
3 minute read
Uvodnik Niđe drame!
Nakladnik Dubrovački dnevnik j.d.o.o.
Kardinala Stepinca 52
Advertisement
Dubrovnik oib 84019117288
Glavna urednica
Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice
Ivona Butjer Mratinović
Urednik Maro Marušić
Redakcija Aida Čakić Nikša Klečak Petra Srebrović
020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr
Fotograf Goran Mratinović Željko Tutnjević
Kolumnisti Maro Marušić
Vjera Šuman Ivo Batričević
Grafička priprema Dario Kovač
Nene Mojaš (Festivus)
Dizajn Studio Hrvatin & Studio Mater
Marketing
Nikoleta Zec
020/642-460 099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr
Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr
Tisak
Tiskara Zagreb
Saborska predstava glavne državne odvjetnice, koja se držala poput svećenice pravde osobno i koja trpi teške udarce oporbe i novinara samo zbog njihove obijesti, dok ona odlučno i odlično radi svoj posao, pokazala je sav jad i čemer tog našeg ‘neovisnog’ tijela. Gospođa koja drži ‘osjetljive’ predmete godinama zatvorene u ladicama Odvjetništva, ne vidi problem u poslu koji ono obavlja, nego u poslu koji obavljaju oni koji puštaju informacije medijima. Prije nešto više od godine dana, nakon što je hrvatski
OLAF uhitio Gabrijelu Žalac, ‘odgovorno’ je tvrdila kako predmet nije vidjela, da bi sada rekla kako je tražila i dobila predmet na uvid. I sve je s predmetom bilo kako treba! Čini se i više od toga. Kao i sada s ovim nemuštim porukama s ili bez AP. Neš ti drame, bez imalo srama, velika svećenica lagala je zbog viših interesa?
Nije objasnila zašto onda OLAF -u nije ništa od toga bilo kako treba, pa je odmah uhitio premijerovu omiljenu ministricu Žalac, ali se gotovo ponosno pohvalila kako su im oni dostavili sve što su tražili. Ma bravo! Samo je zaboravila reći kako su to i morali pre- ma zakonskoj obvezi. Iz svega što je izrekla, optužujući oporbu i novinare za pritisak na neovisno Odvjetništvo, čini se kako ni ona ne razumije smisao njegove neovisnosti. Državno odvjetništvo neovisno je tijelo od vlade i vlasti, ali nema neovisnosti od onih koji je ne postavljaju na tu dužnost. No, sve je to u skladu s onim, u Hrvata uobičajenim, kako miluješ samo ruku koje te postavlja. Njen saborski nastup u pristojnoj zemlji bio bi jedino - ostavka. Baš ništa drugo ne bi bilo moguće. Ali ovdje rad i rezultati nisu obveza ni na kojoj državnoj razini pa zašto bi se gospođa Hrvoj Šipek uopće trebala nervati? Niđe drame.
Vražje duboke ladice problem su i na Ustavnom sudu. Trebalo im je trinaest godina za iščeprkati na vrh predmet o neustavnosti Izbornih jedinica kako bi donijeli pravorijek. Možda su imali problem s kvorumom za donošenje odluka jer se neki suci zagube po hodnicima. Nezgodne su te stare gornjogradske zgrade. Ali uspjeli su! Nakon toliko godina obavijestili su Vladu i svekoliku javnost kako je dosadašnja situacija neustavna i kako do lipnja Vlada mora promijeniti ustroj je- dinica kako bi svaki glas imao istu vrijednost. Koja tlaka, koji posao! Sad treba to opet sve prekrojiti tako da stranka na vlasti dobije dovoljno onog što joj treba, pa i više od toga. Dakle glasova. Nema ni najmanje sumnje kako će to temeljito i kvalitetno odraditi. Iako uopće ne znam čemu se toliko trude kad ionako manje od 50 posto Hrvata izlazi na izbore, dok, zna se, izlaze u velikom broju. Nema potrebe opet gnjaviti ostarjelog Šeksa i odvajati ga od njegovog opuštajućeg zasluženog gemišta.
Niđe drame. Molim lijepo gospara Grbina da više na tu temu ne laprda jer kad mu je Zoki bio premijer, ni jedan ni drugi, od lijenosti, nisu mrdnuli prstom. Kao ni sve ostale vlade posljednjih trinaest godina. Svima skupa se živo fućkalo. Jednako kao što se ministar od Pravosuđa Manenica ne uzrujava što ima glasača gotovo milijun više od punoljetnih stanovnika s pravom glasa. Neće oni to preko koljena, a kamoli provjeravati stanuju li mnogi od njih doista na adresi na kojoj su prijavljeni. Radije će provjeriti s brojem osiguranika u HZZO-u što je posve logično jer se zna kako je tamo prijavljeno pola milijuna ljudi više nego što imamo stanovnika. Koga briga što oni koriste sva socijalna prava u Hrvatskoj, dok rade ili ne rade, ali žive u nekim drugim državama. Većinom tu u susjedstvu. Zar je to uopće važno? Sve su to ‘naši’ ljudi.
Umeđuvremenu je nakon ‘samo’ četiri godine od strašne tragedije u Platu počelo suđenje ‘odgovornima ‘ za tu nesreću. Tužiteljstvo još nije utvrdilo tko je provodio nadzor ra- dova, niti je sa sigurnošću imenovao odgovornu osobu za evidentne propuste zbog kojih je došlo do ove tragedije. Uzme li se u obzir vrijeme do podizanja optužnice, a potom i početka suđenja, za očekivati je kako se do kraja ovog procesa nitko više neće moći sjetiti tko je odgovoran za tragediju. Tako je to u našem pravosuđu, svaki smisao pravde polako ode u vjetar, zastaru ili ih oštećeni ne dočekaju. Ako najodgovorniji sud u državi, onaj Ustavni, za jednostavnu odluku treba trinaest godina, zašto bi onda ovdje bilo drugačije? Je li onda čudno što prema svim anketama i analizama Hrvati nemaju ni najmanje povjerenja u pravosuđe? Ni u njihovu učinkovitost, ni u njihovu neovisnost, ni u njihovu čast i poštenje, ni u njihovu pravdu. Eto vas.
POČELA REKONSTRUKCIJA GRUŠKE PLACE