Page 1

Mojim roditeljima, s neizmjernom ljubavlju


ZAHVALE

Posebno zahvaljujem sljedećim ljudima i organizacijama: Billu Philipsu koji sjajno igra na osamnaest rupa i koji mi je pomagao drţati se podalje od udubljenja u pjeskovitom terenu. Volim te. Steveu Axeroldu - najboljemu na svijetu. Clarei Zion - pravi urednik je potreba, a onaj koji usto ima smisao za humor, pravi je blagoslov. Profesionalnom golf udruţenju - zato što su strpljivo odgovarali na moja pitanja. Zakladi Kip slobode - Ellis Island - ĉuvarima plamena. Upravi i osoblju iz WBRW, Bridgewater, iz New Yerseyja, maloj radio postaji sa srcem od 50 000 vati. Dr. Lois Leeju i Djeci noći - Bog vas blagoslovio. Charlottei Smith, dr. Robertu Pallayu, Glen Winger, Steveu Adamsu. Riti Hallbright iz tvrtke Kenyja Safari. Lindi Barlow za trajno prijateljstvo i mnoge prijedloge koji su mi bili od pomoći. Tyi i Zacharyju Phillipsu koji su mi uistinu razvedrili ţivot. Lydiji Kihm, mojoj najdraţoj sestri

Susan Elizabeth Phillips

Pošaljite mi ih, beskućnike, olujom nošene, ... - Emma Lazarus* The

New

Colossus

Emma Lazarus (1849.-1887.) ameriĉka pjesnikinja ĉiji je sonet Novi kolos, (1883.) postavljen na podnoţje Kipa slobode 1903. godine


PROLOG

S

obolovo krzno je pušiona - promrmljala je Francesca Serritella Day sebi u bradu dok joj je svjetlost bljeskala u lice. Dublje je uvukla glavu u visoki ovratnik svoje ruske bunde i poţeljela daje dan pa da moţe staviti tamne naoĉale. - To baš i nije u narodu uvrijeţeno mišljenje, draga - rekao je Princ Stefan Marko Brancuzi kad ju je uhvatio za ruku i poveo kroz guţvu paparazza koji su se smjestili ispred njujorškog La Cote Basque fotografirati slavne osobe kad su se pojavili izlazeći s privatne zabave koja se odrţavala unutra. Stefan Brancuzi bio je jedini vladar male kneţevine na Balkanu koja je brzo zamjenjivala krcati Monako kao novo utoĉište porezom opterećenih bogataša, ali nije on najviše zanimao fotografe. Lijepa Engleskinja uz njega bila je ta koja je privlaĉila njihovu pozornost, baš kao i pozornost većine ameriĉke javnosti. Dok ju je Stefan vodio prema svojoj limuzini koja ih je ĉekala, Francesca je podignula ruku u rukavici ĉineći uzaludan pokret kojim uopće nije postigla ništa da sprijeĉi rafal pitanja koja su je i dalje zasipala; pitanja o poslu, o njezinu odnosu sa Stefanom, pa ĉak i pitanje o njezinu prijateljstvu sa zvijezdom popularne televizijske serije ’China Colt’. Kad su se ona i Stefan konaĉno smjestili u plišano koţnata sjedala i limuzina ukljuĉila u kasni noćni promet na Istoĉnoj pedeset petoj ulici progunĊala je: - Taj medijski cirkus nastao je samo zbog ove bunde. Tebe tisak gotovo nikada ne opterećuje. Ali ja sam u pitanju. Da sam obukla stari kišni ogrtaĉ mogli smo se provući da ne izazovemo niĉiju pozornost. - Stefan ju je promatrao zabavljajući se. Namrštila se predbacujući mu. - Iz ovoga se moţe izvući vaţna pouka, Stefane. - A koja to, draga? - Unatoĉ gladi u svijetu ţene koje nose sobolovo krzno zasluţuju to što dobiju.


Nasmijao se. - Tebe bi prepoznali bez obzira na to kako bila odjevena. ViĊao sam te kako zaustavljaš promet i u trenirci. - Ne mogu si pomoći - odgovorila je zlovoljno. - To mi je u krvi. Prokletstvo Serritella. - Zbilja, Francesca, nikada nisam vidio ţenu koja više od tebe mrzi što je lijepa. Promrmljala je nešto što on nije mogao razumjeti, a što je vjerojatno bilo nešto sliĉno, i dublje zagurala ruke u dţepove, kao i uvijek nimalo pod dojmom zbog bilo kakve opaske o svojoj do usijanja dovedenoj fiziĉkoj ljepoti. Nakon dugo oklijevanja prekinula je šutnju. - Od samog roĊenja moje lice stvaralo mije samo nevolju. Da ne spominjemo to tvoje divno malo tijelo, pomislio je Stefan, ali taj komentar mudro je zadrţao za sebe. Dok je Francesca odsutno piljila kroz zatamnjeno prozorsko staklo iskoristio je njezinu rastresenost prouĉavajući nevjerojatne crte lica koje su oĉarale jako mnogo ljudi. Još uvijek se sjećao rijeĉi poznatog modnog urednika koji je, odluĉan u nakani da izbjegne sve one Vivien Leigh klišeje koji su se godinama pripisivali Francesci, napisao: - Francesca Day svojom kestenjastom kosom, jajolikim oblikom lica i kadulja zelenom bojom oĉiju izgleda kao princeza iz bajke koja popod- neva provodi namatajući lan u zlato u vrtovima ispred svog dvorca iz priĉa. - Nesluţbeno, modni urednik nije bio toliko podloţan mašti. - U dubini duše znam da Francesca Day gotovo nikada ne mora u kupaonicu... Stefan je pokazao prema baru od orahovine i mjeda diskretno zaguranom sa strane limuzine. - Jesi za popiti nešto? -

Ne bih, hvala. - Mislim da ne bih podnijela više alkohola.

- Nije dobro spavala i njezin britanski naglasak bio je izraţeniji no obiĉno. Bunda joj se rastvorila i bacila je pogled na Arma- nijevu haljinu s perlicama. Armanijeva haljina... Fendijevo krzno... cipele Mario Valentino. Sklopila je oĉi iznenada se prisjetivši nekog davnijeg vremena, vrućeg jesenjeg popodneva kad je leţala u prašini nasred ceste u Teksasu odjevena u prljave


traperice i s dvadeset pet centi zaguranih u zadnjem dţepu. Taj dan za nju je bio poĉetak. Poĉetak i kraj. Limuzina je skrenula juţno, na Petu aveniju, i njezina sjećanja kliznula su još dalje, u godine djetinjstva provedene u Engleskoj još prije nego je znala da postoje mjesta poput Teksasa. Kakvo je razmaţeno ĉudovište bila, maţena i paţena dok ju je njezina majka Chloe sa sobom vukla s jednog europskog igrališta na drugo, sjedne zabave na sljedeću. Još kao dijete bila je savršeno arogantna, potpuno uvjerena da će joj poznata ljepota Serritella otškrinuti sva vrata svijeta i uĉiniti da se svi komadići ponovno spoje u svaku novu konfiguraciju koju poţeli. Mala Francesca, tašto nesnalaţljivo stvorenje, potpuno nespremno za ono što će joj ţivot donijeti. Tog dana 1976. godine kad je leţala na prašnjavoj cesti u Tek- sasu imala je dvadeset jednu godinu, bila je neudana, sama, i trudna. Sad se bliţila trideset drugoj i premda je posjedovala sve o ĉemu je ikada sanjala osjećala se jednako usamljenom sad kao što se osjećala tog vrućeg jesenjeg popodneva. Stisnula je oĉi pokušavajući zamisliti kojim bi tijekom njezin ţivot krenuo da je ostala u Engleskoj. Ali Amerika ju je potpuno promijenila pa to nije mogla ĉak ni zamisliti. Osmjehnula se sama za sebe. Kad je Emma Lazarus napisala pjesmu o stisnutim masama koje ĉeznu za tim da slobodno dišu, zacijelo nije mogla imati na umu taštu mladu Engleskinju koja je u ovu zemlju došla odjevena u pulover od kašmira i s Louis Vuitton kovĉegom. Ali i sirote male bogatašice takoĊer su morale sanjariti, a san o Americi pokazao se dovoljno uzvišenim da ĉak i nju zahvati. Stefan je znao da Francescu nešto muĉi. Cijele veĉeri bila je neobiĉno tiha i uopće nije sliĉila na sebe. Planirao ju je veĉeras zaprositi, ali sad se pitao ne bi li mu bilo bolje priĉekati. Bila je toliko drukĉija od ostalih ţena koje je poznavao pa nikada nije mogao toĉno predvidjeti kako će na bilo što reagirati. Pretpostavljao je da su deseci muškaraca koji su bili zaljubljeni u nju doţivjeli barem dio istog problema.


Ako je bilo za vjerovati glasinama, Francescina prva vaţna pobjeda dogodila se kad je imala devet godina na jahti Christina kad je udarila Aristotela Onassisa. Glasine... Toliko ih je okruţivalo Francescu, i većina njih najvjerojatnije nije bila istinita... osim što je, s obzirom na ţivot kakav je vodila, Stefan vjerovao da moţda i jest. Jednom mu je sasvim usputno rekla da ju je Winston Churchill poduĉavao igrati remi, i svi su znali da joj je udvarao Princ od Walesa. Jedne veĉeri, nedugo nakon što su se upoznali, ispijali su šampanjac i jedno drugome priĉali anegdote iz djetinjstva. - Većina djece zaĉeta je iz ljubavi - pouĉila ga je - ali ja sam zaĉeta na izloţbenom postolju usred salona s krznima u Har- rod’su. Kad je limuzina kliznula pokraj Cartiera, Stefan se osmjehnuo sam za sebe. Zabavna priĉa, ali ni rijeĉi joj nije povjerovao.


STARI SVIJET


PRVO POGLAVLJE

K

ad su Francescu prvi put poloţili majci u naruĉje Chloe Serritella Day briznula je u plaĉ uporno tvrdeći da su sestre u privatnoj bolnici u Londonu u kojoj se porodila izgubile njezino novoroĊenĉe. Svaki kreten mogao je vidjeti da to ruţno malo stvorenje smeţurane glave i nateĉenih oĉnih kapaka nikako nije moglo poteći iz njezina iznimno lijepa tijela. Budući da nije bilo supruga da utješi histeriĉnu Chloe, ostala je sestrama da je uvjere kako većina novoroĊenĉadi nekoliko danane izgleda baš najbolje. Chloe je naredila da odnesu malog ruţnog uljeza i da se ne vraćaju dok ne naĊu njezino malo drago djetešce. Potom je popravila šminku i pozdravila posjetitelje, meĊu kojima su bili jedna francuska filmska zvijezda, tajnica britanskog Ministarstva unutarnjih poslova i Salvador Dali te im plaĉnim glasom ispriĉala strašnu tragediju koja ju je zadesila. Posjetitelji, odavna već naviknuti na dramatiziranje prelijepe Chloe, samo su je potapšali po ruci i obećali da će izvidjeti stvar. Dali je, u izljevu velikodušnosti izjavio da će naslikali nadrealistiĉku sliku djeteta o kojemu je rijeĉ, kao dar za krstitke, ali srećom je izgubio zanimanje za projekt i umjesto toga poslao pokale od pozlaćenog srebra. Prošao je tjedan. Na dan kad je trebala izići iz bolnice sestre su pomogle Chloe odjenuti labavo stegnutu crnu Balmain haljina koja je pratila liniju tijela, sa širokim ovratnikom i orukavljem od organdija. Nakon toga odveli su je do bolesniĉkih kolica 1 i poloţili joj odbaĉeno novoroĊenĉe u naruĉje. Vrijeme koje je proteklo nije utjecalo na veliko poboljšanje izgleda djetešca, ali u trenutku kad je spustila pogled i zagledala se u zaveţljaj u svojim rukama Chloe je doţivjela jednu od onih svojih naglih promjena raspoloţenja. Zavirujući u šarenkasto lice izjavila je svima da je zajamĉena treća generacija ljepotica Serri-


tella. Nitko nije bio tako loše odgojen da se ne bi sloţio, što je zapravo bilo toĉno jer se za nekoliko mjeseci ispostavilo da je Chloe bila u pravu. Chloena osjetljivost po pitanju ţenske ljepote imala je korijene u njezinu vlastitu djetinjstvu. Kao djevojĉica bila je bucmasta i imala dodatne naslage sala oko struka te mesnate jastuĉiće koji su joj skrivali profinjene kosti lica. Nije imala toliko kilograma da bi u oĉima svijeta izgledala pretilo, ali bila je dovoljno bucmasta da bi se osjećala ruţnom iznutra, posebice u odnosu na svoju elegantnu i otmjenu majku, sjajnu modnu kreatoricu talijanskog podrijetla, Nitu Serritella. Sve do 1947. godine, onoga ljeta kad je Chloe imala dvanaest godina, nitko joj nije rekao da je lijepa. Kad se u kratak posjet kući vratila sa školovanja iz jednog od švicarskih internata gdje je provela veći dio djetinjstva, sjedila je najneupadljivije što je mogla, oblih bedara sjedeći na pozlaćenu stolcu u kutu elegantnog majĉina salona na rue de la Paix. Promatrala je, ujedno ogorĉeno i sa zavišću, dok je Nita, poput olovke vitka, u jednostavno krojenu crnom kostimu s prevelikim satenskim reverima boje maline, vijećala s elegantno odjevenom mušterijom. Njezina majka imala je kratku i ravno podšišanu crnu kosu s plavim odsjajem koja joj je preko blijede koţe lijevoga obraza padala u kovrĉi koja se uvijala poput velikog zareza, dok je oko njezina Modigliani vrata bila niska crnih bisera koji su joj savršeno pristajali. Biseri su, poput sadrţaja malog zidnog sefa u njezinoj spavaćoj sobi, bili darovi Nitinih oboţavatelja, meĊunarodno uspješnih ljudi koji su bili presretni što mogu kupiti dragulje ţeni dovoljno uspješnoj da ih sama kupi. Jedan od tih muškaraca bio je i Chloen otac, premda je Nita tvrdila da se ne sjeća koji, i ni u jednom trenutku nije pomislila udati se za nj. Atraktivna plavuša kojoj je Nita tog popodneva posvećivala paţnju govorila je španjolski, naglaskom koji je bio iznenaĊujuće obiĉan za nekoga tko je privlaĉio toliko svjetske pozornosti baš te 1947. godine. Chloe je s pola paţnje pratila


razgovor, a drugi dio posvetila je prouĉavanju kao trska vitkih manekenki koje su paradirale sredinom salona noseći posljednje Nitine kreacije. Zašto ona ne bi mogla biti mršava i samouvjerena kao te manekenke, pitala se Chloe. Zašto i ona ne bi mogla izgledati poput svoje majke, posebice kad su imale istu crnu kosu i iste zelene oĉi? Da je lijepa, pomislila je Chloe, moţda bi je vlastita majka prestala promatrati s takvim gnušanjem. Po stoti put odluĉila je odreći se tjestenine kako bi mogla doţivjeti majĉino odobravanje, i po stoti put osjetila je taj neugodan osjećaj u utrobi koji joj je govorio da nema tu snagu volje. Uz Nitinu posvemašnju snagu dosljednosti Chloe se osjećala mekanom kao jastuĉić za pudranje. Plavuša je iznenada podignula pogled s crteţa koji je prouĉavala i, bez upozorenja, zadrţala svoje bistre smeĊe oĉi na Chloe. Svojim znatiţeljno hrapavim španjolskim zapazila je: - Ta će mala jednoga dana biti prava ljepotica. Jako ti nalikuje. Nita je pogledala prema Chloe teško skrivajući prijezir. - Ne vidim nikakve sliĉnosti, senora. I nikada neće biti ljepotica dok ne nauĉi odloţiti vilicu. Nitina mušterija podignula je ruku oteţalu od napadna prstenja i pokazala prema Chloe. - DoĊi ovamo, querida. PriĊi i daj poljubac Eviti. Za trenutak Chloe se nije pomaknula dok je pokušavala shvatiti što je ţena rekla. Potom je oklijevajući ustala sa stolca i prešla preko salona, bilo joj je neugodno jer je bila svjesna punašnih listova koji su izvirivali ispod ruba njezine pamuĉne ljetne suknje. Kad je prišla toj ţeni nagnula se i spustila bojaţljiv, ali zato ništa manje zahvalan, poljubac na mekani mirisni obraz live Peron. - Fašistiĉka kuĉka! - prosiktala je potom Nita Serritella kad je Prva dama Argentine nestala kroz ulazna vrata salona. Stavila je meĊu usnice i odmah izvukla drţaĉ za cigarete od ebanovine na ĉijem je kraju ostao grimizni trag. - Koţa mi se najeţi kad je dotaknem! Svi znaju da u Europi nije bilo nacista koji nije mogao naći utoĉište kod Perona i njegovih pajdaša u Argentini.


Sjećanja na njemaĉku okupaciju Pariza još uvijek su bila svjeţa u Nitinoj svijesti, i prema simpatizerima nacista osjećala je jedino prijezir. No ipak je bila praktiĉna ţena i Chloe je znala da njezina majka ne vidi smisla u slanju novca Eve Peron, bez obzira na to koliko bio steĉen na nezakonit naĉin, iz rue dela Paix u aveniju Montaigne u kojoj je bez premca vladala kuća Dior. Nakon toga Chloe je iz novina izrezivala fotografije Eve Peron i lijepila ih u biljeţnicu crvenih korica. Svaki put kad je Nitina kritika postala iznimno zajedljiva, Chloe je gledala slike ostavljajući katkad mrlje od ĉokolade na stanicama dok se sjećala kako joj je Eva Peron rekla da će jednoga dana biti prava ljepotica. One zime kad je imala ĉetrnaest godina na tajanstven naĉin nestalo je njezina sala i ţelje za slatkim pa su se legendarne Serritella kosti napokon ocrtale. Poĉela je sate i sate provoditi zagledana u zrcalo, oĉarana poput trske mršavom slikom pred sobom. Sad će, zarekla se samoj sebi, sve biti drukĉije. Jer otkad se sjeća oduvijek se u školi osjećala kao izopćenica, ali iznenada je shvatila da je prihvaćena kao dio unutarnjeg kruga. Nije shvaćala da je druge djevojke više privlaĉilo njezino novostvoreno samopouzdanje nego struk od pedeset pet centimetara. Za Chloe Serritellu ljepota je znaĉila prihvaćanje. Ĉinilo se da je Nita bila zadovoljna njezinim gubitkom teţine i kad je Chloe za ljetne praznike došla kući u Pariz smogla je hrabrosti majci pokazati skice nekoliko haljina koje je nacrtala s nadom da će jednoga dana i sama postati modna kreatorica. Nita je poloţila skice na svoj radni stol, pripalila cigaretu i svaku kritiĉki secirala pogledom koji ju je i stvorio sjajnom kreatoricom. - Ova crta je smiješna. A ovdje su proporcije potpuno pogrešne. Pogledaj kako si ovu uništila s previše detalja. Gdje su ti oĉi, Chloe? Gdje su ti oĉi? Chloe je zgrabila skice sa stola i više nikada nije pokušala kreirati. Kad se vratila u školu, Chloe je odluĉila da će biti ljepša, pametnija i omiljenija od svih svojih prijateljica iz razreda,


odluĉna u nakani da nitko nikada ne posumnja da u njoj još uvijek ţivi glomazna debela djevojka. Nauĉila je velikim gestama i iznimnim uzdasima dramatizirati najtrivijalnije dogaĊaje dana, sve dok se to što je ĉinila nije uĉinilo vaţnijim od svega što su ostali vjerojatno mogli uĉiniti. Postupno je ĉak i najobiĉniji dogaĊaj u ţivotu Chloe Serritella postao krcat vrhunskom dramom. Kad joj je bilo šesnaest izgubila je nevinost s bratom prijateljice u vidikovcu koji je gledao na jezero Lucerne. Iskustvo je bilo nespretno i neugodno, ali zbog seksa Chloe se osjećala vitkom. Brzo je odluĉila sve to ponovno probati s nekim mnogo iskusnijim. U proljeće 1953. kad je Chloe imala osamnaest godina, Nita je iznenada umrla od puknuća slijepog crijeva. Chloe je tijekom majĉina pogreba sjedila osupnuta i bez rijeĉi, previše tupa da bi shvatila kako jaĉina njezina bola potjeĉe ne toliko zbog majĉine smrti koliko od osjećaja da majku nikada nije ni imala. Bojeći se samoće posrćući je došla u krevet bogatom poljskom grofu koji je od nje bio mnogo stariji. Omogućio joj je privremeno utoĉište oslobodivši je njezinih strahova i šest mjeseci nakon toga pomogao joj prodati Nitin salon za vrtoglavu svotu. Na kraju se grof vratio ţeni, a Chloe poĉela ţivjeti od svog naslijeĊa. Budući da je bila mlada, bogata i bez obitelji, brzo je privukla nehajne mladiće koji su se poput pozlaćenih niti kretali kroz tkanje meĊunarodnog društva. Postala je neka vrsta skupljaĉice, prtljala s jednim za drugim u potrazi za muškarcem koji će joj pruţiti bezuvjetnu ljubav koju nikada nije dobila od svoje majke, muškarca koji bi joj pomogao da se prestane osjećati kao nesretna debela djevojka. Jonathan ’Black Jack’ Day ušao je u njezin ţivot s druge strane kotaĉa ruleta u kockarnici Berkeley Square. Black Jack Day ime nije dobio prema svom izgledu već po svojoj sklonosti igrama rizika. S dvadeset pet godina već je uništio tri sportska automobila vrhunske izvedbe i znatno veći broj ţena. Vragolasto privlaĉan ameriĉki playboy iz Chicaga imao je kestenjastu kosu koja mu je u nepokornom ĉuperku padala preko ĉela, nestašne


brkove i hendikep u polou. Po mnogo toga nije se nimalo razlikovao od ostalih mladih hedonista koji su uvelike postali dio Chloena ţivota: pio je dţin, nosio vrhunski krojena odijela i igrališta mijenjao s godišnjim dobima. Ali ostali muškarci nisu imali vratolomnu crtu Jacka Daya, njegovu sposobnost da riskira sve, ĉak i bogatstvo koje je naslijedio na ameriĉkim ţeljeznicama, na samo jednom jedinom zakretanju kotaĉa. Posve svjesna njegova pogleda preko kotaĉa ruleta koji se vrtio, Chloe je promatrala malu lopticu od bjelokosti kako odskaĉe s rouge na noir pa opet natrag sve dok se napokon nije smirila na crnom polju s brojem 17. Dopustila si je podići pogled i zatekla Jacka Daya kako preko stola pilji u nju. Osmjehivao se, zakrećući brkom. Uzvratila mu je smiješkom, samosvjesna što je u svom najboljem izdanju, odjevena u srebrnkastosivi Jacques Fath kostim od satena i tila koji je naglašavao njezinu tamnu kosu, bljedoću puti i dubinu zelenih oĉiju. - Ĉini se da ne moţeš izgubiti veĉeras - rekla je. - Jesi li uvijek ovakve sreće? - Ne uvijek - odgovorio je. - A ti? - Ja? - Ispustila je jedan od svojih dugih dramatiĉnih uzdaha. - Ja sam veĉeras sve izgubila. Je suis miserable. Nikada nemam sreće. Izvukao je cigaretu iz srebrne tabakere dok je pogledom bezobzirno prelazio niz njezino tijelo. - Naravno da si sretna. Upravo si mene srela, nisi li? I veĉeras ću te odvesti kući. Chloe je ujedno zaintrigirala i uzbudila njegova smionost i rukom se nagonski ĉvrsto pridrţala za rub stola. Osjećala se kao da joj pogled njegovih srebrnih oĉiju bez sjaja prodire ispod haljine i sagorijeva u najdubljoj nutrini njezina tijela. Ne mogavši toĉno odrediti što je to Blacka Jacka izdvojilo od ostalih, osjećala je da samo najposebnija ţena moţe osvojiti srce ovog iznimno samosvjesnog muškarca, a ako je ta ţena bila ona, mogla bi zauvijek prestati brinuti o debeloj djevojci u sebi. No koliko god ga ţeljela, Chloe se suzdrţavala. U godini nakon majĉine smrti poĉela je zapaţati više o muškarcima nego o sebi. Promatrala je bezobzirni sjaj u njegovim oĉima dok je


loptica od bjelokosti štropotala kroz pregratke zavrtjelog kotaĉa ruleta i pretpostavila da on baš neće visoko cijeniti ono što moţe olako dobiti. - Ţao mi je - odgovorila je hladno. - Imam druge planove. Prije nego joj je uspio odgovoriti uzela je svoju veĉernju torbicu i izišla iz prostorije. Telefonirao joj je sljedećeg dana, ali ona je sluškinji dala naredbu da slaţe kako je izišla. Tjedan dana nakon toga ugledala ga je u drugom kockarskom klubu, i nakon što mu se, draškajući ga, na brzinu pokazala, izvukla se na straţnji izlaz prije nego joj je uspio prići. Prolazili su dani, a ona se zatekla kako ni o ĉemu drugom ne razmišlja doli o zgodnom mladom playboyu iz Chicaga. Telefonirao joj je ponovno, i ponovno je odbila poziv. Poslije ga je, tijekom te iste veĉeri, vidjela u kazalištu i usputno mu kimnula, uz nagovještaj osmijeha prije nego se udaljila do svoje loţe. Kad je treći put telefonirao javila se na poziv, ali pretvarala se da ga se ne sjeća. Trpko se smijuljio i rekao joj: - Dolazim po tebe za pola sata, Chloe Serritella. Ako ne budeš spremna, nikada te više neću vidjeti. - Pola sata? Ne mogu nikako. - Ali on je već prekinuo vezu. Ruka joj se poĉela tresti dok je slušalicu vraćala na mjesto. U mislima je vidjela kotaĉ ruleta kako se okreće, lopticu od bjelokosti kako poskakuje od rouge do noir pa od noir do rouge u toj igri koju su igrali. Drhtavih ruku navukla je na sebe bijelu vunenu haljinu uz tijelo s orukavljem od krzna ozelota, a zatim dodala šeširić koji je na vrhu imao imitaciju vela. Toĉno pola sata nakon toga sama je otvorila vrata kad je zaĉula kucanje na njima. Odveo ju je niz prilaz do sportskog crvenog Isotta-Fraschini kojega je nastavio voziti ulicama Knightsbridgea, brzinom od koje zastaje dah, drţeći samo prste desne ruke na upravljaĉu. Netremice je ispod oka gledala u njega diveći se ĉuperku keste- njaste kose koji mu je tako nemarno padao preko ĉela, jednako kao i ĉinjenici da je bio nagao Amerikanac a ne tamo neki predvidljivi Europljanin. Konaĉno se zaustavio kod restorana izvan ceste gdje joj je ruku okrznuo svojom rukom svaki put kad je posegnula po ĉašu


s vinom. Osjećala je da umire od ţelje za njim. Pod intenzitetom tog nemirnog pogleda srebrnih oĉiju osjećala se neobuzdano lijepom i mršavom iznutra kao što je bila izvana. Sve vezano uz njega poticalo je njezine osjećaje; naĉin na koji je hodao, boja njegova glasa, miris duhana u zadahu. Jack Day bio je završni trofej, konaĉna potvrda njezine vlastite ljepote. Kad su napustili restoran pritisnuo ju je uz deblo platane i dao joj mraĉan, zavodljiv poljubac. Provukavši ruke iza nje, uhvatio ju je za guzove. - Ţelim te - mrmljao joj je u otvorena usta. Njezino tijelo bilo je prepuno ţelje pa joj je stvaralo pravu bol pustiti ga da ode. - Prebrz si za mene, Jack. Treba mi vremena. Nasmijao se i zakrenuo joj bradu, kao da je bio posebno zadovoljan naĉinom na koji ona igra njegovu igru, a potom joj stisnuo grudi baš kad je jedan postariji par izišao iz restorana i pogledao prema njima. Na putu kući zabavljao ju je veselim anegdotama i ništa nije rekao o tome kad će je ponovno vidjeti. Kad joj je nakon dva dana sluţavka rekla daje on zove, Chloe je odmahnula glavom i odbila prihvatiti poziv. Potom je otrĉala u svoju sobu i prepustila se strastvenom napadaju plaĉa, strahujući da pretjeruje, ali s druge strane bojala se da će njegovo zanimanje za nju prestati postupi li drukĉije. Kad gaje sljedeći put vidjela na otvaranju galerije, naslonjena na njegovu ruku bila je zabavljaĉica kanirane kose. Chloe se pretvarala da ne primjećuje. Sljedećeg popodneva pojavio se na njezinu dovratku i poveo je na voţnju u prirodu. Rekla je da već ima ranije dogovoreno i da ne moţe veĉerati s njim. Igra sluĉajnosti se nastavila, a Chloe ni o ĉemu drugom nije razmišljala. Kad Jack nije bio s njom zamišljala ga je u mašti, te nemirne pokrete, nehajan ĉuperak i nestašne brkove. Jedva da je mogla misliti na nešto drugo osim na gustu vlaţnu napetost koja joj je proţimala tijelo, ali ipak je odbijala njegove seksualne ponude. Govorio je okrutno prelazeći joj usnicama po uhu. — Mislim da nisi dovoljno dobra za mene.


Obujmila ga je oko vrata: - Ja mislim da ti nisi dovoljno bogat za mene. Loptica od bjelokosti štropotala je oko kontura kotaĉa ruleta, od rouge do noir, od noir do rouge... Chloe je znala da će se ubrzo konaĉno zaustaviti. - Veĉeras - rekao je Jack kad mu se javila na telefon. - Budi spremna za mene u ponoć. - Ponoć? Ne budi smiješan, dragi. To je nemoguće. - U ponoć ili nikad, Chloe. Igra je završena. Te noći navukla je crno baršunasto odijelo s gumbima od laţnog dijamanta preko crepe de chine bluze boje šampanjca. Oĉi su joj jasno sjajile dok se ogledala u zrcalu i svoju tamnu kosu zaĉešljavala u mekanu paţ frizuru. Black Jack Day, odjeven u smoking, pojavio se na njezinim vratima toĉno kad je otkucala ponoć. Kad ga je ugledala osjećala je da joj je utroba kao tekućina, kao mirisni losion koji je nanijela na zaţarenu koţu. Umjesto do Isotta-Fraschinija odveo ju je do Daimlera s vozaĉem i izjavio da je vodi u Harrods. Nasmijala se. - Nije li ponoć malo prekasno za odlazak u kupovinu? Ništa nije odgovorio, samo se nasmijao dok se ponovno smještao u mekana koţna sjedala i poĉeo priĉati o poniju za polo kojega je moţda mislio kupiti od Age Khana. Nedugo zatim Daimler se zaustavio ispred Harrodsova zeleno zlatnoga zaslona protiv sunca. Chloe je gledala u nejasno osvjetljenje koje je dopiralo kroz vrata napuštene robne kuće. - Ne bih rekla da je Harrods otvoren, Jack, ĉak ni zbog tebe. - To ćemo još vidjeti, nećemo li, ljubavi? - Vozaĉ je otvorio straţnja vrata i Jack joj je pomogao da iziĊe. Na njezino iznenaĊenje, iza staklenih vrata Harrodsa pojavio se vratar u livreji i nakon kradomiĉna pogleda koji je bacio vidjeti ima li promatraĉa na ulici, otkljuĉao vata i pridrţao im ih otvorena. Dobrodošli u Harrods, gospodine Day. IznenaĊeno je gledala u otvorena vrata. Ali ĉak ni Blackjack Day nije mogao samo tako ući u najpoznatiju robnu kuću na svijetu nakon zatvaranja bez nazoĉnih prodavaĉa. Kad se nije


pomaknula, Jack ju je ĉvrstim pritiskom na kriţa pogurao naprijed. Ĉim su se zatekli unutar robne kuće vratar je uĉinio naj- neobiĉniju stvar, dotaknuo vrh šešira, izišao na ulicu i za sobom zatvorio vrata. Nije mogla vjerovati svojim oĉima i pogledala je u Jacka traţeći neko objašnjenje. - Kotaĉ ruleta posebno mi je naklonjen otkad sam tebe sreo, ljubavi. Mislio sam da bi moţda uţivala u privatnoj kupovini. -Ali robna kuća je zatvorena. Ne vidim poslugu. - Tim bolje. Traţila je objašnjenje, ali nije joj htio reći ništa više od ĉinjenice da je privatno dogovorio, bio je uvjeren i posve legalno, s nekolicinom Harrodsovih novijih i ne baš skrupuloznih zaposlenika. - Ali nema li tu ljudi koji rade noću? Ĉistaĉa? Noćnih ĉuvara? - Previše pitanja postavljaš, ljubavi. Kakve koristi od novca ako se njime ne moţe kupiti zadovoljstvo? Da vidimo što veĉeras odgovara tvojoj mašti. - Izabrao je izloţeni srebrni i zlatni šal i zabacio ga preko baršunasta ovratnika njezine jakne. - Jack, ne mogu to samo tako uzeti! - Opusti se, ljubavi. Robna kuća će dobiti dobru naknadu. Hoćeš li mi sad dodijavati svojom zabrinutošću ili se moţemo prepustiti uţivanju? Chloe je jedva mogla vjerovati u to što se dogaĊa. Nigdje na vidiku nije bilo prodavaĉa, ni straţara, ni ĉuvara. Je li ova divna robna kuća zbilja bila njezina? Spustila je pogled na šal prebaĉen preko svog vrata i bez daha uzviknula. Pokazao joj je prema izobilju elegantne robe. - Hajde, izaberi nešto. Zahihotavši se bezobzirno posegnula je i izvukla izloţenu ruĉnu torbicu sa šljokicama, a potom pletenu ruĉku prebacila preko ramena. - Jako lijepo - rekao je. Obujmila ga je oko vrata. - Ti si bez dvojbe najuzbudljiviji muškarac na svijetu, Jack Day! Kako ja tebe oboţavam! Njegovi dlanovi skliznuli su od njezina struka do obline iznad guzova i privukao je njezine bokove svojima. - A ti si najuzbudljivija ţena. Nisam mogao dopustiti da našu ljubav konzumiramo na nekom obiĉnom mjestu, jesam li?


Od noir do rougue... od rouge do noir. Ĉvrst pritisak uz njezin trbuh bio je znak da nije pogrešno protumaĉila znaĉenje njegovih rijeĉi, i osjećala je kako joj je vruće i hladno istodobno. Igra će tu završiti... u Harrodsu. Samo je Jack Day mogao izvesti nešto tako besramno. Pomisao na to navela ju je da joj se u glavi zavrti poput crvenocrnog ruleta. Povukao je torbicu s njezina ramena, skinuo baršunastu jaknu i oboje prebacio preko izloţenih svilenih kišobrana s drškom od palisandrovine. Potom je skinuo svoj smoking i odloţio ga uz njezine stvari pa je stajao pred njom u bijeloj košulji s crnim nitnama kojima je bila zakopĉana plisirana prednjica, a njegov uski struk bio je omotan tamnim širokim pojasom tkanine. - Ovo ćemo poslije uzeti - izjavio je, ponovno joj namještajući šal preko ramena. - Hajdemo istraţivati. Odveo ju je do poznate dvorane s hranom u Harrodsu sa sjajnim mramornim pultom i freskama oslikanim stropom. - Jesi li gladna? upitao je podiţući izloţenu srebrnu kutiju s ĉokoladama. - Tebe - odgovorila je. Usta su mu se nakrivila ispod brkova. Podiţući poklopac izvukao je crnu ĉokoladu i zagrizao s jedne strane u školjku iz ĉijegje središta procurio kremasti liker od višnje. Brzo ju je pritisnuo uz njezine usne povlaĉeći slatkiš s lijeva na desno tako da nešto od bogata punjenja prenese i njoj. Potom je ĉokoladu vratio u svoja usta i spustio glavu da je poljubi. Kad je otvorila usne, slatke i ljepljive od likera od višnje, gurnuo je naprijed jezikom ĉokoladnu školjku. Chloe je stenjući prihvatila slatkiš i njezino tijelo postalo je ţitko i bezobliĉno poput fluidna središta. Kad se konaĉno odmaknuo izabrao je bocu šampanjca, otvorio je i nagnuo najprije do njezinih, a potom do svojih usana. - Najbesramnijoj ţeni u Londonu - rekao je, naginjući se naprijed i liţući posljednju mrvicu ĉokolade koja joj je visjela s kuta usana. Lutali su prvim katom, izabrali par rukavica, kiticu svilenih ljubiĉica, rukom oslikanu kutiju za nakit, i stavili ih na hrpu da


ih uzmu poslije. Napokon su stigli u odjel s parfemima gdje ju je zapljusnula opojna mješavina najljepših mirisa na svijetu. Kad su došli do središta ispustio je njezinu ruku i okrenuo je prema sebi. Poĉeo joj je otkopĉavati bluzu i osjetila je ĉudnu mješavinu uzbuĊenja i nelagode. Bez obzira na ĉinjenicu da u robnoj kući nije bio nikoga, bili su u samom središtu Harrodsa. -Jack, ja... - Ne budi dijete, Chloe - rekao je. - Prati me. Protrnula je od uzbuĊenja kad je odgrnuo satenski materijal njezine bluze i na grudnjaku otkrio ĉipku, poput ljuske jajeta. S otvorene staklene police povukao je kutiju Joya upakiranu u celofan i odmotao je. - Nasloni se na pult - rekao je, a glas mu je bio svilenkast poput crepe de chine njezine bluze. - Stavi ruke duţ ruba. Poslušala ga je, slaba pred jaĉinom njegova srebrna pogleda. Izvadivši stakleni zatvaraĉ iz grlića boce zagurao ga je ispod ĉipkasta ruba njezina grudnjaka. Udahnula je kad je hladni vršak protrljao preko bradavice. - Godi ti to, ili ne? - mrmljao je tihim, promuklim glasom. Kimnula je, nesposobna progovoriti. Ponovno je zatvaraĉ vratio u bocu, uzeo još jednu kap Joya i zagurao je ispod druge strane njezina grudnjaka ţeleći joj dodirnuti drugu bradavicu. Osjećala je kako joj koţa bridi ispod sporih, kruţnih pokreta staklom, i dok ju je obuzimala vrućina, ĉinilo joj se da Jackove zgodne bezobzirne crte lica plivaju pred njom. Spustio je zatvaraĉ i osjetila je kako mu ruka seţe pod rub njezine suknje i polako se pomiĉe uz ĉarapu. - Raširi noge - prošaptao je. Hvatajući se rukama za rub pulta, poslušala ga je. Vukao je zatvaraĉ duţ unutrašnjosti jedne bedre, preko vrha ĉarape, a potom po goloj koţi, i pomicao ga u sporim krugovima do samog ruba njezinih gaćica. Zastenjala je i još više raširila noge. Vragolasto se nasmijao i izvukao ruku ispod njezine suknje. - Ne još, ljubavi. Još nije vrijeme. Prolazili su utihnulom robnom kućom krećući se od jednog odjela do drugoga, gotovo uopće ne razgovarajući. Milovao joj


je grudi dok je priĉvršćivao antiknu georgijansku pribadaĉu za ovratnik njezine bluze, trljao se kroz suknju uz njezine guzove dok joj je ĉetku s ĉistom filigranskom ruĉkom provlaĉio niz kosu. Probala je remen od krokodilske koţe i par cipela od jareće, koje su se suţavale pri vrhu. U odjelu s nakitom skinuo joj je biserne naušnice i zamijenio ih zlatnim klipsama optoĉenim desetcima sitnih dijamanata. Kad se usprotivila zbog troška, nasmijao joj se. Jedan zakretaj kotaĉem ruleta, ljubavi. Samo jedan zakretaj. Našao je bijelu maribou pernatu stolu i gurnuvši je uz mramoran stup skinuo bluzu s njezinih ramena. - Previše mi nalikuješ na školarku - izjavio je, pruţajući ruke iza njezinih leĊa s namjerom da joj otkopĉa grudnjak. Svilenkasta tkanina iskliz- nula mu je iz prstiju na pod i stajala je pred njim gola od pojasa naviše. Imala je goleme jedre grudi na ĉijim su vrhovima bile plosnate bradavice veliĉine pola dolara koje su sad bile ukrućene i naborane od uzbuĊenja. Svaku dojku podigao je u ruku. Uţivala je pokazujući mu se i stajala savršeno mirno. Godila joj je hladnoća stupa koju je osjećala uz vruća leĊa. Uvrnuo joj je bradavice i glasno je uzdahnula. Nasmijavši se podigao je mekanu bijelu pernatu stolu i prebacio je preko njezinih golih ramena pa ju je pokrila. Potom je lagano naprijed-natrag pomicao perjaste krajeve. -Jack! - Ţeljela je da je povede tamo. Ţeljela je skliznuti cijelom duţinom stupa, raširiti noge i primiti ga u sebe. - Iznenada mi se okus Joya poĉeo jako sviĊati - prošaptao je. Odgurnuvši pernatu stolu u stranu usnama je obuhvatio njezinu veliku bradavicu i poĉeo ustrajno sisati. Drhtala je kad ju je vrućina posve obuzela, sagorijevajući njezine unutarnje organe i prţeći joj koţu. - Molim te... - mrmljala je. - O, molim te... ne muĉi me više. Odmaknuo se od nje, ali njegov vragoljast pogled ju je zadirkivao: -Još malo, ljubavi. Još nisam završio s igrom. Mislim da bismo trebali pogledati krzna. - Potom je, uz poluosmijeh, što joj je toĉno dalo do znanja koliko ju je muĉio, ponovno namje-


stio pernatu stolu preko grudi lagano zagrebavši noktom bradavicu dok je namještao krajeve. - Ne ţelim gledati krzna - rekla je. - Ţelim... Ali on ju je odveo do dizala gdje je baratao polugama kao da to ĉini svaki dan. Dok se vozila gore s njim samo joj je bijela perjasta stola pokrivala gole grudi. Kad su došli do salona s krznom doimalo se da ju je Jack zaboravio. Kretao se duţ polica razgledajući sve izloţene bunde i stole prije nego je izabrao do poda dugu bundu od ruskog risa. Krzno je bilo dugaĉko i debelo, a boja srebrnkastobijela. Neko vrijeme je prouĉavao bundu, a potom se okrenuo prema njoj. - Skini suknju. Prstima je prtljala po patentnom zatvaraĉu sa strane i na trenutak pomislila da će od njega morati potraţiti pomoć. Ali za- kaĉka je tad popustila i ona je spustila suknju, koju je zajedno s podsuknjom ispod nje povukla preko bokova i izvukla se iz obje. Krajevi pernate stole okrznuli su sam vrh njezine ĉipkaste bijele podvezice. - Gaćice. Skini gaćice zbog mene. Disala je plitko i blago uzdisala dok je udovoljavala njegovom zahtjevu, ostavljajući samo podvezicu i ĉarape netaknute. Ne ĉekajući da joj on to kaţe povukla je s grudi pernatu stolu i ispustila je na pod, neznatno ispravljajući ramena kako bi se mogao naslaĊivati prizorom njezinih grudi, zrelih i izboĉenih, i njezinim breţuljkom obraslim svilenkastom tamnom dlakom omeĊenim ĉipkastim bijelim remenom podvezice. Prišao joj je drţeći u rukama predivnu bundu, a oĉi su mu svjetlucale poput nitni na prednjici njegove snjeţnobijele košulje. Da bi izabrala pravu bundu, moraš osjećati krzno uz svoju koţu... uz svoje grudi... Glas mu je postao mekan poput risova krzna dok je bundom klizio preko njezina tijela, koristeći se njime da je uzbudi. ... Svoje grudi... svoj trbuh i guzove... unutarnju stranu svojih bedara. Posegnula je za bundom i privila krzno uz koţu. - Molim te... Muĉiš me. Molim te prestani...


Još jednom se odmaknuo, ali ovaj put tek da rastvori nitne na prednjici svoje košulje. Chloe ga je promatrala kako se razodi- jeva, srce joj je lupalo, a grlo joj se ĉvrsto stisnulo od ţelje. Kad je gol stao ispred nje, uzeo joj je bundu iz ruku i poloţio je krznom okrenutu prema gore na nisko izloţbeno postolje nasred prostorije. Potom je koraknuo i privukao je da stane uz njega. Dodir njegova gola tijela uz njezino uspalio ju je uzbuĊujući je i jedva se sjećala disati. Prelazio je rukama niz njezino tijelo, a potom je okrenuo tako da je gledala prema izloţbenom prostoru. Neznatno se pomaknuvši iza nje poĉeo joj je milovati grudi kao da je uzbuĊuje za nevidljivu publiku koja je šutke promatrala u mraĉnom salonu. Rukom je prelazio preko njezina trbuha, duţ bedara. Osjetio je kako mu se penis ukrutio i iskoĉio dodirnuvši joj bok. Ruka mu je krenula meĊu njezine noge i od njegova dodira obuzela ju je vrućina i ţudnja da se oslobodi bezbrojnih ţestokih pulsiranja u sebi. Gurnuo ju je na mekano debelo krzno. Osjećala ga je na straţnjem dijelu bedara koja joj je raširio i smjestio se meĊu njezina razmaknuta koljena. Okrenuvši obraz u mekano krzno izvila je bokovima predajući mu se usred salona krznom, na postolju namijenjenom izlaganju samo najboljega što je Harrods imao ponuditi. Bacio je pogled na sat. - Ĉuvari bi se upravo sad trebali vratiti na duţnost. Pitam se koliko dugo će im trebati da slijedeći trag doĊu do nas. - Potom je naglo ušao u nju. Potrajalo je trenutak dok su joj njegove rijeĉi doprle do svi- jesti. Promuklo je uzviknula kad je shvatila što je uĉinio: - Moj Boţe! Pa ti si to tako isplanirao, nisi li? Gnjeĉio joj je rukama grudi i zabio joj ga jaĉe. - Naravno. Vatra u njezinu tijelu i uţas zbog otkrića spojili su se u rasprskavajućoj eksploziji osjećaja. Kad se stresla zbog orgazma, zarila je zube u njegovo rame. - Gade... Nasmijao se, a potom i sam doţivio opuštanje otegnuto i glasno zastenjavši. Jedva su uspjeli pobjeći ĉuvarima. Oskudno odjeven Jack je preko nage Chloe prebacio bundu od risa i vukao je prema stu-


bama. Dok su njezina bosa stopala letjela niza stube, u ušima joj je odzvanjao njegov vragolasti smijeh. Prije nego je izišao iz robne kuće bacio je njezine gaćice navrh staklene izloţbene vitrine, zajedno sa svojom izgraviranom posjetnicom. Sljedećeg dana primila je poruku u kojoj je pisalo da mu se majka razboljela i da se privremeno mora vratiti u Chicago. Dok ga je ĉekala, Chloe je ţivjela u agoniji pomiješanih emocija - ljutnje zbog rizika kojemu ju je izloţio, uzbuĊenja zbog ushita kojeg joj je omogućio, i dubokog straha da se neće vratiti. Prošla su ĉetiri, a potom i pet tjedana. Pokušala ga je nazvati, ali veza je bila tako loša da se ništa nije moglo razumjeti. Proletjela su dva mjeseca. Bila je uvjerena da je ne voli. Bio je pustolov, osoba koja je tragala za uzbuĊenjem. Vidio je debelu djevojku u njoj, i više ništa nije ţelio imati s njom. Deset tjedana nakon one veĉeri u Harrodsu pojavio se jednako tako nenadano kao što ju je i napustio. - Bok, ljubavi, rekao je stojeći na dovratku njezine kuće i drţeći kaput od kašmira nemarno prebaĉen preko ramena. - Nedostajala si mi. Bacila mu se u naruĉje jecajući zbog olakšanja što ga ponovno vidi. - Jack... Jack... ljubavi moja... Prešao joj je palcem preko donje usnice, a zatim je poljubio. Povukla je ruku i potom ga ošamarila. - Trudna sam, gade. Na njezino iznenaĊenje odmah je pristao da će je ţeniti i tri dana nakon toga bili su vjenĉani u ladanjskoj kući jedne od nje- zinih prijateljica. Dok je stajala uz svog zgodnog mladoţenju kod improvizirana oltara u vrtu, Chloe je znala da je najsretnija ţena na svijetu. Blackjack Day mogao je oţeniti bilo koju, a on je izabrao nju. Kako su tjedni prolazili ona namjerno nije obraćala pozornost na govorkanja da ga je njegova obitelj razbaštinila kad je bio u Chicagu. Naprotiv, sanjarila je o njihovom djetešcu. Kako će to biti predivno, imati jednodušnu ljubav dvoje ljudi, supruga i djeteta. Mjesec dana nakon toga Jack je nestao s deset tisuća funti koje su poĉivale na jednom od Chloenih bankovnih raĉuna. Kad se nakon šest tjedana pojavio, Chloe ga je njemaĉkim pištoljem marke luger upucala u rame. Uslijedilo je kratko pomirenje sve


dok Jacka ponovno nije posluţila dobra sreća u kockarskim klubovima, kad je ponovno nestao. Na Valentinovo, 1955. godine GospoĊa Sreća trajno je napustila Black Jack Daya na izdajniĉkoj, uslijed kiše skliskoj cesti izmeĊu Nice i Monte Carla. Loptica od bjelokosti zadnji je put pala u pregradak i kotaĉ ruleta se uz trzaj zauvijek zaustavio.

DRUGO POGLAVLJE edan od bivših Chloenih ljubavnika koji je postao udovac poslao je svoj srebrni Silver Cloud Rolls daje nakon roĊenja eri odveze kući iz bolnice. Udobno zavaljena u plišano koţna sjedala Chloe je netremice gledala u majušno novoroĊenĉe umotano u flanel, koje je bilo tako spektakularno zaĉeto usred salona krznom u robnoj kući Harrods i prstom prešla preko mekana djetetova obraza. - Lijepa moja mala Francesca - promrmljala je. - Neće tebi trebati ni otac ni baka. Nitko tebi neće trebati osim mene... jer ću ti ja dati sve na svijetu. Naţalost po kći Blacka Jacka, Chloe je upravo to i nastavila ĉiniti. Godine 1961. kad je Francesca imala šest, a Chloe dvadeset šest godina, njih dvije pozirale su za modnu stranicu britanskoga Voguea. Na lijevoj strani bila je ĉesto prikazivana crno bijela Karshova fotografija Nite u haljini iz njezine ciganske zbirke, a na desnoj Chloe i Francesca. Majka i kći stajale su usred mora zguţvana bijelog papira u pozadini, obje odjevene u crno. Bijeli papir, njihova blijeda put i crni baršunasti ogrtaĉi s kapuljaĉama koje vijore od fotografije su naĉinili sliku opreka. Jedina prava boja potjecala je od ĉetiri trzaja prodorno zelene boje, nezaboravnih Serritella oĉiju koje su iskakale sa stranice blješteći poput carskih dragulja. Nakon što se slegao šok nakon pojavljivanja fotografije, ĉitatelji skloniji kritici zamijetili su da glamurozne Chloene crte lica moţda nisu tako egzotiĉne kao crte lica njezine majke. Ali


ĉak ni oni najkritiĉniji nisu mogli naći zamjerku djetetu. Izgledala je poput savršene male djevojĉice iz mašte, blaţena osmijeha i anĊeoske nadnaravne ljepote koja je isijavala iz jajolika oblika njezina sićušna lica. Jedino je fotograf koji je naĉinio snimak dijete vidio drukĉije. Imao je dva mala oţiljka, poput dvije posve jednake crtice na nadlaktici gdje su mu mali oštri zubi progrizli koţu. - Ne, ne, ljubavi - opomenula je Chloe onoga popodneva kad je Francesca ugrizla fotografa. - Ne smijemo gristi dragoga ĉovjeka. Mahala je prema svojoj kćeri dugaĉkim prstom nalakiranim poput sjajne ebanovine. Francesca se buntovno zagledala u svoju majku. Htjela je biti kod kuće i igrati se svojim novim kazalištem lutaka, a ne pozirati tom ruţnom ĉovjeku koji joj je neprestano ponavljao da se ne vrpolji. Noţnim prstom svoje lakirane cipele udarila je u zguţvane komade bijelog papira u pozadini i rastresla kestenjaste kovrĉe koje je sputavala crna baršunasta kapuljaĉa. Mamica joj je obećala poseban posjet muzeju Madame Tussaud bude li suraĊivala, a Francesca je voljela Madam Tussaud. Premda nije bila posve sigurna je li postigla najbolju pogodbu. Jer voljela je ona i Saint -Tropez. Nakon tješenja fotografa zbog povrijeĊene ruke, Chloe je ispruţila ruku kako bi izravnala kosu svoje kćeri, a zatim je nenadano povukla vrisnuvši kad je doţivjela isto što i fotograf. - Zloĉesta djevojĉica! - jauknula je prinoseći ruku usnama i sišući ozljedu. Francescine oĉi u trenu su zasuzile i Chloe je bila bijesna na sebe što je tako oštro reagirala. Brzo je privukla kći u prisan zagrljaj. Nema veze - tepala je. - Chloe se ne ljuti, dušo. Mamica nije dobra. Kupit ćemo mi tebi novu lutkicu kad se budemo vraćale kući. Francesca se sigurno ugnijezdila u naruĉje majke koja ju je oboţavala i kroz gusti rub trepavica provirivala u fotografa. Potom je isplazila jezik. To popodne bio je prvi, ali ne i zadnji put da je Chloe osjetila ubod Francescinih oštrih zubića. Ali ĉak ni nakon što su tri


dadilje odustale, Chloe nije priznala da su problem ugrizi njezine kćeri. Francesca je bila samo energiĉna i Chloe nije htjela na sebe navlaĉiti kćerinu mrţnju praveći halabuku zbog neĉega tako trivijalnog. Francescina vladavina terora mogla se nesmetano nastaviti da joj neko ĉudno dijete nije uzvratilo ugrizom nakon što su se porjeĉkale oko ljuljaĉke u parku. Kad je Francesca shvatila da je to iskustvo bolno, griţenje je prestalo. Nije bila namjerno okrutno dijete. Samo je htjela da sve bude po njezinom. Chloe je kupila Queen Anne* kuću u Upper Grosvenor Streetu, nedaleko od ameriĉke ambasade i istoĉnog ruba Hyde Parka. Ĉetiri kata visoku, ali manje od deset metara široku usku graĊevinu obnovila je 1930.-te Syrie Maugham, supruga So- merseta Maughama** ijedna od najslavnijih ureĊivaĉica interijera svog vremena. Zavojite stube vodile su od prizemlja do Salona za primanje pokraj portreta Chloe i Francesce kojeg je naslikao Cecil Beton. Koraljni faux marbre stupovi ĉinili su okvir na ulazu u salon za primanje u kojemu je bila mješavina francuskih i talijanskih komada namještaja kao i nekoliko Adamovih stolaca te zbirka venecijanskih zrcala. Na sljedećem katu Francescina spavaća soba bila je ukrašena poput Trnoruţiĉina dvorca. Uz pozadinu od ĉipkastih zastora s istaknutim ruţiĉastim svilenim rozetama i krevetom na ĉijem je uzglavlju bila pozlaćena drvena kruna prekrivena s trideset metara mrenasta bijelog tila, Francesca je poput princeze vladala svime što je pogledom mogla obuhvatiti. Katkad je predsjedala u svojoj sobi iz bajke toĉeći zaslaĊen ĉaj iz Dresden porculanskog ĉajnika kćeri jedne od Chloenih prijateljica. Ja sam princeza Aurora - izjavila je Plemenitoj Clari Millingford tijekom jednog posebnog posjeta* lijepo zabacujući kestenjastim kovrĉama koje je uz vragoljastu narav naslijedila

Queen Anne - stil pokućstva s poĉetka 18. stoljeća koji je naziv dobio po kraljici Anne. Somerset Maugham (1874. - 1965.), engleski pisac kratkih priĉa koji je usto pisao drame i romane.


od Black Jack Daya. - Ti si jedna dobra ţena iz sela koja me došla posjetiti. Clara, jedinica vikonta Allswortha nije imala namjeru biti dobra ţena iz sela dok se uobraţena Francesca Day ponašala poput kraljice. Odloţila je svoj treći keks s limunom rekla: - Ja ţelim biti princeza Aurora. Prijedlog je Francescu toliko zapanjio da se zvonko nasmijala. - Ne budi smiješna, draga Clara. Ti imaš te jako velike pje- ge. Ne znaĉi to da te pjege nisu savršeno lijepe, nipošto, ali zacijelo ne za princezu Auroru koja je bila najpoznatija ljepotica u zemlji. Ja ću biti princeza Aurora, a ti moţeš biti kraljica. Francesca je smatrala da je kompromis bio izrazito pošten i srce joj se slomilo kad je Clara, poput mnogih ostalih djevojĉica koje su se k njoj došle igrati, odbila doći ponovno. Zbunjivalo ju je to što su je napuštale. Nije li sve svoje lijepe igraĉke dijelila s njima? Nije li im dopuštala da se igraju u njezinoj lijepoj spavaćoj sobi? Chloe nije ţeljela priznati nikakve naznake da njezino dijete postaje strašno razmaţeno. Francesca je bila njezino djetešce, njezin anĊeo, njezina savršena djevojĉica. U najam je uzimala liberalnije privatne uĉitelje, kupovala joj najnovije lutke, najnovije igrice, skakala oko nje, mazila je i puštala joj da radi što hoće, sve dok joj to ni na koji naĉin nije moglo nauditi. Neoĉekivana smrt dvaput je nenadano svojom ruţnom glavom provirila u Chloen ţivot, i od same pomisli da bi se nešto moglo dogoditi njezinom savršenom djetetu ledila joj se krv u ţilama. Francesca je bila njezino uporište, jedina emocionalna veza koju je uspjela zadrţati u svom besciljnom ţivotu. Katkad je besa- no leţala u krevetu i koţa joj je bila ljepljiva od znoja dok je zamišljala što bi sve moglo zadesiti njezinu djevojĉicu s obzirom na prokletstvo zbog lakoumne naravi njezina oca. Vidjela je kako Francesca uskaĉe u bazen iz kojega se više ne pojavljuje, kako prevrćući se ispada iz ţiĉare za skijaše, iskreće noţne mišiće vjeţbajući balet ili u voţnji biciklom zadobija oţiljak na licu. Nije se mogla otarasiti straha da nešto grozno, što ona ne moţe ni zamisliti, spremno vreba zgrabiti njezinu kći, i ţeljela je


zamotati Francescu u pamuk i zakljuĉati je negdje daleko, na neko lijepo mjesto od svile gdje joj nikada ništa ne bi moglo nauditi. - Ne! - vrisnula je kad se Francesca otrgnula od nje i potrĉala niz ploĉnik za golubom. - Vraćaj se ovamo! Ne smiješ tako trĉati! - Ali ja volim trĉati - usprotivila se Francesca. - Vjetar mi zviţdi u ušima. Chloe je kleknula i uzela je u naruĉje. - Od trĉanja ti se zamrsi kosa i sva se zacrveniš u licu. Ljudi te neće voljeti ako ne budeš lijepa. Ĉvrsto je prigrlila Francescu privlaĉeći je u naruĉje dok je izgovarala tu najstrašniju prijetnju, koristeći je onako kako bi se ostale majke moţda posluţile grozotama babarogeKatkad se Francesca bunila, potajno vjeţbajući zvijezdu ili njišući se na grani nekog stabla dok je dadilja nije gledala. Ali njezini postupci uvijek bi bili otkriveni i njezina majka, koja je voljela ugodu, koja joj nikada ništa nije uskratila, koja je nikada nije prekorila ni za najbesramniji neposluh, postajala je tako izbezumljena da je prestrašila Francescu. - Mogla si poginuti! - vrištala bi pokazujući na mrlju od trave na Francescinoj ţutoj platnenoj kecelji ili na zamrljan obraz. - Gledaj kako ruţno izgledaš! Grozno! Nitko ne voli ruţne male djevojĉice! Potom bi Chloe tako dirljivo briznula u plaĉ pa bi se Francesca još više prestrašila. Nakon nekoliko takvih uznemirujućih epizoda izvukla je pouku: sve u ţivotu bilo je dopušteno. .. ali samo dok je lijepo izgledala ĉineći to. Njih dvije ţivjele su elegantan skitniĉki ţivot s prihodom od Chloena nasljedstva i dareţljivosti rijeke muškaraca koji su kroz njezin ţivot prolazili gotovo na isti naĉin kako su njihovi oĉevi nekada prolazili kroz Nitin ţivot. Chloen besraman osjećaj za elegantno i rastrošnost doprinijeli su njezinoj reputaciji u meĊunarodnim društvenim krugovima pa je smatrana zabavnim društvom i iznimno zabavnim gostom na koju se uvijek moglo raĉunati da će unijeti ţivost i u najzamornijoj prigodi. Chloe je bila ta koja je zapovijedala da se zadnja dva tjedna u


veljaĉi uvijek moraju provoditi u Rio de Janeiru, na plaţama u obliku polumjeseca. Chloe je bila ta koja je unosila vedrinu u beţivotne sate u Deauvilleu kad bi svima dosadio polo i smišljala razraĊene potrage za blagom kad ih je po francuskom krajoliku slala da malim automobilima elegantnih linija krenu u potragu za ćelavim svećenicima, nebrušenim smaragdima ili savršeno rashlaĊenom bocom Cheval Blanc ’19. Chloe je bila ta koja je uporno nastojala da iz Saint-Moritza odu u vilu Moorish u Algarve gdje su se zabavili uz skupinu zabavnih raskalašenih rock zvijezda i neograniĉene koliĉine hašiša. Chloe je sa sobom uglavnom vodila i svoju kći, s dadiljom i privatnim uĉiteljem koji bi u tom trenu bio zaduţen za Francescino neredovito obrazovanje. Ti skrbnici su obiĉno Francescu tijekom dana drţali podalje od odraslih, ali noću ju je Chloe katkad nudila izmorenom pomodnom društvu kao da je dijete posebno pametan kartaški trik. - Evo je, ljudi! - izjavila je Chloe jednom prilikom kad je Francescu dovela na palubu Christine, jahte Aristotela Onassisa, koja je na jednu noć bila usidrena pred obalom Trinidada. Zeleni pokrov prekrivao je prostrani foaje na krmi i gosti su se zavaljeni u udobnim stolcima odmarali na rubu mozaika koji je u tikovini palube prikazivao bika s Krete, Minosa. Mozaik je jedva sat vremena prije posluţio kao plesni podij, a poslije će se spustiti tri metra niţe i napuniti vodom za one koji se ţele okupati prije odlaska na poĉinak. - DoĊi ovamo, lijepa moja princezo - rekao je Onassis pruţajući ruke. - DoĊi i daj poljubac striĉeku Ariju. Francesca je trljanjem oĉiju odagnala san i istupila naprijed u iznimno lijepoj spavaćici male djevojĉice. Njezine savršene male usne ĉinile su blagi Kupidov luk, a njezine zelene oĉi otvarale se i zatvarale kao da joj je nešto blago pritiskalo oĉne kapke. Pjena belgijske ĉipke uz vrat njezine dugaĉke spavaćice lepršala je na noćnom povjetarcu, a bosa stopala izvirivala joj ispod poruba, otkrivajući nokte nalakirane istom nijansom ruţiĉaste kakva je unutarnja strana zeĉjeg uha. Unatoĉ ĉinjenici da je imala samo devet godina i da su je probudili u dva sata ujutro,


postupno su joj se budili osjeti. Cijeli dan bila je prepuštena brizi slugu i sad je jedva ĉekala da moţe zaokupiti pozornost odraslih. Moţda će je, bude li posebno dobra veĉeras, sutra pustiti da s njima sjedi na krmenoj palubi. Onassis ju je prestrašio onim svojim kljunastim nosom i uskim oĉima na kojima je ĉak i noću drţao zlokobne naoĉale za sunce sa širokim staklima, ali mu je poslušno prišla u zagrljaj. Noć prije dao joj je lijepu ogrlicu u obliku morske zvijezde i nije ţeljela ţrtvovati buduće darove koji bi joj moţda mogli pripasti. Kad ju je podigao u krilo pogledala je prema Chloe koja se gnijezdila uz njezina trenutaĉna ljubavnika, talijanskog vozaĉa Formule 1, Giancarla Morandija. Francesca je znala sve o ljubavnicima jer joj je Chloe sve o njima objasnila. Ljubavnici su bili divni muškarci koji su brinuli o ţenama navodeći ih da se osjećaju lijepima. Francesca nije mogla doĉekati dan kad će dovoljno odrasti da i sama bude mogla imati ljubavnika. Ali ne Giancarla. Katkad je odlazio s drugim ţenama i tjerao njezinu mamicu na plaĉ. Naprotiv, Francesca je ţeljela ljubavnika koji će joj ĉitati knjige, voditi je u cirkus i pušiti lulu, poput nekih muškaraca koje je viĊala kako sa svojim malim djevojĉicama šeću duţ Serpentine.* - Pozor svima! - Chloe se uspravila sjedeći i zapljeskala rukama iznad glave, poput jedne od onih plesaĉica flamenga koje je Francesca vidjela kako to izvode kad je zadnji put bila u Torremolinosu. - Moja lijepa kći će sad pokazati kako ste svi vi pravi seljaci. - Ta izjava doĉekana je podrugljivim zviţducima i Francesca je ĉula Onassisa kako joj se smijulji u uho. Chloe se ponovno privila uz Giancarla, trljajući nogu svojih bijelih Courreges** hlaĉa nisko spuštenih u struku uz list njegove noge dok je zabacivala glavu pokazujući na Francescu. - Ne obraćaj pozornost na njih, mila - izjavila je oholo. - To ti je svjetina najgore vrste. Ne znam zašto se njima opterećujem. -

* Serpentine — jezero u londonskom Hyde Parku. ** Andre Courreges (1923.) - francuski modni kreator.


Modna kreatorica se zahihotala. Kad je Chloe pokazala na niski mahagoni stol, kosa nove Sassoon frizure u obliku klina pala joj je sprijeda preko obraza i oblikovala ĉvrst, ravan rub. - Pouĉi ih, hoćeš li, Francesca? Nitko osim tvog striĉeka Arija to ni najmanje ne razlikuje. Francesca je skliznula s Onassisova koljena i pošla prema stolu. Osjećala je da su svi pogledi uprti u nju i namjerno je odugovlaĉila taj trenutak, pravila sitne korake i zabacivala ramena pretvarajući se da je mala princeza na putu prema svom tronu. Kad je došla do stola i ugledala šest malih zlatom obrubljenih porculanskih zdjelica nasmiješila se i uklonila kosu s lica. Klek- nuvši na tepih ispred stola zamišljeno je motrila zdjelice. Sadrţaj se sjajeći isticao u odnosu na bijeli porculan zdjelica, šest hrpica blistavog kavijara u razliĉitim nijansama crvene, sive i beţ boje. Rukom je dodirnula zadnju zdjelicu u kojoj je bila pozamašna hrpa bisernih crvenih jajašca. - Mrijest lososa - rekla je, gurajući zdjelicu od sebe. - Nije vrijedan razmatranja. Pravi kavijar potjeĉe samo od moruna iz Kaspijskog mora. Onassis se nasmijao, a jedna filmska zvijezda zapljeskala. Francesca se brzo riješila preostale dvije zdjelice. - U obje je lumpfish kavijar pa ni njih ne moţemo razmotriti. UreĊivaĉ interijera se nagnuo prema Chloe. - Podatke saznaje po prsima upitao je - ili pomoću osmoze? Chloe ga je zloĉesto pogledala. - Po prsima, naravno. - A kako su boţanstvene, cara. ~ Giancarlo je rukom prešao preko prednjeg dijela Chloene majice gologa struka. - Ovo je moruna - izjavila je Francesca koja nije bila zadovoljna time što je s nje skrenuta pozornost, posebice nakon što je cijeli dan provela s guvernantom koja nije prestala gunĊati strašne stvari samo zato što je Francesca odbijala vjeţbati dosadnu tablicu mnoţenja. Stavila je vrh prsta na zdjelicu u sredini. - Zapazit ćete da moruna ima najveća jajašca. - Premještajući ruku na sljedeću zdjelicu, izjavila je: - Ovo je sevruga. Boja je ista, ali jajašca su manja. A ovo je osetra, meni najdraţa. Jaja su joj gotovo iste veliĉine kao moruni, ali boja je zlatnija.


Ĉula je zadovoljavajući zborni smijeh pomiješan s pljeskom, a potom su svi poĉeli ĉestitati Chloe na njezinu pametnu djetetu. U poĉetku se Francesca smijala komplimentima, ali tad je njezina sreća polako poĉela išĉezavati kad je shvatila da svi gledaju u Chloe, a ne u nju. Zašto je njezina majka bila ta koja je privlaĉila pozornost kad ona nije izvodila trikove? Bilo je sasvim jasno da joj odrasli sutra neće dopustiti da s njima sjedi na krmenoj palubi. Ljuta i ogorĉena Francesca je skoĉila na noge i rukom zamahnula preko stola tako da su porculanske zdjelice s kavijarom poletjele i kavijar se prosuo po cijeloj ulaštenoj palubi od tikova drveta Aristotela Onassisa. - Francesca! - povikala je Chloe. - U ĉemu je problem, dušo? Onassis se namrštio i promrmljao nešto na grĉkom što je Francesci zazvuĉalo donekle prijeteće. Izbacila je donju usnicu i pokušala smisliti kako ispraviti naĉinjenu pogrešku. Njezin problemĉić s naglim ispadima bijesa trebao je biti tajna, nešto što se ni pod kojim uvjetima nikada nije smjelo pokazati pred Chloenim prijateljima. - Oprosti, mamice - rekla je. - Bilo je sluĉajno. - Naravno da je bilo, ljubavi - odgovorila je Chloe. - Svi to znaju. Onassisov izraz nezadovoljstva nije popuštao i Francesca je znala da treba nešto jaĉe poduzeti. Tjeskobno plaĉući zaletjela se preko palube do njega i bacila mu se u krilo. - Oprosti, striĉek Ari jecala je, a suze su joj bez prestanka navirale u oĉi - što je bio jedan od njezinih najboljih trikova. - Bilo je sluĉajno, zbilja je bilo sluĉajno! - Suze su kapale iz oĉiju i slijevale se niz obraze dok se jako usredotoĉila ne skinuti pogleda s tih crnih sunĉanih naoĉala širokih stakala. - Volim te, striĉek Ari - uzdahnula je, svom snagom podiţući prema njemu svoje samilosno suzama umrljano lice, s izrazom kakav je pokupila iz jednog starog filma sa Shirley Temple. Onassis se smijuljio i rekao da se nada kako je više nikada neće zateći kod stola za kojim se vrši pogaĊanje.


Nakon što su Francescu otpravili, vratila se u svoj apartman prolazeći pokraj djeĉje sobe u kojoj je uĉila tijekom dana za jarko ţutim stolom smještenim toĉno ispred pariškog murala kojega je oslikao Ludwig Bemelmans. Zbog murala se osjećala kao da je zakoraĉila u jednu od njegovih Madeline knjiga, osim što je, naravno, bila bolje odjevena. Soba je bila ureĊena za dvoje Onassisove djece, ali budući da nijedno nije bilo na brodu Francesca ju je imala samo za sebe. Premda je mjesto bilo lijepo, ona je zapravo više voljela bar gdje joj je jednom na dan bilo dopušteno uţivati u gaziranom napitku s aromom Ċumbira kojeg su posluţivali u ĉašama za šampanjac, uz papirnati suncobran i maraskino višnju. Svaki put kad je sjedila za barom polako je otpijala iz ĉaše, da joj što duţe traje dok je buljila kroz stakleno dno u osvijetljenu repliku mora s brodićima koje je mogla micati magnetima. Preĉke na kojima je odmarala nogu na barskim stolcima bile su ulašteni zubi kita koje je mogla dotaknuti vrhom noţnih prstiju u svojoj maloj ruĉno raĊenoj talijanskoj sandali, a presvlake sjedala osjećala je mekane poput svile pod straţnjim dijelom butina. Sjetila se kad je njezina majka jednom vrištala od smijeha kad joj je striĉek Ari rekao da svi sjede na prepuciju penisa kita. Smijala se i Francesca i rekla striĉeku Ariju da je luckast, nije li htio reći si on ovog kikirikija? Na Christini je bilo devet apartmana, svaki sa svojim do u sitnice ureĊenim prostorom za dnevni boravak i spavaćom sobom, kao i ruţiĉastom mramornom kadom koju je Chloe proglasila ’tako raskošnom da graniĉi s kiĉom’. - Svi apartmani imena su dobili po razliĉitim grĉkim otocima, ĉiji su oblici bili zlatnim listom obrubljeni na medaljonu priĉvršćenom na vrata. Sir Winston Churchill i njegova supruga Clementine, ĉesti posjetitelji na jahti Christine, već su se bili povukli na poĉinak u svoj apartman, Krf Francesca je prošla pokraj njega traţeći obrise svoga otoka, Lezbosa. Chloe se smijala kad su ih smjestili u Lezbos govoreći Francesci da se nekoliko desetaka muškaraca nikako ne bi sloţilo s takvim izborom. Kad je Francesca upitala zašto, Chloe joj je rekla da je još premlada da bi to razumjela.


Francesci se nikako nije sviĊalo kad joj je Chloe na taj naĉin odgovarala na pitanja pa je sakrila plavu plastiĉnu posudu u kojoj je bila dijafragma njezine majke, predmet za koji joj je Chloe jednom rekla da je najdragocjenije što ima, premda Francesca nikako nije mogla shvatiti zašto. I nije je vratila, barem sve do trenutaka dok je Giancarlo Morandi nije izvukao s nastave dok Chloe nije gledala i priprijetio joj da će je preko palube baciti u more i pustiti da joj morski psi pojedu oĉne jabuĉice ako mu ne kaţe što je uĉinila s njom. Francesca je sad mrzila Giancarla Morandija i nastojala se drţati podalje od njega. Baš kad je došla do Lezbosa Francesca je ĉula kako se otvaraju vrata Rodosa. Podignula je pogled i ugledala Evana Variana kako izlazi na hodnik i nasmijala se pogledavši prema njemu, dopuštajući mu da vidi njezine lijepe ravne zube i dvije isto takve rupice koje su joj se pojavile na obrazima. - Bok, princezo - rekao je, govoreći istim onim punim teĉnim glasom kakvim se koristio igrajući vragolastog protu- obavještajca Johna Bulletta u nedavno snimljenom fenomenalno uspjelom špijunskom filmu s Bullettom, ili pojavljujući se kao Hamlet u Old Vicu*. Unatoĉ svom podrijetlu, bio je sin irske uĉiteljice i velškog zidara, Varian je imao oštre crte lica engleskog aristokrata i nemarnu dugokosu frizuru jednog oxfor- dskog sveuĉilišnog profesora. Na sebi je imao blijedoljubiĉastu polo majicu, svileni šal s turskom mustrom oko vrata i bijele platnene hlaĉe. Ali Francesci je bilo vaţnije to što je nosio lulu, divnu smeĊu starinsku lulu s mramorom obloţenim drvenim udubljenjem. - Nisi li budna malo duţe nego što je dopušteno? - upitao je. -Ja uvijek ostajem ovako dokasna budna - odgovorila je lagano zatresavši svojim kovrĉama postavljajući se onoliko samosvjesno koliko joj je to uspijevalo. - Samo mala djeca idu rano u krevet. - A, tako znaĉi. A ti sasvim sigurno nisi više mala. Moţda se šuljaš da sebi naĊeš nekog dţentlmena koji će te oboţavati? The Old Vic - poznato kazalište na jugu Londona, sagraĊeno 1818. godine. Poĉetkom dvadesetog stoljeća postaje poznato po izvoĊenju Shakespeareovih djela. Sluţbeni naziv mu je The Royal Victoria Theater.


- Ma ne, ludice. Mama me probudila da izvedem trik s kavijarom. - O, da, trik s kavijarom. - Palcem je utupkao duhan u udubljenje lule. - Je li ti stavljala povez pa si kušala ili si samo po izgledu razaznavala? - Samo po izgledu. Ne traţi više od mene da kušam s povezom na oĉima jer sam zadnji put kad smo to izvodile poĉela povraćati. Vidjela je daje spreman krenuti dalje pa je brzo reagirala. - Ne misliš li da mamica prelijepo izgleda veĉeras? - Tvoja mamica uvijek lijepo izgleda. - Rukom je zaklonio šibicu i prinio je iznad udubljenja na luli. - Cecil Beaton kaţe da je ona jedna od najljepših ţena u Europi. Ima gotovo savršeno tijelo i, naravno, divna je domaćica. - Francesca je tragala za primjerom kojim bi ga zadivila. - Znaš li da je mamica koristila kari prije nego što je to bilo kome drugome palo na pamet? - Legendaran potez, princezo, ali prije nego što se upustiš u uznošenje vrlina svoje majke ne zaboravi da se nas dvoje uzajamno preziremo. - Štoo, zavoljela bi te da joj ja to kaţem. Mamica uvijek ĉini sve što poţelim. - Zapazio sam - primijetio je trpko. - Ali ĉak i ako uspiješ promijeniti mišljenje svoje mamice, što ja smatram gotovo nemogućim, nećeš promijeniti moje pa se stoga bojim da ćeš svoju mreţu morati bacati negdje drugdje kako bi uhvatila oca. Moram ti reći da me ĉak sama pomisao na to da me neprestano sputavaju Chloene nervoze navodi da se stresem. Ništa nije išlo u prilog Francesci te veĉeri i rekla je razdraţljivo: Ali bojim se da će se udati za Giancarla, a ako se uda, ti ćeš biti kriv za to! On je uţasno govno i mrzim ga. - Boţe, Francesca, pa ti se koristiš najgorim jezikom kojim se dijete ne bi smjelo koristiti. Chloe bi ti trebala malo dati po straţnjici. U oĉima joj se pojaviše olujni oblaci. - Baš si to odvratno rekao! I ti si seronja!


Varian je povukao nogavice svojih hlaĉa da mu se ne zguţvaju i kleknuo pokraj nje. - Francesca, anĊele moj, moţeš se smatrati sretnom što ti nisam tata, jer da jesam, zakljuĉao bih te duboko u mraĉan ormar i ostavio te tamo sve dok se ne mumificiraš. Istinske suze zapekle su Francescu u oĉima. - Mrzim te - povikala je i snaţno ga udarila nogom u cjevanicu. Varian je odskoĉio jauknuvši. Vrata Krfa se otvoriše. - Je li previše od jednog starijeg ĉovjeka zahtijevati da mu se omogući spavanje u miru! - srdito je progunĊao Sir Winston Churchill ĉiji se glas zaĉuo u prolazu. - Moţete li vi, gospodine Varian, svoj posao negdje drugdje obavljati? A vi, gospodiĉnica, odmah odlazite u krevet ili je naše sutrašnje kartanje otkazano. Francesca je bez rijeĉi protivljenja brzo pobjegla u Lezbos. Ako ne moţe imati tatu, barem bi mogla imati djeda. Kako su godine prolazile Chloeni romantiĉni zamršeni odnosi postali su sve sloţeniji pa je ĉak i Francesca prihvatila ĉinjenicu da se njezina majka nikada neće moći smiriti uz jednog muškarca dovoljno dugo da se za njega uda. Prisilila je sebe da na ĉinjenicu da nema oca gleda kao na prednost. Imala je dovoljno odraslih osoba s kojima se morala nositi u ţivotu, razmišljala je, i zacijelo joj ih nije trebalo još da joj govore što treba a što ne treba ĉiniti, posebice sad kad je poĉela privlaĉiti pozornost jata pubertetlija. Posrtali su svaki put kad su se našli u njezinoj blizini, izdavao ih je glas kad su pokušavali razgovarati s njom. Pogledavala ih je umilno, zloĉesto, samo da bi mogla promatrati kako se crvene i vjeţbala je sve trikove oĉijukanja, onako kako je to vidjela od Chloe, velikodušno se smijala, draţesno zabacivala glavom i pogledavala ispod oka. Svi su bili uĉinkoviti. Doba vodenjaka našlo je svoju princezu. Francescinu odjeću male djevojĉice zamijenile su seljaĉke suknje i resama ukrašeni šalovi s uzorkom turske mustre te šarene ljubavne kuglice nanizane na svileni konac. Nakovrĉala je kosu, probušila uši i struĉno


nanosila šminku kako bi povećala oĉi, sve dok se nije ĉinilo da joj se samo one vide na licu. Tjeme joj je doseglo tek do majĉinih obrva kad je, na njezino veliko razoĉarenje, prestala rasti. Ali za razliku od Chloe, koja je u sebi i dalje nosila ostatke debeljuškas- ta djeteta, Francesca nikada nije imala razloga posumnjati u svoju ljepotu. Ona je jednostavne) postojala, samo tako, baš kao zrak, svjetlost i voda. Baš kao Mary Quant,* za ime Boga! Do svoje sedamnaeste kći Black Jack Daya postala je legenda. Evan Varian ponovno je ušao u njezin ţivot u disko klubu kod Annabel. Ona i njezin pratitelj odlazili su prema White Toweru na baklavu i upravo su prolazili pokraj staklene pregrade koja je razdvajala disko klub od Annabeline blagovaonice. Ĉak i u nepopustljivo modernoj atmosferi najpoznatijeg londonskog kluba, Francescin grimizno baršunasti kostim s hlaĉama i sakoom s naramenicama privukao je više pozornosti nego što je trebao, posebice zato što nije obukla bluzu ispod dubokog V izreza strukirane jakne pa su njezine sedamnaestogodišnje oble grudi zavodljivo provirile iznad mjesta gdje su se spajali reveri. Privlaĉnost je bila još uĉinkovitije naglašena njezinom kratkom Twiggy frizurom zbog koje je više nalikovala najerotskijem londonskom školarcu. - Gle, nije li to moja mala princeza. - Zvuĉan glas zazvonio je u savršenim poput kruške uobliĉenim tonovima s namjerom da ga se ĉuje u najudaljenijim udubinama Nacionalnog kazališta. - Ĉini se da je posve odrasla i spremna osvojiti svijet. Osim što ga je gledala u špijunskim filmovima o Bullettu, Evana Variana nije vidjela godinama. Kad se sad okrenula licem prema njemu osjećala se kao da ga gleda na ekranu. Na sebi je imao isto Savile Row odijelo koje mu je besprijekorno pristaja lo, istu blijedoplavu svilenu košulju i ruĉno raĊene talijanske cipele. Sjedine su mu prošarale sljepooĉnice od njihova zadnjeg susreta na Christini, ali sad je njegova kosa bila konzervativno ukroćena i prilijegala uz glavu struĉno izbrijana. *

Mary Quant (1934.) - engleska modna kreatorica ĉiji prepoznatljivi stil su mini suknje, kratka kosa i naglašena šminka.


Njezin pratitelj te veĉeri, barunet koji se na praznike vratio kući s Etona,* iznenada joj se uĉinio mladim kao tele koje još siše. - Bok, Evane - rekla je Varianu uputivši mu osmijeh koji je ujedno bio ohol i ĉaroban. Nije obratio pozornost na nestrpljivu plavušu, manekenku koja mu se vješala o ruku dok je pogledom prelazio po Francescinom grimiznom baršunastom kostimu. - Mala Francesca. Kad sam te zadnji put vidio nisi imala toliko odjeće na sebi. Koliko se sjećam imala si spavaćicu. Druge djevojke moţda bi pocrvenjele, ali druge djevojke nisu imale Francescinu bezgraniĉnu samouvjerenost. - Zbilja? Zaboravila sam. Baš ĉudno da se ti toga sjećaš. - A tad je, budući da je bila sasvim odluĉila privući zrelu pozornost tog najprofinjenijeg Evana Variana, kimnula svom pratitelju i dopustila mu da je povede. Varian ju je nazvao sljedećeg dana i pozvao je na ruĉak. - Ne dolazi u obzir - vrisnula je Chloe skoĉivši iz lotos poloţaja nasred tepiha u salonu za primanje gdje se dvaput na dan bavila meditacijom, osim svakog drugog ponedjeljka kad je depilirala noge. - Evan je više od dvadeset godina stariji od tebe i ozloglašeni je playboy. Moj Boţe, taj je već ĉetiri ţene imao! Nikako se ne slaţem s tim da se petljaš s njim. Francesca je uzdahnula i protegnula se. - Ţao mi je, mamice, ali to je priliĉno gotova stvar. Opĉinjena sam. - Urazumi se, dušo. Dovoljno je star da bi ti otac mogao biti. -Je li ikada bio tvoj ljubavnik? Naravno da nije. Znaš da se nas dvoje nikada nismo slagali. - Onda ne vidim razloga zašto bi ti bila protiv. Chloe je molila i preklinjala, ali Francesca nije obraćala pozornost. Dosadilo joj je da se prema njoj ophode kao prema djetetu. Bila je spremna za pustolovinu odraslih, seksualnu pustolovinu.

*

Eton Colledge - prestiţna škola koju uglavnom pohaĊaju djeca iz bogatih obitelji.


Prije nekoliko mjeseci napravila je veliku scenu uporno ustrajući na tome daje Chloe odvede lijeĉniku koji će joj prepisa- ti pilule protiv zaĉeća. U poĉetku se Chloe tome protivila, ali brzo se predomislila kad je nabasala na Francescu u uspaljenom zagrljaju s mladićem koji joj je zavlaĉio ruku pod suknju. Otada se svakoga jutra jedna od tih pilula uvijek nalazila na Francescinu posluţavniku s doruĉkom, i ona ih je uz veliku ceremoniju gutala. Francesca nikome nije govorila da su joj dotad te pilule bile nepotrebne, i nikome nije davala do znanja koliko je uznemirena zbog svoje nevinosti. Sve njezine prijateljice su tako glatko priĉale o svojim seksualnim iskustvima da je bila uţasnuta kako će saznati da ona laţe kad priĉa o svojima. Da netko otkrije kako je još pravo dijete bila je posve sigurna da bi izgubila poloţaj najpoţeljnije trendseterice meĊu londonskom mladeţi. Tvrdoglavo odluĉna umanjila je svoju seksualnost i svela je na pitanje društvenog poloţaja. Tako joj je bilo lakše, jer je društveni poloţaj bio nešto što je razumjela dok ju je samoća izazvana njezinim abnormalnim djetinjstvom i bolna potreba za dubokom povezanošću s drugim ljudskim bićem samo zbunjivala. No unatoĉ svojoj odluci da izgubi nevinost naišla je na neoĉekivani kamen spoticanja. Toliko je ţivota provela s odraslima da se nije ugodno osjećala u društvu svojih vršnjaka, ĉak ni onih djeĉaka koji su je oboţavali i pratili poput dobro istreniranih luksuznih psića. Shvaćala je da seksati se s nekim znaĉi imati nekakvo povjerenje u partnera i nije mogla zamisliti da bi mogla imati povjerenja u ove nezrele mladiće. Odmah je vidjela rješenje svoje dvojbe kad joj se pogled, tamo kod Annabel’s, zaustavio na Evanu Varianu. Tko će joj bolje od iskusna svjetskog muškarca kroz krhka završna vrata biti pratnja do ţenstvenosti? Uopće nije vidjela povezanost izmeĊu izbora da joj Evan bude prvi ljubavnik i onoga od prije nekoliko godina da joj bude otac. Ne obazirući se na Chloena protivljenja Francesca je prihvatila Evanov poziv da sljedećeg vikenda veĉeraju kod Mirabelle.


Sjedili su za stolom odmah do jednog od onih malih rasadnika u kojima se uzgajalo svjeţe cvijeće za restoran i jeli janjetinu punjenu teletinom i tartufima. Dodirivao joj je prste, namještao pozorno glavu dok je govorila, i govorio joj da je najljepša ţena u prostoriji. Francesca je to osobno smatrala priliĉno neizbjeţnim zakljuĉkom, ali kompliment ju je svejedno zadovoljio, posebice zato što je egzotiĉna Bianca Jagger grickala nabujak od jastoga ispred jednog od zidova zastrtih tapiserijama na suprotnom kraju prostorije. Nakon veĉere otišli su do Leith’s na osebujnu pjenastu kremu od limuna i jagode prelivene šećerom, a potom do Varianova doma u Kensingtonu gdje joj je svirao Chopinovu mazurku na velikom glasoviru u dnevnom boravku gdje joj je dao nezaboravan poljubac. Ali kad ju je pokušao povesti stubama na kat do spavaće sobe, usprotivila se. Moţda drugi put - rekla je nehajno. - Nisam raspoloţena. - Nije joj sinulo da mu kaţe kako bi to svakako jako ţeljela samo da je još malo drţi zagrljenu ili da je samo gladi po kosi i dopusti joj da se privije uz njega. Varianu se nije svidjelo njezino odbijanje, ali vratila mu je dobro raspoloţenje pikantnim osmijehom koji je obećavao buduća zadovoljstva. Nakon dva tjedna prisilila se naĉiniti dugaĉak put penjući se uz njega zavojitim Adamovim stubama pokraj Constableovog* pejzaţa i kauĉa s visokim uzglavljem, kroz nadsvoĊen ulaz u njegovu raskošno ukrašenu spavaću sobu u stilu Louisa XIV - Preslatka si - rekao joj je izlazeći iz garderobe u kestenjas- to modroplavom svilenom ogrtaĉu na ĉijem je dţepu posebnim vezom bio napisan monogram J.B., oĉito je to bio ogrtaĉ kojega je prisvojio s posljednjeg filma. Prišao joj je i ruka mu je krenula prema njezinim grudima iznad ruĉnika kojega je omotala oko sebe nakon što je u kupaonici sa sebe skinula odjeću. - Ljepota poput prsa golubice, mekanih poput paperja i slatkih poput majĉina mlijeka citirao je. -Je li to iz Shakespearea? - upitala je nervozno. Poţeljela je da nije nanio tako jak miris kolonjske. John Constable (1776. - 1837.) engleski slikar koji se smatra jednim od najvećih slikara pejzaţa.


Evan je odmahnuo glavom. - Iz Suza mrtvaca, neposredno prije nego što mali bodeţ zabijem u srce ruskoga špijuna. - Prstima je prešao duţ njezina zaobljena vrata. - Moţda bi ti sad ţeljela u krevet. Francesca ništa takvo nije ţeljela, nije ĉak ni bila sigurna da joj se Evan Varian sviĊa, ali otišla je predaleko da bi se vratila a da ne ponizi samu sebe pa je uĉinila što je od nje traţio. Madrac je zaškripao kad se spustila na nj. Zašto je njegov madrac morao zaškripati? Zašto je u prostoriji bilo tako hladno? Bez upozorenja, Evan je legao na nju. Uznemirena, pokušala ga je odgurnuti, ali mrmljao joj je nešto u uho dok je prtljao oko njezina ruĉnika. - O... prestani! Evane... - Molim te, dušo - rekao je. - Poslušaj me... - Silazi sa mene! - U prsima je osjećala lupanje od panike. Poĉela gaje udarati po ramenima kad se ruĉnik razvezao. Ponovno je nešto promrmljao, ali u svome jadu uhvatila je samo zadnje rijeĉi. - ...uzbudi me - prošaptao je rastvarajući svoj ogrtaĉ. - Zvijeri jedna! Gubi se! Silazi sa mene! - Dok je vrištala stisnula je šake i poĉela ga udarati po leĊima. Koljenima joj je silom drţao noge raširene. - ...samo jednom i onda ću stati. Samo me jednom zazovi imenom. - Evane\ - Ne! - Nešto ĉvrsto traţilo je da prodre u nju. - Zovi me Bullett. - Bullett? Istoga trenutka kad su te rijeĉi sišle s njezinih usana zabio se u nju. Vrisnula je kad je osjetila da je uništena pohotnim bolnim ubodom, a potom je, prije nego je uspjela ispustiti još jedan vrisak, poĉela drhtati. - Svinjo - jecala je histeriĉno udarajući ga po leĊima i pokušavajući ga udariti pritješnjenom nogom. - Grozna, prljava zvijeri. - Koristeći se snagom za koju nije ni znala da posjeduje napokon ga je uspjela zgurati sa sebe i skoĉila s kreveta ponijevši sa sobom prekrivaĉ kojega je drţala oko svoga nagoga napadnutog tijela. Naredit ću da te uhite - plakala je dok su joj se suze


slijevale niz obraze. - Potrudit ću se da budeš kaţnjen zbog ovoga, prokleti perverznjaĉe. - Perverznjak? - Navukao je ogrtaĉ i ustao iz kreveta dok su mu se prsa još uvijek nadimala. - Ne bih ja sebe tako brzo nazvao perverznjakom, Francesca - rekao je hladno. - Da ti nisi bila tako nesposobna ljubavnica, ništa od ovoga ne bi se dogodilo. - Nesposobna! - Optuţba ju je zapanjila toliko da je umalo zaboravila na bol koja sijeva meĊu nogama i nešto ruţno ljepljivo što joj je kapalo niz bedra. - Nesposobna? Napao si me! Zavezao je ĉvor u široku vrpcu i pogledao je neprijateljskim pogledom. - Kako će se svi zabavljati kad im kaţem da je lijepa Francesca Day frigidna. - Nisam frigidna! - Naravno da jesi. Vodio sam ljubav sa stotinama ţena, a ti si prva koja se ikada poţalila. - Prišao je pozlaćenoj komodi i uzeo lulu. — Boţe, Francesca, da sam znao da si tako grozna jebaĉica, ne bih se ni bio trudio oko tebe. Francesca je pobjegla u kupaonicu, nabacala na sebe odjeću i istrĉala iz kuće. Prisilila se potisnuti svijest o tome da je bila oskvrnuta. Bio je to strašan nesporazum i jednostavno će se morati prisiliti zaboraviti na to. Na kraju krajeva, bila je ona Francesca Serritela Day. Njoj se ništa istinski loše nikada nije moglo dogoditi.


NOVI SVIJET TREĆE POGLAVLJE

Dalias Fremont Beaudine jednom je rekao reporteru iz Sports Illustrateda da je razlika izmeĊu profesionalnih igraĉa golfa i ostalih vrhunskih sportaša uglavnom ta što igraĉi golfa ne pljuju. Osim ako nisu iz Teksasa, a u tom sluĉaju ĉine što god im se prohtije. Teksaški stil golfa bila je jedna od omiljenih tema Dallieja Baudinea. Kad god bi se pojavila ta tema on bi provukao ruku kroz svoju plavu kosu, zagurao komad Double Bubble ţvakaće u usta i rekao: - Razgovaramo o pravom teksaškom golfu, shvaćate... a ne o tom pomodnom PGA sranju. Onom grubom i neugodnom, kad naivno pošaljete loptu uz vjetar kroz ciklon i zakucate je dva metra daleko od kolĉića na trošnom javnom golf igralištu sagraĊenom odmah uz meĊunarodnu cestu. A ni to se ne raĉuna osim ako to ne uĉinite s istrošenim ĉeliĉnim štapom broj pet izvuĉenim s otpada dok ste bili dijete, onog kojeg ste saĉuvali samo zato što vas samo pogled na nj navodi na to da se dobro osjećate. Do jeseni 1974. godine Dallie Beaudine stvorio je sebi ime u svijetu sportskih novinara kao sportaš koji će u zagušljivi svijet profesionalnog golfa unijeti malo dobrodošlog svjeţeg zraka. Njegove rijeĉi bile su slikovite, a njegov iznimno dobar teksaški izgled krasio je naslovnice njihovih ĉasopisa. Naţalost, Dallie je imao lošu naviku da ga suspendiraju zbog psovanja sluţbenih osoba ili klaĊenja sa strane s nepoţeljnima pa nije uvijek bio nazoĉan kad se nešto dogaĊalo u šatoru za tisak. Sve što je novi- nar trebao uĉiniti da ga naĊe bilo je upitati mještane za naziv najofucanijeg country zapadnjaĉkog bara u zemlji i u devet od deset sluĉajeva tamo bi zatekao Dallieja, sa svojim pomoćnikom u golfu, Clarence ’Skeet’ Cooperom i tri-ĉetiri bivše kraljice plesa koje su se uspjele iskrasti supruzima te veĉeri.


- Brak Sonnyja i Cher zacijelo je u krizi - rekao je Skeet Cooper prouĉavajući primjerak ĉasopisa People na svjetlosti koja je dopirala iz otvorena pretinca za rukavice. Pogledao je prema Dallieju koji je vozio drţeći jednu ruku na upravljaĉu svog Bu- icka Riviere, dok je drugom drţao plastiĉnu šalicu za kavu. - O, daaaaa - nastavio je Skeet. - Ako mene pitaš, mali Chastity Bono uskoro će dobiti pooĉima. - Kako znaš? - Dallie baš i nije bio zainteresiran, ali bljeska- nje povremenih nadolazećih farova i hipnotizirajući ritam isprekidane bijele crte na 1-95 uspavljivali su ga, a granica s Floridom bila je još daleko. Bacivši pogled prema osvijetljenom brojĉaniku sata na instrument ploĉi Buicka vidio je da je već gotovo ĉetiri i trideset. Još tri sata ostala su mu do izvoĊenja poĉetnog udarca u golfu za kvalifikacijsku rundu na Orange Blossom Special. Jedva će mu ostati vremena da se istušira i popije nekoliko tableta da se probudi. Pomislio je na Medvjeda koji je već vjerojatno bio u Jacksonvilleu i koji ĉvrsto spava u najboljem apartmanu kojega mu je gospodin Marriott mogao ponuditi. Skeet je na straţnje sjedalo odbacio ĉasopis People i uzeo primjerak National Enquirera. - Cher u intervjuima poĉinje priĉati o tome koliko poštuje Sonnyja, eto po ĉemu zakljuĉujem da će se ubrzo razići. Znaš ti isto što i ja, ĉim ţena poĉne govoriti o ’poštovanju’, muškarcu je bolje da si odmah potraţi odvjetnika. Dallie se nasmijao, a potom zijevnuo. - Da ĉujem, Dallie - usprotivio se Skeet kad je vidio kako se kazaljka na brzinomjeru pomiĉe sa sedamdeset pet prema osamdeset. - Zašto se ne zavuĉeš otraga i ne odspavaš? Pusti meni da ja malo vozim. - Ako sad zaspem, neću se probuditi do sljedeće nedjelje, a moram se kvalificirati za to sranje, posebice nakon današnjeg dana. Upravo su dolazili sa završne runde Southern Opena gdje je Dallie postigao katastrofalnih 79, što je bilo sedam udaraca iznad njegova prosjeka postignutih zgoditaka i broj koji nije imao namjeru udvostruĉiti.


- Pretpostavljam da meĊu svim tim sranjem nemaš primjerak Golf Digesta - dometnuo je. - Znaš da to nikad ne ĉitam. - Skeet je okrenuo na drugu stranicu Enquirera. - Ţeliš ĉuti nešto o Jackie Kennedy ili o Burtu Reynoldsu? Dallie je progunĊao, a potom nešto prtljao oko gumba na radiju. Premda je sam bio ljubitelj rock and rolla zbog Skeeta je pokušavao naći nekakvu stanicu s country zapadnjaĉkom glazbom koja se još uvijek puštala. Najbolje što je uspio naći bio je Kris Kristoferson koji se prodao Hollywoodu pa je ipak ostavio vijesti. - ...radikalni voĊa šezdesetih GerryJaffe osloboĊenje danas svih optuţbi nakon umiješanosti u demonstracije u zraĉnoj bazi Nellis u Nevadi. Prema federalnim vlastima Jaffe, koji je prvi put došao na zao glas tijekom nereda na Demokratskoj konvenciji u Chicagu 1968. godine, nedavno je pozornost usmjerio na antinuklearne aktivnosti. Jedna od manjih skupina radikala iz šezdesetih i dalje umiješana u aktivistiĉke sluĉajeve... Dallieja nisu zanimali stari hipijevci pa je s gnušanjem zakre- nuo gumbom. Potom je ponovno zijevnuo. - Misliš li da bi, ako se doista potrudiš, mogao naglas ĉitati rijeĉi iz te knjige koju sam zagurao ispod sjedala? Skeet je posegnuo za knjigom i izvadio dţepno izdanje knjige Kvaka 22 Josepha Hellera, a potom je odloţio. - Pogledao sam je prije nekoliko dana, onda kad si izišao s onom malom brinetom, onom koja te nije prestajala nazivati gospodine Beaudine. Ta prokleta knjiga nema ama baš nikakva smisla. - Skeet je zaklopio Enquirer. Pitam iz ĉiste znatiţelje, je li te zvala gospodine Beaudine i kad ste se vratili natrag u motel? Dallie je u usta ubacio Double Bubble ţvakaću. - Ĉim je sa sebe skinula haljinu, uglavnom je utihnula. Skeet se smijuljio, ali promjena stava nije mnogo utjecala na poboljšanje njegova izgleda. Ovisno o gledištu, Clarence ’Skeet’ Cooper bio je blagoslovljen ili proklet zato što mu je lice bilo pljunuti Jack Palance. Imao je iste prijeteće, ruţno-privlaĉne crte lica, isti spljošteni nos i male otvore za oĉi. Kosa mu je bi-


la tamna, prerano prošarana sjedinama i preduga pa ju je gumicom morao vezati u konjski rep kad je bio Dalliejev pomoćnik u golfu. Inaĉe ju je nosio raspuštenu do ramena uklanjajući je s lica maramom poput svog pravog idola, ali ne Palancea, već Willieja Nelsona, najvećeg odmetnika u Austinu, u drţavi Teksas. Tridesetpetogodišnji Skeet bio je deset godina stariji od Dallieja. Bio je bivši robijaš koji je odsluţio zatvorsku kaznu za oruţanu pljaĉku i nakon takva iskustva izišao iz zatvora odluĉan da to više neće ponoviti. Ne baš priĉljiv s ljudima koje nije dobro poznavao i oprezan u društvu onih koji su nosili poslovna odijela, bio je strašno odan onima koje je volio, a osoba koju je volio najviše od svih bio je Dallas Beaudine. Dallie je Skeeta našao onesviještenog na podu zahoda na trošnoj Texaco postaji na U.S. 180 izvan Caddoa u Teksasu. Dallie je tada imao petnaest godina i bio štrkljast mladić od metar osamdeset, odjeven u dotrajalu majicu kratkih rukava i prljave traperice koje su mu otkrivale veliki dio gleţnja. I on je imao masnicu na oku, oguljene zglobove i nateĉenu vilicu koja je izgledala dvostruko veća od uobiĉajene, nakon brutalne promjene opisa u tuĉi sa svojim ocem Jayceejem Beaudineom, za koju će se ispostaviti da je bila posljednja. Skeet se još uvijek sjeća kako je s prljava poda zahoda virio u Dallieja i nastojao ga fokusirati. Unatoĉ izudaranom licu, djeĉak koji je stajao unutar zahoda bio je najljepši djeĉak kojega je u ţivotu vidio. Imao je snop pomija plave kose, bistre plave oĉi okruţene debelim kistom trepavica i usne koje su izgledale kao da pripadaju kurvi za dvjesto dolara. Kad se Skeetu razbistrilo u glavi zapazio je tragove suza na rubu prašnjavih mladićevih obraza kao i osoran ratoboran izraz na djeĉakovu licu koji ga je navodio da se usudi nešto uĉiniti zbog toga. Posrćući, Skeet se osovio na noge i pljusnuo malo vode po svom licu. - Ovaj zahod je već zauzet, sinko. Djeĉak je zagurao palac u iskrzani dţep traperica i izbacio nateĉenu vilicu. - O da, vidim da je zauzet. Smrdljivim bezvrijednim pasjim drekom.


Skeet, s onim svojim uskim prorezima oĉiju i licem Jacka Palancea, nije bio naviknut da ga izazove odrasla osoba, a da ne govorimo dijete kojemu brijaći aparat treba manje od jednom tjedno. - Traţiš nevolju, deĉko? - Već sam je našao pa mislim da mi još malo više neće mnogo nauditi. Skeet je isprao usnice, a potom pljunuo u umivaonik. - Ti si najgluplji deĉko kojega sam vidio u ţivotu - promrmljao je. - Ma nemoj, a ni ti mi baš ne izgledaš prepametno. Pasji drek. Skeet baš nije lako gubio ţivce, ali jako se opijao što je potrajalo gotovo dva tjedna, i nije baš bio najbolje raspoloţen. Ispravljajući se zamahnuo je šakom i pošao dva nestabilna koraka naprijed, odluĉan da pridoda šteti koju je već naĉinio Jaycee Beaudi- ne. Djeĉak se ogradio, ali prije nego je Skeet uspio zadati udarac, omamio ga je jeftini viski koji je popio i osjetio je kako prljavi betonski pod popušta pod njegovim klimavim koljenima. Kad se probudio zatekao se na straţnjem sjedalu Studebake- ra s lošom ispušnom cijevi iz 1956-te. Za upravljaĉem je bio djeĉak koji je krećući prema zapadu na U.S. 180 jednu ruku drţao na upravljaĉu, a onom drugom, izbaĉenom kroz prozor, udarao dlanom po autu u ritmu ’Surf Cityja’. - Otimaš me, deĉko? - progunĊao je uspravljajući se na straţnjem sjedalu. - Tip koji je toĉio benzin u Texacu bio je spreman pozvati muriju na tebe. Budući da mi se uĉinilo kako nemaš valjano prijevozno sredstvo nisam baš imao drugog izbora nego povesti te sa sobom. Skeet je nekoliko trenutaka razmišljao o tome, a potom dodao: Zovem se Cooper. Skeet Cooper. - Dallas Beaudine. Zovu me Dallie. - Imaš dovoljno godina da zakonski voziš ovaj automobil? Dallie je slegnuo ramenima. - Ukrao sam taj auto od staroga, i imam petnaest godina. Hoćeš da te pustim da iziĊeš? Skeet je pomislio na svog sluţbenika koji ga je uvjetno pustio na slobodu i koji bi se zacijelo namrštio na to, a potom


pogledao borbena djeĉaka koji se vozio niz suncem sprţenu teksašku cestu, kao da posjeduje prava na iskopavanje minerala pod njom. Odluĉivši se, Skeet se naslonio na sjedalo i sklopio oĉi. Mislim da bih još nekoliko kilometara mogao ostati - rekao je. Poslije deset godina, još uvijek je bio tu. Skeet je pogledao prema Dallieju koji je sjedio za upravljaĉem Buicka iz 73. kojega je sad vozio, i pitao se kako su te godine tako brzo proletjele. Igrali su na mnogo golf igrališta od dana kad su se sreli na postaji Texaco. Potiho se sam za sebe smijuljio kad se prisjetio prvog golf igrališta. Tog prvog dana njih dvojica putovala su tek nekoliko sati kad je postalo oĉito da dijele samo cijenu punog rezervoara benzina. Ali bjeţeći od bijesa Jayceeja Beaudinea Dallie ipak nije zaboravio ubaciti nekoliko pohabanih palica u prtljaţnik prije nego se navratnanos zaputio iz Houstona pa je poĉeo traţiti znakove koji će ih dovesti do sljedećeg country kluba. Kad je skrenuo na prilaz s tri trake, Skeet ga je pogledao. - Ne pada li ti na pamet da nas dvojica ne izgledamo kao netko tko pripada country klubu, s ovim ukradenim Studebakerom i tvojim pretuĉenim licem? Dalliejeve nateĉene usne iskrivile su se i on se drsko nacerio. - Ništa ti sve to ne vrijedi ako ne moţeš udariti ĉeliĉnim štapom broj pet dvjesto dvadeset metara u vjetar i spustiti lopticu toĉno na cilj. Natjerao je Skeeta da isprazni dţepove, uzeo svu njihovu imovinu od dvadeset dolara i šezdeset ĉetiri centa, prišao trojici ĉlanova i predloţio im da odigraju malu prijateljsku utakmicu za deset dolara po rupi. Ĉlanovi, kako je Dallie velikodušno izjavio, mogu uzeti elektriĉna kolica s pribrom i svoje prevelike koţne torbe krcate Willson štapovima za golf s ĉeliĉnom glavom i od MacGregor drveta. Izjavio je da će biti sretan kao prase ako poĊe samo sa svojim ĉeliĉnim štapom broj pet i drugorazrednom Titleist loptom. Ĉlanovi su pogledali zapuštenog zgodnog deĉka kojemu je košĉati gleţanj od sedam centimetara provirivao iznad vrha teniske i odmahnuli glavom.


Dallie se nacerio, rekao im da su kukavice, kenjatori, i da su im isprike bezvrijedne kao za ţene te predloţio da povećaju uloge na dvadeset dolara po rupi, toĉno sedam dolara i trideset šest centi više nego što je imao u straţnjem dţepu. Ĉlanovi su ga gurnuli prema prvom humĉiću s kojega se poĉetno udara loptica i rekli da će mu isprašiti njegov pametni tur preko same granice u Oklahomu. Dallie i Skeet su te veĉeri pojeli najbolji odrezak i spavali u Holiday Innu. U Jacksonville su stigli pola sata prije nego je Dallie morao izvršiti poĉetni udarac za kvalifikacijsku rundu Orange Blossom Opena 1974. godine. Istoga popodneva jedan sportski novinar iz Jacksonvillea, nastojeći sebi pripisati slavu, iskopao je zapanjujuću ĉinjenicu da je Dallas Beaudine, koji se izraţava poput seljaĉkog djeteta i koji je zadrti konzervativni ekstremist zapravo profesor engleske knjiţevnosti. Dvije veĉeri nakon toga sportski novinar je konaĉno uspio ući u trag Dallieju kod Luella’sa, u prljavoj betonskoj zgradi ruţiĉaste boje koja je otpadala i s plastiĉnim flamingima, smještenoj nedaleko Gator Bowla gdje ga je suoĉio s tim podatkom kao da je upravo otkrio politiĉko primanje mita. Dallie je podigao pogled sa svoje ĉaše Stroh’sa, slegnuo ramenima i rekao budući da njegova diploma potjeĉe s A&Ma u Teksasu, pretpostavlja da baš i ne vrijedi previše. Baš ta nehajnost navodila je sportske novinare da se vraćaju po još otkad je Dallie prije dvije godine poĉeo igrati na profesionalnim turnejama. Dallie ih je mogao satima zabavljati općenito necitiranim navodima o stanju sindikata, sportašima koji su se prodali u Hollywood i ţenama koje zbog emancipacije zavrjeĊuju da im se ’napraši tur’. Bio je nova generacija starih dobrih deĉki, zgodnih filmskih zvijezda, blago samoironiĉan i mnogo pametniji nego što je to pokazivao. Dallie Beaudine se zamalo mogao naći u savršenom ĉasopisu da nije bilo jednoga. Uprskao je velike stvari.


Nakon što je bio proglašen za novog zlatnog deĉka profesionalne turneje poĉinio je gotovo neoprostiv grijeh kad nije osvojio nijedan vaţan turnir. Da igra na bezvrijednom turniru u predgraĊima Apopke na Floridi ili Irvinga u Teksasu, pobijedio bi s osamnaest udaraca manje od para, ali na Bob Hopeu ili Kemper Openu nije ĉak mogao ni oštro udariti loptu. Sportski novinari su svojim ĉitateljima uvijek postavljali isto pitanje: kad će Dallas Beaudine zaţivjeti prema svom potencijalu kao profesionalni igraĉ golfa? Dallie je ove godine odluĉio osvojiti Orange Blossom Open i stati na kraj nizu neuspjeha. Iz jednog razloga, sviĊao mu se Jacksonville. Bio je to jedini grad na Floridi koji se po njegovu mišljenju nije pretvorio u tematski park, a sviĊalo mu se i igralište na kojemu se Orange Blossom odrţavao. Unatoĉ neispa- vanosti pokazao je solidan nastup u kvalifikacijskoj rundi u ponedjeljak, a potom je, potpuno odmoran, izvrsno odigrao u srijedu na Pro-Amu. Uspjeh mu je povećao samopouzdanje; uspjeh i ĉinjenica da Zlatni Medvjed iz Columbusa, u Ohiou ima tešku prehladu i da je prisiljen povući se. Charlie Conner, sportski novinar iz Jacksonvillea otpio je gutljaj Stroh’sa iz ĉaše i pokušao se lijeno izvaliti na stolcu, jednako graciozno kao što je vidio od Dallieja Beaudinea. - Mislite li da će se povlaĉenje Jacka Nicklausa odraziti na ovotjedni Orange Blossom? - upitao je. Dallieju je to bilo jedno od najglupljih pitanja, uz ono ’je li i vama bilo tako dobro kao i meni?’, ali pretvarao se da o njemu razmišlja. - Pa gledajte, Charlie, ako uzmete u obzir ĉinjenicu da je Jack Nicklaus na putu da postane najveći igraĉ u povijesti golfa, rekao bih da je priliĉno pošteno zapaziti da ga nema. Sportski novinar skeptiĉno je pogledao Dallieja. Najveći igraĉ? Ne zaboravljate li pritom ljude poput Bena Hogana i Arnolds Palmera? Zastao je s puno poštovanja prije nego je izgovorio sljedeće ime, najsvetije ime u golfu. - Ne zaboravljate li Bobbyja Jonesa? - Nitko nikada nije odigrao utakmicu poput Jacka Nicklausa rekao je odluĉno Dallie. - Ĉak ni Bobby Jones.


Skeet je razgovarao s Luellom, vlasnikom bara, ali kad je ĉuo da se spominje Nicklausovo ime namrštio se i upitao sportskog novinara o izgledima Kauboja da doĊu do Super Bowla. Skee- tu se nije sviĊalo što Dallie govori o Nicklausu pa mu je već prešlo u naviku prekidati razgovor koji je išao u tom smjeru. Skeet je rekao kako razgovor o Nicklausu Dallievu igru vodi u sami pakao. Dallie to ne bi priznao, ali Skeet je uglavnom bio u pravu. Dok su Skeet i sportski novinar razgovarali o Kaubojima, Dallie se pokušao othrvati potištenosti koja se svake jeseni nad- vijala nad njim poput paklenog stroja i prepustio se pozitivnom razmišljanju. Sezona 74. bila je skoro završena, a on i nije bio baš tako loš. Osvojio je nekoliko tisuća nagrade u novcu, i dvostruko toliko u ludim opkladama; da će najbolju loptu odigrati lijevom rukom, kladio se da će udariti u središnju nulu na oznaku od dvjesto metara koja je ukazivala na mjesto za treniranje i ispucavanje loptica, igrati na improviziranom igralištu kroz sasušenu guduru i na tisuću dvjesto metara dugaĉkoj betonskoj kanalizacijskoj cijevi. Ĉak je pokušao i Trevinov trik igranja na nekoliko rupa bacajući loptu u zrak i udarajući je deset dekagrama teškom Dr Pepper bocom, ali danas staklo boce nije debelo kao nekad kad je Super Mex izmislio tu posebnu foru u grabljenju iz bezdane torbe igara za opkladu u golfu pa je Dallie odustao nakon što su mu na desnoj ruci morali šivati pet šavova. Unatoĉ ozljedi zaradio je dovoljno novca da plati benzin te da njemu i Skeetu bude ugodno. Nije to bilo nekakvo bogatstvo, ali bilo je daleko više nego što je stari Jaycee Beaudine ikada zaradio vrzmajući se uokolo s kurvama duţ Buffalo Bayoua u Houstonu. Prošla je već godina dana od Jayceejeve smrti. Ţivot mu je uništio alkohol i zloĉesta narav. Dallie je za smrt svog oca saznao tek nekoliko mjeseci nakon tog dogaĊaja kad je u jednom salunu u Nacogdochesu naišao na starog Jayceejeva prijatelja koji se s njim opijao. Dallie je poţelio da je saznao na vrijeme i da je mogao stajati uz oĉev lijes, gledati u mrtvo oĉevo tijelo i pljunuti meĊu starĉeve sklopljene oĉi. Jedna kap pljuvaĉke za


sve modrice koje je zaradio od Jayceejevih šaka, sve zlostavljanje koje je doţivio u djetinjstvu, sve ono vrijeme dok je slušao kako ga Jaycee naziva bezvrijednim... ljepotanom... ništarijom ... sve dok to više nije mogao podnijeti, kad je u petnaestoj godini pobjegao od kuće. Iz onoga što je mogao vidjeti s nekoliko starih fotografija Dallie je većinu svog izgleda uglavnom naslijedio od majke. I ona je pobjegla. Pobjegla je od Jayceeja nedugo nakon Dallieje- va roĊenja i nije se ni potrudila ostaviti novu adresu. Jaycee je jednom rekao kako je ĉuo da je otišla na Aljasku, ali nikada je nije pokušao potraţiti. - Previše problema - rekao je Jaycee Dallieju. - Nijedna ţena nije vrijedna tolike gnjavaţe, posebice kad ima toliko drugih uokolo. S gustom crvenkastokestenjastom kosom i spuštenim kapcima Jaycee je privlaĉio više ţena negoli je znao što bi s njima. Tijekom tih godina barem ih je desetak provelo neko vrijeme ţiveći s njima, a neke su sa sobom dovodile i djecu. Neke od tih ţena dobro su se brinule o Dallieju, dok su ga ostale zlostavljale. Kad je odrastao, uĉinilo mu se da su se one koje su ga zlostavljale zadrţavale duţe od ostalih, vjerojatno zato što je bila potrebna odreĊena koliĉina zloćudnosti da se s Jayceejem izdrţi duţe od nekoliko mjeseci. - RoĊen je zao - rekla je jedna od ljepših ţena Dallieju dok je pakirala kovĉeg. - Neki ljudi su takvi. Ne uoĉi se to najprije kod Jayceeja, zato što je pametan i zna tako lijepo s tobom da se osjećaš kao da si najljepša ţena na svijetu. Ali ima u njemu nešto izopaĉeno što ga ĉini pokvarenim do same srţi. Ne slušaj sve to što ti govori o tebi, Dallie. Ti si dobar deĉko. On se samo boji da ćeš ti jednoga dana odrasti i postati netko i nešto u ţivotu, a to je više od onoga što je on sposoban uĉiniti. Dallie se, koliko god mu je to uspijevalo, drţao podalje od Jayceejevih šaka. Uĉionica je postala njegov najsigurniji raj, i za razliku od svojih prijatelja nikada nije bjeţao iz škole, osim ako mu lice nije bilo jako u modricama. U tom sluĉaju druţio se s pomoćnicima u golfu koji su radili u country klubu, malo niţe


niz cestu. Uĉili su ga igrati golf i kad je navršio dvanaest našao je sebi još sigurniji raj od škole. Dallie je odagnao stare uspomene i rekao Skeetu da je dosta za veĉeras. Vratili su se natrag u motel, ali premda je bio umoran, Dallie je odviše razmišljao o prošlosti da bi mogao olako utonuti u san. Kad je kvalifikacijska runda bila okonĉana i Pro-Am iza njega, poĉeo je pravi turnir sljedećeg dana. Poput svih vaţnijih profesionalnih golf turnira Orange Blossom Open zapoĉeo je s prve dvije runde u ĉetvrtak i petak. Igraĉi, koji su preţivjeli eliminaciju nakon petka, ušli su u dvije završne runde. Dallie ne samo što je preţivio eliminaciju u petak već je s ĉetiri udarca vodio na turniru kad je u nedjelju ujutro prošao pokraj tornja televizijske mreţe prema mjestu s kojega se izvodi poĉetni udarac za završnu rundu. - Danas se drţi, Dallie - rekao je Skeet. Potapkao je dlanom vrh Dalliejeve golf torbe i nervozno pogledao na koţnu ploĉu s rezultatima na ĉijem je vrhu bilo istaknuto Dalliejevo ime. - Zapamti da danas igraš vlastitu igru, a ne neĉiju tuĊu. Odagnaj iz glave sve te televizijske kamere i usredotoĉi se na svaki pojedinaĉni udarac. Dallie ĉak nije ni kimnuo daje Skeetove rijeĉi primio na znanje. Naprotiv, nacerio se predivnoj brineti koja je stajala blizu konopa koji su dijelili galeriju oboţavatelja od igrališta. Uzvratila mu je osmijeh pa joj je prišao i malo se našalio s njom, ponašajući se kao da nema ama baš nikakvih briga na svijetu, kao da mu osvojiti ovaj turnir nije najvaţnija stvar u ţivotu, kao da ove godine uopće neće biti Noći vještica. Dallie je u završnici igrao s ĉetiri igraĉa, meĊu kojima je bio Johnny Miller, glavni osvajaĉ novĉane nagrade na turniru te sezone. Kad je na Dallieja bio red izvesti udarac Skeet mu je pruţio dugaĉak štap sa zaobljenom glavom za duge poĉetne udarce i dao zadnji savjet: - Zapamti da si najbolji mladi igraĉ golfa na današnjem turniru, Dallie. To znaš ti, a to znam i ja. Što kaţeš na to da ostatku svijeta dopustimo da i on za to sazna? -


Dallie je kimnuo, namjestio se i izveo udarac u golfu koji ulazi u povijest. Na kraju ĉetrnaeste rupe Dallie je još uvijek vodio sa šesnaest udaraca manje od para. Još su samo ĉetiri rupe preostale i Johnny Miller se brzo pribliţavao, ali još uvijek je bio ĉetiri udarca u zakašnjenju. Dallie je Millera smetnuo s uma i usredotoĉio se na vlastitu igru. Kad je s udaljenosti od metar i pol potopio lopticu završnim udarcem, sam sebi je rekao da je roĊen za golf. Neki prvaci nastaju, a ostali se stvaraju u trenutku zaĉeća. Konaĉno će ţivjeti prema reputaciji koju su za njega stvorili ĉasopisi. Dok je njegovo ime bilo napisano na vrhu koţne ploĉe s rezultatima Orange Blossom Opena, Dallie je osjećao kao da je izišao iz utrobe s novom novcatom Titleist loptom stisnutom u ruci. Koraci su mu postali duţi dok se kretao niz dio golf igrališta bez prepreka kod petnaeste rupe. Televizijske kamere pratile su svaki njegov pokret i osjetio je veliku samouvjerenost. Sad su porazi u završnoj rundi koji su ga pratili protekle dvije godine bili iza njega. Bio je to ĉisti sluĉaj, ništa drugo nego ĉisti sluĉaj. Ovaj deĉko iz Teksasa zapalit će svijet golfa. Sunce je udaralo u njegovu plavu kosu i grijalo mu majicu. Iz galerije mu je lijepo graĊena oboţavateljica otpuhnula poljubac. Nasmijao se, izveo pokret kao da hvata poljubac u zraku i stavlja ga u dţep. Skeet je izvadio ĉeliĉni štap broj pet da bi olakšao pristupni udarac do petnaeste glatke tratine oko rupe. Dallie je dograbio štap, zauzeo dobar poloţaj i namjestio se. Osjećao se snaţnim i pod kontrolom. Bio je u solidnom vodstvu, na potezu, i ništa mu nije moglo oteti pobjedu. Ništa osim Medvjeda. Ne misliš valjda da to moţeš osvojiti, misliš li, Beaudine?

Medvjedov glas bubnjao je u Dalliejevoj glavi tako jasno kao da sam Jack Nicklaus stoji pokraj njega. Prvaci poput mene osvajaju golf turnire, a ne propalice kao što si ti.


vrištalo je Dallieju u mozgu. Ne pojavljuj se sad! Ĉelo mu se orosilo graškama znoja. Ĉvršće je stisnuo štap i pokušao se ponovno opustiti i ne misliti na taj glas. Odlazi,

Što moraš sebi dokazati? Što si učinio sa svojim ţivotom osim što si uvijek uprskao?

Dallie se odmaknuo od loptice, ponovno namjestio i zauzeo poloţaj. Zamahnuo je štapom i udario. Gomila je skupno zagunĊala kad je loptica otišla na lijevu stranu i spustila se u visoku busiju. U Dalliejevoj svijesti Medvjed je odmahnuo svojom plavom glavom. Pusti me na miru!

Upravo ti o tome i ja govorim, Beaudine. Ti jednostavno nemaš ono nešto što je potrebno da se postane prvakom.

Skeet je, zabrinuta izraza lica, prišao Dallieju. - Otkud je dovraga taj udarac došao? Sad ćeš se morati boriti da postigneš par. - Samo sam izgubio ravnoteţu - odbrusio je Dallie i krenuo prema dijelu igrališta bez prepreka. Izgubio si ti hrabrost - šaptom mu je uzvratio Medvjed. Medvjed se u Dalliejevoj glavi poĉeo pojavljivati nedugo nakon što je Dallie poĉeo igrati na profesionalnim turnirima. Prije toga ĉuo je samo Jayceejev glas u glavi. Razumljivo, Dallie je shvatio da je on sam izmislio Medvjeda i znao je da postoji velika razlika izmeĊu ljubaznog Jacka Nicklausa lijepih manira iz stvarnog ţivota i ovoga stvorenja iz pakla koje je govorilo poput Nicklausa, izgledalo poput Nicklausa i znalo sve Dalliejeve najskrivenije tajne. Ali razum nije imao mnogo veze s privatnim Ċavolima, i nije sluĉajno da je Dalliejev privatni Ċavo poprimio oblik Jacka Nicklausa, ĉovjeka kojemu se divio znatno više od svih ostalih; ĉovjeka koji je imao predivnu obitelj, kojega su uvaţavali njegove kolege i koji je pruţao najbolju igru golfa kakvu je svijet ikada vidio. Ĉovjeka koji ne bi znao kako izgubiti ni kad bi se trudio. Ti si dijete iz radničkog dijeta grada, šaptao je Medvjed kad je Dallie zauzeo poloţaj za kratki završni udarac kod glatke zelene površine oko šesnaeste rupe.


Johnny Miller je sućutno pogledao Dallieja, a potom potopio lopticu zadnjim udarcem ZA par. Dvije rupe kasnije kad je Dallie izveo poĉetni udarac na osamnaestoj, njegovo vodstvo za ĉetiri udarca svedeno je na neodluĉan rezultat s Millerom. Tvoj stari ti je rekao da nikada nećeš mnogo postići, rekao je Medvjed dok je Dalliejev udarac loše zasjekao udesno. Zašto nisi slušao? Što je Dallie gore igrao to više se zezao s ruljom. - Otkuda sad taj traljavi golf udarac? - doviknuo je publici ĉeškajući se po glavi i rugajući se zbunjeno. Potom je pokazao prema punašnoj starijoj ţeni koja je stajala pokraj konopa. - GospoĊo, moţda bi bilo bolje da spustite torbicu i umjesto mene priĊete izvesti sljedeći udarac. Postigao je jedan udarac više od para na zadnjoj rupi, a Johnny Miller je utjerao lopticu u rupu s jednim udarcem manje. Nakon što su igraĉi potpisali svoje bodovne liste predsjedavajući turnira uruĉio je Milleru trofej za prvo mjesto i ĉek na trideset tisuća dolara. Dallie se rukovao s njim, nekoliko puta potapkao Millera po ramenu ĉestitajući mu, a potom se vratio još malo našaliti s ruljom. - Eto što sam dobio kad sam sinoć Skeetu dopustio da mi drţi razjapljenu vilicu i toĉi pivo niz grlo. Moja stara baka bi danas to bolje odigrala s vrtnim grabljama i na rolama. Dallie Beaudine je djetinjstvo proveo izmiĉući šakama svog oca i znao je da nikome ne treba dopustiti da vidi kad je povrijeĊen.

ČETVRTO POGLAVLJE

F

Francesca je stajala usred hrpe odbaĉenih veĉernjih haljina i promatrala svoj odraz u zidu od zrcala koja su bila ugraĊena u jedan kraj prostorije, sad ukrašene svilenim zidovima na pastelne prugice koje su bile u skladu sa stolcima Louisa XV i ranim Matisseom. Poput arhitekta zadubljena u nacrte prouĉavala je svoje dvadesetogodišnje lice ne bi li našla pakosne nepra-


nepravilnosti koje su se moţda zloĉesto pojavile otkad se zadnji put gledala u zrcalo. Njezin mali ravni nos bio je pokriven neprozirnim puderom ĉiju je kutijicu platila dvanaest funti, kapci su joj bili pod sivkastim sjenilom za oĉi, a trepavice, svaka pojedinaĉno, odvojene malim ĉešljem od kornjaĉina oklopa i namazane s ĉetiri sloja uvozne njemaĉke maškare. Kritiĉki preispitujući sitnu graĊu svog tijela spustila je pogled do draţesnih oblina grudi, a potom prouĉavala skladno udubljenje struka prije nego je prešla na noge u lijepim zelenim antilop hlaĉama s kojima se izvrsno slagala bluza od neobojene svile Pieroa De Monzija. Upravo su je proglasili jednom od deset najljepših ţena u Velikoj Britaniji za 1975. godinu. Premda ona nikada ne bi bila toliko blesava da to kaţe naglas potajice se pitala ĉemu se ĉasopis gnjavio s ostalih devet. Francescine profinjene crte lica imale su u sebi više klasiĉne ljepote nego crte njezine majke ili bake, i bile su mnogo promjenjivije. Njezine kosooke zelene oĉi mogle su postati hladne i daleke poput maĉjih kad je bila nezadovoljna, ili drske poput konobarice iz Sohoa kad joj se raspoloţenje promijenilo. Kad je shvatila koliko joj pozornosti to privlaĉi poĉela je naglašavati svoju sliĉnost s Vivien Leigh i pustila kestenjastu kosu da joj iz- raste u kovrĉavi oblak kose do ramena koju je katkad ukosnicama uklanjala sa svog malog lica kako bi sliĉnost još više istaknula. Dok je promatrala svoj odraz nije joj palo na pamet da je plitka i tašta i da je mnogi koje je smatrala prijateljima jedva podnose. Muškarci su je voljeli, a njoj je jedino to bilo vaţno. Bila je tako besramno lijepa, tako krajnje šarmantna kad se potrudila da su joj se mogli oduprijeti samo muškarci koji su se najviše branili. Muškarci su vrijeme provedeno s Francescom smatrali poput ovisniĉkog konzumiranja droge pa ĉak i kad bi veza bila okonĉana mnogi su se vraćali po još jedan udarac koji će ih uništiti. Poput svoje majke govorila je u hiperbolama i navodila rijeĉi u nevidljivim navodnicima, ĉineći da najobiĉnije stvari zvuĉe poput velike pustolovine. Priĉalo se da je u krevetu vraĉara,


premda su pojedinosti o tome tko je uistinu prodro u ĉarobnu Francescinu vaginu s vremenom postale nejasne. Divno se ljubila, tu nije bilo dvojbe, naslanjajući se na muškarĉeva prsa, stišćući se u njegovu naruĉju poput senzualnog maĉića i vrhom svog ruţiĉastog jezika katkad liznula njegova usta. Francesca nikada nije prestala misliti da je muškarci oboţavaju zato što je općenito s njima bila u svom najboljem izdanju. Nisu morali trpjeti njezine napadaje nepromišljenosti, njezinu vjeĉitu tromost ili njezine uvrede kad nije bilo po njezinom. Muškarci su je navodili da procvjeta. Barem za neko vrijeme... dok joj ne dosadi. Onda je postajala nemoguća. Kad je nanijela sloj koraljnog sjajila na usnice nije mogla a da se ne osmjehne kad se sjetila svoje najspektakularnije pobjede, premda je bila apsolutno izbezumljena što on njihov rastanak nije bolje podnio. Ali što je mogla uĉiniti? Nekoliko mjeseci nakon što je bila druga violina u odnosu na njegove sluţbene obveze hladna svjetlost realnosti ušla je u lijepe slike kraljevske besmrtnosti koje je zamišljala; koĉije u staklu, vrata katedrala koja se otvarajući razmiĉu, zvuk truba, slike posve zamislive djevojci koja je bila odgojena u spavaćoj sobi princeze. Kad se konaĉno opametila po pitanju njihove veze i shvatila da ne ţeli proţivjeti ţivot skaĉući na svaki mig Britanskog carstva, pokušala je prekinuti s njim i to mu jasno dati do znanja. Ali on je to unatoĉ tome jako loše prihvatio. Mogla gaje i sad zamisliti onako kako je izgledao te veĉeri; besprijekorno krojeno odijelo, iznimno ošišan i u skupocjenim elegantnim cipelama. Kako je zaboga mogla znati da ĉovjek koji izvana nema nijedne bore moţe u sebi nositi toliko nesigurnosti? Sjetila se te veĉeri prije dva mjeseca kad je prekinula vezu s najpoţeljnijim neţenjom u Velikoj Britaniji. Upravo su završili s veĉerom u privatnosti njegova stana i njegovo lice uĉinilo se mlado i znatiţeljno ranjivo kad je svjetlost svijeće ublaţila njegove aristokratske ravne crte. Piljila je u njega preko stolnjaka od damaska na kojemu je bio postavljen dvjesto godina star srebrni pribor i porculan obrubljen dvadeset ĉetiri karatnim zlatom pokušavajući ga navesti da po osebujnom


izrazu njezina lica shvati da je sve to mnogo teţe njoj nego što bi moţda moglo biti njemu. - Razumijem - rekao je, nakon što mu je, što je ljubaznije mogla, navela svoje razloge da ne nastave prijateljstvo. Potom je još jednom ponovio: - Razumijem. - Zbilja razumiješ? - Zabacila je glavu na jednu stranu tako da joj je kosa pala s lica puštajući svjetlosti da padne na dvije identiĉne niti imitacije dragulja koji su joj visjeli s ušnih resica, trepereći poput zvjezdanog lanca na kestenjastom nebu. Njegov tupi odgovor ju je šokirao: - Zapravo ne razumijem. - Odgurnuvši stolac od stola, iznenada je ustao. - Uopće ne razumijem. - Pogledao je u pod, a potom ponovno u nju. - Moram priznati da si mi se priliĉno svidjela Francesca, i da si mi dala razloga da povjerujem kako je i tebi stalo do mene. - Stalo mi je - odgovorila je iskreno. - Naravno da mi je stalo. - Ali ne dovoljno da bi tolerirala sve ostalo što ide uz mene. Kombinacija tvrdoglavog ponosa i povrijeĊenosti koje je osjetila u njegovu glasu naveli su je da osjeti uţasnu krivnju. Ne oĉekuje li se od ĉlanova kraljevske obitelji da skrivaju emocije, bez obzira koliko tegobne bile okolnosti? - To je priliĉno mnogo - podsjetila ga je. -Jest, nije li? - Osjetio se trag gorĉine u njegovu smijehu. - Glupo od mene što sam mislio da ti je toliko stalo do mene da se moţeš time nositi. Sad se u privatnosti svoje sobe Francesca kratko namrštila odrazu u zrcalu. Budući da njezino srce nikada nitko nije osvojio, uvijek bi se iznenadila kad bi muškarac s kojim je bila u vezi tako snaţno reagirao kad bi se rastajali. Ali tu se sad ništa više nije moglo uĉiniti. Zavrnula je zatvaraĉ na sjajilu za usne i pokušala se oraspoloţiti pjevušeći melodiju s britanskih plesnjaka iz 1930.-ih, o muškarcu koji je plesao s djevojkom koja je nekad plesala s Princom od Walesa. - Odlazim, dušo - rekla je Chloe pojavljujući se na dovratku dok je preko tamne kose, kratko ošišane i kovrĉave, namještala


rub ţućkastog pustenog polucilindra. - Ako nazove Helmut, reci mu da ću se vratiti do jedan. - Ako nazove Helmut, reći ću mu da si umrla. - Francesca je iskrenula ruku na boku. Njezini cimet smeĊi nokti na prstima doimali su se poput malih isklesanih badema dok je nestrpljivo tupkala po zelenim antilop hlaĉama. Chloe je na svojoj bundi od nerca priĉvrstila zakaĉku uz vrat. Eto, dušo... Francesca je osjetila griţnju savjesti kad je zapazila kako njezina majka umorno izgleda, ali potisnula je to podsjećajući se da se zadnjih mjeseci Chloeno samoouništenje u odnosu s muškarcima pogoršalo i njezina duţnost kćeri bila je ukazati joj na to. - On je ţigolo, mamice. Svi to znaju. Folirant, njemaĉki princ koji od tebe pravi pravu budalu. - Prošla je pokraj namirisanih Perthault vješalica u svom ormaru do police na kojoj se nalazio zlatni remen od riblje ljuske koji je kupila kod Davida Webba kad je zadnji put bila u New Yorku. Nakon što je uĉvrstila zakaĉku na struku ponovno je posvetila pozornost Chloe. - Brinem za tebe, mamice. Imaš podoĉnjake i cijelo vrijeme izgledaš umorno. Postalo je nemoguće ţivjeti s tobom. Eto, juĉer si mi donijela kući onaj Givenchy kimono beţ boje umjesto srebrnog kojeg sam te zamolila da mi doneseš. Chloe je uzdahnula. - Oprosti, dušo. Brinu, brinu me neke stvari i ne spavam dobro. Danas kad iziĊem uzet ću ti srebrni kimono. Francescino zadovoljstvo kad je ĉula da će dobiti pravi kimono nije posve zasjenilo njezinu brigu za Chloe. Što je opreznije mogla pokušala je navesti Chloe da shvati koliko je sve to ozbiljno. Mamice, ĉetrdeset ti je godina. Moraš se poĉeti više brinuti za sebe. Moj Boţe, pa tjednima nisi bila na kozmetiĉkom tretmanu lica. Oĉajna, shvatila je da je povrijedila Chloe. Brzo je poţurila pomirdbeno zagrliti majku pazeći da ne razmaţe sivkastosmeĊe rumenilo ispod njezinih jagodica. - Nema veze - rekla je. - Ja tebe oboţavam. Ti si još uvijek najljepša majka u Londonu.


- To me sad podsjeti; jedna majka u ovoj kući je dovoljna. Ti uzimaš svoje pilule protiv zaĉeća dušo, ne li? Francesca je promrmljala: - O, ne opet... Chloe je izvukla par rukavica iz Chanel torbice od krokodilske koţe i poĉela ih navlaĉiti na ruke. - Ne mogu podnijeti pomisao da zatrudniš dok si još tako jako mlada. Trudnoća je jako opasna. Francesca je brzim pokretom zabacila kosu iza ramena i okrenula se natrag prema zrcalu. - Tim veći razlog da to ne zaboravim, nije li? - rekla je bezbriţno. - Samo budi oprezna, dušo. -Jesam li ja ikada izgubila kontrolu u bilo kojoj situaciji kad su muškarci u pitanju? - Nisi, hvala Bogu - Chloe je zavukla palĉeve ispod ovratnika svoje bunde od nerca i podigla krzno sve dok joj nije dodirivalo donju stranu vilice. - Da sam barem bila sliĉnija tebi kad sam imala dvadeset. Trpko se smijuljila. - Koga ja to zavaravam? Da sam barem sad sliĉnija tebi. - Otpuhnuvši poljubac mahnula je za oproštaj ruĉnom torbicom i nestala niz veţu. Francesca je zavrnula nosom u zrcalu, potom naglo izvukla ĉešalj koji je bila namjestila u kosu, i ponosna koraka prišla prozoru. Dok je buljila u vrt vratile su joj se neţeljene slike starog susreta s Evanom Varianom i zadrhtala je. Premda je znala da za većinu ţena seks nije ništa strašno, iskustvo koje je prije tri godine imala s Evanom navelo ju je da izgubi ţelju za daljnjim eksperimentiranjem, ĉak i s muškarcima koji su je privlaĉili. Eva- novo zajedljivo bockanje o njezinoj frigidnosti i dalje je visjelo u prašnjavim kutovima njezine svijesti, odakle je u nejnezgodniji trenutak iskakalo i muĉilo je. Konaĉno je prošlog ljeta skupila hrabrosti i dopustila zgodnom mladom švedskom kiparu kojega je upoznala u Marrakechu da je odvede u krevet. Namrštila se kad se sjetila kako je bilo grozno. Znala je da je seks nešto drugo a ne samo netko tko se diţe i spušta nad njezinim tijelom i grubo pipa po najintimnijim dijelovima tijela dok se po njoj slijeva znoj ispod njegova pazuha. Jedini osjećaj


koji je to iskustvo u njoj izazvalo bio je osjećaj strašne tjeskobe. Mrzila je ranjivost, osjećaj ţivĉanosti daje popustila kontrolu. Gdje je bila ona tajanstvena bliskost o kojoj su pisali pjesnici? Zašto ona ni s kim nije mogla osjetiti tu bliskost? Promatrajući Chloen odnos s muškarcima Francesca je u ranoj mladosti nauĉila da je seks roba za trţenje poput svih ostalih. Znala je da će prije ili poslije opet morati nekom muškarcu dopustiti da s njom vodi ljubav. Ali bila je odluĉna da to neće uĉiniti sve dok ne bude imala potpuni nadzor nad situacijom i kad nagrade budu dovoljno visoke da opravdaju tu tjeskobu. Što bi te nagrade toĉno trebale biti, nije baš znala. Zacijelo ne novae. Novac je jednostavno bio tu, i nije bio nešto o ĉemu bi se trebalo razmišljati. Ni poloţaj u društvu, budući da joj je bio sasvim sigurno zajamĉen kod roĊenja. Ali nešto... ono nešto nedokuĉivo što joj je nedostajalo u ţivotu. Budući da je u suštini bila optimistiĉna osoba smatrala je da bi se njezina nesretna seksualna iskustva mogla ispostaviti najboljima. Mnoge njezine poznanice skakale su iz kreveta u krevet sve dok nisu izgubile osjećaj dostojanstva. Ona nije uskakala ni u ĉije krevete, ali bila je sposobna predstaviti iluziju seksualnog iskustva, zavaravajući ĉak i vlastitu majku, dok je istodobno ostala uzdrţana. Sve u svemu, bila je to moćna kombinacija koja je intrigirala najzanimljivije sorte muškaraca. Misli joj je prekinula zvonjava telefona. Koraknuvši preko hrpe razbacane odjeće prešla je preko tepiha podići slušalicu. - Francesca pri telefonu - rekla je sjedajući u jedan od svojih stolaca u stilu Louisa XV. - Francesca, ne spuštaj slušalicu. Moram razgovarati s tobom. - Gle, nije li to sveti Nicholas. - Prekriţivši noge promatrala je vrhove noktiju traţeći nepravilnosti. - Dušo, nisam te prošli tjedan mislio tako ispratiti. - Nicholasov glas bio je pomirljiv i mogla ga je zamisliti kako sjedi za stolom u svom uredu, njegove nepokolebljivo odluĉne prijazne crte lica. Nicky je bio jako sladak i jako dosadan. - Jadno se osjećam bez tebe - nastavio je. Oprosti ako sam te poţurivao.


-I treba ti biti ţao - izjavila je. - Zbilja, Nicholas, ponašao si se poput grozna gnjavatora. Mrzim kad netko viĉe na mene i ne ţelim da me netko navodi da se osjećam kao bešćutna vamp ţena. - Oprosti, dušo, ali nisam baš vikao. Zapravo, ti si bila ta koja je... - Zaustavio se, oĉito malo bolje razmislivši baš o tom komentaru. Francesca je našla pogrešku koju je traţila, gotovo nevidljiv okrznut komadić laka za nokte na kaţiprstu. Ne diţući se sa stolca ispruţila se do toaletnog stolića po boĉicu cimet smeĊega laka. - Francesca, dušo, mislio sam da bi ţeljela sa mnom dolje do Hampshirea ovaj vikend. - Ţao mi je, Nicky. Zauzeta sam. - Zatvaraĉ na boĉici laka za nokte popustio je kad ga je povukla. Kad je izvukla kist pogled joj je pao na novine koje su bile rastvorene odmah do telefona. Na njima je bio stakleni podmetaĉ koji je povećavao onaj okrugli dio teksta i njezino vlastito ime iskoĉilo je prema njoj, a slova se izobliĉila poput odraza u karnevalskom zrcalu. Francesca Day, lijepa kći meĎunarodne pripadnice otmjenih krugova Chloe Day i unuka legendarne modne kreatorice Nite Serritella ponovno slama srca. Posljednja ţrtva temperamentne Francesce njezin je zadnji pratitelj, zgodni Nicholas Gurynwyck, tridesettrogodišnji nasljednik bogatstva pivovare Gwynivyckovih. Prijatelji kaţu da je Gwynuyck bio spreman objaviti datum vjenčanja kad se Francesca iznenada počela pojavljivati u društvu dvadesettrogodišnjeg Davida Gravesa, novog lica na ekranu...

