Važno je, ako ne i najvažnije, pri slaganju lista za predstojeće lokalne izbore dobro paziti koliko muškaraca, a koliko žena će biti na njima. Sve ono što se prije zahtijevalo o razmjernom broju žena, pa makar na dnu liste, sad više ne važi. Jedini ispravni način jest žene staviti samo, ponavljam, samo ako, vražjeg li peha, baš nitko od dičnih muževa neće na listu. To i samo to, jedini je i ispravan način. Potvrdio je to i Visoki prekršajni sud, srušivši presudu Prekršajnog suda u Osijeku, koji nisu vidjeli u većem broju žena na listama ništa sporno. U Osijeku su na prošlim lokalnim izborima ‘možemovci’ bahato stavili čak 23 žene, a samo osam prvotnih muževa. Pa ih je država tužila. Sad je konačno sve jasno. Ženski posao se zna i ako koja od tih drugotnih ima ambicija baviti se politikom, nitko joj ne brani, ali samo ako baš ostane koje slobodno mjesto na listi. U tom smislu, one smiju bubnjati 8. ožujka koliko im drago, neke će za taj dan dobiti i cvijeće i onda marš u kuhinju i sve
ostale, znamo koje radnje, primjerene drugotnom spolu. Kaos bi nastao u ovom našem sjajno uređenom društvu, kad bi žene mogle što im padne napamet. Država odnosno Visoki prekršajni sud zato su tu kako bi održali red, mir i stabilnost, i naravno ravnopravnost spolova. Na ravnopravne žene u kuhinji i na ravnopravne muževe u politici i poslu. U korist takvoj presudi, brojni su dokazi iz kojih je razvidno kako su žene, kojih zasad još ima u politici, u brojnim slučajevima jednako kvarne kao i muški političari. Ma, kvragu, nije mi to neki dokaz jer se time samo dokazuje potpuna ravnopravnost spolova. Pa ispada, ako si pokvaren, sasvim je svejedno kojeg si spola. A to nije bila intencija Visokog suda. Dakle, primjer je blesav. Moram smisliti nešto bolje, ali mi sad u brzini ne pada na pamet. Vjerujem kako će DP uskočiti i pomoći. Oni to barem ne taje kao ostali.
SDP likuje jer je po rejtingu preskočio HDZ za jedan posto, što je zasad, na razini statističke pogreške.
Analitičari raspravljaju radi li se o vjetru u leđa koji im je puhnuo Milanović ili vjetru koji im je dao Plenković. Nikom, sasvim logično, ne pada na pamet kako se radi o nekoj novoj svježoj politici SDP -a. Ipak esdepeovci su ushićeni. To što su u Zagrebu manji partner možemovcima, kompenziraju ponovnim isticanjem seniora Ostojića za župana u Splitsko-dalmatinskoj županiji, čime daju vjetar u leđa HDZ-u da opet dobije župana. To je valjda neka kompenzacija ili deal. Ne mogu i neće dati ruke Puljkovom Centru jer bi onda i u Splitu bili manji partner. Zato će radije časno izgubiti. Drma im se i Rijeka jer su im sadašnji gradonačelnik i njegova zamjenica, koja je i kandidatkinja za gradonačelnicu, malo je reć, ko rogovi u vreći. Samo je pitanje jesu li drugi kandidati dovoljno kvalitetni da razbucaju ‘crvenu’ Rijeku. Meni se čini da ostale stranke baš nisu shvatile šansu. Zasad, kad su u pitanju veliki gradovi, jedino su u Osijeku, po svemu sudeći, sigurni u pobjedu HDZ-a.
Kad je Grad u pitanju, trenutačno je na snazi PR ratovanje primjenom zanimljivih metoda po kojim se raspali s aferom vlastitih pulena, kako bi se afere kojih ima ili nema, uglavnom ima, rasplamsale i izgorjele do finiša pred izbore. SDP i Srđevci, pardon, ‘nemožemovci’, jedino se bave dokazivanjem kako njihova kandidatkinja nema aferu, nego joj HDZ podmeće. Argumenti nikakvi, ali možda i upali. A sve bi mogli brzo riješiti upisom vlasništva u knjigu vlasničkih prava, ako je sve čisto. Ali to izgleda ne ‘fercera’, pa onda drvlje i kamenje na podmukle neprijatelje, koji im ne daju u miru afitavat. Sirota kandidatkinja izgleda kao ‘nevina u ludnici’. Vidjet ćemo donosi li takva igra benefite, ma se meni čini da nisu ljudi u Gradu baš vesla sisali. Ali bit će toga još od novih ‘igrača’ koji jurišaju na mjesto gradonačelnice ili gradonačelnika. Matov PR za sad nije krenuo tim novim PR putem, šokirale ih nove metode pa su sad u čudilu, ali Vikica je isto sklonija novim
metodama. Kao ono ide: ‘Novo, novo, novo vrijeme.’ Vidjet ćemo hoće li nas pregaziti.
Za razliku od gore navedenog, župan na odlasku vrlo smireno je objasnio jednom županijskom političaru, kako mediji nisu tu da pišu ono što političari žele, niti čak da puštaju glazbu koja godi uhu nekog županijskog vijećnika, nego im je posao biti objektivni i odgovorni isključivo prema građanima. Jer upravo to je posao novinara. Jer kad moral ispari iz sjećanja političara, onda ih netko treba upozoriti. Ma koliko napadali novinare, a naravno i oni su samo ljudi pa nekad i posrnu, ali smisao medija je biti tu i pitati i ona neugodna pitanja jer samo tako javnost može imati cijelu sliku. I ne, nije to lak posao jer treba i živjeti, i zaraditi, i ostati vjeran svojoj struci, struci u kojoj je iz dana u dan sve teže opstati. Županovu poruku trebali bi i svi naši političari u Gradu, ali i šire, barem dva puta pročitati. Možda im barem mrcu dopre. Eto vas.
SVAKI EURO VRIJEDI
Stiže Uskrs, ali stiže li i uskrsnica? Provjerili smo
što planiraju Grad, Županija, ali i neki privatnici
Tko će dobiti uskrsnicu, a tko ne – sigurno se pitaju i sami zaposlenici gradskih, županijskih, ali i privatnih tvrtki, baš kao i umirovljenici.
Provjerili smo tko planira isplatiti uskrsnice, ali i koliki su iznosi
Svako približavanje blagdana može se gledati dvojako – kao dolazak veselja, radosti i obiteljskog druženja ili kao dodatni trošak. Neizbježno je to u vremenu u kojem Hrvatska redovito stoji u samom vrhu europskih zemalja s najvećom inflacijom, cijene hrane koje ne rastu na godišnjoj, već mjesečnoj, a nekad se čini i na dnevnoj razini, kao i sveopći rast troška života, zbog kojih se nerijetko veći dio građana Hrvatske pri svakom odlasku u spenzu ili dolaska bilo koje uplatnice, osjeća kao da ima knedlu u grlu.
Tako se i Uskrs, pored svega lijepog što sa sobom donosi, može gledati kao dodatni trošak na leđima već poprilično opterećenih građana. Jer uskrsna trpeza, makar bila skromna, će ipak biti – skupa. I to puno skuplja nego prethodnih godina. Dovoljno je krenuti od osnovne značajke Uskrsa, a to su jaja, čija je cijena posljednjih godina itekako porasla. A teško da će se za blagdan uzimati samo jedna kutija. Pinca i šunka bit će dodatni luksuz, a o janjetini je teško i razmišljati. To će donekle olakšati uskrsnice. Iako nisu obavezne, predstavljaju poklon radnicima, a mogu biti u obliku novčane nagrade, bonova, darova ili drugih oblika nagrada. Provjerili smo hoće li se uskrsnice isplatiti u Gradu Dubrovniku, kao i u gradskim društvima i tvrtkama.
NAJVEĆA CIFRA 200 EURA
Kako objašnjavaju iz Grada Dubrovnika, s obzirom da Pravilnik o porezu na dohodak propisuje kako ukupan godišnji neoporezivi primitak na ime Prigodne nagrade (božićnice, uskrsnica, naknada za godišnji odmor i sl.) iznosi 700 eura, Grad Dubrov-
nik i tvrtke u vlasništvu Grada navedeni iznos rasporedili su sukladno svojim unutarnjim aktima.
U tom slučaju neke firme isplaćuju uskrsnice, neke ne, dio ih ima veću božićnicu, a manji regres ili regres uopće ne isplaćuju, ali u konačnici na razini godine svi djelatnici dobiju jednaki iznos, dakle 700 eura, ali drukčije raspoređeno.
Tako Grad Dubrovnik, APOS i Hotel Gruž ne isplaćuju uskrsnicu. Vrtlar će isplatiti uskrsnicu od 100 eura za 63 radnika, baš kao i DURA za 15 radnika. Dar u naravi (133 eura) primit će 83 radnika Sanitata Dubrovnik i 233 radnika Čistoće. Iznos od 133 eura ide radnicima u Dubrovačkoj baštini (njih 14), Libertasu Dubrovnik (302 radnika) i Boninovu (20). 12 radnika Domouprave primit će uskrsnicu od 150 eura. „Rekordan“ iznos je 200 eura, a primit će ga osam radnika TUP-a, 70 radnika Luke Dubrovnik i 187 radnika Vodovoda Dubrovnik. Pitali smo i hoće li se ove godine isplatiti uskrsnice umirovljenicima, na što iz Grada odgovaraju kako to još nije definirano.
„Podsjećamo i da Grad Dubrovnik dva puta godišnje posebnim kategorijama umirovljenika, ovisno o primanjima, isplaćuje dodatak kolokvijalno nazvan ‘uskrsnica’’ i ‘’božićnica’’ jer se isplaćuju uoči ovih blagdana. Sukladno pravilniku, umirovljenicima koji se uzdržavaju samo od mirovine koja sa svim dodatcima iznosi od 265,46 do 291,99 eura dva puta godišnje isplaćuje se iznos od 53,09 eura, a umirovljenicima koji se uzdržavaju samo od mirovine koja sa svim dodatcima iznosi od 292,12 do 331,81 eura isplaćuje se dva puta godišnje iznos od 39,82 eura. Broj korisnika je teško precizirati, jer se on uslijed korekcija mirovina Vlade Re-
Uskrsnice će isplatiti i veliki dio privatnika, no većina ih o tome nije htjela javno govoriti
U Gradu Dubrovniku neke firme isplaćuju uskrsnice, neke ne, dio ih ima veću božićnicu, a manji regres ili regres uopće ne isplaćuje, ali u konačnici na razini godine svi djelatnici dobiju jednaki iznos – 700 eura
publike Hrvatske mijenja, no za očekivati je oko 250 korisnika“, objasnili su iz Grada Dubrovnika.
ZAPOSLENICIMA ŽUPANIJE ISTI IZNOS
Pitanje o isplati uskrsnica postavili smo i Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
„Dodatkom Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u upravnim tijelima DNŽ od 30. prosinca 2024. godine propisana je visina nagrade za uskršnje blagdane u iznosu od 100 eura neto. Nagrada će se vjerojatno isplaćivati u tjednu pred Uskrs (14. – 18. travnja 2025.). Na nagradu imaju pravo svi službenici i namještenici zaposleni u DNŽ na taj dan kad budemo isplaćivali nagradu. Ne znamo koji će to točno biti broj, ali na današnji dan DNŽ ima ukupno 230 zaposlenih službenika i namještenika (na određeno i neodređeno vrijeme)“, objasnili su iz Dubrovačko-neretvanske županije.
Upit smo poslali i dijelu privatnika koji rade na području Dubrovnika, međutim, veći dio njih informaciju o isplati uskrsnica je ipak htio zadržati za sebe.
Iz hotela Lero pak potvrđuju da će uskrsnica biti isplaćena svim zaposlenicima, ali naglašavaju da podatke o konkretnom iznosu i ostalim detaljima ipak ne bi iznosili javno.
Dobili smo i odgovor Jadranskih luksuznih hotela. „Jadranski luksuzni hoteli isplatit će svim radnicima, koji su u radnom odnosu na dan isplate, jednokratnu prigodnu nagradu u iznosu od 100 eura. Uskrsnica je regulirana važećim Kolektivnim
ugovorom, uz godišnji dogovor sa Sindikatima o načinu raspodjele ukupnog iznosa neoporezivih davanja“, napisali su.
BEZ USKRSNICA DM I IKEA, ALI… S obzirom na to da su uskrsnice očigledno „vruća tema“, iz Danas.hr pitali su više privatnih firmi koje djeluju u Hrvatskoj isto pitanje.
Zanimljivo, dm i IKEA neće imati uskrsnice. “Ulaganje u zadovoljstvo djelatnika naš je način da im pokažemo da cijenimo i prepoznajemo doprinos koji daju uspjehu dm-a. Stoga djelatnicima tijekom cijele godine osiguravamo brojne benefite, a u lipnju i prosincu svake godine ih nagrađujemo stimulacijom u visini prosječne mjesečne bruto plaće svakog pojedinog djelatnika”, tvrdi Ana Fostač-Krilčić, voditeljica resora ljudskih resursa te prodajne regije u dm-u.
U tvrtki IKEA imaju slično objašnjenje. “Ne isplaćujemo uskrsnicu. No, nastojimo podržati svoje zaposlenike na druge načine pa tako neoporezive primitke iz kategorije prigodnih nagrada koristimo za isplate božićnice i regresa kako bismo im pružili dodatnu podršku u razdoblju kada im je to najpotrebnije”, poručuju.
Podravka će pak dodijeliti uskrsnicu kao dar u naravi od 133 eura. Kraš će zaposlenicima pokloniti 66,50 eura po radniku. „Tijekom 2025. godine, Kraš će isplatiti zaposlenicima prigodne nagrade u maksimalnom neoporezivom iznosu sukladno poreznim propisima u Republici Hrvatskoj”, poručili su.
‘Vodili
NIKOLA DOBROSLAVIĆ:
smo Županiju bez ijedne afere i političkog ‘cirkusa’, u mirovinu ne idem!’
Iza njega je 16 godina na čelu Dubrovačko-neretvanske županije, a sada odlazi s te pozicije. Nikola Dobroslavić za Dubrovački dnevnik govori o prvim danima na toj funkciji, projektima na koje je najponosniji, županijskim aktualnostima te otkriva kako – nema mirovanja
Kad vas se ‘gugla’, može se naletjeti na zanimljiv podatak koji je javnosti manje poznat. Naime, profesor ste filozofije i engleskog jezika. Od engleskog je naravno puno ostalo, ali koliko je od filozofije?
-Uvijek ima koristi od studija, nešto uvijek ostane, čak i ako ne nastavite djelovati u toj branši, što je i kod mene slučaj. Važno je steći znanja, vještine i iskustva, doći u kontakt s tim štivom, to uvijek pomogne u životu. Preporučio bih svim mladim ljudima da se obavezno doškoluju, maksimalno koliko mogu. Ono što naučite u školi i na fakultetima, važno je za rad i osobni rast u životu, a to nikada ne treba uzimati olako.
Je li vam filozofija pomogla u politici?
-Jest, i u politici, i u odnosu s ljudima uopće. Kao što je poznato, radio sam u hotelijerstvu, vodio sam hotelsku firmu i bio općinski načelnik. Naravno kako je tu važan odnos s ljudima, sa zaposlenicima, suradnicima, turistima…
Piše Ivona Butjer Mratinović foto GORAN MRATINOVIĆ
‘BILO
MI JE NEOBIČNO KAD SAM PREDLOŽEN
ZA ŽUPANA’
Povod intervjua je to što uskoro odlazite s mjesta župana, nakon 16 godina rada. Sjećate li se te 2009. godine, pobjede, kako vam je to izgledalo? Bio je to novi, važan skalin u životu.
