Knjižničarstvo: glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 2013./1 by Društvo knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema

UDK 02 ISSN 1331-145X (2013) OSIJEK GODINA XVII. BROJ 1

KNJIŽNIČARSTVO glasnik društva knjižničara slavonije i baranje

DRUŠTVO KNJIŽNIČARA SLAVONIJE I BARANJE

KNJIŽNIČARSTVO glasnik društva knjižničara slavonije i baranje

OSIJEK 1 / 2013.

Godina / Year XVII. Osijek, 2013. Broj / No. 1

Riječ urednice Časopis Knjižničarstvo s podnaslovom Glasnik Društva knjižničara Slavonije i Baranje, broj 17, 1(2013), pred svojim je čitateljima. U ovome broju donosimo teme koje pokrivaju područje informacijskih znanosti te kulturološke teme svrstane u rubrikama Članci, Vijesti iz knjižnica, Ocjene i prikazi te Osobne vijesti. Stručni članci i istraživanja posvećeni su pitanjima vezanim uz narodno, visokoškolsko i specijalno knjižničarstvo. U rubrici Članci prvi je članak, čiji su autori Gordana Dukić i Iva Sopka, posvećen neprofitnom,

odnosno

društvenom

marketingu

primijenjenom

knjižničnom

poslovanju. U središtu je zanimanja rada upravljanje marketingom male knjižnice, tj. knjižnice koja opslužuje malu zajednicu (manje od 8 . 000 stanovnika). U radu Sanjice Faletar Tanacković, Darka Lacovića, Ivane Čadovske i Maje Horvat predstavljaju se i analiziraju rezultati istraživanja kojemu je bio cilj utvrditi kako hrvatske narodne knjižnice organiziraju računalne usluge i pružaju pristup internetu za svoje korisnike. U anketiranju koje je provedeno u razdoblju od studenoga 2011. do veljače 2012. godine sudjelovalo je 25 ravnatelja narodnih knjižnica s područja istočne Hrvatske. Blok posvećen narodnom knjižničarstvu zaokružuje rad Inge Majlinger-Tanocki i Kornelije Petr Balog u kojemu je prikazan način na koji korisnici razumiju i uspijevaju pronaći sadržaje u mrežnim katalozima narodnih knjižnica koje posluju u okviru različitih knjižničnih sustava, prilazeći im opcijom predmetnog pretraživanja. Iduća dva članka posvećena su visokoškolskom knjižničarstvu – rad Vesne Radičević o samovrednovanju visokoškolske knjižnice na primjeru knjižnice Filozofskog fakulteta u Osijeku, a rad Blanke Salatić analizi mrežnih stranica visokoškolskih knjižnica. Problematikom specijalnog muzejskog knjižničarstva u svom radu posvetila se Ivana Knežević analizirajući i dajući prikaz realnog stanja sitnog tiska u muzejima i galerijama, njihovim specijalnim knjižnicama, iskustva kolega te prevladavajući model tretiranja sitnog tiska u tim ustanovama, s posebnim osvrtom na sitni tisak u Muzeju Slavonije Osijek. Analiza sitnog tiska donosi podatke o nabavi sitnog tiska, količini, vremenskom razdoblju koje obuhvaća, ustroju, tipovima korisnika koji ga koriste, svrsi samog korištenja sitnog tiska, njegovoj obradi i mogućnostima digitalizacije.

Doprinos Ivane Martinović i Dolores Miličić očituje se u sistematiziranju znanja o muzejskom predmetu te upućivanju na literaturu koja se iscrpno bavi temama povezanim s muzejskim predmetom ili onima za koje muzejski predmet predstavlja osnovu i polazište, a u koje se ubrajaju i muzealni tiskopisi. U Vijestima iz knjižnica u tekstovima Ružice Pavlić, Ljiljane Krpeljević, Marina Seleša govori se o događanjima upriličenim u Mjesecu hrvatske knjige 2012. u Hrvatskoj knjižnici i čitaonici Đurđenovac te prigodom Dana hrvatskih knjižnica 2012. i Noći knjige 2013. u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek. Prilog Mate Batorovića i Blaže PavlovićRadmanović govori o sređivanju arhiva Franjevačkog samostana u Našicama. Rubrika Ocjene i prikazi donosi tekstove Srđana Lukačevića i Inge Majlinger Tanocki u kojima su predstavljene publikacije Periodi hrvatske periodike ili kako čitati istu od polovice 19. stoljeća do danas : zbornik radova studenata treće godine Odjela za kulturologiju smjerova: Knjižničarstvo, Medijska kultura i Kulturalni menadžment Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku / <urednice Dinka Kovačević, Marina Vinaj ; prijevod sažetaka dubravka Papa>. Osijek : Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Odjel za kulturologiju, 2012. te Leščić, Jelica. Univerzalna decimalna klasifikacija : priručnik za knjižničare i shema za narodne knjižnice. Zagreb : Dominović, 2012. Novi broj Knjižničarstva (god. 18, br. 2 (2013) namjeravamo izdati u jesen 2013. godine. Pozivamo Vas da svojim člancima, prikazima i obavijestima pridonesete kontinuiranom izdavanju časopisa Knjižničarstvo. Kako bi se osiguralo pravovremeno izlaženje, molimo Vas da svoje priloge pošaljete na adresu elektroničke pošte Uredništva knjiznicarstvo.urednistvo@gmail.com, najkasnije do 15. kolovoza 2013. godine. Molimo Vas da nam svojim primjedbama i sugestijama pomognete pri oblikovanju novog broja. Dr. sc. Svjetlana Mokriš, viša knjižničarka

Ä&#x152;LANCI

207 broj bibliografske jedinice

UPRAVLJANJE MARKETINGOM MALE KNJIŽNICE Small library marketing management

Gordana Dukić Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet Odsjek za informacijske znanosti gdukic@ffos.hr Iva Sopka Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet Odsjek za informacijske znanosti isopka@ffos.hr UDK / UDC 021.7 Stručni rad / Professional paper Primljeno / Received: 18.2.2013.

Sažetak Ovaj se rad bavi neprofitnim, odnosno društvenim marketingom primijenjenim u knjižničnom poslovanju. Stoga je na početku definiran marketing u knjižnici i objašnjeno zašto marketing postaje nužan za funkcioniranje knjižnice. U središtu je zanimanja rada upravljanje marketingom male knjižnice. Pri tome se mala knjižnica definira kao knjižnica koja opslužuje malu zajednicu (manje od 8 . 000 stanovnika). No, malim se knjižnicama nazivaju i sve one koje se tako "osjećaju", bez obzira na njihovu veličinu, broj korisnika i financijsku moć. S obzirom da literatura o marketingu u knjižnicama uglavnom suviše općenito govori o načinima na koje knjižnica može doprijeti do korisnika uz pomoć medija, samoizdavaštva i interneta, posebna poglavlja u radu posvećena su aktualnim temama, kao što su marketing "od usta do usta", e-marketing, smarketing i stvaranje branda knjižnice. U radu je također ukazano na probleme upravljanja marketingom knjižnice u promjenjivim ekonomskim uvjetima i na ulogu "malog" knjižničara u marketingu knjižnice. DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

Literatura o marketingu male knjižnice gotovo da i ne postoji. Ipak, knjižničarima su na raspolaganju mnoga kreativna i relativno povoljna, pa čak i besplatna sredstva marketinga. Upravo je intencija ovoga rada bila ukazati na mogućnosti takvog pristupa korisnicima te na praktičnu primjenjivost teorijskih postavki marketinga u poslovanju knjižnice. Ključne riječi: mala knjižnica, marketing, upravljanje Abstract This paper deals with non-profit and social marketing applied to library operations. Therefore, at the beginning of the paper, library marketing is defined and reasons why marketing has become essential for the functioning of the library are explained. In the focus of the paper is small library marketing management. Thereby, a small library is defined as a library that serves a small community (less than 8,000 inhabitants). However, small libraries are also those that "feel" small, regardless of their size, the number of users and financial power. Since the library marketing literature too generally talks about the ways libraries can reach out to customers using media, self-publishing and the Internet, a special section of the paper is dedicated to current issues, such as marketing "word of mouth", e -marketing, brand and smarketing library. The paper also points out the problems of marketing library in changing economic conditions and the role of the "small" librarians in marketing library. Literature on small library marketing is almost non-existent. However, librarians have at their disposal many creative and relatively inexpensive or free marketing resources. Therefore, the intention of this study was to show the possibilities of this approach to users, as well as the practical applicability of the theoretical assumptions of marketing in library business. Keywords: small library, marketing, management Uvod Uspjesi današnjih svjetski poznatih tvrtki i organizacija velikim su dijelom rezultat usredotočenosti na kupce i potrošače, odnosno pravilnog upravljanja marketingom. No, ulaganje u marketing preduvjet je uspjeha ne samo velikih, nego i malih tvrtki i

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

organizacija. Marketing je, dakle, od presudne važnosti za sve tvrtke i organizacije, neovisno o veličini, području djelovanja i odnosu prema profitu. Marketing je svuda oko nas1, a prepoznajemo ga u nastojanju da se privuče naša pozornost.2 No, marketing nikako ne znači samo oglašavanje radi prodaje. U svojoj definiciji Kotler3 stavlja naglasak na važnost korisnika i zadovoljenje njihovih potreba i želja.

Stoga,

marketing

obuhvaća

istraživanje

potreba

korisnika,

osmišljavanje

odgovarajućih proizvoda ili usluga koji su u skladu s njihovim potrebama te promoviranju i isporučivanju istoga na odgovarajući način. Pri tome usredotočenost na korisnike mora postojati na svim organizacijskim razinama, što zahtijeva postojanje marketinškog plana koji slijedi navedene radnje, a koji nužno uključuje definiranu marketinšku strategiju i omogućuje analizu sveukupno učinjenog posla. S obzirom na profit kao cilj poslovanja, organizacije se dijele na profitne i neprofitne. U neprofitnim organizacijama, među koje se ubrajaju i knjižnice, marketing se koristi u svrhu ostvarivanja ciljeva koji nisu komercijalne naravi4, kakvi su npr. poboljšanje informacijske pismenosti, razvijanje čitalačkih navika i slično. Neprofitni marketing možemo smatrati dvosmjernim komunikacijskim procesom između davatelja usluga i njegova korisnika, s ciljem identifikacije i maksimalnog zadovoljavanja potreba korisnika.5 Koncept neprofitnog, odnosno društvenog marketinga preispituje je li 'čist' koncept marketinga prikladan u doba globalnih ekoloških, gospodarskih i socijalnih problema te djeluje za dobrobit društva u cjelini.6 Druga je važna zadaća marketinga stvaranje povoljnog mišljenja i naklonosti javnosti o vlastitoj organizaciji. Neosporno je da se marketing kakav prepoznajemo u današnjem poslovnom svijetu odnosi i na knjižnice. Prema tome, može ga se primijeniti i u njihovom radu. Naime, knjižnice su neprofitne organizacije koje djeluju za opću dobrobit Više o evolucijskom značenju marketinga pročitati u Ružić, Drago; Tomčić, Zdenko; Turkalj, Željko. Razmjenski odnosi u marketingu: organizacija i provedba. Osijek: Ekonomski fakultet, 2002., str. 16-19. 2 Usp. Kotler, Philip; Wong, Veronica; Saunders, John; Armstrong, Gary. Osnove marketinga. Četvrto europsko izdanje. Zagreb: Mate, 2006., str. 5. 3 Isto, str. 6. 4 Više o suvremenoj teoriji i praksi društveno odgovornog marketinga pročitati u Kotler, Philip; Lee, Nancy. DOP Društveno odgovorno poslovanje: Suvremena teorija i najbolja praksa. Zagreb: M.E.P., 2009., str. 49-81. Također, više o načinima na koje društveni marketing djeluje u svrhu poboljšanja kvalitete života pročitati u Kotler, Philip; Roberto, Ned; Lee, Nancy. Social Marketing: Improving the Quality of Life, Second Edition, Thousan Oaks: Sage Publications, Inc., 2002., str. 3-21. 5 Usp. Može, Snježana. Strategija marketinga i marketinški program narodnih knjižnica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 35 (3-4), 1992., str. 52. 6 Usp. Kotler, Philip; Wong, Veronica; Saunders, John; Armstrong, Gary. Osnove marketinga. Četvrto europsko izdanje. Zagreb: Mate, 2006., str. 17. 1

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

društva, a koje se u 21. stoljeću također moraju boriti za pozornost i naklonost korisnika. Iako je općepoznato da su knjižnice oduvijek bile podrška obrazovanju i svrsishodnom provođenju slobodnog vremena, ne samo u svrhu edukacije, nego i razonode, današnji korisnici imaju mnogo više izbora glede mjesta za učenje i zabavu. Zbog toga jedino marketing može pomoći knjižnicama da pokažu, odnosno dokažu kako su danas isto ono što su oduvijek bile, i to u potpunosti prilagođene suvremenom čovjeku. U nastavku ovog rada prikazano je upravljanje marketingom male knjižnice. Zbog nedostatka dijaloga između knjižnice i njezinih financijera, posebna pozornost posvećena je problemima provođenja marketinga knjižnice. Zaključno je dan komentar na sveukupnost načina na koje mala knjižnica može doprijeti do svojih korisnika, te na praktičnu primjenjivost teorije marketinga u svrhu poboljšanja uspješnosti poslovanja knjižnice. Marketing knjižnice Marketing nije nova ideja u knjižničarstvu. Naime, želje za poboljšanjem odnosa između knjižničara i knjižničnih korisnika zamijećene su i prije 1876. godine. 7 Marketing knjižnice ima svoje začetke u SAD-u i u sjevernoj Europi, no to nikako ne znači da ideje o načinima na koje knjižnica može doprijeti do "običnog čovjeka na ulici" nisu postojale i u drugim dijelovima svijeta. Dodatan rad u knjižnicama odnosio se na aktivnosti koje su poduzimane upravo kako bi se doprlo do ljudi koji nisu bili svjesni važnosti knjižnice, a često su proizlazile iz potreba lokalne zajednice. S obzirom na koncept vrednovanja kvalitete knjižnice, koji je u posljednje vrijeme postao imperativom, zanimljivo je mišljenje Grete Renborg. Ona, naime, ne razumije zašto bi knjižničari željeli mjeriti kvalitetu knjižnice ako prije toga u svoje poslovanje nisu ugradili koncept marketinga, kako bi svatko, iz ciljane skupine korisnika prema kojoj je knjižnica orijentirana, znao što knjižnica nudi.8 Mnoge se gradske, odnosno narodne, javne ili općeznanstvene knjižnice suočavaju s nedostatkom financijskih sredstava i stručnog osoblja zbog toga što javnost ne razumije

Marketing se u knjižničarstvu koristio i prije 1876. godine, kada je Samuel Sweet Green na ALA-inoj konferenciji zagovarao poboljšanje odnosa između knjižničara i korisnika. Usp. Renborg, Greta. Marketing Library Services: How It All Began, 1997., URL: http://archive.ifla.org/IV/ifla63/63reng.htm (2012-06-07) 8 Usp. isto. 7

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

ono što knjižnice rade, kao niti ono što će raditi u budućnosti.9 Zbog toga je odgovornost za promjenu percepcije javnosti o knjižnicama upravo na knjižničarima. Možemo reći da su odnosi s javnošću, kao dio marketinga, jedno od još uvijek neriješenih pitanja u knjižničarskoj struci. Ravnatelji navedenih knjižnica nerijetko ističu kako nemaju dovoljno financijskih sredstava, stručnog osoblja niti vremena za marketing knjižnice. Iako bi upravo marketing knjižnice mogao rezultirati s više knjižničnih korisnika i dodatnim financijskim sredstvima, primjećujemo da se ne zna što je uzrok, a što posljedica u ovome slučaju. Pa ipak, samo je po sebi razumljivo da loš marketing, kao i njegovo nepostojanje, u suvremenom poslovnome svijetu vodi direktno k neuspjehu. Ako knjižnice žele zadovoljiti potrebe današnjih knjižničnih korisnika, nužno je da usvoje koncept marketinga i implementiraju ga u poslovanju. U knjižnicama, kao i u drugim organizacijama, zanemarivanje potencijala suvremenog marketinga neminovno vodi ka neuspjehu. Zbog toga pitanje hoće li knjižnice usvojiti koncept suvremenog marketinga nije pravo pitanje, već je pravo pitanje kada će to učiniti.10 Marketing knjižnice definiramo kao planirani pristup identificiranju, privlačenju, usluživanju i stjecanju dugoročne podrške određenih korisničkih skupina, na način da se time potpomaže realizaciji ciljeva knjižnice, odnosno i organizacije u čijem se sastavu nalazi knjižnica.11 Dakle, radi se o svim aktivnostima unutar i izvan knjižnice koje se poduzimaju kako bi se javnost upoznala s njezinim službama i uslugama. Aktivnosti unutar knjižnice su aktivnosti kojima knjižnica dobiva informacije o svome poslovanju i okruženju (npr. samoanaliza knjižnice (ocjena prostora, građe, djelatnika, sveukupnog poslovanja), planiranje i evaluacija ostvarenog, analiza okruženja, itd.). Aktivnosti izvan knjižnice predstavljaju aktivnosti koje knjižnica poduzima da bi se predstavila javnosti. To su različite osnovne i pomoćne promotivne aktivnosti (npr. oglašavanje, publicitet, odnosi s javnošću, unaprjeđenje usluga, marketing „od usta do usta“, itd.). Poznavanje zajednice koju knjižnica opslužuje vodi k odgovarajućim, a prema tome i boljim knjižničnim uslugama. Zamislimo knjižnicu koja nudi najkvalitetnije knjižnične usluge, no koje se unatoč tome ne koriste jer ne odgovaraju potrebama korisnika knjižnice 9

Usp. Marketing the Small Library, Kansas State Library, 2002., URL: http://www.skyways.org/KSL/development/ marketingthesmalllibrary.pdf (2012-04-06) 10 Više o sustavnoj primjeni marketinga u neprofitnim organizacijama pročitati u Pavičić, Jurica. Ishodišne determinante strateškog pristupa marketingu neprofitnih organizacija: teorijska razrada. // Ekonomski pregled, 52 (1-2), 2001., str. 101-124. 11 Usp. Weiner, Barbara. Marketing: Making a Case for Your Library, URL: http://nnlm.gov/evaluation/workshops/ measuring_your_impact/Marketing-article.pdf (2012-06-04)

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

u toj zajednici. To se događa kada knjižnice prilikom osmišljavanja usluge ne ispitaju potrebe svojih korisnika. Prema tome, dobar marketing knjižnice ne započinje dobrim knjižničnim uslugama nego istraživanjem zajednice koju knjižnica opslužuje.12 Sve veći broj radova domaćih autora ukazuje na činjenicu da je istraživanja stavova i potreba korisnika neminovno u praksi hrvatskih knjižnica.13 Poslovanje knjižnice ne smije ovisiti isključivo o njezinim djelatnicima kao jedinom izvoru informacija o zajednici. Rezultat toga često su zastarjele, nepotpune i netočne informacije. S druge strane, brojne institucije kao što su lokalna uprava i samouprava, škole i udruge koje djeluju na području na kojem i knjižnica, posjeduju relevantne informacije koje su od koristi za svaku knjižnicu. Moguće je dobiti kvalitetne informacije i na temelju usporedbe sa sličnim zajednicama. No, takva se usporedba, radi točnosti i ažurnosti informacija, mora nastaviti kontinuirano i stručno provoditi jer će u protivnom rezultirati neuspjehom. Tako dobivene informacije temelj su za odlučivanje knjižnice o prioritetima u bližoj i daljoj budućnosti. Primjerice, knjižnica prioritetom zasigurno neće smatrati nabavu nove znanstvene građe ukoliko u zajednici živi samo jedan interesent, ali će umjesto toga pružiti efikasnu uslugu međuknjižnične posudbe. Nužno je, dakle, kontinuirano i predano raditi na angažiranju, prilagođavanju i upoznavanju zajednice, budući da su knjižnici važniji ljudi, nego knjige.14 Brojne su se promjene dogodile u poslovanju knjižnice. Mišljenje o knjižnicama kao o skladištima knjiga se promijenilo. Suvremeni trendovi ne uključuju samo uvođenje računalne tehnologije u poslovanje knjižnice, nego podrazumijevaju i globalne gospodarske i obrazovne trendove koji su se također odrazili na funkcioniranje knjižnica. Navedeno je utjecalo i na uloge i odnose između knjižnica, arhiva, muzeja i galerija. Naime, knjige se više ne nalaze samo u knjižnicama, niti dokumenti u arhivima, starine u muzejima, a slike u galerijama. Korisnici danas imaju više mogućnosti izbora pa se knjižnice moraju natjecati s drugim ustanovama koje se bave informacijskom djelatnošću. U nastojanju da privuku Neusredotočenost na kupce i potrošače, odnosno na korisnike, navodi se kao prvi smrtni grijeh marketinga. Više o tome, kao i o ostalim smrtnim grijesima marketinga, pročitati u Kotler, Philip. Deset smrtnih marketinških grijeha: znakovi i rješenja. Zagreb: Binoza press, 2006., str. 14-27. 13 Usp. Dukić, Gordana, Hasenay, Sanda, Mokriš Marendić, Svjetlana. Analiza zadovoljstva korisnika/studenata u knjižnicama Prehrambeno-tehnološkog i Pravnog fakulteta te u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 52 (1-4), 2009., str. 172-187.; Novak, Helena. Anketno istraživanje Zadovoljstvo korisnika gradske knjižnice Zadar. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 53 (3-4), 2010., str. 140-157.; Plavšić, Marlena, Ljubešić, Marko. Književni interesi mladeži (na području Istarske i Primorsko-goranske županije). // Metodički obzori, 4 (12), 2009., str. 125-142. 14 Usp. Amberg, Penny. Where Angels Fear to Tread: A Nonlibrarian's View of the Sustainability of Rural Libraries. // APLIS, 23 (1), 2010., str 28-32. 12

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

pozornost javnosti, knjižnice moraju aktivno promovirati ono što nude. Više nije dovoljno da knjižnice postoje i da su dostupne – knjižničar mora znati što korisnik želi te dati korisniku do znanja da svoje potrebe može zadovoljiti upravo u knjižnici. Zbog toga se marketing u knjižnicama smatra ključnim za njihovo preživljavanje u 21. stoljeću.15 Mercer, promišljajući o tradicionalnim ulogama knjižnice u kontekstu uvođenja modernih tehnologija u njihovo poslovanje, tvrdi da je aktivno sudjelovanje u upravljanju promjenama jedan od izazova u ovoj profesiji. Naime, u današnjem je svijetu važnost knjižnica upitna zbog lake dostupnosti informacija i njihove distribucije na Internetu.16 Činjenica je da korisnici informaciju žele odmah, makar ona bila upitne kvalitete. S obzirom da pretraživači, kao što je Google, to omogućavaju, potrebno je promovirati korištenje knjižničnih izvora i naučiti korisnike da informacija treba biti provjerena, a ne samo primljena – te da takve informacije mogu pronaći upravo u knjižnici.17 Marketing male knjižnice U ovome je dijelu definirana mala knjižnica, navedene su njezine prednosti i nedostaci te su naposljetku predstavljeni načini na koje male knjižnice mogu relativno jednostavno doprijeti do korisnika. Literatura o marketingu male knjižnice, kako domaća tako i strana, vrlo je oskudna. Međutim, postoji mnogo kreativnih i relativno povoljnih, pa čak i besplatnih sredstava marketinga koje su knjižnicama na raspolaganju. Cilj je ovog poglavlja upravo bio ukazati na njih. Mala knjižnica Mala knjižnica definira se kao knjižnica koja opslužuje zajednicu s manje od 8 . 000 stanovnika.18 Iako se u Standardima za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj 19 knjižnice 15

Usp. Kunneke, Kathy. Creating and Marketing a WOW-Library, 2007., URL: http://archive.ifla.org/IV/ifla73/ papers/122-Kunneke-en.pdf (2012-06-04) 16 Usp. Mercer, Prue. Changing Our Future: Issues in Leadership and Management Skills and the Information Profession. // ALIA 2000. Capitalising on Knowledge: The Information Profession in the 21st Century (Canberra, October 23-26, 2000), URL: http://conferences.alia.org.au/alia2000/proceedings/prue.mercer.html (2012-06-04) 17 Usp. Kunneke, Kathy. Creating and Marketing a WOW-Library, 2007., URL: http://archive.ifla.org/IV/ifla73/ papers/122-Kunneke-en.pdf (2012-06-04) 18 Usp. Marketing the Small Library, Kansas State Library, 2002., URL: http://www.skyways.org/KSL/ development/marketingthesmalllibrary.pdf (2012-06-04) 19 Standardi za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj (NN 58/99)

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

klasificiraju prema broju stanovnika na području na kojem djeluju (knjižnice koje djeluju na području do 10 000 stanovnika označene su kao tip VI i tip VII), a sukladno tome i prema broju knjižničara, broju mjesta u čitaonici i dr., smatramo nužnim napomenuti da za potrebe ovog rada pod pojmom male knjižnice podrazumijevamo i sve one koje se tako „osjećaju“, bez obzira na njihovu veličinu, broj korisnika koje opslužuju, te njihovu financijsku moć. Literatura o marketingu knjižnice uglavnom suviše općenito govori o načinima na koje knjižnica može doprijeti do korisnika uz pomoć medija (lokalne novine, radio i televizija), samoizdavaštva (leci, brošure, posteri i tome slično) i interneta (mrežna stranica i newsletteri knjižnice). Marketing knjižnice zahtijeva posve individualni pristup s obzirom na to da niti jedna knjižnica nije ista, kao niti njezini korisnici, odnosno zajednica koju opslužuje. Iako su osnovni problemi u svezi marketinga identični u malim i u velikim knjižnicama, potrebno je ukazati na određene prednosti i nedostatke malih nad velikim knjižnicama. U malim zajednicama, gdje gotovo svatko poznaje svakoga, lakše je ostvariti kontakt s ljudima. U takvim zajednicama je stoga lakše zatražiti pomoć, a mnogi poslovi mogu se sklopiti i izvan formalnog načina komuniciranja. Ako smo aktivni u javnom životu zajednice, lakše se upoznajemo sa značajnim osobama u zajednici. Takve zajednice je i lakše proučavati, jer se većina informacija može pribaviti jednostavno promatrajući ljude s kojima se susrećemo. Male knjižnice navedene razlike mogu pretvoriti u svoje komparativne prednosti. Promotivni materijali uspješnih velikih knjižnica i njihove profesionalne mrežne stranice lako mogu obeshrabriti male knjižnice. Financijska sredstva male knjižnice nerijetko su nedostatna i za realizaciju osnovnih knjižničnih funkcija. S obzirom da se u knjižnicama više ne traže samo knjige i časopisi, nego i audiovizualna i elektronička građa, ukoliko ne poznaje karakteristike i potrebe zajednice u kojoj djeluje, maloj je knjižnici također teže pronaći ravnotežu glede nabave građe na različitim medijima. Osim toga, dužnost suvremene knjižnice nije samo omogućiti pristup računalima i internetu, nego i pružiti cjelovitu referentnu uslugu uključujući i informacijsko opismenjavanje. Penny Amberg, kao probleme malih knjižnica, ističe izolaciju prigradskih knjižnica zbog udaljenosti od centara gradova, raspršenosti službi i usluga te loših prometnica. U takvim se uvjetima, uz ostale prioritete u zajednici, knjižnice teže natječu za financijska

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

sredstava. Udaljenost od centara gradova znači i ograničeno profesionalno usavršavanje knjižničara u takvim zajednicama, a s obzirom na to da su male zajednice nerijetko konzervativne prirode, Amberg navodi da se često nailazi i na otpor promjenama. Nažalost, mnogi "mali" knjižničari nemaju mnogo prilika za profesionalno obučavanje u području marketinga, a ukoliko počnu samoinicijativno istraživati o marketingu male knjižnice, shvatit će da je o toj temi vrlo malo napisano.20 Iako je sasvim logično da su knjižničari upoznati s prednostima i nedostacima knjižnice u kojoj rade (bilo na iskustvenoj razini, na temelju SWOT analize ili na neki drugi način), potrebno je promisliti o tome koje se od tih prednosti mogu iskoristiti za dobar marketing, a koji se od nedostataka mogu popraviti dobrim marketingom. Stoga se promišljanja o načinima na koje se knjižnica može učiniti vidljivijom i potrebnijom u zajednici se ne smiju odgađati. Iako su kulturna održivost knjižnica i održivost kulture u knjižnicama dva različita diskursa, Amberg smatra da se ne radi o kulturnoj održivosti knjižnica, nego o knjižnicama u održivoj kulturnoj vitalnosti koja pruža osjećaj pripadanja, identiteta, kreativnosti, obrazovanja i poštovanja prema zajednici.21 Navedeno se može ostvariti samo ukoliko marketing postane, ali i ostane prioritet. Načini na koje mala knjižnica može doprijeti do korisnika Uzimajući u obzir prethodna razmatranja o upravljanju marketingom u maloj knjižnici, u nastavku iznosimo najjednostavnije načine na koje male knjižnice mogu doprijeti do korisnika. Posebna pozornost je pri tome posvećena kulturološkim pomacima koje knjižnice mogu iskoristiti u svrhu marketinga. Riječ je o aktualnim i zanimljivim temama, poput marketinga „od usta do usta“, e-marketingu i stvaranja branda knjižnice. Na kraju poglavlja se objašnjava uloga „malog“ knjižničara, kako u svrhu pridobivanja korisnika, tako i radi promjene pogrešne slike o knjižnicama i knjižničarima.

Usp. isto. Usp. Amberg, Penny. Where Angels Fear to Tread: A Nonlibrarian's View of the Sustainability of Rural Libraries. // APLIS, 23 (1), 2010., str 28-32. 21

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

Izlaganje knjižnične građe

Uspostavljanje kontakata

Samoizdavaštvo

Kako doprijeti do korisnika?

S lokalnom upravom i samoupravom te ostalim utjecajnim osobama

Kulturološki pomaci

Marketing „od usta do usta“

S lokalnim organizacijama i udrugama

E-marketing

Smarketing

S medijima S korisnicima i nekorisnicima knjižnice

Stvaranje branda

S ostalim koji mogu biti od pomoći

Slika 1. Kako doprijeti do korisnika?

Izlaganje knjižnične građe Najjednostavnija aktivnost koju mala knjižnica može učiniti u svrhu dobrog marketinga je izlaganje knjižnične građe. Takvu je aktivnost jednostavno osmisliti, posebice tijekom blagdana, odnosno dana u godini vezanih uz neku tematiku. Na taj način izložena građa omogućuje korisnicima i da otkriju određene naslove. Primjerice, izložena građa pod nazivom «Ne biste vjerovali što smo pronašli u ovoj knjižnici»22 nakon inventure, svakako bi bila zanimljiva i u idealnom slučaju bi povećala cirkulaciju iste. To je vrlo važno i kada knjižnica odustane od izlaganja nove građe iz razloga što ne zadovoljava korisnička očekivanja u pogledu kvantitete ili kvalitete. Umjesto toga, možda bi bilo zanimljivo izložiti nekad skandalozne i zabranjene knjige, kao i stare bestsellere ili djela dobitnika Nobelove

Usp. Marketing the Small Library, Kansas State Library, 2002., URL: http://www.skyways.org/KSL/ development/marketingthesmalllibrary.pdf (2012-06-04)

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

nagrade. Izlagati se mogu i knjige od povijesne važnosti, o životnim vještinama (npr. kuhanje i dekoriranje doma), popularna psihologija, itd. Moguće je izlagati i određene predmete poput slika ili ukrasa. Zapravo, bilo što manje konvencionalno, poput različitih umjetničkih djela ili efemerne građe, može biti odličan izbor. Potrebno je u jednakoj mjeri izlagati i elektroničku građu. Nužno je imati na umu da se uspješno izlaganje građe ne odnosi samo na predstavljanje fizičkih predmeta, nego i na pristup tim predmetima. U tom slučaju, jednaku važnost kao izlaganje građe ima i upoznavanje korisnika s načinima na koje mogu doći do traženih elektroničkih izdanja ili željenih informacija. Samoizdavaštvo Samoizdavaštvo je učinkovito marketinško oruđe malih knjižnica, iako se, s obzirom na sve njegove mogućnosti, ne koristi u dovoljnoj mjeri.23 Ono obuhvaća izdavanje letaka, brošura, postera, kalendara, straničnika i sl. Takvi materijali mogu biti formalne i neformalne naravi, a u isto vrijeme odraz velike kreativnosti. Ne moraju samo podsjećati na činjenice (npr. radno vrijeme, kontaktni podaci, povijesne i interesantne činjenice o knjižnici), već mogu govoriti i o novinama (npr. predstavljanje novih usluga i najava događanja u knjižnici). Na njima može biti naveden i niz zanimljivih informacija (npr. «Najskuplja knjiga u knjižnici jest...», «Nitko nikada nije posudio ovu knjigu...», i tome slično). Prednost je malih knjižnica što se troškovi distribuiranja navedenih materijala mogu značajno smanjiti neposrednim prosljeđivanjem korisnicima, umjesto poštom ili nekim drugim kanalima koji iziskuju troškove. Takvi promotivni materijali sežu u sve sfere života te ih je moguće distribuirati svugdje, od javnih mjesta do domova korisnika. Ukoliko se distribuiraju u knjižnici, korisno ih je uložiti u svaku posuđenu knjigu, jer više učinka imaju kada cirkuliraju, nego kada su samo ostavljeni na pultu.

Uspostavljanje kontakata

Usp. isto.

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

Osobni kontakti nužni su za ostvarivanje utjecaja. "Mali" knjižničar u maloj zajednici ima mogućnosti učestalo se susretati s ljudima i komunicirati s njima na formalan i neformalan način. Značajna je zapreka takvoj komunikaciji ukoliko knjižničara možemo susresti isključivo u knjižnici. S obzirom da predstavlja knjižnicu u kojoj je zaposlen, kontakt s ljudima je važan dio posla svakog knjižničara i izvan njegovog radnog mjesta. U nastavku rada razmotreni su načini na koje knjižničar male knjižnice može ostvariti kvalitetne odnose s lokalnom upravom i samoupravom, uključujući i ostale utjecajne osobe iz zajednice, s lokalnim ustanovama, organizacijama i udrugama, s medijima te s korisnicima, kao i s nekorisnicima. Uspostavljanje kontakata s lokalnom upravom i samoupravom te ostalim utjecajnim osobama iz zajednice Jedan je od važnih razloga izostanka podrške lokalne uprave i samouprave knjižnici nepostojanje kontakta između knjižnice i navedenih institucija.24 Pogrešno je pretpostaviti kako je samo po sebi razumljivo da su lokalna uprava i samouprava svjesne važnosti knjižnice i njezinih problema. Naime, još uvijek prevladava zastarjelo viđenje knjižnica i knjižničara, čak i među obrazovanim i utjecajnim osobama. Nedvojbeno je jedan od razloga takve percepcije i to što knjižničari nisu u dovoljnoj mjeri pokazali na koji se način knjižnica i njezina uloga promijenila te na koji način će to nastaviti činiti. Komunikacija s predstavnicima lokalne uprave i samouprave, kao i s ostalim utjecajnim osobama iz zajednice, može se ostvarivati putem pisane korespondencije ili osobnim kontaktom. Takve je susrete moguće realizirati tijekom različitih javnih događanja, no dobro je dogovoriti sastanak upravo u knjižnici. Naime, vrlo je vjerojatno da osobe na važnim položajima uglavnom nemaju vremena za odlazak u knjižnicu. Stoga bi im takav posjet izravno mogao pokazati u kakvom je ona stanju (npr. ukazati na nužnost obnove, modernizacije informacijskih i komunikacijskih tehnologija ili proširenje prostora). Kvalitetnija komunikacija može se ostvariti ako je knjižničar i profesionalno i kao osoba uključen u javni život zajednice. U tom se slučaju mnoga poznanstva dogode spontano.