- Sljedećeg vikenda onda? Zanjihala je bokovima na stolcu odvraćajući pogled s novina kako bi popravila lak na kaţiprstu. - Mislim da ne, Nicholas. Ne oteţavajmo situaciju. - Francesca. - Na trenutak se uĉinilo da će Nicholasa glas izdati. Rekla, rekla si mi da me voliš. Vjerovao sam ti...


Na ĉelu joj se pojavila bora namrštenosti. Osjetila je krivnju, premda nije ona bila kriva što je on pogrešno protumaĉio njezine rijeĉi. Drţeći kist laka u zraku pribliţila je bradu bliţe slušalici. - I volim te, Nicky. Kao prijatelja. Moj Boţe, tako si drag i sladak... -1 dosadan. - Tko te ne bi volio? Tako smo se lijepo zabavljali zajedno. Sjeti se zabave kod Glorije Hammersmith kad je Toby uskoĉio u onu groznu fontanu... S druge strane je ĉula prigušen uzvik. - Francesca, kako to moţeš uĉiniti? Puhnula je na nokat. - Što to? - Izlaziti s Davidom Gravesom. Ti i ja smo doslovno zaruĉeni. - David Graves se tebe ne tiĉe - spremno je odgovorila. - Mi nismo zaruĉeni i ponovno ću razgovarati s tobom kad budeš spreman za razgovor na civiliziraniji naĉin. - Francesca... Spustila je slušalicu koja je odzveknula o postolje. Nicholas Gwynwyck nije imao pravo unakrsno je ispitivati! Pušući na nokat prišla je ormaru. Ona i Nicky lijepo su se zabavljali, ali nije ga voljela i zacijelo nije imala namjeru ostatak ţivota provesti udana za pivara, pa makar i bogatog. Ĉim joj se lak na noktu osušio ponovno se dala u potragu za neĉim što će te veĉeri obući na zabavu koju je prireĊivala Cissy Kavendish. Još nije bila našla što će odjenuti kad joj je pozornost odvratilo kucanje na vratima i jedna sredovjeĉna ţena kose boje medenjaka s rastezljivim ĉarapama zarolanim oko gleţnja ušla je u spavaću sobu. Kad je ţena poĉela odlagati hrpu uredno sloţena ţenskog rublja kojeg je donijela sa sobom, rekla je: - Odlazim na nekoliko sati, ako nemate ništa protiv, gospodiĉna Francesca. Francesca je podignula šifon boje meda, Yves Saint Laurent veĉernju haljinu sa smeĊim i bijelim nojevim perjem koje je okruţivalo porub. Haljina je zapravo pripadala Chloe, ali Francesca se u nju zaljubila prvi put kad ju je ugledala pa je dala skratiti suknju i suziti je kod grudi prije nego ju je prebacila u


svoj ormar. - Što kaţeš na šifon za sutra naveĉer, Hedda? - upitala je. - Previše jednostavno? Hedda je odloţila posljednju hrpu Francescina donjeg rublja i zatvorila ladicu. - Na vama sve sjajno izgleda, gospoĊice. Francesca se sporo okrenula ispred zrcala i frknula nosom. Saint Laurent je bio previše konzervativan, i na kraju krajeva, nije bio njezin stil. Spustivši haljinu na pod prešla je preko hrpe odbaĉene odjeće i ponovno poĉela prekapati po ormaru. Njezine baršunaste pumperice bile bi savršene, ali trebala joj je bluza uz njih. - Trebate li još nešto, gospoĊice Francesca? - Ne, ništa - odgovorila je Francesca odsutno. - Vratit ću se onda do ĉaja - rekla je ţena koja je vodila kućanstvo i krenula prema vratima. Francesca se okrenula upitati je za veĉeru i prvi put zapazila da je ţena pognuta više nego obiĉno. - Ponovno te muĉe leĊa? Mislila sam da si mi rekla da ti je bolje? - Bilo mi je malo bolje - odvratila je ţena koja je vodila kućanstvo, polaţući tromo ruku na kvaku - ali ovih zadnjih nekoliko dana boli me tako da se jedva mogu sagnuti. Zato mi i treba nekoliko sati slobodno, da odem u bolnicu. Francesca je pomislila kako bi bilo grozno ţivjeti kao sirota Hedda, s ĉarapama zarolanim oko gleţnjeva i leĊima koja su boljela sa svakim naĉinjenim pokretom. - Dodaj mi kljuĉeve - ponudila se nagonski. - Odvest ću te Chloenom lijeĉniku u ulici Harley i reći da meni pošalje raĉun. - Nema potrebe, gospoĊice. Mogu ja otići do bolnice. Ali Francesca nije htjela ni ĉuti za to. Nikako nije voljela gledati ljude kako pate i nije mogla podnijeti pomisao na to da se sirotoj Heddi ne pruţi najbolja medicinska pomoć. Dajući naputak ţeni da je ĉeka u automobilu, zamijenila je svoju svilenu bluzu za pulover od kašmira, dodala zlatnu i od bjelokosti narukvicu oko zapešća, našpricala se mirisom breskve i marelice Femme i izišla iz sobe ne vodeći raĉuna o razbacanoj odjeći i modnim dodacima koje je ostavila Heddi da se saginje i pokupi ih kad se vrati.


Kosa joj je vijorila oko ramena dok je poskakivala stubama, jakna od smeĊenaranĉaste lisice visjela joj je na prstima, a mekane koţnate cipele tonule u tepih. Zakoraĉivši u predvorje prošla je pokraj dva šišana grma u majolika loncima. Malo je sunĉeve svjetlosti prodiralo u predvorje pa biljke nikada nisu mogle uspijevati i moralo ih se svakih šest tjedana mijenjati, ali bila je to ekstravagancija koju ni Chloe ni Francesca nisu dovodile u pitanje. Zaĉulo se zvono na vratima. - Gnjavator - promrmljala je Francesca bacajući pogled na sat. Ako ne poţuri, nikada neće odvesti Heddu lijeĉniku i još se uspjeti odjenuti za zabavu kod Cissy Kavendish. Nestrpljivo je odgurnula ulazna vrata. Uniformirani policajac stajao je njoj suĉelice i gledao nešto u maloj biljeţnici koju je drţao u ruci. - Traţim Francecu Day - rekao je lagano se zarumenjevši kad je podigavši glavu ugledao njezinu pojavu od koje zastaje dah. Odmah joj je u mislima iskrsnula slika neplaćenih karata javnog prijevoza razbacanih u ladici stola gore na katu, i uputila mu je svoj najljepši osmijeh. - Našli ste je. Hoću li zaţaliti zbog toga? Pogledao ju je ozbiljno. - GospoĊice Day, bojim se da nemam dobre vijesti za vas. Tek sad je ugledala da on drţi nešto uz tijelo. Iznenada je protrnula kad je prepoznala Chloenu Chanelovu ruĉnu torbicu od nojeve koţe. Progutao je knedlu od neugodnosti. - Ĉini se da je došlo do ozbiljne nezgode u kojoj je bila ukljuĉena i vaša majka...

PETO POGLAVLJE

D

allie i Skeet jurili su duţ U.S. 49 prema Hattiesburgu, u Mississippiju. Dallie je uspio nekoliko sati odspavati na straţnjem sjedalu dok je Skeet vozio, ali sad je ponovno bio iza upravljaĉa, sretan što ne mora izvesti poĉetni udarac sve do 8:48 ujutro tako da će prije toga imati vremena udariti nekoliko loptica.


Više od iĉega na svijetu mrzio je ove voţnje po cijele noći, s jednog završnog turnira na kvalifikacijsku rundu sljedećeg. Da ovi PGA lovaši moraju nekoliko noći voziti prelazeći preko tri drţavne granice i pokraj nekoliko stotina Stuckey’s znakova jako bi brzo promijenili prokleta pravila, pomislio je. Na golf igralištu Dallie nije mario za to kako je odjeven, sve dok na majicama nije bilo ţivotinja i niĉeg ruţiĉastog, ali vodio je raĉuna o odjeći kad nije bio na igralištu. Najviše je volio izblijedjele pripijene iznošene Levisice i ruĉno raĊene koţne ĉizme nagaţene na petama te majicu kratkih rukava dovoljno staru da je moţe zavitlati ako mu doĊe i njome ulaštiti haubu svog Buicka Riviere a da ne brine o tome kako će je uništiti. Nekoliko njegovih oboţavateljica slalo mu je kaubojske šešire, ali nikada ih nije nosio. Više je volio šilterice, poput one koju je trenutaĉno imao na sebi. Rekao je da je Stetson zauvijek uništen jer ga je nosilo previše trbušastih agenata osiguranja u sportskim odijelima od poliestera. Nije Dallie imao ništa protiv poliestera, sve dok je bio ameriĉke proizvodnje. - Evo priĉe za tebe - rekao je Skeet. Dallie je zijevnuo i pitao se hoće li moći kvalitetno udariti ĉeliĉnim štapom broj dva. Dan prije bio je izvan forme, ali nije mogao dokuĉiti zašto. Od prošlogodišnje katastrofe na Orange Blossom Openu igrao je bolje, ali još uvijek nije mogao dospjeti dalje od ĉetvrtog mjesta na nekom velikom turniru ove sezone. Skeet je novine prinio bliţe osvijetljenom pregratku za naoĉale. Sjećaš se da sam ti nekidan pokazao sliku one male Britanke, one koja izlazi s nekakvim princem i svim tim filmskim zvijezdama? Moţda prebrzo premještam teţinu, pomislio je Dallie. Moţda je to razlog zbog ĉega ima problema s izvoĊenjem dugih udaraca s ĉeliĉnim štapom broj dva. Ili je moţda zamah u pitanju? Skeet je nastavio. - Rekao si da izgleda poput onih ţena koje se ne bi rukovale s tobom da nemaš dijamantni prsten na malom prstu. Sjećaš se sad?


Dallie je progunĊao. - No dobro, prošlog tjedna njezinu mamu udario je taksi. Tu je slika nje kako se vraća s pogreba strašno ojaĊena. Ucviljena Francesca Day ţali za majkom, pripadnicom otmjenih krugova - piše. Što misliš otkuda im takvo što. - Što to? - Ucviljena. Rijeĉ poput te. Dallie je prebacio teţinu na jedan bok i zagurao ruku u straţnji dţep traperica. - Bogata je. Da je siromašna jednostavno bi napisali da je bila ’tuţna’. Imaš još koju ţvakaću? - Paketić Juicy Fruita. Dallie je odmahnuo glavom. - Za nekoliko kilometara će stajalište za kamione. Protegnimo noge. Zaustavili su se i popili kavu, a potom vratili natrag u automobil. Stigli su u Hattiesburg dovoljno rano da Dallie moţe izvesti poĉetni udarac, i lako se kvalificirao za turnir. Na putu do motela tijekom istog tog popodneva njih dvojica zaustavila su se kod poštanskog ureda provjeriti dostavnu poštu. Zatekli su hrpe raĉuna koji su ih doĉekali i nekoliko pisama, a jedno je potaknulo prepirku koja je potrajala sve do motela. - Ne prodajem se i ne ţelim više ĉuti o tome - odbrusio je Dallie odbacivši kapu na krevet motelske sobe, a potom naglo preko glave skinuo majicu kratkih rukava. Skeet je već kasnio na sastanak s konobaricom kovrĉave kose, ali je podigao pogled s pisma koje je drţao u ruci i prouĉavao Dalliejeva prsa, široka ramena i lijepo oblikovane mišiće. - Ma ti si najtvrdoglavija kuĉketina koju znam u ţivotu - izjavio je. - To tvoje lijepo lice plus ti prelijepo razvijeni mišići na prsima mogli bi nam donijeti više novca nego što ti i tvoj zahrĊali ĉeliĉni štap broj pet zaradite tijekom ĉitave sezone. - Ne poziram ni za kakav jebeni kalendar. - O. J. Simpson je na to pristao - istaknuo je Skeet - a osim njega tu su još i Joe Namath i onaj francuski bezvezni skijaš. DoĊavola, Dallie, ti si jedini igraĉ golfa kojega su se uopće sjetili upitati. - Neću pozirati! - vikao je Dallie. - Ne prodajem se.


- Ali radio si za reklamu u ĉasopisu Foot Joy. - To je nešto drugo, i ti to znaš. - Dallie je ponosna hoda ušao u kupaonicu i zalupio vratima, a potom s druge strane doviknuo: Foot Joy rade prokleto dobre cipele za golf. Pustio je tuš i Skeet je odmahnuo glavom. Mrmljajući sebi u bradu prešao je preko hodnika do svoje sobe. Već dugo je mnogima oĉito da bi Dallieju izgled mogao biti jednosmjerna ulaznica za Hollywood, ali glupan to neće iskoristiti. Agenti u lovu na talente zovu i vode meĊunarodne razgovore od prve godine kad se pojavio na turnirima, ali Dallie im je samo rekao da su krvopije i onda nešto općenito potcjenjivaĉki o njihovim majkama, što samo po sebi i ne bi bilo toliko loše da im to nije sasuo u lice. Što je bilo tako grozno, znatiţeljno je pitao Skeet, u zaraĊivanju novca sa strane na lak naĉin? Sve dok Dallie ne poĉne pobjeĊivati na velikim turnirima nikada neće dobiti šes- teroznamenkasti ĉek za reklamu kakve mogu dobiti tipovi po- put Trevina, a da ne govorimo o divnim dogovorima kakve sklapaju Nicklaus i Palmer. Skeet se poĉešljao, skinuo jednu flanelnu košulju i obukao drugu. Nije vidio što ima tako loše u poziranju za kalendar pa ĉak i kad je to znaĉilo dijeliti prostor s lijepim deĉkima poput J. W. Namatha. Dallie je imao ono što su agenti u lovu na talente zvali seksualnim magnetizmom. Kvragu, to je mogao primijetiti i netko tko je bio napola slijep. Bez obzira koliko nisko na glavnim natjecanjima bio, uvijek ga je pratila cijela galerija, a osamdeset posto te galerije je, ĉini se, nosilo ruţ. Istoga trenutka ĉim bi sišao s igrališta te ţene su ga salijetale kao muhe na med. Holly Grace je rekla da ţene vole Dallieja zato što znaju da nema u bojama usklaĊeno donje rublje ni ploĉe Waynea Newtona. Ono što je Holly Grace u nekoliko navrata isticala jest da je Dallas Beaudine usamljena zvijezda* u drţavi, posljednja prava tipiĉno ameriĉka muškarĉina. Skeet je dograbio kljuĉ sobe i smijuljio se sam za sebe. Zadnji put kad je telefonom razgovarao s Holly Grace rekla mu je Usamljena zvijezda - Drugo ime za Teksas je The Lone Star State.


da će ga, ako Dallie uskoro ne osvoji veliki turnir, Skeet trebati odmah upucati da ga spasi tog jada. Godišnja zabava Mirande Gwynwyck koja se uvijek odrţavala zadnji tjedan u rujnu bila je u punom jeku i domaćica je sa zadovoljstvom razgledala pladnjeve s mediteranskim crvenim kozicama, mladim artiĉokama i jastogom u lišću. Miranda, autorica veoma poznatog feministiĉkog djela Ţena kao ratnica, voljela je dobro ugostiti, ako ne zbog niĉeg drugog a ono tek da svijetu pokaţe kako feminizam i graciozno ţivljenje nisu uzajamno iskljuĉivi. Njezina osobna politika ne bi joj dopustila da nosi kutu ili šminku, ali ugošćavanje joj je pruţilo mogućnost da provede ono na što je u Ţeni kao ratnici ukazala kao na ’domaće’ - civiliziraniju stranu ljudske prirode, bilo muške ili ţenske. Pogledom je prelazila preko otmjene skupine gostiju koji su se okupili izmeĊu toniranih zidova njezina dnevnog boravka, nanovo preureĊenog toga kolovoza kao roĊendanski dar Mirandina brata. Glazbenici i intelektualci, nekoliko ĉlanova plemstva, pokoji poznati pisac i glumac i nekoliko šarlatana da sve to zaĉine; upravo ona vrsta poticajnih ljudi koje je voljela okupiti. Potom se namrštila kad joj je pogled pao na posloviĉnu smetnju zadovoljstva, sitnu Francescu Serritellu Day, odjevenu spektakularno, kao i obiĉno, te kao i obiĉno u središtu muške pozornosti. Promatrala je Francescu kako leprša od jednog razgovora do drugog, izgledajući besramno lijepa u tirkiznom svilenom kombinezon odijelu. Zabacila je snopom sjajne kestenjaste kose kao da je svijet njezina osobna školjka ispunjena biserom, a svi u Londonu su znali da je bez prebijena novĉića. Kakvo iznenaĊenje joj je morala biti spoznaja da je Chloe do guše bila u dugovima. Uz podnošljivu buku na zabavi Miranda je ĉula Francescin velikodušan smijeh i slušala dok je pozdravljala nekoliko muškaraca onim svojim napetim ĉekaj-samo-dok-to-ĉuješ glasom, nemarno naglašavajući najnevaţnije rijeĉi što je Miran- du dovodilo do ludila. Ali jedan po jedan ti glupi gadovi topili


su se u mlake bare pod njezinim nogama. Naţalost, jedan od tih glupih gadova bio je i njezin voljeni brat Nicky. Miranda se namrštila i uzela macadamia lješnjak iz svjetlucave Lalique zdjelice na kojoj je bila nacrtana konjska smrt. Nicholas je njoj bio najvaţnija osoba na svijetu, predivan osjećajan ĉovjek s produhovljenom dušom. Nicky ju je potaknuo da napiše Ţena kao ratnica. Pomogao joj je proĉistiti misli, nosio joj kavu kasno naveĉer, i što je najvaţnije, štitio je od kritike njihove majke koja je prigovarala zašto se njezina kći, koja ima godišnja primanja od stotinu tisuća funti, mora petljati s takvim glupostima. Miranda nije mogla podnijeti pomisao da besposleno stoji i promatra dok mu Francesca Day slama srce. Mjesecima je promatrala kako Francesca leprša od jednog muškarca do drugoga i vraća se Nickyju svaki put kad bi se zatekla u stanci do novog oboţavatelja. Svaki put bi on jedva doĉekao njezin povratak, moţda se malo više bojao svaĊe, moţda nešto manje ţeljno, ali svejedno ju je jedva ĉekao. - Kad smo zajedno - objasnio je Mirandi - navodi me da se osjećam kao najduhovitiji, najpametniji i najperceptivniji muškarac na svijetu. - Potom je trpko dodao: - Naravno, osim ako nije loše volje, a u tom sluĉaju navodi me da se osjećam krajnje posrano. Kako je to ĉinila? pitala se Miranda. Kako netko tako intelektualno i duhovno jalov moţe privlaĉiti toliku pozornost? Uglavnom je to, Miranda je to zasigurno osjećala, bilo zbog njezine iznimne ljepote. Ali djelomiĉno je tomu bila razlog njezina ţivotna snaga, naĉin na koji je sam zrak oko nje prštao ţivotom. Jeftin salonski trik, pomislila je Miranda s gnušanjem budući da Francesca Day zacijelo nije imala nijedne izvorne misli u svojoj glavi. Pogledaj je samo! Bila je bez novca i nezaposlena, a ponašala se kao da nema nikakvih briga na ovome svijetu. A moţda nije ni imala, pomislila je Miranda osjetivši nelagodu, ne dok ima Nicka Gwynwycka i njegove milijune koji strpljivo ĉekaju u pripravi. Premda Miranda to nije znala, nije bila jedina zamišljena na svojoj zabavi te veĉeri. Unatoĉ naizgled veselom predstavljanju


Francesca se u sebi jadno osjećala. Samo dan prije otišla je do Stewarda Bessetta, vlasnika najprestiţnije modne agencije i pitala ga za posao. Premda nije imala ţelje za karijerom, manekenstvo je bio prihvatljiv naĉin zarade novca u svom društvenom krugu i zakljuĉila je da bi to pruţilo barem privremen odgovor na njezine novĉane probleme koji su je zbunjivali. Ali na njezino razoĉarenje, Steward joj je rekao da je preniska. Bez obzira na to koliko manekenka bila lijepa, mora biti stotinu sedamdeset visoka ako će se baviti modom - rekao je. - Ti imaš jedva metar pedeset pet. Naravno, moţda bih ti mogao naći nekakav posao, snimanje u krupnom planu, ali najprije moraš naĉiniti neke probne snimke. Tad je izgubila ţivce viĉući na njega da su nju fotografirali za najvaţnije ĉasopise na svijetu i da ona ne treba raditi nikakve probne snimke kao nekakva poĉetnica. Sad je shvaćala da je bi lo glupo od nje ponašati se tako uzrujano, ali u tom trenutku jednostavno si nije mogla pomoći. Premda je prošlo već godinu dana od Chloene smrti, Francesca se nije mogla pomiriti s gubitkom majke. Katkad je ta bol bila toliko ţiva, opipljiv predmet koji se obavijao oko nje. U poĉetku su njezini prijatelji bili sućutni, ali nakon nekoliko mjeseci su, ĉini se, vjerovali da bi trebala odbaciti tugu kao duljinu prošlogodišnjeg poruba na haljini. Bojala se da će joj prestati slati pozivnice ne bude li se vedrije ponašala, a mrzila je biti sama te je na kraju nauĉila kako prikriti svoju bol. Kad je bila u javnosti smijala se i oĉijukala kao da je sve u redu. IznenaĊujuće je bilo to što joj je smijeh poĉeo pomagati, i ,u nekoliko posljednjih mjeseci osjećala je da napokon ozdravlja. Katkad je osjećala ĉak i nejasno komešanje ljutnje prema Chloe. Kako ju je njezina majka mogla samo tako napustiti uz vojsku duţnika koji su poput najezde skakavaca ĉekali da joj otmu sve što je posjedovala? Ali ta ljutnja nikada nije dugo trajala. Francesca je shvatila zašto se Chloe doimala tako umornom i odsutnom onih mjeseci prije nego ju je udario taksi. U samo nekoliko tjedana nakon Chloene smrti na vrata su poĉeli dolaziti ljudi u otmjenim odijelima, s pravnim dokumentima


i pohlepna pogleda u oĉima. Najprije je nestao Chloen nakit, potom Aston Martin, pa slike. Napokon je prodana i sama kuća. To je podmirilo zadnja dugovanja, ali Francesca je ostala sa samo nekoliko stotina funti i većine tog novca sad više nije bilo, a ona je privremeno stanovala kod Cissy Kavendish, jedne od Chloenih dugogodišnjih prijateljica. Naţalost, Francesca i Cissy nikada se nisu baš dobro slagale i poĉetkom rujna Cissy je jasno dala do znanja kako ţeli da se Francesca odseli. Francesca nije bila sigurna koliko dugo će je još moći odbijati nejasnim obećanjima. Prisilila se nasmijati vicu Talmedgea Butlera i pokušala naći utjehu u pomisli daje biti bez novca gnjavaţa, ali da je to samo privremena situacija. Ugledala je Nicholasa kako prelazi preko prostorije u svom mornarskoplavom Gives and Hawkes blejze- ru i sivim na crtu izglaĉanim hlaĉama. Da se uda za njega imala bi novca za sve što joj je potrebno u ţivotu, ali tu je pomisao ozbiljno razmotrila sasvim kratko jednog popodneva prije nekoliko tjedana nakon što je primila telefonski poziv od iznimno odbojna ĉovjeka koji joj je prijetio brojnim neugodnim stvarima ako ne plati kreditne kartice. Ne, Nichoas Gwynwyck nije bio rješenje za njezine probleme. Prezirala je ţene koje su bile tako oĉajne i tako nesigurne u sebe da su se udavale zbog novca. Imala je samo dvadeset jednu godinu. Njezina budućnost bila je previše posebna, s previše svijetlih obećanja da bi je uništila samo zato što je privremeno potresena. Nešto će se ubrzo dogoditi. Trebala je samo ĉekati. - .. .je komad smeća koji ću preoblikovati u umjetnost. - Dio razgovora koji je vodio otmjeni Noel Cowardish, muškarac s kratkim cigaretšpicem i njegovanom kosom zapeo je Francesci za uho. Odvojio se od Mirande Gwynwyck i pojavio pokraj nje. - Dobra veĉer, draga moja - rekao je. - Izgledaš draţesno i cijele veĉeri ĉekam priliku da te uhvatim za sebe. Miranda je rekla da ću uţivati s tobom. Nasmiješila se i stavila ruku u njegovu ispruţenu. - Francesca Day - rekla je. - Nadam se da sam vrijedna tolikog ĉekanja.


- Lloyd Byron, zacijelo jesi. Već smo se mi prije sreli, premda se ti toga sigurno ne sjećaš. - Naprotiv, jako se dobro sjećam. Vi ste Mirandin prijatelj, poznati filmski reţiser. - Bojim se da sam samo piskaralo koje se još jednom prodalo za jenki dolar. - Dramatiĉno je zabacio glavu i progovorio gledajući u strop, ispuštajući savršen oblak dima. - Bijedna stvar, novac. On iznimne ljude navodi da ĉine pokvarene stvari. Francesca je vragolasto razrogaĉila oĉi. - Koliko ste vi to pokvarenih stvari dosad uĉinili, i je li to uopće dopušteno upitati? -Jako, jako mnogo. - Otpio je iz ĉaše za vodu pune neĉega što je izgledalo kao jaka rakija. - Sve što ima veze s Hollywoo- dom je pokvareno. Ali ja sam odluĉio svoj peĉat staviti na najgluplji komercijalni proizvod. - Pa vi ste zbilja hrabri. - Osmjehnula se i nadala da će se to shvatiti kao izraz divljenja, a zapravo ju je zabavljala njegova savršena parodija svjetski umornog reţisera koji je primoran naći kompromis za svoju umjetnost. Pogled Lloyda Byrona prešao je preko njezinih jagodica, a potom lijeno kliznuo na njezine usne, diveći joj se, ali priliĉno hladno, što je bilo dovoljno da joj jasno pokaţe kako on više vo li muško nego ţensko društvo. Napućio je usnice i nagnuo se naprijed, kao da joj povjerava veliku tajnu. - Za dva dana, draga Francesca, odlazim Bogu iza leĊa, u zabit Mississippija, poĉeti snimati nešto što se zove Krv Delta, scenarij koji sam' sam, bez tuĊe pomoći, promijenio od jadnog bezvrijednog komada u snaţnu duhovnu izjavu. - Oboţavam duhovne izjave - gukala je podiţući novu ĉašu šampanjca s posluţavnika kojega su pronijeli u prolazu dok je poskriveći prouĉavala spiralno ispruganu haljinu od tafta Sarah Fargate Smyth nastojeći odrediti je li Adolfo ili Valentino. - Namjeravam od Krvi Delta naĉiniti alegoriju, izjavu dubokog poštovanja prema ţivotu i smrti istodobno. - Naĉinio je dramatiĉan pokret ĉašom ne prolivši ni kapi. - Trajan ciklus prirodnog poretka. Shvaćaš?


- Trajni krugovi moja su posebna specijalnost. Za trenutak se uĉinilo da joj zaviruje ispod koţe, a potom je dramatiĉno zaškiljio. - Osjećam tvoju ţivotnu snagu koja tako snaţno otkucava u zraku da mi krade dah. Šalješ nevidljive vibracije uz najmanji pokret glavom. - Stavio je ruku uz obraz. - Gotovo nikada pogrešno ne procijenim ljude. Dodirni mi koţu. Posve je ljepljiva. Nasmijala se. - Moţda su kozice pokvarene. Uzeo joj je ruku i poljubio vrškove prstiju. - Ljubav. Zaljubio sam se. Svakako te moram imati u svom filmu. Od trenutka kad sam te ugledao znao sam da si savršena za ulogu Lucinde. Francesca je izvila obrvu. - Ali ja nisam glumica. Što vas je navelo da to pomislite? Namrštio se. - Nikada ne etiketiram ljude. Ti si onakva kakvom te ja vidim. Reći ću svom producentu da nikako neću snimati film bez tebe. - Ne mislite li da je to malo pretjerano? - upitala je osmjehujući se. - Poznajete me manje od pet minuta. - Poznajem te cijeli svoj ţivot, i uvijek vjerujem svojim nagonima; to je ono po ĉemu se razlikujem od drugih. - Njegove usne poprimile su jajolik oblik i otpuhnuo je drugi prsten dima. - Uloga je mala, ali za pamćenje. Eksperimentiram s koncepcijom tjelesnog i duhovnog putovanja kroz vrijeme; plantaţa s juga na vrhuncu prosperiteta u devetnaestom stoljeću, i ’plantaţa danas, u raspadanju. Ţelim te iskoristiti na poĉetku, u nekoliko kratkih ali beskrajno pamtljivih prizora gdje igraš mladu Engleskinju, djevicu koja dolazi na plantaţu. Nikada ništa ne govori, ali njezina nazoĉnost posve ispunjava ekran. Ta uloga bi za tebe mogla postati reprezentativna ako si zainteresirana za ozbiljnu karijeru. Za djelić sekunde Francesca je zapravo osjetila neobuzdan i suludo iracionalan ţalac iskušenja. Filmska karijera bila bi savršen odgovor za njezine novĉane poteškoće, a dramski nastup oduvijek ju je privlaĉilo. Pomislila je na prijateljicu Marisu Herenson koja je, ĉini se, bila posve zadovoljna svojom


filmskom karijerom, a potom se umalo glasno nasmijala zbog svoje naivnosti. Pravovaljani redatelji nisu baš prilazili nepoznatim ţenama na koktel zabavama i nudili im filmske uloge. Byron je iz dţepa na prsima izvukao malu biljeţnicu u koţnom uvezu i zlatnim perom nešto našvrljao u nju. - Moram sutra iz Londona otputovati za Sjedinjene Drţave pa me nazovi u hotel prije podneva. Eto, tu odsjedam. Nemoj me razoĉarati, Francesca. Ĉitava moja budućnost poĉiva na tvojoj odluci. Jednostavno ne moţeš propustiti priliku pojaviti se u najvaţnijem ameriĉkom filmu. Kad je od njega uzela papir i zagurala ga u svoj dţep suzdrţala se od komentara da Krv Delta baš i ne zvuĉi poput najvaţnijeg ameriĉkog filma. - Drago mi je što smo se upoznali, Lloyde, ali bojim se da nisam nikakva glumica. Pritisnuo je uši objema rukama, u jednoj je drţao piće a u drugoj cigaretšpic te je izgledao kao stvorenje iz svemira iz kojega se dimilo. - Bez negativnih misli! Ti si ono što sam ti rekao da si. Kreativan um nikako ne moţe priuštiti negativne misli. Nazovi me prije podneva, dušo. Jednostavno te moram imati! To rekavši uputio se prema Mirandi. Dok ga je promatrala Francesca je osjetila ruku na ramenu i neki glas joj je prošaptao na uho: - Nije on jedini koji te mora imati. - Nicky Gwynwyck, ti si uţasno opsjednut seksom - rekla je Francesca okrećući se spustiti mu brzi poljubac na glatko izbrijanu vilicu. - Upravo sam srela najzabavnijeg ĉovjeĉuljka. Poznaješ li ga? Nicholas je odmahnuo glavom. - Jedan od Mirandinih prijatelja. DoĊi u blagovaonicu, dušo, ţelim ti pokazati novog de Kooninga. Francesca je poslušno prouĉila sliku, a potom proĉavrljala s nekolicinom Nickyjevih prijatelja. Zaboravila je na Lloyda Byrona sve dok je Miranda Gwynwyck nije stjerala u škripac upravo u trenutku kad su se ona i Nicholas spremali otići.


- Ĉestitam, Francesca - rekla je Miranda. - Ĉula sam divne vijesti. Ĉini se da imaš talenta doĉekati se na vlastite noge. Baš poput maĉke... Francesca je bila srdaĉna, ali nije joj se sviĊala Nicholasova sestra. Smatrala je Mirandu suhom i lomnom poput tanke smeĊe granĉice kojoj je nalikovala, te smiješno pokroviteljskom prema bratu koji je bio dovoljno star da brine o sebi. Dvije ţene su već odavno odustale od pokušaja da postignu nešto više od površne uĉtivosti. - Kad već o maĉkama govorimo - rekla je ljubazno boţanstveno izgledaš, Miranda. Baš pametno što si se sjetila kombinirati pruge i pletenice. Nego, o kakvim to divnim vijestima govoriš? - Pa o Lloydovom filmu, naravno. Prije nego je otišao rekao mi je da te izabrao da mu odglumiš najvaţniju ulogu. Svi u prostoriji zeleni su od zavisti. - Ti si mu to zbilja povjerovala? - Francesca je izvila obrvu. - Nisam li trebala? - Naravno da nisi. Teško da bih ja sebi dopustila igrati u ĉetverorazrednom filmu. Nicholasova sestra zabacila je glavu i nasmijala se, a oĉi su joj bljesnule nesvojstvenim ţarom. - Sirota Francesca. Doista ĉetverorazrednom. Mislila sam da ti svakoga poznaješ. Oĉito nisi au courant kao što ţeliš da ljudi za tebe misle. Francesca, koja je sebe smatrala najvećom au courant osobom koju poznaje, gotovo nije mogla prikriti svoju zlovolju. - Što ţeliš time reći? - Oprosti, dušo, nisam te mislila uvrijediti. Samo sam iznenaĊena da nisi ĉula za Lloyda. Dobio je zlatnu palmu u Canne- su prije ĉetiri godine, zar se ne sjećaš? Kritiĉari su jednostavno poludjeli za njim, svi njegovi filmovi su divne alegorije i svi su posve uvjereni da će njegov sljedeći film biti golemi uspjeh. On radi samo s najboljima. Francesca je osjetila blago uzbuĊenje dok je Miranda nastavila nabrajati s kojim je sve poznatim glumcima Byron radio. Unatoĉ svojoj politici Miranda Gwynwyck bila je uţasan snob pa ako je ona smatrala Lloyda Byrona uvaţenim reţiserom,


Francesca je zakljuĉila da bi njegovu ponudu trebala malo bolje razmotriti. Naţalost, ĉim su napustili dom njegove sestre Nicky ju je odveo u privatan klub koji je upravo bio otvoren u Chelsei. Ostali su skoro do jedan, a onda ju je on ponovno zaprosio pa je uslijedila još jedna teška svaĊa, što se nje tiĉe i posljednja, tako daje jako kasno otišla leći. Posljedica neprospavane noći bila je ta da se sljedećeg dana probudila iza podneva, a ne bi ni tada da je Miranda nije probudila s nekakvim besmislenim pitanjem o krojaĉici. Skoĉivši iz kreveta preklinjala je Cissynu sobaricu što je nije probudila ranije, a potom poletjela preko tepihom prekrivena poda do gostinjske sobe, i još u pokretu povukla široku vrpcu na prednjici sivkastoţućkastoruţiĉaste Natori spavaćice. Brzo se okupala, a potom uskoĉila u crne vunene hlaĉe i grimiznoţuti pulover Sonie Rykiel. Nakon što je nanijela mrvicu rumenila, našminkala oĉi i stavila sjajilo za usne, navukla je ĉizme do koljena s patentnim zatvaraĉem i jurnula do Byronova hotela gdje ju je ĉinovnik obavijestio da se reţiser već odjavio. -Je li ostavio kakvu poruku? - upitala je, lupkajući nestrpljivo prstima po pultu. - Provjerit ću. Ĉinovnik se trenutak zatim vratio s omotnicom. Francesca ju je poderala i brzo pogledom preletjela po poruci. Hvala Bogu, draga Francesca! Ako ovo čitaš, opametila si se, premda je bilo doista neljudski od tebe što nisi nazvala prije nego što sam otišao. Najkasnije do petka moram te imati u Louisiani. PoĎi zrakoplovom do Gulfporta u Mississippiju i unajmi vozača koji će te prema priloţenim uputama odvesti na plantaţu Wentworth. Moj pomoćnik će ti kad stigneš srediti radnu dozvolu, ugovor itd., a nadoknadit će ti i putne troškove. Odmah potvrdi svoj pristanak na adresu plantaţe da ponovno mogu odahnuti. Ciao, moja lijepa nova zvijezdo!


Francesca je zagurala upute u torbicu zajedno s Byronovom porukom. Sjetila se kako je iznimno izgledala Marisa Berenson u Cabaret i Barry LinĎon, i kako je bila ljubomorna dok je gledala te filmove. Savršen naĉin na koji moţe zaraditi novac. Potom se namrštila kad se prisjetila Byronove opaske da će joj nadoknaditi putne troškove. Da ga je barem prije zatekla mogao joj je srediti plaćanje avionske karte. Sad će je morati sama platiti, a bila je gotovo sigurna da joj na raĉunu nije ostalo dovoljno novca da pokrije troškove avionske karte. Smiješna glupost s njezinim kreditnim karticama privremeno joj je zatvorila pristup, i nakon sinoć definitivno je odbijala razgovarati s Nickyjem. Otkuda će sad nabaviti novac za avionsku kartu? Bacila je pogled na sat iza stola i vidjela da kasni na ugovoreni termin kod frizera. Uzdahnuvši, zagurala je torbicu ispod pazuha. Jednostavno će morati naći naĉina. - Oprostite, gospodine Beaudine. - Stjuardesa zamamna poprsja u zrakoplovu Delta zaustavila se pokraj Dallievog sjedala. - Bi li vam bilo teško dati mi autogram za nećaka? Igra u srednjoškolskoj golf momĉadi. Zove se Matthew i vaš je veliki oboţavatelj. Dallie je osmjehom pokazao da mu se sviĊaju njezine grudi, a potom podigao pogled na njezino lice koje baš i nije tako dobro izgledalo poput ostalih dijelova tijela, ali još uvijek je bilo priliĉno lijepo. - Rado ću to uĉiniti - rekao je uzevši blokić i kemijsku olovku koju mu je pruţila. - Nadam se samo da igra bolje nego ja u zadnje vrijeme. - Kopilot mi je rekao da ste prije nekoliko tjedana zapali u nevolju u Firestoneu. - Dušo, ja sam stvorio nevolju u Firestoneu. Nasmijala se oduševljeno, a potom stišala glas pa ju je samo on mogao ĉuti. - Kladim se da stvarate nevolju na mnogim mjestima izvan golf igrališta. - Dajem sve od sebe. - Polako joj se nacerio. - Potraţi me kad drugi put budeš u L.A.-ju, zašto ne? Našvrljala je nešto na blokić koji joj je vratio, otrgnula papir i dala mu ga, još jednom mu se osmjehnuvši.


Kad se udaljila zagurao je papir u dţep traperica gdje je zašuštao uz još jedan komad papira koji mu je dala djevojka na Avisovom šalteru kad je napuštao Los Angeles. Skeet je progunĊao s prednjeg sjedala: - Kladim se da uopće nema nećaka, a ako ga i ima, taj nikada nije ĉuo za tebe. Dallie je otvorio dţepno izdanje Vonnegutovog Doručka prvaka i poĉeo ĉitati. Ništa nije mrzio više od razgovora sa Skeetom u zrakoplovu. Skeet nije volio putovati, osim ako to nije ĉinio na ĉetiri Goodyear gume i po meĊudrţavnoj autocesti. Nekoliko puta morali su ostaviti Dalliejevu najnoviju Rivieru i preletjeti zemlju zbog turnira, poput ovog dalekog putovanja iz Atlante do L.A. i natrag, Skeetovo uobiĉajeno raspoloţenje, u najboljem sluĉaju bockavo, pretvaralo se u posve ogorĉeno. A sad je mrko gledao u Dallieja. - Kad ćemo stići u Mobile? Mrzim ove proklete zrakoplove i nemoj mi opet zapoĉinjat’ o zakonima fizike. Znaš i ti a znam i ja da izmeĊu nas i tla nema niĉega osim zraka, a od zraka se nikako ne moţe oĉekivati da drţi nešto ovako veliko. Dallie je sklopio oĉi i blagim glasom rekao: - Umukni, Skeet. - Nemoj ti tu mene uspavljivati. Dovraga, Dallie, ozbiljno to mislim! Ti znaš koliko mrzim voţnju zrakoplovom. Barem bi mogao biti budan i praviti mi društvo. - Umoran sam. Nisam se sinoć dovoljno naspavao. - Nije ni ĉudo, kad si ruţio do dva ujutro a potom sa sobom doveo tog šugavog psa. Dallie je otvorio oĉi i pogledao Skeeta ispod oka. - Mislim da se Astrid ne bi svidjelo da je nazivaš šugavim psom. - Ne nju! Psa, glupane. Dovraga, Dallie, ĉuo sam tog mješanca kako zavija kroz zidove motela. - A što sam trebao uĉiniti? - odvratio je Dallie okrećući se suoĉiti sa Skeetovim mrgoĊenjem. - Ostaviti ga da skapa pokraj autoceste? - Kol’ko si im dao na recepciji prije nego smo jutros napustili motel?


Dallie je promrmljao nešto što Skeet baš nije mogao dobro ĉuti. - Što ka’eš? - ponovio je Skeet ratoborno. - Rekao sam stotku! Sad stotinu i stotinu nagodinu kad se vratim i zateknem psa u dobroj formi. - Prokleta budala - promrmljao je Skeet. - Ti i tvoji psi lutalice. U trideset drţava ostavljaš šugave pse kod upravitelja motela. Pojma nemam kako polovici njih ulaziš u trag. Psi. Odbjegla djeca... - Dijete. Radilo se samo o jednome koje sam istoga dana ukrcao na autobus Trailways. - Ti i tvoje proklete skitnice. - Dallie je sporim pogledom odmjerio Skeeta od glave do pete. O da, ja i moje proklete skitnice. To je Skeeta neko vrijeme ušutkalo, a baš to je Dallieju i bila namjera. Drugi put je otvorio knjigu iz koje su mu na krilo ispala tri komada plavog papira presavijena popola. Razmotao ih je, obuhvativši pogledom rub razuzdanih Snoopyja na vrhu i red X-ova na kraju, a potom poĉeo ĉitati. Dragi Dallie, leţim na rubu bazena Rocky Hailey’s i samo ĉetiri centimetra ljubiĉastog bikinija dijeli me od ozloglašenosti. Sjećaš li se Sue Louise Jefferson, onog djevojĉurka koji je radio u Dairy Queenu i iznevjerio roditelje odlazeći prema sjeveru u Purdue umesto u East Texas Baptist zato što je ţeljela biti Zlatna djevojka Boilermakersa, ali ju je nakon utakmice u drţavi Ohio upropastio Buckeyev igraĉ obrane u ragbiju. (Purdue je izgubio, 21-13.) U svakom sluĉaju, razmišljam o jednom danu prije nekoliko godina dok je Sue Louise još bila u Wynetteu i dok se osjećala kao Wynette High, onda kad joj je njezin deĉko poĉeo biti višak. Sue Loiuise me pogledala (bila sam naruĉila vaniliju i ĉokoladu s preljevom) i rekla: - Mislim da je ţivot poput Dairy Queena, Holly Grace. Ili ima tako dobar okus da zadrhtiš od njega, ili ti se rastopi posvuda po rukama.


Ţivot se rastapa, Dallie. Nakon što sam pedeset posto prebacila kvotu za ove krvopije u Sports Equipment Internationalu novi VP me prošloga tjedna uveo u ured i rekao mi da su unaprijedili nekoga drugoga i postavili ga za menedţera prodaje za jugozapadno trţište. Budući da je taj Netko Novi muškarac i da je prošle godine jedva ostvario kvotu razbjesnila sam se i rekla da ću ga tuţiti za kršenje prava o jednakoj zastu- pljenosti spolova pri zapošljavanju. Odgovorio je: - Hajde, hajde, dušo. Vi ţene ste previše osjetljive po tom pitanju. Ţelim da mi vjeruješ. - Nato sam mu ja rekla da mu neću vjerovati da će imati erekciju u ţenskom domu za umirovljenike. Uslijedilo je još nekoliko ţuĉnih rasprava i zato ja sad leţim pokraj starog bazena broj 22 umjesto da ţivim po zraĉnim lukama. A sad o neĉem vedrijem, frizura mi je kao u Farrah Fawcett pa sad izgleda bajno, a i Firebird dobro ide. (Bio je rasplinjaĉ, baš kao što si i rekao.) Don’t buy any bridges, Dallie i nastavi ostvarivati par. Voli te Holly Grace PS. Izmislila sam nešto od onoga o Sue Louise Jefferson pa ako je sretneš kad sljedeći put navratiš u Wynette ne spominji joj ništa o Buckeyevom obrambenom igraĉu rag- bija. Dallie se nasmiješio sam za sebe, dvaput premotao pismo i zagurao ga u dţep košulje, najbliţe mjesto koje je mogao naći do svog srca.

ŠESTO POGLAVLJE

L

imuzina je bila Chevrolet iz 1971., bez ugraĊene klime. To je Francesci bilo posebno mrsko jer se ĉinilo da gusta omara oko nje stvara ĉahuru. Premda su se njezina putovanja Sjedi-


njenim Drţavama dotad svodila na Manhattan i Hamptons bila je previše zaokupljena svojim vlastitim pogrešnim procjenama da bi pokazala bilo kakvo zanimanje za nepoznati krajolik kroz koji su prolazili otkad je prije sat vremena napustila Gulfport. Kako je mogla biti tako nepromišljena u izboru garderobe? S gnušanjem je bacila pogled na debele bijele vunene hlaĉe i celer zeleni pulover od kašmira dugih rukava koji joj se neugodno pripijao uz koţu. Bio je prvi dan listopada! Tko je mogao i zamisliti da bi moglo biti tako vruće? Nakon gotovo dvadeset ĉetiri sata putovanja oĉni kapci su joj se sklapali od umora i tijelo joj je bilo prekriveno prljavštinom. Letjela je s Gatwicka do JFK-ja, potom za Atlantu, a odatle za Gulfport gdje je temperatura bila trideset tri u hladu i gdje je jedini vozaĉ kojega je uspjela unajmiti imao automobil bez klime. Jedino o ĉemu je sad mogla razmišljati bilo je stići u hotel, naruĉiti divni dţin i kinin, dugo se tuširati hladnom vodom i spavati sljedeća dvadeset ĉetiri sata. Ĉim se prijavi u filmsku tvrtku i sazna gdje je smještena upravo to će i uĉiniti. Odmiĉući pulover sa znojnih prsa pokušala se razvedriti razmišljajući o neĉemu lijepom dok ne stigne do hotela. Bit će to jedna apsolutno sjajna pustolovina, rekla je samoj sebi. Premda nije imala glumaĉkog iskustva oduvijek je bila izvrsna u oponašanju i bit će marljiva pa će se potruditi na filmu tako da će je kritiĉari smatrati divnom pa će je najbolji filmski reţiseri na svijetu poţeljeti angaţirati. Odlazit će na divne prijeme, stvoriti zavidnu karijeru i zaraditi gomile novca. To joj je nedostajalo u ţivotu, to nedokuĉivo ’nešto’ koje nikada nije bila sposobna definirati. Kako joj to nikada prije nije palo na pamet? Vrhovima prstiju uklonila je kosu sa sljepooĉnica i ĉestitala samoj sebi kako je tako jednostavno riješila zapreku u pronalaţenju novca da pokrije troškove avionske karte. Zapravo, to je bila prava šala kad je jednom nadvladala poĉetni šok zbog te ideje. Mnoge osobe iz otmjena društva nose svoju odjeću u dućane koji za preprodaju otkupljuju dizajnersku odjeću; nije znala zašto to još prije nekoliko mjeseci nije uĉinila. Novcem od prodaje platila je avionsku kartu prvog razreda i raĉune koji


su joj prvi dolazili na dospijeće. Ljudi nepotrebno kompliciraju oko novca, shvatila je to sad kad joj je za rješavanje poteškoća bila potrebna samo mala inicijativa. I onako se gnušala nositi odjeću koju je odijevala prošle sezone, i sad je mogla poĉeti kupovati posve novu garderobu, ĉim joj filmska tvrtka nadoknadi troškove za kartu. Automobil je skrenuo u dugaĉak prilaz omeĊen hrastovima. Izvila je vratom kad su skrenuli na zavoju i kad je pred sobom ugledala obnovljenu plantaţnu kuću, drveno zdanje od opeke i drveta na tri kata, sa šest ţljebastih stupova draţesno postavljenih na prednjoj verandi. Kad su se dovezli bliţe zapazila je red kamioneta i kombija iz dvadesetog stoljeća parkiranih odmah uz predratno zdanje. Vozila su se doimala kao da tu ne pripadaju, baš kao ni ĉlanovi posade koji su se motali uokolo u kratkim hlaĉama, majicama kratkih rukava, golih prsa i s naramenicama. Vozaĉ je zaustavio automobil i okrenuo se prema njoj. Na ovratniku njegove ţućkastosmeĊe radne košulje bio je krupni okrugli ameriĉki bedţ kojim se obiljeţavala dvjestogodišnja obljetnica. Na vrhu bedţa pisalo je ’1776.-1976.’ u sredini ’AMERIKA’ i na dnu ’ZEMLJA MOGUĆNOSTI’. Francesca je znakove dvjestogodišnje ameriĉke obljetnice vidjela posvuda otkad je sletjela u zraĉnu luku JFK. Štandovi sa suvenirima bili su pretrpani komemorativnim bedţevima i jeftinim plastiĉnim maketama Kipa slobode. Kad su prošli kroz Gulfport vidjela je ĉak i hidrante za gašenje poţara oslikane tako da nalikuju na dobrovoljce Revolucionarnog rata* Za nekoga tko je potjecao iz zemlje koja je stara kao Engleska, ĉitavo to proslavljanje samo dvjesto godina ĉinilo se pretjeranim. - Ĉetrdeset osam dolara - rekao je taksista tako neobiĉnim naglaskom engleskog jezika da gaje jedva razumjela. Prebirala je po ameriĉkom novcu kojega je kupila engleskim funtama kad je sletjela na JFK i dala mu većinu onoga što je imala, uz velikodušnu napojnicu i osmijeh. Potom je izišla iz taksija uzevši sa sobom kozmetiĉku torbicu. engl. minuteman - dobrovoljci iz Ameriĉke revolucije (1775.-1783.) koji su bili spremni trenutaĉno se odazvati na poziv u borbu.


- Francesca Day? - Mlada djevojka s gusto nakovrĉanom kosom i visećim naušnicama preko travnjaka joj je prišla s boka. -Da? - Bok. Ja sam Sally Calaverro. Dobrodošla na kraj nigdjezemske. Bojim se da ćeš mi odmah trebati u garderobi. Vozaĉ je Vuitton kovĉeg spustio uz Francescine noge. Pogledom je obuhvatila Sallynu zguţvanu pamuĉnu indijsku oslikanu suknju i smeĊu majicu s naramenicama koju je nerazumno odluĉila obući bez grudnjaka. - To je nemoguće, gospoĊice Calaverro - odgovorila je. - Ĉim se vidim s gospodinom Byro- nom odlazim u hotel, a potom u krevet. U zadnja dvadeset ĉetiri sata spavala sam samo u zrakoplovu i uţasno sam iscrpljena. Sallyn izraz lica ostao je nepromijenjen. - Gledajte, bojim se da ću vas morati još malo zadrţati, premda ću nastojati što prije biti gotova. Lord Byron je pomaknuo raspored snimanja i vaš kostim mora biti gotov do sutra ujutro. -Ali to je besmisleno. Sutra je subota. Trebat će mi nekoliko dana da se sredim. Ne moţe valjda oĉekivati od mene da ću poĉeti s radom istog trena, ĉim stignem. Sallyne ljubaznosti u trenu je nestalo. - To je šou biznis, dušo. Nazovi svog agenta. - Bacila je pogled na Vuitton kovĉege a potom povikala nekome iza Francescinih leĊa. - Hej Dave, ponesi stvari gospoĊice Day do kokošinjca, hoćeš? - Kokošinjca! - uzviknula je Francesca poĉinjući se sad uistinu osjećati zabrinuto. - Ne znam što sve ovo znaĉi, ali hoću odmah u svoj hotel. - Ma daj, kao da svi mi ne bismo to ţeljeli. - Osmjehnula se Francesci osmijehom na granici bezobrazluka. - Ne brini, nije to baš pravi kokošinjac. Kuća u kojoj smo svi smješteni odmah je do ovoga imanja. Prije nekoliko godina to je bio dom za rekonvalescente, na krevetima su još i sad ruĉice. Zovemo je kokošinjac jer na to sliĉi. Ako ne mariš za ţohare, i nije tako loše. Francesca se nije dala uloviti na mamac. Tako vam je to kad se prepirete s podreĊenima. - Ţelim odmah vidjeti gospodina Byrona izjavila je. - Trenutno snima u kući i ne voli kad ga se prekida. - Sally ju je nepristojno šibala pogledom i Francesca je mogla osjeti-ti


kako procjenjuje njezinu unereĊenu odjeću i neodgovarajuću zimsku tkaninu. - Riskirat ću - odgovorila je sarkastiĉno piljeći jedan trenutak u gospodaricu garderobe prije nego je zabacila kosu i udaljila se. Sally Calaverro gledala je za njom dok se udaljavala. Prouĉavala je to sićušno vitko tijelo pamteći savršenu šminku i boţanstvenu grivu kose. Kako je samo uspjela tako malim pokretom glave zabaciti kosu? Uzimaju li te boţanstvene ţene po- duku kako zabacivati kosom, što li? Sally je povukla ĉuperak svoje kose, suhe i iskrzane na krajevima od loše trajne. Svi muškarci u tvrtci koji nisu homići poĉet će se ponašati kao dva- naestogodišnjaci kad ugledaju tu ţenu, pomislila je Sally. Bili su naviknuti na male lijepe starlete, ali ova je bila nešto posebno, s onim svojim srcedrapateljnim britanskim naglaskom i naĉinom na koji je piljila u vas podsjećala vas je da su vaši roditelji prešli ocean kao iseljenici. Tijekom bezbrojnih sati provedenih u brojnim barovima za samce Sally je zapazila da neki muškarci nasjednu na to superiorno snishodljivo preseravanje. - Sranje - promrmljala je osjećajući se kao debela neugledna ţena div ĉvrsto ušanĉena na pogrešnoj strani s dvadeset pet. Gospodiĉna Uzvišena i Moćna sigurno se morala ugušiti ispod pulovera od kašmira vrijednog dvjesto dolara, ali doimala se tako rashlaĊeno i svjeţe kao na reklami iz ĉasopisa. Neke ţene, kako se to ĉinilo Sally, stvorene su samo da bi ih druge ţene mrzile, a Francesca Day zacijelo je bila jedna od njih. Dallie je mogao osjetiti kako ga obuzima strepnja od ponedjeljka premda je bila subota i postigao je spektakularnih šezdeset ĉetiri kad je dan prije igrao na osamnaest rupa s nekim dobrim starim deĉkima izvan Tuscaloosa. Strepnjom od ponedjeljka nazvao je mraĉna raspoloţenja u koja je zapadao ĉešće nego je dopuštao, koja su oštre zube zabijala u njegovo tijelo i iz njega sisala sav sok. Općenito je strepnja od ponedjeljka uprskala mnogo više od njegovih dugih ĉeliĉnih štapova. Pogrbio se iznad Howard Johnson’s kave i kroz prednje staklo restorana piljio na parkiralište. Sunce još nije bilo posve


izišlo i osim nekoliko pospanih vozaĉa kamioneta u njemu restoran je bio gotovo prazan. Pokušao je dokuĉiti razloge svog ušljivog raspoloţenja. Nije bila tako loša sezona, podsjetio se. Osvojio je nekoliko turnira, a on i PGA povjerenik Deane Beaman samo su dva ili tri puta razgovarali o omiljenoj povjereni- kovoj temi, ponašanju koje ne dolikuje profesionalnom igraĉu golfa. - Što ćete? - upitala je konobarica koja je prišla njegovu stolu. U dţepu joj je bila zagurana naranĉasta i plava maramica. Bila je to jedna od onih kao sunce ĉistih debelih ţena, nalakirane kose i jako našminkana, ona koja je vodila brigu o sebi i navodila vas da pomislite kako ispod te debljine ima lijepo lice. - Odrezak i pomfrit - rekao je pruţajući joj jelovnik. - Dva jaja na oko, prţena s obje strane, i još jedan galon kave. - Hoćete u šalici ili da vam je ubrizgam izravno u vene? Smijuljio se. - Samo ti to donesi dušo, a ja ću se već pobrinuti kamo s tim. - Dovraga, sviĊale su mu se konobarice. Bile su to najbolje ţene na svijetu. Bile su seljaĉki pametne i drske, i svaka je imala priĉu. Ova konobarica je odvojila nekoliko trenutaka i pogledala u njega prije nego se udaljila, vjerojatno je prouĉavala njegovo lijepo lice, pomislio je. To se uvijek dogaĊalo i obiĉno mu to nije smetalo sve dok ga nisu gledale onim napola gladnim pogledom koji mu je govorio da od njega ţele nešto što im on nikako nije mogao pruţiti. Strepnja od ponedjeljka vraćala mu se svom silinom. Evo baš jutros, tek što se izvukao iz kreveta i stajao pod tušem pokušavajući drţati oĉi otvorene kad mu je prišao Medvjed i prošaptao na uho. Uskoro će Noć vještica, Beaudine. Gdje ćeš se ove godine sakriti?

Dallie je do kraja odvrnuo slavinu s hladnom vodom, ali Medvjed ga nije napuštao. Što dovraga bezvrijedna ništarija poput tebe misli da čini ţiveći na istom planetu sa mnom?

Dallie je odagnao sjećanja ĉim je stigla hrana, a s njom i Skeet koji se uvukao u separe. Dallie je preko stola gurnuo tanjur s


doruĉkom i odvratio pogled kad je Skeet podigao vilicu zabivši je u svoj krvavi odrezak. - Kak’ si danas, Dallie? - Ne mogu se poţaliti. - Sinoć si se priliĉno napio. Dallie je slegnuo ramenima. - Pretrĉao sam jutros nekoliko kilometara. Naĉinio nekoliko sklekova. Sve to znojem odagnao. Skeet je podigao pogled drţeći u ruci noţ i vilicu. - Ajoj-joj. - Koga vraga bi sad to trebalo znaĉiti? Ništ’, Dallie, osim što smatram da te ponovno poĉinju hvatati strepnje od ponedjeljka. Otpio je gutljaj kave iz šalice. - Prirodno je da pred kraj sezone ĉovjek postane depresivan, previše motela, previše vremena provedena na cesti. Posebno kad se ni blizu nisi pribliţio nijednom vrhunskom turniru. - Turnir je turnir. Konjski drek. - Skeet se okrenuo odresku. Proteklo je nekoliko trenutaka bez rijeĉi. Konaĉno je Dallie progovorio: - Pitam se ima li Nicklaus ikada strepnju od ponedjeljka? Skeet je glasno spustio vilicu. - Nemoj sad opet poĉeti razmišljati o Nicklausu! Svaki put kad o njemu poĉneš razmišljati tvoja igra ode k vragu. Dallie je odgurnuo šalicu s kavom i uzeo ĉek. - Daj mi malo poticaja, hoćeš li? - Sranje, Dallie, mislio sam da si se ostavio toga. - Ţeliš li ti da ja danas ostanem u natjecanju ili ne? Znaš da ţelim, ali nikako mi se ne sviĊa naĉin na koji to u zadnje vrijeme ĉiniš. - Samo prestani i daj mi te jebene tablete. Skeet je odmahnuo glavom i uĉinio što se od njega traţilo posegnuvši u dţep i gurnuvši crne kapsule preko stola. Dallie ih je dograbio. Kad ih je progutao nije mu promaknulo da postoji napola smiješna kontradikcija izmeĊu brige prema svom sportskom tijelu i zloporabi kojoj ga izlaţe u obliku ostajanja vani


do kasno, pića i priruĉne ljekarne koju je za njega Skeet nosio u dţepovima. Ali to nije ni bilo vaţno. Dallie je piljio u novac koji je bacio na stol. Kad si roĊen Beaudine bilo je gotovo predodreĊeno da nećeš umrijeti od starosti. - Ta haljina je odvratna! Francesca je promatrala svoj odraz u dugaĉkom zrcalu koje je bilo postavljeno na jednom kraju kamp kućice koja je sluţila kao improvizirana trgovina kostimima. Oĉi su joj za snimanje povećali sjenilom boje jantara i debelim slojem trepavica, kosu joj razdijelili po sredini, zaĉešljali lagano preko sljepooĉnica i skupili u zavijutke koji su joj padali preko ušiju. Stil frizura iz tog razdoblja bio je ĉaroban i laskav pa se nije svaĊala s ĉovjekom koji joj je frizuru upravo naĉinio, ali haljina je bila sasvim druga priĉa. Za njezin modni ukus neukusna ruţiĉasta haljina od tafta sa slojevima volana od zguţvane bijele ĉipke koji su okruţivali suknju izgledala je kao pretjerano sladak kolaĉić s kremom od jagode. Gornji dio haljine bio je pretijesan pa je jedva uspijevala disati dok joj je ţica u košarici podizala grudi sve dok joj nisu sve, osim bradavica, prešle preko ruba. Haljina je uspijevala izgledati sladunjavo i vulgarno, nimalo poput kostima koje je Marisa Berenson nosila u Barryju Lindonu. - Takvo što uopće nisam imala na umu i ne mogu to nositi - rekla je odluĉno. - Morat ćete nešto uĉiniti. - Sally Calaverra odgrizla je komad ruţiĉasta konca jaĉe no što je bilo potrebno. - To je kostim koji je bio kreiran za tu ulogu. Francesca je samoj sebi predbacila što juĉer nije obratila više pozornosti haljini dok ju je sa Sally isprobavala. Ali bila je toliko rastresena zbog iscrpljenosti i ĉinjenice da se Lloyd Byron pokazao tako nerazumno tvrdoglavim kad mu se poţalila na grozne uvjete stanovanja pa je kostim jedva i pogledala. Sad je imala manje od sat vremena prije snimanja prve od svoje tri scene. Barem su muškarci u tvrtki bili susretljivi i našli joj udobniju prostoriju s privatnom kupaonicom, donosili joj na posluţavniku hranu i onaj divni dţin s kininom o kojemu je sanjala. Premda je ’kokošinjac’ sa svojim malim prozorima i u


plavo lakiranim pokućstvom bio odvratan, spavala je kao zaklana i zapravo osjećala mali poticaj išĉekivanja kad se tog jutra probudila, barem dok nije malo bolje razmislila pogledavši svoj kostim. Nakon što se okrenula vidjeti haljinu otraga odluĉila je igrati na Sallyn osjećaj za poštenu igru. - Sigurno imaš još nešto. Baš nikada ne nosim ruţiĉasto. - To je kostim kojega je odobrio Lord Byron i ja tu ništa ne mogu uĉiniti. - Sally je priĉvrstila posljednju zakaĉku kojom je zatvarala otvor na leĊima navlaĉeći tkaninu malo grublje nego je bilo potrebno. Francesca je uvukla dah zbog neugodna stezanja. - Zašto ga uporno nazivaš tim smiješnim imenom; Lord Byron? - Ako me to pitaš, onda ga sigurno dobro ne poznaješ. Francesca nije dopustila ni da joj gospodarica garderobe ni kostim pokvare raspoloţenje, na kraju krajeva sirota Sally je u toj prikolici morala raditi po cijeli dan. To bi svakoga razljutilo. Francesca se podsjetila da joj je dodijeljena uloga u prestiţnom filmu, a osim toga, njezin izgled bio je dovoljno zapanjujući da nadmaši bilo koji kostim pa tako ĉak i ovaj. Ali ipak mora nešto uĉiniti da dobije hotelsku sobu. Nije imala namjeru provesti još jednu noć na mjestu koje ne nudi uslugu sluškinje. Francuske pete njezinih papuĉa škripale su po šljunku kad je prelazila preko prilaza upućujući se prema plantaţnoj kućici dok joj se suknja na volane njihala sjedne strane na drugu. Ovaj put neće napraviti istu pogrešku od juĉer kad se pokušala nagoditi s puzavcima. Ovaj put će ona izravno producentu s popisom prituţbi. Juĉer joj je Lloyd Byron rekao kako ţeli da glumaĉka ekipa i osoblje budu smješteni zajedno da se razvije duh zajedništva, ali ona je pretpostavila da je razlog tomu njegova škrtost. Što se nje tiĉe, pojavljivanje u prestiţnom filmu nije iskupljivalo ĉinjenicu da mora ţivjeti poput divljaka. Nakon nekoliko upita konaĉno je ugledala Lewa Steinera, producenta Krvi Delta. Stajao je u veţi vlastelinskog dvorca Wentworth, baš ispred samoga salona gdje je postavljena scena za snimanje. Šokirala ju je njegova zapuštena pojava. Zdepast i


neobrijan, sa zlatnim privjeskom* koji je visio unutar raskopĉana ovratnika havajske košulje, doimao se kao da pripada prizoru s uliĉnog ugla u predgraĊu Sohoa, gdje prodaje ukradene satove. Prekoraĉila je preko elektriĉnih kablova koji su se svijali preko tepiha u veţi i predstavila mu se. Kad je podigao pogled sa svog podmetaĉa sasula mu je litaniju prituţbi nastojeći zadrţati osmijeh u glasu. - ... dakle vidite, gospodine Steiner, nikako ne mogu provesti još jednu noć na tom odvratnom mjestu; uvjerena sam da me razumijete. Potrebna mi je hotelska soba prije nego padne mrak. - Pobjedniĉki je piljila u njega. - Teško je spavati kad se bojite da će vas progutati ţohari. Posvetio je nekoliko trenutaka ĉeznutljivo pogledavajući njezine uzdignute grudi, a potom povukao stolac na rasklapanje od zida, sjeo na nj i raširio noge tako da mu se zelenkastosmeĊa tkanina napela preko bedara. - Lord Byron mi je rekao da si prava maĉka, ali nisam mu vjerovao. To samo pokazuje koliko sam pametan. - Krajiĉkom usne naĉinio je neugodan coktaj. - Samo oni koji imaju glavne muške i ţenske uloge imaju hotelske sobe, slatkice, i to zato što im tako stoji u ugovoru. Ostali seljaci moraju to preţivjeti bez udobnosti. - ’Seljaci’ je operativna rijeĉ, nije li? - odbrusila je, i svi napori da bude miroljubiva bili su zaboravljeni. Jesu li svi ljudi iz svijeta filma bili tako bijedni? Osjetila je nakratko srdţbu prema Mirandi Gwynwyck. Je li Miranda znala kakvi će neugodni uvjeti biti tu. - Ne ţeliš posao? - rekao je Lew Steiner slegnuvši ramenima. Imam ovdje desetak fifica koje mogu naći do popodneva da zauzmu tvoje mjesto. Unajmilo te Njegovo Gospodstvo, a ne ja. Fifica! Francesca je mogla osjetiti skupljanje crvene izmaglice iza oĉnih kapaka, ali upravo u trenutku kad je otvorila usta da bi eksplodirala netko joj je stavio ruku na rame.

*

ankh - simbol kriţa s kratkom preĉkom koji je u drevnom Egiptu oznaĉavao ţivot.


- Francesca! - uzviknuo je Lloyd Byron, okrenuo je prema sebi i poljubio u obraz odvrativši joj pozornost od ljutnje. - Izgledaš apsolutno ĉarobno! Nije li predivna, Lew? Te maĉkaste zelene oĉi! Te nevjerojatne usne! Nisam li ti rekao da će biti savršena za Lucindu. Vrijedi svakoga novĉića potrošenog da je se dovede ovamo. Francesca ga je pokušala podsjetiti da je ona bila ta koja je dala sve te novĉiće i da ţeli da joj se vrati sve do zadnjega, ali prije nego je uspjela progovoriti Lloyd Byron je nastavio: - Haljina je izvrsna. Nevino djetinjasta, a ipak senzualna. Oboţavam tvoju kosu. Hej, ljudi, ovo je Francesca Day. Francesci se svidjelo predstavljanje, a potom ju je Byron povukao ustranu, izvukao blijedoţutu maramicu iz svojih po mjeri šivenih kratkih hlaĉa boje vanilije i lagano joj prislonio na ĉelo. - Danas i sutra snimat ćemo tvoje scene i moja kamera bit će potpuno ushićena tobom. Ništa ne govoriš pa nemaš razloga biti nervozna. - Pa baš i nisam nervozna - izjavila je. Zaboga miloga, pa ona je izlazila s Princom od Walesa. Kako netko moţe pomisliti da bi ona zbog neĉeg takvog bila nervozna? - Lloyde, ova haljina... - Slasna, nije li? - Povukao ju je prema salonu usmjeravajući je prema dvije kamere i šumi svjetala ka prednjoj strani pozornice namještenoj Hepplewhite stolcima, damaskom prekrivenom sofom i svjeţim cvijećem u starim srebrnim urnama. - Na prvom snimku stajat ćeš ispred ovih prozora. Osvijetlit ću pozadinu, i ti samo moraš krenuti naprijed kad ti ja kaţem i pustiti da u fokus polako uĊe to tvoje divno lice. Njegove opaske o njezinu divnom licu ublaţile su kivnost koju je osjećala zbog ponašanja prema njoj, i mnogo ljubaznije ga je pogledala. - Pomisli na ’ţivotnu snagu’ - poticao ju je. - Gledala si Fellinijeve filmove s nijemim likovima. Premda Lucinda ne progovara ni rijeĉi, njezina prisutnost mora posegnuti s ekrana i publiku zgrabiti za gušu. Ona je simbol nedostiţnog. Vitalnosti, sjaja, ĉarolije! - Napućila je usne. - Boţe, nadam se da to neće biti tako ezoteriĉno da kreteni u publici neće shvatiti smisao.


Sljedeći sat Francesca je mirno stajala dok su namještali reflektore i potom se usredotoĉila na probu bez kamera dok nisu naĉinjene konaĉne preinake. Predstavili su je Fletcheru Hallu, tamnokosom glumcu priliĉno zlokobna izraza u ţaketu i hlaĉama, koji je igrao glavnu mušku ulogu. Premda je bila upoznata s ogovaranjima filmske ekipe nikada nije ĉula za njega, i još jednom se zatekla kako je podilazi zla slutnja. Zašto nije prepoznala nijedno od ovih imena? Moţda je pogriješila što nije saznala nešto više o produkciji, a ne samo tako slijepo uskoĉila u to. Moţda je trebala traţiti da vidi scenarij... Ali juĉer je pogledala ugovor, podsjetila se, i sve je bilo u redu. Njezine zle slutnje postupno su išĉezavale kad je s lakoćom snimila prvu scenu stojeći ispred prozora i slijedeći Lloydove upute. - Lijepo - nije prestajao govoriti. - Divno. Prirodna si, Francesca. Komplimenti su je umirili, i unatoĉ iznimno neugodnom stezanju haljine mogla se opustiti izmeĊu snimanja i oĉijukati s muškarcima iz postave koji su prethodne noći bili paţljivi prema njoj. Lloyd ju je snimao kako prelazi preko prostorije, ĉini duboki naklon pregibanjem koljena ispred Fletchera Halla i na njegove rijeĉi odgovara ĉeznutljivim pogledom. Do ruĉka su je sat vremena raskopĉali i zakljuĉila je da se zapravo dobro zabavlja. Nakon stanke Lloyd ju je postavljao u razliĉite poloţaje u salonu gdje je ĉinio snimke izbliza, iz svakog mogućeg kuta. - Lijepa si, dušo! - govorio je. - O Boţe, to srcoliko lice i te divne oĉi su savršene. Raspustite joj kosu! Lijepo! Lijepo! - Kad je najavio stanku, Francesca se protegnula, baš kao maĉka koju su upravo dobro poĉešali po leĊima. Do kasnog popodneva njezin osjećaj zadovoljstva podlegao je zagušljivoj vrućini zbog vremena i elektriĉnih luĉnih svjetiljki. Ventilatori postavljeni oko scene nisu baš uspijevali rashladiti zrak, posebice kad su ih morali iskljuĉivati svaki put kad bi se pokrenule kamere. Teški korzet i višestruki slojevi podsuknji ispod haljine zadrţavali su vrućinu uz njezinu koţu, sve dok nije pomislila da će se onesvijestiti. -Jednostavno ne mogu više danas - konaĉno je izjavila dok joj je šminker tapkanjem kupio sitne kapi znoja koje su joj se na


najodvratniji naĉin poĉele stvarati uz granicu rasta kose. - Jednostavno se topim od vrućine, Lloyde. - Samo još jednu scenu, draga. Još samo jednu. Pogledaj onaj kut svjetlosti kroz prozor. Lice će ti zacijelo zasjati. Molim te, Francesca. Prava si princeza. Moja iznimna, besprijekorna princeza! Kad je tako rekao, kako je mogla odbiti? Lloyd ju je usmjerio prema oznaci koja je bila postavljena na podu nedaleko od kamina. Koliko je shvatila, poĉetak filma usredotoĉio se na dolazak mlade engleske uĉenice na plantaţu u Mississippiju gdje je trebala postati nevjestom njezina povuĉena vlasnika, muškarca za kojega je Francesca pretpostavljala da će nalikovati Rochesteru iz Jane Eyre, premda se njoj Fletcher Hali ĉinio malo premastan da bi bio romantiĉan junak. Naţalost za uĉenicu, ali srećom po Francescu, Lucinda je istoga dana trebala umrijeti tragiĉnom smrću. Francesca je već mogla zamisliti divan prizor smrti koji je namjeravala odigrati s pravom mjerom sputane strasti. Još je trebala otkriti kakve veze Lucinda i vlasnik plantaţe imaju s glavnim dijelom priĉe koji je bio smješten u sadašnjosti, i ĉini se ukljuĉivao velik broj ţenske glumaĉke ekipe, ali budući da se nije pojavljivala u tom dijelu filma, nije joj ni bilo vaţno. Lloyd je obrisao obrvu novom maramicom i prišao Fletcheru Hallu. - Ţelim da priĊeš iza Francesce, staviš ruke na njezina ramena i potom joj podigneš kosu sa strane da je moţeš poljubiti u vrat. Francesca, nemoj zaboraviti da si cijeli ţivot bila pod velikim okriljem. Njegov dodir te šokira, ali ti ujedno priĉinjava zadovoljstvo. Shvaćaš? Osjetila je kako joj tanak mlaz znoja curi niz grudi. - Naravno da shvaćam - odgovorila je mrzovoljno. Prišao joj je šminker i napudrao vrat. Navela ga je da joj pridrţi zrcalo kako bi mogla vidjeti što je uĉinio. - Zapamti, Fletcheru - nastavio je Lloyd - ne ţelim da joj zbilja poljubiš vrat, samo u išĉekivanju poljupca. Dobro, idemo to probati bez kamera. Francesca je zauzela svoje mjesto i pretrpjela još jedno odgaĊanje dok su dodatno namjestili reflektore. Potom je netko


zapazio vlaţnu mrlju na leĊima Fletcherova ţaketa na mjestu gdje je probio znoj i Sally je morala donijeti zamjenski kaput iz prikolice s kostimima. Francesca je lupila nogom o pod. - Koliko još dugo oĉekujete od mene da tu stojim? Neću to više trpjeti. Dat ću vam još toĉno pet minuta, Lloyde, a onda odlazim! Uputio joj je pogled od kojega su je prošli trnci. - Gledaj, Francesca, sad moramo biti profesionalni. Umorni su i svi ostali. - Ali svi ti ostali ne nose na sebi pet kilograma kostima. Vidjela bih kako bi bili profesionalni da se nasmrt guše. - Samo još nekoliko minuta - rekao je pomirljivo, a potom stisnuo šake i privukao ih dramatiĉno prema prsima. - Iskoristi napetost koju osjećaš, Francesca. Iskoristi tu napetost u svojoj sceni. Prenesi tu svoju napetost na Lucindu; mladu djevojku koju su poslali u nepoznatu zemlju da se uda za stranca. Svi se stišajte. Mir, mir, mir. Pustite Francesci da osjeti svoju napetost. - Stanite u red, braćo. Napokon je stigao novi ţaket i scena je snimljena. - Ne miĉite se! - povikao je Lloyd ĉim su završili. - Treba nam samo još jedna snimka izbliza, Fetchera koji ljubi Francescu u vrat, i za danas završavamo. To će još samo sekundu potrajati. Svi spremni? Francesca je progunĊala, ali ostala je na mjestu. Kad je već toliko propatila neće joj smetati ostane li još koju minutu duţe. Fletcher joj je stavio ruke na ramena i podigao kosu. Mrzila je pomisao na njegov dodir. Bio je sasvim prost i uopće nije bio njezin tip muškarca. - Pogni još malo vrat, Francesca - davao je upute Lloyd. Šminkeru, gdje si? - Tu sam, Lloyde. - Pa priĊi onda. Šminker se doimao kao da mu nije jasno. - Što trebate? - Što trebam? - Lloyd je dramatiĉno raširio ruke, oĉito razoĉaran.


- A, tooo. - Šminker je naĉinio grimasu ispriĉavajući se, a potom pozvao Sally koja je stajala tik iza kamere. - Hej, Cala- verrova, uzmi moju kutiju, hoćeš li, i dobaci mi iz nje Fletche- rove zmijske zube. Fletcehrove zmijske zube. Francesca je osjetila kako joj se okrenuo ţeludac.

SEDMO POGLAVLJE

Z

mijske zube! - vrisnula je Francesca. - Zašto Fletcher nosi zmijske zube? Sally je mrske predmete bacila u ruku šminkeru. - To je film o vampirima, slatkice. A što ti oĉekuješ, da nosi gaćice kakve nose striptizete? Francesca se osjećala kao da je posrćući zašla u nekakvu strašnu noćnu moru. Otrgnuvši se Fletcheru Hallu okomila se na Byrona. Lagao si mi! - vikala je. - Zašto mi nisi rekao da je to film o vampirima? Moj Boţe, osudit ću te nasmrt zbog ovoga. Ako si i na trenutak pomislio da ću ja svoje ime staviti na, na... - Nije mogla ponovno izgovoriti tu rijeĉ, jednostavno nije mogla. U svijesti joj je iskrsnula slika Marise Berenson, osebujne Marise kojoj priĉaju o onome što se dogodilo Francesci Day i koja se smije dok joj se rijeka suza slijeva niz obraze od alabastera. Stišćući šake, Francesca je povikala. - Istoga mi trena reci o ĉemu je toĉno ovaj odvratni film! Lloyd je zašmrcao, sasvim oĉito uvrijeĊen. - O ţivotu i smrti, prijenosu krvi, samoj biti ţivota koja se s jedne osobe prenosi na drugu. Metafiziĉkim dogaĊajima o kojima ti oĉito ništa ne znaš. Bijesna koraka udaljio se otpuhujući. Sally je koraknula naprijed i prekriţila ruke, oĉito uţivajući. - Film je o skupini stjuardesa koje iznajme dvorac za kojega se priĉa da je uklet. Jednoj po jednoj krv siše bivši vlasnik, stari dobri Fletcher, koji otprilike cijelo prošlo stoljeće ĉezne za


svojom izgubljenom ljubavi Lucindom. Tu je i podradnja, s vampiricom i muškom striptizetom, ali to je tek pri samom kraju. Francesca nije ĉekala da ĉuje više. Uputivši bijesan pogled svima, odjurila je sa snimanja. Njezina suknja na volane njihala se s jedne strane na drugu i krv joj je kolala venama kad je izjurila iz dvorca prema kamp kućicama u potrazi za Lewom Steinerem. Nasamarili su je i ispala je glupaĉa! Prodala je odjeću i proputovala pola svijeta da bi odigrala minornu ulogu u filmu o vampirima! Drhteći od bijesa zatekla je Steinera kako sjedi za metalnim stolom ispod stabala blizu kamioneta s hranom. Suknja s volanima joj se zadigla otraga kad se naglo zaustavila lupivši od nogu stola. Prihvatila sam ovaj posao zato što sam ĉula da gospodin Byron ima reputaciju kvalitetnog reţisera! - izjavila je, rukom grubo zamahnuvši po zraku i pokazujući prema plantaţnoj kući. Podigao je pogled s napola pojedene šunke na raţenu kruhu. - Tko ti je to rekao? Pred oĉi joj je isplivala slika lica Mirande Gwynwyck, samodopadnog i samozadovoljnog, i sve joj je postalo zasljepljujuće jasno. Miranda, toboţe feministkinja, sabotirala je drugu ţenu u nepromišljenom pokušaju da zaštiti svog brata. - Rekao mi je da stvara duhovnu objavu - uzviknula je. - Kakve veze bilo što tu ima s duhovnom objavom ili ţivotnom snagom Fellinija, za Boga miloga! Steiner se glupo smješkao. - A što misliš zašto ga zovemo Lord Byron? Pravi sranja da zvuĉe poput poezije. Naravno, to bude sranje i kad ga on dovrši, ali to mu ne govorimo. Škrt je i radi na brzinu. Francesca je tragala za nesporazumom, za malim traĉkom nade kojega je njezina optimistiĉna duša zahtijevala. - A što je sa Zlatnom palmom? - upitala je nepopustljivo. - Ĉime zlatnim? - Palmom. - Osjećala se poput budale. - Kanski filmski festival.


Lew Steiner je trenutak piljio u nju prije nego se nasmijao iz trbuha i smijući se izbacio komadić šunke. - Dušo, jedini ’kan’ s kojim je Lord Byron ikada imao veze je onaj koji teĉe mlazom*. Posljednje što je snimao za mene bio je Masakr studentica, a onaj prije toga nekakav manji komad, Ţene zatvora Arizona. Priliĉno se dobro prikazivao u kinima za automobiliste. Francesca je jedva mogla prevaliti rijeĉi preko usana. -O on je zbilja od mene oĉekivao da ću se pojaviti u filmu o vampirima. - Tu si, nisi li? Odmah je donijela odluku. - Ne zadugo! Za toĉno deset minuta vratit ću se sa svojim kovĉezima i oĉekujem da će me ĉekati sporazumni ugovor kojim ćete pokriti moje troškove te vozaĉ koji će me odvesti u zraĉnu luku. A iskoristite li i djelić tog filma koji ste danas snimili, osudit ću vas na smrt i lišiti bijednog bezvrijednog ţivota. - Potpisala si ugovor pa nećeš baš biti bogzna kako velike sreće. - Potpisala sam ugovor pod laţnim navodima. - Sranje. Nitko ti nije lagao. A moţeš zaboraviti na bilo kakav novac dok snimanje nije završeno. - Zahtijevam da mi platite to što mi dugujete! - Osjećala se poput grozne prodavaĉice ribe koja se cjenka na kutu ulice. - Morate mi platiti troškove puta. Dogovorili smo se! Nećeš dobiti ni novĉića ne završiš li zadnji prizor za sutra. - Neljubazno ju je pogledao bećarskim pogledom. - To je onaj u kojemu Lloyd ţeli da ga odigraš gola. Zove ga oskvrnuće nevinosti. - Lloyd će me vidjeti golu onoga dana kad osvoji Zlatnu palmu! Okrećući se na peti pošla je tako naglo da joj se jedan od odvratnih ruţiĉastih volana na haljini zakaĉio za rub metalnog stola. Naglo ga je povukla i poderala u povlaĉenju. Steiner je skoĉio od stola. - Hej, budi malo paţljivija s tim kostimom! Te me stvari koštaju novca!

*

Igra rijeĉi koja se gubi u prijevodu - aluzija na filmski festival u Ctmnesu i rijeĉ ’can’ limenka.


Dograbila je sa stola posudu sa senfom i istisnula priliĉno senfa na prednju stranu suknje. - Baš odvratno - rekla je podrugljivo. Ĉini se da ovo treba na pranje! - Kuĉko! - povikao je za njom kad se ponosno koraĉajući udaljila. - Nikada više nećeš dobiti posla! Pobrinut ću se za to da te nitko ne zaposli ni da smeće isprazniš. - Super - uzvratila je. - Jer ne mogu podnijeti veće smeće od onoga koje sam tu vidjela. Zgrabivši pune šake nabora zadigla je suknju do koljena, preĉicom pošla preko travnjaka i uputila se prema kokošinjcu. Nikada, baš nikada u ţivotu se nitko prema njoj nije ponašao tako bijedno. Natjerat će ona već Mirandu Gwynwyck da joj plati za ovo poniţenje pa makar joj to zadnje bilo. E pa udat će se za Nicholasa Gwynwycka istog dana ĉim se vrati kući. Kad je došla u svoju sobu bila je blijeda od srdţbe i pogled na nepospremljen krevet samo ju je još više razjario. Dograbivši ruţnu zelenu svjetiljku s toaletnog stolića zavitlala je njome preko sobe i svjetiljka se razbila o zid. Razaranje joj nije pomoglo pa se i dalje osjećala kao da ju je netko udario u trbuh. Doteglivši kovĉeg na krevet nagurala je ono odjeće koju se potrudila raspakirati prethodne veĉeri, zalupila poklopac i sjela na nj. Dok je uspjela zatvoriti zasune pozorno namještene kovrĉe su se raspustile i prsa orosila znojem. Tad se sjetila da je taj grozni ruţiĉasti kostim još uvijek na njoj. Umalo je zajaukala razoĉarano kad je ponovno otvorila kovĉeg. Za sve to je Nicky bio kriv! Kad se vrati u London navest će ga da je vodi u Costa del Sol i cijeli dan će leţati na prokletoj plaţi i neće raditi ništa drugo nego smišljati naĉine da se on bijedno osjeća. Posegnuvši rukama iza leĊa poĉela se muĉiti sa zakaĉkama koje su spajale gornji dio haljine, ali bile su na dvostruko kopĉanje a materijal je tako usko prijanjao uz tijelo pa ih nije mogla ĉvrsto uhvatiti i otkopĉati. Još više se izvijala, i soĉno opsovala, ali zakaĉke se nisu micale s mjesta. Baš kad se pomirila s tim da će pozvati nekoga u pomoć pomislila je na izraz debelog samodopadnog lica Lewa Steinera kad je senf istisnula na suknju. Umalo se glasno nasmijala. Da vidimo kako će


samodopadno izgledati kad vidi kako mu iz vida nestaje njegov dragocjeni kostim, pomislila je iznenada osjetivši pakosnu radost. U blizini nije bilo nikoga da joj pomogne pa je sama morala ponijeti kovĉeg. Tegleći Vuitton torbu u jednoj ruci i kozmetiĉku torbicu u drugoj muĉila se silazeći niz put koji je vodio do vozila da bi tek kad je tamo stigla saznala daje ama baš nitko ne ţeli odvesti u Gulfport. - Oprostite, gospoĊice Day, ali rekli su nam da su im potrebni svi automobili - promrmljao je jedan od muškaraca ne gledajući je izravno u lice. Ni trenutak mu nije povjerovala. Bilo je to Lew Steinerovo djelo, njegov zadnji triĉavi napad na nju! Jedan od ĉlanova ekipe bio je susretljiviji. - Benzinska postaja je nedaleko niz cestu. - Okretom glave pokazao joj je u kojem smjeru. - Od tamo moţeš telefonirati i javiti nekome da te pokupi. Sama pomisao na pješaĉenje niz prilaz bila je dovoljno zastrašujuća, a da ne govorimo o pješaĉenju sve do benzinske postaje. Baš kad je shvatila kako će morati progutati ponos i vratiti se u kokošinjac promijeniti haljinu Lew Steiner je izišao iz jedne od Airstream kamp kućica i zlobno joj se smijuljio. Odluĉila je da će prije umrijeti nego se za centimetar povući. Uzvrativši mu dug pogled podignula je kovĉege i preko trave se zaputila prema prilazu. Hej! Stani tamo! - vikao je Steiner otpuhujući pokraj nje. - Da nisi naĉinila još jedan korak dok mi ne vratiš taj kostim. Okomila se na nj. - Samo me dirni i tuţit ću te da si me napao. - Optuţit ću ja tebe za kraĊu! Ta haljina pripada meni! - Uvjerena sam da bi ĉarobno izgledao u njoj. - Namjerno ga je lupila u koljena zakaĉivši ga kozmetiĉkom torbicom kad se okrenula otići. Zajaukao je od bola, a ona se nasmijala sama za sebe, ţaleći što ga nije udarila jaĉe. Bit će to zadugo njezin posljednji trenutak zadovoljstva. *


- Promašio si skretanje - Skeet je kaznio Dallieja sa straţnjeg sjedala Buicka Rivere. - Ruta devedeset osam, rekao sam ti. S devedeset osam na pedeset pet, s pedeset pet na dvanaest, a potom ravno u Baton Rogue. - To što ti to meni kaţeš sat prije i potom zaspeš ne pomaţe mi baš mnogo - gunĊao je Dallie. Imao je na sebi novu kapu, tamnoplavu s ameriĉkim stijegom sprijeda, ali nije ĉinila ĉuda na poslijepodnevnom suncu pa je s instrument ploĉe uzeo sunĉane naoĉale sa zrcalima i stavio ih na oĉi. S obje strane ceste pruţalo se grmlje borovine. Već kilometrima nije vidio ništa osim nekoliko zahrĊanih odbaĉenih automobila i u ţelucu mu je poĉelo kruljiti. Katkad si baš ništa koristi - promrmljao je. - Imaš moţda Juicy Fruita? - upitao je Skeet. Komad boje u daljini iznenada je privukao Dalliejevu pozornost, kovitlac jarko ruţiĉastog koje se sporo gegalo duţ ceste. Kako su se pribliţavali oblik je postupno postajao sve jasniji. Skinuo je sunĉane naoĉale. - Ne mogu vjerovati. Pogledaj je molim te. Skeet se nagnuo naprijed i nadlakticom oslonio na naslon suvozaĉeva sjedala, a potom rukom zaklonio oĉi. - Ovo zbilja sve nadilazi, zar ne - frktao je. Francesca je napredovala, jedan tromi korak za drugim, boreći se za svaki dah protiv opakog korzeta. Prašina joj je prošarala obraze, vrh njezinih grudi presijavao se od znoja, i ni petnaest minuta prije ispala joj je bradavica. Poput pluta koji iskoĉi na površinu vala iskoĉila je ispod izreza njezine haljine. Brzo je spustila kovĉeg i zagurala je natrag, ali samo sjećanje navelo ju je da zadrhti. Ako bi samo jednu stvar u ţivotu mogla vratiti, pomislila je po stoti put u isto toliko minuta, vratila bi onaj trenutak kad je odluĉila otići s plantaţe Wentworth noseći tu haljinu na sebi. Suknja s volanima sad je izgledala poput posude za umak od peĉenja, izbaĉena sprijeda i straga, a sa strana stiješnjena od pritiska kovĉega u desnoj ruci i kozmetiĉke torbice u lijevoj, koje je osjećala kao da će joj išĉupati ruke iz zglobova. Sa svakim ko


rakom ţacnula se od bola. Njezine male cipele s francuskim petama stvorile su joj ţuljeve na nogama, i svaki nalet vrućeg vjetra poslao joj je još jedan oblak prašine u lice. Poţeljela je sjesti pokraj ceste i zaplakati, ali nije bila baš sigurna da bi se mogla prisiliti ponovno ustati. Da barem nije toliko prestrašena, lakše bi joj bilo podnijeti tu tjelesnu neudobnost. Kako joj se to moglo dogoditi? Kilometrima je hodala i nikada stići do benzinske postaje. Ili nije ni postojala ili je ona pogriješila smjer, ali nije vidjela ništa osim oguljena drvena znaka koji je reklamirao štand s povrćem koji se nikako nije materijalizirao. Uskoro će pasti mrak, nalazila se u stranoj zemlji, a koliko zna u ovoj borovini uz samu cestu vrebaju horde strašnih divljih zvijeri. Prisilila se gledati naprijed. Jedino što ju je sprjeĉavalo da se vrati na plantaţu Wentworth bila je apsolutna ĉinjenica da nikako ne bi mogla dopješaĉiti natrag. Zacijelo je ova cesta nekamo vodila, rekla je samoj sebi. Ĉak ni u Americi ne bi gradili ceste koje nikamo ne vode, bi li? Pomisao je bila toliko zastrašujuća da je poĉela u mislima igrati igrice samo da bi se kretala naprijed. Kad je zaškripala zubima uslijed bola kojeg je osjećala u raznim dijelovima tijela zamišljala je omiljena mjesta koja su od prašnjavih zabitih cesta Mississippija bila udaljena svjetlosne godine. Zamišljala je Liberty’s na Regent Streetu s kvrgavim snopovima svjetlosti i divan arapski nakit, parfeme u Sephori na rue de Passy i sve na Aveniji Madison, od Adolfa do Yves Saint Laurenta. U misli joj je iskrsnula poput leda hladna ĉaša Perriera s malom kriškom limete. Visjela je u uţarenom zraku ispred nje i ta slika bila je tako ţivopisna da je osjećala kako bi mogla posegnuti i dlanom stisnuti hladnu vlaţnu ĉašu. Poĉela je halucinirati, rekla je sama sebi, ali prizor je bio tako ugodan da ga nije ni pokušavala odagnati. Perrier je iznenada ispario u uţarenom zraku Mississippija kad je postala svjesna zvuka automobila koji joj se pribliţavao iza leĊa i laganog koĉenja. Prije nego što je uspjela uspostaviti ravnoteţu zbog teţine kovĉega u rukama kako bi se okrenula prema buci, s druge strane ceste prema njoj sporo je dopirao otegnuti glas:


- Hej, dušo, nije li ti nitko rekao da se Lee* predao? Kovĉeg ju je lupio sprijeda u koljena i volan suknje zadigao se otraga kad se okrenula prema glasu. Uravnoteţila je teţinu, a potom dvaput trepnula, ne mogavši povjerovati slici koja joj se materijalizirala pred samim oĉima. S druge strane ceste, naginjući se kroz prozor tamnozelenog automobila, naslonjen podlakticom na okvir vrata bio je muškarac besramno dobra izgleda, tako frapantno privlaĉan da je na trenutak pomislila kako joj se zapravo privida uz Perrier i krišku limete. Kad joj se ruĉka kovĉega usjekla u dlan obuhvatila je pogledom klasiĉne crte njegova lica, oblikovane jagodiĉne kosti i mršavu vilicu, ravan savršen nos, a potom oĉi koje su bile savršeno plave, poput oĉiju Paula Newmana i s gustim trepavicama poput njezinih. Kako je smrtnik mogao imati takve oĉi? Kako je muškarac mogao imati tako nevjerojatno plemenite usne a ipak izgledati tako muški? Gusta tamna plava kosa kovrĉala se preko rubova plave šilterice na kojoj je bio ameriĉki stijeg. Vidjela je vrh dva moćna ramena, lijepo oblikovane mišiće preplanule nadlaktice i jedan iracionalan trenutak osjetila je suludi napadaj panike. Napokon je srela nekoga tko je bio lijep poput nje. - Nosiš pod tom suknjom tajne konfederacije? - upitao je muškarac nacerivši se tako da je ugledala zube kakvi su se viĊali samo na stranicama ĉasopisa i navodili ljude da osjećajući krivnju izraĉunaju kad su svoje zube zadnji put ĉistili koncem. - Mislim da su joj Jenkiji odrezali jezik, Dallie. Prvi put je Francesca postala svjesna drugoga ĉovjeka, onoga koji se nadvirivao kroz straţnji prozor. Kad je obuhvatila pogledom njegovo zlokobno lice i zloslutno stisnute oĉi u glavi su joj odjeknula zvona upozorenja. - Moţe biti to ili je špijunka sa Sjevera - nastavio je. - Ne poznajem nijednu juţnjakinju koja bi toliko izdrţala bez rijeĉi.

*

Aluzija na Roberta E.Leeja koji se tijekom graĊanskog rata izmeĊu Sjevera i Juga u Americi predao Generalu Grantu.


- Jesil ti špijunka za Jenkije, dušo? - upitao je gospodin Boţanstveni i bljesnuli su njegovi nevjerojatni zubi. - Izvlaĉiš tajne konfederacije tim svojim lijepim zelenim oĉima? Iznenada je postala svjesna svoje ranjivosti, napuštene ceste, sunĉeve svjetlosti na izmaku, dvojice ĉudnih muškaraca, ĉinjenice daje bila u Americi, a ne sigurna kod kuće u Engleskoj. U Americi su ljudi punili pištolje kad su išli u crkvu, a zloĉinci su vrvili cestama kako ih volja. Nervozno je bacila pogled na muškarca na straţnjem sjedalu. Doimao se poput nekoga tko bi iz puke zabave muĉio male ţivotinje. Što bi trebala uĉiniti? Nitko je neće ĉuti ako zavrišti i nije imala nikakvog naĉina da se zaštiti. - Ma daj, Skeete, plašiš je. Uvuci tu svoju ruţnu glavu, hoćeš li? Skeet je povukao glavu i taj divni muškarac neobiĉna imena, koje ĉak nije uspjela ni dobro ĉuti, podigao je jednu svoju savršenu obrvu i ĉekao da ona nešto kaţe. Odluĉila je ne bjeţati; biti ţustra, ĉinjeniĉna i bez uvijanja im reći u kakvoj se oĉajniĉkoj situaciji zatekla. - Uţasno se bojim da sam se uvalila u nekakvu zbrku - rekla je spustivši kovĉeg. - Ĉini se da sam se izgubila. Naravno, strašna neprilika. Skeet je ponovno provirio glavu kroz straţnji prozor. Gospodin Boţanstveni se nacerio. Nastavila je uporno. - Moţda bi mi mogli reći koliko još ima do sljedeće benzinske postaje. Ili zapravo do nekog mjesta s kojega bih mogla telefonirati. - Iz Engleske si, nisi li? - upitao je Skeet. - Dallie, ĉuješ li ti kako smiješno govori? To je dama iz Engleske, eto tko je. Francesca je promatrala kako gospodin Boţanstveni, moţe li se netko uopće zvati Dallie, pogledom prelazi preko njezinih ruţiĉastih i bijelih nabora. - Kladim se da imaš vrašku priĉu ispriĉati, dušo. DoĊi ovamo i upadaj. Povest ćemo te do sljedećeg telefona. Oklijevala je. Ući u automobil s dvojicom nepoznatih muškaraca nije joj se baš uĉinilo najpametnijim potezom, ali ništa


drugo nije joj padalo na pamet. Stajala je na cesti, nabori su se vukli po prašini, kovĉezi su bili pokraj njezinih nogu sve dok nije osjetila muĉninu uslijed neobiĉne kombinacije straha i neizvjesnosti. Skeet se cijelim putem naginjao kroz prozor i izmicao glavu kako bi pogledavao u Dallieja. - Boji se da s’ ti kakav silovatelj, šljam koji ju je spreman upropastiti. - Okrenuo se natrag prema njoj. GospoĊo, dobro pogledajte to Dalliejevo lijepo lice pa mi onda recite mislite li vi da muškarac s takvim licem mora pribjeći nasilju nad ţenom koja to ne ţeli. Zacijelo je bio u pravu, ali Francesca se nekako nije osjećala ugodno. Ĉovjek po imenu Dallie zapravo nije bio osoba koja je nju najviše brinula. Ĉini se da joj je Dallie ĉitao misli, što s obzirom na okolnosti vjerojatno baš i nije bilo teško uĉiniti. Ne brini ti za Skeeta, dušo rekao je. - Skeet je zadrti ţenomrzac, eto što ti je on. Ta rijeĉ, dolazeći iz usta nekoga tko je unatoĉ nevjerojatno dobrom izgledu imao naglasak i ponašanje gramatiĉki nepismene osobe, iznenadila ju je. Još uvijek je oklijevala kad su se vrata automobila otvorila i dvije kaubojske ĉizme udarile o cestu. Moj Boţe... Teško je progutala i podignula pogled, sve do lica. Tijelo mu je bilo jednako savršeno kao i lice. Na sebi je imao mornarskoplavu majicu kratkih rukava koja mu se doticala mišića na prsima ocrtavajući bicepse i tricepse i sve ostale vrste nevjerojatnih stvari i traperice koje su izblijedjele toliko da su bile gotovo bijele osim kod iskrzanih rubova. Imao je ravan trbuh, uske bokove, bio mršav i dugonog, nekoliko centimetara viši od metar osamdeset, i potpuno joj oduzeo dah. Sigurno je toĉno ono što se priĉa za Amerikance i vitaminske tablete, pomislila je neobuzdano. - Prtljaţnik je pun pa ću tvoje kovĉege morati ubaciti na straţnje sjedalo k Skeetu. - Ma u redu. Bit će dobro bilo gdje. - Osmjehnula mu se dok joj je prilazio. Nije si mogla pomoći, odgovor je bio automatski, programiran u njezinim Serritella genima. Ĉinjenica da se pred ovako spektakularnim muškarcem, ĉak i ako se radilo o


prostaku iz zabiti, nije pojavila u svom najboljem izdanju, iznenada joj se uĉinila bolnijom od ţuljeva na stopalima. U tom trenutku dala bi sve na svijetu za pola sata provedena ispred zrcala sa sadrţajem svoje kozmetiĉke torbice i bijelim rubljem Mary MacFalden koje je visjelo u trgovini za preprodaju u Picca- dillyju, odmah do njezine zimzelenoplave pidţame. Zaustavio se na mjestu i zagledao u nju. Prvi put nakon što je otišla iz Londona osjećala se kao da je na domaćem terenu. Izraz na njegovu licu potvrdio joj je ono što je davno prije otkrila, muškarci su isti, u cijelom svijetu. Uputila mu je neduţan blistav pogled. - Nešto nije u redu? - Uvijek to ĉiniš? - Što to? -jamica na obrazima se produbila. - Pozivaš na intimu muškarca u manje od pet minuta kad ga upoznaš. - Pozivam na intimu! - Nije mogla vjerovati da ga je dobro ĉula i ogorĉeno je uzviknula: - Tebe sigurno nisam pozivala. Dušo, ako taj smiješak nije bio poziv, onda ne znam što jest. - Podigao je njezine kovĉege i odnio ih do druge strane automobila. - Obiĉno mi ne bi smetalo, shvaćaš, ali zapanjen sam jer graniĉi sa suludo odvaţnim da se tako reklamiraš Bogu iza leĊa pred dvojicom nepoznatih muškaraca koji bi, koliko je tebi poznato, mogli biti perverzni šljam. - Ja se reklamiram! - Lupila je nogom po cesti. - Odmah spuštaj te kovĉege. Da mi ţivot o tome ovisi s tobom nikamo ne bih pošla. Bacio je pogled po grmlju borovine i napuštenoj cesti. - Kako stvari izgledaju, blizu si tome. Nije znala što uĉiniti. Bila joj je potrebna pomoć, ali njegovo ponašanje bilo je nepodnošljivo i bila joj je mrska pomisao na to da se ponizi ulaskom u automobil. Nije joj dopustio da bira kad je otvorio straţnja vrata i bez ceremonije gurnuo prtljagu na Skeeta. - Budi oprezan s tim - povikala je pritrĉavši automobilu. - To je Louis Vuitton!


- Ovaj put si zbilja pokupio pravu, Dallie - promrmljao je Skeet otraga. - Kao da ja to ne znam - odvratio je Dallie. Sjeo je za upravljaĉ, zalupio vratima, a potom se nagnuo kroz prozor pogledati je. - Ako ţeliš ostati u posjedu stvari u svojoj prtljazi, dušo, bolje ti jer brzo ulazi je ću za deset sekundi ubaciti staru Rive- ru u brzinu pa ćemo ti ja i gospodin Vee-tawn biti samo nejasno sjećanje. Došepesala je obilazeći oko straţnjeg dijela automobila do vrata suvozaĉa i bila na rubu plaĉa. Osjećala se poniţeno, prestrašeno, i što je bilo najgore od svega, bespomoćno. Ukosnica joj je kliznula niz šiju i pala u prašinu. Naţalost, njezina velika nevolja tek je poĉinjala. Brzo je shvatila da suknje s volanima nisu namijenjene ulascima u moderne automobile. Odbijajući pogledati nekoga od svojih spasitelja da vidi kako oni reagiraju na njezine poteškoće, napokon se uspjela smjestiti na sjedalo, a potom je, kako je najbolje znala i umjela skupila nezgrapnu koliĉinu materijala sebi u krilo. Dallie je oslobodio mjenjaĉ od krinoline koja se prelijevala preko njega. - Ti se uvijek tako odijevaš kad se ţeliš ugodno osjećati? Zagledala se u njega i zaustila vratiti mu jednim od svojih poznatih zgodnih protuodgovora da bi shvatila kako joj ništa ne pada na pamet. Neko vrijeme su se tako vozili u tišini dok je ona uporno buljila pred sebe. Pogled joj je jedva sezao preko vrha planine suknji koje je imala na sebi, a podupori u gornjem dijelu haljine zabijali su joj se u struk. Bila je zahvalna što ne mora pješaĉiti, ali njezin poloţaj je stezanje korzeta uĉinio još nepodnošljivijim. Pokušala je duboko udahnuti, ali grudi su joj se zabrinjavajuće nadigle pa se odluĉila plitko disati. Samo jedno kihanje, shvatila je, i bila bi na duplerici. - Ja sam Dallas Beaudine - oglasio se muškarac za upravljaĉem. Zovu me Dallie. A to otraga je Skeet Cooper. - Francesca Day - odvratila je, polako smekšavajući glas. Morala se prisjetiti da su Amerikanci općepoznato neformalni. Ono što bi Englez smatrao neotesanim, Amerikanac je smatrao


normalnim ponašanjem u Sjedinjenim Drţavama. A osim toga nije mogla odoljeti da ovog divnog seljaĉkog prostaka barem djelomiĉno ne sruši na koljena. U tome je bila dobra, i to nikako nije moglo poći po zlu na dan kad se sve ostalo raspadalo. - Zahvalna sam ti što si me spasio - rekla je osmjehujući mu se preko vrha suknji. - Bojim se da sam imala doslovno nekoliko veoma surovih dana. - Hoćeš nam ispriĉati o tome? - upitao je Dallie. - Skeet i ja zajedno putujemo kilometrima i već smo se zasitili meĊusobnih razgovora. - Gle, ali to je zbilja smiješno. Miranda Gwynwyck, ta doslovno odurna ţena, iz obitelji pivara, znaš, nagovorila me da odem iz Londona i prihvatim ulogu u filmu koji se snima na plantaţi Wentworth. Skcetova glava izvirila je neposredno iza njezina lijevog ramena i pogled mu je postao pun znatiţelje. - Ti si filmska zvijezda? - upitao je. - Ima nešto u tebi što mi se ĉini poznatim, ali ne mogu te nikamo smjestiti. - Zapravo nisam. - Pomislila mu je spomenuti Vivien Leigh, a onda ipak odluĉila da je bolje ne opterećivati se time. - Sinulo mi je! - uzviknuo je Skeet. - Znam da sam te već negdje vidio. Dallie, nikad nećeš pogoditi tko je ona. Francesca se osvrnula i oprezno ga pogledala. - Ovo tu je ’ucviljena’ Francesca! - izjavio je Skeet urlajući od smijeha. - Znao sam da ću je prepoznati. Sjećaš se, Dallie. One koja izlazi sa svim tim filmskim zvijezdama. - Šališ se - odvratio je Dallie. - Kako zaboga - zaustila je Francesca, ali Skeet ju je prekinuo. - Ĉuj, zbilja mi je ţao zbog toga što se tvojoj mami dogodilo s tim taksijem. Francesca je buljila u njega bez rijeĉi. - Skeet oboţava tabloide - objasnio je Dallie. - Ja ih baš i ne volim, ali navode te na to da razmisliš o moći masovne komunikacije. Kad sam bio dijete imali smo onu staru plavu knjigu iz geografije, i prvo poglavlje u njoj zvalo se ’Naš svijet se smanju


je’. To sve govori, zar ne? Jeste li vi u Engleskoj imali takve knjige iz geografije? - Mislim, mislim da nismo - odgovorila je slabašnim glasom. Prošao je trenutak tišine i imala je grozan osjećaj da moţda ĉekaju da im ona ispriĉa pojedinosti oko Chloene smrti. Ĉak ju je i sama pomisao na to da nešto tako intimno podijeli sa strancima zgrozila pa se brzo vratila natrag na temu o kojoj je bilo govora, kao daje nikako nisu ni prekidali. - Preletjela sam pola svijeta, provela definitivno najjadniju noć u najgroznijem smještaju koji moţete zamisliti, i bila prisiljena nositi ovu apsolutno odurnu haljinu. Potom sam otkrila da su mi posve pogrešno predstavili film. - Porno film? - upitao je Dallie. - Nipošto! - uzviknula je. Nisu li ovi ruralni Amerikanci ni najmanje razmišljali o tome što će reći prije nego što nešto takvo prevale preko usana? - Zapravo, bio je to jedan od onih groznih filmova o - osjećala se bolesnom od samog izgovaranja rijeĉi vampirima. - Ma šališ se! - Skeetovo divljenje bilo je oĉito. Poznaješ i princa Vincenta? Francesca je nakratko stisnula oĉi, i ponovno ih otvorila. - Nisam imala to zadovoljstvo. Skeet je Dallieja potapšao po ramenu. - Sjećaš se starog Vincenta, nekad je znao biti na ’Hollywood Squares’? Katkad je i njegova ţena bila s njim. Kako se ona zove? I ona je jedna od onih pomodnih engleskih glumica. Moţda je Francie poznaje. - Francesca - odbrusila je. - Mrzim kad me drukĉije zovu. Skeet se zavalio natrag u sjedalo i shvatila je da ga je uvrijedila, ali nije marila za to. Njezino ime bilo je njezino ime i nitko ga drugi nije imao prava mijenjati, posebice ne danas kad se njezin pogled na svijet ĉinio tako neizvjesnim. - I, kakvi su ti sad planovi? - upitao je Dallie. - Što prije se vratiti u London. - Pomislila je na Mirandu Gwynwyck, na Nickyja, na nemogućnost da nastavi ţivjeti onako kako je ţivjela. - A onda se udajem. - Nije ni shvatila daje donijela odluku, a donijela ju je zato što je shvatila da nema druge


mogućnosti. Nakon svega što je u zadnja dvadeset i ĉetiri sata pretrpjela biti udanom za bogata pivara više joj se nije ĉinilo tako strašnom sudbinom. Ali sad kad je te rijeĉi izgovorila osjetila se potišteno, a ne rasterećeno. Ispala joj je još jedna ukosnica; ova joj se otkotrljala niz prednjicu i zagubila se u naborima. Oslobodila se mraĉnih misli zamolivši Skeeta da joj pruţi kozmetiĉku torbicu. Pruţio ju joj je bez rijeĉi. Zagurala ju je duboko u nabore suknje i naglim pokretom otvorila poklopac. - Moj Boţe... - Umalo je zaplakala kad je ugledala svoje lice. Njezina teška šminka groteskno je izgledala na prirodnom svjetlu; pojela je ruţ, kosa joj je padala na sve strane, i bila je prljava! Nikada u svih svojih dvadeset jednu godinu nije se lickala pred nekim muškarcem, osim pred frizerom, ali morala se vratiti u staro stanje, u osobu kakvu je prepoznavala! Dograbila je bocu losiona za ĉišćenje lica i dala se na popravak uţasna nereda. Kad je skinula tešku šminku osjetila je potrebu da se distancira od te dvojice muškaraca i navede ih da shvate da ona pripada nekom drugom svijetu. - Iskreno, izgledam poput strašila. Cijeli ovaj put doima mi se poput prave noćne more. - Povukla je svoje laţne trepavice, navlaţila kapke i nanijela lagani sloj naglašivaĉa uz sivkastosmeĊe sjenilo i nekoliko slojeva maškare. - Obiĉno koristim onu divnu Ecarte maškaru, ali sluškinja Cissy Kavendish, zbilja nemoguća ţena iz West Indies, zaboravila mi ju je spakirati pa se sad muĉim s nekakvom jeftinom engleskom. Znala je da previše priĉa, ali ĉinilo se da se ne moţe zaustaviti. Prešla je Kentovom ĉetkom preko okruglog rumenila boje karamele i osjenĉala podruĉje neposredno ispod jagodica. - Sve bih sad dala za dobru njegu lica. Ima divno mjesto u Mayfairu gdje koriste termalne kupke i sve ostale vrste nevjerojatnih ĉarobnih stvari koje kombiniraju s masaţom. Lizzy Arden ĉini to isto. - Brzo je olovkom ocrtala usnice i ispunila ih ruţiĉasto beţ sjajilom iz tube te provjerila ukupni uĉinak. Nije bilo sjajno, ali barem je ponovno nalikovala na sebe. Zbog sve veće tišine u automobilu osjećala se sve nelagodni- je pa je nastavljala govoriti da bi ispunila tišinu. - Uvijek je kad


si u NewYorku teško odluĉiti izmeĊu Arden’sa i Janet Sartin. Naravno, govorim o Janet Sartin u Aveniji Madison. Ţelim reći da moţete otići u njezin salon i u Park, ali to nije posve isto, je li? Sve je na trenutak utihnulo. Napokon je Skeet progovorio. - Dallie? - Uh-uh? - Misliš li da je već završila? Dallie je skinuo sunĉane naoĉale i vratio ih natrag na instrument ploĉu. - Imam osjećaj da se upravo zagrijava. Pogledala ga je i bilo joj je neugodno zbog svog ponašanja, a ujedno je bila ljuta zbog njegova. Nije li mogao shvatiti da joj je današnji dan najjadniji u ţivotu i pokušati joj ga barem malo olakšati? Bilo joj je mrsko što se ĉinilo kako ga se nije nimalo dojmila, i nije joj se sviĊala ĉinjenica da se on nije pokušavao dojmiti nje. Na nekakav ĉudan naĉin, koji nije mogla posve definirati, njegov gubitak zanimanja ĉinio joj se više dezorijentiranim od svega ostaloga što joj se dogodilo. Ponovno je pozornost svratila na zrcalo i poĉela naglo vaditi pribadaĉe iz kose, potiho se upozoravajući da prestane brinuti o mišljenju Dallasa Beaudinea. Svakoga trenutka će se napokon doĉepati civilizacije. Nazvat će taksi da je odveze u zraĉnu luku u Gulfportu, a potom će si rezervirati mjesto na sljedećem letu za London. Iznenada se sjetila neugodne novĉane situacije, a potom je, jednako tako brzo, našla rješenje. Jednostavno će nazvati Nicholasa da joj brzojavom pošalje novac za avionsku kartu. Osjetila kako je rašpanje u grlu i kako joj je grlo suho kad se nakašljala: - Moţete li zatvoriti prozore? Ova prašina je odvratna. Zbilja bih nešto voljela popiti. Zapazila je mali plastiĉan rashlaĊivaĉ u straţnjem dijelu. - Mislim da je mala vjerojatnost da moţda imate bocu Perriera skrivenu unutra? Trenutak teške tišine ispunio je unutrašnjost Riviere. - Sranje, damo, upravo smo ostali bez njega - konaĉno je progovorio Dallie. - Bojim se da je Skeet dokrajĉio zadnju bocu ĉim smo opljaĉkali tu prodavaonicu s alkoholnim pićima tamo u Meridianu.


OSMO POGLAVLJE allie je prvi bio spreman priznati da se prema ţenama ni je uvijek lijepo ponašao. Djelomiĉno je razlog bio u njemu, ali djelomiĉno i u njima. SviĊale su mu se domaće ţene, ţene za dobar provod, podle ţene. Volio je ţene s kojima je mogao piti, ţene koje su znale priĉati masne viceve bez stišavanja glasa, one koje su poantu vica ispalile dok su znojeći se ispijale krigle piva, namotavale konobarske ubruse i Waylon Jennings na jukeboxu, ni trenutka ne gubeći vrijeme na razmišljanje o tome kako bi to moţda mogla naĉuti plavokosa dama iz kluba u sljedećem gradu. SviĊale su mu se ţene koje nisu pravile probleme uz suze i prepiranja zato što je on vrijeme provodio udarajući nekoliko stotina loptica svojim štapom broj tri umjesto da ih je vodio u restorane u kojima su posluţivali puţeve. Zapravo, volio je ţene koje su bile sliĉnije muškarcima. Osim što su bile lijepe. Jer više od svega Dallie je volio lijepe ţene. Ne laţno manekenski lijepe sa svom onom šminkom i košĉatim tijelima od kojih ga je podilazila jeza, nego seksi lijepe. Volio je grudi i bokove, oĉi koje su se smijale, zube koji su blještali i usnice koje su se široko rastvarale. Volio je ţene koje je mogao voljeti i ostavljati. Takav je bio, i zbog toga je priliĉno zloĉesto postupao sa svakom ţenom koja mu je ikada nešto znaĉila. Ali Francesca Day bit će iznimka. Ona ga je samim svojim prisustvom navodila na to da bude zloĉest. -Je li to benzinska postaja? - upitao je Skeet zvuĉeći sretno prvi put nakon prijeĊenih kilometara i kilometara. Francesca je provirila naprijed i potiho se zahvalno pomolila kad je Dallie usporio. Nije ona povjerovala u tu priĉu o pljaĉki prodavaonice s alkoholnim pićima, ali morala je biti oprezna. Zaustavili su se ispred ruševne drvene zgrade s koje se ljuštila boja, na kojoj je rukom napisan znak ’Live Bate’ bio naslonjen na zahrĊalu crpku. Oblak prašine ušao je kroz prozor automobila kad su gume zaškripale na šljunku. Francesca se osjećala kao da je putovala cijelu vjeĉnost; umirala je od ţeĊi, skapavala od gladi, i morala je u zahod.


- Kraj puta - rekao je Dallie, ugasivši motor. - Telefon je tamo unutra. Moţeš odatle nazvati nekoga od svojih prijatelja. - O, neću ja nazvati prijatelja - odgovorila je izvukavši iz svoje kozmetiĉke torbice malu torbicu od teleće koţe. - Nazvat ću taksi da me odveze do zraĉne luke u Gulfportu. Otraga se zaĉulo glasno gunĊanje. Dallie se zavalio u sjedalu i navukao kapu preko oĉiju. - Nešto nije u redu? - upitala je. - Ne znam ĉak ni odakle da poĉnem - promrmljao je Dallie. - Ništa ne govori - javio se Skeet. - Samo je pusti da iziĊe, ubaci Riveru u brzinu i, vozi. To će već srediti tip na benzinskoj. Ozbiljno to mislim, Dallie. Samo budala namjerno dvaput ima jedan udarac više od para. - Što nije u redu? - upitala je Francesca poĉinjući osjećati uznemirenost. Dallie je palcem uklonio rub kape s oĉiju. - Za poĉetak, Gulford je oko dva sata voţnje iza tebe. Sad smo u Louisiani, na pola puta do New Orleansa. Ako si htjela u Gulfport, zašto ideš na zapad umjesto na istok? - Kako sam znala da idem na zapad? - odvratila je gnjevno. Dallie je rukama lupio po upravljaĉu. - Zato što jebeno sunce zapada pred tvojim oĉima, eto kako! - O! - trenutak se zamislila. Nije bilo razloga za paniku; već će ona nekako naći naĉina. Nema li New Orleans zraĉnu luku? Mogu poletjeti i odatle. - A kako misliš stići do tamo? Spomeneš li ponovno taksi, kunem ti se Bogom da ću baciti oba ta tvoja Louie Wee-tawn ravno u grmlje borovine! Shvaćaš li ti ţeno da si usred pustoši. Nema tu nikakvih taksija! Ovo je zabit Louisiane, a ne Pariz u Francuskoj! Još više se ukoĉeno uspravila i s unutarnje strane zagrizla usnicu. - Sad shvaćam - rekla je polako. - Gle, mogla bih ti platiti da me povezeš ostatak puta. - Bacila je pogled na torbicu i odmah se zabrinuto namrštila. Koliko joj je gotovine ostalo? Bolje da odmah nazove Nicholasa pa da je novac ĉeka u New Orleansu.


Skeet je odgurnuo vrata i izišao. - Idem ja sebi po bocu Dr Peppera dok ti to riješiš, Dallie. Ali reći ću ti nešto, zateknem li je još u autu kad se vratim, morat ćeš naći nekoga drugoga da ti u ponedjeljak ujutro tegli tvoje Spauldingse. - Vrata se zalupiše. - Kakav nemoguć ĉovjek - reĉe Francesca šmrcnuvši. Pogledavala je Dallieja ispod oka. Ne bi on nju zbilja ostavio, bi li, samo zato što se ne sviĊa tom njegovom groznom kompiću? Okrenula se prema njemu i progovorila blaţim tonom: - Pusti me samo da telefoniram. Neću dugo. Izvukla se iz automobila što je draţesnije mogla i dok su se volani njihali ušla u ruševnu zgradu. Otvorila je torbicu i brzo prebrojila novac. Nije potrajalo dugo. Nekakav osjećaj nelagode kliznuo joj je niz kraljeţnicu. Ostalo joj je samo osamnaest dolara... osamnaest dolara dijelilo ju je od skapavanja. Slušalica je bila ljepljiva od prljavštine, ali nije na to obraćala pozornost kad ju je zgrabila i okrenula nulu. Kad je konaĉno uspostavila prekooceansku vezu dala je sluţbeniku Nicholasov broj i traţila da to bude poziv koji će on platiti. Dok je ĉekala preuzimanje poziva pokušala se osloboditi sve veće nelagode promatrajući Dallieja kako izlazi iz automobila i prilazi vlasniku dašĉare koji je tovario nekakve stare gume u straţnji dio trošnog kamioneta i sve ih zainteresirano promatrao. Napokon se javio Nicholasov posluţitelj, ali njezine nade u spas bile su kratkotrajne jer je odbio poziv rekavši joj da je njegov poslodavac na nekoliko tjedana otišao iz grada. Buljila je u slušalicu, a potom pokušala nazvati još jedan broj, ovaj put broj Cissy Kavendish. Cissy joj je odgovorila, ali nije bila ništa voljnija od Nicholasova posluţitelja prihvatiti poziv. Grozna kuĉka! Francesca je bjesnila kad se veza prekinula. Poĉevši se osjećati istinski prestrašeno u mislima je prelistala popis poznanika i shvatila da posljednjih nekoliko mjeseci ĉak ni s najodanijim oboţavateljima nije bila u najboljim odnosima. Jedina osoba koja joj je mogla posuditi novac bio je David Graves, koji je bio negdje u Africi gdje je snimao film. Zaškripavši zubima pokušala je s trećim pozivom na raĉun nazvane osobe,


ovaj put nazvala je Mirandu Gwynwyck. Na njezino iznenaĊenje, poziv je bio prihvaćen. - Francesca, baš mi je drago što te ĉujem, premda je prošla ponoć i već sam bila zaspala. Kako napreduje tvoja filmska karijera? Ponaša li se Lloyd dobro prema tebi? Francesca ju je gotovo mogla ĉuti kako prede i još jaĉe je stisnula slušalicu. - Sve je super, Miranda. Ne mogu ti dovoljno zahvaliti, ali nešto mi je hitno i trebala bih stupiti u kontakt s Nickyjem. Daj mi njegov broj, hoćeš li? - Ţao mi je, draga, ali on je u potpunoj izolaciji sa svojom prijateljicom, divnom plavokosom matematiĉarkom koja ga oboţava. - Ne vjerujem ti. - Francesca, ĉak i Nicky ima svoje granice, i zbilja vjerujem da si ti do njih konaĉno došla. Ali daj mi svoj broj pa ću mu reći da on tebe nazove kad se za dva tjedna vrati pa neka ti on sam kaţe. - Ne mogu ĉekati dva tjedna! Moram s njim razgovarati odmah. - Zašto? - Osobno je - odbrusila je. - Ţao mi je, ne mogu ti pomoći. - Ne ĉini to, Miranda. Jednostavno moram - veza se prekinula u trenutku kad je vlasnik benzinske postaje ušao i na za- mašćenom bijelom plastiĉnom radiju ukljuĉio gumb. Zaĉula je iznenada glas Diane Ross kako je pita zna li kamo ide. - O, Boţe - promrmljala je. Tad je, podigavši pogled, ugledala Dallieja kako prolazi ispred automobila do vozaĉeva mjesta. - Ĉekaj! - Spustila je slušalicu i istrĉala kroz vrata, a srce joj je udaralo o rebra u strahu da bi se on mogao odvesti i otići bez nje. Zaustavio se na licu mjesta, naslonio na haubu i prekriţio ruke na prsima. - Ma nemoj mi reći - obratio joj se. - Nema nikoga kod kuće. - Da, zapravo ne. Gledaj, Nicky, moj zaruĉnik...


- Ma nema veze. - Povukao je kapu za rub, skinuo je i provukao ruku kroz kosu. - Odbacit ću te do zraĉne luke. Samo mi moraš obećati da putom nećeš progovarati. Nakostriješila se, ali prije nego mu je imala vremena odgovoriti pokazao je palcem prema vratima suputnika. - Uskaĉi. Skeet je ţelio protegnuti noge pa ćemo ga usput pokupiti. Morala je do nuţnika prije nego se bilo kamo uputi, a ako ne promijeni odjeću, umrijet će. - Treba mi pet minuta - rekla je. - Nadam se da nemaš ništa protiv priĉekati me. - Budući da nije bila sigurna u to, obratila mu se koristeći se svom silinom svog šarma, svojim zelenim maĉkastim oĉima, mekanim usnicama i malom, bespomoćnom rukom na njegovoj. Ruka je bila pogreška. Spustio je pogled prema njoj kao da mu je stavila zmiju na ruku. - Moram ti reći, Francie, da mi se neki tvoji postupci ama baš nikako ne sviĊaju. Naglo je povukla ruku. - Ne zovi me tako! Zovem se Francesca. I nemoj ni pomišljati da sam zaljubljena u tebe. - Ne pomišljam ja da si ti zaljubljena ni u koga drugoga osim u samu sebe. - Izvukao je komad ţvakaće iz dţepa na košulji. - I gospodina Vee-tawna, naravno. Ošinula ga je najoštrijim pogledom, prišla straţnjim vratima automobila i otvorila ih kako bi izvukla kovĉeg jer je apsolutno ništa, ni krajnje siromaštvo, ni Mirandina izdaja, ni drskost Dallieja Beaudinea neće natjerati da ni trenutak duţe ostane u toj ruţiĉastoj opravi koja ju je gnjavila. Polako je odmotao komad ţvakaće promatrajući je kako se bori s kovĉegom. - Ako ga okreneš na stranu, Francie, mislim da će ti ga biti lakše izvući. Stisnula je zube kako ga ne bi nazvala svim pogrdnim imenima u svom rjeĉniku i izvukla kovĉeg naĉinivši dugaĉku ogrebotinu na koţi kad je udario o ruĉku na vratima. Ubit ću ga, pomislila je dok je vukla kovĉeg prema zahrĊaloj plavobijeloj oznaci za zahod. Ubit ću ga, a onda ću gaziti po njegovu mrtvu tijelu. Zgrabivši okrhnutu bijelu porculansku ruĉku koja je labavo visjela na plohi, gurnula je vrata, ali ona nisu popuštala. Po-


kušala je još dva puta prije nego su se konaĉno zaljuljala i popustila zaškripavši na šarkama. Potom je progutala. Prostorija je bila uţasna. Prljava voda zadrţavala se u utorima razbijenih podnih ploĉica osvijetljenih nejasnom svjetlošću s gole ţarulje koja je sa stropa visjela na konopcu. Zahodska školjka bila je okorjela od prljavštine, poklopca nije bilo, a školjka je bila napola razbijena. Dok je tako stajala i gledala u ogavnu smrdljivu prostoriju, suze koje su cijeli dan prijetile, konaĉno su potekle. Bila je gladna i ţedna, morala se posluţiti nuţnikom, nije imala nimalo novca i ţeljela je ići kući. Izbacivši kovĉeg van na prljavštinu sjela je na nj i zaplakala. Kako se to njoj moglo dogaĊati? Bila je jedna od deset najljepših ţena u Velikoj Britaniji! Pokraj nje su se u prljavštini pojavile kaubojske ĉizme. Još jaĉe je zaplakala ţarivši lice u ruke i ispuštajući teške jecaje koji su, kako je izgledalo, potjecali iz njezinih noţnih prstiju. Ĉizme su naĉinile nekoliko koraka u stranu, a potom nestrpljivo tapkale po prljavštini. - Ova frka će mnogo duţe potrajati, Francie? Ţelim pokupiti Skeeta prije nego ga se aligatori doĉepaju. - Izlazila sam s Princom od Walesa - rekla je jecajući i konaĉno podignula pogled. - Zaljubio se u mene! - Uh, uh. Dakle, kaţu da ima mnogo ţenidbe unutar uske zajednice... - Mogla sam biti kraljica! Rijeĉ se pretvorila u cviljenje dok su joj suze kapale s obraza i slijevale se na grudi. - Oboţavao me, svi su to znali. Odlazili smo na balove i opere... Zaškiljio je da mu zalazeće sunce ne ide u oĉi. - Misliš li da bi taj dio mogla preskoĉiti i prijeći na stvar? - Moram piškiti! - povikala je pokazujući drhtavim prstom na zahrĊali plavobijeli znak. Odmaknuo se od nje i trenutak potom ponovno pojavio. - Jasno mi je što ţeliš reći. - Iskopavši dvije zguţvane papirnate maramice iz dţepa pustio ih je da joj lepršajući padnu u krilo. - Mislim da ti je sigurnije otići otraga, iza zgrade. Spustila je pogled na maramice, potom ga ponovno podignula prema njemu i ponovno zajecala.


Nekoliko je puta proţvakao ţvakaću. - Ta tvoja domaća maškara nikako ti ne odgovara. Skoĉila je od kovĉega i maramice su pale na zemlju kad je povikala na nj: - Tebi je sve to zabavno, nije li? Tebi je to histeriĉno zabavno što sam ja kao u klopci u ovoj groznoj haljini, i što ne mogu kući, i što je Nicky otišao s nekakvom odurnom matematiĉarkom za koju Miranda kaţe daje divna... - Uh, uh! - Njezin kovĉeg je pao naprijed pogurnut Dalliejevom ĉizmom. Prije nego je Francesca imala mogućnost usprotiviti se, kleknuo je i otvorio zakaĉke. - Ovo je odvratna zbrka - rekao je kad je ugledao kaos koji je vladao unutra. - Imaš li ti tu kakve traperice? - Ispod Zandre Rhodes. - Što ti je zanderoads? Ma nema veze, našao sam traperice. Što kaţeš na majicu kratkih rukava? Nosiš li ti majice kratkih rukava, Francie? - Imam bluzu - šmrckala je. - Onu s obrubom boje kakaa od neobojene svile - Halstonovu. I Hermesov remen s art deco kopĉom. I moje Bottega Veneta sandale. Jednom rukom se oslonio na koljeno i pogledao je: - Ponovno me poĉinješ izazivati, zar ne, dušo? Brišući nadlakticom suze piljila je u njega i nije imala blagog pojma o ĉemu on govori. Uzdahnuo je i ustao. - Moţda je najbolje da ti sama naĊeš što hoćeš. Ja ću laganim korakom natrag do auta i priĉekat ću te. Samo se potrudi biti brza. Stari dobri Skeet će biti vrući od teksaške sarme. Kad se okrenuo poći zašmrckala je i ugrizla se za usnicu. Gospodine Beaudine? - Okrenuo se. Zabila je nokte u dlanove. - Bi li bilo moguće... - Boţe mili, pa ovo je poniţavanje! - Odnosno, moţda bi mogao, zapravo, ĉini se da ja... - Što se to dogaĎalo s njom? Kako ju je nekakav neuki gorštak uspio toliko zastrašiti pa se ĉinilo da ne moţe sklopiti najobiĉniju reĉenicu. - Kaţi to što ţeliš, dušo. Ja sam do kraja desetljeća naumio naći lijek protiv raka ili barem uzeti hladni Lone Star i chilli hotdog dok Landryjevi deĉki gaĊaju umjetnu travu za ligaško prvenstvo.


- Prestani! - Zalupila je nogom po prljavštini. - Jednostavno prestani! Nemam pojma o ĉemu govoriš, a ĉak bi i slijepi idiot mogao vidjeti da se iz ove haljine ne mogu sama iskobeljati, a ako mene pitaš, ako netko ovdje previše priĉa, onda si to ti. Nacerio se i ona je iznenada zaboravila na svu svoju bijedu pred snagom razorna osmijeha koji mu se nazirao oko usana i oĉiju. Ĉinilo se da njegovo zabavljanje potiĉe duboko iz njegove nutrine, i dok ga je promatrala imala je nekakav apsurdan osjećaj da je na neki naĉin ĉitav svijet zabave uspio proći pokaj nje. Pomisao na to navela ju je da se više nego ikada osjeća zlovoljno. - Poţuri, hoćeš li? odbrusila je. - Jedva dišem. - Okreni se, Francie. Posebno sam nadaren za razodijevanje ţena. To mi ĉak ide bolje i od udarca na pješĉanu rupu. - Ne razodijevaš ti mene - srdito je odgovorila kad mu je okrenula leĊa. - Nemoj da to tako bijedno zvuĉi. Njegove ruke zaustavile su se na zakaĉkama na straţnjem dijelu njezine haljine. - Nego kako bi ti to toĉno nazvala? - Obavljanje funkcije pomaganja. - Nešto poput sluškinje? - Niz zakaĉki poĉeo se raskopĉavati. - Recimo, tako nešto. - Imala je nekakav nelagodan osjećaj da je upravo naĉinila još jedan divovski korak u pogrešnom smjeru. Ĉula je kratko nejasno pakosno smijuljenje koje je potvrdilo njezine strahove. - Ima nešto u tebi što mi prirasta srcu, Francie. Ne daje ti ĉesto ţivot mogućnost da sretneš suvremenu povijest. - Suvremenu povijest? - Naravno. Francusku revoluciju, staru Mariju Antoinettu. Sve to neka jedu kolaĉe je sranje.* - Što bi - upitala je kad je otvorio i zadnju zakaĉku - netko poput tebe znao o Mariji Antonietti? - Sve do prije malo više od pola sata - odvratio je - ne baš mnogo. Maria Antoinetta je bila supruga Louisa XIV poznata po svojoj bahatosti. Smaknuta je na giljotini, a ostala je zapamćena po reĉenici kojom je na vapaj puka da su gladni kruha odgovorila neka jedu kolaĉe.


Pokupili su Skeeta otprilike ĉetiri kilometra niţe uz cestu, i kao što je Dallie pretpostavio, nije mu bilo drago. Francescu su prognali na straţnje sjedalo gdje je pijuckala iz boce neĉega što se zvalo Yahoo ĉokoladno gazirano piće koje je uzela iz plastiĉnog rashlaĊivaĉa ne ĉekajući da joj ga ponude. Pila je i razmišljala, ne progovarajući, kao što se od nje i zahtijevalo, sve do New Orleansa. Pitala se što bi Dallie rekao da zna kako ona nema kartu za zrakoplov, ali odbacila je i samu pomisao na to da mu kaţe istinu. Zakaĉivši noktom kut Yahoo etikete razmišljala je o tome kako nema ni majku, ni novac, ni kuću, ni zaruĉnika. Ostalo joj je još samo malo ponosa i oĉajniĉki je ţeljela prigodu da barem jednom njime mahne prije završetka dana. Iz nekoga razloga ponos joj je postajao sve vaţniji kad se radilo o Dallieju Beaudineu. Da barem nije bio tako nevjerojatno divan, i tako oĉito neimpresioniran njome. To ju je razbjesnilo... i bilo joj neodoljivo. Nikada nije propustila izazov kad je u pitanju bio neki muškarac, i draţilo ju je da bude prisiljena udaljiti se od ovoga. Zdrav razum govorio joj je da ima većih problema o kojima treba brinuti, ali nekakav instinkt joj je govorio da će izgubiti još jedan dio sebe ne uspije li postići Dallie Beaudineovo divljenje. Kad je popila svoje gazirano piće od ĉokolade smislila je kako će nabaviti novac potreban za kartu do kuće. Naravno! Ideja je bila tako jednostavna da joj je trebala odmah pasti na pamet. Pogledala je kovĉeg i namrštila se kad je sa strane ugledala ogrebotinu. Taj kovĉeg koštao je nekih tisuću osamsto funti kad ga je kupila prije nešto manje od godine dana. Otvorivši kozmetiĉku torbicu prebirala je po sadrţaju traţeći okruglo sjenilo za oĉi otprilike iste nijanse lješnjaka kakva je bila boja koţe. Kad gaje našla, odvrnula je zatvaraĉ i sjenilo lagano utapkala po ogrebotini. I dalje se malo vidjelo kad je završila, ali osjećala je zadovoljstvo što će se ogrebotina vidjeti samo ako se netko baš dobro zagleda. Kad je taj problem riješila i kad se prvi znak za zraĉnu luku pojavio na vidiku, ponovno je usredotoĉila misli na Dallieja Beaudinea, pokušavajući shvatiti njegov stav prema njoj. Ĉitav


problem, jedini razlog zbog kojega je meĊu njima sve pošlo po zlu, bio je taj što je ona grozno izgledala. Njega je to privremeno izbacilo u superiorniji poloţaj. Dopustila je da joj se kapci polako sklope i zamišljala trenutak kad će se pred njim pojaviti posve odmorna, svjeţe oprane i poĉešljane kose oblikovane u sjajne kestenjaste kovrĉe, besprijekorno našminkana i u divnoj odjeći. Za tren bi pao na koljena. Trenutaĉna prepirka, koja je kako se ĉini bila samo jedna u nizu izmeĊu Dallieja i njegova grozna kompanjona, trgnula ju je iz razmišljanja. Ne vidim kog vraga si ti veĉeras naumio do Baton Rougea - ţalio se Skeet. - Imamo sutra vremena cijeli dan doći do jezera Charles za tvoju rundu u ponedjeljak jutro. Kakve razlike ima jedan sat viška? - Razlika je ta da nedjeljom ne ţelim u voţnji provesti ništa više od onoga koliko moram. -Vozit ću ja. Pa to je samo jedan dodatni sat, a tamo je onaj lijepi motel u kojemu smo prošle godine odsjeli. Nemaš li tamo nekakvog psa ili nešto drugo što ţeliš pogledati? - Otkad ti to vodiš brigu o mojim psima? - Slatki mali mješanac s crnom pjegom iznad jednog oka, nije li takav bio? Nešto mu je bilo s nogom. - To je bilo u Vicksburgu. - Siguran si? - Naravno da sam siguran. Slušaj Skeet, ako ti veĉeras ţeliš provesti veĉer u New Orleansu kako bi mogao otići do Blue Choctawa vidjeti se s onom crvenokosom konobaricom, zašto tako ne kaţeš, a ne oklijevaš kao maĉak oko vruće kaše i priĉaš tu nešto o psima kojima nešto nije bilo u redu s nogom i tome sliĉno, kao kakav prokleti licemjer. - Nisam ja spominjao nikakvu crvenokosu konobaricu ni to kako bih ţelio otići u Blue Choctaw. - O, da. Onda dobro, ja ne idem s tobom. To mjesto privlaĉi nevolju, posebice subotom uveĉer. Tamo sve ţene izgledaju kao hrvaĉice u blatu, a muškarci su još gori. Kad sam tamo zadnji


put bio skoro sam rebro polomio, a dosta mi je gnjavaţe za danas. - Rekao sam ti da je ostaviš s tipom na benzinskoj postaji, ali ti me nisi htio poslušati. Nikad me ne slušaš. Baš kao ni prošlog ĉetvrtka. Rekao sam ti da je taj udarac iz busije bio stotinu trideset pet metara. Izmjerio sam ga koracima i rekao ti, ali ti se nisi obazirao na mene nego si uzeo taj ĉeliĉni štap broj osam, baš kao da ti ja ni rijeĉi nisam rekao. - Samo šuti o tome, hoćeš li? Odmah tad sam ti rekao da sam pogriješio pa sam ti to i sljedećeg dana ponovio, a otad ti to ponavljam dvaput na dan, i zato samo šuti! - To je trik novajlije, Dallie, ne vjerovati svom pomoćniku kad ti kaţe metraţu. Katkad pomislim da se namjerno trudiš izgubiti turnir. - Francie? - obratio joj se Dallie preko ramena. - Imaš li ti onih fantastiĉnih priĉa o maškari koje bi mi sad htjela ispriĉati? - Ţao mi je - rekla je milo. - Nemam više nijedne. A osim toga, od mene se oĉekuje da šutim. Sjećaš se? - Ionako je prekasno - uzdahnuo je Dallie zaustavljajući se kod glavnog terminala u zraĉnoj luci. Auto je još uvijek radio kad je on izišao i obišao oko auta otvoriti joj vrata. - Dakle, Francie, ne mogu reći da nije bilo zanimljivo. - Kad je izišla, posegnuo je za njezinim kovĉezima na straţnjem sjedalu i spustio ih pokraj nje na ploĉnik. Sretno sa zaruĉnikom, princem i svim tim ostalim tipovima na visokoj nozi s kojima se viĊaš. - Hvala ti - rekla je ukoĉeno. Nekoliko puta je snaţno zaţvakao i nacerio se. - Sretno i s tim vampirima. Hladnim dostojanstvom doĉekala je njegov smiješak. - Zbogom, gospodine Beaudine. - Zbogom, gospodiĉna Francie Pants. Njegova je bila zadnja. Stajala je na ploĉniku ispred terminala i suoĉila se s nepobitnom ĉinjenicom da je divni priprosti gorštak postigao konaĉni zgoditak u igri koju je ona izmislila. Jedan nepismeni prostak iz zabiti, vjerojatno roĊen u izvan


braĉnoj zajednici, nadmudrio ju je, bio okretniji na jeziku i skupio više bodova od neprispodobive Francesce Serritelle Day. Ono duha što joj je preostalo pokrenulo je pobunu punih razmjera i zagledala se u njega pogledom koji je stvorio sveske u povijesti zabranjene knjiţevnosti. — Baš šteta što se nismo sreli pod drukĉijim okolnostima. - Njezine napućene usnice iskrivile su se u zloĉest osmijeh. - Posve sam uvjerena da imamo tone zajedniĉkog. Potom se podignula na noţne prste, privila uz njegova prsa i podigla ruke sve dok ga nije zagrlila oko vrata, ni za trenutak ne dopuštajući sebi da skrene pogled. Podigla je svoje savršeno lice i ponudila mu poput kaleţa od dragulja mekane usne. Blago mu privukavši dlanovima glavu prislonila je usne na njegove, a potom ih tako polako odvojila da Dallie Beaudine moţe dugo i nezaboravno piti s njih. Nije ĉak ni oklijevao. Odmah je prihvatio, kao da je to već prije ĉinio, unijevši u poljubac svu svoju struĉnost koju je stekao tijekom godina da se naĊe i pomiješa s njezinom. Njihov poljubac bio je savršen, strastven i seksi, dva profesionalca su pokazala najbolje što znaju, trnci su prolazili sve do noţnih prstiju. Oboje su bili previše iskusni da bi im smetali zubi ili zapinjali nosovi ili da bi ĉinili nešto od onih nezgrapnih stvari kojima su manje iskusni muškarci i ţene bili skloni. Gospodarica zavoĊenja naišla je na Gospodara, i za Francescu je to iskustvo bilo gotovo savršeno, onakvo kakvo samo moţe biti jer je osjetila da se najeţila i zaljubljeno klecanje u koljenima, a spektakularno savršen poljubac bio je još savršeniji zbog spoznaje da ni na trenutak nije pomislila na neugodne posljedice bezuvjetno danih obećanja koje nije imala namjeru izvršiti. Pritisak poljupca je popustio i ona je vrškom jezika prešla po njegovoj donjoj usnici. Potom se polako odmaknula. - Zbogom Dallie - rekla je tiho, a njezine maĉje oĉi iskosa su ga pogledale vragolasto svjetlucajući. - Potraţi me kad drugi put doĊeš u Cap Ferret. Prije nego se okrenula bilo joj je zadovoljstvo vidjeti zbunjen izraz na njegovu divnom licu.