-Tad sam bio direktor hotelske firme Osmine u Slanome gdje smo završili jednu uspješnu privatizaciju tako što su svi zaposlenici postali suvlasnici firme, a to traje i danas. U isto vrijeme sam bio volonterski načelnik Općine Dubrovačko primorje. Kad su predložili moju kandidaturu za župana, malo mi je bilo neobično. Na neki način mi je remetilo planove. No, ako netko smatra kako ste ta, prava osoba za tu dužnost, teško to možete odbiti. Tada mi je na neki način bilo teško riješiti pitanje mog nasljednika u Osminama, ali i u Općini. Uspjelo mi je u tome ‘nagovoriti’ dva mlada čovjeka, gospara Igora Vlahovića, koji je i danas direktor ‘Osmina’, i gospara Nikolu Knežića, koji je i danas načelnik Du-
brovačkog primorja. Bilo je to dosta turbulentno razdoblje, puno toga je trebalo napraviti u kratkom vremenu. Međutim, stranka koja je nosila moju kandidaturu, HDZ , ali i birači su prepoznali kako mogu uspješno obavljati tu funkciju i dali su mi povjerenje u četiri uzastopna mandata.
Puno toga vas je dočekalo, među ostalim i ono pitanje projekta golfa na Srđu. Županija je te 2009. godine bitno drugačije izgledala.
-Bilo je dosta tema, kao i danas, ali tada su one bile potpuno drugačije. S jedne strane, nije mi bilo jednostavno jer ulazite u novu sferu, ali s druge strane, olakotna okolnost mi je bila ta što sam već vodio firmu i općinu. Poznavao sam računovodstvene i proračunske pojmove, nisu mi baš bili posve novi. Bio sam volonterski općinski načelnik, a općina je županija u malom. Iz ‘Osmina’ imam i to iskustvo iz realnog sektora. Dakle, na tu funkciju župana sam ušao dosta lagano. Moji suradnici su se čudili kako sam to brzo ‘pohvatao’, ali nije to
zato što sam bio neki poseban lumen, nego sam jednostavno imao iskustvo s prošlih pozicija. Imao sam sreću jer, da sam stjecajem okolnosti radio u nekoj školi, bilo bi puno teže.
Da ste ostali u filozofiji… -Da! Ne bih imao tu pozadinu koja mi je pomogla. Snašao sam se dosta brzo.
Kad se osvrnete na ovih 16 godina, na koje projekte i poteze ste najponosniji?
-Prvenstveno sam ponosan na to što smo uspostavili jednu upravu koja funkcionira i demokratski i transparentno, bez populizma, bez pravljenja ‘cirkusa’. Sveli smo djelovanje i komunikaciju na jedan normalan diskurs s građanima, ministarstvima, suradnicima… Pokazali smo kako se i tako može voditi politika, kako nije nužno svakih 10 dana proizvesti neku temu, aferu ili svađu. Sve ove godine nismo imali nikakvih afera, što mi je jako važno, tu sam zahvalan svim svo -
jim suradnicima. Uvijek postoje problemi, to je normalno, no uvijek smo pronalazili rješenja jer smo imali kvalitetne odnose.
Nadalje, Županija se nalazi na zanimljivom geostrateškom položaju, važno je u tom smislu održavati stabilnost i sigurnost. Težili smo održivom razvoju, realizaciji projekata koje smo zacrtali i možemo biti zadovoljni, no naposljetku, to mogu ocijeniti samo građani.
Prvi i temeljni strateški cilj bio je spojiti Županiju s ostatkom Hrvatske.
‘OKO
BRZE CESTE SE DOGODILO POLITIKANSTVO’
Uz vaše ime uvijek će se vezivati kako je u vašem mandatu dovršen Pelješki most.
-Naravno, puno je zaslužnih za realizaciju Pelješkog mosta, ne želim za to uzimati neku posebnu zaslugu. Međutim, ono što smo mogli napraviti i što jesmo napravili je što smo od pr-
vog dana inzistirali na izgradnji Pelješkog mosta. Druge ideje nam nisu bile opcija, a znamo kako je bilo različitih ‘vrludanja’; neke su vlade odustajale, neke nisu bile dovoljno odlučne, neke su predlagale povezivanje trajektima… Bilo je tu svega, no mi smo se držali ideje o Pelješkom mostu koju smo, nasreću, i zahvaljujući ovoj Vladi realizirali.
Drugi naš prioritet bio je povezivanje autocestom. I tu je bilo ‘vrludanja’ i različitih prijedloga koji nam nisu bili prihvatljivi, kao izmještanje trase u susjednu Bosnu i Hercegovinu i tu smo se držali i držimo se ideje o autocesti do Osojnika, kako to, među ostalim, i stoji u prostornom planu. Danas imamo potvrdu Vlade da će se graditi autocesta, u tijeku je javni natječaj za odabir izvođača za izvođenje radova za prve dvije dionice. Ovaj mjesec će se otvoriti ponude.
Važni su nam, naravno, i drugi vidovi prometnog povezivanja, kao što je to brza cesta od Osojnika do Zračne luke
Dubrovnik, brza cesta preko Pelješca, obilaznica Orebića… Tu su, naravno, i ulaganja u izgradnju i rekonstrukciju luka: Donje Čelo, Cavtat, Trpanj, sad se gradi Polačište, Vela luka je dovršena, Ubli su pred završetkom, nedavno smo potpisali ugovor o financiranju izgradnje luke Perna na pelješkoj strani, ide obilaznica Orebića. Sve ovo je jako važno za povezivanje otoka jer ta odsječenost zna biti problematična za gospodarstvo i turizam, ali i same žitelje koji bi brzo i lako trebali doći do zdravstvenih ustanova u nekom željenom roku, pri čemu govorim o tom famoznom ‘zlatnom satu’. Zato je važno što smo, uz ulaganja u hitnu medicinu i nova vozila, jedini u Hrvatskoj uspjeli osigurati helikoptersku hitnu medicinsku službu. Ona je najprije bila sezonska, a sad je cjelogodišnja. Uskoro ćemo dobiti bolji, novi helikopter koji će imati dva ležaja.
Treći prioritet je bio da se ne ukidaju jedinice regionalne samouprave, a bilo je i takvih inicijativa. Predlagala se uspostava većih regija, a mi bismo bili tek manji dio neke od regija. Smatramo kako moramo biti zasebna, regionalna samouprava i kako centar može i mora biti jedino Dubrovnik, i to srećom danas više nije upitno.
Dakle, ta prometna povezanost je bila prioritet. U tom smislu povlači se i pitanje brze ceste do Zračne luke. Bilo je puno prijepora oko toga, naposljetku su Hrvatske ceste povukle Studiju. Vi ste se zalagali za taj prijedlog i predloženu trasu, kakav je danas vaš stav, pa i u kontekstu sigurnosti i pitanja odrona što je sada dosta aktualna tema? -Uvijek sam bio stava, a mislim kako su i drugi, samo su se u nekom trenutku dogodila lutanja, kako nam treba brza cesta koja s jedne strane omogućuje lak pristup Zračnoj luci, a istodobno Župljanima i Konavljanima omogućuje lakši dolazak do grada. To se može postići jedino alternativnom cestom. Na prvim razgovorima s mnogim predsjednicima vlada i države uvijek sam govorio kako bi to trebao biti prioritet. Kad se dogodi prometna nesreća, primjerice u Platu, mi ne možemo doći do Zračne luke, ni turisti, ni ljudi, ni hitna pomoć…
I kako sad komentirate povlačenje Studije? Zalažete li se i dalje za predloženu trasu?
-Zalažem se za to da struka donese rješenje koje je najbolje i najkvalitetnije. Na ovu temu se ustvari dogodilo
jedno politikanstvo, a onda je odjednom svima bilo jako važno da optuže župana ili županiju kako mi guramo nešto što nam odgovara. Međutim, stvari su jednostavne – u našem prostornom planu za kojeg smo zaduženi ucrtane su dvije trase te ceste, na osnovu nalaza stručnjaka, dvije u Rijeci dubrovačkoj, a dvije u Župi. To je bila podloga za Studiju izvodljivosti koje su napravile Hrvatske ceste. One su je izradile i ocijenile koja je od tih trasa bolja i povoljnija, prema europskim standardima. Zato smo i podržavali predložene trase, struka je procijenila kako su one najbolje rješenje, nismo ih mi predlagali ni crtali. Kad se dogodila reakcija stanovnika, pa i Grada Dubrovnika, Hrvatske ceste su se pokolebale i povukle Studiju. Ona je bila u javnoj raspravi, primjedbi je bilo puno, no ne držim kako su bile toliko snažne ili kvalitetno argumentirane da bi ju srušile. No, Hrvatske ceste su naposljetku povukle Studiju, razmatraju druga rješenja i s tim nemamo problem. Ako će procijeniti kako je druga trasa bolje rješenje, nama kao Županiji će to biti posve u redu. Nama je svejedno koja je to trasa, ali važno je da imamo alternativni put i brzi pristup do autoceste, pa
i novi ulaz u Grad, kao i dodatno prometno rješenje za stanovnike Župe i Konavala i rasterećenje prometa uopće. To je prioritet i to treba biti ostvareno što prije.
Tu je Grad zastupao drugačiji stav od vas. U kakvim ste odnosima s gradonačelnikom Matom Frankovićem?
-Mi smo u normalnim odnosima. Naravno, Grad je procjenjivao drugačije, a ja nemam s tim neki problem. Svaka jedinica lokalne samouprave i svaki političar procjenjuju kako bi trebalo riješiti određene probleme. Da, oni su bili protiv trase koju su nudile Hrvatske ceste. Ne mogu ulaziti u motive, znam da su donijeli i Deklaraciju na Gradskom vijeću… No, smatram kako je cijelu problematiku od početka trebalo ostaviti struci. Naravno kako s građanima treba razgovarati i uvažavati i njihove želje, ali kuda cesta treba proći, to mora odrediti struka.
‘SVE ŠTO SE NALAZI U UVALI SUMARTIN JE JAVNO DOBRO ’
Još jedna ‘vruća tema’ je pitanje koncesije nad uvalom Sumartin. I tu je Grad imao nešto drugačiji stav. -Mi smo zaduženi za davanje koncesija na pomorskom dobru, dok jedinice lokalne samouprave dodjeljuju koncesijske dozvole za neka manja područja. Puno smo koncesija odobrili, imamo ih u ovom trenutku gotovo 300. Smatram kako je Uvala Lapad zapravo bila jedan odličan primjer koncesioniranja jer smo imali arhitektonsko-urbanistički natječaj koji je definirao koje sadržaje želimo na tom području, uključili smo građane, zaprimili smo osam ili devet rješenja, birali smo u suradnji s Gradom, turističkim zajednicama, gradskim kotarevima… Cijela priča je funkcionirala dobro, koncesionar je plaćao naknadu, međutim, drugi ponuđači, koje nismo odabrali jer smo i mi i Ministarstvo smatrali kako je ova ponuda bila bolja, uložili su žalbe, na što su naravno imali pravo. Upravni sud u Splitu ih je odbio i presudio u korist Županije odnosno Ministarstva. Onda je o tome odlučivao Visoki upravni sud u Zagrebu gdje smo dobili dvije oprečne presu -
de. Dok se situacija ne razriješi, Grad Dubrovnik je doista jedini koji je mogao intervenirati na području, što je potvrdio i DORH . Dobro je što je Grad tamo ušao s održavanjem prostora.
Zašto Županija nije raspisala novi natječaj?
-Jer postupak nije dovršen. O njemu sada odlučuje Vrhovni sud. Možda naši sugrađani to ne znaju, ali u ovu sudsku proceduru se uključio i DORH u čijoj je nadležnosti upravljanje pomorskim dobrom. Njihovo je stajalište kako je presuda koja nam ne daje za pravo oko dodjele koncesije, zapravo nezakonita. Pokrenuli su izvanredni pravni postupak, ocjenu zakonitosti te presude te od Vrhovnog suda traže da je proglase nevažećom. Taj postupak još uvijek traje. Dva su moguća scenarija. Vrhovni sud može podržati prijedlog DORH-a, zbog čega će se koncesija nastaviti. Naravno, koncesionar može to prekinuti, no to nije baš isplativo jer je uložio značajna sredstva. No, uvijek ističemo – ta sredstva su zalog kako ne mogu biti oštećeni ni Županija, ni Država, ni Grad. Postoji dug za koncesiju, inzistiramo kako ga treba platiti, koncesionar smatra kako ne treba, no konačnu odluku će donijeti Sud. Ako on odredi kako smo bili u pravu, a koncesionar odluči ne nastaviti koncesiju, mi ćemo umanjiti vrijednost duga za uložena sredstva. Jer ono što je na plaži, to je javno dobro, koncesionar to ne može svojatati. Koncesionar je mogao nastaviti raditi, to smo od njega i tražili, no on je odlučio drugačije, pokrenuo je i predstečajni postupak, vidjet ćemo kako će završiti. Novi natječaj ćemo raspisati jedino u slučaju ako sud ne donese odluku u našu korist i ne uvaži ocjenu DORH -a.
‘NE TREBA NAM STO NOVIH HOTELA’
Počeli ste s filozofijom, no većinu svoje karijere proveli ste u turizmu. Jasno je kako je turistička budućnost i grada i županije svijetla u smislu brojki, no ima to i drugu perspektivu. Zvoni nam demografski alarm, napokon se rade Kupari, na predjelu Krmača na Korčuli se povećavaju ležajevi, radne snage
nedostaje… Trebaju li nam ti novi ležajevi?
-To je prava dilema. Mislim kako smo sad svi postali svjesni kako moramo uvažiti ograničenja u razvoju turizma, s jedne strane zbog zaštite okoliša i prekapacitiranosti koja dovodi do gužvi, a s druge strane zbog činjenice kako sve što činimo, činimo za građane. Oni moraju imati korist od toga. Nije cilj imati sto novih hotela jer nam možda to ni ne treba. Možda nam ih treba 50 ili 20.
Kako vi na to gledate? Koje je vaše mišljenje?
-Mislim kako bismo trebali biti suzdržani u tom bujanju. I baš iz tog razloga, u suradnji s jedinicama lokalne samouprave i turističkim zajednicama, pokrećemo izradu Plana upravljanja destinacijom koji bi trebao pokazati koliko nam i čega treba. Ne treba nam neograničeno, to je jasno. Kapaciteti bi trebali biti visoke kategorije, i to je neupitno, međutim oni vuku i potrebu za velikim zapošljavanjima, a radne snage nemamo. Što se tiče demografske slike, možemo biti zadovoljni jer nam ljudi ne odlaze u inozemstvo, ali nemamo dovoljno ljudi kako bi se pokrile sve potrebe, posebno u djelatnostima kao što su zdravstvo ili u nekim jednostavnim poslovima za koje naše ljudi nemaju interes. To je u neku ruku i dobro.
Jer im nije potreba, izbor je širok. -Da, jer mogu pronaći bolja radna mjesta. Međutim, ti se poslovi moraju obavljati u hotelijerstvu i turizmu. Zato se poseže za radnom snagom iz dalekih zemalja, no tu moramo paziti da nam se ne dogodi problem koji ima Zapadna Europa gdje se ušlo u veliki uvoz te radne snage, ali im nije uspjela integracija.