U smislu ostvarivanja kontakata s navedenim i drugim ustanovama Hrvatsko knjižničarsko društvo organizira radionice Partnerstvo u uspostavi knjižnica i knjižničnih usluga za predstavnike lokalne uprave i samouprave i drugih lokalnih ustanova, koje su se do sada održale u Splitu, Osijeku, Velikoj Gorici i Sv. Martinu na Muri. Usp. Imam pravo znati, imam pravo na knjižnicu. http://www.hkdrustvo.hr/pravo_na_knjiznicu/novosti (2013-4-19) 24

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

Lokalna uprava i samouprava ponekad ne vidi korelaciju između knjižnice i ekonomskog razvoja. Takvo se mišljenje, međutim, može promijeniti ukoliko knjižničar postane prisutan i aktivan. Primjerice, kako prostora za određene manifestacije i sastanke nerijetko manjka, knjižnica može ponuditi svoje prostorije za njihovo održavanje te se uključiti u organizaciju. Knjižničar koji razmišlja i djeluje poput "lidera" zajednice, naposljetku i postane takav.25 Određeni čelnici lokalne uprave i samouprave, kao i pojedine utjecajne osobe, samoinicijativno potiču i redovito podupiru izgradnju novih knjižničnih zgrada i ostalih kulturnih centara znajući da time obogaćuju život zajednice, dok oni koji ne razumiju važnost knjižnica to ne čine. Prema tome, pri kontaktu s lokalnom upravom i samoupravom nužno je isticati ulogu knjižnice u zajednici. Uspostavljanje kontakata s lokalnim ustanovama, organizacijama i udrugama Mnoge lokalne ustanove, organizacije i udruge redovito su u potrazi za novim partnerima i rado pristaju na suradnju s knjižnicom, poglavito ako su određeni projekti i aktivnosti u skladu s njihovom djelatnošću. Iz takvih uspješnih suradnji nerijetko proizlazi odluka o pružanju stalne podrške knjižnici. Kao primjer možemo navesti da se gradske knjižnice često povezuju sa školama na temelju poznanstava sa školskim knjižničarima. Taj se kontakt nadalje proširuju na ravnatelje škola i profesore. Stoga je moguće dogovoriti suradnju tijekom školskih praznika kada su škole zatvorene. Na taj se način osigurava ne samo boravak djece u adekvatnom prostoru, već i pristup djece različitim obrazovnim i zabavnim sadržajima. Realno gledajući, postoje ustanove, organizacije i udruge u kojima korisnici knjižnice mogu na bolji i/ili brži način zadovoljiti svoje informacijske potrebe. No, knjižnica ima tu prednost da može organizirati najrazličitije aktivnosti u suradnji s cijenjenim stručnjacima. Tako korisnici stječu naviku da po odgovore na najrazličitija pitanja dolaze u knjižnicu, pri čemu su sigurni u kvalitetu dobivenih informacija. Raspon takvih aktivnosti seže od zabave, preko kulturnih događanja do obrazovnih sadržaja. Većinom su najuspješniji knjižnični programi koji se odnose na prezentiranje životnih znanja (npr. korištenje računala), stvaralačke interese (npr. crtanje) i događaje od kulturnog i povijesnog značaja za zajednicu. Vrlo su dojmljivi i susresti s književnicima. Kada knjižnica ostvari suradnju s 25

Usp. isto.

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

određenim ustanovama, organizacijama i udrugama u svrhu realizacije takvih programa, nerijetko se pretvore u tradiciju koju zajednica vrlo cijeni. Uspostavljanje kontakata s medijima Ako želimo ostvariti dobar odnos s medijima, moramo, između ostalog, imati "priču" vrijednu objavljivanja. Priča vrijedna objavljivanja je ona koja nije važna i interesantna samo za knjižnicu, nego i za korisnike i nekorisnike knjižnice, odnosno za zajednicu u kojoj knjižnica djeluje. Takva može biti informacija o novoj usluzi, izvještaj o projektu koji je u korelaciji s trenutno aktualnim temama, priča o uspjehu i postignućima ili, jednostavno, podsjetnik na zanimljivu izložbu. Kako bi se privukla pozornost javnosti, potrebno je pravovremeno obavijestiti medije o budućim događanjima. Njegujući dobre odnose i ostvarujući kontinuiranu suradnju s medijima, knjižnica osigurava partnera za promociju. Knjižnica također može biti i izvor informacija za medije, s obzirom na činjenicu da su knjižničari informacijski stručnjaci.26 Iako diseminacija informacija, kao jedna od knjižničnih usluga, može zahtijevati dosta vremena, ona nedvojbeno rezultira zahvalnim korisnicima, kakvi su u ovom slučaju mediji. Uspostavljanje kontakata s korisnicima i nekorisnicima knjižnice Mnogi su ravnatelji malih knjižnica i knjižničari zaposleni u njima "odradili" kvalitetan marketing ostvarujući česte i dobre odnose s različitim osobama unutar zajednice. Većina takve komunikacije koja obuhvaća aktivnu korisničku populaciju knjižnice je neformalna. Međutim, za planiranje i ostvarivanje konkretnih poduhvata svakako je prigodniji formalniji pristup.27 Primjerice, ljudi koji puno čitaju nerijetko su ponosni na navedenu osobinu i drago im je kada su prepoznati kao takvi, zbog čega su spremni otvoreno i iskreno razgovarati o svojim informacijskim potrebama te dati korisne prijedloge za poboljšanje knjižničnih usluga. No, knjižničari griješe kada direktno pitaju korisnike što žele od knjižnice iz razloga što najčešće dobivaju pozitivne povratne informacije o zadovoljstvu postojećim uslugama. Iako pozitivni, takvi komentari nisu od velike pomoći. Stoga je bolje pitati korisnike o njihovim potrebama bez straha od

Usp. isto. Usp. Petrić, Danijela. Osobno, promotivno i elektronički posredovano komuniciranje s korisnicima u knjižnici. // Podravina, 1 (1), 2001., str. 45-74. 27

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

pretpostavke da ih knjižnica ne može zadovoljiti.28 Takva pitanja potiču diskusiju, što je vrlo važno i korisno, jer knjižničari više ne mogu samoinicijativno donositi odluke. Osobno poznavanje korisnika je istovremeno dobro i loše, budući da takvo poznanstvo ponekad postane zaprekom kada se knjižničar ne usuđuje pokušati nešto drugo ili novo.29 Dobar primjer formalne komunikacije s korisnicima su kutije za prijedloge. Međutim, mnoge male knjižnice ih izbjegavaju kako se ne bi osjećale neuspješno ukoliko nisu u mogućnosti zadovoljiti korisničke potrebe. Ako knjižnica želi služiti zajednici, a ne biti samoj sebi svrhom, mora poznavati ljude (korisnike i nekorisnike) iz zajednice koju opslužuje, a to znači razumijevati njihove potrebe i želje. Usluge se moraju kontinuirano poboljšavati i prilagođavati zahtjevima suvremenog doba. Nekorisnici knjižnice nisu njezini nekorisnici jer imaju negativno mišljenje o knjižnicama, nego su ili prezauzeti da bi ju koristili, ili jednostavno nemaju naviku korištenja knjižnice.30 To znači da se knjižnice natječu za pozornost ljudi koji su, posve razumljivo, vrlo zauzeti u današnjem vremenu. Jednako kao što se prodavaonice mješovitom robom natječu za pozornost kupaca, i knjižnice trebaju učiniti isto. Kao što uspješni poslovni ljudi tretiraju svoje partnere s poštovanjem, na isti se način knjižničari trebaju odnositi prema svojim korisnicima. Iako su upravo ljudi razlog zbog kojeg knjižnica djeluje, često se zanemaruju čak i u maloj zajednici, dok je u prvi plan stavljena knjižnična građa. Komunikacija s ljudima je intenzivnija tijekom određenih aktivnosti i programa u knjižnici, no knjižničari imaju priliku učiti o korisnicima, postojećim ili potencijalnim, prilikom uspostave svakog kontakta. Mnoge knjižnične korisnike moguće je pretvoriti u aktivnu podršku knjižnice ako se uči o njima i uvažava njihovo mišljenje. Naime, "obični" ljudi koji su knjižnični korisnici, a koji se otvoreno zalažu za knjižnicu i daju do znanja da im je ona važna i nužna, imaju mnogo veće šanse za dobivanje podrške za knjižnicu, nego knjižničari za koje se podrazumijeva da se zalažu za isto.31 Uspostavljanje kontakata sa svima ostalima koji nam mogu pomoći

Usp. isto. Usp. Amberg, Penny. Where Angels Fear to Tread: A Nonlibrarian's View of the Sustainability of Rural Libraries. // APLIS, 23 (1), 2010., str 28-32. 30 Usp. isto. 31 Usp. Marketing the Small Library, Kansas State Library, 2002., URL: http://www.skyways.org/KSL/ development/marketingthesmalllibrary.pdf (2012-06-04) 29

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

Knjižnica nastoji uslužiti što više korisnika, i to na najbolji mogući način. No, nerijetko knjižnice nemaju dovoljan broj djelatnika pa time ni vremena za obavljanje svih poslova. Zbog toga valja razmisliti o svima koji mogu biti od pomoći knjižničarima. Mnogi ravnatelji knjižnica i knjižničari savršeno razumiju da knjižnica služi zajednici, ali ne promišljaju o tome na koji način zajednica može pomoći knjižnici.32 Čest je razlog nedobivanja pomoći taj što se korisnike ne doživljava kao potencijalne suradnike, odnosno od njih se nikad ne traži pomoć. Aktivni knjižnični korisnici su osobe koje svakako znaju mnogo o knjižnici te mogu pomoći kao volonteri. U malim zajednicama knjižničari imaju priliku uistinu upoznati svoje korisnike i izvan knjižničnih prostorija. Tako npr. svaka zajednica ima stručnjake koje se razumiju u tehnologiju, a koji mogu pomoći oko rješavanja problema s računalima u knjižnici, održavanju mrežne stranice knjižnice i sl. Nužno je kontinuirano istraživati takve mogućnosti suradnje. Kao primjer se može navesti potencijalna suradnja s lokalnim knjižarama koje su zbog naravi posla upoznate s traženim naslovima, a prema tome i s onima koji nisu traženi, zatim suradnja s drugim knjižnicama, pa i razmjena knjižničnog osoblja na određeno vrijeme.33 Suradnja je često potaknuta potrebom za dodatnim financijskim sredstvima, koje je moguće dobiti od određenih ustanova, organizacija i udruga, te pojedinca koji su voljni donirati novac. Osim toga, suradnja može rezultirati i pribavljanjem knjižnične građe ili opreme nužne za funkcioniranje knjižnice. Dakle, cilj je steći krug prijatelja knjižnice koji će promovirati knjižnicu i spremno se odazvati na njezine pozive. Ljudi su spremni nešto dati kada im je stalo do svrhe za koju se daje, ali mnogi će dati i ako ih se upita.34 Isto tako, određeni suradnici opetovano pomažu kada vide da su primatelji pomoći zahvalni i da to cijene. Zbog toga je način na koji knjižnica izražava zahvalu također dio marketinga, a mala knjižnica svakako treba imati razrađen način adekvatnog iskazivanja zahvalnosti svima koji su joj na bilo koji način pomogli.

Usp. isto. Usp. Amberg, Penny. Where Angels Fear to Tread: A Nonlibrarian's View of the Sustainability of Rural Libraries. // APLIS, 23 (1), 2010., str 28-32. 34 Usp. Marketing the Small Library, Kansas State Library, 2002., URL: http://www.skyways.org/KSL/ development/marketingthesmalllibrary.pdf (2012-06-04) 33

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

Kulturološki pomaci Mišljenje da knjižnicama ne treba marketing jer su dugo uspijevale bez njega,35 više se ne može tolerirati. Posljednjih godina čak i skeptici počinju uviđati važnost marketinga za knjižnično poslovanje. Određeni kulturološki pomaci mogu se jednostavno i učinkovito primijeniti u marketingu knjižnice, zbog čega je veliki propust ne iskoristiti njihove potencijale. Stoga su u ovom poglavlju objašnjene mogućnosti marketinga "od usta do usta", e-marketinga, smarketinga i stvaranje branda knjižnice. Marketing "od usta do usta" Peggy Barber i Linda Wallace postavljaju pitanje što nas to tjera da pročitamo određenu knjigu i pogledamo određeni film. Jesu li to propagandne poruke ili preporuke osoba kojima vjerujemo? Prema jednoj studiji prosječna osoba izložena je utjecaju 3 000 propagandnih poruka dnevno.36 To doista zvuči nevjerojatno, sve dok ne pomislimo na količinu propagandnih poruka u novinama, na radiju, televiziji, 'jumbo' plakatima, mrežnim stranicama, u elektroničkoj pošti, itd. Iduće pitanje je možemo li se prisjetiti svih tih propagandnih poruka. Ukoliko se nekih i sjetimo, zasigurno ne idemo odmah kupiti reklamirani proizvod, odnosno uslugu. No, mnogo su veće šanse da ćemo zapamtiti i vjerovati onome što nam preporuče prijatelji i poznanici, nego propagandnoj poruci koju smo vidjeli. Upravo se u tome krije moć marketinga „od usta do usta“. Današnji kupci samoinicijativno organiziraju diskusije o proizvodima i uslugama, zbog čega imaju značajno više utjecaja na njihovu potražnju nego ranije. Primjerice, preko blogova i foruma, mjesta iznošenja i razmjene mišljenja na Internetu, "glas" o knjižnici može se proširiti toliko da dosegne globalni odjek. Knjižničarima su na raspolaganju i druge

mogućnosti.

mrežnoj

stranici

Google

Alerts

(URL:

http://www.google.com/alerts) mogu se prijaviti i dobivati obavijesti o tome gdje se spominje njihova knjižnica (ako se uopće spominje). Na taj način imaju uvid u javno mišljenje te mogu pristupiti rješavanju problema prije nego li se negativni stavovi

Usp. Circle, Alison. Marketing Trends to Watch. // Library Journal, 134 (16), 2009., str. 26-29. Usp. Barber, Peggy; Wallace, Linda. The Power of Word-of-Mouth Marketing. // American Libraries, 40 (11), 2009., str. 36-37. 36

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

prošire.37 Nemoguće je zamisliti da bilo koja tvrtka uspije bez pozitivnih komentara svojih klijenata. Isto tako, njezinoj propasti u velikoj mjeri mogu doprinijeti negativni stavovi potrošača i korisnika. Radi svih ovih razloga, a prije svega jer si to može priuštiti, mala knjižnica treba iskoristi potencijal marketinga "od usta do usta". E-marketing Informacije dostupne na internetu učinile su knjižnice dostupnijima nego bilo što drugo. No, iskorištavanje punog potencijala te globalne podatkovne mreže zahtijeva više od posjedovanja računala i pristupa Internetu.38 Neophodno je utvrditi što je bitno za zajednicu, dobro osmisliti i planirati "elektronički marketing", razviti informacijsku pismenost te dokumentirati mrežne izvore od važnosti kao elektroničku građu knjižnice. Elektronički izvori neprekidno se povećavaju i sve više dobivaju na značaju, namećući se kao izuzetno važan dio zbirke svake knjižnice. Mogućnost informacijskog opismenjavanja u knjižnici mora postati sastavni dio suvremene knjižnične referentne usluge. Na taj se način ističe uloga knjižnice u cjeloživotnom obrazovanju svakog pojedinca i sposobnosti knjižničara kao informacijskih stručnjaka. Svaka knjižnica treba imati svoju mrežnu stranicu i stalno promišljati o mogućnostima e-marketinga. Općenito, dobra promocija putem mrežne stranice knjižnice uključuje sve ono što može privući pozornost čak i slučajnom posjetitelju. Primjeri su za to informacije o nadolazećim događanjima, poveznice na interesantne mrežne stranice, prikazi knjiga, odgovori na najzanimljivije upite, podaci o zajednici, itd. Newsletteri su odlično marketinško sredstvo jer ne oduzima vrijeme, a moguć ga je prilagoditi svakoj korisničkoj skupini, odnosno individualnom primatelju. Svakako su i društvene mreže jedan od kulturoloških pomaka koje knjižnica može iskoristiti kako bi doprla do svojih korisnika. Kreirajući profil u sklopu društvenih mreža, knjižnica dobiva mogućnost komuniciranja s individuama i organizacijama koje također imaju profile te ih obavještavati o svemu što se događa u knjižnici. Međutim, zabrinjava podatak da samo 27.7% malih knjižnica u Republici Hrvatskoj (kategoriziranih kao tip VI ili tip VII) ima barem jedan

Više o mogućnostima marketinga „od usta do usta“ pročitati u Haramija, Predrag. Marketing usmenom predajom: fenomen i mogućnosti. // Bogoslovska smotra, 77 (4), 2008., str. 881-900. 38 Više o marketinškim mogućnostima koje omogućuje internet, a u svrhu razvoja suvremenih poslovnih modela koje uključuju informacijske tehnologije, pročitati u Ružić, Drago. E-marketing. Osijek: Ekonomski fakultet, 2003., str. 57-94. 37

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

aktivan profil na društvenim mrežama, za razliku od 58.34% knjižnica većih urbanih središta.39 E-marketing, odnosno marketing u elektroničkom okruženju, povećavajući brzinu i fleksibilnost rada, povezanost i informiranost na svakoj razini, te utječući na kreiranje potreba

novim

znanjima

vještinama,

tijekom

posljednjeg

desetljeće

revolucionarizirao knjižnično poslovanje. Međutim, može se također ustvrditi kako je emarketing danas već toliko uobičajen i sveprisutan da se više ne smatra inovativnim.40 Pri provođenju e-marketinga svakako je potrebno uzeti u obzir iznos potrebnih financijskih sredstava i umijeća koja zahtjeva njegova implementacija. Pozitivna je činjenica da suvremeni knjižničari, kao informacijski djelatnici, u okviru visokoškolskog obrazovanja sve više stječu i marketinška znanja te se upoznaju s vještinama grafičkog i web dizajna. Smarketing Ross Duncan umjesto termina marketing rabi termin "smarketing" (složenica od eng. smart marketing), definirajući ga kao pametniji oblik marketing za knjižnice koji zahtijeva da njezin upravljački tim ponovno osmisli marketinške strategije.41 Duncan naglašava da nije dovoljno samo staviti slovo "e" ispred postojećih knjižničnih službi i usluga. Ne može se, naime, takav pristup smatrati inovativnim, ako se služba ili usluga nije promijenila. Korisnici žele više od pristupa internetu, ali i više od pristupa knjigama. Odgovor na pitanje što korisnici žele, možemo dobiti isključivo istraživanjem zajednice koju knjižnica opslužuje. Nedvojbeno je da u današnje doba informacija mora biti dostupna na mreži. Međutim, ukoliko u zajednici prevladava staro i/ili informatički nepismeno stanovništvo, ono neće biti zadovoljno sa takvim opredjeljenjem knjižnice. Duncan također ističe važnost usmjeravanja marketinških strategija na ciljane korisničke skupine kako bi se izbjeglo pretjerivanje s marketinškim porukama, budući da je cjelokupna

populacija

ionako

preplavljena

informacijama

različitih

izvora.

Mikromarketing se, kao alternativa masovnom marketingu, odnosi na ciljane skupine. Neki knjižničari ne odobravaju ovaj pristup jer su knjižnice otvorene za sve i na usluzi su

Usp. Cvek, Marija. Promocija narodnih knjižnica putem društvenih mreža. Diplomski rad. Filozofski fakultet u Osijeku, 2012., str. 38-40. 40 Usp. Kotler, Philip; Wong, Veronica; Saunders, John; Armstrong, Gary. Osnove marketinga. Četvrto europsko izdanje. Zagreb: Mate, 2006., str. 26. 41 Usp. Duncan, Ross. Smarketing: Smarter Marketing for Libraries. // APLIS, 22 (4), 2009., str. 149-156. 39

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

svima.42 No, u situaciji kada su knjižnice suočene sa smanjenjem svoga proračuna, mikromarketing je dobra ideja. Stvaranje branda knjižnice Prepoznatljivost i jamstvo standardizirane kvalitete usluge imperativ je koji i knjižnice moraju prihvatiti i slijediti. To je funkcija branda. Brand se može percipirati kao obećanje isporuke, odnosno dostave uvijek istih karakteristika proizvoda ili usluge, na čemu se zasniva reputacija proizvođača ili pružatelja usluge. Brand može biti pojačan imenom, sloganom i zaštitnim znakom. Na taj se način osigurava prepoznatljivost proizvoda ili usluge na tržištu, što ujedno predstavlja konkurentsku prednost. Kod branda se ne radi o tome da odaberu vaš, a ne konkurentski proizvod ili uslugu, nego da vaš proizvod ili uslugu vide kao jedino rješenje svog problema.43 Upravo brand daje osobnost kao razlikovnu karakteristiku proizvoda ili usluge. Kroz brand knjižnica daje određenu sliku o sebi, pozicionirajući se u zajednici i među drugim informacijskim ustanovama. Pri tome brand mora odražavati realno stanje kvalitete, a ona mora biti na jednako visokoj razini kroz svaki kontakt koji korisnik ostvaruje s knjižnicom. Kathy Kunneke zaključuje da je "knjižnica koja oduzima dah" mjesto u kojemu korisnici mogu učiti i raditi, ali i popiti kavu, provjeriti elektroničku poštu i komunicirati s drugim korisnicima.44 To je knjižnica u kojoj korisnici mogu pristupiti svim knjižničnim uslugama, u kojoj im se pristupa na individualan način i gdje se njihova mišljenja uvažavaju. U takvim knjižnicama korisnici uistinu imaju konkretne koristi od korištenja knjižničnih usluga. "Knjižnica koja oduzima dah" je primjer odličnog branda. Kreiranje branda zahtijeva intenzivan rad i predanost cijele organizacije. To znači da ne treba poboljšati samo marketinške aktivnosti u knjižnici, nego i upravljačke. Prema tome, potrebno je konstantno raditi na uklanjanju nedostataka i poboljšavanju onoga što je već dobro. Knjižničari ne mogu prisilno i na umjetan način stvarati informacijske potrebe ljudi koji će ih htjeti zadovoljiti isključivo u knjižnici, ali mogu učiniti da svi njezini korisnici, pa čak i samo slučajni prolaznici, "ostanu bez daha" dok su tamo.

Usp. Circle, Alison. Marketing Trends to Watch. // Library Journal, 134 (16), 2009., str. 26-29. Usp. Kunneke, Kathy. Creating and Marketing a WOW-Library, http://archive.ifla.org/IV/ifla73/papers/122-Kunneke-en.pdf (2012-06-04) 44 Usp. isto. 43

DUKIĆ / SOPKA

2007.,

URL:

207 broj bibliografske jedinice

Uloga „malog“ knjižničara u marketingu male knjižnice O činjenici da su kompetencije knjižničara proširene govori Sue Henczel. Ona navodi kompetencije koje su nužne za razvoj proizvoda, odnosno usluge, za promoviranje, te za prodaju, odnosno usluživanje korisnika.45 Danas knjižničari doista jesu neka vrsta prodavatelja, zbog čega se i trebaju baviti marketingom kako bi „prodali“ ono što nude. Nadalje, vlastite kvalitete trebaju znati iskoristiti u profesionalne svrhe jer postoji korelacija između osobnih vještina i poslovnih kompetencija. Uspjeh je gotovo zajamčen ukoliko osoba iskreno vjeruje u važnost svoga posla i usto uživa u radu. S obzirom da korisnici stječu dojam o proizvodu, odnosno usluzi više na temelju osobe koja ju pruža, nego na temelju samog proizvoda, odnosno usluge, komunikacija s knjižničnim osobljem će rezultirati pozitivnim ili negativnim mišljenjem korisnika o knjižnici. Ako knjižnica nije usredotočena na korisnike, njihova mišljenja o knjižnici će biti negativna i to će utjecati na njihovu ponovnu posjetu i preporuku drugima (marketing "od usta do usta"). S druge strane, organizacijska kultura koja je korisnike stavila u središte pozornosti je ugodno iskustvo za njih i zbog toga se sigurno ponovno vraćaju, bez sumnje u zadovoljstvo. Upravo je organizacijska kultura knjižnice ono što čini razliku i bitnu komparativnu prednost nad konkurencijom, više nego sama vrijednost proizvoda, odnosno usluge.46 Uz pogrešnu sliku o knjižnicama, potrebno se suprotstaviti i pogrešnoj slici o knjižničarima. Knjižničari su nerijetko u tišini cijenjeni od strane aktivnih knjižničnih korisnika, a s druge strane ih se smatra rigidnima.47 Knjižnično osoblje koje udovoljava zahtjevima korisnika ključna je stavka za uspjeh knjižnice. Stoga je nužno stručno osposobiti knjižničare te ih na taj način pripremiti za suvremene izazove. No, nije dovoljno da oni budu samo stručni, već je jednako važno, ako ne i važnije, da korisnicima pristupaju ljubazno i prijateljski. Knjižničar male knjižnice suočen je s dodatnim zahtjevima, budući da sav posao u pravilu obavlja jednog ili dva 45

Usp. Henczel, Sue. Competencies for the 21st Century Information Professional: Translating the SLA Competencies into Business Competencies. // SLA 2002: Putting Knowledge to Work. Paper presented at the Special Libraries Association Conference (Los Angeles, June 9-12, 2002), URL: http://www.sla.org/content/Events/conference/2002annual/confpap2002/papers2002conf.cfm (2012-06-08) 46 Usp. Kunneke, Kathy. Creating and Marketing a WOW-Library, 2007., URL: http://archive.ifla.org/IV/ifla73/ papers/122-Kunneke-en.pdf (2012-06-04) 47 Usp. Roy, Loriene; Alonzo, Daniel. What's Marketing Got to Do with It?. ERIC, 2003., URL: https://proxy. znanstvenici.hr/hr/nph/nph-proxy.cgi/000000A/http/www.eric.ed.gov/ PDFS/ED482248.pdf (2012-06-12).

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

zaposlenika. Poput djelatnika u svakom malom poduzeću, i "mali" knjižničar mora utjeloviti više profesija i biti knjižničar u punom smislu te riječi. Osim poznavanja osnovnih knjižničarskih poslova, koji uključuju nabavu i posuđivanje raznolike knjižnične građe, knjižničar male knjižnice mora znati planirati, organizirati, voditi i kontrolirati cjelokupno poslovanje. Također, mora posjedovati temeljna znanja o financijama i marketingu te o suvremenim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama. Vrlo je važno da "mali" knjižničar bude poduzetan, komunikativan, pristupačan i aktivan u zajednici, odnosno da je cijenjen i prepoznat među svojim sugrađanima. Samo takva kompletna osoba može uspješno voditi malu knjižnicu. Zaključak Povijest marketinga u knjižnicama neosporno potvrđuje da je marketing dugo prisutan u knjižničarskoj struci, ali se donedavno ipak nije smatrao presudnim za uspješno poslovanje. Bezbroj je odgovora na pitanje zašto je marketing potreban knjižnicama u 21. stoljeću. Zbog njegove važnosti, djelatnici knjižnice moraju što prije usvojiti marketinšku teoriju i praksu iz poslovnoga svijeta te ju implementirati u poslovanje knjižnice. Uzimajući u obzir osobitosti zajednice koju knjižnica opslužuje, kao i činjenicu da je koncept marketinga relativno nov za mnoge male knjižnice, nužno je imati na umu da su mnoga nastojanja knjižničara da unaprijede poslovanje doživjela neuspjeh upravo zbog lošeg marketinga, odnosno njegovog nepostojanja. Ponekad se unaprijed odustaje od ulaganja u marketing iz razloga što je knjižnica odveć opterećena mnogim problemima koji zahtijevaju angažman znatnih resursa i hitno djelovanje. Međutim, navedeno će ostati vječna zapreka napretku knjižnice ukoliko se nastavi razmišljati na takav način te se ne poduzima ništa po tome pitanju. Knjižnice moraju biti više od besplatnog pristupa internetu i pukog uključivanja izraza "interaktivnosti", "medijskog" ili "centralnog" u ime knjižnice. Različiti su načini na koje mala knjižnica može doprijeti do korisnika, poput izlaganja knjižnične građe, samoizdavaštva, uspostavljanja kontakata, marketinga "od usta do usta", e-marketinga, smarketinga i stvaranja branda. Pri tome je posebno važna uloga "malog" knjižničara na kojem leži odgovornost cjelokupnog poslovanje knjižnice. Unatoč brojnim prednostima tehnologije koja je danas na raspolaganju knjižnicama, ljudi i njihove

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

sposobnosti su nezamjenjivi. Stoga znanja i vještine knjižničara treba neprekidno unaprjeđivati. Suvremene knjižnice djeluju u okruženju koje se pod utjecajem globalnih ekonomskih, tehnoloških, znanstvenih i obrazovnih procesa neprestano mijenja. To je razlog više da se marketinška teorija bez odgađanja implementira u poslovanje male knjižnice.

Literatura Amberg, Penny. Where Angels Fear to Tread: A Nonlibrarian's View of the Sustainability of Rural Libraries. // APLIS, 23 (1), 2010., str. 28-32. Barber, Peggy; Wallace, Linda. The Power of Word-of-Mouth Marketing. // American Libraries, 40 (11), 2009., str. 36-37. Circle, Alison. Marketing Trends to Watch. // Library Journal, 134 (16), 2009., str. 26-29. Cvek, Marija. Promocija narodnih knjižnica putem društvenih mreža. Diplomski rad. Filozofski fakultet u Osijeku, 2012. Dukić, Gordana, Hasenay, Sanda, Mokriš Marendić, Svjetlana. Analiza zadovoljstva korisnika/studenata u knjižnicama Prehrambeno-tehnološkog i Pravnog fakulteta te u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 52 (1-4), 2009., str. 172-187. Duncan, Ross. Smarketing: Smarter Marketing for Libraries. // APLIS, 22 (4), 2009., str. 149-156. Haramija, Predrag. Marketing usmenom predajom: fenomen i mogućnosti. // Bogoslovska smotra, 77 (4), 2008., str. 881-900. Henczel, Sue. Competencies for the 21st Century Information Professional: Translating the SLA Competencies into Business Competencies. // SLA 2002: Putting Knowledge to Work. Paper presented at the Special Libraries Association Conference (Los Angeles, June 9-12, 2002),

URL:

http://www.sla.org/content/Events/conference/2002annual/

confpap2002/papers2002conf.cfm (2012-06-08) Imam pravo znati, imam pravo na knjižnicu, URL: http://www.hkdrustvo.hr/pravo_na_knjiznicu/novosti (2013-4-19)

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

Kotler, Philip. Deset smrtnih marketinških grijeha: znakovi i rješenja. Zagreb: Binoza press, 2006. Kotler, Philip; Lee, Nancy. DOP - Društveno odgovorno poslovanje: Suvremena teorija i najbolja praksa. Zagreb: M.E.P., 2009. Kotler, Philip; Roberto, Ned; Lee, Nancy. Social Marketing: Improving the Quality of Life, Second Edition, Thousan Oaks: Sage Publications, Inc., 2002., str. 3-21. Kotler, Philip; Wong, Veronica; Saunders, John; Armstrong, Gary. Osnove marketinga. Četvrto europsko izdanje. Zagreb: Mate, 2006. Kunneke,

Kathy.

Creating

and

Marketing

WOW-Library,

2007.,

URL:

2002.

URL:

http://archive.ifla.org/IV/ifla73/papers/122-Kunneke-en.pdf (2012-06-04) Marketing

the

Small

Library,

Kansas

State

Library,

http://www.skyways.org/KSL/development/marketingthesmalllibrary.pdf (2012-04-06) Mercer, Prue. Changing Our Future: Issues in Leadership and Management Skills and the Information Profession. // ALIA 2000. Capitalising on Knowledge: The Information Profession in the 21st Century (Canberra, October 23-26, 2000), URL: http://conferences.alia.org.au/alia2000/proceedings/prue.mercer.html (2012-06-04) Može, Snježana. Strategija marketinga i marketinški program narodnih knjižnica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 35 (3-4), 1992., str. 51-70. Novak, Helena. Anketno istraživanje Zadovoljstvo korisnika gradske knjižnice Zadar. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 53 (3-4), 2010., str. 140-157. Pavičić, Jurica. Ishodišne determinante strateškog pristupa marketingu neprofitnih organizacija: teorijska razrada. // Ekonomski pregled, 52 (1-2), 2001., str. 101-124. Petrić, Danijela. Osobno, promotivno i elektronički posredovano komuniciranje s korisnicima u knjižnici. // Podravina, 1 (1), 2001., str. 45-74. Plavšić, Marlena, Ljubešić, Marko. Književni interesi mladeži (na području Istarske i Primorsko-goranske županije). // Metodički obzori, 4 (1-2), 2009., str. 125-142. Renborg, Greta. Marketing Library Services. How It All Began, 1997., URL: http://archive.ifla.org/IV/ifla63/63reng.htm (2012-06-07) Roy, Loriene; Alonzo, Daniel. What's Marketing Got to Do with It?. ERIC, 2003., URL: http://proxy.znanstvenici.hr/hr/nph/nph-proxy.cgi/000000A/http/www.eric.ed.gov/ PDFS/ED482248.pdf (2012-06-12) Ružić, Drago. E-marketing. Osijek: Ekonomski fakultet, 2003.

DUKIĆ / SOPKA

207 broj bibliografske jedinice

Ružić, Drago; Tomčić, Zdenko; Turkalj, Željko. Razmjenski odnosi u marketingu: organizacija i provedba. Osijek : Ekonomski fakultet, 2002. Standardi za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj (NN 58/99) Weiner,

Barbara.

Marketing:

Making

Case

for

Your

Library,

URL:

http://nnlm.gov/evaluation/workshops/measuring_your_impact/Marketing-article.pdf (2012-06-04)

DUKIĆ / SOPKA

208 Broj bibliografske jedinice

INTERNET I RAČUNALA U NARODNIM KNJIŽNICAMA : PILOT ISTRAŽIVANJE U ISTOČNOJ HRVATSKOJ Internet and computers in public libraries : pilot study in eastern Croatia

Sanjica Faletar Tanacković Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet Odsjek za informacijske znanosti sfaletar@ffos.hr Darko Lacović Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet Odsjek za informacijske znanosti dlacovic@ffos.hr Ivana Čadovska Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet Odsjek za informacijske znanosti icadovska@ffos.hr Maja Horvat Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet Odsjek za informacijske znanosti mhorvat3@ffos.hr

UDK / UDC 027.3:004.738.5>(497.5-11) Istraživanje / Research paper Primljeno / Received: 5.10.2012.