- Već sam se na to dosad trebao naviknuti - rekao je Skeet kad se Dallie ponovno vratio i sjeo za upravljaĉ. - Već sam se na to trebao naviknuti, ali nisam. Jednostavno padaju na tebe. Bogate, siromašne, ruţne, napirlitane. Bez razlike. Kao da su sve one hrpa navodećih golubova koji kruţe kako bi spavali u jatu. Imaš ruţa na sebi. Dallie je nadlakticom prešao preko usana, a potom pogledao blijedu mrlju. - Definitivno uvozni - promrmljao je. S unutarnje strane terminala Francesca je kroz vrata promatrala kako Buick odmiĉe i potisnula je apsurdan ţalac ţaljenja. Ĉim je automobil nestao s vidika podigla je kovĉege i izišla upućujući se do taksi stajališta na kojemu je bio jedan jedini ţuti taksi. Vozaĉ je izišao i potrpao njezine kovĉege u prtljaţnik dok se ona smještala otraga. Kad je sjeo za upravljaĉ, okrenuo se prema njoj: - Kamo ćemo, gospoĊo? - Znam da je kasno - rekla je - ali mislite li da bismo još mogli zateći kakvu trgovinu s robom za preprodaju koja je još uvijek otvorena? - Trgovinu s robom za preprodaju? - Da. Neko mjesto na kojemu se moţe kupiti odjeća s potpisom... i nekakav zbilja poseban kovĉeg.

DEVETO POGLAVLJE

N

ew Orleans, grad ’Stella, Stella, Stella za zvijezdu’*, ţeljeza u obliku ĉipke i Old Man River**, jasmina i slatke masline, strastvenih veĉeri, strastvena dţeza i strastvenih ţena leţao je na dnu Mississippija poput komada nakita koji je izgubio sjaj. U gradu poznatu po svojoj osebujnosti Blue Choctaw uspio je ostati obiĉan. Siv i prljav, uz nekoliko neonskih oznaka za pivo koje su iritirajuće treptale na prozoru zamagljenom od ispušnih plinova, Blue Choctaw je jednako tako mogao biti

*

Aluzija na djelo Tenesseeja Williamsa (1914. - 1983.) Tramvaj zvan čeţnja. Old Man River - nadimak za rijeku Mississippi.


smješten blizu najofucanijeg dijela bilo kojeg ameriĉkog grada; blizu dokova, tvornica, rijeka, na granici sa sirotinjskom ĉetvrti. Smatrao se onom ruţnom stranom dijela grada, nikad za obilazak nakon što padne mrak, s ploĉnicima punim smeća, razbijenim uliĉnim svjetiljkama, dijelom u koji dobrim djevojkama nije dopušten prilaz. Blue Choctaw je imao posebnu averziju prema dobrim djevojkama. Premda ţene koje su muškarci ostavljali kod kuća uopće nisu bile tako dobre, muškarci sasvim sigurno nisu ţeljeli naći bolje meĊu onima koje su sjedile na crvenim stolcima od vinila odmah pokraj njih. Ţeljeli su naći djevojke poput Bonni i Cleo, poluprostitutke koje su nanosile jak parfem i nosile crveni ruţ, koje su grubo razgovarale i grubo razmišljale te pomagale muškarcima da zaborave kako će Šupku Jimmyju Carteru sigurno uspjeti da bude izabran za predsjednika i kako će sve dobre poslove dati crncima. Bonnie je vrtjela ţutim plastiĉnim maĉem u svom mai tai koktelu i virkala kroz buĉnu gomilu prema prijateljici i suparnici Cleo Reznyak koja je prislanjala sise uz Tonyja Grassoa dok je ĉetvrtinu dolara ubacivao u jukebox i pritiskao C-24. Te veĉeri je u zadimljenom Blue Choctawu bio nekakvo sumorno raspoloţenje, zlokobnije nego obiĉno, premda Bonnie nije pokušavala odati policiji što je do njega dovelo. Moţda je to bilo i zbog ljepljive vrućine koja nije popuštala, moţda zbog ĉinjenice da je prije tjedan dana Bonnie navršila trideset i da su i posljednje njezine iluzije jednostavno nestale. Znala je da nije pametna, da nije dovoljno lijepa da postigne nešto zbog svog izgleda, a nije imala snage biti bolja. Ţivjela je u propalom parku s kamp kućicama, odgovarala na telefonske pozive u Gloria’s Hair Beautiful, i ništa se nije mijenjalo na bolje. Za djevojku poput Bonnie, Blue Choctaw predstavljao je izglede da se dobro zabavi, katkad nasmije, povremeno naĊe nekoga rastrošnoga koji platiti njezine mai-tai koktele, odvede je u krevet i sljedećeg jutra ostavi joj novĉanicu od pedeset dolara na toaletnom stoliću. Jedan od tih rastrošnih sjedio je na drugom kraju bara... i bacao oko na Cleo.


Ona i Cleo imale su dogovor. Zajedniĉki su nastupale prema novopridošlima koji su udobno zavaljivali straţnjice u barske stolce Blue Choctawa, i nisu jedna drugoj dirale teritorij. Ali osoba široke ruke u baru dovela je Bonnie u iskušenje. Imao je velik trbuh i dovoljno jake ruke da se vidi kako ima stalan posao, moţda radi na jednoj od onih priobalnih naftnih bušotina, muškarac koji je izišao dobro se zabaviti. U zadnje vrijeme Cleo je dobivala više muškaraca nego je bila pravilna podjela, ukljuĉujući i Tonnyja Grassoa pa je to Bonnie već dosadilo. - Bok - rekla je, i prišavši privukla stolac uz njegov. - Ti si tu novi, nisi li? Osmotrio ju je pogledom obuhvativši njezinu pozorno sloţenu kacigu nalakirane plave kose, ljubiĉasto sjenilo za oĉi i velike, bujne grudi. Kad je kimnuo, Bonnie je po njemu mogla vidjeti da zaboravlja na Cleo. - Nekoliko zadnjih godina sam u Biloxiju - odgovorio je. - Što piješ? Maĉkasto mu se osmjehnula. - Djelomiĉno sam za mai tai. - Kad je pokretom ruke pipniĉaru dao znak za njezino piće, prekriţila je noge. - Moj bivši muţ je neko vrijeme odlazio u Biloxi. Ne vjerujem da si naletio na njega? Škrti kuĉkin sin po imenu Ryland. Odmahnuo je glavom; nije poznavao nikoga s takvim imenom, i pomaknuo je ruku tako da joj je okrznuo sise. Bonnie je zakljuĉila da će se dobro slagati i okrenula se tijelom sasvim dovoljno da ne mora gledati optuţujući pogled u Cleinim oĉima. Nakon sat vremena njih dvije su to otvoreno riješile u djevojaĉkoj sobici. Cleo je neko vrijeme rogoborila dok je naglo provlaĉila ĉešalj kroz nepokornu crnu kosu, a potom priĉvrstila svoje najbolje naušnice od laţnih rubina. Bonnie se ispriĉala i rekla kako je mislila da Cleo nije zainteresirana. Cleo ju je sumnjiĉavo promatrala. - Znaš da mi je dosta Tonyja. Samo se ţali na svoju suprugu. Sranje. Nisam se već tjednima s njim dobro nasmijala. - Onaj tip u baru, zove se Pete, nije ni on baš za smijeh - priznala je Bonnie. Iz torbice je izvukla boĉicu Tabua i obilato se našpricala. Ovo mjesto će zacijelo otići do vraga.


Cleo je popravila ruţ na usnicama a potom ustuknula pomnije pogledati svojih ruku djelo. - Već si to rekla, dušo. - Moţda bismo trebale krenuti prema sjeveru. Put Chicaga ili nekog drugog mjesta. - Razmišljam o St. Louisu. Negdje gdje svi ti jebeni muškarci nisu oţenjeni. Bila je to tema o kojoj su bezbroj puta raspravljale, i nastavile su o tome raspredati kad su izišle iz ţenskog zahoda vaţući prednosti procvata nafte u Houstonu, klime u Los Angelesu, novca u New Yorku, i cijelo to vrijeme znajući da nikada neće otići iz New Orleansa. Dvije ţene progurale su se kroz skupinu muškaraca okupljenih blizu bara, pogledi su im bili zauzeti i više nisu obraćale pozornost jedna na drugu premda su i dalje nastavile razgovarati. Dok su tragale u potrazi za plijenom Bonnie je poĉela shvaćati da se nešto promijenilo. Sve se ĉinilo mirnijim, premda je bar i dalje bio pun, ljudi su razgovarali, a s jukeboxa je treštalo ’Ruby’. Potom je zapazila kako se mnoge glave okreću prema vratima. Uštinuvši Cleo za ruku kimnula je glavom. - Tamo - rekla jeCleo je pogledala u smjeru koji joj je Bonnie pokazala i nenadano se zaustavila. - Is-see. Zamrzile su je ĉim su je ugledale. Bila je sve ono što one nisu bile, ţena koja je sišla sa stranica modnog ĉasopisa, lijepa kao njujorški model, ĉak i u trapericama; skupocjena izgleda, otmjena i uobraţena, s izrazom lica kao da je upravo namirisala nešto loše, a to su bile one. Bila je to ona vrsta ţene koja ni iz bliza nije pripadala mjestu kao što je Blue Choctaw, neprijateljski uljez koji ih je naveo da se osjećaju ruţnima, jeftinima i otrcanima. Potom su ugledale dvojicu muškaraca, koje su ni deset minuta prije ostavile, kako idu prema njoj. Bonnie i Cleo su se meĊusobno pogledale trenutak prije nego su se i same zaputile u tom smjeru, zaškiljile, a u ţelucu osjećale odluĉnost i gorĉinu. Francesca nije bila ni svjesna njihova prilaţenja dok je nelagodno pogledom pretraţivala neprijateljski okoliš Blue Choc-


tawa i svu pozornost usredotoĉila na virkanje kroz gusti dim i stisnuta tijela ne bi li ugledala Skeeta Coopera. Mali osjetljivi mišić titrao joj je u sljepooĉnici i dlanovi su joj bili oznojeni. Nikada se nije osjećala tako izvan elementa kao u ovom zapuštenom baru u New Orleansu. Zvuk raskalašna smijeha i preglasne glazbe zaglušio joj je uši. Osjećala je na sebi neprijateljske poglede koji su je prouĉavali i još ĉvršće stisnula malu Vuitton kozmetiĉku torbicu, pokušavajući se ne prisjećati da je u njoj sve što joj je ostalo na ovome svijetu. Pokušala je izbrisati sjećanje na grozna mjesta na koja ju je vozaĉ taksija odvezao, svejedno odvratnije od drugoga, i nijedno ni najmanje nije sliĉilo trgovini s robom za preprodaju u Picadillyju gdje su prodavaĉi nosili rabljenu dizajnersku odjeću i posluţivali ĉaj svojim kupcima. Pala joj je na pamet dobra zamisao da proda svoju odjeću. Nije ni pomišljala da će završiti u odvratnoj zalagaonici rastajući se sa svojim kovĉegom i ostatkom garderobe za tristo pedeset dolara samo da bi mogla platiti taksi i da bi joj ostalo dovoljno novca da preţivi još nekoliko dana dok se ne doĉepa Nickyja. Pun kovĉeg Louis Vuitton originalne dizajnerske odjeće dala je za tristo pedeset dolara! Nije ni dvije noći mogla provesti u dobrom hotelu za tu svotu. - Bok, dušo. Francesca je poskoĉila kad su još prišla dvojica muškaraca neĉasna izgleda, jedan s trbuhom zbog kojeg su mu se napinjali gumbi na košulji sa škotskim uzorkom, a drugi mastan tip rošava lica. - Doimaš se kao da bi ti piće dobrodošlo - rekao je onaj debeli. Ja i moj novi pajdo Tony bili bi sretni da ti platimo nekoliko maitaija. - Ne, hvala vam - odgovorila je tjeskobno pogledavajući u potrazi za Skeetom. Zašto nije bio tu? Osjetila je poput iglice oštro zapljuskivanje ogorĉenosti. Zašto joj Dallie nije dao naziv svog motela umjesto što ju je primorao da stoji na dovratku tog groznog mjesta ĉije je ime jedva mogla išĉeprkati nakon što je dvadeset minuta provela zadubljena nad telefonskim imenikom? Ĉinjenica da ga je trebala naći neizbrisivo joj se usjekla u


svijest dok je obavljala još jedan niz beskorisnih poziva u London pokušavajući locirati Nickyja ili Davida Gravesa ili nekoga od svojih bivših kompanjona, ali ĉini se da su svi bili izvan grada, nanovo vjenĉani ili nisu prihvaćali njezine pozive. Dvije ţene tvrdokorna izraza lica smjestile su se do muškaraca ispred nje i njihovo neprijateljstvo bilo je oĉito. Plavuša se nagnula prema muškarcu s trbuhom. - Hej, Pete, zaplešimo. Pete nije skidao pogleda s Francesce. - Poslije, Bonnie. - Ţelim plesat’ sad - ustrajala je Bonnie, ĉvrsto stisnutih usnica. Pete je pogledom klizio po Francesci. - Rekao sam poslije. Pleši s Tonyjem. - Tony pleše sa mnom - rekla je crnka svijajući kratke ljubiĉaste nokte preko dlakave ruke drugoga muškarca. - DoĊi, lutko. - Odlazi, Cleo. - Otresavši ljubiĉaste nokte Tony je prislonio ruku na zid, odmah uz Francescinu glavu, i nagnuo se prema njoj. Nova si u gradu? Ne sjećam se da sam te tu već vidio. Premjestila je teţinu nastojeći ugledati crvenu maramu dok je izmicala neugodnom mirisu viskija pomiješanog s jeftinom kolonjskom vodom poslije brijanja. Ţena po imenu Cleo podrugljivo je primijetila: - Ne misliš valjda da će ti uobraţena kuĉka poput nje uljepšati dan, misliš li, Tony? - Mislim da sam ti rekao da se gubiš. - Onako mastan nasmiješio se Francesci. - Sigurno nisi za piće? - Nisam ţedna - rekla je Francesca ukoĉeno. - Ĉekam neko- ga. - Ĉini se kao da ti netko nije došao na sastanak - prela je Bonnie. - Pa zašto se onda ne izgubiš? Kad su se vrata otvorila zapuh topla zraka izvana pogodio ju je u znojna leĊa i ušla su još trojica muškaraca gruba lica; nijedan nije bio Skeet. Francesca se osjećala sve nelagodnije. Nije mogla cijele veĉeri stajati na dovratku, ali je ustuknula pri pomisli da bi zašla dublje unutra. Zašto joj Dallie nije rekao gdje je odsjeo? Nije mogla ostati sama u New Orleansu sa samo tri


sto pedeset dolara koji su je dijelili od skapavanja dok je ĉekala da Nicky okonĉa svoju ljubavnu avanturu. Morala je naći Dallieja odmah, prije nego što ode! - Oprostite - rekla je iznenada provukavši se izmeĊu Tonyja i Petea. Ĉula je kako se jedna od onih ţena neugodno nasmijala, a potom Tonyjevo mrmljanje. - Ti si za to kriva, Bonnie - nastavio se ţaliti. Ti i Cleo ste je prestrašile i otjerale baš kad... - Ostatak se na sreću izgubio kad se provukla kroz gomilu prema straţnjem dijelu tragajući za neupadljivim stolom. - Hej, medena. Brzi pogled preko ramena dao joj je do znanja da je Pete slijedi. Stisnula se izmeĊu dva stola, osjetila kao joj je neĉija ruka okrznula straţnjicu i brzo pojurila prema nuţniku. Kad se našla unutra naslonila se uz vrata i kozmetiĉku torbicu jako stisnula uz prsa. Vani je ĉula glas lomljave stakla i poskoĉila. Kakvo odvratno mjesto! Njezino mišljenje o Skeetu Cooperu samo je još više potonulo. Iznenada se sjetila Dalliejeve opaske o crvenokosoj konobarici. Premda nije ugledala nijednu koja bi odgovarala tom opisu, nije se baš ni zagledala. Moţda joj pipniĉar moţe dati kakve podatke. Vrata uz njezina iznenada se otvoriše i dvije ţene gruboga izraza lica uĊoše unutra. - Gle, koga tu imamo, Bonni Lynn, podrugljivo je rekla ona koja se zvala Cleo. Gle, nije li to gospoĊa Bogata Kuĉka - odvratila je Bonnie. - Što je dušo? Jesi Ii se zasitila trgovine u hotelu i odluĉila doći u ovu sirotinjsku ĉetvrt iz radoznalosti? Francesca je stisnula vilicu. Te grozne ţene su dovoljno vršile pritisak na nju. Podigavši bradu buljila je u Bonnieno jarko ljubiĉasto sjenilo za oĉi. - Jesi li ti od roĊenja tako nepristojna ili ti se to mnogo kasnije dogodilo? Cleo se nasmijala i okrenula prema Bonnie. - Joj, joj, nije li te upravo ukorila? - Prouĉavala je Francescinu kozmetiĉku torbicu. Što to tako vaţno imaš unutra? - Ne tiĉe te se. - Imaš unutra dragulje, dušo? - dala je prijedlog Bonni. - Safire i dijamante koje ti deĉki kupuju? Reci mi koliko naplaćuješ svoje usluge da izvedeš nešto i zadiviš me?


- Usluge! - Francesca nije mogla pogrešno shvatiti njezine rijeĉi i prije nego se uspjela zaustaviti ruka joj je poletjela i pljusnula je ţenu preko debela plosnata obraza. - Da se više nikada... Nije dalje stigla. Bijesno urliknuvši Bonnie je stisnula prste u pandţe i zamahnula njima kroz zrak, spremna zgrabiti dvije pregršti Francescine kose. Francesca je nagonski izbacila svoju kozmetiĉku torbicu naprijed kako bi sprijeĉila kretnju druge ţene. Torbica je pogodila Bonnie u struk pa je ostala bez daha zbog ĉega se na trenutak nesigurno zanjihala na visokim petama cipela od imitacije krokodilske koţe prije nego je izgubila ravnoteţu. Kad je pala na pod, Francesca je na trenutak osjetila primitivno zadovoljstvo što je konaĉno nekoga mogla kazniti za sve one grozote koje su joj se toga dana dogodile. Taj trenutak brzo je nestao kad je ugledala izraz Cleona lica i shvatila da se zapravo dovela u pravu opasnost. Izjurila je kroz vrata, ali Cleo ju je uhvatila i dograbila za zapešće prije nego je stigla do jukeboxa. - E, nećeš, kuĉko - zareţala je i povukla je natrag prema nuţniku. - Upomoć - povikala je Francesca kad joj je u trenu cijeli njezin ţivot prošao pred oĉima. - Molim vas, pomozite mi! Ĉula je neprijatan muški smijeh i kad ju je Cleo gurnula naprijed shvatila je da nitko neće priskoĉiti u njezinu obranu. Te dvije grozne ţene planirale su je fiziĉki napasti u nuţniku i nitko nije mario za to! U panici je zamahnula kozmetiĉkom torbicom s namjerom da udari Cleo, ali umjesto nje pogodila je nekoga s tetovaţom. Taj je vrisnuo. - Otmi joj tu torbicu - zahtijevala je Cleo, a glas joj je bio oštar i bijesan. - Upravo je ošamarila Bonnie. - Bonnie je dobila što zasluţuje - povikao je Pete nadglasavajući završni refren ’Rhinestone Cowboya’ i komentare zainteresiranih promatraĉa. Na Francescino veliko olakšanje krenuo je prema njoj, oĉito s namjerom da je spasi. A potom je shvatila da muškarac s tetovaţom na ruci ima druge namjere. - Ne miješaj se u to! - povikao je tetovirani Peteu koji joj je otimao kozmetiĉku torbicu iz ruke. - To je izmeĊu cura.


- Nije! - vrisnula je Francesca. - Nije to izmeĊu cura. Zapravo, ja tu osobu i ne poznajem, i ja... Vrisnula je kad je Cleo ponovno zavukla ruke u njezinu kosu i poĉela joj zavrtati glavom prema nuţniku. Ĉinilo joj se da će joj oĉi ispasti i da će joj vrat slomiti. Ovo je bilo divljaĉki! Grozno! One će je ubiti! U tom trenutku osjetila je kako joj s tjemena ĉupaju nekoliko pramenova kose. Njezine lijepe kestenjaste kose! Razum ju je napustio i zamijenilo ga je bijesno sljepilo. Podivljala je i kriknula kad se zakrenula. Cleo je zagunĊala kad ju je Francescina ruka uhvatila za trbuh koji je izgubio ĉvrstinu. Pritisak na Francescino tjeme odmah je popustio, ali imala je samo trenutak vremena povratiti dah prije nego je ugledala kako joj prilazi Bonnie, spremna nastaviti tamo gdje je Cleo stala. Obliţnji stol prevrnuo se na pod i staklo se razbilo. Bila je u magli svjesna da se tuĉa proširila i da je Pete priskoĉio spasiti je, divni Pete u košulji škotskog uzorka, s pivskim trbuhom, divni, boţanstveni, preslatki Pete! - Kuĉko! - vikala je Bonnie poseţući za svim što joj je bilo nadohvat ruke, a to su bili biserni gumbi na obrubu boje kakaa na Francescinoj Halston bluzi od nebojane svile. Prednjica je popustila i šav na ramenu se rašio. Još jednom je Francesca osjetila da je Ĉupaju za kosu, i još jednom se okrenula, u hrvanju drugu ruku obavila oko Bonniene glave pa i ona nju dograbila za kosu. Iznenada se uĉinilo da je okruţena tuĉnjavom, ĉulo se grebanje stolaca po podu, boca je poletjela kroz zrak i netko je vrisnuo. Osjetila je kako su je po desnoj ruci ogrebli neĉiji nokti. Vrpce tkanine visjele su s prednjice njezine bluze i razotkrivale ĉipkasti ţućkasti grudnjak, ali nije imala vremena brinuti o ĉednosti kad ju je Bonnieno oštro prstenje zagreblo po vratu. Francesca je zaškripala zubima od bola i povukla snaţnije. Istodobno je iznenada zgrozivši se shvatila daje ona, Francesca Serritella Day, omiljena u meĊunarodnim krugovima, ljubimica kolumnista društvenih rubrika, umalo princeza od Walesa, u srcu, u samom središtu, apsolutnom središtu barske tuĉnjave.


Na drugoj strani prostorije zanjihala su se i otvorila vrata Blue Choctawa kroz koja je ušao Skeet u pratnji Dallieja Beaudinea. Dallie je trenutak tamo stajao, pogledom obuhvatio što se dogaĊa, vidio tko je umiješan, i s gnušanjem odmahnuo glavom. - O, dovraga - dugo i ishitreno uzdahnuvši ramenima je poĉeo krĉiti put kroz guţvu. Nikada u ţivotu Francesci nije bilo draţe nekoga ugledati, osim što u poĉetku nije shvatila da se radi o njemu. Kad ju je dotaknuo za rame ona je pustila Bonnie, ponovno se zakrenula i svom snagom ga udarila u prsa. - Hej! - povikao je trljajući mjesto na koje ga je udarila. - Na tvojoj sam strani... pretpostavljam. - Dallie! - Bacila mu se u naruĉje. - O, Dallie, Dallie, Dallie! Divni moj Dallie! Ne mogu vjerovati da si to ti! Odgurnuo ju je. - Lakše, Francie, još nisi izišla odavde. Zašto dovraga... Nije ni dovršio. Netko tko se doimao posebnim kao u starom filmu sa Steveom Reevesom navalio je na njega i zakvaĉio ga s desna, i Francesca je uţasnuto vidjela kad se Dallie ispruţio po podu. Ugledavši svoju kozmetiĉku torbicu lijepo smještenu na osami jukeboxa, zgrabila ju je i lupila tog groznog muškarca sa strane u glavu. Na njezin uţas zakaĉka je popustila i ona je bespomoćno gledala kako njezina divna rumenila i sjenila, kreme i losioni, lete po sobi. Kutija njezina posebno pomiješanog neprozirnog pudera ispustila je mirisni oblak od kojega su ubrzo svi kašljali i klizili i brzo je pokvarila veselje tuĉnjavi. Dallie se posrćući osovio na noge, i sam zadao nekoliko udaraca i zgrabio je za ruku. - DoĊi. Bjeţimo odavde prije nego te odluĉe prezalogajiti pred odlazak na spavanje. - Moja šminka! - Pošla je prema okruglom sedefastom sjenilu za oĉi boje breskve premda je znala da je to smiješno s obzirom na to da joj se bluza raspadala, da ima krvavu ogrebotinu na vratu, dva slomljena nokta, i da joj je ţivot u opasnosti. Ali njoj se spasiti sjenilo za oĉi u tom trenutku ĉinilo najvaţnijim na svijetu i bila se spremna potući sa svima, samo da ga se domogne.


Obujmio ju je oko struka i odigao od zemlje. - DoĊavola ti i tvoja šminka! - Nemoj! Spuštaj me! - Morala se domoći sjenila za oĉi. Malo pomalo, oduzeto joj je sve što je imala, i ako dopusti da joj još jedna stvar nestane, da joj još nešto što posjeduje izmakne iz ţivota, onda moţe nestati i ona, išĉeznuti poput Cheshire maĉke* sve dok od nje ne ostane ništa, ĉak ni zubi. - DoĊi, Francie! - Neću! Borila se protiv Dallieja kao što se borila protiv ostalih, mlatarajući rukama po zraku, udarajući ga nogom u cjevanicu i vrišteći. - Ţelim to! Moram to imati. - Imat ćeš ga, jasno! - Molim te, Dallie - preklinjala je. - Molim te! Ta ĉarobna rijeĉ nikada je dosad nije iznevjerila, pa ni sad. Mrmljajući sebi u bradu nagnuo se naprijed i dalje drţeći ruku oko nje, i naglo dograbio sjenilo za oĉi. Kad se ispravio, zgrabila ga je od njega i uspjela samo dograbiti otvoreni poklopac svoje kozmetiĉke torbice prije nego ju je odvukao. Dok nije škljocnula poklopcem izgubila je boĉicu ovlaţivaĉa s mirisom badema i slomila treći nokat, ali uspjela je izbjeći da joj se prospe sadrţaj torbice od teleće koţe u kojoj je bilo tristo pedeset dolara. Imala je svoje dragocjeno sedefasto sjenilo za oĉi boje breskve. Skeet je pridrţao otvorena vrata i Dallie ju je pronio kroz njih. Kad ju je spustio na ploĉnik, zaĉula je sirene. Odmah ju je dograbio i povukao prema Rivieri. - Ne moţe li ona sama ni hodati? - upitao je Skeet hvatajući kljuĉeve koje mu je Dallie dobacio. -Voli se prepirati. - Dallie je bacio pogled prema rotirajućim svjetlima koja nisu bila baš jako daleko. - Povjerenik Deane Beman i PGA ove godine moraju toliko toga trpjeti od mene pa je bolje da se odmah izgubimo odavde. - Uguravši je ne baš odveć njeţno na straţnje sjedalo, uskoĉio je za njom i zatvorio vrata.

*

Cheshire cat - maĉka iz knjiţevnog djela Louisa Carrolla, Alisa u zemlji čudesa.


Nekoliko trenutaka vozili su se u tišini. Zubi su joj poĉeli cvokotati kao posljedica tuĉnjave i ruke su joj se tresle dok je pokušavala spojiti prednjice na svojoj bluzi i isparane krajeve zagurati u grudnjak. Nije joj trebalo mnogo da shvati kako je to beznadeţan zadatak. Knedla joj je stajala u grlu. Ruke je priljubila uz prsa i ĉeznula za nekakvim iskazom sućuti, nekakvom zabrinutošću zbog stanja u kakvom se zatekla, nekakvim malim znakom da netko brine za nju. Dallie je posegnuo ispod sjedala pred sobom i izvukao zatvorenu bocu viskija. Nakon što je palcem skinuo plastiku odvrnuo je zatvaraĉ, potegnuo dugaĉak gutljaj, a potom se doimao zamišljeno. Francesca se pripremila za pitanja koja će uslijediti i donijela odluku da će na svako odgovoriti sa što je moguće više dostojanstva. Ugrizla se za donju usnicu da joj ne bi zadrhtala. Dallie se nagnuo prema Skeetu. - Nisam vidio nikakvu crvenokosu konobaricu. Jesi li imao prilike raspitati se za nju? -Jesam. Pipniĉar mije rekao da je otišla u Bogalusu s nekakvim tipom koji radi kao elektriĉar. - Nije dobro. Skeet je bacio pogled u retrovizor. - Ĉini se da je tip jednoruk. - Šališ se? Je li ti pipniĉar rekao kako se to dogodilo? - Nekakva nezgoda na poslu. Prije nekoliko godina tip je radio za tokarsku opremu gore blizu Shreveporta i preša mu je zakaĉila ruku. Zgnjeĉila je tu naivĉinu i spljoštila ga plosnatije od palaĉinke. - Nadam se da to nije utjecalo na njegov ljubavni ţivot s tom tvojom konobaricom. - Dallie je još jednom progutao. - Ţene su ĉudne po tim pitanjima. Uzmi samo onu ţenu koju smo prošle godine upoznali u San Diegu nakon što je Andy Williams... - Prestanite! - povikala je Francesca jer više nije mogla potiskivati svoj prosvjed. - Jeste li vi toliko bešćutni da nemate ni uobiĉajene pristojnosti upitati me jesam li dobro? Bila je to barska tuĉnjava! Ne shvaćate li da sam mogla biti ubijena?


Vjerojatno nisi - rekao je Dallie. - Netko bi to najvjerojatnije sprijeĉio. Zamahnula je i svom snagom ga udarila po ruci. -Joj! - Protrljao je mjesto na koje ga je udarila. -Je li te to udarila? - srdito je upitao Skeet. -Jest. - Vratit ćeš joj? - Razmišljam. - Ja bih da sam na tvom mjestu. Znam da ti bi. - Pogledao ju je i pogled mu se smraĉio. - I ja bih da mislim kako će biti dio mog ţivota dulje od sljedeće dvije i pol minute. Buljila je u njega poţeljevši da moţe poništiti onaj prenagljeni udarac. Nije mogla vjerovati to što ĉuje. - Što si to rekao? - upitala je znatiţeljno. Skeet je poţurio proći kroz ţuto na semaforu. - Koliko je daleko odavde do zraĉne luke? Odmah kad se iziĊe iz grada. - Dallie se nagnuo naprijed i ruku prebacio preko naslona sjedala. - Za sluĉaj da na to prije nisi obraćala pozornost motel je kod drugog semafora kad se krene dolje niz blok zgrada. Skeet je dao gas. Riviera je jurnula naprijed i Francescu odbacila natrag na sjedalo. Zagledala se u Dallieja pokušavajući ga posramiti i navesti da se ispriĉa tako da mu moţe velikodušno oprostiti. Ĉekala je ostatak puta do motela. Skrenuli su na dobro osvijetljeno parkiralište i Skeet je zakrenuo desno zaustavivši se ispred niza jarko oliĉenih metalnih vrata oznaĉenih crnim brojkama. Iskljuĉio je motor, a potom su on i Dallie izišli iz auta. U nevjerici je gledala kad su se vrata zalupila, najprije jedna, a potom i druga. -Vidimo se ujutro, Dallie. - Vidimo se, Skeete. Iskoĉila je i ona za njima ĉvrsto drţeći torbicu u ruci i neuspješno pokušavala pridrţavati bluzu zakopĉanom. - Dallie! Izvukao je kljuĉ hotelske sobe i dţepa traperica i okrenuo se. Nebojana svila klizila joj je kroz prste dok je zatvarala vrata


automobila. Nije li mogao vidjeti koliko je bespomoćna? Koliko ga je trebala? - Moraš mi pomoći - rekla je buljeći u njega samilosnim pogledom koji kao da je progutao gotovo cijelo njezino malo lice. - Dovela sam ţivot u opasnost ulazeći u taj bar da tebe naĊem. Pogledao je njezine grudi i ţućkasti svileni grudnjak. Potom je preko glave skinuo svoju izblijedjelu majicu kratkih rukava i dobacio joj je. - Evo ti majica s mojih leĊa, dušo. Ne traţi više. U nevjerici je gledala dok je odlazio prema motelskoj sobi i zatvorio vrata, zatvorio joj vrata pred nosom! Panika koja se u njoj cijeli dan nakupljala napokon se oslobodila i preplavila svaki dio njezina tijela. Nikada nije osjetila takav strah, nije znala kako ga se rješavati pa ga je pretvorila u nešto što je razumjela, u gorući plamen do crvenila uţarenog bijesa. Nitko prema njoj nije postupao na taj naĉin! Nitko! Navest će ona njega da se pozabavi njome! Natjerat će ona njega da plati za to! Jurnula je prema njegovim vratima i po njima lupila kozmetiĉkom torbicom, udarajući jedanput, dvaput, poţeljevši da udara po njegovom odvratnom, ruţnom licu. Udarala je nogom, psovala, pustila da njezina ljutnja eksplodira u sjajnom plamenu i jednom nezaboravnom praviĉnom iskazivanju ĉudi koje ju je uĉinilo legendom. Vrata su se zanjihavši otvorila i s druge strane stajao je on, golih prsa, i njegovo ruţno lice mrštilo se na nju. Pokazat će ona njemu mrštenje! Pokazat će ona njemu da nikada nije ni imao predodţbu kako mrštenje izgleda. - Gade! - Projurila je pokraj njega i preko prostorije bacila kovĉeg koji je pogodio ekran televizijskog aparata koji se rasprsnuo u zadovoljavajućoj eksploziji stakla. - Ti pokvareni imbecilni gade! - Nogom je šutnula stolac. - Bešćutni pasji skote! Prevrnula je njegov kovĉeg. Potom je sebi dala oduška. Vrišteći je izvikivala optuţbe i uvrede, razbacivala pepeljare i jastuke, bacala svjetiljke i izvlaĉila ladice iz stola. Svaka uvreda koju je pretrpjela u zadnja dvadeset ĉetiri sata, svako poniţenje izbilo je na površinu; ruţiĉasta haljina, Blue Choctaw, sjenilo za oĉi boje breskve. Kaznila je Chloe zbog umiranja, Nickyja zato


što ju je napustio, jurišala na Lewa Steinera, napala Lloyda Byrona, unakazila Mirandu Gwynwyck i, najvaţnije od svega, uništila Dallieja Beaudinea. Dallieja, najljepšeg muškarca kojega je ikada srela, jedinog muškarca kojega se nije dojmila, jedinog muškarca koji joj je zatvorio vrata pred nosom. Dallie ju je trenutak promatrao drţeći ruke na bokovima. Limenka kreme za brijanje proletjela je pokraj njega i pogodila zrcalo. - Nevjerojatno - promrmljao je. Provirio je glavu kroz vrata. - Skeet! Dolazi ovamo. Ovo moraš vidjeti. Skeet je već bio na putu. - Što se dogaĊa? Zvuĉi kao... - Stao je kao ukopan na otvorenom dovratku i buljio u razaranje koje se odvijalo pred njim. - Zašto to radi? - Đavo neka me nosi ako znam. - Dallie je pognuo glavu da ga ne pogodi leteći primjerak telefonskog imenika Greater New Orleans. Ovo je nešto najpaklenije što sam ikada vidio u ţivotu. - Moţda ona misli da je rock zvijezda. - Hej, Dallie, kreće prema tvom štapu broj tri za izvoĊenje poĉetnih udaraca. Dallie se okrenuo pokretom sportaša što je zapravo i bio i šĉepao je u dva krupna koraka. Francesca je osjećala da ju je okrenuo. Za trenutak su joj noge slobodno visjele, a potom ju je nešto ĉvrsto udarilo u trbuh kad je osjetila da je prebacuje preko ramena. - Spuštaj me! Spuštaj me, gade! - Neće moći. To mi je najbolji štap broj tri za izvoĊenje poĉetnih udaraca kojega sam ikada imao. Pokrenuli su se. Vrištala je dok ju je iznosio, njegovo rame guralo ju je u trbuh a on ju je rukama zgrabio ispod koljena. Ĉula je glasove i bila kao u izmaglici svjesna otvaranja vrata i tijela koja izviruju u kupaćim ogrtaĉima. - Nikada u ţivotu nisam vidio ţenu koja se toliko boji malog ostarjelog miša - vikao je Dallie. Šakama ga je udarala po golim leĊima. - Dat ću da te uhite vrištala je. - Tuţit ću te! Gade! Tuţit ću te za svaki novĉić... - Naglo je skrenuo u desno. Ugledala je vrata od kovana ţeljeza, vratnice, svjetla pod vodom...


- Ne! - Ispustila je krik od kojega se krv ledi u ţilama kad ju je ubacio u najdublji dio motelskog bazena.

DESETO POGLAVLJE

S

keet je prišao Dallieju pa su dvojica muškaraca stajala na rubu bazena i promatrala je. Konaĉno je Skeet primijetio: Ne isplivava baš brzo. Dallie je zagurao palac u dţep svojih traperica. - Doima se kao da ne zna plivati. Trebao sam pretpostaviti. Skeet se okrenuo prema njemu. -Jesi li ĉuo kako na poseban naĉin izgovara ’gade’. Kao ’gah-de’. Ne znam to ni ponoviti kao ona. Baš posebno. - Aha. Taj njezin naglasak zacijelo uspijeva zamijeniti dobre ameriĉke psovke. Pljuskanje u bazenu postupno se usporavalo. - Hoćeš uskoĉiti i spasiti je nekad u sljedećem stoljeću? - upitao je Skeet. - Mislim da bih trebao. Osim ako ti to ne misliš uĉiniti. - DoĊavola, nipošto. Idem u krevet. Skeet se okrenuo i krenuo kroz vratnice, a Dallie sjeo na rub leţaljke skinuti ĉizme. Kratko je promatrao da vidi koliko joj je još snage preostalo, a kad je procijenio da je pravi trenutak, otišao je do ruba i zaronio. Francesca je upravo shvatila kako ne ţeli umrijeti. Unatoĉ filmu, siromaštvu i gubitku svega što je posjedovala, bila je premlada. Još je cijeli ţivot bio pred njom. Ali kad ju je voda svom teţinom pritisnula, shvatila je što se dogaĊa. Pluća su joj gorjela i njezini udovi više nisu reagirali ni na kakve naredbe. Umirala je, a još nije ni ţivjela. Iznenada ju je nešto stegnulo oko prsa i poĉelo vući uvis, privijajući je uz sebe i ne puštajući je, izvlaĉeći je na površinu, spašavajući je! Glava joj se probijala kroz vodu i pluća su joj se doĉepala zraka. Usisala ga je, kašljući i gušeći se, grabeći ruke oko nje iz straha da je ne puste, jecajući i plaĉući od ĉiste radosti što je još ţiva.


A da gotovo i nije bila svjesna kako se to dogodilo zatekla se kako je izvlaĉe na platformu dok su posljednji repovi njezine bluze od nebojene svile ostali u vodi. No ĉak i kad je osjetila ĉvrstu betonsku površinu ispod sebe nije ispuštala Dallieja. Kad je konaĉno uspjela progovoriti rijeĉi su joj dopirale razlomljeno dok je udisala gušeći se. - Nikada ti neću oprostiti... Mrzim te... - Privila se uz njegovo tijelo, prilijepila o njegova gola prsa, obujmila ga oko ramena i ĉvrsto drţala kao što nikada nije nikoga u ţivotu. - Mrzim te - gušeći se protisnula. - Ne puštaj me. - Zbilja si se tresla tamo, nisi li Francie? Ali nije mu mogla odgovoriti. Mogla se jedino boriti za goli ţivot. Nije ga puštala dok ju je nosio natrag u motelsku sobu, nije ga puštala dok je razgovarao s upraviteljem motela koji ih je ĉekao, nije ga puštala kad je izvukao njezin kovĉeg s mjesta za prtljagu, ni dok je prtljao po njemu i odnio je u drugu sobu. Nagnuo se poleći je na krevet. - Moţeš tu spavati za... - Ne! - Vratio se onaj poznati osjećaj panike. Pokušao se osloboditi njezinih ruku oko svoga vrata. - Ma daj, Francie, skoro su dva sata ujutro. Ţelim barem nekoliko sati odspavati prije buĊenja. - Nemoj, Dallie! - Sad je plakala zagledana u njegove newmanovski plave oĉi i iz sveg srca plakala. - Ne ostavljaj me. Znam da ćeš otići ako te pustim. Probudit ću se sutra, tebe neće biti, i neću znati što ću. - Neću otići dok ne popriĉam s tobom - rekao je konaĉno i oslobodio se njezinih ruku. - Obećavaš? Skinuo je namoĉene Bottega Veneta sandale koje su joj nekim ĉudom ostale na nogama i bacio ih na pod zajedno sa suhom majicom kratkih rukava koju je ponio sa sobom. - Da, obećavam. Premda je dao rijeĉ zvuĉao je neodluĉno, i ona se pomalo neartikulirano oglasila protiveći se kad je izišao kroz vrata. Nije li i ona obećala puno toga a potom brzo zaboravila na obećanja? Otkud je znala da i on neće uĉiniti isto? - Dallie?


Ali on je nestao. Negdje je smogla snage skinuti svoje mokre traperice i donje rublje, puštajući da padne u hrpu pokraj kreveta prije nego se zavukla ispod pokrivaĉa. Svoju mokru glavu zagurala je u jastuk, sklopila oĉi, i onog trenutka prije nego je utonula u san zapitala se ne bi li joj moţda bilo bolje da ju je Dallie ostavio na dnu onoga bazena. Spavala je dubokim ĉvrstim snom, ali se ipak trgnuvši probudila samo ĉetiri sata nakon toga kad se prvi traĉak svjetlosti probio kroz teške zastore. Zbacivši sa sebe pokrivaĉe teturajući je skoĉila iz kreveta i gola posrćući krenula prema prozoru osjećajući bol u svakom mišiću svog tijela. Tek kad je razmaknuta zastor i pogledala van na turoban dan mokar od kiše, osjetila je smirenje u ţelucu. Riviera je još uvijek bila tamo. Srce joj je ponovno poĉelo normalno otkucavati i ona je polako krenula prema zrcalu, nagonski uĉinivši sve ono što je cijeli ţivot otkad zna za sebe svakoga jutra ĉinila, pozdravila je sebe u odrazu da se uvjeri kako se svijet nije promijenio tijekom noći te da se još uvijek okreće po predodreĊenom uzorku oko sunca njezine vlastite ljepote. Ispustila je oĉajniĉki krik, kao da se guši. Da se više naspavala moţda je mogla bolje podnijeti taj šok, ali prema onomu što je vidjela, jedva je mogla shvatiti što vidi. Njezina lijepa kosa visjela joj je u zamršenim ĉupercima oko lica, dugaĉka ogrebotina nagrĊivala je draţesnu oblinu njezina vrata, po tijelu su joj izbile modrice, a njezina donja usnica, njezina savršena donja usnica bila je oteĉena poput tjestenine u obliku školjke. Osupnuta panikom poţurila je do svoje torbice pregledati što joj je preostalo: boĉica za putovanje gela za tuširanje Rene Garrauda, zubna pasta (ni traga ĉetkici za zube) tri ruţa, njezino sjenilo boje breskve i beskorisni dozator pilula protiv zaĉeća koje joj je spakirala Cissyna sluškinja. U svojoj torbici našla je dvije nijanse rumenila, novĉanik od koţe guštera i raspršivaĉ Femme. Uz izblijedjelu mornarskoplavu majicu kratkih rukava koju je Dallie na nju bacio sinoć i male hrpe smoĉene odjeće na


podu, bilo je to sve što je posjedovala... sve što joj je preostalo na svijetu. Golemost njezinih gubitaka bila je previše ubojita da bi ona to shvatila pa je poţurila prema tušu gdje je uĉinila najbolje što je mogla sa smeĊom boĉicom motelskog šampona. Potom je, koristeći se s ono malo kozmetike koja joj je preostala pokušala od sebe ponovno stvoriti osobu kakva je nekad bila. Nakon što je navukla neudobne mokre traperice i namuĉila se s navlaĉenjem mokrih sandala, našpricala je malo Femme ispod pazuha, a potom navukla Dalliejevu majicu kratkih rukava. Spustila je pogled na rijeĉ napisanu bijelim na lijevoj dojci i pitala se što znaĉi rijeĉ AGGIES. Još jedna tajna, još jedna nepoznanica koja ju je navela da se osjeća poput uljeza u stranoj zemlji. Zašto se nikada tako nije osjećala u New Yorku? Ne sklapajući oĉi mogla se vidjeti kako ţuri niz Petu aveniju, veĉera u La Caravelle i prolazi kroz predvorje Pierrea, i što je više razmišljala o svijetu koji je ostavila za sobom, to se nepovezanijom osjećala sa svijetom u koji je ušla. Zaĉulo se kucanje i ona je hitrim pokretom prstima poĉešljala kosu ne usuĊujući se baš riskirati još jednom zaviriti u zrcalo. Dallie je stajao naslonjen na dovratak. Na sebi je imao nebeskoplavu vjetrovku s kapljicama kiše po sebi i izblijedjele traperice koje su imale iskrzanu rupu sa strane na jednom koljenu. Kosa mu je bila mokra i uskovrĉana sa strane. Prljavo plava, pomislila je podcjenjivaĉki, a ne potpuno plava. Trebalo ga je propisno ošišati. Trebala mu je i nova garderoba. Ramena su mu napinjala šavove jakne, a traperice bi posramile i prosjaka u Calcutti. Uzalud. Bez obzira koliko jasno vidjela njegove mane, bez obzira na to koliko ga pokušavala svesti na nešto obiĉno u svojim oĉima, bio je i dalje nevjerojatno najdivniji muškarac kojega je ikada vidjela u ţivotu. Naslonio se jednom rukom na dovratak i gledao u nju. - Francie, još od sinoć pokušavam ti na sve moguće naĉine dati do znanja da ne ţelim ĉuti tvoju priĉu, ali budući da si ti vraški sklona ispriĉati je, i budući da te se oĉajniĉki ţelim riješiti,


uĉinimo to sad. - To rekavši ušao je u njezinu sobu, zavalio se u stolac s ravnim naslonom i stavio ĉizme na rub stola. - Duguješ mi negdje oko dvjesto dolara. - Dvjesto... - Priliĉno si uništila onu sobu sinoć. - Naginjao se na stolcu sve dok samo straţnji nogari stolca nisu ostali na podu. - Televizija, dvije svjetiljke, nekoliko rupa na Sheetrocku, staklo slike dimenzija pet sa ĉetiri. Ukupno petsto šezdeset dolara i to samo zato što sam upravitelju obećao da ću s njim odigrati na osamnaest rupa kad sljedeći put budem u prolazu. Ĉini se da je u tvom novĉaniku bilo nešto više od tristo, što nije bilo dovoljno da se sve to pokrije. - Mom novĉaniku? - Naglo je otvorila zakaĉke na torbici. Zavirivao si u moj novĉanik! Kako si mogao takvo što uĉiniti? To je moje vlasništvo. Nikada ne bi trebao ... - Kad je izvukla novĉanik iz torbice dlanovi njezinih ruku bili su vlaţni poput njezinih traperica. Otvorila ga je i zurila u njega. Kad je konaĉno uspjela progovoriti glas joj se pretvorio u puki šapat. - Prazan je. Sav novac si mi uzeo. - Takvi raĉuni moraju se zbilja brzo srediti, osim ako ne ţeliš privući pozornost mjesnih gendarmes. Skljokala se na rub kreveta. Osjećaj gubitka toliko ju je preplavio da joj je cijelo tijelo otupjelo. Dotaknula je dno. Baš u ovom trenutku. Baš sad. Svega je nestalo; kozmetike, odjeće, zadnjeg novca kojeg je imala. Ništa joj nije ostalo. Nesreća koja ju je zadesila ubrzavala se poput odbjeglog vlaka sve otkad je Chloena smrt konaĉno skoĉila na kolosijek. Dallie je motelskom olovkom lupkao po stolu. - Francie, nisam mogao ne primijetiti da ti u toj svojoj torbici nemaš nijednu kreditnu karticu... a ni avionsku kartu. Sad ţelim ĉuti kako ćeš mi brzo reći da si kartu za London ostavila negdje u gospodinu Vee-tawnu i da je taj gospodin Vee-tawn zakljuĉan u jednom od onih ormarića za dvadeset pet centi u zraĉnoj luci. Obujmila se oko prsa i buljila u zid. - Ne znam što uĉiniti protisnula je gušeći se. - Velika si cura i bolje ti je da nešto smisliš nabrzaka.


- Potrebna mi je pomoć. - Okrenula se prema njemu preklinjući za razumijevanje. Ne mogu to sama riješiti. Prednji nogari njegova stolca lupili su o pod. - Ma nemoj! To je tvoj problem, damo, i nećeš ga meni natovariti. - Glas mu je zvuĉao odluĉno i oporo i nije ni sliĉio onom nasmijanom Dallieju koji ju je pokupio uz cestu ni vitezu u sjajnom oklopu koji ju je od sigurne smrti spasio u Blue Choctawu. - Ako mi ne ţeliš pomoći - povikala je - nisi mi ni trebao ponuditi tu voţnju. Trebao si me ostaviti, kao svi drugi. - Moţda ti je bolje poĉeti razmišljati o tome zašto te se svi drugi ţele tako oĉajniĉki riješiti. - Nisam ja kriva, zar ne vidiš? Takve su okolnosti. - Poĉela mu je priĉati sve, poĉevši od Chloene smrti i saplitala se o vlastite rijeĉi u ţurbi da ih izbaci iz sebe prije nego on ode. Rekla mu je kako je sve rasprodala da bi kupila avionsku kartu kući i shvatila da se, ĉak i da ima kartu, u London ne bi mogla vratiti bez novca, bez odjeće, uz sve one poniţavajuće vijesti o tom groznom filmu o kojemu će svi priĉati i ismijavati je. Tad je shvatila da mora ostati tu gdje jest, tu gdje je nitko ne poznaje, sve dok se Nicky ne vrati nakon svoje besramne ljubavne avanture s plavokosom matematiĉarkom i dok ne bude imala priliku telefonom razgovarati s njim. Zato se dala u potragu za Dalliejem u Blue Choctawu. - Zar ne vidiš? Ne mogu se vratiti u London sve dok ne znam kad će me Nicky moći doĉekati tamo u zraĉnoj luci. - Mislim da si mi rekla da je on tvoj zaruĉnik? -I jest. - Pa zašto onda ima avanturu s plavokosom matematiĉarkom? - Zato što je ljut i ne ţeli sa mnom razgovarati. - Isuse, Francie... Poţurila je kleknuti pokraj njegova stolca i podignula prema njemu svoj pogled od kojega zastaje dah. - Nisam ja tomu kriva, Dallie. Zbilja. Zadnji put kad sam ga vidjela strašno smo se posvaĊali zato što sam odbila njegovu braĉnu ponudu. - Dalliejevo lice se skamenilo i ona je shvatila da je pogrešno protumaĉio


njezine rijeĉi. - Ma ne, nije to što ti misliš! Zenit će me! PosvaĊali smo se stotinama puta pa me uvijek ponovno prosio. Samo da se ja njega doĉepam na telefon i kaţem mu da mu sve opraštam. Dallie je odmahnuo glavom. - Siroti pasji skot - promrmljao jePokušala se zagledati u njega, ali oĉi su joj bile pune suza pa je ustala i okrenula mu leĊa nastojeći se kontrolirati. - Ono što je meni potrebno, Dallie, jest nekakav naĉin da proguram nekoliko sljedećih tjedana dok ne budem u mogućnosti razgovarati s Nickyjem. Mislila sam da bi mi ti mogao pomoći, ali sinoć nisi razgovarao sa mnom i tako jaka si me naljutio, a sad si mi i novac oduzeo. Razvezala se govoreći mu i glas joj se poĉeo pretvarati u jecanje. Zar ne vidiš, Dallie? Samo da si ti bio razuman, ništa od ovoga ne bi se dogodilo. - Proklet da sam. - Dallie je lupio ĉizmom po podu. - Ti si spremna svu krivicu svaliti na mene, nisi li? Isuse, mrzim ljude poput tebe. Bez obzira što se dogodilo uspijevate krivnju prebaciti na drugoga. Skoĉila je. - Ne moram ja to slušati! Htjela sam samo malo pomoći. - I svoticu gotovine koja ide uz to. - Za nekoliko tjedana vratit ću ti sve do posljednjeg novĉića. - Ako te Nicky ponovno prihvati. - Ponovno je ispruţio noge i prekriţio ih na gleţnjevima. - Francie, ĉini se kako ti ne shvaćaš da sam ja samo stranac koji nema nikakve obveze prema tebi. Ja ni sam na sebe dobro ne pazim, a siguran sam da neću ni na tebe, pa ĉak ni za nekoliko tjedana. Da budem iskren, ĉak mi se i ne sviĊaš. Pogledala ga je, a na licu joj se ocrtala zbunjenost. - Ne sviĊam ti se? - Zbilja ne, Francie. - Njegov bijesni ispad je išĉeznuo i sad je govorio smireno, premda oĉito uvjerljivo pa je znala da govori istinu. - Gledaj, zlato, ti si prava autostoperica s tim svojim licem, i premda si pomalo sićušna, super se ljubiš. Ne mogu poreći da nisam imao nekoliko mušiĉavih primisli o tome što


bismo sve nas dvoje mogli raditi ispod pokrivača i da si bila drukčija kao osoba mogu zamisliti da sam na nekoliko tjedana glavu mogao izgubiti zbog tebe. Ali radi se o tome da ti nisi drukčija osoba i da je tvoj način postojanja sastavljen od svih ružnih kvaliteta svih muškaraca i žena koje sam ikada sreo. Bez ijedne pozitivne kvalitete da stvari dovede u ravnotežu. Utonula je na rubu kreveta i osjećala kako je savladava bol. Shvaćam - rekla je tiho. Ustao je i izvukao novčanik. Nemam kod sebe dovoljno gotovine. Pokrit ću ostatak motelskog računa karticom i ostaviti pedeset dolara da ti se nađe za nekoliko dana. Ako mi uspiješ vratiti, pošalji mi ček na Opću dostavu Wynette u Teksasu. Ako ne, znat ću da između tebe i Nickyja nije uspjelo i nadati se da će se novi pašnjaci uskoro zazelenjeti. To rekavši bacio je ključ motela na stol i izišao kroz vrata. Napokon je bila sama. Buljila je u tamnu mrlju koja joj je izgledala poput obrisa Caprija na tepihu motela. Sad. Sad je došla do dna. Skeet je izvirivao kroz prozor na suvozačevoj strani dok se Dallie približavao Rivieri. - Hoćeš da ja vozim? - upitao je. - Možeš se zavući otraga i nekoliko sati pokušati odspavati. Dallie je otvorio vrata na vozačevoj strani. Ti prokleto sporo voziš, a i ne spava mi se. - Kako hoćeš. - Skeet se udobno smjestio i pružio Dallieju plastičnu šalicu kave s još zatvorenim poklopcem. Potom mu je dao komad ružičasta papira. Telefonski broj blagajnice. Dallie je zgužvao papir i gurnuo ga u pepeljaru gdje su već bila dva. Navukao je kapu. - Jesi ti ikada čuo za Pygmaliona, Skeete? -Je li to onaj tip koji je igrao desnog obrambenog igrača za Wynette High? Dallie je prednjim zubima skinuo poklopac sa svoje šalice za kavu kad je zakrenuo ključem u bravici. - Ne, to je bio Pegella, Jimmy Pigella. Prije nekoliko godina otišao je u Corpus Christi i otvorio dućan s ispušnim loncima. Pygmalion je drama


Georgea Bernarda Shawa o prodavačici cvijeća koju pretvore u pravu damu. - Uključio je brisače. - Ne zvuči baš previše zanimljivo, Dallie. Meni se više svidjela ona predstava koju smo gledali u St.Louisu, Oh, Calcutta! E, ta je bila prava. - Znam da ti se ta predstava svidjela, Skeet. Svidjela se i meni. Ali gle, ta se, ako mene pitaš, općenito ne smatra velikim književnim djelom. Ne govori baš mnogo o ljudima. S druge strane, Pygmalion govori o tome da se ljudi mogu mijenjati... da se uz malo usmjeravanja mogu poboljšati. - Ubacio je u rikverc i izišao s parkirališta. - Drama još govori o tome da osoba koja usmjerava tu promjenu za svoj trud ne dobije ništa osim velikog jada. Francesca je razrogačenih očiju panično stajala na otvorenim vratima motelske sobe, čvrsto uz prsa poput plišanog mede pri- vijala svoju torbicu i gledala kako se Riviera udaljava s parkirališta. Dallie joj je to zbilja namjeravao učiniti. Odvest će se i ostaviti je da se sama snalazi, premda je priznao da ju je pomislio odvesti u krevet. Sve dosad je to uvijek bilo dovoljno da zadrži nekog muškarca uz sebe, ali odjednom više nije. Kako je to bilo moguće? Što se događalo njezinu svijetu? Zbunjenost je podvlačila njezin strah. Osjećala se poput djeteta koje je pogrešno naučilo boje i upravo shvatilo da je crvena zapravo žuta, a plava zapravo zelena; jedino što sad kad je znala što ne valja nije znala što s tim. Riviera je okružila do izlaza, pričekala da se promet prorijedi, a potom počela izlaziti na mokru cestu. Utrnuli su joj vrhovi prstiju i osjećala je da su joj noge slabe, kao da su svi mišići izgubili snagu. Sipulja joj je smočila majicu kratkih rukava, a čuperak kose pao joj preko obraza. - Dallie! - Potrčala je brzo, što je noge nose. - Radi se o tome - rekao je Dallie kad je pogledao u retrovizor - da ona ne misli ni na koga osim na samu sebe. - Najviše zaokupljena sobom od svih žena koje sam sreo u životu - složio se Skeet.


- I ne zna učiniti ama baš ništa osim možda našminkati se. - Sto posto ne zna plivati. - Nema ni trunka zdravog razuma. - Ni trunka. Dallie je izgovorio prilično uvredljivu psovku i nagazio na kočnicu. Francesca je prišla autu i potiho jecajući dolazila do daha. - Nemoj! Ne ostavljaj me samu! Jačina Dallicjeve ljutnje ju je iznenadila. Iskočio je kroz vrata, istrgnuo joj torbicu iz ruke, a potom je prislonio uz automobil tako snažno da joj se ručka automobila zabila u bedro. -

E, sad me slušaj, i to me dobro slušaj! - vikao je. - Vodim te pod

prinudom, i prestani sad s tim prokletim cendranjem. Jecala je, i trepćući se borila protiv sipulje. - Ali ja sam... -

Rekao sam ti da prestaneš'. Ne želim ovo činiti, zbilja se jako loše

osjećam zbog toga, i stoga ti je bolje da od ovoga trenutka činiš samo ono što ti kažem. Sve što ti kažem. Ne pitaj me ništa, ne komentiraj ništa. I ako mi samo jedan trenutak ponovno počneš o tim svojim pomodnim sranjima letjet ćeš van na tu svoju mršavu trticu. -

Dobro - plakala je, ponos joj je visio u dronjcima, a glas joj se

borio s poniženjem. - Dobro. Pogledao ju je prijezirno što nije ni pokušao prikriti, a potom naglo otvorio stražnja vrata. Okrenula se provući unutra, ali u trenutku kad se sagnula zamahnuo je rukom i snažno je lupio po stražnjici. Ima toga još - rekao je - i ruka me svrbi za sljedeći udarac. Svaki kilometar vožnje do jezera Charles doimao joj se kao stotina. Okrenula je lice prozoru i pretvarala se daje nevidljiva, ali dok su putnici iz ostalih automobila lijeno pogledavali u nju dok je Riviera promicala pokraj njih, nije mogla potisnuti nelogičan osjećaj da su znali što se događa, da su mogli vidjeti kako je doslovno svedena na to da moli za pomoć i vidjeti da su je udarili prvi put u životu. Neću razmišljati o tome, rekla je samoj sebi dok su jurili pokraj rižinih

polja i močvarnih područja sa muljevitim zelenim algama. Mislit ću o tome sutra, sljedeći tjedan,


bilo kad, samo ne sad, jer bih mogla ponovno zaplakati, a onda bi on mogao zaustaviti auto i izbaciti me van na autocestu. Ali nije mogla prestati misliti na to i zagrizla je

u ranu na unutarnjoj strani svoje već izgrižene donje usnice, kako ne bi proizvela ni najmanji zvuk. Ugledala je znak na kojemu je pisalo Jezero Charles, a potom su prešli preko velikog zavojitog mosta. Na prednjem sjedalu Skeet i Dallie su povremeno razgovarali, ali nijedan nimalo nije obraćao pozornost na nju. - Motel je tamo - napokon je primijetio Skeet obraćajući se Dallieju. - Sjećaš se kad se Holly Grace tu prošle godine pojavila s preprodavačem Chevyja iz Tulse? Dallie je progunđao nešto što Francesca nije mogla potpuno čuti kad se zaustavio na parkiralištu koje se nije nimalo razlikovalo od onoga koje su prije nešto manje od četiri sata ostavili iza sebe i skrenuo prema uredu. Francesca je osjećala kruljenje u želucu i shvatila da ništa nije jela još od protekle večeri kad je nakon grubog rukovanja sa svojim kovčegom dograbila hamburger. Nije imala ništa za jesti... i bila je bez novca da nešto kupi. Potom se zapitala tko bi mogla biti Holly Grace, ali bila je previše demoralizirana da bi osjetila nešto više od prolazne znatiželje. - Francie - već sam se opako približio ograničenju na kreditnoj kartici prije nego sam tebe sreo, a onda je to tvoje razuzdano ponašanje sve dokrajčilo. Morat ćeš dijeliti sobu sa Skeetom. - Neću. - Nećeš. Dallie je uzdahnuo i isključio motor. - Dobro, Skeet. Ti i ja ćemo dijeliti sobu dok se ne riješimo Francie. - Teško. - Skeet je otvorio vrata Riviere. - Nisam s tobom dijelio sobu otkad si postao profesionalac pa neću ni sad počinjati. Ti si pola noći budan, a onda ujutro praviš toliku buku da bi i mrtvaca probudio. - Izišao je iz auta i uputio se prema uredu dovikujući preko ramena. - Budući da si ti taj koji si tako oduševljeno i gorljivo insistirao na tome da povedeš gospodičnu Fran-chess-ku, onda i spavaj s njom.


- I ne zna uĉiniti ama baš ništa osim moţda našminkati se. - Sto posto ne zna plivati. - Nema ni trunka zdravog razuma. - Ni trunka. Dallie je izgovorio priliĉno uvredljivu psovku i nagazio na koĉnicu. Francesca je prišla autu i potiho jecajući dolazila do daha. Nemoj! Ne ostavljaj me samu! Jaĉina Dalliejeve ljutnje ju je iznenadila. Iskoĉio je kroz vrata, istrgnuo joj torbicu iz ruke, a potom je prislonio uz automobil tako snaţno da joj se ruĉka automobila zabila u bedro. - E, sad me slušaj, i to me dobro slušaj! - vikao je. - Vodim te pod prinudom, i prestani sad s tim prokletim cendranjem. Jecala je, i trepćući se borila protiv sipulje. - Ali ja sam... - Rekao sam ti da prestaneš! Ne ţelim ovo ĉiniti, zbilja se jako loše osjećam zbog toga, i stoga ti je bolje da od ovoga trenutka ĉiniš samo ono što ti kaţem. Sve što ti kaţem. Ne pitaj me ništa, ne komentiraj ništa. I ako mi samo jedan trenutak ponovno poĉneš o tim svojim pomodnim sranjima letjet ćeš van na tu svoju mršavu trticu. - Dobro - plakala je, ponos joj je visio u dronjcima, a glas joj se borio s poniţenjem. - Dobro. Pogledao ju je prijezirno što nije ni pokušao prikriti, a potom naglo otvorio straţnja vrata. Okrenula se provući unutra, ali u trenutku kad se sagnula zamahnuo je rukom i snaţno je lupio po straţnjici. - Ima toga još - rekao je - i ruka me svrbi za sljedeći udarac. Svaki kilometar voţnje do jezera Charles doimao joj se kao stotina. Okrenula je lice prozoru i pretvarala se daje nevidljiva, ali dok su putnici iz ostalih automobila lijeno pogledavali u nju dok je Riviera promicala pokraj njih, nije mogla potisnuti nelogiĉan osjećaj da su znali što se dogaĊa, da su mogli vidjeti kako je doslovno svedena na to da moli za pomoć i vidjeti da su je udarili prvi put u ţivotu. Neću razmišljati o tome, rekla je samoj sebi dok su jurili pokraj riţinih polja i moĉvarnih podruĉja sa muljevitim zelenim algama. Mislit ću o tome sutra, sljedeći tjedan,


bilo kad, samo ne sad, jer bih mogla ponovno zaplakati, a onda bi on mogao

Ali nije mogla prestati misliti na to i zagrizla je u ranu na unutarnjoj strani svoje već izgriţene donje usnice, kako ne bi proizvela ni najmanji zvuk. Ugledala je znak na kojemu je pisalo Jezero Charles, a potom su prešli preko velikog zavojitog mosta. Na prednjem sjedalu Skeet i Dallie su povremeno razgovarali, ali nijedan nimalo nije obraćao pozornost na nju. - Motel je tamo - napokon je primijetio Skeet obraćajući se Dallieju. - Sjećaš se kad se Holly Grace tu prošle godine pojavila s preprodavaĉem Chevyja iz Tulse? Dallie je progunĊao nešto što Francesca nije mogla potpuno ĉuti kad se zaustavio na parkiralištu koje se nije nimalo razlikovalo od onoga koje su prije nešto manje od ĉetiri sata ostavili iza sebe i skrenuo prema uredu. Francesca je osjećala kruljenje u ţelucu i shvatila da ništa nije jela još od protekle veĉeri kad je nakon grubog rukovanja sa svojim kovĉegom dograbila hamburger. Nije imala ništa za jesti... i bila je bez novca da nešto kupi. Potom se zapitala tko bi mogla biti Holly Grace, ali bila je previše demoralizirana da bi osjetila nešto više od prolazne znatiţelje. - Francie - već sam se opako pribliţio ograniĉenju na kreditnoj kartici prije nego sam tebe sreo, a onda je to tvoje razuzdano ponašanje sve dokrajĉilo. Morat ćeš dijeliti sobu sa Skeetom. - Neću. - Nećeš. Dallie je uzdahnuo i iskljuĉio motor. - Dobro, Skeet. Ti i ja ćemo dijeliti sobu dok se ne riješimo Francie. - Teško. - Skeet je otvorio vrata Riviere. - Nisam s tobom dijelio sobu otkad si postao profesionalac pa neću ni sad poĉinjati. Ti si pola noći budan, a onda ujutro praviš toliku buku da bi i mrtvaca probudio. - Izišao je iz auta i uputio se prema uredu dovikujući preko ramena. - Budući da si ti taj koji si tako oduševljeno i gorljivo insistirao na tome da povedeš gospodiĉnu Fran-chess-ku, onda i spavaj s njom. zaustaviti auto i izbaciti me van na autocestu.


Dallie je cijelo vrijeme psovao dok je izvlaĉio svoj kovĉeg i unosio ga unutra. Francesca je uspravno sjedila na rubu jednog od dva široka kreveta u prostoriji, stopala stavila jedno pokraj drugoga i koljena stisnula kao mala djevojĉica koja se ponaša najbolje što zna na zabavi za odrasle. Iz sljedeće sobe ĉula je glas televizijskog izvjestitelja kako govori o antinuklearnoj skupini koja prosvjeduje kod projektila; a potom je netko prebacio kanal na sportski prijenos utakmice i zaorila se himna ’The Star-Spangled banner’. Obuzela ju je gorĉina kad je glazba prizvala sjećanja na okrugli bedţ koji je ugledala na košulji taksiste: AMERIKA, ZEMLJA MOGUĆNOSTI. Kakvih mogućnosti? Mogućnosti da za hranu i utoĉište plati svojim tijelom u nekakvoj zapuštenoj motelskoj sobi? Ništa se nije dobivalo potpuno besplatno, je li? A njoj je jedino njezino tijelo ostalo. Ulazeći s Dalliejem u ovu sobu nije li mu neizravno obećala nešto dati zauzvrat? - Hoćeš li prestati tako gledati? - Dallie je bacio svoj kovĉeg na krevet. - Vjeruj mi, gospodiĉna Šminkerica, da nemam nikakve pretenzije prema tvom tijelu. Samo ostani na svojoj strani sobe, što je moguće dalje iz mog vidokruga, i dobro ćemo se slagati. Ali hoću da mi najprije vratiš mojih pedeset dolara. Morala je spasiti mrvicu svog samopoštovanja kad mu je vratila novac pa je odmahnula glavom i zabacila kosu preko ramena, kao da nema ama baš nikakve brige na ovome svijetu. - Pretpostavljam da si nekakav igraĉ golfa - zapazila je neusiljeno pokušavajući mu dati do znanja da je njegova osornost nije dirnula. Je li to zvanje ili zanimanje? - Više bih rekao nekakva ovisnost. - Dohvatio je iz kovĉega hlaĉe i posegnuo za patentnim zatvaraĉem na trapericama. Zakrenula se i brzo mu okrenula leĊa. - Mislim, mislim da ću malo protegnuti noge i napraviti krug po parkiralištu. - Samo ti daj. Dvaput je okruţila parkiralištem, ĉitala naljepnice na branicima, prouĉavala novinske naslove na prodajnim automatima i slijepo se zapiljila u fotografiju s naslovnice, muškarca kovrĉave kose koji viĉe na nekoga. Dallie ĉini se nije od nje oĉekivao da


poĊe s njim u krevet. Kakvo je to bilo olakšanje. Buljila je u neonsko svjetlo koje je oglašavalo upraţnjeno mjesto, i što je dulje buljila to više se pitala zašto je ne ţeli. Što nije valjalo? Pita nje ju je gnjavilo poput svrbeţa. Moţda je i izgubila odjeću, novae i sve što posjeduje, ali i dalje je imala ljepotu, nije li? Još uvijek je bila privlaĉna. Ili je nekako i to izgubila? Zajedno s prtljagom i šminkom? Smiješno. Bila je iscrpljena, samo to, i nije mogla razumno razmišljati. Ĉim Dallie ode na golf igralište ona će otići u kre vet i naspavati se dok se ponovno ne bude osjećala kao ona stara. Nekoliko preostalih iskrica optimizma zatreperilo je u njoj. Samo je bila umorna. Samo jedna pristojno prospavana noć i sve će biti dobro.

JEDANAESTO POGLAVLJE

N

aomi Jaffe Tanaka dlanom je lupila po staklenoj plohi svog radnog stola. - Ne! - povikala je u telefonsku slušalicu dok su joj se intenzivno smeĊe oĉi naglo nezadovoljno sklopile. Nije ni blizu onome što imamo na umu za Drsku Djevojku. Ako ne moţete naći bolju od nje, naći ću modnu agenciju koja to moţe. Glas na drugoj strani postao je sarkastiĉan. - Hoćeš neke telefonske brojeve, Naomi? Sigurna sam da će ljudi iz Wilhemi- ne za tebe obaviti pravi posao. Ljudi iz Wilhemine odbili su Naomi poslati nekoga drugoga, ali ona nije imala namjeru o tom dijelu priĉe razgovarati sa ţenom na telefonskoj liniji. Zagurala je bezobzirno nestrpljive prste kroz tamnu kosu ošišanu kratko i zalizanu poput djeĉaĉke frizure koju je poznati njujorški frizer takvu uĉinio s namjerom da drukĉije definira rijeĉ ’šik’. - Samo nastavite traţiti. - Gurnula je najnoviji primjerak Doba reklamiranja dalje od ruba radnoga stola. - I sljedeći put pokušajte naći nekoga s licem koje izraţava osobnost.


Kad je spustila slušalicu vatrogasne sirene zavijale su Trećom avenijom, osam katova niţe ispod njezina ureda na uglu Blackmorea, Sterna i Rodenbaugha, ali Naomi na to nije obraćala pozornost. Cijeli svoj ţivot ţivi u buci New York Cityja i nije svjesno ĉula sirenu još od prošle zime kad su dvojica homoseksualaca, ĉlanova Njujorškog baleta koji su ţivjeli u stanu iznad nje prinijeli lonac s topljenim sirom previše blizu zastorima od Scalamandre satinirane tkanine i izazvali poţar. Naomin tadašnji suprug, izvrsni japanski biokemiĉar po imenu Tony Ta- maka nelogiĉno je nju okrivio za incident i nije s njom razgovarao ostatak vikenda. Ubrzo zatim razvela se od njega, ne samo zbog njegove reakcije na poţar nego zato što je ţivot s muškarcem koji nije dijelio ni najelementarnije osjećaje izrastao u nešto previše bolno za bogatu ţidovkinju, djevojku iz Upper East Side Manhattana, koja je u nikad zaboravljenom proljeću 1968. godine pomogla preuzeti dekanov ured na sveuĉilištu Columbia i osvojiti ga za Ljude. Naomi je navukla crnosrebrnu kavijar ogrlicu koju je nosila uz sivo flanelno odijelo i svilenu bluzu, odjeću koju je prezirala onih strastvenih škrtih dana Hueya, Rennie i Abbie, kad je njezina pozornost bila usredotoĉena na anarhiju, a ne na marketinški udio. Posljednjih nekoliko tjedana kad su novinska izvješća o zadnjem antinuklearnom ispadu njezina brata Gerryja izbila na površinu poneke uspomene na to vrijeme neprestano su joj, poput starih fotografija, treperile u svijesti i zatekla se kako osjeća nekakvu nejasnu nostalgiju za djevojkom kakva je nekad bila, mala sestra koja je tako jako nastojala zadobiti bratovo poštovanje da je pretrpjela demonstracije protiv segregacije, hipijevske skupove uzajamne ljubavi, izleţavanja i trideset dana odleţanih u zatvoru. Kad je njezin dvadeset ĉetverogodišnji veliki brat revolucionarno izvikivao sa stuba Berkeley’s Sproal Halla, Naomi je bila brucošica na sveuĉilištu Columbia, šest tisuća kilometara daleko. Bila je ponos i radost svojih roditelja - lijepa, omiljena i dobra studentica, njihova utješna nagrada za to što su stvorili ’drugoga’, sina ĉije ih je ekscentriĉno ponašanje osramotilo i


ĉije ime se nikada nije spominjalo. U poĉetku se Naomi zadubila u nauke, drţeći se podalje od radikalnih studenata s Columbije. Ali onda se u kampusu pojavio Gerry i hipnotizirao je, kao i sve ostale ĉlanove studentskoga tijela. Oduvijek je oboţavala svog brata, ali nikada više nego tog zimskog dana dok ga je promatrala kako poput ratnika u trapericama stoji na vrhu stuba knjiţnice nastojeći svojim strastvenim govorom promijeniti svijet. Prouĉavala je te snaţne ţidovske crte uokvirene aureolom kovrĉave crne kose i nije mogla vjerovati da su njih dvoje potekli iz iste utrobe. Gerry je imao pune usnice i smion nos kojeg nije popravila plastiĉna operacija koja je preoblikovala njezin. Sve na njemu bilo je nadnaravno, dok se ona osjećala posve obiĉno. Podigavši svoje snaţne ruke ponad glave zamahnuo je šakama po zraku, zabacio glavu, i poput zvijezda bljesnuli su njegovi bijeli zubi na koţi boje masline. Nikada u ţivotu nije vidjela ništa ĉudesnije od svog velikog brata koji je tog dana na Columbiji poticao mase na pobunu. Prije završetka te godine postala je dio militantne studentske skupine na Columbiji, postupak kojim je konaĉno zadobila bratovo odobravanje, ali koji je rezultirao bolnim otuĊenjem roditelja. Tijekom nekoliko sljedećih godina polako je nastupilo razoĉaranje kad je postala ţrtvom brzo širećeg Pokreta muškog šovinizma, njegove neorganiziranosti i paranoje. Do treće godine fakulteta raskinula je kontakte s voĊama i Gerry joj to nikada nije oprostio. U zadnje dvije godine samo su se jednom vidjeli i cijelo vrijeme se prepirali. Sad je provodila dane moleći se da on ne uĉini nešto nepopravljivo grozno pa da svi u agenciji ne doznaju da joj je on brat. Nekako nije mogla zamisliti tvrtku konzervativnu poput BS&'R, kako sestru nacionalno znamenita radikala proglašava prvom ţenskom potpredsjednicom. Odvratila je misli od svoje prošlosti i sagledala sadašnjost; potanki plan raširen na radnom stolu. Kao i uvijek osjećala je nadiranje zadovoljstva koje joj je govorilo da je obavila dobar posao. Njezino iskusno oko odobrilo je kreaciju Drske boce, suza od brušena stakla s mornarsko plavim zatvaraĉem u oblikovala.


Trbušasta boca za parfem bit će elegantno upakirana u sjajnu mornarskoplavu kutiju na kojoj će jarkim ruţiĉastim slovima pisati slogan koji je sama stvorila ’DRSKO! Samo za one slobodna duha’. Uskliĉnik iza imena proizvoda bio je njezina zamisao, ona koja joj je priĉinjavala posebno zadovoljstvo. No ipak, unatoĉ uspjehu pakiranja i slogana nedostajao je duh kampanje jer Naomi nije mogla provesti jedan sasvim jednostavan zadatak: nije mogla naći Drsku Djevojku. Zazvonio je interfon i tajnica ju je podsjetila da ima sastanak s Harryjem R. Rodenbaughom, pretpostavljenim potpredsjednikom i ĉlanom uprave BS&Ra. Gospodin Rodenbaugh je izriĉito zahtijevao da sa sobom ponese plan novog parfema Drska. Naomi je progunĊala sama za sebe. Kao jedan od dvojice kreativnih direktora godinama se bavila parfemima i kozmetiĉkim prikazima i nikada nije imala toliko problema. Zašto je onda baš taj prikaz parfema Drska morao biti taj kojega je Harry Rodenbaugh izabrao za svoj najdraţi projekt? Harry, koji je oĉajniĉki pred mirovinu htio zadnji Clio pripisati sebi u zasluge prije mirovine, insistirao je na posve novom licu koje će predstaviti njegov proizvod, spektakularnoj manekenki, ali ujedno onoj koja nije prepoznatljiva ĉitateljima modnih ĉasopisa. - Ţelim osobnost, Naomi, a ne još jednu manekensku facu bez ikakve osebujnosti - rekao joj je kad ju je prošli tjedan pozvao na svoj perzijski tepih. Ţelim ameriĉku ljepoticu, ruţu dugaĉke stapke s pokojim trnom na sebi. Ĉitava ova kampanja posvećena je Amerikanki slobodna duha, i ako ne moţeš naći ništa blisko tom cilju, osim svih ovih pretjerano zlorabljenih djeĉjih lica koja mi zadnja tri tjedna guraš pod nos, ne vidim kako moţeš obavljati poslove potpredsjednice BS&Ra. Lukavi stari gad. Naomi je skupila papire na isti naĉin na koji je ĉinila sve ostalo, brzim usredotoĉenim pokretima. Sutra će poĉeti konzultirati sve kazališne agencije i potraţiti glumicu, a ne manekenku. I bolji muški šovinisti od Harryja R. Rodenbaugha su nju pokušali ušutkati pa nijednome to nije uspjelo.


Kad je Naomi prošla pokraj stola svoje tajnice zastala je pokupiti paket Express Maila koji je upravo pristigao i u prolazu srušila ĉasopis na pod. - Ja ću ga podići - rekla je njezina tajnica i posegnula za ĉasopisom. Ali Naomi ga je već bila podignula i njezino kritiĉko oko zapelo je za spontanu fotografiju na stranici na kojoj se ĉasopis rastvorio. Osjetila je kako joj trnci prolaze uz vrat, nagonska reakcija koja joj je mnogo jasnije od bilo koje fokus skupine rekla da je na tragu neĉega velikoga. Njezina Drska Djevojka! Profil, lice slikano sprijeda, tri ĉetvrtine lica, svaka fotografija bila je bolja od prethodne. Na podu ureda svoje sekretarice našla je svoju ruţu Ameriĉke ljepotice. Potom je pogled bacila na tekst ispod slike. Djevojka nije bila profesionalna manekenka, što nuţno i nije bilo loše. Okrenula je na naslovnicu i namrštila se. - Ĉasopis je bio šest mjeseci star. - Ĉistila sam najdonju ladicu i... - Nema veze. - Vratila se fotografijama i kaţiprstom lupkala po stranici. - Obavi nekoliko telefonskih razgovora dok sam ja na sastanku i vidi moţeš li saznati gdje se nalazi. Ne uspostavljaj nikakav kontakt, samo doznaj gdje je. Ali kad se Naomi vratila sa sastanka s Harryjem Rodenbaughom doznala je samo to da njezina sekretarica nije uspjela ni do ĉega doći. - Ĉini se kao da je nestala, gospoĊo Tanaka. Nitko ne zna gdje je. - Naći ćemo je - rekla je Naomi. Kotaĉi u njezinoj svijesti već su klikali dok je u mislima prelistavala popis kontakata. Bacila je pogled na svoj Rolex sat u obliku kamenice i izraĉunala razliku u vremenu. Potom je dograbila ĉasopis i zaputila se u ured. Dok je okretala brojĉanik na svom telefonu pogledavala je niz slika. - Naći ću te - obratila se ljepotici koja ju je gledala sa stranica. - Naći ću te, a kad te naĊem, ţivot će ti se u potpunosti promijeniti. Škiljava maĉka pratila je Francescu natrag do motela. Imala je sivo krzno bez sjaja sa zakrpama bez dlake oko košĉatih ramena


što joj je ostalo iz neke davnašnje bitke. Lice joj je s jedne strane bilo nagnjeĉeno i jedno oko izobliĉeno, zjenica se okrenula prema unutarnjoj strani glave pa se vidjela samo bjelooĉnica. Kao dodatak toj odvratnoj pojavi izgubila je i vrh jednog uha. Poţeljela je da je maĉka izabrala nekoga drugoga pratiti niz autocestu i ubrzala korak kad je skrenula na parkiralište. Maĉkina neumoljiva ruţnoća ju je uznemirila. Imala je nekakav nelogiĉan osjećaj da ne ţeli biti u blizini neĉega tako ruţnog bojeći se da bi se ta ruţnoća mogla oĉešati o nju i da ljude procjenjuju po onoj s kim si takav si. - Gubi se! - naredila je. Ţivotinja ju je nejasno pakosno pogledala, ali nije promijenila put. Uzdahnula je. S obzirom na to da u zadnje vrijeme nije imala sreće, što je mogla oĉekivati? Prespavala je svoje prvo popodne i noć u Jezeru Charles, samo nejasno svjesna Dallieja koji je ušao u sobu i stvarao buku, pa ponovno stvarao buku kad je otišao sljedećeg jutra. Kad se posve razbudila, njega već nekoliko sati nije bilo. Gotovo se onesvješćujući od gladi na brzinu se okupala, a nakon toga se slobodno posluţila Dalliejevim toaletnim potrepštinama. Potom je uzela onih pet dolara koje joj je ostavio za hranu i buljeći u novĉanicu donijela jednu od najteţih odluka u ţivotu. U ruci je sad nosila papirnatu vrećicu s dvoje jeftinih najlonskih gaća, tubu jeftine maškare, najmanju boĉicu odstranjivaĉa laka za nokte koju je mogla naći, i pakiranje turpijice za nokte sa šmirglom. S nekoliko preostalih centi kupila je jedinu hranu koju je sebi mogla priuštiti, ĉokoladicu Milky Way. Debelu i tešku. Osjećala je njezinu zadovoljavajuću teţinu na dnu papirnate vrećice. Ţeljela je pravu hranu, kopuna, divlju riţu, hrpu salate s preljevom od plavoga sira, krišku kolaĉa s desertnom ĉokoladom, ali trebala je gaćice, maškaru, spas za svoje sramotne nokte. Dok je hodala vraćajući se dva kilometra niz autocestu pomišljala je na sav onaj novac koji je tijekom godina bacila. Cipele za stotinu dolara, haljine za tisuću dolara, novac je iz njezinih ruku letio kao karte u prstima maĊioniĉara. Za cijenu obiĉnog svilenog šala mogla se najesti kao kraljica.


Budući da Francesca nije imala novca za cijenu šala odluĉila je uĉiniti najbolje što se moglo od svog kulinarskog trenutka, koliko god skroman bio. Pokraj motela raslo je sjenovito stablo i uz njega je bila zahrĊala vrtna leţaljka. Sjest će na tu leţaljku, uţivati u toplini popodneva i konzumirati ĉokoladicu, jesti zalogaj po zalogaj i uţivati u svakom ugrizu kako bi uţitak što dulje potrajao. Ali najprije se mora riješiti maĉke. - Sic! - prosiktala je, lupnuvši nogom od asfalt. Maĉka je zabacila naherenu glavu i ukopala se na mjestu. - Gubi se, prokleta zvijeri, i naĊi nekoga drugoga koga ćeš gnjaviti. - Kad se ţivotinja nije pomaknula, otpuhnula je s gnušanjem i topćući se zaputila prema vrtnoj leţaljki. Maĉka je išla za njom. Nije obraćala pozornost na nju, ne dopuštajući toj ruţnoj ţivotinji da joj uništi zadovoljstvo uţivanja u prvoj hrani koju je okusila od subote uveĉer. Ĉim je sjela odbacila je sandale i u travi rashladila stopala dok je kopala po torbi traţeći ĉokoladicu. Bila joj je dragocjena u ruci, poput šipke neobraĊena zlata. Pozorno je razmotavši navlaţila je prst i pokupila nekoliko razasutih ĉokoladnih komadićaka koji su ispali iz omota i pali joj na traperice. Ambrozija... Ubacila je jedan kraj ĉokoladice u usta, zubima zagrizla ĉokoladnu školjku, osjetila punjenje, i progrizla je do kraja. Dok je ţvakala znala je da nikada u ţivotu nije kušala ništa ljepše. Morala se prisiliti da još jednom lagano zagrize, umjesto da sve to zagura u usta. Maĉka se oglasila dubokim ozbiljnim zvukom za kojeg je Francesca pretpostavila da je perverzan oblik mijaukanja. Piljila je, stajala blizu debla i gledala je onim jednim zdravim okom. - Zaboravi, zvijeri. Meni je ovo potrebno više nego tebi. - Odgrizla je još jedan zalogaj. - Nisam tip koji voli ţivotinje pa ne moraš tako buljiti u mene. Nemam sklonosti ni prema ĉemu što ima kandţe i ne zna kako uteći. Ţivotinja se nije micala. Zapazila je njezina izboĉena rebra i pomanjkanje sjaja krzna. Je li to bila njezina mašta ili je ona u tom ruţnom škiljavom licu osjetila nekakvo tuţno pomirenje sa sudbinom? Odgrizla je još jedan zalogajĉić. Ĉokolada joj više ni


blizu nije imala tako dobar okus. Da barem nije znala kakav se jak bol osjeti od strašne gladi. - Neka ide doĊavola! - Odlomila je komad ĉokoladice s kraja, razlomila ga na komadićke i poslagala ih navrh omota. Kad je sve to odloţila na zemlju netremice se zagledala u ţivotinju. - Nadam se da si zadovoljna, ti bijedna maĉko. Maĉka je prišla stolcu, sagnula svoju pretuĉenu glavu do ĉokolade i pojela svaki zalogaj, kao da joj ĉini uslugu. Dallie se te veĉeri s golf igrališta vratio iza sedam. Dotad je ona popravila lak na noktima, prebrajala graĊevne blokove na zidovima sobe i ĉitala Postanje. Kad je ušao kroz vrata oĉajniĉki joj je bilo potrebno ljudsko društvo pa je skoĉila sa stolca i u zadnji se trenutak suzdrţala da ne potrĉi prema njemu. - Tamo vani je najruţnija maĉka koju sam vidio u ţivotu rekao je bacajući kljuĉeve na toaletni stolić. - DoĊavola, mrzim maĉke. Jedina ţivotinja na svijetu koju ne mogu podnijeti je maĉka. Budući da u tom trenutku Francesca ni sama nije bila previše ljubitelj te vrste, nije mu se usprotivila. - Evo - rekao je bacivši prema njoj papirnatu vreću. - Donio sam ti nešto za pojesti. Kratko je vrisnula kad je dograbila vreću i otvorila je. - Hamburger! O, Boţe... krumpirići, divni krumpirići! Oboţavam ih. - Izvukla je pomfrit i odmah dva krumpira zagurala u usta. - Isuse, Francie, ne moraš se ponašati kao da umireš od gladi. Ostavio sam ti novac za ruĉak. Iz kovĉega je izvukao odjeću za preobući i nestao u kupaonici odlazeći se istuširati. Kad se vratio u svoju uobiĉajenu uniformu, traperice i majicu kratkih rukava, ona je bila utaţila svoju glad, ali ne i ţelju za društvom. Ali osjetila je nelagodu kad je vidjela da se on sprema ponovno izići. - Već odlaziš? Sjeo je na rub kreveta i navukao ĉizme. - Skeet i ja imamo sastanak s ĉovjekom po imenu Pearl. - U ovo doba noći? Smijuljio se. - Gospodin Pearl nema strogo radno vrijeme.


Imala je osjećaj da je nešto propustila, ali nije mogla znati što. Odgurnuvši smeće ostalo od hrane u stranu, skoĉila je na noge. Mogu li i ja poći s tobom, Dallie? Mogu ostati u autu dok ste vi na sastanku. Mislim da ne, Francie. Ova vrsta sastanka katkad moţe potrajati do sitnih jutarnjih sati. Ne smeta. Zbilja mi ne smeta. - Mrzila je samu sebe zbog upornog inzistiranja, ali mislila je kako više ne moţe podnijeti ostati zatvorena u sobi u kojoj nema nikoga s kim bi porazgovarala. Ţao mi je, Šminkerice. - Zagurao je novĉanik u straţnji dţep. Ne zovi me tako! Mrzim to! - Podigao je jednu obrvu prema njoj i ona je brzo promijenila predmet razgovora. - Priĉaj mi o golf turniru. Kako ti to ĉiniš? Danas je bila samo runda za vjeţbu. Pro-Am’s je u srijedu, ali pravi turnir poĉinje tek u ĉetvrtak. Jesi li ti uspjela doći do Nickyja? Odmahnula je glavom i nije baš bila ţeljna nastaviti razgovor o toj temi. - Koliko bi mogao zaraditi ako osvojiš taj turnir? Uzeo je kapu i stavio je na glavu pa je ameriĉki stijeg iznad šilta sad pillji o u nju. - Samo oko deset tisuća. Nije to bogzna kakav turnir, ali jedan profesionalni igraĉ kluba je moj prijatelj pa igram svake godine. Svota koju bi još samo prije godinu dana smatrala ništavnom iznenada joj se uĉinila pravim bogatstvom. - Ali to je divno. Deset tisuća dolara! Jednostavno moraš pobijediti, Dallie. Pogledao ju je znatiţeljno, bezizraţajna pogleda. - A zašto to? - Zašto, pa da moţeš imati novac, jasno. Slegnuo je ramenima. - Sve dok Riviera ide glatko ne marim baš mnogo za novac, Francie. - Smiješno. Svi mare za novac. - Ja ne. - Izišao je kroz vrata a potom se u trenu ponovno pojavio. - Zašto je onaj omot od hamburgera vani, Francie? Nisi valjda hranila tu ruţnu maĉku, jesi li? - Ne budi smiješan. Prezirem maĉke.


- E, to je prva pametna izjava koju si izgovorila otkad sam te sreo. - Kratko joj je odobravajući kimnuo i zatvorio vrata. Palcem na svojoj sandali udarila je o stolac i ponovno poĉela brojiti graĊevinske blokove. - Pearl je pivo\ - viknula je pet noći poslije kad se Dallie vratio pred sumrak s odigravanja polufinalne runde turnira. Mahala mu je pred licem sjajnim novinskim oglasima. - Sve te veĉeri kad si me samu ostavljao u ovoj sobi Bogu iza leĊa u kojoj mi je samo TV pravio društvo ti si bio vani i ispijao pivo u nekom jeftinom baru. Skeet je odloţio Dallijeve palice u kut. - Moraš ustati priliĉno rano ujutro da prevariš gospodiĉnu Fran-chess-ku. Nisi trebao ostavljati svoj stare ĉasopise uokolo, Dallie. Dallie je slegnuo ramenima i protrljao bolni mišić na lijevoj ruci. - Tko bi mislio da ona zna ĉitati? Skeet je smijuljeći se izišao iz sobe. Dalliejev komentar bio je poput uboda noţem. Neugodna sjećanja na neke neljubazne primjedbe koje je nekada davala vratile su se sad i muĉile je. U to vrijeme smatrala ih je pametnima, ali sad su joj se ĉinile samo okrutnima. - Ti smatraš da sam ja uţasno smiješna, zar ne? - upitala je tiho. - Uţivaš u priĉanju viceva koje ja ne razumijem i spominješ nešto o ĉemu ja nemam pojma. Nisi ĉak ni toliko uljudan da mi se narugaš iza leĊa već mi se rugaš u lice. Dallie je raskopĉao košulju. - Isuse, Francie, nemoj od toga praviti nešto veliko. Skljokala se na rub kreveta. Nije je ni pogledao, nijednom otkako je ušao u sobu nije je ni pogledao, ĉak ni dok je razgovarao s njom. Postala je nevidljiva za njega; nimalo seksi i nevidljiva. Njezini strahovi kako će on zauzvrat za dijeljenje sobe oĉekivati od nje da spava s njim sad su se ĉinili smiješnim. Uopće ga nije privlaĉila. Nije mu se ĉak ni sviĊala. Kad je skinuo košulju zapiljila se u njegove grudi blago obrasle dlakama i jako mišićave. Oblak depresije koji se nad njom nadvio prateći je danima spustio se niţe.


Povukao je majicu i bacio je na krevet: - Slušaj, Francie, tebi se ne bi svidjelo mjesto u kojemu smo Skeet i ja stalne mušterije. Nema stolnjaka i sva hrana prţi se u dubokoj masnoći. Pomislila je na Blue Choctaw i znala je da je on vjerojatno u pravu. Potom je pogledala na osvijetljen televizijski ekran gdje se nešto što su nazvali ’Sanjam o Jeannie’ prikazivalo drugi put tog dana. - Svejedno, Dallie, volim prţenu hranu, a stolnjaci su ionako izišli iz mode. Recimo, prošle godine je majka prireĊivala zabavu za Nureyeva i koristila podmetaĉe. - Kladim se da nisu imali kartu Louisiane oslikanu na njima. - Misim da Porthault ne izraĊuje karte. Uzdahnuo je i poĉešao se po prsima. Zašto je ne pogleda? Ustala je. - Šalila sam se, Dallie. Znam se i ja našaliti. - Bez uvrede, Francie, ali tvoje šale i nisu baš previše smiješne. - Meni jesu. A jesu i mojim prijateljima. - Daa? E pa to je onda nešto drugo. Imamo razliĉit ukus što se prijatelja tiĉe i mislim da ti se ne bi svidjeli kompići s kojima ispijam pivo. Nekolicina njih su igraĉi golfa, nekoliko je mještana, a mnogi od njih govore nešto poput ’vidjo sam’. Nisu tipovi ljudi koji bi se tebi svidjeli. - Da budem posve iskrena - rekla je bacajući pogled prema TV ekranu - svatko tko ne spava u boci moj je tip osobe. Dallie se na to nasmijao i nestao u kupaonici istuširati se. Nakon deset minuta vrata su se otvorila i on je naglo upao u spavaću sobu s ruĉnikom oko bokova zavezanim u ĉvor. Lice mu je bilo crveno ispod tamne puti. - Zašto je moja ĉetkica za zube mokra - urlao je mašući mrskim predmetom pred njezinim licem. Njezina ţelja se obistinila. Sad je gledao u nju, piljio kroz nju, i to joj se nije nimalo svidjelo. Ustuknula je korak i zagurala donju usnicu izmeĊu zuba s izrazom lica za kojega se nadala da na šarmantan naĉin odaje krivnju. - Bojim se da sam je morala posuditi. - Posuditi! - To je nešto najodvratnije što sam ikada ĉuo. - Gle, izgleda da sam negdje izgubila svoju pa sam...


- Posuditi! Uzmaknula je još dalje kad je vidjela da postaje sve bješnji. - Ne govorimo mi tu o šalici šećera, sestro! Govorimo o jebenoj ĉetkici za zube, o neĉemu najosobnijem što netko moţe posjedovati! -Ja je dobro operem - objasnila je. - Ti je dobro opereš - ponovio je zlokobno. - ’Ja je’ znaĉi da se to nije dogodilo samo jednom. ’Ja je’ znaĉi da je već duţe u prošlosti koristimo. - Zapravo ne već duţe. Hoću reći da se znamo samo nekoliko dana. Bacio je ĉetkicu za zube u nju i pogodio je u ruku. - Uzmi je! Uzmi tu jebenu ĉetkicu! Zanemario sam ĉinjenicu da si dobila moju odjeću, da si upropastila moj brijaći aparat, da nisi vratila zatvaraĉ na moj deodorant! Zanemario sam ĉinjenicu što praviš nered, ali proklet bio ako ću zanemariti i ovo. Tad je shvatila da se on zbilja ljuti na nju i da je nesvjesno prekoraĉila neku nevidljivu crtu. Iz nekog njoj neshvatljivog razloga to oko ĉetkice za zube njemu je bilo dovoljno da od toga naĉini problem. Osjetila je kako je poput vala proţima osjećaj neublaţene panike. Previše gaje forsirala i sad će je on izbaciti. U nekoliko sljedećih sekundi dići će ruku, pokazati joj prstom prema vratima i reći joj da se jednom zauvijek gubi iz njegova ţivota. Poţurila je preko sobe. - Dallie, ţao mi je. Zbilja mi je ţao. Pogledao ju je kamenim pogledom. Podigla je ruke i lagano ih poloţila na njegova prsa. Raširila je prste. Vidjeli su se kratki nenalakirani nokti pomalo poţutjeli od godina skrivanja iza crvenoga laka za nokte. Zabacivši glavu pogledala ga je izravno u oĉi. - Ne ljuti se na mene. - Premjestila je teţinu, pribliţila mu se i prislonila noge uz njegove, a potom zagurala glavu u njegova prsa i naslonila obraz uz njegovu golu koţu. Nijedan muškarac nije joj mogao odoljeti. Doista. Ne kad je ona tako naumila. Ali ona to jednostavno nije naumila, samo se o tome radilo. Nije li je Chloe od roĊenja uĉila da opĉinjava muškarce? - Što to radiš? - upitao je.


Nije mu odgovorila, samo se naslonila uz njega, mekana i pokorna poput pospana maĉića. Mirisao je na ĉistoću, na sapun, i udisala je taj miris. Neće je izbaciti. Neće mu dopustiti daje izbaci. Da je izbaci, ne bi imala ništa i nikoga. Nestala bi. U ovom trenutku Dallie Beaudine bio je sve što joj je ostalo u ţivotu i uĉinit će sve da ga zadrţi. Rukama je polako klizila po njegovim prsima. Propela se na prste i obujmila ga oko vrata, a potom kliznula usnicama duţ linije njegove vilice i prislonila grudi uz njegova prsa. Osjećala je kako se ukrućuje ispod ruĉnika i ponovno doţivjela osjećaj vlastite moći. - Što ti zapravo smjeraš s ovim? - upitao je tiho. - Malo igranja lovice i hrvanja ispod plahti? - To je neizbjeţno, nije li? - Prisilila se zvuĉati nehajno. - Ne radi se o tome da nisi bio savršen dţentlmen po tom pitanju, ali dijelimo istu sobu. - Moram ti reći Francie da to ne smatram pametnom zamisli. - Zašto ne? - izvodila je trepavicama najbolje pokrete koje je znala, s obzirom daje imala samo jeftinu maškaru, i još više primaknula bokove uz njegovo tijelo, savršena koketa, ţena stvorena samo da zadovolji muškarce. - Pa to je priliĉno oĉito, nije li? - Ruka mu je skliznula i obujmila je oko struka dok su mu prsti lagano gnjeĉili njezinu koţu. - Ne sviĊamo se jedno drugome. Ţeliš se seksati s muškarcem kojemu se ne sviĊaš, Francie? Koji te neće poštivati ujutro? Jer će to na kraju tako završiti budeš li se nastavila tako trljati uz mene. - Ne vjerujem ti više. - Njezino staro samopouzdanje naglo se sa zadovoljstvom vratilo. - Mislim da ti se sviĊam više nego što to ţeliš priznati. Mislim da si me zato prošli tjedan tako dobro izbjegavao i da me zato nećeš ni pogledati. - Nema to veze sa sviĊanjem - rekao je Dallie dok je drugom rukom milovao po bedru, a glas mu je postao tih i promukao. - To ima veze s tjelesnom bliskošću. Sagnuo je glavu i mogla je osjetiti kako se sprema poljubiti je. Izvukla mu se iz naruĉja i zavodljivo osmjehnula. - Samo mi


daj nekoliko minuta. - Odmaknuvši se od njega poţurila je prema kupaonici. Ĉim je ušla unutra naslonila se na vrata i duboko drhtureći uzdahnula pokušavajući potisnuti nervozu zbog onoga ĉemu se prepuštala. To je bilo to. To je bila njezina prilika da ĉvrsto veţe Dallieja uz sebe, da bude sigurna da je neće izbaciti, da bude sigurna da će je hraniti i voditi brigu o njoj. Ali bilo je tu nešto više od toga. Dopustiti Dallieju da vodi ljubav s njom ponovno bi znaĉilo dopustiti joj da se osjeća ona stara, premda više nije bila posve sigurna koja to. Poţeljela je da kod sebe ima jednu od svojih Natori spavaćica. I šampanjac, i lijepu sobu s balkonom koja gleda na more. Uhvatila je svoj odraz u zrcalu i prišla bliţe. Grozno je izgledala. Kosa joj je bila previše rašĉupana, lice previše blijedo. Bila joj je potrebna odjeća, šminka. Nanoseći zubnu pastu na prst zagurala ga je u usta kako bi osvjeţila dah. Kako će moći Dallieju dopustiti da je vidi u tim groznim jeftinim gaćicama? Drhturećim prstima povukla je zatvaraĉ na trapericama i povukla nogavice niz noge. Potiho je zajeĉala kad je ugledala crvene oţiljke na koţi blizu pupka na mjestu gdje ju je pojas prejako stezao. Nije ţeljela da je Dallie vidi s tim crtama. Trljajući oţiljke prstima pokušala ih je ukloniti, ali samo je još više na- draţila i zacrvenjela koţu. Zakljuĉila je da će ugasiti svjetla. Brzo je skinula majicu kratkih rukava i grudnjak i omotala se ruĉnikom. Disala je brzo, ubrzano. Kad je sa sebe skinula jeftine najlonske gaćice ugledala je komadićak pahuljastih dlaka blizu bikini crte koje je zaboravila odstraniti kad je brijala noge. Podignuvši nogu na zahodsku školjku povukla je oštricu Dalliejeva brijaĉa preko odvratnog mjesta. E, sad je to već bilo bolje. Nastojala se domisliti što još uĉiniti da poboljša svoj izgled. Popravila je ruţ, a potoni ga potapkala komadom WC papira da ne bi ostavljao mrlje kad se bude ljubila. Potkrijepila je samopouzdanje podsjećanjem na to da se izvrsno ljubi. Nešto u njoj ispuhalo se poput staroga balona i poĉela se osjećati beţivotno i bezobliĉno. A što ako mu se ne svidi? Što ako mu ne bude dobra, kao što nije bila dobra Evanu Varianu ili


kiparu iz Marrakecha? Što ako...? Njezine zelene oĉi gledale su je sa zrcala kad joj je sinula ta odvratna misao. Što ako mu ne miriše lijepo? Dograbila je raspršivaĉ Femme iz straţnjeg dijela zahoda, raširila noge i našpricala se. - Koga vraga ti to tamo toliko radiš? Okrenuvši se ugledala je Dallieja kako stoji na vratima i drţi jednu ruku na ruĉnikom pokrivenom boku. Koliko dugo već stoji tamo? Što je vidio? Ispravila se odajući krivnju. - Ništa. Ni, ništa ne radim. Ugledao je bocu Femme koja je poput utega visjela u njezinoj ruci. - Ima li na tebi barem nešto pravo? - Ne, ne znam što time ţeliš reći. Zakoraĉio je dublje u kupaonicu. - Testiraš li trţište za novu uporabu parfema, Francie? To ĉiniš? - Naslonivši se dlanom o zid nagnuo se prema njemu. - Imaš dizajnerske traperice, dizajnerske cipele, dizajnersku prtljagu. A sad gospodiĉna Šminkerica ima i dizajnersku maĉkicu. - Dallie! - Ti si krajnji korisnik, dušo, san muškarca s reklame. Hoćeš li i na nju staviti male dizajnerske zlatne inicijale? - Nije smiješno. - Bacila je bocu u straţnji dio zahoda i ĉvrsto zgrabila ruĉnik. Osjećala je kako joj koţa bridi od neugode. Odmahnuo je glavom nasmrt se dosaĊujući što je smatrala uvredljivim. - Hajde, Francie, oblaĉi se. Rekao sam ti da to neću uĉiniti, ali ne mogu si pomoći. Veĉeras te vodim sa sobom. - Ĉemu zahvaliti tu velikodušnu promjenu stava? - odbrusila je. Okrenuo se i ušao u spavaću sobu pa su njegove rijeĉi doprle preko ramena. - Istina je, zapravo, draga, kako se bojim da ćeš sebi ozbiljno nauditi ako ti ne dopustim da što skorije vidiš djelić pravoga svijeta.


DVANAESTO POGLAVLJE ajun bar i peĉenjara bili su znatno bolji od Blue Choctawa, premda to još uvijek nije bilo mjesto koje bi Francesca izabrala za izlazak i dobar provod. Smješteno dvadesetak kilometara juţnije od Jezera Charles leţalo je pokraj autoceste s dvije trake Bogu iza leĊa. Imalo je mreţasta vrata koja su zalupila svaki put kad bi netko kroz njih prošao i škripavi ventilator koji se okretao s jednom povijenom lopaticom. Iza stola za kojim su sjedili, prelijevajući se u duginim bojama, plava sabljar- ka bila je ĉavlom priĉvršćena za zid, uz asortiman kalendara i oglas za kruh Evangeline Maid. Podmetaĉi su bili baš onakvi kakvima ih je opisao Dallie, premda je zaboravio spomenuti nazubljene rubove i legendu otisnutu crvenim ispod karte Louisiane: ’Boţja zemlja’. Lijepa smeĊooka konobarica u trapericama i laganoj majici na naramenice prišla je stolu. Promotrila je Francescu pogledom punim znatiţelje i loše prikrivene zavisti, a potom se okrenula Dallieju. - Hej, Dallie, ĉujem da te samo jedan udarac dijeli od vodstva. Ĉestitam. - Hvala ti, srce. Ovoga mi tjedna na igralištu zbija polazi za rukom. - Gdje je Skeet? - upitala je. Francesca je neduţno gledala u posudu za šećer od kroma i stakla koja se nalazila na sredini stola. - Nešto mu nije dobro sjelo na ţeludac pa je odluĉio ostati u motelu. - Dallie je ukoĉenim pogledom pogledao Francescu, a potom je upitao hoće li nešto pojesti. Litanija predivne hrane na brzinu joj je prošla kroz glavu, jastog, prazna mesna juha, gušĉja pašteta s pistaciom, kamenice, ali bila je pametnija nego prije pet dana. - Što predlaţeš? - upitala ga je- Dobri su chili hotdogovi, ali potoĉni rak je bolji. Za ime Boga, što je to potoĉni rak? - Onda ću potoĉnog raka rekla mu je, moleći se samo da ne bude prţen na velikoj


masnoći. - Moţeš li predloţiti nešto zeleno za prilog? Poĉinjem brinuti o skorbutu. - Voliš li voćnu pitu? Pogledala ga je. - To je neka šala, nije li? Nacerio joj se i potom okrenuo konobarici. - Marry Ann, donesi Francie veliku salatu, moţe i prilog od velikih rajĉica, narezanih. Meni isto donesi prţenog potoĉnog raka i malo onog ukiseljena povrća s koprom kakvo sam juĉer jeo. Ĉim se konobarica udaljila dvojica lijepo dotjeranih muškaraca u hlaĉama i polo majicama prišla su stolu dolazeći sa šanka. Ubrzo je iz njihova razgovora postalo jasno da je rijeĉ o profesionalnim igraĉima golfa na turneji, koji su na istom turniru s Dalliejem i koji su došli ovamo upoznati Francescu. Smjesti li su se svaki sjedne strane i nedugo zatim obasipali je komplimentima i uĉili kako će izvaditi svjeţe meso iz kuhana potoĉnog raka koji je ubrzo pristigao na teškom bijelom pladnju. Smijala se svim njihovim priĉama laskajući im besramno, i općenito govoreći obojica su joj jela iz ruke prije nego su dokrajĉili prvo pivo. Divno se osjećala. Dallie je u meĊuvremenu bio zauzet s nekoliko oboţavateljica za drugim stolom, obje su rekle da rade kao tajnice na jednom od petrokemijskih postrojenja u Jezeru Charles. Francesca ga je kradomice promatrala dok im se obraćao. Njegov stolac njihao se na dva straţnja nogara, mornarskoplava kapa bila mu je zabaĉena unatrag na plavoj kosi, a uz prsa mu je bila prislonjena boca piva dok se lijeno cerekao kad je jedna od njih ispriĉala prosti vic. Nedugo zatim upustile su se u niz odvratnih dvosmislenih upadica o njegovom ’tuckanju’. Premda su ona i Dallie bili ukljuĉeni u meĊusobno odvojene razgovore Francesca je poĉela osjećati da meĊu njima postoji nekakva veza, da je on jednako svjestan nje koliko i ona njega. Ili su to bile samo njezine puste ţelje. Ostala je potresena nakon susreta s njim u motelu. Kad se sklupĉala u njegovu naruĉju poslala ih je da prelete preko neke nevidljive prepreke, a sad je bilo prekasno za uzmicanje, ĉak i da je bila posve sigurna da to ţeli.


Trojica mišićavih seljaka koji su uzgajali riţu a koje je Dallie predstavio kao Louisa, Pata i Stoneya privukli su stolce i prikljuĉili im se. Stoney se nije mogao odlijepiti od Francesce i samo je natakao ĉašu iz boce lošeg Chablisa kojeg joj je kupio jedan od igraĉa golfa. Besramno je oĉijukala s njim zagledana u njegove oĉi s takvim ţarom koji je i mnogo profinjenije muškarce bacao pred njezina koljena. Promeškoljio se na stolcu nesvjesno povlaĉeći ovratnik pamuĉne košulje škotskog uzorka dok se nastojao pretvarati da lijepe ţene s njim oĉijukaju svaki dan. Konaĉno su pojedinaĉni razgovori prestali i ĉlanovi skupina se okupili i poĉeli priĉati zabavne priĉe. Francesca se smijala svim njihovim anegdotama i popila još jednu ĉašu Chablisa. Topla izmaglica potaknuta alkoholom i općim osjećajem blagostanja posve ju je obuzela. Osjećala je da su joj igraĉi golfa, tajnice u petrokemijskom postrojenju i uzgajivaĉi riţe najbolji prijatelji koje je ikada imala. Zagrijalo ju je muško divljenje, ţenska zavist vratila joj samopouzdanje koje je bilo u opadanju, a Dalliejeva nazoĉnost uz nju dala joj je snagu. On ih je nasmijao kad im je ispriĉao o neoĉekivanom susretu s aligatorom na golf igralištu na Floridi, i ona im je iznenada svima poţeljela uzvratiti i ispriĉati nešto malo o sebi. - Imam i ja priĉu o ţivotinjama - rekla je blistajući, zagledana u svoje nove prijatelje. Svi su je s oĉekivanjem pogledali. - O, ti boga! - promrmljao je Dallie koji je sjedio pokraj nje. Nije na to obraćala pozornost. Naslonila je ruku na rub stola i osmjehnula im se onim svojim ĉekajte-samo-da-to-ĉujete blistavim osmjehom. - Prijatelj moje majke otvorio je jednu divnu malu lovaĉku kuću blizu Nairobija - zapoĉela je. Kad je na nekoliko lica vidjela izraz potpune zblenutosti, dodala je ispravivši se - u Nairobiju, u Keniji. U Africi. Nekolicina nas odletjela je tamo provesti vikend. Mjesto je bilo predivno. Dugaĉka divna terasa gledala je na lijepi bazen na kojemu su posluţivali najbolji rum punĉ koji moţete zamisliti. - Draţesnim pokretom ruke pokazala je kako je izgledao bazen i pladanj s rum punĉevima.


- Drugoga dana našega boravka tamo nekoliko nas nakrcalo se u jedan od Land Rovera s kamerama i odvezlo izvan grada naĉiniti nekoliko fotografija. Vozili smo se otprilike sat vremena kad je vozaĉ skrenuo na zavoju, zapravo uopće nije išao brzo, kad je ta smiješna bradavičava svinja iskoĉila pred nas. - Zastala je kako bi postigla pravi efekt. - Dakle, ĉulo se ono grozno tup tup kad je Land Rover udario to siroto stvorenje i ono je palo na cestu. Svi smo iskoĉili, naravno, a onda je jedan muškarac, zbilja omraţen francuski ĉelist po imenu Raoul - zakolutala je oĉima kako bi svi oni shvatili kakva je osoba Raoul - ponio sa sobom kameru i fotografirao tu sirotu ruţnu bradaviĉavu svinju koja je leţala na cesti. Potom se moja majka, ne znam što ju je navelo da to uĉini, Raoulu obratila rijeĉima, ’ne bi li bilo smiješno kad bismo fotografirali bradaviĉavu svinju u tvojoj Gucci jakni!’ - Francesca se nasmijala kad se tog sjetila. - Naravno, svi su to smatrali zabavnim i budući da na bradaviĉavoj svinji nije bilo krvi koja bi mogla uništiti jaknu, Raoul je pristao. No, u svakom sluĉaju Raoul i još dvojica muškaraca stavili su jaknu na ţivotinju. Naravno, bilo je to strašno bešćutno, ali svi su se nasmijali na prizor te sirote uginule bradaviĉave svinje u toj divnoj jakni. Postupno je kao u magli postala svjesna da je sve oko njih posve utihnulo i da se ona zablenutost na licima ljudi oko stola nije nimalo promijenila. Izostanak njihove reakcije još odluĉnije ju je nagnao da ih navede da im se svidi njezina priĉa, i da im se svidi ona. Glas joj je poslao još ţivahniji, a ruke još više gestikulirale opisujući. - I tako smo mi tamo stajali na cesti i gledali u to siroto stvorenje. Osim što je... - Zastala je na trenutak, ugrizla se za donju usnicu kako bi pojaĉala napetost, a potom nastavila: - u trenutku kad je Raoul podigao kameru da bi to snimio, bradaviĉava svinja skočila na noge, stresla se i pobjegla meĊu stabla. - Pobjedonosno se nasmijala na poantu priĉe, zabacila glavu u stranu i ĉekala da joj se prikljuĉe. Ljubazno su se osmjehnuli. Njezin vlastiti smijeh išĉeznuo je kad je shvatila da oni ništa nisu shvatili. - Kako vam nije jasno? - povikala je s dozom oĉaja


u glasu. - Danas negdje u Keniji postoji sirota bradaviĉava svinja koja trĉi za plijenom i na sebi nosi Gucci! Konaĉno je Dalliejev glas prekinuo mrtvu tišinu koja je neumoljivo zavladala. - O, pa to je zbilja prava priĉa, Francie. A što kaţeš na to da ti i ja zaplešemo? - Prije nego se uspjela usprotiviti dograbio ju je za ruku, ne baš previše obzirno, i povukao prema malom ĉetvrtastom komadu linoleuma ispred juke- boxa. Kad se poĉeo kretati u ritmu glazbe tiho joj je rekao: - Francie, opće pravilo ţivljenja s obiĉnim ljudima glasi, ne završiti reĉenicu rijeĉju ’Gucci’. Ĉini se da je osjetila nekakvo uţasno stezanje u prsima. Poţeljela ih je navesti da im se svidi, a samo je naĉinila glupaĉu od sebe. Ispriĉala im je priĉu koja njima nije bila smiješna, priĉu koju je iznenada sagledala kroz njihove oĉi i shvatila da je nikako nije trebala ispriĉati. Njezina prisebnost drţala se na najtanjem koncu, i sad je bila prekinuta. - Ispriĉaj me - rekla je, a glas joj zazvuĉao muklo, ĉak i u vlastitim ušima. Prije nego ju je Dallie mogao zaustaviti progurala se kroz labirint stolova i izišla kroz mreţasta vrata. Svjeţi zrak joj je zahvatio nosnice i vlaţni miris noći miješao se s mirisom benzina, kreozota i prţene hrane iz kuhinje u straţnjem dijelu. Posrtala je još omamljena od vina i uspravila se oslanjanjem na kamionet ĉije su gume bile blatom okorjele, a otraga je bio drţaĉ pušaka. Zvuci ’Behind Closed Doors’ dopirali su s jukeboxa. Što se to dogaĊalo s njom? Sjetila se kako se jako Nicky smijao kad mu je ispriĉala priĉu o bradaviĉavoj svinji, kako je Cissy Kavendish brisala suze iz oĉiju maramicom Nigel MacAllister. Preplavio ju je val nostalgije. Danas je ponovno pokušala stupiti u vezu s Nickyjem, ali nitko joj nije odgovorio, ĉak ni posluţitelj. Pokušala je zamisliti Nickyja kako sjedi u Cajun baru i peĉenjari i nikako joj nije uspjelo. Potom je pokušala zamisliti sebe kako sjedi na ĉelu Hepplewhite stola u Nickyjevoj blagovaonici i nosi Gwynwyckove obiteljske smaragde i zaĉudo je uspjela. Ali kad je zamislila drugi kraj stola, onaj za kojim bi trebao sjediti Nicky, vidjela je Dallieja Beaudinea. Dallie, izblijed-


jelih traperica, u preuskoj majici kratkih rukava i s licem filmske zvijezde gospodario je stolom iz osamnaestog stoljeća u blagovaonici Nickyja Gwynwycka. Zalupila su mreţasta vrata i izišao je Dallie. Prišao joj je i pruţio torbicu. - Hej, Francie - rekao je tiho. - Hej, Dallie. - Uzela je torbicu i pogledala prema noćnom nebu ukrašenom zvijezdama koje su lebdjele na njemu. - Dobra si bila unutra. Potiho se gorko nasmijala. U kut usana zagurao je ĉaĉkalicu. - Ne, stvarno. Kad si shvatila da si od sebe napravila glupaĉu ponašala si se za promjenu s malo dostojanstva. Nije bilo scena na plesnom podiju, samo tihi izlazak. Svi su bili pod dojmom. Ţele da se vratiš unutra. Namjerno mu se rugala. - Teško da ću. Smijuljio se kad su se zalupila mreţasta vrata i pojavila dvojica muškaraca. - Hej, Dallie - pozvali su ga. - Hej, K.C., Charlie. Muškarci su se popeli u oštećeni dţip Cheerokee i Dallie se ponovno okrenuo prema njoj. - Mislim da mi se ne sviĊaš onako kao nekad Francie. Hoću reći da si još uvijek uglavnom priliĉan gnjavator i da nisi, precizno govoreći, moj tip ţene, ali imaš ti svojih trenutaka. Zbilja si pokušala s tom priĉom o bradaviĉavoj svinji unutra. SviĊao mi se naĉin na koji si davala sve od sebe, ĉak i kad je postalo posve oĉito da kopaš sebi dubok grob. Iznutra se zaĉuo zveket posuĊa dok je s jukeboxa dopirao zadnji refren ’Behind Closed Doors’. Petu svojih sandala ukopala je u tvrdo nabijen šljunak. - Hoću kući - rekla je nenadano. - Mrzim biti ovdje. Hoću kući, u Englesku, gdje sve razumijem. Hoću svoju kuću, i svoju odjeću, i svog Aston Martina. Ţelim ponovno imati novca i prijatelje kojima se sviĊam. - Ţeljela je i svoju majku, ali to nije rekla. - Uistinu se samosaţalijevaš, zar ne? - A ti ne bi da si na mom mjestu? - Teško je reći. Pretpostavljam da ne bih mogao zamisliti pravu sreću ţiveći tako lagodnim ţivotom.


Nije toĉno znala što mu znaĉi to ’lagodnim’, ali stekla je općenitu ideju i iritiralo ju je što netko tko se u govoru koristi gramatikom koja bi se samilosno mogla opisati kao neknjiţevnom rabi rijeĉ koju ona u potpunosti ne razumije. Naslonio se laktom na kamionet. - Reci mi nešto, Francie. Imaš li ti uopće ikakav plan u ţivotu pospremljen negdje u svojoj glavi? - Naravno, namjeravam se udati za Nickyja. To sam ti već rekla. Zašto ju je ta mogućnost tako potištila? Izvukao je ĉaĉkalicu i odbacio je. - Ma daj, pusti to Francie. Jednako koliko ţeliš da ti kosa bude sva rašĉupana toliko se ti još ţeliš udati za Nickyja. Okomila se na njega. - Nemam mnogo izbora po tom pitanju, imam li, jer nemam ni prebijena novĉića! Moram se udati za nj. - Vidjela je kako je zaustio spreman izbaciti još jednu od onih svojih mrskih priprostih otrcanih fraza i prekinula ga je. - Ne govori to, Dallie! Neki ljudi su na ovaj svijet došli zaraĊivati novac, a drugi su ga došli trošiti; ja pripadam potonjima. Da budem brutalno iskrena, nemam ni najmanju predodţbu o tome kako bih se uzdrţavala. Već si ĉuo što se dogodilo kad sam pokušala glumiti, a preniska sam da zaraĊujem kao manekenka. Ako moram birati izmeĊu rada u tvornici i udaje za Nickyja Gwynwycka, moţeš biti posve siguran što ću od to dvoje izabrati. Razmislio je trenutak o tome, i potom rekao: - Ako uspijem sutra u završnoj rundi ostvariti dvije ili tri rupe s jednim udarcem manje od para ĉini se da ću ipak uspjeti doći do malo viška gotovine. Hoćeš da ti ja kupim tu avionsku kartu za kući? Gledala ga je kako stoji jako blizu njoj, ruke prekriţio na prsima, samo su mu se bajkovite usne vidjele iza sjene koju je pravio šilt na njegovoj kapi. - Ti bi to uĉinio za mene? - Rekao sam ti, Francie. Sve dok mogu kupovati benzin i platiti raĉun u baru, meni novac ništa ne znaĉi. Ĉak ga i ne volim. Da ti budem iskren, premda se smatram istinskim ameriĉkim patriotom, zapravo sam u mnogoĉemu marksist. Nasmijala se na to, bila je to reakcija koja joj je mnogo jasnije od bilo ĉega rekla da provodi previše vremena u njegovom


društvu. - Zahvalna sam ti na ponudi, Dallie, ali koliko god bih htjela da ti to preuzmeš na sebe, htjela bih još malo ostati. Ne mogu se ovako vratiti u London. Ne znaš ti moje prijatelje. I jednima bi se naslaĊivali priĉom o mojoj preobrazbi u siromaha. Naslonio se na kamionet. - Lijepu ti partiju prijatelja tamo imaš, Francie. Osjećala se kao da je pokucao ĉuknjevima po njezinoj šupljoj unutrašnjosti, praznini kojom sebi nikada nije dopustila opširno se pozabaviti. - Vrati se unutra - rekla je. - Ja ću još malo ostati tu. - Mislim da nećeš.- Okrenuo se tijelom prema njoj tako da joj je njegova majica kratkih rukava okrznula ruku. Ţuto svjetlo za rastjerivanje kukaca pokraj mreţastih vrata bacilo je ukošenu oker sjenu preko njegova lica, suptilno mu mijenjajući crte i ĉineći ga starijim, ali zato ništa manje boţanstvenim. - Mislim tla ti i ja veĉeras imam nešto mnogo zanimljivije raditi, nemamo li? Njegove rijeĉi izazvale su neugodno treperenje u dubini njezine utrobe, ali njezina plahost bila je dio nje jednako koliko i jagodice Serritella. Premda je jedan dio nje poţelio potrĉati natrag i sakriti se u zahodu Cajun bara i peĉenjare, najneduţnije mu se ispitivaĉki osmjehnula. - O? A što to? - Moţda malo hrvanja. - Usne su mu se sporo nakrivile u seksi osmijeh. - Zašto se jednostavno ne popneš na prednje sjedalo Riviere pa da se moţemo zaputiti. Nije se ţeljela popeti na prednje sjedalo Riviere. Ili moţda jest. Dallie je u njezinu tijelu pobudio nepoznate osjećaje, osjećaje za koje bi bila presretna da prema njima postupi, samo da je jedna od onih ţena koja je zbilja dobra u seksu, jedna od onih ţena kojima ne smeta sva ta zbrka i pomisao da neĉiji znoj kapa po njihovu tijelu. Pa i da je ţeljela sad bi se teško mogla povući a da ne ispadne potpuna budala. Kad je prišla automobilu i otvorila vrata pokušala se uvjeriti da, budući da se ona nije preznojila, moţda se ni tako divan muškarac poput Dallieja ne bi preznojio.


Gledala je za njim dok je obilazio oko prednjeg dijela Riviere, zviţdukajući nemelodiĉno i izvlaĉeći kljuĉeve iz straţnjega dţepa. Ĉinilo se da mu se nikamo posebno ne ţuri. U njegovu koraku nije bilo nikakvog maĉo šepirenja, ništa od onoga koĉoperna hoda kojega je zapazila kod kipara iz Marrakesha prije nego ju je odveo u krevet. Dallie se ponašao leţerno, obiĉno, kao da je odlazak s njom u krevet bio svakodnevna pojava, kao da mu to uopće nije toliko znaĉilo, kao da je bio tamo već tisuću puta prije i kao da je ona još samo jedno ţensko tijelo više. Ušao je u Rivieru, zakrenuo kljuĉem u bravici i poĉeo prtljati oko gumba za biranje stanica na radiju. - Voliš li country glazbu, Francie, ili ti više odgovara slušanje laganica? Kvragu! Zaboravio sam Stoneyu za sutra dati onu propusnicu koju sam mu obećao. Otvorio je vrata. Odmah se vraćam. Gledala ga je kako prelazi preko parkirališta i zapazila da ni dalje nema nikakve ţurbe u njegovu hodu. Mreţasta vrata su se otvorila i golf igraĉi izišli. Zaustavio se i popriĉao s njima, palac zagurao u straţnji dţep svojih traperica i ĉizmom se oslonio na betonsku stubu. Jedan od golf igraĉa nacrtao je u zraku zamišljeni luk i odmah zatim još jedan odmah ispod njega. Dallie je odmahnuo glavom i pantomimom objasnio zamah u golfu, a potom i sam nacrtao dva zamišljena luka. Skljokala se potišteno i zavalila u sjedalo. Dallie Beaudine zacijelo se nije doimao poput muškarca kojega je ponijela neobuzdana strast. Kad se konaĉno vratio do Riviere bila je toliko uzrujana da ga ĉak nije mogla ni pogledati. Jesu li ţene u njegovu ţivotu bile tako divne pa je ona bila samo jedna više u toj gomili? Kupka bi sve to popravila, rekla je sama sebi kad je pokrenuo automobil. Pustit će vruću vodu, onoliko vruću koliko bude mogla podnijeti, tako da se kupaonica ispuni parom pa će joj se kosa od vlage blago u uvojcima nakovrĉati uz lice. Stavit će tek malo ruţa i rumenila, pošpricati plahte parfemom i prekriti jednu od svjetiljki ruĉnikom tako da svjetlost blago pada i... - Nešto nije u redu, Francis?


- Zašto pitaš? - odvratila je ukoĉeno. - Priliĉno si se prilijepila uz tu tamo ruĉku na vratima. - SviĊa mi se to. Prtljao je oko gumba za namještanje stanica na radiju. - Naći ću što ti ţeliš. Reci što ćeš? Country ili laganicu? - Ništa. Ja volim rock. - Iznenada je dobila inspiraciju i odmah je odreagirala. - Otkad znam za sebe volim rock. Rolling Stonesi su moja omiljena grupa. Mnogi to ne znaju, ali Mike je meni napisao tri pjesme nakon što smo neko vrijeme zajedno proveli u Rimu. Dallie nije izgledao posebno pod dojmom pa je odluĉila ukrasiti. Na kraju krajeva nije baš ni slagala mnogo jer je Mike Jagger nju poznavao dovoljno da je pozdravi kad se sretnu. Stišala je glas u vrlo napet povjerljiv šapat. - Odsjeli smo u onom divnom apartmanu koji je gledao na Vilu Borghese. Sve je bilo apsolutno super. Imali smo potpunu intimu pa smo mogli voditi ljubav vani na terasi. Ali naravno, nije potrajalo. On ima taj svoj uţasni ego, da ne spominjem Biancu, a ja sam upoznala princa. - Zastala je. - Ne, nije toĉno. Srela sam Ryana O’Neala, a tek onda sam upoznala princa. Dallie ju je pogledao, lagano zatresao glavom kao da ĉisti vodu iz ušiju, a potom se ponovno usredotoĉio na cestu. - Voliš voditi ljubav na otvorenom, Francie, zar ne? - Naravno, ne vole li to mnoge? - Zapravo, nije mogla zamisliti ništa gore. Nekoliko kilometara vozili su se u tišini. Iznenada je on upravljaĉem zakrenuo udesno i skrenuo s autoceste na usku blatnjavu cestu koja je vodila ravno u niz moĉvarnih sekvoja obraslih španjolskom mahovinom. - Što to radiš? Kamo ćeš? - po- vikala je. - Okreći auto, istoga trena! Hoću natrag u motel. - Mislio sam da bi ti se ovo mjesto moglo svidjeti, s obzirom da je seksualno pustolovno i sve to. - Zaustavio se meĊu moĉvarne sekvoje i ugasio motor. Zvukovi neobiĉnih kukaca dopirali su kroz otvoren prozor na njegovoj strani. - Doima se poput moĉvare vani - povikala je oĉajno. Provirio je kroz prednje staklo. - Vjerujem da si u pravu. Bolje da se baš ne udaljavamo od auta, jer se većina ’gatora tu koli-


ko se ĉini hrani noću. - Skinuo je kapu, odloţio je na instrument ploĉu i okrenuo se prema njoj. Ĉekala je s puno išĉekivanja. Još se malo više prislonila uz ruĉku. - Hoćeš ti prva ili ţeliš da ja to uĉinim? - konaĉno je upitao. Oprezno je odgovorila: - Što to da prva uĉinim? - Zagrijavanje. Znaš, predigru. Budući da si ti imala sve te vrhunske ljubavnike, ja sam ti sad pomalo prestrašen. Moţda je bolje da ti odrediš tempo. - Hajde, hajde da mi to zaboravimo. Mi, mislim da sam moţda pogriješila. Vratimo se natrag u motel. - Nije ti loša ideja, Francie. Kad jednom prijeĊeš granicu i uĊeš u Obećanu zemlju ne moţeš se više vratiti a da ne ispadne nezgodno. - O, ne slaţem se. Mislim da to uopće neće biti nezgodno. Nije to zapravo bila Obećana zemlja, samo malo oĉijukanje. Hoću reći da to zacijelo neće biti nezgodno meni, i uvjerena sam da neće biti nezgodno ni... - O da, hoće. Bit će toliko nezgodno da sutra vjerojatno neću moći odigrati ni upola pristojnu partiju golfa. Ja sam profesio nalni sportaš, Francie. Profesionalni sportaši imaju fino uštimana tijela, poput dobro podmazanih motora. Jedan mali trunak neugodnosti sve će to izbaciti iz kolosijeka. Kao prašina. Mogla bi me koštati dobrih pet udaraca sutra, draga. Progovorio je nevjerojatno muklim naglaskom i iznenada je shvatila da je prevarena. - Dovraga, Dallie! Nemoj mi to ĉiniti. Dovoljno sam nervozna i bez toga da me ti ismijavaš. Nasmijao se, prebacio ruku preko njezina ramena i privukao je u neku vrstu prijateljskog zagrljaja. - Zašto jednostavno ne kaţeš da si nervozna, a ne priĉaš svu tu svoju pomodarsku priĉu? Ti sebi sve oteţaš. Lijepo se osjećala u njegovu naruĉju, ali nije mu mogla posve oprostiti za zadirkivanje. - Lako je to tebi reći. Ti se oĉito ugodno osjećaš u svakom krevetu koji se moţe pojmiti, ali ja ne. Udahnula je i bubnula ono što joj je bilo na umu. - Zapravo, ja ĉak i ne volim seks. - Eto. Izrekla je to. A sad je zbilja moţe ismijavati.


- A zašto to? Nešto što pruţa ugodu poput seksa i ništa ne košta tebi bi trebalo ići u prilog. - Nisam ja sportašica. - Uhhh. Dakle, to sve objašnjava. Nije mogla posve zaboraviti moĉvaru. - Moţemo li se vratiti do motela, Dallie? - Mislim da ne, Francie. Zatvorit ćeš se u kupaonicu, brinuti o šminki i traţiti onu svoju parfemsku boĉicu. - Podigao joj je kosu koja joj je padala po vratu i nagnuvši se prislonio usne uz njezinu koţu. - Jesi li se ikad dosad ljubakala na straţnjem sjedalu? Sklopila je oĉi uslijed tananih osjećaja koje je u njoj pobudio. - Raĉunaju li se i prinĉevske limuzine? Njeţno joj je gricnuo ušnu resicu. - Ne, dok se ne zamagle prozori. Nije bila sigurna tko je krenuo prvi, ali nekako su se Dalliejeve usnice našle na njezinima. Njegove ruke krenule su prema gore, duţ šije, i uronile u njezinu kosu koja se razasula preko njegovih golih podlaktica. Zarobio joj je glavu izmeĊu svojih dlanova i zabacio još malo unatrag pa su joj se usne automatski rastvorile. Ĉekala je da joj zavuĉe jezik, ali nije doĉekala. Samo se poigravao s njezinom donjom usnicom. Njezine ruke svijale su se polako klizeći oko njegovih rebara prema leĊima, i nesvjesno ih je zavukla ispod njegove majice kratkih rukava tako da je mogla osjetiti njegovu snaţnu golu koţu. Poigravali su se usnicama i Francesca je izgubila svu ţelju da pokuša zadrţati vlast. Nedugo zatim zatekla se kako sa zadovoljstvom prima njegov jezik; njegov lijepi jezik, njegove lijepe usne, njegovu lijepu zategnutu koţu ispod svojih ruku. Posvetila se tom poljupcu usredotoĉivši se samo na osjećanja koja je u njoj pobuĊivao, ne razmišljajući o onome što će uslijediti nakon toga. Usnice je lagano pomaknuo s njezinih prelazeći prema vratu. Potiho se zahihotala. - Imaš li nešto što ţeliš podijeliti s ostalima u razredu? - mrmljao je u njezinu koţu - ili je to interna šala?


- Nije, samo se zabavljam. - Osmjehnula se kad ju je poljubio u vrat i povukao rozetu materijala na struku koja je povezivala dugaĉak rub majice kratkih rukava - Što je Aggies? - upitala je. - Aggie? - Netko poput mene tko je išao na fakultet na teksaškom A&M je Aggie. Iznenada se naglo odmaknula od njega, a njezina zaprepaštenost urezala se u savršenom luku njezinih obrva. - Išao si na fakultet? Ne vjerujem ti! Pogledao ju je pomalo razdraţeno. - Diplomirao sam englesku knjiţevnost. Ţeliš li vidjeti moju diplomu ili da nastavimo s ovim što smo zapoĉeli? - Englesku knjiţevnost? - Prasnula je u smijeh. - O, Dallie, to ne moţe biti! Pa ti jedva govoriš taj jezik. Bilo je oĉito da ga je uvrijedila. - E pa baš lijepo. Baš lijepo reći to nekome. I dalje se smijući bacila mu se u naruĉje tako se naglo pokrenuvši da ga je izbacila iz ravnoteţe, umalo srušila i gurnula natrag na upravljaĉ. Potom je rekla nešto što je bilo najmanje za oĉekivati. - Mogla bih te pojesti, Dallie Beaudine. Sad je na njega bio red da se nasmije, ali nije mu baš uspjelo jer su njezine usne bile posvuda po njegovima. Zaboravila je na strah i na to da baš nije dobra u seksu kad se podigla na koljena i naslonila na nj. - Meni ovdje poĉinje nedostajati prostora za manevar, srce konaĉno je uspio progovoriti od njezinih usana. - Odmiĉući se, otvorio je vrata Riviere i izišao. Potom joj je pruţio ruku. Dopustila mu je da joj pomogne izići, ali umjesto da otvori straţnja vrata kako bi se mogli ponovno smjestiti u prostranijem prostoru pritisnuo joj je bokove svojim bokovima uz Rivieru i privukao je za još jedan poljubac. Kupola svjetlosti koja je dopirala zbog otvorenih vrata stvarala je oko automobila zamagljen prostor odsjaja zbog ĉega se tama oko njih uĉinila još neprobojnijom. Nejasna slika njezinih sandala otvorenih prstiju i aligatora koji vrebaju ispod automobila na briţnu joj je prošla kroz glavu.


Ne gubeći ni trenutak od poljupca obavila je ruke oko njegovih ramena i povukla se prema gore tako da je jednu nogu ĉvrsto obavila oko straţnjeg dijela njegove noge, a svoju drugu nogu odluĉno stavila navrh njegove kaubojske ĉizme. - Zbilja mi se sviĊa kako se ljubiš - mrmljao je. Lijevom rukom kliznuo je duţ njezine gole kraljeţnice i otkopĉao joj grudnjak dok je desnu provukao izmeĊu njihovih tijela kako bi joj otkopĉao sponu na trapericama. Osjetila je kako ponovno postaje nervozna, ali sad to nije imalo veze s aligatorima. - Hajdemo kupiti šampanjac, Dallie. Mi, mislim da bi mi šampanjac pomogao da se opustim. -Ja ću te opustiti. - Otkopĉao je sponu i poĉeo petljati oko patentnog zatvaraĉa. - Dallie! - uzviknula je. - Vani smo. - Uh, uh. Samo ti, ja i moĉvara. - Patentni zatvaraĉ je popustio. - Mi, mislim da nisam spremna za ovo. - Posegnuo je ispod njezine komotne majice kratkih rukava, obujmio joj grudi i pustio svojim usnama da klize od obraza do usana. Poĉela je osjećati navalu panike u sebi. Protrljao joj je bradavicu palcem i lagano je zastenjala. Htjela je da joj se on divi, daje smatra spektakularnom ljubavnicom, a kako je to mogla uĉiniti usred moĉvare? -Tre, treba mi šampanjac. I prigušena svjetla. Trebaju mi plahte, Dallie. Povukao je ruku s njezinih grudi i poloţio je njeţno na njezin vrat. Zagledavši joj se u oĉi, rekao je: - Ne, ne treba ti, dušo. Ne treba ti ništa osim tebe same. Moraš to poĉeti shvaćati, Francie. Moraš se poĉeti oslanjati na samu sebe, a ne na sve te rekvizite za koje smatraš da ih trebaš postaviti oko sebe. - Bo, bojim se. - Nastojala je da joj rijeĉi zvuĉe prkosno, ali nije joj baš posve uspjelo. Razmotavši se iz njegovih nogu i sišavši s njegove kaubojske ĉizme sve mu je priznala: - Moţda ti se ĉini glupim, ali Evan Varian mi je rekao da sam frigidna pa onda onaj švicarski kipar iz Marrakesha... - Ţeliš se malo zadrţati na tom dijelu priĉe? Osjetila je kako joj se vraća borbenost i zagledala se u njega.


- Namjerno si me doveo ovamo, nisi li? Doveo si me ovamo samo zato što si znao da mi se to nikako neće svidjeti. - Uzmaknula je nekoliko koraka i drhtavim prstom pokazala prema Rivieri. Nisam ti ja od onih ţena s kojima ljubav vodiš na straţnjem sjedalu automobila. - Tko je ikada spominjao straţnje sjedalo? Piljila je u njega trenutak i potom uzviknula: - O, ne! Neću ti ja leţati na toj zemlji koja vrvi raznoraznim stvorenjima. Ozbiljno to mislim, Dallie. - Ni ja baš ne volim na zemlji. - Pa kako onda? Cicije? - Ma daj, Francie. Prestani praviti zaplete i planirati kako bi bila sigurna da uvijek svoju najbolju stranu okrećeš prema kameri. Hajdemo se još malo ljubiti pa će sve krenuti svojim uobiĉajenim tijekom. - Ţelim znati gdje, Dallie? - Znam da ţeliš, dušo, ali neću ti reći, zato što ćeš ti brinuti o tome slaţe li se boja ili ne slaţe. Jednom u ţivotu uĉini nešto gdje ćeš riskirati ne pojaviti se u svom najboljem svjetlu. Osjećala se kao da drţi zrcalo ispred nje, ne neko veliko zrcalo i ne ono sa zamućenim staklom, ali u svakom sluĉaju zrcalo. Je li ona bila toliko tašta kako se to Dallieju uĉinilo? Tako proraĉunata? Nije ţeljela u to vjerovati, pa ipak... Izbacila je bradu i prkosno poĉela spuštati hlaĉe. - Dobro, uĉinit ćemo to na tvoj naĉin. Ali ne oĉekuj ništa spektakularno od mene. - Uske nogavice traperica zapele su joj o sandale. Sagnula se prtljajući oko njih, ali pete su joj se zakaĉile za nabore. Još jednom je povukla traperice i još ĉvršće se zaplela. - Pali li te to, Dallie? - bjesnila je. SviĊa li ti se gledati me? UzbuĊuješ li se? Kvragu! Neka sve ide do vraga! Poĉeo joj se primicati, ali ona ga je pogledala kroz veo kose i pokazala zube. - Da me se nisi usudio dotaknuti. Ozbiljno to mislim. Sama ću. - Francie, ovo ovdje ne sliĉi ni na kakav obećavajući poĉetak. - Idi doĊavola! - Traperice su joj bile spuštene oko gleţnjeva i ona je othopsala tri koraka natrag do automobila, sruĉila se na


prednje sjedalo i napokon se oslobodila hlaĉa. Potom je ustala u majici kratkih rukava, gaćicama i sandalama. - Eto! I neću ništa više skinuti sve dok se ne budem osjećala spremnom za skidanje. - Zvuĉi mi pošteno. - Raširio je ruke spremne za zagrljaj. - Ţeliš se na trenutak priviti ovdje i povratiti dah? Ţeljela je. Zbilja je ţeljela. - Mislim da ţelim. Privila se u njegove grudi. Prigrlio ju je za trenutak i potom joj zabacio glavu i poĉeo je ponovno ljubiti. Potonula je jako nisko što se štovanja same sebe tiĉe pa ĉak nije ni pokušala ostaviti dojam na njega; samo ga je pustila da on sve sam obavlja. Nakon nekog vremena shvatila je da joj je lijepo. Njegov jezik dotaknuo je njezin, a njegova široka ruka pritiskala golu koţu njezinih leĊa. Podigla je ruke i obgrlila ga oko vrata. Ponovno je zavukao ruke pod njezinu majicu i palĉevima se poĉeo poigravati s grudima sa strane, nakon ĉega je prešao na bradavice. Jako se lijepo osjećala, istodobno uzdrhtalo i toplo. Je li se kipar poigravao njezinim grudima? Sigurno jest, ali ona se tog ne sjeća. Potom joj je Dallie zavrnuo majicu iznad grudi i poĉeo je nadraţivati usnama, svojim lijepim, divnim usnama. Uzdahnula je kad je njeţno usisao najprije jednu, a potom drugu bradavicu. Donekle je, iznenadivši se, shvatila da su njezine ruke ponovno ispod njegove košulje i da gnjeĉe njegova gola prsa. Uzeo ju je u naruĉje i poloţio. Preko prtljaţnika svoje Rivere. - Ma nipošto! - uzviknula je. - Probaj - odvratio je. Zaustila je reći mu da je ništa na svijetu neće uvjeriti da će je netko mrcvariti dok raširenih nogu bude leţala na prtljaţniku automobila, ali ĉini se da je njezine otvorene usne shvatio kao izravan poziv. Prije nego je uspjela oblikovati rijeĉi poĉeo ju je ponovno ljubiti. I ne znajući toĉno kako se to dogodilo ĉula je sebe kako stenje dok su njegovi poljupci postajali sve soĉniji i strastveniji. Izvila je vratom prema njemu, otvorila usta, zagurala jezik, i zaboravila na svoje poniţenje. Pruţio je ruku i gleţanj joj obuhvatio prstima, a potom joj nogu povukao uvis.


