stisnuo, palucajući jezikom po njenom vratu. Osjećala se muku. Nagon za povraćanjem bio je jači nego ikada. - Ne, Vaughn! Ne radi to! – vrisnula je. On se nije obazirao na nju. Rasparao joj je haljinu do pupka, jednom rukom gnječeći lijevu bradavicu, drugom rukom je prelazio preko njenog međunožja, desnu bradavicu uvukao je u usta i jako zasisao. Sheena je po prvi put zamolila Boga da joj oduzme život prije nego je Vaughn uspije silovati. To neće moći podnijeti. - Tako si slatka. Dala si se svima, a sad ću te imati i ja. – uvukao je ruku u njene gaćice i hrapavim prstima dotakao nježnu kožu. Sheena je zavrištala. Stisnula je jače noge, ali nije bilo pomoći. Uvidjela je da je totalno poludio, ali nije imala načina da se spasi. Niko je ne može spasiti. To je to, silovaće je ovaj čovjek kojem je najviše vjerovala. Silovat će je čovjek kojeg je smatrala prijateljem i bratom kojeg nikad nije imala. Okrenuo ju je na stomak i zadigao joj haljinu preko glave. Njena gola stražnjica i njene crne pamučne tange, zaplesale su mu ispred očiju. Prešao je rukom po njenoj stražnjici, zatim joj je rasparao tange. Čula je otvaranje šlica i još jednom glasno zavrištala. Ovo je njen kraj... Kad je čuo vrisak, u Declanu se sve zaledilo. Taman je stigao na brodicu, oslobodio se spremnika za kisik. Pripremio pištolj i zaputio se u potragu za Sheenom. Sada kada je čuo njen vrisak u njemu je nešto prepuklo. Ko lud potrčao je niz stepenice i naišao na zatvorena vrata mahagoni boje. Nogom ih je otvorio i ono što je vidio probudilo je čudovište u njemu.

[154]


Vaughn je bio iza zavezane Sheene, spremajući se da je siluje. Pao mu je mrak na oči. Skočio je na njega, udarajući ga gdje je stigao, po tijelu, licu, a sam nije zaprimio niti jednog udarca. Bio je kao zvjer željna krvi svoje žrtve. - Ajde, pseto, da te vidim! Podigni se muški ološu! – s tim riječima sručio je još jednom šaku u Vaughnovo lice. Iako je smeđokosi muškarac bio u nesvjesti, Declan nije stajao sa udarcima. Tek kada je čuo Sheenu da je zaječala, pustio ga je. Prišao joj je polahko. - Ljubavi, tu sam! Pogledaj me, mila. Sve je u redu. Nije ti ništa uradio. Gotovo je! – zagrlio ju je i ljuljuškao, ljubeći joj tjeme. Prsa su mu se nadimala i po prvi put su mu se oči zamaglile. Tek je primjetio da joj je haljina rasparana do pupka, a njena usna bila je zakrvavljena. Ponovo mu se smračilo pred očima. Živa je, ali je umalo bila silovana. Trebao je ubiti pseto. Trebao ga je upucati jednim metkom. - Declan... – promrmljala je i jagodicama prstiju nježno mu bradu dodirnula. – Zašto ti je trebalo toliko dugo? – osmjehnula se. Nasmijao se i on. Ovako nešto se moglo i očekivati od nje. Uvijek mu je držala lekcije, pa i ovog puta kada je bila u opasnosti. – Izvini, ljubavi. Sad sam tu i ne ostavljam te. - Declan, pazi! – vrisnula je. Okrenuo se i vidio Vaughna spremnog da puca. Nije oklijevao, brzo je gurnuo Sheenu iza sebe i pritisnuo obarač. Vaughn je pao. Metak mu je prošao kroz grkljan. Declan se okrenuo prema Sheeni, štiteći je od pogleda na Vaughnovo mrtvo tijelo. Sve što je želio bilo je da je izvede odavde i odvede u kuću. Želio joj je pružiti utjehu. Želio je svojim usnama izbrisati svaki nasilni dodir koji joj je Vaughn priuštio. - Dođi ljubavi. Idemo odavde. – odvezao joj je ruke i noge. Bio je fasciniran kako se držala. Nije plakala, već se držala dostojanstveno do posljednjeg trena. Šta je sve ova žena pretrpjela a niti jednom suzu nije pustila. I da je nije volio, natjerao bi se na to. Ona je bila vrijedna ljubavi, pažnje i poštovanja.

[155]


Drhvatim je rukama stezala i navlačila haljinu na prsa. Bilo ju je sramota kako ju je zatekao Declan. Ali iznad stida, osjećala je ogromnu zahvalnost jer ju je spasio. Gospode, da je zakasnio samo jednu minutu, taj bi je bijednik obilježio za žitav život. Konačno je smogla snage da krene naprijed a on ju je umalo ponovo uništio. Čitav svoj život dugovat će ovom muškarcu pored nje. Bože, koliko ga voli. Kako je ikada i mogla pomisliti da će joj biti dovoljno da ga ima samo tjelesno, pitala se. Kako je mogla biti tako slijepa? Pokušavala se oslonuti na noge i ustati, ali izdale su je. Nije ih osjećala uopšte. Kao da nisu bile njene. Declan ju je držao i zabrinuto posmatrao. - Jesi li dobro? Zašto ne možeš na noge? - Ne znam. Vjerovatno od šoka. – bila je iskrena. Njemu je ta njena rečenica bila dovoljna. Pažljivo ju je podigao u naručje i ponio iz kabine. Bio je iznimno nježan. – Zvao je Jamiea da dođe po mene. – podigla je glavu da ga pogleda. Declan se namrštio. Znači tako, govnar je planirao da se okoristi. Koje govno. Nikad nije osjetio veće zadovoljstvo što je nekog ubio od ovog koje je osjećao sada. Bio je sretan što je bio baš on taj koji je presudio tom kujinom sinu. – Jesi li sigurna? - Da, tražio je dvadeset miliona funti da mu preda u zamjenu za mene. Ne mogu da vjerujem, Declan. Znamo se godinama. Vjerovala sam mu. Kako je moguće da me htio silovati i nakon toga predati Jamieu? Da nisi stigao... Ja... - Pst, ljubavi. Prošlo je. Ne može ti više nauditi. – poljubio ju je u čelo. Izašao je na palubu i tu se susreo sa timom za podršku. Potpuno je zaboravio na signal. Ukrcali su se u njihovu brodicu koja ih je prevezla do kopna.

***

Vožnja do kuće bila je ugodna ali se činila dužom nego inače. Oboje je željelo čim prije da stići kući, kako bi imali što više vremena zajedno. Declan je ispunio obećanje koje je dao sebi. Spasio ju je, čak i prije zore. Pogledao je [156]


u ženu koja je sjedila na suvozačevom mjestu njegovog Aston Martina DBS V12, i ako je bila rasčupana i pocijepane haljine i dalje je bila najljepša žena koju je ikada vidio. I dalje je bila jedina žena kojoj je želio predati svoje srce i svoj život. Dobio je poriv da je odvede u svoj stan. Da je odvede u svoj kutak mira. Da podijeli nešto s njom. Bilo šta. Makar to bio i njegov stan. Ali morao je sačekati. Još je jedna prepreka koju moraju zajedno savladati. Njen stric. Unutar njega sve je plamtilo da joj kaže koliko mu znači i koliko je voli. Jedva je čakao da se nađu u samoći sobe, samo on i ona, i njihova osjećanja. Ni Sheena se ništa drugačije nije osjećala. Iako je već maloprije pretrpjela šok, sve što je željela bio je Declan i njegove ruke svuda po njoj. Željela je sve da mu prizna. Da mu kaže da više bez njega ne želi živjeti. Da je bila budala što mu sve to nije ranije rekla. Međutim, ništa od toga nije bilo prikladno da kaže dok se voze. Brzina kojom je vozio zahtjevala je potpunu koncentraciju i ona ga nije željela ometati. Čekali su ovoliko dugo, šta je još nekoliko trenutaka?! Sačekat će još malo i onda će ga imati za sebe cijeli život, ako je još uvijek želi, naravno. Nakon što je provjerio sigurnosni sistem i kompletnu kuću, uveo je Sheenu u sobu. Gledao ju je nekoliko trenutaka, potom se u dva koraka našao ispred nje, grleći je prlibližavajući je sve više i više sebi. Gutao ju je svojim tijelom. Udisao je njen miris. Držao je čitav svijet u svojim rukama. - Aileen... – njegov duboki glas zavibrirao joj je pored uha. – Ljubavi moja, imaš li pojma kako se osjećam? – progutao je potpuno savladan emocijama. – Kada si nestala, ja... u životu se nisam tako prepao. Imao sam osjećaj kao da mi je neko isčupao srce iz grudi i jako ga nagazio. Da ti se nešto desilo, ne bih sebi nikada oprostio. Jer da sam ostao ovdje, ništa se ne bi desilo. Oprosti mi, ljubavi! Oprosti mi. Bio sam glup, tvrdoglav i ponosan. Želio sam da mi kažeš da me voliš, a ni sam nisam priznao svoja osjećanja. Bio sam sebičan. I ti si umalo zbog toga... Kriste, ne smijem ni da zamislim šta ti je mogao uraditi. Kada se samo prisjetim da ti je... da je... Dođe mi da ga još jednom ubijem. – vidjevši da se snuždila, ponovo ju je privukao u zagrljaj. – Oprosti što te opet podsjećam na to. Pravi sam šmokljan. Samo sam htio da ti kažem, da ti konačno priznam svoja osjećanja. A sav sam se spetljao. [157]


Volim te Aileen! Volim te onako kako nisam mislio da ću ikada ikoga voljeti. U svakoj si mojoj misli. U svakom mom udahu i izdahu. I kada nisi pored mene, osjećam te cijelim bićem. Nemoj me više gurati od sebe. Ne mogu to podnositi. Pusti me da te usrećim. Pusti me da zaliječim sve tvoje rane. Budimo jedna duša sa dva tijela. Budi moja, Aileen. I pusti me da ja budem tvoj. Slušala ga je i slušala. Kao da joj je neko izbio vazduh, tako se osjećala. On je zaista voli, samo nju. Htjela je i ona da njemu kaže, ali riječi naprosto nisu izlazile iz njenih usta. - Declan, ja... Bože moj, nisam mislila da će biti ovako teško. Ja... - Pst ljubavi. Samo me pusti da se brinem za tebe. Reći ćeš mi već kada budeš spremna. Preživjela si šok, i ja te razumijem. – spustio je usne na nje. Nakon nekoliko dana koje je preživio bez njenih usana, osjetiti ih sada bilo je ravno otići u raj. Ljubio ju je nježno, osjećajući svaki njen drhtaj. I kada je jezikom okrznula njegov, osjećao se kao da ga je struja udarila. Odmakao se od nje. Morao je ići polahko, govorio je samom sebi. Preživjela je šok i potrebno joj je malo vremena. – Dođi, vodim te na tuširanje. – poveo ju je prema kupaonici. Skinuo joj je crnu pocjepanu haljinu i ostala je gola. Tjelo mu je odmah reagovalo. Osjetio je da ga pantalone zatežu. Približila mu se i uhvatila rubove njegove majice i svukla mu je preko glave. Prstima je nježno prešla preko njegovih prsa pa sve to ruba pantalona. Zadržao je dah. Njene ruke bile su mekše od bilo koje svile. Otkopčala mu je pantalone i spuštala ih do članaka, pri tome nježno mu dodirujući kožu jagodicama prstiju. Iskoračio je iz njih i svukao bokserice. Uzeo je u naručje i unio u kabinu. Nakon tuširanja, obrisao ju je detaljno peškirom. Spustio ju je na krevet i prekrio njene usne svojima. Ovoga puta uživat će u njoj bez bojazni da će ga ostaviti ili odgurnuti od sebe...