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

Sažetak U radu se predstavljaju i analiziraju rezultati istraživanja kojemu je bio cilj utvrditi kako hrvatske narodne knjižnice organiziraju računalne usluge i pružaju pristup internetu za svoje korisnike. U anketiranju koje je provedeno u razdoblju od studenoga 2011. do veljače 2012. godine sudjelovalo je 25 ravnatelja narodnih knjižnica s područja istočne Hrvatske. Rezultati su istraživanja potvrdili polazne pretpostavke i pokazali da su hrvatske narodne knjižnice svjesne svoje uloge u osiguravanju slobodnog pristupa računalima i internetu ali isto tako i da manje od 20% ispitanih knjižnica osposobljava svoje korisnike za odgovorno korištenje računala i interneta, iako se ispitanici u većini slažu kako narodne knjižnice trebaju provoditi informacijsko i informatičko opismenjavanje za svoje korisnike. Iako bi pristup internetu trebao biti besplatan, u trećini se ispitanih knjižnica korištenje interneta ipak naplaćuje, a iznenađuje i podatak da u gotovo polovici ispitanih knjižnica pravo korištenja računala imaju samo članovi knjižnice. Dobiveni podaci mogu pomoći narodnim knjižnicama u vrednovanju i unapređivanju temeljnih računalnih usluga za korisnike, a korištena metodologija može poslužiti kao polazište i poticaj za buduća slična istraživanja šireg obuhvata. Ključne riječi: narodne knjižnice, računalne usluge, korištenje interneta, percepcija knjižničara, istočna Hrvatska Abstract The paper presents and analyses the results of the study whose aim was to establish how Croatian public libraries organize public access to computers and Internet. In the survey which was carried out from November 2011 to February 2012 twenty-five library managers in the region of eastern Croatia filled out a questionnaire. The results of the study confirmed hypotheses from which the authors set off. It was shown that Croatian public libraries are aware of their important role in providing free public access to computers and the Internet. Also, although respondents agree that public libraries should offer information and computer literacy training for their users, less than 20% of respondents trains their users for responsible use of computers and Internet. Surprisingly, it was also found that about a third of analysed libraries has

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

introduced a fee for computer/Internet use. Moreover, in almost half of the libraries which responded to the study access to computers is reserved only for library members. Results of the study can help public libraries in the evaluation and improvement of these services to their users and the methodology can serve as a starting point and incentive for similar future research which should aim to expand the sample. Key Words: public libraries, computers, Internet, eastern Croatia

Uvod Računala se u knjižnicama pojavljuju u drugoj polovici 20. stoljeća i to ponajprije kako bi knjižničarima olakšala obavljanje redovitih zadataka i postupaka kao što su primjerice obrada građe, pretraživanje informacija u lokalnim ili udaljenim bazama podataka te prikupljanje statističkih podataka. Jedna od važnijih posljedica uvođenja računala u knjižnice zasigurno je i otvaranje mogućnosti standardizacije knjižničnog rada i međuknjižnične suradnje što je za rezultat imalo podizanje knjižnične učinkovitosti općenito. S obzirom na usmjerenost knjižničara na krajnje korisnike ne iznenađuje da se već tada javljaju autori, poput Jennifer E. Rowley, koji smatraju da bi automatizacija knjižničnog poslovanja trebala ne samo olakšati i ubrzati rad u knjižnici nego da bi se računala trebala iskoristiti i za osmišljavanje i pružanje novih službi i usluga za korisnike.1 Na tom tragu, a u kontekstu širenja globalne informacijske infrastrukture i osiguravanja intelektualnih sloboda, IFLA-ine i UNESCO-ve smjernice za razvoj službi i usluga narodnih knjižnica s početka ovog stoljeća ističu kako narodne knjižnice mogu pomoći pojedincima da sudjeluju u elektroničkoj komunikacijskoj revoluciji na način da osiguraju javni pristup novim informacijskim tehnologijama i tako ublaže digitalnu podjelu između informacijski bogatih i informacijski siromašnih osoba.2 U IFLA-inom se pak Manifestu o internetu navodi kako je osnovna zadaća knjižničara i informacijskih stručnjaka osigurati slobodan pristup informacijama, neovisno o medijima i državnim Usp. Rowley, Jennifer E. Elektroničko računalo u biblioteci. / prevela Aleksandra Horvat. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1984. Str. 5-7. 2 Usp. Narodna knjižnica: IFLA-ine i UNESCO-ve smjernice za razvoj službi i usluga. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2003. Str. 4. 1

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

granicama te kroz neometani pristup internetu pomoći pojedincima i zajednicama da ostvare osobni razvoj, napredak i slobodu. Tim se Manifestom također zahtijeva da knjižnice promiču odgovoran pristup kvalitetnim mrežnim izvorima, naročito za djecu i mladež, te se predlaže da pristup internetu bude besplatan.3 O odgovornom korištenju interneta u narodnim knjižnicama, kao jednom od važnijih izazova, govori i Paul Sturges koji raspravljajući o regulaciji javnog pristupa mreži ističe da bi informacijski stručnjaci i knjižničari trebali provoditi edukaciju korisnika i omogućiti im brz pristup kvalitetnim mrežnim stranicama, pripremati materijale za roditelje, izrađivati pravila korištenja interneta, upozoravati korisnike u slučaju neprimjerenog korištenja mrežnih stranica i sl., jer primjena filtera može predstavljati narušavanje prava čitave korisničke zajednice.4 Iz domaće se pak stručne literature dade iščitati da se u hrvatskim narodnim knjižnicama računala, a potom i pristup internetu, počinju nuditi korisnicima tek 90-ih godina prošlog stoljeća. Primjerice, iako je Gradska knjižnica Rijeka jedna od prvih narodnih knjižnica u Hrvatskoj koja je 1996. godine dobila pristup internetu i nudila računalne usluge za korisnike5, iz dostupnih izvora saznajemo da je Knjižnica Medveščak u Zagrebu među prvima (2001.) omogućila slobodan i besplatan pristup internetu za sve građane, bez obzira na to jesu li članovi Knjižnice ili ne.6 Svakako ovdje valja istaknuti i inicijativu odnosno akciju Komisije za automatizaciju i Sekcije za narodne knjižnice Hrvatskog knjižničarskog društva iz 2000. godine pod nazivom “Internet u knjižnice” i “Knjižnice na internet”. Ciljevi tog projekta bili su pomoći narodnim knjižnicama da ostvare pristup internetu (za knjižničare i korisnike), predstaviti knjižnice na internetu preko njihovih vlastitih mrežnih stranica i elektroničkih kataloga te umrežiti knjižnične kataloge na internetu. Prema rezultatima tada provedene ankete, a u kojoj su sudjelovale 132 narodne knjižnice, većina je hrvatskih narodnih knjižnica posjedovala računala (92,42%), no samo je 39,39% knjižnica imalo pristup na internet. Također, računala su

Usp. IFLA/FAIFE. IFLA-in manifest o internetu, 2002. URL: http://archive.ifla.org/III/misc/im-hr.pdf (201209-05) 4 Usp. Sturges, Paul. Sloboda izražavanja i javni pristup mrežama: istraživanje i smjernice Vijeća Europe. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 3(2000), str. 7-19. 5 Usp. Šegota-Novak, Marija; Šupraha-Perišić, Milka. Nove tehnologije u narodnim knjižnicama : CD-ROM i internet : iskustva knjižničara Gradske biblioteke Rijeka. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 39, 1/2 (1996), str. 197. 6 Usp. Matovina, Jagoda; Pavlaković, Sanja; Stričević, Ivanka. Besplatni internet za sve : internet u narodnoj knjižnici. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 45, 3/4(2002), str. 187.

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

se u ispitanim knjižnicama najčešće upotrebljavala za knjižnično poslovanje te korisnici većinom nisu mogli koristiti internet u knjižnici.7

Istraživanje Svrha i ciljevi Iako hrvatske narodne knjižnice svojim korisnicima osiguravaju pristup računalima i internetu već duži niz godina, do sada nije bilo istraživanja koja bi ispitala i opisala načine organizacije te knjižnične usluge. Osnovna je svrha ovog istraživanja stoga bila prikupiti i analizirati podatke o načinima na koje hrvatske narodne knjižnice pristupaju organizaciji te svoje usluge

te kako odgovaraju na svoje poslanje

osiguravanja mjesnog pristupa informacijama i novoj tehnologiji te smanjuju jaz između onih hrvatskih građana koji imaju pristup računalima i internetu i onih koji nemaju. Budući da se vjeruje da su narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj manje-više ujednačene u odnosu na spomenutu uslugu, zbog vremenskih i financijskih, ali i metodoloških ograničenja autori su u ovom istraživanju odlučili uključiti samo narodne knjižnice u istočnoj Hrvatskoj. Cilj je istraživanja dakle bio saznati na koji način hrvatske narodne knjižnice organiziraju uslugu pružanja pristupa računalima i internetu svojim korisnicima. Očekuje se da će dobiveni rezultati istraživanja podsjetiti knjižničare na trajnu važnost ove usluge te da će predložena metodologija poslužiti kao polazište i poticaj za buduća slična istraživanja šireg obuhvata. Polazište za istraživanje bile su sljedeće dvije pretpostavke: a) usprkos visokom stupnju informatizacije hrvatskog društva općenito, hrvatske su narodne knjižnice svjesne potrebe osiguravanja besplatnog i slobodnog pristupa računalima i internetu Mrežne stranice posjedovalo je 11.36 % knjižnica, a tek 4,55 % knjižnica imalo je WebPAC. Knjižnice su internetu najčešće pristupale preko modema (87.76%). Za stručnu komunikaciju računalom se služilo samo 28% knjižnica, dok je s korisnicima preko računala komuniciralo svega 12,9% knjižnica. Usp. Badurina, Boris; Dragija, Martina; Golub, Koraljka. Akcija "Internet u knjižnice" i "Knjižnice na internet" komisije za automatizaciju, anketa o stupnju informatizacije narodnih knjižnica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 4(2000), str. 185-188. 7

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

svim članovima u zajednici b) hrvatske narodne knjižnice nude svojim korisnicima samo pristup tehnologiji, no nažalost ne pružaju im potrebnu podršku, primjerice obučavanje za odgovorno služenje informacijskom i komunikacijskom tehnologijom i slično. Metodologija i uzorak Istraživanjem su obuhvaćene narodne knjižnice na području četiri županije istočne Hrvatske (Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Požeško-slavonska i Brodsko-posavska županija). Online upitnik bio je poslan na elektroničke adrese ravnatelja narodnih knjižnica koje su na dan 28. listopada 2011. bile uvrštene u službenu evidenciju Portala narodnih knjižnica (N=34).8 Ukupno je bilo poslano 34 upitnika, a vraćeno ih je 25 valjano ispunjenih, što čini ukupni odaziv od 73,5%. Anketiranje je provedeno u razdoblju od studenoga 2011. do veljače 2012. godine. S obzirom da je istraživanje provedeno na odabranom uzorku narodnih knjižnica za koje se smatra da se bitno ne razlikuju od ostalih narodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj, vjeruje se da se rezultati mogu generalizirati na sve hrvatske narodne knjižnice. Instrument istraživanja Upitnik se sastojao od 24 pitanja u kojima su ispitanici iznosili svoje stavove o ovoj knjižničnoj usluzi i opisivali kako je organizirana usluga korištenja računala i interneta u njihovim knjižnicama. Ispitanicima su u pravilu bila ponuđena pitanja s više mogućih odgovora i mogućnošću njihovog nadopunjavanja ukoliko nijedan ponuđeni odgovor nije odgovarao njihovom iskustvu ili stavu. Kod jednog su pitanja ispitanici trebali izraziti svoje (ne)slaganje s ponuđenim tvrdnjama. Prikupljeni podaci obrađeni su u programskom paketu SPSS. Analiza rezultata istraživanja Kako je spomenuto, upitnik namijenjen knjižničarima ispunilo je 25 ispitanika pri čemu

je većina (N=22, 88,0%) navela da njihova knjižnica posjeduje računala

namijenjena korisnicima. Samo su tri ispitanika (12,0%) odgovorila da njihova knjižnica ne osigurava računala kojima bi se mogli služiti njihovi korisnici i to prvenstveno zato što nemaju dovoljno prostora u koji bi smjestili računala (N=2, 8%), zbog manjka Usp. Adresar narodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj. URL: http://www.knjiznica.hr/mods/adresar/ (201209-05) 8

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

sredstava (N=1, 4%) ili pak zato što nemaju potrebe za time „jer korisnici ne pokazuju interes za tom vrstom usluge“ (N=1, 4%). Samo je jedan ispitanik pri tome naveo da njihova knjižnica namjerava nabaviti računalo koje će biti namijenjeno korisnicima (4%). Istraživanjem se nadalje željelo istražiti koliko se u prosjeku korisnika dnevno koristi računalima/internetom u ispitanim knjižnicama. Po šest je ispitanika navelo da se u njihovim knjižnicama dnevno računalima/internetom koristi 1-10 odnosno 10-25 osoba (35,3%). U četvrtini ispitanih knjižnica računalima/internetom se dnevno u prosjeku koristi 25-50 osoba (N=4, 23,5%), a samo se u jednoj knjižnici tom uslugom služi više od 40 osoba (N=1, 5,9%). Odgovor na ovo pitanje nije dalo osam ispitanika. Nažalost,

zbog različitih veličina

knjižnica,

dobiveni

rezultati

mogu

kontekstualizirati na odgovarajući način no valja istaknuti da se očekivano u najvećoj knjižnici ovom uslugom služi najviše korisnika. Odgovori ispitanika na sljedeće pitanje pokazuju da gotovo polovica ispitanih knjižnica nudi korisnicima do tri 3 računala (N=10, 40%). Svega tri knjižnice nude svojim korisnicima za rad deset i više računala (12%). U ostalim je knjižnicama korisnicima na raspolaganju između 4 i 9 računala (N=9, 36%). Na ovo pitanje nisu odgovorila tri ispitanika. Nadalje, željelo se istražiti je li korištenje računala/interneta za korisnike u ispitanim knjižnicama vremenski ograničeno. U gotovo polovici ispitanih knjižnica korištenje računala nije vremenski ograničeno (N=9, 42,9%), a u isto toliko knjižnica vremensko ograničenje vrijedi samo ako je gužva (N=9, 42,9%). U tri je knjižnice korištenje računala/interneta strogo vremenski ograničeno (14,3%). Odgovor na ovo pitanje nisu dala četiri ispitanika. Ispitanici u čijim je knjižnicama korisnicima osiguran pristup računalima zamoljeni su potom da navedu koliko vremena korisnici imaju na raspolaganju za korištenje računala/interneta u jednoj sesiji. Iako je tek polovica ispitanika dala odgovor na ovo pitanje, iz dobivenih se odgovora dade zaključiti kako knjižnice korisnicima za korištenje računala najčešće osiguravaju sesije u trajanju od 60 minuta (N=7, 58,3%). Trećina ispitanih knjižnica (N=4, 33,3%) ograničava korisnički rad na računalu na 30 minuta, a samo jedna knjižnica osigurava sesije od 90 minuta (N=1, 8,3%).

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

Iz odgovora dobivenih na sljedeće pitanje saznaje se da su korisnička računala najčešće smještena na posudbenom odjelu (N=11, 44,0%) ili odjelu za djecu (N=11, 44,0%). U nešto malo manjem broju ispitanih knjižnica, računala namijenjena korisnicima nalaze se u studijskoj čitaonici (N=9, 36,0%), na odjelu za odrasle (N=9, 36,0%) i odjelu za mlade (N=6, 24,0%). U tek dvije ispitane knjižnice računala za korisnike nalaze se na zasebnom odjelu (N=2, 8,0%), a u jednoj u medioteci (4,0%). Odgovor na ovo pitanje nisu dala tri ispitanika. U sljedećem su pitanju ispitanici trebali navesti prosječnu starost računala koja su u njihovoj knjižnici namijenjena korisnicima. Prema dobivenim odgovorima, dade se zaključiti da ispitane knjižnice u pravilu korisnicima stavljaju na raspolaganje relativno nova računala, iako se ni u jednoj knjižnici na nalazi računalo kupljeno u zadnjih godinu dana. Naime, u najvećoj većini knjižnica (N=14, 64,6%) računala su stara 4 - 5 godina, dok su u četiri knjižnice (16,8%) računala stara 2 - 3 godine. U tri knjižnice (18,6%) korisnicima se nude računala starija od 5 godina. Odgovor na ovo pitanje nisu dala četiri ispitanika. Ispitanici su potom zamoljeni da navedu operativne sustave i programe koji su instalirani na računalima za korisnike. Iz odgovora je razvidno da gotovo sve knjižnice za operativni sustav koriste jednu od verzija MS Windowsa (N=19, 90,5%). Linux je primjerice zastupljen u tek tri ispitane knjižnice (14,3%). Očekivano, kod uredskih je alata MS Office najzastupljeniji (N=10, 47,6%) dok su ostali paketi zastupljeni u puno manjem postotku: Adobe alati (N=7, 33,3%), Corel Draw (N=2, 9,5%) i ostalo (N=4, 19,0%). Odgovor na ovo pitanje nisu dala tri ispitanika. Sljedeće je pitanje glasilo: „Jesu li na računalima za korisnike instalirani posebni programi (tzv. filteri) kojima se ograničava pristup pojedinim mrežnim stranicama?“. Iz danih odgovora razvidno je da više od polovice ispitanih knjižnica (N=12, 57,1%) nema instalirane takve programe kojima se ograničava pristup pojedinim mrežnim stranicama. S druge pak strane, gotovo trećina ispitanih knjižnica (N=6, 28,6%) instalirala je filtere na svim računalima u knjižnici namijenjenima korisnicima. Najmanji dio ispitanika u svojim odgovorima ističe da su u njihovim knjižnicama filteri postavljeni samo na računalima koja koriste djeca i mladi (N=3, 14,3%). Odgovor na ovo pitanje nisu dala četiri ispitanika.

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

U sljedećem je pitanju autore zanimalo što ispitanici misle da njihovi korisnici rade kada se koriste knjižničnim računalima. Kao što se može iščitati iz Slike 1., najveći broj ispitanika smatra da njihovi korisnici na knjižničnim računalima pretražuju internet (N=20, 90,9%), komuniciraju putem e-pošte i/ili društvenih mreža (N=17, 77,3%) ili igraju igrice (N=16, 72,7%). Nešto više od polovice ih smatra da korisnici na knjižničnim računalima pišu zadaće/seminare/referate i slično (N=13, 59,1%), a nešto malo manje od polovice ispitanika smatra da korisnicima računala služe za skeniranje i/ili ispisivanje dokumenata (N=8, 36,4%). Svega 20ak posto ih smatra da korisnici na knjižničnim računalima pretražuju knjižnični katalog (N=5, 22,7%). Jedan je ispitanik odabrao i odgovor „Ostalo“ i pri tome naveo sljedeći odgovor „za pisanje različitih dokumenata koji se tiču razrješavanja pravne situacije te se u te svrhe koriste i knjižničnom građom i traže pomoć knjižničara“ (N=1, 4,5%). Odgovor na ovo pitanje nisu dala tri ispitanika.

Slika 1. Korisnička aktivnost na knjižničnim računalima

Autore je potom zanimalo što ispitanici misle na koji način odnosno u koju svrhu knjižnični korisnici koriste internet u knjižnicama. Najveći broj ispitanika smatra da korisnici koriste internet za komuniciranje (e-pošta, društvene mreže i sl.) (N=18, 85,7%) te zabavu i provođenje slobodnog vremena (N=17, 81,0%). Relativno značajan broj ispitanika smatra i da korisnici na računalima obavljaju različite aktivnosti vezane uz posao, kao što su pretraživanje natječaja za posao, slanje molbi na otvorene natječaje

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

za posao, obavljanje poslovnih obveza i slično (N=16, 76,2%). Oko polovice ih, pak, misli da korisnici koriste internet u obrazovne svrhe (pronalaženje informacija za potrebe formalnog i neformalnog obrazovanja, pohađanje online tečajeva i sl.) (N=13, 61,9%) te za ciljano informiranje (o društveno političkim događanjima, službene informacije, zdravlje i sl.) (N=12, 57,1%). Nešto manje od polovice ispitanika smatra da korisnici koriste internet u kulturne svrhe (praćenje vijesti i događanja iz kulture, pronalaženje sadržaja visoke kulturne vrijednosti, mrežne stranice institucija iz područja kulture i sl.) (N=8, 38,1%). Vrijednosti su prikazane na Slici 2. Odgovor na ovo pitanje nisu dala četiri ispitanika.

Slika 2. Svrha korištenja interneta u knjižnicama

Sljedeće je pitanje glasilo: "Zašto, po Vašem mišljenju i/ili prema Vama dostupnim podacima, korisnici najčešće koriste računala/internet u Vašoj knjižnici?" Velika je većina ispitanika odabrala sljedeći odgovor: "zato što nemaju računalo/pristup internetu kod kuće" (N=17, 81,0%). Gotovo polovica ispitanika smatra da korisnici koriste računala/internet u knjižnici zato što ih nemaju gdje drugdje koristiti (N=13, 61,9%) i zato što u knjižnici mogu dobiti pomoć ako naiđu na neki problem (N=13, 61,9%). Malo manje od polovice smatra da korisnici koriste knjižnična računala zato što im je to usput (jer se nalaze u knjižnici zbog vraćanja ili posudbe knjiga i sl.) (N=9,

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

42,9%), a gotovo trećina navodi sljedeća dva razloga: "zato što ih pri korištenju računala i interneta u knjižnici nitko ne ograničava i mogu slobodno raditi što žele (posjećivati mrežne stranice koje žele i sl.)" i "zato što im je u knjižnici brži internet nego kod kuće“ (N=6, 28,6%). Odgovor „zato što imaju vremena dok čekaju na uslugu (npr. dok knjižničar traži građu koju žele posuditi i sl.)" odabrao je samo jedan ispitanik (N=1, 4,8%). Jedan je ispitanik odabrao i odgovor "Ostalo" i pri tome naveo: "Zato što korisnici mogu koristiti uslugu besplatnog ispisivanja svojih materijala." (N=1, 4,8%). Vrijednosti su prikazane na Slici 3.

Slika 3. Razlog korištenja računala/interneta u knjižnici

Na temelju odgovora koje su ispitanici davali na pitanje "Tko ima pravo koristiti računala/internet u Vašoj knjižnici?" dade se zaključiti da u gotovo polovici ispitanih knjižnica pravo korištenja računala imaju samo članovi knjižnice (N=12, 48,0%). U nešto manjem dijelu ispitanih knjižnica, pravo korištenja računala imaju sve osobe u zajednici, neovisno o tome jesu li članovi knjižnice ili nisu (N=9, 36,0%). Odgovor na ovo pitanje nisu dala četiri ispitanika. Autore je dalje zanimalo naplaćuje li se korištenje interneta u knjižnicama. Odgovori ispitanika pokazuju da je korištenje interneta u polovici ispitanih knjižnica besplatno (N=11, 52,4%%), dok se u manjem dijelu ispitanih knjižnica naplaćuje, ili svima (N=7, 33,3%) ili samo osobama koje nisu učlanjene u knjižnicu (N=3, 14,3%). Odgovor na ovo pitanje nisu dala tri ispitanika. Ispitanici koji su naveli da se u njihovim knjižnicama primjenjuje određeni model naplate korištenja interneta bili su potom FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

zamoljeni da ga pojasne. Iz dobivenih se odgovora iščitava da je najčešća cijena korištenja interneta 10 kuna po satu (N=5, 45%). Ovdje svakako treba napomenuti da neke knjižnice imaju različite tarife za svoje članove i za ne-članove knjižnice te da u dijelu ispitanih knjižnica ispitanici mogu samo prvih 15 minuta besplatno koristiti računala. Sljedeće je pitanje glasilo: „Je li korištenje računala/interneta u Vašoj knjižnici na neki način formalno uređeno?“ Dobiveni odgovori pokazuju da u većini odnosno polovici knjižnica (N=11, 55,0%) korištenje računala/interneta nije formalno uređeno. U nešto manjem dijelu knjižnica ta je usluga uređena javno dostupnim pravilnikom o korištenju računala/interneta (N=8, 40,0%). U jednoj se knjižnici korištenje računala/interneta uređuje Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i radu knjižnice te Odlukom o visini naknada za korištenje knjižničnih usluga (N=1, 5,0%). Odgovor na ovo pitanje nije dalo pet ispitanika. Iz odgovora danih na sljedeće pitanje saznaje se da u velikoj većini knjižnica knjižničari nadziru korištenje računala/interneta, i to najčešće neprimjetnim promatranjem korisnika (N=17, 81,0%), a tek u manjoj mjeri naknadnim pregledavanjem arhive posjećenih mrežnih stranica (N=6, 28,6%). Korisnici se ne nadziru ni na koji način u samo tri knjižnice (14,3%). Odgovor na ovo pitanje nisu dala četiri ispitanika. Ispitanici su potom zamoljeni da pojasne na koji se način u njihovoj knjižnici sankcionira nedolično/neprihvatljivo ponašanje korisnika na internetu. Polovica ispitanika navodi da se u njihovoj knjižnici korisnici koji se neprihvatljivo ponašaju samo usmeno opomenu (N=9, 52,9%). U nešto manjoj mjeri, knjižničari neprihvatljivo korisničko ponašanje sankcioniraju zabranom pristupa internetu na određeni vremenski rok (N=6, 35,3%). U samo se jednoj knjižnici neprihvatljivo ponašanje korisnika ne sankcionira uopće ili se mehanizmi sankcioniranja ne provode (N=1, 5,9%), a u jednoj se provode u skladu s Pravilnikom o načinu korištenja računala u knjižnici (N=1, 5,9%). Odgovor na ovo pitanje nije dalo osam ispitanika. Odgovarajući na sljedeće pitanje ispitanici su pojašnjavali na koji način njihova knjižnica pruža podršku korisnicima pri korištenju računala/interneta. Knjižničari najčešće korisnicima pomažu pri pretraživanju mreže (WWW) (N=17, 81,0%) i kad se pojave tehnički problemi (N=17, 81,0%). Više od polovice ispitanika ističe da

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

korisnicima pomažu i pri ispisivanju i/ili skeniranju dokumenata (N=14, 66,7%), pohranjivanju podataka na vanjsku memoriju/prijenosne medije (N=14, 66,7%) i pretraživanju baza podataka (N=11, 52,4%). Relativno rijetko knjižnice osiguravaju tečajeve za korištenje računala i interneta (N=4, 19,0%), a još rjeđe obučavaju svoje korisnike za odgovorno korištenje interneta (vrednovanje e-izvora, netiquette) (N=1, 4,8%). Jedan je ispitanik naveo da u njegovoj knjižnici volonteri pomažu korisnicima pri rješavanju bilo kakvih problema pri korištenju računala i interneta, uključujući i tipkanje te uređivanje i obrađivanje dokumenata (N=1, 4,8%). Samo su dva ispitanika navela da njihova knjižnica trenutno ne pruža korisnicima nikakvu podršku u korištenju računala i interneta (N=2, 9,5%). Odgovor na ovo pitanje nisu dala četiri ispitanika. Vrijednosti su prikazane na Slici 4.

Slika 4. Podrška korisnicima pri korištenju računala/interneta

Ispitanici su zatim trebali izraziti svoje slaganje odnosno neslaganje s osam ponuđenih tvrdnji, koje su se odnosile na korisnost i potrebu osiguravanja pristupa računalima i internetu u narodnoj knjižnici na ljestvici od 1 do 5 (1 - uopće se ne slažem, 5 - u potpunosti se slažem). Kao što se može iščitati iz Slike 5., najviši stupanj slaganja i iznimno visoke srednje vrijednosti primijećene su kod sljedeće dvije tvrdnje: „Računalne je usluge u narodnim knjižnicama potrebno kontinuirano razvijati.“ (srednja vrijednost 4,7) i „Narodne knjižnice moraju korisnicima osigurati pristup računalima i internetu kako bi smanjili razliku između pojedinaca u svojoj zajednici koji imaju pristup novoj tehnologiji i informacijama, i onih koji to nemaju.“ (srednja vrijednost 4,7). Ispitanici se

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

nadalje uvelike slažu kako narodne knjižnice trebaju za svoje korisnike organizirati poduku o odgovornom ponašanju na internetu (srednja vrijednost 4,3) i općenito organizirati informacijsko i informatičko opismenjavanje za svoje korisnike (srednja vrijednost 4,0). Također, ispitanici se u potpunosti slažu s tvrdnjom kako korisnici imaju pravo na slobodan i neograničen pristup informacijama, u tiskanom i elektroničkom obliku (srednja vrijednost 4,0). Ispitanici se nadalje manje-više slažu kako je korisnike potrebno nadzirati prilikom korištenja računala/interneta u narodnim knjižnicama (srednja vrijednost 3,7). Ispitanici uglavnom nemaju posebno izraženo mišljenje o tvrdnji kako računala i internet u narodnoj knjižnici većinom koriste djeca i mladi za zabavu (srednja vrijednost 2,9). Na koncu, ispitanici se očekivano ne slažu ili se uopće ne slažu s tvrdnjom kako računala i internet za korisnike danas više nisu neophodni u narodnim knjižnicama (srednja vrijednost 1,6).

Slika 5. Stavovi knjižničara o pristupu računalima i internetu u narodnoj knjižnici

Autore je na koncu zanimalo kako knjižnice vrednuju svoje računalne i internetske usluge za korisnike. Odgovori ispitanika pokazuju da knjižničari računalne i

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

internetske usluge najčešće vrednuju kroz neformalni razgovor s korisnicima (N=14, 66,7%) te sustavnim praćenjem interne evidencije o korištenju računala/interneta (N=9, 42,9%). Gotovo se trećina knjižnica u oblikovanju i vrednovanju ovih usluga vodi vlastitim iskustvom (N=6, 28,6%), a samo jedan ispitanik navodi da se u njegovoj knjižnici provode organizirana istraživanja odnosno ispitivanja korisnika o zadovoljstvu tim uslugama i njihovom kvalitetom (anketom,

intervjuom) (N=1, 4,8%). Tri su

ispitanika navela da se u njihovim knjižnicama ove usluge ne vrednuju (14,3%). Odgovor na ovo pitanje nisu dala četiri ispitanika. Rasprava Provedeno je istraživanje gotovo u cijelosti potvrdilo obje polazne pretpostavke. Prije svega, dobiveni su rezultati pokazali da su hrvatske narodne knjižnice, u skladu s općeprihvaćenim načelima struke, svjesne važnosti svoje uloge u osiguravanju slobodnog pristupa računalima i internetu. Tome u prilog govori i, s jedne strane, visok stupanj slaganja ispitanika s tvrdnjom da je računalne usluge u narodnim knjižnicama potrebno kontinuirano razvijati te, s druge strane, činjenica da gotovo 90% ispitanih knjižnica u svojim korisničkim prostorima osigurava računala s pristupom internetu. S obzirom na različite veličine ispitanih knjižnica i njihovih lokalnih zajednica teško je procijeniti posjeduju li ispitane knjižnice dovoljno računala namijenjenih za rad korisnika. Iako se na temelju dobivenih podataka ne može govoriti ni o nekom prosječnom broju korisnika ove usluge u ispitanim knjižnicama, koji bi ukazao na intenzitet korištenja te usluge, sam podatak da je korištenje računala u više od polovice knjižnica vremenski ograničeno pokazuje da interes za tom uslugom postoji. Nadalje, podatak da se u gotovo 90% ispitanih knjižnica nalaze računala koja su kupljena u zadnjih pet godina govori nam da knjižničari vode računa o kvaliteti opreme namijenjene korisnicima. Nažalost, u trećini se ispitanih knjižnica korištenje interneta naplaćuje iako bi pristup internetu trebao biti besplatan, kao što je to uobičajeno za druge osnovne usluge knjižnica i informacijskih službi. Također, znajući da narodne knjižnice često predstavljaju jedino mjesto na kojem se društveno isključenim članovima zajednice pruža mogućnost pristupa internetu, neočekivan je i podatak da u gotovo polovici

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

ispitanih knjižnica pravo korištenja računala imaju samo članovi knjižnice, a tek u manjem dijelu knjižnica pravo korištenja računala imaju sve osobe u zajednici, neovisno o tome jesu li članovi knjižnice ili nisu. Nažalost, knjižnice na taj način ne pridonose smanjivanju odnosno uklanjanju jaza koji nastaje između onih koji imaju (informacije, obrazovanje, novac, tehnologiju, itd.) i onih koji nemaju, iako se načelno slažu (visoka srednja vrijednost 4,7) da narodne knjižnice „moraju korisnicima osigurati pristup računalima i internetu kako bi smanjili razliku između pojedinaca u svojoj zajednici koji imaju pristup novoj tehnologiji i informacijama, i onih koji to nemaju“. Iako je tek u četrdeset posto ispitanih knjižnica korištenje računala/interneta na neki način formalno uređeno - najčešće javno dostupnim pravilnikom o korištenju računala/interneta - zanimljivo je istaknuti da knjižničari u gotovo u 90 posto ispitanih knjižnica na neki način nadziru korisnike koji se služe računalima. U pravilu to čine neprimjetnim promatranjem korisnika za računalom, a u manjoj mjeri i pregledavanjem arhive posjećenih mrežnih stranica. Kad se pak radi o sankcioniranju neprihvatljivog korisničkog ponašanja (nedopušteno instaliranje softvera na knjižnična računala, nepoštivanje netiquette, korištenje interneta za pristupanje mrežnim izvorima koji zagovaraju nasilje i diskriminaciju, vrijeđaju ili nude pornografski sadržaji sl.), polovica ispitanika navodi da se u njihovoj knjižnici koristi instrument usmene opomene, a u trećini zabrana pristupa internetu na određeni vremenski rok. Zanimljivo je pritom ovdje istaknuti da ispitanici s jedne strane načelno drže da korisnici imaju pravo na slobodan i neograničen pristup informacijama, u tiskanom i elektroničkom obliku, a s druge strane gotovo trećina ispitanih knjižnica na računalima za korisnike ima instalirane posebne programe (tzv. filtere) kojima se ograničava pristup pojedinim mrežnim stranicama. Iako se ovdje radi o složenom problemu javnog pristupa internetu uz koji IFLA nedvosmisleno veže neometan protok informacija i suprotstavljanje svakom obliku cenzure ili sprečavanja pristupa9, Američko knjižničarsko društvo primjerice kao moguće rješenje dopušta postavljanje filtera na najmanjoj restriktivnoj razini.10 IFLA, pak, i u svojoj Izjavi o računalnim i internetskim uslugama djeci i mladima iz 2007. izričito staje protiv cenzure i korištenja filtera tumačeći da takav stav djeci i mladima šalje poruku da ne zaslužuju povjerenje te da nisu odgovorni za ono što rade. Kao 9

Usp. IFLA/FAIFE. Nav. dj. Usp. ALA. ALA and Filtering. URL: http://www.ala.org/Template.cfm?Section=litoolkit&Template=/ContentManagement/ContentDisplay.cfm&Con tentID=50652 (2012-09-05) 10

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

moguća se rješenja predlaže odabiranje kvalitetnih izvora s jedne strane (pozitivno filtriranje) te suradnja s roditeljima i nastavnicima kako bi se zajednički postavila pravila korištenja računala i interneta.11 Ako većina ispitanika smatra da korisnici koriste knjižnična računala kako bi pretraživali internet, komunicirali s prijateljima i igrali igrice, gotovo 60 posto ih smatra da

korisnici

knjižnična

računala

koriste

obrazovne

svrhe

(pišu

zadaće/seminare/referate i slično). Zanimljivo je ovdje istaknuti i kako jednak broj ispitanika, nešto više od polovice,

smatra da korisnici koriste računala/internet u

knjižnici zato što ih nemaju gdje drugdje koristiti i zato što u knjižnici mogu dobiti pomoć ako naiđu na neki problem. Prema dobivenim podacima, knjižničari korisnicima najčešće pomažu pri pretraživanju mreže i kod tehničkih problema. Iako se ispitanici uvelike slažu kako narodne knjižnice trebaju za svoje korisnike organizirati poduku o odgovornom ponašanju na internetu (srednja vrijednost 4,3) i općenito organizirati informacijsko i informatičko opismenjavanje za svoje korisnike (srednja vrijednost 4,0), rezultati provedenog istraživanja pokazuju da manje od 20 posto ispitanih knjižnica osigurava za svoje korisnike tečajeve za korištenje računala i interneta, pri čemu je samo jedan ispitanik naveo da se u njegovoj knjižnici korisnici obučavaju za odgovorno korištenje interneta (vrednovanje e-izvora, netiquette). Ovaj podatak, nažalost, potvrđuje i našu drugu polaznu pretpostavku, a to je da ispitane narodne knjižnice svojim korisnicima nude samo pristup tehnologiji, no nažalost ne uvijek i neophodnu podršku u obliku obuke za odgovorno služenje informacijskom i komunikacijskom tehnologijom. S obzirom na to da će knjižničari uvijek reći da im za to nedostaje vremena, prostora i stručnog osoblja, valja ovdje upozoriti na dobru praksu jedne knjižnice koja za pružanje podrške korisnicima upošljava volontere. Zaključak Unatoč tome što hrvatske narodne knjižnice svojim korisnicima već duži niz godina osiguravaju pristup računalima i internetu, do sada nema zabilježenih istraživanja koja bi se u cijelosti bavila ovom specifičnom knjižničnom uslugom. Ipak, problematike računalnih usluga u knjižnicama rubno su se dotakla pojedina istraživanja 11

IFLA. Statement on the Internet and children's library services. 2007. URL: http://www.ifla.org/publications/internet-and-children-s-library-services

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

općeg zadovoljstva korisnika knjižničnim uslugama.12 Iznimno pak visok odaziv u ovom istraživanju (73,5%) ukazuje na evidentan interes za ovu tematiku među knjižničarima. Iako se radi tek o pilot projektu i istraživanju provedenom u manjem dijelu knjižnica, rezultati pokazuju da su ispitane knjižnice svjesne svoje važne uloge u osiguravanju slobodnog i neometanog pristupa računalima i internetu te da se trude svojim korisnicima ponuditi kvalitetnu uslugu (relativno nova računala, izrada pravilnika o korištenju računala i interneta u knjižnicama itd.). Nažalost, na temelju prikupljenih podataka o organizaciji same usluge možemo zaključiti da prostora za napredak i poboljšanje ima. Prvenstveno se to odnosi na segment naplate korištenja ove usluge koja se smatra osnovnom knjižničnom uslugom i trebala bi biti besplatna i dostupna svim pripadnicima knjižnične zajednice. Nažalost, takvom praksom knjižnice ne doprinose smanjenju digitalne podjele u društvu nego ju još produbljuju. Zanimljivo je pak istaknuti u tom kontekstu da se ispitanici, unatoč tome što naplaćuju ovu uslugu, načelno slažu da narodne knjižnice „moraju korisnicima osigurati pristup računalima i internetu kako bi smanjili razliku između pojedinaca u svojoj zajednici koji imaju pristup novoj tehnologiji i informacijama, i onih koji to nemaju“. Nadalje, ukoliko znamo da narodne knjižnice kao temeljne informacijske ustanove potiču i promiču intelektualne slobode i slobodan pristup svim vrstama informacija za sve, prilično je uznemirujući podatak da gotovo trećina ispitanih knjižnica na računalima za korisnike ima instalirane posebne programe (tzv. filtere) kojima se ograničava pristup pojedinim mrežnim izvorima. Zanimljivo je pritom ovdje istaknuti da ispitanici načelno drže da korisnici imaju pravo na slobodan i neograničen pristup informacijama, u tiskanom i elektroničkom obliku. Iako dakle u teoriji nema većih dilema, u praksi se knjižničari susreću s nizom problema koje pokušavaju, među ostalim, riješiti pomoću tehničkih pomagala (filtera) koja još uvijek nažalost nisu dovoljno sofisticirana. Potrebe za ograničavanjem pristupa određenim mrežnim izvorima zasigurno ne bi bilo kada bi knjižnice svoje korisnike obučavale za odgovorno ponašanje na internetu. Nažalost, tek svaka peta ispitana knjižnica nudi neku vrstu takve obuke iako se ispitanici u teoriji slažu i s tvrdnjom kako narodne knjižnice trebaju za svoje korisnike organizirati informacijsko i informatičko opismenjavanje.