- Baš tu - tepao je potiho. - Stavi desno stopalo baš tu, iznad registarske oznake, dušo. Uĉinila je baš kao što je od nje zahtijevao. - Malo bokove izbaci naprijed. Tako. - Glas mu je zvuĉao muklo, i ne onako mirno kao obiĉno, disao je brţe no uobiĉajeno dok ju je ponovno namještao. Povukla ga je za majicu kratkih rukava i poţeljela osjetiti njegovu golu koţu uz svoje grudi. Skinuo ju je preko glave i potom joj poĉeo povlaĉiti gaćice. - Dallie... - U redu je, dušo. U redu je. - Njezine su gaćice nestale i pod straţnjicom je osjetila hladan prašnjav metal. - Francie, ono pakiranje pilula protiv zaĉeća koje sam ugledao u tvojoj torbici nije tamo bilo samo za ukras, je li? Odmahnula je glavom, nevoljko ţeleći prekinuti raspoloţenje davanjem bilo kakvih dugih objašnjenja. Kad su joj mjeseĉnice prije nekoliko mjeseci neobjašnjivo prestale njezin lijeĉnik joj je rekao da prestane uzimati pilule protiv zaĉeća sve dok ponovno ne dobije mjeseĉnicu. Uvjerio ju je da dotad ne moţe ostati u drugom stanju, a u tom trenutku jedino je to bilo vaţno. Dalliejeva ruka obujmila joj je unutrašnjost bedra. Lagano ga je razmaknuo od drugoga i poĉeo milovati po koţi, svaki put dolazeći sve bliţe onome dijelu tijela kojega ona nikako nije smatrala lijepim, onome dijelu nje koji bi ona vrlo brzo drţala je skrivenim da ga nije osjećala tako toplim, drhtavim i neobiĉnim. - Što ako netko doĊe? povikala je kad se protrljao uz nju. - Nadam se da netko hoće - odgovorio je promuklo. A tad - ju je prestao milovati, prestao nadraţivati, i dodirnuo ju je... doista je dodirnuo. Iznutra. - Dallie... - Njezin glas bio je napola jecaj, napola plaĉ. Lijepo ti je? - mrmljao je dok su njegovi prsti lagano klizi li unutra-van. - Lijepo mi je. Lijepo mi je. Dok se poigravao s njom ponovno je sklopila oĉi prema komadićku mjeseca iznad njezine glave u Louisiani tako da je


ništa ne odvrati od divnih osjećaja koji su joj nadirali kroz tijelo. Okrenula je obraz i nije ĉak osjećala ni trljanje koţe od prljavštinu prtljaţnika. Ruke su mu postajale sve nestrpljivije. Još više joj je raširio koljena i povukao joj bokove bliţe rubu. Stopala su joj nesigurno odrţavala ravnoteţu na braniku i razdvajala ih je teksaška registarska oznaka i prašnjavi krom. Prtljao je oko prednjice svojih traperica i ĉula je otvaranje zatvaraĉa. Podignula je bokove. Kad je osjetila da gaje gurnuo u nju, tiho je zastenjala. Nadvio se nad nju, noge su mu i dalje bile na zemlji, ali se neznatno odmaknuo. - Boli li te? - O, ne. Li, lijepo mi je. - I treba ti biti, dušo. Poţeljela je da povjeruje kako je divna ljubavnica, poţeljela je uĉiniti sve kako treba, ali kao da se cijeli svijet klizeći udaljavao od nje, sve je postajalo vrtoglavo, drhtureće i kašasto od topline. Kako se mogla usredotoĉiti kad ju je tako dirao, kad se na taj naĉin pomicao? Iznenada ga je poţeljela još više osjetiti. Podignuvši nogu s branika, koljeno je prebacila preko njegova bedra, a drugo oko njegove noge, nabijajući se na njega sve dok ga nije primila do kraja. - Lakše, dušo - rekao je. - Polako. - Poĉeo se lagano pokretati u njoj, ljubeći je i navodeći je da se osjeća lijepo, kao nikada u ţivotu. - Pratiš me, dušo? - mrmljao joj je potiho u uho zvuĉeći donekle promuklo. - O, da... da. Dallie... divni moj Dallie... draţesni moj Dallie... Kakofonija zvukova je ĉini se eksplodirala u njezinoj glavi dok je svršavala, svršavala i svršavala. On je oteţano disao i ispustio nešto izmeĊu jecaja i stenjanja. Taj zvuk dao joj je osjećaj moći, dolio vatru na njezino uzbuĊenje, i ponovno je svršila. Drhturio je na njoj, trenutak divan kao u nedogled, a potom postao trom. Okrenula je obraz prislonivši ga uz njegovo lice, osjetila ga dragim, lijepim i stvarnim na sebi i u sebi. Zapazila je da im je koţa slijepljena i osjetila njegova vlaţna leĊa pod svojim ruka-


ma. Osjetila je malu kap znoja koja je s njega kapnula na njezinu golu ruku i shvatila da joj to uopće ne smeta. Je li to znaĉilo biti zaljubljen? - pitala se sneno. Polako je otvorila kapke. Bila je zaljubljena. Naravno. Zašto to još davno prije nije shvatila? Eto što nije bilo u redu s njom. Eto zašto se osjećala tako nesretnom. Bila je zaljubljena. - Francie? - promrmljao je. - Daa? - Sve u redu? - O, da. Oslonio se na jednu ruku i nasmiješio joj se. - A što kaţeš na to da se uputimo do motela i pokušamo to ponoviti na onim plahtama na koje si tako navalila? Na povratku je sjedila nasred prednjeg sjedala naslonivši mu obraz na rame dok je ţvakala komadić Double Bubble i sanjarila o njihovoj budućnosti.

TRINAESTO POGLAVLJE Naomi Jaffe Tanaka ušla je u svoj stan drţeći Mark Cross aktovku u jednoj ruci i vreću iz Zabar’sa visoko podignutu na drugom bedru. U vrećici je bila posuda s zlatnim smokvama, slatkom gorgonzolom i francuski kruh s hrskavom koricom. Bilo je to sve što joj je trebalo za savršenu radnu veĉeru. Spustila je aktovku i odloţila vrećicu na crni granitni šank u kuhinji, naslanjajući je na zid oslikan tamnocrvenim emajlom visoka sjaja. Stan je bio skup i otmjen, baš kakav odgovara mjestu na kojemu bi potpredsjednik najvaţnije reklamne agencije trebao ţivjeti. Naomi se namrštila kad je izvukla gorgonzolu i stavila je na ruţiĉasti ispolirani porculanski tanjur. Samo jedan mali kamen smutnje našao se izmeĊu nje i potpredsjedniĉkog mjesta za kojim je ĉeznula; naći Drsku Djevojku. Baš jutros joj je Harry Rodenbaugh poslao memo koji ju je dirnuo u ţivac, da će prebaciti


sredstva na nekoga od ’agresivnijih ljudi’ u agenciji ne bude li u nekoliko sljedećih tjedana uspjela stvoriti drsku djevojku. Zbacila je svoje sive salonke od antilopa i odgurnula ih s puta nogom u ĉarapi dok je iz vreće vadila preostale kupljene stvari. Kako je moglo biti tako teško naći jednu osobu? Tijekom nekoliko proteklih dana ona i njezina tajnica obavile su na desetke telefonskih poziva, ali nijedan ih nije doveo do prave djevojke. Bila je tu negdje, Naomi je to znala, ali gdje? Protrljala je sljepooĉnice, ali od pritiska nije prestala glavobolja koja ju je cijeli dan muĉila. Nakon što je smokve odloţila u hladnjak podignula je salonke i umorno izišla iz kuhinje. Istuširat će se, navući najstariji ogrtaĉ za kupanje i natoĉiti sebi ĉašu vina prije nego što poĉne raditi na materijalu koji je donijela kući. Jednom rukom poĉela je raskopĉavati biserne gumbe na prednjici svoje haljine dok je laktom druge ruke pritisnula prekidaĉ za svjetlo u sobi u dnevnom boravku. - Što radiš, seko? Naomi je vrisnula i brzo se okrenula prema bratovljevu licu, a srce joj je poskoĉilo u grudima. - Moj Boţe! Gerry Jaffe izvalio se na kauĉu, njegove otrcane traperice i izblijedjela plava radniĉka košulja bile su u neskladu sa svilenim ruţiĉastim presvlakama. Još uvijek je nosio crnu afro frizuru. Imao je mali oţiljak na lijevoj jagodici i bore od umora oko punih usana koje su nekada sve njezine prijateljice izluĊivale od poţude. Nos mu je bio isti, velik i smion, kao u orla. Oĉi su mu bile duboki crni grumeni zlata i još uvijek su gorjele plamenom fanatizma. - Kako si ušao tu? - htjela je znati dok joj je srce lupalo. Bila je ljuta i ranjiva istodobno. Posljednje što joj je u ţivotu u ovom trenutku trebalo bio je još jedan problem, a Gerryjevo ponovno pojavljivanje moglo je znaĉiti samo nevolju. Usto je mrzila onaj osjećaj nedoraslosti koji je imala svaki put u Gerryjevoj blizini, male seke koja još jednom nije zadovoljila bratove standarde. - Ni poljubac za svog velikog brata?


- Ne ţelim te tu. Nakratko joj se uĉinilo da se nad njim nadvio golemi umor, ali gotovo ga je u trenu nestalo. Gerry je oduvijek bio dobar glumac. Zašto najprije nisi nazvao? - ispalila je. A potom se sjetila da je prije nekoliko tjedana Gerryjeva fotografija bila u novinama, snimljena ispred mornariĉke baze u Bangoru, u Maineu, kako tamo predvodi demonstracije protiv stacioniranja Trident nuklearne podmornice. - Ponovno si uhićen, nisi li? - optuţila ga je. - Hej, što znaĉi još jedno uhićenje u Zemlji slobodnih, u Domu hrabrih? - Izvukavši se s poĉivaljke ispruţio je prema njoj ruke i uputio joj najšarmantniji cerek namamljivaĉa lakovjernih. - DoĊi, dušice. Što kaţeš na jedan mali poljubac? Doimao se baš poput velikog brata koji joj je nekada kupovao ĉokoladice kad je imala napadaje astme pa se umalo osmjehnula. Ali njezino trenutaĉno smekšavanje bila je pogreška. Uz nakaradno gunĊanje preskoĉio je preko njezina stolića za kavu od stakla i mramora i krenuo prema njoj. - Gerry! - Uzmaknula je od njega, ali on je i dalje prilazio. Pokazavši zube, ruke je namjestio kao kandţe i prišao joj vrebajući u svom najboljem Frankenstein stilu. - Ĉetverooki fantom zmijskih zuba ponovno dolazi - gunĊao je. - Prestani, rekla sam ti! - Ton njezina glasa pojaĉavao se sve dok se nije pretvorio u kreštanje. Nije sad mogla podnijeti fantoma sa zmijskim zubima, sad kad je bila u potrazi za Drskom Djevojkom, brinula o potpredsjedniĉkom mjestu i s tom glavoboljom koja ju je uţasno muĉila. Unatoĉ godinama koje su prošle, njezin brat nije se promijenio. Ostao je isti onaj Gerry, veliĉanstven, skandalozan, kakav je oduvijek i bio. Ali nije bila nimalo opĉinjena. Vrebajući zaputio se prema njoj, lice komiĉno izobliĉio i kolutajući oĉima igrao igru kojom ju je zezao otkad zna za sebe. Fantom zmijskih zuba ţivi od tijela mladih djevica. - Znaĉajno ju je pogledavao. - Gerry! - Slasnih mladih djevica!


- Prestani! - Soĉnih mladih djevica! Unatoĉ uzrujanosti, zahihotala se. - Gerry, nemoj! Ustuknula je prema hodniku ne skidajući pogleda s njega dok joj se neumoljivo pribliţavao. Nasrnuo je neljudski vrisnuvši. Vrištala je kad ju je zgrabio u naruĉje i poĉeo vrtjeti u krug: Mama!, poţeljela je povikati. Mama. Gerry me zeza! U iznenadnom naletu nostalgije poţeljela je pozvati daje zaštiti ţenu koja je sad odvraćala lice svaki put kad bi se spomenulo ime njezina starijeg djeteta. Gerry je zario zube u njezino rame i tako je jako ugrizao da ponovno zaskviĉi, ali ne toliko jako da je povrijedi. Potom se ukoĉio. - Što je ovo? - povikao je bijesno. - Ovo je nešto grozno. Ovo nije tijelo djevice. - Odnio ju je na poĉivaljku i otresito je ispustio. - Sranje. Sad ću se morati zadovoljiti pizzom. Voljela ga je i mrzila, i poţeljela ga je tako jako zagrliti da je skoĉila s poĉivaljke i na prijevaru ga udarila u desnu ruku. - Uh, nenasilna seko. - Šipak nenasilna! Što se to doĊavola dogaĊa s tobom kad na laj naĉin upadaš ovamo? Prokleto si neodgovoran. Kad ćeš od- rasti? Nije rekao ništa; samo je stajao i promatrao je. Išĉeznula je ona prava šala meĊu njima. Njegove Rasputin oĉi pogledom su obuhvatile njezinu skupu haljinu i otmjene salonke koje su pale na pod. Izvukavši cigaretu zapalio ju je ne skidajući pogleda s nje. Uvijek je imao tu sposobnost da je navede da se uĉini nedoliĉnom, osobno odgovornom za grijehe na ovome svijetu, ali nije se uzvrpoljila zbog negodovanja koje je poprimio izraz njegova lica dok je pogledom prelazio po materijalnim rukotvorinama njezina svijeta. - Ozbiljno to mislim, Gerry - nastavila je. Hoću da odeš odavde. - Stari konaĉno mora biti ponosan na tebe - rekao je monotono. Njegova mala Naomi pretvorila se u pravu kapitalistiĉku svinju, baš kao i svi ostali. - Ne napadaj me. Nikada mi nisi rekla kako je reagirao kad si se udala za onoga Japa. - Ciniĉno se nasmijao. - Samo moja sestra Naomi


mogla se udati za nekakvog Japa koji se zvao Tony. Boţe, koja zemlja. - Tonyjeva majka je Amerikanka. A on je jedan od vodećih biokemiĉara u zemlji. Njegov rad objavljen je u svakoj vaţnijoj... Prestala je, shvativši da brani ĉovjeka koji joj se više nije ĉak ni sviĊao. Baš to je bilo ono što je Gerry njoj ĉinio. Polako se okrenula prema njemu odvojivši malo više vremena da ga pomnije prouĉi. Onaj umor, za kojeg joj se maloprije uĉinilo da ga je naĉas ugledala, ponovno se nadvio nad njim i morala se podsjetiti daje to bilo samo još jedno pretvaranje. - Ponovno si zapao u nevolju, nisi li? Gerry je slegnuo ramenima. Zbilja se doimao umornim, pomislila je, a ona je još uvijek bila kći svoje majke. - DoĊi ovamo u kuhinju. Naći ću ti nešto za pojesti. - Ĉak i da Kozaci pokušavaju provaliti vrata ljetnikovca, ţene u njezinoj obitelji svakoga bi navele da sjedne i pojede kompletan ruĉak. Dok je Gerry pušio napravila mu je sendviĉ od peĉene govedine i dodala još jednu krišku švicarskog sira, baš onako kako je on to volio, i izvadila posudu sa smokvama koje je bila kupila sebi. Postavila je pred njega hranu a potom sebi natoĉila ĉašu vina kradomice ga pogledavajući dok je jeo. Vidjela je da je gladan, baš kao što je mogla vidjeti da on ne ţeli da ona vidi koliko gladan, i pitala se koliko je vremena prošlo otkad je zadnji put pojeo pristojan obrok. Ţene su znale u redu stajati i bila im je ĉast nahraniti Gerryja Jaffea. Zamišljala je da to i dalje ĉine jer njezin brat je još uvijek imao natprosjeĉnu seksualnu privlaĉnost. Znalo ju je razbjesniti kako se nemarno ponašao prema ţenama koje su bile zaljubljene u njega. Napravila mu je još jedan sendviĉ kojega je slistio jednako uĉinkovito kao što je pojeo prvi. Sjedajući na stolac pokraj njega osjetila je nelogiĉan ţalac ponosa. Njezin brat bio je najbolji od svih, s osjećajem za šalu Abbieja Hoffmana, disciplinom Toma Haydena i oštrim jezikom Stokelyja Carmichaela. Ali Gerry je sad bio dinosaur, radikal šezdesetih transplantiran u Doba Najprije Ja. Napao je silose nuklearnih projektila malim metal


i lim ĉekićem i izvikivao moć ljudima koji ga nisu mogli ĉuti od Sony Walkmana koje su imali na ušima. Koliko plaćaš za ovo mjesto? - upitao je Gerry kad je zguţvao ubrus i ustao prići hladnjaku. Ne tiĉe te se. - Apsolutno je odbijala slušati njegove prodike o broju djece koja umiru od gladi i koje bi ona mogla nahraniti svojom mjeseĉnom rentom. Izvukao je pakiranje mlijeka i izvadio šalicu iz kuhinjskog elementa. - Kako je mama? - Pitanje mu je bilo leţerno, ali nju se nije moglo prevariti. Ima malo problema s artritisom, ali osim toga, sve je u redu. Gerry je isprao ĉašu i odloţio je u najgornji pregradak perilice za suĊe. Uvijek je bio uredniji od nje. - I tata je dobro - iznenada nije mogla podnijeti pomisao na to da ga navede da to upita. - Znaš da je otišao u mirovinu prošlog ljeta. - O da, znam. Pitaju li ikada za... Naomi si nije mogla pomoći. Ustala je sa stolca i prišla prisloniti obraz uz bratovu ruku. - Znam da misle na tebe, Ger - rekla je tiho. - Samo, samo im je jako teško. - Misliš da bi bili ponosni? - upitao je gorĉeno. Njihovi prijatelji govore - odgovorila je znajući koliko je to traljava isprika. Kratko ju je i nespretno zagrlio, a potom se brzo udaljio i vratio u dnevni boravak. Zatekla ga je kako stoji pokraj prozora i jednom rukom povlaĉi zastore dok je drugom palio cigaretu. - Reci mi zašto si tu, Gerry. Što hoćeš? Trenutak je zagledan piljio u nebeski svod Manhattana. Potom je zagurao cigaretu u kut usana, dlanove ruku sklopio kao da moli i izveo mali naklon pred njom. - Samo malo utoĉište, seko. Samo malo utoĉište. Dallie je osvojio turnir Jezera Charles. Kvragu, naravno da si ga osvojio - gunĊao je Skeet dok su se njih troje u nedjelju veĉer vraćali u hotelsku sobu sa srebrnim trofejem u obliku urne i ĉekom na deset tisuća dolara. - Ovaj turnir ne vrijedi ni pišljiva boba pa sasvim prirodno


Moraš odigrati najbolji golf kakav igraš u dva mjeseca. Zašto ne moţeš takvo što uĉiniti u Firestoneu ili na nekom mjestu gdje imaju TV kameru uperenu u tebe, moţeš li mi to objasniti? Francesca je nogom odbacila svoje sandale i zavalila se na rub kreveta. Ĉak su joj kosti bile umorne. Prohodala je svih osamnaest rupa na golf igralištu kako bi mogla bodriti Dallieja te obeshrabriti sve one petrokemijske tajnice koje bi mu se mogle preblizu pribliţiti. Za Dallieja će se sad sve promijeniti kad ga ona voli, zakljuĉila je. Poĉet će igrati za nju, baš onako kao što je igrao danas, osvajati turnire i na razne naĉine zaraĊivati novae da bi ih uzdrţavao. Ljubavnici su manje od jednog dana i znala je da je pomisao na Dallieja koji će stalno skrbiti o njoj bila preuranjena, ali nije mogla prestati misliti o tome. Dallie je iz svijetlosivih hlaĉa poĉeo izvlaĉiti rub svoje majice za golf. - Umoran sam, Skeet, i boli me zapešće. Smeta li ti ako to ostavimo za poslije? - To ti uvijek kaţeš. Ali nema nikakvog ostavljanja za poslije jer ti o tome nikada nećeš htjeti govoriti. Nastavit... - Prestani! - Francesca je skoĉila s kreveta i okomila se na Skeeta. - Ostavi ga na miru, jesi li ĉuo? Zar ne vidiš koliko je umoran? Ponašaš se kao daje danas izgubio taj jebeni turnir, a ne osvojio. Bio je sjajan. - Vraţju mater sjajan - otegnuto je izgovorio Skeet. - Taj deĉko nije igrao ni s tri ĉetvrtine snage, zna on to bolje od ikoga. Što kaţeš na to da se pozabaviš svojom šminkom, gospodiĉna Franchess-ca, a mene pustiš da vodim brigu o Dallieju? - Bijesno koraĉajući krenuo je do vrata i zalupio ih kad je izišao. Francesca je tješila Dallieja. - Zašto ga ne otpustiš? Nemoguć je, Dallie. Sve ti oteţava. Uzdahnuo je i preko glave skinuo majicu. - Ma pusti to, Francie. - Tog ĉovjeka si ti zaposlio, a ponašaš se kao da ti radiš za njega. Moraš tomu stati na kraj. - Gledala je kako prilazi smeĊoj papirnatoj vreći koju je ponovno donio sa sobom u sobu i izvlaĉi pakiranje od šest piva. Previše je pio, shvatila je, premda se ĉinilo da nikada ne pokazuje znakove pijanstva. Usto je vidjela


kad je uzeo nekoliko tableta za koje je sumnjala da su vitamini. Ĉim doĊe pravi trenutak traţit će od njega da prestane i s jednim i s drugim. Izvukao je limenku iz plastiĉnog prstena i povukao zatvaraĉ na vrhu. - Nije ti pametno miješati se izmeĊu Skeeta i mene, Francie. - Ne pokušavam se ja meĊu vas miješati. Samo ti ţelim olakšati. - A daa? Onda zaboravi. - Iskapio je pivo i ustao. - Idem se tuširati. Nije ţeljela da se on ljuti na nju pa je iskrivila usnice u neodoljiv seksi osmijeh. - Treba li ti pomoć oko onih mjesta do kojih se teško dolazi? - Umoran sam - rekao je razdraţljivo. - Pusti me sad na miru. Otišao je u kupaonicu i zatvorio vrata, ali prije toga uspio je zapaziti povrijeĊenost u njezinim oĉima. Skinuvši odjeću do kraja je pustio vodu iz tuša. Voda se mlazom slijevala preko njegova bolna ramena. Sklopivši oĉi sagnuo je glavu pod tuš razmišljajući o tom pogledu koji vene od ljubavi a kojega je zapazio na njezinu licu. Trebao je i misliti da će ona poĉeti umišljati kako je zaljubljena u njega. Sve joj je bilo servirano. Bila je baš od one vrste ţena koja nije znala vidjeti da lje od njegovog lijepog lica. Dovraga, trebalo je sve meĊu njima ostati onakvo kakvo je i bilo, ali spavali su u istoj sobi skoro tjedan dana i njezina dostupnost gaje izluĊivala. Koliko bi još trebao oĉekivati od sebe? Osim toga, ima nešto u njoj što mu se smililo sinoć kad je ispriĉala onu glupu priĉu o bradaviĉavoj svinji. Bez obzira ĉak i na to, trebao je drţati zatvoren zatvaraĉ na trapericama. Sad će se prilijepiti uz njega kao niska zle sreće, oĉekivati srca i cvijeće i sva ta ostala velika sranja koje joj on ni je imao ni najmanju namjeru pruţiti. Nije bilo naĉina, posebice kad mu se pred oĉima zlokobno izdizao Wynette i Noć vještica kucala pred vratima, ne sad kad je mogao pomisliti na desetke drugih ţena koje su mu se sviĊale više od nje. Ipak, premda joj to nije namjeravao reći, izgledala je najljepše od svih


ţena koje je sreo. Premda je shvaćao da je to pogrešno pretpostavljao je da će ubrzo biti ponovno s njom u krevetu. Pravi si gad, nisi li, BeauĎine ? Medvjed se prijeteći izdizao iz straţnjih utora Dalliejeva mozga, s aureolom Isusove svjetlosti koja mu je isijavala oko glave. Prokleti Medvjed. Ti si gubitnik, prijatelju, šaptao je Medvjed onim svojim otegnutim glasom sa srednjeg zapada. Bijedni gubitnik. To je znao tvoj otac, a to znam i ja. Za slučaj da si zaboravio, bliţi se Noć vještica...

Dallie je šakom lupio po slavini za dovod hladne vode i pustio da oteĉe ostatak. Ali s Francescom nije bilo ništa lakše, i sljedećih dana odnos meĊu njima nije bio ništa bolji kad se s one druge strane granice Louisiana i Teksasa Dallie poĉeo ţaliti da iz automobila ĉuje nekakve neobiĉne zvukove. Što misliš što je to? - upitao je Skeet. - Nema tri tjedna kako sam dao uštimati motor. Osim toga, ĉini se da dolazi otraga. Ĉuješ li to? Skeet se zadubio u ĉlanak o Ann-Margaret u najnovijem broju ĉasopisa People i odmahnuo glavom. Moţda ispušna cijev. - Dallie je pogledao preko ramena u Francesu. - Ĉuješ li ti nešto otraga, Francie? Nekakvo smiješno grebanje? - Ne ĉujem ništa - spremno je odgovorila Francesca. Baš u tom trenutku glasno turpijanje ispunilo je unutrašnjost Riviere. Skeet je naglo podigao glavu. - Što je to? Dallie je opsovao. - Poznat mi je taj zvuk. DoĊavola, Francie. To ti sa sobom otraga nosiš onu ruţnu škiljavu maĉku, zar ne? -Joj, Dallie, ma nemoj se uzrujavati - molila je. - Nisam je mislila povesti, jednostavno me pratila do auta i nisam je mogla istjerati. Naravno da te pratila! - vikao je Dallie u retrovizor. - Hranila si je, nisi li? Premda sam ti rekao da to ne ĉiniš ti si hranila tu prokletu škiljavu maĉku. Pokušala ga je navesti da shvati. — Ma samo, ima tako košĉata rebra pa mi je teško jesti kad znam daje gladna.


Skeet se smijuljio na prednjem sjedalu i Dallie se okomio na njega. - A što je tebi doĊavola tako smiješno, hoćeš li mi molim te reći? - Baš ništa - odvratio je Skeet cereći se. - Baš ništa. Dallie je skrenuo na rukavac meĊudrţavne i otvorio svoja vrata. Okrenuo se udesno, nagnuo preko naslona sjedala i ugledao maĉku šćućurenu na podu uz plastiĉan rashlaĊivaĉ. - Odmah je izbaci van, Francie. - Pregazit će je auto - usprotivila se, ne baš posve sigurna zašto je ta maĉka, koja prema njoj nije pokazala ni najmanjeg znaka privrţenosti, zasluţila njezinu zaštitu. - Ne moţemo je ostaviti na autocesti. Pregazit će je. - Svijet će postati bolje mjesto - spremno je odgovorio Dallie. Buljila je u njega. Nagnuo se preko sjedala i mlatnuo maĉku. Ţivotinja se izvila u luk, prosiktala i zarila zube u Francescin gleţanj. Bolno je vrisnula i zavrištala na Dallieja. - Vidi što si sad uĉinio! - Stavivši stopalo u krilo promatrala je povrijeĊeni gleţanj, a potom zakriĉala na maĉku: - Prokleta nezahvalnice! Nadam se da će te baciti pred autobus Greyhound. Dalliejevo mrgoĊenje pretvorilo se u cerek. Nakon trenutka razmišljanja zatvorio je vrata Rivere i bacio pogled na Skeeta. Mislim da bismo zapravo mogli Francie dopustiti da zadrţi svoju maĉku. Bila bi sramota raspariti pravi komplet. Za one kojima su se sviĊali mali gradovi, Wynette u Teksasu bio je lijepo mjesto za ţivot. San Antonio, osvijetljen poput velikoga grada, leţao je samo nešto više od dva sata jugoistoĉnije, ukoliko osoba iza upravljaĉa nije obraćala previše pozornosti na birokratska ograniĉenja brzine na 55 milja na sat koja su birokrate iz Washingtona nametnule graĊanima Teksasa. Ulice Wynettea bile su u sjeni stabala rujevine, a u parku je bila mramorna fontana s ĉetiri mlaza za piće. Ljudi su bili kršni. Bili su to ranĉeri i far meri, pošteni kakvi su već Teksašani bili, i bili su sigurni da gradsko vijeće nadzire dovoljno konzervativnih demokrata i baptista koji na odstojanju drţe većinu pripadnika


etniĉkih manjina koje traţe vladinu milostinju. Sve u svemu, kad su se ljudi jednom smjestili u Wynetteu, nastojali su tu i ostati. Prije nego ju je Miss Sybil Chandler uzela u svoje ruke, kuća u Cherry Streetu bila je samo još jedna viktorijanska noćna mora. Tijekom prve godine provedene u njoj oliĉila ju je dosadno i sivo u poput uskrsnih jaja prenakićeno, nijansu ruţiĉaste i blijedoljubiĉaste i objesila paprat preko prednjeg trijema u drţaĉima za biljke koje je sama zauzlala kao makrame. Još uvijek nezadovoljna napućila je tanke usnice uĉiteljice i s prednje strane kuće, u najbljeĊoj boji mandarine, iscrtala lanac divljih zeĉeva kako skakuću oko prozorskih okvira. Kad je bila gotova, potpisala se na svoj rad malim urednim slovima, odmah do proreza za poštu na vratima. To ju je toliko zadovoljilo da je na vratima dodala kratki curriculum vitae ispod proreza za poštu. Oslikala Miss Sybil Chandler umirovljena srednjoškolska profesorica Predsjednica javne knjiţnice Prijatelji Wynettea Strastvena zaljubljenica u W. B. Yeatsa E. Hemingwaya i ostale Buntovnike. Potom je, razmišljajući kako sve to zvuĉi priliĉno poput epitafa, prekrila sve što je napisala još jednim divljim zecom i zadovoljila se samo prvim redom. No ipak, posljednja rijeĉ koju je oslikala na vratima vrzmala joj se po glavi pa ju je ĉak i sad preplavila zadovoljstvom. ’Buntovnik’, od latinskog rebellis. Kakav divan prizvuk je imala i kako bi bilo divno baš tu rijeĉ ugravirati na njezin nadgrobni spomenik. Samo njezino ime, nadnevak roĊenja i preminuća (ovo potonje u dalekoj budućnosti, nadala se), i samo tu jednu rijeĉ, ’buntovnik’. Dok je razmišljala o velikim knjiţevnim buntovnicima iz prošlosti znala je da bi se takva rijeĉ koja ulijeva strahopoštova nje teško mogla njoj pripisati. Na kraju krajeva, svoju pobunu je zapoĉela tek prije dvanaest godina, kad je u dobi od pedeset


ĉetiri napustila profesorski posao koji je trideset dvije godine obavljala u prestiţnoj školi za djevojĉice u Bostonu, spakirala sve što imala i preselila u Teksas. Kako su njezini prijatelji coktali i pucketali jezikom vjerujući da je izgubila zdrav razum, da i ne spominjemo znatan dio mirovine. Ali Miss Sybil nije slušala nikoga jer je jednostavno umirala od zagušujuće predvidljivosti u svom ţivotu. U zrakoplovu koji je iz Bostona letio do San Antonia u zahodu je promijenila odjeću skinuvši ozbiljan vuneni kostim sa svog mršava suhonjava tijela i rastresla urednu punĊu u koju je bila stegnuta njezina sjedinama prošarana kosa. Preodjevena u svoje prve traperice i šarenu zapadnoafriĉku košulju s turskim uzorkom vratila se na svoje sjedalo i ostatak leta provela diveći se do listova visokim crvenim koţnim ĉizmama i ĉitajući Betty Friedan. Miss Sybil je Wynette izabrala tako što je sklopila oĉi i kaţiprstom ubola mjesto na karti Teksasa. Školski odbor ju je unajmio na neviĊeno, temeljem biografskih podataka, presretni što tako visoko cijenjena profesorica ţeli raditi u njihovoj maloj srednjoj školi. Ali kad se na uvodnom razgovoru pojavila odjevena u široku vrećastu haljinu cvjetnog uzorka, s osam centimetara dugaĉkim srebrnim naušnicama i crvenim koţnim ĉizmama, nadzornik ju je pomislio otpustiti jednakom brzinom kojom ju je i primio na posao. No ona ga je umirila pogledavši ga prodornim pametnim pogledom rekavši mu da u uĉionici neće dopustiti nikakve zabušante. Tjedan dana kasnije poĉela je pouĉavati, i tri tjedna nakon toga razapela knjiţniĉarski odbor zato što su iz svoje prve zbirke povukli Lovca u ţitu. J. D. Salinger ponovno se pojavio na policama knjiţnice i uĉenici ĉetvrte godine za sto posto su postigli bolje rezultate na prijamnom ispitu usmenom izraţavanju iz engleskog jezika u odnosu na prošlogodišnji uspjeh. Miss Sybil Chandler izgubila je nevinost s B. J. Randalom koji je u gradu drţao dućan s GE tehnikom i koji je nju smatrao najdivnijom ţenom na svijetu. Za Miss Sybil se sve odvijalo kako treba, sve do B. J. - ove smrti, nakon ĉega je bila primorana napustiti posao uĉiteljice i


sa šezdeset pet otići u mirovinu. Zatekla se kako bezvoljno luta po svom stanĉiću, s previše slobodna vremena, premalo novca i bez igdje ikoga o kome bi brinula. Jedne noći kasno je odlutala izvan granica svog maloga stana, u centar grada. Tamo ju je našao Dallie Beaudine kako usred oluje sjedi na rubniku Main and Elwooda, odjevena samo u spavaćicu. Sad je bacila pogled na sat kad je spustila telefonsku slušalicu nakon svakotjednog meĊunarodnog razgovora s Holly Grace, a potom unijela mjedenu kanticu za polijevanje u dnevni boravak Dalliejeve viktorijanske poput uskrsnih jaja šarene kuće kako bi zalila biljke. Još samo nekoliko sati i njezini deĉki bit će kod kuće. Prekoraĉivši preko jednog od dvojice Dalliejevih pasa mješanaca spustila je kanticu za polijevanje i prinijela Šivanu ĉipku osunĉanom sjedalu uz prozor, gdje je dopustila sjećanju da je ponese kroz godine, sve do zime 1965. Upravo je bila završila s ispitivanjem o Juliju Cezaru uĉenike druge godine na dopunskoj nastavi engleskoga jezika, kad su se otvorila vrata prostorije i nekakav štrkljast mladić kojega nikada prije nije vidjela utumarao unutra. Odmah je zakljuĉila da je previše zgodan, s onim razmetljivim hodom i drskim izrazom lica. Bacio joj je iskaznicu na stol i ne ĉekajući poziv uputio se do straţnjeg dijela prostorije i zavalio na prazno sjedalo ispruţivši noge preko uska prolaza. Deĉki su ga oprezno promatrali, a djevojke se hihotale i izvijale vratovima kako bi ga bolje vidjele. Nacerio se nekolicini, otvoreno im procjenjujući grudi. Potom se zavalio na stolac, i zaspao. Miss Sybil je ĉekala dok se oglasilo zvono, a potom ga pozvala za svoj stol. Stajao je ispred nje, jedan palac bio mu je zagu- ran u prednji dţep traperica, a po izrazu lica bilo je oĉito da se dosaĊuje. Pogledala je iskaznicu da vidi kako se zove, provjerila koliko ima godina, skoro šesnaest, i upozorila ga na pravila ponašanja na satu: - Ne trpim tromost, ţvakanje, ni zabušava- nje. Napisat ćeš mi kratki sastavak u kojemu ćeš se predstaviti i sljedeće jutro ostaviti mi ga na stolu. Promatrao ju je trenutak, a potom izvukao palac iz traperica: Jebite se, gospoĊo.


Izjava je sasvim prirodno privukla njezinu pozornost, ali prijenego je uspjela odgovoriti, on se šepirećim korakom udaljio iz prostorije. Dok je buljila u prazan dovratak preplavilo ju je veliko uzbuĊenje. Vidjela je ţar oštroumlja kako sjaji u tim prkosnim plavim oĉima. Nevjerojatno! Ali odmah je shvatila da loga mladića izjeda nešto više od bezobrazluka. Bio je to još jedan buntovnik, baš poput nje! Toĉno u sedam i trideset te iste veĉeri pokucala je na vrata trošnog dvojnog objekta i predstavila se muškarcu koji je na iskaznici bio naveden kao djeĉakov skrbnik, tipu zloslutna izgleda kojemu nije bilo ni trideset. Objasnila je u ĉemu je njezin problem i ĉovjek je snuţdeno odmahnuo glavom: - Dallie se poĉinje kvariti rekao je. Prvih nekoliko mjeseci koje smo proveli zajedno bio je sasvim u redu, ali tome djetetu potreban je dom i obitelj. Zato sam mu rekao da ćemo se neko vrijeme smjestiti tu u Wynetteu. Mislio sam da bi ga odlazak u redovnu školu malo smirio, ali prvi dan su ga izbacili kad je udario uĉitelja tjelesnoga. Miss Sybil je šmrcnula: - Najomraţenija osoba. Dallas je izvrsno odabrao. - Ĉula je iza sebe nekakvo šuškanje i ţurno se ispravila: Naravno, to ne znaĉi da ja odobravam nasilje, premda mogu zamisliti da je to katkad doista zadovoljština. - Potom se okrenula i rekla štrkljastom prezgodnom djeĉaku, koji se lijeno oslanjao o dovratak, da je došla pregledati njegov domaći uradak. - A što ako vam kaţem da ga ne pišem? - podrugljivo je primijetio. - Pretpostavljam da će tvoj skrbnik imati nešto protiv. - Obratila se Skeetu. - Recite mi, gospodine Cooper, kakav je vaš stav po pitanju fiziĉkog nasilja? - Uopće nemam ništa protiv - odgovorio je Skeet. - Mislite li da ste sposobni fiziĉki obuzdati Dallasa ako ne uĉini ono što od njega traţim? - Teško za reći. Nadjaĉavam ga u teţini, ali on mene u visini. A ako ga previše povrijedim, ovoga tjedna neće se moći nadmetati s djeĉacima iz country kluba. Sve u svemu, rekao bih ne.


Nije se prestala nadati. - Dobro onda, Dallase, traţim od tebe da mi dragovoljno napišeš zadaću. Zbog svoje besmrtne duše. Odmahnuo je glavom i zagurao ĉaĉkalicu u usta. Bila je priliĉno razoĉarana, ali je prikrila svoje osjećaje prekapajući po bojanoj torbi za kupnju koju je ponijela sa sobom i iz koje je izvukla dţepno izdanje nekakve knjige. - Onda dobro. Vidjela sam danas kako si gledao u mlade djevojke u razredu i došla do zakljuĉka da svatko onaj tko je oĉito zainteresiran za seksualnu aktivnost kao što si ti, treba o tome ĉitati od jednog od najvećih svjetskih pisaca. Za dva dana oĉekujem od tebe inteligentno izvješće. - Tim rijeĉima ugurala mu je u ruku primjerak Ljubavnika Lady Chatterley i izišla iz kuće. Gotovo mjesec dana neumoljivo je pohodila mali stan, gurala u ruke zabranjene knjige svom buntovnom uĉeniku i dodija- vala Skeetu da više pritegne djeĉaka. - Ne shvaćate - poţalio se na kraju Skeet frustrirano. - Bez obzira na ĉinjenicu što ga nitko ne ţeli natrag, on je bjegunac, a ja nisam ĉak ni njegov zakonski skrbnik. Ja sam bivši osuĊenik kojega je on pokupio u zahodu na benzinskoj postaji i zapravo više on vodi brigu o meni nego ja o njemu. - Svejedno, rekla je, vi ste odrasla osoba, on je ipak još uvijek mlaĊi. Postupno je Dalliejeva inteligencija pobijedila njegovu mrzovolju premda je on poslije uporno tvrdio da ga je ona iscrpila sa svim tim prostim knjigama. Nagovorila ga je da ponovno krene u školu, premjestila ga u razred iz kojega se moglo na fakultet i privatno ga poduĉavala uvijek kad nije igrao golf. Zahvaljujući njezinim naporima maturirao je s odliĉnim uspjehom kad mu je bilo osamnaest, i bio primljen na ĉetiri razliĉita fakulteta. Nakon što je otišao na A&M Teksas strašno joj je nedostajao, premda su on i Skeet Wynette smatrali svojim domom, i dolazio ju je posjetiti tijekom praznika, kad nije igrao golf. Ali postupno su ga obveze na duţe vremena udaljavale. Jednom se gotovo godinu dana nisu ni vidjeli. U svom stanju omame jedva


ga je prepoznala one noći kad ju je zatekao u oluji kako odjevena samo u spavaćicu sjedi na rubniku kod Main and Elwooda. Francesca je nekako zamišljala da Dallie ţivi u modernom stanu sagraĊenom odmah uz golf igralište, a ne u staroj viktorijanskoj kući sa središnjim tornjem i pastelno oliĉenim kiĉastim ukrasima. U nevjerici je piljila u prozore na kući kad je Riviera skrenula iz zavoja i kliznula na uzak šljunkovit prilaz. - Jesu li to divlji zeĉevi? - Ima ih dvjesto pedeset šest - rekao je Skeet. - Pedeset sedam, ako brojiš i onoga na ulaznim vratima. Gle, Dallie, duga na garaţi je nova. - Ona će jednoga dana tako vrat slomiti bude. li se penjala na te ljestve - gunĊao je Dallie. Potom se okrenuo Francesci. - Pazi sad na svoje ponašanje. Ozbiljno to mislim, Francie. Bez onih svojih pomodarskih gluposti. Razgovarao je s njom kao daje dijete, a ne njegova ljubavnica, ali prije nego je uspjela uzvratiti otvorila su se straţnja vrata i starica nevjerojatna izgleda pojavila se na njima. Imala je dugaĉak sjedi konjski rep koji je lepršao za njom i naoĉale za ĉitanje koje su poskakivale na njezinu zlatnom lancu koji je visio preko narcis ţute trenirke. Pojurila je prema njima viĉući: - Dallas! O moj Boţe! Skeet! Boţe mili! Dallie je izišao iz auta i njezino sitno malo tijelo privio u svoj medvjeĊi zagrljaj. Potom ju je dograbio Skeet, a ona se samo nastavljala išĉuĊavati. Francesca se izvukla iz straţnjeg sjedala i pogledala znatiţeljno. Dallie je rekao da je njegova majka umrla, a tko je onda ovo? Baka? Koliko je njoj bilo poznato nije imao roĊaka, osim Jene koja se zvala Holly Grace. Je li to bila ta Holly Grace? Francesca je nekako sumnjala u to. Dobila je dojam da je Holly Grace Dalliejeva sestra. Osim toga, nije mogla zamisliti da se ta ţena ekscentriĉna izgleda pojavi u motelu s preprodavaĉem Chevyja iz Tulse. Sa straţnjeg sjedala se izvukla maĉka, onim jednim zdravim okom pogledala prezrivo oko sebe i nestala ispod straţnjih stuba.


A tko je to, Dallie? - upitala je ţena okrećući se prema Francesci. - Molim te, predstavi me svojoj prijateljici. Ovo je Francie... Francesca - ispravio se Dallie. - Starom F. Scottu* bi se svidjela, Miss Sybil, pa ako vam bude zadavala problema, samo mi recite. - Francesca ga je ljutito ošinula pogledom, ali on se nije na to osvrtao i nastavio je s predstavljanjem. Miss Sybil Chandler... Francesca Day. Sitne smeĊe oĉi su je uporno promatrale i Francesca je iznenada osjetila kako joj ispituje dušu. - Drago mi je - odgovorila je, jedva se suzdrţavajući da se ne uzvrpolji. - Drago mi je što sam vas upoznala. Miss Sybil je zablistala na zvuk njezina naglaska, a potom ispruţila ruku i srdaĉno se rukovala. - Francesca, pa ti si Britanka! Kakvo divno iznenaĊenje. Ne obraćaj pozornost na Dallasa. Naravno, on bi i mrtve opĉarao, ali pravi je podlac. Ĉitala si Fitzgeralda? Francesca je gledala film Veliki Gatsby, ali pretpostavljala je da se to ne raĉuna. - Bojim se da nisam - rekla je. - Ne ĉitam baš mnogo. Gospodiĉna Sybil je s neodobravanjem zapucketala jezikom. - No, to ćemo mi ubrzo popraviti, hoćemo li? Unesite kovĉege, deĉki. Dallase, pa ti ţvaĉeš. - Da gos’Ċo. - Molim te baci ţvakaću i skini kapu prije nego uĊeš unutra. Francesca se zahihotala kad je starica nestala kroz straţnja vrata. Dallie je ţvakaću odbacio u grm hortenzija. - Ĉekaj samo - rekao je zlokobno Francesci. Skeet se zahihotao. - Izgleda da će stara dobra Francesca za promjenu smanjiti pritisak sa nas. Dallie mu je uzvratio osmijehom. - Već vidim kako Miss Sybil nestrpljivo trlja ruke ĉekajući da je se doĉepa. - Pogledao je Francescu. - Jesi li to ozbiljno rekla da nisi ĉitala Fitzgeralda?

F. Scott Fitzgerald (1896. - 1940.) ameriĉki pisac kratkih priĉa i romana od kojih je najpoznatiji The Great Gatsby.


Francesca se poĉela osjećati kao da je priznala niz masovnih ubojstava. - Nije to zloĉin, Dallie. - Ovdje jest. - Zlobno se smijuljio. - Joj, kako će nadrapati. Kuća u Cherry Streetu imala je visoke stropove, tešku ukrasnu šikaduru od orahovine i prostorije okupane svjetlošću. Stari drveni podovi na mjestima su bili oţuljani, nekoliko pukotina nagrĊivalo je oţbukane zidove i u unutarnjoj dekoraciji nedostajalo je najskromnijeg osjećaja za koordinaciju, ali kuća je unatoĉ tome uspijevala pruţiti sluĉajnu draţ. Tapete na prugice supostojale su uz one s cvjetnim uzorkom i u ĉudnu mješavinu pokućstva ţivost su unosili iskukiĉani jastuci i tepisi iskaĉkani šarenom preĊom. U mraĉnim kutovima nalazili su se keramiĉki lonci domaće izrade u kojima u bile biljke, a golf trofeji i skakali su posvuda; kao pridrţavaĉi vrata, podupiraĉi za knjige, pritiskali hrpu novina, ili jednostavno privlaĉili svjetlost na sunĉanoj prozorskoj daski. Tri dana nakon dolaska u Wynette Francesca se izvukla iz kreveta svoje spavaće sobe koju joj je Miss Sybil namijenila i polako se vukla preko hodnika. Ispod Dalliejeve majice kratkih rukava koja joj je sezala do sredine bedara nosila je priliĉno zapanjujuće svilene crne bikini gaćice koje su se nekim ĉudom pojavile u hrpici odjeće koju joj je Miss Sybil posudila da upotpuni svoju garderobu. Uskoĉila je u njih prije pola sata kad je ĉula Dallieja kako se penje uza stube i ulazi u svoju sobu. Od njihova dolaska jedva ga je i vidjela. On je rano ujutro odlazio na treniranje ispucavanja loptica, odatle na golf terene, a potom Bog zna kamo, ostavljajući je u društvu nikoga drugoga doli Miss Sybil. Francesca u kući nije bila ni jedan dan kad joj je u ruke ugurala primjerak knjige Blaga je noć*, uz obzirno upozorenje da se suzdrţi od durenja kad joj se nešto ne bude sviĊalo. Uzrujalo ju je Dalliejevo udaljavanje. Ponašao se kao da se meĊu njima ništa nije dogodilo, i kao da nisu proveli noć vodeći ljubav. U poĉetku se pokušala ne osvrtati na to, ali sad je

*Tender is the night (1934.), djelo ameriĉkog pisca F.Scotta Fitzgeralda, kod nas je prevedeno kao Blaga je noć.


odluĉila da će se boriti za ono što ţeli, a ţeljela je još voĊenja ljubavi. Lagano je vrškom nenalakirana nokta pokucala na vrata suĉelice njezinima, bojeći se da bi se Miss Sybil mogla probuditi i ĉuti je. Zadrhtala je pri pomisli na to što bi ta neprijatna starica uĉinila kad bi znala da je Francesca ţeljela prijeći preko hodnika do Dalliejeve spavaće sobe zbog nedopuštenog seksa. Vjerojatno bi je istjerala iz kuće iz sve snage viĉući za njom ’bludnica’! Kad Francesca s druge strane nije dobila odgovora, još snaţnije je zakucala. Bez upozorenja, Dalliejev glas zagrmio je s druge strane vrata odjekujući kao topovska paljba u gluho doba noći. - Ako si to ti, Francie, dovraga, uĊi i prestani praviti toliku buku. Upala je u sobu šišteći kao probušena guma. - Pssst! Ĉut će te, Dallie. Znat će da sam u tvojoj sobi. Stajao je posve odjeven i štapom za golf preko tepiha gaĊao loptice prema praznoj pivskoj boci. - Miss Sybil je ekscentriĉna - rekao je prateći kamo odlazi loptica - ali ni blizu kreposna. Mislim da je bila razoĉarana kad sam joj rekao da nećemo dijeliti sobu. I Francesca je bila razoĉarana, ali nije sad htjela praviti problem od toga kad joj je ponos već bio povrijeĊen. - Jedva te viĊam otkad smo došli ovamo. Mislila sam da se još uvijek ljutiš na mene zbog Zvijeri. - Zvijeri? - Ma one proklete maĉke. - Trag zlovolje uvukao joj se u glas. Ponovno me juĉer ugrizla. Dallie se osmjehnuo, a potom uozbiljio. - Zapravo, Francie mislio sam da bi bilo bolje da se neko vrijeme drţimo na distanci. Nešto se u njoj polako zateturalo. - Zašto? Što to znaĉi? Loptica je odzveknula od staklo kad je njegov štap pogodio metu. - To znaĉi da mislim kako u ovom trenutku ne bi mogla podnijeti još problema u svom ţivotu i trebala bi znati da sam ja priliĉno nepouzdan kad su ţene u pitanju. - Glavom golf štapa privukao je još jednu lopticu. - Da se razumijemo, ne ponosim


se ja time, ali to je tako. Stoga, ako si imala bilo kakve zamisli o ruţama pokrivenim bungalovima i Njezinim i Njegovim ruĉnicima za kupanje, bolje da ih se odmah otarasiš. Ostalo je dovoljno tragova one stare ponosne Francesce i uspjela se snishodljivo nasmijati unatoĉ knedli koju je osjećala u grlu. Ruţama prekriveni bungalovi? Zbilja Dallie, na što ti to pomišljaš? Zaboravljaš da ću se udati za Nickyja? Ovo je moja posljednja avantura prije nego dobijem trajne okove. - Ali ona se neće udati za Nickyja. Sinoć je još jednom nazvala nadajući se da se dosad već vratio i da bi ga mogla nagovoriti na malu pozajmicu pa da ne mora ovisiti o Dalliejevu novcu. Njezin poziv probudio je pazikuća koji joj je rekao da je gospodin C Iwynwyck na medenom mjesecu. Francesci je slušalica neko vrijeme ostala u ruci prije nego ju je spustila. Dallie je podigao pogled s poda. - Govoriš li mi istinu? Nema Njegovo i Njezino? Nema dugoroĉnih planova? - Naravno da govorim istinu. - Sigurna si? Ima nešto neobiĉno u tvom licu dok me promatraš. Spustila se na stolac i pogledom lutala po sobi, kao da su zidovi boje karamele i ormari za knjige koji su se protezali od poda do stropa bili mnogo zanimljiviji od muškarca ispred nje. Opĉaranost, dragi - rekla je nehajno, prebacivši golu nogu preko naslona stolca i izvijajući stopalom. - Na kraju krajeva, ti si jedan od takvih. - Ništa više od opĉaranosti? - Boţe, Dallie. Ne namjeravam te uvrijediti, ali nisam ti ja od onih ţena koje bi se zaljubile u osiromašenog teksaškog profesionalnog igraĉa golfa. - Da, jesam, priznala je tiho. Baš ta sam. - Sad si zbilja dobro rekla. Da ti kaţem istinu, ne mogu te ni zamisliti da se zaljubiš u nekoga siromašnog. Odluĉila je da je vrijeme spasiti još jedan mali ostatak svog ponosa pa je ustala i protegnula se otkrivajući donji rub crnih ĉipkastih gaćica. - Dobro dušo, mislim da ću otići kad si ti drugim stvarima zaokupljen.


Gledao ju je trenutak, kao da o neĉemu donosi odluku. Potom je svojim štapom za golf pokazao prema suprotnom kraju prostorije. Zapravo, mogla bi mi pomoći u ovome. - Odi stani tamo preko, hoćeš li? - Zašto? Ništa ti ne brini. Ja sam muško. Ti si ţensko. Uĉini što ti kaţem. Naĉinila je facu, a potom uĉinila što je od nje traţio. Ne ţureći, kretala se polako. - Skini sad tu majicu - naredio je. - Dallie! Hajde, daj, ovo je ozbiljno, i nemam cijelu noć na raspolaganju. Uopće se nije doimao ozbiljnim, no ona je poslušno skinula majicu polako osjećajući kako joj toplina nadire kroz tijelo dok mu se razotkrivala. Pogledom je obuhvatio njezine gole grudi i svilene crne bikini gaćice. Potom je diveći se zviznuo. - Lijepo, medena. To je prava inspiracija. Ovo će ispasti još bolje nego što sam zamislio. - Što će to ispasti bolje? - upitala je oprezno. Nešto što svi mi profesionalni igraĉi golfa ĉinimo za vjeţbu. Lezi na tepih, ali onako kako ti ja kaţem. Kad budeš spremna, skini te gaćice i reci neki dio tvog tijela i vidjet ću koliko mu se mogu pribliţiti udarajući lopticu štapom. To je najbolja vjeţba na svijetu za poboljšanje koncentracije igraĉa golfa. Francesca se osmjehnula i stavila ruku na njegovo golo bedro. Mogu zamisliti koliko je zabavno kupiti loptice kad si gotov. - Dovraga, kako ste vi Britanke pametne. - Prepametne da bi ti pustile da to proĊe. Bojao sam se da ćeš to reći. - Naslonio je štap uz stolac i pošao prema njoj. - Gle, morat ćemo naći nešto drugo s ĉim ćemo se zabaviti da nam proĊe vrijeme. - Na primjer? Pruţio je ruke i privukao je u naruĉje. - Ne znam. Ali uporno razmišljam. - Poslije dok je leţala u njegovu naruĉju snena


od voĊenja ljubavi razmišljala je o tome kako je to ĉudno da se djevojka koja je odbila Princa od Walesa zaljubila u Dallieja Beaudinea. Zabacila je glavom tako da su joj usnice dotaknule njegova gola prsa, i spustila lagan poljubac na njegovu koţu. Nešto prije nego je utonula u san rekla je samoj sebi da će ga navesti da mari za nju. Postat će baš onakvom ţenom kakvom je ţelio da bude, i onda će je on zavoljeti onoliko koliko ona voli njega. San Dallieju nije lako padao na oĉi, ni te noći a ni nekoliko sljedećih tjedana. Osjećao je kako ga pritišće Noć vještica i leţao je budan pokušavajući od toga odvratiti misli igranjem runde golfa u glavi i razmišljanjima o Francesci. Za ţenu koja je o sebi stvarala sliku jedne od najvećih svjetskih profinjenih osoba samo zato što je proputovala Europu jedući puţeve, Miss Šminkerica bi, prema njegovu mišljenju, nauĉila mnogo, mnogo više da je provela nekoliko poluvremena na deki stadiona ispod tribina na Wynette High. Ĉini se da ona nije nakupila dovoljno sati izmeĊu visokih nogu starinskog kreveta da bi se zbilja opustila s njim, i mogao je vidjeti da brine je li stavila ruke na pravo mjesto i je li se pokretala na naĉin koji njega zadovoljava. Bilo mu je teško i samom uţivati zbog te jednostrane posvećenosti. Znao je da je ona sebe napola uvjerila da je zaljubljena u njega, premda joj neće trebati više od dvadeset ĉetiri sata kad se vrati u London da mu zaboravi ime. Ipak, morao je priznati da će jednom dijelu njega nedostajati kad je ukrca na taj zrakoplov, unatoĉ ĉinjenici da je ona mala borbena osoba koja od svojih uobraţenih naĉina neće tako lako odustati. Nije mogla proći pokraj zrcala a da ne provede dan i pol ogledajući se i za sobom je posvuda ostavljala nered, kao da je oĉekivala nekog slugu koji će sve to za njom skupljati i ĉistiti. Premda je morao priznati kako se ĉinilo da se trudi. Obavljala je sitne poslove u gradu s Miss Sybil, brinula o toj prokletoj škiljavoj maĉki i pokušavala uspostaviti dobar odnos sa Skeetom priĉajući mu o svim filmskim zvijezdama koje je upoznala. Ĉak je poĉela i J. D. Salingera ĉitati. Što je još vaţnije, konaĉno je poĉela stjecati dojam da svijet nije stvoren samo za njezino dobro.


U jedno je bio siguran. Poslat će natrag starom Nickyju bolju ţenu od one koju je Nicky poslao njemu.

ČETRNAESTO POGLAVLJE

N

aomi Jaffe Tanaka morala se suzdrţati da ne skoĉi iza stola i ţivahno zapleše kad je spustila telefonsku slušalicu. Našla ju je! Nakon nevjerojatno mnogo uloţena truda konaĉno je našla Drsku Djevojku! Brzo je pozvala svoju tajnicu i izdiktirala popis uputa. - Ne pokušavaj s njom stupiti u kontakt. Ţelim joj pristupiti osobno. Samo još jednom dodatno provjeri moje podatke pa da budem sigurna da je to toĉno. Njezina tajnica podignula je pogled sa stenografskog podmetaĉa. Ne mislite da će vas odbiti, mislite li? - Ne vjerujem. Ne za onoliko novca koliko mi nudimo. - Ali bez obzira na sve samopouzdanje, Naomi je u duši sasvim prirodno brinula i znala je da se neće moći posve opustiti sve dok ne bude imala potpis na istoĉkanoj crti ugovora bez ijedne ’rupe’. - Ţelim krenuti što je prije moguće. Obavijesti me kad sve bude dogovoreno. Nakon što je njezina tajnica izišla iz ureda, Naomi je trenutak oklijevala, a potom okrenula broj svog stana. Telefon je nekoliko puta odzvonio, ali nije spuštala slušalicu. On je tamo, i nije bila te sreće da nekim ĉudom tajanstveno nestane. Nikada mu nije trebala dopustiti da ostane u njezinu stanu. Ako netko u BS&R-u sazna... - Dovraga, javi se. Veza se uspostavila. - Saulova javna kuća i krematorij. Lionel pri telefonu. - Ne moţeš li reći samo halo kao svaka druga normalna osoba odbrusila je. Zašto se upuštala u sve ovo? Policija je Gerryja trebala radi ispitivanja, ali upozorenje da mu planiraju namjestiti laţnu optuţbu za dilanje droge pa je odbio razgovarati s njima. Gerry ĉak ni travu više nije pušio, a kamoli krijumĉario drogu, a ona nije imala srca izbaciti ga natrag na uli-


cu. TakoĊer je zadrţala svoju staru sumnjiĉavost u policiju da bi bila voljna izruĉiti ga nepredvidivosti pravnoga sustava. - Lijepo razgovaraj sa mnom ili ću spustiti slušalicu - rekao jeSjajno - spremno je odvratila. - Ako postanem zbilja zloĉesta, znaĉi li to da ćeš se odseliti? Dobila si pismo od Spasite djecu u kojemu ti zahvaljuju na doprinosu. Pišljivih pedeset dolara. - Dovraga, nije tvoj posao ĉitati moju poštu. - Pokušavaš si kupiti ulaznicu za raj, seko? Naomi se nije dala navući na njegov mamac. Nastupio je trenutak tišine, a potom se on teška srca ispriĉao: - Oprosti, toliko se dosaĊujem da sam sebe ne podnosim. - Jesi li pogledao onaj podatak o pravnom fakultetu koji sam ti ostavila - upitala je oprezno. - Uh, sranje, ne poĉinji opet s tim. - Gerry... - Nisam na prodaju. Samo razmisli o tome, Gerry. Odlazak na pravni fakultet nije prodaja. Više dobra mogao bi uĉiniti radeći unutar sustava... Prekriţi to, Naomi, jasno? Imamo tu svijet koji je na putu raspadanja. Dodati još jednog odvjetnika u sustav neće donijeti nikakve promjene. Unatoĉ tim njegovim ţestokim prosvjedima osjetila je da mu odlazak na pravni fakultet nije bio tako mrzak kako se pretvarao. Ali znala je da mu treba vremena da o tome razmisli pa ga nije poţurivala. Gledaj, Gerry, morat ću na nekoliko dana otići iz grada. Uĉini mi uslugu i nestani dok se vratim. - Kamo ideš? Spustila je pogled na podsjetnik na svom stolu, i sama sebi se osmjehnula. Za dvadeset ĉetiri sata Drska Djevojka će potpisati, bit će zapeĉaćeno i ona isporuĉena. - Odlazim u mjesto koje se zove Wynette, u Teksas.


Odjevena u traperice i jednu od Miss Sybilinih jarkih pamuĉnih bluza Francesca je sjedila uz Dallieja u tingltanglu zvanom Roustabout. Nakon skoro tri tjedna u Wynetteu nije više mogla ni pobrojiti koliko su veĉeri proveli u omiljenom gradskom noćnom okupljalištu. Unatoĉ buĉnom country sastavu, nisko spuštenu oblaku dima i kiĉastom naranĉastom i crnom krep papiru koji je visio sa šanka u povodu Noći vještica, zakljuĉila je da joj se to mjesto zapravo sviĊa. Svi u Wynetteu poznavali su najslavnijeg igraĉa golfa u gradu pa su njih dvoje uvijek ulazili u tingltangl svratište gdje bi ih doĉekalo zborno ’hej, Dallie’, koje bi odzvanjalo preko Naugahyde barskih stolaca i brenĉanja havajskih gitara. Ali veĉeras je prvi put zaĉula nekoliko ’hej Francie’s’ zbog kojih je bila iznimno zadovoljna. Jedna od gošći Roustaboutsa navukla je vještiĉju masku navrli glave i spustila buĉan poljubac na Skeetov obraz. - Skeete, medvjede stari, odvest ću te pred oltar. Smijuljio se. - Premlada si ti za mene, Eunice. Ne bih ja mogao s tobom u korak. - Sto posto se slaţem, ljubavi. - Eunice se prodorno nasmijala, a potom se udaljila s prijateljicom koja je bila nerazumno odjevena a u haremski kostim koji joj je otkrivao debeljuškasti struk. Francesca se osmjehnula. Premda je Dallie cijele veĉeri bio mrzovoljno raspoloţen, ona se zabavljala. Većina gošći u Roustabout’su bila je odjevena standardno, u traperice i Stetson, ali nekoliko ih je nosilo i kostime za Noć vještica, a svi pipniĉari imali su naoĉale s gumenim nosom. - Ovamo, Dallie! - povikala je jedna ţena. - Idemo pokušati zagristi jabuku iz vode. Dallie je prednje nogare stolca spustio na pod, dograbio Francescu za ruku i promrmljao: - Boţe, samo mi još to treba. Prestani priĉati, doĊavola. Hoću plesati. Nije priĉala, ali izraz njegova lica bio je tako mrk da mu se nije usudila ukazati na to. Samo je ustala i pošla za njim. Dok ju je vukao prema jukeboxu zatekla se kako se prisjeća prve


veĉeri kad ju je doveo u Roustabout. Je li to bilo samo prije tri tjedna? Njezina sjećanja na Blue Choctaw te veĉeri su i dalje bila svjeţa i bila je nervozna. Dallie ju je odvukao na plesni podij i, premda se protivila, ustrajao je na tome da je nauĉi teksaški dvokorak i Cottoneyed Joea. Nakon dvadeset minuta lice joj je bilo rumeno, a koţa znojna. Ţeljela je samo pobjeći u nuţnik i popraviti štetu. - Dovoljno sam plesala, Dallie - rekla mu je. Vodio ju je prema središtu drvenog plesnog podija. - Tek se zagrijavamo. -Ja sam dovoljno zagrijana, hvala ti. - Daa? Vidiš, ja nisam. Tempo glazbe se ubrzao i Dalliejev se stisak oko njezina struka pojaĉao. Zaĉula je Chloen glas kako nadglasava zvuk country glazbe i bocka je govoreći joj da je nitko neće voljeti ne bude li lijepo izgledala, i osjetila je prvo neugodno treperenje u sebi. - Ne ţelim više plesati - bila je ustrajna i pokušavala se izvući. - To nikako nije dobro, jer ja ţelim. - Dallie je dograbio bocu Pearla dok su prolazili pokraj njihova stola. Ne gubeći ritam popio je piće, a potom bocu prislonio uz njezine usnice i nagnuo. -Ja ne... - Progutala je i gušila se kad joj je pivo štrcalo u usne. Ponovno je podigao bocu, prinio je do svojih usana, i ispraznio. Znojni ĉuperci lijepili su joj se oko obraza i pivo curilo niz bradu. - Otići ću zaprijetila je povisivši ton. - Zauvijek ću otići s ovog podija i iz tvog ţivota ako me odmah ne pustiš da odem. Nije na to obratio pozornost. Drţao ju je za znojne ruke i stiskao uz svoje tijelo. - Ţelim sjesti! - zahtijevala je. - Briga mene što ti ţeliš. - Digao je ruke visoko i uhvatio je ispod pazuha, tamo gdje joj je znoj probio kroz bluzu. - Dallie, molim te - vrištala je poniţeno. - Šuti i mrdni se. Nastavila ga je preklinjati, ali on se nije osvrtao na nju. Ruţa joj je nestalo, njezin pazuh postao je javna sramota i osjećala je kako će sigurno zaplakati.


I baš tad, usred samog plesnog podija, Dallie se zaustavio. Pogledao ju je, spustio glavu i snaţno poljubio njezine usnice vlaţne od piva. DoĊavola, baš si lijepa - prošaptao je. Sjetila se tih njeţnih rijeĉi sad dok ju je nimalo njeţno vukao kroz naranĉaste i crne papirnate duge uske trake prema juke- boxu. Nakon tri tjedna zauzimanja stava, pretvaranja i pokušaja da uĉini ĉuda s jeftinom kozmetikom, samo jednom je od njega iskamĉila kompliment, i to sad kad je grozno izgledala. Na putu do jukeboxa udario je u dvojicu muškaraca i nije smatrao za shodno ispriĉati im se. Što mu je bilo veĉeras, pitala se Francesca. Zašto se tako mrzovoljno ponašao? Orkestar je naĉinio stanku, a on je posegnuo u dţep i izvadio ĉetvrtinu dolara. Zaĉulo se zborno gunĊanje i nekoliko podrugljivih povika. - Ne daj mu da to uĉini, Francie - vikala je Curtis Molloy. Preko ramena joj je uputila vragoljast osmijeh. - Ţao mi je, ljub’vi, ali veći je od mene. Osim toga, postane strašno ĉangrizav ako se s njim prepirem. - Kombinacija britanskog naglaska i njihova tuĊeg jezika navela ih je na smijeh kao što je i znala da hoće. Dallie je pritisnuo dva gumba koja je cijele veĉeri pritiskao svaki put kad je orkestar prestao svirati, a potom odloţio bocu piva na jukebox. - Godinama nisam ĉuo Curtis da tako blebeće - rekao je Francesci. - Zbilja si je potaknula. Ĉak se i ţenama poĉinješ sviĊati. - Njegove rijeĉi zvuĉale su više izgovorene preko volje nego zadovoljno. Nije se osvrtala na njegovo loše raspoloţenje kad je zasvirala nekakva rock pjesma. - A što je s tobom? - upitala je drsko. - SviĊam li se i tebi? Pokrenuo je svoje atletsko tijelo na prve akorde ’Born to Run’ plešući na Springsteenovu glazbu jednako graciozno kao i na teksaški dvokorak. - Naravno da mi se sviĊaš - odvratio je srdito. - Nisam ja baš toliko niska osoba da bih i dalje spavao s tobom da mi se ne sviĊaš više nego prije. DoĊavola, sviĊa mi se ova pjesma. Nadala se nekoj romantiĉnijoj izjavi, ali s Dalliejem se naviknula biti zadovoljna onim što je mogla dobiti. Osim toga, nije dijelila njegovo oduševljenje zbog pjesme koju je neprestano


puštao na jukeboxu. Premda nije mogla razumjeti sve rijeĉi, shvatila je da onaj dio o skitnicama poput nas roĊenim za pokret moţe biti to što se Dallieju najviše svidjelo u pjesmi. Taj emocionalni stav nije odgovarao njezinoj viziji domaćeg blaţenstva pa nije slušala rijeĉi nego se usredotoĉila na glazbu, usklaĊujući pokrete svog tijela s Dalliejevima, kao što je uĉila dobro ĉiniti u njihovom plesu u krevetu duboko u noć. Zagledao joj se u oĉi, ona se zagledala u njegove, i prepustili su se glazbi. Osjećala je kao da ih je nekakav nevidljivi lokot svezao zajedno dok to raspoloţenje nije prekinulo neobiĉno probadanje U trbuhu. Bila je trudna, rekla je sama za sebe. Nije mogla biti. Njezin lijeĉnik joj je sasvim sigurno rekao da ne moţe ostati u drugom stanju sve dok ponovno ne dobije mjeseĉnicu. Ali nedavna muĉnina zabrinula ju je toliko da je dan prije, dok Miss Sybil nije gledala, u knjiţnici prelistala brošuru o trudnoći u Planiranju obitelji. Deprimirala se kad je proĉitala sasvim suprotno i zatekla se kako oĉajniĉki broji unatrag do one prve noći kad su ona i Dallie vodili ljubav. Bilo je to toĉno prije gotovo mjesec dana. Ponovno su otplesali i vratili se natrag za stol. Drţao je dlan nisko na njezinim kriţima. Uţivala je u njegovu dodiru, u osjećaju ţene koju štiti muškarac koji brine o njoj. Moţda i ne bi bilo tako loše da je zbilja u drugom stanju, pomislila je kad je sjela za stol. Dallie nije bio od one vrste muškarca koji bi joj tut- nuo nekoliko stotina dolara i odvezao je do osobe koja vrši pobaĉaj u mjestu. Nije ona imala ţelje za djetetom, ali poĉela je shvaćati da sve ima svoju cijenu. Moţda bi ga trudnoća navela da se veţe uz nju, i kad bi se on jednom tako vezao, sve bi bilo divno. Potaknula bi ga da prestane toliko piti, i da se više posveti njoj. Poĉeo bi osvajati turnire i zaraĊivati dovoljno novca da negdje u gradu moţe kupiti kuću. Ne bi to bila ona vrsta mondenog meĊunarodnog ţivota kakav je za sebe zamišljala, ali više joj nije ni bilo toliko stalo do tog trĉkaranja uokolo i znala je da bi bila sretna sve dok bi je Dallie volio. Putovali bi zajedno, on bi brinuo za nju, i sve bi bilo savršeno.


Ali ta slika nije se sasvim iskristalizirala u njezinoj svijesti pa je povukla gutljaj iz svoje bocc Lone Stara. Ţenski otegnuti glas, lijen poput teksaškog babljeg ljeta, prodro joj je u misli. - Hej, Dallie - rekao je taj mekani glas - hoćeš li za mene osvojiti par? Francesca je na njemu osjetila promjenu, ţivahnost koje trenutak prije nije bilo, i podignula je glavu. Uz njihov stol, piljeći u njega vragolastim plavim oĉima, stajala je najljepša ţena koju je Francesca ikada vidjela. Dallie je poskoĉio blago uzviknuvši i privio je u naruĉje. Francesca je imala osjećaj da je vrijeme stalo kao zamrznuto kad su se dvije plavokose glave koje zablješćuju priljubile jedna uz drugu, lijepi punokrvni Amerikanci u domaćem traperu i otrcanim kaubojskim ĉizmama, nadljudi zbog kojih se iznenada osjetila nevjerojatno malom i obiĉnom. Ţena je nosila Stetson zabaĉen na oblaku plave kose koja joj je seksi nemarno padala do ramena, i ostavila je raskopĉana tri gumba na košulji škotskog uzorka koja su otkrivala više od impresivno nadignutih grudi. Oko uskog struka imala je široki koţni remen, a uske traperice tako su joj ĉvrsto prijanjale uz bokove i usijecale se u meĊunoţje, i tek onda glatko spuštale niz gotovo beskrajno dugaĉke vitke noge. Ţena se zagledala u Dalliejeve oĉi i rekla nešto tiho, što je samo Francesca ĉula. - Nisi valjda mislio da ću te samoga ostaviti na Noć vještica, jesi li, dušo? - prošaptala je. Strah koji je poput hladne šake zgrabio Francescino srce iznenada je popustio kad je shvatila koliko su sliĉni. Naravno, ne bi trebala biti tako prestrašena. Naravno da su bili sliĉni. Ta ţena bi mogla biti jedino Dalliejeva sestra, nedokuĉiva Holly Grace. Trenutak zatim potvrdio je njezin identitet. Pustivši visoku plavokosu boginju okrenuo se Francesci: - Holly Grace, ovo je Francesca Day. Francie, volio bih da upoznaš Holly Grace Beaudine. - Drago mi je - Francesca je ispruţila ruku i toplo se nasmiješila. Prepoznala bih te svugdje kao Dalliejevu sestru, vas dvoje ste previše sliĉni.


Holly Grace je malo povukla rub Stetsona i svojini plavim oĉima prouĉavala Francescu. - Ţao mi je što ću te razoĉarati, dušo, ali nisam Dalliejeva sestra. Francesca ju je upitno pogledala. -Ja sam Dalliejeva ţena.

PETNAESTO POGLAVLJE

F

rancesca je ĉula Dallieja kako je doziva. Ubrzala je korak, a oĉi su joj bile gotovo zaslijepljene suzama. Potplati njezinih sandala klizili su po šljunku dok je trĉala prema parkiralištu, prema autocesti. Ali njezini mali koraci nisu se mogli nositi s njegovima, dugaĉkima, i stigao ju je prije nego je došla do ceste. - Hoćeš mi reći što se dogaĊa? - vikao je uhvativši je za rame i okrenuvši je prema sebi. - Zašto si istrĉala onako me psujući i posramila me pred svim tim ljudima koji su te uistinu poĉeli smatrati ljudskim bićem. Vikao je na nju kao da je ona kriva, kao da je ona bila laţljivica, prevarantica, izdajniĉka zmija koja je ljubav pretvorila u izdaju. Zamahnula je rukom i iz sve snage ga ošamarila. Vratio joj je. Premda je bio dovoljno ljut da je udari nije bio dovoljno ljut da je povrijedi pa ju je udario samo s malo snage. Ipak, bila je tako mala da je izgubila ravnoteţu i udarila sa strane u automobil. Dograbila je jednom rukom boĉno zrcalo, a drugu prislonila uz obraz. - Isuse, Francie, jedva da sam te i dotaknuo. - Poţurio je prema njoj ispruţiti joj ruku. - Gade! - Okrenula se naglo prema njemu i ponovno ga ošamarila, ovaj put zakaĉila ga je po vilici. Zgrabio ju je za obje ruke i prodrmao. - Smiri se sad, ĉuješ me? Smiri se prije nego se ozlijediš. Snaţno ga je udarila nogom u cjevanicu i koţa najstarijih kaubojskih ĉizama nije ga zaštitila od oštrog ruba sandale. - DoĊavola! - bolno je uzviknuo.


Ponovno je zamahnula nogom spremna udariti. Ispruţio je svoju neozlijeĊenu nogu i podmetnuo joj je pa je pala na šljunak. - Prokleti gade! - vrištala je dok su se prašina i suze miješali na njezinim obrazima. - Prokleti gade, varaš svoju ţenu. Platit ćeš za ovo! - Ne obazirući se na bol u dlanovima i prljave ogrebotine na rukama pokušala se pridići i ponovno nasrnuti na njega. Nije marila hoće li je on povrijediti, hoće lije ubiti. Nadala se da hoće. Ţeljela je da je ubije. Svejedno će umrijeti od uţasna bola koji se u njoj raširio poput smrtonosna otrova. Da je ubije, barem bola bi brzo nestalo. - Prestani, Francie - vikao je dok se ona teturajući uspravljala na noge. - Ne prilazi mi jer ću te zbilja ozlijediti. - Prokleti gade - jecala je brišući nos od njegovo zapešće. Prokleti oţenjeni gade! Ja ću se pobrinuti da platiš za ovo. Potom je ponovno nasrnula na njega, tetošena mala britanska domaća maĉka koja je napala potpuno odrasla, slobodno lutajućeg tipiĉno ameriĉkog planinskog lava. . Holly Grace je stajala usred gomile koja se okupila ispred ulaznih vrata Roustabouta i promatrala. - Ne mogu vjerovati da joj Dallie nije rekao za mene - rekla je Skeetu. - Obiĉno mu ne treba više od pola sekunde da ine spomene u razgovoru s nekom ţenom koja ga privuĉe. - Ne budi smiješna - progunĊao je Skeet. - Znala je ona za tebe. Razgovarali smo pred njom o tebi stotinu puta, zato ga to i ljuti. Svatko ţiv zna da ste vi u braku još iz tinejdţerskog doba. To je satno još jedan dokaz da je ta ţena glupa. - MeĊu njegovim grmolikim obrvama urezala se bora zabrinutosti kad je Francesca zadala još jedan udarac. Znam da pokušava odoljeti napadima a da je mnogo ne povrijedi, ali ako se jedan od tih udaraca koje zadaje previše pribliţi opasnoj zoni zateći će se u bolniĉkom krevetu, a on će završiti u zatvoru zbog napadanja i zlostavljanja. Vidiš što sam ti rekao za nju, Holly Grace? Nikada nisam poznavao ţenu koja izaziva više nevolje od ove. Holly Grace je potegnula gutljaj iz Dalliejeve boce Pearla koju je uzela sa stola, a potom se obratila Skeetu: - Ako samo


rijeĉ o ovoj prepirci doĊe do gospodina Deanea Bemana, Dallieja će odmah nogirati s profesionalne turneje. Javnost baš ne voli nogometaše koji tuku ţene, a o igraĉima golfa da i ne govorimo. Holly Grace je pod svjetlima reflektora ugledala sjajan trag od suza na Francescinim obrazima. Unatoĉ Dalliejevoj odluci da odoli napadima te djevojke ona nije prestajala ići za njim. Holly Grace je palo na pamet da ima još nešto u vezi Miss Šminkerice što joj Skeet nije rekao na telefon. Bez obzira, ta ţena nema baš mnogo zdravog razuma. Samo budala bi išla za Dalliejem Beaudineom bez napunjena pištolja u jednoj ruci i biĉa poput zmije otrovnice u drugoj. Ţacnuo se kad gaje jedan od Francescinih udaraca zakaĉio ispod koljena. Brzo je uzvratio, a potom ju je djelomiĉno uspio onesposobiti tako što joj je oba lakta pritisnuo iza leĊa i izvršio pritisak na prsa. Holly Grace je potiho rekla Skeetu: - Sprema se ponovno ga udariti. Bolje da se umiješamo prije nego ovo ode dalje. - Pruţila je bocu piva ĉovjeku koji je stajao do nje. - Ti preuzmi nju, Skeet. Ja ću se pozabaviti Dalliejem. Skeet se nije usprotivio podjeli zadataka. Premda baš nije uţivao pri pomisli da pokuša smiriti Miss Fran-chess-cu, znao je da je Holly Grace jedina osoba koja je imala barem nekog izgleda izaći na kraj s Dalliejem kad je bio uistinu izazvan. Brzo SU prešli preko parkirališta i kad su došli do para koji se naguravao, Skeet je rekao: - Prepusti je meni, Dallie. Francesca je poĉela bolno jecati kao da se guši. Lice joj je bilo priljubljeno uz Dalliejevu majicu kratkih rukava. Osjećala je da će joj ruke, zavrnute iza leĊa, iskoĉiti iz zglobova. Nije je ubio. Unatoĉ bolu, na kraju je nije ubio. - Ostavi me na miru! - vikala je u Dalliejeva prsa. Nitko nije ni sumnjao da je vikala na Skeeta. Dallie se nije pomaknuo. Preko Francescina tjemena uputio je Skeetu ukoĉen pogled. - Gledaj ti svoja posla. Istupila je Holly Grace. - DoĊi, dušo - rekla je lagano. - Ima tisuću stvari koje ti se spremam reći. - Poĉela je gladiti Dallieja po ruci, lagano, posjedniĉki, poput ţene koja zna da ima pravo


dodirnuti nekog muškarca na naĉin na koji ona hoće. - Gledala sam te na televiziji u Kaisern. Za promjenu, tvoja ispucavanja s dugim ĉeliĉnim štapovima izgledala su priliĉno dobro. Ako ikada nauĉiš kako tuckati golf lopticu da uĊe u rupu, moţda ćeš jednoga dana posve pristojno igrati golf. Dallie je postupno popustio stisak kojim je drţao Francescu i Skeet je oprezno posegnuo za njom s namjerom da je odvuĉe. Ali u trenutku kad ju je Skeet dotaknuo, Francesca je zarila zube u ĉvrsto meso Dalliejevih prsa, energiĉno pritisnuvši njegov prsni mišić. Dallie je vrisnuo od bola, dovoljno dugo da Skeet zgrabi Francescu i povuĉe je u svoje naruĉje. - Luda kuĉka! - povikao je Dallie i zamahnuvši rukom nasrnuo na nju. Holly Grace je iskoĉila pred njega koristeći se tijelom kao štitom jer nije mogla podnijeti pomisao na to da Dallieja izbace s turnira. Zaustavio se, stavio joj ruku na rame i šakom protrljao prsa. U sljepooĉnicama mu je kucala ţila. - Sklanjaj mi je s vida! Ozbiljno to mislim, Skeet! - Kupi joj zrakoplovnu kartu kući, i da je više nikada nisam vidio. Nešto prije nego ju je Skeet odvukao Francesca je ĉula Dalliejev glas kako odjeku je iza nje, sad već mnogo mekši i blaţi. - Oprosti rekao je. Oprosti... Ta rijeĉ ponavljala se u njezinoj glavi kao gorak refren. Samo ta jedna mala rijeĉ isprike za uništenje onoga što je ostalo od njezina ţivota. A potoni je ĉula ostatak koji je izgovorio. - Oprosti, Holly Grace. Francesca je dopustila Skeetu da je smjesti na prednje sjedalo svog Forda i sjedila je tako ne miĉući se kad je skrenuo na autocestu. Nekoliko trenutaka vozili su se u tišini prije nego je on konaĉno rekao: Gle, Francie, zaustavit ću se na benzinskoj postaji dolje niz cestu, nazvati jednu prijateljicu koja radi tamo u okruţnom uredu i upitati je moţe li te jednu noć smjestiti kod sebe. Zbilja je divna gospoĊa. Sutra ujutro doći ću tamo s tvojim stvarima i odvesti te u zraĉnu luku San Antonio. Bit ćeš u Londonu prije nego se okreneš.


Nije odgovorila i pogledao ju je tjeskobno. Prvi put otkad ju je upoznao osjetio je prema njoj ţaljenje. Bila je mala ljepotica kad nije progovarala, i mogao je vidjeti daje zbilja jako povrijeĊena. Ĉuj, Francie, uistinu nije bilo razloga da se toliko razljutiš zbog Holly Grace. Dallie i Holly Grace samo su još jedna u nizu ţivotnih ĉinjenica, kao pivo i nogomet. Ali odavno su prestali osuĊivati jedno drugo zbog toga tko s kim spava, i da nisi Dallieja tako razljutila svojim cjelokupnim ponašanjem, vjerojatno bi te još malo duţe zadrţao. Francesca se ţacnula. Dallie bi je još malo duţe zadrţao, poput jednog od onih svojih pasa mješanaca. Progutala je suze i ţuĉ kad je pomislila na to koliko se osramotila. Skeet je snaţnije pritisnuo gas i nekoliko trenutaka potom zaustavili su se na benzinskoj postaji. - Ti samo ostani sjediti, a ja se odmah vraćam. Francesca je priĉekala da Skeet uĊe unutra, a potom se izvukla iz automobila i poĉela bjeţati. Potrĉala je niz autocestu izbjegavajući farove automobila, bjeţeći kroz noć kao da moţe pobjeći od sebe. Grĉ koji je osjetila sa strane konaĉno ju je natjerao da uspori, ali ipak se nije zaustavila. Satima je lutala pustim ulicama Wynettea ne gledajući kamo ide, i nije ju bilo briga. Dok je prolazila pokraj praznih dućana i noću utihnulih domova osjećala je kao da je umro posljednji dio njezinog starog ja... onaj najbolji dio, ono vjeĉno svjetlo njezina optimizma. Bez obzira kako sumorno sve bilo nakon Chloene smrti oduvijek je osjećala da su njezine poteškoće samo privremene. Sad je konaĉno shvatila da uopće nisu privremene. Sandala joj je skliznula u prljavu naranĉastu kašu svjetiljke od bundeve koja je bila zgnjeĉena na ulici i pala je na ploĉnik zadubivši masnicu na boku. Trenutak je tako leţala, nogu nezgrapno podvila ispod sebe dok se kal bundeve miješao s krvlju iz ogrebotina na njezinoj podlaktici. Nije ona bila od onih ţena koje su muškarci ostavljali, ona je bila ta koja je odlazila. Ponovno su potekle suze. Što je uĉinila da ovo zasluţi? Je li bila tako grozna? Je li toliko bola nanosila ljudima daje ovo bila njezina kazna? U daljini je zalajao pas i daleko niz ulicu na katu se upalilo svjetlo na prozoru kupaonice.


Nije mogla smisliti što će pa je legla u prljavštinu i kašastu bundevu, i zaplakala. Svi njezini snovi, svi njezini planovi, sve ... je nestalo. Dallie je nije volio. Neće je ţeniti. Neće sretno ţivjeti zauvijek dok ih smrt ne rastavi. Ne sjeća se kad je donijela odluku da ponovno nastavi hodati, ali nakon nekog vremena shvatila je da joj se stopala kreću i zaputila se novom ulicom. Potom je u tami posrnula preko rubnika, podignula pogled, i vidjela da stoji ispred Dalliejeve kuće, šarene poput uskrsnih jaja. Holly Grace je dovezla Rivieru na prilaz i iskljuĉila motor. Bilo je skoro tri ujutro. Dallie je bio klonuo na mjestu suvozaĉa, ali premda su mu oĉi bile sklopljene, mislila je da ne spava. Izišla je iz automobila i obišla oko auta do suvozaĉevih vrata. Napola prestrašena da će se on skljokati na zemlju, zagradila je vrata bokom dok ih je lagano povlaĉila. Nije se micao. - Hajde, ljubavi - rekla je povlaĉeći ga za ruku. - Pusti da te ušuškam. Dallie je promrmljao nešto što se nije dalo odgonetnuti i pustio da mu jedna noga padne na zemlju. - Tako - poticala ga je. - Hajde, doĊi sad. Ustao je i prebacio ruku preko njezina ramena, kao što je ĉinio bezbroj puta prije. Jedan dio Holly Grace poţelio se odvojiti, i nadala se da bi se sloţio na zemlju poput stare harmonike, ali drugi dio nje ne bi to dopustio ni za što na svijetu, ĉak ni da moţe postati regionalni menadţer prodaje za jugozapad, ni da moţe svoj Firebird zamijeniti Porcheom, ĉak ni da se u spavaćoj sobi moţe naći sa svom ĉetvoricom Statler braće odjednom, jer Dallie Beaudine bio je osoba koju je voljela gotovo najviše na svijetu. Gotovo, a ne sasvim, jer je osoba koju je nauĉila voljeti najviše bila ona sama. Dallie ju je tome davno pouĉio. Dallie ju je nauĉio mnogo toga što nikada nije bio sposoban sam nauĉiti. Iznenada se odvojio od nje i obišao oko kuće prema ulazu. Koraci su mu bili pomalo nesigurni, ali s obzirom na to koliko je sigurno popio, sasvim se dobro drţao. Holly Grace ga je tre-


nutak promatrala. Prošlo je šest godina, ali ona se još nije mogla osloboditi Dannyja. Okruţila je oko kuće toĉno na vrijeme da vidi kako se skljokao na najvišoj stubi na trijemu. - Idi sad svojoj mami - rekao je tiho. - Ostajem, Dallie. - Popela se stubama, potom skinula šešir i bacila ga na ljuljaĉku na trijemu. - Idi sad. Doći ću do tebe sutra. Govorio je razgovjetnije nego obiĉno, što je bilo siguran pokazatelj koliko je zapravo bio pijan. Sjela je pokraj njega i buljila 11 mrak, odluĉivši forsirati tu temu. - Znaš li o ĉemu sam danas razmišljala? - upitala je. - Razmišljala sam o tome kako si nekad hodao s Dannyjem na ramenima i kako ti se on drţao za kosu i vrištao. Svako malo pelene bi mu procurile pa bi ti leĊa košulje bila mokra svaki put kad bi ga spustio. Nekad mi je to bilo jako smiješno, da moj lijepi mladi suprug šeće uokolo zapisane majice na leĊima. - Dallie nije odgovorio. Priĉekala je trenutak, a onda pokušala ponovno. - Sjećaš se one grozne svaĊe koju smo imali kad si ga odveo brijaĉu i dao da mu odreţu sve one lijepe djeĉje kovrĉe? Bacila sam na tebe tvoju knjigu Zapadna civilizacija i vodili smo ljubav na kuhinjskom podu ... samo što ga nijedno tjedan dana nije pomelo pa su mi se sve one Dannyjeve Cheerio stvarĉice zabile u leĊa, da i ne spominjem nekoliko ostalih mjesta. Raširio je noge i stavio laktove na koljena sagnuvši glavu. Dotaknula mu je ruku, glas joj je bio blag. - Pomisli na stara dobra vremena, Dallie. Prošlo je šest godina. Oslobodi se lošega i razmišljaj o dobrom. - Bili smo bezvezni roditelji, Holly Grace. Pojaĉala je stisak oko njegove ruke. - Ne, nismo. Voljeli smo Dannyja. Nije bilo djeĉaĉića kojega su voljeli više od njega. Sjećaš se kako smo ga noću uzimali k sebi u krevet, premda su svi govorili kako će izrasti u ĉudaka? - Dallie je podigao glavu i osjećala mu se gorĉina u glasu. - Ono ĉega se ja sjećam su naši noćni izlasci, kad smo ga ostavljali svim onim dvanaestogodišnjim curicama na ĉuvanje. Ili ga vukli sa sobom kad nismo


mogli naći nikoga da ostane s njim; uspravili bismo onu malu plastiĉnu sjedalicu u kut nekog separea u baru i hranili ga ĉip - som ili bi mu toĉili Seven-up u njegovu bocu kad bi poĉeo plakati. Boţe... Holly Grace je slegnula ramenima i pustila mu ruku. - Nismo ni devetnaest godina imali kad je Danny roĊen. I sami smo bili djeca. Davali smo sve od sebe. - Daa? E, jebiga, to nije bilo dovoljno! Nije se osvrtala na njegovu provalu gnjeva. Ona se bolje od Dallieja nosila s Dannyjevom smrću, premda još i sad mora odvratiti pogled kad vidi kako neka majka podiţe svog svjetlokosog djeĉaĉića. Noć vještica je Dallieju bila najgora jer je na taj dan umro Danny, a njoj je najteţi bio Dannyjev roĊendan. Zurila je u mrak u lisnate oblike stabala oraha i prisjećala se što se tog dana dogodilo. Premda je to bio tjedan polaganja ispita na A&M-u i Dallie je morao napisati seminar, bio je vani i nadmetao se s nekim uzgajivaĉima pamuka na golf igralištu kako bi mogli kupiti zipku. Kad joj je vodenjak pukao bojala se sama otići u bolnicu pa se odvezla na golf igralište u starom Fordu Fairlaneu kojega je posudila od studenta elektrotehnike koji im je bio najbliţi susjed. Premda je podmotala ruĉnik za kupanje i sjela na njega, ipak je promoĉilo na sjedalo. Ĉuvar golf igrališta otišao je potraţiti Dallieja i vratio se s njim za manje od deset minuta. Kad ju je Dallie vidio kako se naslanja na Fairlane i vlaţne mrlje koje su izbile na staroj traper košulji, is koĉio je iz elektriĉnih kolica i potrĉao k njoj. - Gle, Holly Grace - rekao je - upravo sam dogurao do osme, ni osam centimetara od rupe sa zastavicom. Nisi li mogla još malo priĉekati? - Potom se nasmijao i podigao je, njezinu mokru košulju i sve ostalo, i privijao je uz prsa dok nije vrisnula od stiska. Razmišljajući sad o tome osjetila je sve veću knedlu u grlu. Danny je bio baš lijepo novoroĊenĉe - prošaptala je Dallieju. Sjećaš se kako smo se bojali kad smo ga donijeli iz bolnice? Odgovorio je tiho i napeto: - Ljudima treba dozvola za drţanje psa, ali vas puste da iz bolnice odnesete dijete ne postavljajući vam nijedno pitanje.


Poskoĉila je sa stube - DoĊavola, Dallie! Ţelim odţalouati našeg sinĉića. Ţelim ga odţalovati veĉeras s tobom, a ne slušati te kako postaješ još ogorĉeniji. Na trenutak je klonuo prema naprijed, spustivši glavu. - Nisi trebala doći. Znaš kako se osjećam u ovo doba godine. Spustila je dlan ruke na njegovu glavu, kao na krstitkama. Oslobodi se Dannyja ove godine. - Bi li ga se ti mogla osloboditi da si bila ta koja ga je ubila? - Znala sam i ja za poklopac na cisterni. - I rekla si mi da ga popravim. - Ustao je sporo i krenuo prema ogradi na trijemu. - Dvaput si mi rekla da je šarka slomljena i da je deĉki iz susjedstva povlaĉe i ubacuju kamenje unutra. Nisi ti tog popodneva ostala s Dannyjem. Nisi ti ta koja je trebala na njega paziti. - Dallie, uĉio si. Nisi leţao pijan onesviješten na podu kad je kliznuo van. Sklopila je oĉi. Nije ţeljela razmišljati o tom dijelu, o njezinom malom dvogodišnjem sinĉiću koji je tek prohodao kako preko dvorišta gega prema toj cisterni i zagleda se u nju neizmjerno znatiţeljan. Gubi ravnoteţu. Pada. Nje ţeljela zamisliti tog malog djeĉaka kako se bori za ţivot u toj hladnoj vodi, i plaĉe. Što je njezino djetešce pomislilo na kraju, kad je daleko iznad sebe uspjelo vidjeti samo krug svjetlosti? Je li pomislilo na nju, svoju majku koje nije bilo da ga povuĉe u siguran zagrljaj ili je pomislilo na svog taticu koji ga je poljubio, grubo se navlaĉio s njim i tako ga ĉvrsto drţao daje vrištao? Na što je pomislio tog posljednjeg trenutka kad su mu se mala pluća ispunila vodom? Trepćući da sprijeĉi suze koje su je pekle prišla je Dallieju i s leĊa ga obujmila oko struka. Potom je naslonila ĉelo na njegovu lopaticu. - Bog nam daruje ţivot - rekla je. - Nemamo nikakva prava postavljati dodatne uvjete. Poĉeo se tresti, a ona se privijala uz njega najbolje što je znala. ★


Francesca ih je promatrala iz mraka ispod stabla oraha koje je raslo odmah uz trijem. Noć je bila tiha i ĉula je svaku rijeĉ. Bilo joj je zlo... ĉak još gore nego kad je bjeţala iz Roustabouta. Njezin bol ĉinio joj se triĉavim u usporedbi s njihovim. Uopće nije poznavala Dallieja. Nikada nije vidjela ništa više od nasmijana duhovita Teksašanina koji ţivot nije ţelio shvaćati ozbiljno. Zatajio je od nje ţenu... smrt sina. Dok je gledala ta dva bolom skrhana lika kako stoje na trijemu, prisnost meĊu njima uĉinila joj se ĉvrstom poput same stare kuće, prisnost stvorena zajedniĉkim ţivljenjem, dijeljenjem dobra i zla. Tad je shvatila da ona i Dallie nisu dijelili ništa osim svojih tijela, i da ljubav ima dubine koje ona nije mogla ni zamisliti. Francesca je promatrala kako Dallie i Holly Grace zamiĉu u kuću. Za djelić sekunde onaj najbolji dio nje ponadao se da će naći utjehu jedno u drugome. Naomi nikada prije nije bila u Teksasu, i ako mora nešto reći po tom pitanju, nikada se više ovamo neće vraćati. Kad je pokraj nje desnim trakom projurio kamionet brzinom od barem sto pedeset, zakljuĉila je da se neki ljudi ne bi trebali upuštati dalje od predvidljivih zastoja u gradskom prometu i ugodna mirisa koji je sukljao iz ispušnih cijevi gmiţućih ţutih taksija. Bila je gradska djevojka, i otvorena cesta stvorila je u njoj nervozu. Ili nervoza moţda uopće nije bila zbog autoceste. Moţda je to bilo zbog Gerryja koji se sklupĉao uz nju na mjestu suvozaĉa u unajmljenom Cadillacu i mrko piljio kroz prednje prozorsko staklo poput mrzovoljna tek prohodala djeteta. Kad se sinoć vratila u stan spakirati kovĉeg, Gerry je izjavio da i on ide s njom u Teksas. - Moram se odavde izvući prije nego što poludim - povikao je provlaĉeći ruku kroz kosu. - Idem neko vrijeme u Meksiko, i ţivjet ću pod zemljom. Veĉeras ću letjeti s tobom u Teksas; murjaci u zraĉnoj luci neće obraćati pozornost na par koji putuje zajedno, a onda ću dogovoriti da preĊem granicu. Imam nekoliko prijatelja u Del Riu. Pomoći će mi. Bit će dobro u Meksiku. Ponovno ćemo organizirati naš pokret.


Rekla mu je da ne moţe s njom, ali odbijao je poslušati je. Budući da ga fiziĉki nije mogla obuzdati, zatekla se na ukrcaju zrakoplova Delta na letu za San Antonio s Gerryjem pokraj sebe. Drţao ju je za ruku. Protegnula se na vozaĉevu sjedalu nehotice stišćući papuĉicu gasa tako da je automobil neznatno ubrzavao. Sjedeći uz nju Gerryje zagurao ruke duboko u dţepove sivih flanelnih hlaĉa koje je odnekud pribavio. Odijelo je trebalo uĉiniti da izgleda poput ugledna biznismena, ali donekle je podbacio u odnosu na cilj jer se odbio ošišati. - Opusti se - rekla je. - Nitko ne obraća pozornost na tebe otkako smo stigli ovamo. - Murija se nikada neće pomiriti s tim da me tako olako pusti rekao je, po stoti put nervozno bacajući pogled preko ramena otkad su krenuli iz garaţe hotela u San Antoniu. - Poigravaju se sa mnom. Pustit će me da se toliko pribliţim meksiĉkoj granici da joj miris mogu osjetiti, a potom će me opkoliti. Jebene svinje. Paranoja šezdesetih. Već je gotovo zaboravila na to. Kad je Gerry saznao da FBI prisluškuje telefonske razgovore vjerovao je da se murjak krije iza svake sjenke, da je svaki pridošli novak doušnik, da je moćni J. Edgar Hoover* osobno traţio dokaz subverzivne akcije ţena koje su u proturatnom pokretu Kotex tampone bacile u smeće. Premda je u to vrijeme postojao razlog za oprez, na kraju je strah iscrpljivao više od realnosti. - Jesi li ti siguran da policija mari za to? - upitala je Naomi. - Nitko te dvaput nije ni pogledao otkad si se popeo u zrakoplov. Zagledao se u nju i znala je da gaje uvrijedila omalovaţavajući njegovu vaţnost bjegunca. Maĉo Gerry, John Wayne radi- kala. Da se ponašam kao ja - rekao je - brzo bi me zapazili. Naomi se pitala. Unatoĉ svim Gerryjevim insistiranjima da ga se policija nastoji domoći, ĉini se da se baš i nisu nešto jako trudili. Zbog toga se neobiĉno rastuţila. Sjetila se dana kad je policija i te kako brinula o djelovanjima njezina brata.

*

J. Edgar Hoover (1895. - 1972.) naĉinio je od FBI veoma moćnu i uspješnu organizaciju kojom je upravljao gotovo pedeset godina, sve do svoje smrti. Imao je veliku moć i uţivao veliku potporu javnosti.


Cadillac je došao na vrh uspona i ugledala je znak koji je najavljivao ograniĉenje brzine u gradu Wynette. Osjetila je malo uzbuĊenja. Nakon svega napokon će ugledati svoju Drsku Djevojku. Nadala se da nije pogriješila što nije nazvala unaprijed, ali nekako je nagonski osjećala da taj prvi kontakt treba biti naĉinjen osobno. Osim toga, fotografije nekada nisu bile vjerne. Morala je tu djevojku vidjeti oĉi u oĉi. Gerry je pogledao u digitalni sat na instrument ploĉi. - Još nije ĉak ni devet sati. Ona je sigurno još uvijek u krevetu. Ne znam zašto smo morali tako rano krenuti. Nije mu se udostojila odgovoriti. Gerryju nikada ništa nije bilo vaţno osim njegove misije da sam, bez iĉije pomoći, spasi svijet. Zaustavila se na benzinskoj postaji i upitala za smjer. Gerry se pognuo na sjedalu skrivajući se iza otvorene autokarte za sluĉaj da je bubuljiĉavi deĉko koji stoji pokraj benzinskih crpki prvorazredan vladin agent na zadatku da uhvati Javnog Neprijatelja Broj Jedan. Kad je vozeći unazad izišla na cestu rekla je: - Gerry, imaš trideset dvije godine. Nisi li se umorio od ovakva ţivota? - Neću se prodati, Naomi. - Ako mene pitaš, bijeg u Meksiko mi više sliĉi prodaji nego ostati i pokušati djelovati unutar sustava. - Prestani s tim, hoćeš li? Je li ona to samo zamišljala ili Gerry više nije bio tako siguran u sebe? Ti bi bio savršen odvjetnik - forsirala je. - Hrabar i nepodmitljiv. Poput srednjovjekovnog viteza u borbi za pravdu. - Razmislit ću o tome, jasno? - odbrusio je. - Razmislit ću o tome kad stignem u Meksiko. Ne zaboravi da si me prije nego padne mrak obećala dovesti bliţe Del Riu. - Boţe, Gerry, ne moţeš li ni o ĉemu drugom razmišljati nego o sebi? Pogledao ju je s gnušanjem. - Svijet je spreman otići u zrak, a ti brineš jedino o prodaji parfema. Nije se upustila u još jedno nadmudrivanje s njim i ostatak puta do kuće vozili su se u tišini. Kad je Naomi zaustavila Cadillac, Gerry je nervozno bacio pogled preko ramena prema ulici.


Kad nije ugledao ništa sumnjivo dovoljno se opustio da bi se nagnuo naprijed i prouĉavao kuću. - Hej, sviĊa mi se ovo. - Pokazao je prema oslikanim divljim zeĉevima. - Šalje sjajne vibracije. Naomi je uzela torbicu i aktovku. Baš kad se spremala otvoriti vrata automobila, Gerry ju je uhvatio za ruku. - Ovo je tebi vaţno, nije li seko? - Znam da ti to ne shvaćaš, Gerry, ali volim svoj posao. Polako je kimnuo, a potom joj se osmjehnuo. - Sretno, dijele. Zvuk zalupljenih vrata automobila probudio je Francescu. Naj prije se nije mogla sjetiti gdje je, a potom je shvatila da se, poput ţivotinje koja se zavukla u špilju sama uginuti, polako dovukla do straţnjeg sjedala Riviere i zaspala. Preplavila su je sjećanja na proteklu veĉer izazivajući u njoj novi val bola. Ispravila se i potiho zastenjala dok su se mišići u razliĉitim dijelovima njezina tijela usprotivili promjeni poloţaja. Maĉka, sklupĉana na podu ispod nje, podignula je svoju izobliĉenu glavu i zamijaukala. Potom je ugledala Cadillac. Zastao joj je dah. Otkad se sjeća veliki skupi automobili oduvijek su u njezin ţivot unosili divne stvari; bogate muškarce, mondena mjesta, blještave zabave. Proţela ju je nekakva nelogiĉna nada. Moţda joj je netko od prijatelja ušao u trag i pokušao je odvesti natrag u stari ţivot. Prljavom drhtavom rukom uklonila je kosu s lica, izvukla se iz automobila i oprezno krenula do ulaza u kuću. Jutros se nije mogla suoĉiti s Dalliejem, a posebno se nije mogla suoĉiti s Holly Grace. Kad je dopuzala ulaznim stubama rekla je sama sebi da ne gaji prevelike nade, da je u automobilu mogao doći i novinar iz ĉasopisa koji je došao intervjuirati Dallieja, ili nekakav prodavatelj osiguranja, ali svaki mišić u njezinu tijelu bio je napet od išĉekivanja. Kroz otvorena vrata ĉula je glas nepoznate ţene i sklonila se u stranu kako bi mogla neprimijećeno promatrati. ...traţim posvuda - govorila je ta ţena. - Napokon sam joj ušla u trag kroz upit o gospodinu Beaudineu.


- Zamislite, proći kroz sve te nevolje samo zbog reklame u ĉasopisu - odgovorila je Miss Sybil. - O, ne - negodovala je ţena. - Ovo je nešto mnogo vaţnije. Blakemore, Stern i Rodenbaugh jedna je od najvaţnijih reklamnih agencija na Manhattanu. Planiramo glavnu kampanju za promidţbu novoga parfema i trebamo ţenu iznimne ljepote za našu Drsku Djevojku. Bit će na televiziji, velikim reklamnim oglasima uz cestu. Javno će se pojavljivati u cijeloj zemlji. Namjeravamo od nje stvoriti jedno od najpoznatijih lica u Americi. Svi će znati za Drsku Djevojku. Francesca se osjećala kao da ju je netko ponovno vratio u ţivot. Drska Djevojka! Traţili su je! Navala radosti pulsirala je njezinim venama poput adrenalina dok je zapanjena prihvaćala spoznaju da će sad visoko uzdignute glave moći otići od Dallieja. Ova vila s Manhattana bila je spremna vratiti joj njezino samopouzdanje. Ali bojim se da pojma nemam gdje je - rekla je Miss Sybil. - Ţao mi je što vas moram razoĉarati nakon što ste prevalili toliki put, ali ako mi ostavite vašu posjetnicu, proslijedit ću je Dallasu. On će se pobrinuti za to da je ona dobije. - Ne! - Francesca je zgrabila ruĉku na vratima, povukla je i otvorila, nelogiĉno se bojeći da bi ta ţena mogla nestati prije ne go ona uspije doći do nje. Kad je poţurila unutra ugledala je mršavu tamnokosu ţenu u mornarskoplavom poslovnom kostimu kako stoji uz Miss Sybil. - Ne! - povikala je Francesca. - Tu sam ja. Ja sam odmah... - Što se dogaĊa? - otegnuto se zaĉuo dubok glas. - Hej, kako ste, Miss Sybil? Nisam vas sinoć stigla ni pozdraviti. Ima li skuhane kave? Francesca se smrznula na dovratku kad je Holly Grace Beaudine sišla niz stube. Dugaĉke gole noge provirivale su ispod jedne od Dalliejevih blijedoplavih sveĉanih košulja. Zijevnula je i Francescini altruistiĉki osjećaji prema njoj od sinoć su nestali. Ĉak i bez šminke i s kosom zamršenom od spavanja izgledala je posebno.


Francesca je proĉistila grlo i zakoraĉila u dnevni boravak dajući svima do znanja da je ona tu. Ţena u sivom odijelu glasno je protisnula: - Moj Boţe! Još ste ljepši nego na onim fotografijama. - Prišla je i široko se osmjehnula. - Dopustite da budem prva koja će ĉestitati našoj lijepoj novoj Drskoj Djevojci. Potom je pruţila ruku Holly Grace Beaudine.

ŠESNAESTO POGLAVLJE

S

obzirom na pozornost koju su na nju obraćali Francesca je jednako tako mogla biti nevidljiva. Omamljeno je stajala unutar dovratka dok je ţena s Manhattana kvocala nad Holly Grace govoreći o ekskluzivnim ugovorima, rasporedima, i nizu njezinih fotografija snimljenih kad se pojavila na dobrotvornoj zabavi u Los Anglesu u pratnji slavnog nogometaša. -Ali ja prodajem sportsku opremu - uzviknula je u jednom trenutku Holly Grace. - Barem sam to ĉinila dok se prije nekoliko tjedana nisam upustila u jednu poslovnu prepirku i nesluţbeno demonstrativno otišla. Ĉini se da ne shvaćate da ja nisam manekenka. - Bit ćeš, kad završim s tobom - bila je ustrajna ţena. - Samo mi obećaj da više nećeš nestati ne ostavivši mi telefonski broj. Odsad pa nadalje uvijek obavještavaj svog agenta gdje si. - Nemam ja agenta. - I to ću ti srediti. Neće za nju biti dobre vile, shvatila je Francesca. Nikoga da brine za nju. Nema ĉarobnih modnih ugovora koji se u zadnji tren javljaju spasiti je. Uhvatila je svoj odraz u zrcalu koje je Miss Sybil uokvirila školjkama. Kosa joj je bila neukroćena, a lice izgrebano i u modricama. Spustila je pogled i vidjela tragove prljavštine i sasušene krvi po rukama. Kako je ikada pomislila da bi samo zbog svoje ljepote mogla kroĉiti kroz ţivot? U usporedbi s Holly Grace i Dalliejem bila je drugorazredna. Chloe


nije bila u pravu. Nije bilo dovoljno biti lijep. Uvijek je postojao netko ljepši. Okrenuvši se, tiho se izvukla kroz vrata. Skoro sat vremena prošao je prije nego je Naomi Tanaka otišla i Holly Grace ušla u Dalliejevu spavaću sobu. Nekakva guţva stvorila se oko Naomina unajmljena automobila koji je, ĉini se, nestao dok je Naomi bila u kući pa ju je Miss Sybil na kraju odvezla u jedini hotel u Wynetteu. Naomi je obećala da će do sutra dati Holly Grace da pogleda ugovor i konzultira se sa svojim odvjetnikom. Holly Grace nije ni najmanje dvojila hoće li potpisati. Novĉana svota koju su joj nudili bila je zapanjujuća, stotinu tisuća dolara samo za vrpoljenje pred kamerama i rukovanje na šalterima za prodaju parfema u robnim kućama. Sjetila se dana dok je u Brynu, u Teksasu, ţivjela s Dalliem u studentskom domu pokušavajući skucati dovoljno novca za namirnice. Još uvijek odjevena u Dalliejevu plavu košulju, drţeći šalicu za kavu u svakoj ruci, zatvorila je bokom vrata spavaće sobe. Krevet se doimao poput ratne zone sa svim pokrivaĉima povuĉenim s dna i zapetljanim oko njegovih bokova. Ĉini se da Dallie ĉak ni u snu nije mogao naći mira. Spustila je njegovu šalicu s kavom na noćni ormarić, a potom otpila gutljaj iz svoje. Drska Djevojka. Zvuĉalo joj je posve dobro. Ĉak i u pravo vrijeme. Bilo joj je dosta borbe sa starim dobrim deĉkima iz SEI-a, bilo joj je dosta toga da mora raditi dvostruko više od ostalih da bi postigla isto što i oni. Bila je spremna za novi poĉetak u ţivotu, mogućnost da zaradi veliki novac. Davno prije je već odluĉila da će biti spremna za svaku priliku koja joj pokuca na vrata. Odnijevši kavu do stare fotelje sjela je i prebacila stopalo preko gologa koljena. Njezina tanka zlatna narukvica oko gleţnja privukla je sunĉevu svjetlost i odaslala premještajući zmijoliki odraz na strop ponad njezine glave. Blještave slike brzo su joj prolazile mislima; dizajnerska odjeća, krznene bunde, slavni njujorški restorani. Nakon njezina velikog truda i svih tih godi


na lupanja glavom od kamene zidove, napokon joj je ţivotna prilika pala u samo krilo. Stišćući toplu šalicu u ruci pogledala u Dallieja. Ljudi koji su znali za njihove odvojene ţivote i odvojene kućne adrese uvijek su se pitali zašto se nisu razveli. Nisu mogli shvatiti da su Holly Grace i Dallie još uvijek voljeli biti u braku. Bili su obitelj. Pogledom je prelazila preko njegova ĉvrsto zaobljena lista, pogled na kojeg je nekad izazivao jako puno poţude u njoj. Kad su zadnji put vodili ljubav? Nije se mogla sjetiti. Znala je samo da su se istoga trenutka kad su Dallie i ona ušli u krevet sve njihove stare nevolje vratile progoneći ih. Holly Grace je ponovno bila bespomoćna mala djevojĉica kojoj je bila potrebna zaštita, a Dallie je bio tinejdţer, suprug koji je oĉajniĉki nastojao uzdrţavati obitelj kad se propast nadvila nad njim poput tmurna oblaka. Kad su poĉeli provoditi naviku da ne dolaze jedno drugome u krevet otkrili su olakšanje i oslobaĊali se onih starih dijelova sebe. Konaĉno su zakljuĉili da ljubavnika ima na tone, ali da je prave prijatelje teško naći. Dallie je zastenjao i okrenuo se na trbuh. Ostavila ga je na miru još nekoliko trenutaka dok je zagurao lice u jastuke i protegnuo noge. Konaĉno je ustao i sjeo na rub kreveta. Odloţivši svoju šalicu, uzela je njegovu. - Donijela sam ti malo kave. Popij i garantiram ti da ćeš se osjećati kao ĉovjek dok se dokotrlja sljedeći tjedan. Namjestio se na jastuke koje je prislonio uz uzglavlje i još uvijek napola sklopljenih oĉiju ispruţio ruku. Dala mu je šalicu, a potom odgurnula unatrag raskuštranu gustu bujnu plavu kosu koja mu je pala na ĉelo. Ĉak je i rašĉupane kose i s ĉekinjastom bradicom uspijevao izgledati bajno. Nekad ju je taj njegov jutarnji izgled ljutio dok su bili zajedno. Ona bi se ujutro probudila nalik na ĉudo Boţje, a on bi izgledao poput filmske zvijezde. Uvijek joj je govorio kako mu ujutro izgleda najljepše, ali nikada mu nije vjerovala. Dallie nije bio objektivan kad je ona bila u pitanju. Smatrao ju je najljepšom ţenom na svijetu, bez obzira na to koliko loše izgledala. -Jesi li vidjela Francie jutros? - promrmljao je.


- Maloprije sam je na tri sekunde vidjela u dnevnom boravku, a onda je pobjegla. Dallie, ne namjeravam kritizirati tvoj ukus po pitanju ţena, ali meni je djelovala poplašeno. - Holly Grace se zavalila na jastuke i privukla koljena, smijuljeći se pri sjećanju na prizor na Roustabout parkiralištu. - Zbilja se sinoć okomila na tebe, nije li? Moram joj odati priznanje za to. Jedina ţena koju poznajem a koja s tobom tako moţe ići jedan na jednoga sam ja. Okrenuo je glavu i zagledao se u nju. - Daaa? Nije to jedino što vas dvije imate zajedniĉko. Obje previše priĉate ujutro. Holly Grace se nije osvrtala na njegovo loše raspoloţenje. Dallie je uvijek bio gunĊav kad se probudio, ali ona je voljela priĉati ujutro. Katkad je od njega mogla izvući zanimljive poslastice ako mu je prišla prije nego je potpuno došao k svijesti. - Moram ti reći kako smatram da je najzanimljivija lutalica koju si pokupio nakon dugo vremena, uglavnom bolja od patuljaste klaunice koja je nekad putovala s rodeom. Skeet mi je ispriĉao kako ti je uništila sobu u New Orleansu. Da mi je to bilo vidjeti. - Oslonila se laktom na jastuk pokraj njegove glave i podvila nogu ispod boka. - Samo onako me zanima zašto joj nisi rekao za mene? Trenutak je preko vrha svoje šalice gledao u nju, a potom je odmaknuo od usta ne popivši gutljaj. - Ne budi smiješna. Cijelo vrijeme sam pred njom priĉao o tebi. - Tako je rekao i Skeet, ali pitam se jesi li u nekom od tih razgovora izriĉito spomenuo rijeĉ ’supruga’? - Naravno da jesam. Ja ili Skeet. - Zavukao je prste kroz kosu. Ne znam... netko jest. Moţda Miss Sybil. - Oprosti dušo, ali izgledalo mi je da jc loše vijesti prvi put ĉula. Nestrpljivo je odloţio šalicu. - Dovraga, a u ĉemu je razlika? Francie je previše zaljubljena u sebe da bi marila za nekoga. Što se mene tiĉe, ona je davna prošlost. Holly Grace nije bila iznenaĊena. Sinoćnja tuĉnjava na parkiralištu izgledala je baš konaĉna, kakav samo razlaz moţe biti


... osim ako se dvoje ljubavnika ne vole do toĉke oĉaja, onako kako su se ona i Dallie voljeli. Iznenada je odgurnuo pokrivaĉe i ustao iz kreveta odjeven samo u pamuĉne gaćice. Dopustila je sebi da uţiva u tim ĉvrstim mišićima koji su mu se nabirali preko ramena i snazi u straţnjem dijelu njegovih bedara. Pitala se koji je muškarac prvi izišao s tezom da ţene ne uţivaju gledati muška tijela. Vjerojatno neki ćelavac, doktor znanosti s ĉetiri podbratka i pivskim trbuhom. Dallie se okrenuo i uhvatio je da ga promatra. Namrštio se, premda je znala da vjerojatno uţiva u tome. - Moram vidjeti gdje je Skeet i uvjeriti se da joj je dao novac za avionsku kartu kući. Bude li sama dovoljno dugo lunjala upast će u više problema nego što ih bude mogla riješiti. Holly Grace ga je izbliza pogledala i osjetila neuobiĉajen ţalac ljubomore. Dugo već nije marila za to što Dallie ima druge ţene, posebice otkad je i sama prikupila natprosjeĉan broj zgodnih muškaraca. Ali nije joj se svidjela pomisao na to da previše mari za neku ţenu za koju ona nije dala suglasnost, što je samo dokaz kakva je uskogrudna kršćanka. - Zbilja ti se sviĊa, zar ne? - Bila je dobra - odgovorio je neodreĊeno. Holly Grace je ţeljela saznati više, recimo koliko je Miss Šminkerica zbilja mogla biti dobra u krevetu nakon što je Dallie već imao najbolje. Ali znao je da bi ju nazvao licemjerom pa je za trenutak odagnala znatiţelju. Osim toga, sad kad je napokon bio budan, mogla mu je reći svoje zbilja vaţne vijesti. Namjestivši se prekriţenih nogu nasred kreveta ispriĉala mu je sve što se tog jutra dogodilo. Reagirao je baš prema njezinu oĉekivanju. Rekla mu je neka se nosi doĊavola. Rekao je da mu je drago zbog posla, ali da ga brine njezin stav. - Moj stav je moja jebena stvar - spremno je odvratila. -Jednoga dana shvatit ćeš da sreća nije zamotana u dolarsku novĉanicu, Holly Grace. Ima tu više od toga. - Otkad si ti to postao takav struĉnjak za sreću? Trebalo bi biti priliĉno oĉito svakome tko nije napola bez pameti da je bolje


biti bogat nego siromašan i da zato što se ti cijeli ţivot namjeravaš zadovoljiti neuspjehom ne moram i ja. Nastavili su se neko vrijeme tako vrijeĊati, a potom su nekoliko trenutaka hodali po spavaćoj sobi bez rijeĉi. Dallie je telefonirao Skeetu, Molly Grace je otišla u kupaonicu i odjenula se. Nekad davno bi prekinuli muklu šutnju bijesnim voĊenjem ljubavi, pokušavajući neuspješno koristiti tijela kako bi riješili sve probleme koje nisu mogli riješiti razumom. Ali sada se nisu ni dotaknuli, i njihova je ljutnja postupno splasnula. Konaĉno su zajedno sišli niza stube i podijelili preostalu kavu Miss Sybil. Muškarac iza upravljaĉa Cadillaca -prestrašio je Francescu premda je bio nekako zastrašujuće privlaĉan. Imao je crnu kovr- ĉavu kosu, ĉvrsto tijelo i tamne, ljutite oĉi koje su bacale nervozne poglede u retrovizor. Imala je onaj neugodan osjećaj daje to lice već negdje vidjela, ali nije se mogla sjetiti gdje. Zašto nije zastala i malo bolje razmislila kad joj je ponudio voţnju, a ne jednostavno uskoĉila u Cadillac? Kao da je blesava, jedva da ga je pogledala, samo je ušla. Kad gaje upitala što radi ispred Dal- liejeve kuće rekao joj je da je vozaĉ i da ga njegov putnik više ne treba. Pokušala je izvući stopala ispod maĉke, ali ona se svom teţinom ĉvrsto ispruţila po njima pa je odustala. Muškarac ju je pogledao kroz oblak dima cigarete, a potom ponovno bacio pogled u retrovizor. Smetala joj je njegova nervoza. Ponašao se poput kakva bjegunca. Zadrhtala je. Moţda on i nije bio vozaĉ. Moţda je to bio ukraden auto? Da je samo dopustila Skeetu da je odveze do zraĉne luke u San Antonio, ovo se ne bi dogodilo. Ponovno je naĉinila pogrešan izbor. Dallie je svaki put bio u pravu kad joj je desetak puta rekao da nema ni trunke zdravoga razuma. Dallie... Ugrizla se za usnicu i privukla kozmetiĉku torbicu bliţe boku. Dok je omamljeno sjedila u kuhinji, Miss Sybil je otišla na kat po njezine stvari. Potom joj je Miss Sybil pruţila omotnicu u kojoj je bilo dovoljno novca da kupi kartu za zra


koplov za London, uz još nešto viška novca da joj se naĊe. Francesca je piljila u omotnicu znajući da je ne moţe uzeti, ne sad kad je poĉela razmišljati o stvarima kao što su ponos i samopouzdanje. Ako uzme omotnicu, osjećat će se kao kurva kojoj su platili za obavljene usluge. Ako je ne uzme... Uzela je omotnicu i osjetila kao da je nešto svijetlo i neduţno zauvijek umrlo u njoj. Nije se mogla suoĉiti s pogledom Miss Sybil kad je zagurala novac u svoju torbicu. Zatvaraĉ je kliknuo i ţeludac joj se pobunio. Moj Boţe, a što ako je doista bila trudna? Samo je teškim gutanjem sprijeĉila da ne povrati prepeĉenac koji ju je Miss Sybil prisilila da pojede. Glas postarije ţene bio je ljubazniji no obiĉno kad joj je rekla da će je Skeet odvesti do zraĉne luke. Francesca je odmahnula glavom i svojim najoholijim glasom izjavila da je već sve isplanirala. Potom je, prije nego se dalje ponizila privijajući se na mršava prsa Miss Sybil i preklinjala je da joj kaţe što da uĉini, dograbila torbicu i istrĉala kroz vrata. Cadillac je upao u koloteĉinu, odskoĉila je u stranu i shvatila da su sišli s autoceste. Buljila je izrovanu nepoploĉanu cestu koja se poput prašnjave vrpce prostirala preko ravnog sumornog krajolika. Netom su iza sebe ostavili brdoviti predio zemlje. Nisu li već dosad trebali biti blizu San Antonia? Ţeludac joj se još više stisnuo. Cadillac je ponovno poskoĉio, a maĉka prebacila teţinu na njezino stopalo i pogledala je zlokobno, kao da je ona odgovorna za drmusavu voţnju. Nakon što su prevalili još nekoliko kilometara, progovorila je: - Jeli li siguran da je ovo pravi put? Ova cesta baš ne izgleda prometna. Muškarac je novu cigaretu zapalio opuškom prethodne, a potom dograbio autokartu koja je leţala na sjedalu izmeĊu njih. Francesca je bila mudrija sad nego prije mjesec dana i prouĉavala je sjene koje su bacale nekoliko krţljavih bodljikavih grmova. - Zapad! - uskliknula je nakon nekoliko trenutaka. - Idemo na zapad. Ovo nije put za San Antonio. - To je preĉica - rekao je odbacivši autokartu. Osjećala je kao da joj se grlo steţe. Silovanje... ubojstvo... odbjegli osuĊenik i iznakaţeno ţensko tijelo ostavljeno uz ces-


tu. Nije mogla više podnijeti. Bila je potištena i iscrpljena, i nije imala snage podnijeti još jednu katastrofu. Bezuspješno je tragala pogledavajući širokim obzorom ne bi li ugledala još neki automobil. Uspjela je vidjeti jedino veoma tanki prst radio- antene koja je stajala kilometrima u daljini. - Hoću da me pustiš da iziĊem - rekla je pokušavajući zadrţati normalnu boju glasa kao da joj biti ubijen na napuštenoj cesti od strane ludog bjegunca nije uopće padalo na pamet. - Ne mogu - rekao je. Potom ju je pogledao, oĉi su mu bile dva tvrda crna mramora. - Ostani sa mnom samo dok ne priĊemo bliţe meksiĉkoj granici pa ću te onda pustiti. Strah joj se poput sklupĉane zmije zavukao na dno utrobe. Duboko je uvukao dim cigarete. - Gledaj, neću te povrijediti pa ne moraš biti nervozna. Potpuno sam nenasilna osoba. Samo moram doći do granice i potrebno mi je dvoje ljudi u automobilu, a ne jedna osoba. Prije je sa mnom bila ţena, ali dok sam je ĉekao, policijsko vozilo je skrenulo u ulicu. Tad sam ugledao tebe kako dolaziš niz ploĉnik s tim kovĉegom u ruci... Ako ju je namjeravao razuvjeriti tim objašnjenjem, nije mu uspjelo. Shvatila je daje pravi bjegunac, baš kao što se i bojala. Nastojala je potisnuti histeriju koja se polako provlaĉila kroz nju, ali nije je mogla svladavati. Kad je usporio voţnju zbog još jednog zastoja, primila se za ruĉku. - Hej! - Stao je na koĉnicu i uhvatio je za ruku. Automobil se posve zaustavio. - Ne ĉini to. Neću ti nauditi. Pokušala se izvući, ali njegovi prsti usjekli su joj se u ruku. Vrisnula je. Maĉka je skoĉila s poda i straţnjim dijelom se spustila na njezinu nogu ţarivši prednje pandţe u sjedalo. - Pusti me da iziĊem - vrištala je. Brzo ju je dograbio i rekao drţeći cigaretu u ustima: - Hej, u redu je. Samo moram stići bliţe granici prije... Njoj su njegove oĉi izgledale mraĉne i prijeteće. - Ne! - vrisnula je. - Hoću van! - Njezini prsti postali su nespretni uslijed straha i ruĉka na vratima nije htjela popustiti. Gurnula je jaĉe pokušavajući se svom snagom baciti na njih. Maĉka, uznemirena zbog svih tih postupaka, izvila je tijelo u luk i siktala, a potom zarila prednje pandţe u muškarĉevo bedro.


Muškarac je bolno jauknuo i odgurnuo ţivotinju. Maĉka je zasiktala i još dublje zarila pandţe. - Ostavi je na miru - vikala je Francesca skrenuvši pozornost s vrata na napadnutu maĉku. Lupila je muškarca u ruku, dok je maĉka i dalje krvniĉki stezala njegovu nogu, cijelo to vrijeme sikćući i otpuhujući. - Miĉi je od mene! - vikao je muškarac. Pokušao se obraniti laktom i sluĉajno udario po cigareti koja mu je ispala iz usana. Prije nego ju je uspio uhvatiti cigareta je zapala u otvoren ovratnik njegove košulje. Pljesnuo ju je rukom vrisnuvši ponovno kad mu je vršak koji je sagorijevao poĉeo prţiti koţu. Laktom je ukljuĉio sirenu. Francesca ga je udarila u prsa. Maĉka se poĉela penjati uz njegovu ruku. - Izlazi vani - vrištao je. Zgrabila je ruĉku na vratima. Ovaj put je popustila, i kad su se vrata otvorila ona je ispala van, a maĉka iskoĉila za njom. - Ti nisi normalna, znaš li ti to, ţeno! - vrištao je muškarac, jednom rukom izvlaĉeći cigaretu iz košulje a drugom rukom trljajući nogu. Ugledala je svoju kozmetiĉku torbicu ostavljenu na sjedalu i potrĉala ispruţene ruke dograbiti je. Vidio je što smjera i odmah skliznuo preko sjedala privući vrata i zatvoriti ih prije nego ih se ona domogne. - Daj mi moju torbicu - vikala je. - Sama je uzmi! - Pokazao je srednji prst, ubacio u brzinu i stisnuo gas. Gume su se zavrtjele ispustivši veliki oblak prašine koji ju je odmah progutao. - Moja torbica - vikala je dok je odlazio. Potrebna mi je moja torbica! Poĉela je trĉati za Cadillacom gušeći se u prašini i dozivati. Trĉala je sve dok automobil nije išĉeznuo i postao samo mala toĉka na obzoru. Potom je nasred ceste pala na koljena. Srce joj je u prsima udaralo poput stapa. Zaustavila je dah i nasmijala se, divljim razlomljenim zvukom koji je jedva nalikovao na ljudski glas. Sad je gotova. Sad je zbilja gotova. Ovaj put neće biti zgodnog plavokosog spasitelja koji će je doći izbaviti.


Pokraj sebe je ĉula duboko muklo turpijanje. Bila je sama, jedino je škiljava maĉka bila uz nju. Poĉela se tresti i prekriţila je ruke preko prsa kao da se ţeli skupiti kako se ne bi raspala. Maĉka je odlutala do ruba ceste i polako poĉela traţiti put kroz grmlje. Iz grumena suhe trave iskoĉio je divlji zec. Osjećala se kao da komadi njezina tijela lete u uţareno vedro nebo bez ijednog oblaĉka; dijelovi njezinih ruku i nogu, njezina kosa, njezino lice... Otkad je došla u ovu zemlju, sve je izgubila. Sve što je posjedovala. Sve što je bila. Sve to je izgubila, a sad je izgubila i sebe... Izvrnuti stihovi iz Biblije poĉeli su joj navirati u misli, stihovi koje je nauĉila od davno zaboravljenih dadilja, nešto o Saulu na cesti za Damask, baĉenom u blato, oslijepljenom i ponovno roĊenom. U tom trenutku Francesca se poţeljela ponovno roditi. Osjećala je prljavštinu pod svojim rukama i poţeljela ĉudo koje bi je ponovno stvorilo novom, ĉudo biblijskih razmjera... boţanski glas koji je doziva s porukom. Ĉekala je, i ona koja nikada nije pomišljala na molitvu, poĉela je moliti. - Molim te, Boţe... uĉini ĉudo za mene. Molim te, Boţe... pošalji mi glas. Pošalji mi glasnika... Njezina molitva bila jc prodorna i jaka, njezina vjera, vjera oĉaja, neposredna i bezgraniĉna. Bog će joj odgovoriti. Bog joj mora odgovoriti. Ĉekala je da joj se pojavi glasnik anĊeoskog glasa u bijeloj halji i pokaţe joj put u novi ţivot. - Shvatila sam pouku, Boţe. Zbilja jesam. Nikada više neću biti razmaţena i sebiĉna. Ĉekala je stisnutih oĉiju dok su suze stvarale tragove po njezinim prašnjavim obrazima. Ĉekala je da se pojavi glasnik, i u svijesti joj se poĉela stvarati slika, u poĉetku nejasna, a potom mnogo jasnija. Napinjala se zagledati u najnejasnije kutove svoje svijesti, napinjala zaviriti u svog glasnika. Napinjala se i vidjela... Scarlett O’Haru. Vidjela je Scarlett kako leţi u prašini, kao siluetu naspram Technicolor obronka. Scarlett je plaĉući vikala: - Bog mi je svjedok da nikada više neću biti gladna. Francesca se gušila u suzama i iz prsa joj se prolomio histeriĉan smijeh. Spustila se na pete i polako dopustila da je smijeh


potpuno obuzme. Tipiĉno, pomislila je. I baš kako dolikuje. Drugi ljudi molili su i dobili grmljavinu i anĊele. Ona je dobila Scarlett O’Haru. Ustala je i pošla, ne znajući kamo ide, samo se kretala. Prašina joj je poput pudera padala na sandale i taloţila joj se izmeĊu noţnih prstiju. Osjetila je nešto u straţnjem dţepu, popipala ustanoviti što je, i izvukla ĉetvrtinu dolara. Piljila je u kovanicu u svojoj ruci. Sama u stranoj zemlji, beskućnica, vjerojatno trudna, ne smije zabraviti daje još i ta velika nesreća ĉeka, stajala je nasred ceste u Teksasu samo s odjećom na sebi, dvadeset pet centi u ruci, i vizijom Scarlett O’Hare u svijesti. Poĉela ju je obuzimati ĉudna euforija, smionost, osjećaj bezgraniĉnih mogućnosti. Ovo je bila Amerika, zemlja mogućnosti. Bilo joj je dosta nje same, i bila je umorna od onoga stoje postala, spremna zapoĉeti iznova. U cijeloj povijesti civilizacije je li ikome bila ponuĊena mogućnost za sasvim nov poĉetak s kakvim se ona baš u ovom trenutku suoĉavala? Kći Blacka Jacka spustila je pogled na novac u svojoj ruci, na trenutak mu provjeravala teţinu i razmatrala svoju budućnost. Ako je ovo sasvim novi poĉetak, neće sa sobom nositi nikakvu prtljagu iz prošlosti. Ne dopustivši sebi ni trenutka da se predomisli, zamahnula je i odbacila kovanicu. Zemlja je bila tako golema a nebo tako visoko da je ĉak nije ni mogla ĉuti kad je pala na zemlju.

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

oily Grace je sjedila na zelenoj drvenoj klupi na mjestu predviĊenom za treniranje ispucavanja i promatrala Dal- lieja kako vjeţba svojim ĉeliĉnim štapom broj dva udarajući loptice. Bila je to njegova ĉetvrta košara loptica i još uvijekje rezao loptu udesno. Nije to bio lijepi pad, nego ruţan udarac. Skeet se pogrbio na drugom kraju klupe i navukao stari Stetson preko oĉiju kako to ne bi morao gledati. - što se dogaĊa s njim? - pitala je Holly Grace zatiĉući sunĉane naoĉale navrh glave. - Mnogo puta sam ga vidjela da


igra kad je mamuran, ali ne ovako. Ĉak se i ne pokušava popraviti; uvijek iznova gaĊa isto. - Ti si ta koja mu zna ĉitati misli - promrsio je Skeet. - Ti meni reci. - Hej, Dallie - povikala je Holly Grace - to su tvoja dva najgora udarca ĉeliĉnim štapom broj dva u cijeloj povijesti igranja golfa. Zašto ne zaboraviš na tu malu Britanku i usredotoĉiš se na zaraĊivanje za ţivot? Dallie je udario još jednu lopticu glavom svog štapa. - A da ti gledaš svoja posla? Ustala je i zagurala rub svoje bijele pamuĉne potkošulje u pojas traperica prije nego je prišla k njemu. Ruţiĉasta vrpca provlaĉila se kroz ĉipkasti obrub potkošulje, i povjetarac ju je zadignuo pa se ugnijezdila u udubini izmeĊu njezinih dojki. Kad je prošla pokraj zadnjeg mjesta za izvoĊenje poĉetnog udarca privukla je pogled muškarca koji je zamahivao vjeţbajući i posve promašio lopticu. Uputila mu je drzak osmijeh i rekla da bi mu bilo mnogo bolje drţati glavu spuštenu. Dallie je stajao na ranom popodnevnom suncu, kosa mu je bila zlatna na svjetlu. Škiljila je gledajući u njega. - Oni uzgajivaĉi pamuka tamo gore u Dallasu će te operušiti ovog tjedna, mili. Dat ću Skeetu novu novcatu novĉanicu od pedeset dolara i reći mu da ih sve potroši na klaĊenje protiv tebe. Dallie se nagnuo i podigao bocu piva koja je stajala usred hrpe loptica. - Ono što se meni kod tebe zbilja sviĊa, Holly Grace, jest naĉin na koji ti navijaš za mene. Zakoraĉila je prema njegovu naruĉju i prijateljski ga zagrlila uţivajući u njegovu posebnom muškom mirisu, kombinaciji uznojene golf majice i vlaţnog mirisa koţe toplih rukohvata štapova. - Govorim ono što vidim mala, a trenutno nisi tako grozna. - Odmaknula se i zagledala mu se u oĉi. - Zabrinut si za nju, nisi li? Dallie je buljio u oznaku dvjesto pedeset metara i potom vratio pogled na Holly Grace. - Osjećam se odgovornom za nju. Ne mogu si pomoći. Skeet je nije trebao pustiti da na taj naĉin ode. Zna kakva je. Dopusti sebi da bude upletena u filmove o


vampirima, tuĉe se u barovima, prodaje odjeću zelenašima. Boţe, pa sinoć je mene napala na parkiralištu, nije li? Holly Grace prouĉavala je tanke bijele koţne remenĉiće koji su se kriţali na prstima njezinih sandala, a potom ga zamišljeno pogledala. - Jedan dan ćemo se morati razvesti. - Ne vidim zašto. Ne planiraš se ponovno udati, ili planiraš? - Naravno da ne. Samo, moţda nije dobro ni zajedno od nas što tako nastavljamo pa se ne moţemo emocionalno vezati ni za koga drugoga. Sumnjiĉavo ju je promotrio. - Ĉitaš li ponovno Cosmo? - Sad si pretjerao! - Nabila je sunĉane naoĉale na oĉi, bijesno otišla do klupe i dograbila torbicu. - S tobom se ne moţe razgovarati. Baš si uskogrudan. - Pokupit ću te kod tvoje mame u šest - povikao je za njom Dallie kad je krenula prema parkiralištu. - Moţeš me izvesti van na roštilj. Kad se Firebird Holly Grace udaljio s parkirališta, Dallie je Skeetu pruţio svoj ĉeliĉni štap broj dva. - PoĊimo do golf igrališta i odigrajmo nekoliko rupa. Ako ti ja moţda izgledam kao da razmišljam uzeti taj štap, uzmi pištolj i ubij me. Ali ĉak i bez udarca ĉeliĉnim štapom broj dva, Dallie je loše igrao. Znao je u ĉemu je problem, a to nije imalo veze ni s njegovim zamahom ni s izvedbom. Mnogo ţena mu je bilo na pa- meti, eto o ĉemu se radilo. Osjećao se loše zbog Francie. Koliko god se trudio zapravo se nije mogao sjetiti da joj je rekao da je oţenjen. Ipak to nije bila nikakva isprika za ono kako se sinoć ponijela na parkiralištu, ponašajući se kao da su upravo uzeli krv na analizu i u gotovini platili vjenĉani prsten. DoĊavola, rekao joj je da ne misli ozbiljno. Što je to s tim ţenama kad im u lice moţeš reći da ih nikada nećeš ţeniti, a one samo slatko kimnu i kaţu da razumiju to što govoriš te da se i one jednako tako osjećaju, a zapravo cijelo to vrijeme u glavi biraju porculanske uzorke. Bio je to jedan od razloga zbog kojega se nije ţelio razvesti. To i ĉinjenica da su on i Holly Grace obitelj. Nakon dva dvostruka postizanja jednog udarca više od para zaredom, Dallie je odluĉio prestati s igrom za taj dan. Riješio se


Skeeta, a potom neko vrijeme tumarao po golf terenu gurkajući čelični štap broj osam u grmlje i vadeći izgubljene loptice, baš kao što je činio dok je bio dijete. Kad je ispod nekakvog lišća izvukao novu novcatu Top-Fliete shvatio je da je sigurno blizu šest sati i da se još mora tuširati i presvući prije nego pokupi Holly Grace. Zakasnit će, i ona će biti bijesna. Toliko je već puta zakasnio i Holly Grace je konačno odustala od svađe s njim zbog toga. Zakasnio je i prije šest godina. Trebali su biti u pogrebnom zavodu u deset i izabrati mali dječji lijes, ali on se nije pojavio do podneva. Snažno je zatreptao. Katkad ga bol tako jako i brzo probode, poput oštra nova novcata noža. Katkad bi se njegova svijest podmuklo s njim poigrala i vidio bi Dannyjevo lice jasnije od svog. A potom bi ugledao usnice Holly Grace iskrivljene u strašnu grimasu kad joj je rekao daje njezino djetešce mrtvo, da je dopustio da njezin slatki mali plavokosi sinčić umre. Zamahnuo je i čeličnim štapom broj osam žestoko udario u busen korijenja. Neće razmišljati o Dannyju. Razmišljat će o Holly Grace. Razmišljat će o toj davnašnjoj jeseni kad su oboje imali sedamnaest, jeseni kad su se prvi put zapalili jedno za drugo... - Evo je, dolazi! Sranje, Dallie, pogledaj samo te sise! - Hank Simborski naslonio se na zid od opeke iza trgovine metalom gdje su se izazivači nereda iz Wynette High’sa svakoga dana u vrijeme užine okupljali pušiti. Hank ga je dograbio za prsa i laktom udario Ritchieja Reillyja. - Umirem. Bože! Umirem! Da mi je samo jednom stisnuti te grudi pa da mogu biti sretan čovjek! Dallie je zapalio svoj drugi Marlboro opuškom prvoga i kroz dim pogledao prema Holly Grace Cohagan koja se kretala prema njima i nosom parala zrak, noseći knjigu iz kemije čvrsto stisnutu uz jeftinu pamučnu bluzu. Kosa joj je širokom žutom trakom za kosu bila odmaknuta s lica. Na sebi je imala mornarskoplavu suknju i čarape s uzorkom rombova, poput onih koje je vidio rastegnute na plastičnim nogama u izlogu Wool-


worths’sa. Nije mu se sviđala Holly Grace Cohagan, premda je bila maturantica koja je najbolje izgledala u Wynete Highu. Ponašala se nadmoćno prema ostatku svijeta, što ga je tjeralo da se nasmije jer su svi znali da ona i njezina majka žive od pomoći njezina tetka Billyja T. Dentona, ljekarnika u Purity Drugs. Dallie i Holly Grace bili su jedina zbilja zapuštena siromašna djeca u internatu, ali ona se ponašala kao da je ravna drugima, dokje on izlazio s dečkima kao što su Hank Simborski i Ritchie Reilly, i svi su znali da on za to ni malo ne mari. Ritchie se odmaknuo od zida i pošao naprijed kako bi joj privukao pozornost, napuhujući prsa da bi nadomjestio činjenicu da je za glavu bila veća od njega. - Hej, Holly Grace, hoćeš cigaretu? Hank je također dotumarao naprijed pokušavajući biti ravnodušan, ali mu to nije uspjelo jer se zacrvenio u licu. - Uzmi jednu moju - ponudio je i izvukao pakiranje Winstonsa. Dallie je gledao kako se Hank naginje naprijed propinjući se na jagodice stopala pokušavajući se još koji centimetar izdužiti, što još uvijek nije bilo dovoljno da se izjednači s Amazonkom poput Holly Grace Cohagan. Pogledala ih je obojicu kao da su pseći drek i pokušala ih zaobići u širokom luku. Njezin stav je razjario Dallieja. Samo zato što su Ritchie i Hank povremeno upadali u sitne neprilike i nisu bili u internatu nije značilo da se prema njima mora ponašati kao da su crvi ili takvo što, posebice kad je na sebi nosila čarape iz jeftinog dućana i otrcanu staru mornarskoplavu suknju koju je na njoj vidio stotinu puta prije toga. Dok mu je Marlboro visio iz kuta usana Dallie je zateturao naprijed, ramena pogrbio u ovratniku svoje traper jakne, zaškiljio od dima i promatrao je zlim, oštrim pogledom. Čak i bez pet centimetara visokih peta na izgrebanim kaubojskim čizmama bio je jedini dečko na četvrtoj godini dovoljno visok da navede Holly Grace Cohagan da podigne pogled. Stao je ravno pred nju i gornju usnicu iskrivio nacerivši se tako da točno zna s kakvim opasnim tipom ima posla. - Moji kompići su ti ponudili pljugu - rekao je zbilja potiho i prigušeno.