‘MOST SE ČUDNO PONAŠA’
To je pitanje kojim će se baviti vaš nasljednik. Dosad ponuđeni kandidati su Blaž Pezo, Božo Petrov i Marko Giljača. S nekima ste radili, neke poznajete iz Županijske skupštine, iz politike uopće…
-Ne samo zbog toga što je kandidat naše stranke, HDZ-a, ali smatram kako je
najbolji kandidat Blaž Pezo koji je bio pročelnik Upravnog odjela za poslove župana i Županijske skupštine, danas je čelnik Lučke uprave Dubrovnik, djelovao je u sportu… Definitivno je osoba koja može odgovoriti zadaćama koje bi mu se postavile kao županu. Ne mislim doduše ništa loše o drugim kandidatima, ali nisu rješenje za čelnu funkciju u županiji. Kolega Giljača je bio vijećnik Skupštine, ali ne mislim kako bi mogao kvalitetno ispuniti sve obveze koje bi imao kao župan. Kandidatura gospara Petrova mi je pomalo čudna. Na vrlo čudan način se pojavljuje kao kandidat. Izgubio je na prošlim izborima za župana. Uopće, oni kao Most se čudno ponašaju.
Očito ne postoji više ambicija za restrukturiranjem Hrvatske i vraćaju se u Neretvu.
-Njihova retorika je kako bi ‘spašavali Hrvatsku’, no djela nismo vidjeli. Oni su u jednom mandatu dobili povjerenje za vođenje Metkovića, to je završilo fijaskom. I naravno da su izgubili sljedeće izbore. Bili su u poziciji da budu dio Vlade, što je rijetka prilika za konstruktivno djelovanje, i to je također bio fijasko. Premijer ih je istjerao iz Vlade jer su bili neodgovorni i nisu razumjeli neke osnovne uzuse demo-
kratskog funkcioniranja. Smatram kako su neozbiljni, radi se praktički o pet ljudi koji, istina na vrlo vješt način, dođu do vrijednih pozicija. To su otprilike Petrov, Grmoja, Bulj, Miletić i Troskot. Ne znam poznaje li netko ijednog drugog Mostovca. Ne mogu oni spasiti ni ‘d’ od države, a kamoli županiju. I neće dobiti ove izbore.
A što ćete sada, nakon Županije? Jer teško je vjerovati kako ćete mirovati. -Neću mirovati. Vidjet ćemo hoću li se uključiti u izbore, možda na listu za Županijsku skupštinu, no to prepuštam ocjeni čelništva stranke. I dalje sam voditelj hrvatskog izaslanstva u Odboru regija, vjerojatno će to tako i ostati, ali to je angažman koji je povremen, no prilika je za dati doprinos po pitanju europskih projekata koji su važni za Županiju.
Znači nema mirovanja.
-Ne, hvala Bogu, jer ne znam kome bih drugome mogao zahvaliti, što sam zdrav i što imam energije. Koliko pameti imam, ocijenit će drugi. (smijeh) Ali ne želim ležati doma, to ne dolazi u obzir. Čovjek u životu ima toliko puno stvari koje može napraviti. Angažman će postojati, ali ćemo još vidjeti što će točno to biti.
U jednom intervjuu za Dubrovački dnevnik je jedna dugovječna političarka kazala kako se politika dosta promijenila, kako prije nije bilo baš toliko udaranja ispod ‘pojasa’. Čini mi se kako ste i vi uvijek nastojali držati određenu razinu, kao što ste spomenuli na početku, niste od politike činili ‘cirkus’. Koliko toga ima danas u politici?
-Ima svega, no mi smo uvijek inzistirali na uljudnosti i smatrali smo kako se sve ono što je prijeporno može riješiti na jedan civilizirani način, bez nekih niskih udaraca. Mislim kako je to jedini ispravan način vođenja politike. Sve drugo je pokazatelj nekompetentnosti i nesigurnosti u ono što radite i zastupate pa morate posezati za drugim metodama. Svaki se problem može riješiti pristojno i sučeljavanjem argumenata.
Koju biste ocjenu sebi dali za odrađene mandate?
-Ne želim ocjenjivati sebe, to mogu i trebaju samo naši sugrađani. Mogu samo kazati što smo sve napravili, što smo uspjeli i na koji način. A onda će ljudi reći kako to jest ili nije tako. No, činjenica kako sam biran četiri puta uzastopno za čelno mjesto Županije sigurno nešto govori o mišljenju građana o mom radu.
PONEDJELJAK, 17.3. doručak dana
Proteinski puding od kokosa i badema
psa chiom, granolom i šumskim voćem
Menu dana
Teleći rižot
Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima
UTORAK, 18.3. doručak dana
Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja
Menu dana
Penne Carbonara
Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom
SRIJEDA, 19.3. doručak dana
Francuski tost
sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu
Menu dana
Pečena teletina
Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja
ČETVRTAK, 20.3. doručak dana
Zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom
Menu dana
Špageti Bolognese
Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom
PETAK, 21.3. doručak dana
Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem
Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem
Menu dana
Crni rižot od sipe
Sipa pripremljena sa vinom, začinima i vlastitim crnilom
SUBOTA, 22.3. doručak dana
Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem
Menu dana
Špageti Bolognese
Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice
NEDJELJA, 23.3. doručak dana
Poširana jaja
sa dimljenim lososom, zelenim šparogama
Menu dana
Dalmatinska Pašticada
Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima
Završena nova trasa javne rasvjete
na Nuncijati, osvijetljen požarni put
Nastavno na traženje građana Gradskog kotara Gruž, Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu proveo je izvođenje radova na postavljanju nove trase javne rasvjete na Nuncijati, na lokaciji požarnog puta.
Radovi su se izveli u ukupnoj dužini trase 250 metara. Nakon polaganja instalacija izrađeni su temelji za osam stupnih mjesta te su postavljeni stupovi visine pet metara sa svjetiljkama u LED tehnologiji.
Ukupni trošak navedene investicije iznosi 36.713,26 eura. Radove je izveo ugovorni izvođač Elektro-team u sklopu godišnjeg plana aktivnosti redovnog i investicijskog održavanja sustava javne rasvjete nadležnog upravnog odjela.
U gradu prijatelju Bad Homburgu svečano
otvoren trg koji nosi
ime Dubrovnika
Dubrovnikplatz - Dubrovački trg, svečano je otvoren u gradu prijatelju
Bad Homburgu, uz prisustvo zamjenice gradonačelnika Dubrovnika Jelke Tepšić i gradonačelnika Bad Homburga Alexandera Hetjesa. Svečanosti je prisustvovao i dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić.
Ovim činom Bad Homburg odaje počast svom prijateljskom gradu Dubrovniku u kojem već od ranije postoji park nazvan imenom grada Bad
Homburga.
‘’Ovo prijateljstvo traje već više od dva desetljeća, što svjedoči o čvrstim vezama između naša dva grada. Oduvijek smo ponosni što vas možemo zvati svojim prijateljima i jako sretni što smo ovim trgom trajno potvrdili to prijateljstvo’’, kazao je gradonačelnik
Bad Homburga Alexander Hetjes.
U ime gradonačelnika
Mata Frankovića, zamjenica Jelka Tepšić zahvalila je gradu prijatelju na
ovoj inicijativi.
“Lijepo je vidjeti ime Dubrovnika na ovom mjestu s toliko mladih ljudi, u novom dijelu grada. Nadam se kako će prijateljstvo dva grada trajati i kroz naredne naraštaje, koji će nastaviti graditi ove odnose”, kazala je zamjenica Tepšić.
Dubrovnikplatz nalazi se u neposrednoj blizini sveučilišta Accadis Hochschule Bad Homburg i međunarodne škole Accadis International School Bad Homburg.
Tjedan u retrovizoru Grada Dubrovnika 13
Gradonačelnik Franković obišao radove na kanalizacijskom sustavu i sportskom igralištu u Suđurđu
Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković obišao je radove na izgradnji kanalizacijskog sustava i novog sportskog igrališta u Suđurđu, koji su financirani sredstvima Europske unije, u pratnji članova Uprave Vodovoda Dubrovnik Lukše Matušića i Vicka Begovića te pročelnice Upravnog odjela za izgradnju i upravljanje projektima Paule Pikunić Vugdelija sa suradnicima.
Projekt izgradnje kanalizacijskog sustava u Suđurđu obuhvaća 813 metara novih gravitacijskih kolektora, kanalizacijsku crpnu stanicu, uređaj za pročišćavanje otpadnih voda te ispusta u dužine od 2,25 kilometara, od čega 1,75 kilometara čini podmorski ispust. Završeni su radovi na polaganju podmorskog cjevovoda, a trenutačno su u tijeku radovi na izgradnji cjevovoda na kopnenom dijelu. Vrijednost radova iznosi 2,1 milijun eura s PDV-om, od čega je 80 posto sredstava sufinancirano iz EU fondova, a po 10 posto iz nacionalnih sredstava te vlastitih sredstava Vodovoda Dubrov-
nik. Rok za završetak radova je do kraja ove godine, a s ovim projektom Suđurađ će dobiti modernu kanalizacijsku mrežu, čime će se dugoročno riješiti problem zagađenja i očuvati okoliš.
Također, gradonačelnik Franković sa suradnicima je obišao i radove na izgradnji novog sportskog igrališta s košarkaškim i nogometnim terenom u Suđurđu, zahvata koji je osmišljen kao park u sklopu kojeg se nalazi i novoizgrađeno dječje igralište opremljeno različitim spravama. Sportsko igralište opremit će se s dva samostojeća koša i gola te tribinama iznad kojih je predviđen drvored kao vizualna i zvučna barijera od kolnog prometa. Na rubovima zone zahvata uredit će se uličica i skalini u svrhu što bolje pristupačnosti prostora, a parter igrališta će se asfaltirati. Uz sve podzidove planirana je sadnja penjačica, koje će stvoriti prirodnu zaštitu od sunca. Ostatak parcele će se hortikulturno urediti, uz ugradnju sistema navodnjavanja za zalijevanje biljaka.
UZ BESPOVRATNA SREDSTVA
Podzemni spremnici stigli
na šest lokacija na užem gradskom području
Na području grada Dubrovnika u tijeku su radovi ugradnje podzemnih spremnika za odvojeno sakupljanje komunalnog otpada. Ukupno će se na šest lokacija ugraditi 23 podzemna spremnika, koje su Grad Dubrovnik i Čistoća Dubrovnik nabavili uz sufinanciranje sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Do sada su završeni građevinski radovi na ugradnji šest spremnika u Ulici Vladka Mačeka te tri na Masarykovom putu (pored Lapadskih dvora na mjestu sadašnjeg odlagališta, a trenutno se izvode radovi na ugradnji pet spremnika na spojnoj cesti između Ulice dr. Ante Starčevića i Vukovarske ulice. Na lokaciji postojećeg odlagališta otpada u Parku Luja Šoletića postavit će se pet spremnika. Po dva podzemna spremnika ugradit će se u Mokošici u ulicama Od Izvora i Marina Kneževića.
Spremnici se ugrađuju po projektu tvrtke Dimenzija projekt, a radove provodi tvrtka Tehnogradnja. Vrijednost radova (nabava spremnika, projektiranje i ugradnja) je 344.258,00 eura. Nabava spremnika sufinancirana je sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u iznosu od 96.202,23 eura s PDV-om.
RAZVOJ OTOKA
PERIPETIJE OKO STANA U GRADU
Srđevci i SDP složni oko nekretnine
u Palmotićevoj, Raspopović ih
demantirao:
‘Iznosite neistine, ne poznajete pravo, a mi branimo javno dobro
‘Pitanje je samo zašto ta obitelj nije izvršila otkup kao i mnogi naši građani kada su zakonski propisi to dozvolili?’, poručio je predsjednik Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja
Kandidat za župana koalicije ‘Snaga juga’ Marko Giljača, ‘Srđevac’ Nikša Selmani te kandidatkinja za gradonačelnicu Anita Bonačić Obradović održali su konferenciju za medije na kojoj su govorili o nekretnini na adresi Palmotićeva 24. Naime, riječ je o nekretnini na koju obitelj Bonačić nema upisano vlasništvo i koju iznajmljuje. Podsjetimo, spomenute koalicije čine stranke SDP i ‘Srđ je Grad’. ‘Pressica’ je zamišljena kao iskazivanje stava ‘Srđevaca’ oko situacije zbog koje je prozivana njihova kandidatkinja za gradonačelnicu, a tom su prilikom jasno poručili – koalicija se neće raspasti.
„Prvo, tvrdnja da nije bilo nacionalizacije je laž. Istražili smo i otkrili kako
postoji odluka o nacionalizaciji dijela nekretnine. Drugo, navodi o sumnjivom rješenju za afitavanje su također laž. Nema ništa sumnjivo u tome jer je sve odrađeno sukladno zakonu iz 2006. godine, a temelj za rješenja bila je pravomoćna sudska odluka iz 1998. godine . Nadalje, lažno je i prozivanje o skrivanju nekretnine u imovinskoj kartici Tatjane Šimac Bonačić. Ona više nije javna osoba, no ona nam je pokazala ovjerene imovinske kartice i u svakoj od njih se navodi nekretnina u Palmotićevoj kao izvanknjižno vlasništvo njenog supruga“, izjavio je Giljača, dok je Selmani detaljnije po ovim točkama iznio zašto smatraju kako je riječ o neistinama. „Neću odustati od kandidature“, po -
ručila je Bonačić Obradović. No, nakon održane konferencije za medije, javio se Nikša Raspopović, predsjednik Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja, koji je kazao kako ‘Srđevci ne razumiju pravo i iznose neistine o Palmotićevoj’ te kako je njegova dužnost štititi imovinu Muzeja’. Svoju je izjavu potkrijepio dokumentacijom.
„Gospodin Giljača tvrdi da je laž tvrdnja da nacionalizacije nije bilo. Ja mu ponovno ponavljam: Dubrovačkim muzejima nije ništa nacionalizirano jer država ne nacionalizira svoju imovinu! Čak je prezentirao i jedno Rješenje o nacionalizaciji iz 1959. godine koje se uopće ne odnosi na imovinu Dubrovačkih muzeja i na nju ne utje -
če što je vidljivo i iz samog Rješenja jer u popisu dostava Dubrovačkih muzeja nema! Inače tu se i radi o zgradi koja danas novim premjerom nosi jednu katastarsku oznaku ZGR .3758 (ranije su bile dvije čestice). Nije dobro da se bavi onim što mu nije struka! Također tvrdi da naša tvrdnja o rješenju o afitavanju predstavlja laž! U odnosu na to pokrenuli smo postupak ukidanja tog odobrenja pa kako god završi mi smo svoje uradili! Bolje bi bilo da je malo bolje upoznat s tim pa da vidi da se sve odvijalo bez da itko od uknjiženih suvlasnika zna za taj postupak kao i da takvo odobrenje nikada nije dostavljeno Dubrovačkim muzejima. To je njemu valjda u redu!?“, stoji, među ostalim, u Raspopovićevom odgovoru. Kazao je i kako je imovinska kartica Šimac Bonačić pogrešno popunjena jer je ‘trebala iskazati kako je pola izvanknjižnog vlasništva njeno, a druga polovica njenog supruga’.
„Mene i Dubrovačke muzeje interesira samo zaštita našeg vlasništva i pravna pitanja i neka nam nitko ne napominje od kada obitelj Bonačić tu stanuje jer to nitko ne osporava s naše strane. Pitanje je samo zašto ta obitelj nije izvršila otkup kao i mnogi naši građani kada su zakonski propisi to dozvolili? Zato što to nisu mogli s onom tužbom 1998. godine koji postupak je okončan ‘pravomoćnom presudom’ naknadno nezakonito ispravljenom na koju se stalno pozivaju! O tom postupku Dubrovački muzeji, ponovno naglašavam, nikada nisu obaviješteni dok nije pokrenut pojedinačni ispravni postupak iz 2023. godine“, dodao je poručivši kako bi ‘Srđevci’ trebali znati da je njihova pretkinja imala stanarsko pravo za 91 kvadratni metar, a obitelj sada iznajmljuje 120 metara kvadratnih. Kazao je i kako se dio tog prostora godinama koristio za poslovnu djelatnost, jer je bio stomatološka ambulanta, bez suglasnosti uknjiženih suvlasnika. „O tome da se koristi taraca velika usred Grada koja nigdje nije naznačena i da predstavlja uzurpaciju tuđe – gradske imovine, o tome ni riječi!“, naveo je Raspopović.