[158]


Poglavlje 16 Hodala je ogromnom poljanom u bijeloj haljini dugoj do zemlje preko koje je bio prebačen pled u bojama njenog klana. Poljana je bila ispunjena raznim cvijećem, od žutih zvončića, vrijeska, pa sve do ljubičastog čička. Ubrala je nekoliko cvjetova i mirisala ih, kada se iz daljine pojavio visok muškarac, hodajući raširenih ruku prema njoj. Načinila je dva koraka naprijed i tada ga je prepoznala. Bio je to Declan. Nosio je tradicionalnu škotsku nošnju, tuniku i kilt a svoj pled prebacio je preko srca. Za pojasom bio mu je okačen mač optočen velikim rubinom na vrhu. Do njenih ušiju dopirale su gajde i tradicionalna škotska pjesma o William Wallaceu. Muzika je pozivala na bitku i ona mu je potrčala u susret, ali odmah nakon nekoliko koraka stala je ko ukopana. Iza njega stajao je muškarac, uperenog mača u njegova leđa. Declan je mirno stajao, bio je nasmješen, nije pokazivao strah. Kao da nije bio ni svjestan čovjeka iza njegovih leđa. Zaustila je da ga upozori, ali nije mogla usta da otvori. Srce joj je luđački lupalo. Potrčala je koliko su je noge nosile. Na korak do Declana, onaj muškarac iza njegovih leđa, skinuo je kapuljaču i prepoznala je svog strica. Gurnuo je mač u Declanova leđa i ona je stigla tek toliko da ga uhvati dok je padao na nju. Prsa njenog strica tresla su se od smijeha koji ga je obuzeo nakon što je zabio mač u Declanova leđa. Pogledala je u Declana koji je klonuo glavom na njena prsa. Osjećala ga je cijelom težinom. Ništa nije bilo tako teško. Crvena mrlja od krvi širila mu se na leđima i prsima. Pogledala je niz sebe, bijela haljina postajala je sve više crvenija. Toliko crvena da su crvene kapi kapale na tlo gdje je stajala. Declan je sklopivši oči padao u duboki bezdan, povlačeći i nju na zelenu poljanu prepunu šarolikog cvijeća... Naglo je otvorila oči. Srce joj je lupalo kao ludo. Još jedan san, još jedna noćna mora. Bože šta se to desilo? Nikada do sada ništa nije sanjala ovako. Nikada do sada nije vidjela ubicu tako jasno. Nije joj bilo jasno zašto je sanjala da njen stric ubija Declana, a ne njenog oca. Do sada je samo to sanjala. Osjetila je ogromno olakšanje kada se osvrnula oko sebe i shvatila uzrok težine koju je osjećala. Dok je ona spavala na leđima, Declan se omotao oko nje poput bršljana. Bila je zarobljena njegovim i rukama i nogama. Glava mu je bila smještena na njenom stomaku, lijeva ruka na [159]


njenoj desnoj dojci, a desnu ruku je prebacio preko nje. Desnu nogu prebacio je preko obje njene. Osjećala je užasnu vrućinu ali nije se htjela pomjeriti, nije ga željela probuditi. Tiho je disao i palio kožu njenog stomaka na mjestu gdje mu se dah sudarao sa njenom kožom. Bilo je tako intimno, tako nježno, tako savršeno. I, dođavola, tako ispravno. Usne su joj se razvukle u širok osmjeh. Osjećala se tako ispunjeno. Podigla je polahko desnu ruku, prsti su se svrbili da prođu kroz njegovu kosu. Spustila ju je lagano, bez namjere da ga probudi. Nježno mu je prolazila prstima kroz kosu, dok je u mislima prevrtala riječi kojima bi mu konačno priznala ljubav. Bila je strašno uzbuđena. Željela ga je usrećiti, kao što je on nju ovog jutra. On je voli, zaista je voli. Tužna sjeta preletila joj je licem kada se prisjetila događaja od prethodne noći. Nikada u životu nije osjetila toliki strah da bi mogla biti napastvovana. Nikad u životu nije pomislila da bi joj Vaughn mogao nauditi, čak ni nakon prijetnji koje je izrekao. Nije smjela ni da zamisli kako bi sve to izgledalo da Declan nije stigao na vrijeme. Osjetila je blagu drhatavicu. Declan je nešto promrmljao i još više joj se približio. Osjećala je njegovu muškost kako postaje sve čvršća uz njen bok. Ovaj muškarac pored nje, pomislila je, bio je zvjer u krevetu. Uvijek spreman, samo za nju. Prisjetila se svega što su činili prethodnih nekoliko sati i crven joj je oblila obraze. Toliko puta su već bili intimni, već joj je i priznao svoja osjećanja, ali ona se i dalje sramila. - Nadam se da je to o čemu razmišljaš barem u pola lijepo kao ti, čarobnice. – hrapav glas okrznuo joj je bradavice kada je progovorio podižući glavu prema njenom vratu. Promeškoljila se da mu bude udobnije. Po prvi put je poželjela da cijeli dan ostanu u krevetu, mazeći se i pričajući. Željela je da joj priča o svom životu, o onome što je on ustvari. - Ljepše je od mene. Razmišljala sam o tebi. – osmjehnula mu se i prstima druge ruke prešla preko njegove brade. Ovo se stvarno dešava, on je tu pored nje. Stegnuo ju je rukama, gledajući je u oči. Nemirne zelene oči svjetlucale su posebnim sjajem. Vrlo lahko se mogao izgubiti u njenim dubinama. Obožavao je njene crvene kovrdže, a vidjeti ih ovako rasutih na snježno bijelom jastuku, bilo je naprosto čarobno. Ona je njegova, priznala je to. [160]


Željela ga je koliko i on nju. Spustio je pogled na njene pune usne i namrštio se. Rana na usni još je bila otečena. Nije želio da je bilo šta boli i zbog toga je htio zanemariti njene usne i ljubiti je po cijelom tijelu, ali tvrdoglava žena imala je drugačiji plan. Povukla ga je i poljubila ona njega. Njene baršunaste usne i dodir njenog jezika na njegovom, poslala mu je svu krv u međunožje. - Ne postoji ništa na ovom svijetu ljepše od tebe, srce. A ako me nastaviš tako ljubiti, nećemo izaći iz sobe cijeli dan. – prošaputao joj je na usnama. - Takav je plan. – zastala je na trenutak, a onda kada je prikupila malo hrabrosti, obznanila, - Mili, možemo li imati današnji dan samo za nas? Želim da se mazimo, da pričamo. Da barem danas pobjegnemo od ružne stvarnosti. - Kako si me to nazvala? Zacrvenila se ponovo, gledala je svuda po sobi, samo ne u njega. – Mili. Rekla sam 'mili'. – tiho je priznala. - Zar se ti to stidiš? – nježno joj se osmjehnuo. – Žustra, tvrdoglava, zelenooka čarobnica se stidi. Postigao je što je htio. Obrve su joj se odmah skupile. – Nisam stidna, samo... ja samo... - Aha, slobodno reci da se nisi stidila kad si mi puš... – brzo mu je prekrila rukom usta. Razlike između boje njene kose i lica skoro da i nije bilo. Bila je tako nježna, osjećajna i krhka, a opet tako snažna, hrabra i odvažna. - Declan! – uzviknula je. – Ne možeš to naglas govoriti. - Zašto, ljubavi? Pružila si mi ogromno zadovoljstvo. - Stvarno jesam? – osmjeh joj se proširio od uha do uha. - Mislio sam da si sigurnija u sebe. Izgleda da ću te morati podsjetiti koliko me zadovoljavaš. – poljubio ju je nježno. Uhvatio joj je bradavice između palca i kažiprsta i nježno stisnuo. Izvila se prema njemu, potpuno mu približavajući svoje tijelo. Prelazila je rukama po njegovim leđima, uživajući u mekoći njegove kože. Desnom rukom kliznuo je niz njen stomak, preko bokova prelazeći po vanjskoj strani njene lijeve noge. Istovremeno kliznuo je usnama preko njenog vrata do grudi, uvukao jednu bradavicu u usta i [161]


zasisao. Izluđivao ju je njegov jezik na njenoj bradavici, njegovi zubi i usne. Izvijala se ispod njega stiskajući ga rukama. Povukao je ruku uz nogu i prstima ušetao do njenog središta. - Kriste, Aileen! – spuštao se usnama preko stomaka sve dok nije stigao do njene vreline. Zapalucao je jezikom, kružeći po njenom središtu, dok je istovremeno uvukao dva prsta u nju. Sheena je kriknula, izvila se i savladana osjećajima povukla ga za kosu. Stenjala je i izvijala se dok je on vršio invaziju ustima i prstima na njeno središte. Kada je osjetila da se približava vrhuncu već je ječala. - Molim te, nemoj prestati! Ahhh, svršit ću! Njegov jezik postao je još žešći na njenoj osjetljivoj koži. Osjetila je nadolazeći val i skočila prema njemu. Eksplozivan orgazam vinuo ju je u nezamislive visine. Nije se stigla ni pribrati kada ju je Declan snažno poljubio i okrenuo gore. - Ovoga puta, moja čarobnice, prepuštam se sebi. Nije joj trebalo dva puta reći. Podigao joj je bokove i polahko ga je uvlačila u sebe, dok cijelom dužinom nije bio u njoj. Osjećala se božanstveno svaki put kada bi ga cijelog osjetila duboko unutar sebe. Ali ovoga puta bilo je drugačije, sa otkrivenim osjećanjima osjećala se popuno ispunjenom, duševno i tjelesno. Konačno njih dvoje bili su jedna cjelina. Isprva se podizala i spuštala polahko, zatim je izvila leđa, uhvatila se rukama za njegove noge spuštajući se jače i brže. Podizao je bokove prema njoj. Uhvatili su žestok ritam, ubrzavajući sve brže i brže. Odjednom ju je podigao, okrenuo na sve četiri i sručio se cijelom dužinom u njenu vrelinu. Zajecala je. Držao ju je jednom rukom za bok, drugom je uhvatio njenu kosu i lagano povlačio. Osjećao je njeno stezanje unutrašnjim mišićima. Ludim ritnom jurili su prema orgazmu. - Ohhhh, Declan, nemoj prestati. O Bože! - Svrši, ljubavi. Sad! – zarežao je, prstima joj draškajući klitoris. Kao omamljena njegovim riječima, raspala se oko njega, svršavajući u istom trenutku kad i on. [162]


Klonuli su na krevet, dišući duboko. Nakon što su primirili disanje, polahko se izvukao iz nje. - Obećaj mi samo jedno, hoćeš? - ljubeći joj vrat promrmljao je. - Mhm. – nije imala snage za neku veću riječ. - Obećaj mi da me nećeš odgurnuti od sebe nikada više. Možeš li mi to obećati Aileen? Obožavala je kako je izgovarao njeno ime. Njegov hrapav glas tjerao je njeno srce brže da zakuca. - Obećavam. Ti si sada dio mene Declan. Nikada te više neću odgurnuti od sebe, jer pored tebe se ja po prvi put u ovih sedamnaest godina, osjećam da negdje pripadam. Da nekome pripadam. – okrenula se prema njemu i spustila ruku na njegova prsa, ondje gdje mu je srce još divljački tuklo. – Prvi put u ovih sedamnaest godina, ja mogu da kažem da sam sretna. Da osjećam ljubav prema nekome. A taj neko si ti. A kako i da ne osjećam, kada ovo srce, što kuca pod mojom rukom, kuca samo za mene. – pogledala ga je u oči. – Ja kada gledam u tvoje oči, vidim sebe. Šta ti vidiš kada pogledaš u moje? Zar misliš da je moguće da te nakon svega ponovo odgurnem od sebe? - Jedina moja... - Samo mi reci, vidiš li sebe u mojim očima. Vidiš li u njima svu ljubav koju osjećam prema tebi? - Vidim, voljena. Po prvi put u tvojim očima ne vidim strah i bijeg od ljubavi. – poljubio ju je u jedno pa potom u drugo oko. – Znaš, mislio sam da više neću osjetiti ljubav prema ikome, sve dok se nisi ti pojavila. Prvo na što sam pomislio nakon našeg prvog susreta, bilo je da si nevolja. I gle čuda, bila si nevolja već sutradan. Istovremeno sam bio bijesan zbog tvojih postupaka i htio sam te ljubiti zbog njih. Nikada nisam sreo ženu poput tebe, Aileen. Osvojila si me na prvu, ali bio sam tvrdoglav i nisam to htio priznati. Trudio sam se otresti od tebe, pobjeći što dalje, dok me je neka nevidljiva sila uporno vukla tebi. To je magija! Opčinila si me zelenooka čarobnice i ne želim da ta čarolija ikada prestane.