Odmah je izvila usnicu odvrativši mu: - Odbila sam ih. Još malo je zaškiljio zbog dima i doimao se čak još zločestije. Vrijeme je da zapamti, sad kad je bila iza škole s pravim muškarcem, dok nije bilo nekoga od onih besprijekornih dečki iz internata koji su uvijek slinili za njom da je spasi. - Nisam te čuo da si rekla ’ne, hvala’ - rekao je otegnuto. Izbacila je bradu i pogledala ga ravno u oči. - Čula sam da si homić, Dallie. Je li to istina? Netko je rekao da si toliko lijep da će te nominirati za kraljicu plesa. Hank i Ritchie su se cerekali. Nijedan se nije usudio zezati Dallieja zbog izgleda jer ih je pretukao u početku kad su pokušali, ali to nije značilo da nisu mogli uživati kad je to netko drugi nastojao. Dallie je stisnuo zube. Mrzio je svoje lice i mrskim izrazom lica trudio se da ga najbolje nagrdi. Dosad ga je prozrijela samo Miss Sybil Chandler. Namjeravao je da to tako i ostane. - Ne bi trebala slušati ogovaranja - prezirno je primijetio. Kako ja nisam slušao kad sam čuo da se ti podaješ svakom bogatom dečku s četvrte godine. - Bila je to laž. Dio privlačnosti Holly Grace ležao je u činjenici da nitko nije uspio postići više od nekoliko nepotpunih pipkanja i poljubaca jezikom. Njezini zglobovi postupno su pobijelili kad je još jače stisnula knjigu iz kemije, no osim toga, ničim drugim nije odala da ju je dirnulo to što je rekao. - Šteta što ti nikada nećeš biti jedan od njih - podrugljivo je primijetila. Njezin stav ga je razbjesnio. Navela gaje da se osjeća sitnim i bezvrijednim. Nijedna žena nikada tako nije razgovarala s njegovim starim, Jayceejem Beaudineom, i nijedna žena tako neće razgovarati s njim. Prišao joj je bliže da bi se mogao nadviti nad nju pa da osjeti prijetnju stotinu osamdeset visokoga čeličnog muškog tijela spremnog da je zgromi. Brzo je uzmaknula korak u stranu, ali bio je brži. Zgazio je cigaretu na asfaltu, izmaknuo se korak u njezinu stranu, potom se primaknuo bliže tako da je ona morala uzmaknuti ili udariti u njega. Postupno ju je pritisnuo uza zid od opeke.


Iza njega su Hank i Ritchie coktali usnama i podrugljivo izvikivali, ali Dallie uopće nije obraćao pozornost. Holly Grace je i dalje čvrsto u rukama stiskala knjigu iz kemije pa je umjesto da osjeti grudi naginjući se na njezina prsa osjetio samo tvrde korice knjige i konture zglobova njezinih prstiju. Zagradio ju je rukama s obje strane glave i nagnuo se na nju pritišćući joj svojim bedrima bokove uza zid, pokušavajući ne obraćati pozornost na opojni miris njezine duge plave kose koja ga je podsjetila na cvijeće i svježi proljetni zrak. - Ne bi ti znala što bi s pravim muškarcem - podrugljivo je zapazio pokrećući bokove uz nju. Ali ti si previše zauzeta skidanjem gaćica s tih bogatih dečki da bi saznala. Čekao je da ona popusti, da spusti pogled tih jasno plavih očiju, da se uzruja pa da je pusti da ode. - Ti si svinja! - izrekla je bijesno zureći u njega prkosno. - I ne znaš koliko si jadan. Ritchie i Hank počeli su dobacivati podrugljive primjedbe. Dallie ih je poželio udariti... udariti nju.... Natjerat će on nju da se pozabavi njime! — Tako, je li — rugao se. Iznenada je kliznuo rukom do ruba njezine mornarskoplave suknje ostajući i dalje tijelom priljubljen uza zid da mu ne može pobjeći. Zatreptala je. Otvorila je i zatvorila kapke, jednom, dvaput. Ništa nije rekla, nije se branila. Gurnuo je ruku ispod njezine suknje i dotaknuo joj nogu kroz bijele čarape s uzorcima rombova, ne dopuštajući sebi pomisliti na to koliko joj želi dotaknuti noge, koliko je vremena proveo maštajući o tim nogama. Stisnula je vilicu, zaškripala zubima, i nije rekla ni riječi. Bila je neumoljiva, spremna napasti svakog muškarca koji je pogleda. Dallie je pomislio kako bi je možda mogao uzeti odmah tamo, uza zid. Nije mu se čak ni opirala. Vjerojatno je to željela. To mu je i Jaycee rekao, da se ženama sviđa muškarac koji uzme ono što želi. Skeet je rekao da to nije istina, da žene vole muškarca koji ih poštuje, ali možda je Skeet bio premekan. Holly Grace je netremice gledala u njega i nešto joj je snažno udaralo u grudima. Zavukao je ruku bliže unutarnjoj strani njezina bedra. Nije se pomaknula. Lice joj je bilo slika prkosa. Sve


mu je na njoj govorilo koliko je nepopustljiva; njezine oči, raširenost njezinih nosnica, položaj vilice. Sve osim malog bespomoćnog drhtaja koji joj je izvitoperio kut usana. Iznenada se odmaknuo, zagurao ruke u džepove traperica i pogrbio ramena. Ritchie i Hank su se cerekali. Prekasno, shvatio je da je trebao krenuti polakše. Sad je izgledalo da je dobila najbolje od njega, kao da je on bio taj koji se treba povući. Zagledala se u njega kao da je buba koju je upravo zgnječila ispod noge, a potom se udaljila. Hank i Ritchie su ga počeli zadirkivati pa se počeo hvalisati kako ga je doslovno preklinjala za to, i kako bi zapravo bila sretna da joj ga ikada odluči dati. Ali cijelo vrijeme dok je to govorio u želucu mu je kruljilo, kao da je pojeo nešto pokvareno, i nije mogao zaboraviti onaj bespomoćni drhtaj koji je nagrdio kut njezinih ružičastih usana. Te večeri zatekao se kako se mota u ulici iza Purity Drugsa gdje je radila kod tetka nakon škole. Naslonio se ramenima na zid dućana, zakopao petu čizme u blato i mislio na to kako bi se trebao naći sa Skeetom na mjestu za treniranje ispucavanja loptica i vježbati udarce s dugačkim štapom broj tri za izvođenje početnih udaraca. Ali u ovome trenutku nije mario za taj svoj udarac. Nije mario ni za golf ni za dečke u country klubu s kojima se nadmetao, ni za bilo što drugo osim pokušaja da se iskupi u očima Holly Grace Cohagan. Rešetka za ventilaciju bila je postavljena s vanjske strane dućana, nekoliko stopa iznad njegove glave. Povremeno je čuo zvuk koji dopire iz skladišta na drugoj strani, nekakva kutija je pala, Billy T. je nešto glasno naredio i u daljini je zazvonio telefon. Zvukovi su postupno utihnuli kad se približilo vrijeme zatvaranja, sve dok nije jasno čuo glas Holly Grace pa je po tome znao kako sigurno stoji odmah ispod rešetke. - Idi ti, Billy T. Ja ću zaključati. - Nikamo ne žurim, zečiću. Dallie je u mašti vidio Billy T.-ja u bijeloj ljekarničkoj kuti, njegovo crveno lice s kitastim nosom kako prijezirno odmjerava srednjoškolce koji su dolazili kupovati prezervative. Billy T.


hi izvukao pakiranje Trojanaca s police iza sebe, stavio ga na pult, a potom bi ga, poigravajući se kao mačka s mišem, pokrio rukom i rekao: - Ako to kupiš, reći ću te mami. - Billy T. je s tim sranjem počeo i kad se Dallie prvi put obreo u dućanu. Dallie ga je pogledao ravno u oči i rekao da ih kupuje da bi mogao pojebati njegovu mamu. To je starome Billy T.-ju začepilo usta. Glas Holly Grace dopirao je iz otvora. - Onda ja idem kući, Billy T. Imam puno učiti za sutra. - Glas joj je zvučao čudno, napeto i pretjerano ljubazno. - Nemoj još, zlato - odgovorio je njezin tetak, slatkorječivim glasom. - Cijeli tjedan mi ranije odlaziš. Sprijeda je sve zaključano. Dođi sad ovamo. - Ne, Billy T., neću... - Iznenada je prestala govoriti, kao da joj se nešto prevezalo preko usana. Dallie se ispravio uza zid, a srce mu je snažno udaralo u prsima. Čuo je zvuk stenjanja, tu nije bilo pogreške i sklopio oči. Bože... eto zašto se držala starijih dečki. Podavala se tetku. Vlastitom tetku. Obuzeo ga je strašan bijes. Nemajući pojma što namjerava učiniti kad uđe unutra, bacio se na stražnja vrata i otvorio ih. Prazne kutije i pakiranja papirnatih ručnika i toaletnog papira bili su poslagani uza zid stražnjega hodnika. Zatreptao je kako bi se priviknuo na prigušeno svjetlo. Skladište mu je bilo s lijeve strane, vrata su bila djelomično odškrinuta i mogao je čuti glas Billy T.-ja. - Baš si lijepa, Holly Grace. O... o da... Dallie je stisnuo šake i držao ih spuštene uz tijelo. Pošao je prema dovratku i zavirio unutra. Smučilo mu se. Holly Grace je ležala ispružena na starom otrcanom kauču i njezine bijele čarape iz Woolworth’sa bile su joj spuštene oko gležnjeva dok je Billy T. zavlačio ruku ispod njezine suknje. Billy T. je klečao pokraj kauča, otpuhujući poput parnog stroja dok joj je pokušavao do kraja skinuti čarape i istodobno je šlatati. Leđima je bio okrenut dovratku pa nije mogao vidjeti da ih Dallie promatra. Holly Grace je ležala glavom okrenutom prema vratima, stisnutih očiju kao da nije željela izgubiti ni trenutka onoga što joj je Billy T. činio.


Dallie se nije mogao prisiliti odvratiti pogled, i dok je promatrao nestale su zadnje romantične primisli koje je imao o njoj. Billy T. joj je skinuo čarape i počeo prtljati oko puceta na njezinoj bluzi. Konačno ju je uz trzaj uspio rastvoriti i zadignuti joj grudnjak. Dallie je vidio jednu dojku Holly Grace. Oblik joj je bio izobličen zbog pritiska naramenice grudnjaka, ali ipak je uspio vidjeti da su okrugle i punašne, baš kako ih je i zamišljao, i nejasno je vidio da joj je bradavica čvrsto iskočila. - O, Holly Grace - zaječao je Billy T. i dalje klečeći na podu ispred nje. Zadigao joj je suknju do struka i prtljao oko prednjice na svojim hlačama.- Reci mi koliko ga želiš. Reci mi kako sam dobar. Dallie je pomislio da će mu pozliti, ali nije se mogao pomaknuti. Nije mogao odvratiti pogleda od tih dugih dražesnih nogu tako nezgrapno raširenih na kauču. - Reci mi - govorio je Billy T. - Reci mi koliko ga trebaš, zečiću. Holly Grace nije otvorila oči, nije rekla ni riječi. Samo je okrenula lice i zagnjurila ga u stari jastuk kockasta uzorka na kauču. Dallie je osjetio kako mu trnci prolaze niz kralježnicu i kako ga podilazi jeza, baš kao da netko hoda po njegovu grobu. - Reci mi! - ponovio je Billy T., ovaj put još glasnije. Potom je, iznenada, zamahnuo šakom i udario je u trbuh. Užasno je viknula kao da se guši, i tijelo joj se zgrčilo. Dallie je osjećao kao da se Jayceejeva šaka upravo spustila na njegov trbuh, i u glavi mu je eksplodiralo. Jurnuo je naprijed, svaki živac u njegovu tijelu bio je spreman eksplodirati. Billy T. je čuo zvuk i okrenuo se, ali prije nego se uspio pomaknuti Dallie ga je srušio na betonski pod. Billy T. ga je pogledao i njegovo debelo lice naškubilo se u nevjerici, poput nekog negativca iz stripa. Dallie je zamahnuo nogom i zadao mu snažan udarac u trbuh. - P-pankeru? - protisnuo je Billy T. nastojeći se istodobno uhvatiti za trbuh i izgovoriti započeto. - Govnaru pankerski. - Nemoj! - vrisnula je Holly Grace kad je Dallie ponovno krenuo na njega. Skočila je s kauča i potrčala Dallieju zgrabivši ga za ruku dok je tamo stajao. - Nemoj, ne čini to! - Lice joj je


bilo izobličeno od straha dok ga je pokušavala povući prema vratima. - Ne razumiješ - vikala je. - Napravit ćeš još gore! Dallie joj se zbilja tiho obratio. - Pokupi odjeću i iziđi sad u hodnik, Holly Grace. Billy i ja ćemo malo porazgovarati. - Nemoj... molim te. - Idi sad. Nije se pomaknula. Premda je Dallie najviše od svega želio gledati u njezino lijepo ojađeno lice, prisilio se pogledati u Billyja. Iako je Billy T. od njega bio pedeset kilograma teži, ljekarnik je bio samo salo i Dallie je smatrao da mu neće biti problem pretući ga i pretvoriti u kašastu masu. Billy T. je to čini se također znao jer su njegove male svinjske oči bile izobličene od straha dok je prtljao oko patentnog zatvarača i pokušao se osoviti na noge. - Vodi ga odavde, Holly Grace - dahtao je. - Vodi ga odavde ili ćeš mi platiti za ovo. Holly Grace je Dallieja zgrabila za ruku i tako snažno ga povukla prema vratima da je imao problem zadržati ravnotežu. Odlazi, Dallie - preklinjala je, dašćući isprekidanim prestrašenim glasom. - Molim te... molim te, odlazi... Bila je bosa i bluza joj je bila raskopčana. Kad se izvukla iz njegova stiska ugledao je žutu modricu s unutarnje strane dojke i usta su mu se osušila zbog starog straha iz djetinjstva. Pružio je ruku i odmaknuo joj bluzu s grudi, opsovavši potiho kad je ugledao mrežu modrica koje su joj nagrđivale kožu, neke su bile stare i izblijedjele, ali ostale su bile svježe. Gledala ga je širom otvorenih očiju i izmučena pogleda, moleći ga da ništa ne kaže. Ali dok je buljio u njih, nestalo je pogleda koji pokorno moli i zamijenio ga je prkos. Naglim pokretom privukla je prednjicu haljine i pogledala ga kao da je upravo zavirio u njezin dnevnik. Dalliejev glas bio je tek šapat. - Je li ti to on učinio? Raširila je nosnice. - Pala sam. - Oblizala je usnice i nestalo je dijela njezina prkosa dok je bacala nervozan pogled prema tetku. - U, u redu je Dallie. Ja i Billy T.... U, u redu je.


Iznenada se učinilo da joj se lice naboralo i mogao je osjetiti sav njezin jad, baš kao svoj vlastiti. Odmaknuo se korak od nje prema Billyju koji se osovio na noge, premda i dalje blago savijen naprijed držeći se za svoj svinjski trbuh. - Što si rekao da ćeš joj učiniti ako te oda? - upitao je Dallie. - Kako si je zastrašio? - Ne tiče te se - podrugljivo je rekao Billy T. pokušavajući se bočno privući do vrata. Dallie mu je prepriječio put. - Što je rekao da će ti učiniti, Holly Grace? - Ništa. - Njezin glas zvučao je mrtvo i jednolično. - Ništa nije rekao. - Pisneš li samo jednu riječ o ovome pozvat ću šerifa na tebe - kreštao je Billy T. na Dallieja. - Reći ću da si provalio u moj dućan. Svi u gradu znaju da si punker i radit će se o tvojoj riječi protiv moje. - Tako, je li? - Bez upozorenja Dallie je uzeo kutiju s oznakom LOMLJIVO i svom snagom bacio je u zid iza glave Billy T.-ja. Zvuk razbijena stakla odjekivao je u skladištu. Holly Grace je zadržala dah, a Billy T. počeo psovati. - Što je rekao da će ti učiniti, Holly Grace? - ponovio je pitanje Dallie. -Ja, ja ne znam. Ništa. Bacio je još jednu kutiju 1 1 zid. Billy T. je bijesno vrisnuo, ali bio je prevelika kukavica da bi napao mladog i snažnog Dallieja. - Prestani! - vrištao je. - Odmah prestani s tim! - Znoj mu je izbio po cijelom licu i glas mu je postao kreštav od nemoći i bijesa. - Prestani s tim, čuješ me! Dallie je poželio uroniti šake u to mekano salo i udarati Billy T.-ja dok od njega ništa ne ostane, ali nešto u njemu ga je zadržalo. Nešto u njemu znalo je da je najbolji način pomoći Holly Grace prekinuti urotu šutnje kojom ju je Billy T. držao zatočenu. Uzeo je još jednu kutiju i lagano je vagao u rukama. - Preda mnom je čitava noć, Billy T., a ti tu imaš cijelo skladište robe za demolirati. - Bacio je kutiju u zid. Raspala se, i desetak boca se razbilo ispunivši zrak oštrim mirisom špirita.


Holly Grace je jako dugo bila vezana i ona je prva prekinula šutnju. - Prestani, Dallie! Nemoj više! Reći ću ti, ali onda mi moraš obećati da ćeš otići. Obećaj mi! - Obećavam - slagao je. - To je, to je zbog mame. - Izraz na njezinu licu molio ga je za razumijevanje. - Poslat će mamu nekamo ako bilo što kažem! On će to i učiniti. Ne znaš ti njega. Dallie je Winonu Cohagan nekoliko puta vidio u gradu i podsjetila gaje na Blanche DuBois*, lik iz jedne drame koju mu je Miss Chandler dala da pročita tijekom ljeta. Nedokučiva i lijepa postupno se gubila, Winona bi se usplahirila kad je razgovarala, ispuštala je pakete, zaboravljala ljudima imena i, općenito, ponašala se kao nesposobna luda. Znao je daje bila sestra in- validne supruge Billyja T.-ja i čuo je da se brine o gospođi Denton dok Billy T. radi. Holly Grace je nastavila i nahrupila je bujica riječi. Poput vode koja je napokon probila branu više se nije mogla zaustaviti. - Billy T. kaže da mama nije zdrava u glavi, ali to je laž. Ona je samo malo usplahirena. Ali on kaže da će je poslati dalje ako ne učinim što od mene traži i dati je u državnu bolnicu za duševne bolesti. Kad ljudi jedanput dospiju na ta mjesta, nikada više ne izlaze. Je li ti sad jasno? Ne mogu dopustiti da to učini mami. Potrebna sam joj. Dallieju je bilo mrsko vidjeti taj bespomoćni pogled u njezinim očima i bacio je još jednu kutiju u zid jer je i on imao samo sedamnaest godina i nije ni sam znao kako odagnati taj pogled. Ali shvatio je da destrukcija ne pomaže pa je povikao na nju: Da više nisi bila tako glupa, Holly Grace, čuješ me? Nikamo on neće poslati tvoju mamu. Neće on to učiniti jer, učini li, ja ću ga ubiti, golim rukama. Prestala je izgledati kao pretučeno štene, ali mogao je vidjeti da je Billy T. već duže provodio nasilje nad njom i da mu nije vjerovala. Probio se kroz hrpu smeća i dograbio Billy T.-ja za ramena ljekarničke kute. Billy T. je zacvilio i digao ruke da * Blanche DuBois lik je drame Tramvaj zvan čeţnja.


zaštiti glavu. Dallie ga je pretresao. - Da je više nikada nisi taknuo, jesi li me čuo, Billy T.? - Neću! - ridao je. - Neću, neću je dirnuti! Pusti me. Kaži mu da me pusti, Holly Grace. - Znaš da ću doći i ščepati te ako je ikada ponovno dirneš? - Znam... ja... - Znaš li da ću te ubiti dirneš li je ikada više? -Znam! Molim te... Dallie je učinio ono što je poželio učiniti kad je prvi put zavirio u skladište. Zamahnuo je šakom i udario svinjsko lice Billyja T.-ja. Potom ga je još pet-šest puta udario sve dok nije vidio dovoljno krvi da se osjeća bolje. Zaustavio se prije nego se Billy T. onesvijestio, i unio mu se u lice. - Hajde, pozovi policiju na mene, Billy. Samo me daj uhititi pa ću svima dok budem sjedio u zatvorskoj ćeliji u šerifovu uredu ispričati o prljavim igricama koje ti ovdje provodiš. Reći ću to svakom murjaku kojega vidim, svakom dobrotvornom odvjetniku. Reći ću onima koji budu meli moju ćeliju i službeniku za maloljetnički kriminal koji bude ispitivao moj slučaj. Neće dugo trebati da se vijest proširi. Ljudi će se pretvarati da u to ne vjeruju, ali će razmišljati o tome svaki put kad te vide i pitati se je li to istina. Billy T. nije rekao ništa. Samo je ležao cvileći i pokušavao skupiti raskrvavljeno lice pridržavajući ga dlanovima svojih zdepastih ruku. - Dođi, Holly Grace. Ti i ja moramo s nekim porazgovarati. - Dallie joj je pokupio cipele i čarape i nježno je uzevši za ruku izveo iz skladišta. Ako je od nje očekivao zahvalnost, brzo mu je dala do znanja da je pogriješio. Kad je čula što je naumio, počela je vikati na njega. - Obećao si, lažljivče. Obećao si da nikome nećeš reći! Ništa nije rekao, nije ni pokušao objasniti jer je vidio strah u njezinim očima i shvatio je da bi i on bio prestrašen na njezinu mjestu. Winona Cohagan svijala je ruke u naborima svoje ružičaste pregače na volane dok je sjedila u dnevnom boravku kuće Billy T.-ja i slušala što joj Dallie govori. Holly Grace je sjedila pokraj


stuba, usta su joj bila bijela i isušena, kao da je željela umrijeti od srama. Prvi put Dallie je shvatio da nijednom nije zaplakala. Od trenutka kad je upao u skladište bila je ojađena, ali suze nije pustila. Winona nije trošila vrijeme na unakrsno ispitivanje bilo koga od njih pa je Dallie dobio dojam da je negdje duboko u duši možda i sumnjala da je Billy T. perverznjak. Ali tihi očaj u njezinu pogledu rekao mu je da pojma nije imala kako je njezina kći žrtva. Odmah je vidio da Winona voli Holly Grace i da neće dopustiti da bilo tko povrijedi njezinu kći, bez obzira na cijenu. Kad je napokon ustao i krenuo prema ulaznim vratima shvatio je da će Winona, unatoč svoj njezinoj usplahirenosti učiniti ono Što je ispravno. Holly Grace nije pogledala u njega dok je odlazio, i nije mu ni zahvalila. Sljedećih nekoliko dana nije je bilo u školi. On, Skeet i Miss Sybil bili su u posjetu u Purity Drugs nakon završetka radnog vremena. Pustili su gospođu Sybil da uglavnom ona govori, i kad je završila, Billy T. je shvatio da više ne može ostati u Wynetteu. Kad se Holly Grace konačno vratila u školu piljila je kroz Dallieja kao da on ne postoji. Nije želio da ona zna koliko ga je povrijedio njezin uobražen stav pa je očijukao s njezinom najboljom prijateljicom i trudio se da oko njega uvijek bude zgodnih djevojaka, svaki put kad je pomislio da bi na nju mogao naletjeti. Nije ispalo onako kako se nadao jer je svaki put kad je naišao na nju uz nju bio neki bogati dečko iz internata. Pa ipak, katkad je pomislio da je uhvatio treptaj nečega tužnog i starog u njezinim očima pa je konačno progutao ponos, prišao joj i upitao je želi li s njim poći na svečani ples u povodu početka nove školske godine. Upitao ju je na način kao da uopće ne mari hoće li poći s njim ili neće, kao da joj je činio veliku debelu uslugu samim time što ju je mislio povesti. Htio se osigurati da će, kad ga odbije, shvatiti da njega zapravo nije ni bilo briga, i da ju je upitao samo zato što nije imao pametnijeg posla. Pristala je poći.


OSAMNAESTO POGLAVLJE

Hoily Grace pogledala je sat na polici iznad kamina koji je dobila za godišnjicu i potiho opsovala. Dallie je kasnio kao i obično. Znala je da za dva dana ona odlazi u New York i da se neko vrijeme neće viđati. Ne bi li barem jednom u životu mogao doći na vrijeme? Pitala se nije li se zaputio za tom Britankom. To bi njemu i sličilo, samo tako otići bez riječi. Odjenula se za večer u svilenu bluzu boje breskve visoka ovratnika koju je zagurala u nove novcate rastezljive traperice. Traperice su imale uske cigaret nogavice čiju su dužinu naglašavale potpetice od osam centimetara. Nikada nije nosila nakit jer je staviti naušnice i ogrlicu blizu velike grive plave kose po njezinu mišljenju bilo isto kao pozlatiti ljiljan. - Holly, Grace, dušo - javila se Winona iz fotelje na drugom kraju dnevnoga boravka. - Jesi li negdje vidjela moju križaljku? Bila mi je tu, a sad je nigdje ne mogu naći. Holly Grace je izvukla križaljku ispod večernjih novina i sjela na rukohvat majčina naslonjača pomoći joj savjetom riješiti dvadeset tri vodoravno. Njezinoj majci savjet nije bio potreban, a nije baš ni križaljku bila izgubila, ali Holly Grace joj nije osporavala pažnju koju je željela. Dok su zajedno rješavale križaljku prebacila je ruku preko Winoninih ramena i naslonila obraz navrh izblijedjelih plavih kovrča svoje majke, udišući nejasan miris šampona Breck i laka za nokte Aqua Net. U kuhinji je Ed Graylock, Winonin suprug već tri godine, prtljao nešto oko pokvarena tostera i uz radio pjevušio ’You are so beautiful’. Glas ga je izdavao pri visokim tonovima, ali opet je postao jak kad se Joe Cocker ponovno spustio na njegovu razinu. Holly Grace je osjećala da joj je srce prepuno ljubavi za ovo dvoje; krupnoga Eda Graylocka koji je Winoni konačno podario sreću koju je očekivala, i njezinu lijepu, usplahirenu majku. Sat koji je dobila za godišnjicu otkucao je sedam. Prepuštajući se nejasnoj nostalgiji koja ju je cijeli dan mučila, Holly Grace je ustala i spustila brz poljubac na Winonin obraz. - Ako Dallie uopće dođe ovamo, reci mu da sam u srednjoj školi. I ne


čekajte me, vjerojatno ću ostati dokasna. - Dograbila je torbicu i uputila se prema ulaznim vratima dovikujući Eddu da će sutra ujutro pozvati Dallieja na doručak. Srednjoškolska učionica bila je tijekom večeri zaključana, ali zalupala je na vrata do trgovine s kovinama sve dok je nadstojnik nije pustio unutra. Potpetice su joj odjekivale kosim betonskim prilazom koji je vodio u stražnji hodnik, i kako su je stari mirisi zapljusnuli činilo joj se da njezini koraci tapkaju u ritmu ’R-E-S-P-E-C-T s Kraljicom soula koja joj je zavijala u uhu. Počela je potiho pjevušiti, ali nije ni shvatila da je umjesto te počela pjevušiti ’Walk Away Renne’ i okružila je iza ugla do dvorane za tjelesni gdje su Young Rascals ponovno pjevali ’Good Lovin’ , i bio je svečani ples u povodu početka školske godine, i ponovno je bila 1966. Holly Grace je jedva progovorila više od tri riječi s Dalliejem Beaudineom kad je po nju došao tamnocrvenim Cadillacom El Dorado iz 1964. godine, za kojega je bila sigurna da nije njegov, i poveo je na nogometnu utakmicu. Automobil je imao udobna sjedala od velura, automatske prozore i AM/FM stereo, radio koji je treštao ’Good love...’. Poželjela gaje upitati odakle mu auto, ali nije htjela biti ta koja će progovoriti prva. Naslanjajući se na velurno sjedalo prekrižila je noge i nastojala izgledati kao da se cijelo vrijeme vozi u El Doradu, kao da je možda El Dorado i izmišljen samo zato da bi se ona u njemu vozila. Ali teško joj se bilo tako pretvarati kad je bila nervozna i kad joj je u želucu kruljilo jer je za ručak morala pojesti samo pola limenke Campbell pileće juhe s tjesteninom. Ali nije joj to smetalo. Winona zbilja nije mogla kuhati ništa složenije na ilegalnom kuhalu koje su držale u stražnjoj sobici koju su unajmile od Agnes Clayton onoga dana kad su napustile kuću Billy T.-ja. Na obzoru ispred njih noćno nebo žarilo se tračkom svjetlosti. Wynette je bio ponosan što ima jedinu srednju školu u okrugu s osvijetljenim stadionom. Svi iz okolnih gradova dolazili su petkom navečer gledati kako igra Wynette, nakon što je za-


vršila njihova srednjoškolska utakmica. Budući da je veĉeras bio sveĉani ples u povodu poĉetka školske godine i da je Wynete Broncos igrao na ovogodišnjem zadnjem regionalnom prvenstvu, bila je veća guţva nego obiĉno. Dallie je parkirao El Dorado u ulici nekoliko blokova zgrada udaljenoj od stadiona. Ništa nije govorio dok su hodali ploĉnikom, ali kad su došli do srednje škole zagurao je ruku u mornarskoplavi blejzer koji je izgledao nov novcat i izvadio kutiju Maribora. - Hoćeš cigaretu? - Ne pušim. - Progovorila je tjeskobnim glasom negodovanja, poput glasa Miss Chandller kad je govorila o dvostrukoj negaciji. Poţeljela je da moţe ponovno izgovoriti te rijeĉi i reći nešto poput: - Naravno, Dallie, voljela bih zapaliti. Zašto mi ne pripališ jednu? I lolly Grace je ugledala nekoliko svojih prijateljica koje su se kretale prema parkiralištu i kimnula deĉku s kojim je te veĉeri odbila izići. Zapazila je da ostale djevojke nose nove vunene suknje ili haljine A kroja kupljene posebno za tu prigodu, uz niske salonke ĉetvrtastih peta koje su preko noţnih prstiju imale široku vrpcu. Holly Grace je na sebi imala crnu samtnu suknju koju je jednom tjedno nosila u školu još od treće godine i pamuĉnu bluzu kockasta uzorka. Zapazila je još da su se svi ostali deĉki drţali za ruke sa svojim pratiteljicama, ali Dallie je ruke zagurao u dţepove svojih hlaĉa. Neće zadugo, pomislila je ogorĉeno. Prije nego veĉer završi te ruke će biti posvuda po njezinu tijelu. Prikljuĉili su se rulji koja se preko parkirališta zaputila prema stadionu. Zašto je rekla da će izići s njim? Zašto je pristala kad je znala što oĉekuje od nje, deĉko reputacije Dallieja Beaudina koji je vidio to što je vidio. Prišli su stolu gdje su oni iz Pep kluba prodavali velike ţute krizanteme s malim zlatnim nogometnim loptama koje su vis- jele s kestenjastih i bijelih vrpci. Dallie joj se obratio i preko volje upitao: - Ţeliš cvijet? - Neću, hvala ti. - Njezin glas joj se vratio, odjekujući rezervirano i oholo.


Iznenada se zaustavio pa ga je djeĉak koji je hodao iza njega lupio u leĊa. - Misliš da ja to ne mogu priuštiti? - potiho joj je prijezirno dobacio. - Misliš da ja nemam dovoljno novca da ti kupim jebeni cvijet za tri dolara? - Izvukao je smeĊi novĉanik zguţvan u dţepu kod boka i na stol stavio novĉanicu od pet dolara. - Uzet ću jedan - rekao je gospoĊi Good, savjetnici iz Pep kluba. Zadrţite ostatak. - Gurnuo je krizantemu prema Holly Grace. Dvije ţute latice odlepršale su na orukavlje njezine bluze. Nešto se prelomilo u njoj. Gurnula mu je cvijet natrag i ljutitim šaptom mu uzvratila na napad. - Zašto ga ne prikaĉiš? Zato si ga kupio, nisi li? Tako me moţeš zašlatati i ne moraš ĉekati do plesa! Zaustavila se, uţasnuta svojim ispadom i zarila nokte slobodne ruke u dlan. Zatekla se kako se potiho moli da će on shvatiti kako se ona osjeća i pogledati je jednim od onih pogleda koji rastapaju, onim kojim je vidjela da gleda ostale djevojke, da će reći da mu je ţao i da seks nije ono zbog ĉega ju je pozvao da iziĊu. Da će joj reći da mu se sviĊa onoliko koliko se on sviĊao njoj i da je ne krivi za ono što je vidio da joj ĉini Billy T. - Ne moram ja slušati ta tvoja sranja! - Išĉupao je cvijet iz njezine ruke, okrenuo leĊa stadionu i ljutitim korakom udaljio se od nje odlazeći prema ulici. Gledala je u cvijet koji je leţao na šljunku i vrpce koje su se vukle po prašini. Kad je kleknula podići ga, Joanie Bradlow projurila je pokraj nje u svijetlosmeĊoj haljini s naramenicama i tamnosmeĊim Capezio cipelama s niskom petom. Joanie se doslovno cijeli prvi mjesec u školi nabacivala Dallieju. Holly Grace ju je ĉula kako se u zahodu hihoće govoreći o njemu: Znam da se druţi s pogrešnim ljudima, ali moj Boţe, tako je divan. Na satu španjolskoga pustila sam da mi ispadne olovka i on ju je podigao, a ja sam pomislila, o moj Boţe, umrijet ću! Obuzeo ju je strašan jad i stezalo ju je u utrobi dokje tako sama stajala drţeći mokru i blatnu krizantemu stisnutu u ruci dok se rulja pokraj nje gurala prema stadionu. Neki prijatelji iz razreda su je pozdravljali i ona im se blistavo osmjehivala i veselo


odmahivala, kao da ju je dragi naĉas ostavio i otišao u zahod, a ona ga svakog trena ĉeka da se vrati. Njezina stara samtna suknja visjela joj je na bokovima poput olovna zastora pa se ĉak ni zbog spoznaje da je najljepša djevojka na ĉetvrtoj godini nije osjećala nimalo bolje. Kakve je koristi bilo od toga što si najljepši kad nemaš lijepu odjeću i kad svi u gradu znaju da ti je majka juĉer cijelo poslijepodne presjedila na drvenoj klupi u uredu za socijalnu pomoć? Znala je da neće moći još dugo tamo stajati i glupavo se smješkati, ali nije mogla otići na tribine sama na veĉer sveĉanoga plesa u povodu poĉetka nove školske godine. A nije mogla krenuti ni natrag, prema pansionu Agnes Clayton dok se svi ne smjeste. Dok nitko nije gledao šmugnula je iza zgrade, a potom jurnula unutra kroz vrata pokraj dućana kovinama. U dvorani za tjelovjeţbu nije bilo nikoga. OgraĊena svjetlo- st sa stropa bacala je prugaste sjene kroz svod kestenjastih i bijelih traka od krep papira koje su mlitavo visjele s glavnih greda u išĉekivanju da ples otpoĉne. Holly Grace je zakoraĉila unutra. Unatoĉ dekoracijama miris je bio isti kao i obiĉno, desetljeća sati tjelesnog u dvorani i košarkaških utakmica, kilometri ispriĉnica za izostanke i kasnih propusnica, prašine, starih tenisica. Voljela je satove tjelesnog. Bila je najbolja sportašica meĊu djevojkama u školi, prva koju su birali za momĉad. Voljela je dvoranu za tjelovjeţbu. Svi su bili jednako odjeveni. Prenuo ju je neĉiji ratoboran glas. - Hoćeš da te odvezem kući, to hoćeš? Okrenula se i ugledala Dallieja koji je stajao na vratima dvorane za tjelovjeţbu i naslanjao se na središnju stativu. Dugaĉke ruke ukoĉeno su visjele niz njegovo tijelo, i bio je namršten. Zapazila je da su mu hlaĉe prekratke i da se vidi nekoliko centimetara crnih ĉarapa. Zbog neodgovarajućih hlaĉa osjetila se malo bolje. - Ţeliš li ti to? - upitala je. Premjestio je teţinu. - Ţeliš li ti da ja to uĉinim? - Ne znam. Moţda. Vjerojatno. - Ako ţeliš da te odvezem kući, samo reci.


Spuštena pogleda piljila u ruke, u prljavu bijelu vrpcu na krizantemi provuĉenu kroz njezine prste. - Zašto si me pitao da iziĊem s tobom? Ništa joj nije odgovorio pa je podignula glavu i pogledala ga. Slegnuo je ramenima. Dobro, u redu - odvratila je ţustro. - Moţeš me odvesti kući. - Zašto si pristala izići sa mnom? Slegnula je ramenima. Spustio je pogled na svoje cipele. Nakon trenutka zatišja progovorio je tako tiho da ga je jedva uspjela ĉuti. - Ţao mi je zbog onoga nekidan. - Na što misliš? Na ono s Hankom i Ritchiejem. - Ah. Znam ja da nije istina ono o tebi i svim tim ostalim deĉkima. -I nije. - Znam. Jako si me naljutila U njoj je zatitrao traĉak nade. - U redu je. Nije. Nisam trebao reći ono što sam rekao. Nisam ti smio onako dotaknuti nogu. Ali baš si me razljutila. Nisam namjeravala razljutiti te. Ti znaš biti nekako zastrašujući. Brzo je podigao glavu i prvi put tijekom veĉeri doimao se zadovoljno. - Znam? Nije mogla a da se ne nasmije. - Ne moraš biti tako ponosan na sebe. Nisi baš jako zastrašujući. Nasmiješio se i on i lice mu je zbog osmijeha bilo tako lijepo da su joj se usta osušila. Neko vrijeme su se tako gledali, a onda se ona sjetila Billy T.-ja, onoga što je Dallie vidio i što sigurno oĉekuje od nje. Kratkotrajna sreća je išĉeznula. Prišla je prvom redu otvorenih tribina i sjela. - Znam što misliš, ali to nije istina. Nisam, nisam si mogla pomoći zbog onoga što mi je Billy T. ĉinio.


Pogledao ju je kao da su joj narasli rogovi. - Znam to. Jesi li ti mislila da ja stvarno mislim kako se tebi sviĊalo to što ti je ĉinio? Rijeĉi su joj brzo navirale. - Ali ti si me natjerao da pomislim kako je bilo jako jednostavno navesti ga da prestane. Samo si rekao nekoliko rijeĉi mami i sve je bilo gotovo. Ali meni nije bilo lako. Bojala sam se. Nastavljao mi je nanositi bol i bojala sam se da će isto tako povrijediti mamu prije nego je pošalje daleko. Rekao mi je da mi nitko neće povjerovati ako to nekome kaţem, i da će me mama mrziti. Dallie je prišao i sjeo pokraj nje. Uspjela je vidjeti kako mu je na prstima koţa cipela zguljena a on je pokušao ulaštiti ogrebotine. Pitala se mrzi li i on biti siromašan jednako koliko i ona, i daje li mu siromaštvo isti taj osjećaj bespomoćnosti. Dallie je proĉistio grlo. - Zašto si rekla ono da ti prikaĉim cvijet? Ono o šlatanju? Misliš li da sam takav zbog onoga što sam nekidan govorio pred Hankom i Ritchiejem? - Ne baš. - Pa zašto onda? - Smatrala sam da moţda, da moţda nakon onoga što si vidio s Billy T.-jem da ćeš moţda od mene oĉekivati da... znaš, moţda da se poseksam s tobom veĉeras. Dallie je brzo podigao glavu doimajući se ogorĉeno. - Pa zašto bi ti onda pristala izići sa mnom? - Pretpostavljam da je razlog taj što sam se u sebi potajno nadala da nisam u pravu. Ustao je i zagledao se u nju. - Daaa? E, pa nikako i nisi bila u pravu! Ne znam što je s tobom. Najljepša si djevojka u srednjoj školi u Wynetteu. I pametna si. Zar ne znaš da mi se sviĊaš od prvog sata engleskog? - Otkud bih ja to znala kad si se svaki put namrgodio kad si me pogledao? Nije je mogao sasvim pogledati u oĉi. - Ali trebala si znati. Više nisu razgovarali. Izišli su iz zgrade i preko parkirališta se uputili prema stadionu. S otvorenih tribina dopiralo je snaţno klicanje kad se sa zvuĉnika zaĉulo: - Prvi je Wynette.


Dallie ju je uzeo za ruku i zagurao je zajedno sa svojom rukom u dţep svog mornarskoplavog blejzera. - Ljutiš li se na mene što kasnim? Holly Grace se okrenula prema vratima dvorane za tjelovjeţbu. Za djelić sekunde osjećala se dezorijentiranom dok je piljila u dvadesetsedmogodišnjeg Dallieja koji je stajao naslonjen uz središnju stativu, izgledajući krupniji i ĉvršći, mnogo zgodniji od namrgoĊena sedamnaestogodišnjaka u kojega se zaljubila. Brzo se povratila. - Naravno da se ljutim. Zapravo, upravo sam Bobbyju Fritchieju rekla da ću se veĉeras naći s njim na veĉeri* i da neću ĉekati tebe. - Povukla je torbu s ramena i pustila da joj visi s prstiju. -Jesi li saznao nešto o toj maloj Britanki? - Nitko je nije vidio. Mislim da više nije u Wynetteu. Miss Sybil joj je dala novac koji sam ostavio pa bi trebala dosad biti na putu za London. Holly Grace je mogla vidjeti da je još zabrinut. - Mislim da o njoj brineš više nego što to ţeliš pokazati. Premda, ako ţeliš ĉuti istinu, osim što je prava ljepotica, ne vidim pravog razloga. - Zato što je drukĉija, eto zašto. Reći ću ti nešto, nikada u ţivotu nisam se spetljao sa ţenom koja je toliko drukĉija od mene. Suprotnosti se moţda i privlaĉe u poĉetku, ali baš i ne idu previše zajedno. Pogledala ga je i u pogledu joj se nakratko pojavila tuga. Katkad i oni koji su isti ĉesto ne uspiju. Prišao joj je, krećući se na onaj svoj spori seksi naĉin zbog kojega se nekad rastapala do srţi. Privukao ju je u naruĉje za ples, pjevušeći joj u uho ’You’ve Lost That Lovin’ Feeling’. Ĉak su se i uz improviziranu glazbu njihova tijela savršeno kretala, kao da su milijun godina plesali zajedno. - Kvragu, visoka si kad nosiš te cipele - poţalio se. * surf and tuf je objed koji podrazumijeva hranu od morskih plodova i mesa, obiĉno jastoga i goveĊi odrezak.


- Kao da te to ĉini ţivĉanim, ne li? To što me moraš gledati ravno u oĉi. - Ako Bobby tu uĊe i vidi te u cipelama s tako visokom petom u svojoj novoj košarkaškoj dvorani, sama se snalazi. - I dalje mi je teško zamisliti Bobbyja Fritchieja kao košarkaškog trenera u Wynetteu. Sjećam se kako sam se motala pred vratima ureda dok ste vas dvojica bili ujutro zadrţani u školi. - Ti si laţljivica, Holly Grace Beaudine. Nikad u ţivotu nisam ujutro bio zadrţan u školi. Znao sam umjesto toga dobivati batine. -Jesi jesi, znaš i ti to. Miss Sybil je dizala veliku galamu svaki put kad bi ti neki uĉitelj dao batine da im je već bilo dosta natezanja s njom. - Ti se sjećaj svoje priĉe, a ja ostajem pri svojoj. - Dallie je prislonio obraz uz njezin. - Kad te ovdje vidim, sjetim se onoga sveĉanoga plesa. Mislim da se nikada u ţivotu nisam više znojio. Cijelo vrijeme dok smo plesali nastojao sam drţati što više razmaka medu nama zbog toga kako si djelovala na mene. Mislio sam samo na to da te odvedem u taj El Dorado koji sam posudio, osim što sam znao da te, i kad ostanemo nasamo, neću moći dotaknuti zbog onoga o ĉemu smo priĉali. Bila je to noć u kojoj sam se najbjednije osjećao u ţivotu. - Koliko se ja sjećam tvoje bijedno provedene noći nisu dugo potrajale. Sigurno sam bila djevojka do koje se najlakše moglo doći u cijelom okrugu. DoĊavola, nisam mogla misliti ni na što drugo osim 11 a seks s tobom. Bilo mi je potrebno sa sebe sprati osjećaj Billyja, tako oĉajniĉki da sam ţeljela u zemlju pro- pasti zbog toga. Holly Grace leţala je 11 a leĊima 11 a uskom krevetu u Dalliejevoj otrcanoj sobi i drţala oĉi ĉvrsto sklopljene kad je gurnuo prst u nju. Zastenjao je i protrljao se uz njezino bedro. Osjećala je na goloj koţi noge grubo tkanje njegovih traperica. Gaćice su joj leţale na linoleumskom podu odmah do kreveta, uz cipele, ali osim toga bila je više-manje odjevena; bijela bluza bila joj je do pojasa raskopĉana, grudnjak otkopĉan i pomaknut u stranu, a


vunena suknja skromno je skrivala Dalliejevu ruku kojom je istraţivao njezino meĊunoţje. - Molim te... - prošaptala je. Izvila se oslanjajući se na dlan. Oteţano je disao i ĉula je to gušenje u uhu dok su se njegovi bokovi ritmiĉki trljali uz njezino bedro. Pomišljala je kako to više ne moţe podnijeti. Tijekom protekla dva mjeseca njihovo milovanje postajalo je sve ţešće i ţešće, sve dok nisu mislili ni na što drugo osim na to. Ali ipak su se suzdrţavali. Holly Grace zato što nije ţeljela da on pomisli kako je laka, a Dallie zato što nije htio da ona pomisli kako je poput Billy T.-ja. Iznenada je stegnula ruku u šaku i udarila ga iza ramena. Trgnuvši se odmaknuo, usne su mu bile nateĉene i vlaţne od ljubljenja, a brada crvena. - Zašto si to uĉinila? - Zato što to više ne mogu podnijeti! - uzviknula je. - Ţelim to uĉiniti! Znam da je pogrešno. Znam da te ne bih trebala pustiti, ali ne mogu to više podnijeti. Osjećam kao da sam na vatri. - Pokušala ga je navesti da shvati. - Sve ove mjesece Billy T. me tjerao da to ĉinim. Sve te mjesece nanosio mi je bol. Nemam li prava, barem jednom, sama izabrati? Dallie ju je dugo gledao kako bi bio siguran da ona misli ozbiljno. - Ne ţelim da to pomisliš, volim te, Holly Grace. Volim te više nego što sam ikoga volio u ţivotu. Voljet ću te ĉak i ako kaţeš ne. Uspravila se sjedeći, skinula bluzu i naramenice grudnjaka skliznule su joj s ramena. - Dosta mi je govorenja ne. Premda su se dodirivali posvuda uveli su pravilo da većinu odjeće ostave na sebi pa je to bilo prvi put daju je vidio golu od pojasa naviše. Gledao ju je sa strahopoštovanjem, a potom pruţio ruku i njeţno prešao prstom po njezinim grudima. - Tako si lijepa, mala - rekao je, gubeći glas dok ga je stezalo u grlu. Osjetila je plimu ĉuĊenja koja ju je proţela zbog emocije u njegovu glasu i shvatila je da sve što ima ţeli dati ovome deĉku koji s toliko njeţnosti postupa prema njoj. Nagnula se naprijed, zagurala palĉeve u dokoljenke, i skinula ih. Potom je raskopĉala pojas na suknji i izdigla bokove kako bi je mogla skinuti. On je


skinuo svoju majicu i traperice, a potom spustio gaćice. Opijala se ljepotom njegova mršava mladog tijela kad je legao pokraj nje i njeţno joj provukao prste kroz kosu. Podignula je glavu sa zguţvana jastuka da ga poljubi i gurnula mu jezik u usta. Za- jeĉao je i prihvatio ga. Poljupci su im postajali sve ţešći dok su stenjali i jedno drugome sisali usnice i jezik, dugaĉke noge su im se ispreplele, a plava kosa bila mokra od znoja. - Ne ţelim da ostaneš u drugom stanju - prošaptao joj je u usta. - Samo ću - samo ću ga malo staviti. Ali naravno da nije, i bilo je to nešto najljepše što je ikada osjetila. Ispustila je tihi jecaj duboko u grlu kad je svršila, a ubrzo za njom i on, drhtureći u njezinu naruĉju kao metkom pogoĊen. Sve je bilo za manje od minute gotovo. Do mature koristili su prezervative, ali dotad je ona već ostala trudna i odbio je pomoći joj naći novac za pobaĉaj. - Pobaĉaj je pogrešan kad se dvoje vole - vikao je upirući prstom u nju. Tad mu se glas smekšao. - Znam da smo planirali kad ja diplomiram na A&M-u, ali vjenĉat ćemo se sad. Osim Skeeta, ti si jedino dobro što mi se ikada dogodilo u ţivotu. - Ne mogu sad imati dijete - plakala je. - Sedamnaest mi je godina! Idem u San Antonio naći posao. Ţelim nešto uĉiniti od sebe. Dijete će mi sad posve uništiti ţivot. - Kako to moţeš reći? Zar me ne voliš, Holly Grace? - Znaš da te volim. Ali ljubav nije uvijek dovoljna. Kad je u njegovim oĉima vidjela agoniju, obuzeo ju je onaj poznati osjećaj bespomoćnosti. Nije ju napustio sve do vjenĉanja u radnoj prostoriji pastora Learyja. Dallie je usred refrena prestao pjevati ’Good Vibrations’ i zaustavio se kod crte za izvoĊenje slobodna bacanja. Jesi li zbilja rekla Bobbyju Fritchieju da ćeš veĉeras izići s njim? Holly Grace je izvela zakuĉastu harmoniju i neko vrijeme nastavila pjevati bez njega. - Ne baš. Ali pomišljala sam na to. Ljuti me kad kasniš. Dallie ju je pustio i uputio joj dug pogled. - Ako zbilja ţeliš razvod, znaš da ću se sloţiti s tim.


- Znam. - Prišla je otvorenim tribinama i sjela, ispruţila noge ispred sebe i petom svoje cipele naĉinila malu ogrebotinu na novom laku trenera Fritchieja. - Budući da se ne planiram ponovno udati, zadovoljna sam i s ovim kako je. Dallie se osmjehnuo i pošao prema središnjoj liniji igrališta sjesti na tribine pokraj nje. - Nadam se da ćeš uspjeti u New Yorku, dušo. Zbilja se nadam. Znaš da najviše od svega na svijetu ţelim tebe vidjeti sretnu. - Znam da ţeliš. Isto to vrijedi i za mene. Poĉela je priĉati o Winoni i Edu, o Miss Sybil i ostalim stvarima o kojima su obiĉno razgovarali kad su bili zajedno u Wynetteu. On ju je napola odsutno slušao. Drugim dijelom svi- jesti razmišljao je o dvoje tinejdţera problematiĉne prošlosti, o djetetu i besparici. Sad je shvatio da nisu imali nikakva izgleda, ali voljeli su se, i dobro su se borili... Skeet se prihvatio posla u graditeljstvu u Austinu da pomogne koliko moţe, ali nije to bio sindikalni posao pa nije bio dobro plaćen. Dallie je radio kao krovopokrivaĉ kad nije bio na predavanjima ili kad nije pokušavao zaraditi nešto gotovine na golf igralištu. Morali su Winoni slati novac, a njega nikad nije bilo dovoljno. Dallie je jako dugo ţivio u siromaštvu pa ga to nije ni muĉilo previše, ali drukĉije je bilo s Holly Grace. Ona je u oĉima imala onaj bespomoćan paniĉan pogled koji je uranjao u njegove vene i od kojega mu se krv ledila u ţilama. Navodio ga je na osjećaj kako ju je iznevjerio pa je zapoĉinjao s prepirkama i gorkim svaĊama u kojima ju je optuţivao da ona ne obavlja svoj dio posla. Govorio joj je da ne drţi kuću dovoljno ĉistu ili joj je rekao da je previše lijena da mu skuha dobar ruĉak. Uzvraćala mu je optuţujući ga da ne skrbi za svoju obitelj i ustrajala na tome da bi trebao prestati igrati golf i umjesto toga studirati elektrotehniku. - Ne ţelim biti inţenjer elektrotehnike - spremno joj je odvratio tijekom jedne zbilja oštre prepirke. Lupivši jednom od


knjiga po ogrebanoj površini kuhinjskog stola, dodao je: - Ţelim studirati knjiţevnost i igrati golf! Bacila je kuhinjsku krpu na njega. - Ako tako oĉajniĉki ţeliš igrati golf, zašto tratiti novac na studij knjiţevnosti. Odmah joj je krpu bacio natrag. - Nitko u mojoj obitelji nikada nije završio fakultet! Ja ću biti prvi. - Danny je poĉeo plakati na ljutiti ton oĉeva glasa. Dallie ga je uzeo i zagnjurio lice u djetetove plave kovrĉe izbjegavajući pogledati u Holly Grace. Kako joj je mogao objasniti da ţeli dokazati nešto, kad ni sam nije znao Sto. Koliko god 1 1 a brojne naĉine bili sliĉni, od ţivota su ţeljeli razliĉito. Njihove svaĊe poĉele su eskalirati sve dok nisu gaĊali najranjivija mjesta i potom se loše osjećali u sebi zbog naĉina na koji su povrijedili jedno drugo. Skeetje rekao da su se svaĊali jer su oboje bili premladi te da su odgajali jedno drugo, zajedno s Dannyjem. To je bila istina. - Htjela bih da prestaneš hodati uokolo uvijek tako namrgoĊen rekla je jednog dana Holly Grace kad je nanijela Clearsil na prištić koji je još uvijek povremeno izbijao na Dallieje- voj bradi. - Kako ne shvaćaš da je prvi korak u postajanju muškarcem prestati se ponašati kao da si muško. - Što ti znaš o tome što je to biti muško? - odgovorio je, zgrabivši je za struk i povukavši sebi u krilo. Vodili su ljubav, ali nekoliko sati poslije toga korio ju je što se ne drţi uspravno. - Hodaš uokolo posrbljenih ramena samo zato što smatraš da imaš prevelike grudi. - Ne hodam - odvratila je ţestoko Holly Grace. - Hodaš, i sama to znaš. - Podigao joj je bradu tako da gaje gledala ravno u oĉi. - Mala, kad ćeš ti sebe prestati kriviti zbog onoga što ti je Hilly T. ĉinio? Konaĉno su se Dalliejeve rijeĉi primile i Holly Grace se oslobodila prošlosti. Naţalost, time nisu završili i svi njihovi sukobi. - Imaš problema sa stavom - optuţio ju je Dallie na kraju prepirke oko novca koja je trajala nekoliko dana. - Tebi nikada ništa nije dovoljno dobro.


- Ţelim postati netko! - uzvratila mu je. - Ja sam ta koja je tu zarobljena dok ti ideš na fakultet. - Ĉim ja završim, moţeš ići ti. Stotinu puta smo razgovarali o tome. - Dotad će već biti kasno - rekla je. - Proći će mi pola ţivota. Njihov brak već je bio klimav, a onda je poginuo Danny. Dalliejeva krivnja zbog Dannyjeve smrti bila je poput raka koji se brzo širi. Odmah su odselili iz kuće u kojoj se to dogodilo, ali noć iza noći sanjao je poklopac cisterne. U snovima je vidio slomljenu šarku i kako se okrenuo prema staroj drvenoj garaţi u koju je pošao po alat kojim bi to popravio. Ali do garaţe nikada nije stigao. Umjesto toga vidio se u Wynetteu, ili kako stoji ispred kamp kućice izvan Houstona gdje su ţivjeli dok je odrastao. Znao je da se mora vratiti do tog poklopca za cisternu i popraviti ga, ali nešto ga je sprjeĉavalo. Budio se sav u znoju. Plahte oko njega bile su usukane. Katkad je Holly Grace već bila budna, ramena su joj podrhtavala, a lice bilo okrenuto u jastuk da priguši zvuk njezina plaĉa. Sve vrijeme poznanstva nikada nije vidio da ju je nešto navelo da zaplaĉe. Ni kad ju je Billy T. udario šakom u trbuh, ni kad je bila prestrašena jer su još samo djeca i jer su bili bez novca, ĉak ni na Dannyjevu pogrebu kad je sjedila kao daje iz kamena isklesana dok je on plakao poput malog djeteta. Ali sad kad je plakala, znao je da je to najgori zvuk koji je ikada ĉuo. Njegova krivnja bila je bolest koja ga je izjedala. Svaki put kad bi zatvorio oĉi vidio je Dannyja kako na svojim bucmastim nogama trĉi prema njemu dok mu jedna naramenica traper lilaĉa pada niz rame. Vidio je i jasne plave kovrĉe kako se sjaje na suncu. Vidio je te plave oĉi koje su se širile zaĉuĊeno i dugaĉke trepavice koje su mu se kovrĉale na obrazima kad je spavao. Ĉuo je Dannyjevo vrištanje od smijeha i sjetio se kako je sisao prste kad bi se umorio. Vidio je Dannyja u mislima, a potom ĉuo kako Holly Grace plaĉe, vidio kako joj se ramena bespomoćno tresu, i njegova krivnja postajala je sve veća sve dok nije pomislio da bi mogao i on umrijeti zajedno s Dannyjem.


Napokon je rekla da ga napušta, da ga još uvijek voli, ali daje dobila posao prodavaĉice u tvrtki za prodaju sportske opreme i da ujutro odlazi za Fort Wort. Te noći ponovno ga je probudio zvuk njezina prigušena plaĉa. Leţao je tako neko vrijeme otvorenih oĉiju, potom je naglim pokretom odigao s jastuka i udario preko lica. OSamario ju je još jednom, pa još jednom. Nakon toga navukao je hlaĉe i istrĉao iz kuće tako da se narednih godina Holly Grace Beaudine sjećala samo supruga pasjeg skota koji ju je udario, a ne nekog glupog djeteta koje ju je natjeralo na plaĉ zato štuje usmrtilo njihovog sinĉića. Nakon što je otišla, proveo je nekoliko mjeseci tako pijan da ni golf nije mogao igrati, premda je trebao biti spreman za kvalifikacijsku školu za turneju profesionalaca. Skeet je napokon pozvao Holly Grace i ona je došla posjetiti Dallieja. - Sretna sam, prvi put nakon dugo vremena - rekla mu je. - Zašto i ti ne moţeš biti sretan? Godinama im je trebalo da nauĉe voljeti jedno drugo na nov naĉin. Najprije su se ponovno našli u krevetu, ali samo su se zapleli u stare prepirke. Povremeno su pokušavali nekoliko mjeseci ţivjeti zajedno, ali ţeljeli su drugo od ţivota pa to nikada nije uspjelo. Prvi put kad ju je vidio s drugim, Dallie gaje poţelio ubiti. Ali pogled mu je privukla slatka lijepa tajnica pa šake nije koristio. Tijekom godina razgovarali su o razvodu, ali nijedno ništa nije uĉinilo po tom pitanju. Dallieju je Skeet znaĉio sve na svijetu. Holly Grace je svim svojim srcem voljela Winonu. Ali njih dvoje zajedno, Dallie i Holly Grace, bili su jedno drugome obitelj, a ljudi ĉije je djetinjstvo bilo problematiĉno poput njihova od obitelji nisu tako lako odustajali.


OLUJOM NOÅ ENI


DEVETNAESTO POGLAVLJE

Z

grada je bila prizeman bijeli pravokutnik betona s ĉetiri prašnjava automobila parkirana sa strane, odmah do kontejnera za smeće. Lokotom zatvorena radiooperaterska brvnara stajala je uz kontejner, a pedesetak metara iza nalazio se tanki metalni prst radioantene prema kojemu je Francesca skoro dva sata hodala. Kad je Zvijer otišla u istraţivanje, Francesca se oprezno dvjema stepenicama popela do ulaznih vrata. Njihova staklena površina bila je gotovo neprovidna zbog prašine i mrlja od otisaka brojnih prstiju. Naljepnice koje su reklamirale Trgovaĉku komoru Sulphur Cityja, United Way i ostale brojne udruge radio i TV prijenosa prekrivale su veći dio lijeve strane vrata dok su u središtu bila zlatna privlaĉna slova KDSC. Nedostajala je donja polovina slova C koje je jednako tako moglo biti i slovo G, ali Francesca je znala da nije jer je vidjela slovo C napisano na poštanskom sanduĉiću na kraju uliĉice kad je u nju skrenula. Premda se mogla namjestiti ispred vrata i vidjeti svoj odraz, nije se potrudila. Samo je nadlakticom protrljala ĉelo, odmiĉući u stranu vlaţne ĉuperke kose koja se zalijepila za ĉelo, i što je mogla bolje stresla prašinu sa svojih traperica. Ništa nije mogla uĉiniti s krvavim ogrebotinama na rukama pa na njih nije ni obraćala pozornost. Išĉezla je njezina prethodna euforija i ostala je samo iscrpljenost i strašna bojazan. Odgurnuvši ulazna vrata zatekla se u dijelu recepcije pretrpanom sa šest naguranih stolova, gotovo jednako toliko satova i asortimanom oglasnih ploĉa, kalendara, postera i crtića priljepljenih za zid sfrkanim ţutim selotejpom. SmeĊe zlatni moderni danski kauĉ s prugicama bio je s njezine lijeve strane. Jastuk na sredini bio je udubljen od preĉeste uporabe. U prostoriji je bio samo jedan prozor, jedan veliki koji je gledao u radnu prostoriju u kojoj je ispred mikrofona sjedio spiker sa slušalicama


na glavi. Njegov glas je u ured bio proveden kroz zvuĉnik na zidu i zvuk je bio utišan. Bucmasta crvenokosa ĉipmank* ţena pogledala je u Francse- scu iza jedinog zauzetog stola u prostoriji. - Mogu li vam po- moći? Francesca je proĉistila grlo dok joj je pogled lutao od zlatnih kriţeva koji su njišući se visjeli sa ţeninih ušiju niz bluzu od poliestera pa sve do crnog telefona koji joj je bio smješten uz zapešće. Jedan poziv u Wynette i njezin trenutaĉni problem bit će riješen. Imat će hranu, odjeću za promijeniti, i krov nad glavom. Ali ideja da se Dallieju obrati za pomoć nije joj se više doimala tako privlaĉnom kao nekad. Unatoĉ iscrpljenosti i strahu nešto u njoj nepovratno se promijenilo dok je bila na toj napuštenoj prašnjavoj cesti. Bilo joj je zlo od toga da bude lijepi ukras kojega pomete svaki nepovoljan vjetar koji zapuše u njezinu smjeru. U dobru ili zlu uzet će ţivot u svoje ruke. - Molim vas, mogu li razgovarati s nadleţnom osobom? - rekla je ĉipmank ţeni. Francesca je oprezno govorila dajući sve od sebe da zvuĉi OK i profesionalno, a ne kao netko s prljavim i prašnjavim licem, sa sandalama na nogama i bez novĉića u dţepu. Kombinacija Francescine blatnjave pojave i britanskog naglaska osobe koja pripada višoj klasi oĉito je zainteresirala ţenu. - Ja sam Katie Cathcart i voditeljica sam ureda. Moţete li mi reći o ĉemu se radi? Moţe li joj pomoći jedna voditeljica ureda? Francesca nije imala pojma, ali zakljuĉila je da bi joj bilo bolje popriĉati s muškarcem koji je bio nadleţan. Ton joj je bio odluĉan, ali prijateljski. - Priliĉno je osobno. Ţena je oklijevala, potom ustala i ušla u ured iza nje. Trenutak zatim ponovno se pojavila. - Ako mislite biti kratki, primit će vas Miss Padgett. Ona je naša upraviteljica postaje. Francescina nervoza dramatiĉno je porasla. Zašto je upraviteljica postaje morala biti ţena? S muškarcem bi barem imala

* Chipmunk (engl.) - ameriĉka vjeverica prugastih leĊa.


nekakva izgleda. A potom se podsjetila da je to mogućnost za novi poĉetak, jednu novu Francescu, onu koja se neće pokušati provući kroz ţivot koristeći se starim otrcanim forama svog bivšeg ja. Isprsivši se ušla je u ured upraviteljice postaje. Zlatna metalna ploĉica s imenom na stolu najavila je prisutnost CLARE PADGETT, otmjeno ime za neotmjenu ţenu. Tek zašla u ĉetrdesete imala je muškobanjastu ĉetvrtastu vilicu koju su ublaţavali samo ostaci traga crvenoga ruţa. Njezina prosije- da smeĊa kosa bila je srednje duţine i ravno ošišana. Doimala se kao da samo šampon nanese pozorno, i ništa više. Cigaretu je drţala poput muškarca, zaguranu u udubljenje izmeĊu kaţiprsta i srednjeg prsta desne ruke, i kad je dizala cigaretu pri- noseći je usnama nije toliko ni uvlaĉila dim da bi ga progutala. - Što je? - upitala je Clare iznenada. Govorila je profesionalnim glasom izvjestitelja, bogatim i zvuĉnim, ali bez traĉka prijateljskog. Sa zvuĉnika na zidu iza stola dopirao je nejasan zvuk spikera koji je ĉitao izvješće s lokalnim novostima. Premda joj nije bilo ponuĊeno Francesca je sjela na jedini stolac u prostoriji s ravnim naslonom, u trenu zakljuĉivši da Clare Padgett ne sliĉi na osobu koja bi iskazala poštovanje prema onome koga bi mogla posve pregaziti. Kad joj je rekla kako se zove, smjestila se na rubu sjedala. - Ispriĉavam se što dolazim nenajavljeno, ali htjela sam se raspitati imate li moţda kakav posao za mene. - Glas joj nije zvuĉao drsko, već nesigurno. Što se dogodilo s onom arogancijom koju je nekad, poput oblaka parfema, širila oko sebe? Nakon što je kratko promotrila Francescin izgled, Clare Padgett je pozornost svratila na papirologiju. - Nemam nikakvog posla. Nije to bilo ništa gore od onoga što je oĉekivala pa ipak je Francesca osjetila kao da ju je netko udario tako da je ostala bez zraka. Pomislila je na onu prašnjavu vrpcu ceste koja se protezala do ruba obzora Teksasa. Jezik joj se osušio i natekao u usnama. -Jeste li posve sigurni da nemate nešto? Spremna sam bilo što raditi.


Padgettova je uvukla još dima i olovkom kuckala po papiru na vrhu. - Kakvog iskustva imaš? Francesca je brzo promislila. - Malo sam glumila. I imam mnogo iskustva s, hm, s modom. - Prekrižila je gležnjeve i iza noge stolca pokušala zagurati prste svojih Bottega Veneta sanda-

la. - Ništa od toga te ne osposobljava za rad na radiopostaji, osposobljava li? Čak ni u svinjcu poput ove postaje. - Malo jače je kucnula olovkom. Francesca je duboko uzdahnula i pripremila se skočiti u vodu preduboku za neplivača. - Zapravo, Miss Padgett, nemam nikakva iskustva u radu na radiju. Ali veliki sam radnik i spremna sam učiti. - Veliki radnik? Nikada nije radila ništa teško u životu.

U svakom slučaju, Clare nije bila pod dojmom. Podignula je pogled i osmotrila Francescu s neskrivenim neprijateljstvom. Mene su iz etera izbacili na televizijskoj postaji u Chicagu zbog nekoga poput tebe, male slatke navijačice koja nije znala razlikovati ozbiljne vijesti od broja svojih gaćica. - Zavalila se u stolcu i zaškiljila razočarano. - Mi žene poput tebe zovemo Nami- guše, male napuhane loptice koje pojma nemaju o izvještavanju, ali misle kako bi to bilo oh-jako-uzbudljivo napraviti karijeru na radiju. Prije šest mjeseci Francesca bi otpuhujući izjurila iz prostorije, ali sad je ruke sklopila u krilu i za nijansu podigla bradu. Spremna sam sve učiniti, Miss Padget, javljati se na telefonske pozive, obavljati kojekakve sitne poslove... - Nije mogla objasniti toj ženi da nju ne privlači karijera u izvještavanju. Da je u ovoj zgradi bila i tvornica umjetnih gnojiva ona bi i dalje tražila posao. -Jedino što imam je posao za nekoga tko bi čistio i obavljao preostale poslove. - Prihvaćam! - Dragi Bože, čišćenje. - Mislim da ti nisi prava osoba za to. Francesca se nije osvrnula na sarkazam u njezinu glasu. - O, ali jesam. Izvrsno čistim.


Ponovno je privukla pozornost Clare Padgett i činilo se da se žena zabavlja. - Zapravo, htjela bih neku Meksikanku. Imaš li državljanstvo? - Francesca je odmahnula glavom. - Imaš li zelenu kartu? Ponovno je odmahnula glavom. Imala je tek neznatnu sliku o tome što je zelena karta, ali bila je posve sigurna da je nema i odbijala je započeti novi život s laži. Možda će se iskrenost dojmiti ove žene. - Nemam čak ni putovnicu. Prije nekoliko sati ukrali su mi je na cesti. - Baš nezgodno. - Clare Padgett više nije činila ni najmanji napor da sakrije koliko uživa u toj situaciji. Podsjetila je Francescu na mačku s bespomoćnom pticom u ustima. Očito će Francesca, unatoč svom blatnjavom stanju, morati platiti za sve uvrede koje je upraviteljica postaje tijekom godina pretrpjela od lijepih žena. - U tom slučaju stavit ću te na platnu listu na šezdeset pet dolara tjedno. Imat ćeš svaku drugu subotu slobodnu. Ostalo vrijeme bit ćeš tu, od izlaska do zalaska sunca, isto koliko i mi idemo u eter. I plaćat će ti se u gotovini. Svakodnevno nam ovamo dolaze kamioneti puni Meksikanaca, i prvi put kad zaribaš, izbacit ćemo te. Žena je plaćala robovske nadnice. Bio je to posao kakav su uzimali stranci bez dozvole boravka jer nisu imali izbora. - U redu, rekla je Francesca jer ni ona nije imala izbora. Clare Padgett se nemilosrdno nasmijala i izvela Francescu iz ureda upraviteljice. - Svježe meso, Katie. Daj joj metlu i pokaži joj zahod. Clare je nestala i Katie je sažaljivo pogledala Francescu. Nitko nam nije čistio već nekoliko tjedana. U prilično je lošem stanju. Francesca je teško progutala. - U redu je. Naravno, nije bilo u redu. Stajala je ispred ostave u kuhinji- c i radiopostaje i gledala u policu punu sredstava za čišćenje za koje nije imala ni najmanjeg pojma kako ih koristiti. Znala je kako igrati bakaru i znala je imenovati šefove sale najpoznatijih svjetskih restorana, ali nije imala blijedog pojma kako očistiti zahod. Čitala je etikete što je brže mogla, a pola sata nakon to-


ga Clare Padgett ju je zatekla na koljenima ispred odvratno prljava zahoda kako na školjku nasipa plavi prah sredstva za ĉišćenje. - Kad ribaš pod, pazi da ne zaboraviš kutove, Francesca. Ne volim traljavo obavljen posao. Francesca je zaškripala zubima i kimnula. Ţeludac joj se okrenuo kad se spremala navaliti na prljavštinu ispod WC školjke. Nesvjesno je pomislila na Heddu, svoju staru kućepaziteljicu. Heddu, koja je zarolanih ĉarapa i bolesne kraljeţnice cijeli ţivot provela kleĉeći i ĉistoći za Chloe i Francescom. Clare je povukla dim cigarete, a potom je namjerno odbacila uz Francescina stopala. - Bolje ti je poţuri, mala. Spremamo se zatvoriti za danas. - Francesca je ĉula pakosno smijuljenje dok se ţena udaljavala. Nedugo zatim spiker koji je bio u eteru kad je Francesca stigla provirio je glavu 11 zahod i rekao joj da mora zakljuĉati. Srce joj je poskoĉilo. Nije imala kamo otići, nije imala kreveta u kojemu će spavati. -Jesu li svi otišli? Kimnuo je i odmjerio je, oĉito mu se sviĊalo to što vidi. - Hoćeš da te povezem u grad? Ustala je i podlakticom uklonila kosu iz oĉiju nastojeći se ponašati leţerno. - Ne. Netko će doći po mene. — Ponovno je sagnula glavu prema neredu, odluĉna da ne zapoĉinje novi ţivot već odbaĉenim laţima. - Miss Padgett mi je rekla da ovo moram veĉeras dovršiti prije nego što odem. Rekla je da i ja mogu zakljuĉati. - Je li zvuĉala previše nehajno? Ili nije bila dovoljno nehajna? Što će uĉiniti ako je odbije? - Kako hoćeš. - Osmjehnuo se uvaţavajući je. Nekoliko trenutaka potom sporo je odahnula kad je ĉula zatvaranje ulaznih vrata. Francesca je veĉer provela na crnoj i zlatnoj uredskoj sofi, uz Zvijer koja joj se sklupĉala uz trbuh. Obje su bile slabo nahranjene, sendviĉima koje je napravila od ustajala kruha i vrĉa maslaca od kikirikija kojega je našla u kuhinjici. Bila je iscrpljena do same koštane srţi, ali ipak nije mogla zaspati. Naprotiv, leţala je otvorenih oĉiju. Dlaka Zvijeri bila je u obliku slova V zagurana


meĊu njezine prste dok je razmišljala o tome koliko joj još prepreka leţi na putu. Sljedećeg jutra probudila se prije pet i odmah povratila u zahodu kojega je tako savjesno oĉistila prethodne veĉeri. Ostatak dana pokušavala je samu sebe uvjeriti da je to samo reakcija na maslac od kikirikija. - Francesca! DoĊavola, gdje je? - Clare je izjurila iz ureda kad je Francesca izletjela iz prostorije za vijesti gdje je upravo završila s isporukom jedne ture popodnevnih papira direktoru vijesti. - Tu sam, Clare - rekla je klonulo. - U ĉemu je problem? Prošlo je već šest tjedana otkad je poĉela raditi u KDSC- u i njezin odnos s upraviteljicom postaje nije se promijenio. Prema traĉevima koje je pokupila od malog KDSC osoblja Clarena radiokarijera zapoĉela je u vrijeme kad je malo ţena moglo dobi- ti posao u izvještavanju. Upravitelji postaja uzimali su je zato što je bila inteligentna i agresivna, a potom su je iz istih razloga i otpuštali. Napokon je stigla do televizije gdje je vodila teške bitke da vodi ozbiljne vijesti, a ne senzacionalistiĉke priĉe koje su se smatrale doliĉnim ţenama izvjestiteljicama. Da ironija bude veća, porazile su je Jednake mogućnosti. Na poĉetku sedamdesetih, kad su poslodavci bili prisiljeni u najam uzimati ţene, izbjegavali su veteranke poput Clare koje su dolazile s ozljedama iz bitaka, bile oštre na jeziku i imale ciniĉne nazore, i mijenjali ih za novija svjeţija lica koja su dolazila sa sveuĉilišta, lijepe prilagodljive djevojke iz ţenskih studentskih udruţenja koje su imale diplomu iz umijeća komuniciranja. Ţene poput Clare morale su uzeti ono što im je preostajalo, poslove za koje su bile previše kvalificirane, kao što je bilo voĊenje radiopostaja u nekoj zabiti. Kao posljedica toga previše su pušile, postajale sve ogorĉenije i zagorĉavale ţivote svim ţenama za koje su pretpostavljale da nastoje uspjeti samo na raĉun lijepoga lica. - Upravo me nazvao onaj glupan iz banke Sulphur City odsjeĉno je rekla Clare Francesci. - Hoće boţićnu promociju


danas, a ne sutra. - Pokazala je na kutiju ukrasa za drvo u obliku zvona na kojima je s jedne strane bilo otisnuto ime radiopostaje, a s druge naziv banke. - Odmah ih odnesi tamo i nemoj se zadrţati cijeli dan kao prošli put. Francesca se suzdrţala da ne naglasi kako zadnji put to ne bi toliko potrajalo da joj ĉetvero ljudi iz osoblja nije natovarilo još dodatnih zadataka, sve, od isporuke raĉuna za vrijeme provedeno u eteru koji su došli na naplatu do postavljanja nove pumpe za vodu u ofucanom Dodge Dartu postaje. Navukla je crveno- crni kockasti kaput triĉetvrt duţine, kojega je kupila u dućanu Goodwill za pet dolara, i potom dograbila kljuĉ Darta koji je visio na kuki odmah do prozora radne sobe. Unutra je snimao Tony March, popodnevni disk dţokej. Premda nije bio jako dugo u KDSC-u, svi su znali da će brzo dati otkaz. Imao je dobar glas i izrazitu osobnost. Za spikera poput Tonyja, KDSC sa svojim nimalo impresivnim signalom od 500 vati bio je samo odskoĉna daska za nešto bolje. Francesca je već zakljuĉila da su jedini koji su se duţe zadrţali u KDSC-u bili ljudi poput nje, koji nisu imali drugoga izbora. Automobil je nakon samo tri pokušaja krenuo, što je bio gotovo rekord. Izišla je na rikverc i krenula s parkirališta. Pogled na retrovizor odao je blijedu koţu, kosu bez sjaja skupljenu gumenom vrpcom na potiljku, i crvenilo oko nosa od posljednje u nizu hunjavica. Njezin kaput triĉetvrt duţine bio joj je prevelik i nije imala ni snage ni novca poboljšati svoj izgled. Barem se nije morala braniti od brojnih udvaranja muškog dijela osoblja. U proteklih šest tjedana bilo je malo uspjeha, ali zato mnogo nevolja. Jedna od najgorih dogodila se dan prije Dana zahvalno- sti kad je Clare otkrila da spava na kauĉu u postaji i vikala na nju pred svima, sve dok se Francescini obrazi nisu zaţarili od poniţenja. Sad su Zvijer i ona ţivjele u kombinaciji spavaće sobe- -kuhinje iznad jedne garaţe u Sulphur Cityju. Bila je puna propuha i loše namještena s odbaĉenim pokućstvom i kvrgavim krevetima u paru, ali najamnina je bila povoljna i mogla ju je tjedno plaćati pa je nastojala biti zahvalna za svaki centimetar prostora. Usto se mogla posluţiti automobilom Dodge Dart


koji je pripadao postaji, premda ju je Clare natjerala da plati benzin i kad je netko drugi koristio auto. Bilo je to iscrpljujuće ţivotarenje, od danas do sutra, bez prostora za novĉane nepredviĊene situacije, osobne nepredviĊene situacije, i bez imalo, apsolutno bez imalo prostora za neţeljenu trudnoću. Stegnula je šake oko upravljaĉa. Ţiveći gotovo bez svega uspjela je uštedjeti stotinu i pedeset dolara koliko su je na klinici San Antonio traţili da se riješi djeteta Dallieja Beaudinea. Odbila je prepustiti se razmišljanjima o posljedicama svoje odluke; bila je previše siromašna i previše oĉajna da bi razmotrila moralnost svog postupka. Nakon dogovorena sastanka u subotu sprijeĉit će još jednu katastrofu. To je jedina introspekcija koju je ona sebi dopustila. Za malo više od sat vremena završila je s obavljanjem sitnih poslova, vratila se u postaju i zatekla Clare koja se na nju dera- la zato što je otišla a da joj nije najprije oprala prozore u uredu. Sljedeće subote ustala je u zoru i dva sata vozila do San Antonia. Ĉekaonica klinike za pobaĉaje bila je oskudno namještena, ali ĉista. Sjela je na modeliran plastiĉan stolac, rukama stezala crnu torbu od platna na ramenu, a noge ĉvrsto stisnula kao da je nesvjesno ţeljela zaštititi mali komad protoplazme koji će joj uskoro izvaditi iz tijela. U prostoriji su bile još tri ţene. Dvije su bile Meksikanke, a jedna je bila ofucana plavuša bubuljiĉasta lica i beznadeţna pogleda. Sve su bile siromašne. Sredovjeĉna ţena s izgledom Španjolke, u urednoj bijeloj bluzi i tamnoj suknji, pojavila se na vratima i prozvala je. - Francesca, ja sam gospoĊa Garcia - rekla je donekle engleskim naglaskom. Hoćete li molim vas poći sa mnom? Francesca ju je omamljena slijedila u mali ured obloţen laţnim mahagonijem. GospoĊa Garcia sjela je za stol i pozvala Francescu da sjedne u drugi modeliran plastiĉan stolac koji se samo po boji razlikovao od onoga u ĉekaonici. Ţena je bila susretljiva i uĉinkovita dok je prelazila po formularima koje Francesca treba potpisati. Potom je objasnila postupak koji će se odvijati u jednoj od operacijskih dvorana


dolje u hodniku. Francesca se ugrizla s unutarnje strane usnice i nastojala je ne odveć pozorno slušati. GospoĊa Garcia govorila je polako i smireno, uvijek koristeći rijeĉ ’tkivo’, nikada fetus. Francesca je suzdrţano osjetila zahvalnost. Otkad je otkrila da je u drugom stanju odbila je personificirati neţeljena posjetitelja stacionirana u njezinoj utrobi. Odbila ga je u mislima povezati s onom veĉeri 11 moĉvari Louisiane. Njezin ţivot bio je ogoljen do kosti, do srţi, i nije bilo mjesta za osjećaje, mjesta za graĊenje laţnih slika o bucmastim ruţiĉastim obrazima i mekanoj kovrĉavoj kosici, i nikada nije bilo potrebe spomenuti rijeĉ ’djetešce’, ĉak ni 11 mislima. GospoĊa Garcia poĉela je govoriti o ’vakum aspiraciji’ i Francesca je pomislila na stari usisavaĉ ko ji je svake veĉeri gurala po tepihu radiopostaje. - Imate nekih pitanja? Odmahnula je glavom. Lica tri tuţne ţene u ĉekaonici kao da su joj se urezala u sjećanje, ţena bez budućnosti, bez nade. GospoĊa Garcia je preko metalne plohe radnog stola gurnula brošuru. Pamflet sadrţi informacije o kontracepciji koje trebate proĉitati prije nego što ponovno poĉnete s odnosom. Ponovno ? Sjećanje na Dalliejeve strastvene poljupce naglo joj se vratilo, ali sad joj se ĉinilo da su se intimna maţenja koja su nekoć rasplamsavala njezina osjećanja dogodila nekom drugom. Nije mogla zamisliti da bi se ponovno mogla tako dobro osjećati. - Ne mogu zadrţati to, to tkivo - rekla je iznenada Francesca i prekinula ţenu usred reĉenice kad joj je pokazala dijagram ţenskih organa za reprodukciju. GospoĊa Garcia je prestala priĉati i nagnula glavu poslušati je, oĉito naviknuta slušati najintimnija otkrića preko svog stola. Francesca je znala da nema potrebe opravdavati svoje postupke, ali ĉini se da nije mogla zaustaviti bujicu rijeĉi. - Ne vidite li daje nemoguće? - Stisnula je šake u krilu. - Nisam grozna osoba. Nisam bezosjećajna. Jedva mogu brinuti za sebe i za škiljavu maĉku. Ţena je piljila u nju sućutno. - Naravno da niste bezosjećajna, Francesca. To je vaše tijelo, i samo vi moţete odluĉiti što je najbolje.


- Odluĉila sam - odgovorila je, a glas joj postao ljutit, kao da se ţena prepirala s njom. - Nemam ni supruga ni novca. Jedva zadrţavam posao koji radim za šeficu koja me mrzi. Ĉak nemam naĉina ni platiti raĉune za lijekove. - Shvaćam. Teško je... - Ne shvaćate! - Francesca se nagnula naprijed, pogled joj je bio hladan i bijesan, a svaka rijeĉ dopirala kao odrješita saĉma. - Cijeli svoj ţivot ţivim na raĉun drugih ljudi, ali to više neću ĉiniti. Stvorit ću nešto od sebe! - Cijenim vašu ambiciju. Oĉito ste sposobna mlada... Ponovno je Francesca odagnala na stranu sućut pokušavajući objasniti gospoĊi Garcia, pokušavajući sebi objasniti što ju je dovelo u kliniku za pobaĉaj od crvene opeke u najsiromašnijem dijelu San Antonia. U prostoriji je bilo toplo, ali ona se obgrlila kao da joj je hladno. - Jeste li ikada vidjeli one slike koje ljudi pribijaju ĉavlićima i šarenim vrpcama i stavljaju na crni baršun, slike mostova i leptira i tomu sliĉno? - GospoĊa Garcia je kimnula. Francesca je piljila u laţni mahagoni a da ga nije ni vidjela. - Imam jednu od tih groznih slika priĉvršćenu na zid, odmah iznad svog kreveta, tu groznu sliku gitare od ruţiĉastih i naranĉastih vrpca. - Ne vidim baš... Kako netko moţe donijeti dijete na svijet kad ţivi na mjestu gdje slika gitare od vrpca visi na zidu? Koja bi majka namjerno izloţila bespomoćno djetešce neĉemu tako ruţnom? - Djetešce. Izgovorila je tu rijeĉ. Dvaput ju je izgovorila. Suze su joj bolno pritiskale kapke, ali trudila se suzu ne pustiti. Zadnju godinu dana razmaţeno je isplakala dovoljno suza ugaĊajući sebi, za cijeli ţivotni vijek, i neće više zaplakati. - Znate, Francesca, pobaĉaj ne mora biti kraj svijeta. U budućnosti će se moţda stvoriti druge okolnosti za vas... neki pogodniji trenutak. Njezina zadnja rijeĉ kao da je ostala visjeti u zraku. Francesca se zavalila natrag u stolac i iz nje je nestala sva ljutnja. Je li se na to sveo ljudski ţivot, pitala se, na pogodnost trenutka? Sad joj je bilo nezgodno imati dijete pa će ga se jednostavno riješi


ti? Pogledala je gospodu Garcia. - Moje prijateljice u Londonu znale su naći raspored za pobaĉaj da ne bi propustile nijedan ples ni zabavu. Prvi put gospoĊa Garda vidno se nakostrušila. - Ţene koje ovamo dolaze ne brine to što će propustiti zabavu, Francesca. To su petnaestogodišnjakinje koje imaju ĉitav ţivot pred sobom, ili udane ţene koje već imaju previše djece i nemaju muţeve. To su ţene bez posla i bez ikakve nade da će se zaposliti. Ali ona nije bila poput njih, rekla je Francesca sebi. Ona više nije bila tako bespomoćna i bez prebijena novĉića. To je u nekoliko posljednjih mjeseci dokazala. Ribala je zahode, podnosila poniţenja, hranila se i našla si utoĉište gotovo ni iz ĉega. Većina l judi bi se slomila, ali ona nije. Preţivjela je. Bio je to novi primamljiv pogled na nju samu. Uspravila se na stolcu i postupno rastvarala šake u krilu. GospoĊa Garcia progovorila je oklijevajući. - Vaš ţivot se trenutno ĉini neizvjestan. Francesca je pomislila na Clare, na ruţne prostorije iznad garaţe, na gitaru od vrpci, na nemogućnost da pozove Dallieja upomoć, premda je to oĉajniĉki ţeljela. - I jest neizvjestan - sloţila se. Nagnuvši se naprijed uzela je platnenu torbu. Potom je ustala sa stolca. Onaj impulsivni, optimistiĉni dio nje za kojega je mislila da je već prije nekoliko mjeseci nestao potaknuo ju je ĉini se na noge i prisilio da uĉini nešto što je jedino moglo voditi u katastrofu, nešto nelogiĉno, glupo... Nešto divno. - GospoĊo Garcia, mogu li molim vas dobiti natrag svoj novae? Uzmite koliko vam treba da pokrijete današnji trošak. GospoĊa Garcia se doimala zabrinuto. - Jeste li sigurni u svoju odluku, Francesca? Već ste deset tjedana trudni. Nemate baš mnogo vremena da izdrţite siguran pobaĉaj. Jeste li posve sigurni? Francesca nikada u ţivotu nije bila u nešto manje sigurna, ali je kimnula. Potrĉala je kad je izišla iz klinike za pobaĉaje, a potom poskoĉila prijeći onih zadnjih nekoliko koraka do Darta. Usne su


joj se iskrivile u osmijeh. Od svih gluposti koje je ikada uĉinila u ţivotu, ovo je bila najveća. Još šire se osmjehnula. Dallie je bio sasvim u pravu što se nje tiĉe, nije imala ni grama zdrava razuma. Bila je siromašnija od crkvena miša, loše naobrazbe, i svakog trenutka ţivjela je na samom rubu propasti. Ali baš sad, u ovom trenutku, ništa od toga nije bilo vaţno jer su neke stvari u ţivotu bile vaţnije od zdravog razuma. Francesca Serritela Day izgubila je većinu svog dostojanstva, i sav svoj ponos. Ali neće izgubiti svoje djetešce.

DVADESETO POGLAVLJE

F

rancesca je u nekoliko sljedećih mjeseci otkrila nešto divno o sebi. LeĊima prislonjena uza zid, uz pištolj uperen u njezini i glavu i vremensku bombu koja joj je otkucavala u utrobi, shvatila je da je priliĉno inteligentna. Lako je shvaćala nove ideje, pamtila to što je nauĉila, i s obzirom da je imala malo akademskih predrasuda koje su joj nametnuli uĉitelji, nikada nije dopuštala da joj unaprijed stvorene predrasude ograniĉe razmišljanje. Kad su iza nje bili prvi mjeseci trudnoće otkrila je naoko beskrajnu sposobnost za naporan rad koju je poĉela iskorištavati radeći dokasna u noć, ĉitajući novine i prenoseći vijesti iz ĉasopisa, slušajući vrpce i spremajući se poduzeti mali korak u svijet. - Imaš malo vremena, Clare? - upitala je provirivši glavu u kn jiţnicu s ploĉama drţeći u dlanu stisnut mali kasetofon. Clare je prelistavala nekakav priruĉnik o reklamnim panoima i nije se ni udostojila podići pogled. Knjiţnica s ploĉama bila je zapravo samo veliki ormar s albumima koji su bili naslagani na policama, trake šarenih vrpci priĉvršćenih za hrbat da oznaĉe pripadaju li kategoriji muških ili ţenskih vokala, ili skupina. Francesca je namjerno izabrala to mjesto jer je to bio neutralan teritorij i nije ţeljela dati Clare dodatnu prednost da poput Boga sjedi za svojim stolom dok je odluĉivala o sudbini onoga koji pokorno moli u jeftinom sjedalu njoj suĉelice.


- Imam cijeli dan - sarkastiĉno je odvratila Clare i nastavila listati knjigu. - Zapravo, sjedim tu satima i vrtim palĉevima ĉekajući da me netko prekine. Nije to bio najsretniji poĉetak, ali Francesca se nije osvrtala na Clarein sarkazam i smjestila se nasred dovratka. Imala je na sebi najnoviji komad odjeće iz ormara; mušku sivu potkošulju koja joj je u vrećastim naborima padala preko bokova. Ispod nje su, Sto se nije vidjelo, traperice bile raskopĉane i patentni zatvaraĉ otvoren, pridrţavao ili je samo komad špage nezgrapno prošiven kroz rasporak. Francesca je pogledala Clare ravno u oĉi. - Ţeljela bih se okušati na spikerskom poslu kad Tony ode. Clare je izvila obrve do pola ĉela. - Šališ se. - Zapravo ne. - Francesca je podigla bradu i nastavila kao da ima samopouzdanje cijeloga svijeta. - Provela sam mnogo vremena vjeţbajući, i Jerry mi je pomogao naĉiniti vrpcu za audiciju. Pruţila je magnetofonsku kasetu. - Mislim da to mogu obavljati. Okrutan podsmješljiv osmijeh zatitrao je u kutovima Clare - nih usana. - Zanimljiva ambicija, s obzirom da imaš zamjetljiv britanski naglasak i da nikada u ţivotu nisi bila ispred mikrofona. Naravno, mala navijaĉica koja me zamijenila u Chicagu nikada nije bila u eteru i zvuĉala je poput Betty Boop pa bih trebala pripaziti. Francesca se jako obuzdavala. - Ipak bih htjela dobiti priliku. Moj britanski naglasak omogućit će mi da zvuĉim drukĉije od ostalih. - Ti ĉistiš zahode - ismijavala ju je Clare pripaljujući cigaretu. Za taj si posao primljena. Francesca se nije lecnula. - I dobra sam u tome, nisam li? U ĉišćenju zahoda i u svakom drugom vraţjem poslu koji mi natovarite. A sad mi dajte da se okušam u ovome. - Zaboravi. Francesca više nije mogla ići na sigurno. Morala je misliti na svoje djetešce, na svoju budućnost. - Znaš, zapravo poĉinjem suosjećati s tobom, Clare. - Što ţeliš reći time?


- Ĉula si za staru poslovicu koja kaţe kako ne moţeš nikoga razumjeti dok ne prijeĊeš dva kilometra u njegovim cipelama. Shvaćam te, Clare. Toĉno znam što znaĉi biti diskriminiran zbog onoga što si, bez obzira koliko marljivo radio. Znam što znaĉi kad ti uskrate priliku da se okušaš u poslu, ne zbog toga što nisi sposoban, nego zbog osobne predrasude tvog poslodavca. - Predrasude! - Oblak dima pojavio se iz Clarenih usana, kao vatra iz nosnica zmaja. - Nikada u ţivotu nisam imala predrasuda. Ja sam bila ţrtva predrasuda. Nije bilo vrijeme za uzmak i Francesca je još jaĉe pritisnula. - Nećeš odvojiti ni petnaest minuta da preslušaš vrpcu za audiciju. Ja bih to nazvala predrasudom, ne bih li? Clare je ĉvrsto stisnula vilicu. - Dobro, Francesca, dat ću ti tvojih petnaest minuta. - Zgrabila joj je kasetu iz ruke. - Ali ne zadrţavaj dah od uzbuĊenja. Ostatak dana Francesca je osjećala da joj je utroba drhtava masa hladetine. Morala je dobiti taj posao. Ne samo što joj je oĉajniĉki bio potreban novac, nego je apsolutno morala uspjeti u neĉemu. Radio je bio medij koji je djelovao bez slika, medij u kojemu oĉi zelene boje kadulje i savršen profil nemaju nikakve vaţnosti. Radio je bio njezin pokusni teren, njezina prilika da dokaţe sebi da nikada više neće morati ovisiti o svom izgledu da bi uspjela. U jedan i trideset Clare je provirila glavu kroz vrata ureda i dala znak da priĊe Francesci koja je slagala letke u kutiju i nastojala samouvjereno ući u ured. Nije joj baš uspjelo. - Vrpca nije uţasno loša - rekla je Clare smještajući se u stolac ali nije ni bogzna što. - Gurnula je magnetofonsku kasetu preko plohe radnog stola. Francesca je buljila u nju pokušavajući prikriti poraţavajuće razoĉaranje koje je osjećala. - Glas ti je previše bezvuĉan - nastavila je Clare. Njezin glas bio je ţustar i bezliĉan. - Prebrzo govoriš i naglašavaš najne- obiĉnije rijeĉi. Jedino što ti ide u prilog je tvoj britanski naglasak. U protivnom zvuĉiš poput loše imitacije svakog prosjeĉnog disk dţokeja kojega smo imali na ovoj radiopostaji.


Francesca se napinjala kako bi ĉula nekakvu vrstu osobnog animoziteta u njezinu glasu, nekakav trag Clarene osvetoljubivosti. Ali ĉula je samo nepristranu procjenu iskusne profesionalke. Dopusti da snimim još jednu vrpcu - preklinjala je. - Dopusti mi da još jednom pokušam. Stolac je zaškripao kad se Clare nagnula. - Ne ţelim preslušati drugu vrpcu; ne bi bilo nikakve razlike. AM radio je posvećen ljudima. Ako slušatelji ţele glazbu, naĊu FM postaju. Radio AM mora biti radio osobnosti, ĉak i u ovoj štakorskoj postaji poput ove. Ako ţeliš uspjeti na AM-u, moraš zapamtiti da se obraćaš ljudima, a ne mikrofonu. U protivnom, samo si još jedna namiguša. Francesca je zgrabila vrpcu i okrenula se prema vratima, konci njezine samokontrole umalo su se razmotali. Kako je ikada mogla pomisliti da se moţe probiti na radio bez prakse? Još jedna zabluda. Još jedan dvorac od pijeska koji je izgradila preblizu rubu vode. - Najbolje što mogu uĉiniti je iskoristiti te kao spikericu u emisiji za odmor i razonodu vikendom ako netko ne bude mogao obavljati svoj posao. Francesca se naglo okrenula. - Spikericu u emisiji za odmor i razonodu! Uzet ćeš me kao spikericu u emisiji za odmor i razonodu? - Boţe, Francesca. Ne ponašaj se kao da ti ĉinim nekakvu veliku uslugu. To samo znaĉi da ćeš na kraju raditi popodnevnu smjenu na Uskrs kad nitko ne bude slušao. Ali Francesca nije dopustila da joj Clarena mrzovolja umanji veselje i radosno je uskliknula. Te noći izvukla je limenku maĉje hrane iz jedinog kuhinjskog elementa i poĉela voditi noćni razgovor sa Zvijeri. - Stvorit ću nešto od sebe - rekla joj je. - Ne marim za to koliko naporno moram raditi ni što moram ĉiniti. Bit ću najbolji spiker kojega je KDSC ikada imao. - Zvijer je podignula straţnju nogu i poĉela se lickati. Francesca ju je mrko pogledala. - To ti je najodvratnija navika koju imaš, a ako misliš da ćeš nastaviti to raditi u blizini moje kćeri, morat ćeš razmisliti o tome.


Zvijer nije obraćala pozornost na nju. Posegnula je za zalirĊalim otvaraĉem limenki kojeg je uĉvrstila za rub limenke, ali nije ga poĉela odjednom zakretati. Naprotiv, poĉela je sanjariti o onome što je ĉeka. Nagonski je znala da će imati kćer, malu pravu Amerikanku, djevojĉicu koju će od samoga poĉetka uĉiti da se oslanja na nešto više od tjelesne ljepote koju je bila predodreĊena naslijediti od svojih roditelja. Njezina kći bit će ĉetvrta generacija ţena Serritella, i najbolja. Francesca se zaklinjala da će svoje dijete nauĉiti svemu onome što je ona bila primorana nauĉiti sama, svim stvarĉicama koje mala djevojĉica treba znati, kako nikada ne bi završila leţeći nasred prašnjave ceste, pitajući se kako je tamo stigla. Zvijer ju je prekinula u sanjarenju šapom joj grebući tenisi- cu, podsjećajući je na ruĉak. Ponovno je otpoĉela otvarati limenku. Donijela sam konaĉnu odluku da ću joj dati ime Natalie. To je baš lijepo ime, ţensko ali snaţno. Što misliš? Zvijer je piljila u zdjelu s hranom koja se presporo spuštala prema njoj koja je svu svoju pozornost usredotoĉila na ruĉak. Francesci se u grlu stvorila knedla kad je limenku spustila na pod. Ţene ne bi trebale imati djecu kad imaju samo maĉku s kojom dijele snove o budućnosti. Potom je odagnala samosaţalijevanje. Nitko je nije prisilio da ima to dijete. Tu oduku donijela je sama, i neće sad poĉeti cviliti zbog toga. Spustivši se do starog poda pokrivena linoleumom sjela je prekriţenih nogu uz maĉju zdjelu i pruţila ruku pogladiti maĉku. - Pogodi što se danas dogodilo, Zvijeri? Nešto najdivnije. Prstima je prošla kroz ţivotinjino mekano krzno. - Osjetila sam kako se moje dijete pomaknulo... U roku tri tjedna nakon njezina razgovora s Clare epidemija gripe pokosila je trojicu KDSC spikera i Clare je bila prisiljena dopustiti Francesci da preuzme jutarnju smjenu u srijedu. - Nemoj smetnuti s uma da se obraćaš ljudima - reţala je kad se Francesca uputila u studio dok joj je srce tako brzo kucalo da se osjećala kao da joj propeleri helikoptera razdiru prsa.


Studio je bid malen i pregrijan. Kontrolna ploĉa pruţala se uza zid okomito u odnosu 11 a prozor studija, dok su na suprotnoj strani bili skuĉeni kutci popunjeni snimkama koje će se puštati sljedećeg tjedna. U prostoriji je još bio drveni stalak na okretanje pun kaseta, velika siva arhivska kutija za reklame koje idu uţivo i niz objava i upozorenja zalijepljenih za svaku ravnu plohu. Francesca se smjestila ispred kontrolne ploĉe i nespretno namjestila slušalice na uši. Ruke joj se nisu prestajale tresti. U malim postajama poput KDSC-a nije bilo inţenjera koji rade na kontrolnoj ploĉi. To su morali ĉiniti sami spikeri. Francesca je sate provela uĉeći kako na signal puštati ploĉe, rukovati prekidaĉem na mikrofonu, podesiti razinu zvuka i koristiti one role s tri magnetofonske vrpce ili kasetofone koji su bili dio sterea, a bila je dovoljno visoka da sa stolca ispred mikrofona dosegne samo do dva. Kad su AP vijesti završile pogledala je u niz brojĉanika na kontrolnoj ploĉi. U svoj toj nervozi doimali su se kao da ispred nje mijenjaju oblike i tope se kao Dalijevi satovi, sve dok nije zaboravila za što sluţi koji od njih. Prisilila se usredotoĉiti. Pritisnula je AP izborni prekidaĉ. Gurnula je polugu koja je ukljuĉila mikrofon i pojaĉala zvuk na brojĉaniku koji se nalazio ispod. Znoj joj je curio meĊu dojkama. Morala je to dobro obaviti. Ako danas zabrlja, nikada joj Clare neće dati drugu priliku. Kad je otvorila usne, progovoriti, jezik joj se zalijepio za nep ce. - Halo - zagraktala je. - S vama je Francesca Day koja će vam na KDSC puštati glazbu u srijedu ujutro. Govorila je brzo, spajajući sve rijeĉi u jednu, i nije joj padalo na pamet reći ništa drugo premda je ovaj trenutak stotinu puta ponavljala u mislima. U panici je pustila ploĉu koju je drţala na prvoj okretnoj plohi i pojaĉala zvuk, ali ju je namjestila preblizu poĉetku pjesme pa je uzviknula kad ju je pustila. Zastenjala je ĉujno, a potom shvatila da nije iskljuĉila prekidaĉ na mikrofonu pa je njezino stenjanje otišlo u eter. Prtljala je oko poluge. U prostoru recepcije Clare ju je promatrala kroz prozor na studiju i s gnušanjem odmahivala glavom. Francesca je za


mišljala da ĉuje kako rijeĉ ’namiguša’ dopire kroz nepropusne zidove. Ubrzo su joj ţivci oĉvrsnuli pa je postala bolja, ali tijekom nekoliko proteklih mjeseci naslušala se dovoljno snimki dobrih spikera da bi shvatila kako je osrednja. Poĉela su je leĊa boljeti od napetosti. Kad je njezin termin konaĉno bio završen i kad se pojavila iz studija mlitavo se vukući od iscrpljenosti, Kate joj se sućutno osmjehnula i promrmljala nešto o ţivĉanoj napetosti prvoga puta. Clare je zalupila vrata svog ureda i izjavila da se epidemija gripe proširila i zahvatila Paula Maynarda te da će sutra popodne morati ponovno pustiti Francescu u eter. Govorila je tako zajedljivo da Francesca nije ni sumnjala kako se osjeća s obzirom na situaciju. Te noći, kad se koristila jednom od svoje ĉetiri svijene vilice gurkajući hrpu prepeĉene kajgane po tanjuru, tisućiti put je pokušavala shvatiti gdje je griješila. Zašto u mikrofon nije mogla govoriti na naĉin na koji je razgovarala s ljudima? Ljudima. Odloţila je vilicu kad joj je iznenada sinulo. Clare je nastavljala govoriti o ljudima, ali gdje su bili ti ljudi? Nagonski je skoĉila od stola i poĉela listati ĉasopise koje je pokupila u postaji. Konaĉno je izrezala ĉetiri fotografije osoba koje su izgledale kao one koje bi sljedećeg dana mogle slušati njezinu emisiju; mlada majka, sijeda starica, kozmetiĉarka i pretili vozaĉ kamiona poput onih koji putuju okrugom po drţavnoj autocesti i hvataju KDSC signal u krugu od osamdeset kilometara. Ostatak veĉeri provela je piljeći u njih, zamišljajući njihove moguće ţivotne priĉe i osobne pasije. Oni će biti njezina publika za sutrašnju emisiju. Samo njih ĉetvero. Sljedećeg popodneva zalijepila je slike za rub kontrolne ploĉe dvaput ispustivši staricu jer su joj prsti bili jako nespretni. Jutarnji disk dţokej pustio je AP vijesti, a ona je sjela namjestiti slušalice na glavu. Nema više oponašanja disk dţokeja. Ona će to uĉiniti na svoj naĉin. Pogledala je fotografije ispred sebe; mladu majku, staricu, kozmetiĉarku, i vozaĉa kamiona: Razgovaraj s njima, doĎavola. Budi svoja i zaboravi na sve ostalo.

Završile su AP vijesti. Piljila je u prijateljske smeĊe oĉi mlade majke, ukljuĉila prekidaĉ na mikrofonu i duboko uzdahnula.


- Dobar dan svima, s vama je Francesca koja će vam puštati glazbu i ĉavrljati s vama u ĉetvrtak popodne. Uţivate li u ovome nadasve divnome danu? Nadam se da uţivate. Ako ne uţivate, moţda vam mi moţemo u tome pomoći. - Boţe, zvučala je poput Mary Poppins. - Bit ću s vama cijelo popodne, i u dobru i u zlu, ovisno o tome hoću li ili neću naći pravi prekidaĉ na mikrofonu. - To je već bilo bolje. Osjećala je kako se pomalo opušta. - Zapoĉnimo naše zajedniĉko popodne glazbom. - Pogledala je u svog vozaĉa kamiona. Doimao joj se onom vrstom muškarca kakav bi se Dallieju svidio, pivopija koji uţiva u nogometu i prostim vicevima. Povjerljivo mu se osmjehnula: - Evo jedne oĉajne pjesme Debby Boone koju ću vam pustiti. Obećavam vam da će melodije biti sve bolje i bolje. Namjestila je prvu okretnu ploĉu, stišala mikrofon, i kad se slatki glas Debby Boone oglasio na monitoru bacila je pogled prema prozoru studija. Tri zapanjena lica iskoĉila su poput lutke iz kutije; Katieno, Clareno i novoga direktora. Francesca se ugrizla za usnicu, pripremila prvu reklamu i poĉela odbrojavati. Nije izbrojila ni do deset kad je Clare zalupala na vrata studija. - Jesi li ti sišla s uma? Kako to misliš, očajna pjesma? - Radio osobnosti - rekla je Francesca, neduţno pogledala Clare i bezbriţno joj malinula kao da je sve to samo lakrdija. Katie je provirila glavom kroz vrata. - Telefonske linije poĉinju svijetliti, Clare. Što ţeliš da uĉinim? Clare je trenutak razmišl jala, a potom se okomila na Francescu. - Dobro, Miss Osobnosti. Preuzmi pozive u eter. I drţi prst na prekidaĉu s dvije sekunde odgode jer slušatelji uvijek ne paze na jezik kojim se koriste. - U eter! Ne mislite to ozbiljno! - Ti si ta koja je odluĉila biti slatka. Ne lijeţi uveĉer s djecom ako se bojiš da ćeš se ujutro probuditi popišana. - Clare je bijesno izišla iz studija i zauzela mjesto pokraj prozora gdje je pušila i slušala. Debby Boone pjevala je zadnje taktove ’You Light Up My Life’ i Francesca je pustila reklamu u trajanju od pola sekunde za


mjesno skladište graĊevnog drva. Kad je završila, ukljuĉila je mikrofon. - Ljudi, rekla je sebi. Obraćaš se ljudima. -Telefonske linije su otvorene. S vama je Francesca. Da ĉujemo vaše mišljenje! - Mislim da oboţavate Ċavla - rekao je hirovit ţenski glas s druge strane. - Ne znate li da je Debby Boone tu pjesmu napisala o Gospodinu? Francesca se zapiljila u sliku sjedokose gospoĊe zalijepljenu za kontrolnu ploĉu. Kako ju je ta slatka gospoĊa mogla na taj naĉin napasti? Nakostriješila se. - Je li vam to Debby osobno tekla? - Nemojte biti drski sa mnom - uzvratio je glas. - Moramo slušati sve te pjesme o seksu, seksu, seksu, a potom doĊe nešto lijepo i vi to ismijete. Svatko onaj kome se ne sviĊa ta pjesma ne voli ni Gospodina. Francesca je buljila u svoju staricu. - To je strašno uskogrudan stav, ne mislite li tako? Ţena joj je spustila slušalicu i zvuk poklopljene slušalice odzveknuo je poput zvuka metka u njezinim slušalicama. Naknadno je Francesca shvatila da su to njezini slušatelji i da bi trebala biti ljubazna prema njima. Naĉinila je grimasu prema fotografiji s mladom majkom. - Oprostite. Moţda to nisam trebala reći, ali zvuĉala je poput uţasno grozne osobe, nije li? Ispod oka mogla je vidjeti Clare koja je pognula glavu i lupila se dlanom po ĉelu. Brzo se ispravila. Naravno, i ja sam u prošlosti bila strašno uskogrudna pa se vjerojatno ne bih trebala bacati kamenjem. - Ukljuĉila je prekidaĉ za telefon. - Francesca ovdje. Da ĉujemo vaše mišljenje! - Dakle... hm. Ovdje Sam. Zovem vas iz Dijamanta, stajališta za kamione na U.S. 90? Ĉujte... hm... drago mi je to što ste rekli za tu pjesmu. - Ni vama se ne sviĊa, Sam? - Neee. Sto se mene tiĉe ta glazba je najveće sranje... Francesca je na vrijeme pritisnula prekidaĉ za dvije sekunde odgode. Govorila je zapuhano. - Jako ste prosti, Sam, i prekidam vas.


Incident ju je naţivcirao i srušila je na pod svoju pozorno sloţenu hrpu najava n javnim uslugama baš u trenutku kad se javila sljedeća slušateljica koja se predstavila kao Sylvia. - Ako smatrate da je ’Light Up My Life’ tako jako loša pjesma, zašto ju puštate? upitala je Sylvia. Francesca je zakljuĉila da je jedini naĉin da u ovome bude uspješna biti svoja - pa kako bude da bude. Pogledala je u svoju kozmetiĉarku.'- Zapravo, Sylvia, najprije mi se pjesma sviĊala, ali sam je se zasitila jer je puštamo mnogo puta na dan. To je dio naše programske politike. Da je ne puštam tijekom svoje emisije, mogla bih izgubiti posao, a da budem posve iskrena s vama, moja šefica me i onako baš ne voli previše. Clare je otvorila usne i neĉujno vrisnula s druge strane prozora. - Toĉno znam što mislite - odvratila je ţena koja je nazvala. Potom je, na Francescino iznenaĊenje, Sylvia priznala da je i njoj njezin zadnji šef takoĊer zagorĉavao ţivot. Francesca joj je postavila nekoliko suosjećajnih pitanja i Sylvia, koja je oĉito bila brbljavica, iskreno joj je odgovorila. Poĉela se stvarati ideja. Francesca je shvatila da je nehotice pogodila ono što tišti mnoge i brzo zamolila ostale slušatelje da telefoniraju i priĉaju o svom iskustvu s poslodavcima. Sljedeća dva sata linije su dobar dio vremena ostale zauzete. Kad je njezin termin završio Francesca se pojavila iz studija, potkošulja joj se priljubila uz tijelo, a adrenalin i dalje nadirao venama. Katie, ĉiji je izraz lica bio pomalo zbunjen, glavom je pokazala na ured upraviteljice postaje. Francesca je odluĉno ispravila ramena, ušla i zatekla Clare kako razgovara na telefon. - Naravno, shvaćam vaš stav. Apsolutno. I zahvaljujem vam na pozivu... O, da, svakako ću razgovarati s njom. - Odloţila je slušalicu i zagledala se u Francescu ĉiji je ushit polako splasnuo. - Bio je to onaj zadnji slušatelj kojega si pustila u eter rekla je Clare. - Onaj za kojega si slušateljima rekla da zvuĉi kao primitivan tip koji pretuĉe ţenu a potom je pošalje van da kupi pivo. - Clare se zavalila u stolac i prekriţila ruke preko ravnih njedara. - Taj primitivan tip jedan je


od naših najvećih sponzora. Barem je bio jedan od naših najvećih sponzora. Francesca je osjetila muĉninu. Pretjerala je. Toliko se zanijela time što je bila svoja i razgovarajući sa svojim fotografijama zaboravila je paziti na to što govori. Nije li ništa nauĉila tijekom nekoliko posljednjih mjeseci? Je li bila predodreĊena da ovako nastavi zauvijek, lakoumno i neodgovorno, jurišajući naprijed bez imalo razmišljanja o posljedicama? Pomislila je na mali komad ţivota koji se ugnijezdio u njoj. Jednu ruku nagonski je stavila oko struka. - Oprosti, Clare. Nisam te namjeravala iznevjeriti. Bojim se da sam se zanijela. - Okrenula se vratima pokušavajući pobjeći i polizati rane, ali nije se mogla dovoljno brzo pokrenuti. - Kamo sad ideš? - U, u zahod. - Boţe. Namiguša se rastapa na najmanji znak problema. Francesca se okrenula. - DoĊavola, Clare! - Idi ti doĊavola! Rekla sam ti nakon što sam preslušala tvo- ju snimku za audiciju da govoriš prebrzo. A sad ozbiljno ţelim da usporiš do sutra. - Prebrzo govorim? - Francesca nije mogla vjerovati. Upravo je izgubila KDSC sponzora, a Clare viĉe na nju da govori prebrzo. Potom joj je sinulo još nešto što je Clare rekla. - Sutra? - Pa naravno. Francesca je buljila u nju. - Ali što sa sponzorom, ĉovjekom koji te upravo nazvao? -Jebeš njega. Sjedni, mala. Napravit ćemo mi sami radio emisiju. Za dva mjeseca sat i pol Francescina programa razgovora i intervjua ĉvrsto je uspostavljen kao nešto najuţe vezano uz KDSC, i Clareno neprijateljstvo prema Francesci postupno se svelo na isti povremeni cinizam kakav je uvela prema ostalim spikerima. Nastavljala je psovati Francescu doslovno za sve; brz govor, pogrešno izgovaranje rijeĉi, puštanje dva reklamna bloka o jav-


nim uslugama jedan za drugim, ali bez obzira na to koliko besramni Francescini komentari bili u eteru, Clare je nikada nije cenzurirala. Premda ih je Francescina spontanost katkad dovela u nepriliku, Clare je znala prepoznati dobar radio kad ga je ĉula. Nije imala namjeru zaklati gusku koja je tako neoĉekivano legla mala zlatna jaja za njezinu radio postaju u zabiti. Sponzori su poĉeli traţiti vrijeme u eteru u njezinoj emisiji i Francescina plaća ubrzo je narasla na stotinu trideset pet dolara tjedno. Prvi put u ţivotu Francesca je otkrila zadovoljstvo koje je potjecalo od dobro obavljena posla i predstavljalo joj je golemo zadovoljstvo kad je shvatila da se iskreno sviĊa ostalim ĉlanovima ekipe. Traţile su je ţenski skauti da govori na njihovu godišnjem banketu majki i kćeri gdje je govorila o vaţnosti marljiva rada. Posvojila je još jednu zalutalu maĉku i provela veći dio vikenda pišući niz najava javnih usluga za Sulphur City zaštitu ţivotinja. Što se više u ţivotu otvarala prema drugim ljudima, to bolje se i sama osjećala. Jedni oblak na obzoru usredotoĉio se na brigu da bi Dallie mogao ĉuti njezinu radioemisiju dok putuje U.S. 90 i odluĉiti joj ući u trag. Pri samoj pomisli kakvog je kretena pred njim napravila od sebe, najeţila se. Rugao joj se, ponašao se prema njoj pokroviteljski, kao prema blago retardiranoj odrasloj osobi, a ona je na to odgovorila tako što je uskoĉila k njemu u krevet i rekla sebi da je zaljubljena. Kakva je beskiĉmena glupaĉica bila! Ali zarekla se sama sebi da više nije beskiĉmenjak, i ako se Dallie Beaudine usudi gurati nos u njezin posao, zaţalit će. Ovo je bio njezin ţivot, njezino dijete, i svatko tko bi joj se našao na putu bio bi spreman na borbu. Reagirajući prema predosjećaju, Clare je promijenila mjesto emitiranja Francescine emisije, koja se poĉela emitirati s razliĉitih mjesta, kao što su mjesna ţeljezara i policijska postaja. U ţeljezari je Francesca nauĉila kako ispravno koristiti bušilicu. U policijskoj postaji pretrpjela je toboţnje pritvaranje. Oba emitiranja postigla su uspjeh brţe od oĉekivanog, prvenstveno zbog toga što Francesca nije tajila koliko joj je mrsko bilo svako to is


kustvo. Bila je prestravljena da će joj bušilica iskliznuti i prosvrdlati joj ruku. A zatvorska ćelija u kojoj su snimali emisiju bila je puna najodvratnijih kukaca koje je ikada vidjela. - O, Boţe, pa ta ima kliješta! - jecala je svojim slušateljima dok je odizala stopala sa škripavog linoleuma. - Nikako mi se ne sviĊa ovo mjesto, zbilja mi je mrsko. Nije ni ĉudo što se zloĉinci divljaĉki ponašaju. Mjesni šerif koji je sjedio s druge strane mikrofona i buljio u n ju kao zaljubljeno tele ĉizmom je zgnjeĉio krivca. - Ma dajte, gospoĊice Francesca, takvi kukci jedva se i broje. Stonoga se morate paziti. Slušatelji KDSC-a ĉuli su nešto što je zvuĉalo kao kriţanac izmeĊu stenjanja i skviĉanja i smijuljili se sami za sebe. Francesca je na smiješan naĉin izraţavala svoju ljudsku slabost. Govorila je ono što joj je bilo na umu, a iznenaĊujuće ĉesto i ono što je bilo na njihovom, premda se većina njih nije usuĊivala izići i u javnosti priznati svoje nedostatke poput nje. Morali ste se ne- kome takvome diviti. Slušanost je i dalje bila u porastu i Clare Padgett je u mislima zadovoljno trljala ruke. Koristeći se dijelom povećane plaće Francesca je kupila elektriĉni ventilator kako bi pokušala rastjerati zagušljivu popodnevnu vrućinu u garaţnom stanu, kupila Cezanneov poster muzeja i zamijenila gitaru od vrpci te u gotovini uplatila šest godina starog zahrĊalog Forda Falcona. Ostatak je spremila kao svoju prvu ušteĊevinu. Premda je znala da joj se izgled popravio sad kad je bolje jela i manje brinula, obraćala je malo paţnje na ĉinjenicu da joj se vratio zdrav izgled koţe i sjaj u kosi. Nije imala vremena, a nije ju ni zanimalo prevlaĉiti se pred zrcalom. Bila je to razbibriga koja se pokazala potpuno beskorisnom za njezin opstanak. Zraĉna luka Sulphur Cityja oglašavala je sportski padobranski klub i Clareino uobiĉajeno mrzovoljno raspoloţenje se pogoršalo. Znala je prepoznati dobru ideju za program ĉim ju je vidjela, ali ĉak ni ona nije mogla navesti ţenu u osmom mjesecu trudnoće da iskaĉe iz zrakoplova. Francescina trudnoća uve-


like je Clare dovela u nepriliku, i kao posljedicu naĉinila je samo mali ustupak. - Dogovorit ćemo da skok bude na programu dva mjeseca nakon roĊenja tvog djeteta. To će ti ostaviti dovoljno vremena za oporavak. Koristit ćemo beţiĉni mikrofon tako da slušatelji mogu ĉuti kako vrištiš sve dok se budeš spuštala. - Neću skakati iz zrakoplova! - uzviknula je Francesca. Clare je prstom pokazala na hrpu obrazaca na svom stolu, što je bio dio njezina pokušaja da sredi Francescinu situaciju s US zavodom za primanje u drţavljanstvo i useljeništvo. - Ako ţeliš ove obrasce popunjene, hoćeš. - To je ucjena. Clare je slegnula ramenima. - Ja sam realna. Vjerojatno se nećeš dugo ovdje zadrţati, mala, ali dok si tu, isisat ću zadnju kap krvi iz tebe. Nije to bilo prvi put da je Clare aludirala na njezinu budućnost, i svaki put kad je to uĉinila Francesca je osjetila navalu radosnog oĉekivanja. Znala je pravilo poput svih drugih: oni koji su bili dobri nisu se dugo zadrţavali u KDSC-u; odlazili su na veća trţišta. Gegala se iz Clareina ureda tog dana, zadovoljna sama sobom. Emisija joj je dobro išla, imala je gotovo petsto dolara spremljenih u banci i ĉinilo se da je na ne-tako-dalekom obzoru ĉeka blistava budućnost. Osmjehnula se samoj sebi. Za uspjeh u ţivotu potrebno je samo malo talenta i mnogo marljiva rada. A tad je ugledala poznatu osobu kako s ulaznih vrata kreće prema njoj, i smraĉilo joj sc. - Ah, kvragu - rekla je Holly Grace Beaudine otegnuto kad je zastala nasred prostora za recepciju. - Taj glupi pasji skot ti je napravio dijete.


DVADESET PRVO POGLAVLJE

M

jehur Francescina samozadovoljstva iznenada je prasnuo. Holly Grace je poloţila pet hladnih svijetloljubiĉastih nalakiranih noktiju na bok elegantno krojenih bijelih ljetnih hlaĉa i s gnušanjem odmahnula glavom. - Taj ĉovjek nema ništa više razuma sad nego što je imao onda kad sam se udala za njega. Francesca se lecnula kad su se sve glave u uredu okrenule prema njoj. Osjetila je kako joj boja navire u obraze i imala je neobuzdanu potrebu prekriţiti ruke preko izboĉena trbuha. - Djevojke, hoćete li ući u moj ured i tamo popriĉati? - Clare je stajala u dovratku, oĉito uţivajući u mini drami koja je iskrsnula pred njom. Holly Grace je brzo ocijenila Clare kao osobu od autoriteta i izjavila: - Mi djevojke ćemo negdje otići i same popiti ţesticu. Naravno, ako nemate ništa protiv. - Samo dajte. - Clare je rukom pokazala prema vratima. - Doista se nadam da ćeš sutra biti spremna podijeliti malo tog uzbuĊenja sa svojim slušateljima, Francesca. Uvjerena sam da će biti oĉarani. Francesca je ostala nekoliko koraka iza Holly Grace kad su prelazile preko parkirališta prema sjajnom srebrnom mercede- su. Nije imala ţelje nikamo ići s Holly Grace, ali jedva da je mogla baš taj prizor izvesti pred zagriţeno znatiţeljnim suradnicima. Mišići njezinih ramena stisnuli su se u ĉvorove i pokušala ih je opustiti. Ako dopusti Holly Grace da je tako brzo zastraši, nikada se neće oporaviti. Mercedes je iznutra imao sedefastosivu koţu koja je mirisala na nove novĉanice. Kad je Holly Grace ušla unutra malo je lupkala po upravljaĉu, a potom izvukla sunĉane naoĉale iz torbice koju je Francesca odmah prepoznala kao Hermes. Francesca je upijala svaki detalj garderobe Holly Grace, od divne tirkizne svilene majice na naramenice koje su se kriţale na leĊima prije nego su nestajale u pojasu njezinih lijepo krojenih hlaĉa, do zapanjujuće Peretti narukvice od kroma na orukavlju i raskošnih srebrnih Ferragamo sandala od jareće koţe. Reklame za Drsku


bile su posvuda pa Francesca nije bila iznenaĊena vidjeti što je Holly Grace uĉinila za sebe. Francesca je nastojala što leţernije prebaciti ruku preko mrlje od kave koja je nagrĊivala prednjicu njezine bezobliĉne ţute pamuĉne trudniĉke haljine. Dok su se u tišini vozile prema Sulphur Cityju, osjetila je strah u utrobi. Sad kad zna za Francescino dijete, Holly Grace će to sigurno reći Dallieju. Što ako on pokuša dati zahtjev za dodjelom djeteta? Što će ona tad uĉiniti? Buljila je pred sebe i prisilila se na razmišljanje. U predgraĊima Sulphur Cityja Holly Grace je usporila kod dva odvojena restorana, noćna zabavišta, dobro ih prouĉila, a potom nastavila voţnju. Tek kad je došla do trećega, koje je izgledao najozloglašenije, bila je, ĉini se, zadovoljna. - Ĉini se da na tom mjestu posluţuju dobar Tex-Mex. Mogu izbrojiti šest kamioneta i tri Harleya. Što ti kaţeš? Sama pomisao na hranu u Francesci je izazvala osjećaj muĉnine; samo je ĉekala da njihov susret završi. - Što se mene tiĉe, svako m i j e mjesto dobro. Nisam jako gladna. Holly (irace je noktima lupkala po upravljaĉu. - Kamioneti su zbilja dobar znak, ali s Harleyima nisi uvijek naĉistu. Neki bajkeri se napiju toliko da ne bi znali razlikovati dobar Tex-Mex od koţne cipele. - Još jedan kamionet zaustavio se na parkiralištu ispred njih i Holly Grace je donijela odluku. Skrenula je na parkiralište i iskljuĉila motor. Nedugo zatim dvije ţene su se zavukle u separe u straţnjem dijelu restorana; Francesca je nespretno lupila trbuhom u rub stola, a Holly Grace se smjestila elegancijom manekenke. Iznad njih su komplet rogova juneta i koţa ĉegrtuše bili ĉavlima pribijeni za zid, uz nekoliko starih teksaških registarskih oznaka. Holly Grace je stavila naoĉale navrh glave i kimnula prema Tabasco boci nasred stola. - Ovo će biti baš pravo mjesto. Pojavila se konobarica. Holly Grace je naruĉila kombinaciju meksiĉke sarme, tortilje punjene mesom i preklopljene punjene tortilje, a Francesca je naruĉila ledeni ĉaj. Holly Grace nije komentirala njezin nedostatak apetita. Zavalila se u separeu, provukla prste kroz kosu, i pjevušila uz jukebox. Francesca je na


neki ĉudan naĉin osjećala prisnost, kao da su Holly Grace i ona to već ranije ĉinile. Bilo je nešto u naĉinu na koji je zabacivala glavom, lijenom prebacivanju ruke preko sjedala i igrom svjet- losti u njezinoj kosi. Potom je Francesca shvatila da je Holly G race podsjeća na Dallieja. Tišina meĊu njima nastavila se sve dok je Francesca više nije mogla podnijeti. Jak napad, zakljuĉila je, bio je njezina jedina obrana. - Ovo nije Dalliejevo dijete. Holly Grace ju je sumnjiĉavo pogledala. - Jako dobro raĉunam. - Nije. - Hladno je piljila preko stola. - Nemoj mi praviti neprilike. Moj ţivot te se ne tiĉe. Holly Grace se poigravala sa svojom Peretti narukvicom oko orukavlja. - Naišla sam na tvoju radioemisiju kad sam se vozila duţ Devedesete na putu za Hondo, posjetiti bivšeg deĉka, i bila sam toliko iznenaĊena što te ĉujem da sam umalo sletjela s c este. Zbilja vodiš pravu emisiju. - Podignula je pogled svojih jasnih plavih oĉiju s narukvice. - Dallie je bio priliĉno uzrujan kad si samo tako nestala. Premda te ne mogu kriviti što si poludjela kad si saznala za mene, nisi trebala otići a da prethodno nisi razgovarala s njim. Osjetljiv je. Francesca je smišljala brojne odgovore na to, i sve ih je odbacila. Dijete ju je jako udarilo ispod rebara. - Znaš, Francie, jednom smo Dallie i ja imali sinĉića, ali poginuo je. - Na licu Holly Grace nimalo se nisu vidjele emocije. Jednostavno je iznosila ĉinjenicu. - Znam. Ţao mi je. - Rijeĉi su zvuĉale kruto i neprimjereno. - Ako nosiš Dalliejevo dijete i ako mu to ne kaţeš, bit ćeš priliĉno beskarakterna po mom mišljenju. - Ne nosim njegovo dijete - rekla je Francesca. - Imala sam vezu u Engleskoj, neposredno prije dolaska ovamo. Dijete je njegovo, ali on se oţenio s matematiĉarkom prije nego što je saznao da sam trudna. - Bila je to priĉa koju je izmislila u automobilu, najbolja koju je mogla smisliti u kratkom roku, i jedina koju je Dallie mogao prihvatiti kad priĉa stigne natrag do njega. - Uspjela je pogledati Holly Grace jednim od onih svo-


jih starih oholih pogleda. - Boţe dragi, pa ne misliš da bih nosila Dalliejevo dijete a da od njega ne bih traţila neku vrstu novĉane potpore, misliš li? Nisam ja glupa. Vidjela je da je pogodila u pravu ţicu i da Holly Grace više nije tako sigurna u sebe. Francescin ledeni ĉaj je stigao i ona je otpila gutljaj, a potom ga promiješala slamkom pokušavajući kupiti vrijeme. Bi li trebala ispriĉati još pojedinosti o Nickyju ili bi trebala šutjeti? Nekako je svoju priĉu morala uĉiniti uvjerljivom. - Dallie je smiješan po pitanju djece - rekla je Holly Grace. - Ne vjeruje u pobaĉaj, bez obzira o kakvim se okolnostima radilo, što je baš ona vrsta licemjerstva koju mrzim kod muškarca. Da zna da nosiš njegovo dijete, vjerojatno bi se razveo i oţenio te. Francesca je osjetila ţalac ljutnje. - Nisam ja sluĉaj kojemu treba udijeliti milostinju. Ne treba mene Dallie ţeniti. - Prisilila se govoriti smirenije. Osim toga, što god ti mislila o meni, nisam od onih ţena koje bi jednog muškarca uĉinile odgovornim za dijete drugoga. Holly Grace se poigravala omotom za slamku ostavljenom na stolu. - Zašto nisi pobacila? Ja bih to uĉinila na tvom mjestu. Francesca je bila iznenaĊena kako je lako mogla kliznuti natrag i sakriti se iza fasade bogate djevojke. Slegnula je ramenima kao da se dosaĊuje. - Tko se sjeća iz mjeseca u mjesec pogledati na kalendar? Kad sam shvatila što se dogodilo, bilo je prekasno. Nisu mnogo govorilo sve dok jelo Holly Grace nije stiglo na pladnju koji je bio veliĉine zapadnog Teksasa. - Sigurna si da nećeš malo ovoga? Trebam izgubiti dva kilograma prije povratka u New York. Da Francesca nije bila gotovo na rubu ţivaca nasmijala bi se dok je gledala kako se hrana cijedi preko ruba tanjura i stvara lokvicu na stolu. Pokušala je preusmjeriti tijek razgovora upitavši Holly Grace kako karijera. Holly Grace ubola je vilicu u samo središte svoje prve torti- lje punjene mesom. - Jesi li ikada ĉula jednu od onih emisija u


kojima vode intervju s poznatim manekenkama, kad sve one kaţu da je taj posao glamurozan, ali da je i strašno naporan? Mogu ti reći da sve one laţu jer ja nikada u ţivotu nisam lakše zaradila novac. U rujnu idem na audiciju za TV emisiju. - Odloţila je vilicu kako bi mogla nagomilati zelenu chili salsu po svemu osim po svojim Ferragamo sandalama. Slijeţući ramenom odmicala je kosu s lica, uzela preklopljenu punjenu torti- Iju ali je nije prinijela do usta. Naprotiv, prouĉavala je Francescu. - Šteta što si preniska. Poznajem desetke fotografa koji bi pomislili da bi umrli i otišli u raj za homoseksualce da si samo petnaestak centimetara viša. - I naravno, da nisi trudna. Francesca nije rekla ništa, a i Holly Grace je zašutjela. Odloţila je punjenu preklopljenu tortilju ne kušavši je, i probila je na sredini vilicom hrpu zapeĉena graha razmiĉući ga amo-tamo sve dok nije naĉinila duboku udubinu koja je izgledala poput anĊeoskog krila. Dallie i ja se uglavnom ne miješamo jedno drugome u ljubavni ţivot, ali ĉini mi se da to u ovom sluĉaju ne mogu dopustiti. Nisam posve sigurna da govoriš istinu, ali ne mogu baš dokuĉiti ni pravi razlog zašto bi lagala. Francesca je osjetila kako joj se povećava nada, ali zadrţala je bezizraţajan izgled lica. - Zbilja me nije briga vjeruješ li mi ili ne. Holly Grace je nastavila vrtjeti vilicom amo-tamo po grahu, pretvarajući anĊeoska krila u puni krug. - Osjetljiv je po pitanju djece. Ako laţeš meni... Ţeludac joj se stisnuo i Francesca je proraĉunato riskirala: Pretpostavljam da bih bolje prošla da sam ti rekla kako je ovo njegovo dijete jer bih se zacijelo mogla domoći gotovine. Holly Grace se nakostriješila poput lavice koja skaĉe u obranu svojih lavića. - Nemoj ni pomišljati na to da ga zezneš jer ću, kunem ti se Bogom, na sudu svjedoĉiti o svemu što si mi danas rekla. Ni trenutka ne pomišljaj da ću sjediti sa strane i gledati kako ti Dallie daje dolarske novĉanice da bi ti pomogao odgojiti dijete drugog muškarca. Shvaćaš? Francesca je skrila svoje olakšanje iza aristokratski izvijenih obrva i dosadno uzdahnula kao da je sve to bilo previše, previše zamorno za rijeĉi. - Boţe, vi Amerikanci puni ste melodrame.


Oĉi Holly Grace oĉvrsnule su poput safira. - Nemoj ga pokušavati zeznuti po tom pitanju, Francie. Moţda Dallie i ja imamo neobiĉan brak, ali to ne znaĉi da ne bismo poginuli jedno za drugo. Francesca je iz futrole izvukla svoj pištolj sa šest metaka i pogledala u cijev. - Ti si ta koja je forsirala ovo suoĉavanje, Holly Grace. Moţeš što god ţeliš. - Ja vodim brigu o sebi, pomislila je jarosno. 1 brinem o onome što je moje. Holly Grace nije baš gledala u nju s novim poštovanjem, ali nije ništa ni rekla. Kad su konaĉno završile s jelom, Francesca je dograbila raĉun, premda si to nije mogla priuštiti. Sljedećih nekoliko dana tjeskobno je pogledavala na ulazna vrata postaje, ali kad se Dallie nije pojavio, zakljuĉila je da je Holly Grace drţala jezik za zubima. Sulphur City bio je draţestan gradić, slavan jedino po proslavi Ĉetvrtog srpnja koja se smatrala najboljom u okrugu, uglavnom zato što je Trgovaĉka komora svake godine od Big Dan’s Travelling Wild West Showa unajmljivala vrtuljak i postavljala ga nasred rodeo arene. Osim vrtuljka, šatori i zasloni protiv sunca koji su okruţivali obodnicu arene protezali su se sve do šljunkovitog parkirališta iza nje. Ispod zelenobijelog prugastog zaslona ţene iz Tupperwarea hvalile su pastelne posude za oĉuvanje svjeţe zelene salate, dok je u sljedećem šatoru okruţna Udruga za bolesti pluća izlagala tanke listiće fotografija oboljelih organa. Uzgajivaĉi oraha proganjali su pripadnike protestantske struje koji su dijelili vjerske pamflete sa slikama majmuna na koricama i djeca su jurila u šatore i iz šatora uzimajući gumbe i balone koje su potoni ostavljali pokraj torova sa ţivotinjama, gdje su ispaljivali petarde i rakete od boca. Francesca se nezgrapno kretala kroz guţvu prema udaljenom šatoru KDSC-a, noţne prste lagano izbacila naprijed drţeći se rukom za kriţa koja su je od juĉer popodne boljela. Premda je bilo jedva deset sati ujutro, ţiva u ljestvici popela se na trideset ĉetiri stupnja i ona se oznojila meĊu dojkama. Ĉeznutljivo je pogledavala prema Kiwanis Sno-Cone stroju, ali za deset minu


ta morala je biti u eteru i intervjuirati pobjednicu natjeĉaja za Miss Sulphur Cityja pa se nije imala vremena zaustaviti. Sredovjeĉni sjedokosi ranĉer s obrazinama i spljoštena nosa usporio je korake i pogledao je diveći joj se. Nije obratila pozornost na njega. S trbuhom, samo što nije rodila, koji je pred njom bio izboĉen poput HinĎenburga* teško da je mogla biti predmetom neĉijih seksualnih ţelja. Ĉovjek je oĉito bio nekakav luĊak koji se palio na trudnice. Umalo je stigla do šatora KDSC-a kad je prema njoj dopro /vuk jedne trube iz podruĉja blizu tora s teladi gdje su se zagrijavali ĉlanovi srednjoškolskog orkestra. Okrenula je glavu i ugledala visokog mladića valovite svijetlosmeĊe kose koja mu je padala preko oĉiju. Trubu je drţao pritisnutu uz usne. Dok je deĉko svirao ’Yankee Doodle Dandyja’ okrenuo je glavu pa je zvuĉnica na instrumentu privukla sunce. Francescu su zapekle oĉi od blještavih, ali nije joj uspjelo odvratiti pogled. Taj trenutak ostao je visjeti u vremenu dok je teksaško sunce gorjelo iznad nje, bijelo i nemilosrdno. Miris vrućih kokica i prašine miješao se s mirisom stajskog gnojiva i belgijskih napolitanki. Dvije Meksikanke koje su brbljale na španjolskom prošle su s djecom koja su o njihova debeljuškasta tijela bila obješena poput namreškanih šalova. Vrtuljak je buĉno kloparao, Meksikanka se nasmijala kad se pokraj nje zaĉuo zvuk praska- vaca i Francesca je tad shvatila da ona pripada svemu tome. Ostala je savršeno mirna dok se predavala tim mirisima i prizorima. Nekako je, a da toga nije bila ni svjesna, postala dio te goleme, prostaĉke šarolikosti zemlje, mjesta odbaĉenih i nepriznatih. Vrući povjetarac joj se zavukao u kosu i razbarušio joj je oko glave pa je lepršala poput kestenjasta stijega. U tom trenutku osjetila se više doma, potpunija, ţivotnija nego što se ikada prije osjetila u Engleskoj. Ne znajući toĉno kako se to dogodilo bila je obuzeta ovom zemljom satkanom od razliĉitih ljudi, preobraţena njome, sve dok nekako i sama nije postala još jed-

* Hindenburg - aluzija na njemaĉki putniĉki balon.


na borbena, jednom cilju usmjerena Amerikanka koja je bila dio te mješavine. - Bolje ti je miĉi se s tog sunca Francesca, prije nego što dobiješ sunĉanicu. Francesca se naglo okrenula i ugledala Holly Grace kako lagano koraĉa pokraj nje u dizajnerskim hlaĉama i liţe lizalicu od groţĊa. Srce joj je naglo poskoĉilo prema grlu. Nije vidjela Holly Grace od onog zajedniĉkog ruĉka prije dva tjedna, ali gotovo neprestano je mislila o njoj. - Pretpostavljala sam da si se dosad već vratila u New York - rekla je oprezno. - Zapravo, na putu sam, ali odluĉila sam se zaustaviti na nekoliko sati i vidjeti kako si. -Je li Dallie s tobom? - Kradomice je preletjela pogledom po rulji iza I lolly Grace. Na Francescino olakšanje, Holly Grace je odmahnula glavom. Odluĉila sam da mu ništa neću reći. Sljedeći tjedan ima turnir i ne treba mu ništa što bi mu odvlaĉilo pozornost. Ti se doimaš kao da ćeš se rasprsnuti. - Tako se i osjećam. - Još jednom je pokušala trljanjem odagnati bol iz leĊa, a potom je, zato što se Holly Grace doimala sućutnom a ona se osjećala jako usamljenom, dodala. - Lijeĉnik misli da će to biti sljedeći tjedan. - Bojiš li se? Prislonila je ruku na tijelo, tamo gdje ju je mala noga udarala. Kroz toliko toga sam prošla protekle godine da i ne pomišljam kako će porod biti imalo gori od toga. - Pogledavajući prema KDSC šatoru ugledala je Clare kako joj neobuzdano maše i ciniĉno dodala: - Osini toga, jedva ĉekam leţati nekoliko sati. Holly Grace se smijuljila i koraĉala uz nju. - Ne misliš li da ti je vrijeme prestati raditi i ne uzrujavati se? - Rado bih, ali šefica mi neće dati više od mjesec dana neplaćeno. A ja ne ţelim zapoĉeti s porodiljnim sve dok to dijete ne rodim. - Ta ţena se doima kao da ţeljezo jede za doruĉak. - Samo vijke.


Holly Grace se nasmijala i Francesca je iznenada osjetila prijateljstvo prema njoj. Zajedno su pošle do šatora nespretno ĉavrljajući o vremenu. Zapuh vrućega zraka zalijepio joj je komotnu pamuĉnu haljinu uz izboĉinu trbuha. Ukljuĉila se sirena koja je oglašavala poţar i dijete u utrobi ju je tri puta snaţno udarilo. Iznenada je osjetila strašno bolno probadanje preko leĊa, osjećaj tako snaţan da su joj koljena poĉela klecati. Nagonski je posegnula za Holly Grace. - O, Boţe... Holly Grace je ispustila lizalicu i uhvatila je za struk. - Drţi se. Francesca je zastenjala i nagnula se naprijed pokušavajući doći do daha. Kapi plodne vode poĉele su joj curiti s unutarnje strane nogu. Naslonila se na Holly Grace i naĉinila pola koraka kad joj je nešto mokro iznenada šljapnulo u sandale. Uhvativši se za trbuh protisnula je: - O, Natalie... ne ponašaš se baš... baš kao... dama. Tamo uz tor teladi oglasile su se ĉinele i deĉko s trubom još jednom je okrenuo zvuĉnicu instrumenta prema zasljeplju- jućem teksaškom suncu i iz sve snage zasvirao: Ja sam Yankee Doodle Dandy* Yankie Doodle do same srţi pravi ţivi nećak svog Ujaka Sama roĎen četvrti srpnja

* Yankee Doodle Dandy je pjesma koju je poĉetkom dvadesetog stoljeća napisao George M. Cohan. Pjesma je postala omiljena za izvoĊenje na Dan nezavisnosti.


