TEMA BROJA
čio ZMAG-ovu nakladničku cjelinu Zeleni alati koja nudi permakulturna praktična rješenja iz različitih područja ljudskog djelovanja. Izdvojio bih i Ekološki otisak Dražena Šimleše, Drugu stranu potrošačkog raja Valerija Vrčeka, zbornik Odrast – pojmovnik za novu eru, a svakako bi topla preporuka bila i Frommov Imati ili biti da se podsjetimo kako smo uopće došli tu gdje jesmo.
knjižnice“ te povezivanje s institucijama, aktivistima i udrugama koje se bave okolišnom problematikom. Za sva pitanja i eventualne nedoumice uvijek mi se možete obratiti na zelenaknjiznica@gmail.com. Koja te se knjiga “zelene” tematike najviše dojmila i zašto? Teško mi je izabrati jednu knjigu. Uvijek bih preporu-
ENSULIB – MEĐUNARODNA GRUPA UNUTAR IFLA-E KOJA SE BAVI ODRŽIVIM RAZVOJEM I KNJIŽNICAMA Petar Lukačić, Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica,
Kako svrstati neku knjižnicu u kategoriju „zelenih knjižnica“ (koji su to elementi po kojima je knjižnica zelena, koje norme je potrebno zadovoljiti, je li to zgrada ili su to programi) pitanje je na koje pokušava odgovoriti posebna grupa koja djeluje unutar IFLA-e pod nazivom Environment, Sustainability and Libraries Special Interest Group (Grupa za okoliš, održivost i knjižnice). Članovi ove grupe smatraju da ako je u današnje vrijeme važno proučavanje uloge čovjeka i čovječanstva na klimatske promjene i promišljanje pojma održivog razvoja onda je važno da se i knjižnice i knjižničari aktivno bave tim pitanjima. Ova grupa svojim djelovanjem želi potaknuti knjižničare da razmišljaju o sljedećim pitanjima: • Učinak klimatskih promjena na knjižnice (promjena uvjeta skladištenja i očuvanja, izolacija zgrada, utjecaji na knjižnične financije i upravljanje, ...) • Primjena ekološki prihvatljivih praksi u knjižnici (iskorištavanje kišnice, korištenje obnovljivih izvora energije, kontrola ispisa papira, recikliranje papira itd.) • Predložene preporuke za okoliš za ovu profesiju (recikliranje zastarjelih dokumenata, uporaba biorazgradivih materijala itd.) • Povećanje i promicanje resursa i usluga vezanih za održivost (razvoj zbirki na teme zaštite okoliša, izložbe, informiranje i sl.) • Povećanje svijesti knjižničara o problemima zaštite okoliša. Osnivačica grupe Veerle Minner godinama je bila zabrinuta zbog činjenice da, iako bi knjižnice mogle uvelike doprinijeti povećanju svijesti o održivosti, mnogi knjižničari su činili malo ili ništa i nisu obraćali pozornost na ovu važnu temu. Godine 2008. na Svjetskom kongresu knjižničara u Quebecu oduševila se činjenicom da je glavna tema tadašnje predsjednice IFLA-e, Claudie Lux, bila baš održivost. To ju je potaknulo da pokrene inicijativu za osnivanje ove grupe. Na prvom sastanku okupio se dovoljan broj ljudi kako bi se ova grupa formirala. U posljednjim godinama mijenjali su se predsjednici grupe, a trenutni predsjednik je Harri Saharavita kojeg je autor ovog teksta upoznao u Cape Townu u Južnoj Africi prilikom sastanka ove grupe. Mogućnosti interneta omogućuju nam da s njim i napravimo kratak intervju:
vrstavanje otpada). Ako bismo stavili naglasak samo na zgradu, onda u tom trenutku nismo mogli puno toga napraviti – nismo bili u mogućnosti graditi novu knjižnicu niti napraviti opsežne popravke. Sve što smo mogli učiniti bilo je malo ekološki svjesnih prilagodbi na samoj zgradi. S druge strane, smatrali smo da nije dovoljno samo reciklirati i sortirati otpad i uštedjeti energiju – to su već standardni zahtjevi za sve zelene urede. Knjižnice imaju određene prednosti koje nemaju druge organizacije, mi smo profesionalci koji znaju pronaći informacije. Prirodno je stoga zahtijevati da zelene knjižnice omogućuju jednostavan i otvoren pristup informacijama o okolišu te da su te informacije pouzdane i ažurne. U mnogim su knjižnicama takve informacije okupljene u „zelenim kutovima“ gdje se mogu naći sve vrste informacija o okolišnim pitanjima (od knjiga do brošura i letaka o ekološkim događajima). Također, iznimno je važno da su takvi podaci i informacije stalno dostupni na lako vidljivim mjestima te da se često rade izložbe na takve teme. P: Po vašem mišljenju koje su tri najvažnije stvari na koje knjižničari trebaju obratiti pozornost prilikom planiranja „zelenih“ aktivnosti u knjižnici? H: 1) Korisnici trebaju lako pronaći informacije kada ih traže, 2) narodne knjižnice trebaju aktivno dijeliti informacije i povećati svijest o pitanjima okoliša, 3) narodne knjižnice trebaju svojim primjerom pokazati da su orijentirane prema očuvanju okoliša i vrijednostima koje počivaju na istim polazištima, tj. knjižnice bi trebale pokazati svojim korisnicima koliko su bitne te vrijednosti. P: Na što će se ENSULIB fokusirati u nadolazećim godinama? H: Trenutačno je ovo mala grupa s uskim interesima unutar IFLA-e, ali ima cilj da preraste u Sekciju. Da bi se to ostvarilo s vremenom je došlo i do promjene naziva grupe - izbačene su neke riječi poput ekološke održivosti i utjecaj knjižnice na okoliš te je ostala samo održivost i knjižnice kako bi se sam opseg djelovanja grupe mogao povećati. Novi naziv omogućava grupi da se ne bavi samo pitanjima okoliša, nego i drugim aspektima održivosti (ali ipak s naglaskom na održivosti okoliša). Članovi grupe smatraju da održivost i svijest o okolišu ovise i o socijalnim uvjetima: povećanje razine pismenosti i obrazovanja povećava razinu ekološke svijesti. Održivost u budućnosti ima sve veću važnost za knjižnice. Na primjer, IFLA se obvezala na poštivanje ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda koji uključuju brojne ekološke i društvene aspekte održivosti.
P: S obzirom na to da radite u narodnoj knjižnici možete li podijeliti s čitateljima neka razmišljanja i dobru praksu iz Vaše knjižnice? H: Kad smo u mojoj Vallila knjižnici (narodna knjižnica koja funkcionira u sustavu knjižnica grada Helsinkija) započeli naš okolišni projekt (prije 10 godina), shvatio sam da se na zelene knjižnice gleda kao na zelene zgrade s nekim ekološki svjesnim postupcima (recikliranje i raz-
P: Prva Nagrada za zelene knjižnice uručena je 2016. godine – recite nam nešto o njoj. 11
Svezak 20