KANDIDATKINJA CENTRA ZA GRADONAČELNICU DUBROVNIKA
Knežević predstavila potencijalno rješenje za problem parkinga
Kandidatkinja Centra za gradonačelnicu Dubrovnika, Viktorija Knežević, održala je konferenciju za medije o problemu nedostatka parkinga. “Možemo ga riješiti pomoću posebne tehnologije, posebnih vrsta garaža, koje se zovu pit garaže. To su zapravo garažni sustavi koji izgledaju bitno drugačije od garaža kakve mi znamo, koje su velike, mastodontske. To su male garaže koje se smještaju ispod zemlje, u nju ne morate ulaziti nego je dovoljno da parkirate svoje vozilo na cestu gdje je predviđeno mjesto za to, gdje se nalazi posebna platforma. Parkirate auto, izađete iz njega, aktivirate svojom karticom sustav, i platforma spusti vaše vozilo podzemno, ispod prometnice i slaže ih kao što se slažu sarđele u konzervi”, rekla je Knežević i dodala da se tako štedi mjesto, kao i novac koji bi se potrošio na velike, kompleksne garaže.
OVOGODIŠNJI LAUREATI
Luku Paljetku posmrtno Nagrada Županije za životno djelo
Na posljednjoj sjednici ovog saziva Županijske skupštine određeni su ovogodišnji laureati kojima će biti dodijeljena priznanja na Svečanoj Akademiji povodom Dana Županije i blagdana sv. Leopolda Bogdana Mandića u svibnju. Odlukom vijećnika Županijske skupštine Nagrada za životno djelo Dubrovačko-neretvanske županije dodjeljuje se posmrtno akademiku Luku Paljetku, Nagrada za iznimna postignuća u proteklom jednogodišnjem razdoblju dodjeljuje se Dubrovačkom simfonijskom orkestru, Folklornom ansamblu Linđo te trgovačkom društvu RADEŽ d.d. dok se Nagrada za doprinos ugledu i promociji Dubrovačko-neretvanske županije u zemlji i svijetu u proteklom jednogodišnjem razdoblju dodjeljuje Javnoj ustanovi Nacionalni park Mljet kao i Metkovskom amaterskom kazalištu.
KANDIDAT ZA NAČELNIKA ŽUPE DUBROVAČKE STRANKE ŽUPKA
Marko Miloslavić: Župa dubrovačka ima novca i znanja za
puno
bolje rezultate, ne smije biti samo servisna zona Dubrovnika!
Župljani će 18. svibnja na biralištima odlučivati kakvom vide budućnost svoje općine. Na listama za Općinsko vijeće naći će se neka stara, ali i neka nova imena. Listu stranke Župka nosit će naš sugovornik Marko Miloslavić. Poznat je kao jedan od najaktivnijih članova Općinskog vijeća, a početkom godine preuzeo je dužnost predsjednika stranke i sada želi postati načelnik.
Kandidat ste za načelnika Općine Župa dubrovačka, odakle ta ambicija?
Imam 41 godinu i cijeli život živim u Župi, tu sam se rodio, odrastao i ovdje gradim budućnost za obitelj. Uvijek sam bio društveno aktivan kroz udruge, a već osam godina sam aktivan u političkom životu Župe. Krenuli smo kao nezavisna lista, a kasnije smo se formirali u političku stranku. Sada smo došli do novih izbora, odlučio sam prihvatiti izazov i biti sljedeća osoba koja će graditi našu priču, gurati ideje i zalagati se za Župu. Nije se nitko jutros probudio u Zagrebu i rekao ‘eto moramo pomoći Župi, oni su tako dragi ljudi’. Ako se mi sami ne zauzmemo za svoje interese, neće nitko drugi. Nitko nije u boljoj poziciji da slobodno brani interese Župe i Župljana, od Župke i mene.
Iz izbornog ciklusa 2021. godine imate pet vijećnika u Općinskom vijeću, čemu se nadate ovaj put?
Zanimljivo je kako nam je prošli put falilo tek sedam ili osam glasova za šestog vijećnika. Ovaj put su nam očekivanja veća jer su reakcije na moju kandidaturu čak i bolje nego što smo očekivali. Okolnosti su se zaista promijenile, ako samo današnje vrijeme usporedimo s 2017. godinom, ljudi su tada bili oprezni, čak su se i bojali javno izraziti svoje mišljenje, puno je bilo kontrole tko što govori i misli, a mi smo
Piše Petra Srebrović foto Goran MratinoviĆ
doživljeni kao problem. Danas smo saživjeli sa Župom i ljudima, promijenili smo okolnosti poprilično i Župa je slobodnija. Tijekom osam godina otvorili smo brojne teme, ljudi su prepoznali da smo iskreni, pošteni i da se zalažemo za njihove interese pa vjerujem da će to nagraditi. S druge strane, nova smo generacija čija želja je isključivo napredak. Imamo jasan cilj i planove kako to ostvariti. Dobro smo posloženi i imamo iskustva jer je ovo naša treća kampanja. Na listi ćemo imati stara, ali i neka nova imena.
Mislite li kako možete upravljanjem na razini općine puno toga promijeniti ili male sredine više ovise o regionalnim i državnim upravama? Mislim da možemo puno toga promijeniti. Trenutačno se kapaciteti Općine ne koriste dovoljno pa smo posljednjih osam godina proveli u stagnaciji. Konkretno, imamo ekološki problem jer 70 posto kućanstava nema priključak na kanalizaciju i po pitanju toga se malo toga napravilo u posljednje četiri godine. Potreban je snažniji angažman kako bi kanalizaciju doveli do svakog doma, i to je moguće napraviti s lokalne razine i to namjeravamo riješiti. Isto kao što je i izgradnja novog vrtića u Kuparima jedan od naših prioriteta, poboljšanje prometne infrastrukture, uvjeta za umirovljenike i još mnogo toga. Župa ima novca i znanja za ostvariti puno bolje rezultate.
“Mi zaista moramo odvojiti one koje grade objekt za potrebe stanovanja od nekoga tko gradi apartmane, ti ljudi ne smiju biti u istoj kategoriji”
Sve je očitiji fenomen odljeva obitelji iz Dubrovnika koje svoj život, primarno zbog cijena kvadrata, nalaze u Župi. Populacija se rapidno povećava, čak ste i jedna od najmlađih općina, može li to infrastruktura podnijeti?
Upravo tu je problem. Općina je ostala funkcionirati na razini od prije 15-20 godina i nije se prilagodila, a važno je što radimo kako bismo se prilagodili promjenama. Općina nije reagirala ni s kapacitetima u vrtiću, školi, s kulturnim sadržajem, kanalizacijom, prometom... Mreže javnog prijevoza su ostale na razini kao kada sam ja išao u osnovnu školu. U isto vrijeme Mokošica, koja je isto tako predgrađe Dubrovnika, ima autobus svakih 10 minuta, a Župa sat vremena. Imamo alate i možemo u suradnji sa Županijom povećati broj autobusnih linija i riješiti brojne druge probleme. Vidim sebe, i nas iz Župke, kao dobre partnere prema Županiji, državi i svim drugim institucijama jer smo mi stranka koja je orijentirana isključivo na interese Župe dubrovačke. Nemamo problem surađivati ni s kim, ako je to od interesa naše općine. Nemamo višu instancu u stranačkoj hijerarhiji pa smo slobodni ukazati na propuste.
Mislite da vam nepostojanje stranačke hijerarhije dalje od općine, olakšava političko djelovanje?
Više puta se pokazalo kako je to prednost. Možemo za primjer uzeti temu brze ceste. HDZ je bio u okvirima svoje stranke, nije se mogao suprotstavljati Županiji, državi ni Hrvatskim cestama nego su samo ponavljali kako imaju dobre odnose. Ali u či-
ju korist idu ti dobri odnosi? Mi smo bili slobodni kritizirati i predlagati druge stavove i tu vidim našu prednost kada budemo raspravljali i planirali trasu brze ceste.
Što mislite o predloženim trasama brze ceste u prostornim planovima županije?
Mislim da struka neovisno i bez upliva politike mora donijeti prijedlog kuda ta trasa treba ići. To do sada nije bio slučaj, politika i pojedinačni interesi itekako su bili upleteni u cijeli projekt. Na kraju se pokazalo kako je cijeli projekt loše odrađen. Sjetite se kada su se Župljani zadnji put dignuli protiv nečega, a protiv ovoga su se dignuli. Narod nije lud i vidi kad je nešto stvarno loše. Mislim da bi trebalo tražiti dodatne varijante koje će manje narušiti vizure i ionako ograničen prostor Župe dubrovačke. Imamo 22 kilometra kvadratna prostora i jednostavno ne možemo primiti toliku prometnu površinu, s tolikim čvorištima koja gutaju ogroman prostor i narušavaju ionako narušene vizure Župe. Ne bježim od toga da sutra raspišemo referendum kojim bi narod odlučio koju trasu želi. Za početak, moramo imati kvalitetno razrađeno više varijanti kako bismo uopće imali izbor. Prošli put je bila ponuđena samo jedna varijanta, i to neprihvatljiva koja bi devastirala Župu dugoročno.
Mislite li da, dalje od lokalaca, uopće postoji svijest o problemu prometa u Župi dubrovačkoj? Osim što su ljeti ogromne gužve zbog turizma, puno je vozača u tranzitu koji voze neispavani i uzrokuju prometne nesreće. Čini se
“Trenutačno se kapaciteti Općine ne koriste dovoljno pa smo posljednjih osam godina proveli u stagnaciji. Konkretno, imamo ekološki problem jer 70 posto kućanstava nema priključak na kanalizaciju i po pitanju toga se malo toga napravilo u posljednje četiri godine. Potreban je snažniji angažman kako bi kanalizaciju doveli do svakog doma”
Marko Miloslavić
“Općina je ostala funkcionirati na razini od prije 15-20 godina i nije se prilagodila, a važno je što radimo kako bismo se prilagodili promjenama. Općina nije reagirala ni s kapacitetima u vrtiću, školi, s kulturnim sadržajem, kanalizacijom, prometom... Mreže javnog prijevoza su ostale na razini kao kada sam ja išao u osnovnu školu”
kako ljudi s pravom strahuju od te dionice Jadranske magistrale.
Pratim statistike i vidim da je broj prometnih nesreća konstantno u porastu, a to je poražavajuće. Novci koji su se uložili u poboljšanje sigurnosti i protočnosti prometa kroz Župu nisu dovoljni. Ne znam zašto, ali odustalo se od pothodnika koji su bili najavljivani. Osim toga, ni čvorišta nisu dobro riješena. Mislim da se raskrižje Kupari mora pod hitno spojiti s unutrašnjim dijelom s Mandaljenom, jer bi se tako rasteretilo čvorište u Srebrenom. Policija može dodatno uložiti napore kako bi osigurala sigurnost u prometu, postoje alati koje mogu koristiti kako bi umorne vozače uklonili s ceste. Policija jednostavno mora biti vidljivija na cesti, posebno u tjednima kada se događa tranzit. Imao sam priliku voziti se od Italije do Dubrovnika baš u tom valu, išli smo istom rutom i vidio sam kako iste probleme imaju u Italiji, kroz Sloveniju, a onda i kroz Hrvatsku. Ako ti vozači prave probleme već u Italiji, jasno je koliko se umore do Dubrovnika i što se onda ovdje od njih može očekivati? Moramo prepoznati taj problem, a mislim da smo ga prepoznali samo deklarativno, dok u praksi ne. Na tome ćemo inzistirati. Općina ne može sama, ali može aktivno zahtijevati rješavanje problema. Kako vidite urbanistički razvoj Župe? Rekli ste kako su vizure već narušene. Moramo prihvatiti postojeće stanje, ali i od okolnosti koje imamo izvući maksimum. Domove moramo opremiti svim komunalnim potrebama. S druge strane imamo problem kamenoloma na Dupcu i problem ilegalnih deponija, to moramo i možemo sanirati. Važno je planiranje što će se graditi u iduće četiri godine i dalje. Kada je izgorjela trafostanica u Komolcu prebačena je u Župu, policijski dom je prebačen pored turističke zone gdje će sutra biti resort s pet zvjezdica, imamo područje koje je još pod vojnom upravom, hotel
petak, 14. ožujka 2025.
Galeb i dvije vile, kamp Kupari koji služi kao servis, a trebao bi biti javni sadržaj dostupan stanovništvu... Imamo i ogroman plato groblja na Dupcu koji je opet servis za Grad Dubrovnik, a ja Župu dubrovačku ne vidim kao servis grada. Naravno kako smo mi partneri, ali ne možemo biti samo servis. U budućnosti vidim kako se u Župi gradi sadržaj koji je od interesa stanovnika, ali i na usluzi turizmu.
Kako vidite razvoj turizma?
Župa je prirodni dio Dubrovnika jer turist kada odsjeda u Župi, on ne zna kako je to administrativno drugo središte, on je tu došao i smatra da je došao u Dubrovnik. Tako se trebamo i postaviti. Ne možemo biti samo tranzitna zona nego moramo biti i aktivni dio dubrovačkog turizma. Imamo prekrasne plaže i sadržaj koji turist ne može doživjeti u gradu, a opet je grad tako blizu što je naša prednost. Ovdje vidim mogućnost razvoja sportskog sadržaja u kampu Kupari gdje bismo mogli imati rekreacijsku zonu, vidim i gradnju olimpijskog bazena, imamo i priliku za razvoj zdravstvenog turizma. Nastavno na to, onda se moramo odrediti jer ne možemo imati kamenolom u radiusu dva kilometra od luksuznog resorta s pet zvjezdica.
Kakav je onda stav Župke o mogućoj gradnji na prostoru razrušenih Kupara?
Moj stav je da su Župljani naučili živjeti bez Kupara. Kupari su prije 104 godine otvoreni i bili su prekretnica u razvoju jer se tada preko 90 posto stanovnika bavilo poljoprivredom, a od tog momenta nadalje, izuzev vremena rata, turizam se razvijao i prerastao u dominantnu gospodarsku djelatnost. U ovom trenutku, obnova Kupara neće biti takva prekretnica, ali prekretnica će biti ono što moramo napraviti da bismo taj resort mogli prihvatiti. To je komunalni dio. Moramo riješiti kompletnu kanalizacijsku mrežu, jer ako se takav jedan resort spoji na ovu postojeću, koja ionako ne može podržati što imamo, može se dogoditi ekološka katastrofa. Moramo riješiti i pitanje prometa čim prije. Popratne stvari su bitnije od same obnove. Uvijek se postavlja pitanje hoće li se Kupari obnoviti ili neće, a po meni su važnija popratna pitanja - vodovoda, kanalizacije i prometa. To je neophodno za obnovu Kupara, ali i razvoj Župe. Te su stvari godinama zapostavljene i došao je momenat ‘pet do podne’ da to moramo rješavati odmah.