[163]


Nije se mogla prestati smješkati. Bila je presretna i činilo se da njenoj sreći nema kraja. ***

Dan je bio kao savršen za njih. Zajedno su ručali, smijali se i pričali. Nekad, kasno poslije podne, odlučili su gledati film. - Imam jednu želju. Želim gledati Brave heart, istina gledala sam ga nebrojeno puta, ali niti jedanput ovdje, u Škotskoj. Molim te. – nakosila je glavu i napućila usnice. Bila je presimpatična i Declanu nije preostalo ništa drugo nego da joj udovolji. Film kakav je Brave heart, ispunjen emocijama, prevarama, odrazio se i na Sheenu. Ruku na srce, Declan je mislio da će se i rasplakati u trenutku kada Williama na kraju muče, ali ostala je jaka. Vidio je tugu i ogromnu bol u njenim očima, ali niti jedne suze nije pustila. Zapitao se na kratko, da li postoji išta zbog čega bi ona zaplakala. Je li moguće da je u tolikoj mjeri jaka, da se u tolikoj mjeri suzdržava da ne zaplače? - Aileen, jesi li dobro ljubavi? Kao da je tek postala svjesna njegovog prisustva, trznula se i pogledala ga. – Ja... jesam. Obožavam ovaj film i uvijek tako utiče na mene. A sada je uticao čak i više. Podsjeća me prije svega na našu historiju, potom na moje djetinjstvo, na oduzete drage osobe. Emotivno sam vezana za ovaj film. Povukao ju je u zagrljaj. Želio je otkloniti svu tugu i bol iz njenog srca. Želio ju je zauvijek gledati nasmijanu i sretnu. - Ne želim da patiš ljubavi. Pobijedit ćemo zajedno. Uz tebe sam, zauvijek. Zapamti to. - Znam. Hvala ti. - Ovo je bio trenutak priznanja, željela je da joj priča o svom životu. Željela je da joj konačno kaže sve o Jane. - Declan, voljela bih da mi kažeš nešto o Jane. – mada je blago rekla osjetila je kako se lecnuo, brzo je nastavila. – Nemoj molim te da se ljutiš, Adam mi je rekao jer nam je htio pomoći. [164]


Još uvijek sjedeći na trosjedu ispred tv-a, držao ju je u zagrljaju jednom rukom, dok je podlakticu druge prebacio preko očiju. Bio je napret kao struna. Iako je prošlo već deset godina, njemu je i dalje bilo teško pričati o Jane. Bila je to rana koja je još uvijek krvarila. Rana koja ga je godinama držala okovanog u nepristupačnog čovjeka, sve dok se Sheena nije pojavila. Znao je da joj kad tad mora ispričati istinu, i kada je već znala šta se desilo, odlučio joj je sve ispričati. - Izlazili smo neko vrijeme, Jane i ja. Ja sam već bio regrutovan u agenta i već sam radio na slučajevima. Prije nego ćemo Jane i ja početi živjeti zajedno, dobio sam zadatak da se ubacim u užu grupu ljudi koji su radili za tvog strica. Tako je i bilo, na svakom slučaju sam bio druga osoba. Uvijek sam imao drugi identitet, tako i tog puta. Jane i ja smo počeli živjeti skupa. Volio sam je. Sada kad te pogledam shvatam da je nisam volio ni približno koliko tebe. Ona je bila malo visočija od tebe, imala je plavu kosu i tako plave oči da su graničile sa ljubičastom. Zatrudnila je i ja sam bio najsretniji muškarac na svijetu. Odlučili smo se vjenčati čim završim sa zadatkom koji mi je bio dodjeljen. – zastao je, spustio je podlakticu sa očiju i pogledao u Sheenu. Osjećao je njeno tijelo pored svog, ali želio je vidjeti u njenim očima kako se osjeća dok joj ovo govori. Njene oči odražavale su tugu i sjetu kakvu je i sam osjećao, ali i pozivale su ga da nastavi sa pričom. – Pozvao me Edward, Jamieov čovjek zadužen za likvidacije. Ja sam već imao prikupljene dokaze, čekao sam signal mojih ljudi i dobio sam ga. Nakon poziva dobio sam odrješene ruke da uhapsim Jamiea i njegovu ekipu. Još jednom sam se prerušio i uzeo identitet koji sam koristio s njima. Dogovor je bio da se nađemo u nekom restoranu u Old Townu. Sreo sam se sa njima, bili smo pri kraju sastanka. Ostalo je još bilo samo da dam signal svojim ljudima i da ih sve uhvatimo. Tada se pojavila Jane. I... nekako me prepoznala, potrčala je prema meni i nazvala me pravim imenom. Nismo se uspjeli približiti jedno drugom kada su joj prišla dvojica njegovih gorila uperujući pištolje jedan u njena leđa, a drugi u slabinu prema stomaku. Skočio sam prema njoj, ali isto sam opomenut. Nije mi bilo do mog života, učinio bi sve da je spasim, ali da sam napravio samo jedan korak, odmah bi je ubili. Pomislio sam da se primirim i da čim izađemo nekako je spasim. Poveli su nas oboje, prema stražnjem izlazu. Čim smo izašli iz restorana i uputili se u uličicu iza zapucalo se sa svih strana. Moji ljudi su shvatili šta se dešava preko bubice koju sam nosio. Potrčao sam prema Jane da je zaštitim, ali Jamie me [165]


preduhitrio, upucao ju je u stomak. Izdahnula mi je na rukama. Izgubio sam ih oboje i nju i svoje dijete. Nije zaslužila da umre, Aileen. Ni ona a ni moje dijete. - Oh, moj Bože, Declan. – vrisnula je i stavila ruku na usta. Gorila joj je utroba. Tuga koja mu se ogledala u očima potpuno ju je paralisala. Nije mogla prodisati. Prsa su joj se ubrzo nadimala. – Bože dragi, tako mi je žao. Zaboga, Declan, to je moj stric uradio. A ti sada mene štitiš, mene voliš. Ti voliš onu čijim venama teče krv ubojice tvoje žene i tvoga djeteta. - Da to više nikada nisi rekla, Aileen! Ti nemaš ništa zajedničko sa tim čudovištem. Dođavola, ubio je i tvog oca. Kako onda možeš tako nešto reći? – planuo je. Nije mogao podnijeti da dovodi sebe u vezi sa svojim stricem. Istina, on je to radio na početku, kada ju je tek upoznao. Želio ju je udaljiti od svog srca, i zato je uporno sebe podsjećao da je ona neprijatelj. Ali čak i tada, u dubini svoje duše znao je da ona to nije niti da to ikada može biti. Njena duša je tako čista, da je činjenica što nosi isto prezime kao taj seronja ne može nikako uprljati. - Žao mi je. Declan, zaboga, tako mi je žao. – utisnula mu se u zagrljaj. Nije ga željela pustiti nikada. Nije željela da on pati. Biće jedno drugom oslonac kroz sve teškoće sa kojima se budu susretali. - Prošlo je. Nakon toga, svi dokazi protiv njega su nestali. Moj pravi identitet umalo je bio otkriven. Zahvaljujući Grahamu sačuvao sam svoju karijeru i otvorio agenciju „Hawk“, koja je od tada moj paravan. Najteže mi je palo što sam se moramo odreći svoje porodice. - Kako to misliš? Gdje su ti roditelji? Imaš li braće ili sestara? – zastala je, osjetila se kao da mu stavlja sol na ranu. – Žao mi je, ali ne znam ništa o tebi, a toliko toga bih voljela znati. Ne moraš mi reći, ako ne želiš. - Oni žive skroz na sjeveru Škotske. Toga dana kada je Jamie ubio Jane, ja sam se morao odreći njih, sve dok Jamie ne završi iza rešetaka. Nisam smio riskirati njihove živote. Međutim, svake nedjelje kupim karticu i nazovem ih. Popretežno razgovaram samo sa majkom. Ponekad sa ocem, a Roberta skoro da i ne čujem. – Sheenu je srce boljelo zbog njegovih riječi. Istina njegovi roditelji bili su živi, ali svejedno, ne vidjeti roditelje i brata cijelih deset godina nije smjela ni da zamisli koliko je teško. [166]


- Ne mogu ni da zamislim koliko je to teško za tebe Declan. Ne vidjeti ih toliko dugo, mora da je smrtno teško. - Dok tebe nisam sreo, mislio sam da je moj život gotov. Mijenjao sam žene, uživao u tjelesnim zadovoljstvima i nikada nisam poželio nešto više. Sve dok se nisi pojavila ti. Sa tobom sam poželio sve. Ti si unijela svijetlost u moj život i obasjala ga na način za koji nisam ni pomislio da je moguće. - I ja sam poželila isto to sa tobom, Declan. Ali sam se mnogo bojala. Imala sam samo tatu i on mi ga je oduzeo. Tada sam se zarekla da u mome životu ne smije biti ljubavi. Da ne smijem nikoga voljeti. Ali ti si srušio sve moje zidove kao kule od karata. Nasmijao si se u lice mom obećanju i ukrao moje srce. Nježno ju je zagrlio i poljubio u tjeme. Njihovo vrijeme tek dolazi. Njih dvoje, sa ljubavi koju dijele, mogu se suočiti sa bilo čime.

[167]


Poglavlje 17 Dani koji su bili iza njih bili su ispunjeni srećom i ljubavlju. Declan je bio pun poleta. Imati Sheenu uz sebe bilo je nešto najdivnije, nešto najveličanstvenije što je mogao da poželi i da dobije. Ništa što je do sada u svojih trideset pet godina iskusio sa ženama nije se moglo porediti sa ovim što je imao sa Sheenom. Bila je pravo osvježenje za njega. Baš kao kratki ljetni pljusak usred vrelog ljetnog dana. Samo što je ona neko ko traje. Neko kome nikada neće dozvoliti da ode od njega i da ga napusti. Srce mu je bilo toliko ispunjeno da mu nije ni na trenutak nije padalo na pamet da bi upravo on bio taj koji bi mogao nju napustiti, zauvijek. Sheena je također bila sretna. Bila je ispunjena baš kao onda kada je bila djevojčica koja je znala samo za dobro na ovom svijetu. Potpuno je zaboravila da je svijet pun zlih vještica i demona koji vrebaju na svakom koraku i strpljivo čekaju trenutak da se 'dobrice' opuste kako bi njihov svijet prekrili tamom. Taj trenutak opuštanja mogao bi je ponovo staviti u iskušenje. Već narednog dana nakon što ju je Vaughn oteo, Sheena je odnijela dokaz koji je posjedovala protiv strica. Nož kojim je ubio njenog oca, konačno je predala policiji. Procedura oko podizanja tužbe malo je složena. Zbog zastare slučaja bilo je potrebno da se povuku neke veze, a tu je uskočio Graham. Sada je potrebno utvrditi podudaranje krvi sa skeletom njenog oca. Potom je potrebno utvrditi da otisci koji se nalaze na nožu pripadaju Jamieu. Nakon toga slijedi hapšenje. Na trenutke ju je hvatala euforija jer se njena osveta primiče kraju. Disala je punim plućima i jedva čekala trenutak kada će svog strica vidjeti iza rešetaka. Novembarski dani u Edinburghu bili su znatno hladniji od onih u Virginiji. Sheena je osjećala kako joj hladnoća probija kroz kosti unatoč zimskoj jakni, pletenom šalu i gležnjačama koje je nosila dok je išla u šetnju sa Declanom. Dugo joj je trebalo da ga ubjedi, ali uspjela je. Od kako su saznali da je Jamie nestao, nije joj dopuštao čak ni na posao da ide. Svi sastanci koje je imala zakazane sa internim i eksternim stakeholderima [168]