Usp. Novak, Helena. Anketno istraživanje Zadovoljstvo korisnika Gradske knjižnice Zadar. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 53, 3-4(2010), str. 140-157. 12

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

208 Broj bibliografske jedinice

Unatoč ograničenjima provedenog pilot istraživanja, dobiveni podaci zasigurno mogu pomoći hrvatskim narodnim knjižnicama u vrednovanju i unapređivanju temeljnih računalnih usluga za sve članove knjižničnih zajednica ali i potaknuti na slična istraživanja šireg obuhvata kako bi se dobila cjelovitija slika o ispitanom fenomenu. Literatura Adresar narodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj. URL: http://www.knjiznica.hr/mods/adresar/ (2012-09-05) ALA. ALA and Filtering. URL:http://www.ala.org/Template.cfm?Section=litoolkit&Template=/ContentManagem ent/ContentDisplay.cfm&ContentID=50652 (2012-09-05) Badurina, Boris ; Dragija, Martina; Golub, Koraljka. Akcija "Internet u knjižnice" i "Knjižnice na internet" komisije za automatizaciju, anketa o stupnju informatizacije narodnih knjižnica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 4(2000), str. 185-188. IFLA/FAIFE.

IFLA-in

manifest

internetu,

2002.

URL:

http://archive.ifla.org/III/misc/im-hr.pdf (2012-09-05) IFLA. Statement on the Internet and children's library services. 2007. URL: http://www.ifla.org/publications/internet-and-children-s-library-services Matovina, Jagoda; Pavlaković, Sanja; Stričević, Ivanka. Besplatni internet za sve : internet u narodnoj knjižnici. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 45, 3/4(2002), str. 184-194. Narodna knjižnica: IFLA-ine i UNESCO-ve smjernice za razvoj službi i usluga. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2003. Novak, Helena. Anketno istraživanje Zadovoljstvo korisnika Gradske knjižnice Zadar. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 53, 3-4(2010), str. 140-157. Rowley, Jennifer E. Elektroničko računalo u biblioteci. / prevela Aleksandra Horvat. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1984. Sturges, Paul. Sloboda izražavanja i javni pristup mrežama: istraživanje i smjernice Vijeća Europe. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 3(2000), str. 7-19. Šegota-Novak, Marija ; Šupraha-Perišić, Milka. Nove tehnologije u narodnim knjižnicama : CD-ROM i internet : iskustva knjižničara Gradske biblioteke Rijeka. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 39, 1/2(1996), str. 197-203.

FALETAR TANACKOVIĆ / LACOVIĆ / ČADOVSKA / HORVAT

209 broj bibliografske jedinice

PREDMETNI PRISTUP U MREŽNIM KATALOZIMA HRVATSKIH NARODNIH KNJIŽNICA : STUDIJA UPORABLJIVOSTI Usability study of subject access in Croatian public library online catalogs

Inge Majlinger Tanocki Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek ingem@gskos.hr Kornelija Petr Balog Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet Odsjek za informacijske znanosti kpetr@ffos.hr UDK / UDC 025.4.05:004.62>(497.5) Istraživanje / Research paper Primljeno / Received: 7.2.2013.

Sažetak U radu je prikazan način na koji korisnici razumiju i uspijevaju pronaći sadržaje u mrežnim katalozima narodnih knjižnica koje posluju u okviru različitih knjižničnih sustava prilazeći im opcijom predmetnog pretraživanja. Za istraživanje su odabrani integrirani knjižnični sustavi narodnih knjižnica CROLIST, ZaKi i MetelWin. Istraživanje je provedeno metodom studije uporabljivosti na tri skupine ispitanika: studentima, zaposlenicima i umirovljenicima. Ključne riječi: predmetni pristup, mrežni katalozi, CROLIST, ZaKi, MetelWin, studija uporabljivosti

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

Abstract This paper presents the way in which our users understand and manage to find content in online catalogs of Croatian public libraries that operate within different library softwares using the option of subject access. Research was carried out within three integrated library automation systems – CROLIST, ZaKi and MetelWin. Usability study was used to gather information about three user groups: students, employees and library users in retirement. Keywords: subject access, online catalogs, CROLIST, ZaKi, MetelWin, usability study

Uvodna razmatranja o predmetnom pristupu mrežnim katalozima U današnje vrijeme većina knjižnica u svijetu informira korisnike o svome fondu i dostupnosti građe putem knjižničnih kataloga s mrežnim sučeljem1 (u nastavku mrežni katalozi). Dakako, s pojavom OPAC-a došlo je do velikih promjena ne samo u tehnološkom smislu, nego i u načinu na koji korisnici pristupaju i traže građu. Tradicionalno, knjižnice su više pozornosti posvećivale deskriptivnoj katalogizaciji pripremajući zapise za abecedni katalog koji je bio primarni katalog kojem su korisnici pristupali kad bi trebali pronaći informaciju o građi2. Zapravo, u istraživanju provedenom na jednom američkom sveučilištu 1950. godine ustanovilo se da studenti u prosjeku tek dva puta godišnje konzultiraju predmetni katalog3. To je dovelo do ishitrenog zaključka da je uporaba predmetnog kataloga nedovoljna da se i dalje opravda i nastavi s njegovim održavanjem. Međutim, ono o čemu autorica nije

Oko terminologije za ovu tematiku još uvijek nije u potpunosti postignut konsenzus. Sintagma knjižnični katalozi s mrežnim sučeljem hrvatska je inačica engleskih izraza web-based online public access catalog i web online public access catalog koji u osnovi označuju knjižnične kataloge kojima se pristupa putem mreže (World Wide Web). U literaturi se za ovu sintagmu mogu još pronaći i akronimi WebPAC, Web OPAC i Web-OPAC. Vidi: Golub, Koraljka. Predmetno pretraživanje u knjižničnim katalozima s web-sučeljem : magistarski rad. Zagreb : Filozofski fakultet, 2003., str. 4. Ana Barbarić smatra da je od predloženih akronima najpogodniji WebPAC budući da riječ „Web“ podrazumijeva online pristup koji označava slovo „O“ u akronimu Web OPAC, te je stoga suvišno. Vidi: Barbarić, Ana. Javno dostupni knjižnični računalni katalozi : nastanak i razvitak : magistarski rad. Zagreb : Filozofski fakultet, 2002. Str. 1. 2 Vidi: Bates, Marcia J. Subject access in online catalogs: a design model. // Journal of the American Society for Information Science 37, 6(1986), str. 358. 3 Markley, Anne Ethelyn. The University of California subject catalog inquiry: a study of the subject catalog based on interviews with users. // Journal of Cataloging and Classification 6(1950), str. 91. 1

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

promišljala bili su razlozi takve male popularnosti predmetnog kataloga, te da je ta situacija možda rezultat lošeg odabira predmetnih odrednica ili općenito nedovoljno domišljenog pristupa predmetnoj obradbi u toj knjižnici. Zapravo, predmetni pristup građi kod kataloga na listićima u američkim knjižnicama iznosio je između 10% i 60% (u prosjeku otprilike 40%)4 što baš i nije tako zanemariv postotak, a ipak, predmetni se katalog u pravilu češće smatrao 'zgodnim dodatkom abecednom katalogu', a rjeđe nužnim pomagalom. S pojavom OPAC-a predmetni pristup građi dolazi u središte pozornosti knjižnične zajednice. U studiji s početka osamdesetih godina 20. stoljeća autori su zamijetili značajan porast broja pretraživanja prema predmetu5. Nažalost, OPAC-i imaju i dosta nedostataka. Tako na primjer kasnije studije prigovaraju da su teški za uporabu i da se u pravilu teže održavaju od kataloga na listićima te da se češće koriste za pronalazak poznatih jedinica nego za traženje informacija ili rješavanje problemskih situacija6. Također, postoje istraživanja koja svjedoče o tome da raste broj pretraživanja prema ključnoj riječi iz naslova, a smanjuje se uporaba kontroliranog rječnika7. Prema Drabenstottu i Welleru glavni nedostaci predmetnog pristupa OPAC-ima jesu: jedna trećina upita ne dobije nikakve smislene odgovore; pretraživanje dovodi do velikog broja rezultata koji korisnici ne mogu/ne žele pregledavati; primjeri uspješnog sparivanja upita s kontroliranim rječnikom mogu se pronaći samo kod upita od jedne riječi; i na kraju, korisnici, obeshrabreni predmetnim pristupom OPAC-ima, traže druge alternativne načine rješavanja svoga problema8. M. S. Sridhar9 smatra da je predmetno pretraživanje u OPAC-ima u osnovi ostalo slično onome kod pretraživanja kataloga na listićima: krajnji korisnici trebaju znati kako pravilno postaviti upit, ali se od njih

Vidi: Markey, Karen. Subject searching in library catalogs: before and after the introduction of online catalogs. Dublin, OH : Online Computer Library Center OCLC, 1984. Str. 76-77. 5 Norden, D. J.; Lawrence, G. H. Public terminal use in an online catalog: some preliminary results. // College & Research Libraries 42, 2(1981), str. 308-316. Citirano prema: Horvat, Aleksandra. Katalog i autorstvo. Rijeka : Naklada „Benja“, 1995. Str. 27. 6 Borgman, Christina L. Why are online catalogs still hard to use? // Journal of the American Society for Information Science 47, 7(1996), str. 494. 7 Larson, Ray R. The decline of subject searching: long-term trends and patterns of index use in an online catalog. // Journal of the American Society for Information Science 42, 3(1991), str. 197. 8 Drabenstott, H. K. M. ; Weller, M. Testing a new design for subject searching online catalogs. // Library Hi Tech 12, 1(1994), str. 67-76. 9 Sridhar, M. S. Subject searching in the OPAC of a special library: problems and issues. [Citirano:29. siječnja 2013.] // OCLC Systems & Services 20, 4(2004), str. 183-191. Dostupno na: https://cloud.irb.hr/proxy/nphproxy.cgi/00/http/www.emeraldinsight.com/journals.htm=3fissn=3d1065075X=26volume=3d20=26issue=3d4=26articleid=3d863245=26show=3dhtml#idb15

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

očekuju i konceptualna i semantička znanja o predmetu. Autor također smatra da nedosljednosti u označivanju predmeta dovode do otežanog i neučinkovitog pretraživanja po predmetu. U hrvatskoj stručnoj literaturi malo je priloga koji govore o tematici predmetne obradbe općenito, a još je manje onih koji govore isključivo o predmetnom pristupu. Tu svakako valja istaknuti napore Mire Mikačić s početka 90-ih godina prošlog stoljeća da usustavi posve novi sustav za predmetnu obradbu pod nazivom Sintaktički sustav za označivanje predmeta (SSZOP)10. Iako njen sustav nije naišao na širi odjek i primjenu u hrvatskim knjižnicama11, značajan je zbog skretanja pozornosti knjižnične javnosti na ovaj, godinama zanemarivan, pristup građi u našim knjižnicama. Ovaj je problem dodatno usložnjen činjenicom da Hrvatska ne posjeduje nacionalni pravilnik za izradu predmetnih kataloga te je svaka knjižnica prepuštena sama sebi. I sama Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu kasno je započela i s primjenom UDK (tek u 80-im godinama 20. stoljeća), a na predmetnom katalogu počela je raditi tek nekih deset godina kasnije12. To znači da kao središnja matična knjižnica nije u pogledu predmetne obradbe davala nikakve upute niti smjernice ostalim knjižnicama u Hrvatskoj. Jedna od rijetkih knjižnica koja je od 1951. godine sustavno izrađivala svoj predmetni katalog bila je Radnička biblioteka Božidar Adžija, danas u sklopu Knjižnica grada Zagreba13. Praksa te knjižnice opisana je u publikaciji Predmetni katalog i jedina je publikacija u Hrvatskoj koja opisuje praksu predmetnog označivanja jedne knjižnice14. U posljednje se vrijeme mogu pronaći radovi kolega na temu predmetne obradbe, no, kada se opisuje praksa, onda se uglavnom radi o praksi označivanja Nacionalne i

Vidi: Mikačić, Mira. Teorijske osnove sustava za predmetno označivanje. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1996. 11 Prema našim spoznajama, ovaj je sustav implementiran samo u knjižnici Instituta za turizam u Zagrebu. Vidi: Turkulin, Branka. Testiranje sintaktičkog sustava za predmetno označivanje (SSZOP) i mogućnosti njegove primjene pri obradbi građe iz područja turizma u specijalnoj biblioteci. // Predmetna obradba : ishodišta i smjernice : zbornik radova / uredile Jadranka Lasić-Lazić…[et al.]. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 1998. Str. 356-366. 12 Vidi: Doležal, Vlasta. Predmetna obrada u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu: povratak načelima. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 49, 2(2006), str. 36. 13 Mikačić, Mira. Nav. dj., str. 166. 14 Vidi: Štrbac, Dušanka; Vujić, Mirjana. Pravilnik za predmetni katalog. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, 2004. 10

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

sveučilišne knjižnice15. Pretpostavljamo da ostale knjižnice svoje predmetne odrednice preuzimaju u sklopu jednog od programa za kooperativnu katalogizaciju koji postoje u Hrvatskoj, ali sama činjenica da pravilnika nema dovoljna je za zaključiti da postoje velike nelogičnosti i nedosljednosti u označivanju predmeta, čak i unutar knjižnica koje posluju u okviru istog konzorcija. U ovome radu donosimo rezultate istraživanja predmetnog pristupa u mrežnim katalozima narodnih knjižnica. Predmetni pristup mrežnim katalozima hrvatskih narodnih knjižnica: istraživanje Cilj i svrha istraživanja Cilj ovog istraživanja je ustanoviti, uz pomoć studije uporabljivosti16, na koji način naši korisnici razumiju i uspijevaju pronaći sadržaje u katalozima narodnih knjižnica koje posluju u okviru različitih knjižničnih sustava prilazeći im opcijom predmetnog pretraživanja. Svrha je ovog istraživanja ukazati na važnost sadržajne analize dokumenata okupljenih u mrežnim katalozima hrvatskih narodnih knjižnica. Za istraživanje su odabrani integrirani knjižnični sustavi narodnih knjižnica CROLIST17, ZaKi18 i MetelWin19. Hipoteza U istraživanje uporabljivosti predmetnog pristupa mrežnim katalozima knjižnica uključene su tri korisničke skupine: studenti, zaposlenici i umirovljenici.

Vidi: Purgarić-Kužić, Branka. Vremenske predmetne odrednice u predmetnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 51, 1/4 (2008), str. 19-35. 16 Studije uporabljivosti u pravilu koriste niz testova čiji je cilj utvrditi odgovara li sustav svojoj namjeni i ciljanoj skupini korisnika. Testovi nastoje otkriti nailaze li korisnici na bilo kakve poteškoće dok pokušavaju riješiti zadatke iz testa. Pri tome se treba voditi računa da zadaci budu što realističniji, kao i okruženje u kojem se provodi istraživanje. Ispitivač pozorno prati i bilježi što ispitanik radi u sustavu. Vidi: Chiasson, Sonia; Oorschot, P. C. van; Biddle, Robert. A usability study and critique of two password managers. // Security ’06: 15th USENIX Security Symposium. Str. 4. URL: http://static.usenix.org/events/sec06/tech/ (2013-04-11) 17 CROLIST skupni katalog. URL: http://opak.crolib.hr/bnew/search.html (2013-02-07) 18 Katalog Knjižnica grada Zagreba. URL: http://katalog.kgz.hr/pages/katalogSearch.aspx?sustavId=1&tvrtkaId=2 (2013-02-07) 19 Dostupno na http://library.foi.hr/dlib/ (2013-02-07)

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

Osnovna hipoteza istraživanja jest da će mlađi ispitanici lakše i brže pronaći tražene odgovore od starijih ispitanika. Dakle, pretpostavljamo da će studenti najbrže i najuspješnije pronaći tražene odgovore, zatim zaposlenici i na kraju umirovljenici. Ovu pretpostavku temeljimo na činjenici da su mlađe generacije tijekom školovanja stekle znanja i vještine potrebne za rukovanje informacijskom i komunikacijskom tehnologijom (IKT), a da su tijekom obrazovnog procesa ili na radnim mjestima bile usmjeravane prema knjižnicama i stekle određena iskustva u pregledavanju mrežnih kataloga knjižničnih sustava. Metodologija i instrumenti istraživanja Za naše smo istraživanje odabrali studiju uporabljivosti koja je provedena u studenome 2011. godine. Sama studija uključuje početnu i završnu anketu te središnji dio tijekom kojeg se od tri skupine ispitanika uključenih u istraživanje traži da riješe određene zadatke. Zatvoren tip pitanja oblikovan je pomoću Likertove ljestvice za ispitivanje stavova. Početna anketa sastoji se od devet pitanja koja pružaju informacije o samom ispitaniku

njegovom

poznavanju

učestalosti

korištenja

informacijske

komunikacijske tehnologije. Za razliku od početne ankete, središnji dio sastoji se od šest zadataka. Pri njihovom rješavanju mjeri se vrijeme i broj pritisaka na miš koje je potrebno ispitaniku da dođe do traženog odgovora. Svaka skupina ispitanika dobila je pitanja prilagođena njihovim potrebama. Završna anketa sastoji se od šest pitanja. Od ispitanika se tražilo subjektivno mišljenje o izgledu i jednostavnosti korištenja OPAC-a narodnih knjižnica. Također, ponuđena im je mogućnost upisivanja prijedloga za poboljšanje organizacije i izgradnje OPAC-a. Svaka skupina ispitanika dobila je ista pitanja. Istraživanje je ponovljeno 9 puta, odnosno sa svakim ispitanikom zasebno, a samo se istraživanje odvijalo u prostorijama Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek (GISKO). Na početku razgovora objašnjeno je da se ovom studijom ne testiraju sposobnosti ispitanika, već kvaliteta predmetnog pristupa sadržaju u knjižničnim katalozima. Također, ispitanici su upoznati s činjenicom da je istraživanje anonimno te da ne postoje točni i netočni odgovori, već da se od njih traži subjektivno mišljenje.

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

U središnjem dijelu istraživanja koristili smo se metodom testiranja tijekom koje korisnici izvode niz zadataka, a njihov se rad prati i bilježi kako bi se procijenilo u kojoj mjeri OPAC-i omogućuju korisnicima izvršavanje zadataka te koliko često i zašto dolazi do pogrešaka. Prilikom prikupljanja podataka u završnoj anketi koristili smo metodu ispitivanja prilikom koje je cilj saznati korisnikov stupanj zadovoljstva različitim aspektima proizvoda koji su koristio20. Prva skupina (studenti) dobila je pitanja vezana uz znanja s područja njihovog studija (Prilog 1). Druga skupina (zaposlenici) dobila je pitanja koja će im pomoći pri svakodnevnom radu (Prilog 2). Treća skupina (umirovljenici) dobila je zadatak pronaći odgovore na pitanja iz svakodnevnog društvenog i političkog života (Prilog 3). Ispitivač je cijelo vrijeme sjedio iza ispitanika i zapisivao vrijeme koje je bilo potrebno da ispitanici riješe zadani zadatak. Uz potrebno vrijeme, bilježen je i broj pritisaka na miš. Na temelju navedenih rezultata izračunato je prosječno vrijeme za svaki zadatak i za svaku skupinu kao i prosječan broj pritisaka mišem. Uzorak istraživanja Istraživanja su pokazala da studije uporabljivosti, koje su po pravilu izuzetno naporne, zahtijevaju puno vremena i resursa i u osnovi mogu biti vrlo skupe, broj novih spoznaja opada nakon trećeg ispitanika21. U osnovi, smatra se da studije uporabljivosti s brojem ispitanika većim od pet predstavljaju rasipanje sredstava22. U našem je istraživanju bilo sveukupno devet ispitanika: tri studenta, tri zaposlenika i tri umirovljenika. Prva se skupina ispitanika sastojala od studenta treće godine preddiplomskog studija Filozofije i engleskog jezika na Filozofskom fakultetu u Osijeku, studentice treće

Vidi: Upotrebljivost. // Hrvatsko dizajnersko društvo. URL: http://dizajn.hr/#241-upotrebljivost (2013-02-04). Već se od prvog ispitanika sazna gotovo jedna trećina svega što se treba saznati o uporabljivosti, drugi ispitanik će donijeti neke nove spoznaje, ali ni blizu onoliko koliko prvi. Treći će ispitanik ponoviti većinu stvari koje su rekli ispitanik 1 i 2, i od njega se saznaje tek mala količina novoga. U osnovi, s povećavanjem broja ispitanika smanjuje se količina novog u odnosu na već poznato. Vidi: Nielsen, Jakob. Why you only need to test with 5 users. // Nielsen Norman Group: evidence-based user experience research, training, and consulting. URL: http://www.nngroup.com/articles/why-you-only-need-to-test-with-5-users/ (2013-02-07) 22 Isto. 21

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

godine preddiplomskog studija Odjela za Biologiju u Osijeku te studentice druge godine preddiplomskog studija Hortikulture Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Druga se skupina sastojala od dvije zaposlenice i jednog zaposlenika. Jedna zaposlenica predaje Engleski jezik na Pravnom fakultetu u Osijeku, druga zaposlenica je asistentica na Učiteljskom fakultetu u Osijeku, zaposlenik je profesor hrvatskog jezika na III. gimnaziji u Osijeku. Treću skupinu činili su umirovljenici. Prva umirovljenica je tek nedavno umirovljena, ima 61 godinu, bila je zaposlena u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku; drugi umirovljenik ima 65 godina, informacijski je obrazovan i svakodnevno se koristi internetom. Treća umirovljenica je također bivša djelatnica GISKO-a, ima 68 godina. Studenti koji su sudjelovali u istraživanju su poznanici (Filozofski fakultet i Poljoprivredni fakultet) i kolege (Odjel za Biologiju). Zaposlenici su poznanici i dugogodišnji članovi GISKO-a koji svakodnevno, zbog prirode posla, pretražuju OPAC CROLIST. Do umirovljenika smo došli preglednom korisničke baze podataka GISKO. Ciljano smo odabrali umirovljenike koji se služe informacijskom i komunikacijskom tehnologijom te nisu bez iskustva u korisničkom pretraživanju OPAC-a. Za takav odabir ispitanika smo se odlučili stoga što smatramo da prosječni umirovljenik, koji je bez znanja o informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji neće moći dati kvalitetne odgovore koji bi se mogli uvrstiti u ispitivanje. Odlučili smo se za ove tri skupine (studenti, Zaposlenici i umirovljenici) jer smo pretpostavili da oni predstavljaju skupinu korisnika koji su zainteresirani za sadržaj knjižničnih mrežnih kataloga. Rezultati Početna anketa Tablica 1 donosi rezultate o poznavanju informacijske i komunikacijske tehnologije u uzorku. 11,1% ispitanika izjasnilo se da informacijsku i komunikacijsku tehnologiju poznaje osrednje („ni dobro ni loše“), 22,2% dobro, a 66,6% ispitanika jako dobro (100% studenti, 67% zaposlenici i 33% umirovljenici).

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

Poznavanje

Jako loše

Loše

Ni dobro ni Dobro

informacijske i

Jako dobro

loše

komunikacijske tehnologije Studenti

3 (33,3%)

Zaposlenici

1(11,1%)

2 (22,2%)

Umirovljenici

1(11,1%)

1 (11,1%)

UKUPNO

1(11,1%)

2(22,2%)

6(66,7%),

Tablica 1. Poznavanje informacijske i komunikacijske tehnologije: studenti, zaposlenici i umirovljenici

Tablica 2 donosi odgovore ispitanika vezano uz učestalost korištenja interneta. U tablici možemo vidjeti da se 11,1% ispitanika internetom koristi jako rijetko, njih 11,1% smatra da ga koriste ponekad, 11,1%

ispitanika često, dok se 66,6%

ispitanika

internetom koristi vrlo često. Najčešće se internetom koriste studenti (100% odnosno svi ispitanici u ovoj podskupini uzorka). Učestalost

Vrlo rijetko Rijetko (%)

Ponekad

korištenja

(%)

Često (%)

Vrlo

često

(%)

interneta Studenti

3 (33,3%)

Zaposlenici

1(11,1%)

2 (22,2%)

Umirovljenici 1(11,1%)

1(11,1%)

1 (11,1%)

UKUPNO

1(11,1%)

6(66,7%)

1(11,1%)

Tablica 2. Učestalost korištenja interneta: studenti, zaposlenici i umirovljenici

Tablica 3 ilustrira učestalost korištenja elektroničkog knjižničnog kataloga u cijelom uzorku. 11,1% ispitanika koristi se elektroničkim knjižničnim katalogom jednom tjedno, 44,4 % koristi se elektroničkim katalogom nekoliko puta mjesečno, dok 44,4% ispitanika koristi elektronički mrežni katalog jednom mjesečno.

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

Učestalost korištenja elektroničkog knjižničnog kataloga Studenti

Svaki dan

Nekoliko puta tjedno

Jednom tjedno

Nekoliko puta mjesečno

Jednom mjesečno

1(11,1%)

Zaposlenici

2 (22,2%)

1(11,1%)

Umirovljenici

1(11,1%)

2 (22,2%)

UKUPNO

1(11,1%)

4(44,4%)

Tablica 3. Učestalost korištenja mrežnog knjižničnog kataloga: studenti, zaposlenici, umirovljenici.

Tablica 4 prikazuje koju vrstu pristupnica naši ispitanici najčešće odabiru prilikom pretraživanja mrežnih kataloga knjižnica. 22,2% ispitanika pristupa elektroničkom knjižničnom katalogu prema autoru, a prema naslovu elektroničkom knjižničnom katalogu pristupa 77,7% ispitanika, Nitko u našem uzorku ne pretražuje prema ključnim riječima, predmetu ili UDK oznaci. Odabir pristupnica pretraživanj a elektroničko g knjižničnog kataloga Studenti

Pretraživanj Pretraživanj Pretraživanj Pretraživanj Pretraživanj e prema e prema e prema e prema e prema autoru ključnim predmetu naslovu UDK oznaci riječima

1(11,1%)

2 (22,2%)

Zaposlenici

1(11,1%)

2 (22,2%)

Umirovljenic

3 (33,3%)

2(22,2%)

7(77,8%)

i UKUPNO

Tablica 4. Odabir pristupnica pretraživanja elektroničkog knjižničnog kataloga: studenti, zaposlenici, umirovljenici

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

Željeli smo saznati razloge posjećivanja mrežnih stranica odabranih sustava (CROLIST, ZaKi i MetelWin) te smo rezultate prikazali u Tablici 5. Najčešći razlog je učenje (100% studenti, 33% zaposlenici i 33% umirovljenici), zatim razonoda (pronalazak beletristike - 67% umirovljenici), te istraživački rad i priroda posla s jednim odabirom (zaposlenici) Ovdje moramo naglasiti da su svi ispitanici naveli da su do sada pretraživanja obavljali samo u okviru CROLIST-a23 . Pretraživanje1. put

Zbog učenja

OPAC-a

Zbog

istraživanja

slobodnog

prirode

vremena

posla

Studenti

3 (33,3%)

Zaposlenici

1 (11,1%)

1(11,1%)

Umirovljenici

1 (11,1%)

2 (22,2%)

UKUPNO

5(55,6%)

1(11,1%)

2 (22,2%)

1(11,1%)

Tablica 5. Razlozi posjete mrežnog kataloga knjižnice

Središnji dio studije uporabljivosti Rezultati prikupljeni tijekom istraživanja pokazuju u kolikom su postotku ispitanici uspješno izvršili zadatke, te koliko im je vremena i koliki broj pritisaka na miš pri tom bilo potrebno. Rezultati su prikazani u obliku tablica. Prilozi 1-3 donose primjere zadataka koje su ispitanici trebali riješiti. Kao što je već ranije spomenuto, svaki je ispitanik trebao riješiti šest zadataka, a oni su bili raspoređeni na tri knjižnična sustava (CROLIST, ZaKi, MetelWin) koja smo istraživali (po dva zadatka za svaki sustav). Zbog ograničenosti prostora nećemo donositi pojedinačne rezultate za svakog ispitanika već ćemo samo dati zbirne rezultate za sve skupine ispitanika. Tablica 6 daje usporedan prikaz vremena (ukupnog i prosječnog) te broja pritisaka na miš (ukupno i prosjek) za sve skupine ispitanika. Također, tablica daje informaciju o tome jesu li zadaci uspješno riješeni ili ne. Zadatke su najbrže riješili studenti, zatim umirovljenici, te zaposlenici. Što se tiče broja pritisaka na miš, najviše su pritisaka imali 23

Ovo je razumljivo budući da je GISKO član konzorcija CROLIST.

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

umirovljenici (23 u prosjeku), dok su zaposlenici i studenti bili rezultatima blizu jedni drugima (zaposlenici u prosjeku 19, studenti 19,7). Skupine

Skupina jedan –

Skupina dva –

Skupina tri –

Studenti

Zaposlenici

Umirovljenici

00:00:20:47

00:00:30:09

00:00:25:15

6,8 min

10,3 min

8,4 min

broj 59

broj 19,7

6/6

Ukupno vrijeme za glavnu anketu (u minutama): Prosječno vrijeme Ukupan pritisaka na miš Prosječan

pritisaka na miš po ispitaniku Uspješno

riješen 6/6

zadatak (uspješnost): Tablica 6. Vrijeme, broj pritisaka na miš i uspješnost skupina studenata, zaposlenika i umirovljenika

Završna anketa Završna anketa sastojala se od šest pitanja (Prilog 4). Od ispitanika se tražilo subjektivno mišljenje o izgledu i jednostavnosti korištenja pristupnica u OPAC-ima narodnih knjižnica Hrvatske. Također, ponuđena je mogućnost upisivanja prijedloga za poboljšanje pretraživanja odabranih knjižničnih sustava. Svaka skupina ispitanika dobila je ista pitanja. Četiri pitanja bila su zatvorenog tipa te su ispitanici svoje odgovore trebali naznačiti na ljestvici od 1 do 5 koja je nastala na temelju Likertove ljestvice gdje je 1 značila jako loše, 2 loše, 3 ni dobro ni loše, 4 dobro, a 5 je predstavljala jako dobro. Uz svako pitanje zatvorenog tipa dali smo mogućnost objašnjenja, sugestije ili komentara. Ostala pitanja bila su otvorenog tipa.