Ako se projekt luksuznog resorta na tom mjestu i realizira, bit će potreban veliki broj radne snage. Već sada svi u turizmu muku muče s ljudima, strani radnici su sadašnjost, a očito i budućnost. Postoji li onda opasnost da će Župa, s obzirom na povoljnije stambeno zbrinjavanje u odnosu na grad, postati ‘hub života’ stranih radnika iz budućeg resorta, ali i iz Dubrovnika? Hoće li lokalci izgubiti svoje mjesto? Opet ću ponoviti da Župa ne može biti samo servisna zona grada, pa tako i u ovom slučaju. Razmišljamo na način da nam nije nužno potrebno povećanje smještajnih kapaciteta. Sada imamo
“Razmišljamo na način da nam nije nužno potrebno povećanje smještajnih kapaciteta. Sada imamo otprilike 7000 ležajeva u Župi, a mi jednostavno ne vidimo korist za lokalno stanovništvo u povećanju broja ležajeva i takvim hotelima.
Međutim, kad se već to događa onda to trebamo dobro kontrolirati i naći način da to funkcionira, a da se ne narušava tradicionalan način života u Župi”
otprilike 7000 ležajeva u Župi, a mi jednostavno ne vidimo korist za lokalno stanovništvo u povećanju broja ležajeva i takvim hotelima. Međutim, kad se već to događa onda to trebamo dobro kontrolirati i naći način da to funkcionira, a da se ne narušava tradicionalan način života u Župi. Kada unaprijedimo infrastrukturu, Župa će biti bogato predgrađe Dubrovnika, a ne „hub života“ stranih radnika.
Kako možete ocijeniti rad dosadašnjeg načelnika Silvija Nardellija? Nedavno ste ga iz Župke pozvali na ostavku nakon što je nepravomoćno osuđen za zloupotrebu položaja i ovlasti te primanje mita. Ostavku nije dao, ali po novi mandat ne ide.
Mislim da je dobro krenuo i trebao je 2013. zaključiti svoju političku priču. Sve nakon toga išlo je u smjeru stagnacije i nije završilo dobro po Župu.
Bez obzira tko bude imao većinu nakon izbora, izvjesno je kako ćete se naći u Vijeću s HDZom. Kakvu suradnju očekujete? Je li moguće očekivati suradnju u svrhu prosperiteta Župe ili će to biti prepucavanja i nadjačavanja dva politička bloka?
Ne gledam nikoga po stranačkoj pripadnosti, nego po njegovoj želji i motivu zašto je tu i za što diže ruku. Ako se složimo da ćemo raditi na interes stanovništva i ako su namjere iskrene, ne vidim problem surađivati ni s kim.
Priuštivo stanovanje bila je tema nacionalnih izbora, sada i lokalnih. I u Župi su cijene podstanarstva jako visoke, cijene kvadrata su također rijetkima priuštive, ima li nade za
mlade ljude da će ikada doći do svog krova nad glavom?
Nažalost, o tome se do sada nije raspravljalo pa nema niti pomaka, a priuštivo stanovanje je veliki problem za mlade obitelji. Donijet ćemo plan s definiranim koracima kako problem riješiti. Možemo graditi stanove za najam jer Općina za to ima novce, a možemo i subvencionirati podstanarstvo. Osim subvencije stanovanja, vidimo prostor i u socijalnim mjerama kojima bi pomagali obiteljima s više djece, omogućili bismo im jeftinije korištenje vrtića i pomoć pri obrazovanju. Jedno vrijeme smo imali odluku o komunalnom doprinosu koja je pružala olakšice lokalnom stanovništvu. Oni koji su tu živjeli deset i više godina, plaćali su manji komunalni doprinos, ali to je nažalost prije nekoliko godina ukinuto. Župka je dva puta u dvije godine predlagala izmjenu odluke o komunalnom doprinosu kojima bismo olakšali život našem stanovništvu, dali bismo im benefite i razlikovali ih od investitora koji grade komercijalno. Mi zaista moramo odvojiti one koje grade objekt za potrebe stanovanja od nekoga tko gradi apartmane, ti ljudi ne smiju biti u istoj kategoriji. Stojimo pri tome i ako dobijemo povjerenje građana, odluku ćemo donijeti. Danas imamo užasne situacije da ljudi koji grade obiteljsku kuću moraju predati dio svog zemljišta Općini, a ona mu zauzvrat ne plaća te kvadrate nego ih jednostavno prisili na potpisivanje ugovora kojim daruju zemlju u svrhu spajanja na prometnu mrežu. Imamo čak i primjere u kojima Općina traži da obitelji, ne samo predaju zemljište besplatno, nego i da ga urede o svom trošku pa takav uređen put predaju Općini. To je nepoštena praksa moju moramo i hoćemo ispraviti.
Malo bogatstvo za ulazak u svijet odraslih
Tko je ‘krivac’ što četveročlana obitelj maturalnu zabavu plaća stotine eura?
Maturalna večer košta otprilike 60 eura po stolici što znači da četveročlana obitelj plaća 240 eura, a u to nije uračunata ni cijena pića, a ni fotografije. Tko je krivac za tu cifru – hoteli, škole, roditelji ili maturanti?
Dubrovačka obitelj koja živi samo od plaće i nema dodatnih prihoda (čitaj višak nekretnina) mrzi maturalne zabave. Naime, stolica u dubrovačkim hotelima za maturalnu večer dođe šezdesetak eura. Četveročlana obitelj tako samo za stolice mora izdvojiti ogromnih 240 eura, a u tu cijenu nije uračunata ni boca vode, jer se svo piće plaća odvojeno. Ako ćete naručiti vino, a hoćete, boca otprilike dođe 30 eura. Tri boce vina skoro 100 eura. I to nije sve – fotografiju vašeg srednjoškolca s partnericom na skalinima platit ćete fotografu još dodatnih 15 eura. Ovdje uopće nećemo navoditi troškove poput odijela koje se ipak kasnije može koristiti.
-Sve skupa, maturalna večer je za nas financijska katastrofa – govori nam jedna dubrovačka obitelj koja je željela ostati anonimna.
– Za 60 eura dobili smo predjelo, glavno jelo i desert koji nisu bili bogzna kakve kvalitete. Pa za taj se novac po osobi može fenomenalno pojesti u najboljim dubrovačkim restoranima. Naravno, u tu cijenu nije uračunata samo hrana, nego i bend, ali čemu uopće bend kada današnji mladi uopće ne slušaju muziku poput Novih fosila i slično. Dovoljan bi bio DJ, pa se tu itekako smanjuju troškovi - govore. Primjerice, na maturalnoj zabavi Turističko-ugostiteljske škole svirao je bend Sinergija koji je došao iz Mostara. Znači, da mu se platio ne samo nastup, nego i putni troškovi, hrana i smještaj. Stolica za učenike TUŠ-a koštala je 60 eura. Obratili smo se ravnatelju Antunu Perušini da nam malo prokomentira cifre.
PERUŠINA: CIJENA JE REALNA -Prosječna stolica za svadbu po dubrovačkim hotelima dođe oko 100 eura, a stolica za maturalne zabave 50, 60 ili 70 eura. Roditelji i djeca mogu birati cijenu stolice ovisno o vrsti hrane. Piletina je, naravno, najjeftinija. Ove godine cijena maturalne zabave za Turističku i ugostiteljsku školu u hotelu Valamar Lacroma iznosila je 60 eura. U tu cijenu bilo je uvršteno lijepo aranžirano hladno predjelo, a za glavno jelo se posluživalo teleće i svinjsko pečenje s patatama i povrćem. Tu je jasno i desert – kaže Perušina i dodaje da su u toj cijeni i stvari koje se na prvu ne vide. -Škola treba platiti ZAMP, zaštitare, bend. Naša škola je dovela bend Sinergija iz Mostara, jer sličnih glazbenih sastava nema u Dubrovniku. Sad će netko reći zašto se ne dovede samo DJ, pa će bit jeftinije. Maturalna zabava treba biti u skladu s tradicijom, znači učenici, roditelji i bend, ili to nije maturalna zabava.
Moj osobni stav je da sam za tradiciju, jer smo ionako izgubili tradicionalne vrijednosti na brojnim drugim poljima. Naravno da bi bilo jeftinije da se maturalna večer organizira u Revelinu s DJ-em, ali onda to nije maturalna kakvu znamo, nego neka skroz druga vrsta zabave. Ne smijemo zaboraviti da takva zabava ne bi bila legalna, jer je gotovo polovica učenika maloljetna što znači da ne smiju u kasne sate biti sami bez prisustva roditelja. Da ne govorimo da se maloljetnom djetetu bez pratnje roditelja nikako ne bi smio ponuditi alkohol. Naravno da bi takva zabava bila puno jeftinija, ali je li ona uopće zakonska za provesti? – pita se Perušina. Ravnatelj Turističke i ugostiteljske škole kaže da je normalno kako se krajnjem potrošaču ove cijene čine skupe, ali one su, naglašava, realne. -U cijenu stolice spada i najam dvorane, rasvjeta, čišćenje, pranje, djelatnici koji rade noćnu smjenu… Stoga smatram da je cijena normalna. Uvijek je potrošaču puno, a ovome drugom malo. To možemo još bolje preslikati na cijene fotografija. Tri fotografije dođu 15 eura. Na prvu se čini skupo, ali treba znati uhvatiti kadar i obraditi fotografije. Ima tu posla, a garancija jest da će fotografije biti fenomenalne. Treba cijeniti tuđi rad, a ne gledati na fotografiju kao na nešto što svatko može slikati svojim mobitelom. Čuo sam i da se neki roditelji žale jer im nisu ispostavljeni računi, ali to nije istina. Svi računi su uredno ispostavljeni i na njih je plaćen porez. Kada se na kraju svi računi plate, ako je školi ostalo još ponešto novaca, onda se za kraj školovanja diplome podijele na nekoj atraktivnoj lokaciji poput broda Tirena s koktelima ili slično. Moram napomenuti da se viškom skupljenog novca plaća i maturalna zabava za učenike lošijeg financijskog stanja. Taj višak novca se skupi na način ako svi troškovi maturalne zabave ispadnu 58 eura, onda se ta brojka zaokruži na 60 i tu dobijemo razliku – objašnjava ravnatelj Perušina. Ravnatelj Obrtničko-tehničke škole Dinko Mandić kaže kako je nemoguće organizirati maturalnu zabavu za dvjestotinjak uzvanika po cijeni manjoj od šezdesetak eura po stolici. -Mi smo učenike pitali hoćemo li organizirati maturalnu bez roditelja kako bi se smanjila cijena i kako bi obiteljima cijeli trošak bio prihvatljiv, no oni su odlučili da ne žele maturalnu bez roditelja, jer je to dubrovačka tradicija. Zanimljivo, roditelji na maturalnu ne dolaze nigdje u Hrvatskoj osim na krajnjem jugu. Ja osobno nisam zadovoljan s čitavim koncep-
Dinko Mandić: ‘Mi smo učenike pitali hoćemo li organizirati maturalnu bez roditelja kako bi se smanjila cijena i kako bi obiteljima cijeli trošak bio prihvatljiv, no oni su odlučili da ne žele maturalnu bez roditelja, jer je to dubrovačka tradicija. Zanimljivo, roditelji na maturalnu ne dolaze nigdje u Hrvatskoj osim na krajnjem jugu. Ja osobno nisam zadovoljan s čitavim konceptom. Već oko ponoći maturalna zabava bude gotova, a maturanti odlaze dalje u noćne klubove’
Piše Maro Marušić foto Goran Mratinović
dnevniK petak, 14. ožujka 2025.
Antun Perušina:
‘Naša škola je dovela bend Sinergija iz Mostara, jer sličnih glazbenih sastava nema u Dubrovniku. Sad će netko reći zašto se ne dovede samo DJ. Maturalna zabava treba biti u skladu s tradicijom, znači učenici, roditelji, bend, ili to nije maturalna zabava. Moj osobni stav je da sam za tradiciju, jer smo ionako izgubili tradicionalne vrijednosti na brojnim drugim poljima’
tom. Već oko ponoći maturalna zabava bude gotova, a maturanti odlaze dalje u noćne klubove. To nema nikakvog smisla, platiti tako skupo, a onda se brzo pokupiti. Zašto onda uopće traže da im dođu roditelji? – pita se Mandić.
POŠTUJU SE ŽELJE UČENIKA
Dodaje kako ispada kako im se od svega najvažnije slikati na skalinima.
-Ako je to tako, zašto onda inzistiraju na zvanju roditelja? Ionako se na skalinima slikaju bez njih. I ta fotografija košta. Rekoh već, na kraju sve to ispadne jako skupo, a koja je poanta? Ali mi kao škola slušamo želje naših učenika bez obzira što mislili o svemu. Tako smo ove godine maturalnu večer organizirali u Rixosu po cijeni od nešto malo manje od 60 eura za stolicu. Nije svirao bend nego smo imali DJ-a, iako sam ja osobno za živu svirku. No onda i to podiže cijenu. Rekoh, bilo bi financijski najbolje organizirati maturalnu bez roditelja primjerice u Studentskom domu i sve bi ispalo puno jeftinije. No ako maturanti ne žele bez roditelja, mi ćemo poštovati njihovu volju, slagali se s tim ili ne – zaključuje Mandić.
I ravnateljica Medicinske škole Marijana Kulić poštuje želje svojih učenika.
-Ove godine maturanti nemaju klasičnu maturalnu večer nego će oni sami nešto organizirati. To je bila njihova želja i mi to poštujemo. Njihov novac njihove želje. Uglavnom, svaka generacija se odluči za nešto drugačije – kratko nam je kazala Kulić.
Ravnateljica Ekonomske i trgovačke škole Suzana Đurđević kaže kako su za vrijeme korone imali zanimljivu i jeftiniju praksu, ali ona se kasnije nije nastavila.
- Za vrijeme korone, kada samo imali zabranu okupljanja u zatvorenim prostorima, na molbu učenika
generacija završnih razreda, školskih godina ‘20./’21. i ‘21./’22., organizirali smo zabave nakon završetka nastave u restoranu na plaži. Takav tip zabave bio je organiziran samo za učenike (bez pratnji, bez roditelja) i njihove nastavnike. Za učenike i njihove roditelje to je bilo jeftinije, a za školu praktičnije rješenje. Novim smo generacijama učenika predlagali nastavak takve prakse. Međutim, s proglašenjem kraja pandemije, nove generacije maturanata inzistirale su na povratak maturalne zabave u zimskom periodu u hotelskoj dvorani. Odlazak na maturalnu zabavu slobodni je izbor učenika i njihovih roditelja. U generaciji bude učenika koji ne idu na maturalnu jer smatraju da je to nepotrebno trošenje novca. Za one koji žele ići, radimo sve kako bi im troškovi zabave bili što prihvatljiviji. Naši učenici su dobro upoznati sa svim pojedinačnim troškovima zabave - kazala nam je Đurđević. Kako vidimo, brojni su pogledi na maturalnu zabavu. Dio roditelja smatra kako je maturalna večer bespotrebno trošenje ogromnih svota novaca dok drugi roditelji imaju mišljenje kako je to prekrasna tradicija ulaska u svijet odraslih i nema veze koliko treba platiti. Naravno, i sami roditelji se itekako razlikuju u visini primanja. Razlika je i u stavovima samih maturanata. Oni iz Medicinske škole ne žele klasičnu maturalnu večer dok ovogodišnja generacija Obrtničke želi upravo suprotno – tradicionalnu zabavu sa svojim roditeljima. Želje raznih generacija su različite. Možda je najteže onim roditeljima koji smatraju kako je maturalna nepotrebno trošenje novaca, a glupo im je reći svome djetetu da ne ide, ako svi ostali idu. A onda im je glupo i da njihovo dijete bude na maturalnoj jedino bez pratnje roditelja, pa na kraju i oni odu i iskrcaju sve zajedno ogromnu cifru.