obavljala je putem skype-a. Zidovi kuće su je već počeli gušiti i poželjela je da izađe. Istina, svo vrijeme svih tih dana koje je provela zaštićena unutar zidova svoje kuće, društvo joj je pravio Declan. Ali jednostavno je poželjela da izađe vani, da se prošeta Meadows parkom isprepletenih prstiju sa Declanovim. Declan kao i uvijek ništa nije prepuštao slučaju, znao je da Jamie vreba i čeka pogodan trenutak. Trnci su mu prolazili tijelom svaki put kada bi pomislio da bi se njegovoj Sheeni nešto moglo desiti. Nije je ispuštao iz vida ni na trenutak. Samom sebi je obećao da će biti strpljiv sve dok govnar ne završi iza rešetaka. Nakon toga, odvest će je u posjetu u Killearn a potom odmah na imanje njegovih roditelja. Ta ideja već neko vrijeme pojavila mu se u glavi. Sjetio se koliko je bila tužna i razočarana što je nije poveo kada je išao u Killearn po nož, ali se ne kaje. Njena sigurnost uvijek mu je bila prioritet. Zato je odlučio da je iznenadi, i siguran je bio u potpunosti da će to za nju biti baš ugodno iznenađenje. Sasvim je siguran da će Sheena očarati njegove roditelje i brata baš kao i sve ostale koje je upoznala. Njegovi tjelohranitelji još uvijek uzdišu kada prođe pored njih. Nikada do sada nisu žurili da preuzmu smjenu straže, ali od kako štite Sheenu, dolaze nekad i sat vremena prije preuzimanja smjene samo da bi je vidjeli. Isprva su dolazili jer su bili očarani i svi su željeli da pridobiju njenu pažnju. Međutim od kako su vidjeli da ona pripada Declanu, njihovom šefu, svi su na nju gledali kao na vrlo rijetko blago koje su nastojali sačuvati samo za njihovog šefa. Posmatrao ju je dok je koračala pored njega sitnim koracima. Još uvijek se nije mogao oteti dojmu da će je smrskati svojom težinom i veličinom. Činila se tako sićušnom pored njega. I da je ne zna bolje, rekao bi da je krhka. Ali ne, ona je bila najhrabrija žena koju je poznavao. Sama je stala pred svog neprijatelja, držala se jakom kada je umalo silovana i nije se slomila. Nije plakala i nije kukala. Mnogo puta do sada je vidio njenu unutrašnju borbu. Toliko puta je bila na rubu da se slomi, ali njen hrabri duh bi svakog puta prevladao. I sada se držala hrabro iako je Jamieva sjena bdjela iznad njih. Najradije bi je zaključao u kući, dok sve ovo ne prođe, ali njegova tvrdoglava ljubav ponovo ga je preveslala da je izvede vani. Dovoljno je da mu se nasmije, nježno ga poljubi i on nasjedne kao zadnja budala. Bolje bi joj bilo da ova šetnja prođe bez problema inače će joj zavrnuti vrat. [169]


- Iako obožavaš da me nosiš preko ramena, Declan, moram te upozoriti da mi nije do toga trenutno. Ja imam jako kratke noge, uspori za ime Boga! – zapomagala je kada više nije mogla da podnese njegov brzi tempo. Skoro ju je vukao za sobom potpuno izgubljen u mislima. - Šta? – naglo se okrenuo, tako da se skoro zabila u njega. – Oprosti, zamislio sam se. – Pružio je ruku i povukao je u zagrljaj. Njen miris ponovo mu se uvukao u nosnice. Stegnuo ju je jače rukama. Mogao ju je ovako držati satima, danima. - Neće mi se ništa desiti. Znam da si razmišljao ponovo o njemu. Zaboga, nije blesav, neće me u sred dana pokušati ubiti. Paranoičan si ljubavi. Zaustio je da joj propisno odgovori na njene nebuloze, jer Jamiea uopšte nije bilo briga da li je dan ili noć kada su u pitanju njegova kriminalna djela, ali tada mu je zazvonio mobilni telefon. - MacKay! – prasnuo je. Zar nije mogao barem jednom izaći iz kuće a da ga Graham ne nazove. Još uvijek nije bio načisto da Grahama nije za nju zainteresovan. I dalje ga je brinuo nadimak koji mu je dala. Sve djevojčice koje su dječake nazivale vitezovima u tim nježnim godinama, bile su beznadežno zaljubljene u njih. A Declan, kakav je bio, nije mogao podnijeti da je Sheena ikada bila zaljubljena i u koga osim sada, u njega. - Nešto se dešava. Skloni Sheenu na sigurno. Upravo su dojavili da je bomba postavljena u njenoj agenciji. MacKay, hoću da to lično provjeriš, ali prije toga skloni nju na sigurno. - Koji kurac?! Gdje je Adam? – zagrmio je, Sheena je poskočila. - Van grada, zapravo van zemlje. Otišao je ovog jutra. - Kako to misliš otišao? U kurac! Sheena je izbezubljeno gledala bijes koji je izbijao iz Declana kroz svaku njegovu poru. Stresla se od neke jeze koja joj se penjala uz kičmu. Nešto debelo nije bilo dobro. Uhvatila je Declana za nadlakticu. - Declan, šta se događa? – bila je iskreno zabrinuta. Declan je često imao svoje ispade neraspoloženja, ali sada je bio bijesan.

[170]


- Bomba je postavljena u tvojoj agenciji. – oči su joj se raširile od šoka. Zaljuljalo joj se tlo pod nogama. – Nemoj da se brineš, neću dopustiti da ti se išta dogodi, razumiješ li? - Declan, a moji radnici? O Bože, stradat će zbog mene. – uhvatila ju je panika. Zadrhtala je cijelim tijelom. Isuse, ovo se ne dešava. Zaboga, ne opet. Bože čuvaj ih!– pomolila se. - Nikome se neće ništa desiti, obećavam! Požuri moramo stići do auta, vodim te kući. Dok je on brže hodao ona je trčala pored njega jer držati korak s njim bilo je prosto nemoguće. Ali ovoga puta to joj nije smetalo, svakako je žurila što prije da dođe do svojih radnika. Biće uz njih, ako treba oni da stradaju, stradat će i ona s njima. Neće ih napustiti ni u kojem slučaju i nema šanse da će ostati kući. Dok ju je vozio kući, Declan je bio izgubljen u mislima. Bjesno je stezao rukama volan, bijesnio je i psovao na svakog vozača koji je vozio ispod stotinu dvadeset kilometara na sat. Zašto je baš danas morao Adam da otputuje, pitao se. Kome da povjeri Sheenu, dok on provjeri stanje u njenoj agenciji? Istina njegovi tjelohranitelji bili su svi do jednog sposobni i komotno bi im povjerio svoj život, ali ne i njen. Jedina osoba u koju je imao puno povjerenje pored njega samog bio je Adam, a on je baš danas otputovao. – U kurac! – uzviknuo je i udario šakom po volanu. Sve ovo smrdilo mu je na Jamiea. Jedino bi taj štakor mogao ovo uraditi. Drugih sumnjivaca nije bilo. Žurio je da Sheenu ostavi kući na sigurnom. Samo u kući, iza zatvorenih zidova bila je potpuno sigurna. Samo tu je neće dostići pipci njenog strica. - Declan, neću ostati u kući, idem s tobom tamo. Zaboravi da ćeš me ostaviti ovdje. - Aileen! Nećemo se raspravljati. Ući ćeš u kuću i ostati tamo dok se ne vratim. – glas mu je odisao autoritetom i nije dozvoljavao protivljenje. - Ne glumi meni autoritet MacKay! Idem, sa tvojom dozvolom ili bez nje. – prekrižila je ruke na prsima i zavalila se u sjedištu njegovog Aston Martina. Nervirao ju je i on i ovo njegovo auto. Sav je bio u tom fazonu tajnog agenta.

[171]


Dođavola i izgledao je tako, a to ju je palilo jako. Kriste, nije normalna čim na to u ovim trenutcima misli. Declan je izašao iz auta, prešao do njenih vrata i otvorio ih. Bez riječi je pružio ruke i uzeo je u naručje sa namjerom da je iznese. Ovo definitivno nije bila situacija kada je mogao prihvatiti kompromis. Situacija je bila takva da ju je jedino mogao na silu uvesti u kuću i ostaviti. Jedino tako biće zaštićena. Istina Vaughn je provalio u kuću, ali samo zato što je znao zaobići sistem koji je sam uspostavio. Jamieu to neće poći za rukom tako lahko. - Da se nisi usudio, Declan MacKay! Odmah da si me spustio, čuješ li me!? – urlala je i koprcala se nastojeći se izvući iz njegovog naručja. Kada njena naređenja nisu prošla, prešla je na ucjene. – Nikada ti ovo neću oprostiti, ako me smjesta ne spustiš! Ni to nije uplalilo. Declan ju je i dalje čvrsto držao, spustio ju je tek kada su se našli u kući. – Nemoj da me ucjenjuješ, srce. Sve što radim, radim za tvoje dobro. Ne bih podnio da ti se nešto dogodi. Zato, budi dobra i poslušaj me, za ime Boga, barem jednom i ostani ovdje. Ja ću se brzo vratiti. Obećavam, tvojim radnicima se ništa neće desiti. Shvativši da neće ništa postići ako se nastavi raspravljati s njim, jer njegovoj ludoj glavi teško je bilo šta objasniti. On je bio čovjek koji je slušao samo sebe i radio samo po svom. Sačekat će da izađe, a potom će sama nešto smisliti da se izvuče nekako od tjelohranitelja koji su je čuvali. Ni u ludilu neće dopustiti da se njenim radnicima nešto dogodi zbog nje. Kimnula mu je glavom i okrenula leđa. Znala je da će sada otići spokojan jer ju je ubjedio. - Nećeš me poljubiti, Aileen? – njegov hrapavi glas poslao joj je trne uz kičmu. Nije smjela sada posustati. Ako sada popusti, uvijek će morati, zato mu je samo odmahnula glavom i krenula prema radnoj sobi. - Tvrdoglava i nerazumna žena. – promrmljao je i teška srca se okrenuo i izašao iz kuće. Nije mu bilo jasno kako nije shvatala da je preopasno da je povede u agenciju. Ni u ludilu nije mogao dozvoliti da je svjesno dovede u opasnost. Shvatiće da je bila u krivu svo ovo vrijeme i oprostiće mu. Dragačije neće moći. Morat će mu oprostiti.

[172]


- On će mene ostaviti ovdje. Tvrdoglava budala. Ništa ne shvata. Ma dođe mi da ga zadavim golim rukama! Uhhhh!! – pričala se sama sa sobom dok je vadila pištolj iz ladice radnog stola. Dobila ga je na poklon od Declana u slučaju da joj bude trebao za samoodbranu i nije pogriješio jer je došlo vrijeme kada bi joj možda i mogao zatrebati. Pištolj je bio Glock 19 gen4, crno sive okolice. Stavila ga je iza pojasa i krenula prema vratima. Sada dolazi teži dio, kako ubjediti tjelohranitelje da je puste!? Uhvatila je za vrata i shvatila da su zaključana. Provjerila je zdjelicu pored vrata u kojoj je bio ključ od kuće i shvatila da ju je Declan ostavio bez ključa. - Dođavola! Đavo te odnio, Declan! Misli Sheena, misli. Gospode, šta sada da radim? – Hodala je u krug ispred vrata. Nije mogla da vjeruje da ju je zaključao i ostavio u kući. Sinula joj je ideja. Zalupala je svom snagom na vrata. - Gospođice Buchanan? Trebate li nešto? – oglasio se jedan od tjelohranitelja. - Morate me otključati i povesti u bolnicu. Zlo mi je, mislim da sam pojela nešto pokvareno. – mrzila je lagati, a pogotovo ovim divnim ljudima koji su svakodnevno riskirali svoj život zbog nje, ali je morala. Njih ne dovodi u opasnost, a ovo je jedini način na koji može spasiti svoje radnike. Ako se sama preda stricu on će pustiti njene ljude. Nije luda, shvatila je iz Declanovog ponašanja da je u ovo umješan njen stric. - Jeste li sigurni? – čula mu je u glasu negodovanje. Razumjela je da čovjeka stavlja u neugodnu poziciju, ali šta je tu je. Ovo je granica na koju ju je povukao sam Declan. – Gospođice, šef je izričito naredio da vas ne puštamo nigdje dok on ne dođe. Valjda se neće ljutiti ako vas sada otključamo i odvedemo u bolnicu. Istinu ste nam... Odjeknuo je pucanj i prekinuo njegovu rečenicu. Potom se oglasio drugi i Sheena je čula vrisak. Trenutak nakon toga shvatila je da je upravo ona vrisnula. - Šta se dešava? Ko puca tamo, recite mi? Callum jesi li to ti? – srce joj je lupalo kao ludo. Panika joj je paralisala noge. Ništa više nije čula, tišina se nadvila nad nju poput tame. A onda je čula kako se vrata otključavaju. Pao joj je kamen sa srca. Zakoračila je prema vratima sa osmjehom na usnama da se zahvali jer su je pustili, a onda joj se osmjeh zaledio na usnama. [173]


- Opet se srećemo, draga nećakinjo. – sa podmuklim osmjehom koji mu je titrao na usnama ispred nje stajao je glavom i bradom njen stric...

