No Maša nije nemoćna žrtva, već osoba koja zajedno s prijateljima različitih nacionalnosti, jednako svjesnih nametnutih sukoba, želi izboriti pravo svoje generacije na sadašnjost i budućnost. Tako se i njezin posao prevoditeljice može shvatiti kao metafora borbe za bolji svijet u kojemu babilonska kula neće biti sablast, već jedini mogući način nadvladavanja sukoba zbog bilo koje vrste različitosti i temelj za izgradnju sretnije budućnosti, makar ona bila utopija.