Marijana Kulić:
‘Ove godine maturanti nemaju klasičnu maturalnu večer nego će oni sami nešto organizirati. To je bila njihova želja i mi to poštujemo. Njihov novac njihove želje. Uglavnom, svaka generacija se odluči za nešto drugačije’
Testiranje kardiorespiratornog zdravlja spiroergometrijom u Body balance centru
Što je spiroergometrija?
Spiroergometrija je neinvazivna dijagnostička metoda koja omogućava preciznu procjenu funkcije srca, pluća i mišićnog sustava tijekom fizičkog opterećenja. Ovaj test se najčešće koristi u medicini, sportskoj dijagnostici i rehabilitaciji kako bi se procijenila aerobna sposobnost, metabolička efikasnost i razine tjelesne izdržljivosti.
Kako funkcionira test spiroergometrije?
Pri dijagnostici se koristi test progresivnog opterećenja. Može se izvoditi na pokretnoj traci, biciklu ili veslačkom ergometru. Tijekom testa mjeri se potrošnja kisika (VO2), proizvodnja ugljikovog dioksida (CO2), respiratorna frekvencija, maksimalna brzina trčanja po određenim pragovima te ekonomičnost tehnike i disanja. Također, prati se rad srca pomoću EKG -a i mjerenje krvnog tlaka na način da se nosi specifična masku koja je povezana sa analizatorom plinova što omogućava detaljnu analizu parametara respiratornog i energetskog metabolizma. Opterećenje se postepeno povećava dok se ne dostigne maksimalni napor ili dok pacijent sam ne odustane na određenoj brzini trčanja/ bicikliranja/ veslanja.
Za koga je test namijenjen?
Za sportaše u svrhu određivanje trenutnog statusa tjelesne forme i kondicije te za precizno planiranje i programiranje trenažnog procesa i oporavka.
Za pacijente sa srčanim i plućnim problemima s ciljem dijagnostike i praćenja zdravstvenog stanja kao što su kronične plućne bolesti, astma, srčane anomalije i sl.
Za pacijente u rehabilitaciji nakon
infarkta miokarda s ciljem postepenog vraćanje ka fizičkoj aktivnosti i određivanje granica opterećenja odnosno napora (izvrstan pokazatelj oporavka)
Za opću populaciju s ciljem saznanja o stanju tijela, srčano –žilne funkcije te inicijalnom statusu plućnog kapaciteta
Za populaciju u profesiji rada s kemijskim tvarima
Za pacijente prije operativnih zahva-
ta u svrhu procjene rizika
Za radnike specifične profesije koji zahtijevaju određenu tjelesnu spremu (vatrogasci, vojnici, policajci, profesionalni ronioci,…)
Prednosti spiroergometrije:
-Individualiziran pristup; analiza, dijagnostika te daljnje planiranje i programiranje
-Neinvazivna metoda
-Precizna i validna analiza fizičkog kapaciteta
-Preciznost pri postavljanju ciljeva i zadaća trenažnog procesa za svaki vremenski ciklus
-Preciznost pri postavljanju ciljeva i zadaća vremena oporavka trenažnog procesa
-Validna metoda za praćenje napretka trenažnog procesa
-Validna metoda za praćenje napretka zdravlja srčano-žilnog sustava
-Određuje stupanj napora, ograničavajuće faktore i patofiziološki mehanizam
KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA
Od lazanja do torte
Hrvatima je teško pratit sve skuplje i teže državne lupeštine da bi gubio vrijeme u sumnji kako se krasti može i pjevajući u Opatiji. Jer tamo je vazda javnost uključena, ako ništa drugo, onda u prividu glasovanja na Dori za odlazak na Eurosong. Ove su godine glasači shvatili da su HRT i organizator Dore zajedničkim snagama preglasali publiku i u Švicarsku poslali organizatorovog prijatelja Marka s pjesmom - ‘Otrovna torta’. A taj mlađahni organizator je kažu i sam student, koji je uz blagoslov HRT-a, s privatnog sveučilišta VERN i queer zabava, pokupio cijelu ekipu i doveo ih na Doru na privatni party financiran državnim soldima. Sve zbog neosporne zasluge za lanjsko, uspješno režiranje nastupa Baby Lasagne. Od Markovih lazanja do Markove torte.
A presretni Marko se nakon pobjede obratio Europi s porukom: kome je krivo, neka jede otrovni kolač. Čvrsto uvjeren da je to umjesna parafraza nevoljene francuske kraljice Antoanete, čiji kolač, doduše, nije bio otrovan, a ipak je skončala na giljotini.
Što se pak tiče državne televizije, ona pokazuje da se bori za jednakost svih, bez obzira na to što gaje u gaćama i kome to pokazuju. Ako neki naši sugrađani žele prošetat ulicama u hulahopkama s izrezanim srcem na zadnjici, u redu, to je njihovo zakonsko pravo! Zašto bi onda HRT-u smetalo što je mladi organizator bio intiman s nekoliko natjecatelja? Nije baš neki kriminal ako ga je višak testosterona omeo da shvati kako njegovo sudjelovanje u žiriju ne’ko može ishitreno shvatit ko - sukob interesa?
Upitno je jedino što su gledatelji glasajući o svom trošku zaludu trošila pare. Bi li HRT promijenio pravila, kad bi se Hrvati opametili i dogodine bojkotirali glasanje? Ili će naša nacionalna televizija, prateći europske trendove, učinit korak dalje i opet podijelit svijetu sve dugine boje pozitivne energije?
Govore da je kafa druga najtrgovanija roba u svijetu (po količini), nakon sirove nafte, a njezina popularnost raste tim prije što su se i Kinezi nagulozali u posljednjem desetljeću. A znamo koliko njih ima. Na štetu tih trendova, lani su klimatske neprilike nanijele veliku štetu proizvođačima pa je od nedavno kafa na međunarodnim tržištima dosegla najveću ikad zabilježenu razinu, što je podatak koji sigurno neće baš razveselit konzumente ovoga napitka.
A oni se već bune i prijete bojkotom nesvjesni da su još davnašnji pametni ljudi izmislili kafu, cigare, alkohol, drogu i slične ‘gulozarije’, kako bi od potrošača učinili ovisnike pa im uzimali pare stalno dižući cijene. Poslije su izmislili potrošačko društvo i vezali nas trgovačkim lancima. A opet, ima tu i neke logike! Jer kad bilo koja biljna kultura loše rodi, cijene zbog toga, logično - rastu. Ali nije logično da kad nešto obilno rodi, cijene ne padaju, pa umjesto sniženja cijena, dio koji se ne proda radije se baci, nego da se proda po nižoj cijeni.
A kome se ne sviđa, neka posluša još jednu parafraziranu poruku ministra gospodarstva; ako vam je skupo, uzgajajte, pržite, meljite i kuhajte kafu sami, doma. Kineska vlada ima i veće probleme od kafe. Borba protiv pretilosti relativno je nova stvar za Kinu, zemlju koja je sredinom prošlog stoljeća proživljavala ozbiljne krize gladi, a sad se moraju borit s pretilošću među svojom populacijom, jer njih više od 500 milijuna odraslih je – predebelo. Nekim drugovima je teško kontrolirati težinu, čak i kad pate od kroničnih bolesti, ukorio je ministar zdravlja na tiskovnoj konferenciji u Pekingu ‘neke drugove’. Pa je najavio kampanje medicinskih ustanova uz osnivanje ambulantnih savjetovališta.
Hotele treba poticati da sobe opreme vagama kao standardom, kako bi poslovni ljudi mogli pratiti svoju težinu, dodao
je ministar.
Vidi se da ministar zna što govori. Najvažnije je da poso ne pati. A ostali neposlovni građani, ako nemaju pristup vagi, uvijek se mogu prijavit u TV reality show, Život na vagi.
Iako čak 165 zemalja svijeta ima veći postotak pretilih nego Kina, njihove vlade ne brinu za svoje građane ko što brine kineska.
I Rusija brine o svom narodu, osobito ženskom dijelu. Tako su prilikom proslave međunarodnog Dana žena tradicionalno darivali cvijeće ženama, kojima je i jedan dan u godini dovoljan. Čak štoviše, ogranak stranke Ujedinjena Rusija njihova cara Putina, uz cvijeće, majkama i ženama poginulih vojnika u Ukrajini, darovali su i mašine za meso. Na društvenim mrežama su objavili fotografije nasmijanih dužnosnika stranke, dok uručuju mašine za meso ožalošćenih majkama u crnini. Može li bit crnje?
Drvored brijestova u Lapadu polako niče. Prva polovica se još u veljači mogla presadit, ali tamošnji stanari pričaju, kako agro i ostali stručnjaci na radilište dolaze barem dvaput sedmično. I kad god dođu, ono se potrefi, pa ili pada kiša, ili je sunčano. A to nije pogodno. I baš kad je ovih dana stigla i druga polovica sadnica, eto ti nove nevolje. Magla zamaglila cijeli projekt!
Piše Mario Klečak
Materija izravno šteti za biti mater
Formula je vrlo jednostavna – što više kapitalizma, to manje djece
Još od završetka Drugog svjetskog rata broj stanovnika u Zapadnoj Europi opada. Formula je vrlo jednostavna – što više kapitalizma, to manje djece. U Istočnoj Europi, pa tako i Jugoslaviji, nije bilo problema s rađanjem. Stanovi su se dijelili džabe, a ako bi dijete dva put kihnulo, mama bi dobila mjesec dana bolovanja
Prije neki dan gledam Potjeru i zatekne me pitanje: Koje je bilo najpopularnije ime za dječake u Engleskoj i Walesu u 2023. godini? Pod A stoji Muhamed, pod B Noah, pod C William. Gledam ponuđene odgovore pa mućkam po glavi – mogli bi biti B i C, William se zove princ, poznato je da su Britanci ludi za svojom kraljevskom obitelji, a ne bi me čudilo ni da je Noah, to je biblijsko ime sada popularno diljem zapadne hemisfere. Ne vjerujem da je Muhamed, pa nemaju Engleska i Wales toliko islamskih useljenika, a ni Mohamed Salah zajedno s Liverpoolom te godine nije briljirao i osvojio Zlatnu loptu pa da natjera stanovnike Merseysidea za čašćenje potomstva imenom egipatskog krila. Redsi, naime, u toj sezoni nisu ušli ni u Ligu prvaka. Natjecatelj pak ima drugačiju logiku od mene, pa stišće Muhamed, dok lovac Dean vjeruje da su Velšani infisani princom od Walesa. Joško potvrđuje da je natjecatelj u pravu, a Dean čestita sastavljaču pitanja kako ga je nasamario. Baš kao i mene. Uostalom, baš kao što je Europa zeznula samu sebe. Još od završetka Drugog svjetskog rata broj stanovnika u Zapadnoj Europi opada. Formula je vrlo jednostavna – što više kapitalizma, to manje djece. U Istočnoj Europi, pa tako i Jugoslaviji, nije bilo problema s rađanjem. Stanovi su se dijelili džabe, a ako bi dijete dvaput kihnulo, mama bi dobila mjesec dana bolovanja. Ako ćemo gledati čisti materijalizam, naravno, ljudi u Zapadnom Berlinu živjeli su znatno hedonističkije od onih u Istočnom, ali ovo nije tekst o skijanju, hrskavoj teletini na posteljici od batata i avokada te turističkim putovanjima, nego o stvaranju potomstva. Materija, naime, izravno šteti za biti mater.
MATER(IJA)
Da bi se došlo do materije, potencijalna mater tre-
ba raditi. Itekako raditi. U kapitalističkim društvima podrazumijeva se da je to minimalno osam sati pet dana u tjednu. Dok se spremiš za posao, dok izgubiš vremena u odlasku i povratku, prođe cijelo danje svjetlo. Osoba koja radi s klasičnim radnim vremenom nema kad pogledat ni Potjeru, a kamoli odgajati dijete. Posljedično, na Zapadu desetljećima ljudi ne žele imati djecu kako bi im ostalo ono malo vremena kada ne rade za svoje gušte i odmor. Zapadnoj Europi početkom devedesetih godina priključila se i Istočna. Stvorene su dodatne demokratske nacije, nova igrališta za svjetske korporacije. Istočnoeuropskim ženama stomak je i dalje rastao, ali ovoga puta ne više od trudnoće, nego McDonald’sa, Kentucky Fried Chickena i sličnih budalaština zapadnog kapitalizma. Među njima je bila i jedna mlada djevojka – možda ćete je znati, Kolinda Grabar Kitarović se zvala – koja je sada napokon mogla birati koji će jogurt mlatnuti, pa je počela konzumirati i razne šećerne jogobele. Na kraju tranzicije i njoj stomak narastao. Uglavnom, u Europi su se na djecu odlučivali isključivo dvije vrste ljudi. Prvi su naravno katoliciobitelj, ovo, ono i te priče - a drugi žene (i muškarci) koji genetski imaju jaku želju za potomstvom. Tolika im je želja za mališanima, da će čak i u slučaju da ne mogu imati svoju djecu, ići na umjetne oplodnje ili će nekoga usvojiti. No, oni su manjina, većina Europljana bez tih poriva ne želi se žrtvovati za svoje potomstvo. Energiju, vrijeme i novac žele iskoristiti na sebe, jer djeca su ogromna odgovornost, ako ćemo bit do kraja iskreni, to je jeben posao, zašto bi oni uz osnovno radno mjesto imali i dodatno koje uopće nije plaćeno? Ne samo da podizanje djece nije plaćeno, nego ti si taj koji sve živo mora plaćati djetetu. Ima li težeg posla od podizanja djeteta? Lako da to traje dva mjese-
Parovima bez djece jedan od najvažnijih životnih ciljeva postalo je kako potrošiti cijelu svoju imovinu prije odlaska na onaj svijet. Kako uspješno izračunati koliko ćeš točno živjeti, a da usporedo potrošiš sve ono što imaš na Zemlji? U čitavoj toj zagonetki najteže je izračunati nekretninu. Ako negdje moraš živjeti kako ćeš je prodati i potrošiti pare prije same smrti?
Piše Maro Marušić foto Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL
Stvorene su dodatne demokratske nacije, nova igrališta za svjetske korporacije. Istočnoeuropskim ženama stomak je i dalje rastao, ali ovoga puta ne više od trudnoće, nego McDonald’sa, Kentucky Fried Chickena i sličnih budalaština zapadnog kapitalizma. Među njima je bila i jedna mlada djevojka – možda ćete je znati, Kolinda Grabar Kitarović se zvala – koja je sada napokon mogla birati koji će jogurt mlatnuti, pa je počela konzumirati i razne šećerne jogobele. Na kraju tranzicije i njoj stomak narastao
ca kao kod majke krokodiluše. Malo se zajebavala oko potomstva i gotovo. Kod ljudi, pa čak i onih roditelja koji nose majice Lacoste, odgoj traje puno duže nego u aligatorskom svijetu. Minimalno dva desetljeća. Nisu ludi Europljani potratiti čitav svoj život na jedan i drugi posao, a što je najluđe od svega ne mogu ni u mirovini uživati i potrošiti ono što su desetljećima stvarali, jer malim ljenivcima treba ostaviti nasljedstvo. Odjebite i vi i potomstvo, postao je i ostao nepisani stav mnogih Europljana.
KAKO POTROŠITI SVU IMOVINU PRIJE ODLASKA
NA ONAJ SVIJET?