***

Declan je stigao ispred agencije u vrijeme kao i tim odgovoran za eksplozivne naprave. Situacija je bila potpuno normalna. Sve je odisalo mirnoćom i nije bilo nikakvih naznaka da se u ustanovi koja je bila ispred njega, nalazila eksplozivna naprava. U glavi mu je bila samo Sheena. Steglo ga je u prsima kada se prisjetio kako mu je okrenula leđa i odbila da ga poljubi. Nikada do sada nije mu uskraćivala nježnosti osim one noći kada se vratio iz Killearna, ali čak i tada mu je sebe dala. Obukao je uniformu koju su nosili specijalci ali bez pancira. To čudo ga je žuljalo i mrzio ga je nositi. Stoga je i ovoga puta zaobišao pravila. Dok je izdavao naređenja, dijeleći ljude u grupe i dodjeljivajući im pozicije, pri samom ulasku u agenciju ponovo mu je zazvonio mobilni i ovoga puta na zaslonu se ukazalao Grahamovo ime. - Šta se dešava? – otresito se javio. Nije bilo potrebe za uljudnim ponašanjem, uostalom nikada se nisu ponašali tako. - Vraćaj se kući, ovo je podvala! Uhvatili su čovjeka koji je dojavio. Cilj je Sheenina kuća. Kreni tamo, krećem i ja sa timom... Declan ga više nije slušao. Sve okrenulo oko njega, osjetio je užasno šuštanje u ušima. Odjednom je nebo bilo dolje, a zemlja gore. Ovoga puta je neće stići spasiti. Govnar ga je ponovo nadmudrio. Postavio mu je zamku, a on se ponovo upecao. Zbog svoje gluposti, izgubiće ženu koju voli i to zauvijek. Mali tračak nade pružalo mu je saznanje da je ostavio četvoricu tjelohranitelja da je štite. - Bože, čuvaj je još samo malo! – promrmljao je u bradu i uskočio u svoj automobil.

[174]


Vozio je luđački iako mu je snijeg koji je upravo počeo padati stvarao probleme. Vozači su mu trubili a pješaci glasno psovali, kleli i prijetili. Nije se obazirao ni na jedne ni na druge. Jedino što ga je interesovalo jeste da stigne do Sheene prije nego joj se nešto desi. Kako je mogao biti ovako glup, pitao se. Opet istu grešku pravi. Potpuno istu. Nasjeo je kao malo dijete kada mu pružiš nevažnu igračkicu da bi mu oduzeo omiljeni slatkiš iz ruke. Za cijelih osam minuta prešao je udaljenost koju inače u normalnim okolnostima pređe za nekih sedamnaestak minuta. Sreća je bila što nikoga nije ubio na cesti. Nikog nevinog neće morati nositi na duši, jer svim srcem se nadao da se Sheeni ništa nije dogodilo. Nikad to sebi ne bi oprostio. Dok je hodao prema njoj sav u crnom, od cipela preko rukavica do samog šešira držeći crni pištolj u desnoj ruci, Sheena je lagano uzmicala. Nije bila toliko prestrašena koliko iznenađena. Jedino što joj je bilo na pameti jeste da pod svaku cijenu mora od njega dobiti obećanje da se njenim uposlenicima neće ništa dogoditi. Već su stradali tjelohranitelji zbog nje, ako još bilo ko strada zbog nje jednostavno će se slomiti. Neće to moći podnijeti. Zaboga, čak ni ona nije toliko jaka. - Nije ti drago da me vidiš? A joj, ja sam se baš radovao našem susretu nećakinjo. – iscerio se upirući pištoljem prema njoj. – Nisam mogao dočekati trenutak kada ću te konačno poslati tvome ocu. - Ne uzimaj mog oca u usta, bijedniče! – procijedila je kroz zube, stiskajući šake u pesnice. U kuću iza Jamieovih leđa ušao je visok debeljuškasti čovjek, zmijskog pogleda, sa velikim ožiljkom koji se pružao preko lijevog obraza sve do usta. Stresla se od samog pogleda na njega. - Sve je čisto šefe! – obavjestio je Jamiea na šta je ovaj samo kimnuo i dao mu znak rukom da izađe. Sheeni je srce brže zakucalo. Da li je to značilo da su baš svi tjelohranitelji mrtvi? - Šta si uradio s njima? – glas joj je zadrhtao. Morala je znati iako joj se želudac podigao i svakog trenutka se mogla ispovraćati. Glasno se nasmijao. Kopile se trudilo biti hrabro i dostojanstveno. Prava kći svog bijednog oca, mislio je Jamie. – Ah, nećakinjo. Čuj, rado bih nastavio čavrljati s tobom, ali znaš jako mi se žuri da te pošaljem tako gdje

[175]


silno želiš biti. Ti imaš nešto što meni pripada, čim mi to predaš ja ti obećavam da ćeš brzo i bezbolno stići na odredište. Znala je da misli na nož, također je znala da će je ubiti ako sazna da ga je već predala. Još uvijek je imala imitaciju noža, ali bojala se da će je ubiti ako mu ga preda. Morat će odugovlačiti malo dok ne nađe pogodnim da izvuče pištolj i konačno završi sa svim ovim. - Nisam sigurna na šta tačno misliš, Jamie. – primorala je glas na stabilnost. Morala mu je pokazati svu ravnodušnost koju je trenirala svih ovih godina. Morala je odati utisak da je sve ovo ne zabrinjava i pokušati nekako okrenuti situaciju u svoju korist. - Hm, nisam baš siguran. Zapravo uvjeren sam da znaš na šta mislim. Ali evo, pošto sam jako dobre volje reći ću ti. Predaj mi nož, kopile! – streljao ju je tim svojim predatorskim očima. - Misliš na onaj sa ametistom, onaj kojim si ubio mog oca. U jednom koraku joj se približio i uhvatio šakom za kosu privlačeći joj lice svojem. – Ne želiš me provocirati! - Ne radim to. To je istina. Mogu ti predati nož pod jednim uvjetom. – i dalje se trudila biti ravnodušna i pored njegovog čvrstog stiska. Biće sretna ako joj i jedna dlaka na glavi ostane. - Kako, molim? Shvataš li da nisi u situaciji da postavljaš uvjete? Samo jedan stisak, evo ovdje – pokazao je na obarač, - i ti ćeš biti kod svog bijednog oca. Stisla je usne u crtu. – Ne uzimaj mog oca u ta prljava usta. Ne, ti nisi svjestan u kakvoj si situaciji. Ukoliko me ubiješ, nikada nećeš doći do noža. Još bliže ju je privukao sebi, gledajući u njene zelene oči. U njima je vidio svog brata, u njima je vidio njegov ponos, njegovo dostojanstvo i njegovu izdaju. Stisnuo ju je jače i tada je osjetio da ga nešto bode na boku. Suzio je oči odražavajući nevjericu. Spustio je ruku i napipao pištolj. Sheena se pokušala izvući, udariti ga ali brzo ju je onesposobio. Udario joj je šamar preko ruke koji ju je odbio do zida. U jednom koraku se našao pored nje i izvukao joj pištolj koji je odbacio do vrata.

[176]


- Prokleto kopile se naoružalo i mislilo da se može boriti protiv mene. Dobro, kad smo to riješili, da pređemo na drugi dio. Šta je to čime me nastojiš usloviti? Sheena je obrisala usnu. Krv joj je curila, a obraz bolno brecao. Glava ju je počela boljeti od udarca od zid. – Želim da onesposobiš bombu koju si postavio u mojoj agenciji. Pusti moje ljude i nož je tvoj. Jamie se nasmijao. – I ti izigravaš sveticu poput svoga oca. Ah, nećakinjo šta da radim s tobom? – kuckao je prstom po sljepočnici pretvarajući se kao da razmišlja. – Ne znam kako da ti to kažem, ali nikakva bomba ne postoji. Tvoji ljudi su dobro i zdravo. Ako je to sve, pođi po nož. Znači ovo je bila zamka. Zaboga, gdje je Declan. Opet je bio u pravu. Da nije forsirala da krene, ne bi odvukla pažnju tjelohraniteljima i sada bi oni bili živi a ona bezbjedna. Glupača kakva je bila morala mu se suprotstaviti, opet. Razmišljala je kuda da krene, ako krene na sprat nema joj spasa. Međutim ako krene prema radnoj sobi, šanse da Declan stigne i spasi je minimalne su ali ipak je moguće. U sebi se pomolila i okrenula Jamieu leđa. Udahnula je duboko. Ovoga puta sreća joj je okrenula leđa. Toliko puta se molila Bogu da je spoji sa ocem kada završi osvetu, ali je očito On odlučio da je sada vrijeme. Nož je predala i bilo je pitanje dana kada će Jamie biti uhapšen, samo budala toga nije bio svjestan. Njena osveta biće ispunjena pa prema tome nema zašto da žali što će je ubiti. Jedino zbog čega joj sve ovo pada teško jeste Declan. Istina iskazivala mu je svo vrijeme osjećanja, ali nikad mu nije otvoreno rekla one dvije čarobne riječi, koje je od njega često slušala. Nikada mu nije rekla 'volim te'. Smatrao ju je hrabrom, ali ona je ustvari bila velika kukavica. Uzdahnula je i zakoračila kada joj je Jamie naslonio pištolj na bok i pogurao prema naprijed. A onda se sve desilo kao u filmu. Tresak vratima, odjeknuo je poput pucnja u kući ispunjenoj tišinom. Jamie ju je brzinom svjetlosti okrenuo ispred sebe, uperujući joj pištolj u sljepočnicu. Ispred njih stajao je Declan u uniformi specijalne jedinice. Nije se usudila ni pisnuti, nije željela dati do znanja Jamieu da joj Declan znači. Bojala se za njegov život.

[177]


- Jamie Buchanan, pusti je i možda ćeš preživjeti. – Declan je zaprijetio držeći pištolj uperen u Jamiea. Munje su sijevale iz njegovih sivih očiju. Izgledao je zastrašujuće u svoj toj opremi. Jamie se nasmijao glasno. – Spusti pištolj, idiote, ako želiš da ona živi. – Stisnuo je Sheenu još jače, dajući do znanja Declanu da se ne šali. Declan se polahko spuštao, držeći na oku Jamiea. Polahko je spustio pištolj na pod. Krajičkom oka vidio je kako Jamie gura Sheenu od sebe i puca u njega, u zadnjem trenutku uspio je izvući pištolj iza pasa i pucati u skota. Bio je zadovoljan kada je vidio crvenu mrlju na Jamieovoj glavi. Pogodio ga je u čelo. Usne su mu se razvukle u osmjeh, ali onda je čuo vrisak. Pogled mu se mutio i srušio se na hladan pod Sheeninog predsoblja. Sheena je vrištala dok je dotrčala do Declanovog tijela. Suze su joj se slijevale u potocima kada je vidjela prizor koji se ukazao pred njom. Zauvijek ga gubi. Suze bola i tuge su tekle niz njene obraze nakon punih sedamnaest godina zbog njenog muškarca kojem se crvena mrlja od krvi širi na prsima. Kao kroz maglu ugledao je uplakano lice njegove ljubljene. Dok mu je tijelo tonulo u vječnu tamu, čuo je one jedva doživljenje riječi. - Declan, volim te! Ne ostavljaj me! Neeee!!!

[178]


Poglavlje 18 - Ne smiješ me ostaviti!! Čuješ li me! Otvori oči, Declan. – gušila se u suzama, pritiskajući prstima ranu na njegovim grudima. - Po... ponovi još jednom. – jedva je promucao, dok su mu se oči maglile. Naglo je trznula glavom na njegove riječi. Podigla je drhtave ruke do njegovog lica. Znala je dobro na šta misli. Znala je da je želio da je čuje još jednom dok govori ga voli. Samu je sebe iznenadila kada su riječi tako lahko kliznule sa njenih usana. Do sada se mučila i toliko puta tjerala da ih izgovori ali riječi naprosto nisu željele izaći. Danas, kada ga gubi, prve su bile izrečene kao da ih je izrekla do sada stotinu puta. - Volim te jedini! – suze su kapale sa njenih obraza i kvasile njegova prsa. – Ne ostavaljaj me i ti, molim te! Izdrži! – jecaji su se prolamali iz dubine njene duše. Bol nagomilana godinama u potpunosti je eskalirala. Svu svoju snagu usmjerio je na ruku koju je podigao nastojeći privući njene usne svojima. Želio je da posljednji dodir i posljednji okus na ovom svijetu budu njene usne. Dodir joj je bio slabašan, dok je ukus bio slankast zbog suza koje su joj neprekidno tekle niz obraze i slijevale se preko usana. Jecaji su je potresali i osjetio je koliko se trese, koliko drhti. Bio je miran i spokojan, sve što je poželio ostvarilo se i mogao je komotno zauvijek zatvoriti oči bez ikakvog žaljenja. Bijelo svijetlo iz daljine ga je mamilo i on je već zakoračio prema njemu. - Neeeeee!! – Sheena je uzviknula kada su je nečije ruke uhvatile i udaljile od Declana. Počela se otimati i protestvovati ali onda je vidjela da su to prijateljske ruke. Graham ju je držao za ramena, lagano je drmusajući. Nastojao ju je urazumiti, natjerati je da se smiri, ali to je bilo gotovo nemoguće. Zvuk lomljenja njenog nježnog srca bio je zaglušujuć i osjećala ga je cijelim svojim bićem. Ovoga puta sve je otišlo u nepovrat.... - Smiri se, hitna pomoć je stigla. – rekao joj je iako je i sama bila svjesna ljudi odjevenih u bijelo crvenu uniformu koji su već počeli zbrinjavati Declana. – Ništa se njemu neće desiti. On je toliko tvrdoglav da će i samu Smrt natjerati na bijeg. Neće joj se predati.

[179]


Tješio ju je kako je znao i umio ali ona je samo jecala. U jednom trenutku njegove nepažnje izvukla mu se iz ruku i potrčala prema ekipi hitne pomoći koja je nastojala unijeti Declana na nosilima u vozilo. Potrčao je prema njoj, i bolje što jeste jer kada je vidjela da je Declanova ruka beživotno klonula, srušila mu se u naručje. Graham je bio na rubu živaca. Ovako nešto već duži niz godina nije mu se dogodilo. Čak je i on nasjeo na zamku i svjesno u smrt poslao svog najboljeg agenta, svog prijatelja. – U vražiju mater! - Smjestio je i Sheenu i Declana u vozilo hitne pomoći i uputio se nazad u kuću. Želio je posljednji put baciti pogled na govnara koji mu je udesio prijatelje. Prizor u koji je ravnodušno gledao, svakog drugog natjerao bi na povraćanje, ali ne i Grahama. Nakon toliko godina igranja mačke i miša. Nakon što je Jamie uništio Sheenin život, ubio Declanovu vjerenicu i nakon toga njegovog oca doveo do tačke kada više nije imao gdje, sada je bio mrtav ali Graham nije bio sretan. A želio je da bude. Žudio je za ovim danom, možda ne u istoj mjeri kao njegovi prijatelji, ali svakako sa približnim žarom. Istina, Jamie nije usmrtio njegovog oca, nije izravno kriv, ali itekako je uticao na to da njegov otac oboli. I zbog toga je Jamie bio čak i na njegovoj 'crnoj listi'. Posmatrao je u leš čiji je mozak bio prosut po podu Sheeninog predsoblja. Posmatrao je razgoračene oči krvnika i umjesto da se naslađuje njegovoj smrti, Graham je osjećao ogroman strah. Jer uvijek u životu nešto dobijaš, nešto gubiš. Svi oni dobili su Jamieovom smrću, ali cijena kojom su to dobili je previsoka. Plaćaju smrću čovjeka koji se čitav svoj život borio protiv nepravde i kriminala. Čučnuo je pored leša. – Ako MacKay umre, pronaći ću te i u najdubljem dijelu pakla jebeno pseto, a tada te niko, ma ni sam Bog, neće moći spasiti! – ustao je, ostavljajući ekipu za uviđaj da nastavi sa svojim poslom. Jedino što je u ovom trenutku bilo bitno jesu njegovi prijatelji, a upravo sada oboje trebaju njegovu pomoć i podršku. Stisnuo je šake u pesnice, njegova kontrola nad mislima bila je ogromna. Nije dozvolio ni na trenutak da pomisli da će ih izgubiti. Jedina opcija koja je dolazila u obzir jeste ta da moraju preživjeti. Graham je stigao u Royal Edinburgh Hospital taman u vrijeme kada su Declana prebacili u operacionu salu, a Sheenu u sobu. Bio je rastrzan između toga kome da prije ode. Prijatelju kojeg je stekao prije nekoliko godina, ili prijateljici koju poznaje još od djetinjstva. Odlučio se da ode do Sheene, jer Declana svakako operiraju. Njoj je pomoć ipak potrebnija

[180]


trenutno. Zaustavio se na dovratku sobe, gledajući u tu nestvarno lijepu crvenokosu ženu koja je upravo dolazila svijesti. Sheena je trepnula nekoliko puta kada je konačno došla svijesti. Isprva je bila zbunjena, nije znala gdje se nalazi i šta se dogodilo. Doktori su se vrtili oko nje, jedni su joj mjerili pritisak, drugi su joj vadili krv. Nije shvatala šta se desilo, ali kroz samo nekoliko trenutaka, slike događaja koji se desio tog dana ponovo su nahrupile i zaposjele joj um. - Declan! – skočila je sa kreveta, dok su se suze ponovo izlijevale iz njenih očiju. – Gdje je? Živ je? Recite mi, prokleti bili! – slomila se i pala na koljena. Graham joj je pritrčao, čučnuo do nje i povukao je u zagrljaj. Boljela ga je utroba od samog prizora na nju ovako slomljenu. Drhatala je poput lista na povjetarcu, natapajući mu košulju vrelim suzama. - Sheena, moraš se smiriti. Potrebna si mu jaka. Ako se ti sada slomiš, ni on neće imati snage da se izbori sa ovim. Zato, obzirom da ja znam koliko si jaka, preusmjeri sada tu svoju snagu prema njemu. – nježno joj je kimnuo glavom i palcem obrisao suze sa obraza. Nijemo ga gledala. - Vodi me njemu, molim te Grahame. – stisnula mu je nadlaktice svojim nježnim rukama. Očaj u njenim očima bio je prejak i Grahamu nije preostalo ništa drugo osim da je povede do operacione sale. Nisu mogli ući unutra, ali njoj će biti dovoljno i da čeka ispred. Javio se doktoru koji ju je pregledao i poveo je sa sobom. Svaki korak koji je napravila hodajući prema operacionoj sali, bio je ispunjen bolom i sve jačim osjećajem gubitka. Gutala je suze nastojeći se držati hrabrom i snažnom. Mrzila je osjećaj bespomoćnosti , mrzila je čekati. I najviše iznad svega, mrzila je sebe. Toliko je ljudi danas nastradalo zbog nje, čak i njen Declan. Pitala se da li je sebična, da li je čini užasnom osobom što je toliko boli samo Declanovo ranjavanje. - Graham... – započela je, - Je li... jesu li... reci mi da su živi. Naglo se okrenuo prema njoj. Omišljao se nekoliko trenutaka da li da joj kaže istinu. Pitao se kako će to uticati na nju. Možda se opet slomi. - Jedan naš je podlegao, ostali su lakše ranjeni. Još jedna suza kliznula joj je iz oka. Ipak se nadala da će joj reći da niko nije stradao. Bojala se i da pita ko je to, jer svi do jednog su joj prirasli [181]


srcu. Uz izuzetak Calluma i Conora, njih dvojica su bili posebni. I nije to uviđala do sada, dok se sve ovo nije desilo. - Callum? Conor? – drhtao joj je glas. Opet je osjećala nemoć ali morala je čuti. Morala je znati. Graham je odmahnuo glavom. – Oni su samo lakše ranjeni. Ubrzo ćeš ih moći posjetiti. – vidio je koliko je opustila ramena kada joj je to rekao. Sebastian je poginuo. – nešto tiše je dodao. Za svaki slučaj, položio je svoje ruke na njena ramena. Nije želio riskirati da se ponovo onesvjesti. Prišla je zidu u koji je bilo ugrađeno staklo koje je odvajalo operacionu salu i čekaonicu. Tim doktora sa hirurgom na čelu vršio je operaciju na prsima njenog Declana. Pomno je pratila svaki njihov pokret gledajući u blijedo lice čovjeka kojeg je voljela cijelim svojim bićem. Proklinjala je svoju glupost, svoj inat i svoju tvrdoglavost. Proklinjala je sve laži koje je izrekla i u sebi i naglas govoreći koliko je nervira tim ledenim pogledom. Jer sada, sada bi dala sve što ima samo da je pogleda tim nečitljivim sivim očima. Sve bih dala da ustane, da je zgrabi i ponese preko ramena. Ma koliko se otimala i nastojala izvući iz njegovog stiska, obožavala je kada ju je nosio. Tjerala ga je od sebe svo vrijeme, a zapravo sve što je željela bila je njegova ljubav. Odjednom su se doktori uzvrtili, jedni su žurno dohvaćali neke predmete, drugi su odmahivali glavom dok je glavni hirurg pomno radio bez dizanja glave. Shvatila je da je Declanovo srce stalo i da čine posljednje napore da ga vrate. Utroba joj se zgrčila. Oštar bol ju je rasporio iznutra. - Declan!!! – oteo joj se vrisak. - Gospođice Buchahan, smirite se. Ne možete se tako ponašati u tom stanju. – sjedokosi doktor ju je upozorio. - Moj muškarac umire, a vi mi kažete da se smirim!? Kako tako nešto možete da očekujete od mene, doktore? Primio je metak zbog mene! Samo zbog mene! – usprotivila se oštrim glasom. - Žao mi je zbog svega što se desilo. – položio joj je ruku na rame, - Mogu da očekujem gospođice, jer sam siguran da ne želite riskirati da uslijed stresa izgubite vašu bebu. Upravo sam vam došao reći da su nalazi gotovi. Čestitam, postat ćete majka.

[182]


Sheena je šokirano gledala u ovog čovjeka. Njegove riječi odzvanjale su joj u glavi, ali je njen mozak odbijao da ih rezonuje. Kako to on misli da je ona trudna i odkud sad to. Spustila je pogled sa tog sjedokosog doktora na svoj stomak. – Trudna sam? – promucala je. Suze su se zaledile. - Da, trudni ste. – utješno joj se osmjehnuo. Osmjehnula se i brzo se okrenula ponovo prema staklu iza kojeg se na operacionom stolu, nalazio Declan. Jednom rukom se oslonila na staklo, dok je drugu držala na svom stomaku. - Ljubavi, bori se. Zbog nas, zbog našeg djeteta. Budi jak zbog njega jedini! – emocije su je preplavile, ali se ipak nastojala savladati. Sada kada nosi još jedan život u sebi, mora biti pažljiva i oprezna. Sjedila je u čekaonici, potom hodala u krug. Čekanje je bilo nepodnošljivo. Poželjela je utrčati u operacionu salu i vidjeti šta se dešava. Niko joj nije govorio u kakvom je stanju Declan i to joj je stvaralo još veću paniku. Nije bila sigurna koliko će još dugo moći ovako. I onako se dovoljno obuzdavala. Živci su joj bili na rubu pucanja i ako uskoro neko je ne obavjesti o njegovom stanju, poludjet će. - Doktore, kako je Declan? Živ je? Uspjeli ste ga spasiti? Recite nešto, za ime Boga! – potrčala je prema doktoru čim ga je ugledala kako izlazi iz sale. - Operacija je sve u svemu bila uspješna. Nakon teške borbe, uspjeli smo izvaditi metak. Sreća pa metak nije bio toliko blizu srca. Inače da je bilo drugačije ne bi ga spasili. Još uvijek je kritično, ali mnogo manje nego je bilo. Narednih četrdeset osam sati su kritični. Toliko vam za sada mogu reći. - Mogu li ga vidjeti, molim vas? – vidno je odahnula jer sada postoje velike šanse da on preživi. On naprosto mora preživjeti. Mora svoga sina učiti da puže, hoda, priča, piše i sve ono što očevi uče svoje sinove. - On je sada u sobi intezivne njege. Teško da... – Graham ga je strijeljao pogledom, jasno mu davajući do znanja da mora pronaći način da Sheena vidi Declana. – Ali, pođite sa mnom, obući ćete odijelo i staviti masku. Nećete ga moći dirati, ali možete mu pričati. Sheena je poskočila od sreće, zagrlila Grahama, a potom krenula za doktorom. Obukli su joj zeleno odijelo, dezintificirala je ruke, zelenom kapom prekrili su joj kosu i stavila je masku na usta. Uveli su je u sobu [183]