PALEĆI SVJETILJKU


DVADESET DRUGO POGLAVLJE

P

rilijepio se uza zid, ’skakavac’ stisnuo u šaku i stavio palac uz gumb. Nije ţelio ubiti. Nije nalazio zadovoljstvo u sisanju ljudske krvi, posebno ne ţenske, ali uvijek je nastupao trenutak kad je takvo što bilo potrebno. Zabacivši glavu u stranu zaĉuo je zvuk koji je ĉekao, ono lagano ’din’ vrata dizala koja su se otvarala. Kad je iz njega izišla ţena korake joj je prigušio debeli tepih boje dinje koji je prekrivao hodnik u skupoj zadruţnoj stambenoj zgradi na Manhattanu pa je poĉeo lagano brojiti u sebi, svaki mišić njegova tijela bio je napet i on je bio spreman skoĉiti u akciju. Vrškom palca lagano je prelazio po gumbu ’skakavca’, ali ne toliko da ga aktivira. Grad je za njega bio dţungla, a on je bio maĉka iz dţungle, snaţan, tihi grabeţljivac koji ĉini ono što mora. Nitko se nije sjećao imena s kojim se rodio, vrijeme i brutalnost su ga izbrisali. Svijet ga je sad znao samo kao Lashera* Velikog Lashera. Nastavio je brojiti već izraĉunavši vrijeme koje će joj trebati da se pojavi na zavoju u hodniku gdje se prilijepio uz zidne tapete prigušene boje s uzorkom turske mustre. Potom je osjetio blagi miris njezina parfema. Bio je spreman na skok. Bila je lijepa, slavna... a uskoro će biti mrtva! Iskoĉio je zarikavši moćno kad je zov za krvlju bjesnio u njegovoj glavi. Vrisnula je i posrnula unatrag ispustivši torbicu. Jednom rukom je pritisnuo gumb na ’skakavcu’ i podigavši pogled prema njoj drugom rukom na hrbat nosa namjestio naoĉale. -Ti si mrtvo meso, China Colt! - priprijetio je Lasher.

* Lasher (1993.) je naziv romana spisateljice Anne Rice (1941.).


- A ti si mrtav šupak, Theodore Day! - Holly Grace Beaudi- ne nagnula sc i dlanom ruke mlatnula ga po straţnjem dijelu njegovih kamuflaţnih hlaĉa, a potom se preko pernate jakne primila za prsa. - Ĉasne mi rijeĉi Teddy, kad mi to sljedeći put uĉiniš, šibom ću te premlatiti. Teddy, kojemu je kvocijent inteligencije izmjeren blizu stotinu sedamdeset, kad je mjerenje vršila studentska ekipa u njegovoj bivšoj školi u modernom predgraĊu Los Angelesa, nije joj ni na trenutak povjerovao. No za svaki sluĉaj zagrlio ju je, premda to zapravo nije imao na umu jer je volio Holly Grace gotovo jednako toliko koliko i svoju majku. - Emisija ti je sinoć bila sjajna, Holly Grace. Svidjelo mi se kako si koristila one nunĉake. Hoćeš li me nauĉiti? - Svakoga ĉetvrtka naveĉer bilo mu je dopušteno ostati budan i gledati ’China Colt’, premda je njegova majka smatrala kako je emisija prenasilna za povodljiva devetogodišnjeg djeĉaka poput njega. Pogledaj moj novi ’skakavac’, Holly Grace. Mama mi ga je prošloga tjedna kupila u Chinatownu. Holly Grace mu ga je uzela iz ruke, osmotrila ga, a potom ruku provukla kroz njegovu crvenkastokestenjastu kosu koja je visjela spuštena i lijepo padala preko njegova blijedog ĉela. - Meni više djeluje poput skakavac ĉešlja, pajdo. Teddy ju je s gnušanjem pogledao i zatraţio da mu vrati njegovo oruţje. Gurnuo je crni plastiĉni okvir naoĉala natrag na nos i raskuštrao ĉuperke koje je ona upravo izgladila. - DoĊi i vidi moju sobu. Imam nove tapete sa svemirskim letjelicama. - Ne osvrćući se odbrzao je niz hodnik, tenisice su letjele, a vojniĉka ĉutura mu lupala sa strane uz tijelo. Rambo majicu zagu- rao je u kamuflaţne hlaĉe koje su remenom bile vezane visoko iznad struka, baš kako se njemu sviĊalo. Holly Grace je pogledala za njim i osmijehnula se. Boţe, koliko je ona voljela tog djeĉaĉića. Pomogao joj je odagnati onaj strašan bol zbog Dannyja za koji je smatrala da je nikada neće napustiti. Ali dok je sad gledala za njim kako nestaje, osjetila je još jedan bol koji ju je izjedao. Bio je prosinac 1986. godine.


Prije dva mjeseca navršila je trideset osam. Kako je mogla sebi dopustiti da navrši trideset osam i da nema drugo dijete? Kad se sagnula pokupiti torbicu koju je ispustila zatekla se u sjećanju na pakleni Ĉetvrti srpnja kad je roĊen Teddy. Rashladni ureĊaj u okruţnoj bolnici nije radio, a u prostoriji za raĊanje u koju su smjestili Francescu već su bile ĉetiri preznojene ţene koje su vrištale. Francesca je leţala na uskom krevetu, lice joj je bilo blijedo kao smrt, koţa mokra od znoja, i tiho je trpjela trudove koji su potresali njezino sitno tijelo. Na kraju se ta njezina tiha patnja dojmila Holly Grace, to tiho dostojanstvo njezina trpljenja. Baš tad je Holly Grace odluĉila ostati uz Francescu. Nijedna ţena ne bi trebala dijete imati sama, posebno ona koja je odluĉila ne traţiti pomoć. Ostatak popodneva, pa sve do veĉeri, Holly Grace je vlaţnom hladnom krpom brisala Francescino lice. Drţala ju je za ruku ne pristajući je napustiti kad su je vozili u raĊaonicu. Konaĉno je, tog beskrajnog Ĉetvrtog srpnja prije ponoći, roĊen Theodore Day. Dvije ţene buljile su u njegovo malo namreškano tijelo i smiješile se jedna drugoj. U tom trenutku stvorena je spona ljubavi i prijateljstva koja je potrajala gotovo deset godina. Tijekom tih godina poštovanje Holly Grace prema Francesci polako je raslo, sve dok nije mogla zamisliti neku osobu kojoj bi se više divila. Za ţenu koja je zapoĉela ţivot s pretjeranom manjkavošću karakternih crta, Francesca je postigla sve ono što je naumila. Iz AM radiopostaje uspjela je doći do lokalne televizije, postupno krećući od malih trţišta na sve veća, dok nije dospjela do Los Angelesa gdje je njezin jutarnji program napokon privukao pozornost televizijske mreţe. Sad je bila zvijezda emisije ’Francesca danas’ sa sjedištem u New Yorku, veĉernje emisije razgovora srijedom i emisije u kojoj je vodila intervju, a koja je protekle dvije godine rasturila Nielsensove.* Gledateljima nije trebalo dugo da se zaljube u Francescin nekonvencionalan stil intervjuiranja, koji je, koliko je Holly Gra* Agencija koja rangira gledanost emisija.


ce mogla shvatiti, bio gotovo posve utemeljen na njezinu posvemašnjom izostanku zanimanja za nešto, što je nalikovalo novinarskoj suzdrţanosti. Unatoĉ njezinoj zapanjujućoj ljepoti i ostacima britanskog naglaska, nekako je gledatelje uspjela podsjetiti na njih same. Ostali, Harbara Walters, Phil Donahue, pa ĉak i Oprali Winfrey, uvi jek su bili broj jedan. Francesca, poput milijuna njezinih sunarodnjaka Amerikanaca, nije gotovo nikad. Jednostavno je uskoĉila u kreševo i davala sve od sebe da se grĉevito odrţi Štoje rezultiralo najspontanijim televizijskim intervjuom koji je Amerika ikada vidjela. Tcddyjev glas odjeknuo je iz stana. - Poţuri, Holly Grace! - Dolazim, dolazim. - Dok je Holly Grace išla prema Francescinu stanu u zadruţnoj stambenoj zgradi, misli su joj lutale kroz godine sve do dana kad je Teddy imao šest mjeseci i kad je ona odletjela u Dallas gdje je Francesca upravo bila preuzela posao 11a jednoj od gradskih radiopostaja. Premda su razgovarale telefonom bilo je to prvi puta da su se te dvije ţene vidjele nakon Teddyjeva roĊenja. Francesca je doĉekala Holly Grace u svom novom stanu, vrisnuvši oduševljeno u znak dobrodošlice uz glasno cmakanje u obraz. Potom je ponosno stavila koprcajući zaveţljaj u naruĉje I lolly Grace. Kad je Holly Grace spustila pogled na djetetovo ozbiljno malo lice sve dvojbe koje su moţda vrebale u njezinoj podsvijesti o tome tko je Teddyjev otac, išĉezle su. Ĉak ni u najsmjelijim maštanjima nije mogla povjerovati da je njezin divni suprug imao bilo kakve veze s djetetom u njezinom naruĉju. Teddy je bio presladak i Holly Grace ga je odmah, svim srcem zavoljela, ali bio je najruţnije dijete koje je ikada vidjela u ţivotu. Nimalo nije nalikovao Dannyju. Tko god da je bio otac tom ruţnom malom stvorenju nije mogao biti Dallie Beaudine. Kako su godine prolazile Teddyjev izgled donekle se popravio. Imao je lijep oblik glave, ali dijelom je bila prevelika u odnosu na tijelo. Kosa mu je bila crvenkastokestenjasta, rijetka i ravna kao daska, obrve i trepavice tako blijede da su bile gotovo nevidljive i jagodice koje se, kako se ĉinilo, još nisu bile popunile. Katkad je, kad je okretao glavu na izvjestan naĉin, Holly


Grace pomislila kako je uhvatila traĉak izgleda njegova lica kad postane muškarac; snaţno, osebujno, i ne neprivlaĉno. Ali dok ne postigne takvo lice, ĉak ni njegova vlastita majka nije mogla pogriješiti i razmetati se hvaleći se kako Teddy dobro izgleda. - DoĊi, Holly Grace! - Teddyjeva glava provirila je kroz bijelu veţu od drvenih ploĉa. - Preuzmi vodstvo! - Dat ću ja tebi tvoje preuzimanje vodstva - ali ostatak puta prešla je brţe. Kad je ušla u predvorje zbacila je pernatu jaknu i namjestila rukave na snjeţnobijeloj trenirci ĉije su nogavice bile zagurane u talijanske ĉizme ruĉno izraĊene bronĉanim koţnim cvjetovima. Njezin zaštitni znak, plava kosa, padala joj je dosta ispod ramena, a boja kose bila je sad naglašena svijetlim srebrnkastim tragovima. Stavila je samo malo tamnosmeĊe maškare i utapkala rumenila, i to je uglavnom bila sva šminka. Sitne bore koje su se pojavile u kutovima oĉiju smatrala je znakom izgradnje karaktera. Osim toga, imala je slobodan dan, i nije imala strpljenja. Dnevni boravak Francescina stana imao je blijedoţute zidove, štukature boje breskve, i izniman Heriz sag s prizvukom mornarskoplave. S primjesom engleskog vrta, pamuĉnom satiniziranom tkaninom cvjetnog uzorka i damast svile, prostorija je bila baš onako ukusno otmjena i besramno skupa pozornica koju su Kuća i Vrt rado prikazivali na svojim sjajnim stranicama, osim što Francesca nije ţeljela odgajati dijete u staklenoj izloţbenoj vitrini pa je sasvim prigodno sabotirala najbolje poteze svog dekoratera. Pejzaţ Huberta Roberta iznad talijanskog kamina od mramora ustupio je mjesto svijetlocrvenom dinosauru nacrtanom krejonima (Theodore Day, oko 1981.). Talijanska komoda iz sedamnaestog stoljeća povuĉena je nekoliko stopa od centra da se napravi prostora za Teddyjevu omiljenu naranĉastu nisku meku fotelju punjenu kuglicama, a na samoj komodi bio je telefon Mickey Mouse, kojega su Teddy i Holly Grace kupili Francesci za njezin trideset prvi roĊendan. Holly Grace je ušla unutra, spustila torbicu na primjerak The New York Timesa i mahnula Consueli, Španjolki koja se izvrsno brinula o Teddyju, ali je Francesci ostavila da opere sve suĊe kad


se vrati kući. Kad sc okrenula od Consuele, Holly Grace je zapazila djevojku sklupĉanu na sofi, zadubljenu u ĉasopis. Djevojka je imala oko šesnaest-sedamnaest godina, loše izblajhanu kosu i izblijedjelu modricu na obrazu. Holly Grace je stala na mjestu, a potom se silovito šaptom okomila na Teddyja: - Tvo- ja majka je to ponovno uĉinila, nije li? - Mama je rekla da ti kaţem da je ne prestrašiš. - Eto Sto dobijem kad odem u Kaliforniju na tri tjedna. - Holly Grace je zgrabila Teddyja za ruku i povukla ga natrag do njegove spavaće sobe da ih ne ĉuju ostali. Ĉim je zatvorila vrata, uzviknula je frustrirano: - Dovraga, mislila sam da ćeš razgovarati s njom. Ne mogu vjerovati da je to ponovno uĉinila. Teddy je prišao kutiji za cipele u kojoj se nalazila njegova zbirka poštanskih maraka i nešto prtljao oko poklopca. - Zove se Debbie, i priliĉno je lijepa. Centar za socijalnu skrb konaĉno joj je našao udomiteljsku obitelj pa odlazi za nekoliko dana. - Teddy, ta djevojka je prostitutka. Vjerojatno na ruci ima tragove igle. - Poĉeo je napuhavati i ispuhavati obraze, bila je to navika koju je stvorio kad o neĉemu nije ţelio razgovarati. Holly Grace je gunĊala frustrirano: - Ĉuj, dušo, zašto me odmah nisi nazvao u L.A.? Znam da imaš samo devet godina, ali taj tvoj genijalni kvocijent inteligencije nosi sa sobom i odgovornost, a jedna od njih je pokušati svoju majku barem djelomiĉno odrţati u doticaju sa svijetom realnosti. Ti znaš da ona nema ni grama zdravoga razuma kad se radi o takvim stvarima, prostire postelje bjeguncima, sukobljava se sa svodnicima. Nju vodi srce, a ne razum. - SviĊa mi se Debbie - rekao je Teddy tvrdoglavo. - SviĊala se tebi i ona Jeniffer, pa ti je iz Pinocchio banke ukrala pedeset dolara prije nego je odmaglila. - Ostavila mi je poruku i rekla da će mi ih vratiti, a ona je bila jedina koja je nekad nešto odnijela. Holly Grace je vidjela da vodi izgubljenu bitku. - Barem si me trebao nazvati. Teddy je pokupio poklopac kutije sa zbirkom svojih poštanskih maraka i stavio je iznad glave, odluĉno okonĉavši razgovor.


Holly Grace je uzdahnula. Katkad je Teddy bio razuman, a katkad se ponašao baš kao Francesca. Pola sata nakon toga ona i Teddy milili su ulicama kroz zastoj u prometu prema Greenwich Villageu. Kad se Holly Grace zaustavila na semaforu, pomislila je na krupna mišićava navalnog igraĉa u New York Rangersima s kojim se te veĉeri nalazila na veĉeri. Bila je uvjerena da bi bio sjajan u krevetu, ali ĉinjenica da to nije mogla iskoristiti deprimirala ju je. SIDA ju je zbilja naljutila. Baš kad su se ţene konaĉno seksualno oslobodile poput muškaraca, naišla je ta uţasna bolest i prekinula svu tu zabavu. Poĉela je uţivati u seksu za jednu veĉer. Svoga ljubavnika navela bi da joj pokaţe svoje najbolje majstorije, a potom bi ga izbacila prije nego bi imao priliku oĉekivati od nje da mu napravi doruĉak. Onaj tko je rekao daje seks s nepoznatim poniţavajući, zacijelo je netko tko jako voli spremati doruĉak. Odluĉno je odagnala upornu sliku tamnokosog muškarca kojemu je jako voljela spremati doruĉak. Ta veza bila je privremena ludost s njezine strane, katastrofalan sluĉaj poludjelih hormona koji su joj zaslijepili razum. Holly Grace se naslonila na sirenu kad se svjetlo na semaforu promijenilo i nekakav kreten u Dodge Daytonu se ubacio ispred nje, za dlaku promašivši odbojnik na njezinu najnovijem mercedesu. Ĉinilo joj se da je SIDA utjecala na svakoga tko je imao imalo razuma. Ĉak je i njezin bivši suprug zadnju godinu dana seksualno monogaman. Namrštila se, još uvijek uzrujana zbog njega. Zacijelo ovih dana nije imala ništa protiv monogamije, ali naţalost, Dallie ju je provodio s nekom koja se zove Bambi. - Holly Grace? - rekao je Teddy pogledavajući u nju duboko zavaljen u mekano sjedalo suvozaĉa. - Misliš li da je u redu da uĉitelj sruši neko dijete samo zato što dijete moţda ne napiše glupi referat iz prirode za svoj nadareni razred onako kako se to od njega oĉekuje? - To mi baš i ne zvuĉi kao teoretsko pitanje - odvratila je Holly Grace trpko. - Što to znaĉi?


- To znaĉi da si referat iz prirode trebao napisati. - Ali bio je glup - mrgodio se Teddy. - Zašto bi netko išao uokolo, ubijao hrpu kukaca i pribadaĉama ih priĉvršćivao za ploĉu? Ne misliš li da je to glupo? Holly Grace je poĉela shvaćati. Unatoĉ Teddyjevoj sklonosti za ratne igrice i iscrtavanje svakog komada papira kojega se doĉepao crteţima pištolja i noţeva, s većine kojih je kapala krv, dijete je u srcu bilo pacifist. Jednom gaje vidjela kako dizalom sa sedamnaestoga kata nosi pauka da bi ga na ulici mogao pustiti na slobodu. - Jesi li o tome razgovarao sa svojom majkom? -Jesam. Nazvala je moju uĉiteljicu darovitih i pitala je mo gu li nacrtati kukce umjesto da ih ubijam, a kad je Miss Pearson rekla da ne mogu, na kraju su se posvaĊale i Miss Pearson joj je spustila slušalicu. Mami se ne sviĊa Miss Pearson. Smatra da ona vrši veliki pritisak na nas djecu. Konaĉno je mama rekla da će ona umjesto mene ubiti kukce. Holly Grace je zakolutala oĉima pri pomisli da bi Francesca nekoga ubila. Ako se kukci trebaju ubiti, priliĉno je već naslutila tko će na kraju obaviti taj posao. - Ĉini se da to onda rješava tvoj problem, ne li? Teddy joj je uputio pogled povrijeĊena dostojanstva. - Što ti misliš, da sam ja kreten? Kakve razlike kukcima ima ubio ih ja ili ona? Svejedno će umrijeti zbog mene. Holly Grace ga je pogledala i nasmiješila se. Voljela je tog djeĉaka, zbilja ga je voljela. Mala egzotiĉna skrovita kuća Naomi Jaffe Tanaka Perlman bila je smještena na maloj poploĉanoj ulici Greenwich Villagea, u kojoj se zadrţalo nekoliko preţivjelih njujorških uliĉnih svjetiljki u obliku zavinutog biskupskog štapa. Zapletaji zimi ogoljelih glicinija vinove loze svijali su se uz zelene kapke na prozorima i bijelo oliĉene cigle kuće koje je Naomi kupila dijelom zarade od reklamne agencije koju je otvorila prije ĉetiri godine. Ţivjela je u njoj s drugim suprugom, Benjaminom R. Permanom, profesorom politiĉkih znanosti na sveuĉilištu Columbia. Koliko je Holly Grace mogla vidjeti, njih dvoje su braĉni sklad imali u ljeviĉarskom raju. Davali su novac za svaki sluĉaj od ko


jega se jeţila koţa na koji su naišli, pripremali koktel zabave za ljude koji su ţeljeli iznenada dokrajĉiti CIA-u, i da bi se opustili radili u puĉkoj kuhinji jednom tjedno. Ipak, Holly Grace je morala priznati kako se ĉinilo da Naomi nikada nije bila zadovoljnija. Naomi joj je rekla da se prvi put u ţivotu osjeća kao da su se svi dijelovi nje posloţili. Naomi ih je uvela u topao dnevni boravak gegajući se više nego je Holly Grace smatrala potrebnim jer je bila samo pet mjeseci trudna. Holly Grace je mrzila zavist koja ju je izjedala svaki put kad bi pogledala Naomi koja se gegala, ali nije si mogla pomoći, premda joj je Naomi bila dobra prijateljica još iz njihovih Drskih dana. Ali svaki put kad je pogledala u Naomi nije mogla a da ne pomisli da će, ne bude li uskoro imala dijete, izgubiti svoju priliku zauvijek. - .. .pa će me ona srušiti iz prirode - zakljuĉio je Teddy iz kuhinje kamo su on i Naomi otišli po osvjeţavajuće napitke. - Ali to je barbarski - odgovorila je Naomi. - Sokovnik je nekoliko trenutaka zujao, a potom se iskljuĉio. - Mogao bi uloţiti ţalbu. To je kršenje tvojih graĊanskih prava. Razgovarat ću s Benom. - Ma u redu je - rekao je Teddy. - Mislim da me mama već dovoljno uvalila u nepriliku s uĉiteljicom. Trenutak potom pojavili su se iz kuhinje. Teddy je nosio bocu prirodnog gaziranog voćnog soka u ruci, a Naomi je pruţala koktel od jagode Holly Grace. - Jesi li ti ĉula za taj bizarni projekt napada na kukce u Teddyjevoj školi? - upitala je. - Da sam na Francescinom mjestu, ja bih ih tuţila. Zbilja bih. Holly Grace je otpila gutljaj svog koktela. - Mislim da bi u ovom trenutku Francesca mogla imati mnogo vaţnijih stvari na umu. Naomi se osmjehnula, potom bacila pogled prema Teddyju koji je nestao u spavaćoj sobi, kamo je otišao po Benov šah. - Misliš li da će ona to uĉiniti? - prošaptala je. - Teško je reći. Kad vidiš Francescu kako se kotrlja po podu u trapericama i hihoće s Teddyjem kao luda, ĉini se priliĉno nemogućim. Ali kad je netko uzruja i kad poprimi onaj snobovski


izraz lica, znaš da je nekolicina njezinih predaka sigurno bila plave krvi, i tad moraš pomisliti da je to uistinu moguće. Naorni se udobno smjestila ispred stolića za kavu, prekriţivši noge da izgleda kao trudan Buda. - Ja sam u suštini protiv monarhije, ali moram priznati da Princeza Francesca Serritella Day Brancuzi zbilja sjajno zvuĉi. Teddy se vratio s kompletom za igranje šaha i poĉeo ga postavljati na stolić za kavu. - Usredotoĉi se ovaj put, Naomi. Tebe je gotovo jednako lako pobijediti kao i mamu. Iznenada su sve troje skoĉili kad su se na ulaznim vratima zaĉula tri oštra udarca. - O, Boţe - rekla je Naomi bacajući zabrinut pogled prema Holly Grace. - Znam samo jednu osobu koja tako kuca. - Ne puštaj ga unutra dok sam ja ovdje! - Holly Grace se trgnula i prosula koktel od jagode niz prednjicu svoje bijele trenirke. - Gerry! - vrisnuo je Teddy i potrĉao prema vratima. - Ne otvaraj ih - povikala je Holly Grace poskoĉivši. - Nemoj, Teddy. Ali bilo je prekasno. Nije dovoljno muškaraca prolazilo kroz ţivot Teddyja Daya da bi on odustao od prilike biti s jednim od njih. Prije nego ga je Holly Grace mogla sprijeĉiti, širom je otvorio vrata. - Hej, Teddy! - povikao je Gerryjaffe nudeći mu dlanove na pozdrav. - Što ima novo, ĉovjeĉe? Teddy mu je otpozdravio sa svih deset prstiju. - Hej, Gerry! Nisam te vidio već nekoliko tjedana. Gdje si? - Na sudu, dijete, branim neke ljude koji su naĉinili malu štetu nuklearnoj elektrani Shoreham. -Jesi li pobijedio? Gerry nikada nije poţalio odluku do koje je prije deset godina došao u Meksiku, da se vrati u Sjedinjene Drţave, suoĉi s njujorškim policajcima i njihovom laţnom optuţbom za drogu, a potom, nakon što je bio osloboĊen optuţbe, upiše pravni fakultet. Gledao je kako voĊe pokreta, jedan po jedan mijenjaju smjer; duša Eldridgea Cleavera više nije bila u stanju neizvjes-


nosti nego posvećena Isusu. Abbie Hofman je još uvijek bio tu, ali bio je zauzet ekološkim problemima pa je Gerryju Jaffeu, posljednjem od šestorice radikala ostalo da pozornost svijeta odvrati od strojeva od nehrĊajućeg ĉelika za izradu tjestenine i dizajnerskih pizza i svrati na mogućnost nuklearne zime. Svim svojim srcem Gerry je vjerovao da budućnost leţi na njegovim ramenima, i što veća teţina odgovornosti, to više je izigravao klauna. Nakon što je Naomi ovlaš poljubio u usta nagnuo se i progovorio njezinu trbuhu: - Poslušaj me, dijete, govori ti tvoj ujak Gerry. Svijet je pušiona. Ostani tu što duţe moţeš. Teddy je to smatrao histeriĉno smiješnim pa se poĉeo valjati po podu i vrištati od smijeha. Njegovo ponašanje privuklo je pozornost svih odraslih pa se smijao sve glasnije, sve dok nije prestao biti sladak i poĉeo ići na ţivce. Naomi je vjerovala da djecu treba pustiti da se ispušu pa ga nije prekorila, a Holly (i race, koja u to nije vjerovala, bila je previše privuĉena prizorom dojmljivih Gerryjevih ramena od kojih su se napinjali šavovi na iznošenoj koţnoj avijatiĉarskoj jakni da bi Teddyja pozvala na odgovornost. Godine 1980., nedugo nakon što je Gerry u New Yorku poloţio ispit za odvjetnika odustao je od svoje afro frizure, ali još uvijek je nosio malo duţu kosu otraga pa su mu tamne kovrĉe, sad blago prošarane sjedinama, padale po ovratniku. Ispod koţne jakne nosio je uobiĉajeno radno odijelo - vrećaste zelenkastosmeĊe hlaĉe i pamuĉni radniĉki pulover. Gumb s natpisom NE NUKLEARNOM ORUŢJU krasio je ovratnik jakne. Usne su mu bile pune i senzualne kao i obiĉno, nos jednako smion, a njegove gorljive oĉi i dalje crne i vatrene. Taj isti par oĉiju udesio je Holly Grace Beaudine prije godinu dana kad su se ona i Gerry našli stiješnjeni u kutu na jednoj od Naominih zabava. Holly Grace je još uvijek samoj sebi teško mogla objasniti što je to bilo u Gerryju Jaffeu što ju je navelo da se zaljubi u njega. Zacijelo ne njegova politika. Iskreno je vjerovala u vaţnost jake vojne obrane za Sjedinjene Drţave, a njega je taj stav izluĊivao.


Zapadali su u burne politiĉke prepirke, koje su općenito završavale najnevjerojatnijim voĊenjem ljubavi, kakvo godinama nije doţivjela u ţivotu. Gerry, kojega je u javnosti malo tog sprjeĉavalo, bio je još manje sputan u spavaćoj sobi. Ali privuklo ju je njemu nešto više od seksualnosti. Primjerice i to što je bio fiziĉki aktivan poput nje. Tijekom tri mjeseca veze zajedno su pohaĊali teĉaj sportskog padobranstva, išli na planinarenje, ĉak se okušali i u zmajarstvu. Biti s njim bilo je kao ţivjeti u pustolovini bez kraja. Voljela je uzbuĊenje koje je stvarao oko sebe. Voljela je strast i njegovu gorljivost, slast kojom je jeo hranu, njegov nesputani smijeh i neskrivenu sentimentalnost. Jednom je ušla u sobu i zatekla ga kako plaĉe na televizijsku Kodak reklamu, i kad ga je zbog toga zadirkivala, uopće joj se nije ispriĉao. Ĉak joj se poĉeo sviĊati taj njegov muški šovinizam. Za razliku od Dallieja, koji je unatoĉ ponašanju dobroga djeĉaka oduvijek bio muškarac najliberalnijih nazora kojega je poznavala, Gerry se priklanjao onim idejama o muško-ţenskim odnosima koje su bile ĉvrsto ukorijenjene u pedesetima. Gerry se uvijek doimao zbunjeno kad gaje suoĉila s time, tako pokunjen da on, miljenik radikala, nije mogao shvatiti jedan od najtemeljnijih principa cijele društvene revolucije. - Bok, Holly Grace - rekao je uputivši se prema njoj. Nagnula se odloţiti ljepljivi koktel od jagode na stolić za kavu i nastojala ga pogledati kao da se ne moţe baš sjetiti njegova imena. - O, bok, Gerry. Pothvat joj nije uspio. Prišao je bliţe, njegovo zbijeno tijelo tako joj se odluĉno pribliţavalo da ju je prošao bojazni drhtaj. - Da se nisi usudio dotaknuti me, komunjaro teroristiĉka - upozorila je, ispruţivši ruku kao da je u njoj drţala kriţ koji će otkloniti opasnost. Prošao je pokraj stolića za kavu. - Ozbiljno to mislim, Gerry. - Ĉega se to bojiš, lutko? - Bojim? - rekla je podrugljivo ustuknuvši tri koraka. - Ja? Tebe se bojim? Samo ti sanjaj o tome, ’crveni’ ljeviĉaru.


- Boţe, Holly Grace, kako ti imaš dugaĉak jezik. - Stao je pred nju, i ne okrećući se, obratio se svojoj sestri. - Naomi, moţete li se ti i Teddy nekoliko minuta neĉim pozabaviti u kuhinji? - Da ti na pamet nije palo otići, Naomi - naredila je Holly C i race. - Ţao mi je, Holly Grace, ali trudnicama nije dobro uzrujavati se. DoĊi, Teddy. Idemo praviti kokice. Holly Grace je duboko uzdahnula. Ovaj put neće dopustiti Gerryju da od nje izvuĉe korist, bez obzira što uĉinio. Njihova veza trajala je tri mjeseca, i cijelo to vrijeme ju je iskorištavao. Dok se ona zaljubljivala, on je samo koristio njezinu slavu kao naĉin da mu se ime pojavi u novinama kako bi mogao javno obznaniti svoje antinuklearne aktivnosti. Holly Grace nije mogla vjerovati kakav je pušioniĉar bila. Stari radikali nikada se ne mi jenjaju. Samo su stekli odvjetniĉko zvanje i osuvremenili svoju torbu punu trikova. Gerry je pruţio ruku s namjerom da je dotakne, ali tjelesni kontakt s njim obiĉno je zamaglio njezino razmišljanje pa je povukla ruku prije nego je uspio uspostaviti kontakt. - Ruke k sebi, gade. - Sasvim je lijepo preţivjela ovih nekoliko posljednjih mjeseci bez njega, i neće se sad ponovno vraćati na staro. Bila je prestara da bi u jednoj godini dvaput umrla od slomljena srca. - Ne misliš li da je ova razdvojenost predugo potrajala? upitao je. - Nedostaješ mi. Najhladnije je netremice piljila u njega. - U ĉemu je problem? Ne moţe ti se lice više pojavljivati na televiziji sad kad više nismo par? - SviĊalo joj se kako mu te tamne kovrĉe dotiĉu vrat. Sjećala se tih kovrĉa na opip, mekanih i svilenkastih. Omotavala ih je oko prsta i dodirivala usnama. - Ne poĉinji s tim, Holly Grace. - Nitko te više neće pustiti da drţiš govore na veĉernjim vijestima sad kad smo raskinuli, je li? - rekla je zloĉesto. - Ti si zbilja našu vezu dokraja iskoristio, nisi li? Dok sam ja nad tobom mjeseĉarila kao glupaĉa, ti si davao priopćenja za tisak.


- Zbilja me poĉinješ jako ljutiti. Volim te, Holly Grace. Volim te više nego što sam ikada ikoga volio u ţivotu. Dobro nam je išlo. Opet je to ĉinio. Ponovno joj je slamao srce. - Jedino što nam je dobro išlo bio je seks - rekla je bijesno. - Imali smo mi mnogo više od seksa! - A što to? Ne sviĊaju mi se tvoji prijatelji, i nikako mi se ne sviĊa tvoja politika. A osim toga, znaš da mrzim Zidove. Gerry je nešto promrmljao i skljokao se na kauĉ. - O Boţe, opet poĉinjemo iznova. - Zakleti sam antisemit. Zbilja jesam, Gerry. Ja sam iz Teksasa. Mrzim Ţidove, mrzim crnce i mislim da bi sve homoseksualce trebalo strpati 1 1 zatvor. Kakvu bi onda budućnost imala s ’crvenim’ ljeviĉarom poput tebe? - Ne mrziš ti Ţidove - rekao je razumno Gerry kao da se obraća djetetu. - Prije tri godine potpisala si peticiju za prava homoseksualca koja je objavljena u svim novinama u New Yorku, a godinu dana nakon toga imala si vezu o kojoj se puno pisalo, s izvjesnim steĉajnim upraviteljem za Pittsburg Steelers. - On je bio samo blago obojan - usprotivila mu se Holly Grace. - I uvijek je glasovao za Republikance. Polako je ustao s kauĉa. Izraz njegova lica odavao je uznemirenost i njeţnost istodobno. - Gle, lutko, ja od politike ne mogu odustati, ĉak ni zbog tebe. Znam da ne odobravaš naš pristup... - Svi ste vi prokleto licemjerni - prosiktala je. - Prema svakome tko se ne slaţe s vašim metodama ponašate se kao prema ratnim huškaĉima. Ali imam i ja tebi nešto novo reći, druškane. Nijednoj osobi pri zdravoj pameti ne sviĊa se ţivjeti s nuklearnim oruţjem, ali ne smatramo svi sjajnom idejom da trebamo odbaciti sve svoje projektile dok Sovjeti sjede navrh kutije pune svojih vlastitih igraĉaka. - Misliš da Sovjeti... - Ne slušam te. - Dograbila je torbicu i pozvala Teddyja. Dallie je bio u pravu svaki put kad joj je rekao da se sreća ne moţe kupiti njezinim novcem. Imala je trideset osam godina i


ţeljela je sviti gnijezdo. Htjela je dijete, dok ga je još mogla ima ti, i htjela je supruga koji bi je volio zbog nje same, a ne zbog publiciteta koji mu moţe pribaviti. - Holly Grace, molim te... -Jebi se. - DoĊavola! - Tad ju je zgrabio, privukao u naruĉje i priljubio usne uz njezine, pokretom koji baš i nije bio poljubac nego više naĉin da odvrati pozornost od ţelje da je prodrma dok joj zubi ne zacvokoću. Bili su iste visine i Holly Grace je vjeţbala dizanje utega pa je Gerry morao koristiti znatnu snagu da joj ruke nepomiĉno drţi stisnute uz tijelo. Konaĉno se prestala otimati pa je mogao ĉiniti usnicama ono što je sam ţelio, i na naĉin koji se njoj sviĊao. Napokon je usne razdvojila dovoljno daje mogao jezikom kliznuti unutra. - Hajde, lutko - prošaptao je. - Uzvrati mi ljubav. Uĉinila je to, na trenutak, dok nije shvatila što ĉini. Kad je Gerry osjetio njezinu ukoĉenost odmah je kliznuo usnama do njezina vrata i dugo je sišući ugrizao. - Ponovno si mi to uĉinio - bolno je uzviknula i meškoljeći se odmaknula od njega zgrabivši se za vrat. Namjerno je na njoj ostavio svoj znak i nije joj se ispriĉao. Svaki put kad pogledaš u taj oţiljak hoću da se sjetiš kako odbacuješ najbolje što nam se ikada dogodilo u ţivotu. Holly Grace ga je bijesno pogledala i potom se okrenula prema Teddyju koji je upravo s Naomi ušao u prostoriju. - Uzmi kaput i oprosti se s Naomi. - Ali Holly Grace... - usprotivio se Teddy. - Smjesta! - umotala je Teddyja u njegov kaput, dograbila svoj, i progurala ih kroz vrata ne osvrćući se. Kad su nestali, Gerry je izbjegavao nezadovoljstvo u sestrinu pogledu pretvarajući se da prouĉava metalnu skulpturu na polici iznad kamina. Premda je imao ĉetrdeset dvije godine nije se znao zrelo ponašati u vezama. Bio je naviknut na ţene koje su se prema njemu postavljale kao majke, koje su se slagale s njegovim mišljenjem i koje su mu ĉistile stan. Nije bio naviknut na razdraţljivu teksašku ljepoticu koja ga je svakoga dana u tje-


dnu mogla spremiti pod stol i koja bi mu se u lice nasmijala da ju je zamolio da mu nešto malo opere. Volio ju je toliko da je osjećao kako je dio njega izišao iz kuće s njom. Što učiniti? Nije mogao poreći daje iskorištavao publicitet iz veze s njom. To je bilo nagonski, način na koji je obavljao posao. Nekoliko posljednjih godina mediji su ignorirali njegova najbolja nastojanja da privuče pozornost na taj slučaj, i nije bilo u njegovoj naravi okrenuti leđa besplatnom publicitetu. Zašto nije mogla shvatiti kako to nema ama baš nikakve veze s voljenjem nje; samo je iskorištavao mogućnosti, kao što je to oduvijek činio. Njegova sestra prošla je pokraj njega i on se još jednom nagnuo i obratio njezinu trbuhu. - Govori ti ujak Gerry. Ako si muško unutra, čuvaj muda jer vani ima na milijune žena koje samo čekaju da ti ih odrežu. - Ne šali se s tim, Gerry - rekla je Naomi spustivši se u jednu od fotelja. Iskrivio je usnice. - Zašto ne? Moraš priznati da je cijela ova stvar s Holly Grace prilično zabavna. - Zbilja si zabrljao - rekla je. - Nemoguće je prepirati se s nekim tko priča gluposti - uzvratio je ratoborno. - Zna da je volim, i jako dobro zna da to nije samo zbog njezina slavna imena. - Ona želi dijete, Gerry - rekla je Naomi tiho. Ukočio se. - Ona samo misli da želi dijete. - Baš si kreten. Svaki put kad se vas dvoje nađete zajedno samo nastavljate trabunjati o razlikama u političkim stavovima i o tome tko koga iskorištava. Htjela bih čuti da jedno od vas prizna kako je najveći razlog zašto vas dvoje ne možete zajedno taj što ona očajnički želi dijete, a ti još nisi posve dorastao tome da budeš otac. Okomio se na svoju sestru. - Nema to veze s biti odrastao. Ne želim na svijet donijeti dijete kojemu nad glavom visi oblak gljive. Tužno gaje pogledala i jednu ruku stavila na zaobljen trbuh. - Koga ti misliš prevariti, Gerry? Bojiš se biti otac. Bojiš se da


ćeš uprskati s vlastitim djetetom kao što je tata učinio s tobom, Bog mu duši dao pokoj. Gerry ništa nije rekao. Neće on nipošto dopustiti da mu Naomi vidi suze u očima pa joj je samo okrenuo leđa i bijesno izišao kroz vrata.

DVADESET TREĆE POGLAVLJE

F

rancesca se osmjehnula izravno u kamere kad je utihnula glazba koja je bila najava za početak emisije ’Francesca danas’. - Dobar dan svima. Nadam se da svi vi imate grickalice uz televizore i da ste obavili hitnu nuždu jer vam doslovno garantiram da se nećete poželjeti podići s mjesta kad vidite tko su naša četiri mlada večerašnja gosta. Glavom je pokazala prema crvenom svjetlu koje se pojavilo uz kameru dva. - Večeras dajemo zadnju iz serije emisija o britanskom plemstvu. Kao što znate, imamo i mi svoje dobre i loše strane otkad smo došli do Velike Britanije, pa se čak ni ja neću pokušati pretvarati da naša zadnja emisija nije bila užasno dosadna, ali večeras smo ponovno u ustaljenoj kolotečini. Ispod oka je vidjela da je njezin producent Nathan Hurd stavio ruke na bokove, što je bio siguran znak da nije zadovoljan. Nikako mu se nije sviđalo kad bi ona javno u eter priznala kako neka od njihovih emisija nije bila divna, ali njezin poznati gost iz kraljevske obitelji u zadnjoj emisiji bio je nevjerojatno preopširan da ga čak ni njezina nametljiva pitanja nisu nadahnula i razvedrila. Nažalost, taj program, za razliku od ovoga koji snimaju večeras, išao je u živo pa ga nisu mogli ponoviti. Sa mnom je večeras četvero zgodnih mladih ljudi, i svi su oni d jeca poznatih plemića britanskog kraljevstva. Jeste li se ikada zapitali kako bi bilo živjeti sa spoznajom da vam je život već u detalje isplaniran? Osjećaju li se mladi članovi kraljevske obitelji ikada kao buntovnici? Upitajmo ih. Francesca je predstavila svoja četiri gosta koja su se udobno smjestila u zgodnom dnevnom boravku koji je približno nali-


kovao njujorškom studiju gdje se obiĉno snimala emisija ’Francesca danas’. Potom je posvetila pozornost jedinom djetetu jednog od najglasovitijih vojvoda Velike Britanije. - Lady Jane jeste li ikada pomislili odbaciti obiteljsku tradiciju i pobjeći s vozaĉem? Lady Jane se nasmijala, a potom zacrvenjela i Francesca je znala da je na poĉetku jedne zabavne emisije. Nakon dva sata, kad je snimanje završeno i odgovori njezinih mladih gostiju bili dovoljno ţivahni da povećaju gledanost emisije, Franccsca je izišla iz taksija i ušla u Connaught. Većina Amerikanaca smatrala je Claridge’s vrhunskim londonskim hotelom, ali za nekogä tko ponajprije nije ţelio biti daleko od kuće, Francesca je osjećala da joj je bolji izbor mali Connaught, koji je imao samo devedeset soba, ali zato najbolju poslugu na svijetu i minimalne izglede da ćete u hodniku naletjeti na neku rock zvijezdu. Njezino krhko tijelo bilo je od brade do polovine listova zaogrnuto elegantnim crnim ruskim sobolovim krznom koje se isticalo u odnosu na par savršenih dijamantnih ĉetverokaratnih naušnica u obliku kruške koje su svjetlucale kroz njezinu vjetrom razbarušenu kestenjastu kosu. Predvorje s istoĉnjaĉkim tepisima i zidovima obloţenim tamnim drvenim oplatima bilo je toplo i ugodno nakon vlaţnih prosinaĉkih ulica u Mayfairu. Veliĉanstvene stube prekrivene tepihom obrubljenim mjedom kruţile su oko šest katova, a mahagoni balustrade sjajile su ulaštene. Premda je bila iscrpljena od grozniĉava tjedna uspjela se osmjehnuti nosaĉu u hodniku. Glava svakoga muškarca u predvorju okrenula se za njom dok se upućivala prema malom dizalu smještenom blizu stola, ali ona to nije zapazila. Ispod otmjena sobolova krzna i skupih blistavih naušnica u obliku kruške Francescina odjeća bila je posve otkaĉena. Promijenila je odjeću te je onu konzervativniju koju je nosila pred kamerama zamijenila odjećom koju je toga jutra nosila u studio; kraće uske crne koţnate hlaĉe i preveliku majicu boje maline na kojoj je bio preslikaĉ sivkastosmeĊeg plišanog mede. Uz to su se odgovarajuće ĉarape boje maline uredno zavrnute preko ru-


se isticali u odnosu na cipele s niskom petom Susan Bennis. Tu odjelu je Teddy posebno volio jer su mu medvjedi, koji su se otimali kao stvoreni za zagrljaj i skupine motociklista odjevenih u koţne hlaĉe, bili meĊu omiljenima. Ĉesto ih je nosila kad su izlazili tijekom dana, bilo da su navaljivali na dućan F. A. O. Schwarz u potrazi za kompletom za kemiju, vidjeti Hram Dendur u Metropolitanu ili navraćali vitkom prodavaĉu pereca na Times Squareu ĉija je roba, uporno je tvrdio Teddy, bila najbolja na Manhattanu. Unatoĉ iscrpljenosti pomisao na Teddyja navela je Francescu da se osmjehne. Jako joj je nedostajao. Bilo je grozno biti odvojen od djeteta, toliko grozno da je ozbiljno razmišljala o smanjenju poslovnih obveza kad joj na proljeće istekne ugovor i dode vrijeme da ga obnovi. Kakve koristi od toga što ima dijete ako ne moţe provoditi vrijeme s njim? Veo depresije koji se nad njom mjesecima nadvijao spustio se još niţe. U zadnje vrijeme bila je jako razdraţljiva, što je bio siguran znak da previše radi. Ali bilo joj je mrsko usporiti kad je sve tako dobro išlo. Izišavši iz dizala bacila je kratak pogled na sat i brzo izraĉuna li. Juĉer je Holly Grace Teddyja vodila k Naomi, a danas bi trebali ići u muzej South Street Seaport. Moţda bi ga mogla uhvatiti prije nego što ode. Namrštila se kad se sjetila da joj je Holly Grace rekla kako Dallas Beaudine dolazi u New York. Nakon svili ovih godina sama pomisao na Teddyja i Dallasa u istom gradu još uvijekju je ĉinila nervoznom. Ne znaĉi to da se bojala prepoznavanja; Bog zna da u Teddyju nije bilo niĉega što bi Dallie- ja podsjetilo na njega samoga. Jednostavno joj se nije svidjela pomisao da bi Dallie imao bilo kakve veze s njezinim sinom. Prebacila je svoje sobolovo krzno preko satenski obloţene vješalice i objesila ga u ormar. Potom je nazvala New York. Na njezino oduševljenje javio se Teddy. - Stan Day. Theodore pri telefonu. Samo na zvuk njegova glasa Francescine oĉi su zasuzile. - Bok, dušo. - Mama! Znaš što, mama? Išao sam juĉer k Naomi i pojavio se Gerry pa su se on i Holly Grace ponovno posvaĊali. Danas


me ona vodi u South Street Seaport pa onda idemo u njezin stan i naruĉit ćemo kinesku hranu iz dostave. A znaš da moj prijatelj Jason... Francesca se smješkala dok je slušala kako Theodore nastavlja bez prestanka. Kad se konaĉno zaustavio da bi došao do daha, rekla je: - Nedostaješ mi, ljubavi. Ne zaboravi, za nekoliko dana vraćam se kući pa ćemo imati dva puna tjedna zajedniĉkog odmora u Meksiku. Lijepo ćemo se zabaviti. - Bit će to njezin prvi pravi odmor otkad je potpisala ugovor za televizijsku mreţu, i njih dvoje se tome raduju mjesecima unaprijed. - Hoćeš li se ovoga puta kupati u oceanu? - Gacat ću po pliĉini - priznala je. Prezirno joj se muški obratio: - UĊi barem do struka. - Do koljena moţe, ali dalje ne. - Baš si prava kukavica, mama - rekao je ozbiljno. - Mnogo si veća kukavica od mene. - Tu si posve u pravu. - Uĉiš li graĊansko pravo za ispit? - upitao je. - Kad sam te zadnji put provjeravao potpuno si i zabrljala odgovor na pitanje kako od zakonskih prijedloga nastaje zakon? - Uĉit ću u zrakoplovu - obećala je. Podnijeti molbu za ameriĉko drţavljanstvo bilo je nešto što je predugo odgaĊala. Oduvijek je bila odveć zauzeta, imala je previše obveza, sve dokjed- noga dana nije shvatila da je već deset godina ţivjela u zemlji u kojoj nikada nije glasovala. Posramila se, i istoga tjedna uz Teddyjevu pomoć zapoĉela dugotrajan proces podnošenja zamolbe. - Puno, puno te volim, ljubavi - rekla je. - I ja tebe. - Hoćeš li veĉeras biti posebno dobar prema Holly Grace? Ne oĉekujem da ti to razumiješ, ali ona se uzruja kad vidi Gerryja. - Ne znam zašto. Gerry je super. Francesca je bila previše mudra da bi nijanse muško-ţenskih odnosa objašnjavala devetogodišnjem djeĉaku, posebice onome koji je sve djevojĉice smatrao guskama. - Samo budi posebno dobar prema njoj, šećeru - rekla je.


Kad je završila s telefoniranjem skinula je odjeću i počela se spremati za večer s Princem Stefanom Markom Brancuzijem. zaogrnuvši se svilenim ogrtačem ušla je u kupaonicu obloženu pločicama u kojoj su obli komadi njezina omiljena sapuna, uz njezinu uobičajenu vrstu američkog šampona, bili stavljeni pokraj prostrane kade. U Connaughtu su se pozabavili time da doznaju želje svojih gostiju, poput novina koje čitaju, kave kakvu piju ujutro i, u Francescinom slučaju, činjenice da Teddy skuplja zatvarače s boca. Zaliha neobičnih europskih pivskih zatvarača uvijek ju je čekala u uredno provezanom paketu kad se odjavljivala iz hotela. Nikada im nije imala srca reći da se Teddyjeva ideja skupljanja zatvarača za boce temeljila više na količini nego na kakvoći i da je trenutačno imao za 394 više pepsi nego coca cola zatvarača. Udobno se zavalila u vruću kupku, i kad joj se koža priviknula na temperaturu, namjestila se i sklopila oči. Bože, kako je bila umorna. Užasno su joj bili potrebni praznici. Nekakav glasić ju je gnjavio pitajući koliko će još dugo nastaviti tako, ostaviti svoje dijete i bez oklijevanja letjeti po svijetu, prisustvovali brojnim sastancima u vezi režije i na brzinu prelistavati hrpe knjiga svake večeri prije odlaska na spavanje? U zadnje vrijeme Holly G race i Naomi su s Teddyjem više od nje. Pomisao na Holly Grace u sporom krugu vratila joj je misli na Dallasa Beaudinea. Njezin susret s njim dogodio se tako davno pa se činilo da je samoo pukim slučajem biologije on Teddyjev otac. Nije ga on rodio ni išao bez najlonki onih prvih godina da bi platio ortopedske dječje cipele ili gubio san brinući o podizanju djeteta čiji je kvocijent inteligencije za četrdeset bio veći od njezina. Francesca je, a ne Dallie, bila odgovorna za osobu kakva je Teddy postao. Bez obzira na sva nastojanja Holly Grace, Francesca mu nije dopuštala da se vrati ni u najmanji kutak njezina života. - Ma daj, Francie, to je bilo prije deset godina - požalila se Hlolly G race kad su zadnji put razgovarale o tome. Ručale su u novoolvorenoj Aurori na Istočnoj četrdeset devetoj i sjedile na jednoj strani granitnog bara u obliku konjske potkove na ko-


ţom presvuĉenoj klupi. - Za nekoliko tjedana Dallie će doći u grad razgovarati s televizijskom mreţom da postane njihov popratni komentator* tijekom golf turnira na proljeće. Što kaţeš na to da malo popustiš svoja pravila i dopustiš mi da povedeni Teddyja da se upozna s njim? Teddy je godinama slušao priĉe o Dallieju, a i Dallie je znatiţeljan da upozna Teddyja nakon što od mene ĉuje koliko nesuvislo o njemu trabunjam. - Niti govora! - Francesca je nabola komadić paĉjeg comfita lagano presvuĉenog uljem lješnjaka iz salate i ispriĉala se kao i obiĉno kad bi se pojavila ta tema, jedina koju je Holly Grace ĉini se prihvaćala. - To vrijeme s Dalliejem bilo je razdoblje najvećeg poniţenja u mom ţivotu, i odbijam prizivati najmanje sjećanje na to. Ne ţelim nikada više stupiti s njim u kontakt, a to ujedno znaĉi drţati Teddyja podalje od njega. Znaš kako se osjećam po tom pitanju, Holly Grace, i obećala si da me više nećeš prisiljavati. Holly Grace je sasvim oĉito bila oĉajna. - Francie, taj djeĉak će odrasti nastran ne dopustiš li mu da se druţi s više ĉlanova muškoga spola. - Ti si jedini otac koji je djeĉaku potreban - odgovorila joj je Francesca trpko osjećajući istodobno ogorĉenost i duboku privrţenost prema ţeni koja je sve to prošla uz nju. Holly Grace je Francescinu opasku shvatila ozbiljno. - Ja mu zacijelo nisam sposobna omogućiti uspješnu sportsku karijeru. Buljila je sumorno prema mutnim kuglama koje su visjele iznad bara. - Ĉasne mi rijeĉi, Francie, ima više lijevih nogu od tebe. Francesca je znala da se ponašala previše zaštitniĉki zato što Teddy nema oca, ali nije si mogla pomoći. - Pokušala sam, nisam li? Natjerala si me da mu bacam loptu kad mu je bilo ĉetiri godine. - Nije li to bio veliki trenutak u povijesti bejzbola? - odgovorila je Holly Grace poraţavajuće sarkastiĉno. - Bacala je Hellen Keller, a mali Stevie Wonder hvatao. Vas dvoje ste najneko-ordiniraniji...

*

Colour commentator zapravo je uglavnom bivši igraĉ ili trener koji u prekidu, a ne tijekom

igre, daje svoj popratni, analitiĉki komentar u vezi igraĉa, strategije i si.


Ni ti nisi bila ništa bolja s njim. Pao je s tog odvratnog konja kad si ga odvela na jahanje i slomio prst prvi put kad si mu dobacila loptu. To je jedan od razloga zbog kojih ţelim da upozna Dalliea. Sad kad Teddy malo poodraste, Dallie bi mogao imati neke planove što s njim. - Holly Grace je izvukla granĉicu potiĉarke ispod ljuskavog komada dimljenog brancina i zadubljena u misli ţvakala. - Ne znam - sigurno je to zbog te strane krvi koju je Teddy dobio. Kvragu, da mu je Dallie otac, taj problem sad ne bismo imali. Sportska koordinacija programirana je u svim Beaudineovim genima. Puno ti znaš, pomislila je Francesca ciniĉno se osmjehujući dok je sapunala ruke, a potom po nogama nanijela pjenu na spuţvu za kupanje. Katkad se i ona pitala koji je to divni mušiĉavi kromosom stvorio njezina sina. Znala je da je Holly Grace razoĉarana što Teddy ne izgleda bolje, ali Francesca je Teddyjevo slatko, ruţno lice uvijek smatrala darom. Teddyju nikada neće pasti na pamet da se oslanja na dobar izgled da bi uspio u ţivotu. On će se koristiti svojim mozgom, svojom hrabromu, i svojim dragim sentimentalnim srcem. Voda u kadi se mlaĉila i shvatila je da joj je ostalo još samo dvadeset minuta prije dolaska vozaĉi koji će je odvesti na Stefanovu jahtu na veĉeru. Premda je bila umorna, jedva je ĉekala provesti noć sa Stefanom. Nakon nekoliko mjeseci meĊunarodnih telefonskih poziva i samo nekoliko brzih susreta oĉi u uĉi, osjetila je da je konaĉno došlo vrijeme da prodube svoj odnos. Naţalost, radeći ĉetrnaest sati na dan, sve otkad je došla u London, nije joj ostalo slobodnog vremena za seksualne ludorije . Ali sa zadnjom snimljenom emisijom ostalo joj je sutra šalilo stajati ispred raznih britanskih spomenika za nekoliko turis tičkih snimaka koje su planirali naĉiniti na kraju snimanja. Od lučila je da će prije leta u New York ona i Stefan provesti barem dvije veĉeri zajedno. Unatoĉ otkucavanjima sata podigla je sapun i odsutno ga protrljala po grudima. Zaţarile su je i podsjetile kako će rado završiti godinu samonametnutog celibata. Nije planirala tako


dugo biti u celibatu, nego je izgleda psihološki bila nesposobna k nekome uskoĉiti u krevet. Holly Grace je mogla ţaliti za prolaznom vezom za jednu noć, ali bez obzira koliko Francescino zdravo tijelo to zahtijevalo, smatrala je seks bez emocionalne privrţenosti suhoparnim i neugodnim iskustvom. Prije dvije godine umalo se udala za karizmatiĉnog mladog kalifornijskog kongresmena. Bio je zgodan, uspješan i divan u krevetu. Ali skoro je poludio svaki put kad bi ona kući dovela nekog od svojih lutalica i gotovo nikada se nije smijao njezinim vicevima pa se konaĉno prestala viĊati s njim. Princ Stefan Marko Brancuzi bio je prvi muškarac kojega je otada srela i za kojega je marila dovoljno da s njim spava. Sreli su se prije nekoliko mjeseci kad je s njim vodila intervju u svojoj emisiji. Smatrala je Stefana ujedno šarmantnim i inteligentnim, a uskoro se pokazao i kao dobar prijatelj. Ali pitala se je li to bila ljubav, ili je ona samo pokušavala naći izlaza iz nezadovoljstva koje je osjećala u ţivotu? Odbacujući melankoliĉno raspoloţenje obrisala se ruĉnikom i navukla ogrtaĉ. Zavezavši široki pojas u ĉvor prišla je do zrcala gdje je uĉinkovito nanijela šminku ne dopuštajući sebi vremena ni za pomno promatranje ni za divljenje. Vodila je brigu o sebi jer joj je posao bio dobro izgledati, ali kad su se ljudi oduševljavali njezinim zelenim oĉima boje kadulje, njezinim njeţnim jagodicama i sjajnom kestenjastom kosom, Francesca se zatekla kako se od njih povlaĉi. Bolno iskustvo nauĉilo ju je da je biti roĊen s licem poput njezina bilo više opterećenje nego prednost. Snaga karaktera nastajala je od marljiva rada, a ne od crnih gustih trepavica. Ali odjeća je bila nešto drugo. Pregledavši ĉetiri veĉernje haljine koje je donijela sa sobom preskoĉila je Kamali srebrnu s nitnama i privlaĉnu Donu Karan, i umjesto njih odluĉila se za crnu svilenu bez naramenica koju je kreirao Gianni Versace. Haljina koja joj je otkrivala ramena bila je remenom stisnuta u struku, a potom se u nejednakim mekanim slojevima spuštala padajući do sredine listova. Brzo se odjenuvši dograbila je torbicu i posegnula za sobolovim


krznom. Dok su joj prsti gladili mekani krzneni ovratnik okli- irvala je, poţeljevši da joj Stefan nije dao tu bundu. Ali bio je tako uzrujan kad je pokušala odbiti daje konaĉno popustila. Ipak, nije joj se svidjela zamisao da sve te male krznene ţivotinje uginu kako bi ona mogla biti moderno odjevena. Usto, obasipanje darovima veoma istanĉano je povrijedilo njezin osjećaj samostalnosti. Odluĉno stegnuvši vilicu zanemarila je krzno i usredotoĉila se na ţarki šal boje fuksije. Potom se, prvi put te veĉeri, doista pogledala u zrcalo. Versace haljina, dijamantne naušnice u obliku kruške, crne ĉarape posute nizom sitnih kao ugljen crnih perli, tanke talijanske potpetice, sva raskoš koju je sama sebi kupila. Osmijeh joj je zatitrao u kutovima usana kad je šal boje fuksije prebacila preko golih ramena i uputila se prema dizalu. Bog blagoslovio Ameriku.

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE Ti se prodaješ, eto što je - rekao je Skeet Dallieju koji se mr godio iza šije vozaĉa taksija dok je taksi milio Petom avenijom. - Moţeš ti o tome pokušati stvarati lijepu sliku, govoreći o mwitn mogućnostima i širenju obzora, ali ti zapravo odustaješ. Samo sam realan - odgovorio je Dallie donekle iziritirano. Da nisi tako prokleto neuk vidio bi daje ovo ţivotna prilika. Voziti se u automobilu koji netko drugi vozi Dallieja je uvijek bacalo u loše raspoloţenje, ali kad je zaglavio u prometu na Man hattanu i kad je ĉovjek iza upravljaĉa znao govoriti samo farsi, Dallie više nije bio ni za kakvo društvo. On i Skeet proveli su zadnja dva sata u Taverni na Zelenom gdje ih je hranio i pojio ĉelnik s televizijske mreţe koji je Dallie- ja traţio da potpiše ekskluzivan petogodišnji ugovor za obavljanje posla popratnog komentara tijekom odigravanje golf turnira. Bio je njihov spiker prošle godine dok se oporavljao od frakture zglo*

FARSI - moderni perzijski jezik, sluţbeni jezik Irana.


ba, i reakcija ljudi bila je tako povoljna da se televizijska mreţa odmah dala u potragu za njim. Dallie je u eteru imao isti šaljivi nepoštedan stav poput Leeja Trevina i Davea Marra, trenutaĉno najzabavnijih popratnih komentatora. Ali kao što je jedan od potpredsjednika televizijske mreţe primijetio rekavši svojoj trećoj ţeni, Dallie je bio vraški ljepši od svakoga. Dallie je, što se odijevanja tiĉe, naĉinio ustupak s obzirom na vaţnost prigode odjenuvši mornarskoplavo odijelo uz odgovarajuću kestenjastu svilenu kravatu uredno zavezanu oko ovratnika njegove blijedoplave sveĉane košulje. Za razliku od njega, Skeet se odluĉio za samtastu jaknu J.C.Penney’sa uz kaubojsku kravatu koju je osvojio u jesen 1973. godine ubacujući novĉić u posudu za zlatne ribice. - Prodaješ svoj Bogom dani talent - tvrdoglavo je ustrajao Skeet. Dallie se trgnuo okrenuvši se i mrko ga pogledao. - Ti si prokleti licemjer, eto što si ti. Otkad znam za sebe guraš mi za vrat hollywoodske agente na talentirane i pokušavaš me navesti da poziram za plakate koji idu na zid, na kojima imam samo svoj pokurnjak, a sad kad dobivam ponudu u kojoj postoji malo više dostojanstva, ti postaješ jako gnjevan. - Sve te druge ponude ne miješaju se s tvojim golfom. DoĊavola, Dallie, ne bi propustio ni jedan jedini turnir da si naĉinio poĉasni snimak na ’Ĉamcu ljubavi ’ izvan sezone, ali mi tu govorimo o neĉemu posve drugom. Mi tu govorimo o tome da ćeš ti sjediti u komentatorskoj kabini i ĉiniti mudrijaške opaske o ruţiĉastim košuljama Grega Normana dok će Norman na terenu pisati povijest golfa. Govorimo o završetku tvoje profesionalne karijere! Nisam ĉuo da ti drmatori s televizijske mreţe govore o tome kako ćeš se pojavljivati u komentatorskoj kabini samo u one dane kad ne uĊeš u uţi izbor, onako kako to ĉini Nicklaus, i još neki vaţniji deĉki. Govore o tome da te tamo ţele vidjeti puno radno vrijeme. U komentatorskoj kabini, Dallie, a ne na golf igralištu. Bio je to Skeetov najduţi govor koji je Dallie ikada ĉuo, i sama glasnoća izgovorenih rijeĉi odmah ga je obuzdala. Ali tad je


Skeet potiho promrmljao nešto što je Dallieja razdraţilo i što više ni je mogao podnijeti. Uspijevao je svladavati se samo zato što je znao da je nekoliko proteklih golf sezona umalo slomio srce Skeeta Coopera. Sve je poĉelo prije nekoliko godina kad se vraćao kući iz bara Wichita Falls i umalo pregazio tinejdţera koji je vozio bicikl s deset brzina. Odustao je od uzimanja protuzakonitih farmaceutskih sredstava u kasnim sedamdesetima, ali je sve do te veĉeri nastavio prijateljevati s pivskom bocom. Djeĉak je na kraju završio samo sa slomljenim rebrom, a policija je prema Dallieju bila blaţa nego što je zasluţio, no on je bio toliko potresen da se odmah nakon toga prestao opijati. Nije bilo lako, što mu je samo pokazalo koliko je samoga sebe zavaravao zbog pića. Moţda nikada neće preţivjeti eliminaciju na Mastersu ili završiti osvajanjem novĉane nagrade na U. S. Classicu, ali proklet bio ako će ubiti dijete zbog toga što je previše pio. Sam se iznenadio kad je odustajanjem od pića poboljšao igru, a sljedeći mjesec je na Bob Hopeu pred televizijskim kamerama zauzeo treće mjesto. Skeet je bio tako sretan daje gotovo zaplakao. Te noći Dallie ga je ĉuo kako telefonom razgovara s I lolly Grace: Znao sam ja da on to moţe - likovao je Skeet. - Samo gledaj. To je to, Holly Grace. Bit će on jedan od najvećih. Sve će se to sad posloţiti našem deĉku. Ali nije, barem ne posve. I to je bilo ono što je Skeetu priliĉno slamalo srce. Jedanput ili dvaput u sezoni Dallie bi osvojio drugo ili treće mjesto na jednom od vodećih turnira, ali svima je postalo sasvim oĉito da su, u trideset sedmoj, njegove najbolje godine iza njega i da velika prvenstva nikada neće biti njegova. - Imaš vještinu - rekao je Skeet buljeći kroz mutan prozor taksija. - Imaš vještinu, a imaš i talent, ali nešto u tebi prijeĉi te da budeš pravi prvak. Samo bih ţelio znati što to. Dallie je znao, ali ništa nije govorio. - A sad me slušaj, Skeete Cooperu. Svatko zna da je gledati golf na televiziji jednako zanimljivo kao gledati nekoga dok spava. Ti drmatori s televizijske mreţe spremni su mi platiti gotovo spektakularan iznos da


im unesem ţivosti u prijenos, i ne vidim potrebe da im njihovu velikodušnost bacim natrag u lice. - Ti drmatori s televizije nose pomodnu kolonjsku vodu prigovarao je Skeet, kao da je time rekao sve. - A otkad se ti to tako raspališ kad jc rijeĉ o novcu? Otkad sam pogledao na kalendar i vidio da imam trideset sedam godina, eto otkad. - Dallie se nagnuo naprijed i iznenada zakucao po staklu koje ga je dijelilo od vozaĉa. - Hej, ti, pusti me da iziĊem na sljedećem skretanju. - A kamo to sad ideš? Idem u posjet Holly Grace, eto kamo idem. I idem sam. - Ništa ti to neće koristiti. Ona će ti reći isto što i ja. Dallie je gurnuo vrata i skoĉio ispred Cartiera. Taksi je nastavio, a on ugazio ravno u hrpu pasjeg dreka. Tako mu i treba, pomislio je, kad je pojeo ruĉak koji košta više od godišnjeg budţeta većine zemalja Trećega svijeta. Nesvjestan pozornosti koju je privukao kod nekoliko prolaznica, poĉeo je o rubnik ĉistiti potplate cipela. Tad se iza njega pojavio Medvjed, baš tamo, usred Midtowna. Bolje ti je potpiši dok te još hoće, rekao je Medvjed. Koliko ćeš se još dugo zavaravati? Ne zavaravam se! Dallie je pošao natrag Petom avenijom prema stanu Holly Grace. Medvjed je ostao iz njega, s gnušanjem odmahujući svojom dugom plavom kosom. Mislio si da će ti odustajanje od pića biti garancija da ćeš završni udarac izvoditi s dva boda manje od para, nisi li, dečko? Mislio si da će to biti tako jednostavno. Zašto ne kaţeš starome Skeetu što te to doista sputava? Zašto ne iziĎeš pred njega i kaţeš mu da nemaš muda biti prvak?

Dallie je ubrzao korak dajući sve od sebe da izgubi Medvjeda u guţvi. Ali Medvjed je bio nepopustljiv. Dugo se prilijepio za njega, i nikamo sad više nije odlazio. Holly Grace ţivjela je u Museum Toweru, luksuznoj stambenoj zgradi sagraĊenoj poviše Muzeja moderne umjetnosti zbog kojega je rado govorila da spava iznad nekih od najvećih svjetskih slikara. Vratar je prepoznao Dallieja i pustio ga u stan Holly Grace da je priĉeka. Dallie nekoliko mjeseci nije vidio


Holly Grace, ali ĉesto su razgovarali telefonom i nije im se u ţivotima dogaĊalo mnogo toga što nisu zajedniĉki prodiskutirali. Stan uopće nije bio po Dalliejevu ukusu, bilo je previše bijeloga pokućstva sa stolcima slobodnih oblika koji nisu odgovarali njegovu štrkljastu tijelu i apstraktne umjetnosti koja gaje pod sjećala na ţabokreĉinu. Svukao je kaput i skinuo kravatu, a polom kasetu Born in the USA stavio u kasetofon koji je našao u elementu koji je bio dizajniran kao da se u njemu ĉuvala zubarska oprema. Brzo je premotao kasetu naprijed na ’Darlington Coounty’ koja je po njegovu mišljenju bila jedna od deset najboljih ikada napisanih ameriĉkih pjesama. Dok je Boss pjevao o pustolovinama s Wayneom, Dallie je tumarao prostranim dnevnim boravkom i konaĉno se zaustavio ispred glasovira Holly Grace. Otkad je zadnji put bio u njezinu stanu dodala je još jednu skupinu fotografija u srebrnim okvirima zbirci staklenih drţaĉa za papir koji su uvijek zauzimali mjesto na vrhu glasovira. Zapazio je nekoliko slika Holly Grace i njezine majke, nekoliko svojih fotografija, nekoliko snimaka na kojima su bili njih dvoje zajedno, i fotografiju Dannyja koju su snimili u Searsu 1969. godine. Dalliejevi prsti ĉvrsto su stisnuli rub okvira kad ju je uzimao. Dannyjevo okruglo lice gledalo je u njega, raskolaĉenih oĉiju i nasmijano, i sitni mjehurić sline zauvijek je ostao zamrznut s unutarnje strane njegove donje usnice. Daje Dallie poţivio, sad hi imao osamnaest godina. Dallie to nije mogao zamisliti. Nije mogao zamisliti Dannyja s osamnaest, visokog poput njega samoga i okretnog, lijepog poput majke. U njegovim mislima Danny će uvijek biti tek prohodalo dijete koji trĉi prema svom dvadesetogodišnjem ocu, s punim pelenama koje mu se spuštaju do koljena i bucmastim rukicama koje se pruţaju s punim povjerenjem. Dallie je vratio fotografiju na mjesto i odvratio pogled. Nakon svih tih godina bol nije nestala, moţda nije bila tako jaka, ali bila je prisutna. Odvratio je pozornost prouĉavajući fotografiju na kojoj je bila Francesca u jarko crvenim kratkim hlaĉama i vragolasto se smijala u kameru. Bila je na velikom kamenu,


jednom rukom zabacivala kosu s lica dok je drugom rukom drţala bucmasto djetešce meĊu nogama. Nasmiješio se. Izgledala je sretno na slici. Vrijeme provedeno s Francescom bilo mu je dobro vrijeme u ţivotu, kao da je ţivio unutar privatnog vica. Ali moţda je sad bio red da se njemu nasmiju. Tko bi ikada pomislio da će Miss Šminkerica postići tako veliki uspjeh? I to sama; doznao je to od Holly Grace. Sama je odgajala dijete, bez iĉije pomoći, i izgradila karijeru. Naravno, bilo je neĉega posebnoga u njoj i prije deset godina, borbenosti i jurišanja na ţivot te postizanja onoga što je ţeljela, bez razmišljanja o posljedicama. Na djelić sekunde sinulo mu je da je Francesca ţivjela ţivot u punom zamahu, dok se on još uvijek motao na rubovima. Ta pomisao ga nije zadovoljila i ponovno je premotao Springsteenovu kasetu kako bi mu odvratila pozornost. Potom je ušao u kuhinju i otvorio hladnjak. Zaobišao je Miller Lite Holly Grace i posegnuo za Dr Pepperom- Uvijek je cijenio ĉinjenicu da je Francesca bila iskrena s Holly Grace po pitanju tog njezina djeteta. Prirodno mu je bilo upitati se nije li dijete moţda njegovo, i Francesca mu je mogla podmetnuti Nickyje- vo dijete bez ikakvog problema. Ali nije to uĉinila, i divio joj se zbog toga. Podiţući poklopac na Dr Pepperu ponovno je prišao do glasovira i potraţio još sliku Francescina sina, ali našao je samo jednu. Uvijek se uzbuĊivao zbog ĉinjenice da se svaki put kad se dijete spominjalo u ĉlanku o Francesci o njemu uvijek govorilo kao o proizvodu nesretnog ranog braka, tako nesretnog da je Francesca djetetu odbila pripisati oĉevo prezime. Koliko je Dallieju bilo poznato, on, I lolly Grace i Skeet bile su jedine osobe koje su znale da taj brak nikada nije ni postojao, ali svi su oni imali dovoljno poštovanja prema Francesci zbog svega što je od sebe uĉinila u ţivotu pa su drţali jezik za zubima. Neoĉekivano prijateljstvo koje se razvilo izmeĊu Holly Grace i Francesce Dallieju se uĉinilo jednim od najzanimljivijih ţivotnih iskustva, i više no jednom spomenuo je Holly Grace da bi jednom ţelio navratiti kad njih dvije budu zajedno i vidjeti


kako se slaţu. - Jednostavno to ne mogu zamisliti - rekao je jednom. - Samo vidim tebe kako ne prestaješ govoriti o zadnjoj utakmici Kauboja, dok Francesca priĉa o svojim Gucci cipelama i divi se samoj sebi u zrcalu. - Nije ona takva, Dallie - odvratila je Holly Grace. - Govori ona i o svojim cipelama, ali to nije sve. - Ĉini se baš ironiĉnim - odgovorio je - da netko poput nje odgaja muško dijete. Kladio bih se u bilo što da odrasta ĉudan. Holly Grace se nije svidjela ta opaska pa ju je prestao zadirkivati, ali mogao je vidjeti da isto to brine i nju. Po tome je znao da je djeĉak priliĉno tetkast. Dallie je treći put premotao Bom in the U.S.A. kad je ĉuo zakretanje kljuĉa u bravu ulaznih vrata. Holly Grace je povikala: I lej, Dallie. Vratar mi je rekao da te pustio unutra. Nisam oĉekivala da ćeš se pojaviti do sutra. - Promijenio sam planove. DoĊavola, Holly Grace, ovo mjesto podsjeća me na lijeĉniĉku ordinaciju. Holly Grace je imala poseban izgled lica kad je ulazila iz predvorja. Njezina plava kosa padala je preko ovratnika kaputa. - Baš to i Francesca uvijek kaţe. Iskreno, Dallie, to je nešto naj- jezivije. Katkad me jeza hvata od vas dvoje. - Zašto sad to? Odbacila je torbu na bijeli koţni kauĉ. - Nećeš vjerovati, ali imate jako ĉudne sliĉnosti. Hoću reći, ti i ja, mi smo sliĉni kao jaje jajetu, je li tako? Sliĉno izgledamo, sliĉno govorimo. Zanimaju nas gotovo iste stvari: sport, seks, automobili. - Ima li u tome nekakva poanta jer postajem gladan? - Naravno da ima poanta. Ti i Francesca ne volite iste stvari. Ona voli odjeću, gradove, pomodare. U ţelucu joj bude muka kad vidi da se netko preznojava, a u politici postaje sve liberalnija, pretpostavljam da je to moţda zato što je useljenica - Holly Grace se bokom oslonila na naslon kauĉa i gledala ga zamišljeno. - S druge strane ti baš previše ne mariš za moderne stvari i previše naginješ desno na politiĉkom spektru pa skoro moţeš pasti. Površinski gledano, ne moţe biti dvoje razliĉitijih ljudi.


- Pretpostavljam da je to priliĉno nedoreĉeno. - Springstee- nova kaseta ponovno je došla do pjesme ’Darlington County’ i Dallie je vrškom cipele lupkao u ritmu ĉekajući da Holly Grace prijeĊe na stvar. - Osim što ste sliĉni na najposebnije naĉine. Prvo što je rekla kad je ušla i vidjela ovaj stan bilo je da je podsjeća na lijeĉniĉku ordinaciju. Dallie, ta cura te nadilazi kad se radi o skupljanju lutalica. Najprije su to bile maĉke. Potom je prešla na pse, što jc bilo zanimljivo jer ih se nasmrt boji. Napokon je poĉela kupiti ljude, tinejdţerice, ĉetrnaestogodišnjakinje, petnaestogodišnjakinje, koje bjeţe od kuće i prodaju se kao roba na ulici. - Ma šališ se - rekao je Dallie i konaĉno se zainteresirao. - Što radi s njima kad... Ali tad se zaustavio kad je Holly Grace skinula kaput i kad je ugledao modricu na njezinu vratu. - Hej, što je to? Sliĉi na ugriz? - Ne ţelim razgovarati o tome. - Pogrbila je ramena da prekrije oţiljak i pobjegla u kuhinju. Pošao je za njom. - DoĊavola, takvo što nisam vidio godinama. Sjećam se kad sam ti ja naĉinio nekoliko takvih. - Oslonio se o dovratak. - Ţeliš li mi sad nešto o tome reći? - Samo ćeš poĉeti vikati. Dallie je nezadovoljno prezirno dometnuo: - Gerry Jaffe. Ponovno si vidjela svog ljubavnika komunjaru. - Nije on komunjara. - Holly Grace je izvukla Miller Lite iz hladnjaka. - Samo zato što se ne slaţeš s neĉijom politikom ne znaĉi da moţeš ići uokolo i nazivati ga komunjarom. A osim toga, nisi ni ti upola onakav konzervativac kakvim pokušavaš navesti ljude da u to povjeruju. - Nema moja politika ništa s tim. Samo te ne ţelim ponovno vidjeti povrijeĊenu, dušo. Holly Grace je skrenula razgovor u drugom smjeru iskrivivši usnice u sladunjav osmijeh. - Kad već govorimo o starim ljubavima, kako je Bambi? Je li nauĉila ĉitati filmske ĉasopise a da ne miĉe usnicama? - Ma daj, Holly Grace...


Pogledala ga je s gnušanjem. - Kunem ti se Bogom da se nikada ne bih razvela od tebe da sam znala da ćeš se viĊati sa ţenama ĉija imena završavaju na i. -Jesi li završila? - Ljutilo ga je kad ga je zadirkivala za Bambi, premda je uglavnom priznavao da je ta djevojka bila promašaj u njegovoj ljubavniĉkoj karijeri. Ali Holly Grace mu to ipak nije trebala stalno gurati pod nos. - Za tvoju informaciju, Bambi se za nekoliko tjedana udaje i odlazi u Oklahomu pa trenutaĉno traţim zamjenu. -Još uvijek intervjuiraš kandidate? - Samo drţim oĉi otvorene. Ĉuli su zakretanje kljuĉa u vratima i djeĉji glas, prodoran i zapuhan, odjeknuo je iz predvorja. - Hej, Holly Grace, uspio sam. Popeo sam se svakom stepenicom! - Bravo! - povikala je odsutno. Potom je uzdahnula. DoĊavola, Francie će me ubiti. To je Teddy, njezin sinĉić. Otkad smo doselili u New York traţi me da joj obećam kako se vas dvojica nećete sresti. Dallie je bio povrijeĊen. - Pa nisam ja baš ugnjetavaĉ djece. Sto ona misli što bih ja s njim? Oteo ga? - Samo joj je neugodno, ništa drugo. Odgovor Holly Grace Dallieju nije rekao ništa, ali prije nego ju je uspio bilo što upitati djeĉak je upao u kuhinju, crvenkastokestenjasta kosa stršala mu je na zalisku, a na šavu kod ramena na Rambo majici bila je mala rupa. - Pogodi što sam našao na stubama? - Pravi super vijak. Moţemo li još nekad otići do Seaport Museuma? Baš je uredno i... - prestao je govoriti kad je ugledao Dallieja kako stoji sa strane, jednu ruku drţi na šanku a drugom lagano odrţava ravnoteţu na boku. - Isuse... - Usne su mu se otvarale i zatvarale kao zlatnoj ribici. - Teddy, ovo je jedan jedini Dallas Beaudine - rekla je Holly Grace. - Izgleda da ti se konaĉno pruţila prilika da ga upoznaš. Dallie se osmjehnuo djeĉaku i ispruţio ruku. - Hej, Teddy, ĉuo sam dosta toga o tebi.


- Isuse - ponavljao je Teddy, a oĉi mu se rastvorile sa strahopoštovanjem. - Ajme, Isuse... - a potom je poţurio uzvratiti i rukovati se s Dalliejem, ali prije nego je prišao zaboravio je koju ruku treba pruţiti pa je zastao. Dallie ga je spasio tako što ga je dograbio za desnu i rukovao se s njim. - Holly Grace mi kaţe da ste vas dvoje kompići. - Gledali smo te milijun puta kako igraš na televiziji - rekao je Teddy oduševljeno. - Holly Grace mi priĉa sve o golfu i svemu tome. - O, baš lijepo. - Djeĉak baš i nije bio nešto za vidjeti, pomislio je Dallie kojega je zabavljao Teddyjev zapanjeni izraz lica, kao da se spustio pred samoga Boga. Budući da je njegova majka bila vrhunska ljepotica, stari Nicky je sigurno bio tri ĉetvrtine ruţan. Previše uzbuĊen da bi stajao mirno Teddy je prebacivao teţinu s jedne noge na drugu, ne skidajući pogleda s Dalliejeva lica. Naoĉale su mu skliznule s nosa i podigao je ruku da ih vrati natrag, ali bio je previše rastresen zbog Dalliejeve prisutnosti da bi obratio pozornost na to što ĉini, pa je palcem naherio okvire. Naoĉale su mu se nakrivile prema jednom uhu, a potom poletjele. - Hej, ĉuvaj... rekao je Dallie sagnuvši se i posegnuo za njima. Posegnuo je i Teddy pa su obojica ĉuĉnula. Glave su im se pribliţile, jedna mala crvenkastokestenjasta, i jedna velika, plavokosa. Dallie je prvi došao do naoĉala i pruţio ih Teddyju. Lica su im bila jako blizu, na razdaljini manjoj od tridesetak centimetara. Dallie je osjetio Teddyjev dah na obrazu. Na stereu u dnevnom boravku Boss je pjevao o tome kako je biti na vatri i noţu koji presijeca dolinu od petnaest centimetara kroz njegovu dušu. Za taj djelićak vremena dok je Boss pjevao o noţevima i dolinama još uvijek je sve bilo u redu u svijetu Dallieja Beaudinea. A potom je, već u sljedećem trenutku kad je poput povjetarca osjetio Teddyjev dah na svom obrazu, ta vatra liznula i dograbila ga. - Isuse.


Teddy je zbunjena pogleda gledao u Dallieja, a potom ponovno stavio naoĉale. Dallie je naglo ispruţio ruku i zgrabio Teddyja za zapešće, našto se djeĉak lecnuo. Holly Grace je shvatila da nešto nije u redu i ukoĉila se kad je vidjela kako Dallie deprimirano bulji u Teddyjevo lice. - Dallie? Ali on je nije ĉuo. Za njega je vrijeme stalo. Ponovno se bezglavo vratio kroz godine i ponovno bio dijete, dijete koje je piljilo u ljutito lice Jayceeja Beaudinea. Osim što to lice nije bilo krupno i nesnosno, neobrijanih obraza i stisnutih zuba. Lice je bilo maleno. Maleno kao djeĉje. Princ Stefan Marko Brancuzi kupio je jahtu, Egejsku Zvijezdu, od saudijskog šeika, vlasnika naftnih izvora. Kad je Francesca zakoraĉila na jahtu i pozdravila kapetana Zvijezde imala je nelagodan osjećaj daje vrijeme iscurilo i da ponovno ima devet godina kad dolazi na Onassisovu jahtu Christina, dok sve one zdjele kavijara ĉekaju uz isprazne ljude koji su imali vremena na pretek i nisu znali što bi s njim. Zadrhtala je, ali to je jednako tako mogla biti reakcija na vlaţnu prosinaĉku noć. Sobolovo krzno bi u svakom sluĉaju bolje odgovaralo vremenu nego šal u boji fuksije. Stjuard ju je poveo preko krmene palube prema svjetlima predvorja koja su z naĉila dobrodošlicu. Kad je ušla u raskošnu prostoriju, Njegovo kraljevsko visoĉanstvo Prince Stefan Marko Brancuzi koraknuo je prema njoj i lagano je poljubio u obraz. Stefan je imao punokrvan pogled, kakav je imala većina europske kraljevske loze; mršave izduţene crte lica, oštar nos i isklesane usne. Lice bi mu bilo odbojno da ga nije ublaţio već spremnim osmijehom. Unatoĉ slici princa playboya, Stefan je imao nekakvo staromodno ponašanje kakvo je Francesci bilo simpatiĉno. Usto je bio vrijedan, i zadnjih dvadeset godina proveo je u pretvaranju svoje male zaostale zemlje u moderno utoĉište koje je bilo premac Monaku po raskoši i uţicima. Sad


mu je trebala samo njegova vlastita Grace Kelly da okruni svoja postignuća, i nije tajio ĉinjenicu daje za tu ulogu izabrao Francescu. Odjeća mu je bila otmjena i skupocjena; leţeran sivkasto- smeĊi blejzer s njeţno oslikanim detaljima boje breskve, tamnim plisiranim hlaĉama i svilenom košuljom, raskopĉanom oko vrata. Uzeo ju je za ruku i poveo do mahagoni bara gdje su ĉekala dva B accarat pokala u obliku tulipana. - Oprosti što nisam došao po tebe. Danas mi je raspored bio odvratan. - I moj - rekla je, zbacujući šal. - Ne mogu ti reći koliko se radujem što ću Teddyja povesti u Meksiko. Dva tjedna samo stresati pijesak sa stopala. - Uzela je ĉašu šampanjca i popela se na jedan od barskih stolaca. Nehotice je pustila da joj ruka klizne preko mekane koţe, i još jednom u mislima odlutala natrag do Christine i drugog niza barskih stolaca. -A zašto umjesto toga ne bi Teddyja dovela ovamo? Ne bi li radije na nekoliko tjedana plovila grĉkim otocima? Ponuda je bila primamljiva, ali Stefan ju je prebrzo nametnuo. Osim toga, nešto u njoj protivilo se pomisli na Teddyja koji luta palubom ligejske zvijezde. - Ţao mije, ali već sam isplanirala. Moţda neki drugi put. Stefan se namrštio, ali nije navaljivao. Pokazao je prema kristalnoj zdjeli u kojoj je bila hrpa sitnih zlatnosmeĊih jaja. - Kavijar? Ako ne voliš osetru nazvat ću da donesu beluga. - Ne! - Uzviknula je to tako oštro da se Stefan iznenaĊeno zagledao u nju. Nesigurno se osmjehnula. - Oprosti. Ne-ne volim kavijar. - Za Boga miloga, dušo, ĉini se da si veĉeras na rubu ţivaca. Nešto nije u redu? - Samo sam malo umorna. - Osmjehnula se i našalila. Nedugo zatim upustili su se u neku vrstu bezbriţnog razgovora i to im je dobro išlo. Ruĉali su kriške srca artiĉoke posute paprenim umakom od crnih maslina i kapara te komadiće piletine marinirane u limeti, korijandru i borovici. Kad je stigao desert, šarlota od malina u creme anglaise bila je presita da bi mogla pojesti više od nekoliko zalogaja. Dok je sjedila obasjana svjetlošću


svijeće i Stefanovom paţnjom, pomislila je kako baš uţiva. Zašto jednostavno nije rekla Stefanu da će se udati za njega? Zašto bi se ţena pri zdravoj pameti opirala ideji da postane princeza? Bez obzira na svu njezinu cijenjenu neovisnost radila je previše i mnogo vremena provodila daleko od svog sina. Voljela je svoju karijeru, ali poĉela je shvaćati da od ţivota ţeli više od spektakularnih Nielsensovih. Pa ipak, je li taj brak bio baš ono što je istinski ţeljela? - Slušaš li me, dušo? To baš i nije najohrabrujući odgovor koji sam dobio na braĉnu ponudu. O, Boţe, oprosti. Bojim se da sam se zadubila u sanjarenje. - Nasmiješila se ispriĉavajućim osmjehom. - Treba mi još ma lo vremena, Stefane. Da budem iskrena, nisam baš sigurna kako odgovaraš mome karakteru. Pogledao ju je zbunjeno. - To si veoma neobiĉno rekla. Što si time mislila? Nije mu mogla objasniti da se bojala kako bi nakon nekoliko godina u njegovu društvu mogla doći na isto ono mjesto s ko jega je krenula; buljiti u zrcala i imati izljeve bijesa ako joj se oguli lak na noktima. Naginjući se naprijed poljubila ga je, gricnuvši njegove usnice svojim malim oštrim zubima i odvraćajući mu pozornost od pitanja. Vino joj je zagrijalo krv, a njegova briţnost pomalo je okrhnula ograde koje je izgradila oko sebe. Tijelo joj je bilo mlado i zdravo. Zašto je dopustila da drhturi kao stari list? Ponovno mu je ovlaš dotaknula usne. - Umjesto braĉne ponude, što kaţeš na prijedlog za intimnost? U njegovim oĉima zaiskrila je kombinacija zabave i ţelje. Pretpostavljam da će to ovisiti o vrsti prijedloga. Drsko mu se nacerila. - Odvedi me u svoju spavaću sobu i pokazat ću ti. Podigavši joj ruku poljubio joj je vrškove prstiju, potezom ta ko uĉtivim i otmjenim da ju je mogao odvesti na plesni podij dvorane za ples. Dok su prolazili hodnikom bila je omamljena vinom i smijehom, tako ugodnim da je, kad su već ušli u njegovu raskošnu luksuznu brodsku kabinu, da se nije bolje poznavala, mogla povjerovati da je uistinu zaljubljena. Ipak, prošlo


je jako dugo otkad ju je neki muškarac drţao u naruĉju pa je do pustila sebi da se pretvara. Najprije ju je poljubio njeţno, potom strastvenije, mrmljajući joj u uho strane rijeĉi koje su je uzbuĊivale. Ruke su mu pošle prema zatvaraĉima na njezinoj odjeći. - Da samo znaš koliko dugo te već ţelim vidjeti golu - mrmljao je. Povlaĉeći gornji dio njezine haljine nosom joj je dodirivao vrhove grudi koje su se izdizale iznad ĉipkasta ruba njezina kombinezona. - Poput toplih breskvi mrmljao je. - Pune, bogate i mirisne. Isisat ću svaku slatku kap njihova soka. Francesca je njegove rijeĉi smatrala pomalo sladunjavima, ali njezino tijelo nije bilo tako kritiĉno kao njezina svijest i osjećala je kako joj koţa postaje posebno topla. Rukom gaje obujmila oko potiljka i sagnula mu vrat. Njegove usnice spustile su se niţe i rovao je jazbinu ispod ĉipke njezina kombinezona traţeći bradavicu. - To - rekao je obuhvaćajući je. - Ah, to... Da, zbilja. Francesca je glasno uzdahnula kad je osjetila sisanje njegovih usana, a potom blagi dodir njegovih zuba. - Ljubljena moja Francesca... - Sisao je dublje i osjećala je kao da će joj koljena popustiti. Uto je zazvonio telefon. - Ti imbecili! - Opsovao je na jeziku koji nije razumjela. Znaju da me ovdje nikada ne smiju uznemiravati. Ali raspoloţenje se prekinulo, a ona se ukoĉila. Iznenada je osjetila nelagodu što je bila spremna na seks s muškarcem kojega je tek malo voljela. Sto nije bilo u redu s njom kad se nije mogla zaljubiti u njega? Zašto je uvijek morala stvarati veliku pompu oko seksa? Telefon je nastavio zvoniti. Dograbio ga je i zareţao u slušalicu, trenutak slušao, a potom ga pruţio njoj, oĉito iziritiran. - Za tebe je. Hitno. Ispustila je ĉistu anglosaksonsku psovku, odluĉna da Natha- nu Hurdu skine skalp zbog ovoga. Bez obzira na njegovu moguću trenutaĉnu krizu, njezin producent nije imao pravo veĉeras je prekinuti.


Nathane, ja ću... - Stefan je lupio teškim kristalnim demiţonom za rakiju spuštajući ga na posluţavnik, a ona stavila prst u ono izloţeno uho da ga ne ĉuje. - Što? Ne ĉujem. - Ovdje Holly Grace, Francie. Francesca je u trenutku osjetila napetost. - Holly Grace, je li sve u redu s tobom? - Baš i nije. Ako ne sjediš, bolje ti je sjedni. Francesca se spustila na rub kreveta, a duboko u njoj stvorila se zebnja zbog neobiĉno prigušena glasa Holly Grace. - Što se dogodio? - upitala je. - Jesi li bolesna? Je li se nešto dogodilo s Gerryjem? - Stefanova tiradaje utihnula kad je ĉuo zabrinutost u njezinu glasu pa je prišao i stao uz nju. - Nije, Francie, nije ništa od toga. - Holly Grace je trenutak naĉinila stanku. - Radi se o Teddyju. - Teddyju? - Navala iskonskog straha nahrupila je kroz Francescu i srce joj je poĉelo ubrzano tući. Holly Grace je rijeĉi izgovarala u bujici. - Nestao je. Noćas. Nedugo nakon što sam ga dovela kući. Pravi teror proţeo je Francescino tijelo, takvim intenzitetom da se ĉinilo kako su svi osjeti u njoj doţivjeli kratak spoj. U trenu su joj se iz programa koji je vodila zaredale ruţne slike koje su bljesnule u njezinoj svijesti, i osjetila je daje na rubu svijesti. - Francie - nastavila je Holly Grace. - Mislim da ga je Dallie oteo. Njezin prvi osjećaj bio je omama uz navalu olakšanja. Mraĉne vizije plitkoga groba i malog osakaćenog tijela postupno su se smanjile, ali nakon njih poĉele su se pojavljivati druge slike, i jedva daje mogla disati. - O, Boţe, Francie, ţao mi je. - Rijeĉi Holly Grace saplitale su se jedna o drugu. - Ne znam što se toĉno dogodilo. Danas su se sluĉajno sreli u mom stanu, a potom se Dallie pojavio kod tebe otprilike sat vremena nakon što sam ostavila Teddyja i rekao Consueli da sam ga poslala po Teddyja da sa mnom provede noć. Naravno, ona je znala tko je on pa ništa nije posumnjala. Rekao je Teddyju da spakira kovĉeg i otad ih nitko nije vidio.


Svuda sam zvala. Dallie se odjavio iz hotela, a Skeet ništa ne zna. Njih dvojica su ovaj tjedan trebali na turnir u Floridu. Francesca je osjetila muĉninu u utrobi. Zašto bi Dallie odveo Teddyja? Samo joj je jedan razlog padao na pamet, ali taj je bio nemoguć. Nitko nije znao istinu; nikada nikome ţivome to nije rekla. Pa ipak, nije mogla dokuĉiti nijedan drugi razlog. U njoj se nakupljao gorki bijes. Kako je mogao uĉiniti nešto tako barbarsko? - Francie, ĉuješ li me? - Ĉujem - prošaptala je Francesca. - Moram te nešto upitati. - Uslijedila je duga stanka i Francesca se ogradila od onoga za što je znala da će zacijelo uslijediti. Francie, moram te pitati zašto bi to Dallie uĉinio. Nešto ĉudno se dogodilo kad je ugledao Teddyja. Što se dogaĊa? - Ne, ne znam. - Francie... - Ne znam, Holly Grace! - uzviknula je. - Ne znam. - Glas joj se smekšao. - Ti ga poznaješ bolje od bilo koga. Ima li izgleda da bi Dallie naudio Teddyju? - Naravno da nema. - Potom je oklijevajući zastala. - Barem ne fiziĉki. Ne mogu ti reći što bi mu mogao uĉiniti psihiĉki jer mi ne ţeliš reći o ĉemu se sve tu radi. - Sad ću prekinuti i pokušati se veĉeras zrakoplovom vratiti u New York. - Francesca je nastojala zvuĉati ţivahno i uĉinkovito, ali glas joj je podrhtavao. - Hoćeš li molim te nazvati sve one koji bi mogli znati gdje je Dallie? Ali budi oprezna što govoriš. I bilo što da ĉiniš, ne dopusti novinama da za to saznaju. Molim te, Holly Grace, ne ţelim da se Teddy pretvori u cirkusko ĉudovište. Dolazim ĉim prije. - Francie, moraš mi reći što se dogaĊa. - Holly Grace, volim te... zbilja te volim. - Potom je prekinula vezu. Dok je Francesca te veĉeri letjela preko Atlantskog oceana prazna pogleda je buljila kroz prozor u neprobojnu tminu. Izjedali su je strah i krivnja. Sve je to bilo njezinom pogreškom. Da je bila kod kuće, mogla je sprijeĉiti da se to dogodi. Kakva je


ona majka bila kad je drugima dopustila da joj odgajaju dijete? Svi vragovi krivnje zaposlene majke zadijevali su svoje osti u njezino tijelo. Što ako se nešto grozno dogodilo? Pokušala je sebe uvjeriti da Dallie nikada ne bi naudio Teddyju, bez obzira na to što je moţda otkrio, barem onakvoga kakvog je poznavala prije deset godina. Ali onda se prisjetila programa kojega je radila o bivšim supruţnicima koji otimaju vlastitu djecu i nestaju s njima godinama zaredom. Naravno, netko tko ima tako javnu karijeru kao što je ima Dallie to ne bi mogao, ili bi? Još jednom je pokušala odgonetnuti zagonetku kako je Dallie otkrio daje Teddy njegov sin jer to je bilo jedino objašnjenje koje je mogla nad za otmicu, no odgovor joj je izmicao. Gdje se sad nalazio Teddy? Je li bio prestrašen? Što mu je Dallie rekao? Ĉula je dovoljno priĉa od Holly Grace pa zna kako je Dallie nepredvidiv kad je ljut, ĉak opasan. Ali bez obzira koliko se mogao promijeniti tijekom godina, nije mogla vjerovati da bi naudio malome djeĉaku. Ali što bi njoj mogao uĉiniti, bilo je nešto sasvim drugo.

DVADESET PETO POGLAVLJE

T

eddy je buljio u Dalliejeva leĊa dok su njih dvojica uz autocestu 1-81 stajala u redu kod blagajne McDonaldsa. Poţelio je da i on ima takvu crvenocrnu flanelnu kockastu košulju sa širokim koţnim remenom i trapericama s iskrzanim dţepom. Njegova majka je bacala njegove traperice ĉim bi se na koljenu pojavila najmanja rupica, baš kad bi mu poĉele biti mekane i udobne. Teddy je spuštena pogleda piljio u svoje tenisice za igru, a potom ispred sebe u Dalliejeve ogrebane smeĊe kaubojske ĉizme. Odluĉio se da će kaubojske ĉizme staviti na popis darova za Boţić. Kad je Dallie podigao posluţavnik i prišao prema stolu u straţnjem dijelu restorana, Teddy je kaskao za njim i svojim malim nogama dvaput brzo koraknuo kako bi s njim odrţao


korak. U poĉetku, kad su se iz Manhattana zaputili u New Jersey, Teddy je Dallieju pokušao postaviti nekoliko pitanja o tome ima li kaubojski šešir i jaše li konja, ali Dallie nije govorio mnogo. Napokon je Teddy zašutio, premda ga je zanimalo milijun stvari koje je ţelio saznati. Koliko se Teddy sjeća Holly Grace mu je priĉala priĉe o Dallieju Beaudineu i Skeetu Cooperu, kako su se upoznali na cesti kad je Dallieju bilo samo petnaest godina nakon što je Dallie pobjegao iz zlih pandţi Jayceeja Beaudinea pa kako su putovali po meĊudrţavnoj kad se nadmetao s bogatim deĉkima u country klubovima. Priĉala mu je o tuĉnjavama u barovima i igranju runde golfa lijevom rukom te o izvanrednim pobjedama kod osamnaeste rupe otrgnutim iz ralja poraza. U njegovoj svijesti priĉe Holly Grace miješale su se sa stripovima o Spidermanu i Ratovima zvijezda te legendama koje je u školi uĉio o Divljem Zapadu. Otkad su doselili u New York Teddy je molio svoju mamu da mu dopusti upoznati Dallieja kad doĊe u posjet Holly Grace, ali ona bi uvijek našla nekakvu ispriku. A sad, kad se to konaĉno dogodilo, Teddy je znao da bi to trebao biti najuzbudljiviji dan u njegovu ţivotu. Osim što je sad ţelio kući jer nije ispalo onako kako je on to zamišljao. Teddy je razmotao hamburger i odigao gornji dio peciva. Bi lo je keĉapa na njemu. Ponovno ga je zamotao. Iznenada se Dallie okrenuo na sjedalu i pogledao ravno preko stola u Teddyjevo lice. Buljio je u njega ne rekavši ni rijeĉi. Teddyje poĉeo osjećati nervozu, kao daje uĉinio nešto pogrešno. U njegovoj mašti Dallie bi ga sad pozdravio s deset prstiju, onako kao Gerry Jeff. Dallie bi rekao: - Hej, ortak, sliĉiš mi na tipa kojega bismo Skeet i ja poţeljeli imati s nama na cesti kad zagusti. - U njegovoj mašti Dallie bi ga volio mnogo više. Teddy se pruţio prema svojoj coca coli, a potom pretvarao da prouĉava znak na drugoj strani prostorije, o doruĉku u McDonaldsu. Ĉinilo se ĉudnim da ga Dallie vodi tako daleko da se naĊu s njegovom majkom. Nije ĉak ni znao da se Dallie i njegova majka poznaju. Ali ako je Holly Grace Dallieju rekla da to


tako treba, onda valjda treba. Ipak bi on više volio da je tu sad s njima bila i njegova mama. Dallie je tako nenadano progovorio da je Teddy poskoĉio. Nosiš li uvijek te naoĉale? - Ne uvijek. - Teddy ih je skinuo, pozorno sklopio i odloţio na stol. Znak za doruĉak u McDonaldsu mu se zamutio. - Mola mama kaţe da je za neku osobu vaţnije ono kakva je iznutra nego izvana pa nema veze nosi li naoĉale ili ne. Dallie je naĉinio nekakav zvuk, što baš i nije zvuĉalo lijepo, a potom kimnuo glavom prema hamburgeru. - Zašto ne jedeš? Teddy je vrhom prsta gurnuo smotuljak. - Rekao sam da ţelim obiĉan hamburger - promrmljao je. - U ovome ima keĉapa. Dalliejevo lice ĉudno se stisnulo. - Pa što? Malo keĉapa nikome neće naškoditi. - Alergiĉan sam - odvratio je Teddy. Dallie je prezrivo otpuhnuo, a Teddy je shvatio da on ne voli ljude koji ne vole keĉap ili one koji su alergiĉni. Pomislio je ipak kako će pojesti hamburger, samo da pokaţe Dallieju da to moţe uĉiniti, ali u ţelucu se već ĉudno osjećao i keĉap gaje podsjetio na krv i utrobu i jedenje oĉnih jabuĉica. Osim toga, poĉet će ga svrbjeti i osut će se po cijelome tijelu. Teddy je pokušavao smisliti i reći nešto što bi Dallieja navelo da mu se svidi. Nije navikao da mora smišljati kako se svidjeti odraslima. Sa svojim vršnjacima je katkad znao pomisliti da je kreten, ili da su oni kreteni, ali nikad s odraslima. Trenutak je ţvakao donju usnicu, a potom rekao: - Imam kvocijent inteligencije stotinu šezdeset osam. Idem u razred za darovite. Dallie je ponovno prezrivo otpuhnuo i Teddy je znao da je još jednom pogriješio. Zvuĉalo je kao da se hvali, a on je samo pomislio kako bi to Dallieja moţda moglo zanimati. Tko ti je dao to ime, Teddy? - upitao je Dallie. Smiješno je izgovorio to ime, kao da ga se brzo namjerava otarasiti. Kad sam roĊen mama je ĉitala priĉu poznatog pisca J.R. Sälingera o nekom djeĉaku koji se zvao Teddy. To je skraćeno od Theodore.


Dallie je naĉinio još kiseliji izraz lica. -J.-D. Salinger. I nitko te ne zove Ted? - O, da - slagao je Teddy. - Gotovo svi. Sva djeca i svi ostali. Hoću reći da me tako zovi svi osim Holly Grace i mame. I ti me, ako ţeliš, moţeš zvati Ted. Dallie je posegnuo u dţep i izvadio novĉanik. Teddy mu je na licu vidio nešto ukoĉeno i kruto. - Skokni i kupi sebi hamburger kakav ti ţeliš. Teddyje gledao u dolarsku novĉanicu koju je Dallie ispruţio, a potom svratio pogled natrag na svoj hamburger. - Mislim da će mi i ovaj biti dobar. - Polako je odmotao papir. Dallie je rukom lupio po hamburgeru. - DoĊavola, rekao sam ti da odeš i sebi ktipiš drugi. Teddy je osjetio muĉninu. Katkad je i njegova mama vikala na njega kad bi naĉinili drsku opasku ili kad nije obavljao svoje obveze, ali nikada mu u ţelucu nije ovako zavijalo jer je znao da ga njegova mama voli i da ne ţeli da on odraste i ponaša se kao kreten. Ali vidio je da ga Dallie ne voli. Dallieju se nije ĉak ni sviĊao. Teddy je buntovno stisnuo svoju malu vilicu. - Nisam gladan i hoću kući. - E, pa to nikako nije dobro. Neko ćemo vrijeme biti na putu, baš kao što sam ti i rekao. Teddy je piljio u u njega. -Hoću kući. Moram u ponedjeljak u školu. Dallie je ustao od stola i trzajem glave pokazao prema vratima. DoĊi. Budeš li se ponašao kao razmaţeno derište, moţeš to ĉiniti dok budemo na cesti. Teddy je zaostao iza njega dok su izlazili kroz vrata. Nije više mario za te glupe stare priĉe Holly Grace. Što se njega ticalo, Dallie je bio velika stara ulizica. Ponovno stavivši naoĉale, Teddy je zagurao ruku u dţep. Teddyjev skakavac-ĉešalj je bio topao i smirujući u njegovu dlanu. Poţelio je da je pravi. Da je tu Veliki Lasher, pobrinuo bi se on za Dallieja Ulizicu Beaudinea. Ĉim je automobil izišao na meĊudrţavnu, Dallie je ubrzao i naglo skrenuo u lijevu traku. Znao je da se ponaša kao pravi


pasji skot. Znao je, ali nije se mogao obuzdati. Bijes ga nije napuštao, a on je tako jako ţelio u nešto udariti, kao nikada u ţivotu. Njegova ljutnja nastavila ga je izjedati, postajući sve veća i sve jaĉa, sve dok je više nije mogao svladati. Osjećao se kao da mu je muškost oduzeta. Imao je trideset sedam godina i nije imao ama baš ništa pokazati. Bio je drugorazredni profesionalni igraĉ golfa. Bio je propalica kao suprug i prokleti zloĉinac kao njegov otac. A sad još i ovo. Ta kuĉka. Ta prokleta sebiĉna razmaţena mala bogataška kuĉka. Rodila je to dijete i nikada nije rekla rijeĉi. Sve te priĉe koje je ispriĉala Holly Grace; sve su to bile laţi. On im je povjerovao. Boţe, dobro mu je vratila, baš kao što je i rekla da će, one noći kad su se potukli na parkiralištu Roustabouta. Dok je za- pucketala prstima rekla mu je odjebi, na najomalovaţavajući naĉin na koji to ţena moţe uĉiniti muškarcu. Oduzela mu je pravo da zna da ima sina. Dallie je bacio pogled na djeĉaka koji je sjedio na mjestu suvozaĉa, odmah do njega, sina koji je bio njegova krv, jednako kao što je to bio Danny. Francesca je dosad sigurno saznala da je nestao. Ta misao dala mu je trenutaĉnu gorku zadovoljštinu. Nadao se daju je dobrano povrijedio. Wynette je izgledao gotovo isto onako kako ga je Francesca pamtila, premda su se neke trgovine promijenile. Dok je kroz prednje staklo unajmljenog automobila prouĉavala grad shvatila je da ju je ţivot u golemom krugu vratio na toĉku gdje je za nju zapravo sve i poĉelo. Pogrbila je ramena u uzaludnom pokušaju da olakša napetost koju je osjetila u vratu. Još uvijek nije znala je li ispravno uĉini la kad je s Manhattana odletjela u Teksas, ali nakon nepodnošljiva tri dana išĉekivanja da telefon zazvoni i izbjegavanja novinara koji su s njom ţeljeli naĉiniti intervju o njezinoj vezi sa Stefanom, došla je do toĉke kad je morala nešto uĉiniti. Holly Grace joj je predloţila da odleti u Wynette. - Dallie uvijek tamo odlazi kad je povrijeĊen - rekla je - a mislim da je sad jako povrijeĊen.


Francesca je pokušala ignorirati optuţbu u glasu Holly Grace, ali to nije bilo lako. Nakon deset godina prijateljstva njihov odnos bio je ozbiljno narušen. Onoga dana kad se Francesca vratila u London, Holly Grace je izjavila: - Ostat ću uz tebe, Francesca, jer sam takva, ali trebat će vremena prije nego ti ponovno povjerujem. Francesca ju je pokušala navesti da shvati. - Nisam ti mogla reći istinu. Nisam, s obzirom da si bila tako bliska s Dalliejem. - Pa si mi zato lagala? Kljukala si me tom glupom priĉom o Teddyjevom ocu u Londonu u koju sam sve ove godine vjerovala. Lice Holly Grace smraĉilo se od ljutnje. - Kako ne razumiješ da Dallieju obitelj nešto znaĉi? Moţda to ne bi bilo vaţno ostalim muškarcima, ali Dallie nije poput ostalih muškaraca. Cijeli ţivot je proveo nastojeći stvoriti obitelj oko sebe; Skeeta, Miss Sybil, mene, i sve one lutalice koje je skupljao godinama. To će ga dokrajĉiti. Prvi sin mu je poginuo, a drugoga si mu ti ukrala. Francesca je osjetila navalu ljutnje koja je bivala sve oštrija jer je osjetila ţalac krivnje. - Ne osuĊuj me, Holly Grace Beaudine! Oboje, i ti i Dallie, imate grozno preslobodne ideje o moralu i neću da nijedno od vas dvoje prstom upire u mene. Ne znate vi što znaĉi mrziti ono što si i morati se ponovno stvoriti. Ĉinila sam ono što sam u to vrijeme morala ĉiniti. I da kroz sve to moram ponovno proći, opet bih isto uĉinila. Holly Grace nije bila dirnuta. - Dakle, dvaput bi bila kuĉka, ne bi li? Francesca je zatreptala da sprijeĉi suze kad je skrenula u ulicu u kojoj je bila Dallieva kuća, šarena poput uskršnjih jaja. Bila je potištena zbog toga što Holly Grace nije bila u mogućnosti shvatiti kako Dallieva davnašnja avantura s njom nije bila ništa drugo nego mala seksualna razonoda u njegovu ţivotu; zacijelo ništa što bi opravdalo otmicu devetogodišnjeg djeĉaka. Zašto je Holly Grace bila na protivniĉkoj strani? Francesca se pitala ĉini li ispravno što u to ne miješa policiju, ali nije mogla podnijeti pomisao na to da se Teddyjevo ime vuĉe po svim tabloidima. Dijete Ljubavi Osobe s Televizije Oteo Otac, Profesionalni


Igrač Golfa. -

Mogla je to zamisliti; fotografije svih njih. Njezin odnos sa Stephanom postao bi još izloţeniji javnosti pa bi iskopali sve stare priĉe o Dallieju i Holly Grace. Francesca se jako dobro sjećala što se dogodilo nakon što je I lolly Grace postala slavna u ’China Coltu’. Svaka pojedinost njezina neobiĉna braka s jednim od najslikovitijih profesionalnih golf igraĉa iznenada je postao hrana medijima, i dok je jedna neobuzdana priĉa slijedila drugu, nijedno nije moglo mrdnuti a da nisu morali izbjegavati paparazze. Holly Grace je to podnijela bolje od Dallieja koji je bio naviknut na sportske novinare, ali ne i na senzacionalistiĉki tisak. Nije mu trebalo dugo da se i šakama obraĉuna, što je u konaĉnici privuklo pozornost povjerenika PGA. Dallie je nekoliko mjeseci bio suspendiran i bilo mu je zabranjeno igrati na turnirima. Holly Grace se ubrzo nakon toga razvela od njega, kako bi oboje imali mirniji ţivot. Na kući je i dalje bio blijedoljubiĉasti ukras i lanac divljih zeĉeva u skoku, premda je boju mandarine dirnula neĉija ruka manje vješta od ruke Miss Sybil. Stara uĉiteljica doĉekala je Francescu na vratima. Prošlo je deset godina otkad su se zadnji put vidjele. Miss Sybil se stisnula i još više pogrbila ramena, ali glas joj nije izgubio autoritet. - UĊi, draga, uĊi, i bjeţi s te hladnoće. Joj, joj, ti misliš daje ovo Boston a ne Teksas. Draga moja, ja sam ti u najvećoj zbrci otkad si nazvala. Francesca ju je njeţno zagrlila. - Hvala što ste mi dopustili da dodem. Nakon svega onoga što sam vam rekla na telefon, nisam bila sigurna da ćete me htjeti vidjeti. - Da te neću htjeti vidjeti? Boţe mili, sate brojim. - Miss Sybil ju je povela u kuhinju i zamolila Francescu da im objema natoĉi kavu. - Ne ţelim se ţaliti, ali u zadnje vrijeme ništa se zanimljivo ne dogaĊa u ţivotu. Ne mogu više ići naokolo kao što sam mogla nekad, a Dallasu je društvo pravila nekakva grozna mlada ţena. Nisam je mogla zainteresirati ĉak ni za Danielle Steel, klasike da i ne spominjem. - Dala je Francesci rukom znak da sjedne za kuhinjski stol njoj suĉelice. - Joj, joj, ne mo-


gu ti ni reći koliko sam ponosna na tebe. Kad samo pomislim koliko si daleko dogurala...- Iznenada je prostrijelila Frances- cu onim svojim pogledom uĉiteljice: - A sad mi ispriĉaj sve o toj groznoj situaciji. Francesca joj je ispriĉala sve, ništa ne prešutjevši. Na njezino olakšanje Miss Sybil je ni blizu nije osuĊivala kao što je to ĉinila Holly Grace. Doimalo se da je shvatila Francescinu potrebu da uspostavi svoju neovisnost; meĊutim bila je oĉito zabrinuta zbog Dalliejeve reakcije kad je otkrio da ima dijete. - Mislim da je Holly Grace u pravu - rekla je napokon. - Dallas je sigurno na putu za Wynette i moţemo biti posve sigurne da on ovo neće dobro podnijeti. Ostat ćeš u gostinjskoj sobi, Francesca, sve dok on ne stigne ovamo. Francesca je planirala ostati u hotelu, ali je zahvalno prihvatila poziv. Sve dok je bila kod kuće osjećala se kao da je nekako bliţe Teddyju. Pola sata kasnije Francesca se zatekla sklupĉana ispod starog popluna od raznobojnih komadića krpe dok je zimsko sunce provirivalo kroz ĉipkaste zastore i stari radijator šišteći ispuštao zrak pa joj je bilo ugodno i toplo. Gotovo u trenu je zaspala. Do drugoga dana u podne Dallie se još nije bio pojavio i bila je doslovno izbezumljena od tjeskobe. Moţda je trebala osta- -ti u New Yorku? Što ako on neće doći u Wynette? Uto ju je nazvala I lolly Grace i rekla daje Skeet nestao. - Kako to misliš nestao? - viknula je Francesca. - Rekao je da će te kontaktirati ako nešto ĉuje. - Vjerojatno ga je Dallie nazvao i rekao mu da drţi jezik za zubima. Oĉekujem da će se Skeet naći s njim. Francesca je osjećala ljutnju i nemoć. Da je Dallie Skeetu rekao da prisloni pištolj uz njegovu glavu, on bi to vjerojatno i uĉinio. Do sredine popodneva, kad ju je Miss Sybil ostavila i otišla na teĉaj lonĉarstva, Francesca je bila spremna iz koţe iskoĉiti. Što je Dallieja tako dugo zadrţavalo? Bojeći se napustiti kuću iz straha da se Dallie ne pojavi pokušavala je uĉiti o ameriĉkoj povijesti za ispit iz graĊanskog prava, ali nije se mogla usredotoĉiti. Poĉela je koraĉati po kući i završila u Dalliejevoj spa


vaćoj sobi u kojoj je zbirka njegovih golf trofeja bila poredana ispred prozora i privlaĉila zimsku svjetlost. Uzela je primjerak ĉasopisa o golfu na ĉijoj se naslovnici nalazila njegova slika. Dallas Beaudine; Uvijek Djeveruša, nikada Mladenka - Zapazila je da su bore od smijeha u kutovima njegovih oĉiju dublje i da su mu crte lica oštrije. Ali zrelost mu ni za trunak nije umanjila dobar izgled. Bio je ĉak još divniji od onoga kakvoga ga se sjećala. Tragala je na njegovu licu za nekim malim znakom Teddyja, ali nije vidjela ništa. Još jednom se zapitala po ĉemu je znao da je Teddy njegov sin. Odloţila je ĉasopis, pogledala na krevet i preplavile su je uspomene. Je li Teddy tu bio zaĉet ili se to dogodilo prije, u moĉvari Lousiane kad ju je Dallie raskreĉio na prtljaţniku Buicka Riviere? Zazvonio je telefon pokraj kreveta. Lupila je nogom o podnoţje kreveta dok je trĉala dograbiti slušalicu. - Halo! Halo? Doĉekala ju je šutnja. - Dallie? - Ime je proizišlo poput jecaja. - Dallie, jesi to ti? Nije bilo odgovora. Osjetila je trnce duţ potiljka i srce joj je ponovno poĉelo ubrzano kucati. Bila je sigurna da je tamo netko; napela je uši osluškujući ne bi li ĉula nekakav zvuk. - Teddy? prošaptala je. — Teddy... mamica je. -Ja sam, Miss Šminkerice. - Dalliev glas bio je tih i ogorĉen u nastojanju da joj stari nadimak zvuĉi bestidno. - Moramo malo popriĉati. NaĊi se za pola sata sa mnom u kamenolomu, sjeverno od grada. Ĉula je u njegovu glasu da ne trpi pogovor i povikala. - Ĉekaj! Je li Teddy tu? Ţelim razgovarati s njim! Ali veza se prekinula. Potrĉala je niz stube, dograbila svoju antilop jaknu iz ormara u hodniku i navukla je preko majice i traperica. Tog jutra kosu je maramom zavezala na potiljak i sad joj se, u ţurbi, tanka svila zapetljala u ovratnik jakne. Ruke su joj drhtale dok je razvezivala maramu. Zašto je to ĉinio? Zašto nije doveo Teddyja kući? Što ako je Teddy bolestan? Što ako se nešto dogodilo?


Disala je plitko i ubrzano kad je pokrenula automobil i vozeći unatrag izišla na ulicu. Ne obazirući se na ograniĉenje brzine dovezla se do prve benzinske postaje koju je mogla naći i upitala za smjer. Upute su bile zamršene i promašila je znak na cesti za sjeverni dio grada pa se kilometrima vozila u pogrešnom smjeru dok nije našla ravnu blatnjavu cestu koja je vodila do kamenoloma. Ruke su je boljele od ĉvrstog stiskanja upravljaĉa. Prošlo je više od sat vremena od njegova poziva. Hoće li je ĉekati? Samoj sebi govorila je da se Teddyju ništa neće dogoditi; Dallie bi moţda povrijedio nju, ali nikada ne bi povrijedio dijete. Ta misao pruţila joj je samo malu utjehu. Kamenolom se udaljen od ceste smjestio poput divovske rane, sumorne i odvratne na sivoj išĉezavajućoj zimskoj svjetlos- ti, nadmoćan u svojoj veliĉini. Posljednja smjena radnika oĉito je za taj dan završila posao i otišla jer je golemo ravno dvorište ispred kamenoloma bilo napušteno. Piramide crvenkasta kamena stajale su pokraj nepomiĉnih kamiona. Kilometri pokretne trake koja se nije ĉula vodili su do zeleno oliĉenih skakaĉa koji su se poput golemih lijevaka smjestili iznad tla. Francesca se preko dvorišta odvezla do zgrade od rebraste kovine, ali nije vidjela nikakvog znaka ţivota ni drugih vozila, osim nepomiĉnih kamiona kamenoloma. Prekasno je stigla, pomislila je. Dallie je već otišao. Usana suhih od tjeskobe izvezla je automobil iz dvorišta i krenula duţ ceste do ţdrijela kamenoloma. U stanju uzrujanosti Francesci se doimao poput divovskog noţa koji je rasijecao zemlju, dubeći put ravno do pakla. Osamljen, sablastan i sirov, kanjon kamenoloma smanjivao je sve na obzoru. Raštrkana ogoljela stabla zimi iznad ruba na suprotnoj strani doimala su se poput tankih ĉaĉkalica, a breţuljci u daljini poput malih hrpica pijeska. Ĉak se ni tmasto nebo koje se nadvilo više nije ĉinilo tako velikim; više se doimalo poput poklopca koji je spušten na golemi prazni kotao. Zadrhtala je kad se prisilila dovesti do ruba gdje je pola kilometra crnog granita bilo rasjeĉeno, sloj po sloj, i proces oskvrnuća paradoksalno je otkrivao tajne svog stvaranja.


Pri posljednjoj svjetlosti mogla je nejasno na dnu razaznati jedan od Teddyjevih automobila igraĉaka. Za djelić sekunde osjetila se dezorijentirano, a tad je shvatila da je automobil pravi, i da se uopće ne radi o igraĉki. Bio je stvaran, baš kao i muškarac Liliputanac koji se naslanjao na prtljaţnik. Na trenutak je sklopila oĉi, a potom joj je brada zadrhtala. Namjerno je izabrao to mjesto jer je poţelio da se osjeti poput patuljka i bespomoćnom. Trudeći se obuzdati vozeći unatrag udaljila se od ruba, a potom povezla duţ njega, umalo promašivši strmu šljunkovitu cestu koja je vodila u dubine kamenoloma. Polako se poĉela spuštati. Kad su se mraĉni zidovi kamenoloma izdigli iznad nje, psihiĉki je postala ĉvršća. Godinama je jurišala na naizgled neprobojne prepreke i udarala u njih dok nisu popustile. Dallie je bio još samo jedna prepreka koju je morala ukloniti. A ona je imala prednost koju on nije mogao predvidjeti. Bez obzira na to što je on moţda sebi rekao, oĉekivao je da će se suoĉiti s djevojkom kakve se sjeća, njegovom dvadesetjednogodišnjom Šminkericom. Ĉak i dok je piljila u njega s ruba otvora kamenoloma osjetila je da je sam. Kad se dovezla bliţe, nije vidjela ništa što bi je uvjerilo u suprotno. Teddyja tamo nije bilo. Dallie je ţelio dobiti ono što mu pripada prije nego joj vrati njezino dijete. Parkirala je automobil pod odreĊenim kutom ispred njegova, ali na gotovo nešto više od sto metara udaljenosti. Ako je to trebao biti konaĉan obraĉun, onda će se psihiĉki pripremiti na rat ţivaca. Svjetla je gotovo nestalo i ostavila je upaljene farove. Otvorivši vrata izišla je promišljeno; bez ţurbe, bez nepotrebnih pokreta, bez bacanja uzaludnih pogleda na te granitne zidove koji su se nadvijali. Polako mu je prišla putem koji su obasjavali farovi, drţeći ruke spuštene uz tijelo i kraljeţnicu uspravno. Hladan zapuh vjetra otimao joj je maramu i jednim rubom lupila ju je po obrazu. Pogledi su im se prikovali. Stajao je licem prema njoj, leĊima okrenut prema autu, a bokovima se pod odreĊenim kutom naslonio na prednji dio haube, gleţnjeve i ruke prekriţio, sav ukoĉen i stisnut. Bio je go-


loglav, i preko flanelaste košulje nosio je samo prsluk bez rukava. Ĉizme su mu bile prašnjave od crvenog zrnasta kamena iz kamenoloma, kao da je već neko vrijeme bio tamo. Došla je blizu njega, visoko uzdignute brade i uporna pogleda. Tek kad je prišla blizu vidjela je kako on grozno izgleda, uopće ne kao na fotografiji s naslovnice ĉasopisa. U odbljesku farova zapazila je da njegova koţa ima od boli iskrivljen sivkast izgled te da mu je vilica obrasla ĉekinjama. Samo su one Newmanovski plave oĉi bile prepoznatljive, osim što su i one postale hladne i opore poput kamena pod njezinim stopalima. Stala je ispred njega. Gdje je Teddy? Hladan vjetar je poput oštrice noţa zasjekao kamenolomom i odigao mu kosu s ĉela. Udaljio se od automobila i potpuno se ispravio. Trenutak nije govorio ništa. Samo je tako stajao gledajući u nju kao da je bila posebno omraţen, prezira vrijedan komad ljudskog otpada. - U ţivotu sam samo dvije ţene udario - progovorio je napokon - ne raĉunajući tebe, bila je to više automatska reakcija jer si me ti udarila prva. Ali moram ti reći da sve od trenutka kad sam saznao što si mi uĉinila, razmišljam o tome da te se doĉepam i propisno dokrajĉim posao. Bila joj je potrebna velika snaga volje da smireno progovori: - Hajdemo negdje gdje ćemo moći sjesti, popiti kavu i o svemu tome popriĉati. Usne su mu se iskrivile u ruţan cerek. - Ne misliš li da je vrijeme za sjesti negdje i popiti kavu bilo prije deset godina, nakon što si saznala da ĉekaš moje dijete? - Dallie... Povisio je ton. - Ne misliš li da je tad bilo vrijeme da me pozoveš telefonom i kaţeš: - Hej, Dallie, imamo mali problem i mislim da bismo trebali sjesti i popriĉati o njemu? Zagurala je šake u dţepove jakne i pogrbila ramena stišćući se od vjetra, nastojeći ne dopustiti mu da vidi koliko ju je prestrašio. Gdje je muškarac koji joj je nekoć bio ljubavnik, muškarac koji se znao brzo nasmijati, muškarac kojega su zabavljale ljudske mane, muškarac koji je sve obavljao polako i


glatko poput tople melase? - Ţelim vidjeti Teddyja, Dallie. Što si uĉinio s njim? - Izgleda isti moj stari - izjavio je Dallie ljutito. - Umanjena replika tog starog gada, Jayceeja Beaudinea. I Jaycee je tukao ţene. Bio je zbilja dobar u tome. Eto kako je saznao. Pokazala je prema automobilu ne ţeleći se duţe zadrţavati u ovom mraĉnom kamenolomu i slušati ga kako govori o premlaćivanju ţena. - Dallie, hajdemo... - Tebi nije sinulo da Teddy sliĉi Jayceeju, je li? Nisi raĉunala na to da ću ga prepoznati kad si planirala ovaj mali prljavi privatni rat? - Ništa ja nisam planirala. I nije to rat. Ljudi ĉine ono što moraju. Sjećaš se kakva sam bila onda? Nisam mogla dotrĉati natrag tebi i dati sebi priliku da odrastem. - Ali to nije bila samo tvoja odluka - rekao je, a pogled mu zaiskrio ljutnjom. - Ne ţelim ĉuti ništa od tih feministiĉkih sranja o tome kako ja nemam nikakva prava jer sam muškarac, a ti si ţena i to je tvoje tijelo. To je i moje tijelo. Volio bih te vidjeti kako bi tog djeĉaka imala bez mene. Prešla je u napad. - Što bi uĉinio da sam ti prije deset godina došla i rekla ti da sam trudna? Sjeti se, tad si još bio oţenjen. - Oţenjen ili neoţenjen pobrinuo bih se za tebe, to znam sigurno. - Ali u tome i jest stvar! Nisam htjela da se ti brineš za mene. Nisam imala ništa, Dallie. Bila sam priglupa mala djevojĉica koja je mislila kako je svijet stvoren da bude njezina osobna igraĉka. Morala sam nauĉiti kako raditi. Morala sam ribati zahode, ţivjeti od otpadaka hrane i izgubiti sav ponos koji sam dotad imala da bih ponovno stekla samopoštovanje. Nisam mogla odustati od toga i trĉeći se vratiti tebi da mi udijeliš milostinju. Morala sam to dijete imati za sebe. Bio je to jedini naĉin da se iskupim. - Ukoĉen izraz njegova lica nije se smekšavao. Bila je ljuta na sebe što se trudila navesti ga daje razumije. — Hoću tla mi veĉeras vratiš Teddyja, Dallie, ili ću otići na policiju. - Ako si htjela na policiju, trebala si to već dosad uĉiniti.


-Jedini razlog zbog kojega sam ĉekala bio je taj što ga nisam ţeljela izloţiti publicitetu. Vjeruj mi, neću to još dugo odgaĊati. - Prišla mu je bliţe odluĉna da mu pokaţe kako nije nemoćna. - Ne podcjenjuj me, Dallie. Nemoj me u mislima zamijeniti za djevojku kakvu si znao prije deset godina. Dallie na trenutak ništa nije rekao. Okrenuo je glavu i zagledao se u noć. - Druga ţena koju sam udario bila je Holly Grace. - Dallie, ne ţelim ĉuti... - Naglo je zamahnuo rukom i zgrabio je za rame. - Slušat ćeš jer ţelim da shvatiš s kakvom vrstom pasjeg skota imaš posla. Ispljuskao sam Holly Grace na mrtvo ime nakon Dannyjeve smrti, eto kakav sam ĉovjek. A znaš li zašto? - Nemoj... - Pokušala se otrgnuti, ali on ju je samo još ĉvršće stegnuo. - Zato što je plakala! Eto zašto sam je ošamario. Ošamario sam tu ţenu zato što je plakala kad joj je dijete umrlo. - Neugodne sjene koje su bacali farovi ostavljale su joj tragove po licu. Spustio je ruku, ali izraz njegova lica ostao je nasilan. - Daje li ti to naslutiti što bih tebi mogao uĉiniti? Blefirao je. Znala je to. Osjećala je to u sebi. Na neki naĉin joj se otvorio da moţe zaviriti i vidjeti što je u njemu. Jako gaje povrijedila i odluĉio ju je kazniti. Vjerojatno ju je htio udariti, ali nije imao odvaţnosti to uĉiniti. I to je mogla vidjeti. Jasnije nego je ţeljela konaĉno je shvatila dubinu njegova bola. Doţivjela je to kroz svaki svoj osjet jer je tako pomno odraţavao njezin. Sve u njoj protivilo se ideji da ţiva bića budu povrijeĊena. Dallie je imao njezina sina, ali znao je da ga neće moći dugo zadrţati. Ţelio ju je udariti, ali protivilo se to njegovoj naravi pa je traţio drugi naĉin na koji će je kazniti, drugi naĉin na koji će je natjerati da pati. Osjetila je kako je podilazi jeza. Dallie je bio pametan, i ako mu ostane dovoljno vremena, moţda bi i mogao naći naĉina na koji se osvetiti. Prije nego se to dogodi, morala gaje zaustaviti. Zbog njih oboje, i zbog Teddyja, nije mogla dopustiti da se ovo nastavi.


- Davno prije nauĉila sam da ljudi koji mnogo toga posjedu- ju troše previše energije da saĉuvaju to što imaju i gube iz vida ono što im je vaţno u ţivotu. - Istupila je prema njemu ne dodirujući ga, samo se potrudila da ga moţe gledati ravno u oĉi. - Imam uspješnu karijeru, Dallie, bankovni raĉun sa sedmeroznamenkastom cifrom, vrhunski portfolio. Imam kuću i lijepu od jeću. Imam dijamantne naušnice od ĉetiri karata u ušima. Ali nikada ne zaboravljam ono što je vaţno. - Prinijela je ruke ušima. Povukla je zakaĉku otraga i izvukla dijamante iz ušne resice. Ugnijezdili su joj se nasred dlana, hladni kao komadići leda. Ispruţila mu ih je. Prvi put doimao se nesigurno. - Što to radiš? Ne ţelim to. Za Boga miloga, pa ne drţim ja njega zbog ucjene. - Znam to. - Zakotrljala je dijamante na dlanu puštajući da na njih padne svjetlost farova. - Nisam više tvoja Šminkerica, I Dallie. Ţelim samo da toĉno shvatiš što su moji prioriteti i koliko daleko ću ići u nastojanju da ga vratim. Ţelim da ti znaš na ĉemu si. Rukom je stisnula dijamante. - Najvaţnija stvar u mom ţivotu je moj sin. Što se mene tiĉe, sve ostalo je ništavno. I dok je Dallie gledao, kći Black Jack Daya ponovno je to uĉinila. Jednim snaţnim pokretom ruke odbacila je svoje besprijekorne dijamantne naušnice u obliku kruške od ĉetiri karala, daleko, u najmraĉnije utore kamenoloma. Dallie na trenutak nije rekao ništa. Podigao je nogu i oslonio se na odbojnik automobila zagledan u smjeru kamo je bacila kamenje, i konaĉno vratio pogled na nju. - Promijenila si se, Francie. Znaš to? Kimnula je. - Teddy nije obiĉan djeĉak. Po naĉinu na koji je to rekao znala je da mu nije davao kompliment. - Teddy je najbolje dijete na svijetu - odgovorila je oštro. - Potreban mu je otac. Utjecaj muškarca, da malo oĉvrsne. Deĉko je premekan. Najprije mu moraš reći za mene. Poţeljela je vrisnuti na njega i reći mu da to nipošto neće uĉiniti, ali bolno je jasno shvatila da previše ljudi zna istinu da


bi je ona kao tajnu od svog sina mogla duţe skrivati. Nevoljko je kimnula. - Imaš mnogo izgubljenih godina koje treba nadoknaditi - rekao je. - Ništa ja ne moram nadoknaditi. - Neću nestati iz njegova ţivota. Ponovno mu je lice oĉvrsnulo. - Moţemo to sami meĊusobno riješiti ili mogu unajmiti nekog od onih krvopija odvjetnika da to obave. - Ne ţelim povrijediti Teddyja. - Onda će biti bolje da to sami meĊusobno riješimo. - Skinuo je nogu s odbojnika, zaobišao do vrata na vozaĉevoj strani, i ušao unutra. - Vrati se kući. Dovest ću ti ga sutra. - Sutra? Ţelim ga sad! Veĉeras! - To onda baš i nije dobro - rekao je podrugljivo. A potom zalupio vratima automobila. - Dallie! - Potrĉala je prema njemu, ali on je već izlazio iz kamenoloma, gume su odbacivale šljunak. Vikala je za njim sve dok nije shvatila da je uzaludno, a potom potrĉala do svog auta. Najprije nije mogla upaliti motor i bojala se da joj se baterija ispraznila zbog ostavljenih svjetala. Kad ga je konaĉno pokrenula, Dallie je već biti nestao. Utrkujući se pošla je automobilom za njim uz brdo, uz strmu cestu, ne obazirući se na zadnji kraj vozila koje se zanosilo. Na vrhu je uoĉila dva nejasna crvena straţnja svjetla u daljini. Gume su se zavrtjele kad je ubrzala. Da barem nije bilo tako mraĉno! Skrenuo je na autocestu, a ona ubrzala za njim. Nekoliko kilometara ga je pratila, ne obazirući se na škripu guma dok je ubrzavala po divljim zavojima. Njemu su uske zaobilazne ceste bile poznate, ali njoj nisu, no nije uzmicala. Neće on to njoj ĉiniti! Znala je da ga je povrijedila, ali to mu nije davalo za pravo da je terorizira. Ubrzala je na sto trideset, a potom na sto ĉetrdeset... Da konaĉno nije iskljuĉio svjetla, mogla ga je sustići.


DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

F

rancesca se osjećala omamljeno kad se vratila Dalliejevoj kući. Dok se umorna izvlaĉila iz automobila zatekla se kako ponovno proţivljava dijelove susreta u kamenolomu. Većina muškaraca bila bi sretna da ih se lišilo tereta neţeljena djeteta. Zašto nije mogla jednoga od takvih izabrati? - Uh... gospodiĉna Day? Francescu je izdala odvaţnost kad je ĉula glas mlade ţene koji je dopirao iz blizine stabala oraha, uz sami prilaz. Ne veĉeras, pomislila je. Ne sad, kad se osjećala kao da već nosi petsto kilograma na leĊima. Kako je uvijek uspiju naći? Ĉak i prije nego se okrenula u smjeru glasa znala je što će ugledati, oĉajno mlado lice, tvrdokorno i tuţno i jeftinu odjeću nedvojbeno okrunjenu napadnim naušnicama. Ĉak je znala i koju priĉu će ĉuti. Ali veĉeras neće slušati. Veĉeras je imala toliko problema koji su zastirali njezin vlastiti ţivot da bi mogla razmišljati o drugome. Djevojka u trapericama i prljavoj ruţiĉastoj jakni istupila je samo do ruba lokvice svjetlosti koja je s kuhinjskog prozora nejasno obasjavala prilaz. Bila je prejako našminkana i kosa razdijeljena po sredini padala joj je preko lica poput dvostrukih vrata. Ja... ma... vidjela sam vas prije na benzinskoj postaji. Najprije nisam vjerovala da ste to vi. - Ja... ma... - ĉula sam od jedne cure koju sam davno upoznala da... znate... da biste mogli, uh... Tajno prenošenje vijesti odbjeglih. Pratilo ju je to od Dallasa do St. Louisa, a potom od Los Angelesa do New Yorka. A sad se ĉinilo da su se vijesti o njoj kao o najvećoj naivĉini na svijetu proširile ĉak do gradića kakav je bio Wynette. Francesca joj je poţeljela okrenuti leĊa i udaljiti se. Poţeljela je, ali noge je nisu slušale. - Kako si me našla? - upitala je. -Ja sam se... ma... raspitala sam se uokolo. Netko mi je rekao da tu ţivite. - Reci mi kako se zoveš.


- Dora... Doralee. - Djevojka je podigla cigaretu koja joj je bila zagurana izmeĊu prstiju i povukla dim. - Hoćeš li izići na svjetlost da te mogu vidjeti? Doralee je uĉinila što se od nje traţilo, nevoljko se krećući, kao da je bio potreban nadljudski napor odići od zemlje svoje visoke ceradne crvene tenisice. Nije mogla imati više od petnaest godina, pomislila je Francesca, premda će uporno tvrditi da ima osamnaest. Prišla je bliţe i prouĉavala djevojĉicino lice. Zjenice joj nisu bile proširene, oklijevala je u govoru, ali nije nejasno izgovarala. U New Yorku, ako je sumnjala daje djevojka na drogama, odvela bi je u starinsku kamenu kuću u Brooklynu koju su vodile redovnice koje u se specijalizirale za pomoć tinejdţerima ovisnicima. - Otkad nisi pojela nešto pristojno za jelo? - upitala je Francesca. -Jedem - odvratila je djevojka prkosno. Ĉokoladice, pretpostavila je Francesca. I kolaĉiće punjene kemijskom glazurom. Katkad su djeca ulice zajedniĉki ulagala novac i ĉastila se pomfritom iz restorana brzom hranom. - Ţeliš ući da porazgovaramo? - Mislim da da. - Djevojka je slegnula ramenima i odbacila cigaretu na prilaz. Kad ju je Francesca dovela do kuhinjskih vrata pomislilaje da moţda ĉuje prezrivi glas Holly Grace kako joj se ruga: - Ti i tvoje tinejdţerske kurvice! Pusti vladu da brine o toj djeci, kao što i treba brinuti. Kunem ti se Bogom, napustila te pamet koju si imala kad si se rodila. - Ali Francesca je znala da vlada nema dovoljno utoĉišta da vodi brigu o svoj toj djeci. Jednostavno su ih otpremali natrag roditeljima gdje su, u većini sluĉajeva, problemi ponovno poĉinjali. Prvi put kad se Francesca susrela s bjeguncem bilo je to u Dallasu, nakon što je završila jednu od svojih ranih televizijskih emisija. Tema je bila tinejdţerska prostitucija i Francesca je bila uţasnuta moći koju su svodnici ispoljavali nad djevojkama, koje su, na kraju krajeva, bile još djeca. Ne znajući toĉno kako se to dogodilo zatekla se da je dvije takve dovela kući, a potom do-


dijavala sustavu socijalne skrbi, sve dok im nisu našli udomiteIjske obitelji. Priĉa se polako proĉula i otad bi se svakih nekoliko mjeseci zatekla pomaţući nekom bjeguncu. Najprije u Dallasu, zatim u Los Angelesu, a potom u New Yorku, kad se noću vraćala s posla zatekla bi nekoga kako stoji ispred zgrade, nekoga tko je tajnim prenošenjem vijesti na ulici ĉuo da Francesca Day pomaţe djevojkama u nevolji. Cesto su ţeljele samo hranu, a katkad i mjesto na koje će se skloniti od svojih svodnika. Rijetko kad su mnogo govorile; patile su zbog brojnih odbacivanja. Samo su se pogrbljeno drţale pred njom poput ove djevojĉice, pušeći cigaretu ili grizući nokte i nadajući se da će Francesca Day nekako shvatiti da im je ona zadnja nada. - Moram nazvati tvoju obitelj - izjavila je Francesca kad joj je tanjur preostale hrane podgrijala u mikrovalnoj pećnici, a potom ga iznijela pred nju, uz jabuku i ĉašu mlijeka. - Mojoj mami se ţivo jebe zbog onoga što se meni dogaĊa rekla je Doralee, prignuvši ramena toliko da su joj krajevi kose skoro doticali stol. - Ipak je moram nazvati - odgovorila je Francesca odluĉno. Dok je Doralee gurkala ostatke hrane na svom tanjuru, Francesca je nazvala broj u Novom Meksiku koji joj je djevojka teška srca dala. Baš kao što je i rekla. Njezinoj majci bilo je potpuno svejedno. Nakon što je Doralee završila s jelom poĉela je odgovarati na Francescina pitanja. Stopirala je kad je ugledala Francescu koja se dovezla na benzinsku postaju i pitala za smjer do kamenoloma šljunka. Neko vrijeme ţivjela je na ulicama Houstona, i neko vrijeme provela u Austinu. Njezin svodnik ju je pretukao jer nije posluţivala dovoljno mušterija. Poĉela se pribojavati SIDE. Francesca je isto to već puno puta ĉula, ta sirota tuţna djeca bila su premlada baĉena u svijet. Nakon sat vremena zašuškala je djevojĉicu u mali skriveni krevet u sobi za šivanje, a potom njeţno probudila Miss Sybil da joj ispriĉa što se dogodilo u kamenolomu.


Miss Sybil je s njom ostala budna nekoliko sati, sve dok Francesca nije ustrajala na tome da se vrati u krevet. Francesca je znala da ona sama nikako ne bi mogla zaspati pa se vratila u kuhinju i isprala prljavo posuĊe, nakon što je Doralee veĉerala, i pospremila ga u perilicu. Potom je kuhinjske ladice obloţila novim papirom za omatanje polica kojega je našla u kuhinjskom elementu. U dva ujutro poĉela je peĉi. Sve, samo da joj što prije proĊu dugi noćni sati. - Što je ono tamo, Skeete? - Teddy je poskakivao na straţnjem sjedištu i pokazivao kroz prozor sa strane automobila. - Tamo! One ţivotinje pokraj brda! - Mislim da sam ti rekao da staviš sigurnosni remen - oglasio se Dallie iza upravljaĉa. - DoĊavola Teddy, ne volim kad tako cupkaš dok vozim. Odmah veţi taj remen ili ću stati sa strane uz cestu. Skeet se namrštio na Dallieja, a potom preko ramena pogledao u Teddyja koji se mrgodio iza Dalliejeva vrata, na isti naĉin na koji je Skeet vidio da se Dallie mrgodi na ljude koji mu se nisu sviĊali. To su angora koze, Teddy. Ljudi ih tu drţe zbog moher vune od koje se izraĊuju moderni puloveri. Ali Teddy je izgubio zanimanje za koze. Ĉeškao se po vratu i poigravao jednim krajem otkopĉanog sigurnosnog remena. -Jesi li ga priĉvrstio? - otresao se Dallie. - Aha - Teddy je priĉvrstio remen onoliko sporo koliko se usudio. -Jesam, gospodine - prekorio ga je Dallie. - Kad razgovaraš s odraslima kaţeš ’gospodine’ i gospoĊo’. Samo zato što ţiviš na Sjeveru ne znaĉi da se ne moraš lijepo ponašati. Shvaćaš? - Aha. Dallie se okrenuo prema straţnjem sjedalu. - Da, gospodine - promrmljao je Teddy prkosno, a potom pogledao prema Skeetu. - Koliko još ima dok ne vidim mamu? - Nema sad više tako dugo - odgovorio je Skeet. - Zašto ne prekopaš po tom tamo rashlaĊivaĉu i ne naĊeš si limenku Dr Peppera? - Dok se Teddy zabavio oko rashlaĊivaĉa Skeet je


posegnuo za radiom i pritisnuo prekidaĉ za zvuĉnike u straţnjem dijelu da ga se ne moţe ĉuti otraga. Primaknuvši se nekoliko centimetara bliţe Dallieju, primijetio je: - Ĉuj, ponašaš se priliĉno kao kuĉka. - Ne miješaj se u to - okosio se Dallie. - Ne znam ĉak ni zašto sam te zvao i rekao ti da se naĊemo. - Na trenutakje zašutio i ĉvršće stisnuo upravljaĉ. - Vidiš što mu je uĉinila? Hoda uokolo i priĉa o svom kvocijentu inteligencije i alergiji. Vidi što je bilo s motelom kad sam s njim probao malo zaigrati nogomet? To je najnespretnije dijete koje sam ikada vidio u ţivotu. Kad ne moţe savladati nešto veliĉine nogometne lopte, moţeš zamisliti što bi uĉinio s lopticom za golf? Skeet je trenutak razmislio o tome. - Nije sve u sportu. Dallie je utišao glas. - To znam. Ali to dijete se ĉudno ponaša. Ne znaš mu što misli iza tih naoĉala, a hlaĉe navlaĉi do ispod pazuha. Koje još dijete nosi tako visoko podignute hlaĉe? - Vjerojatno se boji da će mu spasti. Bokovi mu nisu mnogo širi od tvog bedra. - Daaa? E, to je druga stvar. Krţljav je. Sjećaš se koliko je Danny bio krupan, od samoga poĉetka. Dannyjeva mama je mnogo viša od Teddyjeve. Dallie je ĉvrsto stegnuo vilicu i Skeet više nije progovorio nijedne. Na straţnjem sjedalu Teddy je zatvorio jedno oko i drugim zavirivao u dno svoje Dr Pepper limenke. Poĉešao je osip na trbuhu ispod majice kratkih rukava. Premda nije mogao ĉuti što oni sprijeda razgovaraju, znao je da govore o njemu. Ali nije ga bilo briga. Skeet je bio fin, ali Dallie je bio veliki kreten. Jedan veliki šupak. Dubina limenke Dr Pepper zamutila je njegova priviĊanja i osjećao se kao da mu je velika zelena sluzava ţaba zapela u grlu. Juĉer se konaĉno pred samim sobom prestao pretvarati da je sve u redu jer je znao da nije. Nije vjerovao da je njegova mama Dallieju rekla da ga na ovaj naĉin odvede iz New Yorka, bez obzira na to što kaţe Dallie. Pomislio je da ga je Dallie moţda


oteo, i nastojao ne biti prestrašen. Ali znao je da nešto nije u re du, i ţelio je svoju mamu. Ţaba se napuhala u grlu. Ljutilo ga je da grĉevito zaplaĉe kao neko dijete pa je bacio pogled prema prednjem sjedalu. Kad je bio zadovoljan što je Dallieva pozornost usmjerena na voţnju, prsti su mu polako kliznuli prema kopĉi remena. Bešumno ju je raskopĉao. Neće šupak Velikom Lasheru govoriti što da uĉini. Francesca je sanjala o Teddyjevu referatu iz prirode. Bila je zarobljena u staklenom kavezu, posvuda po njoj puzali su kukci, a netko se koristio divovskom iglom pokušavajući ih nabosti i nataknuti. Ona je bila sljedeća. Uto je s druge strane stakla vid jela Teddyjevo lice kako je doziva... - Mama! Mama! Trgnula se i probudila. Misli su joj bile još zamagljene od sna i osjetila je kako nešto maleno i ĉvrsto preko kreveta leti k njoj zaplićući se u pokrivaĉe i široku vrpcu njezina ogrtaĉa. - Mama! Nekoliko sekundi bila je u raskoraku izmeĊu jave i sna, a potom osjetila kako je proţima osjećaj radosti. - Teddy? O, Teddy! - Uhvatila je njegovo malo tijelo i privukla ga sebi, smijući se i plaĉući. - O, dijete... - Osjećala je hladnoću njegove kose uz obraz, kao da je upravo ušao izvana. Podigla ga je na krevet, uhvatila mu lice meĊu dlanove, i samo ga ljubila i ljubila. Uţivala je u poznatom osjećaju njegovih malih ruku oko njezina vrata, njegovom tijelu prislonjenom uz nju, toj lijepoj kosi i mirisu maloga djeĉaka. Ţeljela mu je polizati obraze, baš kao što to ĉini majka maĉka. Kao kroz maglu bila je svjesna Dallieja koji se naslonio na unutarnju stranu vrata spavaće sobe i promatrao ih, ali ona je bila previše zaokupljena iznimnom radošću zbog povratka sina da bi marila za to. Jedna Teddyjeva ruka bila je u njezinoj kosi. Zaronio joj je lice u vrat i osjećala je kako se trese. - Sve je u redu, lutko šaptala je, a suze su joj se slijevale niz obraze. - Sve je u redu.


Kad je podignula glavu njezin pogled nehotice je susreo DalIlijev. Doimao se tako tuţno i tako usamljeno da je na trenutak osjetila ludi poriv da ispruţi ruku i dade mu znak da im se prikljuĉi na krevetu. Okrenuo se i pošao, a ona bila ogorĉena na samu sebe. Ali odmah je zaboravila na Dallieja kad joj je Teddy zaokupio svu paţnju. Prošlo je neko vrijeme dok se neko od njih dvoje nije moglo smiriti dovoljno da progovori. Zapazila je da je Teddy prekriven tamnim crvenim mrljama kad se poĉeo ĉešati tupastim noktima. - Jeo si keĉap - prekorila ga je njeţno zadiţući mu majicu da ga poĉeše po leĊima. - Zašto si jeo keĉap, lutko? - Mama - promrmljao je. - Hoću kući. Prebacila je noge preko ruba kreveta ne ispuštajući mu ruku. Kako će Teddyju reći za Dallieja? Sinoć, dok je oblagala ladice i pekla kolaĉe, odluĉila je da je najbolje ĉekati dok se ne vrate u New York i dok se sve ne vrati u normalu. Ali sad dok je gledala u njegovo malo oprezno lice, znala je daje odgaĊanje nemoguće. Dok je odgajala Teddyja, nikada si nije dopustila izgovoriti one zgodne sitne laţi koje većina majki govori svojoj djeci da bi sebi kupile mir. Nije mu ĉak ni priĉu o Djedu Boţićnjaku uvjerljivo prodala. Ali sad je bila uhvaćena u jedinu laţ koju mu je rekla, a ta je bila krupna. - Teddy - rekla je uzevši mu obje ruke meĊu svoje - mnogo smo razgovarali o tome koliko je vaţno govoriti istinu. MeĊutim majci je katkad teško uvijek to ĉiniti, posebice kad je njezino dijete premlado da bi shvatilo. Bez upozorenja Teddy je izvukao ruke i skoĉio s kreveta. Moram naći Skeeta - rekao je. - Rekao sam mu da se odmah vraćam. Moram sad ići. - Teddy! - Francesca je skoĉila i uhvatila ga za ruku prije nego se domogao vrata. - Teddy, moram razgovarati s tobom. - Ne ţelim - promrmljao je. Zna, pomislila je Francesca. Na nekoj podsvjesnoj razini zna da ću mu reći nešto što ne ţeli ĉuti. Prebacila je ruku preko njegovih ramena. - Teddy, rijeĉ je o Dallieju. - Ne ţelim čuti.


Stisnula ga je ĉvršće šapćući mu u kosu: - Dallie i ja smo se davno prije poznavali, dušo. Mi, mi smo se voljeli. - Naĉinila je grimasu na ovu dodatnu laţ koja joj moţe spasiti obraz, ali zakljuĉila je da je i to bolje nego zbuniti dijete pojedinostima koje ono ne bi razumjelo. - Ali to meĊu nama nije išlo, ljuba- vi, i morali smo se razići. - Kleknula je pred njega da bi ga mogla gledati u lice, a ruke su joj kliznule niz ramena i uhvatile ga oko malih zapešća jer se još uvijek pokušavao otrgnuti od nje. - Teddy, sve ono što sam ti rekla o tvome ocu, o tome kako sam ga upoznala u Engleskoj, i daje umro... Teddy je odmahnuo glavom. Njegovo sitno umrljano lice bi lo je izobliĉeno od jada. - Moram ići! Zbilja, mama. Moram ići! Dallie je kreten! Mrzim ga! - Teddy... - Ne! - Koristeći svu svoju snagu izmigoljio joj se iz ruku i prije nego ga je mogla uhvatiti istrĉao iz prostorije. Ĉula je kako brzo i ljutito koraĉa silazeći niza stube. Spustila se na pete. Njezinu sinu, kojemu se sviĊao svaki odrasli muškarac kojega je ikada sreo u ţivotu, nije se sviĊao Dallie Beaudine. Za trenutak je osjetila triĉavi nalet zadovoljstva, ali tada je, osjetivši muĉninu u trenutku pronicljivosti, shvatila da će, bez obzira koliko se to njoj nimalo ne sviĊalo, Dallie sigurno postati nekakav ĉimbenik u Teddyjevu ţivotu. Kakvog uĉinka bi to imalo na njezina sina da mu se ne sviĊa ĉovjek za kojega, prije ili poslije, mora shvatiti da mu je otac. Provukavši ruke kroz kosu ustala je i zatvorila vrata da se moţe odjenuti. Kad je navukla hlaĉe i pulover vidjela je pred sobom Dalliejevo lice dok ih je promatrao. Bilo je neĉega poznatog u izrazu njegova lica, neĉega što ju je podsjetilo na izgubljene tinejdţerice koje su je noću ĉekale izvan studija. Namrgodila se sebi u zrcalu. Bila je previše ishitrena. Dallie Beaudine nije bio tinejdţer bjegunac i nije htjela uzalud gubiti ni trenutak sućuti prema ĉovjeku koji je bio malo bolji od obiĉna zloĉinca. Nakon što je provirila u sobu za šivanje kako bi se uvjerila da Doralee još spava, trebalo joj je još nekoliko minuta da se pri-


bere i telefonski ugovori sastanak s nekim od socijalnih radnika. Nakon toga dala se u potragu za Teddyjem. Našla ga je ukljokana na stolcu uz radnu klupu u podrumu gdje je Skeet pjeskario drvenu glavu štapa za golf. Nijedan nije govorio, ali ĉinilo se da je tišina više ugodna nego neprijateljska. Ugledala je nekakve sumnjive tragove na obrazima svog sina i prebacila um ruku preko ramena. Srce ju je boljelo zbog njega. Skeeta nije vidjela deset godina, ali leţerno joj je kimnuo, kao da je bilo prije deset minuta. Uzvratila mu je kimanjem. Zakloparala je Melijatorska cijev iznad njezine glave. - Teddy će mi tu biti pomoćnik dok ja omotam rukohvat onih štapova za golf s ĉeliĉnom glavom - rekao je Skeet. - Uglavnom mi na pamet ne bi palo pustiti da mi malo dijete pomaţe oko omotavanja rukohvata štapova, ali Teddy je moţda najodgovornije dijete koje sam ikada sreo u ţivotu. Zna kad priĉati, a zna i kad drţati jezik za zubima. Meni se to sviĊa kod muškarca. Francesca bi najradije bila poljubila Skeeta, ali budući da to nije mogla uĉiniti, priljubila je usnice na Teddyjevo tjeme. - Hoću kući - iznenada je progovorio Teddy. - Kad moţemo krenuti? Francesca je tad osjetila kako se ukoĉio. Osjetila je da je Dallie ušao u radionicu iza njih, ĉak prije nego mu je ĉula glas. - Skeete, što kaţeš na to da Teddyja odvedeš gore u kuhinju na ĉokoladnu tortu? Teddy je takvom brzinom skoĉio sa stolca što je, kako je i pretpostavljala, govorilo mnogo više o njegovoj ţelji da pobjegne od Dallieja nego o njegovoj ţudnji za njezinom ĉokoladnom tortom. Što se to meĊu njima dogodilo i navelo Teddyja da se tako jadno osjeća? Oduvijek je volio priĉe Holly Grace. Što je to Dal- lie uĉinio da ga je tako posve otuĊilo? - DoĊi, mama, rekao je zgrabivši je za ruku. Idemo po tortu. DoĊi, Skeet. Hajdemo. Dallie je dotaknuo Teddyja za ruku. - Ti i Skeet poĊite gore. Ţelim na trenutak popriĉati s tvojom majkom. Teddy je pojaĉao stisak drţeći Francescu za ruku i okrenuo se Skeetu. - Moramo omotati rukohvate ovim štapovima, ne moramo li? Rekao si da moramo riješiti ove štapove. Hajdemo to odmah. Mama nam moţe pomoći.


- To moţete uĉiniti poslije - rekao je Dallie oštrije. - Ţelim razgovarati s tvojom majkom. Skeet je odloţio drveni štap kojeg je pridrţavao. - DoĊi, deĉko. Imam neke golf trofeje koji ti ionako ţelim pokazati. Koliko god Francesca to ţeljela odlagati, znala je da ne moţe odgoditi suĉeljavanje. Njeţno se odvojivši od Teddyjeva stiska kimnula je prema vratima. - Idi sad, dušo. Doći ću odmah. Teddy je tvrdoglavo stisnuo vilicu. Pogledao je nju, a potom Dallieja. Pošao je, vukući noge, ali prije nego je došao do vrata naglo se okrenuo i ljutito obratio Dallieju. - Da je nisi povrijedio! povikao je. - Povrijediš li je, ubit ću te. Francesca je bila šokirana, ali Dallie nije rekao ni rijeĉi. Samo je stajao gledajući u Teddyja. - Dallie me neće povrijediti - ubacila se brzo, utuĉena zbog Teddyjevog ispada. - On i ja smo stari prijatelji. - Rijeĉi su joj umalo zapele u grlu, ali uspjela se malodušno osmjehnuti. Skeet je Teddyja uhvatio za ruku i uputio ga prema stubama, ali njezin sin je prije toga bacio prijeteći pogled preko ramena. - Što si mu uĉinio? - zahtijevala je odgovor Francesca ĉim je Teddy više nije mogao ĉuti. - Nikada ga nisam vidjela da se prema nekome tako ponaša. - Ne ţelim pobijediti na natjecanju za njegovu naklonost - rekao je hladno Dallie. - Ţelim mu biti otac, a ne najbolji prijatelj. Njegov odgovor razljutio ju je gotovo jednako koliko i prestrašio. - Ne moţeš samo tako nakon devet godina uskoĉiti u njegov ţivot i oĉekivati da preuzmeš ulogu oca. Kao prvo, ne ţeli te. A kao drugo, ja to neću dopustiti. Na vilici mu je iskoĉio mišić. - Kao što sam ti već rekao u kamenolomu Francesca, moţemo ovo sami meĊusobno riješiti, ili pustiti krvopijama da to uĉine. Danas i oĉevi imaju prava, ili ti ne ĉitaš novine? Vjerojatno bi ti bilo pametno zaboraviti na to kako u nekoliko sljedećih dana moraš letjeti prema istoku. Treba nam malo vremena da ovo dovedemo u red. Negdje u podsvijesti i sama je došla do istog zakljuĉka, ali sad ga je gledala u nevjerici. - Nemam namjeru ostati ovdje. Mo-


ram Teddyja vratiti natrag u školu. Popodne odlazimo iz Wynettea. - Mislim da to nije dobra zamisao, Francesca. Imala si svojih devet godina. A sad mi duguješ nekoliko dana. - Oteo si ga - uzviknula je. - Ne dugujem ja tebi nikakvih... Podigao je prst u zrak kao na ljutitom plakatu za regrutaciju. - Ako ne moţeš uspjeti odvojiti nekoliko dana da ovo riješimo, pretpostavljam da je sve ono što si mi rekla u kamenolomu, ono da znaš što je vrijedno u ţivotu, priliĉno sranje, nije li? Njegova ratobornost ju je razbjesnila. - Zašto to ĉiniš? Nimalo ne brineš za Teddyja. Samo se koristiš djeĉaĉićem da meni vratiš zato što sam ti uzdrmala tvoj muški ego. - Nemoj ti na meni vjeţbati nikakvu popularnu psihologiju, Miss Šminkerice. - Znam samo da si uspio otuĊiti dijete koje voli doslovno svakoga na svijetu, posebno muškarce. - Daa? - prezirno je primijetio Dallie. - Ĉuj, nimalo me to ne iznenaĊuje jer nikada u ţivotu nisam vidio dijete kojemu je utjecaj muškarca više potreban. Jesi li bila toliko zauzeta tom svojom prokletom karijerom da nisi mogla odvojiti nekoliko sati i odvesti ga u momĉad Male lige ili nešto sliĉno? Francescu je obuzeo pravi bijes. - Pasji skote - prosiktala je. - Proguravši se pokraj njega brzo se zaputila prema stepenicama. - Francie! - Nije se osvrtala na dozivanje iza sebe. Srce joj je udaralo o prsa dok je sama sebi govorila daje bila glupa što je potrošila i jedan jedini trenutak suosjećajući s njim. Potrĉala je uza stube i otvorila vrata koja su vodila u straţnji hodnik. Moţe joj sve krvopije odvjetnike na svijetu natovariti na vrat, obećala je sebi, ali više nikada neće ponovno doći ni blizu njezinu sinu. - Francie! - Ĉula je njegove korake na stepenicama, ali samo je ubrzala i produţila. Potom ju je sustigao, zgrabio za ruku i povukao da stane. - Slušaj, Francie, nisam mislio... - Da me nisi dirnuo! - Pokušala se otresti, ali on se nije dao, odluĉan da to s njom riješi. Bila je kao u magli svjesna da se on pokušava ispriĉati, ali bila je previše uzrujana da bi ga slušala.


- Francie! - Ĉvršće ju je uhvatio za ramena i pogledao u nju. - Oprosti! Odgurnula ga je. - Pusti me! Nemamo mi više o ĉemu razgovarati. Ali on je nije puštao. - Razgovarat ću s tobom pa makar ti morao ruke i noge vezati. Iznenada je umuknuo jer se, kao grom iz vedra neba, mali tornado bacio na njegovu nogu. - Rekao sam ti da ne diraš moju majku! vrištao je Teddy udarajući nogama i rukama iz sve snage. - Šupak! Šupak! Teddy - povikala je Francesca naglo se okrenuvši prema njemu kad ju je Dallie nagonski pustio. Mrzim te! - vikao je Teddy Dallieju, lice mu je bilo crveno od bijesa i suze su mu tekle niz obraze kad je pojaĉavao napad. - Ubit ću te ako je povrijediš! Neću je povrijediti - rekao je Dallie pokušavši uzmaknuti od Teddyjevih zamaha šakama. - Teddy! Neću je povrijediti. Prestani, Teddy! - povikala je Francesca. Ali njezin glas bio je tako kreštav da je to samo još više pogoršalo situaciju. Za tre nutak joj se pogled sreo s Dalliejevim. Doimao se bespomoćno, baš kao što je osjećala. - Mrzim te! Mrzim te! Dakle, ne prelazi li to sad sve granice? - zaĉuo se otegnut ţenski glas s druge strane hodnika. Holly Grace! - Teddy se naglo odmaknuo od Dallieja i potrĉao prema jednoj od nekoliko sigurnih luka za koje je znao da na njih moţe raĉunati u svijetu koji je postajao sve više i više zbunjujući. Hej, Teddy - Holly Grace ga je privila uz sebe i njegovu glavicu njeţno poloţila na svoja prsa. Potom mu je utješno protrljala uska ramena. - Zbilja si bio dobar, zlato. Dallie je krupan, ali i ti si se priliĉno dobro drţao. Francesca i Dallie prasnuli su uglas. - Koji je tebi vrag kad mu takvo što govoriš? - Zbilja, Holly Grace!


Holly Grace je piljila u njih preko Teddyjeve glave obuhvaćajući pogledom njihovu zguţvanu odjeću i zarumenjena ojaĊena lica. Potom je odmahnula glavom. - DoĊavola. Meni se ĉini da sam upravo propustila najbolje ujedinjenje od Sherma- nova* pohoda na Atlantu.

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

F

Francesca je odvojila Teddyja od Holly Grace. Privijajući sina uz sebe izvela ga je iz hodnika prema prednjem dijelu kuće, s namjerom da ga povede na kat, spakira stvari i zauvijek ode iz Wynettea. Ali ĉim je kroz nadsvoĊen prolaz prošla u dnevni boravak, zastala je kao ukopana. Ĉini se da se cijeli svijet skupio gledati kako joj se ţivot raspada. Skeet Cooper stajao je pokraj prozora i jeo komad ĉokoladne torte. Miss Sybil je sjedila na kauĉu do Doralee. Ţena koju su unajmili za ĉišćenje da pomogne Miss Sybil upravo je ušla kroz ulazna vrata. A Gerry Jaff koraĉao je amo-tamo po tepihu. Francesca se okrenula prema Holly Grace obavijestiti je o Gerryjevoj prisutnosti i vidjela da je njezina najbolja prijateljica zauzeta prebacivanjem ruke oko Dalliejeva struka. Ako je ikada u svojoj svijesti dvojila o tome gdje leţi odanost Holly Grace, njezin zaštitniĉki stav prema Dallieju upravo joj je dao odgovor. - Jesi li baš cijeli svijet morala dovesti sa sobom? - odbrusila je Francesca. I lolly Grace je pogledala preko Francesce i ugledavši Gerryja prvi put izustila psovku za koju se Francesca nadala da je Teddy nije ĉuo. Gerry se doimao poput muškarca kojemu bi dobro došla noć sna. Odmah se uputio prema Holly Grace. Nisi li me mogla nazvati i reći što se dogaĊa? - Nazvati te? - povikala je Holly Grace. - Zašto sam ja to tebe trebala nazvati, i koga vraga ti tu radiš? William Tecumseh Sherman (1820. - 1891.)


koja je ĉistila polako je vješala kaput u ormar dok ih je sve promatrala s loše prikrivenom znatiţeljom. Dallie je prouĉavao Gerryja s mješavinom neprijateljstva i zainteresira- nosti. To je bio jedini ĉovjek osim njega koji je mogao smotati prelijepu Holly Grace. Francesca je poĉela osjećati bol u sljepooĉnicama. - Kako to misliš koga ja tu vraga radim - rekao je Gerry. Nazvao sam Naomi iz Washingtona i doznao da je Teddy otet i da ste svi uzrujani. A što si oĉekivala od mene? Da ću ostati u Washingtonu i pretvarati se da je sve u redu? Prepirka izmeĊu Holly Grace i Gerryja pojaĉala se, i uto je zazvonio telefon. Nitko, ukljuĉujući i ĉistaĉicu, nije se osvrtao na zvonjavu. Francesca je osjećala kao da se guši. Razmišljala je jedino o tome kako Teddyja odvesti odatle. Telefon je nastavio zvoniti i ĉistaĉica je konaĉno pošla prema kuhinji javiti se. Holly Grace i Gerry iznenada su, ljutiti, zašutjeli. U tom trenutku Dallie je pogledao prema Doralee. - Tko je to? upitao je tonom koji je pokazivao malo više od blage znatiţelje. Skeet je odmahnuo glavom i slegnuo ramenima. Miss Sybil je prebirala po torbi s iglama traţeći platno. Holly Grace je Francesci uputila pogled pun gnušanja. Slijedeći pogled bivše supruge Dallie se okrenuo Francesci za pojašnjenje. - Zove se Doralee - kruto ga je izvijestila Francesca. - Privremeno joj treba mjesto gdje će boraviti. Dallie se na trenutak zamislio, a potom ljubazno kimnuo. - Haj, Doralee. Iskre su sijevnule u oĉima Holly Grace i zlokobno je napućila usne. - Ne vjerujem vama dvoma! Nemate li dovoljno nevolje i bez traţenja još? Ĉistaĉica je iz kuhinje provirila glavu natrag u dnevni boravak. Telefon za gospodiĉnu Day. Francesca se nije obazirala na nju. Premda ju je glava poĉela zaozbiljno jako boljeti zakljuĉila je da je podnijela već dosta predbacivanja od Holly Grace. - Samo ti šuti, Holly Grace BeŢena


audine. Ţelim znati što ti tu radiš. Sve ovo je dovoljno grozno i bez tvog pojavljivanja i svijanja krila oko Dallieja, poput kakve smiješne majke kokoši. On je odrastao ĉovjek! Ne trebaš ti voditi njegove bitke. A zacijelo mu nisi potrebna ni da ga štitiš od mene. Moţda nisam ovamo došla zbog njega, jesi li ikada na to pomislila? - odbrusila je Holly Grace. - Moţda nisam vjerovala u to da vas dvoje imate dovoljno zdrava razuma da riješite ovu situaciju. Dosta sam ĉula o tvom zdravom razumu - Francesca je odgovorila jednako tako ljutito. - Zlo mi je od slušanja o... - Što ću s ovim telefonskim pozivom? - upitala je ĉistaĉica. Ĉovjek kaţe da je princ. Mama - zajeĉao je Teddy ĉeškajući se po osipu na trbuhu i pogledom zabadajući bodeţe u Dallieja. I lolly Grace je uperila prst u Doralee. - To je savršen primjer onoga o ĉemu govorim! Nikada ne razmišljate. Vi samo... Doralee je skoĉila. - Ne moram ja slušati to sranje! - To se tebe zbilja ne tiĉe, Holly Grace - ubacio se Gerry. Mama! - ponovno je zajeĉao Teddy. - Mama, svrbi me osip! Hoću kući! Hoćete li vi razgovarati s tim princem ili nećete? - htjela je znati ĉistaĉica. U Francescinoj lubanji je bubnjalo poput udaraca pneumatskim ĉekićem. Ţeljela je vrištati na sve njih daje ostave na miru. Prijateljstvo s Holly Grace kopnilo je pred njezinim oĉima, Doralee je izgledala kao da će napasti, Teddy je bio na rubu plaĉa. - Molim vas... - rekla je. Ali nitko je nije ĉuo. Nitko osim Dallieja. Nagnuo se prema Skeetu i tiho rekao: - Pripazi mi malo na Teddyja. - Skeet je kimnuo i prišao bliţe djeĉaku. Ljutiti glasovi su se pojaĉavali. Dallie je krenuo naprijed i prije nego gaje bilo tko mogao sprijeĉiti prebacio Francescu preko ramena. Zaustavila je dah kad je shvatila da je okrenuta naglavce. Ispriĉavam se, narode - rekao je Dallie. - Ali svi morate priĉekati na red. - Potom ju je, prije nego ga je netko od njih mogao sprijeĉiti, iznio kroz vrata.


- Mama! - vrisnuo je Teddy. Skeet je uhvatio Teddyja prije nego je uspio potrĉati za Francescom. - Gle, nemoj se ljutiti, deĉko. Tako se tvoja mama i Dallie uvijek ponašaju kad su zajedno. Mogao bi se baš i naviknuti na to. Francesca je sklopila oĉi i naslonila se na prozor Dalliejeva automobila. Osjećala je hladnoću stakla uz sljepooĉnicu. Znala je da bi trebala biti ispunjena praviĉnim bijesom i izvikati se na Dallieja zbog njegove bahate maĉo teatralnosti, ali bilo joj je jako drago što se udaljila od svih onih zahtjevnih glasova sklonih osudi. Uzrujalo ju je što je ostavila Teddyja, ali znala je da će ga Holly Grace smiriti. Na radiju je lagano zasvirala pjesma Barry Manilowa. Dallie je pruţio ruku stisnuti gumb, a potom se, pogledavši u nju, zaustavio i pustio da odsvira. Nakon nekoliko prevaljenih kilometara postala je mirnija. Dallie joj nije govorio ništa, ali s obzirom kroz što su sve prošli, tišina je bila relativno umirujuća. Zaboravila je kako Dallie zna biti tih kad ne govori. Sklopila je oĉi i dopustila sebi da odluta, sve dok automobil nije skrenuo u usku uliĉicu koja je završavala ispred kamene kuće na dva kata. Kućica u rustikalnom stilu bila je smještena u šumarku chinaberry stabala s redom stare cedrovine koja je stvarala vjetrobran sa strane i nizom niskih plavih breţuljaka u daljini. Pogledala je Dallieja kad su se zaustavili ispred samoga prilaza. Gdje smo? Iskljuĉio je motor i izišao ne odgovorivši joj. Promatrala je umorno dok je obilazio oko prednjeg dijela automobila i otvorio joj vrata. Poloţivši jednu ruku na krov automobila a drugu navrh okvira vrata, nagnuo se unutra k njoj. Dok je piljila u te hladne plave oĉi dogodilo se nešto ĉudno usred njezina tijela. Iznenada se osjetila kao gladna ţena kojoj su upravo donijeli primamljivi desert. Bilo joj je neugodno zbog trenutaka osjetil- ne slabosti i namrštila se. - DoĊavola, baš si lijepa - tihim glasom rekao je Dallie.


Ni upola lijepa kao ti - ispalila je, odluĉna zgnjeĉiti svu onu ĉudnovatost koja je vrebala u zraku meĊu njima. - Gdje smo? Ĉija je to kuća? - Moja. Tvoja? Nismo ni ĉetrdeset kilometara odmakli od Wynet- lea. Što će ti dvije kuće tako blizu? Nakon onoga što se tamo dogodilo, iznenaĊuje me da uopće postavljaš to pitanje. - Odmaknuo se u stranu pustiti je da iziĊe. Izišla je iz automobila i zamišljeno piljila prema ulaznom trijemu. - To je skrovište, nije li? Mislim da ga i tako moţeš nazvati. Volio bih kad nikome ne bi rekla da sam te doveo ovamo. Svi znaju za ovo mjesto, ali do sad su se drţali na distanci. Ako saznaju da si ti bila tu, bit će otvorena sezona i svi će se poslagati s vrećama za spavanje, iglama za pletenje i rashlaĊivaĉima punim Dr Peppera. Krenula je prema ulaznim stubama znatiţeljna da vidi unutrašnjost, ali prije nego je uspjela ući unutra dotaknuo joj je rame. Francie? Zapravo, to je moja kuća, i moţemo se posvaĊati u noj. Bio je ozbiljan kao nikad. - što te navodi na to da se ja ţelim svaĊati? - upitala je. - Pretpostavljam da ti je to priliĉno u naravi. Mojoj naravi! Najprije mi otmeš sina, a sad se još usudiš reći da se ja ţelim svaĊati. - Nazovi me pesimistom. - Sjeo je na najvišu stepenicu. Obgrlila se, neugodno svjesna da ju je pobijedio ovim razgovorom. Potom je uzdrhtala. Iznio ju je iz kuće bez jakne, a nije moglo biti više od pet stupnjeva. - Što to radiš? Zašto sjedaš? Ako ćemo se obraĉunati, uĉinimo to odmah ovdje jer kad jednom uĊemo u tu kuću moramo biti ljubazni jedno prema drugome. Ozbiljno to mislim, Francie, ta kuća je moje utoĉište i neću je pokvariti time što ćemo nas dvoje napadati jedno drugo. To je smiješno. - Zubi su joj poĉeli cvokotati. - Imamo mi o ĉemu moramo razgovarati i mislim da to nećemo biti sposobni uĉiniti a da se ne uzrujamo.


Potapkao je stepenicu pokraj sebe. - Smrzavam se - rekla je spustivši se pokraj njega, ali premda se ţalila shvatila je da je potajno zadovoljna idejom kuće u kojoj prepiranje nije bilo dopušteno. Što bi se dogodilo s ljudskim vezama da ima više kuća poput ove? Samo je Dallie mogao smisliti nešto tako zanimljivo. Kradomice se pribliţila njegovoj toplini. Zaboravila je kako je uvijek lijepo mirisao, na sapun i ĉistu odjeću. - Zašto ne sjednemo u auto? - predloţila je. - Na sebi imaš samo košulju od flanela. Ne moţe ni tebi biti baš toplo. -Ako ostanemo tu, brţe ćemo to obaviti. - Proĉistio je grlo. - Prije svega, ispriĉavam se što sam naĉinio onu licemjernu opasku o tvojoj karijeri koja ti je bila mnogo vaţnija od Teddyja. Nikada nisam rekao da sam savršen, ali to je ipak bio nizak udarac i sramim se zbog toga. Privukla je koljena bliţe prsima i pogrbila se. - Imaš li ti uopće pojma što zaposlenoj majci znaĉi takvo što ĉuti? - Nisam razmišljao - promrmljao je. - Potom je dodao braneći se: - Ali doĊavola, Francie, ne bih ţelio da planeš svaki put kad ja i najmanju sitnicu kaţem pogrešno. Postaješ previše osjetljiva. Zakopala je prste u ruke frustrirano. Zašto su muškarci to uvijek ĉinili? Što ih je navodilo da misle kako ţeni mogu reći najbesramniju, najbolniju stvar, a potom od nje oĉekivati da šuti? Pomislila je na brojne oštre komentare koje je poţeljela iznijeti, ali ih je potisnula u interesu ulaska u kuću. - Teddyje posebno dijete rekla je odluĉno. - Nije kao ja i nije kao ti. Potpuno je svoj. - To vidim. - Koljena su mu bila razdvojena. Oslonio se na njih podlakticama i nekoliko trenutaka buljio u stepenicu. - Ĉinjenica je da nije poput obiĉna djeteta. Sve njezine majĉinske nesigurnosti zabrenĉale su poput loše glazbe. Dallie Teddyja nije cijenio jer nije bio sportaš. - Što ti hoćeš od njega? - usprotivila se ljutito. - Da iziĊe van i pretuĉe neku ţenu? - Ukoĉio se pokraj nje, a ona poţeljela da je drţala jezik za zubima.


Kako ćemo mi ovo riješiti? - upitao je tiho. - SvaĊamo se kao pas i maĉka kad se pribliţe na udaljenost na kojoj mogu namirisati jedno drugo. Moţda bi nam bilo bolje da to prepustimo onim krvopijama. - Zbilja to ţeliš? Znam samo da mi je već dosta svaĊanja s tobom, a nijedan cijeli dan nismo zajedno. Poĉela je zaozbiljno cvokotati zubima. - Teddyju se ne sviĊaš, Dallie. Neću ga prisiljavati da provodi vrijeme s tobom. Teddy i ja smo jedan drugoga izazvali, i to je sve. Morat ćemo to riješiti. - Neće to baš biti lako. - Mnogo toga nije lako. Optimistiĉno je pogledala prema ulaznim vratima. - Prestanimo razgovarati o Teddyju i na nekoliko minuta uĊimo unutra. A kad se stoplimo, moţemo se vratiti i to završiti. Dallie je kimnuo, a potom ustao i pruţio joj ruku. Prihvatila je, ali jako joj je prijao dodir pa ju je ispustila što je brţe mogla, odluĉna svesti dodirivanje njihovih tijela na minimum. Za trenutak se doimao kao da joj ĉita misli, a potom se okrenuo otkljuĉati vrata. - Dovela si se baš u nezgodnu situaciju s tom Doralee primijetio je. Koraknuvši u stranu pokazao joj je prema terakota hodniku osvijetljenom nadsvoĊenim prozorom. - Znaš li koliko si lutalica pokupila u zadnjih deset godina? - Ţivotinja ili ljudi? Smijuljio se, a kad je ušla u dnevni boravak sjetila se kakav je divan smisao za humor Dallie imao. U dnevnom boravku bio je izblijedjeli istoĉnjaĉki tepih, zbirka mjedenih svjetiljki i nekoliko prenatrpanih stolaca. Sve je bilo udobno i neobiĉno, sve osim divnih slika na zidovima. - Dallie, otkuda ti ovo? - upitala je prišavši jednoj originalnoj slici koja je prikazivala puste planine i izblijedjele kosti. - Odsvuda pomalo - rekao je, kao da nije bio posve siguran. - Divne su! - Prišla je prouĉiti veliko platno poštrapano egzotiĉnim apstraktnim cvijećem. - Nisam znala da skupljaš umjetnine.


- Ne skupljam, samo prikaĉim na zid neke koje mi se sviĊaju. Podigla je obrvu da bi mu dala do znanja kako je njegovo ponašanje seljaka prostaĉine ni za trenutak neće zavarati. Seljaĉina ne kupuje ovakve slike. - Dallas, postoji li moţda nekakva mogućnost da vodiš razgovor a da ga ne pospeš stajskim gnojivom? - Vjerojatno ne. - Nacerio se, a potom pokazao prema blagovaonici. - Tamo je akrilik koji bi ti se mogao svidjeti. Kupio sam ga u onoj maloj galeriji u Carmelu nakon što sam dvaput pogodio sedamnaestu s bodom više od para na Pebble Beachu dva dana zaredom. Bio sam tako depresivan da sam se morao napiti ili sebi kupiti sliku. Imam još jednu od istoga autora koja mi visi kod kuće u Sjevernoj Karolini. - Nisam znala da imaš kuću u Sjevernoj Karolini. - To je jedna od onih suvremenih koja donekle nalikuje na trezor u banci. Zapravo, nisam baš previše lud za tim, ali ima lijep pogled. Većina kuća koje u zadnje vrijeme kupujem mnogo je tradicionalnija. - Ima ih još? Slegnuo je ramenima. - Ima ih toliko da više gotovo i ne moram odsjedati u motelima, a budući da sam poĉeo zaraĊivati novac na nekoliko turnira i dobivati pristojne svote, trebao sam nešto uĉiniti s gotovinom. Stoga sam kupio nekoliko kuća u razliĉitim dijelovima zemlje. Ţeliš nešto popiti? Shvatila je da ništa nije jela od sinoć. - Ono što bih zbilja poţeljela je hrana. A onda mislim da je najbolje da se vratim Teddyju. - I nazovem Stefana, pomislila je u sebi. I naĊem se sa socijalnom radnicom da popriĉamo o Doralee. I porazgovaram s Holly Grace, koja joj je nekada bila najbolja prijateljica. - Previše tetošiš Teddyja - komentirao je Dallie vodeći je prema kuhinji. Na mjestu se zaustavila. Krhko primirje meĊu njima bilo je prekinuto. Trenutak mu je bio potreban da shvati kako ona ne ide za njim, a potom se okrenuo vidjeti što ju je zadrţalo. Kad je ugledao izraz na njezinu licu odahnuo je i pruţio ruku daje izvede na prednji trijem. Pokušala se izvući, ali ĉvrsto ju je drţao.


Propuhao ju je hladan nalet vjetra kad ju je izgurao van. Okrenula se s namjerom da mu se usprotivi. - Ne donosi sudove u mom majĉinstvu, Dallie. Proveo si manje od tjedna s Teddyjem pa ne poĉinji zamišljati kako si ti autoritet u njegovu odgoju. Ĉak ga i ne poznaješ! - Znam što vidim. DoĊavola, Francie, ne ţelim povrijediti tvoje osjećaje, ali moram reći da mi je razoĉaranje. Osjetila je kratko bolno probadanje. Teddy, njezin ponos i radost, krv njezine krvi, srce njezina srca, kako on moţe nekome biti razoĉaranje? - Zbilja me nije briga - rekla je hladno. - Brine me jedino to što si ti oĉito razoĉaranje njemu. Dallie je zagurao ruku u dţep traperica i pogledao prema stablima cedrovine, ne rekavši ni rijeĉi. Vjetar mu je zahvatio ĉuperak kose i zabacio mu je unatrag s ĉela. Konaĉno je tiho progovorio: Moţda je bolje da se vratimo u Wynette. Moţda ovo i nije bila tako dobra zamisao. 1 ona sama se nekoliko trenutaka zagledala u cedrovinu prije nego je polako kimnula i krenula prema automobilu. Kuća je bila prazna i u njoj su bili samo Teddy i Skeet. Dallie je ponovno izišao ne rekavši kamo ide, a Francesca je Teddyja povela u šetnju. Dvaput je pokušala spomenuti Dallieja, ali opirao se njezinim nastojanjima pa ga nije prisiljavala. No nije mogao dovoljno nahvaliti sve vrline Skeeta Coopera. Kad su se vratili kući, Teddyje otrĉao nešto prezalogajiti, a ona sišla do podruma gdje je zatekla Skeeta kako slojem laka premazuje glavu štapa koju je prethodno pjeskario. Nije podigao pogled kad je ušla u radionicu pa gaje gledala nekoliko trenutaka prije nego je progovorila. - Skeet, ţelim ti zahvaliti što si bio ljubazan prema Teddyju. Njemu je sad potreban prijatelj. - Ne moraš mi zahvaljivati - odgovorio je Skeet otresito. - ()n je dobar deĉko. Oslonila se laktom na vrh škripa uţivajući gledati Skeeta dok radi. Umirili su je spori oprezni pokreti tako da je mogla jasnije razmisliti. Prije dvadeset ĉetiri sata mislila je samo na to kako Teddyja odvesti što dalje od Dallieja, ali sad se poigravala mišlju


da ih zbliţi. Prije ili poslije Teddy će morati priznati svoj odnos s Dalliejem. Nije mogla podnijeti pomisao da joj sin odrasta s emocionalnim oţiljcima zato što je mrzio svog oca, i ako je osloboditi ga tih oţiljaka znaĉilo da još nekoliko dana mora provesti u Wynetteu, ona će to uĉiniti. Odluĉivši to, pogledala je prema Skeetu. - Zbilja ti se sviĊa Teddy, zar ne? - Naravno da mi se sviĊa. On je dijete s kojim je milina provoditi vrijeme. - Ţalosno je što svi ne misle tako - rekla je gorko. Skeet je proĉistio grlo. - Daj Dallieju vremena, Francie. Ja znam da si ti nestrpljiva i da uvijek sve poţuruješ, ali neke stvari ne mogu se poţurivati. - Mrze jedan drugoga, Skeet. Okrenuo je glavu štapa kako bi je prouĉio, a potom umoĉio ĉetku u limenku s lakom. - Kad je dvoje ljudi previše sliĉno, katkad im je teško slagati se. - Sliĉno? - Piljila je u njega. - Dallie i Teddy uopće nisu sliĉni. Pogledao ju je, kao da je bila najgluplja osoba koju je ikada sreo, a potom je odmahnuo glavom i vratio se lakiranju glave štapa. - Dallie je graciozan - uvjeravala je. - Sportaš je. Boţanstven je... Skeet se smijuljio. - Teddy je zbilja mali ruţni stvor. Teško je povjerovati kako je dvoje tako lijepih ljudi kao što ste ti i Dallie uspjelo njega stvoriti. - Moţda je malo ruţan izvana - odgovorila je braneći ga - ali iznutra je ljepota koja obara s nogu. Skeet se ponovno smijuljio, uronio ĉetku, i potom pogledao preko nje. - Ne ţelim davati savjete, Francie, ali da sam na tvom mjestu više bih se usredotoĉio na to da Dallieju prigovaram u vezi golfa nego u vezi Teddyja. Promatrala ga je zaĉuĊeno. - Zašto bih mu uopće trebala prigovarati u vezi golfa? - Nećeš ga se riješiti. Shvaćaš to, zar ne? Sad kad zna da je Teddy njegov sin, uvijek će se pojavljivati, svidjelo se to tebi ili ne.


I ona je već sama došla do istoga zakljuĉka i nevoljko kimnula. Povukao je kistom preko glatka zavojita drveta. - Moj ti je najbolji savjet Francie da iskoristiš to malo svog mozga i smisliš kako ga navesti da bolje zaigra golf. Ništa joj nije bilo jasno. - Što mi pokušavaš reći? - Baš to što sam ti i rekao, ništa više. Ali ja ne znam ništa o golfu i ne vidim kakve veze Dalliejeva igra ima s Teddyjem. Što se savjeta tiĉe, moţeš ga prihvatiti ili odbaciti. Ispitivaĉki ga je pogledala. - Ti znaš zašto se tako kritiĉki odnosi prema Teddyju, zar ne? - Nekoliko stvari mi pada na pamet. - Zato što Teddy nalikuje Jayceeju. Je li to to? Prezirno je otpuhnuo. - Priznaj Dallieju u zaslugu da ima više razuma od toga. - A što onda? Stavio je glavu golf štapa na štap da se osuši i ĉetku odloţio u vrĉ s razreĊivaĉem. - Samo se ti usredotoĉi na njegov golf, to je sve što ti mogu reći. Moţda ćeš imati više sreće od mene. Dalje nije htio reći ništa više od toga. Kad se Francesca popela na kat ugledala je Teddyja kako se u dvorištu igra s jednim od Dalliejevih pasa. Na kuhinjskom sto lu leţala je omotnica na kojoj je Gerryjevim rukopisom bilo našvrljano njezino ime. Kad ga je otvorila, proĉitala je poruku u njemu. Lutko, slatkice, janjeći odresku, Ijubavi mog ţivota, što kaţeš na to da se ti i ja naĎemo večeras? Pokupit ću te za večeru i vodim te u raskalašan ţivot u sedam. Tvoja najbolja prijateljica je kraljica kretena, a ja sam najveća budala na svijetu. Obećavam da ti neću plakati na ramenu, osim veći dio večeri. Kad ćeš prestati biti tako strašljiva i pozvati me u svoju televizijsku emisiju?


Iskreno, Veliki Zorro P.S. Ponesi sredstva za kontracepciju.

Francesca se nasmijala. Unatoĉ njihovu klimavu poĉetku na onoj teksaškoj cesti prije deset godina ona i Gerry su dvije godine nakon što se doselila na Manhattan postali bliski prijatelji. On je prvih nekoliko mjeseci poznanstva proveo ispriĉavajući se zašto ju je ostavio, premda mu je Francesca rekla da joj je toga dana uĉinio uslugu. Na njezino iznenaĊenje izvadio je staru ţutu omotnicu s putovnicom i ĉetiri stotine dolara koji su bili u njezinoj torbici. Odavno je već dala Holly Grace novac da vrati Dallieju ono što mu je dugovala, pa je Francesca njih troje poĉastila noćnim izlaskom u grad. Kad se te veĉeri Gerry vratio po nju nosio je svoju koţnu avijatiĉarsku jaknu uz tamnosmeĊe hlaĉe i beţ pulover. Prigrlivši je u naruĉje prijateljski ju je cmoknuo u obraz, a njegove tamne oĉi zloĉesto su zaiskrile. - Hej, ljepotice. Zašto se nisam mogao zaljubiti u tebe, a ne u Holly Grace? - Zato što si prepametan da bi mene podnosio - rekla je smijući se. - Gdje je Teddy? - Prevario je Doralee i Miss Sybil da ga odvedu gledati nekakav grozan film o skakavcima ubojicama. Gerry se osmjehnuo, a potom otrijeznio gledajući je zabrinuto. Kako si ti? Ovo je tebi bio zbilja teţak period, nije li? - Bilo je i boljih tjedana - priznala je. Dosad je uspjela samo donekle naći rješenje za Doralee. Tog popodneva je Miss Sybil uporno zahtijevala da tinejdţericu sama odvede u ured za socijalnu skrb, govoreći Francesci bez kolebanja kako namjerava zadrţati Doralee sve dok se ne naĊe udomiteljska obitelj. - Proveo sam popodne neko vrijeme s Dalliejem - rekao je Gerry. -Jesi? - Francesca je bila iznenaĊena. Bilo joj je teško zamisliti njih dvojicu zajedno.


Gerry joj je pridrţao vrata otvorena. - Dao sam mu ne-bašprijateljski pravni savjet i rekao da ću mu ja osobno, pokuša li ikada nešto sliĉno s Teddyjem, cijeli pravni ameriĉki sustav obrušiti na glavu. - Mogu zamisliti kako je reagirao na to - odgovorila je trpko. - Uĉinit ću ti uslugu i poštedjeti te pojedinosti. - Zajedno su krenuli prema Gerryjevoj unajmljenoj Toyoti. - Ĉudno je to, /naš. Kad smo jedan drugom prestali dijeliti uvrede, gotovo mi sc svidio taj pasji skot. Zapravo, mrska mi je ĉinjenica da su on i I lolly Grace nekoć bili u braku, i posebno mi je mrsko to što i dalje toliko brinu jedno o drugome, ali kad smo poĉeli priĉati imao sam onaj ĉudan osjećaj da se Dallie i ja odavno poznajemo. Bilo je ludo. - Nemoj se zavaravati - rekla je Francesca kad joj je otvorio vrata automobila. - Jedini razlog zašto se osjećaš ugodno s njim jest taj što je biti s njim kao biti s Holly Grace. Ako voliš jedno, priliĉno je teško ne zavoljeti drugo. Jeli su u ugodnu restoranu u kojemu su posluţivali divnu teletinu. Prije nego su završili s glavnim jelom ponovno su došli u sukob zbog standardne prepirke o tome zašto Francesca ne bi Gerryja dovela u televizijsku emisiju. - Samo jednom mi to omogući, bajna, to je sve što traţim od tebe. - Zaboravi. Znam te. Pojavio bi se s laţnim opekotinama od radijacije po cijelom tijelu ili bi u eter izjavio da su ruski projektili na putu da u zrak dignu Nebrasku. - Pa što? Milijuni samodopadnih androida koji gledaju tvoju emisiju ne shvaćaju da ţivimo uoĉi propasti. Moj posao je takve ljude prodrmati. - Ne u mom programu - rekla je odluĉno. - Ja ne manipuliram svojim gledateljima. - Francesca, ovih dana ne razgovaramo o maloj trinaest kilotonskoj bombi poput one koju smo bacili na Nagasaki. Govorimo o megatonima. Ako dvadeset tisuća megatona padne na New York, uĉinit će mnogo više nego upropastiti zabavu s veĉerom kod Donalda Trumpa. Nastupit će zamraĉenje u kru-


gu od tisuću kvadratnih kilometara i osam milijuna spaljenih ljudi ostat će trunuti u jarcima uz ploĉnik. - Pokušavam jesti, Gerry - usprotivila se i odloţila vilicu. Gerry je toliko dugo govorio o strahotama nuklearnog rata daje mogao uništiti jelo od pet dijelova tijekom obroka opisujući smrtni sluĉaj trovanja zraĉenjem, i zabo je vilicu u peĉeni krumpir. - Znaš li tko ima izgleda preţivjeti? Ţohari. Bit će slijepi, ali ipak će se moći razmnoţavati. Gerry, volim te kao brata, ali neću ti dopustiti da moju emisiju pretvoriš u cirkus. - Prije nego je uspio izbaciti sljedeću rundu argumenata, promijenila je temu. - Jesi li popodne razgovarao s Holly Grace? Odloţio je vilicu i odmahnuo glavom. - Bio sam do kuće njezine majke, ali ona se potajno iskrala kroz straţnja vrata kad me vidjela da dolazim. - Odgurnuvši tanjur, popio je gutljaj vode. Doimao se tako jadno da se Francesca razapinjala izmeĊu ţelje da ga utješi i potrebe da ga urazumi. Gerry i Holly Grace oĉito su jedno drugo voljeli, i ţeljela je da prestanu kamuflirati probleme. Premda Holly Grace gotovo nikada nije razgovarala o tome, Francesca je znala da ona oĉajniĉki ţeli dijete, ali Gerry o tome s njom nije ţelio ĉak ni raspravljati. Zašto vas dvoje ne naĊete nekakav kompromis? - ponudila se nesigurno. Ništa ona ne razumije - odvratio je Gerry. - Utuvila je sebi u glavu da se ja koristim njezinim imenom i... Francesca je negodovala. - Nemoj ponovno poĉinjati. Holly Grace ţeli dijete, Gerry. Zašto nijedno ne prizna u ĉemu je pravi problem? Znam da me se to ne tiĉe, ali smatram da bi ti bio divan otac i... Boţe, jeste li ti i Naomi zajedno išle na teĉaj prigovaranja, što li? - Iznenada je odgurnula tanjur. - Hajdemo do Rousta- bouta, hoćeš? Roustabout je bilo posljednje mjesto na koje je poţeljela poći. Zbilja ne... Tamo su sigurno srednjoškolske Ijubavi. Ući ćemo, pretvarati se da ih ne vidimo, a potom se poseksati navrh šanka. Što kaţeš?


- Kaţem ne. - DoĊi, bajna. Njih dvoje nama na put bacaju tonu sranja. Hajdemo im malo vratiti. Kao i obiĉno, Gerry se nije osvrnuo na njezina protivljenja i grubo ju je izgurao iz restorana. Nakon petnaest minuta ušetali su kroz vrata tingltangla. To mjesto izgledalo je priliĉno onakvo kakvoga se Francesca sjećala, premda je većina znakova za pivo Lone Star bila zamijenjena znakovima Miller Lite, i u jednom kutu sad su bile video igrice. Ali ljudi su bili isti. - Gle, tko je upravo ušao kroz vrata - oglasio se otegnuto grleni ţenski glas iza stola ni petsto metara udaljena s njihove desne strane. - Nije li to sama kraljica Engleske i boljševiĉki kralj uz uju. - Holly Grace je sjedila s bocom piva ispred sebe, dok je Dallie pokraj nje ispijao ĉašu mineralne. Francesca je osjetila još jedno od onih ĉudnih malih poskakivanja u utrobi kad je ugledala te hladne plave oĉi koje su je prouĉavale preko ruba ĉaše. - A ne, varam se - nastavila je Holly Grace kad je pogledom obuhvatila Galanos haljinu s uzorkom crne i boje bjelokosti koju je Francesca nosila uz preveliku cinabar crvenu jaknu. - Nije ona kraljice Engleske. To je ona hrvaĉica u blatu koju smo vidjeli dolje u Okrugu Medina. Francesca je zgrabila Gerryja za ruku. - Hajdemo. Gerryjeve pune usnice svakoga trenutka postajale su sve tanje, ali odbio se pokrenuti. Holly Grace je zabacila rub Stetsona, namjerno se ne osvrćući na njega dok je pomno motrila Francescinu odjeću. - Galanos u Roustaboutu. Sranje. Moţeš nas sve izbaciti. Ne umara li te uvijek biti u centru pozornosti? Francesca je zaboravila na Gerryja i Dallieja i pogledala u Holly Grace, iskreno zabrinuta. Zbilja se ponašala kao kuĉka. Oslobodivši se Gerryjeve ruke prišla je i spustila se na stolac pokraj nje. - Jesi li dobro? - upitala je. Holly Grace je namrgoĊeno gledala u svoju ĉašu piva, ali ništa nije odgovorila. - Hajdemo u zahod pa ćemo porazgovarati - prošaptala je Francesca, a kad joj Holly Grace nije odgovorila, dodala je još uvjerljivije. - Smjesta.


Holly Grace joj je uputila buntovan pogled koji je nalikovao na najgori Teddyjev. - Nikamo ja s tobom ne idem. Još uvijek sam jako ljuta na tebe zato što mi nisi rekla istinu o Teddyju. - Okrenula se Dallieju. - Zapleši sa mnom, ljubavi. Dallie ih je obje zainteresirano promatrao. Potom se izvukao sa stolca, prebacio ruku preko ramena Holly Grace, i ustao: - Naravno, dušo. Baš kad su se njih dvoje poĉeli udaljavati istupio je Gerry i preprijeĉio im put. - Nije li zanimljiv naĉin na koji se drţe jedno drugoga? - upitao je Francescu. - To je najneobiĉniji sluĉaj sprjeĉavanja razvoja koji sam ikada vidio. - Samo ti idi i pleši, Holly Grace - rekla je Francesca tiho - ali dok plešeš, pomisli na to da te moţda sad trebam jednako koliko i Dallie. Holly Gracc je trenutak oklijevala, ali potom se okrenula u Dalliejevo naruĉje i zajedno su pošli prema plesnom podiju. U tom trenutku jedan od gostiju Roustabouta prišao je Francesci zamoliti je za autogram, i nedugo zatim bila je okruţena oboţavateljima. Brbljala je s njima dok je duboko u sebi bila posve frustrirana. Ispod oka je vidjela Gerryja kako s nekom mladom sisatom razgovara pokraj šanka. Holly Grace je prošla plešući s Dalliejem, njih dvoje plesali su kao jedno graciozno tijelo, a njihova leţerna prisnost bila je toliko apsolutna da se ĉinilo kao da su se izolirali od cijeloga svijeta. Obrazi su je poĉeli boljeti od smješkanja. Potpisala je još dodatnih autograma i primila još više komplimenata, ali gosti Roustabouta nisu je puštali. Bili su naviknuti meĊu sobom vidjeti zvijezdu ’China Colta’, ali vidjeti glamuroznu Francescu Day bilo je nešto posve drugo. Nedugo zatim ugledala je Holly Grace kako se sama provlaĉi kroz straţnja vrata. Neĉija ruka dotaknula ju je s leĊa. - Ţao mi je, ljudi, ali Francie je meni obećala ovaj ples. Još uvijek se sjećaš dvokoraka, dušo? Francesca se okrenula prema Dallieju, i nakon trenutka oklijevanja prepustila mu se u naruĉje. Privukao ju je k sebi i imala je onaj uznemirujući osjećaj da je baĉena deset godina unatrag, u vrijeme kad je ovaj ĉovjek bio centar njezina svijeta.


DoĊavola, smiješno mi je plesati s nekim tko nosi haljinu - rekao je. - Imaš li naramenice na toj jakni? Glas mu je bio tih i podsmješljivo njeţan. Osjećala se jako dobro u njegovoj blizini. Isuviše dobro. Ne dopusti Holly Grace da te povrijedi - rekao je tiho. - Samo joj treba malo vremena. Dalliejeva sućut ju je u danim okolnostima iznenadila. Uspjela je odgovoriti: - Mnogo mi znaĉi njezino prijateljstvo. Ako mene pitaš, naĉin na koji ju je iskoristio njezin stari ljubavnik komunjara muĉi je više od bilo ĉega. Francesca je shvatila da Dallie ne razumije pravu narav problema izmeĊu Holly Grace i Gerryja i zakljuĉila da nije njezina uloga da ga po tom pitanju prosvijetli. Prije ili poslije će se osvijestiti - nastavio je. - A znam i da će joj biti drago ako je budeš ĉekala. Što kaţeš na to da sad prestaneš brinuti o Holly Grace i usredotoĉiš se na glazbu pa da moţemo ozbiljno zaplesati? Francesca mu je pokušala udovoljiti, ali bila je previše svjesna njega i nije mogla pojmiti ozbiljan ples. Glazba je usporila uz romantiĉnu country baladu. Bradom joj je dotaknuo tjeme. - Veĉeras prelijepo izgledaš, Francie. U glasu mu je bilo promuklosti koja ju je lišila hladnokrvnosti. Privukao ju je potpuno uz sebe. - Tako si sićušna. Zaboravio sam koliko si malena. Ne šarmiraj me, poţeljela je zamoliti kad je osjetila kako se toplina njegova tijela pretapa u njezino. Ne budi sladak i seksi i ne pokušavaj me navesti da zaboravim na sve što se prepriječilo meĎu nama. Imala je nelagodan osjećaj da su zvukovi oko njih išĉezavali, glazba se stišavala, i ostali glasovi nestajali pa se ĉinilo kao da su njih dvoje sami na plesnom podiju. Privukao ju je bliţe i njihov ritam suptilno se promijenio, više to nije bio ples već nešto više nalik zagrljaju. Osjećala je njegovo kruto ĉvrsto tijelo uz svoje i pokušala prikupiti energiju da se othrva njegovoj privlaĉnosti. - Hajdemo, hajdemo sad sjesti. - U redu.


Ali umjesto da je pusti zagurao je njihove spojene ruke izmeĊu tijela. Druga ruka kliznula mu je ispod jakne, i samo je tanka svilena haljina razdvajala njezinu koţu od njegova dodira. Nekako se ĉinilo da joj je obraz našao njegovo rame. Naslonila se na nj, kao da se vratila kući. Udahnuvši, sklopila je oĉi, i prepustila mu se. Francie - prošaptao joj je u kosu - morat ćemo nešto uĉiniti u vezi s ovim. Pomislila je pretvarati se da ne razumije na što je mislio, ali u tom trenutku nije joj bilo do koketiranja. - To-to je samo obiĉna kemijska privlaĉnost. Ako se na to ne obaziremo, nestat će je. Privukao ju je bliţe. - Sigurna si u to? Posve. - Nadala se da nije ĉuo lagano podrhtavanje u njezinu glasu. Iznenada se prestrašila i zatekla se kako govori: - Zaboga, Dallie, to mi se već stotinama puta dosad dogodilo. Tisućama. A nadam se i tebi. O da - rekao je bezizraţajno. - Tisućama puta. - Iznenada se prestao kretati i spustio ruke. - Slušaj, Francie, ako je tebi svejedno, meni baš više nije do plesa. Dobro. - Uputila mu je svoj najbolji osmjeh s koktel zabave i zaposlila ruke ispravljanjem prednjice jakne. - Meni odgovara. - Vidimo se poslije. - Okrenuo se i pošao. - Da, poslije - rekla je njegovim leĊima. Njihov rastanak bio je srdaĉan. Nije bilo ljutitih rijeĉi. Nije bilo upozorenja. Ali dok ga je gledala kako nestaje u guţvi imala je nejasan osjećaj da su meĊu njima povuĉene nove crte bojišnice.

DVADESET OSMO POGLAVLJE

P

remda je Dallie naĉinio nekoliko malodušnih pokušaja da izgladi svoj odnos s Teddyjem, njih dvojica bili su kao ulje i vatra. Kad je njegov otac bio u blizini Teddy je udarao u pokućstvo, razbijao tanjure i durio se. Dallie nije oklijevao uputiti


mu kritiku i njih dvojica su se sve jadnije osjećali kad su bili zajedno. Francesca se pokušala ponašati kao netko tko ih miri, ali izmeĊu nje i Dallieja stvorena je jako velika napetost još od one veĉeri kad su plesali u Roustaboutu pa je jedino uspijevala gubiti ţivce. To popodne njezina trećeg i zadnjeg dana u Wynetteu suoĉila se Dalliejem u podrumu nakon što je Teddy pobjegao na kat i šutnuo stolac preko kuhinje. - Ne bi li mogao sjesti zajedno s njim i dovršiti slagalicu ili ĉitati knjigu? - upitala je. - Kako za ime Boga misliš da će on nauĉiti igrati biljar kad cijelo vrijeme viĉeš na njega? Dallie se zagledao u nazubljenu poderotinu na zelenom fileti koji je prekrivao njegov biljarski stol. - Nisam vikao, a ti se u ovo ne miješaj. Sutra odlaziš i ne preostaje mi mnogo vremena da nadoknadim devet godina prevelikog ţenskog utjecaja. - Samo djelomiĉno ţenskog utjecaja - odbrusila je. - Ne zaboravi da je i Holly Grace s njim provodila dosta vremena. Zaškiljio je. - Što si htjela reći tom opaskom? - Znaĉi da je bila vraški bolji otac nego što ćeš ti to ikada biti. Dallie se bijesnim korakom udaljio od nje, svaki mišić njegova tijela bio je ratoborno napet da bi se nekoliko trenutaka potom ponovno pojavio uz nju. - Još nešto. Mislio sam da ćeš razgovarati s njim, objasniti mu da sam mu ja otac. - Teddy nije raspoloţen ni za kakva objašnjenja. On je pametno dijete. Razumjet će on to kad za to bude spreman. Pogledom je namjerno drsko odmjeravao njezino tijelo. - Znaš što ja mislim da s tobom nije u redu? Mislim da si ti još uvijek jedno nezrelo dijete koje ne moţe podnijeti da ne bude po njezinom! Odmah ga je i sama odmjerila. - A ja mislim da si ti sportaš bez pameti koji ništa ne vrijedi bez tog prokletog golf štapa u ruci! Bacali su ljutite rijeĉi jedno prema drugom, poput navoĊenih projektila, ali ĉak i kad se neprijateljstvo meĊu njima gomilalo, Francesca je imala nejasan osjećaj da ništa od onoga što su


izgovarali nije pogaĊalo svoj cilj. Njihove rijeĉi bile su samo neuĉinkovit dimni zastor koji je malo prikrivao ĉinjenicu da zrak meĊu njima tinja poţudom. - Nije ni ĉudo da se nikada nisi udala. Ti si najhladnija ţena koju sam sreo u ţivotu. - Ima muškaraca koji se s tim ne bi sloţili. Pravih muškaraca, a ne glamuroznih deĉki koji nose tako pripijene traperice pa se pitate što time pokušavaju dokazati. - To samo pokazuje u što gledaš. - To samo pokazuje kako se dosaĊujem. - Rijeĉi su poput metaka letjele oko njihovih glava i oboje ih ostavljale da bjesne frustrirano, a sve ostale u kući dovodile su do ruba ţivaca. Napokon je Skeetu Cooperu dojadilo. - Imam iznenaĊenje za vas dvoje - rekao je provirivši glavu kroz podrumska vrata. - DoĊite ovamo. Ne gledajući jedno u drugo Dallie i Francesca su se stubama popeli do kuhinje. Skeet ih je ĉekao kod straţnjih vrata i pridrţavao im kapute. - Miss Sybil i Doralee će Teddyja odvesti u knjiţnicu. A vas dvoje poĊite sa mnom. - Kamo idemo? - upitala je Francesca. - Nisam raspoloţen - odsjeĉno je rekao Dallie. Skeet jc bacio crvenu vjetrovku Dallieju na prsa. - Ma baš mene briga jesi li ti raspoloţen ili nisi, jer garan... dovraga... tirani ti da ćeš ostati bez pomoćnika ako u sljedećih pola minute ne poţuriš ući u moj auto. GunĊajući sebi u bradu Dallie je za Francescom pošao do Skeetova Forda. - Sjedni otraga - rekao mu je Skeet. - Francesca će sjesti naprijed, sa mnom. - Dallie je još više gunĊao, ali postupio je onako kako mu je reĉeno. Francesca je dala sve od sebe da tijekom voţnje još više izludi Dallieja upuštajući se u ugodan razgovor sa Skeetom, otvoreno ga ignorirajući. Skeet se nije obazirao na Dalliejeva pitanja kamo idu, rekavši samo da ima rješenje na barem neke od njihovih problema. Bili su skoro ĉetrdeset kilometara izvan Wynettea, na cesti koja se Francesci kao kroz maglu doimala poznatom, kad je Skeet parkirao automobil sa strane.


Imam u prtljaţniku nešto zbilja zanimljivo i ţelim da to oboje vidite. - Zaguravši ruku kod boka izvukao je rezervni kljuĉ iz dţepa i dobacio ga Dallieju. - Pogledaj i ti, Francie. Mislim da ćete se zbog ovoga oboje osjećati mnogo bolje. Dallie ga je sumnjiĉavo promatrao, ali otvorio je vrata i izišao. Francesca je povukla patentni zatvaraĉ na svojoj jakni te izišla i ona. Hodali su svaki sa svoje strane automobila prema straţnjem dijelu vozila, i Dallie je krenuo otkljuĉati lokot na prtljaţniku. Ali prije nego ga je uspio dotaknuti Skeet je dodao gas i ubrzao ostavljajući njih dvoje da stoje uz cestu. Francesca je zbunjeno buljila u automobil koji je brzo nestajao. Što... Pasji skote! - vikao je Dallie zamahujući šakom prema straţnjem dijelu Forda. - Ubit ću ga! Kad ga se doĉepam, zaţa- lit će dan kad je roĊen. Trebao sam znati. - Ta pokvarena ništa- rija... Ne shvaćam - ubacila se Francesca. - Što hoće? Zašto nas ostavlja? Zato što više ne moţe podnijeti slušati tvoje prepiranje, eto zašto. - Moje! Nastupila je kratka stanka prije nego ju je zgrabio za nadlakticu. DoĊi. - Kamo idemo? Mojoj kući. Udaljena je nešto manje od dva kilometra niz sljedeću cestu. Baš zgodno - rekla je trpko. - Jesi li siguran da to vas dvojica niste zajedno smislili? Vjeruj mi - zareţao je i ponovno krenuo - posljednje na svijetu što ţelim jest biti u toj kući zatvoren s tobom. Tamo ĉak ni telefona nema. Gledaj na to s ljepše strane - odgovorila je sarkastiĉno. - S tvojim pravilima naivke pozitivke koja si postavio, nećemo se moći svaĊati kad uĊemo u kuću. O da, bolje ti je da se drţiš tih pravila da ne bi na prednjem trijemu provela noć.


- Provela noć? - Ne misliš valjda da će se vratiti po nas prije jutra, misliš li? - Šališ se? - Sliĉim li ti ja na to? Još malo su hodali a zatim je, samo da bi ga razdraţila, poĉela pjevušiti ’On The Road Again’ Willieja Nelsona. Zaustavio se i netremice zagledao u nju. O, nemoj biti tako mrzovoljna - predbacio joj je. - Moraš priznati da je ovo barem malo zabavno. Zabavno! - Još jednom je lupio rukama po bokovima. - Da mi je znati što je to tako zabavno u tome! Znaš i ti, kao uostalom i ja, što će se meĊu nama dogoditi veĉeras u toj kući. Pokraj njih je prošao kamionet i Francesci kosu priljubio uz obraz. Osjetila je otkucaje srca u grlu. - Pojma nemam ni o ĉemu odvratila je oholo. Prezrivo ju je pogledao govoreći joj bez rijeĉi kako je smatra najvećim licemjerom na svijetu. Zagledala se u njega, a onda zakljuĉila da je najbolje rješenje u napadu, a ne u povlaĉenju. - Ĉak i ako si u pravu, a nisi, ne moraš se ponašati kao da ćeš na operaciju kanala korijena zuba. - To bi vjerojatno bilo mnogo bezbolnije. Jedna od njegovih zajedljivih primjedbi konaĉno ju je bocnula pa je sad ona bila ta koja je prestala hodati. - Misliš li to ozbiljno? upitala je iskreno povrijeĊena. Zagurao je ruku u dţep svoje parke i nogom šutnuo kamen. - Naravno da mislim. - Ne misliš. - Zbilja mislim. Sigurno je izgledala uzrujano, kao što se i osjećala, jer mu je izraz lica postao blaţi, nakon ĉega je koraknuo prema njoj. - O, Francie... Prije nego je ijedno shvatilo što se dogaĊa našla se u njegovu naruĉju i on je njeţno spustio usne na njezine. Poljubac je zapoĉeo mekano i njeţno, ali bili su tako gladni jedno drugoga da se gotovo u trenu promijenio. Zavukao je prste u njezinu kosu i sklonio je unatrag sa sljepooĉnica pa mu je sad padala preko


ruku. Obujmila ga je oko vrata i, stojeći na vrhu prstiju, rastvorila usnice da bi ţeljno primila njegov jezik. Poljubac ih je stresao. Bio je poput velikog tajfuna koji je snaţno pomeo sve njihove razliĉitosti. Jednom rukom posegnuo joj je ispod bokova i odigao je od zemlje. Ljubio joj je usne, pa vrat, potom ponovno usne. Ruka mu je našla njezinu golu koţu tamo gdje su joj se jakna i pulover podignuli iznad hlaĉa, i pomilovao je uz kraljeţnicu. U trenu je njih dvoje bilo vruće i znojno, puno soka i spremno pojesti jedno drugo. Pokraj njih je projurio automobil, ĉula se sirena i podrugljivi povici kroz prozore. Francesca je popustila stisak oko njegova vrata. - Prestani - jecala je. - Ne moţemo... o, Boţe... - Lagano ju je spustio na zemlju. Koţa joj je bila vruća. Dallie je lagano izvukao ruku ispod njezina pulovera i pustio jc. Radi se o tome da ljudi - rekao je gotovo bešĉujno - kad im se nešto ovakvo dogodi, ova vrsta seksualne kemije, gube zdrav razum. - DogaĊa li ti se takvo što ĉesto? - brzo je iznenada izbacila poput nervozne maĉke koju su pogrešno pogladili po krznu. - Zadnji put kad sam imao sedamnaest, i obećao sam samom sebi da ću izvući pouku iz toga. DoĊavola, Francie, imam trideset sedam godina, a ti, koliko, trideset? - Trideset jednu. - Oboje smo dovoljno stari da znamo bolje, a eto, ponašamo se poput dvoje napaljenih tinejdţera. - Odmahnuo je svojom plavokosom glavom samozgraţajući se. - Bit će ĉudo ako ti na kraju na vratu ne ostane modrica od sisanja. - Nemoj mene kriviti za to što se dogodilo - okosila se. - Dugo sam se suzdrţavala pa mi se sad sve ĉini dobro, ĉak i ti. - Mislio sam da ti i onaj princ Stefan... - Hoćemo. Samo još nismo stigli do toga. - Ĉini se da to vjerojatno više nećeš predugo odgaĊati. Ponovno su poĉeli hodati. Nedugo zatim Dallie ju je uzeo za ruku i njeţno joj stisnuo prste. Njegova gesta je trebala biti prijateljska i utješna, ali poslala je vruće trnce duţ Francescine ruke. Zakljuĉila je da je najbolji naĉin raspršivanja elektriciteta


meĊu njima bio koristiti hladan glas razuma. - Nama je već sve dovoljno zapetljano. Ova, ova seksualna privlaĉnost će to onemogućiti. - I prije deset godina si se dobro ljubila, zlato, ali otad si prešla u prvu ligu. - Ne ĉinim to tako sa svima - odgovorila je razdraţeno. - Bez uvrede, Francie, ali sjećam se da si davno, prije mnogo godina, kad je posao jednom ozbiljno zapoĉet imala još nekoliko stvari nauĉiti, što ne znaĉi da nisi bila jako dobra uĉenica. Reci mi zašto imam osjećaj da si otad pošteno usavršila put do poĉasnog mjesta. - Nisam. Grozna sam u seksu. Ko, kosa mi se zamrsi. Smijuljio se. - Mislim da više baš ne mariš jako za svoju kosu, što ne znaĉi da ti lijepo ne izgleda, i šminka, da ne zaboravim reći. - O Boţe - prostenjala je. A potom nastavila: - Moţda bismo se trebali pretvarati da se ništa nije dogodilo i vratiti se na ono kako je i bilo. Zagurao je njezinu ruku zajedno sa svojom u dţep parke. - Dušo, ti i ja kruţimo jedno oko drugoga istog sekunda otkad smo ponovno zajedno, njušimo i reţimo kao dva psa mješanca. Ako ubrzo ne pustimo da se stvari odvijaju prirodnim putom, oboje ćemo napola poludjeti. - Trenutak je zastao. - Ili oslijepiti. Umjesto da se ne sloţi s njim, kao što je trebalo, Francesca je ĉula sebe kako govori: - Pretpostavimo da odluĉimo nastaviti s ovim, što misliš koliko bi nam trebalo da... da sagorimo? - Ne znam. Potpuno smo razliĉiti. Pretpostavljam da će ta misterija nestati ako to uĉinimo dva ili tri puta, i da će tu tome priliĉno biti kraj. Je li bio pravu? Kaţnjavala se. Naravno daje bio. Ta vrsta seksualne privlaĉnosti bila je poput poţara šikare, gorjela je usplamtjelo i brzo, ali nije imala nikakve mogućnosti da opstane. Ponovno je od seksa pravila nešto veliko. Dallie se potpuno leţerno ponašao prema svemu tome pa je tako trebala i ona. Bila je to savršena mogućnost da ga se riješi, a da ne izgubi dostojanstvo.


Ostatak puta hodali su do seljaĉke kuće u tišini. Kad su ušli unutra ponašao se domaćinski, objesio im jakne, podesio ter- mostat da u kući bude udobno i natoĉio joj ĉašu vina iz boce koju je unio iz kuhinje. Poĉela je osjećati teret tišine koja je zavladala meĊu njima, i našla je utoĉište u sarkazmu. - Ako ta boca ima zatvaraĉ na odvrtanje, neću ga. - Izvadio sam ĉep vlastitim zubima. Potisnula je osmijeh, sjela na kauĉ i zakljuĉila da je previše nervozna da bi sjedila mirno. Ustala je. - Idem u zahod. Dallie ... nisam ponijela ništa sa sobom. Znam da je to moje tijelo i smatram se odgovornom za to, ali nisam planirala s tobom završiti u krevetu, ne znaĉi da sam to ni dosad odluĉila, ali ako odluĉim, ako odluĉimo, ako nisi bolje pripremljen od mene, bolje odmah mi reci. Nasmijao se. - Pobrinut ću se za to. - Tako i treba. - Pogledala ga je svojim najnamrgoĊenijim okrutnim pogledom jer se sve prebrzo odvijalo za nju. Znala je da je spremna uĉiniti nešto što će poţaliti, ali ĉini se da nije imala snagu volje zaustaviti se. Zato što je već godinu dana u celibatu, pretpostavljala je. Bilo je to jedino objašnjenje. Kad se vratila iz kupaonice on je sjedio na sofi, jednu ĉizmu prebacio preko koljena, i iz ĉaše pio sok od rajĉice. Sjela je na suprotni kraj kauĉa, ne baš uz sami rukohvat, ali nije se ni gnijezdila uz njega. Pogledao ju je. - Isuse, Francie, htio bih da se malo opustiš. Poĉinješ mi stvarati nervozu. - Ne pripisuj to meni - uzvratila je. - Nervozan si koliko i ja. Samo što to bolje prikrivaš. Nije porekao. - Hoćeš da se zajedno istuširamo i zagrijemo? Odmahnula je glavom. - Ne ţelim skinuti odjeću. - Bit će to priliĉno teško... - Nisam to mislila. Vjerojatno ću skinuti odjeću, konaĉno, moţda, ako odluĉim, ali planiram se zagrijati prije toga. Dallie se nacerio. - Znaš što, Francie? Ovo je smiješno, sjediti tu i razgovarati o tome. Gotovo mi je mrsko poĉeti te ljubiti. I tako je ona poĉela ljubiti njega jer više doslovno nije mogla podnijeti razgovor.


Ovaj poljubac bio je još bolji od onoga uz cestu. Njihova verbalna predigra oboje ih je dovela do ruba, i ü njihovu milovanju bilo je grubosti koja se ĉinila baš prikladnom za susret koji je bio apsurdno glup za njih oboje. Kad su im se usne spojile i jezici dodirnuli, Francesca je još jednom osjetila kako se ostatak svijeta gubi. Zavukla mu je ruke ispod košulje. Za nekoliko sekundi ostala je bez pulovera i gumbi na prednjici njezine svilene bluze bili su raskopĉani. Imala je lijepo donje rublje, ĉipkaste svilene košarice poput školjki prekrivale su joj grudi. Odmaknuo je jednu košaricu da naĊe blijedoţućkastu bradavicu i posisa je. Kad više nije mogla podnijeti ponovno mu je podignula glavu i nesmiljeno izvršila napad na njegovu donju usnicu, jezikom joj pratila trag i njeţno je grickala. Napokon je prstima kliznula niz njegovu kraljeţnicu i zagurala ih u pojas njegovih traperica. Zastenjao je i spustio je na noge, potom joj skinuo hlaĉe te izuo cipele i ĉarape. - Ţelim te vidjeti - rekao je promuklo, oslobaĊajući svilenu bluzu s njezinih ramena. Tkanje je osjećala kao milovanje kad joj je skliznula niz ruke. Dallieju je zastao dah. - Izgleda li sve tvoje donje rublje kao da pripada nastupu prvorazredne striptizete? - Svaki komadićak. - Propela se na prste i gricnula mu uho. Prsti su mu se poigravali s dvije male vezice na njezinu bedru koje su na mjestu pridrţavale mali svileni trokut gaćica, i ogolio joj je liniju bedra. Najeţila se. - Ponesi me gore - prošaptala je. Provukao je ruku i spod njezinih koljena, podigao je i još jaĉe privio prsima. - Nisi teţa od pune torbe štapove za golf, dušo. Njegova spavaća soba bila je velika i udobna, na jednoj strani bio je kamin, a krevet je bio zavuĉen ispod spuštena stropa. Obzirno ju je poloţio na prekrivaĉ, a potom posegnuo za tankim vezicama na njezinim bedrima. - Nemoj. Nemoj. - Odgurnula mu je ruku i pokazala prema sredini prostorije. - Najprije to skini, vojniĉe. - Pogledao ju je sumnjiĉavo. - Što to skini? - Svoju odjeću. Zabavi trupe.


- Moju odjeću? - Namrštio se. - Nekako sam mislio da ćeš moţda ti to uĉiniti umjesto mene. Odmahnula je glavom i naslonila se na lakat, upućujući mu jedan od najvještiĉjih, kuĉkinih osmjeha. - Skidaj se. - Slušaj me, Francie... Tromo podiţući ruku ponovno je pokazala prema sredini prostorije. - Ĉini to zbilja sporo, ljepoto - prela je. - Ţelim uţivati u svakom trenutku. - O, Francie... Ĉeznutljivo je pogledao prema istovjetnim košaricama poput školjki iznad njezinih dojki, a potom spustio pogled niţe, do malenog svilenog trokuta. Lagano je razmaknula noge kako bi ga nadahnula. - Osjećam se glupo praveći veliku predstavu od skidanja odjeće sa sebe - gunĊao je dok se kretao prema sredini prostorije. Prstima je njeţno prelazila preko svilenog trokuta. - Šteta. Što se mene tiĉe, muškarci poput tebe došli su na ovaj svijet da zabave ţene poput mene. Pogled mu je slijedio njezine prste. - Je li to sad to? Poigravala se malom vezicom. - Sav mišićav i bez mozga, a za što si još dobar? Podigavši pogled lijeno joj se nacerio i polako poĉeo otkopĉavati manšete. - Dakle, pretpostavljam da ćeš sad saznati. Francesca je osjećala kako joj vruća krv kola ţilama. Obiĉan ĉin poput otkopĉavanja manšeta na košulji iznenada je se dojmio kao nešto najerotiĉnije što je ikada vidjela. Dallie je sigurno zapazio daje ubrzano disalajer mu je osmijeh zatitrao na usnama, a potom nestao kad ju je zaozbiljno poĉeo zabavljati. Polako je otkopĉavao ostale gumbe na košulji, a potom košulju ostavio nekoliko trenutaka raskopĉanu prije nego ju je skinuo. Lagano je razdvojila usnice. Prouĉavala je poigravanje mišića na njegovim prsima kad se sagnuo izuti ĉizme i ĉarape. Samo u trapericama i širokom koţnom remenu uspravio se i zakaĉio palac za pojas. - Skini taj grudnjak - rekao je. - Ovdje više ništa ne skidam dok ne vidim nešto dobro.


Pretvarala se da premišlja, a potom polako posegnula iza leĊa otkopĉati malu sponu. Remenĉići su spuznuli niz ramena, ali školjke su ostale na mjestu na grudima. - Najprije ti izvuci remen - rekla je dubokim grlenim glasom. - A onda povuci zatvaraĉ. Izvukao je remen iz petlji na trapericama. Trenutak ga je pustio da visi, a kopĉa mu se uvijala viseći iz šake. Potom ju je iznenadio bacivši ga na krevet gdje joj je pao preko gleţnjeva. - Za svaki sluĉaj, budem li ga morao koristiti za tebe - rekao je glasom punim seksi prijetnje. Teško je progutala. Raskopĉao je najgornju kopĉu na trapericama, a potom jedva nekoliko centimetara povukao patentni zatvaraĉ i pokazao svoj ravan trbuh. Potom je ruku lagano oslonio na kosinu, ĉekajući na nju. Polako je skinula svilene košarice s dojki njeţno se izvijajući kako bi se mogao do sita nagledati. Sad je on bio taj koji je teško gutao. - Traperice, vojniĉe - prošaptala je. Povukao je patentni zatvaraĉ do kraja, a potom zagurao oba palca u pojas, na brzinu skinuvši traperice i gaćice zajedno. Konaĉno je pred njom stajao gol. Bez pretvaranja da joj je neugodno naslaĊivala se onim što vidi. Bio jc ĉvrst, ponosan, gladak, sjajan i lijep. Pustila je da joj glava padne natrag na jastuke, a kosa joj se poput aureole rasula oko nje dok ga je gledala kako prilazi krevetu sa strane. Kaţiprstom je povukao dugaĉku crtu od njezina vrata do trokuta gaćica. - Razveţi vezice - naredio je. - Razveţi ili ti - odgovorila je. Sjeo je na rub kreveta i pruţio ruku prema jednoj od saten- skih vrpci. - Primirila mu je ruku. - Usnama. Smijuljio se, a potoni sagnuo i uĉinio kako mu je naredila. Kad je povukao svileni trokut izmeĊu njezinih nogu poljubio ju je, a potom poĉeo milovati po unutarnjoj stani bedara. Dala se u vlastitu istraţivaĉku misiju i njezina ruka ga je pohlepno dodirivala. Nakon nekoliko trenutaka zastenjao je, odvojio se i posegnuo prema ladici ormarića uz krevet. Kad joj je okrenuo leĊa, nasmijala se i podigla na koljena nosom mu dodirnuti vrat.


Nikada ne šalji muškaraca da obavlja ţenin posao - prošaptala je. Pruţila je ruku preko njega i preuzela njegov zadatak, ljubakajući ga i nadraţujući sve dok mu se koţa nije orosila znojem. DoĊavola, Francie - rekao je promuklo - samo tako nastavi pa od ovog susreta nećeš dobiti ništa osim dosadnih uspomena. Osmjehnula se i spustila natrag na jastuke, raširivši noge. - Nekako sumnjam u to. Iskoristio je prednost onoga što mu je nudila muĉeći je struĉnim milovanjem sve dok ga nije zamolila da prestane. Ljubio ju je zadihano. Kad je konaĉno ušao u nju zarila je ruke u njegove bokove i vrisnula. Propeo se, uranjajući dublje. Poĉeli su razgovarati, zadihani, razmjenjujući kratke rijeĉi. - Molim te... - Kako je dobro... -To... jaĉe... - Slatka... Svako je bilo naviknuto biti pravi ljubavnik, uviĊavan, podatan, ali uvijek pod kontrolom. Danas su bili uspaljeni i mokri, napeti od strasti i zaboravljali na sve osim na suludo glasanje jednog lijepog tijela koje je posezalo za drugim. Svršili su, u sekundu razmaka, prepustili se buĉnom ushitu i zadihani ispunili zrak uzvicima, stenjanjem i bestidnim rijeĉima. Nakon toga nijedno nije moglo reći kome je bilo neugodnije.

DVADESET DEVETO POGLAVLJE Napeto su objedovali i oboje priĉali viceve koji uopće nisu bili smiješni. Potom su se vratili u krevet i ponovno vodili ljubav. Usne su im bile zalijepljene a tijela spojena pa nisu mogli razgovarati, ali nijedno baš nije bilo raspoloţeno za veliku priĉu. Spavali su nemirno i budili se u sitne sate da bi shvatili kako se još nisu zasitili jedno drugoga.


- Koliko smo to puta? - prostenjao je Dallie nakon što su završili. Primaknula se bliţe nosom pod njegovu bradu. - Hm, ĉetiri, ĉini mi se. Poljubio ju je u tjeme i promrmljao: - Francie, mislim da ovu vatru koja se meĊu nama rasplamsala neće biti tako lako ugasiti kako smo mislili. Bilo je već prošlo osam sljedećeg jutra, a nijedno se nije ni promeškoljilo. Francesca se lijeno protegnula i Dallie ju je prigrlio. Tek što su se poĉeli malo glupirati kad su zaĉuli korake po stepenicama. Dallie je potiho opsovao. Francesca je naglim pokretom glave pokazala prema vratima, a potom zapanjeno promatrala kad se obla kvaka poĉela zakretati. Kroz misli joj je prošla ruţna slika vojske Dalliejevih bivših djevojaka kako bijesno ulaze i kako svakoj kljuĉ od kuće visi s prstiju. - O, Boţe... - Nije si mogla pomoći. Zavukla se ispod pokrivaĉa i preko glave navukla plahtu. Baš u tom trenutku zaĉula je otvaranje vrata. Dallie je zvuĉao blago oĉajan. - Za Boga miloga, ne bi li mogla barem pokucati? - Bojala sam se da ću prosuti kavu. Nadam se da je ispod Francie jer će mi biti neugodno. - Zapravo, nije Francie - rekao je Dallie. - I treba ti biti neugodno. Madrac se uleknuo kad je Holly Grace sjela na rub kreveta i kad su joj bedra okrznula Francescine listove. Blagi miris kave probijao je kroz plahtu. - Barem si i meni mogla donijeti šalicu - poţalio se Dallie. Holly Grace se ispriĉala. - Nisam razmišljala. Mnogo mi je toga na umu. Šalio si se, nisi li, kad si rekao da to ispod nije Francesca? Dallie je potapšao Francescin bok ispod plahti. - Samo ti ostani tu, Rosalita, dušo. Ova luĊakinja će za nekoliko minuta otići. Holly Grace je povukla vrh plahte. - Francie, moram razgovarati s oboma.


Francesca je ĉvršće zgrabila plahtu i na španjolskom promrmljala nešto o skretanju na zavoju da bi se došlo do poštanskog ureda. - Dallie se smijuljio. - Ma daj, Francie, znam da si ti - rekla je Holly Grace. - Tvoje donje rublje je posvuda po podu, ono što je od njega ostalo. Francesca nije vidjela gracioznog izlaza. Što je moguće dostojanstvenije spustila je plahtu do brade i zapiljila se u Holly Grace koja je sjedila na rubu kreveta u starim trapericama i ka- ubojskoj potkošulji. - Što hoćeš? - upitala je. - Tri dana već odbijaš razgovarati sa mnom. Zašto si baš ovo jutro izabrala biti razgovorljiva? - Trebalo mi je malo vremena da razmislim. - Nisi li mogla naći neko mjesto koje bi više odgovaralo za susret? - upitala je Francesca. Odmah do nje Dallie se nagnuo uz uzglavlje, pijuckao kavu koju mu je donijela Holly Grace, i doimao se opuštenije no ikada. Kao jedina osoba koja je leţala Francesca je iznenada shvatila da se dovela u nezavidan poloţaj. Stisnuvši plahtu pod pazuh progutala je neugodu i podigla se u sjedeći poloţaj. - Hoćeš gutljaj? - upitao je Dallie pruţajući joj šalicu s kavom? Uklonila je kosu s lica i pretjerano ljubazno mu zahvalila, odluĉna da bude opuštenija od oboje. Kad je uzela šalicu, Holly Grace je ustala i pošla prema prozoru, izvadila ruke iz prednjih dţepova i stavila ih u straţnje. Promatrajući njezine pokrete Francesca je shvatila da je njezina prijateljica mnogo nervoznija nego što se pretvara. Kad je malo bolje pogledala vidjela je izdajniĉke znakove napetosti po poloţaju ramena Holly Grace. Holly Grace se igrala rubom zastora. - Vidite, radi se o tome da je ta, ta situacija koja je nastala meĊu vama nekako krenula onim putem koji sam ja planirala. - Kakva situacija? - upitala je Francesca braneći se. - Kakvi planovi? - zapitao je Dallie. Holly Grace se okrenula. - Francie, moraš shvatiti da ništa od ovoga nema veze s neodobravanjem. Godinama ti govorim


da si propustila jednu od najvećih ţivotnih prilika zato što nisi provela više vremena u krevetu s Dalliejem Beaudineom. - Holly Grace! - usprotivila se Francesca. - Hvala ti, dušo - rekao je Dallie. Francesca je shvatila da su ponovno poĉeli pobjeĊivati i polako je smireno otpila gutljaj kave. Holly Grace je prišla podnoţju kreveta i piljila u svog bivšeg supruga. - Dallie, moj biološki sat samo što nije otkucao ponoć. Uvijek sam mislila da ću prije ili poslije naći nekoga za koga ću se poţeljeti udati. Neko vrijeme sam se ĉak nadala da ja i Gerry... U svakom sluĉaju, mislila sam se smiriti i pustiti producentima ’China Colta’ da me snimaju od prsa naviše svakih nekoliko sezona dok ne rodim nekoliko djece. Ali u zadnje vrijeme shvatila sam da su to maštanja i da zapravo... bolje u meni. - Prišla je Francescinoj strani kreveta obavijajući ruke oko sebe kao da joj je hladno. Francesca je vidjela tugu u prijateljiĉinim lijepim ponosnim crtama lica i mogla je pretpostaviti koliko je koštalo Holly Grace da bude tako otvorena po pitanju potrebe za djetetom. Pruţila je šalicu s kavom Dallieju i potapšala krevet pokraj sebe: - Sjedni, Holly Grace, i reci mi što te muĉi. Holly Grace je sjela, i njezine plave oĉi prikovale su se za zelene Francescine. - Ti znaš koliko ţelim imati dijete, Francie, i pretpostavljam da me sve to što se dogodilo s Teddyjem navelo da još jednom o tome razmislim. Dosta mi je toga da volim samo tuĊu djecu; ţelim svoju vlastitu. Dallie mi godinama govori da ne traţim svu sreću u dolarskim novĉanicama i mislim da sam konaĉno shvatila kako je u pravu. Francesca je pruţila ruku i sućutno dodirnula njezinu. Poţe- ljela je da Gerry nije juĉer odletio kući premda ga, nakon tri dana neuspješna nagovaranja Holly Grace da razgovara s njim, uopće nije krivila. - Kad se vratiš natrag u New York ti i Gerry trebate se naći. Znam da ga voliš, i da on voli tebe i... - Zaboravi na Gerryja! - odvratila je. - On je Petar Pan. Nikada neće odrasti. Gerry je savršeno jasno dao do znanja da me ţeli oţeniti. Ali isto tako je dao do znanja da ne ţeli djecu sa mnom.


- Nikada mi nisi priĉala o tome - rekao je Dallie, oĉito iznenaĊen tim otkrićem. - Ti i Gerry morate poĉeti otvoreno razgovarati jedno s drugim bila je uporna Francesca. - Neću ga moliti. - Holly Grace se ispravila pokušavajući zadrţati svoje dostojanstvo. - Financijski sam neovisna, barem poloviĉno zrela, i ne vidim nijednog razloga na svijetu zašto bih se morala uvaliti u brak samo zato da bih imala djecu. Potrebna mi je samo tvoja pomoć. - Znaš da ću uĉiniti sve što je u mojoj moći. Nakon onoga što si ti meni pomogla kad... - Hoćeš li mi posuditi Dallieja? - iznenada je upitala Holly Grace. Dallie se naglo uspravio na krevetu. - Ĉekaj malo! - Dallie nije moj da ti ga posuĊujem - odgovorila je sporo Francesca. Holly Grace se nije obazirala na Dalliejevo zgraţanje. Ne skidajući pogleda s Francesce, rekla je: - Znam da ima desetak muškaraca koje bih mogla pitati, ali ne mogu imati dijete bilo s kim. Volim Dallieja, a i Danny je još uvijek izmeĊu nas. Trenutno je jedini muškarac u kojega imam povjerenja. - Pogledala je u Francescu pomalo prijekorno. - On zna da gaja neću pokušati iskljuĉiti kao ti. Shvaćam koliko mu je vaţna obitelj, i dijete bi bilo njegovo jednako koliko i moje. - To vas dvoje riješite - rekla je Francesca odluĉno. Holly Grace je pogledom prelazila od Francesce do Dallieja. - Ne slaţem se s tim. - Obratila se Dallieju: - Shvaćam da će biti pomalo jezivo, leći u krevet s tobom nakon toliko vremena, kao da spavam s bratom. Ali ako popijem nekoliko pića i zamislim da sam s Tom Cruiseom... Njezin slab pokušaj da se našali nije uspio. Dallie je izgledao kao da gaje upravo šakom udarila u trbuh. - Što je previše, previše je! Pruţio je ruku i dograbio ruĉnik koji je leţao na tepihu pokraj kreveta. Holly Grace ga je molećivo gledala. - Znam da imaš nešto reći na sve ovo, ali hoćeš li dopustiti da Francesca i ja samo nekoliko minuta nasamo porazgovaramo?


- Ne, neću - odvratio je hladno. - Ne vjerujem vama dvjema. Ovo je savršen primjer kako su se ţene u ovoj zemlji razularile. Ponašate se kao da su muškarci samo sporedna zanimacija, igraĉkice koje vas zabavljaju. - Ispod pokrivaĉa je omotao ruĉnik oko sebe. Bez obzira na to što tko rekao ne vjerujem da su svi ti problemi poĉeli kad su ţene dobile pravo glasa. Što se mene tiĉe, to je poĉelo kad ste jedna drugu uĉile čitati. - Ustao je iz kreveta zategnuvši ĉvršće ruĉnik oko pojasa. - Još nešto, pomalo mi je dosta da vas dvije prema meni postupate kao da sam hodajuća banka sperme! Rekavši to, bijesno je otišao u kupaonicu i zalupio vratima. Holly Grace, koju se Dalliejeva ljutnja nije dojmila, vratila je pogled na Francescu. - Pretpostavimo da navedem Dallieja na moj naĉin razmišljanja, što bi ti imala reći na to? Ta pomisao je Francesci stvarala veću neugodu nego što je to ţeljela priznati. - Holly Grace, samo zato što smo se Dallie i ja prepustili noći privremene ludosti ne znaĉi da imam prava petljati se u to. Sve što se dogodi vaša je meĊusobna stvar. Holly Grace je pogledala u Francescino donje rublje razbacano po podu. - Hipotetiĉki govoreći, da si zbilja zaljubljena u Dallieja, kako bi se osjećala zbog toga? Na licu I lolly Grace vidjela se ogoljena potreba pa je Francesca odluĉila da joj mora odgovoriti iskreno. Nekoliko trenutaka je razmišljala. - Koliko god da te volim Holly Grace, koliko god suosjećam s tvojom ţeljom da imaš dijete, da zbilja volim Dallieja, ne bih ti dopustila da ga dotakneš. Holly Grace trenutak nije odgovorila, a potom joj se nekako tuţno osmijehnula. - Tako isto bih i ja rekla. Unatoĉ svoj tvojoj prevrtljivosti, Francie, upravo me ovakvi trenuci navode da se sjetim zašto smo najbolje prijateljice. Holly Grace joj je stisnula ruku i Francesci je bilo drago vidjeti da joj je konaĉno oprostila što joj je lagala za Teddyja. Ali kad je pogledala u prijateljiĉino lice, namrštila se. - Holly Grace, nešto mi tu ne zvuĉi istinito. Jako dobro znaš da se Dallie neće sloţiti. Nisam baš uvjerena ni da ti to ţeliš. - Mogao bi - rekla je Holly Grace zauzimajući obrambeni stav. Dallie je pun iznenaĊenja.


- Ali ne ovakvih. - Francesca ni na trenutak nije povjerovala da bi se on mogao sloţiti s idejom Holly Grace i sumnjala je da Holly Grace vjeruje u suprotno. - Znaš li na što me podsjećaš? - rekla je Francesca zamišljeno. - Podsjećaš me na nekoga koga boli zub i koji se ĉekićem lupa po glavi da bi se oslobodio bola u ustima. - Smiješno - odbrusila je Holly Grace i veoma brzo joj odgovorila pa je Francesca znala da ju je dirnula u ţivac. Sinulo joj je da je Holly Grace prestrašena. Poĉela se hvatati za slamku nadajući se da će naći nekakvu razbibrigu da joj ublaţi bol u srcu zbog gubitka Gerryja. Nije bilo niĉega što je Francesca mogla uĉiniti nego se nagnuti naprijed i sućutno je zagrliti. - Gle, nije li to prizor koji razgaljuje muškarĉevo srce? otegnuto je progovorio Dallie kad je izišao iz kupaonice zakopĉavajući košulju. Doimao se kao muškarac koji je proteklih nekoliko minuta sporo gorio, i odmah je bilo oĉito da se njegova ljutnja od praviĉnog gnušanja pretvorila u ozbiljan pravi šumski poţar. - Jeste li vas dvije već odluĉile što ćete sa mnom? - Francie kaţe da te ne mogu dobiti - odgovorila je Holly Grace. Uzrujana, Francesca je povikala: - Holly Grace, nisam ja to... - O, je li? - Dallie je zagurao kraj košulje u traperice. - Dovraga, mrzim ţene. - Prstom je ljutito pokazao na Francescu. - Samo zato što smo sinoć osjetili provalu strasti ne znaĉi da imaš bilo kakvo pravo donositi osobne odluke u moje ime. Francesca je bila jako povrijeĊena. - Nisam donijela osobnu... Obratio se Holly Grace. - A ti, ako ţeliš imati dijete, zaviri u neĉije tuĊe gaće jer, dovraga, neću ti ja sluţiti kao rasplodni muţjak. Francesca je prema njemu osjetila ljutnju za koju je shvaćala da nije posve razumna. Nije li mogao vidjeti da Holly Grace trpi prave bolove i da ne razmišlja baš jasno? - Nisi li ti pomalo bezosjećajan? - upitala je potiho.


- Bezosjećajan? - Problijedio je u licu od ljutnje. Ruke je stisnuo u šake i izgledao poput muškarca koji ţeli uništiti jedan od najvećih oblika ţivota. Kad im je prišao, Francesca se nagonski šćućurila pod plahte, ĉakje i Holly Grace ĉini se ustuknula. Ruka mu je poletjela prema podnoţju kreveta. Francesca je kratko uzrujano prosiktala, ali tad je vidjela da je dograbio torbicu Holly Grace s mjesta na koje ju je bacila. Otvorivši je, ispraznio je sadrţaj i zgrabio kljuĉeve njezina auta. Kad je progovorio, glas mu je zvuĉao sumorno. - Što se mene tiĉe, vas dvije moţete ravno u pakao. - To rekavši bijesno je izišao iz prostorije. Kad je nedugo zatim Francesca u daljini zaĉula zvuk automobila koji se udaljava osjetila je ţalac ţaljenja za gubitkom kuće u kojoj rijeĉi ljutnje nikada nisu bile izgovorene.

TRIDESETO POGLAVLJE

v

S

est tjedana kasnije Teddy je izišao iz dizala i krenuo niz hodnik do svog stana cijelim putem za sobom vukući svoju naprtnjaĉu. Mrzio je školu. Cijeli ţivot ju je volio, ali sad ju je mrzio. Danas je Miss Pearson rekla razredu da će na kraju godine raditi projekt iz društvenih predmeta i Teddy je već znao da će ga vjerojatno srušiti. Miss Pearson ga nije voljela. Rekla je da će ga izbaciti iz razreda darovitih ako ne promijeni svoj stav. To je bilo toĉno. Otkad se vratio iz Wynettea, više mu ništa nije bilo zabavno. Cijelo vrijeme bio je zbunjen, kao da je u njegovu ormaru bilo ĉudovište spremno skoĉiti na njega. A sad bi ga još mogli izbaciti i iz razreda darovitih. Teddy je znao da nekako mora smisliti zbilja dobar referat iz društvenih predmeta, posebice kad je onako zabrljao projekt s bubama za sat prirode. Ovaj projekt mora biti bolji od svaĉijega, ĉak i od starog glupog Miltona Grossmana koji će pisati gradonaĉelniku Edu Kochu i zamoliti ga da jedan dan provede s njim. Miss Pearson se svidjela ta zamisao. Rekla je da bi Miltonova


inicijativa trebala biti nadahnuće ĉitavom razredu. Teddy nije vidio kako bi netko tko kopa nos i miriše poput kuglice naftalina nekome mogao biti nadahnuće. Kad je došao do vrata Consuelo je izišla iz kuhinje i rekla mu: Danas je stigao paket za tebe. U tvojoj je spavaćoj sobi. - Paket? - Teddy je skinuo jaknu dok je išao niz hodnik. Boţić je došao i prošao, roĊendan mu nije bio do srpnja, a do Valentinova su ostala još dva tjedna. Zašto je dobio paket? Kad je ušao u svoju spavaću sobu ugledao je nasred poda golemu kartonsku kutiju s povratnom adresom iz Wynettea u Teksasu. Spustio je jaknu, gurnuo naoĉale na hrbat nosa, i ţva- kao palac. Jedan dio njega priţeljkivao je da kutija bude od Dallieja, dok drugi dio njega nije ĉak ţelio ni misliti o Dallieju. Kad god je pomislio, osjećao je kao da ono ĉudovište iz ormara stoji odmah iza njega. Najoštrijim škarama razrezavši zamotani paket razdvojio je preklope na kutiji i pogledom potraţio poruku. Vidio je samo hrpu manjih kutija poĉeo ih otvarati, jednu po jednu. Kad je završio, sjeo je ošamućen zgledan u obilje koje gaje okruţivalo, niz darova koji su izvrsno odgovarali devetogodišnjem djeĉaku, kao da mu je netko proĉitao misli. Na jednoj strani bile su naslagane krupne divne stvari poput jastuka na napuhavanje, paprenih ţvakaćih i laţne plastiĉne kocke od leda s mrtvom muhom u sredini. Neki darovi odgovarali su njegovu intelektu, programirani kalkulator i komplet Kronika iz Narnije. U drugoj kutiji bili su predmeti koji su predstavljali cijeli svijet muškosti: pravi vojniĉki noţić, dţepna svjetiljka s crnom gumenom ruĉkom i komplet odvijaĉa Black & Decker za odrasle. Ali njegov najdraţi dar nalazio se na dnu kutije. Razmotavši papir vrisnuo je od zadovoljstva kad je pogledom obuhvatio najbolji, najljepši, najstrašniji gornji dio trenirke koji je ikada vidio. Mornarskoplavu prednjicu krasila je karikatura bradatog motocikliste koji je znaĉajno pogledavao iskosa dok su mu oĉne jabuĉice iskakale, a iz usta mu curila slina. Ispod bajkera, naranĉastim fluorescentnim slovima, pisalo je Teddyjevo ime i


natpis ’RoĊen za izazivanje nevolje’. Teddyje prigrlio gornji dio trenirke uz prsa. Za djelić sekunde pomislio je da mu je sve to poslao Dallie, ali tad je shvatio da se to ne šalje djetetu koje smatraš kilavcem, no budući da je znao kakvo mišljenje Dallie ima o njemu, znao je da su ti darovi sigurno potekli od Skeeta. Ĉvršće je stisnuo gornji dio trenirke i sam sebi rekao kako je sretan što ima prijatelja poput Skeeta Coopera, nekoga tko moţe vidjeti iza njegovih naoĉala i sliĉnih stvari i doprijeti do pravoga djeteta. Theodore Day; roĊen za izazivanje nevolje! SviĊao mu se zvuk tih rijeĉi, njihov okus i opip, cijela ta zamisao da je zakrţljalo dijete poput njega, koje je bilo kreten u sportu i kojega će moţda izbaciti iz razreda za darovite RoĎen za izazivanje nevolje! Dok se Teddy divio svojoj trenirci, Francesca je premotavala snimku svoje emisije. Kad se na kameri ugasilo crveno svjetlo prišao joj je Nathan Hurd i ĉestitao joj. Njezin producent bio je proćelav i zdepast, fiziĉki nimalo dojmljiv, ali psihiĉki dinamo. Na neki naĉin podsjećao ju je na Clare Padgett koja je trenutaĉno vodila odjel vijesti na televizijskoj postaji u Houstonu i na razmišljanja o samoubojstvu. Oboje su bili zaluĊeni perfe- kcionisti i oboje je toĉno znalo što joj je odgovaralo. - SviĊa mi se kad tako odu iz emisije - rekao je Nathan, a podbradak mu drhturio od zadovoljstva. - Prikazat ćemo program takav kakav jest, a gledanost će probiti plafon. Upravo je završila program o elektroniĉkom evangelizmu u kojemu joj je uvaţeni gost bio veleĉasni Johnny T. Platt koji je izišao otpuhujući nakon što ga je šarmirala pa je otkrio više nego što je ţelio, o nekoliko propalih brakova i svom neandertalskom stavu prema ţenama. - Hvala Bogu što imam samo nekoliko minuta za ispuniti jer bismo morali ponovno snimati - rekla je kad je otkaĉila mikrofon s marame s uzorkom turske mustre obavijene oko vrata njezine haljine. Nathan je pokraj nje išao s njom u korak i zajedno su izišli iz studija. Sad kad je snimanje bilo završeno i kad se Francesca


više nije morala sva usredotoĉiti na posao, nad njom se nadvila poznata teţina. Prošlo je šest tjedana otkad se vratila iz Wynet- tea. Dallieja nije vidjela sve od onda kad je bijesno izjurio iz svoje kuće. Toliko o njezinoj zabrinutosti kako će ga uspjeti vratiti u Teddyjev ţivot. Osjećala se zbunjenom, poput jednog od onih odbjeglih tinejdţera. Zašto je nešto što je bilo loše po nju osjećala kao nešto ispravno? Potom je shvatila da joj Nathan nešto govori. - ...danas je bila presica o sveĉanosti Kipa slobode. Mi ćemo na raspored u svibnju staviti emisiju o useljenicima, o bogatima i siromašnima, nešto u tom stilu. Što ti misliš o tome? Kimnula je u znak slaganja. Poĉetkom sijeĉnja poloţila je ispit iz graĊanskog prava, a nedugo zatim dobila poziv iz Bijele kuće kojim je pozivaju da sudjeluje u posebnoj sveĉanosti koja će se u svibnju odrţati kod Kipa slobode. Veliki broj javnih osoba koje su u zadnje vrijeme podnijele zamolbu za dobivanjem ameriĉkog drţavljanstva zavjetovalo bi se zajedno. Uz Francescu, u toj skupini bilo je još nekoliko latinoameriĉkih sportaša, jedan koreanski modni kreator, jedan ruski plesaĉ baleta i dva nadasve ugledna znanstvenika. Nadahnuta uspjehom ponovnog sveĉanog otvorenja Kipa slobode iz 1986. godine, Bijela kuća planirala je da predsjednik odrţi govor dobrodošlice i stvori mali patriotski ţar te ujedno ojaĉa svoj poloţaj meĊu manjinskim glasaĉima. Nathan se zaustavio kad su stigli do njegova ureda. - Imam sjajne planove za sljedeću sezonu, Francesca. Više politiĉke naravi. Ti imaš pakleno najbolji naĉin za prodrijeti u... - Nathane - oklijevala je trenutak i potom je, znajući da je to već predugo odgaĊala, donijela odluku. - Moramo razgovarati. Oprezno ju je pogledao prije nego joj je dao znak da uĊe unutra. Pozdravila je njegovu tajnicu, a potom ušla u njegov privatan ured. Zatvorio je vrata i jednim debeljuškastim bokom zasjeo na rub stola, napinjući već prenapete šavove na svojim platnenim hlaĉama. Francesca je duboko udahnula i rekla mu za odluku koju je donijela nakon mjeseci razmišljanja. - Znam da nećeš biti baš


oduševljen ovim, Nathane, ali kad moj ugovor s televizijskom mreţom na proljeće bude trebalo obnoviti, reći ću svom agentu da ponovno pregovara. - Naravno da ćeš ponovno pregovarati - rekao je Nathan oprezno. - Siguran sam da će mreţa iznaći nekoliko dolara za mali dodatni novĉani poticaj. Ali upozoravam te, ne baš previše. Novac nije bio problem i odmahnula je glavom. - Nathane, neću više raditi tjedne emisije. Ţelim to smanjiti na dvanaest posebnih emisija godišnje, jednu emisiju mjeseĉno. - Preplavio ju je osjećaj olakšanja kad je te rijeĉi konaĉno naglas izgovorila. Nathan je naglo ustao s kuta svog stola. - Ne mogu vjerovati. Mreţa se s tim nikako neće sloţiti. Poĉinit ćeš si profesionalno samoubojstvo. - Riskirat ću. Ne ţelim više ţivjeti ovako, Nathane. Dosta mi je cijelo vrijeme biti umorna. Dosta mi je gledanja kako drugi odgajaju moje dijete. Nathan, koji je svoje kćeri viĊao samo vikendima i odgajanje djece prepustio ţeni, ĉini se nije imao blijedog pojma o ĉemu ona to govori. - Ţene se u tebe ugledaju kao u uzor - rekao je, oĉito odluĉivši apelirati na njezinu politiĉku svijest. - Neke od njih će reći da si se prodala. - Moţda... nisam sigurna. - Odgurnula je u stranu hrpu ĉasopisa i sjela na njegov kauĉ. - Mislim da ţene shvaćaju da ţele biti više od istrošenih preslika muškaraca. Devet godina ĉinila sam sve što i muškarci. Odgoj djeteta prepustila sam drugim ljudima, toliko sam pretrpala raspored pa kad se probudim u hotelskoj sobi moram iz ladice izvući komad papira da se podsjetim u kojemu sam gradu. Odlazim spavati s grĉem u ţelucu razmišljajući o tome što sve sljedećeg dana moram obaviti. Umorna sam od toga, Nathane. Volim svoj posao, ali umorna sam od voljenja ga dvadeset ĉetiri sata, sedam dana u tjednu. Volim Teddyja, i još mi je samo devet godina ostalo do njegova odlaska na fakultet. Ţelim više biti s njim. Ovo je jedini ţivot koji mi je dan i, da ti budem iskrena, nisam baš zadovoljna naĉinom na koji ga ţivim. Namrštio se. - Pretpostavimo da se mreţa sloţi, u što najozbiljnije sumnjam, izgubit ćeš mnogo novca.


- U pravu si - podrugljivo je potvrdila Francesca. - Morat ću smanjiti svoj godišnji budţet za odjeću s dvadeset na deset tisuća dolara. Vidim samo milijun istrošenih zaposlenih majki koje ne spavaju razmišljajući o tome kako svojoj djeci kupiti nove cipele za školu. - Koliko je novca ţeni potrebno, pitala se. Koliko moći? Je li ona bila jedina ţena na svijetu koja je bila umorna od prihvaćanja svih tih muških mjerila zbog uspjeha? - Što ti zapravo zbilja ţeliš, Francesca? - upitao je Nathan prebacivši taktiku sa sukobljavanja na pomirdbenu. - Moţda bismo mogli pronaći neku vrstu kompromisa? - Ţelim vrijeme - odgovorila je Francesca umorno. - Ţelim moći ĉitati knjigu samo zato što je ţelim ĉitati, a ne zato što će mi sljedećeg dana autor doći u emisiju. Ţelim cijeli tjedan provesti a da mi nitko ne stavi ni jedan jedini vrući uvijaĉ u kosu. Ţelim pratiti Teddyja na jedan od razrednih izleta, za ime Boga. - Potom je izgovorila misli koje su se postupno raĊale u njoj. - Ţelim iskoristiti dio energije koji sam trošila na posao i ozbiljno se pozabaviti time da uĉinim nešto znaĉajno za sve one ĉetrnaestogodišnjakinje koje u ovoj zemlji prodaju svoja tijela zato što nemaju kamo otići. - Radit ćemo više emisija o odbjeglima - rekao je brzo. - Smislit ću nešto da moţeš imati malo više slobodna vremena. Znam da smo te svi mi iscrpljivali, ali... - Nema trgovanja, Nathane - rekla je ustajući s kauĉa. - Ovaj vrtuljak na neko vrijeme usporava. -Ali Francesca... Dala mu je brz poljubac u obraz, a potom izišla iz njegova ureda prije nego je uspio bilo što reći. Znala je da njezina popularnost nije bila garancija da joj mreţa ne bi dala otkaz, osjete li da je nerazumna, ali morala je riskirati. DogaĊaji proteklih šest tjedana pokazali su joj gdje leţe njezini prioriteti, a pouĉili su je nešto vaţno i o njoj samoj; više nije imala ništa dokazati. Kad je stigla u vlastiti ured Francesca je zatekla hrpu telefonskih poruka koje su je doĉekale. Uzela je prvu i odloţila je ne pogledavši je. Pogled joj je odlutao prema dosjeu na njezinu stolu u kojemu je bio iscrpan saţetak profesionalne golf karijere


Dallasa Beaudinea. Istodobno kad je pokušala Dallieja maknuti iz misli poĉela je skupljati materijal. Premda se obzirno poigravala sa stranicama nije joj bilo teško ponovno proĉitati ono što je već pomno prouĉila. Svaki ĉlanak, svaki telefonski poziv koji je obavila, svaki dio informacije koju je bila u stanju prikupiti pokazivao je u istom smjeru. Dallas Beaudine imao je sav talent koji je bio potreban da postane prvak; ali on to izgleda nije baš ţarko ţelio. Pomislila je na ono što je rekao Skeet i pitala se kakve sve to veze ima s Teddyjem, ali odgovor joj je stalno izmicao. Stefan je bio u gradu i obećala je te veĉeri otići s njim na privatnu zabavu u La Cote Basque. Ostatak popodneva razmišljala je o tome da to otkaţe, ali znala je da bi to bilo kukaviĉko iz- vrdavanje. Stefan je od nje ţelio nešto za što je ona sad shvatila da mu ne moţe dati, i nije bilo pošteno duţe odgaĊati taj razgovor s njim. Stefan je u New Yorku bio dvaput otkad se ona vratila iz Wynettea, i vidjela ga je oba puta. Naravno, znao je za Teddyje- vu otmicu pa nm je bila primorana reći nešto o onome što se dogodilo u Wynetteu, premda mu nije iznijela nikakve podatke o Dallieju. Prouĉavala je Teddyjevu sliku na stolu. Na njoj je plutao na zraĉnom jastuku s obitelji Kamenko, a na malim mršavim nogicama blještala je voda. Ako Dallie nije ţelio s njom ponovno stupiti u kontakt, barem je trebao pokušati stupiti u kontakt s Teddyjem. Osjećala se tuţno i uništenih iluzija. Mislila je da je Dallie bolja osoba od one kakva je doista bio. Kad se te veĉeri uputila kući rekla je sebi kako mora prihvatiti ĉinjenicu da je napravila divovsku pogrešku, a potom zaboraviti na to. Prije nego se odjenula za izlazak sa Stefanom sjela je s Teddyjem dok je veĉerao i pomislila kako je još samo prije dva mjeseca bila bezbriţna. Sad se osjećala kao da na svojim ramenima nosi teret cijeloga svijeta. Nikada nije trebala pristati na tu jednu smiješnu noć provedenu s Dalliejem, spremala se povrijediti Stefana, a televizijska mreţa bi joj, veoma moguće, mogla dati otkaz. Bila je previše


jadna da bi razvedrila Holly Grace i uţasno zabrinuta zbog Teddyja. Bio je jako povuĉen i tako oĉito nesretan. Nije razgovarao o onome što se dogodilo u Wynetteu i odbijao je sve njezine napore da iz njega izvuĉe kakav to problem ima u školi. - Kako je danas bilo s tobom i Miss Pearson? - upitala je oprezno dok ga je gledala kako vilicom skriva grašak ispod peĉena krumpira. - Mislim da je bilo u redu. - Samo u redu? Odgurnuo je stolac od stola i poĉistio tanjur. - Moram napi- sati zadaću. Nisam previše gladan. Namrštila se kad je izišao iz kuhinje. Poţeljela je da Teddyje- va uĉiteljica nije tako kruta i da ne voli toliko kaţnjavati. Za razliku od bivših Teddyjevih uĉitelja, Miss Pearson su više zanimale ocjene nego uĉenje, i to je bilo nešto što je Francesca smatrala katastrofalnim kad se radilo o darovitoj djeci. Teddy sve do ove godine nikada nije brinuo o ocjenama, ali sad je ĉini se samo o tome razmišljao. Kad je Francesca navukla Armanijevu haljinu sa šljokicama za veĉeru sa Stefanom odluĉila je da će ugovoriti još jedan sastanak sa školskom tajnicom. Zabava u La Cote Basque bila je uzbudljiva, hrana je bila divna, a u guţvi je, kao što je i oĉekivala, bio veliki broj poznatih lica, no Francesca je bila previše rastresena da bi uţivala. Skupina paparazza ĉekala je da se ona i Stefano pojave iz restorana nedugo nakon ponoći. Podignula je krzneni ovratnik bunde uz bradu i odvratila pogled od blještećeg svjetla. - Sobolovo krzno je pušiona promrmljala je. - To baš i nije u narodu uvrijeţeno mišljenje, draga - odgovorio je Stefan odvodeći je prema limuzini. - Sav taj medijski cirkus dogodio se zbog te bunde - poţalila se nakon što je limuzina kliznula i ukljuĉila se u promet na Istoĉnoj pedeset petoj ulici. - Tebe tisak gotovo nikada ne opterećuje. Ja sam u pitanju. Da sam odjenula svoj stari kišni ogrtaĉ... - Nastavila je tako neko vrijeme brbljati o sobolovu krznu pokušavajući dobiti na vremenu dokje nastojala smoći hrabrosti da ga povrijedi. Konaĉno je zašutjela i prepustila se starim


uspomenama koje su je cijelu veĉer gnjavile razmišljajući o svom djetinjstvu, o Chloe, o Dallieju. Stefan je i dalje piljio u nju, oĉito izgubljen u vlastitim mislima. Kad se limuzina provezla pokraj Cartiera zakljuĉila je da više ne moţe baš dugo odgaĊati i dotaknula mu je ruku. - Odgovara li ti da malo prošetamo? Bila je prošla ponoć, noć u veljaĉi bila je prohladna i Stefan ju je pogledao tjeskobno kao daje mogao naslutiti to što slijedi, ali svejedno je naredio vozaĉu da stane. Kad su izišli na ploĉnik pokraj njih je prošao taksi fijaker i konjska kopita ritmiĉki su odzvanjala po kolniku. Zajedno su se uputili Petom avenijom i od njihova daha stvarali su se oblaĉići u zraku. - Stefane - rekla je, kratko prislanjajući obraz na lijepi vuneni rukav njegova ogrtaĉa. - Znam da traţiš ţenu s kojom ćeš dijeliti ţivot, ali bojim se kako ja nisam ta. Ĉula je kako je duboko uzdahnuo, a potom izdahnuo. - Umorna si veĉeras, draga. Moţda bi ovaj razgovor mogao priĉekati. - Mislim da je dovoljno dugo ĉekao - odvratila je obzirno. Neko vrijeme je govorila i na kraju shvatila da ga je povrijedila, ali moţda ne toliko koliko se bojala. Pretpostavljala je da je negdje u sebi sve vrijeme znao kako ona nije prava ţena da bude njegova princeza. Dallie je sljedećeg dana nazvao Francescu u ured. Zapoĉeo je razgovor bez uvoda, kao da je s njom razgovarao dan prije, a ne prije šest tjedana i kao da meĊu njima nije bilo gorkih osjećaja. - Hej, Francie, pola Wynettea te spremno linĉovati. Iznenada su joj iskrsnule slike svih onih slavnih napadaja bijesa koje je imala u mladosti, ali zadrţala je smiren i leţeran ton premda joj se kraljeţnica ukoĉila od napetosti. - Zbog nekog posebnog razloga? - upitala je. - Naĉin na koji si prošli tjedan nagazila onoga protestantskog svećenika na TV-u bila je prava sramota. Ljudi ovdje ozbiljno shvaćaju svoje evanĊeliste, a Johnny Platt im je zbilja najdraţi. - On je šarlatan - odvratila je mirno, onoliko koliko joj je to uspjelo. Zarila je prste u dlanove. Zašto Dallie barem jednom


nije mogao reći što mu je na umu? Zašto je morao prolaziti kroz sve te razraĊene kamuflaţne rituale? - Moţda, ali po rasporedu su ga dali na programu uz reprizu ’Gilliganova otoka’ pa kad su ljudi uzeli u obzir što je alternativa nikome nije bilo baš previše stalo da se njegov program ukine. Nastupila je kratka stanka promišljanja. - Reci mi, Francie, to bi ti najbolje trebala znati, kako to da, s obzirom na to da su Gilligan i njegovi kompići doţivjeli brodolom i tako dugo ostali na tom otoku, tim ţenama nikada nije ponestalo šminke? Ni toaletnog papira? Misliš da su kapetan i Gilligan cijelo vrijeme koristili lišće banane? Poţeljela je zavrištati na njega, ali nije mu htjela priuštiti to zadovoljstvo. - Imam sastanak, Dallie. Jesi li zbog neĉega posebnog zvao? - Zapravo, sljedećeg tjedna letim za New York ponovno se naći s deĉkima s televizije i mislim da bih mogao navratiti oko sedam u utorak veĉer pozdraviti Teddyja, a moţda i tebe izvesti na veĉeru. - Ne mogu - rekla je hladno, dok joj je ogorĉenost kapala iz svake pore. - Samo na veĉeru, Francie. Ne moraš od toga praviti nešto veliko. Ako on neće reći što mu je na umu, reći će ona. - Ne ţelim te vidjeti, Dallie. Imao si svoju priliku i protratio si je. Nastupilo je dugo zatišje. Poţeljela je prekinuti vezu, ali nije baš mogla posve uskladiti pokret. Kad je Dallie konaĉno progovorio, nestalo je leţernosti u njegovu glasu. Zvuĉao je umorno i potišteno. - Oprosti što te prije nisam zvao, Francie. Bilo mi je potrebno malo vremena. - A sad ga treba meni. - U redu - rekao je polako. - Onda mi dopusti samo da navratim i vidim Teddyja. - Nisam za to. - Moram poĉeti popravljati odnos s njim, Francie. Polako ću. Samo nekoliko minuta. Ogrubjela je tijekom godina; morala je. Ali sad kad joj je ta tvrdokornost najviše trebala mogla je zamisliti samo malog


djeĉaka kako gura grašak pod peĉeni krumpir. - Samo na nekoliko minuta - naĉinila je ustupak. - I to je sve. - Sjajno! - Zvuĉao je razigrano poput tinejdţera. - Pa to je sjajno, Francie. - Potom je brzo dodao: - Nakon što vidim Teddyja izvest ću te kratko na veĉeru. - Prije nego što je uspjela otvoriti usta i usprotiviti se, spustio je slušalicu. Poloţila je glavu na radni stol i zajecala. Nije imala kraljeţnicu; imala je nisku labavih špageta. Dok joj vratar nije pozvonio najaviti Dalliejev dolazak Francesca je bila jako nervozna. Isprobala je svoja tri najkonzervativnija kompleta prije nego se buntovno odluĉila za najsmjeliji - boja metvice zeleni satenski korzet koji se isticao u odnosu na smaragdnu baršunastu mini suknju. Te boje naglašavale su dubinu njezinih zelenih oĉiju i barem je zamišljala kako je ĉine opasnijom. Ĉinjenica da je vjerojatno pretjerano odjevena za veĉer s Dalliejem nije ju sprijeĉila da to odjene. Premda je pretpostavljala da će završiti u nekom ofucanom lokalu s jelovnicima obloţenim plastikom ovo je još uvijek bio njezin grad i Dallie je bio taj koji se u to morao uklopiti. Nakon što je leţerno natapirala i razbarušila kosu, oko vrata je stavila dva kristalna privjeska Tine Chow. Premda je više vjerovala u svoju vlastitu moć nego u mistiĉne moći modernih ogrlica Tine Chow, zakljuĉila je kako ne bi trebala zanemariti ništa što bi joj pomoglo progurati ono što bi moglo biti samo jedna teška veĉer. Znala je da ne treba izići na veĉeru s Dalliejem, nije ĉak ni trebala biti tu kad on doĊe, ali ţeljela ga je ponovno vidjeti. Jednostavno tako. Ĉula je kako Consuelo otvara ulazna vrata i umalo iskoĉila iz koţe. Prisilila se nekoliko trenutaka priĉekati u svojoj sobi dok se malo ne smiri, ali na kraju je bila još ţivĉanija pa je izišla u dnevni boravak pozdraviti ga. Nosio je zamotan paket i stajao pokraj kamina diveći se crvenom dinosauru koji je visio iznad njega. Okrenuo se kad je ĉuo pribliţavanje njezinih koraka i zagledao se u nju. Zapazila je njegovo dobro krojeno sivo odijelo, sveĉanu košulju s francuskim


manšetama i zagasito plavu kravatu. Nikada ga nije vidjela u odijelu i nesvjesno se zatekla kako ĉeka da on poĉne potezati ovratnik i razvezivati kravatu. No on nije uĉinio ni jedno ni drugo. Pogledom je obuhvatio malu baršunastu mini suknju i zeleni satenski korzet i odmahnuo glavom diveći se. - Dovraga, Francie ti u odjeći prostitutke izgledaš bolje od bilo koje ţene koju znam. Poţeljela se nasmijati, ali uĉinilo joj se mudrije odluĉiti se za sarkazam. - Ako se bilo koji od mojih starih problema u vezi osobne taštine ikada ponovno pojave, podsjeti me da pet minuta provedem u tvome društvu. Nacerio se, a potom prišao i ovlaš joj dotaknuo usne laganim poljupcem koji je nejasno mirisao na ţvakaću gumu. Koţa na njegovu vratu bila je najeţena. Zagledavši se ravno u njezine oĉi rekao je: - Ti si zbilja najljepša ţena na svijetu, i ti to znaš. Brzo se udaljila od njega. Poĉeo se osvrtati po dnevnom boravku i pogledom lutao od Teddyjeve naranĉaste niske meke fotelje s kuglicama od vinila do zrcala Louisa XVI. - SviĊa mi se. Zbilja je ugodno. - Hvala ti - odvratila je pomalo kruto i dalje pokušavajući uzeti u obzir ĉinjenicu da su se ponovno našli oĉi u oĉi i da joj se ĉini kako je on mnogo opušteniji od nje. Što će njih dvoje jedno drugome veĉeras reći? Apsolutno nisu imali razgovarati ni o ĉemu što nije bilo kontroverzno, neugodno ili emocionalno eksplozivno. -Je li Teddy tu negdje? - Premjestio je zamotani paket iz lijeve u desnu ruku. - U svojoj je sobi. - Nije vidjela nikakva smisla objašnjavati mu daje Teddy dobio napadaj kad mu je rekla da Dallie dolazi k njima. - Misliš li da bi ga mogla pozvati da naĉas doĊe ovamo? - Ne - ne vjerujem da će to biti baš tako jednostavno. Licem mu je preletjela sjena. - Onda mi samo pokaţi koja je njegova soba. Trenutak je oklijevala, a potom kimnula i povela ga niz hodnik. Teddy je sjedio za stolom i lijeno naprijed-natrag gurkao G.I. Joe dţip.


Što ti hoćeš? - upitao je kad je podigao pogled i ugledao Dallieja kako stoji iza Francesce. Donio sam ti nekakvu sitnicu - rekao je Dallie. - Nekakav zakašnjeli boţićni dar. Ne ţelim ga - uzvratio je Teddy mrzovoljno. - Meni moja mama kupi sve što mi treba. - Gurnuo je dţip preko ruba stola i pustio ga da padne na tepih. Francesca ga je brzo upozoravajući pogledala, ali Teddy se pretvarao da ne primjećuje. Zašto ih u tom sluĉaju ne daš nekome od svojih prijatelja? - Dallie je prišao i odloţio kutiju na Teddyjev krevet. Teddyju je sumnjiĉavo motrio. - Što je unutra? - Mogao bi biti par kaubojskih ĉizama. Nešto je zatreptalo u Teddyjevim oĉima. - Kaubojskih ĉizama? Je li mi ih Skeet poslao? Dallie je odmahnuo glavom. - Skeet mi je nešto drugo poslao - izjavio je Teddy. - A što to? - upitala je Francesca. Teddy je slegnuo ramenima. - Samo jastuk na napuhavanje i još neke stvari. Lijepo od njega - dometnula je pitajući se zašto joj to Teddy nije spomenuo. - Odgovara li ti gornji dio trenerke? - upitao je Dallie. Teddy se uspravio na stolcu i netremice zapiljio u Dallieja, budna pogleda iza naoĉala. Francesca ih je obojicu znatiţeljno pogledala pitajući se o ĉemu oni to razgovaraju. - Odgovara - rekao je Teddy blagim, jedva ĉujnim glasom. Dallie je kimnuo i lagano dotaknuo Teddyjevu kosu, a potom se okrenuo i izišao iz prostorije. Voţnja taksijem bila je relativno mirna. Francesca se gnijezdila u baršunastom ovratniku jakne s perlicama dok je Dallie piljio u vozaĉa. Dallie se oglušio na njezino pitanje o incidentu s Teddyjem i, premda se to protivilo njezinoj naravi, nije više navaljivala. Taksi se zaustavio ispred Lutecea. Bila je iznenaĊena, a potom nelogiĉno razoĉarana. Premda je Lutece bio vjerojatno najbolji restoran u NewYorku nije mogla ne misliti lošije o Dallieju


zato što je bilo tako oĉito da ju je time pokušao zadiviti. Zašto je nije odveo na neko mjesto gdje će se on osjećati ugodno, a ne u restoran koji je bio stran njegovu karakteru. Pridrţao joj je vrata dok su ulazili, a potom skinuo njezinu jaknu i predao je zaprimiti u garderobu. Francesca je zamišljala neugodnu predstojeću veĉer dok je nastojala rastumaĉiti jelovnik i popis vina na naĉin da ne ugrozi njegov muški ego. Domaćica u Luteceu je ugledala Francescu i uputila joj osmijeh dobrodošlice. - Mademoiselle Day, uvijek nam je zadovoljstvo vidjeti vas kod nas. - Potom se okrenula Dallieju. - Monsieur Beaudine, prošla su već dva mjeseca. Nedostajali ste nam. Zadrţala sam vaš stari stol. Stari stol ! Francesca je piljila u Dallieja dok su on i madame razmjenjivali ljubaznosti. Ponovno je to uĉinila. Još jednom je sebi dopustila da nasjedne na sliku koju je Dallie stvorio o sebi i zaboravila da je to bio ĉovjek koji je najveći dio posljednjih petnaest godina proveo druţeći se po najekskluzivnijim country klubovima u Americi. - Veĉeras imamo posebno dobre kapice - dala im je do znanja madame dok ih je vodila niz uzak prolaz od opeke do ulaza u vrt. - Ovdje je sve dobro - u povjerenju je rekao Dallie nakon što su se smjestili u pletene naslonjaĉe. - Osim što obvezno traţim engleski prijevod neĉega što mi izgleda sumnjivo prije nego što to pojedem. Zadnji put su me umalo ugušili jetricom. Francesca se nasmijala. - Ti si pravo ĉudo, Dallie. Zbilja jesi. - Zašto sad to? Teško je zamisliti mnogo onih koji se u Luteceu osjećaju jednako ugodno kao u nekom teksaškom tingltanglu. Zamišljeno ju je pogledao. - Meni se ĉini da se ti na oba mjesta priliĉno ugodno osjećaš. - Njegov komentar malo je poljuljao Francescinu ravnoteţu. Bila je već naviknuta razmišljati o njihovim razlikama pa joj se bilo teško prilagoditi prijedlogu da imaju nekakvih sliĉnosti. Neko vrijeme razgovarali su o jelovniku i Dallie je iznosio nepoštedne opaske o svakoj stavki hrane koja mu se uĉinila previše kompliciranom. Cijelo vrijeme dok je govorio ĉinilo se da je upija pogledom. Poĉela se osjećati


lijepom kao nikad prije, onom nagonskom vrstom ljepote koja je dolazila duboko iznutra. Zabrinulo ju je njezino raznjeţeno raspoloţenje i bilo joj je drago što ih je omeo konobar koji se pojavio preuzeti narudţbe. Kad je konobar otišao Dallie ju je ponovno odmjerio, osmjehujući se sporo i prisno. - Lijepo mi je bilo s tobom one noći. O, ne, nemoj, pomislila je. Neće je samo tako zbog toga pridobiti. Poigravala se ona s najboljima, a ovo sad je riba koja će se neko vrijeme morati koprcati na udici. Neduţno je rastvorila oĉi i zaustila upitati ga o kojoj on to noći govori, ali na kraju mu se samo osmjehnula. -I meni je bilo lijepo. Posegnuo je preko stola i stisnuo joj ruku, a potom ju ispustio gotovo jednakom brzinom kojom ju je dodirnuo. - Zao mi je što sam onako vikao na tebe. Holly Grace me priliĉno uzrujala. Nije nas trebala prekinuti. Nisi ti kriva za ono što se dogodilo i nisam se trebao istresti na tebi. Francesca je kimnula, zapravo ne prihvaćajući njegovu ispriku, ali nije mu je potpuno ni bacila natrag u lice. Razgovor je skrenuo u sigurnije vode kad se pojavio konobar s predjelom. Nakon što su posluţeni, Francesca je Dallieja upitala o sastanku s ljudima s televizije. Bio je oprezan pri davanju odgovora, i ta ju je ĉinjenica zainteresirala dovoljno da pokuša još malo dublje proĉaĉkati. - Koliko ja shvaćam, ako potpišeš ugovor s televizijskom mreţom, morat ćeš prestati igrati na većini većih turnira. - Izvadila je puţa iz keramiĉke posudice u kojoj se kupao u umaku od maslaca s puno zaĉinskog bilja. Slegnuo je ramenima. - Ubrzo ću biti prestar za natjecanja. Moţda bi mi bilo bolje potpisati ugovor dok još nude dobar novae. Ĉinjenice i brojke Dalliejeve karijere brzo su joj prošle kroz misli. Naĉinila je krug na stolnjaku, a potom, kao neiskusan putnik koji oprezno zakoraĉi u tuĊu zemlju prokomentirala: - Holly Grace mi je rekla kako ove godine vjerojatno nećeš igrati na U.S. Classicu.


- Vjerojatno neću. - Mislim da ne bi trebao dopustiti sebi da odeš u mirovinu dok ne osvojiš najvaţniji turnir. - Mislim da ispravno postupam. - Lagano je stisnuo ĉašu mineralne podiţući je. Potom joj je poĉeo priĉati kako se dobro slaţu Miss Sybil i Doralee. Budući da je Francesca telefonski upravo razgovarala s objema daleko više ju je zanimao naĉin na koji je promijenio temu razgovora nego ono što je govorio. Stigao je konobar s njihovim glavnim jelom. Dallie je izabrao kapice u bogatom tamnom umaku od rajĉice i bijelog luka, a ona se odluĉila za lisnato tijesto punjeno aromatskom smjesom rakova i divljih gljiva. Uzela je vilicu i pokušala ponovno: - The U.S. Classic postaje gotovo jednako vaţan kao Masters, zar ne? - Mislim da da. - Dallie je vilicom zahvatio jednu kapicu koju je provlaĉio kroz gusti umak. - Znaš što mi je nekidan rekao Skeet? Rekao je da si, što se njega tiĉe, najzanimljivija lutalica koju smo ikada pokupili. To je priliĉan kompliment, posebice zbog toga što te nekad nije mogao podnijeti. - Polaskana sam. - Dugo je bio za jednorukog skitnicu koji je podrigujući pjevao ’Tom Dooleya’, ali mislim da si mu promijenila mišljenje tijekom svog zadnjeg nezaboravnog posjeta. Naravno, uvijek postoji mogućnost da će se predomisliti. Verglao je i verglao. Smješkala se, kimala, i ĉekala da se ispuca razoruţavajući ga svojom opuštenošću i pozornim zabacivanjem glave, potpuno ga uljuljkavajući da je zaboravio da sjedi za stolom suĉelice ţeni koja je posljednjih deset godina ţivota provela izvlaĉeći tajne koje bi većina ljudi poţeljela ostaviti skrivenima, ţene koja se mogla latiti ubojstva, tako vješto, tako bezazleno, da bi ţrtva ĉesto umrla s osmijehom na licu. Obzirno je odrubila glavu stapki bijele šparoge. - Zašto ne priĉekaš da proĊe U.S. Classic a tek onda uĊeš u komentatorsku kabinu? Ĉega se bojiš? Nakostrušio se kao u škripac stjeran dikobraz. - Bojim? Otkad si ti to postala takav struĉnjak za golf da znaš ĉega bi se profesionalni igraĉ mogao bojati?


Kad vodiš televizijsku emisiju poput moje, onda saznaš pomalo o svemu - odvratila je izbjegavajući odgovor. Da sam ja znao da će ovo biti prokleti intervju, bio bih ostao kod kuće. Ali u tom sluĉaju bismo propustili divnu zajedniĉku veĉer, ne bismo li? Dovoljan dokaz bilo je njegovo mraĉno namrgoĊeno lice da Francesca postane potpuno posve uvjerena da joj je Skeet Cooper rekao istinu i da je ne samo sreća njezina sina ovisila o igri golfa nego sasvim moguće i njezina vlastita. Jedino nije znala kako iskoristiti tu novonastalu spoznaju. Zamišljeno je podignula pehar s vinom, otpila gutljaj, i promijenila temu razgovora. Francesca te veĉeri nije planirala završiti s Dalliejem u krevetu, ali kako je veĉera odmicala, ĉinilo se da su joj njezini osjećaji postali preveliko opterećenje. Razgovor meĊu njima bivao je sve rjeĊi, a pogledi koje su razmjenjivali sve ĉeznutljiviji. Kao da je uzela jaku drogu pa se nije mogla vratiti u stvarnost. Do trenutka kad su im donijeli kavu nisu mogli skinuti pogleda jedno s drugoga, i prije nego je toga postala svjesna zatekli su se u Dalliejevu krevetu u kući Essex. - Mmm, kako si ukusna - mrmljao je. Izvila je leĊa, a jecaj ĉistog zadovoljstva proizišao iz dubine njezina grla dok ju je volio usnama i jezikom, potpuno joj se posvećujući, uznosio je na vrhove njezine vlastite strasti, premda joj nikada ne dopuštajući da dosegne vrhunac. - O, daj... molim te - preklinjala je. - Ne još - odgovorio je. - Ne, ne mogu to više podnijeti. - Bojim se da ćeš morati, dušo. -Nemoj... molim te... Pruţila je ruku, ali on ju je uhvatio za zapešća i priĉepio ih sa strane uz tijelo. Nisi to trebala uĉiniti, mila. Sad ću sve morati otpoĉinjati iznova. Koţa joj je bila znojna, a prsti ukrućeni u njegovoj kosi kad joj je konaĉno pruţio olakšanje za kojim je toliko oĉajniĉki


ĉeznula. - To što si mi ĉinio bilo je strašno - uzdahnula je nakon što se ponovno spustila na zemlju. - Platit ćeš za to muĉenje. -Je li ti ikada palo na pamet da je klitoris jedini seksualni organ koji nema prosti nadimak. - Nosom joj je doticao grudi i dalje se posvećujući njoj premda on sam nije bio zadovoljen. - Ima skraćenicu, ali nema nekakav odvratan nadimak poput svega ostaloga. Razmisli o tome. Dobila si svoj... - To je vjerojatno zato što su muškarci klitoris tek nedavno otkrili - rekla je zloĉesto. - Nije bilo vremena. - Smatram da to nije razlog - odgovorio je, napipavajući predmet razgovora. - Mislim da je razlog taj što je to priliĉno nevaţan organ. - Nevaţan organ! - Zadrţala je dah kad je on ponovno poĉeo izvoditi svoje ĉarolije. - Naravno - prošaptao je promuklo. - Više poput jedne od onih jadnih malih elektronskih tipkovnica nego stari moćni Wurlitzer* - Od cijelog muškog svijeta, egoistiĉnog... - Smijući se duboko i grleno zakotrljala se navrh njega. - Pazite, gospodine! Ova mala tipkovnica spremna je navesti vašeg moćnog starog Wurlitzera da odsvira simfoniju ţivota. Tijekom nekoliko sljedećih mjeseci Dallie je iznalazio brojne isprike za dolazak u New York. Najprije se morao naći s nekim direktorima reklamne agencije zbog promoviranja nove linije štapova za golf. Potom je bio ’na putu’ iz Houstona za Phoenix. Poslije je imao bolesnu potrebu biti u prometnom zastoju i udisati ispušne plinove. Francesca se nije mogla sjetiti kad se toliko smijala ili osjećala tako posve drsko i puna sebe. Kad je Dallie nešto naumio bio je neodoljiv, a budući da je ona već odavno odbacila naviku laganja same sebe, prestala je nastojati omalovaţavati osjećaje koje je gajila za njega skrivajući ih ispod zgodne etikete poţude. Bez obzira koliko to potencijalno kidalo srce, shvatila je da se zaljubljuje u nj. SviĊao joj se njegov izgled, njegov smijeh i njegova muška leţernost.

*

Wurlitzer - marka elektriĉnih orgulja.


No unatoĉ tomu nad njima su se, poput nebodera, nadvijale prepreke, i njezina ljubav imala je gorkast okus. Više nije bila idealizirajuća dvadesetjednogodišnjakinja, i više u budućnosti nije mogla zamišljati nikakvu bajku. Premda je znala da je Dallieju stalo do nje, njegovi su joj se osjećaji uĉinili još sluĉajnijima od njezinih. I Teddy je nastavio predstavljati problem. Osjećala je koliko ga Dallie ţeli pridobiti, ali i dalje je ostao krut i formalan prema njezinom sinu, kao da se bojao biti svoj. Njihovi izlasci preĉesto su završavali katastrofalno jer se Teddy nedoliĉno ponašao pa bi ga Dallie prekorio. Premda je to nerado priznavala katkad se zatekla kako osjeća olakšanje kad je Teddy imao druge planove i kad su ona i Dallie mogli provesti vrijeme nasamo. Jedne nedjelje krajem travnja Francesca je pozvala Holly Grace da doĊe gledati završnu rundu jednog od vaţnijih golf turnira u godini. Na njihovo oduševljenje Dallieja su samo dva pogotka dijelila od vodstva. Holly Grace je bila uvjerena da će, bude li dobar u završnici, ostati odigrati tu sezonu i da za dva tjedna neće otići u komentatorsku kabinu preuzeti ulogu pomoćnog komentatora koji će prenositi U.S. Classic. - Uprskat će - rekao je Teddy kad je ušao u prostoriju i bacio se na pod ispred televizije. - Uvijek uprska. - Neće ovaj put - rekla mu je Francesca kojoj je zasmetao njegov stav sveznalice. - Ovaj put će uspjeti. - Da barem uspije, pomislila je. Sinoć mu je u telefonskom razgovoru obećala brojne erotske nagrade ako danas proĊe. - Kad si ti to postala takva oboţavateljica golfa? - upitao ju je. Nije mu imala namjeru govoriti o satima koje je provela kritiĉki preispitujući svaku pojedinost iz njegove profesionalne karijere ili tjednima koje je provela gledajući videovrpce njegovih starih turnira dok je pokušavala naći kljuĉ kojim će otkljuĉati tajne Dallieja Beaudinca. - Postala sam oboţavatelj nakon što mi se Seve Ballesteros poĉeo nevjerojatno sviĊati - odvratila je bezbriţno kad se zavalila u satenske jastuke na krevetu i namjestila slušalicu podupirući je ramenom. - Baš je divan. Misliš li da mi ga moţeš namjestiti.


Dallie je prezirno otpuhnuo na njezino spominjanje tamnoputog zgodnog Španjolca koji je bio jedan od najboljih profesionalnih golf igraĉa na svijetu. - Samo tako nastavi govoriti pa ću ti ja dati namještanje, jesi me ĉula? Zaboravi sutra na starog Sevea i usmjeri pogled na tipiĉno ameriĉkog deĉka. I dok je sad promatrala tipiĉno ameriĉkog deĉka zbilja joj se sviĊalo to što je vidjela. Osvojio je par na ĉetrnaestoj i petnaestoj rupi i s jednim udarcem manje od para pogodio šesnaestu. Rezultat na oglasnoj ploĉi se promijenio i jedan udarac dijelio ga je od prvog mjesta. Kamera je uhvatila Dallieja i Skeeta kako odlaze prema sedamnaestoj rupi, a potom je nastao prekid zbog davanja Merril Lynch reklame. Teddy je ustao s mjesta na kojemu se nalazio pred televizorom i nestao u svoju spavaću sobu. Francesca je iznijela tanjur sa sirom i krekerima, ali su obje, ona i Holly Grace, bile previše nervozne da bijele. - Uspjet će - ponavljala je Holly Grace peti put. - Kad sam sinoć razgovarala s njim rekao je da se baš dobro osjeća. - Drago mi je da vas dvoje ponovno razgovarate - primijetila je Francesca. - O, pa znaš ti Dallieja i mene. Ne moţemo se mi dugo ljutiti jedno na drugo. Teddy se vratio iz spavaće sobe u kaubojskim ĉizmama i mornarskoplavom gornjem dijelu trenirke koja mu je padala preko bokova. - Zaboga, gdje si samo nabavio nešto tako odvratno? - S gnušanjem je gledala u slinavog motociklistu i kriĉavi natpis. - To sam dobio na dar - promrmljao je Teddy i skljokao se natrag na tepih. Dakle, to je bio taj gornji dio trenirke za koji je ĉula. Zamišljeno je gledala u televizijski ekran na kojemu je Dallie prišao postaviti lopticu na postolje za udarac prema sedamnaestoj rupi, a potom pogledala Teddyja. - SviĊa mi se - rekla je. Teddy je gurnuo naoĉale uz nos i svu pozornost usredotoĉio na turnir. - Nesretnjaković. - Ne govori to - odbrusila je Francesca.


Holly Grace je usredotoĉeno piljila u ekran. - Mora je odbaciti iza udubine u terenu, tamo prema lijevoj strani terena bez prepreka. To će mu omogućiti zbilja dobar pogled na zastavicu. Dok je ta slika bila na ekranu Pat Summerall, komentator CBS-a obraćao se svom partneru Kenu Venturi: - Što misliš, Ken? Hoće li Beaudine moći izdrţati još dvije rupe? - Ne znam, Pat. Dallie je danas zbilja dobar, ali trenutno sigurno osjeća pritisak. On nikada ne igra najbolje tijekom tih velikih turnira. Francesca je zadrţala dah kad je Dallie izveo poĉetni udarac, nakon ĉega je Pat Summerall zlokobno dodao: - Ĉini se da je nije uspio izbaciti. - Strašno se pribliţava toj udubini s pijeskom na lijevoj strani terena - primijetio je Venturi. - O, ne - viknula je Francesca koja je ĉvrsto drţala palĉeve zagledana u lopticu koja je prelijetala malim ekranom. - Kvragu, Dallie! - vrisnula je Holly Grace na televizor. Lopta je pala s visine i ukopala se u lijevu udubinu s pijeskom na terenu. - Rekao sam ti da će uprskati - javio se Teddy.

TRIDESET PRVO POGLAVLJE

I

z svoje hotelske sobe Dallie je imao izvrstan pogled na Central Park, ali je nestrpljivo odvratio pogled od prozora i poĉeo koraĉati po prostoriji. Pokušao je ĉitati u zrakoplovu koji je letio prema zraĉnoj luci JFK, no shvatio je da mu ništa ne moţe zadrţati pozornost pa se osjetio klaustrofobiĉno kad je stigao do svog hotela. Još jednom je dopustio da mu izmakne pobjeda na turniru. Pomisao na Francescu i Teddyja koji su sjedili ispred televizora i gledali ga kako gubi bila je više nego što je mogao podnijeti. Ali nije ga muĉio samo gubitak turnira. Bez obzira koliko nastojao odvratiti misli nije mogao prestati razmišljati o Holly Grace. Pomirili su se nakon svaĊe u seoskoj kući i nikada više


nije spomenula njegove rasplodne usluge, ali nestalo je one njezine vatrenosti što mu se nije ni najmanje sviĊalo. Što više je razmišljao o onome što joj se dogodilo to više je ţelio šakom raznijeti lice Gerryja Jaffa. Nastojao je zaboraviti na probleme Holly Grace, ali negdje u primisli muĉila gaje ta misao sve otkad se smjestio u zrakoplov, i sad se zatekao kako uzima komad papira s Jaffovom adresom. Prije manje od sat vremena dobio ga je od Naomi Perlman i sve otad pokušavao je donijeti odluku hoće li se njime posluţiti ili neće. Pogledavši na sat vidio je da je već sedam i trideset. U devet će se naći s Francie na veĉeri. Bio je umoran i nabrušen i nije bio razborit, a zacijelo ni u stanju pokušati riješiti probleme Holly Grace. Ipak je Jaffeovu adresu zagurao u dţep mornar- skoplave sportske jakne i uputio se prema predvorju do taksija. Jaffe je ţivio u stambenoj zgradi nedaleko zgrade Ujedinjenih naroda. Dallie je platio vozaĉu i zaputio se prema ulazu, baš u trenutku kad je ugledao Gerryja kako izlazi kroz ulazna vrata. Gerry ga je odmah uoĉio i Dallie je prema izrazu njegova lica mogao vidjeti da je imao i većih iznenaĊenja u ţivotu. Ipak je uspio ljubazno kimnuti. - Dobra veĉer, Beaudine. - Hej, da nije to najbolji prijatelj Rusije - odvratio je Dallie. Gerry je spustio ruku koju je ispruţio kako bi se rukovao s njim. - Ta veza se sve više tanji. - Baš si gad, znaš ti to, Jaffe? - rekao je Dallie polako ne vidjevši potrebe za uvodom. Gerry je takoĊer bio razdraţljiv, ali uspio je Dallieju okrenuti leĊa i poĉeo se udaljavati niz ulicu. Ali Dallie ga nije imao namjeru pustiti da tako lako ode, ne kad je u pitanju bila sreća Holly Grace. Iz nekog razloga ona je ţeljela tog tipa i mogao se barem potruditi da ga dobije. Pošao je naprijed i ubrzo koraĉao uz Gerryja. Bilo je mraĉno i bilo je malo ljudi na ulici. Uz rubnik su bile poredane kante za smeće. Prošli su pokraj rešetkama zaštićenih prozora pekarnice i draguljarnice. Gerry je ubrzao korak. - Zašto se ne ideš igrati sa svojim golf lopticama? - upitao je.


- Zapravo, zaustavio sam se malo popriĉati s tobom prije nego se vidim s Holly Grace. - Bila je to laţ. - Dallie se te veĉeri nije imao namjeru vidjeti s Holly Grace. - Hoćeš da joj prenesem pozdrave od tebe? Gerry je zastao. Odsjaj uliĉne svjetiljke pao mu je preko lica. - Hoću da se drţiš podalje od Holly Grace. Dallieju je još uvijek u mislima bio juĉerašnji poraz i nije bio raspoloţen za finoću pa se odluĉio brzo i nemilosrdno ga dokrajĉiti. - Bit će mi to priliĉno teško uĉiniti. Jednostavno je nemoguće da ţena zatrudni ako nisi na licu mjesta i ne obavljaš posao. Gerryjev pogled se smraĉio. Ispruţio je ruku i zgrabio Dallieja za prednjicu sportske jakne. - Da ĉujem, o ĉemu to govoriš. - Odluĉila je imati dijete, eto o ĉemu - rekao je Dallie ne ĉineći ništa da mu se otrgne - i samo jedan od nas dvojice je, ĉini se, muškarac koji moţe obaviti taj posao. Gerryjevo maslinasto lice problijedjelo je kad je pustio Dalliejevu jaknu. - Jebeni pasji skote! Dallie je otegnutim mekanim prijetećim glasom rekao: -Je- banje je nešto u ĉemu sam priliĉno dobar, Jaffe. Gerry je okonĉao dva desetljeća poţrtvovanog nenasilniĉkog ponašanja i zamahnuvši šakom udario Dallieja u prsa. Gerry baš i nije bio nekakav borac i Dallie je vidio dolazeći udarac, ali odluĉio je dopustiti Jaffeu taj jedan udarac jer je prokleto dobro znao da mu neće zadati drugi. Ispravivši se, Dallie je krenuo prema Gerryju. Holly Grace moţe dobiti ovoga pasjeg skota ako ga ţeli, ali prije toga će mu on srediti lice. Gerry je stajao ruku spuštenih niz tijelo i prsa su mu se nadimala dok je gledao Dallieja kako mu prilazi. Kad ga je Dallie- jeva šaka udarila u ĉeljust odletjeo je preko ploĉnika i udario o kante sa smećem koje su buĉno odštropotale na ulicu. Muškarac i ţena koji su dolazili niz ploĉnik ugledali su tuĉu i brzo se vratili. Gerry je polako ustao podiţući nadlakticu da obriše krv koja mu je potekla iz usnice. Potom se okrenuo i poĉeo udaljavati. - Potući se sa mnom, pasji skote - vikao je za njim Dallie.


- Neću se tući - uzvratio je Gerry. - Gle, nisi li pravi primjer ameriĉke muškosti? DoĊi i potući se. Dat ću ti još jedan slobodan udarac. Gerry je nastavio hodati. - Nisam te ni prije trebao udariti, i neću to više uĉiniti. Dallie je brzo premostio udaljenost meĊu njima povukavši Gerryja za rame da se okrene. - Zaboga miloga, upravo sam ti rekao da sam bio spreman napraviti dijete Holly Grace! Gerry je stisnuo šake uz tijelo, ali nije se pokrenuo. Dallie je zgrabio prednjicu Gerryjeve avijatiĉarske jakne i gurnuo ga na uliĉnu svjetiljku. - Koji je vrag s tobom? Ja bih se s vojskom potukao zbog te ţene. Ne moţeš li se potući ni s jednom osobom? Gerry ga je prezrivo pogledao. - Je li to jedini naĉin na koji znaš riješiti problem? Šakama? - Ja svoje probleme barem nastojim riješiti. A ti si je samo naveo da se oĉajno osjeća. - Ništa ti ne znaš, Beaudine. Tjednima nastojim razgovarati s njom, ali ne ţeli me vidjeti. Zadnji put kad sam uspio proći pokraj straţara u studiju pozvala je muriju na mene. - Je li? - Dallie se neugodno osmjehnuo i polako pustio Gerryjevu jaknu. - Znaš što? Ne sviĊaš mi se, Jaffe. Ne volim ljude koji se ponašaju kao da znaju sve odgovore. Najmanje od svega volim samodopadne gorljive reformatore koji se buĉno razmeću kako ĉine plemenita djela i spašavaju svijet, a zajebu druge koji brinu o njima. Gerry je disao teţe od Dallieja i imao je problema dok je izrekao: - To nema nikakve veze s tobom. - Svatko tko se prije ili poslije uplete u ţivot Holly Grace naleti na mene. Ona ţeli dijete, i iz nekog razloga kojega ja nikako ne mogu dokuĉiti, ţeli i tebe. Gerry se naslonio na uliĉnu svjetiljku. Za trenutak je spustio glavu, a potom je ponovno podigao. Pogled mu se smraĉio od oĉaja. - Reci mi, zašto je tako prokleto velik zloĉin ne ţeljeti donijeti dijete na ovaj svijet? Zašto mora biti tako tvrdoglava? Zašto ne moţemo biti samo nas dvoje?


Gerryjev oĉiti bol dirnuo je Dallieja, ali dao je sve od sebe da se ne osvrne na nj. - Ona ţeli dijete, i to je to. - Bio bih najgori otac na svijetu. Ne znam ništa o tome kako biti otac. Dallie se tiho i gorko nasmijao. - Misliš da netko od nas zna? - Slušaj, Beaudine. Dovoljno mi je ljudi pilo krv. Najprije Holly Grace, potom moja sestra, pa Francesca. A sad se još i ti miješaš u to. Gle, tebe se to nimalo ne tiĉe, shvaćaš me? To je izmeĊu Holly Grace i mene. Odgovori mi na pitanje, Jaffe - obratio mu se sporo Dallie. - Kako ćeš ostatak ţivota ţivjeti znajući da si pustio da ti izmakne najbolje Sto ti se ikada dogodilo u ţivotu? - Misliš li da ne ţelim doprijeti do nje? - vikao je Jaffe. - Neće ĉak ni razgovarati sa mnom, ti ludi pasji skote! Ne mogu ni u istu prostoriju dospjeti k njoj. - Moţda se ne trudiš dovoljno. Gerry je zaškiljio i stisnuo vilicu. - Pusti me na miru. I što dalje od Holly Grace. Vas dvoje ste stara otrcana prošlost, i ako ti samo padne na pamet dirnuti je, bit ću ti za petama, shvaćaš me? - Gaće mi se tresu - odvratio je Dallie namjerno drsko. Gerry ga je pogledao ravno u oĉi i na licu tog ĉovjeka Dallie je vidio takvu prijetnju da je zapravo nevoljko doţivio trenutak poštovanja. - Ne podcjenjuj me, Beaudine - rekao je Gerry jednoliĉnim oporim glasom. Nekoliko dugih trenutaka je ne lecnuvši se izdrţao Dalliejev pogled, a potom se uputio natrag niz ploĉnik. Kad je sišao s rubnika i pozvao taksi, slabašan zadovoljan smiješak nazreo se u kutu njegovih usana. Francesca je pristala naći se s Dalliejem u devet sati u obliţnjem restoranu u kojemu se posluţivala hrana s jugozapada koja se oboma sviĊala. Navukla je crnu majicu od kašmira kratkih rukava i hlaĉe s uzorkom zebre. Nagonski je provukla zanimljive asimetriĉne srebrne naušnice i priĉvrstila ih na uši, vraški uţivajući u tome što će odjenuti nešto tako skandalozno kako bi ga


zadirkivala. Nisu se vidjeli cijeli tjedan i bila je raspoloţena za proslavljanje. Njezin agent zakljuĉio je gotovo tromjeseĉno teške pregovore i televizijska mreţa konaĉno je popustila. Od lipnja će ’Francesca danas’ biti posebno mjeseĉno izdanje, i neće se davati svakoga tjedna. Kad je stigla u restoran ugledala je Dallieja kako sjedi u separeu s visokim naslonima u straţnjem dijelu restorana, podalje od ostalih. Ustao je kad ju je spazio, i za djelić trenutka licem mu je preletio cerek kao u šteneta, izraz koji je više odgovarao tinejdţeru nego odraslu muškarcu. Njezino je srce zauzvrat ĉudno zalupalo. - Bok, dušo. - Bok, Dallie. Privukla je veliku pozornost dok je prolazila kroz restoran pa joj je on dao najbrţi poljubac kad je došla do njega. Ĉim je sjela nagnuo se preko stola i obavio posao kako dolikuje. - Dovraga, Francie, kako je dobro vidjeti te. - I tebe. - Ponovno ga je poljubila i sklopivši oĉi uţivala u opojnom osjećaju što je u njegovoj blizini. - Gdje si nabavila te naušnice? U Ace Hardwareu*? - Nisu to naušnice - odvratila je uznosito namjestivši se natrag u separeu. - Prema umjetnici koja ih je napravila to su slobodne apstrakcije konceptualizirane tjeskobe. - Šališ se. Dakle, nadam se samo da si dala da se iz njih istjera vraga prije nego si ih stavila na sebe. Osmjehnula se dok se ĉinilo kako on pogledom upija njezino lice, njezinu kosu, oblik njezinih grudi ispod majice kratkih rukava od kašmira. Poĉela je osjećati kako joj se koţa ţari. Bilo joj je neugodno pa je uklonila kosu s lica. Naušnice su joj za- zvoncale. Nacerio se, kao da je mogao vidjeti baš svaku erotsku sliku koja joj je prošla kroz glavu. Potom se zavalio na svom stolcu i mornarskoplava sportska jakna rastvorila se iznad košulje. Unatoĉ njegovu osmijehu pomislila je kako izgleda umorno i

*

Ace Hardware - ţeljeznarija.


potišteno. Odluĉila je da mu neće odmah reći dobre vijesti u vezi njezina ugovora, sve dok ne otkrije što ga muĉi. -Je li Teddy juĉer gledao turnir? - upitao je. - Gledao je. - I što je rekao? - Ništa posebno. Obuo je kaubojske ĉizme koje si mu dao i onaj nevjerojatno ogavan gornji dio trenirke za koji ne mogu vjerovati da si ga ti kupio. Dallie se nasmijao. - Kladim se da mu se sviĊa. - Kad sam ga te noći došla zašuškati nosio ga je uz donji dio pidţame. Ponovno se osmjehnuo. Prišao je konobar i pozornost su svratili na školsku ploĉu na kojoj su bili navedeni specijaliteti dana. Dallie se odluĉio za piletinu s chili zaĉinom, a za prilog odabrao zapeĉeni grah. Francesca nije bila gladna kad je stigla, ali opojni mirisi restorana izazvali su joj apetit i odluĉila se za škampe na ţaru i malu porciju salate. Poigravao se sa soljenkom doimajući se ne baš opušteno. - Juĉer su posve zaribali s namještanjem zastavica za oznaĉavanje rupa jer bih bio bolji. To me sprijeĉilo. A bilo je i vraški puno rulje koja je bila buĉnija nego što je trebalo. Jedan pasji skot kliknuo je kamerom baš u trenutku kad sam dokraja zamahnuo. Dovraga, kako to mrzim. Bila je iznenaĊena što je osjećao potrebu povjeriti joj se, ali dosad je bila previše dobro upoznata sa zakonitostima njegove profesionalne karijere da bi povjerovala u bilo kakve isprike. Neko vrijeme ĉavrljali su o Teddyju, a potom ju je zamolio da taj tjedan odvoji malo vremena za njega. - Neko ću se vrijeme zadrţati u gradu. Ţele me pouĉiti kao naći crveno svjetlo na kameri. Oštro se zagledala u njega i nestalo je njezina dobra raspoloţenja. - Preuzet ćeš posao komentatora koji su ti ponudili? Nije je sasvim pogledao. - Moj krvopija mi sutra donosi potpisati ugovore. Stigla im je hrana, ali Francesca je izgubila apetit. To što je namjeravao uĉiniti bilo je pogrešno, pogrešnije nego se ĉinilo


da on shvaća. Obuzimao ga je osjećaj poraza i nije joj se sviĊalo to što je ne gleda u oĉi. Nabola je škamp vilicom, a potom se, ne mogavši se suzdrţati, suoĉila s Dalliejem. - Dallie, trebao bi barem okonĉati sezonu. Ne sviĊa mi se tvoj stav da sad samo tako odustaneš kad je Classic za samo tjedan dana. Mogla je vidjeti kako mu se zateţe ĉeljust dok je zagledan buljio u toĉku ponad njezine glave. - Prije ili poslije moram objesiti štapove. Svejedno je, sad ili neki drugi put. - Karijera televizijskog komentatora jednoga dana će ti sasvim sigurno odgovarati, ali sad ti je samo trideset sedam godina. Mnogi igraĉi golfa tvojih godina ili još stariji još uvijek pobjeĊuju na glavnim turnirima. Pogledaj što je Jack Nicklaus prošle godine postigao na Mastersu. Zaškiljio je i napokon je pogledao. - Znaš što, Francie. Mnogo više si mi se sviĊala prije nego što si se pretvorila u tako prokleto dobrog struĉnjaka za golf Je li ti ikada palo na pamet da mi dovoljno ljudi govori kako igrati i da mi ne treba još netko takav? Oprez joj je govorio daje došao trenutak da se povuĉe, ali nije mogla, ne sad kad je znala da je nešto vaţno u pitanju. Poigravala se drškom vinske ĉaše, a potom susrela njegov izravan neprijateljski pogled. - Da sam na tvom mjestu, osvojila bih Classic prije nego bih prestala s igrom. - O, ti bi, bi li? - Mali mišić titrao mu je na vilici. - Bih. - Stišala je glas sve dok nije postao jedva ĉujan šapat, i pogledala ga ravno u oĉi. - Osvojila bih taj turnir, samo da znam da mogu. Nosnice su mu se raširile. - Budući da jedva znaš razlikovati dugaĉak štap sa zaobljenom glavom za izvoĊenje poĉetnih udaraca od ĉeliĉnog štapa broj jedan baš bi me zanimalo gledati te dok pokušavaš. - Ne govorimo o meni. Govorimo o tebi. - Francesca, katkad si najneukija djevojka koju sam ikada upoznao u ţivotu. - Pogledao ju je spustivši buĉno vilicu i oko usana su mu se pojavile jasne bore. - Za tvoju informaciju, Classic je jedan od najteţih turnira u godini. Ovaj teren je ubojit.


Ako ne pogodiš završno polje s najfinijom travom na pravom mjestu moţeš od jednog minus boda doći u plus bod a da ni sam ne znaš kako. Imaš li ti uopće pojma tko ove godine igra na Classicu? Najbolji igraĉi golfa na svijetu. Greg Norman će biti tamo. Zovu ga Veliki bijeli morski pas, i to ne samo zbog njegove sijede kose nego zato što voli okus krvi. Igra i Ben Crenshaw koji završne udarce izvodi bolje od svih na turniru. Zatim tu je i Fuzzy Zoeller. Stari Fuzzy priĉa viceve i ponaša se kao da je izišao u nedjeljnu šetnju u šumu, ali cijelo vrijeme smišlja kako ti moţe iskopati što dublji grob. Pojavit će se i tvoj ljubimac, Seve Ballesteros, koji će potiho mrmljati na španjolskom i rušiti sve koji mu se naĊu na putu. I sad stiţemo do Jacka Nicklausa. Premda mu je ĉetrdeset sedam godina još uvijek nas sve moţe lako poraziti i izbaciti iz natjecanja. Nicklaus ĉak nije ni ljudsko biće, Francie. - A potoni je tu Dallas Beaudine - rekla je tiho. - Dallas Beaudine koji je odigrao nekoliko najboljih otvaraĉkih rundi na golf turniru, ali koji se uvijek slomi na kraju. Zašto tako, Dallie? Zar to dovoljno ne ţeliš? Kao da se nešto prelomilo u njemu. Povukao je ubrus s krila, smotao ga i odloţio na stol. - Hajdemo odavde. Nisam više gladan. Nije se maknula s mjesta. Naprotiv, privila je ruke na prsa, podigla bradu i potiho ga izazvala da je samo pokuša pokrenuti. Sad će to riješiti s njim, jednom zauvijek, pa ĉak i ako to znaĉi izgubiti ga. - Nikamo ja ne idem. Baš u tom trenutku je Dallie Beaudine ĉini se shvatio ono što je samo nejasno naslućivao dok je gledao kako par neprispodobivih dijamantnih naušnica od ĉetiri karata pada u dubine kamenoloma. Konaĉno je spoznao snagu njezine volje. Mjesecima dosad nastojao je ne obazirati se na duboku inteligenciju iza tih zelenih maĉjih oĉiju, ĉeliĉnu odluĉnost skrivenu iza tog drskog osmijeha, tu neukrotivu snagu srca ţene koja je sjedila njemu suĉelice, tako apsurdno upakirana kao isprazna grudica pahuljica. Dopustio je sebi da zaboravi kako je ona u ovu zemlju došla bez iĉega, ĉak nije bila ni snaţna karaktera te da je bila


sposobna svakoj svojoj slabosti pogledati u oĉi i nadvladati je. Dopustio je sebi da zaboravi kako se pretvorila u prvakinju dok je on i dalje bio samo natjecatelj. Vidio je da ona nema namjeru napustiti restoran i zapanjila ga je prava snaga njezine volje. Na trenutak je osjetio paniku, kao da je ponovno bio dijete prema ĉijemu se licu pribliţavala Jayceejeva šaka. Osjetio je kako mu Medvjed diše za vratom. - Pazi se, Beaudine. Sad te ima.

Stoga je uĉinio jedino što je mogao, jedino za što je mislio da bi moglo odvratiti pozornost ovoj svojeglavoj ţenici sklonoj zapovijedanju prije nego što ga raskomada. - Kunem ti se, Francie, dovela si me u tako loše raspoloţenje da razmišljam o promjeni planova za veĉeras. - Potajice je ubrus vratio natrag u krilo. - O? A kakve si to planove imao? - Gle, sve to neprestano prigovaranje umalo me navelo da promijenim mišljenje, ali sad, što je tu je, mislim da ću te pitati da se udaš za mene. - Udam za tebe? - Francesca je zapanjeno rastvorila usnice. - Ne vidim zašto ne. Barem nisam vidio dok se prije nekoliko minuta nisi pretvorila u tako prokleto zanovijetalo. Francesca se naslonila u separeu i obuzeo ju je grozan osjećaj da se nešto u njoj slama. - Ne moţeš samo tako ispaliti braĉnu ponudu rekla je tresući se. - Osim devetogodišnjeg sina nemamo ama baš ništa zajedniĉko. - Pa nisam baš ni ja više siguran u to. - Rukom posegnuvši u dţep odijela izvukao je malu kutijicu iz zlatarnice. Pruţajući je prema njoj palcem je otvorio poklopac i pokazao se izniman dijamant. - Kupio sam ga od tipa s kojim sam išao u srednju školu, ali smatram ti poštenim reći kako je neko vrijeme proveo kao neţeljeni gost u drţavi Teksas nakon što je jedne subotnje veĉeri ušao u Pigggly Wiggly s pištoljem u ruci. Rekao mi je da je u zatvoru našao Isusa pa mislim da prsten nije ukraden. Ali pretpostavljam da ĉovjek u to ne moţe biti baš previše siguran. Francesca, koja je već zapazila Tiffanyjevo prepoznatljivo plavo pakiranje u obliku jaja crvendaća samo je tek nejasno


obraćala pozornost na to što on govori. Zašto nije spomenuo ništa o ljubavi? Zašto je to uĉinio na ovaj naĉin? - Dallie, ne mogu uzeti taj prsten. - Ne, ne mogu vjerovati ĉak ni da ti to predlaţeš. - Zato što nije znala kako bi izrekla što joj je zbilja bilo na umu izbacila je sve logiĉne prepreke koje su bile postavljene meĊu njima. - Gdje bismo ţivjeli? Moj posao je u New Yorku, tvoj posvuda. I o ĉemu bismo razgovarali izvan spavaće sobe? Samo zato što postoji taj - taj oblak poţude koji visi meĊu nama ne znaĉi da smo spremni za zajedniĉko ţivljenje. - Boţe, Francie, kako ti sve kompliciraš. Holly Grace i ja bili smo u braku petnaest godina, a zajedniĉki ţivot imali smo samo u poĉetku. U njezinoj glavi ljutnja je poĉela izazivati izmaglicu. - To hoćeš? Još jedan brak kakav si imao s Holly Grace? Ti ideš svojim putem, ja svojim, i svakih nekoliko mjeseci naĊemo se kako bismo odgledali nekoliko golf utakmica i natjecali se u bijesnim ispadima. Neću ti ja biti prijatelj, Dallie Beaudine. Francie, I lolly Grace i ja nikada se u ţivotu nismo natjeca li u bijesnim ispadima i nisi mogla ne zapaziti da je naš sin tehniĉki gledano nešto patvoreno. - Kao i njegov otac - prosiktala je. Ne klonuvši zatvorio je Tiffany kutijicu i gurnuo je natrag u dţep. - Dobro. Ne moramo se vjenĉati. Bio je to samo prijedlog. Piljila je u njega. Sekunde su otkucavale. Polako je do usana podigao vilicu s piletinom i poĉeo polako ţvakati. - Je li to sve? - upitala je. - Pa ne mogu te baš prisiljavati. U utrobi je osjetila ljutnju i povrijeĊenost i pomislila kako će se ugušiti. - Dakle, to je to. Ja kaţem ne i ti pokupiš svoje igraĉke i odeš kući? Otpio je gutljaj mineralne dok je izraz u njegovim oĉima bio jednako apstraktan kao srebrne naušnice u njezinim ušima. - Što ţeliš da uĉinim? Konobari bi me izbacili da kleknem. Njegov sarkazam pred neĉim tako vaţnim za nju je bio kao ubod noţem u leĊa. - Ne znaš li kako se boriti za nešto što ţeliš? - upitala ga je oštro.


Tišina koja se nadvila nad njim bila je potpuna i znala je da ga je pogodila u ţivac. Iznenada je osjetila kao da joj je mrena pala s oĉiju. To je bilo to. To joj je Skeet pokušavao reći. - Tko je rekao da te ţelim? Ti sve uzimaš previše ozbiljno, Francie. Lagao joj je, lagao je sebi. Osjećala je njegovu potrebu jednako kao što je osjećala svoju. Ţelio ju je, ali nije znao kako je dobiti, i što je još vaţnije, ĉak nije ni pokušavao. Što je oĉekivala, pitala se ogorĉeno, od muškarca koji je odigrao najbolje otvaraĉke runde na golf turniru i koji se uvijek slomio na kraju? - Hoćeš li moći još i desert, Francie? Imaju onaj ĉokoladni kolaĉ. Ako mene pitaš, mogli bi na vrh staviti malo šlaga, ali i bez njega je dobar. Osjećala je prema njemu prezir koji je graniĉio s pravom odbojnošću. Njezina ljubav sad joj se ĉinila opresivnim teretom koji joj je bio previše teţak za nositi. Posegnuvši rukom preko stola zgrabila ga je za zapešće i stisnula, sve dok joj se nokti nisu zarili u njegovu koţu, i bila je sigurna kako on nedvojbeno zna da mora poslušati svaku rijeĉ koju mu je morala reći. Rijeĉi su joj bile tihe i osuĊujuće, rijeĉi borca. - Zar se toliko bojiš neuspjeha da ne moţeš dobiti ni jednu jedinu stvar koju ţeliš? Turnir? Svog sina? Mene? Sprjeĉava li te to sve ovo vrijeme? Toliko se bojiš neuspjeha da nećeš ĉak ni pokušati? - Ne znam o ĉemu govoriš. - Pokušao je izvući ruku, ali njezin stisak bio je tako ĉvrst pa to nije mogao uĉiniti a da ne privuĉe pozornost na njih. - Još se nisi oslobodio startnih blokova, jesi li, Dallie? Još uvijek se motaš po boĉnoj liniji. Spreman si igrati igru sve dok se ne moraš previše oznojiti i sve dok moţeš izbacivati dovoljno fora da svi shvate kako te zapravo nije briga. -To je najgluplja... - Ali tebe je briga, nije li? Toliko već ţeliš pobijediti da tu pobjedu moţeš osjetiti. Ţeliš i svog sina, ali uzmiĉeš od njega za sluĉaj da te Teddy ne ţeli, moj divni sinĉić kojemu je što na srcu to i na jeziku i koji bi sve na svijetu dao za oca koji ga poštuje-


Dallie je problijedio u licu i koţa ispod njezinih prsta postala je vlaţna i ljepljiva. - Poštujem ga - rekao je oštro. - Dok ţivim neću zaboraviti dan kad je prišao iza mene jer je pomislio da ću ti nauditi... - Ti si cmizdravac, Dallie, ali to ĉiniš s jako mnogo stila pa ti svi puste da tako proĊe. - Popustila je stisak, ali nije ga pustila na miru. - Ali to ponašanje se sad prozire. Prestar si da bi se izvlaĉio na dobar izgled i šarm. - Koga vraga ti znaš o tome? - Glas mu je bio tih, blago promukao. - Znam sve jer sam krenula s nekima od istih prepreka. Ali sam odrasla i jebeni ţivot nogom šutnula u guzicu dok nisam postigla to što sam ţeljela. - Moţda je tebi bilo lakše - odvratio je. - Moţda si neki put imala i pauzu. Ja se sam snalazim od svoje petnaeste. Dok si se ti po Hyde Parku šetala sa svojom dadiljom ja sam izmicao oĉevim šakama. Kad sam bio posve mali, znaš li što mi je radio kad se napio? Znao me okrenuti naglavaĉke i u zahodu mi glavu drţati pod vodotn. Njezino lice ni za trenutak se nije sućutno smekšalo. - Boli me briga. Zapazila je da ga je njezina hladnoća razbjesnila, ali nije popuštala. Njezino saţalijevanje njemu neće pomoći. U nekom trenutku ljudi rane iz djetinjstva moraju odbaciti ili kroz ţivot idu stalno osakaćeni. - Ako ţeliš sa sobom igrati igre, to je tvoj izbor, ali nemoj ih igrati sa mnom jer ću te sasvim sigurno pozvati da uĉiniš to ĉime prijetiš. - Ustala je iz separea a potom se netremice zagledala u nj progovorivši studenim glasom punim prezira. Odluĉila sam udati se za tebe. - Zaboravi - rekao je hladnim ljutitim glasom. - Ne ţelim te. Ne bih te ni da si zamotani dar. -I te kako me ţeliš. I to ne samo zbog Teddyja. Ţeliš me toliko da se toga bojiš. Ali strah te se boriti. Bojiš se bilo što reći otvoreno iz straha da će ti netko ponovno glavu zagurati u taj zahod. - Nagnula se naprijed lagano se oslonivši rukom na stol. - Odluĉila sam se udati za tebe, Dallie. - Uputila mu je


dugaĉak procjenjivaĉki pogled. - Udat ću se za tebe onoga dana kad pobijediš na United States Classicu. -To je najgluplja... -Ali moraš ga osvojiti, gade - prosiktala je. - Ne treće, ne drugo mjesto - nego prvo. Prezrivo joj se drhteći nasmijao. - Ti si luda. - Ţelim znati od ĉega si satkan - rekla je omalovaţavajući. Ţelim znati jesi li dovoljno dobar za mene, dovoljno dobar za Teddyja. Odavno se ne zadovoljavam drugorazrednim pa neću poĉeti ni sad. - Imaš veoma visoko mišljenje o tome koliko vrijediš. Bacila je ubrus u njegova prsa. - Vjeruj mi da imam. Ako me ţeliš, morat ćeš me zasluţiti. I zapamti, gospodine, ne prodajem se jeftino. - Francie... - Donesi mi trofej prvog mjesta pred noge, prokleti pasji skote, ili mi više ne izlazi pred oĉi. Dograbivši torbicu projurila je pokraj zapanjenih ljudi koji su objedovali za prednjim stolovima i izjurila kroz vrata. Noć je postajala sve hladnija, a njezina ljutnja ju je tako jako grijala da uopće nije osjećala hladnoću. Ponosno je koraĉala ploĉnikom niz koji su je naprijed tjerali bijes, povrijeĊenost i strah. Pekle su je oĉi i nije mogla dovoljno brzo treptati da sprijeĉi suze. Dvije suzne kapi blistale su na vodootpornoj maškari kojom su, bile namazane donje trepavice. Kako se mogla zaljubiti u njega? Kako je mogla dopustiti da se nešto tako apsurdno dogodi? Poĉela je cvokotati. U gotovo jedanaest godina nije osjetila ništa više od snaţne privlaĉnosti prema nekolicini muškaraca, sjene ljubavi koje su gotovo jednakom brzinom blijedile kako su se i pojavljivale. Ali sad, baš kad se pribrala u ţivotu, još jednom je dopustila da joj drugorazredni profesionalni igraĉ golfa slomi srce. Francesca je sljedeći tjedan imala osjećaj da je nešto svijetlo i divno zauvijek nestalo iz njezina ţivota. Što je uĉinila? Zašto ga je tako okrutno izazvala? Nije li i pola pite bilo bolje od nimalo? Ali znala je da ne moţe ţivjeti ni s ĉim poloviĉnim, a nije ţeljela


ni da Teddy ţivi na taj naĉin. Dallie je morao poĉeti riskirati ili bi im oboma bio potpuno beskoristan, nepouzdana osoba na koju nijedno nikada ne bi moglo raĉunati. Sa svakim udahom oplakivala je gubitak svog ljubavnika i gubitak same ljubavi. Sljedećeg ponedjeljka, dok je Teddyju prije polaska u školu u ĉašu toĉila sok od naranĉe, pokušala je naći utjehu u misli da se Dallie osjeća jednako tako jadno kao i ona. Ali teško je mogla vjerovati da bi netko tko je svoje osjećaje toliko briţno štitio mogao imati tako duboke emocije. Teddy je ispio sok, a potom slovaricu zagurao u naprtnjaĉu. - Zaboravio sam ti reći. Sinoć je zvala Holly Grace i rekla da ti kaţem kako Dallie sutra igra na U.S. Classicu. Francesca je naglo podignula pogled s ĉaše soka koju je upravo poĉela toĉiti sebi. - Siguran si? - Tako je rekla. Ali ne vidim što je tu tako vaţno. On će ionako uprskati. Još nešto, mama, ako dobiješ pismo od Miss Pearson, ne obraćaj na nj pozornost. Vrĉ sa sokom od naranĉe ostao je u zraku iznad Francescine ĉaše. Na trenutak je sklopila oĉi nastojeći odagnati misli od Dallieja Beaudinea kako bi se mogla usredotoĉiti na ono što joj Teddy pokušava reći. - Kakvo pismo? Teddy je odsutno zatvorio patentni zatvaraĉ na svojoj naprtnjaĉi, samo da ne bi morao pogledati u nju. - Moţda dobiješ pismo u kojemu piše da ne radim prema svojim mogućnostima... - Teddy! -Ali ne brini zbog toga. Rok za izradu projekta iz društvenih znanosti je sljedeći tjedan. Imam tako strašan plan da će mi Miss Pearson dati milijun plus petica i moliti me da ostanem u razredu. Gerry je rekao... - O, Teddy. Moramo razgovarati o tome. Prije nego ga je uspjela zaustaviti istrĉao je iz kuhinje i ĉula je kako je zalupio ulaznim vratima. Poţeljela se ponovno zavući u krevet i navući pokrivaĉe preko glave kako bi o svemu mogla razmisliti, ali za sat vremena imala je ugovoren sastanak. Trenutno nije mogla uĉiniti ništa po pitanju Teddyja, ali ako


poţuri, imat će vremena nakratko se zaustaviti u studiju gdje su snimali ’China Colt’ i uvjeriti se da je Teddy toĉno shvatio poruku Holly Grace. Hoće li Dallie zbilja igrati na Classicu? Jesu li ga se njezine rijeĉi uistinu dojmile? Holly Grace je taj dan završila snimanje prve scene kad je tamo stigla Francesca. Uz precizno namještenu poderotinu na prednjici haljine koja je otkrivala vrh lijeve dojke imala je laţnu modricu na ĉelu. - Naporan dan? - upitala je Francesca prilazeći joj. Holly Grace je podignula pogled sa scenarija kojega je prouĉavala. - Napada me poremećena prostitutka za koju se ispostavi da je transvestit psihopata. Snimaju onaj poznati usporeni Bonnie i Clyde pucanj kad ja na kraju tog tipa upucam s dva metka kroz njegove silikonske implantate. - Francescaju je jedva ĉula. - Holly Grace, je li istina da Dallie igra na Classicu? - Rekao mi je da igra, i nisam baš trenutno sretna zbog vas dvoje. - Odbacila je scenarij na stolac. - Dallie mi nije rekao nikakve pojedinosti, ali pretpostavljam da si mu dala košaricu. - Moglo bi se i tako reći - odvratila je Francesca oprezno. Izraz negodovanja preletio je licem Holly Grace. - Nije ti baš pravi trenutak, znaš to? Bi li ti bilo predugo priĉekati dok završi Classic prije nego što ga zezneš? Ako si to naumila, mislim da nisi mogla naći bolji naĉin da ga upropastiš. Francesca je poĉela objašnjavati a potom je, šokirana, shvatila da Dallieja razumije bolje od Holly Grace. Ta pomisao bila je zapanjujuća i njoj, tako nova da ju je jedva mogla prihvatiti. Naĉinila je nekoliko neodreĊenih opaski smatrajući da je Holly Grace nikako ne bi razumjela da joj je pokušala objasniti. Potom je izreţirala pogledavanje na sat i odjurila. Kad je napustila studio misli su joj bile uskomešane. Holly Grace bila je Dalliejeva najbolja prijateljica, njegova prva ljubav i srodna duša, ali njih dvoje bili su toliko sliĉni da su bili slijepi na mane onoga drugoga. Svaki put kad je Dallie izgubio turnir Holly Grace je za njega nalazila isprike, suosjećala s njim, i općenito se prema njemu ponašala kao prema djetetu. Koliko


god ga Holly Grace poznavala nije shvatila da je strah od neuspjeha upropastio njegov golf. A ako to nije shvatila, nikada neće shvatiti ni da mu je isti taj strah uništavao ţivot.

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

B

udući da se prvi put odrţao 1935. godine s vremenom je The United States Classic dobivao na sve većem znaĉaju da bi se danas uz Masters, the British Open, The PGA i the U.S. Open smatrao ’petim glavnim’ turnirom. Golf igralište na kojemu se Classic odrţavao postalo je legendarno mjesto koje se spominje uz Augusta, Cypress Point i Merion. Igraĉi golfa s pravom su ga nazvali Starim zavjetom. To igralište bilo je jedno od najljepših na Jugu, raskošno, s borovima i drevnim magnolijama. Brkovi španjolske mahovine obavijali su hrastove koji su sluţili kao pozadina malim savršeno njegovanim završnim poljem s najfinijom travom i poput kamenica bijeli pijesak, mekan poput pudera, ispunjavao je pješĉane rupe. Za mirna i sunĉana dana dijelovi golf igrališta bez prepreka blještali su tako jasnim svjetlima da su se doimali rajskim. Ali prirodna ljepota igrališta bila je dio njegove varljivosti. Moglo je utopliti srce, ali jednako tako je moglo uljuljkati i osjećaje pa je zbunjeni igraĉ djelić sekunde prekasno shvaćao da Stari zavjet ne oprašta grijehove. Igraĉi golfa reţali su na njemu, proklinjali ga i zaklinjali se da nikada više neće zaigrati, ali najbolji meĊu njima uvijek su se vraćali jer je tih osamnaest junaĉkih rupa davalo nešto što sam ţivot nikako nije mogao pruţiti. Nudile su savršenu pravdu. Dobar pogodak uvijek je bio nagraĊen, a nakon lošeg uslijedila je brza i strašna kazna. Tih osamnaest rupa nisu pruţale drugu priliku ni vrijeme za improvizaciju ni mogućnost za nagodbu oko blaţe kazne ako se prizna krivica. Stari zavjet pobjeĊivao je slabe dok je jakima iskazivao vjeĉnu ĉast i slavu. Ili barem do sljedećeg dana. Dallie je mrzio Classic. Prije nego je prestao piti i prije nego mu se igra poboljšala, nije se uvijek kvalificirao za nj. Ali nekoliko


zadnjih godina igrao je dovoljno dobro da bi se našao na popisu. U većini sluĉajeva poţelio je da je ostao kod kuće. Stari zavjet bio je golf igralište koje je zahtijevalo savršenstvo i Dallie je prokleto dobro znao da je previše nesavršen da bi zadovoljio takva oĉekivanja. Samom sebi je govorio daje Classic turnir poput svih ostalih, ali kad ga je to igralište porazilo, kao da mu se sama duša stisnula. Svakim dijelom svog tijela poţelio je daje Francesca izabrala neki drugi turnir kad je postavila izazov. Ne znaĉi da ju je shvaćao ozbiljno. Ni u kom sluĉaju. Što se njega tiĉe poljubila ga je za oproštaj kad je imala taj bijesni ispad. Ipak je netko drugi bio u komentatorskoj kabini kad je Dallie postavio lopticu na drveni štapić, izveo udarac na prvu rupu i odvojio nekoliko sekundi da se naceri lijepoj plavušici koja mu se smješkala iz prvog reda galerije. Drmatorima s televizije rekao je da će na njega morati još malo priĉekati, i vratio im nepotpisan ugovor. Jednostavno to nije mogao postati. Ne ove godine. Ne nakon onoga što mu je rekla Francesca. Dobro se osjećao stišćući u ruci dugaĉak štap sa zaobljenom glavom za izvoĊenje poĉetnog udarca kad je ĉvrsto i smireno uputio lopticu. Osjećao se opušteno. Osjećao se dobro. Pokazat će on već Francesci da ona ne zna o ĉemu govori. Opalio je izvanredan poĉetni udarac u nebo, poput rakete, poput NASA-e. Galerija je zapljeskala. Lopta je brzo projurila prostorom na putu za vjeĉnost. A tada se, u posljednjem trenutku prije prizemljenja, tek malo zanijela... dovoljno da promaši rub dijela golf igrališta bez prepreka i padne u busen magnolija. Francesca je izbjegla svoju tajnicu i izravno nazvala sportski odjel, ĉetvrti ga put nazivajući tog popodneva. - Kako je sad? - pitala je kad joj se javio muški glas. - Ţao mi je, Francesca ali izgubio je još jedan udarac kod sedamnaeste rupe pa sad ima tri udarca više od para. To je samo prva runda, pa ako pretpostavimo da će preţivjeti eliminaciju preostaju mu još tri runde, ali ovo baš i nije najbolji naĉin za otpoĉinjanje turnira. - Stisnula je oĉi kad je nastavio: - Naravno,


znaš i sama da ovo nije njegov tip turnira. Classic je veliki pritisak, visoka voltaţa. Sjećam se kad ga je Jack Nicklaus osvojio. -Jedva je slušala dok je on nastavljao s iznošenjem sjećanja o svojoj omiljenoj igri. - Nicklaus je jedini igraĉ golfa u povijes- ti koji je redovito mogao baciti Stari zavjet na koljena. Godinu za godinom, tijekom sedamdesetih pa ĉak i poĉetkom osamdesetih dolazio je na Classic zadivljujući svakoga, hodajući po tim dijelovima golf igrališta bez prepreke kao da su u njegovu vlasništvu, navodeći ta mala, sitna zelena polja s najfinijom travom da mole za milost kad on krene onim svojim nadljudskim završnim udarcem... Do kraja dana Dallie je imao ĉetiri udarca više od para. Francesca se osjećala potišteno. Zašto mu je to uĉinila? Zašto ga je na tako smiješan naĉin izazvala? Te noći je kod kuće pokušala ĉitati, ali ništa joj nije moglo zadrţati pozornost. Poĉela je ĉistiti ormar u hodniku, ali nije se mogla usredotoĉiti. U deset sati te iste veĉeri poĉela je telefonirati zrakoplovnim tvrtkama pokušavajući doznati kad ima kasni let. Potom je obzirno probudila Teddyja i rekla mu da njih dvoje kreću na put. Holly Grace je rano sljedećeg jutra zalupala na vrata Francescine motelske sobe. Teddy je upravo ustao, ali Francesca je od zore koraĉala malom otrcanom sobom koja je bila najbolji smještaj koji se mogao naći u gradu koji je po šavovima pucao od igraĉa golfa i njihovih oboţavatelja. Umalo se bacila u naruĉje Holly Grace. Hvala Bogu što si tu! Bojala sam se da se nešto dogodilo. Holly Grace je odloţila kovĉeg odmah uz vrata, i umorno se skljokala u najbliţi stolac. - Ne znam zašto sam ti dopustila da me nagovoriš na to. Skoro do ponoći nismo završili snimanje i morala sam krenuti u šest ujutro. Jedva sam sat vremena odspavala u zrakoplovu na putu ovamo. - Oprosti, Holly Grace. Znam da je to što sam ti uĉinila zbilja jadno. Da nisam smatrala da je jako vaţno, nikada to ne bih traţila od tebe. - Podigla je kovĉeg Holly Grace na dno kreveta i otvorila zasune. - Dok se ti istuširaš ja ću izvaditi malo ĉiste


odjeće, a Teddy ti u kafiću moţe kupiti nešto za doruĉak. Znam da je grozno od mene što te ovako poţurujem, ali za sat vremena Dallie izvodi poĉetni udarac. Imam spremne propusnice. Samo se pobrini zato da vas vidi oboje. - Ne shvaćam zašto ti ne moţeš voditi Teddyja da ga gleda dok igra - poţalila se Holly Grace. - Smiješno je vući me cijeli taj put ovamo samo zato da bih tvom sinu bila pratnja na golf turniru. Francesca je povukla Holly Grace na noge, a potom je gurnula prema kupaonici. - Moraš mi sad slijepo vjerovati. Molim te! Nakon ĉetrdeset pet minuta Francesca je stajala daleko odmaknuta od vrata dok je propuštala Holly Grace i Teddyja van, pazeći da je nitko od ljudi koju su se motali po parkiralištu ne vidi dovoljno dobro i prepozna. Znala je kako se vijesti brzo šire, i osim ako nije bilo nadasve potrebno, nije imala namjeru Dallieju dati do znanja da je ona u blizini. Ĉim je njih dvoje nestalo poţurila je do televizora kako bi spremna doĉekala poĉetak prijenosa turnira. Seve Ballesteros je nakon prve runde vodio na turniru pa Dallie nije bio najbolje raspoloţen kad je završio s vjeţbom završnih udaraca. Dallieju se Seve prije sviĊao, sve dok Francesca nije poĉela davati primjedbe o tome kako dobro izgleda. Sad ga je samo pogled na tamnokosog Španjolca mogao ozlovoljiti. Pogledao je prema koţnoj oglasnoj ploĉi i potvrdio ono što je već znao, da je prethodnog dana Jack Nicklaus završio s pet udaraca više od para i gaĊao još lošije od Dallieja. Dallie je osjetio podlo zadovoljstvo. Nicklaus je stario; godine su konaĉno uĉinile ono što ljudska bića ne mogu; izazvale kraj vladavini bez premca Zlatnog Medvjeda iz Columbusa u Ohiou. Skeet je do prvog drvenog štapića išao ispred Dallieja. - Imaš tamo malo iznenaĊenje - rekao je pokazujući mu ulijevo. Dallie je pogledao u smjeru njegova pogleda, a potom se nacerio kad je uoĉio Holly Grace koja je stajala odmah iza konopa. Pošao je prema njoj ali se zaledio usred koraka kad je prepoznao Teddyja koji je stajao uz nju.


Osjetilo je navalu ljutnje. Kako jedna ţenica moţe biti tako osvetoljubiva? Znao je da je Francesca poslala Teddyja, a znao je i zašto. Poslala je djeĉaka da mu se ruga, da ga podsjeti na svaku uvredu kojom ga je zasipala. Uglavnom bi volio da ga Teddy gleda dok igra, ali ne na Classicu, ne na turniru na kojemu nikada nije igrao dobro. Sinulo mu je kako Francesca ţeli da Teddy vidi kako je poraţen i ta ga je misao razbjesnila toliko da se jedva uspio suzdrţati. Sigurno se nešto od tih njegovih osjećanja vidjelo jer je Teddy spustio pogled na svoja stopala, a potom ga ponovno podigao. Na licu mu se pojavio onaj kao mazga tvrdoglavi izraz kakav je Dallie već i te kako dobro nauĉio prepoznati. Dallie se podsjetio da Teddy nije kriv za to, ali ipak mu je to oduzelo svu kontrolu nad sobom i sprijeĉilo ga da im priĊe i pozdravi ih. Njegovi oboţavatelji u galeriji odmah su mu poĉeli postavljati pitanja i izvikivati ohrabrenja. Malo se našalio s njima i bilo mu je drago što su mu odvratili pozornost jer nije znao što reći Teddyju. Ţao mi je što sam sve uprskao za nas - eto što je trebao reći. Ţao mi je što nisam mogao razgovarati s tobom, reći ti koliko mi značiš, reći ti kako sam bio ponosan na tebe kad si onoga dana u Wynetteu branio svoju mamu.

Skeet je pruţao dugaĉak štap sa zaobljenom glavom za izvoĊenje poĉetnog udarca kad se Dallie leĊima okrenuo galeriji. - Ovo je prvi put da te Teddy gleda kako igraš, nije li? - dometnuo je Skeet pruţajući mu štap. - Sramota ako ne vidi tvoju najbolju igru. Dallie ga je zlovoljno pogledao, a zatim prišao postaviti lopticu na drveni štapić i izvesti poĉetni udarac. Osjećao je napete mišiće u leĊima i remenima, kao da su bili ĉeliĉni okovi. Obiĉno se šalio s ruljom prije udarca, ali danas mu to nije uspjelo. Osjećao se neobiĉno drţeći palicu u ruci. Pogledao je prema Teddyju i ugledao napetu malu boru na njegovu namrštenu ĉelu, boru posvemašnje usredotoĉenosti. Dallie se prisilio usmjeriti pozornost na ono što je morao uĉiniti, na ono što je mogao uĉiniti. Duboko je udahnuo, pogled usredotoĉio na lopticu, lagano povio koljena i zamahnuo palicom, a potom ošinuo koristeći svu snagu svoje moćne ljevice. Zaplovila je zrakom.


Rulja je pljeskala. Loptica je bila ispaljena preko bujnog zelenog prostora golf igrališta bez prepreka, bijela toĉka koja je brzala prema vedrom nebu. Poĉela je padati ravno prema busenu magnolija, baš onako kako je prethodnog dana udesila Dallieja. Ali na kraju je ipak polako skrenula udesno i spustila se na terenu golf igrališta bez prepreka na savršeno mjesto. Dallie je iza sebe ĉuo neobuzdano teksaško klicanje i okrenuo se naceriti Holly Grace. Skeet mu je pokazao podignute palĉeve, ĉak je i Teddyju poluosmijeh titrao na licu. Te noći Dallie je otišao na poĉinak znajući da je konaĉno bacio Stari zavjet na koljena. Dok su vodeći igraĉi turnira postali ţrtvama snaţnoga vjetra, Dallie je imao tri udarca manje od para, dovoljno da se iskupi za katastrofu prvoga dana, pomakne na koţnoj oglasnoj ploĉi i svom sinu barem malo pokaţe kako se igra ta stara igra golf. Seve je i dalje bio tamo, uz Fuzzyja Zoel- lera i Grega Normana. Watson i Crenshaw su ispali. Nicklaus je osvojio još jednu prosjeĉnu rundu, ali Zlatni Medvjed nikada olako ne odustaje pa je postigao dovoljno pogodaka da preţivi eliminaciju. Dok je Dallie te noći pokušavao zaspati zarekao se da će se usredotoĉiti na Sevea i ostale te da neće brinuti o Nicklausu. Jack je imao osam udaraca više od para, u prevelikom zaostatku da bi bio za natjecanje, i prestar da na svoj ĉudesan naĉin u posljednjem trenutku prijeĊe u vodstvo. Ali kad je Dallie rukom namjestio jastuk, zaĉuo je glas Medvjeda kako mu šapće, baš kao da sjedi tu, u sobi. Uvijek računaj na mene, Beaudine. Nisam ja kao ti. Ja nikada ne odustajem.

Trećega dana se ĉinilo da Dallie ne moţe zadrţati koncentraciju. Unatoĉ nazoĉnosti Holly Grace i Teddyja igrao je prosjeĉno i završio s tri udarca više od para. Bilo je to dovoljno da mu omogući ulazak u trostruko izjednaĉenje za drugo mjesto, ali dva zgoditka dijelila su ga od vodstva. Do kraja trećega dana igre Francescu je glava boljela od pozorna gledanja u mali televizijski ekran u motelu. Na CBS-u je Pat Summerall poĉeo iznositi saţetak dnevnih dogaĊanja.


- Dallie Beaudine nikada ne igra dobro pod pritiskom i uĉinilo mi se da je napet. - Oĉito mu je buka koju je stvarala rulja išla na ţivce - primijetio je Ken Venturi. - Ne smijete zaboraviti da je Jack Nic- klaus igrao u skupini odmah iza Dallieja, a kad je Jack ţestok, kao što je bio danas, galerija podivlja. Svaki put kad se bodrenje navijaĉa pojaĉalo vjerujte da su to ostali igraĉi ĉuli, i svi su znali da je Jack postigao još jedan spektakularan zgoditak. To je svakako uzdrmalo vodeće turnira. - Bit će zanimljivo vidjeti moţe li Dallie promijeniti već ustaljeni poraz u završnoj rundi i vratiti se sutra - rekao je Summerall. - Ima jako dobar udarac, jedan je od izvoĊaĉa na turniru koji ima najbolji zamah i oduvijek je omiljen meĊu oboţavateljima. Vjerujte da je njihova najveća ţelja konaĉno ga vidjeti u vodstvu. - Ali prava priĉa danas ovdje jest Jack Nicklaus - zakljuĉio je Ken Venturi. - Ĉetrdesetsedmogodišnji Zlatni Medvjed iz Columbusa u Ohiu postigao je nevjerojatnih šezdeset sedam, pet udaraca manje od para, što ga je dovelo do trostrukog izjednaĉenja za drugo mjesto, odmah uz Sevea Ballesterosa i Dallasa Beaudinea... Francesca je iskljuĉila TV Trebala je biti sretna što je Dallie jedan od onih koji vode na turniru, ali posljednja runda uvijek mu je bila najslabija. Iz onoga što se dogodilo u današnjoj rundi mogla je samo zakljuĉiti da Teddyjeva nazoĉnost neće biti dovoljna da ga potakne. Znala je da su potrebne stroţe mjere i ugrizla se za donju usnicu ne dopuštajući sebi da razmišlja o tome kako se lako mogla izjaloviti jedina stroga mjera koja joj je mogla pasti na pamet. - Samo što dalje od mene - rekla je Holly Grace sljedećeg jutra dok je Francesca za njom i Teddyjem ţurila preko travnjaka country kluba prema rulji koja je okruţivala prvi drveni štap na kojega se postavljala loptica za poĉetni udarac. - Znam što radim - povikala je Francesca. - Barem mislim da znam.


Holly Grace se naglo okrenula kad ju je Francesca sustigla. - Kad te Dallie ugleda to će mu nepovratno uništiti koncentraciju. Nisi mogla smisliti bolji naĉin da mu upropastiš tu zadnju rundu. - Upropastit će je on sam ako ja ne budem tamo - bila je ustrajna Francesca. - Gle, ti si ga godinama razmazila pa nije uspjelo. Poslušaj mene za promjenu. Holly Grace je skinula sunĉane naoĉale i zapiljila se u Francescu. - Razmazila ga! Nikada u ţivotu nisam ga mazila. -Jesi, jesi. Cijelo vrijeme ga maziš. - Francesca je dograbila Holly Grace za ruku i poĉela je gurati prema prvom drvenom štapiću. Samo uĉini to što traţim od tebe. Znam više o golfu nego što sam nekad znala, ali još ne razumijem nijanse. - Moraš biti tik uz mene i prevoditi mi svaki pokret koji izvede. - Luda si, znaš li da... Teddy je naherio glavu na stranu dok je promatrao prepirku izmeĊu svoje majke i Holly Grace. Nije ĉesto viĊao odrasle kako se prepiru i nije mu to bilo zanimljivo gledati. Teddy je na nosu imao opekotine od sunca i osjećao je umor u nogama od tolikog hodanja u zadnja dva dana. Ali jedva je ĉekao današnju završnu rundu, premda se pomalo dosaĊivao samo stojeći i ĉekajući kad će igraĉi udariti lopticu. No vrijedilo je ĉekati jer je Dallie katkad prilazio konopima i govorio mu što se dogaĊa, a tad su mu se svi smješkali jer su znali da je on neko posebno dijete ĉim mu Dallie posvećuje toliku pozornost. Ĉak i nakon što je naĉinio nekoliko loših udaraca prethodnog dana Dallie je prišao i razgovarao s Teddyjem, objašnjavajući mu što se dogodilo. Dan je bio sunĉan i topao i bilo je previše vruće za gornji dio trenirke s natpisom RoĊen za izazivanje nevolje, ali Teddy ga je svejedno odluĉio obući. - Nastradat ćemo zbog toga - rekla je Holly Grace odmahujući glavom. - Zašto nisi mogao obući duge ili kratke hlaĉe kakve svaka druga normalna osoba nosi na golf turnir? Sa svih strana privlaĉiš pozornost. Francesca se nije usudila reći Holly Grace da je ona baš to namjeravala kad je odjenula haljinu s naramenicama boje crvene


rajĉice. Jednostavna uska haljina od rastezljiva pamuka s dubokim dekolteom koja joj je blago isticala bokove završavala je dobrano iznad koljena u malim pikantnim volanima na toĉkice. Ako je dobro proraĉunala, ta haljina je, uz njezine jedinstvene srebrne ’tjeskoba’ naušnice, trebala izludjeti Dallasa Beaudinea. Sve ove godine igre na golf turnirima Dallie je rijetko kad igrao u istoj skupini s Jackom Nicklausom. Ono nekoliko puta kad je igrao runda je bila katastrofalna. Igrao je ispred njega i iza njega, ruĉao s njim, dijelio s njim podij, izmijenio s njim nekoliko priĉa o golfu. Ali rijetko kad je igrao s njim, i sad su se Dallieju ruke tresle. Samom sebi je rekao da ne smije naĉiniti pogrešku i zamijeniti pravoga Jacka Nicklausa za Medvjeda u svojoj glavi. Podsjećao se da je pravi Nicklaus samo ljudsko biće od krvi i mesa, ranjiv kao i svi drugi, ali to nije mijenjalo stvar. Lica su im bila ista, a jedino je to bilo vaţno. - Kako si danas, Dallie? - osmjehnuo se Jack Nicklaus ljubazno dok je prilazio prvom drvenom štapiću. Iza njega je išao njegov sin Steve koji mu je bio pomoćnik. Ţivog ću te pojesti, govorio je Medvjed u Dalliejevoj glavi. Trideset sedam mu je godina, podsjetio se Dallie dok se rukovao s Jackom. Muškarac u ĉetrdesetsedmoj ne moţe se natjecati s tridesetsedmogodišnjakom u vrhunskoj formi. Neću se ni potruditi ispljunuti ti kosti, odvratio je Medvjed. Seve Ballesteros stajao je otraga uz konope i razgovarao s nekim u gomili. Svojom tamnom koţom i isklesanim jagodicama privlaĉio je pozornost mnogih ţena koje su bile u Dalliejevoj galeriji. Dallie je znao da više treba brinuti zbog Sevea nego zbog Jacka. Seve je bio meĊunarodni prvak kojega su svi smatrali najboljim igraĉem golfa na svijetu. Njegov poĉetni udarac bio je jednako moćan kao bilo ĉiji na turniru, i gotovo nadljudski se ponašao kod završnog polja s najfinijom travom. Dallie se prisilio odvratiti pozornost od Nicklausa i krenuo se rukovati sa Seveom, ali se na mjestu zaustavio kad je ugledao s kim Ballesteros razgovara.


Najprije nije mogao vjerovati. Ĉak ni ona nije mogla biti toliko zla. U svijetlocrvenoj haljini koja se doimala poput donjeg rublja stajala je osmjehujući se Seveu, kao da je neka vrsta španjolskog boga, nitko drugi doli Miss Šminkerica. Do nje je stajala Holly Grace, doimajući se jadno, a s njezine druge strane bio je Teddy. Francesca je konaĉno odvratila pozornost od Sevea i pogledala prema Dallieju. Uputila mu je osmijeh, hladan kao unutrašnjost zaleĊene krigle za pivo, tako ohol i nadmoćan daje Dallie poţelio prići joj i prodrmati je. Lagano je kimnula glavom i njezina srebrna naušnica privukla je odsjaj sunca. Podigavši ruku uklonila je ĉuperke kose s ušiju i zabacila glavu pa je vratom naĉinila savršen luk šepireći se pred njim, šepireći se, za Boga miloga! Nije mogao vjerovati u to. Dallie je bijesno krenuo prema njoj s namjerom da je nasmrt zadavi, ali morao se zaustaviti jer mu je prilazio Seve, ispruţene ruke, sijevajući pogledom, s puno latino šarma. Dallie se skrio iza laţnog teksaškog cereka i nekoliko puta energiĉno stisnuo Seveovu ruku. Jack je bio prvi na redu. Dallie je bio jako razdraţen i jedva svjestan da je Nicklaus izveo udarac, sve dok nije ĉuo rulju kako plješće. Bio je to dobar poĉetni udarac, ne baš onoliko dugaĉak kao divovski poĉetni udarci njegove mladosti, ali savršeno pozicioniran. Dallie je pomislio kako je vidio da Seve krado- mice pogledava u Francescu prije nego što je postavio lopticu na drveni štapić za poĉetni udarac. Njegova crna kosa blještala je plavim odsjajem na jutarnjem svjetlu, kao da je španjolski gusar koji je došao opljaĉkati ameriĉke obale, a pritom moţda i otići s nekoliko njihovih ţena. Seveovo mršavo tijelo ĉvrsto se zakrenulo kad je zamahnuo štapom i izveo dugaĉak poĉetni udarac do sredine terena bez prepreka gdje se loptica zakotrljala deset metara iza Nicklausa i zaustavila. Dallie je krišom bacio pogled prema galeriji, i odmah poţalio. Francesca je oduševljeno pljeskala Seveovom udarcu, poskakujući na prstima u malim crvenim sandalama koje su izgledale tako kao da u njima ne bi mogla prijeći do treće rupe, o osamnaestoj da i ne govorimo. Iz Skeetove ruke zgrabio je


dugaĉak štap sa zaobljenom glavom za poĉetne udarce. Lice mu je bilo tmurno kao oblak, a emocije još mraĉnije. Zauzimajući stav jedva da je razmišljao o onome što radi. Njegovo tijelo ponašalo se poput automatskog pilota dok je buljio u loptu i vizu- alizirao Francescino lijepo malo lice oslikano na samom vrhu oznake Titlest. Potom je zamahnuo. Nije ĉak ni znao što je uĉinio, sve dok nije zaĉuo klicanje Holly Grace. Vid mu se dovoljno razbistrio da vidi kako lopta leti dvije stotine devedeset pet metara i kotrljajući se zaustavlja daleko iza Seveova poĉetnog udarca. Bio je to sjajan udarac i Skeet ga je buĉno kliĉući udario po leĊima. Seve i Jack su kim- nuli ljubazno mu odajući priznanje. Dallie se okrenuo prema galeriji i umalo ugušio kad je to vidio. Francesca je uobraţeno dignula uvis nosić kao da će umrijeti od dosade, kao da na onaj svoj naĉin pretjerujući govori: -Je li to doista najbolje što moţeš uĉiniti? - Otarasi je se - Dallie je potiho zareţao obraćajući se Skee- tu. Skeet je ruĉnikom brisao dugaĉak štap sa zaobljenom glavom za izvoĊenje poĉetnih udaraca i nije ga, ĉini se, ĉuo. Dallie je odluĉnim korakom krenuo prema konopima, glas mu je bio pun ţuĉi, ali govorio je dovoljno tiho da ga ne moţe ĉuti nitko drugi osim Holly Grace. - Ţelim da se smjesta izgubiš s ovog igrališta - obratio se Francesci. - Koga vraga radiš tu? Ponovno mu se oholo i nadmoćno osmjehnula. - Samo te podsjećam na to što su ulozi, dušo. - Luda si! - eksplodirao je. - Za sluĉaj da si previše neuka da to sama shvatiš, ja sam u trostrukom izjednaĉenju za drugo mjesto na jednom od najvećih turnira godine i ne treba mi takva vrsta odvlaĉenja paţnje. Francesca se ispravila, nagnula naprijed i prošaptala mu na uho: Drugo mjesto nije dovoljno dobro. Poslije je Dallie shvatio da ga nijedna porota ne svijetu ne bi bila osudila da ju je na licu mjesta zadavio, ali njegovi partneri u igri udaljavali su se od drvenog štapića i bliţio se red na još jedan udarac pa nije mogao gubiti vrijeme.


Sljedećih devet rupa navodio je lopticu da moli za milost, nareĊujući joj da slijedi njegove ţelje, kaznivši je svakim gramom snage i svakim komadićkom odluĉnosti. Ţarko je ţelio svoje završne udarce pretvoriti u pobjedu sigurnog udarca. Jednog udarca, ne dva, ne tri! Svaki udarac bio je strašniji od prethodnog i svaki put kad se okrenuo prema galeriji ugledao je Holly Grace kako bijesno razgovara s Francescom prevodeći joj ĉaroliju onoga što je ĉinio, govoreći Miss Sminkerici da gleda stvaranje povijesti golfa. No bez obzira na sve što je ĉinio, bez obzira koliko je zapanjujući bio njegov udarac, koliko su njegovi završni udarci oduzimali dah i koliko je junački igrao, svaki put kad je pogledao u nju Francesca kao da je govorila: - Je li to najbolje što moţeš uĉiniti? Bio je toliko obuzet svojom ljutnjom, toliko zadubljen u njezin prijezir da nije posve mogao shvatiti posljedice brze promjene na koţnoj ploĉi s rezultatima. O, da, dobro je on shvaćao sve što je pisalo. Vidio je brojke. Znao je da su vodeći na turniru zaostali; znao je da je Seve otpao. Znao je ĉitati brojke, to da, ali tek kad je ubacio lopticu u ĉetrnaestu rupu s jednim udarcem manje od para zapravo je duboko u sebi uspio shvatiti ĉinjenicu da je prešao u vodstvo, da ga je njegova ljutnja, ţestoki napad na golf igralištu doveo do dva udarca manje od para u pobjedi za turnir. Kad su mu ostale još samo ĉetiri rupe za odigrati poravnao se u rezultatu za prvo mjesto na United States Classicu. Izjednaĉio rezultat s Jackom Nicklausom. Dallie je odmahnuo glavom pokušavajući to razjasniti dok se kretao prema petnaestom drvenom štapiću. Kako mu se to moglo dogoditi? Kako se dogodilo to da Dallas Beaudine iz Wynettea u Teksasu igra jedan na jedan s Jackom Nicklausom? Nije mogao razmišljati o tome. Bude li o tome mislio, Medvjed će ponovno poĉeti razgovarati s njim u njegovoj glavi. Nećeš uspjeti, Beaudine. Potvrdit ćeš sve ono što je Jaycee nekada govorio o tebi. Sve ono što ti ja godinama govorim. Nisi ti čovjek koji bi to izveo. Ne protiv mene.


Okrenuo se prema galeriji i zapazio kako ga ona promatra. Dok ju je netremice gledao stavila je jednu nogu u sandali pred drugu i blago savila koljeno pa se smiješni toĉkasti volan pri dnu haljine još više zadigao otkrivajući joj noge. Isprsila se i mekani rastezljivi pamuk priljubio joj se uz grudi ocrtavajući ih do nezaboravnih pojedinosti. - Ovo je tvoj trofej, jasno mu je dala do znanja to malo tijelo. Ne zaboravi za što igraš. Snaţno je udario lopticu niz teren kod petnaeste rupe i samom sebi obećao da više nikada neće, kad ovo završi, dopustiti sebi da se pribliţi ţeni koja ima srce kuĉke. Ĉim turnir završi nauĉit će on Francescu Day ţivotnoj lekciji i oţeniti se prvom miloglasnom seljanĉicom koja naleti. Borio se da ostvari par na petnaestoj i šesnaestoj rupi. Isto je uĉinio i Nicklaus. Jackov sinje cijelim putem bio uz njega, dodavao mu štapove i pomagao prouĉiti veliĉinu i nagib polja s najfinijom travom na kojemu se izvode završni udarci. Dallie- jev sin stajao je pokraj konopa i nosio majicu s natpisom RoĊen za izazivanje nevolje, dok mu je na licu bio izraz bijesne odluĉnosti. Dallieju se srce svaki put nadimalo kad bi ga pogledao. Kvragu, bio je borben mali djeĉak. Sedamnaesta rupa bila je kratka i ruţna. Jack je malo razgovarao s ruljom dok se upućivao prema završnom polju s najfinijom travom. Iscrpili su ga ti zahtjevni udarci i ništa nije volio više od ĉvrstih toĉki. Dallie se znojio kroz golf majicu i dvoje rukavice. Bio je poznat po šalama koje je izvodio s ruljom, ali sad je ostao zlokobno tih. Nicklaus je igrao jednu od boljih golf utakmica u ţivotu svladavajući igru na dijelu terena bez prepreka i rasturajući igru na završnim poljima. Ĉetrdesetsedmo- godišnjak je bio prestar za takvu igru, ali netko je to zaboravio reći Jacku. A sad je izmeĊu najvećeg igraĉa u povijesti golfa i još jednog naslova stajao samo Dallie Beaudine. Dallie je nekako izvukao još jedan par, ali isto to je uĉinio i Jack. Još uvijek su bili izjednaĉeni odlazeći do zadnje rupe. Kamermani koji su prijenosne video ureĊaje na ramenima odrţavali u ravnoteţi pratili su svaki pokret dvojice igraĉa koji su se kretali prema osamnaestom drvenom štapiću. Televizijski


komentatori obasipali su ih superlativima dok se glas o krvavom natjecanju koje se odvijalo na Starom zavjetu proširio svijetom sporta, svjetla su samo treperila, a gledanost nedjeljnog popodneva vinula se u stratosferu. Broj ljudi okupljen oko igraĉa popeo se na tisuće, a njihovo uzbuĊenje postalo grozniĉavo jer su znali da oni ne mogu izgubiti, bez obzira na to što će se dogoditi. Dallie je šarmirao rulju još dok je bio novak u prvoj sezoni profesionalnog bavljenja golfom i godinama su ĉekali da osvoji naslov prvaka. Ali pomisao da se bude na licu mjesta kad Jack ponovno pobijedi bila je takoĊer neodoljiva. Ponovno je bio Masters 1986. i Jack je poput bika jurišao prema završetku, nezaustavljiv kao prirodna sila. Obojica, Dallie i Jack, izveli su snaţne poĉetne udarce kod osamnaeste rupe. Rupa je bila dugaĉka i trebalo ju je pogoditi s pet udaraca da bi se postigao. Jezero se pakleno protezalo ispred cijelog završnog polja s najfinijom travom na kojemu su se izvodili završni udarci, s izuzetkom lijevog kuta. Zvali su ga Hoganovo jezero, zato što je sjajnog Bena Hogana koštalo prvenstva na U.S. Classicu iz 1951. kad je pokušao udariti lopticu preko jezera, ne zaobilazeći ga. Jednako tako mogli su ga nazvati Arniejevo jezero, Watsonovo jezero ili Sneadovo jezero jer su u nekom trenutku svi oni bili ţrtve njegove varljivosti. Jack nije imao ništa protiv kockanja, ali nije osvojio svako vaţno prvenstvo na svijetu ludo i odvaţno riskirajući, i nije imao namjeru izravno gaĊati zastavicu izvodeći udarac samoubojstva preko toga jezera. Svoj drugi udarac sigurno je usmjerio na lijevu stranu Hoganova jezera i postigao krasan padajući udarac kad se loptica prizemljila nedaleko završnog polja s najfinijom travom. Rulja je zaurlala, a potom kolektivno zadrţala dah kad je loptica odskoĉila uvis i zaustavila se na rubu završnog polja, šezdeset stopa udaljena od rupe. Buka je bila zaglušujuća. Nicklaus je izveo spektakularan udarac, ĉaroban udarac, mogućnost za pogodak u rupu s jednim bodom manje od para, udarac koji mu je ĉak dao maksimalnu priliku za dva udarca manje od para.


Dallie je osjetio kako mu panika, podmukla kao otrov, mili kroz vene. Da bi odrţao korak s Nicklausom morao je postići isti taj pogodak, izvesti udarac na lijevu stranu jezera i potom odbaciti loptu na završno polje s najfinijom travom. To je i u najboljim uvjetima bio teţak udarac, a kad ga je tisuće ljudi promatralo s galerije i kad su ga milijuni njih kod kuća gledali na televiziji, kad je ulog bio naslov prvaka turnira i kad mu se ruke nisu prestajale tresti, znao je da ga ne moţe izvesti. Seve je kod drugog pogotka udario na lijevu stranu jezera, ali lopta je pala daleko od završnog polja s najfinijom travom. Dallie je osjećao sve veću paniku u grlu, sve dok se nije uĉinilo da ga guši. Nije to mogao izvesti, jednostavno nije mogao! Naglo se okrenuo nagonski traţeći Francescu. Doista je isturila bradu, uobraţeno još više podigla nosić, prkosila mu, izazivala ga. Potom se, kad ju je pogledao, slomila. Nije više uspijevala. Spustila je bradu, izraz lica postao joj je blaţi dok ga je netremice gledala pogledom koji mu je prodirao u samu dušu, pogledom koji je shvaćao njegovu paniku i molio ga da je odagna. Zbog nje. Zbog Teddyja. Zbog svih njih. Razočarat ćeš je, Beaudine, zajedljivo ga je bockao Medvjed. Razočarao si sve koje si ikada volio u ţivotu, i ponovno si to spreman učiniti.

Francescine usne pokrenule su se i oblikovale dvije rijeĉi. Molim te. Dallie je pogledao u travu razmišljajući o svemu što mu je Francie rekla, a potom prišao Skeetu. - Idem po zastavicu - rekao je. - Udarit ću preko jezera. Ĉekao je da Skeet poĉne vikati na njega, da mu kaţe kako je glup da gluplji ne moţe biti. Ali Skeet se samo doimao zamišljeno. Morat ćeš tu lopticu prebaciti dvjesto šezdeset metara i navesti je da se zaustavi na pravom mjestu. - To znam - odvratio je tiho Dallie. -Ako hoćeš siguran udarac, idi oko jezera, imaš dobru priliku da izjednaĉiš s Nicklausom. - Sit sam sigurnih pogodaka - rekao je Dallie. - Idem po zastavicu.


Jaycee već dugo nije meĊu ţivima i Dallie ama baš ništa nije morao dokazati tom gadu. Francie je bila u pravu. Veći je grijeh bio ne pokušati nego ne uspjeti. Posljednji put je pogledao prema Francesci ţeleći da ga ona poštuje više nego što je bilo što ţelio u ţivotu. Ona i Holly Grace ĉvrsto su se drţale za ruke, kao da su se spremale pasti s ruba na kraju svijeta. Teddyja su od umora zaboljele noge pa je sjedio na travi, ali onaj odluĉan pogled nije mu sišao s lica. Dallie se potpuno usredotoĉio na ono što treba uĉiniti nastojeći kontrolirati navalu adrenalina koja bi mu nanijela više štete nego koristi. Hogan nije mogao odnijeti pobjedu nad jezerom, šaptao je Medvjed. Što tebe navodi na pomisao da moţeš? Činjenica da to ţelim više nego što je to Hogan ikada ţelio,

uzvratio mu je

Dallie. Jednostavno to više ţelim. Kad se namjestio i zauzeo poloţaj za udariti lopticu i kad su promatraĉi vidjeli što kani uĉiniti, zagunĊali su u nevjerici. Nicklausovo lice bilo je bezizraţajno, kao i obiĉno. Ako je i smatrao da Dallie griješi, zadrţao je to za sebe. Nikada to nećeš učiniti, prošaptao je Medvjed. Samo me promatraj, odvratio je Dallie. Opalio je štapom po loptici. Odletjela je visoko u nebo, u snaţnoj putanji, a potom išĉezla udesno i visjela nad vodom nasred jezera koje je od Bena Hogana, Arnolda Palmera i mnogih drugih stvorilo legende. Plovila je nebom cijelu vjeĉnost, ali još se nije bila oslobodila jezera kad se poĉela spuštati. Promatraĉi su zadrţali dah, a tijela im se zamrznula poput statista u starom znanstveno fantastiĉnom filmu. Dallie je ukipljeno stajao promatrajući taj spori zlokobni spust. U pozadini se zastavica s brojem 18 na sebi zanjihala i neznatno podigla nošena daškom vjetra tako da su u cijelom svemiru samo ta zastava i loptica bile u pokretu. Rulja je zavrištala, a potom je zaglušujući zvuĉni zid dopro do Dallieja kad se njegova loptica udaljila od ruba jezera i pogodila završno polje s najfinijom travom, malo odskoĉivši prije nego se nepomiĉno zaustavila tri metra daleko od zastavice.


Seve je svoju loptu stavio na završno polje s najfinijom travom i izveo dva završna udarca, a potom snuţdeno odmahnuo glavom dok je izlazio na vanjski rub. Jackov junaĉki završni udarac od šezdeset stopa završio je kruţenjem loptice oko rupe, ali nije u nju upala. Dallie je stajao sam. Ostao mu je samo završni udarac s udaljenosti od tri metra, ali bio je fiziĉki i psihiĉki iscrpljen. Znao je da će, pogodi li rupu zadnjim udarcem osvojiti turnir, ali ako promaši, bit će poravnan s Jackom. Okrenuo se Francesci. Još jednom su njezine lijepe usnice oblikovale one rijeĉi: molim te. Premda je bio jako umoran, Dallie je nije imao srca razoĉarati.

TRIDESET TREĆE POGLAVLJE

Dallie je naglo digao ruke uvis i poput srednjovjekovnog standarda pobjede visoko u šaci drţao štap za golf Skeet je plakao poput malog djeteta i uslijed velike radosti koja ga je obuzela nije se mogao pomaknuti. Stoga je prva osoba koja je prišla Dallieju bio Jack Nicklaus. - Sjajna igra, Dallie - rekao je Nicklaus prebacivši ruku preko Dalliejevih ramena. - Pravi si prvak. Potom ga je zagrlio Skeet lupkajući ga po leĊima. Dallie mu je uzvratio zagrljaj cijelo vrijeme lutajući pogledom po gomili, sve dok nije ugledao to što je traţio. Holly Grace se probila prva, a za njom Francesca vukući Teddyja. Holly Grace je na svojim dugaĉkim nogama ţurila prema Dallieju, nogama koje su prve stekle slavu kad su optrĉale bazu u srednjoj školi Wynette, nogama koje su bile stvorene prema ameriĉkom dizajnu za brzinu i ljepotu. Holly Grace potrĉala je prema muškarcu kojega je gotovo cijeli ţivot voljela, a potom se na mjestu zaustavila kad je ugledala pogled plavih oĉiju koji je kliznuo pokraj nje i zaustavio se na Francesci. Bolan grĉ stegnuo ju je u prsima, trenutak duboke patnje, a potom je bol popustila kad je osjetila kako ga pušta da ode.


Teddy se laktom progurao do nje, još nije bio posve spreman sudjelovati u tom neobiĉnom izljevu osjećaja. Holly Grace mu je prebacila ruku preko ramena i oboje su gledali kako Dallie odiţe Francescu visoko od zemlje drţeći je oko struka tako da je njezina glava bila iznad njegove. Za trenutak je ostala visjeti tako zabacujući glavu prema suncu i smijući se prema nebu. Potom ga je poljubila, kosom mu dodirujući lice, dok su ga po obrazima udarale njezine glupe srebrne naušnice koje su se radosno njihale. Male crvene sandale skliznule su joj s prstiju i jedna je odrţavala ravnoteţu navrh njegove cipele za golf. Francesca se prva okrenula traţeći u guţvi Holly Grace i pruţajući ruku. Dallie je spustio Francescu ne puštajući je od sebe te i on ispruţio ruku kako bi im se prikljuĉila Holly Grace. Zagrlio ih je obje, dvije ţene koje su mu znaĉile sve na svijetu. Jedna je bila ljubav iz mladih dana, a druga ljubav njegove zrele dobi; jedna visoka i snaţna, a druga sitna i lakoumna, sa spuţvastim srcem i kraljeţnicom od kaljena ĉelika. Dallie je pogledom potraţio Teddyja, ali ĉak i u tom trenutku pobjede vidio je da djeĉak nije spreman pa nije navaljivao. Zasad je bilo dovoljno da mogu razmijeniti osmijehe. Fotograf UPI-ja zabiljeţio je sliku koja će sljedećeg dana krasiti naslovnice nacionalnih sportskih stranica; buĉno slaveći Dallie Beaudine Francescu odiţe sa zemlje dok Holly Grace stoji sa strane. Francesca je sljedećeg jutra trebala biti u New Yorku i Dallie je morao obaviti sve obveze koje su odmah pripale pobjedniku nakon glavnog prvenstva. Zbog toga je njihovo zajedniĉki provedeno vrijeme nakon turnira bilo prekratko i previše u javnosti. - Nazvat ću te - ĉitala mu je s usana dok su ga odvlaĉili. Nasmiješila mu se umjesto odgovora, a potom su ga opkolili novinari. Francesca i Holly Grace zajedno su putovale vraćajući se u New York, ali let im je bio odgoĊen pa su u grad stigle jako kasno. Bila je već prošla ponoć kad je Francesca ušuškala Teddyja u krevet i bilo je prekasno oĉekivati Dalliejev poziv. Sljedećeg dana bila je na dobivanju uputa u vezi predstojeće sveĉanosti


Kipa slobode oko dobivanja drţavljanstva, na ruĉku u pauzi radnog vremena sa ţenama s radija i televizije i na dva sastanka. Ostavila je kod svoje tajnice hrpu telefonskih brojeva kako bi se osigurala da uvijek bude dostupna, bilo gdje da ode, ali Dallie nije nazvao. Kad je napustila studio pjenila se, s pravom ogorĉena. Znala je da je zauzet, ali jednako tako je znala da je mogao odvojiti nekoliko minuta da je nazove. Osim ako se nije predomislio, prošaptao je nekakav glasić. Osim ako se nije pokolebao. Osim ako nije pogrešno protumaĉila njegove osjećaje. Consuelo i Teddy su već bili otišli kad je stigla kući. Odloţila je torbicu i aktovku a potom se umorno oslobodila jakne, pošla niz hodnik do kupaonice i zastala na dovratku. Kristalni srebrni trofej gotovo metar visok bio je postavljen nasred njezina kreveta. - Dallie! - vrisnula je. Izišao je iz njezine kupaonice, kosa mu je bila još mokra od tuširanja, a jedan od njezinih kitnjastih ruţiĉastih ruĉnika bio mu je omotan oko bedara. Cereći joj se podigao je trofej s kreveta, prišao joj i odloţio joj ga uz noge. - Jesi li moţda to imala na umu? upitao je. - Huljo! - Bacila mu se u naruĉje, pritom umalo srušivši oboje zajedno s trofejem. - Draga, nemoguća, divna huljo! Potom ju je ljubio, ljubila je i ona njega, i tako su se ĉvrsto grlili da se ĉinilo kako se ţivotna snaga iz jednog tijela prelijeva u drugo. - Kvragu, volim te - mrmljao je Dallie. - Moja mala slatka Šminkerica umalo me dovela do ludila i nasmrt me ugnjavila. Ponovno ju je ljubio, dugo i sporo. - Ti si gotovo nešto najbolje što mi se ikada dogodilo u ţivotu. - Gotovo? - promrmljala je uz njegove usne. - A što je najbolje? - Roditi se dobra izgleda. - Potom ju je ponovno poljubio. Vodili su ljubav uz puno njeţnosti i smijeha, ništa nije bilo zabranjeno, ništa uskraćeno. Nakon toga leţali su okrenuti licem prema licu. Njihova naga tijela bila su priljubljena pa su jedno drugome mogli šapćući odavati tajne.


- Mislio sam da ću umrijeti - rekao joj je - kad si rekla da se nećeš udati za mene. - Mislila sam da ću umrijeti - rekla mu je - kad mi nisi rekao da me voliš. - Jako sam se bojao. Tu si bila posve u pravu. - Morala sam dobiti najbolje od tebe. Ja sam ti jedna bijedna, sebiĉna osoba. - Ti si najbolja ţena na svijetu. Poĉeo joj je priĉati o Dannyju i Jayceeju Beaudineu i osjećaju kojega je stekao rano u ţivotu, da neće baš daleko dogurati. Bi lo je lakše ne pokušavati se odveć truditi, zakljuĉio je, nego potvrditi sve svoje nedostatke. Francesca je rekla da joj Jaycee Beaudine zvuĉi kao savršeno mrska osoba i da je Dallie trebao mnogo prije biti dovoljno pametan da shvati kako su mišljenja odvratnih ljudi poput njega potpuno nepouzdana. Dallie se nasmijao, a potom je ponovno poljubio prije nego ju je upitao kad će se vjenĉati. - Ţelim te otvoreno i pošteno - rekao je. Sad je došlo vrijeme da ti platiš. Bili su odjeveni i sjedili su u dnevnom boravku kad su se nakon nekoliko sati Consuelo i Teddy vratili. Njih dvoje proveli su divnu veĉer u Madison Square Gardenu kamo ih je Dallie prethodno poslao s dvije ulaznice s mjestima neposredno uz ring da vide Najveću predstavu na Zemlji. Consuelo je pogledom obuhvatila Francescino i Dalliejevo zarumenjeno lice i ni za trenutak je nije moglo zavarati što se dogaĊalo dok su ona i Teddy gledali Gunter Gebel-Willams ukroćene tigrove. Teddy i Dallie su jedan drugoga motrili ljubazno, ali oprezno. Teddy je još uvijek bio priliĉno uvjeren kako se Dallie samo pretvara da ga voli, zbog njegove mame, dok je Dallie nastojao smisliti naĉin na koji popraviti svu štetu koju je nanio. - Teddy, što kaţeš na to da me sutra poslije škole povedeš na vrh Empire State Buildinga? - upitao je. - To bih baš volio vidjeti. Za trenutak je Dallie pomislio kako će ga Teddy odbiti. Teddy je podigao cirkuski program, zarolao ga u tuljak i kroz


njega posebno leţerno progovorio: - Mislim da moţe. - Okrenuo je tuljak kao teleskop i pogledao kroz njega. - Samo ako se vratim na vrijeme da mogu gledati The Goonies na kablovskoj. Sljedećeg dana su se njih dvojica popela na vidikovac. Teddy se zaustavio priliĉno daleko od zaštitne metalne rešetke uz rub jer je osjećao vrtoglavicu od visine. Dallie se zaustavio odmah pokraj njega jer ni sam baš nije bio lud za visinama. - Danas nije dovoljno vedar dan da se vidi Kip slobode - rekao je Teddy pokazujući prema luci. - Katkad ga se tamo preko moţe vidjeti. - Hoćeš da ti kupim jednog od onih gumenih King Kongo- va koje prodaju na štandu? - upitao je Dallie. Teddyju se King Kong jako sviĊao, ali samo je odmahnuo glavom. Nekakav tip koji je nosio vjetrovku drţave Iowa prepoznao je Dallieja i zamolio ga za autogram. Teddyje bio stari majstor i strpljivo ĉekao dok su odrasli davali autograme, ali to ometanje razdraţilo je Dallieja. Kad se oboţavatelj napokon udaljio Teddy je pogledao Dallieja i mudro rekao: - To se ne moţe izbjeći. - Kako to? - Kad si poznata osoba ljudi se osjećaju kao da te poznaju, premda te zapravo ne poznaju. Imaš odreĊene obveze. - Zvuĉiš poput svoje mame. - Ĉesto nas ometaju. Dallie ga je na trenutak pogledao. - Znaš li da će se ta ometanja samo još više povećati, zar ne, Teddy? Tvoja mama će biti uzrujana ne osvojim li još nekoliko golf turnira za nju i svaki put kad nas troje nekamo iziĊemo mnogi će gledati u nas. - Hoćete li se ti i mama vjenĉati? Dallie je kimnuo. - Jako volim tvoju mamu. Ona je gotovo najbolja ţena na svijetu. - Duboko je uzdahnuo, prepuštajući se emocijama baš onako kako bi to uĉinila Francesca. - Volim i tebe, Teddy. Znam da će ti to moţda biti teško povjerovati nakon onoga kako sam se ponašao, ali to je istina. Teddy je skinuo naoĉale i posvetio se detaljnom ĉišćenju stakala rubom svoje majice kratkih rukava. - A što je s Holly Grace?


- upitao je podiţući stakla prema svjetlu. - Znaĉi li to da više nećemo viĊati Holly Grace jer ste ti i ona bili u braku? Dallie se osmjehnuo. Teddy moţda nije ţelio priznati to što je upravo ĉuo, ali barem se nije udaljio. - Ne moţemo se riješiti Holly Grace, ĉak ni da hoćemo. Tvoja mama i ja je volimo. Ona će uvijek biti dio naše obitelji. Kao i Skeet i Miss Sybil. Plus svi oni bjegunci koje tvoja mama uspije pokupiti. - I Gerry? - upitao je Teddy. Dallie je oklijevao. - Mislim da to ovisi o Gerryju. Teddyju se sad nije toliko vrtjelo u glavi i prišao je nekoliko koraka bliţe do zaštitne rešetkaste ograde uz rub. Dallie baš i nije tako ţarko ţelio prići, ali ipak je prišao. - Ĉuj, ima nešto o ĉemu ti i ja još moramo popriĉati - rekao je Dallie. - Hoću jednog King Konga - iznenada je izjavio Teddy. Dallie je vidio da Teddy još nije spreman za bilo kakva otkrića u vezi oca i sina i zatomio je razoĉarenje. - Moram te nešto pitati. - Ne ţelim o tome razgovarati. - Teddy je buntovno provukao prste kroz metalne rešetke. Provukao ih je i Dallie nadajući se da na pravi naĉin moţe objasniti ono što slijedi. - Jesi li se ikada išao igrati prijatelju i kad si tamo stigao zatekao ga da je izgradio nešto posebno dok tebe nije bilo u blizini? Moţda nekakvu utvrdu, ili dvorac? Teddy je oprezno kimnuo. - Moţda je dok tebe nije bilo napravio ljuljaĉku, ili stazu za autotrke? - Ili je moţda naĉinio zgodan planetarij od vreća za smeće i dţepne svjetiljke - ubacio se Teddy. - Ili planetarij od vreća za smeće - brzo se ispravio Dallie. - No u svakom sluĉaju si moţda gledao u taj planetarij i pomislio kako je to sjajno pa osjetio malu ljubomoru zato što ga ti sam nisi naĉinio. Dallie se prestao drţati za ogradu motreći Teddyja kako bi bio siguran da ga djeĉak prati. - Budući da si bio ljubomoran, umjesto da si svom prijatelju rekao kakav je divan planetarij napravio, ti si digao nos rekavši mu kako smatraš da to što je naĉinio i nije baš tako sjajno, premda je to bio najbolji planetarij kojeg si vidio u ţivotu.


Teddy je sporo kimao i zanimalo ga je kako to da jedna odrasla osoba zna nešto o tome. Dallie se rukom oslonio na vrh teleskopa koji je bio usmjeren prema New Jerseyu. - Upravo se takvo što dogodilo kad sam ugledao tebe. -Je li? - javio se Teddy zaĉuĊeno. - Preda mnom je bilo dijete, i to pravo, sjajno dijete, pametno i hrabro, a ja nisam napravio ništa da ga uĉinim takvim, i bio sam ljubomoran. No umjesto da njegovoj mami kaţem: - Hej, sama si odgojila predivno dijete, ponašao sam se kao da dijete uopće nije toliko divno te da bi bilo mnogo bolje da sam ja bio tamo i pomagao ga odgajati. - Pogledom je ispitivao Teddyja nastojeći prema izrazu njegova lica proĉitati prati li ga, ali djeĉakov izgled ništa nije odavao. - Moţeš li ti takvo što shvatiti? - upitao je na kraju. Drugo dijete bi moţda kimnulo, ali djetetu s kvocijentom inteligencije od stotinu šezdeset osam trebalo je malo vremena da sredi dojmove. - Moţemo li sad poći pogledati one King Kon- gove? - upitao je ljubazno. Sveĉanost Kipa slobode odrţala se u svibnju, na dan pjesnika, uz lagani blagi povjetarac, poput potoĉnice plavo nebo i lijeno nadlijetanje morskih galebova. Tog jutra su tri motorna ĉamca ukrašena crvenim, bijelim i plavim zastavicama prošla kroz njujoršku luku prema Liberty Islandu i pristala u pristaništu, tamo gdje je trajekt koji je pravio krug obiĉno iskrcavao turiste. Ali nekoliko narednih sati neće biti turista i na otoku je bilo samo nekoliko stotina ljudi. Lady Liberty izdizala se nad govorniĉkom tribinom koja je bila posebno postavljena na travnjaku na juţnoj strani otoka, odmah uz postolje kipa. Obiĉno su se javne sveĉanosti odvijale u ograĊenom prostoru iza kipa, ali ekipa struĉnjaka iz Bijele kuće zaduţena za promidţbu smatrala je to mjesto ispod samog lica kipa i s otvorenim pogledom na luku fotogeniĉnijim za tisak. U haljini boje blijedog pistacija i sakou od šantung svile boje bjelokosti Francesca je stajala u redu meĊu ostalim poĉasnim graĊanima, brojnim vladinim duţnosnicima i uglednicima


Vrhovnog suda. Za govornicom je predsjednik Sjedinjenih Drţava govorio o obećanju Amerike i njegove rijeĉi odjekivale su sa zvuĉnika postavljenih visoko na drveću. - Danas ovdje slavimo, stari i mladi, crni i bijeli, ljudi skromna podrijetla i oni roĊeni u izobilju. Razliĉitih smo religija i razliĉitih politiĉkih uvjerenja. Ali dok se odmaramo u sjeni Lady Liberty, svi smo mi jednaki, i svi smo nasljednici plamena... Francescino srce bilo je preplavljeno radošću i mislila je da će se rasprsnuti od sreće. Svakom sudioniku bilo je dopušteno pozvati dvadeset gostiju i dok je netremice gledala u svoju raznoliku skupinu shvatila je da su ti ljudi koje je zavoljela predstavljali svijet u malom te zemlje. Dallie, koji je nosio ameriĉku zastavu priĉvršćenu za rever sakoa svog mornarskoplavog odijela, sjedio je uz Miss Sybil. S druge strane do njega sjedili su Teddy i Holly Grace. Iza njih se na stranu nagnula Naomi kako bi nešto prošaptala suprugu u uho. Izgledala je zdravije nakon poroda, ali doimala se nervozno, nedvojbeno zabrinuta što je i na pola dana ostavila svoju ĉetiri tjedna staru djevojĉicu. Naomi i njezin suprug nosili su na rukavu crne trake kao znak prosvjeda protiv rasizma. Nathan Hurd sjedio je sa Skeetom Cooperom, zanimljiva kombinacija osobnosti, prema Francescinom mišljenju. Od Skeeta pa sve do kraja reda protezala se skupina mladih ţenskih lica, crnih i bijelih, neka su bila malo previše našminkana, ali sva su imala iskru nade u vlastitu budućnost. Bile su to Francescine bjegunke i bila je dirnuta kad su mnoge danas tu poţeljele biti s njom. Ĉak ju je i Stefan jutros nazvao iz Europe ĉestitati joj i izvukla je od njega radosne vijesti, da trenutno uţiva u Ijubavi lijepe mlade udovice nekog talijanskog industrijalca. Samo se Gerry nije odazvao na njezin poziv i Francesci je nedostajao. Pitala se ne ljuti li se još uvijek na nju zato što je odbila njegov zadnji zahtjev da se pojavi u njezinu programu. Dallie je uhvatio njezin pogled i povjerljivo joj se osmjehnuo što je njoj jasno dalo do znanja koliko je voli, baš kao da je to izgovorio. Unatoĉ površnim meĊusobnim razlikama otkrili su da su im duše bile savršeno skladne.


Teddy se privijao uz Holly Grace umjesto uz svog oca, ali Francesca je pomislila kako će se i ta situacija uskoro razriješiti i nije dopustila da joj to pokvari raspoloţenje dana. Za tjedan dana ona i Dallie bit će u braku i bila je sretnija no ikada u ţivotu. Predsjednikov govor bio je sve ţešći pred veliku završnicu. - I tako je Amerika još uvijek zemlja mogućnosti, još uvijek dom inicijative pojedinca o ĉemu svjedoĉi uspjeh ovih kojima smo danas iskazali poĉast. Mi smo najbolja zemlja na svijetu... Francesca je vodila emisije o beskućnicima u Americi, o siromaštvu i nepravdi, rasizmu i seksizmu. Znala je sve manjkavosti te zemlje, ali zasad se mogla samo sloţiti s predsjednikom. Amerika nije bila savršena zemlja. Preĉesto je bila sebiĉna, nasilna i pohlepna. Ali bila je to zemlja koja je ĉesto bila na mjestu, premda uvijek nije uspijevala sve pojedinosti riješiti na pravi naĉin. Predsjednik je završio, nakon ĉega su uslijedile ovacije, što su zabiljeţile televizijske kamere za prikazivanje u vijestima te veĉeri. Potom je istupio Vrhovni sud. Premda iza sebe nije mogla vidjeti otok Ellis, Francesca je njegovu prisutnost osjetila kao blagoslov i pomislila na mnoštvo svih onih useljenika koji su u ovu zemlju došli samo s odjećom na sebi i odlukom da tu zapoĉnu novi ţivot. Od svih milijuna ljudi koji su prošli kroz te zlatne vratnice ona je zacijelo bila najbezvrijednija. Francesca je ustala zajedno s ostalima i kutovi usana razvukli joj se u osmijeh kad se prisjetila dvadesetjednogodišnje djevojke u ruţiĉastoj predratnoj haljini kako se teška koraka vuĉe cestom u Louisiani i nosi kovĉeg Louis Vuittone. Podigla je ruku i poĉela ponavljati rijeĉi koje je izgovarao Vrhovni sud. - Ovime pod zakletvom izjavljujem da se posve i u potpunosti odriĉem svake odanosti i vjernosti bilo kojemu stranom princu, vladaru, drţavi ili vrhovnoj vlasti... Zbogom Engleska, pomislila je. Nisi ti kriva što sam ja sve pobrkala. Ti si jedna stara dobra zemlja, ali meni je bilo potrebno grubo, mlado borbeno mjesto da me nauĉi kako stati na vlastite noge.


- ...da ću podrţavati i braniti Ustav i zakone Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava protiv svih neprijatelja, kako stranih tako i domaćih... Nastojat će dati sve od sebe, premda su joj ulijevale strahopoštovanje sve te odgovornosti drţavljanstva. Ako društvo treba ostati slobodno, kako moţe tako olako prihvatiti te duţnosti? - ...da ću nositi oruţje u ime Sjedinjenih Drţava... - Boţe dragi, nadala se da neće! - .. .da ću obavljati posao od nacionalne vaţnosti pod graĊanskom upravom kad to zakon bude zahtijevao... Sljedećeg mjeseca će pred kongresnim odborom svjedoĉiti o problemu bjegunaca i već je poĉela stvarati organizaciju koja će prikupljati novac za izgradnju utoĉišta. U ’Francesca danas’ koja se prikazuje samo jednom mjeseĉno konaĉno će imati priliku nešto dati zauzvrat zemlji koja je njoj već dala toliko mnogo-...da tu obvezu preuzimam bez prinude i bez ikakvih prešutnih ograda ili s namjerom izbjegavanja; stoga neka mi Bog pomogne. Kad je sveĉanost završila okupljeni su je popratili teksaškim klicanjem. Sa suzama u oĉima Francesca je gledala kako njezini gosti od sebe stvaraju smiješan prizor. Potom je predsjednik ĉestitao novim drţavljanima, a za njim su uslijedile ĉestitke Vrhovnog suda i ostalih vladinih uzvanika. Orkestar je zasvirao prve taktove himne Stars and Stripes Forever i osoblje Bijele kuće zaduţeno za sveĉanost poĉelo je usmjeravati sudionike prema presvuĉenim stolovima sa zastavicama postavljenim ispod stabala na kojima su bili sendviĉi koje su posluţivali uz punĉ i ĉaj, baš kao na pikniku u povodu Ĉetvrtoga srpnja. Dallie se do nje prvi probio kroz guţvu, s teksaškim cerekom na licu. - Posljednje što ovoj zemlji treba jest još jedan glas liberala, ali ja sam zbilja ponosan na tebe, dušo. Francesca se nasmijala i zagrlila ga. Na istoĉnoj strani otoka s travnjaka se ĉulo buĉno huĉanje kad je uzletio predsjedniĉki helikopter odvozeći šefa drţave te još neke uglednike sa


sveĉanosti. Kad je predsjednik otišao, došlo je do opuštanja. Nakon što je helikopter nestao objavljeno je da je Kip otvoren za privatan posjet onima koji ţele ući. - Ponosan sam na tebe, mama - rekao je Teddy. Stisnula ga je- Izgledala si tamo gotovo jednako dobro kao onaj kreator haljina iz Koreje - rekla joj je Holly Grace. - Jesi li znala da ima ruţiĉaste ĉarape s leptirićima od imitacije dragog kamena? Francesca je cijenila nastojanje Holly Grace da se na pravi naĉin našali, posebice kad je znala da se uglavnom pretvarala. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci previše je iskriĉavosti Holly Grace išĉezlo. - Ovamo, Miss Day - povikao je jedan od fotografa. Osmjehnula se u kameru i razgovarala sa svima koji su joj prišli ĉestitati. Njezine bivše bjegunke stale su u red upoznati Dallieja. Besramno su oĉijukale s njim, a on im je uzvratio oĉijukanjem sve dok ih nije naveo na hihotanje. Fotografi su ţeljeli slike Holly Grace i svaka televizijska mreţa traţila je da snimi kratki intervju s Francescom. Kad je završila s davanjem posljednjeg, Dallie joj je u ruke gurnuo šalicu s punĉem. - Jesi li vidjela Teddyja? Francesca je bacila pogled uokolo. - Neko vrijeme nisam. Okrenula se prema Holly Grace koja im je upravo prišla. - Jesi li vidjela Teddyja? Holly Grace je odmahnula glavom. Dallie se doimao zabrinuto i Francesca mu se osmjehnula. - Na otoku smo - rekla je. - Ne moţe upasti ni u kakvu veliku nevolju. Dallie se baš i nije doimao uvjeren. - Francie, on je i tvoj sin. - Meni se ĉini da bi baš svugdje mogao upasti u nevolju s obzirom na bazen gena iz kojega moţe crpsti. - Hajdemo ga potraţiti. - Predloţila mu je to više zbog ţelje da ostane nasamo s Dalliejem nego zbog brige za Teddyja. Otok je naredni sat vremena bio zatvoren za turiste. Što bi mu to moglo nauditi? Kad je odloţila šalicu s punĉem zapazila je kako Naomi stišće ruku Bena Perlmana i gleda u nebo. Zaklonivši oĉi rukom i


Francesca je pogledala uvis, ali ugledala je samo mali zrakoplov koji je kruţio ponad glava. Potom je uoĉila kako je nešto ĉini se ispalo iz zrakoplova. Dok je tako gledala rastvorila se ĉetvrtasta kupola padobrana. Jedan po jedan ljudi oko nje netremice su piljili u nebo i promatrali padobranca koji se spuštao prema Liberty Islandu. Dok je padao za njim se polako razmotavao dugaĉak bijeli transparent. Na njemu su bila otisnuta crna slova, ali bilo ih je nemoguće proĉitati jer je silovit vjetar vijorio transparent ĉas u jednom ĉas u drugom smjeru, prijeteći da se zaplete u opremu padobranca. Iznenada se transparent izravnao. Francesca je osjetila kako se oštri nokti zarivaju u rukav njezina sakoa od šantung svile. - O, moj Boţe - prošaptala je Holly Grace. Oĉi svih promatraĉa, pa tako i onih za televizijskim kamerama, bile su prikovane za transparent na kojemu je pisalo: UDAJ SE ZA MENE, HOLLY GRACE Premda se skrivao iza kacige i bijelog padobranskog odijela padobranac je mogao biti jedino Gerry Jaffe. - Ubit ću ga - rekla je Holly Grace dok je otrov kapao iz svakoga sloga. - Ovaj put je pretjerao. - Potom je vjetar promijenio smjer i mogla se vidjeti druga strana transparenta. Na njoj je bio nacrtan uteg za dizanje. Naomi je prišla Holly Grace: - Oprosti - rekla je - pokušala sam ga odgovoriti, ali tako te jako voli da je odbio nešto lakše uĉiniti. Holly Grace nije odgovorila. Oĉi su joj bile prikovane za spust. Padobranac se spuštao bliţe otoku i potom se poĉeo zanositi. Naomi je kratko paniĉno vrisnula, a prsti Holly Grace ukopali se dublje u Francescinu ruku. - Past će u vodu - povi- kala je Holly Grace. - O, Boţe, utopit će se. Zaplest će se u padobran ili u taj glupi transparent... - Otrgnula se od Francesce i potrĉala prema zaštitnom zidu luke vrišteći iz sveg glasa. - Glupa komunjaro! Bedasta, glupa...


Dallie je prebacio ruku preko Francescina ramena. - Imaš li pojma što mu znaĉe one dvije nacrtane okrugle kvake na tom transparentu? - To je uteg za dizanje - odgovorila je zadrţavajući dah jer je Gerry upravo prošao zaštitni zid i prizemljio se na travnjak na udaljenosti od otprilike pedesetak metara. - Holly Grace će zbog ovoga zbilja dići paklenu galamu - komentirao je, nadasve uţivajući. - Dovraga, jako je ljuta. ’Ljuta’ nije bila prava rijeĉ za to. Holly Grace je bila bijesna. Bila se toliko razbjesnila da se jedva svladavala. Dok se Gerry naprezao skupiti padobran dovikivala mu je sve prostote kojih se mogla sjetiti. Zajedno je zguţvao padobran i stijeg i odbacio ih na travu pa je konaĉno imao dvije slobodne ruke da se njome pozabavi. Kad je ugledao njezino zarumenjelo lice i osjetio jaĉinu njezina bijesa shvatio je da će mu obje trebati. - Nikada ti to neću oprostiti - vikala je udarajući ga u ruku na zadovoljstvo televizijskog kamermana. - Nemaš ti dovoljno iskustva za takvo iskakanje. Mogao si poginuti. Da barem jesi. Skinuo je kacigu i njegova kovrĉava kosa bila je raskuštrana kao u tamnoga anĊela. - Tjednima pokušavam razgovarati s tobom, ali nisi me htjela vidjeti. A osim toga, pomislio sam da će ti se svidjeti. - Svidjeti! - Umalo ga je pljunula. - Nikada me nitko nije toliko ponizio u ţivotu! Izvrgnuo si me ruglu u javnosti. Nemaš ni trunka zdravog razuma. Ni trunka. - Gerry! - Ĉuo je kako ga doziva Naomi i ispod oka ugledao ĉuvare Kipa koji su trĉali prema njemu. Znao je da nema mnogo vremena. To što je uĉinio sasvim sigurno je bilo protuzakonito i ni trenutka nije dvojio da će ga uhititi. Samo sam ti se javno obvezao, Holly Grace. Što još ţeliš od mene? - Ti si javno napravio budalu od sebe iskaĉući iz zrakoplova i umalo se ugušio tim glupim transparentom. Zašto si na njega stavio pseću kost? Moţeš li mi reći što si time namjeravao?


- Pseću kost? - Gerry je oĉajno podigao ruke. Bez obzira što uĉinio ĉinilo se da nije mogao zadovoljiti ovu ţenu, a ako ju je ovaj put izgubio, nikada je više neće pridobiti. Pri samoj pomisli na to da će je izgubiti osjetio je hladne trnce. Holly Grace Beaudine bila je jedina ţena koju nikada nije mogao natjerati na poslušnost, jedina ţena na svijetu koja ga je navodila da osjeti kako bi mogao osvojiti svijet. Bila mu je potrebna jednako kao što mu je bio potreban kisik. Ĉuvari su mu se već bih pribliţili. - Jesi li ti slijepa, Holly Grace? Nije to bila nikakva pseća kost. Boţe, upravo sam se obvezao najstrašnije u ţivotu, a ti nisi shvatila bit. - O ĉemu to govoriš? - To je djeĉja zveĉka! Dograbila su ga prva dvojica iz osiguranja. Djeĉja zveĉka? - Njezin jarostan izraz lica rastopio se iznenaĊeno i glas joj se smekšao. - To je bila djeĉja zveĉka? Treća sluţbena osoba iz osiguranja gurnula je Holly Grace u stranu. Oĉito procijenivši da im Gerry neće zadavati nikakvog pravog problema stavio je Gerryju ruke u lisiĉine ispred tijela. - Udaj se za mene, Holly Grace - rekao je Gerry ne obazirući se na ĉinjenicu da su mu ĉitali njegova prava. - Udaj se za mene i imaj dijete sa mnom, imaj tucet djece! Samo me ne ostavljaj. - O, Gerry... - Stajala je i promatrala ga pogledom punim ljubavi, a ljubav koju je on osjetio za nju nadimala mu se u prsima do bola. Osiguranje pred novinarima nije ţeljelo ostaviti dojam loših deĉki pa su mu dopustili da podigne ruke u lisicama i provuĉe ih preko njezine glave. Tako ju je usredotoĉeno poljubio da je svakako zaboravio da su okrenuti prema televizijskim kamerama. Na svu sreću Gerry je imao partnera kojemu ţene nisu tako lako odvraćale pozornost. Visoko ponad glava, s malog prozora na kruni Kipa slobode, poĉeo se razmotavati još jedan transparent. Ovaj je bio jasne kanarinac ţute boje. Bio je naĉinjen od sintetiĉkog materijala proizvedenog za svemirski program. Materijal je bio lagan i mogao


se zbog prijenosa zbiti u paketić ne veći od novĉanika, a zatim se obilno rastvarao kad je bio otpušten. Transparent kanarinac ţute boje skliznuo je spuštajući se preko ĉela Lady Liberty, razmotao se preko njezina nosa i postupno rastvarao sve dok se nije zaustavio na dnu njezine brade. Poruka je bila jasno ĉitljiva sa zemlje. Jednostavnim debelim crnim slovima pisalo je: NE NUKLEARNOM ORUŢJU Francesca je to prva ugledala. A potom i Dallie. Gerry, koji je nevoljko prestao grliti Holly Grace, osmjehnuo se kad je to vidio i dao joj brz poljubac u nos. Potom je ruke u lisiĉinama podigao prema nebu, zabacio glavu unatrag i stisnuo šake. - To, Teddy! povikao je. Teddy!

Francesca i Dallie su se u panici meĊusobno pogledali, a potom preko travnjaka potrĉali do ulaza u Kip. Holly Grace je odmahnula glavom prema Gerryju, ne znajući bi li se smijala ili plakala, znala je samo da je pred njom zanimljiv ţivot. - Bila je to predobra prilika da bi je se propustilo - poĉeo je objašnjavati. - Sve te kamere... - Budi tiho, Gerry, i reci mi kako ću te izvući iz zatvora. - Bila je to vještina za koju je Holly Grace pretpostavljala da će joj biti potrebna u narednim godinama. - Volim te, mila - rekao je. - Volim i ja tebe - odgovorila je. Politiĉka djelovanja kod Kipa slobode nisu bila nepoznata. Šezdesetih su se kubanski izgnanici lancima vezali za stopala Kipa, sedamdesetih su antiratni veterani naopaĉke objesili stijeg s krune, a osamdesetih su se dvojica planinara uspeli površinom Kipa u znak prosvjeda na neprekidno drţanje u zatvoru jednog od Crnih pantera. Politiĉka djelovanja nisu bila nepoznata, ali ni u jednom nikada nije sudjelovalo dijete.


Teddy je sam sjedio u predvorju ispred ureda osiguranja Kipa. Iza zatvorenih vrata mogao je ĉuti glas svoje mame, a povremeno i Dalliejev. Jedan ĉuvar perivoja donio mu je limenku soka 7-Up, ali nije ga mogao piti. Prije tjedan dana Gerry je poveo Teddyja do Naomi da vide njezino tek roĊeno dijete. Teddy je tad naĉuo prepirku izmeĊu Gerryja i Naomi i tako saznao za Gerryjev plan da se padobranom spusti na otok. Dok ga je Gerry vozio kući Teddy ga je ispitivao. Osjetio se kao virtuoz kad mu se Gerry konaĉno povjerio, premda je mislio daje to moglo biti samo zato što je Gerry bio tuţan da će izgubiti Holly Grace. Razgovarali su o transparentu Ne nuklearnom oruţju i Teddy je molio Gerryja da mu dopusti da mu pomogne, ali Gerry mu je rekao da je premlad. Teddy nije odustao. Dva mjeseca je smišljao projekt iz društvenih predmeta, dovoljno spektakularan da njime zadivi Miss Pearson, i shvatio je da je to to. Kad je pokušao objasniti Gerry mu je odrţao dugaĉko predavanje o tome kako politiĉko neslaganje ne bi trebalo poduzimati iz sebiĉnih razloga. Teddy je pomno slušao i pretvarao se da se slaţe, ali zbilja je ţelio peticu iz projekta iz društvenih predmeta. Glupi stari Milton Grossman samo je posjetio ured gradonaĉelnika Kocha i Miss Pearson mu je dala peticu. To je toliko draškalo Teddyjevu maštu navodeći ga na pomisao što bi mogla dati djetetu koje pomaţe razoruţati svijet! No sad kad se morao suoĉiti s posljedicama, Teddyje znao da je bilo glupo razbiti prozor na kruni. Ali što je drugo mogao uĉiniti? Gerry mu je objasnio da se prozori na kruni otvaraju posebnim kljuĉem kojega ima netko od ljudi koji rade na odrţavanju. Jedan od njih bio je Gerryjev prijatelj i taj tip je bio obećao da će se iskrasti u krunu ĉim ode predsjedniĉko osiguranje i da će mu otkljuĉati srednji prozor. Ali kad se Teddy popeo do krune, sav uznojen i zadihan od penjanja stubama u nastojanju da tamo stigne što brţe, prije svih ostalih, nešto nije bilo u redu jer je prozor i dalje bio zakljuĉan. Bude li problema s prozorom Gerry je Teddyju rekao da se odmah spusti natrag i zaboravi na transparent Ne nuklearnom


oruţju,

ali Teddy je mnogo toga stavio na kocku. Brzo je, prije nego što je imao vremena razmisliti o tome što ĉini, zgrabio metalni poklopac s kante za smeće i nekoliko puta njime udario u središnji prozor. Nakon ĉetiri pokušaja napokon je razbio staklo. U kruni je to vjerojatno bio samo odjek, ali kad se staklo razbilo pomislio je da je ĉuo Kip koji je zaplakao. Otvorila su se vrata ureda kroz koja je izišao muškarac zaduţen za osiguranje. Nije ĉak ni pogledao Teddyja; samo je produţio niz hodnik, bez rijeĉi. Potom je ugledao mamu kako stoji na dovratku. Vidio je daje jako ljuta. Njegova majka je rijetko kad bila ljuta, osim ako se zbog neĉega nije jako bojala, ali sad kad se to dogodilo osjetio je muĉninu u ţelucu. Teško je progutao i spustio pogled jer se bojao pogledati je u lice. - Ulazi ovamo, mladiću - rekla je, zvuĉeći kao da je upravo pojela ledenice. - Smjesta! Ţeludac mu se okrenuo. Bio je u velikoj nevolji. Oĉekivao je da će upasti u malu nevolju, ali ne u ovoliku. Nikada nije ĉuo svoju mamu da zvuĉi tako ljuto. Ĉinilo se kao da mu se ţeludac prevrće i pomislio je da će moţda morati povratiti. Nastojao je dobiti na vremenu vukući cipele dok je prilazio vratima, ali mama ga je uhvatila za ruku i povukla prema uredu. Vrata su se za njim uz tresak zatvorila. Unutra nije bilo nikoga od ljudi zaduţenih za kip. Samo Teddy, njegova mama i Dallie. Dallie je stajao pokraj prozora i drţao ruke prekriţene na prsima. Zbog sunĉeve svjetlosti Teddy mu nije mogao baš dobro vidjeti lice i bilo mu je drago zbog toga. Na vrhu Empire State Buildinga Dallie je rekao Teddyju da ga voli i Teddy je u to oĉajniĉki ţelio vjerovati, jedino se bojao da je Dallie to rekao samo zato što ga je njegova mama na to navela. - Teddy, stidim se zbog tebe - poĉela je njegova majka. - Što te za ime svega navelo da se u takvo što upustiš? Kako si to mogao uĉiniti? - Glas njegove mame pomalo je podrhtavao jer je bila zbilja, zbilja uzrujana, i naglašavala je rijeĉi muklije no obiĉno. Poţelio je da nije tako velik pa da ga moţe udariti po straţnjici jer je znao da ga ti udarci ne bi toliko boljeli. - Pravo


ĉudo da protiv tebe neće podignuti optuţbu. Uvijek sam imala povjerenja u tebe, Teddy, ali proći će dosta vremena prije nego ti ponovno budem mogla vjerovati. To što si ti uĉinio bilo je protuzakonito... Što je ona više govorila to je Teddy sve niţe spuštao glavu. Nije znao što je bilo gore, povrijediti Kip ili toliko uzrujati mamu. Osjećao je kako ga poĉinje gušiti u grlu i shvatio da će zaplakati. Baš tu, pred Dalliejem Beaudineom, rasplakat će se kao kreten. Zadrţao je pogled prikovan za pod i osjećao se kao da mu netko baca kamenje u prsa. Duboko je isprekidano udahnuo. Nije mogao plakati pred Dalliejem. Radije će sebi oĉi probosti nego to uĉiniti. Kapnula je suza i naĉinila veliko pljas na vrhu jedne od njegovih sveĉanih cipela. Prešao je drugom cipelom preko toga tako da Dallie ne vidi. Njegova mama je nastavila govoriti o tome kako mu više neće moći vjerovati, kako je razoĉarana i još jedna suza pljasnula je na drugu cipelu. Bolio ga je trbuh, u grlu ga je još više stezalo i poţelio je samo sjesti na pod, zagrliti jednog od svojih plišanih meda i snaţno zaplakati. - Dosta je, Francie - progovorio je Dallie, ne baš jako glasno, ali bio je ozbiljan i njegova mama prestala je govoriti. Teddy je rukavom obrisao nos. - IziĊi na trenutak, dušo - rekao joj je Dallie. - Nemoj Dallie, ja... - Idi sad, dušo. I mi ćemo brzo izići. Ne idi ! poţelio je povikati Teddy. Ne ostavljaj me samoga s njim. Ali bilo je prekasno. Nakon nekoliko sekundi stopala njegove majke su se pokrenula i zaĉuo je kako se vrata zatvaraju. Još jedna suza kapnula mu je s brade i lagano je štucnuo kad je pokušao udahnuti. Dallie mu je prišao. Teddyje kroz suze mogao vidjeti manšete na Dalliejevim hlaĉama. Potom je Teddy preko ramena osjetio prebaĉenu ruku koja ga je privukla bliţe. - Samo naprijed, isplaĉi se, sine - rekao je njeţno Dallie. Katkad se teško dobro isplakati kad je ţena u blizini, a ti si imao zbilja teţak dan.


Nešto teško i bolno što je Teddy predugo ukoĉeno nosio u sebi kao da se raspalo. Dallie je kleknuo i privukao Teddyja k sebi. Teddy je obujmio Dallieja oko vrata, što ĉvršće se stiskao uz njega i tako snaţno plakao da nije mogao doći do daha. Dallie je protrljao Teddyja po leĊima ispod košulje, nazvao ga sinom i rekao mu kako će na kraju krajeva sve biti u redu. Nisam namjeravao povrijediti Kip - jecao je Teddy u Dalliejev vrat. - Volim taj Kip. Mama je rekla da mi više nikada neće vjerovati. Ţene nisu uvijek pouzdane kad su uzrujane onako kao što je sad uzrujana tvoja mama. Volim svoju mamu. - Teddy je ponovno štucao. - Nisam je mislio tako razljutiti. - Znam to, sine. - U sebi se bojim što je tako ljuta na mene. - Vjerujem da se i ona boji u sebi. Teddy se napokon usudio podignuti pogled. Dalliejevo lice doimalo mu se mutnim dok ga je gledao kroz suze. - Ukinut će mi dţeparac milijun godina unaprijed. Dallie je kimnuo. - Tu si vjerojatno u pravu. - Dallie je tad u ruke uzeo Teddyjevu glavu, privukao je uz svoja prsa i poljubio Teddyja odmah pokraj uha. Teddy je ostao tako nekoliko trenutaka ništa ne govoreći, privikavajući se na osjećaj hrapavog, a ne glatkog, obraza uz svoj. Dallie? -Aha. Teddy je zagnjurio usne u ovratnik Dalliejeve košulje pa su rijeĉi proizišle prigušene. - Mislim, mislim da si ti moj pravi tata, nisi li? Dallie je trenutak šutio, a kad je konaĉno progovorio zvuĉao je kao da i njega steţe u grlu. - Naravno da jesam, sinko. Naravno da jesam. Poslije su Dallie i Teddy izišli u predvorje i zajedno se suoĉili s njegovom mamom. Samo što je ovaj put, kad je ugledala Teddyja kako se drţi uz Dallieja, sad ona bila ta koja je zaplakala,


i prije nego je postao svjestan njegova mama grlila je njega, Dallie je grlio nju, i njih troje stajalo je tamo nasred prolaza kod ureda osiguranja Kipa slobode grleći se meĊusobno i plaĉući kao glupa hrpa djeĉice.


EPILOG

D

allie je sjedio na mjestu suvozaĉa u velikom Chrysler New Yorkeru. Rub kape padao mu je preko oĉiju i štitio ga od jutarnjeg sunca dok je Miss Sminkerica pretekla dvije poluprikolice i Greyhound autobus prije nego što je većini ljudi trebalo vremena da izgovore amen. DoĊavola, sviĊalo mu se kako ona vozi. Ĉovjek se mogao opustiti kad je bila za upravljaĉem jer je znao daje barem upola vjerojatno da će stići na odredište prije nego mu arterije postanu zakreĉene od starosti. - Hoćeš li mi već jednom reći kamo me vodiš? - upitao je. Kad gaje ukrcala odvrativši ga od jutarnje kave nije previše prosvjedovao jer je u tri mjeseca braka nauĉio da je bilo mnogo zabavnije poći sa svojom lijepom ţenicom nego pola dana provesti u prepiranju s njom. - Tamo do onog odlagališta otpada - odvratila je. - Ako budem znala naći put. - Odlagališta otpada? - To mjesto je zadnje tri godine zatvoreno. Nema tamo niĉega. Francesca je naglo skrenula udesno na staru asfaltiranu cestu. Tako je rekla i Miss Sybil. - Miss Sybil? Kakve ona ima veze sa svim ovim? - Ţena je - odvratila je Francesca tajanstveno. - I razumije ţenske potrebe. Dallie je zakljuĉio da je u takvoj situaciji najbolje ništa ne pitati nego prepustiti da se sve odvija svojim prirodnim tijekom. Nacerio se i još malo niţe spustio rub kape. Tko bi ikada pomislio da će braĉni ţivot s Miss Šminkericom postati toliko zabavan? U ţivotu im je išlo bolje nego što je oĉekivao. Francie ga je na medeni mjesec odvukla do francuske rivijere i to mu je bio skoro najljepše provedeno vrijeme u ţivotu, a potom su ljetos došli u Wynette. Tijekom školske godine odluĉili su da će


im baza biti New York jer je najbolje odgovarao Francie i Teddyju. Budući da će Dallie ove jeseni igrati na većim turnirima, mogao je svoju odjeću vješati bilo gdje. A kad god im dosadi mogli su otići u neku od onih kuća u njegovom vlasništvu koje su bile raštrkane po cijeloj zemlji. - Za toĉno ĉetrdeset pet minuta moramo se vratiti u Wynet- te rekla je. - Ti imaš intervju s onim novinarom iz Sports Illu- strateĎa, a ja po rasporedu imam telefonsku raspravu s Nathanom i ljudima iz reţije. Nije izgledala dovoljno starom da bi nešto znala o telefonskoj raspravi, a o ljudima iz reţije da i ne govorimo. Kosa joj je bila zgodno skupljena u konjski rep zbog kojega se doimala kao da joj je ĉetrnaest. Imala je na sebi rastezljivu bijelu majicu i malu traper košulju koju joj je kupio jer je znao da će joj samo straţnjicu pokriti. - Mislio sam da idemo trenirati ispucavanje loptica - rekao je. Bez uvrede, Francie, ali mogla bi malo vjeţbati zamah u golfu. - Bio je to ljubazan naĉin da joj to kaţe. Imala je najgori zamah koji je ikada vidio u neke osobe, bez obzira na spol, ali jako je uţivao zezati se njom na terenu za vjeţbanje ispucavanja loptica pa se ponašao kao da kod nje ima napretka. - Ne vidim kako bi se moj udarac u golfu ikada popravio ako mi ti neprestano govoriš toliko razliĉitih stvari koje treba uĉiniti gunĊala je. - Drţi glavu spuštenu, Francie. Daj lijevom stranom, Francie. VoĊi koljenima, Francie. Iskreno, nitko pri zdravoj pameti ne bi mogao sve to zapamtiti. Nije ni ĉudo što ne moţeš nauĉiti Teddyja kako udariti bejzbolsku loptu. Ti sve jako zakompliciraš. - Nemoj ti sad brinuti kako će taj mali igrati bejzbol. Već bi trebala dosad znati da nije sve u sportu, posebice kad moj sin ima više pameti u toj svojoj glavi nego svi iz Male Lige Wynettea zajedno. - Što se Dallieja ticalo, Teddy je bio najbolji djeĉak na svijetu i on ga ne bi mijenjao za svu djecu sportaše Amerike. - Kad već govorimo o terenu za vjeţbu ispucavanja loptica poĉela je. - S obzirom da se pribliţava PGA prvenstvo... - A-joj.


- Dušo, ne govorim ti da si prošli tjedan imao problema kod duljih ispucavanja s ĉeliĉnim štapovima. Zaboga, osvojio si turnir pa to i ne bi trebao biti nekakav veliki problem. Ipak sam mislila da bi nakon intervjua moţda ţelio provesti nekoliko sati na terenu za vjeţbu i vidjeti moţeš li ih barem malo poboljšati. - Pogledala ga je jednim od onih svojih blagih neduţnih pogleda koji ga nisu ni najmanje zavarali. - Zacijelo ne oĉekujem od tebe da pobijediš na PGA - nastavila je. - Ljetos si već osvojio dva naslova, i ne moraš osvojiti baš svaki turnir, ali... - Glas ju je izdao kad je shvatila da je već dovoljno rekla. Više nego dovoljno. Što se tiĉe Francie otkrio je jedno, kad je bilo rijeĉi o osvajanju naslova u golfu postala je nezasitna. NewYorker je naglo s uske asfaltne ceste skrenula na blatnjavu uliĉicu kojom vjerojatno još od Apaĉa nitko nije prolazio. Staro odlagalište otpada u Wynetteu bilo je otprilike kilometar udaljeno u suprotnom smjeru, ali on joj to nije spominjao. Pola zabave u druţenju s Francescom bilo je gledati je dok improvizira. Ugrizla se za donju usnicu i namrštila. - Odlagalište otpada bi tu negdje trebalo biti, premda zapravo smatram da to nije ni vaţno. Prekriţio je ruke na prsima i pretvarao se da spava. Zahihotala se. - Nisam mogla vjerovati da se Holly Grace sinoć pojavila u Roustaboutu u trudniĉkoj haljini, a tek je tri mjeseca u drugom stanju. Gerry pojma nije imao kako se ponašati u tingltanglu. Cijelu veĉer proveo je ispijajući bijelo vino i priĉajući Skeetu o ĉudima prirodnog poroda. - Francesca je skrenula na još drmusaviju cestu. - Ni ja baš nisam posve siguran da je Holly Grace ispravno postupila kad je Gerryja dovela u Wynette. Ţelja joj je bila da bolje upozna njezine roditelje, ali sirota Winona je doslovno prestravljena od njega. Francesca je pogledala u Dallieja i vidjela da se pretvara da spava. Osmjehnula se sama za sebe. Dobro da je bilo tako. Dallie još uvijek nije mogao posve razumno razmišljati po pitanju Gerryja Jaffea. Naravno, ni ona sama neko vrijeme nije bila posve razumna. Gerry nikako nije trebao Teddyja uvući u taj


svoj plan, bez obzira koliko ga je njezin sin molio da u njemu sudjeluje. Nakon incidenta kod Kipa slobode ona, Dallie i Holly Grace sloţili su se da Teddyja i Gerryja nikada ne treba ostaviti nasamo duţe od pet minuta. Njeţno je zakoĉila i usmjerila New Yorker na koloteĉinom izrovanu stazu koja je završavala u hrpi razgranate cedrovine. Zadovoljna što je mjesto bilo posve napušteno pritisnula je gumb kojim su se spuštali prednji prozori i iskljuĉila motor. Jutarnji zrak koji je ušao bio je topao i ugodno prašnjav. Dallie se i dalje pretvarao da spava. Ruke su mu bile prekriţene preko izblijedjele sive majice kratkih rukava, a jedna u nizu kapa na kojima je bila ameriĉka zastava bila mu je navuĉena nisko preko oĉiju. Odgodila je trenutak u kojemu će ga dotaknuti i uţivala u išĉekivanju. Uz sav smijeh i zadirkivanje koje se nastavilo meĊu njima, ona i Dallie zajedno su našli spokoj, osjećaj savršenog povratka kući koji se mogao dogoditi tek nakon spoznaje najmraĉnije strane druge osobe, a potom zajedno izišli na sunĉevu svjetlost. Ispruţila je ruku, povukla mu kapu i spustila je na straţnje sjedalo. Potom ga je poljubila u spuštene kapke zavlaĉeći mu prste u kosu. - Probudi se, dušo, imaš nekakvog posla. Gricnuo je njezinu donju usnicu. - Imaš nešto posebno na umu? -Aha. Provukao je ruku ispod rastezljive bijele majice i vrškom prstiju prelazio preko malih izboĉina na njezinoj kraljeţnici. - Francie, imamo savršeno dobar krevet tamo u Wynetteu i drugi pedesetak kilometara zapadno odavde. - Taj drugi je predaleko, a u ovome prvome je prevelika guţva. Smijuljio se. Teddy je rano tog jutra pokucao na vrata njihove spavaće sobe, a zatim se uvukao k njima u krevet traţeći od njih savjet što bi bio kad odraste, detektiv ili znanstvenik. - Ljudi u braku ne bi trebali voditi ljubav u automobilu - rekao je, ponovno sklopivši oĉi kad mu se namjestila u krilu i poĉela ga ljubiti u uho.


- Većina ljudi u braku nema sastanak Prijatelja javne knjiţnice iz Wynetta u jednoj prostoriji i vojsku tinejdţerica koje logoruju u drugoj - odgovorila je. - Tu si u pravu. - Zadigao joj je malo suknju kako bi ga mogla opkoraĉiti. Potom je poĉeo milovati jednu bedru, postupno idući naviše. Naglo je progledao. - Francie Day Beaudine, pa ti nemaš nikakve gaćice na sebi. - Nemam li? - promrmljala je onim svojim glasom mlade bogatašice koja se dosaĊuje. - Baš sam zloĉesta. Trljala je grudi uz njegovo tijelo i ljubila ga u uho, namjerno ga izluĊujući. Zakljuĉio je da je davno bilo kad je Miss Šminkerici pokazao tko je gazda u obitelji. Odgurnuo je vrata automobila i izišao van izvodeći je sa sobom. - Dallie... - usprotivila se. Rukom ju je obujmio oko struka i odigao od zemlje. Dok ju je nosio prema prtljaţniku svog New Yorkera zabavljala ga je pokušavajući mu se oduprijeti, premda je uistinu smatrao da se mogla još malo više potruditi da se bolje usredotoĉila. - Nisam ti ja od one vrste ţena s kojima ćeš ljubav voditi na straţnjem dijelu automobila - rekla je tako oholo da je zvuĉala kao kraljica Engleske. Osim što Dallie nije zamišljao da bi kraljica Engleske baš na isti naĉin pomicala ruku gore dolje ispred njegovih traperica. - Ne moţeš me prevariti tim svojim naglaskom - rekao je otegnuto. - Toĉno znam koliko vi vatrene Amerikanke volite voditi ljubav. Kad je otvorila usta s namjerom da mu odgovori iskoristio je njezine razdvojene usne i dao joj poljubac koji mu je zagarantirao nekoliko minuta šutnje. Konaĉno je poĉela raditi oko patentnog zatvaraĉa na njegovim trapericama, za što joj uopće nije trebalo dugo. Francie je bila ĉarobna u svemu što se ticalo odjeće. Njihovo voĊenje ljubavi zapoĉelo je opsceno, s malo razvratnih rijeĉi i mnogo meškoljenja, ali onda je sve postalo njeţno i drago, baš kao i osjećaji koje su gajili jedno prema drugome. Nedugo zatim leţali su ispruţeni na prtljaţniku New Yorkera,


navrh ruţiĉaste satenske Porthault plahte koju je Franesca drţala u automobilu samo za takav hitan sluĉaj. Nakon toga samo su gledali jedno drugome u oĉi, ne progovarajući ni rijeĉi, samo se gledali, a potom razmijenili poljubac toliko pun ljubavi i razumijevanja da je bilo teško i sjetiti se da su meĊu njima ikada postojale nekakve prepreke. Dallie je preuzeo upravljaĉ dok su se vraćali u Wynette. Kad je skrenuo na glavnu autocestu, Francesca se privila uz njega, a on se osjećao lijeno i zadovoljno, zadovoljan samim sobom što je bio dovoljno pametan i oţenio Miss Šminkericu. U tom trenutku pojavio se Medvjed koji se sve rjeĊe pojavljivao. Izgleda da si u pravoj opasnosti da ispadneš budala zbog te ţene. Dobro si shvatio, odvratio mu je Dallie, spuštajući joj lagani poljubac na tjeme. Na to se Medvjed smijuljio. Bravo, Beaudine.

Na suprotnoj strani od Wynettea jedan do drugoga sjedili su Teddy i Skeet, na drvenoj klupi od dašĉica dok su ih stabla duda ponad glava štitila od ljetnoga sunca. Sjedili su u tišini i nijedan nije imao potrebu progovoriti. Skeet se zagledao u blago valoviti travnati obronak dok je Teddy do dna ispijao svoju colu. Na sebi je imao omiljene kamuflaţne hlaĉe nisko spuštene na bokovima i kapu za bejzbol s ameriĉkom zastavom na sebi. Na sredini njegove Aggies majice kratkih rukava poĉasno mjesto zauzimao je bedţ s natpisom Ne nuklearnom oruţju.

Teddy je pomislio kako mu je ovo ljeto u Wynetteu bilo moţda najbolje u ţivotu. Tu je imao bicikl koji u New Yorku nije mogao imati, a osim toga on i njegov tata sagradili su onaj zgodni solarni kolektor u straţnjem dvorištu. Ipak su mu neki njegovi prijatelji nedostajali pa mu stoga pomisao na povratak u New York za nekoliko tjedana nije bila posve mrska. Miss Pearson mu je dala peticu za projekt iz društvenih predmeta koji je napravio o useljeništvu. Rekla mu je da je priĉa o tome kako je njegova mama došla u ovu zemlju, kao i sve ono što joj se po dolasku dogodilo, najzanimljiviji uĉeniĉki referat koji je ikada proĉitala. A njegova uĉiteljica darovitih sljedeće godine bila je


najbolja na cijeloj školi. Osim toga, u New Yorku je bilo mnogo muzeja i sliĉnih stvari koje je poţelio pokazati svom tati. - Spreman si? - upitao je Skeet ustajući s klupe na kojoj su sjedili. - Mislim da jesam. - Teddy je buĉno srknuo posljednje ostatke cole, a potom ustao praznu ĉašu baciti u kantu za otpatke. - Ne vidim zašto to mora biti takva tajna - mrmljao je. - Da to nije tako velika tajna, mogli bismo ovamo ĉešće dolaziti. - Ništa ti ne brini - odvratio je Skeet zaklanjajući oĉi dok je gledao niz travnati obronak koji se pruţao prema prvom završnom polju s najfinijom travom. - Tvome tati ćemo to reći kad ja odluĉim da ćemo mu reći, ali ne prije. Teddy je volio sa Skeetom dolaziti na golf igralište pa se nije pobunio. Iz torbe sa starim palicama koju mu je Skeet smanjio, uzeo je drveni štap broj tri. Nakon što je dlanove obrisao o nogavice hlaĉa postavio je lopticu uţivajući u njezinoj savršenoj ravnoteţi na crvenom drvenom štapiću. Kad je zauzeo poloţaj zagledao se niz travnati obronak prema udaljenom završnom polju s najfinijom travom. Bilo je tako lijepo dok se iskrilo na suncu. Moţda zato što je bio gradsko dijete, volio je golf igrališta. Udahnuo je kroz nos malo ĉistog zraka, uspostavio ravnoteţu, i zamahnuo. Glava golf štapa udarila je lopticu i zaĉuo se zadovoljavajuće jak udarac. - Kako je bilo? - upitao je Teddy virkajući niz dio golf igrališta bez prepreka. - Oko stotinu i osamdeset metara - rekao je Skeet smijuljeći se. Nikada nisam vidio malog djeĉaka koji tako daleko odbaci loptu. Teddy je bio razdraţen. - Nije to bogzna što, Skeet. Ne vidim zašto ti uvijek od toga praviš nešto veliko. Nije teško udariti golf lopticu. Nije to kao pokušati stići nogometnu loptu, udariti bejzbolsku ili nešto zbilja teško poput toga. Svatko moţe udariti golf lopticu. Skeet ništa nije rekao. Nosio je Teddyjeve štapove niz dio golf igrališta bez prepreka i tako glasno se smijao da nije mogao progovoriti. KRAJ

KIKA