Tim parovima bez djece jedan od najvažnijih životnih ciljeva postalo je kako potrošiti cijelu svoju imovinu prije odlaska na onaj svijet. Kako uspješno izračunati koliko ćeš točno živjeti, a da usporedo potrošiš sve ono što imaš na Zemlji? U čitavoj toj zagonetki najteže je izračunati nekretninu. Ako negdje moraš živjeti kako ćeš je prodati i potrošiti pare prije same smrti? Skoro nemoguće, gotovo sigurno je da ćeš neku imovinu morati ostaviti. Zakon je u tom slučaju jasan. Ako nemaš uže obitelji koja bi imovinu naslijedila, a nemaš je, nekretnine i pokretnine odlaze u vlasništvo lokalne samouprave.
Uskoro će brojne kuće i stanove po cijeloj Europi uključujući Hrvatsku biti u vlasništvu općina i gradova. Djece nema, posljedično nema ni radne snage, ne može se puniti državni proračun i mirovin-
ski fondovi, pa treba uvoziti radnike iz dalekih zemalja. Europske države će, za 10, 20 ili 30 godina sve te stanove koje su dobili besplatno od parova bez djece sada besplatno dati radnicima izvan Europe. Molit će ih se da dođu, jer Europljana jednostavno nema. Bijelci će u Londonu, Parizu i Rimu biti manjina, a najpopularnije ime za dječake bit će – Muhamed. Pa što ja pričam, već smo sad daleko odmakli na tom putu, a u budućnosti će još samo rasti.
Iskreno, mene apsolutno briga tko će sutra živjeti u Dubrovniku – crnac, bijelac, Nepalac, kurac, palac – meni je samo smiješno gledati naricanja političara i stanovnika Europske unije. Sami su dozvolili da se korporacije poigravaju s nama, a kada je sve otišlo predaleko, zgražaju se nad izgubljenim europskim identitetom. Dragi moji, o svemu ovome je trebalo misliti puno prije pada Berlinskog zida. Odavno se u Europi trebao skratiti radni tjedan, a rađanje djece – obzirom da to zaista jest ogroman posao – trebalo se jako stimulirati i nagrađivati, primjerice dodatnim slobodnim danima, smanjenim radnim vremenom za istu plaću i brojnim drugim pogodnostima. Ali nitko navrijeme o ničemu ne misli, niti je ikad mislio, pa se sad svi čude, uključujući moju malenkost i lovca Deana, kako je moguće da je Muhamed najpopularnije ime u Britaniji u 2023. godini koju ni po čemu nisu obilježili ni Muhamed Salah, a bogme ni Muhamed Ali. Dobrodošli u Europu 21. stoljeća, kontinent gdje je materijalizam davno pobijedio matere.
14. ožujka 2025.
Dubrovnik
by
Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Ervin i Reni - “nalog” tate je bio: “Do usamljenog ribolovca, upitati ima li što, skreni!”
Marko, Izabela, Dijana, Dijana, Dora, Marina i Petar - kad je na okupu vedra čeljad i dan da je tmuran bio bi im vedar
Hana,
Dragan i Boro - red za objavljivanje su čekali i dočekali, vjerujem da se nijesu ofenđali
Jelica i Brankica - lijepo im stoje detalji i crvena bojica
Marina i Toni - imaju o čemu razgovarati, i jednaki su odgovorni posao znali umješno i s ljubavlju obavljati
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Dragana, Isabela, Pia, Rafael i Gabriel - svi iz velike obitelji nisu u ovu ležernu sliku iz šetnje stali, ostali su druge obveze imali
Judita,
Ivo i Mato - sunčana (ne)zima godi, ugodno je toplo popodne u prirodi
Smajo i Stijepo - nije bitno da li će ribe bar za mačku biti kad je druženje lijepo
Josip, Gina i Petra - ponos i sreća, svakoga dana sve je veća
Ivona, Keti, Mara i Adriana - na svježem zraku bebicama je lijepo i spavati, nećemo im smetati, “tjerati” ih pozirati
petak, 14. ožujka 2025. Dubrovački
TURBULENTNA SUDBINA
Piše Ivo Batričević
SS “PRINCIPE PERFEITO” Bio je brod hotel u Saudijskoj Arabiji, prevozio je hodočasnike,
ali i bio utočište žrtvama katastrofalnog potresa
Portugalski brodar Companhia Nacional de Navegação (CNN) iz Lisabona u svome programu krstarenja za 1971. godinu objavio je kružno putovanje svojim najboljim brodom PRINCIPE PERFEITO iz matične luke prema Grčkoj, Italiji i Jugoslaviji. Putovanje je započelo 31. srpnja, a završilo 14. kolovoza po zani-
PRINCIPE PERFEITO povremeno poduzima i turistička kružna putovanja, posebno prema portugalskom Funchalu na otoku Madeira. U srpnju 1964. prevozi portugalskog predsjednika Americo Tomaza u državnički posjet Mozambiku. Kako je kolonijalna vlast gubila svoju snagu, što je na koncu rezultiralo proglašenjem neovisnosti svih portugalskih kolonijalnih afričkih posjeda, tako su i potrebe za održavanjem redovnih brodskih pruga bivale sve manje
mljivo odabranom itinereru kojeg prenosim na portugalskom jeziku. Ticale su se luke: Napoles, Capri, Sorrento, Pompeia, Atenas, Corinto, Split, Belgrado, Dubrovnic, Trogir, Venezia, Padua, Messina, Taormina. Naravno, ovdje su se nelogično našli Beograd i Padova jer su pomalo nezgrapno uvršteni kao dva kontinentalna cjelodnevna izleta autobusom.
U brodogradilištu Swan Hunter & Wigham Richardson Ltd. u Newcastle-uponTyne u rujnu 1960. porinuta je u more
foto PRIVATNI ARHIV
Dubrovački dnevniK petak, 28. veljače 2025.
novogradnja krštena imenom PRINCIPE PERFEITO. Zaplovio je pod portugalskom zastavom i zapovjedništvom kapetana Cima Barreirosa u lipnju sljedeće godine na redovnoj putničko-teretnoj zapadnoafričkoj pruzi iz Lisabona tičući luke: Funchal, São Tomé, Luanda, Lobito, Moçâmedes, Cape Town, Lourenço Marques i Beira. Bio je to putnički brod od 19393 bruto tona, dug 179 i širok 24 metara kojemu su četiri Parsons DRG parne turbine ukupne snage 17904 kW omogućavale preko dvije propele plovidbu brzinom od 20 čvorova. Prevozio je 1000 putnika i 320 članova posade.
PREVOZIO I PORTUGALSKOG
PREDSJEDNIKA
PRINCIPE PERFEITO povremeno poduzima i turistička kružna putovanja, posebno prema portugalskom Funchalu na otoku Madeira. U srpnju 1964. prevozi portugalskog predsjednika Americo Tomaza u državnički posjet Mozambiku. Kako je kolonijalna vlast gubila svoju snagu, što je na koncu rezultiralo proglašenjem neovisnosti svih portugalskih kolonijalnih afričkih posjeda, tako su i potrebe za održavanjem redovnih brodskih pruga bivale sve manje. Dodatni su problemi nastali tijekom prve velike energetske krize, ali u sve ozbiljnijoj konkurenciji zračnog putničkog prijevoza. Zato se je 1974. zbog ekonomičnijeg poslovanja CNN zajedno s još tri državna brodara bio primoran udružiti u Companhia Portuguesa de Transportes Marítimos (CTM). Kada je kolo-
nijalna vlast konačno slomljena i PRINCIPE PERFEITO je ostao bez posla pa ga je 3. siječnja 1976. brodar CTM odlučio raspremiti i ponuditi na prodaju.
OD BRODA HOTELA DO UTOČIŠTA ŽRTVAMA POTRESA
Solidno građeni i dobro održavani brod brzo je našao kupca. Bio je to panamski Global Transportation koji ga u travnju šalje u isto brodogradilište gdje je i izgrađen na obalama rijeke Tyne. Preuređen u brod- hotel za smještaj 820 putnika u Dammanu u Saudijskoj Arabiji gdje posluje pod imenom AL HASA. U luci Damman ostaje do sredine 1980. kada ga je kupio Fair Line, brodar u potpunom vlasništvu Sitmar Cruisesa. Iako je dobio i novo ime FAIRSKY i trebao zaploviti u istoj floti zajedno s FAIRSEA
U lipnju 1982. kupuje ga grčki brodovlasnik Latsis, daje mu ime MARRIANA IX i šalje na hodočasnička putovanja u Meku. U Rabeghu se povremeno koristi i za smještaj radnika iz obližnje rafinerije te nakon dvije godine modificira ime u MARRIANA 9. Neko vrijeme prihvaća stradalnike katastrofalnog potresa u Kalamati da bi 1988. konačno bio raspremljen u grčkom zaljevu Eleusis pored Pireja.
(ex. CARINTHIA) i FAIRWIND (ex. SYLVANIA) ovaj se posao nije nikada ostvario pa je brod u grčkoj luci Itea nakratko promijenjeno ime u VERA i neočekivano je ponuđen na prodaju.
U lipnju 1982. kupuje ga grčki brodovlasnik Latsis, daje mu ime MARRIANA IX i šalje na hodočasnička putovanja u Meku. U Rabeghu se povremeno koristi i za smještaj radnika iz obližnje rafinerije te nakon dvije godine modificira ime u MARRIANA 9. Neko vrijeme prihvaća stradalnike katastrofalnog potresa u Kalamati da bi 1988. konačno bio raspremljen u grčkom zaljevu Eleusis pored Pireja. U raspremi ostaje sve do 2001. kada je prodan u staro željezo. Upućen je prema indijskom rezalištu brodova Alang gdje je izrezan tijekom godine.
MISIJA LOS ANGELES 2028
Osim vaterpola, Dubrovnik sada ima kandidate za Olimpijske
igre
iz čak tri sporta!
Nema većeg, nema boljeg. San svakog sportaša, pa tako i onih dubrovačkih, je nastup na Olimpijskim igrama. Iskusilo je to, od samostalnosti, niz vaterpolista. Imali smo naše predstavnike u košarci, imali smo plivačicu Sanju Jovanović, ali odavno nismo imali iz nekih „drugih” sportova osim vaterpola. Sljedeće Igre bi mogle to promijeniti
Dubrovčani će biti okosnica vaterpolske reprezentacije i u Los Angelesu 2028. godine. Tu su Marko Bijač, Marko Žuvela, Loren Fatović i Toni Popadić kao trenutni srebreni iz Pariza, a zasigurno će im se priključiti još mladih igrača. Možda Vlaho Pavlić, možda Maro Šušić, a možda i netko treći, uz njih dvojicu. Sada u tu priču o dubrovačkim olimpijskim ambicijama, u kontekstu sljedećeg izdanja, „upadaju” čak tri sporta: judo, plivanje i badminton. Zvuči lijepo, a pomalo i nevjerojatno – u onom pozitivnom smislu. Nismo velik grad, nemamo najbolju infrastrukturu, ali talent očito imamo.
NASTAVAK OLIMPIJSKE PRIČE U „DUBROVNIKU 1966”
Zapravo i nije novost kako se u Judo klubu „Dubrovnik 1966” slaže olimpijska priča već nekoliko godina. Trener Mateo Semiz odveo je Ivu Oberan i Petrunjelu Pavić na put prema Parizu prošlog ljeta. Nisu daleko bile od najvišeg mogućeg cilja, kojem i dalje teže, a to je plasman na Olimpijske igre. Malo je bodova ili medalja nedostajalo da to uspiju.
Krenuo je novi ciklus, nova Olimpijada. Iva Oberan, koja inače nastupa u kategoriji do 63 kilograma, otvorila ga je na najbolji mogući način. Broncom na Grand Slamu u Taškentu, prijestolnici Uzbekistana. Riječ je o najvećem i najelitnijem natjecanju Svjetske judo federacije, na kojem se inače skupljaju bodovi za Olimpijske igre.
S obzirom na sve viđeno kroz posljednjih nekoliko godina, do 2028. mogli bismo vidjeti još judoka – kandidata za Olimpijske igre iz Dubrovnika 1966, kao i ostalih klubova iz našeg grada. Petrunjela Pavić, Josip Bulić i niz mladih nada, koje već osvajaju medalje na kadetskim i juniorskim pozornicama.
U GRUŽU MOŽDA BUDE JOŠ OLIMPIJACA!
Zapažene rezultate i plasmane na velikim pozornicama, upisali su i članovi Plivačkog kluba Jug u po-
sljednje vrijeme. Ponajviše Juraj Barčot i Vlaho Nenadić, nastupima na najvećim svjetskim i europskim natjecanjima. Tako je, primjerice, Nenadić izborio plasman na Svjetsko prvenstvo za seniore u velikom bazenu. Održat će se na ljeto u Singapuru, točnije, krajem srpnja.
„Bilo je Svjetsko prvenstvo u malom, 25-metarskom bazenu, gdje su nastupili Vlaho i Juraj. Vlaho je bio u finalu sedmi sa štafetom. Barčot je na Europskom seniorskom prvenstvu plivao i pojedinačno finale. Tako je i unazad nekoliko godina, imamo niz nastupa na europskim i svjetskim prvenstvima. I seniorskim i juniorskim” – istaknuo je Frane Ćirak, trener i
šef struke PK Jug.
„U ovom ciklusu za sada imamo dva olimpijska kandidata, a to su njih dvojica – Vlaho i Juraj. Prepoznati su od strane Hrvatskog olimpijskog odbora. Uvršteni su u njihove programe kao kandidati za Los Angeles, što im svakako daje i motiv i uvjete za napredak i rad” – dodaje Ćirak lijepu vijest.
„BORBA” SE ISPLATILA: ARIA DANIEL KANDIDAT ZA LOS ANGELES
Piše Rafael Barkiđija foto Luka Stanzl/Pixsell; PK Jug; BK Dubrovnik
Aria Daniel Dinata nakon osvajanja naslova PH
Priča hrvatskog badmintona, kada su Olimpijske igre u pitanju, ne postoji. Do sada nismo imali predstavnika u tom sportu.
Ta priča mogla bi se promijeniti zbog mladića iz Jakarte, glavnog grada Indonezije. Zove se Aria Daniel Dinata. Hrvatski badmintonski savez, na čijem je čelu Dubrovčanin Ratko Galjer, povukao je sve što je mogao, kako bi ga doveli u Hrvatsku. I uspjeli su, član je Badmintonskog kluba Dubrovnik već više od godinu dana. Ne samo to, nego je i dvostruki prvak Hrvatske u seniorskom uzrastu.
Ovakav „posao” često zapne kod papirologije. Nije lako dovesti stranca, brzo dobiti državljanstvo, sve dozvole i ovjerene papire, a uz to ga i registrirati. I Galjer i Savez i Hrvatski olimpijski odbor, uspjeli su u tome. Aria Daniel može nastupati za hrvatsku reprezentaciju.
Osim što je dobio otvorena vrata za reprezentaciju, Hrvatski olimpijski odbor ga je uvrstio u program ozbiljnijih kandidata za plasman na Igre u Los Angelesu 2028. godine. Kakav bi to poguranac bio – i za hrvatski badminton i za dubrovački klub.
KOJE SU REALNE ŠANSE?
Vrlo je rano za ikakve priče o najozbiljnijim dubrovačkim kandidatima za Los Angeles. Ciklus je tek počeo, a više od tri godine su jako puno vremena. Može se svašta dogoditi. I onog lijepog i onog manje lijepog. Ako s ovakvim izdanjima nastavi, Oberan bi mogla daleko dogurati, pa tako i do Olimpijskih igara. Nema razloga da s ovakvim izvedbama ne završi u Los Angelesu. Za očekivati je i još pokojeg ozbiljnog kandidata iz Dubrovnika do kraja ovog ciklusa. Neki možda još nisu ni u seniorskom uzrastu.