intezivne njege gdje je ležao Declan. Soba je odisala sterilnošću, bila je sva bijela i puna svjetlosti zahvaljujući ogromnim prozorima koji su se pružali skoro preko cijelog zida. Prišla je do njegovog kreveta. Sam pogled na njega ispunio joj je oči suzama. Prsa su mu bila previjena zavojem i učinilo joj se da je bio priključen na stotinu cjevčica. Jedna suza joj je pobjegla iz oka. Ukorila je samu sebe. Sada je morala biti vedra, pružiti mu podršku. On ne bi htio da ona bude tužna, znala je to. Toliko toga mu je htjela reći, ali nije znala kako i odakle da počne. Htjela mu se izvinuti za sve ovo što je prouzrokovala, ali doktor je rekao da ga ne smije uznemiravati jer su velike šanse da je može čuti. Potom mu je htjela reći da je trudna ali ni sama nije bila sigurna kako će on reagovati na to. Tako da je samo nekoliko trenutaka stajala i posmatrala ga. Ležao je tako mirno i spokojno kao da se odmara od svega. I pored silnih cjevčica na koje je bio priključen na ovom krevetu, on je za nju i dalje bio najljepši i najzgodniji muškarac kojeg je vidjela. Iako je bespomoćno ležao, iz njega je isijavala surova snaga i čelična volja. Graham je bio u pravu, on bi i samu Smrt pobijedio. Osmjehnula se i prišla bliže. Stajala je tačno pored njega. - Bože koliko te volim! Izliječio si me. Naučio si me da ponovo volim, želim, osjećam. I sada me ne možeš napustiti. Jednostavno ne možeš, Declan! Neću ti to dopustiti. Moraš se probuditi, moramo mnogo toga da uradimo zajedno. Moram ti reći glasno i jasno koliko te volim, koliko mi nedostaješ. Koliko je moj život bio beznačajan sve dok ti nisi ušao u njeg. Probudi se jedini, meni za ljubav. – glas joj je zadrhtao kao i ona sama. Poželjela ga je dodirnuti, makar vrhom prsta ali nije smjela. Nije mogla riskirati njegov oporavak. Njeno vrijeme posjete je završilo i bolničarka je došla da je pozove da ga ostave same. - Vratit ću se ubrzo opet jedini. Neću te više nikad ostaviti, zato se probudi što prije da konačno možemo živjeti sretno i bez opreza. Izašla je iz sobe i prešla u hodnik. Dok se približavala uvidjela je da Graham razgovara sa nekim, ali još nije vidjela s kim tačno. Tek kada se približila na dva koraka od njega, uvijedjela je da je to Lainie. Graham je bio namršten, a ona ga je strijeljala očima. Ništa joj nije bilo jasno, pa se oglasila.

[184]


- Lainie? Šta radiš ti ovdje? – nisu persirale jedna drugu jer je Sheena zahtijevala tako. Iako je znala da je Declan voli, Sheena je i dalje bila ljubomorna na tu plavokosu ženu. - Bila sam ovdje u posjeti, ali tada sam saznala šta se desilo i došla sam vidjeti kako ste ti i Declan. Ali ovaj ovdje izuzetno kulturan gospodin me spriječio u tome. – njena ironija bila je skoro opipljiva, ali je Sheena nije primjećivala. Jer jedino o čemu je mogla misliti bila je novost da je trudna i molitve koje je svako malo upućivala Bogu da se Declan konačno probudi. - Declan je pogođen, operisan je i sada se nalazi u sobi intezivne njege. Svim srcem se nadam da će se što prije probuditi, jer ako ne bude, ja ne znam šta ću. Bez njega moj život nema smisla. Lainie joj je prišla i zagrlila je. – On je hrabar i izuzetno jak. Oporavit će se, nemoj da se brineš. Sheena je bila iznenađena. Ovo je prvi put da joj je Lainie prišla na takav način. Do sada su uvijek jedna drugu držale na distanci. – Hvala ti, Lainie. Mogu li te zamoliti da preuzmeš posao ovih dana, ja... - Ni riječi neću da čujem. Možeš se oslonuti na mene. Pobrinut ću se za sve. Nemoj da brineš. Hoćeš li da odem do tvoje kuće i donesem ti nešto da se presvučeš? Nemoj da se ustručavaš, tu sam da ti pomognem. - Ja... nisam sigurna da mogu to da tražim od tebe. Mislim... To nije u tvom opisu posla. Ne moraš to da radiš. – Sheena je bila zbunjena. - Tačno, nije. Ali svejedno, uradit ću to. Brzo sam nazad. – Lanie se okrenula i zaputila prema izlazu, međutim tada se Graham oglasio. - Ključevi su kod mene i ja ću je odvesti! – obznanio je Graham. Obje glave su ga zapanjeno gledale. – Sheena, možeš li ostati sama na pola sata? – nježno ju je pogledao. Kimnula mu je glavom. Nije imala više snage da priča. Samo je željela da malo ostane sama sa sobom i svojim mislima. Imala je osjećaj da gori iznutra. Jedva se strpila dok je operacija trajala. A pojma nije imala, odakle joj snaga da čeka još četrdeset osam sati.

[185]


***

Svaka minuta koju je provela čekajući da se Declan probudi, bila je kao godina. Nakon što ga je vidjela kada je operacija završila, više joj nisu dopustili da ga posjeti. To ju je naprosto izluđivalo i već se brinula da mu se stanje pogoršalo i da to kriju od nje jer je trudna. Bila je sve napetija i napetija i tako joj Bog pomogao, ako u narednih pola sata ne vidi doktora, prevrnut će čitavu bolnicu. - Koliko si aktivna, dijete će na porodu iskočiti iz tebe. – Graham ju je nastojao nasmijati. Ali čim ga je ošinula pogledom odmah se uozbiljio. – Probudit će se. Strpi se još malo. - Ne mogu! Ubija me čekanje. Ubija me što mi ništa ne govore. Ubija me što me ne puštaju da ga vidim. Iz ovih stopa idem doktoru Stewartu, i za njegovo dobro biće bolje da me pusti da ga vidim! – okrenula se na peti i odmarširala niz hodnik. Doktora Stewarta pronašla je taman kada je krenuo da obiđe Declana. Nakon deset minuta, Sheena je bila kod Declana u sobi. Ponovo je nosila odijelo i masku. Sjela je pored njegovog kreveta. Četrdeset osmi sat je upravo isticao a on se nije budio. Zla slutnja prožela ju je do kosti i brzo ga je uhvatila za ruku. - Odlučio si da mi prkosiš, zar ne? Hoćeš da me još malo brineš, onako kako sam ja tebe. Ali nemoj to da mi radiš mili, više nemam snage. Iako sam se trudila da budem snažna i jaka, više jednostavno nemam snage. Nemoj da se inatiš, Declan. Ako ne misliš na mene, misli na svog sina. Da, dobro si me čuo. Trudna sam. Postaćeš tata. – prinijela je svoje usne njegovoj nadlanici. Jecaji su je potresali, suze nekontrolisano tekle. – Molim te, probudi se. Za mene, za svog sina. Za nas. Ja... mnogo te volim, Declan. I ako se ne probudiš, ja ne znam šta ću. Tvoj sin i ja bićemo izgubljeni. Probudi se. – držala je usne i dalje oslonjene na njegovu nadlanicu kada je osjetila maleni pokret. Trznula se kao opržena, ali ne, nije joj se učinilo. Declan je podigao svoj kažiprst. Trepnuo je nekoliko puta i potom otvorio oči. - Aileen? – pozvao ju je promuklim glasom. - Tu sam ljubavi. Tu sam jedini. Nigdje ne idem. – blago mu je stisnula ruku. Pozvala je bolničarku i doktora. Nakon mnoštva testova i pregleda, Declan

[186]


je konačno bio smješten u sobu za oporavak i odmor. Napokon su ostali sami, prvi put od kako se probudio. - Tako si lijepa. – osmjehnuo se nježno. - Oh, Declan! Šta si to učinio?! Znaš li koliko si me zabrinuo?! U ovakvom stanju usudio si mi se prkositi i namjerno se nisi htio probuditi! – bujica riječi je nadolazila i nikako je nije mogla spriječiti da se izlije. - Aileen. – zavibrirao je promuklim glasom. – U kakvom to stanju? - Volim te Declan! Toliko te volim da ne mogu da dišem od siline osjećaja. – nastojala je zaobići temu. Htjela je pričekati da se malo oporavi pa će mu onda reći da je trudna. - Volim i ja tebe, čarobnice! A sada mi reci, o kakvom si stanju govorila maloprije? – nije odustajao. Kada je krenula ustati i odmaći se od njega, brzo ju je uhvatio za ruku. - Tvrdoglavi čovječe! Trudna sam, postaćeš tata. Dobit ćemo sina, tvoju malu kopiju. – osmjehnula mu se i pocrvenila. Usne su mu se širile u osmjeh. Kada se pokušao nasmijati, prsa su ga zaboljela i upozorila da mora biti oprezan. Povukao ju je i prislonio usne na njene. – Griješiš ljubavi, dobit ćemo kćer. Zelenooku čarobnicu crvene kose. Biće ista ti, ista svoja majka.

[187]


Epilog Maj, 2012. godine

Sheena MacKay

Dani mjeseca maja u Edinburghu su veličanstveni. Svo to zelenilo i sav taj behar učini da čovjek prodiše punim plućima, da se osjeti sretno i ispunjeno. Mogu pričati o svoj toj ljepoti danima i opet me niko ne bi mogao razumjeti, dok ne vidi, dok sam ne osjeti. Istina, možda je mene moja krv, moji korjeni i moja prošlost vukla da se vratim u Škotsku, ali je moja ljubav, moja sadašnjost i pogotovo moja budućnost ono što me zauvijek veže za moju zemlju. Prije skoro osamnaest godina, napustila sam svoju domovinu i otišla u neki drugi svijet gdje važe potpuno druga pravila, običaji i navike. Tim odlaskom ja sam na raskrsnici svog života, sa punih deset godina, odlučila poći jedinim putem koji je dolazio u obzir. Ni slutila nisam da je sudbina nekome majka, nekome maćeha, a nekome oboje. Meni je, dakle, bila oboje. U mojoj glavi svih tih sedamnaest godina, koliko sam pripremala i planirala osvetu, bilo je samo jedno. Osveta. Ali kada prkosiš i inatiš sudbini, moraš biti spreman prihvatiti svaki šamar koji ti zada. Moj šamar bio je, sada već moj muž, Declan. Dok nisam njega srela, moje srce bilo je zatvoreno za bilo koji oblik ljubavi. Jer sve što sam osjećala bila je čista mržnja i osveta koja je kolala mojim venam isključujući sve ostalo. Međutim, onoga dana kada sam ga srela golog do pasa u teretani njegove zaštitarske agencije, sudbina mi je uzdrmala tlo pod nogama. Još tada mi je trebalo biti jasno da ništa više neće biti kao prije, da će svi moji planovi pasti u drugi plan. Ali ne, grebala sam kao mačka, borila se i grizla, ali ljubav koja se zapalila u mojim prsima svakoga dana je rasla i buktinja je na kraju obuhvatila čitavo moje tijelo i dušu. Tvrdoglava kakva jesam, nisam to željela prihvatiti i priznati. Borila sam se protiv osjećaja koji su mi kolali venama, pretvarajući se da je sexualna privlačnost sve što me vuče ka njemu. U svoj toj svojoj zaluđenosti, dovela sam u opasnost i sebe i čovjeka [188]


kojeg obožavam. Oba puta, bio je moj spasioc, moj vitez. Ali spašavanje od smrti je ništa naspram spašavanja moje duše, koja je bila osuđena na život bez ljubavi. A i pored toga svojom grubošću gurnula sam ga u ralje smrti iz kojih se, srećom, izvukao. I sada me boli što sam shvatila koliko mi znači, koliko ga volim, tek kada sam ga umalo zauvijek izgubila. Na svu sreću, moj suprug je također jedna tvrdoglava osoba, pobijedio je smrt i vratio se meni i našem, još uvijek, nerođenom djetetu. Dok ovako stojim pored prozora i milujem stomak unutar kojeg se nalazi plod Declanove i moje ljubavi, prisjećam se svakog trenutka provedenog s njim. Prisjećam se koliko puta je stao uz mene, pružajući mi maksimalnu podršku i ljubav. Dok sam se ja inatila, on je pravio iznenađenja za mene. Jedno takvo bila je naša posjeta Killearnu, nakon koje smo otputovali na sjever u posjetu njegovim roditeljima. Naša porodična kuća u Killearnu nije bila ni slična onoj koju sam čuvala pod ključem urezanu u svom sjećanju. Bila je napuštena i zapuštena. Kao da nikada u njoj nije bilo života ni sreće. Kao da u toj kući nisu nikada živjeli jedan otac i njegova malena djevojčica prepuna ljubavi prema jedinom roditelju kojeg je poznavala. Kao da u toj kući nikada nije vladao sklad i čista istinska ljubav. Nisam znala do tog trenutka da srce može drhtati, ali kunem se, tada je moje srce drhtalo i krvarilo vrišteći na sav glas. Uzalud, tih nekoliko bezbrižnih godina djetinjstva, koliko se sjećam, nije se moglo vratiti. Ja sam, odkako znam za sebe, bila djevojčica koja se svoje majke nije sjećala. Djevojčica koja ju je izgubila veoma rano, i nije imala izbora osim da svu svoju ljubav, koje jedno dijete u tim nježnim godinama može da osjeća, usmjeri prema jedinom biće koje joj je ostalo, svome ocu. Moj otac je bio meni i otac i majka. I prijatelj i hrabri vitez koji me noću spašao od noćnih mora ubijajući zmajeve i zle čarobnjake. Kao znak odrastanja i shvatanja brige o drugima, za svoj deseti rođendan od njega sam dobila malo odraslije ždrijebe bijele boje. Dala sam joj ime Kalanit. Nikad u životu nisam bila sretnija. Srce mi je lupalo kao ludo i jedno o čemu sam u tim godinama bila sposobna misliti, bilo je jahanje na koje ću ići sa svojim ocem. Strašno sam bila naivna i lakovjerna, jer samo nakon dva i po mjeseca od mog rođendana, moj otac mi je oduzet na najokrutniji mogući način. Često puta sam se pitala da li bi mi bilo lakše da nisam vidjela na koji [189]


način je ubijen. Da nisam vidjela svojim očima bol koji mu je prouzrokovan. I na kraju, da nisam vidjela njegov posljednji izdah. Svoga oca posljednji put sam vidjela kada je izdahnuo ležeći u lokvi krvi. Odmah nakon toga, odveli su me u Ameriku, što znači da nisam prisustvovala čak ni njegovoj sahrani. Zahvaljujući Declanu i tom putovanju u Killearn, imala sam priliku konačno posjetiti grob svoga oca i konačno se oprostiti s njim. Stojeći pored mjesta gdje je vječno počivao, emocije su se smjenjivale. Nisam znala šta da mu kažem, kako da mu se obratim. Do tada sam mu se u mislima obraćala, ali tada sam stajala ispred njega i riječi naprosto nisu mogle izaći iz mojih usta. Moje suze i moji jecaji govorili su umjesto njih. I da nije bilo Declana pored mene, vjerovatno bih se srušila i vrlo moguće nesvjesno naudila svome djetetu. Njegovi tihi šapati i riječi pune utjehe, pružile su mi snagu za dalje. Brana je popustila i riječi su poput bujice nahrupile. Između ostalog, obećala sam mu da ću učiniti sve da vratim imanju njegovu prijašnju ljepotu i sjaj. Nakon što sam se oprostila sa ocem, Declan i ja bili smo spremni krenuti na sjever. Bilo je to još jedno iznenađenje. Bila sam nervozna i napeta. Dok je on bio nestrpljiv i euforičan. Oboje smo bili u svome svijetu tokom putovanja, tim više, jer njegovi roditelji nisu znali da dolazimo. To je trebalo biti iznenađenje kako za njih tako i za mene. Jer ja nisam znala šta će se desiti kada konačno stignemo u Tongue. Prvo je nastupilo oduševljenje kada smo se zaustavili ispred predivne porodične kuće. I pored snijega koji je već bio podosta napadao, jer sjever Škotske u decembru uvijek je bio pun snijega, ljepota kojom je mjesto odisalo bila je prosto opipljiva. Da nisam bila nervozna sve bi mi izgledalo još i ljepše, ali ono o čemu sam mislila bilo je upoznavanje sa Declanovim roditeljima. Mučila sam samu sebe pitanjem šta će se desiti ako im se ja ne svidim. Hoće li me Declan ostaviti zato što ne zadovoljavam kriterije njegove majke ili njegovog oca. Jer, da budem sasvim iskrena, da neka žena skrivi ranjavanje moga sina, ja bih joj bila vječni i zakleti neprijatelj. Sada, dok mazim svoj stomačić i tepam svome djetešcetu, zahvaljujem se Bogu što nismo svi isti. Jer njegova majka, prilikom te prve posjete prije pet mjeseci, prihvatila me kao rođeno dijete. To je jedna nježna žena imena Fiona, sva sićušna, vatrene kose i toplih smeđih očiju. Kada sam ugledala prosijedog visokog muškarca veoma ponosnog držanja i sivih očiju, shvatila sam da je to Declanov otac Angus od kojeg je Declan naslijedio apsolutno svaki gen. Toliko su slični da je to prosto nevjerovatno. U tom trenutku, [190]


gledajući tu predivnu porodicu na okupu nisam mogla a da se ne osjećam njenim dijelom. Declanovi roditelji odnosili su se prema meni kao prema vlastitoj kćeri. Iako su sina vidjeli tek nakon deset godina, nisu me zapostavljali niti gurnuli u drugi plan. I začudo, bila sam presretna što sam bila u samom centru pažnje. Jedina osoba sa kojom sam imala malih nesuglasica bio je Declanov brat Robert. Bio je sumnjičav prema ženi koja je nosila prezime Buchanan sve do trenutka dok mu nisam rekla da ću ga uskoro promijeniti u MacKay. Na trenutak su svi ušutili, a onda se prolomilo klicanje i nikako nisam mogla razabrati ko mi šta govori. Dani koje smo proveli u Tongueu dok sam živa ću da pamtim. Ako sam do tada imala bilo kakvih nedoumica, tada su u potpunosti nestale i konačno sam se mogla fokusirati na svoje vjenčanje. Gledajući sada na taj dan mogu samo da kažem da je moj put i moj cilj tim činom ispunjen. I Declan i ja, složili smo se da ne želimo ništa veliko. Kumovi i nas dvoje bili smo sasvim dovoljni da se zakunemo na vječnu ljubav pred Bogom. Iste te noći, pozvali smo bliske prijatelje na večeru kako bi proslavili naše sklapanje braka. Bila je to predivna noć u kojoj su, vjerujem svi, uživali. I neka priča šta god ko hoće, ali mjesec januar je mjesec ljubavi kada se mene pita. Gledajući u Declana, kako me čeka pred oltarom, ja sam konačno znala na koji sam to ja put krenula prije sedamnaest godina. Moj put možda i jeste započeo osvetom, ali se završio na samom putu ljubavi, gurajući sve ostalo u stranu. Kao opčinjena, stajala sam i gledala u svog muškarca. Crno odijelo sa snježno bijelom košuljom stajalo mu je savršeno. Crna razbarušana kosa i taj vragolasti sjaj u sivim očima i sveticu bi naveo na grijeh. A ja sam oduvijek bila i suviše daleko od jedne. Dok smo izgovarali bračne zavjete jedno drugom, držeći se za ruke, znala sam da sam rođena samo zbog jedne stvari. Rođena sam da budem samo njegova, do zadnjeg daha. Ja, Aileen Sheena MacKay, dok god živim mogu da pripadam samo jednom muškarcu. Samo njemu. I dok god živim, on pripada samo meni. Spremna sam da se borim protiv svih sila da bih ga zadržala pored sebe. Već je drugi dan od kako je otišao na poslovni put a ja se ponašam kao da nije tu godinama. Toliko mi nedostaje da se mogu rasplakati svake sekunde. Prošle noći sam legla i nisam mogla zaspati. Krevet je bio hladan i [191]


prazan, pa sam uzela njegov jastuk kojeg sam zagrlila. Omamljena njegovim mirisom konačno sam utonula u san. - Volim te sine i jedva čekam dan kada ću te uzeti u ruke i nježno priviti na svoje grudi. – nježno sam milovala stomak i govorila svome sinu. Stomak mi je bio već uveliko zaobljen obzirom da sam tek ušla u osmi mjesec. U mjesecu julu mi ističe termin i ja se iskreno nadam da me moj sin neće zeznuti i pustiti sestru prvu da nam se pridruži jer ću izgubiti opkladu koju sam napravila sa njegovim ocem. Naime, Declan i ja nikako nismo mogli da se dogovorimo koga želimo prvo da nam se pridruži. Ja sam željela da to bude sin, sivooka Declanova kopija. A on je želio kćer. Želio je zelenooku čarobnicu. Nasmijala sam se u sebi zbog njegovog tepanja kojima je častio mog sina, misleći da nosim kćer, i mene svaku noć pred spavanje. Iz misli prenulo me zvono i glasno lupanje na vratima. Prvo sam pomislila da je Declan, ali još je bilo jako rano da se vrati. Druga osoba koja mi je pala na pamet bila je Jordan, jedino ona bi došla iz Virginije a da se nije prethodno najavila i lupala kao poludjela o vrata. Treće osobe koja bi mi ovako žurno lupala na vrata nije bilo. Tako da sam sa širokim osmjehom na licu, krenula prema vratima, onoliko žurno koliko mi je to moj stomak dozvoljavao. Osmjeh mi se zaledio na usnama kada sam na dovratku ugledala dobro poznatu, uplakanu plavokosu ženu. Nikada do sada nisam vidjela svoju zamjenicu, Lainie Copland, u ovako neurednom izdanju. - Šta meni fali? – upitala me plačnim glasom...

[192]


Riječ autora Dragi moje čitatelji, čast mi je bila družiti se s vama kroz moju prvu priču iz serijala „PUT“. Mnogi od vas možda su razočarani samim krajem, ali želim samo da vam kažem da mi vjerujete ovaj put. Ništa nije onako kako se čini. I novčić ima dvije strane, pa tako i ova priča. Ovim putem želim vas obavjestiti da će naredni nastavak serijala „Put“ biti pod nazivom „Put prkosa“. Prvo, želim da se zahvalim svojoj porodici i svojim prijateljima koji su mi bili nepresušan izvor podrške i ideja. Draga Alma, hvala ti što si samoinicijativno pročitala ovu moju priču iako nisi ljubitelj knjiga. Anja, hvala na ideji vezanoj za nasljedstvo koju sam iskoristila na samom početku. A tebi srećice moja, hvala jer si bio tu i čvrsto vjerovao u mene. Hvala ti što si bio moj oslonac i podrška. I na kraju hvala što si bio moj kritičar. Dalje, želim da se zahvalim svima vama (čitateljkama sa wattpada) koje ste od početka bile uz mene, iskazujući mi punu podršku. Da vas nije bilo, vjerovatno bih još davno izgubila volju i ne bih dovršila priču. Međutim, nadam se da mi niko od vas neće zamjeriti, posebnu zahvalu upućujem svojim (slobodno mogu da kažem) prijateljicama Keri Chin i Dreemer. Keri, hvala ti što si bila moja dobra vila i pružala mi svoju pomoć i savjete kada god mi je to trebalo. Bila si uz mene i prije nego sam počela objavljivati na wattpadu i zbog toga ti neizmjerno HVALA. Dreemer moja, hvala ti što si me tjerala da pišem i onda kada mi se nije pisalo. Što si bila podsticaj i neko ko je čitao po neki odlomak (da mi kažeš da li je to ok ili nije) prije nego bih objavila. Također, posebnu zahvalu upućujem QueenSPayne na njenoj kritici, i na kraju, na predivnoj naslovnici koju je uradila za ovu priču. HVALA do neba! Ljubim vas sve mnogo puta. Nadam se da ćete uživati i u narednoj koliko ste u ovoj priči. Puno pozdrava od mene. Volim vas!! Emma McCarrick!! [193]

333043394 emma mccarrick put osvete  
333043394 emma mccarrick put osvete  
Advertisement