Što se tiče plivanja, i Nenadić i Barčot nemaju preko 20 godina. Već su puno toga postigli, a ono što postižu, bude veće i jače od onog što su prethodno. Puno je još isplivanih metara pred njima, puno natjecanja, puno medalja. Ako ovako nastave, nikakvo iznenađenje ne bi bio plasman na Igre.
Badminton je, osim u rekreativnom smislu, u Dubrovniku i dalje među manje poznatim sportovima.
Rekreativno se igra, kao i svugdje u svijetu, no profesionalni iskoraci donedavno nisu bili mogući. Badmintonski klub Dubrovnik trenirao je u nehumanim uvjetima u predjelu grada zvan Kongo (Pod dubom), u tzv. limenci od dvorane. Sada su dobili nešto bolje uvjete u OŠ Montovjerna, a evo i kandidata za Olimpijske igre, koji dolazi iz zemlje u kojoj je badminton nacionalni sport.
Juraj Barčot, Frane Ćirak i Vlaho Nenadić
Iva Oberan
SLUČAJ KOJI JE PODIJELIO JAVNOST
Napravili štetu na autu od 39
eura, dobili uvjetnu: ‘Sa sinom u kolicima nismo mogli proći radi tog nepropisno parkiranog vozila!’
Do sudskog je postupka došlo nakon više neuspješnih pokušaja supružnika da u Zatonu Velikom potaknu vlasnike vozila da ih na kolnik ulice koja vodi do njihova doma parkiraju tako da bez teškoća mogu proći s invalidskim kolicima njihova sina. Inače, riječ je o mladiću kojem je prometna nesreća prekinula karijeru perspektivnog i medaljama nagrađivanog plivača PK Jug
Županijski sud u Bjelovaru potvrdio je prvostupanjsku presudu dubrovačkog Općinskog suda koji je sugrađane, umirovljenog turističkog inspektora, inače branitelja i natporučnika HV Iliju Đurića (75) i arhitekticu Mariju Đurić (63), zbog počinjenog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, osudio na po četiri mjeseca zatvora. Presuda je preinačena u uvjetnu uz rok kušnje od godinu dana, tijekom kojeg razdoblja osuđenici ne smiju učiniti ni jedno kazneno djelo kako im se kazna zatvora ne bi aktivirala. Također, osuđeni moraju za nastalu štetu isplatiti po 39,42 eura te solidarno snositi trošak sudskog postupka u visini od po 50 eura.
ODBIO ISPRIKU I OBEŠTEĆENJE
Do sudskog je postupka došlo nakon više neuspješnih pokušaja supružnika da u Zatonu Velikom potaknu vlasnike vozila da ih na kolnik Ulice za crkvom ko-
ja vodi do njihova doma parkiraju tako da bez teškoća mogu proći s invalidskim kolicima njihova sina. Inače, riječ je o mladiću kojem je prometna nesreća prekinula karijeru perspektivnog i medaljama nagrađivanog plivača PK Jug.
Taj put nije upisan u Katastar, ali je asfaltiran Đurićevim osobnim zalaganjem. U blizini su izgrađeni Pastoralni centar i makadamski parking, ali je problem posebno ljeti kad mnogi dolaze u Zaton na kupanje te vozila parkiraju tako što je prolaz moguć samo makadamom, koji je nepremostiva prepreka za invalidska kolica kojima dnevno vode sina u šetnju. Dolazilo je do pucanja guma te su više puta za brisače vozila umetali cedulje s molbom da vozila parkiraju više ustranu kako bi kolica mogla proći. Na zid su postavili i tablu upozorenja za prolaz invalida, ali je netko već idući dan bacio u obližnje korito presušenog poto-
Piše Ahmet Kalajdžić
Osvojene medalje kao svjedočanstvo prekinute sportske karijere
Vlasnici parkiranjem vozila onemogućavaju prolaz invalidskih kolica
Pravomoćnu je
presudu komentirao prvooptuženi Ilija Đurić koji je istom ogorčen. Kazao je kako se u presudama kao olakotna okolnost ne spominje činjenica kako ima nepokretno dijete. „Radi njega sam svjesno napravio štetu od 39,42 eura na tom autu koje je cijelo ljeto parkirano po sredini asfaltirane ceste koja vodi do moje kuće. Zbog tog automobila, kao i drugih tijekom ljeta nepropisno parkiranih auta ne možemo proći s invalidskim kolicima jer nam je zapriječen prolaz. Stalno smo stavljao cedulje za brisače i molili da tu ne parkiraju, ali zaludu“, kazao je.
ka. Nakon pucanja gume invalidskih kolica na makadamu, onemogućenog prolaza i dnevne šetnje djeteta, ogorčeni je Ilija Đurić na “isturenom“ vozilu marke BMW iskrivio metlicu prednjeg brisača.
„Metlica se mogla ispraviti, ali nisam oštetio mehanizam brisača, što su tvrdili vlasnici BMW-a te napuhanim predračunom od 1.194 eura svaku riječ za to kao i pituranje vozila zbog navodnog oštećenja lima, pokušali ishoditi kao obeštećenje. Sa suprugom već neko vrijeme ne komuniciram i štetu nismo napravili dogovorno, ali znam da je više puta pozivala Komunalno redarstvo za izlazak na teren. Ispričao sam se suprugu oštećene vlasnice Dubravke Kapeloto i ponudio naknadu štete. No, ništa od tog nije prihvatio nego je uzvratio neka ‘postupak dalje ide kako ide!“, kazao je Đurić. I drugooptužena Marija Đurić je naglasila da su parkirana vozila od lipnja do kolovoza sprečavala prolaz te je ostavljala cedulje moleći mogućnost prolaza, ali je jednog dana jednostavno ‘pukla’ i u afektu oštetila, ali ne i iščupala zadnji brisač BMW-a jer za to nema snage. „Do naše kuće postoji i pješački put, ali zbog skalina nije podoban za invalidska kolica. Cijelo je susjedstvo bijesno zbog načina parkiranja vozila, a suprug i ja smo sina često u kolicima nosili preko makadama da se ne probuše gume. To jedino oštećenje koje sam učinila, a nisam niti znam tko je postavio kamenje ili ostrugao bilo čiju karoseriju!“, kazala je.
SVJEDOKINJA SUPROTNO OD POLICIJE
Na početku rasprave, Ilija Đurić je izjavio da se ne osjeća krivim, dok je njegova supruga kazala suprotno. Tijekom dokaznog postupka, oštećena vlasnica Kapeloto izjavila je da BMW parkira na asfaltu te je više puta prije oštećenja brisača uočila kako je karoserija vozila noću ostrugana na lijevom boku skoro cijelom dužinom.
„To sam prijavila policiji te su mi rekli da imam 90 dana da dokažem tko je počinitelj. Stoga sam nakon tri dana BMW parkirala na isto mjesto, a mobitel s uspostav-
ljenim video-pozivom ostavila sam na kontrolnoj tabli vozila te otišla na zatonsku rivu i s prijateljicama pratila što se događa. U jednom sam trenutku primijetila da BMW-u prilaze okrivljenici te su iščupali brisače, Ilija sprijeda, a Marija straga. Kasnije sam na haubi vozila našla kamenje i te snimke predale policiji“, kazala je. Ipak, Kapeloto je prvookrivljenom Đuriću priznala da supružnike nije vidjela zajedno, nego prvo njega, a nakon nekog vremena i nju. No, iz policijskog zapisnika je razvidno da nije došlo do čupanja cijelog brisača nego samo loma metlice, dok su na “haubi“ motora nađena tri kamena (svaki veličine oko 10 centimetara), ali na laku vozila nije bilo oštećenja. Na lijevom boku vozila, od prednjih vrata do prednjeg blatobrana, utvrđena je ogrebotina duga 219 centimetara.
Kako su optuženici priznali oštećenje metlica brisača, a što je utvrdila i policija, sud je odustao od saslušanja dviju svjedokinja koje je Kapeloto navela da su navodno s njom na rivi pratile ‘video-prijenos’ oštećenja. Istina, sud je povjerovao oštećenoj da je vidjela kako Marija Đurić postavlja kamenje na vozilo, ali se od saslušanja svjedoka odustalo jer od tog kamenja nije nastalo nikakvo oštećenje. No, zaključeno je kako je počinjeno kazneno djelo oštećenja tuđe stvari i “doprinos“ svakog okrivljenika. Pri izricanju presude sud je kao olakotne okolnosti okrivljenicima uzeo dosadašnju neosuđivanost i nezavidne obiteljske prilike koje su umnogome doprinijele počinjenju kaznenog djela, a u obrazloženju presude navedeno je kako oštećenje tuđih vozila nije način rješavanja problema pristupa obiteljskom domu.
No, imovinski zahtjev oštećene vlasnice BMW-a prihvaćen je samo djelomično te je stoga okrivljenima i izrečena navedena kazna koju moraju platiti u roku od mjesec dana po pravomoćnosti presude. Za ostatak tražene naknade za koju očevid nije dao dokaze, oštećena je upućena u pokretanje posebnog sudskog postupka.
Parkirani BMW na putu ka plaži u Zatonu Velikom
Crna
SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN
STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN
LIJEPA NAŠA DANAS
Lijepa Naša danas postaje svačija
Vlast i okupator skupa tikve sade
Privide stvaraju da prikriju jade
Stoga klica mržnje već opasno klija
Pod maskom manjine lukava je lija
Ministar vlastitu državu gle krade
Namjesnik uspješno farba sve fasade
U opasnoj zbilji nalazim se i ja
Konteso od goreg čini se još gore
Pa niti ne treba ići na izbore
Isto mi je sve za bilo koje vlade
Svaka me jednako vodi u poklade
A kad one prođu ne spadaju krinke
Ni sa stogodišnje navodne zločinke
4/3/25
SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN
humanitarni prilozi
CaRITAS DUBROVAČKE BISKUPIJE
U sjećanje na pokojne roditelje Matu i Lucu Krilanović 50 eura prilažu Pavo i Nikola Krilanović
Centar maslina
- Obitelj Stjepka Simovića, u spomen na dragu susjedu Delvu Brković prilaže 50,00 EUR.
DVA SKALINA
Umjesto vijenca za pok. Mladena Žile, obitelj Moretti prilaže 50 €;
U spomen na dragu rodbinu, Antuna Dragovića i Lucu Hidža, umjesto cvijeća 140 € prilažu Niko, Đurica i Brune;
U spomen na pokojnog Radeta Majanovića, 100 € prilažu obitelji Marušić i Zubović;
U spomen na dragu susjedu pok. Lelu Knežević, 60 € prilažu obitelji Đurović i Peručić;
Maja Sršen donacija 13,27; Miloslavić Pavo Tomislav donacija 26,54; Obitelj Anke i Baldo Mojaš donacija 30 €; Hari Rončević donacija 300 €;
MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN
AUTOR: SLAVKO BOVAN JUNAČKI SPJEV
TEŠKO PROLAZNO STANJE U PRIVREDI
VRSTA JELA OD MESA
RAZRED ČLANKONOŽACA, RAKOVI
PORODICA RIBA HRSKAVIČNJAČA
RADIJ
KLUB SPORTAŠA NA SLICI PJEVAČICA, RITA
NOGOMETNI TRENER NAPOLI DIJAFRAGMA
MAJSTORSKI KANDIDAT SILICIJ KOJI JE KOSIH OČIJU OTOCI U RIJECI
RUSKI BASNOPISAC, IVAN KRAČIN NA VRATIMA
INICIJALI SKLADATELJA ZAJCA GRAD U DALMACIJI UMJETNIK NA SLICI JE
ekonomska kriza, pariški odrezak, raci, seiz, DA, Ra, otamo, Lapad, Atal, Čiovo, are, Željo Perković, m, OKK, seks, plam, unuk, Suva, Sisi, gibon, okus, ksi, V, RL, zato, CK, I, ražarenost, iva, Ate, instalater, Vostok, promet, lj, tolik o, Cirol, atomi, erar, Inja, kokotac, Stojan. S K A N D I N A V K A
ŽDRIJEBE ARAPSKOG KONJA KONJUŠAR (lur.) TIŠINA
ODANDE (reg.)
DARUVAR MUČENIK
AUTO / MOTO
Prodajem Opel Mokku (dizel), full oprema, 2016. godište, prešla 50.000 km, registrirana do 12/2025. Cijena: 13.500 eura. Mob: 098 960 1030
Prodajem Chevrolet Captiva 2000D, 2009.god., prešao samo 6000 km. Cijena 12000 EUR (nije fiksno). Mob: 091 9120466
Prodajem Mercedes A160 (W169), 2009. godine, registriran do 03/2025. Cijena: 4000 eura. Mob: 098 758 887
Prodajem KIA Sportage, 2017. godine, registriran do 10/2025. Cijena: 18,000 eura. Mob: 098 758 887
Prodajem Peugeot 206, 2001. god., registriran do 04/2025. Cijena po dogovoru. Mob: 0976084077
Prodajem Fiat Punto, prešao 152000 km, cijena po dogovoru. Mob: 098392499
PLOVILA
Prodajem vanbrodski Tohatsu motor, duga osovina radio cca 9 sati. Mob: 095 8358755
Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA
Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545
Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891
Prodajem poljoprivredno zemljište, Župa 2128 m2, vrt, oranica, maslinik, pristup s puta. Mob:098243985
Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da je potrebno renovirati. Mob: 0977236306
Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz
Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306
Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946
Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468
Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029 Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem područ-
kupaonice, teracom i balkonom nadomak šetnice u Uvali Lapad. Cijena 4300 Eura/m2 plus parking mjesto u vlasništvu (25000Eura). Molim bez poziva agencija. Kontakt +38520672713
Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127
Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799
Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943
Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.
Kontakt: 098 244 390
ju grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127
Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773
Bez agencija.Cijena 5000 eura po m2. Info 092 33 754 66.
Prodaje se namješten trosoban stan, 103 m2, sa dvije
skom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183
Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502
Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946
Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865
Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012
Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351
Kupujem grob na katoličkom dijelu groblja Boninovo. Mob:091 212 9889
Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557
Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561
Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br
Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718
Prodajem novu obiteljsku grobnicu na musliman-
Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.
Mijenjam stan od 33 m² u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob. 09161 43946
Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894
Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80
Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545
Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794
Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970
Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107
Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848
Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruk-
upit. Tel: 0989230545
Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/6428623
P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.
Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946
Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476
Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476
Cijena po dogovoru. Mob: 091 374 5173
Prodajem potpuno novu neupotrebljenu motornu kopačicu- freza VILLAGER, motor benzinski 5,6 KS. Tel. 098/344611
Prodaje se tablet Alcatel 8082, 10 u dobrom stanju s punjačem i maskom za 30 EUR. Mob: 091 5834481
USLUGE RAZNO
Uređujem okućnice, vrtove i đardine. Bavim se orezivanjem maslina, loze i kivija te košnjom trave. Kontakt: 091 614 3946
Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.
Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794
Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363
Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.
Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395
Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.
Prodaje se rabljeni štednjak Gorenje, bijele boje, s dvije plinske i dvije električne ploče. Potpuno funkcionalan, vrlo povoljno. Kontakt: 091 724 2843
Prodajem tri vitrine, jedna je kutna. Boja: trešnja. Dimenzije su 80 x 127 cm, 160 x 95 cm (trodijelna) i 193 x 85 cm (najviša i kutna). Sve tri za 200 eura. Kontakt: 098 428 039
Prodajem povoljno električni aparat za varenje. Mob: 095 850 8906
Prodajem trodijelna aluminijska vrata 235 x 207 cm s termoizolacijom, staklom i dva oberlihta, u odličnom stanju. Pogodna i za poslovni prostor.
Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica