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

Rezultate završne ankete donosi Tablica 7. Iz tablice možemo vidjeti da je izgled OPAC-a ocijenjen srednjom ocjenom 3,3 (dobro), dok je jednostavnost korištenja OPACa ocijenjen s ocjenom 3,6 (vrlo dobro). Dostupnost građe kroz OPAC-e ocijenjena je s 3,6 (vrlo dobro), a stupanj pretraživosti predmetnim pristupom ispitanici su ocijenili ocjenom 4 (vrlo dobro). Završna anketa

Skupina

Prosječna

Prosječna ocjena

ocjena

stupnja

izgleda

jednostavnosti dostupnosti

OPAC-a

korištenja

građe

OPAC-a

OPAC-e

pristupom

pretraživosti

kroz predmetnim

- 3

_ 4

– 3

3,6

Studenti Skupina Zaposlenici Skupina

Umirovljenici Prosječna ocjena

3,3

Tablica 7. Zbirni rezultati za sve knjižnične sustave

Student Filozofije i Engleskog jezika Filozofskog fakulteta u Osijeku izrazio je mišljenje da mu je stranica CROLIST-a lakša za snalaženje jer je putem tog izbornika, kao član GISKO-a, jedino pretraživao i pregledavao informacije u mrežnom katalogu. Pretraživanje predmetnim pristupom nije mu zadalo neke veće probleme, iako do sada nije koristio opciju predmetnog pretraživanja. Najviše su mu se svidjele poveznice analogne i mrežno dostupne građe. Studentica Odjela za biologiju u Osijeku

smatra kako je stranica ZaKi-ja

najpreglednija, iako ju je prvi put posjetila. Najviše joj se sviđa izgled mrežnog kataloga ZaKi-ja jer joj je suvremen i jednostavan, a pretraživanje predmetnim pristupom jednostavno je i bez problema sa snalaženjem. No, kako je tek nedavno (upisom na fakultet) počela koristiti knjižnične informacijske izvore imala je problema sa

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

snalaženjem kroz OPAC-e. Istaknula je kako joj je najteža za snalaženje stranica OPAC-a MetelWin-a, naročito pretraživanje po predmetnoj pristupnici jer je ikona za opcije pretraživanja neuočljiva. Smatra da bi OPAC MetelWin-a bio lakši za korištenje kada bi bio omogućen jednostavniji pristup korisničkog pretraživanja. Studentica Hortikulture dugogodišnja je korisnica GISKO te se snalazi u pretraživanju CROLIST-a jer ga često pretražuje. Ostale OPAC-e prvi put je posjetila te su joj strance bile zanimljive, ZaKi je jednostavniji za korištenje, a pristup predmetnim odrednicama dao joj je tražene rezultate. Pretraživanje predmetnim pristupom smatra važnim jer u kratkom vremenu dolazi do traženih informacija. Istaknula je kako je stupanj pretraživosti predmetnim odrednicama zadovoljavajući, poglavito je pohvalila poveznice s elektroničkom građom te mogućnost navigiranja. Ni jedan se ispitanik iz skupine studenti nije požalio na probleme niti je imao prijedlog za poboljšanje predmetnog pristupa građi. Zaposlenik 1 smatra da je CROLIST stranica jasna i jednostavna za korištenje, ali da bi trebala biti suvremenija i privlačnija. Zaki OPAC smatra jednostavnim za korištenje i transparentnim dok mu se MetelWin sustav najmanje sviđa jer je pomalo zbunjujući. Pristup predmetnim odrednicama OPAC-ima vrlo mu se svidio jer pojednostavnjuje pretraživanje te nudi više informacija na jedan postavljeni upit. Zaposlenik 2 zadovoljan je grafičkim izgledom OPAC-a, ali smatra da su CROLIST i ZaKi pregledniji od MetelWin-a. Predmetni pristup, u odnosu na pretraživanje putem pristupnice po autoru ili naslovu, nalazi učinkovitijim jer skraćuje vrijeme pretraživanja. Najviše mu se svidjela mogućnost pretraživanja kroz poveznice unutar jednog kataložnog zapisa. Zaposlenik 3 je izrazio nezadovoljstvo organizacijom informacija na stranici MetelWin-a jer mu je bilo teško snalaziti se na njoj. Ispitanik je istaknuo kako često pregledava OPAC CROLIST zbog prirode posla, no nikada nije pretraživao po predmetnom pristupu, iako ima informacije i znanje o načinu pretraživanja navedenog OPAC-a. Ni druga skupina Zaposlenici nisu dali prijedloge za poboljšanje predmetnog pristupa građi kroz OPAC-e. Umirovljenici su, kao i prethodni ispitanici, izrazili nezadovoljstvo izgledom OPAC-a MetelWin-a te su istaknuli kako bi stranica trebala biti jednostavnija i pristupačnija.

Umirovljeniku 1 najviše se svidjela stranica sustava ZaKi jer ima

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

digitalizirane naslovnice publikacija te nudi dodatne Pretraživanje

predmetnim

pristupom

nalazi

vrlo

mogućnosti pretraživanja. zanimljivim

učinkovitim.

Informacijski je obrazovan te se svakodnevno koristi internetom kao izvorom informacija, ali i kao alatom u komunikaciji i predstavljanju svog hobija (amaterski se bavi fotografijom). Umirovljenik 2 smatra da bi tražilica MetelWin-a trebala biti jednostavnija i lakša za korisnički pristup. Ima velikog iskustva u pretraživanju knjižničnih OPAC-a jer je kao dugogodišnji zaposlenik GISKO-a pretraživao u CROLIST-u. Uvelike je pohvalio olakšano pronalaženje predmetnim pristupom, postojanje poveznice unutar jednog kataložnog zapisa. Jedini je ispitanik koji je naveo prijedloge za poboljšanje predmetnog pristupa u knjižničnim elektroničkim katalozima, a to je jednostavnije oblikovanje upita prilagođenog široj korisničkoj populaciji. Umirovljenik 3, također nekadašnji zaposlenik GISKO-a u informacijskoj službi lako se snalazio u pretraživanju CROLIST-a, ali mu je pretraživanje MetelWin-a bilo najteže za snalaženje. Najviše mu se svidjela stranica knjižničkog sustava ZaKi. Na navedenoj stranici opcija pretraživanja predmetnim pristupom je jasno uočljiva te je pristup traženim sadržajima jednostavan. Rasprava U našem uzorku u kojem smo imali tri skupine ispitanika – studente, zaposlenike i umirovljenike, studenti najbolje poznaju informacijsku i komunikacijsku tehnologiju. Svi studenti iz uzorka (100%) smatraju da jako dobro vladaju IKT vještinama. Ovo, čak i da nije posve točno, govori o njihovoj samouvjerenosti i sigurnosti u korištenju novih tehnologija. Zaposlenici su u manjoj mjeri uvjereni da dobro barataju tehnologijom (jedan – 33,3% smatra da dobro barata, dok dvoje - 66,7% smatraju da su jako dobri) dok su umirovljenici najnesigurniji. Jedan smatra da je jako dobar, jedan samo dobar, dok treći smatra da je njegovo znanje osrednje (33% svaki). Prva skupina ispitanika (studenti) grupacija su koja je najviše usmjerena na korištenje interneta pa time i s njim najbolje upoznata i s najvišom razinom sigurnosti u njegovom korištenju. Na postavljeno pitanje o učestalosti korištenja interneta ispitanici su imali mogućnost birati odgovore: vrlo rijetko, rijetko, ponekad, često i vrlo često. Svi

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

studenti (100%) koriste internet vrlo često dok ostale skupine ispitanika internet koriste u manjem obimu. Dva zaposlenika (67%) koriste internet vrlo često, a jedan (33%) često dok je kod umirovljenika vidljivija manja uporaba interneta. Jedan umirovljenik (33%) ga koristi vrlo često, jedan (33%) ponekad, a jedan (33%) vrlo rijetko. Kod pitanja o učestalosti korištenja mrežnog kataloga knjižnice bilo je vidljivije da zaposlenici i umirovljenici malo rjeđe posjećuju mrežni katalog od studenata. Jednom tjedno katalog je konzultirao jedan ispitanik (student – 1,11%), dok su se ostali ispitanici ravnomjerno raspodjelili na odgovore 'nekoliko puta mjesečno' i 'jednom mjesečno' (4 ispitanika, odnosno 4,44%). Nitko od naših ispitanika ne pretražuje katalog svakodnevno ili nekoliko puta tjedno. Kad pretražuju mrežni katalog, naši ispitanici najčešće pretražuju prema naslovu (njih 7 ili 77,8%), dok poneki pretražuju i prema imenu autora (2 ili 2,22%). Ovo je donekle u skladu s istraživanjem ponašanja korisnika u mrežnom okruženju koje su još osamdesetih proveli D. J. Norden i G. H. Lawrence24 kada su ustanovili da korisnici strojno čitljivih kataloga najčešće pretražuju katalog prema naslovu, zatim prema predmetu, a tek onda prema autoru. Naši ispitanici uopće ne pretražuju prema nekim drugim uobičajenim pristupnicama (primjerice, predmet, ključna riječ iz naslova ili stručna oznaka). Samo nekolicina naših ispitanika (iz redova umirovljenika) upoznati su s postojanjem drugih knjižničnih sustava i mogućnošću pribavljanja građe i iz drugih knjižnica. Većina njih je usmjerena samo na katalog lokalne narodne knjižnice. Upitani o razlogu posjete mrežnom katalogu knjižnice navode učenje (njih 5 ili 55,6% - svi studenti, jedan zaposlenik i jedan umirovljenik), razonodu (njih 2 ili 22,2% - dva umirovljenika), dok su istraživački rad i priroda posla dobili po jedan odgovor (1 ili 1,11% - oba su odabiri zaposlenika). Što se tiče brzine i uspješnosti rješavanja zadataka u različitim knjižničnim sustavima najbrži su bili studenti (s prosječnim vremenom od 6,8 min), zatim umirovljenici (s prosječnim vremenom od 8,4 min), a najviše je vremena trebalo zaposlenicima (10,3 min). Iz ovoga je vidljivo da su primjerice zaposlenici, iako su u

Nav. dj. Citirano prema: Horvat, Aleksandra. Katalog i autorstvo. Rijeka : Naklada „Benja“, 1995., s tr. 27.

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

usporedbi s umirovljenicima sebi dali bolje ocjene za korištenje interneta i vještine korištenja IKT tehnologije, bili nešto sporiji od umirovljenika. Ovdje moramo napomenuti da su umirovljenici bili jedini u uzorku koji su imali iskustva u pretraživanju drugih knjižničnih sustava. Osim iskustva, razlozi za slabiji rezultat zaposlenika mogu biti subjektivne prirode (umor, raspoloženje, koncentracija i sl.). Kod traženja odgovora na pitanja (gdje su ispitanici slijedili poveznice i otvarali rezultate pretraživanja pritiskom na miš) čini se da su umirovljenici najviše 'lutali' u traženju svog odgovora. Umirovljenici su, naime, u prosjeku 23 puta morali pritisnuti na miš odnosno morali su otvoriti 23 dokumenta dok nisu pronašli odgovor na pitanje. Najbolji u pronalasku odgovora bili su zaposlenici jer su trebali u prosjeku 19 pritisaka na miš, dok su studenti bili odmah iza njih s 19,7 pritisaka. Dobiveni rezultati samo su na prvi pogled paradoksalni jer, primjerice, skupina ispitanika s najlošijim rezultatima u jednoj skupini (vrijeme za rješavanje zadatka) u drugoj skupini ima najbolji rezultat (najmanji broj pritisaka na miš). U osnovi, zaposlenici su malo dulje promišljali i traženju odgovora pristupili promišljenije što je u konačnici rezultiralo manjim brojem pritisaka na miš. Umirovljenici očito nisu toliko promišljali o zadatku, morali su otvarati puno više dokumenata dok nisu došli do traženog odgovora, ali su to onda nadoknadili brzinom. Ovi su rezultati u skladu s rezultatima do kojih su došli Andrlić, Idlbek i Kotur25 u svome istraživanju. Svi su ispitanici pronašli odgovore na zadana pitanja. Poslije središnjeg dijela istraživanja ispitanici su zamoljeni da ocijene korištene knjižnične sustave. Ocjenjivali su se izgled, jednostavnost korištenja, dostupnost građe i stupanj pretraživosti predmetnim pristupom. U prosjeku, ispitanici su najvišu ocjenu dali za stupanj pretraživosti predmetnim pristupom (4), zatim za jednostavnost korištenja i dostupnost građe (3,6), a najslabije je ocijenjen izgled mrežnih kataloga (3,3). Gledavši po skupinama ispitanika, najbolje su ocjene davali zaposlenici (prosjek 4), zatim studenti i umirovljenici (prosjek 3,5). Iz komentara iz završne ankete vidljivo je da su ispitanici, iako su se sad po prvi puta susreli s potrebom da predmetno pretražuju i naišli na brojne poteškoće u pretraživanju, u pravilu vrlo ugodno iznenađeni činjenicom da se ovim načinom pretraživanja može doći do informacija i mnogi su iskazali Vidi: Andrlić, Berislav; Idlbek, Robert; Kotur, Branka. WebPAC Gradske i sveučilišne knjižnice u Osijeku: studija uporabljivosti. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 49, 2(2006), str. 1-14. 25

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

spremnost da i u budućnosti primjenjuju tu tehniku pretraživanja. Također, analizirajući tri knjižnična sustava u kojima su pretraživali, u pravilu su najčešće hvalili jednostavnost korištenja, funkcionalnost i prijateljsko sučelje ZaKi-ja, dok je najviše kritike išlo na račun MetelWina. MetelWinu se zamjeralo nepreglednost, teškoća snalaženja, nepristupačnost. CROLIST se nije pretjerano hvalio, ali ni kritizirao. Subjektivnost svih ispitanika došla je do izražaja kada su komentirali što im se najmanje sviđa na pristupnoj stranici mrežnog kataloga, a što najviše. Neki ispitanici su isticali jednostavnost pristupa kao najbolji element na knjižničnim mrežnim stranicama, dok su drugi smatrali da je važniji grafički izgled stranice i korisničko sučelje mrežnog kataloga. Zaključna razmatranja Cilj ovoga rada bio je prikazati istraživanje koje se provelo studijom uporabljivosti i koje je željelo utvrditi razumiju li korisnici opciju predmetnog pristupa sadržajima i uspijevaju li pronaći građu u katalozima narodnih knjižnica koje posluju u okviru različitih knjižničnih sustava. Prilikom istraživanja krenulo se od pretpostavke da će mlađi ispitanici imati bolje rezultate od starijih jer su više izloženi IKT-u, a s time u vezi i da su samouvjereniji i sigurniji u elektroničkom okruženju. Hipotezu potvrđuju sljedeći rezultati: 

svi studenti svoje poznavanje informacijske i komunikacijske tehnologije procjenjuju najvišom mogućom ocjenom, iza njih su zaposlenici, a svoje znanje kao najlošije u uzorku procjenjuju umirovljenici;



svi studenti vrlo često koriste internet, iza njih su zaposlenici, a najrjeđe ga koriste umirovljenici Hipotezu (djelomice) opovrgavaju sljedeći rezultati:



zadane zadatke najbrže su riješili studenti, što je u skladu s našom hipotezom. Međutim, drugi po brzini su bili umirovljenici, a zadnji zaposlenici. Poredak umirovljenika i zaposlenika ne odgovara našoj pretpostavki da će mlađi ispitanici postići bolje rezultate;



kod broja pritisaka na miš najbolji su bili zaposlenici, zatim studenti, a najlošiji umirovljenici. Ovaj poredak opet ne podupire našu pretpostavku da će mlađi ispitanici

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

imati bolje rezultate. Štoviše, kod najstarijih ispitanika (umirovljenika) zamijećena je određena doza brzopletosti što bi bilo primjerenije za mlađe ispitanike. Iz svega navedenog možemo zaključiti da je naša hipoteza samo djelomice potvrđena te da veća izloženost i poznavanje tehnologije (značajka mlađih ispitanika u našem slučaju) nije jedini čimbenik koji utječe na pronalazak građe u mrežnim katalozima knjižnica. Ostali su čimbenici svakako subjektivne prirode (koncentracija ispitanika, umor i sl.), ali i oni vezani uz same mrežne kataloge poput preglednosti, privlačnog izgleda, dostupnosti i sl. Gledavši pojedinačno svaki od sustava, korisnici su najviše pohvala uputili na račun ZaKi-ja, dok su najviše kritizirali MetelWin. Većina korisnika knjižničnih mrežnih kataloga pristupa tim katalozima u potrazi za određenim informacijama. Stranice knjižnica namijenjene su svim potencijalnim korisnicima, široj društvenoj zajednici u Hrvatskoj i inozemstvu te svim posjetiteljima koji sadržaj knjižničnih mrežnih kataloga smatraju korisnim. Kako bismo im omogućili brzo i učinkovito pronalaženje traženih informacija ti mrežni katalozi moraju biti orijentirani korisniku. Rezultati istraživanja pokazali su da je uporabljivost mrežnih kataloga hrvatskih narodnih knjižnica dobila prolaznu ocjenu dobar. Zaključno, mrežni katalozi hrvatskih narodnih knjižnica nesustavno su organizirani bez jasne strategije razvoja. Budući da ne postoji jedinstveni računalni program za hrvatske narodne knjižnice svaka knjižnica u svom integriranom knjižničnom sustavu razvija zasebni mrežni katalog digitalizirane građe koja je uglavnom zavičajnog karaktera. Istraživanje uporabljivosti predmetnim pristupom mrežnim katalozima knjižnica dalo je rezultate iz kojih se može iščitati kako korisnici uopće ne primjenjuju predmetno pretraživanje i da knjižnice trebaju pojačati svoj obrazovni rad s korisnicima Iz našeg istraživanja vidljivo je nesnalaženje korisnika u pretraživanju, netransparentnost predmetnog pristupa mrežnim katalozima te korisničko neznanje u kreiranju predmetne pristupnice. Budući da je knjižničarska zajednica odgovorna za edukaciju svojih sadašnjih, ali i potencijalnih korisnika, smatramo da bi se na razini mreže narodnih knjižnica trebao osmisliti sustavan program edukacije korisnika za korištenje knjižnica i pronalazak informacija u 21. stoljeću.

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

Literatura Barbarić, Ana. Javno dostupni knjižnični računalni katalozi : nastanak i razvitak : magistarski rad. Zagreb : Filozofski fakultet, 2002. Bates, Marcia J. Subject access in online catalogs: a design model. // Journal of the American Society for Information Science 37, 6(1986), str. 357-376. Borgman, Christina L. Why are online catalogs still hard to use? // Journal of the American Society for Information Science 47, 7(1996), str. 493-503. Chiasson, Sonia; Oorschot, P. C. van; Biddle, Robert. A usability study and critique of two password managers. // Security ’06: 15th USENIX Security Symposium.

URL:

http://static.usenix.org/events/sec06/tech/ (2013-04-11) CROLIST skupni katalog. URL: http://opak.crolib.hr/bnew/search.html (2013-02-07) Doležal, Vlasta. Predmetna obrada u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu: povratak načelima. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 49, 2(2006), str. 33-49. Drabenstott, H. K. M. ; Weller, M. Testing a new design for subject searching online catalogs. // Library Hi Tech 12, 1(1994), str. 67-76. Golub, Koraljka. Predmetno pretraživanje u knjižničnim katalozima s web-sučeljem : magistarski rad. Zagreb : Filozofski fakultet, 2003. Horvat, Aleksandra. Katalog i autorstvo. Rijeka : Naklada „Benja“, 1995. Katalog

Knjižnica

grada

Zagreba.

URL:

http://katalog.kgz.hr/pages/katalogSearch.aspx?sustavId=1&tvrtkaId=2 (2013-02-07). Larson, Ray R. The decline of subject searching: long-term trends and patterns of index use in an online catalog. // Journal of the American Society for Information Science 42, 3(1991), str. 197-215. Markey, Karen. Subject searching in library catalogs: before and after the introduction of online catalogs. Dublin, OH : Online Computer Library Center OCLC, 1984. Markley, Anne Ethelyn. The University of California subject catalog inquiry: a study of the subject catalog based on interviews with users. // Journal of Cataloging and Classification 6(1950), str. 88-95. MetelWin skupni katalog. URL: na http://library.foi.hr/dlib/ (2013-02-07) Mikačić, Mira. Teorijske osnove sustava za predmetno označivanje. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1996.

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

Nielsen, Jakob. Why you only need to test with 5 users. // Nielsen Norman Group: evidence-based

user

experience

research,

training,

and

consulting.

URL:http://www.nngroup.com/articles/why-you-only-need-to-test-with-5users/(2013-02-07) Norden, D. J.; Lawrence, G. H. Public terminal use in an online catalog: some preliminary results. // College & Research Libraries 42, 2(1981), str. 308-316. Purgarić-Kužić, Branka. Vremenske predmetne odrednice u predmetnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 51, 1/4 (2008), str. 19-35. Štrbac, Dušanka; Vujić, Mirjana. Pravilnik za predmetni katalog. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, 2004. Turkulin, Branka. Testiranje sintaktičkog sustava za predmetno označivanje (SSZOP) i mogućnosti njegove primjene pri obradbi građe iz područja turizma u specijalnoj biblioteci. // Predmetna obradba : ishodišta i smjernice : zbornik radova / uredile Jadranka Lasić-Lazić…[et al.]. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 1998. Str. 356366. Upotrebljivost.

Hrvatsko

dizajnersko

društvo.

URL:

http://dizajn.hr/#241-

upotrebljivost. (2013-02-04)

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

Prilozi Prilog 1. Središnja anketa – Studenti

CROLIST Zadatak 1. Pronađite kroz OPAC građu u elektorničkom obliku koja govori o nacionalnoj strategiji zaštite okoliša u Hrvatskoj? Zadatak 2. Koje godine je objavljena elektornička publikacija Emme Goldman o načelima anarhizma ? ZaKi Zadatak 1. U kojem časopisu je objavljen članak Ceesa J. Hamelinka o slobodi medija? Zadatak 2. Saznajte posjeduju li knjižnice digitalizirane stare razglednice grada Zagreba! Metelwin Zadatak 1. Posjeduju li knjižnice u svojim OPAC-ima građu o primjeni kompjutora u biologiji? Zadatak 2. Saznajte posjeduju li knjižnice u svojim OPAC-ima monografiju o povijesti Varaždina?

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

Prilog 2. Središnja anketa - Zaposlenici

CROLIST Zadatak 1. U kojem časopisu iz 2000. Dubravko Kučanda govori o vrstama riječi u engleskom jezku? Zadatak 2. Posjeduju li knjižnice u svojim OPAC-ima građu u elektorničkom obliku koja govori o znanstvenoj metodologiji u pedagogiji? ZaKi Zadatak 1. U kojem časopisu Marko Samardžija govori o posuđenicma u hrvatskom jeziku? Zadatak 2. Posjeduju li knjižnice leksikon pedagogije ?

Metelwin Zadatak 1. Pronađite u OPAC-u knjige o hrvatskom pravopisu! Zadatak 2. Saznajte posjeduju li knjižnice u svojim OPAC-ima enciklopediju glazbala!

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

Prilog 3. Središnja anketa - Umirovljenici

CROLIST Zadatak 1. Posjeduju li knjižnice u svojim OPAC-ima publikacije u elektroničkom obliku o zaštiti risova u Hrvatskoj? Zadatak 2. Pronađite u OPAC-u u elektroničkom obliku zdravstveni savjetnik o prehrani! ZaKi Zadatak 1. Posjeduju li knjižnice u sustavu u OPAC-u vodič Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu? Zadatak 2. Pronađite u OPAC-u knjige povijesti etnologije! Metelwin Zadatak 1. Posjeduju li knjižnice u sustavu monografiju Sokolskog društva u Varaždinu? Zadatak 2. Posjeduju li knjižnice udžbenik elektronike iz 2010.?

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

Prilog 4. Završna anketa

Kako biste ocijenili izgled (grafika, boje, logo i sl.) mrežnih stranica CROLIST-a, ZaKi-a, Metelwin-a? 1 - jako loše; 2 – loše; 3 - ni dobro ni loše; 4 – dobro; 5 - jako dobro CROLIST

ZaKi

Metelwin

1.1. Možete li objasniti svoj odgovor? ................................................................................................................................................. Kako biste ocijenili jednostavnost korištenja mrežnih stranica - CROLIST-a, ZaKi-a, Metelwin-a? 1- jako loše; 2 – loše; 3 - ni dobro ni loše; 4 – dobro; 5 - jako dobro CROLIST

ZaKi

Metelwin

2.1. Možete li objasniti svoj odgovor? .................................................................................................................................................

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

Ocijenite jednostavnost provjere dostupnosti građe predmetnim pristupom u WebPAC-a knjižnica CROLIST-a, ZaKi-a, Metelwin-a? 1- jako loše; 2 – loše; 3 - ni dobro ni loše; 4 – dobro; 5 - jako dobro CROLIST

ZaKi

Metelwin

3.1. Možete li objasniti svoj odgovor? ................................................................................................................................................. Ocijenite stupanj pretraživosti predmetnim odrednicama iskazanih informacija CROLIST-a, ZaKi-a, Metelwin-a? 1- jako loše; 2 – loše; 3 - ni dobro ni loše; 4 – dobro; 5 - jako dobro CROLIST

ZaKi

Metelwin

4.1. Možete li objasniti svoj odgovor? ................................................................................................................................................

Jeste li imali problema prilikom pretraživanja elektorničkog kataloga? Molim navedite:

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

209 broj bibliografske jedinice

............................................................................................................................................... Imate li prijedloga za poboljšanje predmetnog pristupa građi u elektorničkim katalozima knjižnica? ………………………………………………………………………………………………..

MAJLINGER TANOCKI / PETR BALOG

210 broj bibliografske jedinice

SAMOVREDNOVANJE VISOKOŠKOLSKE KNJIŽNICE - NA PRIMJERU KNJIŽNICE FILOZOFSKOG FAKULTETA U OSIJEKU Self-evaluation of academic library – the example of the Faculty of philosophy in Osijek

Vesna Radičević Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet vradicev@ffos.hr UDK / UDC 027.7(497.5 Osijek) Stručni rad / Professional paper Primljeno / Received: 19.12.2012.

Sažetak Samovrednovanje se u mnogim područjima i djelatnostima afirmiralo kao novi pristup analize kvalitete vlastite prakse koji se, uz vanjsko vrednovanje kvalitete, smatra najučinkovitijim mehanizmom za unapređivanje kvalitete određene djelatnosti. U procesu

samovrednovanja

knjižnice

mogu

primjenjivati

različite

metode

samoevaluacijskih upitnika, anketiranja korisnika, do SWOT- analiza, benchmarkinga i izrade razvojnih planova do drugih strateških dokumenata knjižnice. Rad opisuje proces samovrednovanja Knjižnice Filozofskog fakulteta u Osijeku, i ukazuje na potrebu utvrđivanja prijedloga modela samovrednovanja koji bi polazio ne samo od vrednovanja zasnovanog na kvantitativnom mjerenju opremljenosti knjižnica, nego i pokazatelja učinka knjižnica na kvalitetu nastave i uopće studiranja na fakultetu. Ključne riječi: samovrednovanje knjižnica, anketiranje korisnika, SWOT analiza, strateški dokumenti knjižnice.

RADIČEVIĆ

210 broj bibliografske jedinice

Abstract Self-evaluation has been established as a new approach to quality analysis of one’s own work in many fields and business activities. Along with external evaluation, it is considered to be the most effective quality improvement mechanism of a certain activity. In the process of self-evaluation libraries may apply various methods, from selfevaluation questionnaires and user surveys to SWOT analyses, benchmarking and making of development plans and other strategic library documents. The paper analyzes the self-evaluation process of the library of the Faculty of Humanities and Social Sciences in Osijek and proposes the establishment of a self-evaluation model which would not just be based on the quantitative measurement of equipment but also on indicators of the effect libraries have on the quality of classes and studying at university in general. Key words: self-evaluation of libraries, user surveys, SWOT analysis, strategic library documents. Uvod Iako se mjerenju kvalitete poslovanja i djelovanja knjižnica sustavnije počelo prilaziti tek u novijoj knjižničnoj praksi, knjižnice su i do sada obraćale veliku pozornost i usmjeravale svoje aktivnosti na ispitivanje kvalitete svojih usluga, osobito u dijelu ispitivanja korisničkih potreba u cilju poboljšanja kvalitete svojih usluga. Knjižnice su, osim toga, u suvremenom elektroničkom okruženju kao integrirani dijelovi obrazovnog sustava izložene i tržišnim zakonitostima i konkurenciji na tržištu u pružanju informacijskih usluga pa je nužno u cilju redizajniranja svojih usluga praćenje i mjerenje kvalitete poslovanja. Samovrednovanje se u mnogim područjima i djelatnostima afirmiralo kao novi pristup analizi kvalitete vlastite prakse koje se, uz vanjsko vrednovanje kvalitete, smatra najučinkovitijim mehanizmom za unapređivanje kvalitete određene djelatnosti. Samovrednovanjem se pruža mogućnost da se na strukturirani način analizira, interpretira i vrednuje vlastiti rad. Ovaj se pristup uvodi u kontekstu snažnih promjena i inicijativa za podizanjem kvalitete obrazovanja u Hrvatskoj iniciranim uvođenjem

RADIČEVIĆ

210 broj bibliografske jedinice

HNOS-a, državne mature i bolonjskog procesa. Smatra se da u dobro organiziranim sustavima treba stalno i kontinuirano vrednovati vlastiti rad i učinke poslovanja, a samovrednovanje formalizira procese, strukturira ih i čini svima dostupnima.1 Također, uz samovrednovanje prisutno je i vanjsko vrednovanje kao međusobno komplementarni pristup. Dok se vanjsko vrednovanje organizira izvan sustava od strane nadležnih službi ili ustanova (inspekcijski nadzori, vanjski upiti i nadzori stručnih službi i dr. oblici vanjskih uvida) kao određeni kontrolni mehanizam, samovrednovanje je interno i pod kontrolom sustava te predstavlja unapređivanje kvalitete "iznutra", kao način iznalaženja načina za unapređivanje vlastite prakse. 2 Samovrednovanje visokoškolske knjižnice Osnovna je funkcija samovrednovanja visokoškolskih sustava unapređivanje obrazovnih i znanstvenih djelatnosti u visokom školstvu. Kao subjekti u procesu samovrednovanja na fakultetu učestvuju studenti, djelatnici fakulteta, vanjski suradnici kao neposredni korisnici, ali i okruženje u kojem visokoškolske ustanove djeluju (gospodarstvo, MZOŠ i dr.). Proces samovrednovanja šire se počeo provoditi od 1994. putem europskih pilot-projekata kada su se Europske agencije za vanjsko osiguravanje kvalitete naglo počele razvijati. Već u razdoblju 1994/1995. tzv. europski pilot-projekti, koje je pokrenula Europska komisija, rezultirali su osnovnom metodologijom osiguravanja kvalitete: nezavisne agencije, samoanalize, vanjske posjete visokim učilištima i izvješćivanje javnosti, što je iznijelo i Vijeće Europe u svojoj preporuci o osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju iz 1998. Osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju nije samo europsko pitanje. U cijelom je svijetu sve veći interes za kvalitetu i standarde, što odražava brzi rast visokog obrazovanja i njegove cijene, kako za javni proračun tako i za privatne osobe. U skladu s navedenim tendencijama i u Hrvatskoj je izrađen dokument „Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja“ kojeg je izradila Agencija za znanost i visoko obrazovanje u srpnju 2008., prema izvorniku "Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area - 2nd Samovrednovanje škola : prva iskustva u osnovnim školama/ urednik Petar Bezinović. Zagreb : Agencija za odgoj i obrazovanje, Institut za društvena istraživanja, 2010., str. 17-21. 2 Isto. 1

RADIČEVIĆ

210 broj bibliografske jedinice

edition (2007)" 3, a već je Zakonom o visokim učilištima iz 1993. ustanovljena nužnost vrednovanja visokih učilišta i propisano da se mišljenje o ispunjavanju osnovnih standarda kvalitete za ustrojstvo i izvedbu studija temelji i na samoanalizi visokih učilišta. Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju iz 2009. godine (ZOKZVO)

uređuje osiguravanje i unapređivanje kvalitete u znanosti i visokom

obrazovanju postupcima inicijalne akreditacije, reakreditacije, tematskog vrednovanja i vanjske neovisne periodične prosudbe unutarnjeg sustava osiguravanja kvalitete. U članku 2. stav 2. ZOKZVO-a definiran je unutarnji sustav osiguravanja i unapređivanja kvalitete kao sustav " mjera i aktivnosti kojima predmeti vrednovanja osiguravaju svoju odgovornost za učinkovitost i ostvarivanje kvalitetnih ishoda obrazovnih i znanstvenih aktivnosti."4 Člankom 18. ZOKZVO-a propisuje se da sustav osiguravanja i unapređivanja kvalitete obuhvaća vanjski i unutarnji sustav osiguravanja i unapređivanja kvalitete, te da unutarnji sustav osiguravanja i unapređivanja kvalitete uređuje samostalno svojim općim aktom svaka ustanova u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Provjera kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta obavlja se na temelju Pravilnika o mjerilima i kriterijima za vrednovanje kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta i studijskih programa iz 2004. Člankom 2. Pravilnika o mjerilima i kriterijima za vrednovanje kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta i studijskih programa (2004) propisano je da u postupku vrednovanja

prilikom eksterne provjere na nacionalnoj

razini, se vrednuje i provedena "interna provjera (samoprovjera) visokog učilišta."5 U članku 4. koji se odnosi na sadržaj vrednovanja

navode se i pojedini unutarnji

mehanizmi za osiguranje kvalitete na visokim učilištima, prvenstveno samoevaluacija, razvijanje indikatora kvalitete i anketiranje studenata. U Standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja iz 2007. (Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area - 2nd edition ) ističe se da visoka učilišta trebaju osigurati prikladne i potrebne obrazovne resurse za svaki ponuđeni program. Uz svoje 3

Isto. Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. // Narodne novine 45 (2009.) 5 Pravilnik o mjerilima i kriterijima za vrednovanje kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta i studijskih programa. URL: http://www.foi.unizg.hr/Pretrazivanje-dokumenata/Pravilnik-o-mjerilima-i-kriterijima-zavrednovanje-kvalitete-i-ucinkovitosti-visokih-ucilista-i-studijskih-programa (2011-11-10) 4

RADIČEVIĆ

210 broj bibliografske jedinice

nastavnike, studenti se oslanjaju i na razne druge resurse koji će im pomoći u učenju, od knjižnica, računalne opreme pa do ljudske potpore u obliku mentora, savjetnika i drugih savjetodavaca. Obrazovni resursi i drugi načini pomoći trebaju biti lako dostupni studentima i organizirani tako da udovoljavaju njihovim potrebama te otvoreni za povratne informacije onih koji ih koriste. Učilišta trebaju redovito pratiti, pregledavati i poboljšavati djelotvornost sustava pomoći svojim studentima.6 Jedna od osnovnih funkcija samovrednovanja je unapređivanje obrazovnog procesa odnosno podizanje razine kvalitete u svim područjima visokoškolskog obrazovanja. Pojam kvalitete se vrlo često koristi i posebno je aktualan u europskom prostoru obrazovanja i kontekstu bolonjskog procesa. Kvaliteta obrazovanja treba biti temelj tzv. društva znanja tj. društvene zajednice koja svoj razvoj temelji na obrazovanju i znanju. Ali, pojam kvalitete može biti i višeznačan, ponekad i nejasan i u velikoj mjeri ovisan i o subjektivnim procjenama. Također, može se i različito definirati s aspekta sudionika u sustavu (odnosno može biti različit za studente i nastavnike, nenastavno osoblje ili suradnike, tijela uprave ili kreatore obrazovne politike, roditelje, novinare, političare i dr. ) Različiti pristupi mogu određivati pojam kvalitete: 1. Kvaliteta kao izvrsnost (tradicionalni elitistički pristup) 1.

Kvaliteta kao ostvarivanje svrhe (ostvarivanje općih standarda i očekivanih ishoda)

Kvaliteta kao trajni razvoj ( trajno unapređivanje koje nikada ne prestaje).7 Iako se ovi pristupi međusobno razlikuju, imaju i određena zajednička obilježja koja se odnose na:

nužnost ostvarivanja minimuma standarda u odnosu na različite aspekte kvalitete (knjižnica mora zadovoljavati sve propisane standarde za rad pojedinih vrsta knjižnica – prostorne, kadrovske, materijalne i organizacijske)

sposobnost zadovoljavanja zahtjeva i očekivanja korisnika (knjižnica postoji radi svojih korisnika – studenata, nastavnika, vanjskih suradnika i mora činiti sve da bi zadovoljila njihove potrebe).

te cilj izvrsnosti odnosno težnja za stalnim napredovanjem i ostvarivanjem što bolje prakse.

Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja. URL: http://www.unidu.hr/datoteke/577izb/ESG_u_potpunosti.pdf (2011-11-20) 7 Samovrednovanje škola : prva iskustva u osnovnim školama / urednik Petar Bezinović. Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje, Institut za društvena istraživanja, 2010., str. 23.

RADIČEVIĆ

210 broj bibliografske jedinice

U procesu samovrednovanja knjižnice mogu primjenjivati različite metode, od samoevaluacijskih upitnika, anketiranja korisnika, do SWOT- analiza, benchmarkinga i izrade razvojnih planova i drugih strateških dokumenata knjižnice.8 U svim ovim metodama, knjižnice bi se pri utvđivanju pokazatelja učinka knjižnica trebale rukovoditi kriterijima i mjerilima Hrvatske norme ISO 11620.9 U samoevaluacijskim upitnicima o pitanjima iz upitnika trebalo bi raspravljati osoblje knjižnice, a namjena je obrasca da se u njega unose mišljenja koja podržava većina ili svi sudionici u raspravi. Sudionici moraju biti objektivni i realni u svojim prosudbama, a postupak je zamišljen kao vrednovanje postojećeg stanja. Pri tome je za uspjeh postupka potrebno razmišljati iz perspektive korisnika i nastojati se usredotočiti na to kakve učinke ostvaruju sadašnji pristupi i postupci u djelovanju knjižnice. Anketiranje korisnika do sada je najraširenija i najčešće korištena metoda koju knjižnice u Hrvatskoj koriste s ciljem poboljšanja svojih usluga i zadovoljenja potreba i očekivanja svojih korisnika. Anketiranje korisnika provodi se u svim vrstama i tipovima naših knjižnica i na taj način se mjeri zadovoljstvo uslugama knjižnica svih vrsta korisnika. SWOT-analize provode se tako da članovi ispitivanih grupa iskazuju mišljenja i opaske tako da ih zapisuju u polja SWOT tablice Prednosti (Strenghts), Nedostaci (Weaknesses), Mogućnosti (Opportunities) i Poteškoće, zapreke (Threats).10 Benchmarking metodu unapređivanja vlastitog poslovanja s pomoću učenja, proučavanja i uspoređivanja s drugima mogu primijeniti i knjižnice u cilju mjerenja kvalitete učinkovitosti zadovoljavanja potreba svojih korisnika i poboljšanja svojeg poslovanja. Odnosno, u knjižnici se mogu primijeniti sve vrste benchmarkinga, i interni kao postupak uspoređivanja poslovnih djelatnosti unutar knjižnice na internoj razini i eksterni kao uspoređivanje vlastitog poslovanja s neposrednim konkurentima u djelatnosti tj. mjerenje uspješnosti i učinka poslovanja zasnovanih na kvaliteti i stalnoj provjeri s rezultatima najboljih u djelatnosti.11

Isto, str. 58-62. HRN ISO 11620 : Informacije i dokumentacije - Pokazatelji učinka knjižnica (ISO 11620:1998). Zagreb : Hrvatski zavod za norme, 2001. 10 Coote, Helen ; Batchelor, Bridget. How to market your library service effectively. London : Aslib, The Association for Information Management, 1997., str. 21. 11 Vidak, Ivana. Benchmarking u knjižnici//Zbornik radova Međimurskog veleučilišta u Čakovcu, 2 , 2,(2011). URL: http://hrcak.srce.hr/74968 (2012-07-10) 9

RADIČEVIĆ

210 broj bibliografske jedinice

Razvojni planovi i ostali strateški dokumenti trebaju odrediti prioritetna područja koja se najprije moraju unaprijediti, koje konkretne ciljeve želimo ostvariti u dogovorenom prioritetnom području,

potrebne resurse (financijske, organizacijske,

ljudske), nadležne osobe za preuzimanje odgovornost za cijeli postupak i koji će se mjerljivi pokazatelji ostvarivanja ciljeva upotrijebiti.12 Samovrednovanje Knjižnice Filozofskog fakulteta u Osijeku Ishodište za samovrednovanje Knjižnice Filozofskog fakulteta u Osijeku ( u daljnjem tekstu Knjižnice FFOS-a) proizlazi iz temeljnih akata visokoškolske ustanove u okviru koje djeluje knjižnica, Statuta Filozofskog Fakulteta Osijek i Pravilnika o ustroju i djelovanju sustava za osiguranje kvalitete visokog obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Prema Pravilniku o ustroju i djelovanju sustava za osiguranje kvalitete visokog obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Osijeku područje vrednovanja čini i opremljenost knjižnice kao dijela opće potpore studentima i znanstveno-nastavnom osoblju fakulteta u cilju poboljšanja uvjeta rada studentima pri učenju, praksi, mentorskom radu i dr.13 Vanjska neovisna prosudba sustava osiguravanja kvalitete na Filozofskom fakultetu u Osijeku provedena je 23. i 24. studenog 2010. godine. Nakon provedene vanjske prosudbe Povjerenstvo za vanjsku neovisnu prosudbu sustava osiguravanja kvalitete predložilo je Agenciji za znanost i visoko obrazovanje (u daljnjem tekstu AZVO) da sustav osiguravanja kvalitete Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku bude predmet ponovljene vanjske prosudbe u razdoblju od 18 mjeseci nakon usvajanja Završnog izvješća, kako bi Fakultet u skladu s preporukama Povjerenstva u navedenom

razdoblju

poduzeo

određene

aktivnosti

unapređenje

sustava

osiguravanja kvalitete. Opremljenost Knjižnice u Završnom izvješću o rezultatima vanjske neovisne periodične prosudbe sustava osiguranja kvalitete Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku ocijenjena je kao razvijena faza što znači da

je sustav

Samovrednovanje škola: prva iskustva u osnovnim školama/ urednik Petar Bezinović. Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje, Institut za društvena istraživanja, 2010., str. 60-61. 13 Pravilnik o ustroju i djelovanju sustava za osiguranje kvalitete visokog obrazovanja na Filozofskom fakultetu (pročišćeni tekst) 2011. URL: http://www.ffos.unios.hr/?id=44 (2012-09-05) 12

RADIČEVIĆ

210 broj bibliografske jedinice

osiguravanja kvalitete Knjižnice u funkciji, da je provedena unutarnja prosudba i da se sustav unapređuje na temelju rezultata unutarnje prosudbe. U izvješću se posebno ističe "nedostatan broj primjeraka obvezne literature u Knjižnici" i primjećuje se da "Knjižnica kontinuirano unapređuje rad sa studentima (on-line vezom s bazama podataka i edukacijom studenata)".14 U praktičnoj izvedbi osiguravanja sustava kvalitete na Fakultetu u cjelini, težište osiguravanja kvalitete postavljeno na obrazovni proces, a u pogledu vrednovanja obrazovnog procesa kao glavna mjerila se primjenjuju studentsko vrednovanje nastave putem ankete i samovrednovanje nastavnika , dok se ostali mehanizmi praćenja i vrednovanja obrazovnog procesa ne primjenjuju. Smatramo da se u ostale mehanizme praćenja i vrednovanja obrazovnog procesa svakako trebaju uključiti i mjerila koja bi pokazala kakav je učinak Knjižnice na kvalitetu obrazovnog i znanstveno-istraživačkog rada na Fakultetu. Osim provođenja citatne analize studentskih seminarskih i završnih radova, do sada se nisu provodila relevatna istraživanja koja bi pokazala kakav je i koliki učinak Knjižnice na kvalitetu obrazovanja i znanstveno-istraživačkog procesa na Fakultetu.

Stoga je potrebno razraditi

metodologiju i mehanizme vrednovanja knjižnice koji bi osigurali detaljnije relevantne pokazatelje kakav je učinak Knjižnice FFOS-a i knjižnične djelatnosti uopće na kvalitetu nastave, znanstveno-istraživačkog rada i učenja na fakultetu. Strateški dokumenti Knjižnice FFOS-a Formiranje sustava osiguravanja kvalitete u Knjižnici FFOS-a započelo je izradom temeljnih pravilnika kojima se uređuju različiti aspekti poslovanja Knjižnice. U skladu sa strateškim planom i ciljevima Fakulteta pod utjecajem vanjskog vrednovanja AZVO-a, izrađeni su i razvojni i strateški dokumenti Knjižnice FFOS-a. Poslanje ili vizija knjižnice najvažniji je dokument u kojem se daju jasne naznake budućeg razvoja, a ciljevi izraženi u viziji moraju biti realistični, ostvarivi i mjerljivi. Naime, jednom kada je definiran nivo usluge koji će se pružati i to se obznani korisnicima, knjižnica tu razinu mora kontinuirano razvijati i održavati. U tu svrhu Knjižnica FFOS-a je izradila Poslanje knjižnice15 kao jedan od strateških dokumenata Knjižnice u kojem se navode osnovna

Završno izvješće o rezultatima vanjske neovisne periodične prosudbe sustava osiguranja kvalitete Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. URL: http://www.ffos.unios.hr/interni/dokumenti.php?id=4 (2012-10-20) 15 Filozofski fakultet Osijek, Knjižnica. Poslanje. URL: http://web.ffos.hr/knjiznica/?id=1 (2012-11-20) 14

RADIČEVIĆ

210 broj bibliografske jedinice

opredjeljenja Knjižnice u odnosu na pružanje usluga, poštivanje intelektualnih sloboda, te osiguravanje svih budućih potreba svojih korisnika u cilju postizanja kvalitete i izvrsnosti u svom budućem djelovanju. Na ovaj način dokument u kojem se obznanjuju vizija i vrijednosti Knjižnice predstavlja mjeru poticanja unapređivanja kvalitete visokoškolske knjižnice u skladu s konceptom kvalitete kao metode za mjerenje uspješnosti poslovanja knjižnica. Knjižnice moraju mjeriti kvalitetu usluga i stupanj zadovoljstva korisnika uslugama samo unutar okvira postavljenih u vlastitoj viziji ili poslanju. Jer ako istaknuta razina i kvaliteta usluge proklamirana u viziji ili poslanju knjižnice ne dovede i do stvarnih poboljšanja usluga, korisnici će to uočiti i jasno iskazati (smanjenim dolaskom u knjižnicu, rezultatima anketa i sl.). 16 Knjižnica FFOS-a izradila je 2010. godine Strateški plan razvoja Knjižnice Filozofskog fakulteta u Osijeku za razdoblje 2010-2015., polazeći od Strategije razvoja Filozofskog fakulteta u Osijeku 2011.-2015.17 i Poslanja Knjižnice u kojem se ističe omogućavanje slobodnog pristupa informacijama potrebnim studentima i znanstvenonastavnom osoblju Filozofskog fakulteta u Osijeku, razvijanje informacijske pismenosti i općenito pružanje sveobuhvatne podrške knjižnice održavanju nastave, i osiguravanju potrebnih uvjeta za znanstveni i istraživački rad na fakultetu. I ostali strateški dokumenti i razvojni planovi doneseni su u cilju određivanja prioritetnih područja koja se najprije moraju unaprijediti: Smjernice za nabavu FFOS-a (politika nabave), Obrasci za komentare korisnika (žalbe i pohvale) i Politika zaštite Knjižnice FFOS-a.18 Svrha dokumenta Politika zaštite Knjižnice FFOS-a je definiranje obveza Knjižnice Filozofskog fakulteta u Osijeku u kontekstu zaštite knjižnične građe te osiguranje odgovarajućih smjernica koje će pomoći knjižničnom osoblju tijekom donošenja odluka koje se odnose na zaštitu knjižnične građe. Većinu od ovih dokumenata izradili su studenti smjera Informatologije Filozofskog fakulteta u Osijeku u okviru svog pilot – projekta "Izrada strateških dokumenata za Knjižnicu Filozofskog fakulteta u Osijeku".

Petr-Balog, Kornelija. Prema kulturi vrednovanja u visokoškolskim knjižnicama. Osijek : Filozofski fakultet, 2010., str. 118. 17 Filozofski fakultet Osijek. Strategija razvoja 2011.-2015. URL: http://www.ffos.unios.hr/interni/dokumenti.php?id=2 (2012-11-05) 18 Interni dokumenti Knjižnice. 16

RADIČEVIĆ

210 broj bibliografske jedinice

Metode samovrednovanja Knjižnice FFOS-a U sklopu pripremnih radnji vezanih uz vanjsku neovisnu periodičnu prosudbu sustava osiguravanja kvalitete Filozofskog fakulteta Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, koje je provelo Povjerenstvo za vanjsku neovisnu periodičnu prosudbu sustava osiguravanja kvalitete Agencije za znanost i visoko obrazovanje u studenom 2010., planirane su i realizirane određene aktivnosti u procesu samovrednovanja knjižnice. Tijekom postupka vanjske neovisne prosudbe Filozofskog fakulteta u Osijeku 23. i 24. studenog 2010. godine Povjerenstvo za vanjsku neovisnu periodičnu prosudbu sustava osiguravanja kvalitete AZVO-a posjetilo je i Knjižnicu FFOS-a te u skladu s programom posjeta razgovaralo i s voditeljicom Knjižnice u sklopu razgovora s administrativnim i tehničkim osobljem Fakulteta. Povjerenstvo je nakon posjeta dostavilo izvješće na temelju prikupljenih podataka tijekom posjeta, u kojem su prikazani rezultati prosudbe u vidu zapažanja, prijedloga i preporuka za poboljšanje sustava osiguravanja kvalitete Fakulteta.19 Filozofski fakultet dostavio je u veljači 2011. godine Očitovanje na Izvješće o vanjskoj prosudbi sustava osiguravanja kvalitete koje ne sadrži primjedbe ili zamjerke na rad Povjerenstva već u njemu proaktivno opisuje pozitivne promjene u razdoblju koje je uslijedilo neposredno nakon postupka vanjskog vrednovanja U njemu se ističe i pozitivna promjena u pogledu poboljšanja uvjeta rada u Knjižnici FFOS-a, budući da se premještanjem Učiteljskog fakulteta u novu zgradu oslobodio prostor dotada potreban knjižnici. Tijekom razdoblja naknadnog praćenja aktivnosti na osiguravanju sustava kvalitete na Fakultetu Knjižnica je podnijela tri izvješća o aktivnostima za unapređivanje kvalitete knjižničnih usluga i poslovanja Knjižnice FFOS-a (2009/2010., 2011. i 2012.). "Osnovna područja na kojima se nastoji unaprijediti kvaliteta knjižničnih službi i usluga Knjižnice obuhvaćaju: 

izgradnju knjižničnih zbirki u skladu s nastavnim planovima i programima pojedinačnih studija i Smjernicama za nabavu knjižnične građe u Knjižnici FFOS,



organizaciju informacija u pojedinačnim zbirkama i njihov pristup,



knjižnične usluge za korisnike (međuknjižnična posudba, edukacija korisnika, elektroničke usluge), Završno izvješće o rezultatima vanjske neovisne periodične prosudbe sustava osiguravanja kvalitete Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. URL: http://www.ffos.unios.hr/interni/serv.php?file=2729 (2013-03-30) 19

RADIČEVIĆ

210 broj bibliografske jedinice



analizu i vrednovanje knjižničnih usluga,



marketinške aktivnosti,



stručno usavršavanje djelatnica Knjižnice."20 Nadalje, Knjižnica je bila uključena i u proces unutarnje prosudbe knjižnične djelatnosti u okviru sustava osiguravanja kvalitete na Fakultetu. Unutarnja prosudba sustava osiguravanja kvalitete je mehanizam

praćenja i informiranja o stupnju

razvijenosti i učinkovitosti sustava koji se zasniva na unutarnjoj procjeni samih sudionika sustava, čime se osigurava korištenje vjerodostojnih informacija u sustavu i uključenost svih sudionika u sustav. Na osnovi provedene unutarnje prosudbe identificirana su područja koja je potrebno unaprijediti i dane odgovarajuće preporuke koje su pretočene u konkretne aktivnosti s određenim načinom i očekivanim rokom provedbe, te odgovornim osobama zaduženim za njihovu provedbu. Na osnovi činjenica dobivenih u postupcima vrednovanja i osiguravanja sustava kvalitete na Fakultetu Knjižnica planira svoje aktivnosti u slijedećem razdoblju, ali i smjer razvoja Knjižnice u cjelini. U okviru aktivnosti na unapređivanju sustava osiguravanja kvalitete na Fakultetu izrađen je i Marketinški plan Filozofskog fakulteta u Osijeku21 u sklopu kojeg je i timskim radom svih djelatnika Knjižnice izrađena SWOT analiza Knjižnice FFOS-a i Marketinški plan Knjižnice Filozofskog fakulteta u Osijeku, kako bi se

ostvarila

strategija, djelatnost i koncepcija razvoja koja će u središte pozornosti staviti korisnike knjižnice i njihove informacijske potrebe. Knjižnica se u svom marketinškom planu obraća svojim korisnicima (studentima, profesorima, vanjskim suradnicima) ali i široj društvenoj i znanstvenoj javnosti putem osobnog promoviranja svojih djelatnika, promocija, kroz zajedničke projekte, skupove, susrete i dr. U sklopu marketinških aktivnosti u 2011. godini izrađeni su papirnati informacijski letci: 

informacijski vodič za prvu godinu studija s osnovnim informacijama o knjižnici (radno vrijeme, usluge, rok posudbe i sl.),



informacijski vodiči po pojedinačnim studijima, Filozofski fakultet Osijek, Knjižnica. Aktivnosti za unapređivanje kvalitete knjižničnih usluga i poslovanja Knjižnice Filozofskog fakulteta u Osijeku. URL: http://web.ffos.hr/kvaliteta/dat/s_63/File/izvjestajkvaliteta2012.doc (2013-04-02) 20

Filozofski fakultet Osijek. Marketinški http://www.ffos.unios.hr/?id=44 (2013-04-04) 21

plan

RADIČEVIĆ

Filozofskog

fakulteta

Osijeku.

URL:

210 broj bibliografske jedinice



informacijski vodič o usluzi međuknjižnične posudbe,



informacijski vodič o bazama podataka. Također su izrađeni plakati s detaljnijim informacijama o usluzi međuknjižnične posudbe i edukacije korisnika te plakati povodom 50-godišnjice djelovanja Knjižnice Filozofskog fakulteta u Osijeku. Knjižnica FFOS-a promišljajući o svome poslovanju i razini kvalitete svojih usluga pod utjecajem vanjskog vrednovanja Filozofskog fakulteta u Osijeku, odlučila je poraditi na razvoju kulture vrednovanja, nastojeći istodobno uskladiti postupke i mjerila vanjskog vrednovanja visokih učilišta sa nastojanjima motiviranim "iznutra" odnosno željom djelatnika knjižnice da se usluga Knjižnice poboljša u interesu svojih korisnika. 22 Stoga će i dalje nastojati unapređivati svoje usluge i spremno odgovarati na sve potrebe suvremenih korisnika u dinamičnom informacijskom i tehnološkom okruženju te time dati svoj doprinos ostvarenju poslanja svoje matične ustanove u smislu postizanja izvrsnosti u svakom području obrazovnog i znanstvenog djelovanja. Anketiranje korisnika Knjižnice FFOS-a U cilju analize i vrednovanja svojih usluga Knjižnica FFOS-a provela je od svibnja do studenoga 2010. godine anketu Mjerenje zadovoljstva korisnika uslugama Knjižnice Filozofskog fakulteta u Osijeku. Anketa, koja se sastojala od 16 pitanja, provedena je tijekom 2010. godine na studentskoj populaciji (271 ispitanik) i na nastavničkoj populaciji korisnika (40 ispitanika). Studenti su ankete dobili u papirnatom obliku metodom slučajnog odabira, a nastavnici kombinirano putem elektroničke pošte i u papirnatom obliku. Područja djelovanja mjerenja kvalitete Knjižnice odnosila su se na:

uslugu Knjižnice FFOS-a u cjelini,

ii.

knjižničnu građu u Knjižnici FFOS-a,

iii.

i informacijske potrebe korisnika zadovoljene u Knjižnici FFOS-a. Osim toga, anketom se istražio i način saznanja za informacijske izvore i usluge Knjižnice te mogući pravac poboljšanja usluga.23

Plašćak, Bernardica ; Petr Balog, Kornelija. Per aspera ad astra : trnovit put jedne fakultetske knjižnice prema kvaliteti. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 54, ½(2011), str.89. 23 Rezultati ankete o zadovoljstvu korisnika knjižničnim uslugama. URL: http://web.ffos.hr/knjiznica/opsirnije.php?id=5 (2011-11-20)

RADIČEVIĆ

210 broj bibliografske jedinice

U cjelini su knjižničnim uslugama općenito najzadovoljniji nastavnici s prosječnom ocjenom 4,20 pri čemu je čak 90% potpuno zadovoljno ili zadovoljno, dok je kod studenata 88,3% potpuno zadovoljno ili zadovoljno s prosječnom ocjenom 4,04. Pri tome, studenti su najviše izrazili nezadovoljstvo knjižničnim fondom te lošom računalnom i internetskom opremom, a znanstveno-nastavno osoblje Fakulteta izrazilo je želju za više dostupnih baza podataka i bržu i promptniju međuknjižničnu službu.24 Budući da je stupanj zadovoljstva korisnika uslugama knjižnice jedan od pokazatelja kvalitete njenih usluga, Knjižnica Filozofskoga fakulteta u Osijeku provodit će anketiranje korisnika svake 3 godine s ciljem utvrđivanja područja knjižničnih usluga i poslovanja s kojima korisnici nisu zadovoljni te nastojati otkloniti uzroke nepovoljno ocijenjenih područja na temelju dobivenih rezultata uz uvažavanje mišljenja samih korisnika. Anketiranje korisnika Knjižnice FFOS-a prepoznala je kao korisnu metodu i uprava Fakulteta te je u Priručniku za osiguravanje kvalitete obrazovanja i znanstvenoistraživačkog rada na FFOS-u kao metoda analize rada knjižničnih službi i usluga navedeno ispitivanje zadovoljstva korisnika kojim će se utvrđivati učinkovitost knjižničnih službi i usluga s ciljem unapređivanja zadovoljavajućih i poboljšanja lošije ocijenjenih aktivnosti i usluga.25 Zaključak Samovrednovanje kao jedan od kriterija vrednovanja visokih učilišta uopće, koje je i zakonska obveza u Hrvatskoj, proces je koji traje te ga je nužno što prije započeti i konkretizirati. U tom smislu, i Knjižnica je FFOS-a, poštujući suvremene trendove u knjižničnoj teoriji i praksi, ali i osjećajući potrebu samodefiniranja i samoorganiziranja svoje djelatnosti, krenula u proces samovrednovanja vlastite knjižnične djelatnosti. U dosadašnjem procesu samovrednovanja primjenjivane su metode izrade razvojnih

Petr Balog, Kornelija ; Plašćak, Bernardica. Customer satisfaction at the Faculty of Philosophy Library in Osijek, Croatia. // Performance Measurement and Metrics 13, 2(2012), str. 77-78. URL: http://www.emeraldinsight.com/journals.htm?issn=14678047&volume=13&issue=2&PHPSESSID=7dqasmfua9nvrjok9e09vg1qu6 (2013-04-10) Filozofski fakultet Osijek. Priručnik za osiguravanje kvalitete obrazovanja i znanstveno-istraživačkog rada na FFOS-u. URL: http://web.ffos.hr/kvaliteta/dat/s_46/File/Pravilnik_o_ustroju_i_djelovanju_sustava_za_osiguranje_kvalitete_vis okog_obrazovanja_na_Filozofskom_fakultetu%20(1).doc (2013-04-10) 25

RADIČEVIĆ

210 broj bibliografske jedinice

planova i drugih strateških dokumenata knjižnice, SWOT-analiza i anketiranje korisnika. Iako su knjižnični djelatnici bili aktivno uključeni u sve procese i postupke vrednovanja i samovrednovanja na Fakultetu, stječe se dojam da se mjerila i pokazatelji kojima se AZVO rukovodi pri vrednovanju knjižničnih službi i usluga u okviru cjeline "Obrazovni resursi i pomoć studentima", odnose samo na aspekte prostorne i tehničko-informatičke opremljenosti knjižnice i kvalitete knjižničnog fonda. Međutim, u cilju sustavnijeg osiguranja kvalitete u knjižničnoj djelatnosti potrebno je osmisliti i određene dodatne relevantne pokazatelje te utvrditi okvirni model samovrednovanja kvalitete koji bi bio dostupan svim knjižnicama u cilju ujednačenog i sustavnog provođenja procesa samovrednovanja.26 Samovrednovanje u knjižnicama treba provoditi na način da se analizira i promišlja vlastita djelatnost, no ono mora biti komplementarno i vanjskom nadzoru nadležnih stručnih (regionalnih matičnih) službi. Osim toga, dosadašnji način vrednovanja visokoškolskih knjižnica u postupcima vanjske neovisne prosudbe fakulteta koji se zasnivao pretežno na kvantitativnom mjerenju opremljenosti knjižnica pokazao se nedodovoljnim i necjelovitim u odnosu na potrebne pokazatelje učinka knjižnica na kvalitetu nastave i kvalitetu studiranja na fakultetu. Stoga, okvirni model samovrednovanja treba polaziti ne samo od vrednovanja trenutnog stanja i kvalitete, već i identificirati sve prednosti i nedostatke u cilju određivanja

smjera

razvoja

pojedine

knjižnice.

Svrha

donošenja

modela

samovrednovanja nije samo dopuna sustava vrednovanja kvalitete obrazovanja na fakultetima koje se provodi putem AZVO-a, nego i pokazatelj smjera razvoja i načina poboljšanja usluga pojedine knjižnice u skladu sa navedenim relevantnim pokazateljima.

Literatura Coote, Helen ; Batchelor, Bridget . How to market your library service effectively. London : Aslib, The Association for Information Management, 1997. 26

Mcnicol, Sarah. Incorporating library provision in school self-evaluation..// Educational Review 56,3(2004), str. 292.URL: http://web.ebscohost.com/ehost/results?sid=cb721846-9949-4ee5-94496f7b2203d5aa%40sessionmgr113&vid=11&hid=111&bquery=DE+%22LIBRARIES+--+Selfevaluation%22&bdata=JmRiPWE5aCZsYW5nPWhyJnR5cGU9MCZzaXRlPWVob3N0LWxpdmU%3d (201210-12)

RADIČEVIĆ

210 broj bibliografske jedinice

Filozofski fakultet Osijek, Knjižnica. Poslanje. URL: http://web.ffos.hr/knjiznica/?id=1 (2012-11-20) Filozofski fakultet Osijek, Knjižnica. Aktivnosti za unapređivanje kvalitete knjižničnih usluga

poslovanja

Knjižnice

Filozofskog

fakulteta

Osijeku.

URL:

http://web.ffos.hr/kvaliteta/dat/s_63/File/izvjestaj-kvaliteta2012.doc (2013-04-02) Filozofski fakultet Osijek. Marketinški plan Filozofskog fakulteta u Osijeku.

URL:

http://www.ffos.unios.hr/?id=44 (2013-04-04) Filozofski

fakultet

Osijek.

Strategija

razvoja

2011.-2015.

URL:

http://www.ffos.unios.hr/interni/dokumenti.php?id=2 (2012-11-05) HRN ISO 11620 : Informacije i dokumentacije - Pokazatelji učinka knjižnica (ISO 11620:1998). Zagreb : Hrvatski zavod za norme, 2001. Lauc, Zvonimir. Samovrednovanje pravnih fakulteta. // Pravni vjesnik 10, 1/4 (1994), str. 15-29. Mcnicol, Sarah. Incorporating library provision in school self-evaluation. // Educational Review

56,

3(2004),

Str.

287-296.

URL:

http://web.ebscohost.com/ehost/results?sid=cb721846-9949-4ee5-94496f7b2203d5aa%40sessionmgr113&vid=11&hid=111&bquery=DE+%22LIBRARIES+-+Selfevaluation%22&bdata=JmRiPWE5aCZsYW5nPWhyJnR5cGU9MCZzaXRlPWVob3N0 LWxpdmU%3d (2012-10-12) Petr Balog, Kornelija ; Plašćak, Bernardica. Customer satisfaction at the Faculty of Philosophy Library in Osijek, Croatia. // Performance Measurement and Metrics 13, 2(2012), Str. 74-91. URL:

http://www.emeraldinsight.com/journals.htm?issn=1467-

8047&volume=13&issue=2&PHPSESSID=7dqasmfua9nvrjok9e09vg1qu6 (2013-04-10) Petr-Balog, Kornelija. Prema kulturi vrednovanja u visokoškolskim knjižnicama. Osijek : Filozofski fakultet, 2010. Plašćak, Bernardica ; Petr Balog, Kornelija. Per aspera ad astra : trnovit put jedne fakultetske knjižnice prema kvaliteti. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 54, ½(2011), str. 67-92. Pravilnik o mjerilima i kriterijima za vrednovanje kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta

studijskih

programa

http://www.foi.unizg.hr/Pretrazivanje-

dokumenata/Pravilnik-o-mjerilima-i-kriterijima-za-vrednovanje-kvalitete-iucinkovitosti-visokih-ucilista-i-studijskih-programa (2011-11-10)

RADIČEVIĆ

210 broj bibliografske jedinice

Pravilnik o ustroju i djelovanju sustava za osiguranje kvalitete visokog obrazovanja na Filozofskom fakultetu (pročišćeni tekst) 2011. URL: http://www.ffos.unios.hr/?id=44 (2012-09-05) Rezultati

ankete

zadovoljstvu

korisnika

knjižničnim

uslugama.

URL:

http://web.ffos.hr/knjiznica/opsirnije.php?id=5 (2011-11-20) Samovrednovanje škola : prva iskustva u osnovnim školama. / urednik Petar Bezinović. Zagreb : Agencija za odgoj i obrazovanje, Institut za društvena istraživanja, 2010. Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja URL: http://www.unidu.hr/datoteke/577izb/ESG_u_potpunosti.pdf (201111-20) Vidak, Ivana. Benchmarking u knjižnici. // Zbornik radova Međimurskog veleučilišta u Čakovcu 2, 2(2011). URL: http://hrcak.srce.hr/74968 (2012-07-10) Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. // Narodne novine 45(2009) Završno izvješće o rezultatima vanjske neovisne periodične prosudbe sustava osiguranja kvalitete Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. URL: http://www.ffos.unios.hr/interni/dokumenti.php?id=4 (2012-10-20)

RADIČEVIĆ

211 broj bibliografske jedinice

MREŽNA STRANICA FAKULTETSKE KNJIŽNICE Web page of the faculty library

Blanka Salatić Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Pravni fakultet sblanka@pravos.hr UDK / UDC 027.7:070 Stručni rad / Professional paper Primljeno / Received: 7.9.2012.

Sažetak Ovim radom želi se ukazati na nužnost i mogućnosti promoviranja fakultetskih knjižnica kroz mrežnu stranicu. Današnji način komuniciranja inzistira na praćenju promjena u institucijama od interesa, što su u ovom slučaju fakultetske knjižnice za studente i nastavno osoblje, kroz mrežnu stranicu. Studentska populacija, osobito u razvijenim zemljama, podrazumijeva da sve relevantne podatke koji im tijekom studija trebaju može dobiti pregledavanjem mrežne stranice fakulteta odnosno fakultetske knjižnice. Slijedom navedenoga, pregledane su mrežne stranice nekoliko knjižnica koje svojim izgledom i ponuđenim informacijama mogu poslužiti kao uzor. Stoga bi se zbog očekivanja potencijalnih korisnika trebalo redovito uređivati mrežnu stranicu i izvješćivati o svim novinama. Ono što je najvažnije jest učiniti fond i usluge knjižnice lako vidljivim. Ključne riječi: mrežna stranica, fakultetska knjižnica, visokoškolska knjižnica, opće informacije o knjižnici, knjižnične zbirke i usluge, online katalog,

SALATIĆ

211 broj bibliografske jedinice

Summary This paper has the aim to point to neccesity and possibilities of promoting the faculty libraries through a web page. Today the way of communication insists on following the changes in relevant institutions, which are in this case faculty libraries to students and teaching staff, through their web pages. The student population, especially in the developed countries, expects to get all the relevant information by searching web pages of the faculty or the faculty library. Subsequently, the web pages of a few libraries which, according to their design and the information they offer, can be used as a role model were reviewed. Therefore, considering the expectations of potential users, web pages should be edited on a regular basis and users should be notified about all the novelties. At the moment it is most important to make the collection and library services transparent. Key words: web page, faculty library Uvod Kvalitetan imidž svake pa tako i fakultetske knjižnice od iznimne je važnosti. S obzirom na navike mlađe populacije, bilo nastavnika bilo studenata, koja je uglavnom orijentirana na digitalne oblike mora se usmjeriti pozornost na uređivanje mrežne stranice. Ona je, na neki način, osobna iskaznica kojom se knjižnica predstavlja javnosti. Glede korisnika pred kojima je obilje informacija iz različitih izvora, knjižnica kao pouzdan izvor informacija prezentacijom svojih usluga treba doći na prvo mjesto i zadržati njihovu pozornost. Visokoškolske knjižnice svoju važnost nalaze u pitanjima značajnim za proizvodnju i uporabu znanstvenih informacija. Zahtjevi vremena su takvi da se od knjižnica očekuje da one svojom opremljenošću, osposobljenošću osoblja, pretplatom na stručne časopise i velike baze podataka mogu podržavati znanstveno nastavne postupke i biti osloncem studentima i znanstvenicima u njihovom radu.1 Koliko god se nastojalo poboljšati neke segmente poslovanja kao što su praćenje novih izdanja (tiskanih i elektronskih), nabava najpotrebnijih, unošenje istih u bazu fakultetske knjižnice i nastojanje da se sav fond Badurina, Boris ; Dragija Ivanović, Martina ; Krtalić, Maja. Vrednovanje knjižničnih službi i usluga akademskih i narodnih knjižnica // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 53, 1(2010), str. 53 1

100

SALATIĆ

211 broj bibliografske jedinice

nađe u bazi, bit će uzalud ukoliko se ti sadržaji ne učine transparentnima. Danas u Hrvatskoj veći broj fakultetskih knjižnica dobro prezentira svoj fond i usluge budući da je navedeno uglavnom vidljivo na mrežnim stranicama. Činjenica je da je mrežna stranica knjižnice mjesto na mreži koje okuplja ozbiljna nastojanja i znanja knjižničara koji žele stručno uputiti korisnike na traženu informaciju. U tim se nastojanjima ne bi smjelo izostaviti deset skupina2 podataka kroz koje bi mrežna stranica trebala ponuditi svoj sadržaj: opće informacije, podatci o odgovornosti, datum zadnje promjene sadržaja, online katalozi, elektronički izvori, usluge knjižnice, informacijska služba, upute i pomoć te izobrazba u pretraživanju i novosti. No je li knjižničarima moguće u potpunosti pružiti sve što bi bilo poželjno? Po mišljenju nekih ljudi u Microsoftu do 2020. godine 50% svega što čitamo bit će u elektronskom obliku. ... najpozvanija mjesta za digitalizaciju su ustanove koje skupljaju tiskanu građu ili su centri naobrazbe, a to su državne knjižnice i fakulteti.3 No međutim, u nekim knjižnicama zbog nedostatka knjižničnog osoblja prilike ne dopuštaju da se na mrežnoj stranici knjižnice nađe više od ograničene prezentacije njezina fonda i korisnih smjernica na važne izvore informacija. U većim pak knjižnicama, gdje su poslovi nužno podijeljeni, taj dio na temelju informacija koje dobiva od kompetentnih najčešće obavlja informatičar. Obično informatičar, koji održava mrežne stranice fakulteta, zbog prevelikog obujma posla za koji je zadužen ne uspijeva pravovremeno ažurirati stranice knjižnice. Budući da uređivanje stranice knjižnice fakulteta traži upućenost u najnovija zbivanja vezano uz informacije iz struke odnosno znanosti kojom se bavi matična institucija, bilo bi idealno kada bi sistemski/a knjižničar/ka vodio/la brigu o ovakvom obliku obavješćivanja. Jedan o hrvatskih uzora kako bi trebale izgledati mrežne stranice visokoškolske knjižnice je stranica Središnje medicinske knjižnice u Zagrebu.4 Početna stranica je vrlo pregledna i uvažava sve bitne kategorije. U središtu stranice izmjenjuju se fotografije predstavljajući vanjski izgled te unutarnje prostore. Na naslovnoj su traci opcije s podacima o knjižnici, kontaktu i lokaciji te pretraživač. S lijeve su strane izbornici: katalog SMK, baze podataka, časopisi, knjige i mrežni izvori. Sredinom su stupci sa E-izvorima, potom SMK izdvaja, SMK Faletar, Sanjica Koraljka Golub; Ana Sudarević. Smjernice za izradu mrežnih stranica školskih knjižnica: usporedba hrvatskih i stranih primjera, 2002. Dostupno na: URL: http://homes.ukoln.ac.uk/~kg249/publ/FaletarGolubSudarevic-Crikva-2002-hrv.pdf (2013-04-13) 3 Kren, Boris : Elektroničko izdavaštvo // Seminar o pravcima razvoja grafičke industrije i tiskarstva' – petak, 28.02 i subota 01.03.2003 u Stubičkim toplicama [online]. Dostupno na: URL: http://www.ziljak.hr/tiskarstvo/tiskarstvo03/clanci/koren/k_06.html (2012-05-21) 4 URL: http://smk.mef.unizg.hr/index.php/hr/ (pregledano: 2013-04-03) 2

SALATIĆ

101

211 broj bibliografske jedinice

odabire i najnovije s tim da se svaki stupac dijeli u potkategorije. U dnu stranice nalazimo podatak o uredništvu, kako ga kontaktirati, radno vrijeme knjižnice te datum zadnje izmjene što ukazuje da se doista dnevno ažurira. Što nudi svijet Kako bi se fakultetsku knjižnicu što bolje predstavilo korisno je pregledati mrežne stranice sličnih knjižnica u zemlji5 i inozemstvu. Putem poveznica koje slijede, donekle nasumce izabranih, uglavnom visokoškolskih knjižnica europskih zemalja te dviju zemalja drugoga kontinenta – SAD-a i Kanade, možemo vidjeti kakav je pristup odnosno što se sve treba ponuditi korisniku. Na stranici http://www.rewi.hu-berlin.de/ri/jf/ vidljive su poveznice svih pravnih fakulteta njemačkoga govornog područja. S te su stranice u ovom radu pobliže prikazane tri visokoškolske pravne knjižnice - u Regensburgu, Beču i Berlinu. Sveučilište Regesburg6 jedno je od omiljenih u Njemačkoj. Sam grad ima oko 150.000 stanovnika i 20.000 studenata. Prema vidljivome na mrežnoj stranici Knjižnica Pravnoga fakulteta u sklopu Sveučilišne knjižice u Regensburgu nudi doista bogat izbor za svakog zainteresiranog korisnika. Iskaznica je besplatna za svakoga i može se dobiti tijekom prijepodneva tj. do 12.30 sati svakog radnog rada ili prema dogovoru, ali i online. Između ostaloga Čitaonica za pravo i gospodarstvo je otvorena od 8 sati ujutro do 2 sata iza ponoći osim subotom kada radi od 9 do 18 sati. Knjižnica posjeduje oko 250.000 svezaka knjiga, 590 naslova časopisa u tiskanom obliku i 2546 u elektronskom obliku. Na raspolaganju je 538 mjesta u jednoj sali i 232 u drugoj, 3 stroja za kopiranje na kovanice i 2 stroja za skeniranje čije je korištenje besplatno. Moguća je i posudba knjiga na daljinu. Elektronska knjižnica časopisa omogućuje pristup brojnim svima dostupnim besplatnim bazama te određenim isključivo za pripadnike sveučilišta. Pretraživač je odličan kao i dostupnost svemu što je potrebno njihovim korisnicima. Mrežna stranica knjižnice za pravne znanosti pri Bečkom sveučilištu obuhvaća sve bitne elemente: podatke o knjižnici, radnom vremenu, prostoru, osoblju te uslugama

URL: http://lib.irb.hr/web/hr/knjiznice/itemlist/category/36-fakultetske_knjiznice.html (pregledano: 2012-0521) 6 Universitätsbibiliothek Regensburg. URL: http://www.uni-regensburg.de/bibliothek/faecher/rechts-undwirtschaftswissenschaften/recht/index.html (2012-05-12)

102

SALATIĆ

211 broj bibliografske jedinice

i podacima o odgovornosti za stranicu. Doznaje se da knjižnica funkcionira na prostoru od 6 katova i prema tablici je vidljivo koja je zbirka na kome katu kao i radno vrijeme. Korisnici se upućuju kako se snaći i ponašati u pojedinim prostorima. Vezano za korištenje građe na četiri kata je otvoren pristup građi. Osobitost je ove knjižnice da je moguće posuditi ukupno deset djela u pravnoj knjižnici i čak pedeset u sveučilišnoj na rok od 84 dana te po potrebi i produžiti ako se nitko nije predbilježio za istu građu. Ukoliko je broj primjeraka ograničen dopušta se jednodnevna posudba do sutradan u 11:30 sati kao i tijekom vikenda što znači do ponedjeljka u isto vrijeme. Internet je moguće koristiti i s vlastitog prijenosnog računala. Na svakom katu od trećeg do šestog nudi se usluga kopiranja uz upotrebu za to namijenjene kartice. Vezano za istraživanje nudi se sedam baza podataka, četiri online kataloga i šest pravnih poveznica. Zaposlena su

knjižničara.

Više

navedenome

vidljivo

stranici

http://bibliothek.univie.ac.at/fb-rewi/. Knjižnica za pravne znanosti pri Slobodnome sveučilištu u Berlinu (FU Berlin)7 putem mrežne stranice pruža vrlo detaljne podatke o svome djelovanju. Ističe se 87 radnih sati kroz tjedan te striktno navodi vrijeme kada je i zbog kojih praznika zatvorena. Uz plan knjižnice po razinama objašnjeno je kako se snaći u prostoru i izvan knjižnice odnosno kako doći do zgrade. Glede prostora ovo je jedna od knjižnica koja osigurava uvjete za rad osobama s posebnim potrebama ali i omogućuje rad u tišini, u grupi, ili uz obitelj. Pored knjižnoga fonda od cca 800.000 svezaka, čitaonice časopisa sa svim značajnim stručnim i znanstvenim naslovima nude se i brojni pretraživači. Na raspolaganju je preko 520 mjesta za rad. Između raznih uobičajenih automata ovdje je također i jedan koji nudi visoko kvalitetne čepiće za uši za zaštitu od bilo kakvih zvukova koji bi ometali rad. Najavljuju se i usluge razgledanja knjižnice i obavješćuje po datumima o svim zbivanjima kroz vrijeme do par mjeseci unaprijed. U knjižnici je zaposleno dvadeset knjižničara. Iako su stranice vrlo pregledne, toliko je zanimljivih sadržaja te je unatoč nastojanju kratko pregledati samo ciljano teško ne doći u iskušenje i ne poželjeti posjetiti sve stranice te ju napokon i fizički obići. Pravna knjižnica Sveučilišta Cambridge8 je osobita po svojoj funkciji – isključivo je referentna. Građa se ne posuđuje osim iznimno studentima Fakulteta tijekom noći i Freie Universität Berlin – Bibliothek Rechtswissenschaft. URL: http://www.jura.fu-berlin.de/bibliothek/index.html (2012-05-12) 8 Squire Law Library University of Cambrige. http://www.squire.law.cam.ac.uk/ (2012-05-12) 7

SALATIĆ

103

211 broj bibliografske jedinice

vikendom te doktorantima i članovima Fakulteta kratkoročno. Na mrežnoj stranici podaci su o knjižnici, građi i njenom korištenju, radnom vremenu, uslugama i mecenama. Kroz prostor na tri kata u kome knjižnica djeluje moguć je virtualni obilazak. Osoblje čini osam knjižničara. Kao usluge navode: mogućnost međuknjižnične posudbe preko glavne Sveučilišne knjižnice, šest fotokopirnih strojeva na prvom katu i dva na trećem koji se koriste uz za to namijenjene kartice, četiri računala za pretraživanje samo za studente prava Sveučilišta (samo uz korisničko ime) s tim da su na drugom i trećem katu računala povezana s pisačima. Zbirke su na mrežnoj stranici raspoređene ovisno o smještaju, po katovima i klasifikaciji. Elektronski izvori podijeljeni su na općenite, na eknjige, e-časopise i baze, a određena izvješća na mrežnoj dostupna su samo članovima sveučilišne zajednice. Bora Laskin, knjižnica Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Torontu9 ima vrlo preglednu mrežnu stranicu sa svim obveznim elementima i s dosta preglednika koji omogućuju niz korisnih informacija. To je referentna i istraživačka knjižnica koja nudi otvoren pristup građi za sve, ali mogućnost posudbe samo onima koji posjeduju iskaznicu knjižnice što su uglavnom studenti, nastavnici te istraživači Fakulteta. Postoje i upute za posjetitelje koji mogu ograničeno koristiti usluge knjižnice u odnosu na pripadnike Fakulteta. Ono što ju izdvaja od ostalih je isticanje poslanja i napomena o poštovanju standarda Sveučilišta glede uređivanja i dostupnosti mrežne stranice.10 Pored toga navode i strateška usmjerenja kroz aktivno sudjelovanje u podupiranju poslanja i ciljeva Sveučilišta te promicanje istih putem knjižničnih usluga i zbirki; inovativne usluge – u skladu s mogućnostima trude se uvoditi nove usluge za širu sveučilišnu zajednicu, alumnije i ine; pridružene zbirke – skupljaju, organiziraju i pružaju pristup informacijama precizno i pravovremeno; učinkovite upute u vidu stručne pomoći u pronalaženju i procjenjivanju pravnih informacija putem osobne suradnje s korisnicima, formalnih treninga u učionici i virtualnih na mreži. Korisnik ima mogućnost provjeriti vlastiti račun, elektronski platiti zakasninu, predložiti naslov za nabavu te rezervirati naslov za posudbu na kraći rok ukoliko upiše naziv i kod kolegija te ime predavača unutar Sveučilišta. Također je, ukaže li se potreba, moguće kontaktirati

Bora Laskin Law Library. URL: http://library.law.utoronto.ca/ ; URL: http://www.law-lib.utoronto.ca/faculty.htm (2012-05-12) 10 University of Toronto's accessibility standards for websites URL: http://www.law.utoronto.ca/accessibility (2013-04-08)

104

SALATIĆ

211 broj bibliografske jedinice

knjižničara putem „chata“. U knjižnici je zaposleno 13 knjižničara. Informacijska služba dostupna je korisnicima od 10 do 16 sati i putem elektronske pošte te prema dogovoru s knjižničarom. Na stranici Harvardske škole prava pri Sveučilištu11 nalazimo sve podatke koje suvremeno akademsko društvo očekuje: podatak o uslugama, pristupu i načinu korištenja svih ponuđenih izvora informacija za istraživače, studente i nastavnike odnosno pripadnike Sveučilišta. Svi oni ispunjavaju pristupnice s opisom zahtjeva. Korisnici koji trebaju veći broj knjiga odnosno jedinica građe mogu rezervirati studijsku sobu, ali uz jamstvo člana Fakulteta a prethodno im se preporuča proučiti pravila takvoga načina korištenja knjiga. Također je moguće izabrati tihu zonu, zonu za grupni rad, zonu gdje je dopušteno koristiti mobitel te zonu u koju je dopušteno unositi hranu i piće. Savjetodavni sastanci s knjižničarem najavljuju se putem obrasca. Nudi se i iznajmljivanje tehničkih pomagala: tableta, slušalica, USB-a, projektora te bežični internet i dr. Svi su prostori dostupni osobama s posebnim potrebama, a treba li im pomoć prilikom boravka u knjižnici moguće najaviti se putem elektronske pošte ili telefona. U svrhu pretraživanja na raspolaganju su online katalozi: knjiga na matičnom Sveučilištu, članaka (uz zaporku) i to u stručnoj, znanstvenoj literaturi kao i novinama, radnim materijalima i izvješćima značajnih organizacija. Sve je popraćeno i uputama kako koristiti danu opciju. Pruža se mogućnost provjeriti što je pristiglo u knjižnicu u određenom razdoblju koje sam korisnik izabere. Knjižničari pravnici zaduženi su za pojedine grane prava, a sve što su kroz vrijeme pripremili za korisnike na stranici je bogato obrazloženo i lako je pregledno, ali uglavnom za pripadnike Fakulteta. Međuknjižnična posudba je također rezervirana samo za njih. Na stranici je i digitalna zbirka vrlo vrijednih i važnih materijala od 12 st. na dalje.

O brojnim opcijama

ponuđenim na mrežnim stranicama, o fondu kao i pratećim uslugama brine 77 zaposlenih. 2009. godine knjižnica je reorganizirana kako bi bila u skladu sa strateškim inicijativama. Funkcije se usmjeravaju k većoj učinkovitosti koja će omogućiti knjižnici proširenje usluga kako bi se mogla nastaviti nositi s novim zahtjevima. Knjižnica pokušava

ponuditi

podršku

empiričkim

istraživanjima,

prikupiti

što

više

interdisciplinarnih i međunarodnih materijala – te podupirati studijske programe harvardske škole prava. Postoje četiri glavne jedinice knjižničnih usluga. Jedinica za 11

Harvard Law School Library. Havard University http://www.law.harvard.edu/library/about/index.html (2012-0512)

SALATIĆ

105

211 broj bibliografske jedinice

razvoj zbirki i digitalizaciju se najviše razlikuje od bilo koje druge jedinice u prethodnoj organizaciji. Ona sjedinjuje potporu za inicijative digitalizacije knjižnice na jednom mjestu s ciljem stvaranja internog digitalnog laboratorija.12 U američkim i kanadskim fakultetskim i sveučilišnim knjižnicama, iz naše perspektive, gotovo da nema stručne informacije koju je nemoguće dobiti. Najvažnija od navedenih opcija jest pretraživost, preglednost fonda knjižnica matičnoga fakulteta koji studenti pohađaju. Riječ je, ne samo o visokoškolskim knjižnicama milijunskih gradova, nego i onima od 100 – 150.000 stanovnika koje su u stanju pružiti izuzetno kvalitetne podatke i građu, a istovremeno su povezane s brojnim knjižnicama i bazama diljem svijeta. Analizu sadržaja mrežnih stranica visokoškolskih knjižnica engleskoga govornog područja13 u svojoj je doktorskoj disertaciji temeljito obradila Jadranka Stojanovski. Iz tog obimnog teksta koji govori o stanju i mogućnostima koje pružaju mrežne stranice s pokazateljima razvoja digitalne knjižnice trebalo bi nastojati primijeniti sve što bi doprinijelo boljitku, kako za korisnike tako i za knjižnice. Nužno se moramo zagledati u „najstarije i najveće knjižničarsko društvo na svijetu“ American Library Association, ALA. Jedna od ALA-inih koordinacija je Udruženje knjižnica na koledžima i znanstvenih knjižnica (Association of College and Research Libraries, ACLR) ... i najveća je ALA-ina koordinacija, a oni koji sudjeluju u njegovu radu kažu da je to koordinacija koja usmjerava i određuje rad cijele ALA-e. Zaista, u SAD-u su visokoškolske knjižnice priznate kao one koje vode i usmjeravaju cijelo knjižničarstvo. ... ACLR Statistics bilježe sve aspekte djelovanja znanstvenih knjižnica – zbirke, troškove, osoblje, usluge. ...smatraju da je neophodno da se njihov rad točno razumije i cijeni.14 Pregledom izabranih stranica uočava se raznovrsnost ponuđenih podataka i potiče na otvaranje svih mogućih opcija. Razvidno je da na tomu rade timovi ljudi i to od 12

In 2009, the library (again) reorganized to meet strategic initiatives. Functions are being streamlined for greater efficiency that will enable the library to expand services to continue to meet new demands. The library seeks to offer empirical research support, collect more interdisciplinary and international materials – and to support Harvard Law School’s Programs of Study. There are four main library service units. The Collection Development and Digitization unit differs most markedly from any unit in the previous organization. It consolidates support for the library’s digital initiatives in one place, with the goal of creating an in-house digital lab. Dostupno na: URL: http://www.law.harvard.edu/library/about/history/ (2012-05-21) 13 Stojanovski, Jadranka. Analiza sadržaja web stranica visokoškolskih knjižnica s pokazateljima razvoja digitalne knjižnice . Zagreb: vlastita naklada, 2011., str. 4 Dostupno na: http://fulir.irb.hr/414/1/PHD_Stojanovski2011.pdf (2013-04-13) 14 Arthurs, A. Knjižnice u kampusima u Sjedinjenim Američkim državama: izazovi promjena // Nove strategije u specijalnim i visokoškolskim knjižnicama: Zagovaranje i prikupljanje financijskih sredstava / 8. dani specijalnih i visokoškolskih knjižnica, Opatija, 27.-29. travnja 2006. ; uredile Alisa Martek i Irena Pilaš. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2007.

106

SALATIĆ

211 broj bibliografske jedinice

osam do osamdeset ljudi. Svakako, to ovisi o značaju institucije i okruženju u kome knjižnica djeluje. Osječke fakultetske knjižnice na mreži Danas se očekuje da se na mrežnoj stranici fakultetske knjižnice, kao ustrojbene jedinice fakulteta i temeljne podrške nastavnoga procesa, pored osnovnih podataka o knjižnici – lokaciji, radnom vremenu, prostoru kojim raspolaže, osoblju, opremljenosti omogući online pregled čime ista raspolaže. Vidljivost fonda kojim knjižnice raspolažu je onaj nedostatak koji je najuočljiviji na mrežnim stranicama osječkih fakulteta. Osječko sveučilište još uvijek nema sveučilišnu knjižnicu kakvu studenti i akademski građani trebaju. Stoga su nužno orijentirani na knjižnicu fakulteta kojega pohađaju. Unatoč naporu kojega poduzimaju zaposleni u tim knjižnicama, dostizanje razine koju imaju neke hrvatske, a pogotovo srednjoeuropske fakultetske knjižnice, zahtijeva priličan put. O mrežnim stranicama knjižnica osječkoga sveučilišta kao i o potrebi za zajedničkim portalom pisale su autorice Hasenay i Mokriš Marendić15 te kao nedostatke najvećih knjižnica Sveučilišta: Ekonomskoga, Filozofskoga te Pravnog fakulteta navele nedovoljnu ažurnost i propuste po pitanju upućivanja korisnika u online usluge. Istraživanje koje spominju autori je provedeno 2009. i u radu su istraženi postojeći modeli i načini informiranja i edukacije korisnika - studenata i znanstveno-nastavnog osoblja, vezano uz online baze podataka koje osigurava Centar za online baze podataka, a dostupne su na mrežnim stranicama fakultetskih knjižnica i središnje sveučilišne knjižnice Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.16 Većina ih eventualno elektronički obrađuje omeđene publikacije no na način koji ne dopušta istovremeno i vidljivost. Na osječkome sveučilištu moguće je online pregledati fond samo dvije fakultetske knjižnice – Filozofskog i Pravnoga fakulteta te Odjela za matematiku, fiziku i biologiju iako još uvijek ne u cijelosti no velikim dijelom. Knjižnice Sveučilišta uključene u Projekt SZI (Sustav znanstvenih informacija) imaju zajedničke e-kataloge koji su pretraživi po svakoj knjižnici pojedinačno, ali i skupno što je dobro jer se vidi ima li tko Hasenay, Sanda ; Mokriš Marendić, Svjetlana. Što je to na mrežnim stranicama knjižničnog sustava Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku // Knjižnice: kamo i kako dalje? / 11. dani specijalnih i visokoškolskih knjižnica . zbornik radova / uredile Tamara Krajna i Alisa Martek. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2010., str. 171 16 isto 15

SALATIĆ

107

211 broj bibliografske jedinice

od umreženih traženu građu. Problem tih kataloga je što knjižnice podatke ako šalju, šalju par puta godišnje i takav način ne može dostatno zadovoljiti korisnike. Ključ za rješenje preglednosti fonda svih fakultetskih i odjelskih knjižnica sastavnica Sveučilišta bio bi kvalitetan održivi softver. Imperativ je to ukoliko se misli ići ukorak sa suvremenim svijetom, napose u znanosti. Ostale knjižnice nastoje nadomjestiti nedostatak vidljivosti vlastite baze poveznicama na druge izvore. Najčešće je to suradnja sa srodnim institucijama u zemlji i inozemstvu. Unazad godinu, dvije dana može se uočiti pomak na stranicama spomenutih knjižnica17 barem kada je riječ o osnovnim obilježjima mrežnih stranica „uvažavanjem elemenata koji se odnose na svrhu, sadržaj, ... te funkcionalnost jer je osnovni cilj omogućiti korisnicima lakši pristup i korištenje sadržaja tih stranica.“18 Nastoji se stvoriti čim bolja suradnja s korisnikom i obavješćivati o svim novinama koje knjižnica nudi. Činjenica je da na poučavanju korisnika treba još poraditi no najbitnije je prezentirati ono čime matična knjižnica raspolaže – učiniti vidljivim sve naslove što knjiga što periodike i napose analitike koja u ovim turbulentnim vremenima često istraživačima puno znači. Međuknjižničnu bi suradnju, koja obuhvaća i posudbu, bilo također lakše provoditi kada bi svaka knjižnica imala pregledan online katalog, a time bi se uvelike smanjili i troškovi. Danas su baze podataka opcija koju teško može što zamijeniti te je korisnicima od iznimnog značaja dostupnost istih. Mrežne stranice knjižnica nekih fakulteta osječkog sveučilišta omogućuju pristup određenim bazama ali uglavnom s fakulteta. Stoga je bitno na mrežnoj stranici korisnike upoznati s izvjesnim mogućnostima nalaženja potrebnih izvora. Očekuje se da će uz sveučilišnu knjižnicu, u pravom smislu te riječi, te stvaranje zajedničkog mrežnog portala i mrežno poslovanje knjižnice napokon ispuniti svoje poslanje te redovito upućivati sve korisnike na relevantnu građu. Zaključak Razmatrane mrežne stranice značajnijih visokoškolskih knjižnica mogu poslužiti kao uzor knjižnicama osječkih fakulteta, nešto prema čemu bi se trebalo težiti kako bi se 17

Vidi poveznice: http://web.ffos.hr/knjiznica/ ; http://www.pravos.unios.hr/knjiznica/ ; http://www.ptfos.unios.hr/index.php/knjiznica ; http://www.mathos.unios.hr/ 18 Faletar, Sanjica ; Koraljka Golub; Ana Sudarević. Smjernice za izradu mrežnih stranica školskih knjižnica: usporedba hrvatskih i stranih primjera, 2002. Dostupno na: URL: http://homes.ukoln.ac.uk/~kg249/publ/FaletarGolubSudarevic-Crikva-2002-hrv.pdf (2013-04-03)

108

SALATIĆ

211 broj bibliografske jedinice

isto napokon i ostvarilo. Ti primjeri potiču na uređivanje mrežnih stranica prema dostupnim smjernicama. Taksonomija upućuje na tri osnovne kategorije: opće informacije o knjižnici, knjižnične zbirke i usluge te ih „razgranava“ u podkategorije prema nastavnim i istraživačkim aktivnostima i potrebama potencijalnih korisnika. S obzirom da su mrežne stranice mjesta koja opslužuju neograničen broj korisnika s bilo koje lokacije, vrlo su važne početne stranice s kojih bi se brzo i lako dobili najznačajniji ponuđeni sadržaji. Na mrežnim stranicama važno je podastrijeti podatke o samoj knjižnici, njezinome poslanju te svim bitnim informacijama po kojima je posebna u odnosu na ine, a što se temelji na potencijalima kao što su kvalitetan fond, opis usluga, poveznice na tražilice, na referentnu građu, baze podataka, časopise te napokon osoblje. Privlačna mrežna stranica zanimljivoga dizajna na kojemu će se naći informacije o poznatim znanstvenicima, izreke poznatih ljudi iz struke i znanosti, informacije o događanjima te mogućnostima savjetovanja s knjižničnim osobljem zacijelo će polučiti zanimanje korisnika. Predstavljanje knjižnica na taj način zahtijeva nužne promjene i u redefiniranju zbirki koje će se kroz vrijeme morati digitalizirati zbog značaja javno dostupnih sadržaja u mrežnom prostoru. Ono ujedno ima i ulogu privući pozornost na kvalitetu ustanove te zanimanje kako budućih studenata tako i potencijalnoga nastavnog kadra. Nove usluge otvaraju i mogućnost dostave informacija, odnosno digitalnih sadržaja kao npr. pay per view19, te knjižnice i njihovi korisnici počinju djelovati kao virtualna zajednica. Iako na rastuće potrebe nije lako odgovoriti, prilagodba je nužna jer već sutra smo u Europskoj Uniji, gdje je konkurencija stvarnost. Eppur si muove.

Literatura Aparac-Jelušić, Tatjana. Evaluacija knjižničnih službi i usluga u narodnoj knjižnici // Međunarodno savjetovanje Narodne knjižnice izazov promjena : zbornik radova, Gradska biblioteka Rijeka HBD, Lovran, 25. i 26. rujna 1997. Rijeka ; Zagreb : Gradska biblioteka Rijeka : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1997. str. 69-75.

model naplaćivanja usluga pružanja uvida korisnicima u sadržaj koji institucija nudi na svom mrežnom mjestu

SALATIĆ

109

211 broj bibliografske jedinice

Arthurs, A. Knjižnice u kampusima u Sjedinjenim Američkim državama: izazovi promjena // Nove strategije u specijalnim i visokoškolskim knjižnicama: Zagovaranje i prikupljanje financijskih sredstava / 8. dani specijalnih i visokoškolskih knjižnica, Opatija, 27.-29. travnja 2006. ; uredile Alisa Martek i Irena Pilaš. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2007. str. 28-29. Badurina, Boris ; Dragija Ivanović, Martina ; Krtalić, Maja. Vrednovanje knjižničnih službi i usluga akademskih i narodnih knjižnica // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 53, 1(2010), str. 53. Faletar, Sanjica ; Koraljka Golub; Ana Sudarević. Smjernice za izradu mrežnih stranica školskih knjižnica: usporedba hrvatskih i stranih primjera, 2002. URL:

http://homes.ukoln.ac.uk/~kg249/publ/FaletarGolubSudarevic-Crikva-2002-

hrv.pdf (2013-04-03) Hasenay, Sanda ; Mokriš Marendić, Svjetlana. Što je to na mrežnim stranicama knjižničnog sustava Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku // Knjižnice: kamo i kako dalje? / 11. dani specijalnih i visokoškolskih knjižnica. zbornik radova / uredile Tamara Krajna i Alisa Martek. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2010., str. 171. Stojanovski, Jadranka. Analiza sadržaja web stranica visokoškolskih knjižnica s pokazateljima razvoja digitalne knjižnice. Zagreb: vlastita naklada, 2011. str. 4 URL: http://fulir.irb.hr/414/1/PHD_Stojanovski2011.pdf (2013-04-13) Izvori University of Toronto's accessibility standards for websites (2013-04-08) Dostupno na: URL: http://www.law.utoronto.ca/accessibility http://smk.mef.unizg.hr/index.php/hr/ http://www.rewi.hu-berlin.de/ri/jf/ http://www.uni-regensburg.de/bibliothek/faecher/rechts-undwirtschaftswissenschaften/recht/index.html http://bibliothek.univie.ac.at/fb-rewi/ http://www.jura.fu-berlin.de/bibliothek/index.html http://www.squire.law.cam.ac.uk/ http://library.law.utoronto.ca/ http://www.law.harvard.edu/library/about/index.html

110

SALATIĆ

212 broj bibliografske jedinice

ANALIZA SITNOG TISKA U MUZEJIMA I GALERIJAMA TE NJIHOVIM SPECIJALNIM KNJIŽNICAMA IZ VIZURE KNJIŽNIČARA Analysis of minor publications in museums, galleries and their special libraries from the perspective of a librarian

Ivana Knežević Muzej Slavonije Osijek ivana.knezevic@mso.hr UDK / UDC 025.174:026.07 Istraživanje / Research paper Primljeno / Received: 21.1.2013.

Sažetak Rad donosi istraživanje putem ankete, odnosno prikaz realnog stanja sitnog tiska u muzejima i galerijama, njihovim specijalnim knjižnicama, iskustva kolega te prevladavajući model tretiranja sitnog tiska u tim ustanovama, s posebnim osvrtom na sitni tisak u Muzeju Slavonije Osijek. Analiza sitnog tiska donosi podatke o nabavi sitnog tiska, količini, vremenskom razdoblju koje obuhvaća, ustroju, tipovima korisnika koji ga koriste, svrsi samog korištenja sitnog tiska, njegovoj obradi i mogućnostima digitalizacije. Ključne riječi: anketa, sitni tisak, specijalne knjižnice, muzeji, galerije, Muzej Slavonije Osijek Abstract The work brings research through a survey and review of the real situation of minor publications in the museums and galleries, their special libraries, experiences of colleagues and the predominant mode of treatment of minor publications in these

KNEŽEVIĆ

111

212 broj bibliografske jedinice

institutions, with special reference to minor publications at the Museum of Slavonia in Osijek. Analysis of minor publications provides information about how to obtain it, quantity, time period covered, organization, types of users who use it, the purpose of the use, its processing and digitization. Key words: survey, minor publications, special libraries, museums, galleries, Museum of Slavonia in Osijek Uvod Sitni tisak posebna je vrsta građe, kroz povijest često marginalizirana i zapostavljana zbog poteškoća oko njezina definiranja i sveobuhvatnosti. Riječ je o građi koju karakterizira efemernost, manja potreba za korištenjem, nedostupnost, masovnost istovrsnih publikacija, informativnost i promotivnost te razni fizički oblici i formati u kojima se pojavljuje.1 Ipak, tijekom vremena pokazalo se da ta građa postaje sve zapaženija, najčešće prilikom izučavanja kulturnih i socioloških fenomena te događanja u određenim vremenskim razdobljima.2 Dakle, postupno se prepoznaje vrijednost sitnog tiska pa je danas njegovo prikupljanje, obrada, zaštita, promocija i korištenje sve prisutnije, pri čemu je potrebno ustanoviti preporuke za njegovo prikupljanje, smjernice za zaštitu i obradu, te utvrditi postoje li standardi koji bi bili ujednačeni za sve baštinske ustanove, u prvom redu knjižnice. Istraživanje sitnog tiska u knjižnicama Cilj i svrha istraživanja Istraživanje, pregled i analiza sitnog tiska provedeni su iz više razloga. Prije svega, kako bi se utvrdilo realno stanje sitnog tiska u muzejskim i galerijskim knjižnicama. U radu je naglasak na sitnom tisku u muzejskim i galerijskim knjižnicama, 1

Usp. Zbirka sitnog tiska Croatica : upute za obradu, pohranu i osiguravanje dostupnosti / priredile Dorica Blažević, Dora Sečić, Vesna Turčin. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 1991. Str. 2. ; Upute za uporabu formata UNIMARC za kataložni opis sitnog tiska / izradile Dorica Blažević i Dubravka Salaj-Pušić. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2005., str. 4. 2 Usp. Čanjevac, Višnja. Uloga i udio sitnog tiska u zavičajnoj zbirci. // Zavičajne zbirke u narodnim knjižnicama : zbornik radova / priredila Jelica Leščić. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2011., str. 279.

112

KNEŽEVIĆ

212 broj bibliografske jedinice

budući da je istraživanje proveo muzejski knjižničar. Drugi razlog provođenja istraživanja jest problem obrade i potreba registracije sitnog tiska kao kulturnog dobra Republike Hrvatske. Naime, u okviru teme 37. skupštine Hrvatskog knjižničarskog društva Knjižnice u zajednici, održan je 30. rujna 2010. godine okrugli stol Kulturno dobro u knjižnicama : od prijave do registracije, na kojemu je istaknuta važnost registriranja neknjižne građe (plakati, sitni tisak) kao kulturnog dobra Republike Hrvatske.3 Kako bi se ta građa registrirala, potrebno ju je stručno obraditi. O poteškoćama s kojima se knjižničari susreću prilikom obrade sitnog tiska, svjedoči i dvodnevni skup pod nazivom Knjižnice u procjepu – stručna obrada neknjižne građe, održan u Sisku 13. i 14. prosinca 2012. godine. Treći razlog provođenja istraživanja jest istaknuti važnost sitnog tiska u Muzeju Slavonije Osijek, obzirom da je riječ o jednom od najstarijih hrvatskih muzeja, odnosno o najvećem kompleksnom muzeju u Hrvatskoj, u kojemu se sitni tisak prikuplja više od jednog stoljeća. Iz navedenih razloga proizlaze i ciljevi ovog istraživanja: 

utvrditi realno stanje, tretiranje i način obrade sitnog tiska u muzejskim i galerijskim knjižnicama;



istaknuti problem obrade te važnost ujednačene obrade sitnog tiska u svim knjižnicama zbog potreba registracije te građe kao kulturnog dobra Republike Hrvatske;



istaknuti važnost sitnog tiska pohranjenog u Muzeju Slavonije Osijek. Osnovna svrha ovog istraživanja bila je prikupiti i analizirati podatke kako bi se ukazalo na probleme s kojima se knjižničari, posebice specijalni knjižničari (muzejski i galerijski) susreću kada je u pitanju sitni tisak. Istraživanje bi trebalo poslužiti kao stručna i znanstvena potvrda svima onima koji se bave sitnim tiskom, napose kao povratna informacija za dosadašnje, ali i buduće bavljenje knjižničara sitnim tiskom u Muzeju Slavonije Osijek. Polazeći od poteškoća prilikom samog definiranja pojma sitnog tiska, njegove efemernosti, najčešće lokalnog i kratkotrajnog značaja, zbog čega i ostaje nedostupan, a vrlo često i zaboravljen, kao i činjenice da su specijalne knjižnice zapravo knjižnice u sastavu određenih ustanova i kao takve ne funkcioniraju samostalno – muzejske i

Usp. Komisija za zaštitu knjižnične građe, Dokumenti i linkovi, Okrugli stol: Kulturno dobro : od prijave do registracije, 2010. URL: http://www.hkdrustvo.hr/hr/strucna_tijela/26/publikacija/160/ (2013-03-20) 3

KNEŽEVIĆ

113

212 broj bibliografske jedinice

galerijske knjižnice prilagođene su potrebama muzeja i galerija – rad donosi sljedeće pretpostavke: 

još uvijek ne postoje jedinstveni standardi za prikupljanje i obradu sitnog tiska koji bi vrijedili za sve knjižnice, posebice specijalne, odnosno tretman sitnog tiska ovisi o ustanovi u kojoj se nalazi;



u muzejima i galerijama radi nedovoljan broj knjižničara, odnosno postoje knjižnice bez knjižničara;



sitni tisak ne obrađuju samo knjižničari, nego i kustosi;



visok postotak stručne neobrađenosti sitnog tiska. Metodologija istraživanja Anketa, definirana kao postupak određivanja određenih značajki i njihove važnosti na jedinicama neke cjeline,4 odnosno prikupljanje mišljenja i podataka među većim brojem osoba radi statistike, ispitivanja tržišta ili javnog mišljenja, ili kao baza za daljnja proučavanja,5 poslužila je kao instrument istraživanja sitnog tiska. S obzirom da slične ankete o istraživanju sitnog tiska, a posebice sitnog tiska u specijalnim knjižnicama, nisu rađene na području hrvatskog knjižničarstva, kao primjer metodologije istraživanja korištene su ankete vezane uz same specijalne knjižnice6, koje i jesu temeljni uzorak istraživanja. Anketni upitnik poslan je putem elektroničke pošte na odabrane adrese. Istraživanje sitnog tiska u muzejima i galerijama te njihovim specijalnim knjižnicama provedeno je u razdoblju od 27. travnja do 27. lipnja 2012. godine. Za uzorak su odabrane knjižnice članice Komisije za muzejske i galerijske knjižnice Sekcije za visokoškolske i specijalne knjižnice pri Hrvatskom knjižničarskom društvu (13)7 te muzeji i galerije Muzejske udruge Istočne Hrvatske (14)8. Anketni Usp. Kolarić, Vladimir; Petz, Boris. Statistički rječnik : tumač statističkih pojmova. Jastrebarsko : Naklada Slap, 1999. Str. 14. 5 Usp. Anketa. // Anić, Vladimir; Goldstein, Ivo. Rječnik stranih riječi. Zagreb : Novi Liber, 2004., str. 93. 6 Vuković-Mottl, Srna; Radovanlija Mileusnić, Snježana. Zavičajni fondovi (zbirke) u knjižnicama i muzejima : rezultati anketiranja. // 5. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture : zbornik radova / uredile Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarstvo društvo, 2002. Str. 168-182. ; Jokić, Maja; Bekavac-Lokmer, Fila. Pregled stanja specijalnih knjižnica u Hrvatskoj i trendovi razvoja. // Zbornik radova i priloga s 1. i 2. Dana specijalnog knjižničarstva Hrvatske / urednice Maja Jokić, Fila Bekavac-Lokmer, 2001. Str. 101-114. ; Pažur, Ivana; Konjević, Sofija. Hrvatske specijalne knjižnice na web-u. // Zbornik radova i priloga s 3. Dana specijalnog knjižničarstva Hrvatske / urednica Maja Jokić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2002., str. 47-55. 7 Knjižnice unutar sljedećih ustanova: Muzejski dokumentacijski centar (Zagreb), Strossmayerova galerija starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Zagreb), Muzej Slavonije Osijek, Arheološki muzej u Zagrebu, Arheološki muzej Istre (Pula), Zbirka umjetnina Ante i Wiltrud Topić Mimara – Muzej Mimara 4

114

KNEŽEVIĆ

212 broj bibliografske jedinice

upitnik poslan je i na sve adrese elektroničke pošte specijalnih (5)9 i visokoškolskih knjižnica (10)10 Društva knjižničara Slavonije i Baranje, dok je zbog većeg broja narodnih i školskih knjižnica članica Društva anketni upitnik poslan na određeni broj narodnih (9)11 i školskih knjižnica (10)12, vodeći se prepoznatljivošću i aktivnošću tih knjižnica u lokalnoj zajednici. Pri tome treba naglasiti kako se analiza rezultata istraživanja temelji na podacima dobivenim analiziranjem navedenih 27 muzejskih i galerijskih ustanova, kojima je prvenstveno i bila namijenjena, budući da ju je, kako je već spomenuto, proveo muzejski knjižničar. Dragocjeni podaci prikupljeni anketiranjem ostalih vrsta knjižnica poslužit će samo za usporedbu sa stanjem sitnog tiska u muzejskim i galerijskim ustanovama i njihovim specijalnim knjižnicama. Naravno, pri tom treba spomenuti i sitni tisak u krovnim knjižničnim ustanovama u Hrvatskoj i na području Slavonije i Baranje – Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek – iako je riječ o depozitnim knjižnicama koje primaju obvezni primjerak i koje iz tog razloga ne ulaze u istraživanje, već služe kao primjeri. Anketni upitnik sastojao se od 13 pitanja (otvorenog i zatvorenog tipa) kroz koja se željelo dobiti podatke o nabavi sitnog tiska, vrsti, količini, vremenskom razdoblju koje obuhvaća, ustroju, tipovima korisnika koji ga koriste, svrsi samog korištenja sitnog tiska, njegovoj obradi i mogućnostima digitalizacije.

(Zagreb), Arheološki muzej u Splitu, Zavičajni muzej Našice, Tehnički muzej (Zagreb), Hrvatski prirodoslovni muzej (Zagreb), Muzej grada Koprivnice, Muzej za umjetnost i obrt (Zagreb) te Hrvatski školski muzej (Zagreb). 8 Muzej Brodskog Posavlja (Slavonski Brod), Gradski muzej Požega, Gradski muzej Vinkovci, Gradski muzej Nova Gradiška, Muzej Valpovštine (Valpovo), Gradski muzej Vukovar, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Muzej grada Pakraca, Galerija likovnih umjetnosti Osijek, Muzej Đakovštine (Đakovo), Gradski muzej Virovitica. Na anketu nisu odgovorili: Zavičajni muzej „Stjepan Gruber“ (Županja), Zavičajni muzej Slatina, Muzej grada Iloka. 9 Knjižnice unutar sljedećih ustanova: Opća županijska bolnica Požega (Stručno-medicinska knjižnica), Saponia d.d. (Osijek), Klinički bolnički centar Osijek (Odjel stručne knjižnice) te Samostan Milosrdnih sestara Svetoga Križa (Đakovo). Na anketu nije odgovorio Poljoprivredni institut (Osijek). 10 Knjižnice unutar sljedećih ustanova: Učiteljski fakultet u Osijeku, Građevinski fakultet Osijek, Elektrotehnički fakultet Osijek, Filozofski fakultet u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek, Veleučilište u Požegi, Umjetnička akademija u Osijeku, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, tj. Središnja nadbiskupijska i fakultetska knjižnica. Na anketu nije odgovorio Ekonomski fakultet u Osijeku. 11 Gradska knjižnica i čitaonica Valpovo, Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci, Gradska knjižnica Beli Manastir, Gradska knjižnica i čitaonica Belišće, Gradska knjižnica i čitaonica Đakovo, Gradska knjižnica Vukovar, Gradska knjižnica i čitaonica Požega, Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica Našice. Na anketu nije odgovorila Gradska knjižnica Slavonski Brod. 12 Knjižnice unutar sljedećih ustanova: OŠ Vladimir Nazor Čepin, OŠ Josipa Jurja Strossmayera Đurđenovac, OŠ kralja Tomislava Našice, OŠ „Mladost“ Osijek te OŠ „Retfala“ Osijek; Ugostiteljsko-turistička škola Osijek, Ekonomska i upravna škola Osijek, Strojarska tehnička škola Osijek, III. gimnazija Osijek te Obrtnička škola Antuna Horvata Đakovo.

KNEŽEVIĆ

115

212 broj bibliografske jedinice

Analiza rezultata i rasprava Od 27 ispitanih muzeja i galerija, njih 24 odgovorilo je na anketni upitnik (88,89%), od toga 21 ustanova (87,50%) prikuplja sitni tisak. Iako je sitni tisak Muzeja Slavonije Osijek obuhvaćen anketnim upitnikom, treba naglasiti kako će njegova analiza biti i posebno iskazana, upravo zbog svoje specifičnosti.

Iz navedenog pitanja (Graf 1.) vidljivo je kako

Tko u ustanovi čuva sitni tisak? 21 20 19 18 17 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 0

sitni

tisak

(38,09%), umjetnosti

najčešće zatim u

prikuplja

knjižničar

jednakom

povjesničar

broju

ustanova

(33,34%). Manje su zastupljene ostale struke, kao što su dokumentarist (14,29%), arhivist (4,76%), ili netko drugi (23,81%) – muzejski pedagog, etnolog, diplomirani dizajner i sl. 7

Kako je riječ o pitanju koje nudi mogućnost

višestrukog odgovora, iz dogovora na navedeno

pitanje dobiven je i zanimljiv podatak o samom broju stručnog osoblja koje brine o sitnom tisku (Graf 2.).

Broj osoba koje brinu o sitnom tisku:

Graf 1. Osoba koja brine o sitnom tisku u ustanovi

Ustanovljeno je kako u najvećem broju anketiranih baštinskih ustanova (71,43%) o sitnom tisku brine jedna stručna osoba. U jednakom broju ustanova (14,28%) o sitnom tisku brinu dvije stručne osobe (najčešće povjesničar

1 osoba 15

2 osobe 3 osobe

i/ili povjesničar umjetnosti) i tri stručne osobe (povjesničar, povjesničar umjetnosti i/ili knjižničar). Muzej Slavonije Osijek od svog je osnutka, davne 1877. godine, do danas prikupio brojnu, raznovrsnu i vrijednu

116

KNEŽEVIĆ

Graf 2. Broj osoba koje brinu o sitnom tisku

212 broj bibliografske jedinice

građu, između ostalog i sitni tisak. Važnost sitnog tiska u Muzeju potvrđuje i činjenica da se on nalazi smješten u poseban odjel – Odjel hemeroteke. O njemu brine knjižničar. Iako, treba spomenuti kako je u manjoj mjeri sitni tisak zastupljen i u drugim muzejskim odjelima, pri čemu o njemu brinu povjesničar (posjetnice, dopisnice – rukopisne tiskovine) i povjesničar umjetnosti (razglednice, plakati).

Koje vrste sitnog tiska prikupljate?

Nešto drugo Osmrtnice Vozne karte i redovi Jelovnici Cjenici Zahvalnice Posjetnice Ulaznice Programi Oglasi Reklame Razglednice Pozivnice

9 8 4 3

4 9 6 11 12 11 10 18

20 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21

Graf 3. Vrste prikupljenog sitnog tiska u ustanovama

U anketiranim baštinskim ustanovama najviše se prikupljaju pozivnice (95,24%), zatim razglednice (85,71%), programi (57,14%), oglasi i ulaznice (52,38%), reklame (47,62%), zahvalnice (42,86%), osmrtnice (38,09%), posjetnice (28,57%), cjenici, vozni redovi i karte (19,05%), te jelovnici (14,28%). Pod ostalom građom, pri čemu su anketirani mogli slobodno nadopisati što još prikupljaju, najčešće su se našli plakati, promidžbeni

materijali,

deplijani,

kalendari,

čestitke,

memorandumi,

filatelija,

vrijednosnice i sl. U Muzeju Slavonije Osijek prikuplja se sav navedeni sitni tisak, od pozivnica do osmrtnica, koji je, izuzev razglednica, smješten u Odjel hemeroteke koji vodi knjižničar. Podatak koji pridonosi specifičnosti Muzeja Slavonije Osijek i njegove obrade jest taj da su osmrtnice, koje je stručno obradio knjižničar, zbog zakona, pravilnika i ostalih

KNEŽEVIĆ

117

212 broj bibliografske jedinice

stručnih i zakonodavnih akata ustanove u kojoj se one nalaze, kao i nepostojanja jasno definiranih kriterija razgraničavanja knjižnične od muzejske građe, registrirane kao kulturno dobro Republike Hrvatske, ali kao muzejska zbirka.

Nabava sitnog tiska? 21 20 19 18 17 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 0

Količina sitnog tiska? Oko 100 jedinica građe

1 13

10 5

Oko 1000 jedinica građe 4

1 1

Oko 2500 jedinica građe Oko 5000 jedinica građe Oko 10000 jedinica građe Neodređeno, nepoznato

Graf 4. Vrsta nabave sitnog tiska

Graf 5. Količina sitnog tiska

Dobiveni odgovori o nabavi sitnog tiska (Graf 4.), s obzirom da je riječ o pitanju otvorenog tipa, svrstani su u pet kategorija – dar, kupnja, razmjena, vlastita izdanja, nesustavna nabava. Sitni tisak najčešće je nabavljen darom (47,62%), zatim u jednakoj mjeri kupnjom i vlastitim izdanjima (23,81%) te razmjenom (9,52%). Bitno je spomenuti kako 19,05% ustanova nema definiranu politiku nabave sitnog tiska. Kada je riječ o količini sitnog tiska, anketa je pokazala kako čak 61,90% ustanova nema točan podatak o njegovoj količini, dok se njih 38,10% izjasnilo o okvirnoj količini, koja niti u jednoj ustanovi ne prelazi 5000 jedinica, osim u Muzeju Slavonije Osijek. Nabava sitnog tiska u Muzeju Slavonije Osijek ne razlikuje se od nabave u anketiranim ustanovama – dar, kupnja, vlastita izdanja te u manjoj mjeri razmjena sa srodnim ustanovama. Međutim, količina sitnog tiska u Muzeju Slavonije Osijek bitno se razlikuje od količine sitnog tiska u anketiranim ustanovama. Naime, samo je u Odjelu hemeroteke Muzeja Slavonije pohranjeno oko 10.000 jedinica građe sitnog tiska, što pokazuje dvostruko veću količinu jedinica građe od sljedeće ustanove koja slijedi po količini sitnog tiska.

118

KNEŽEVIĆ

212 broj bibliografske jedinice

Odnosi li se sitni tisak samo na zavičaj ili i na šire područje (Hrvatska, inozemstvo)?

Koje vremensko razdoblje obuhvaća sitni tisak u vašoj ustanovi? 21. st. 6

zavičaj

20. i 21. st. 20. st.

2 7

19. i 20. st.

Hrvatska 12

19., 20. i 21. st.

Hrvatska i inozemstvo

Graf 6. Vremensko razdoblje koje sitni tisak obuhvaća

Graf 7. Područje na koje se sitni tisak odnosi

Odgovori na anketno pitanje vezano uz vremensko razdoblje koje obuhvaća prikupljeni sitni tisak (Graf 6.) donijeli su sljedeće rezultate. U anketiranim baštinskim ustanovama najviše je zastupljen sitni tisak nastao u 20. i 21. st. (42,86%), od toga je većinom riječ o sitnom tisku od druge polovice 20. st. do danas. Nadalje, slijede ustanove koje prikupljaju sitni tisak od 19. st. do danas (28,57%), zatim sitni tisak 19. i 20. st. (14,29%), 21. st. (9,52%) te 20. st. (4,76%). Prikupljeni podaci podudaraju se s osnivanjem anketiranih ustanova i počecima nabave građe. Pri tom se sitni tisak (Graf 7.) u više od polovice anketiranih ustanova (57,14%) odnosi na zavičaj, zatim općenito na Hrvatsku (33,34%), a najmanje na Hrvatsku i inozemstvo (9,52%). Prikupljanje sitnog tiska u Muzeju Slavonije Osijek također se podudara s osnutkom samog Muzeja. Naime, Muzej prikuplja sitni tisak od 19. st. do danas, pri čemu je naglasak na onom sitnom tisku vezanom uz zavičaj, budući da on, prije svega, sadržava i odražava povijesno, socijalno, kulturno i političko stanje sredine13. U Muzeju je zastupljen i sitni tisak koji se odnosi na druge hrvatske gradove, mjesta, te u manjoj mjeri inozemni sitni tisak. Graf 8. Ustroj sitnog tiska

Ustroj sitnog tiska?

Iz odgovora na pitanje vezano uz ustroj

kao zbirka

Čanjevac,6Višnja. Nav. dj. str. 290. 14 1

u sastavu zavičajne zbirke nešto drugo

KNEŽEVIĆ

119

212 broj bibliografske jedinice

sitnog tiska (Graf 8.) vidljivo je kako je sitni tisak većinom ustrojen u zbirke, bilo tematske ili formalne (66,67%), dok je u samo 4,76% ustanova u sastavu zavičajne zbirke. I taj se podatak podudara sa stanjem u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, u kojoj se još od prije 1990-ih dio građe sitnog tiska pohranjuje u zasebne zbirke (npr. plakati, čestitke i razglednice u Grafičku zbirku). Godine 1998. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici utemeljena je zasebna zbirka – Zbirka sitnog tiska – pri čemu se dijelovi građe sitnog tiska koji su se prije počeli izdvajati u ostale zbirke i dalje izdvajaju u te zbirke.14 Ponuđeni odgovor nešto drugo koristilo je 28,57% anketiranih ustanova, od čega 19,04% ustanova sitni tisak ustrojava kao dokumentaciju, dok u 9,52% ustanova sitni tisak uopće nije organiziran. Sitni tisak u Muzeju Slavonije Osijek ustrojen je u zbirke. Prije svega, sitni tisak formiran je u jednu zbirku iz koje se stručnom obradom, prije svega zbog starosti, zavičajne važnosti i veličine fonda, a ujedno i lakše registracije građe, izdvajaju formalne zbirke kao što su – Zbirka osmrtnica, Zbirka reklama, Zbirka pozivnica i sl.

Svrha korištenja sitnog tiska?

Tip korisnika sitnog tiska? 21 20 19 18 17 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 9 5 8 4 3 2 1 str. 286. 14 Usp. Isto,

120

14 6

21 20 19 18 17 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1

KNEŽEVIĆ

14 8

212 broj bibliografske jedinice

Graf 9. Osobe koje koriste sitni tisak

Graf 10. Svrha korištenja sitnog tiska

Kada je riječ o tipu korisnika (Graf 9.), sitni tisak najviše koriste kustosi (66,67%), zatim znanstveni djelatnici (42,85%), novinari, istraživači i studenti (38,09%), profesori i nastavnici (28,57%) te srednjoškolci (23,81%). Pod ponuđenim odgovorom ostalo, 23,81% ustanova izjasnilo se kako sitni tisak nije dostupan javnosti, a time se niti ne koristi. Svrha korištenja sitnog tiska (Graf 10.) većinom je vezana uz izložbe (66,67%), zatim istraživačke radove (57,14%), seminarske i diplomske radove (38,09%). U 25,57% ustanova sitni tisak koristi se u druge svrhe, kao što je npr. publiciranje monografija i sl. Podaci dobiveni istraživanjem tipova korisnika i svrhe korištenja sitnog tiska podudaraju se s namjenom, kao i s otvorenošću/zatvorenošću anketiranih ustanova i njihovih specijalnih knjižnica. Kao i u anketiranim ustanovama, sitni tisak u Muzeju Slavonije Osijek koriste, prije svega, kustosi, znanstveni djelatnici, istraživači te studenti, i to u svrhu izrade izložbi, istraživanja te seminarskih i diplomskih radova. 15 Međutim, ono što razlikuje sitni tisak u Muzeju Slavonije Osijek od ostalih anketiranih imatelja sitnog tiska jest činjenica da se taj sitni tisak mnogo više koristi, da je on kroz nekoliko godina bio uključen u obvezne studentske projekte Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Osijeku. Knežević, Ivana; Vinaj, Marina. Analiza korisnika Knjižnice Muzeja Slavonije Osijek : kome je, uistinu, namijenjena muzejska knjižnica. // Knjižnice: kamo i kako dalje? : zbornik radova 12. dana specijalnih i visokoškolskih knjižnica (u tisku). 15

KNEŽEVIĆ

121

212 broj bibliografske jedinice

Obrada sitnog tiska. 21 20 19 18 17 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1

Programi i standardi za obradu sitnog tiska? ne obrađuje se 2 3

M++ K++

S++ drugi programi

Graf 11. Načini obrade sitnog tiska

Graf 12. Korišteni programi za obradu sitnog tiska

Pitanje vezano uz obradu sitnog tiska u muzejima i galerijama te njihovim specijalnim knjižnicama donijelo je vrlo zanimljive rezultate (Graf 11.). Naime, u jednakom broju ustanova (42,86%) sitni tisak obrađuje se ili pojedinačno, ili tematski, ili je riječ o nesređenom fondu, što, dakle, ovisi od ustanove do ustanove, njezinom ustroju i organizaciji. Sitni tisak skupno se obrađuje u 38,09% ustanova, te formalno u 14,28% ustanova. U skladu sa zanimanjem o obradi sitnog tiska, postavljeno je i pitanje metapodataka potrebnih za stvaranje kataložnog zapisa, obrade sitnog tiska u nekom računalnom programu, te pitanje standarda korištenih prilikom obrade same građe (Graf 12.). Ustanovljeno je kako se sitni tisak obrađuje u 66,66% ustanova, odnosno ne obrađuje u 33,34% ustanova, pri čemu se samo jedna ustanova (4,76%) izjasnila o korištenim standardima za stvaranje kataložnog zapisa sitnog tiska. Od onih ustanova koje obrađuju sitni tisak u nekom od računalnih programa, njih 38,09% sitni tisak obrađuje u programu za obradu muzejske građe (M++), 14,28% sitni tisak obrađuje kao sekundarnu dokumentaciju u programu S++, samo 4,76% u programu za obradu knjižnične građe (K++), dok 9,53% sitni tisak obrađuje u nekim drugim programima (ProMUS i Microsoft Access).

122

KNEŽEVIĆ

212 broj bibliografske jedinice

Usporedbe radi, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu sitni tisak kao što je oglas i priopćenje, razglednica, obavijest, vozni red i sl. tretira se kao sitni tisak u užem smislu te je obrada takve građe grupna jer je glavna njezina odlika odsustvo podataka za individualnu obradu. Ona se razvrstava po određenim sadržajnim i formalnim skupinama, a unutar tih skupina po nekom zajedničkom obilježju.16 Naime, takva se građa ne katalogizira pojedinačno, nego se inventarizira, signira i slaže u mape prema dokumentu Zbirka sitnog tiska Croatica : upute za obradu, pohranu i osiguravanje dostupnosti.17 U Zavičajnoj zbirci Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek postoji sitni tisak koji je, izuzev razglednica18, nerazvrstan, neobrađen i nesređen, a sve zbog ograničenosti prostorom, nedovoljnim brojem osoblja i financija. Isti se razlozi mogu primijeniti i na velik postotak neobrađenosti sitnog tiska u anketiranim muzejima i galerijama te njihovim specijalnim knjižnicama. Kada su u pitanju standardi i smjernice za obradu sitnog tiska, uz već spomenute19, u knjižnicama je obrada sitnog tiska primjerena vrstama građe, te se primjenjuju odgovarajući međunarodni standardi za bibliografski opis kao što su ISBD(CR)20, ISBD(M)21, ISBD(ER)22, kojima treba pridodati i ISBD(NBM)23, dok se u muzejima i galerijama primjenjuje Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja muzejske Čanjevac, Višnja. Nav. dj. str. 287. Upute za uporabu formata UNIMARC za kataložni zapis sitnog tiska / izradile Dorica Blažević i Dubravka Salaj-Pušić. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2005. Str. 4. 18 Riječ je o 50-ak razglednica nabavljenih kupnjom ili darom, iz razdoblja 20. st., zavičajnog karaktera, u sastavu zavičajne zbirke. Koriste ih novinari i istraživači, znanstveni djelatnici, profesori i nastavnici, a u svrhu istraživačkog rada, izložbi te zaštite kulturne baštine Osijeka. Razglednice se obrađuju tematski i formalno, u Crolistu, prema ISBD(NBM) i ISBD(ER). Razglednice se digitaliziraju, što je vidljivo na stranicama GISKO-a, i to pod nazivom Razglednice grada Osijeka, na adresi: http://www.gskos.hr/?upit=sadrzaj&id=198. 19 Upute za uporabu formata UNIMARC za kataložni zapis sitnog tiska; Zbirka sitnog tiska Croatica : upute za obradu, pohranu i osiguravanje dostupnosti. 20 ISBD(CR) : međunarodni standardni bibliografski opis serijskih publikacija i druge neomeđene građe : prerađeno izdanje ISBD(S)-a: Međunarodnoga standardnoga bibliografskog opisa serijskih publikacija / preporučila Radna grupa za ISBD(S), odobrili stalni odbori IFLA-ine Sekcije za katalogizaciju i Sekcije za serijske publikacije ; [s engleskoga prevela Ana Barbarić ; hrvatske primjere odabrale i izradile Jasenka Zajec i Ana Barbarić]. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2005. 21 ISBD(M) : međunarodni standardni bibliografski opis omeđenih publikacija / preporučila Grupa za pregled ISBD-a ; odobrio Stalni odbor IFLA-ine Sekcije za katalogizaciju ; [s engleskog prevele, hrvatske primjere odabrale i izradile Vesna Hodak i Karolina Holub]. Hrvatsko izd. preradbe 2002. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2006. 22 ISBD(ER) : međunarodni standardni bibliografski opis elektroničke građe : prerađeno izdanje ISBD(CF)-a: Međunarodnoga standardnoga bibliografskog opisa računalnih datoteka / preporučila Radna grupa za pregled ISBD(CF)-a ; [s engleskoga prevele, hrvatske primjere odabrale i izradile Tanja Buzina i Sofija Klarin]. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2001. 23 ISBD(NBM) : međunarodni standardni bibliografski opis neknjižne građe / s engleskoga prevela, hrvatske primjere odabrala i izradila Vedrana Juričić. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1993. 16 17

KNEŽEVIĆ

123

212 broj bibliografske jedinice

dokumentacije o muzejskoj građi24. Zajedničko muzejima, galerijama i knjižnicama jest to što ne postoji jedan, jedinstveni program za obradu građe, već više njih koji se koriste i u knjižnicama i u muzejima i u galerijama. Ipak, od računalnih programa za obradu građe u muzejima i galerijama te njihovim specijalnim knjižnicama, kao što su rezultati ankete i pokazali, prevladava integrirani muzejski informacijski sustav25 sastavljen od triju aplikacija – M++ za obradu muzejske građe26, S++ za obradu sekundarne dokumentacije27 te K++ za obradu knjižnične građe28, što je općeprihvaćeno i u Muzeju Slavonije Osijek. Upravo zbog velike količine raznovrsne građe, opsega poslova i nedovoljnog broja stručnog knjižničnog osoblja, sitni tisak u Muzeju Slavonije Osijek još uvijek je u fazi usustavljivanja i retrogradne obrade.29 Obzirom na Upute za uporabu formata UNIMARC za kataložni zapis sitnog tiska30, sitni tisak u Muzeju Slavonije Osijek formalno je raspoređen u beskiselinske kutije na kojima je zabilježeno o kakvoj je vrsti građe riječ (npr. pozivnice, posjetnice, reklame i sl.), pri čemu je osječki sitni tisak, kao temeljni i najbrojniji,

unutar

tih

kutija

raspoređen

prema

ustanovama/izdavačima/organizatorima. Nakon tih podjela pristupa se posebnoj obradi (u računalnom obliku) svake značajne tiskovine. Sitni tisak, tako, čini raznovrsnu i posebnu zbirku iz koje se nakon stručne obrade izdvajaju nove, manje, ali zasebne i sređene zbirke.31 Anketom su posebno analizirani knjižničari koji brinu o sitnom tisku u svojim ustanovama, pri čemu su također dobiveni zanimljivi podaci. Naime, od sedam knjižničara koji prikupljaju sitni tisak u muzejima i galerijama, samo jedan obrađuje sitni

Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi. URL: http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/309509.html (2012-07-03) 25 Usp. Bušić, Irena. Računalno vođenje i obrada primarne muzejske dokumentacije u Arheološkom muzeju Istre – osnovni postupci te nadzor i upravljanje nazivljem. // Histria archaeologica 38/39(2007/2008), str. 210. 26 M++ je muzejski program za obradu muzejske građe, temeljen na Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi te CIDOC-ovim međunarodnim smjernicama za podatke o muzejskom predmetu. 27 S++ je relacijska baza podataka namijenjena vođenju sekundarne dokumentacije, nastala kao nadopuna programa za vođenje primarne dokumentacije M++, također sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi. U S++ se, između ostalog, evidentira izdavačka djelatnost ustanove. 28 K++ je program za obradu knjižnične, knjižne građe, temeljen na standardima za opis omeđenih i serijskih publikacija. 29 Knežević, Ivana. Vrijednost i obrada sitnog tiska u Muzeju Slavonije Osijek na primjeru Zbirke osmrtnica. // Knjižničarstvo 15/16, 1-2 (2011/2012), str. 4. 30 Upute za uporabu formata UNIMARC za kataložni zapis sitnog tiska / izradile Dorica Blažević i Dubravka Salaj-Pušić. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2005. 31 Usp. Knežević, Ivana. Nav. dj., str. 4. 24

124

KNEŽEVIĆ

212 broj bibliografske jedinice

tisak u knjižničnom programu (K++), jedan u muzejskom programu (M+), jedan u Microsoft Accessu, dok četiri knjižničara uopće ne obrađuju sitni tisak. Sitni tisak u Muzeju Slavonije Osijek obrađuje se u programu za obradu muzejske građe (M++) koji je primjereniji obradi sitnog tiska od programa za obradu knjižnične građe (K++) jer pruža više mogućnosti – od digitalne preslike na glavnoj masci programa, bilježenja svih izložbi na kojima je određeni sitni tisak bio zastupljen i sl., što je u skladu s potrebama ustanove (muzeja) u kojoj se sitni tisak nalazi. Upravo je vidljivost fotografije, digitalne preslike sitnog tiska, uz zapis, na glavnoj masci programa ono što razlikuje konkretni muzejski (M++) i knjižnični (K++) program za obradu građe, posebice kada je riječ o sitnom tisku koji sadrži manju količinu informacija potrebnih za izradu kataložnog zapisa. Digitalizaciju

Digitalizirate li sitni tisak?

sitnog

tiska

(Graf

13.)

provodi 47,62% anketiranih muzeja i galerija. Dakle, čak 52,38% ustanova ne digitalizira sitni tisak, odnosno samo 4,76% planira njegovu da ne

Graf 13. Primjena digitalizacije sitnog tiska

digitalizaciju. Neki od mogućih razloga takvog stanja, uz neobrađenost građe, jesu i nedovoljan broj stručnog osoblja te nedostatak financijskih sredstava. U Muzeju Slavonije Osijek sitni tisak digitalizira se u skladu s potrebama računalne

obrade u muzejskom programu. O važnosti digitalizacije sitnog tiska u Muzeju Slavonije Osijek svjedoče i pilot projekti studenata diplomskog studija Informatologije Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Osijeku32, temeljeni upravo na sitnom tisku Muzeja Slavonije Osijek. Za razliku od muzejskih i galerijskih knjižnica na temelju kojih je provedeno anketno istraživanje sitnog tiska, koje je potvrdilo postavljene pretpostavke, ostale vrste knjižnica kojima je poslan anketni upitnik nisu podvrgnute iscrpnoj statističkoj obradi podataka, već su ispitane i navedene tek kao primjeri, budući da većinom niti ne Riječ je pilot projektu pod mentorstvom doc. dr. sc. Jelene Lakuš i dr. sc. Marine Vinaj – Digitalna zbirka sitnog tiska u Muzeju Slavonije – koji je započeo akademske godine 2009./2010., kada su na njemu radili studenti Bojan Babinčak, Jasmina Đurin i Mirna Jozić. Iduće, akademske godine 2010./2011. projekt su nastavili studenti Zvonimir Klobučar i Hrvoje Kuzmanović, a 2011./2012. Denis Despot i Danijela Benić. Digitalizirani sitni tisak obrađen je na temelju metapodataka koje je studentima odredila dr. sc. Marina Vinaj. Na žalost, nemamo povratnu informaciju Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Osijeku o mrežnoj dostupnosti i/ili pretraživosti te građe. 32

KNEŽEVIĆ

125

212 broj bibliografske jedinice

sadržavaju sitni tisak u svojim fondovima. Kako je već spomenuto, anketni upitnik poslan je svim specijalnim, visokoškolskim, te određenim narodnim i školskim knjižnicama Društva knjižničara Slavonije i Baranje. U Društvo je uključeno pet specijalnih knjižnica33, od kojih je četiri odgovorilo na anketni upitnik, međutim, niti jedna od anketiranih knjižnica ne prikuplja sitni tisak. Od 10 anketiranih viokoškolskih knjižnica, članica Društva, njih devet ispunilo je anketni upitnik, pri čemu samo dvije knjižnice prikupljaju sitni tisak. Riječ je o knjižnici Umjetničke akademije u Osijeku te Središnjoj nadbiskupijskoj i fakultetskoj knjižnici Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Obje knjižnice prikupljaju pozivnice, programe, plakate te kataloge izložbi, vodiče i knjižice. Iako obje knjižnice sitni tisak nabavljaju darom, knjižnica Umjetničke akademije posjeduje oko 700 jedinica, koje većinom obuhvaćaju razdoblje od osnutka Akademije 2005. g., dok knjižnica Katoličkog bogoslovnog fakulteta posjeduje 5000 jedinica građe, koje obuhvaćaju razdoblje od 19. st. do danas. Sitni tisak obiju knjižnica odnosi se na Hrvatsku i inozemstvo. Sitni tisak knjižnice Umjetničke akademije ustrojen je kao dokumentacija vezana uz Akademiju, koju koriste profesori i nastavnici, studenti, djelatnici Akademije, u svrhu istraživačkog rada, seminarskih i diplomskih radova. Sitni tisak knjižnice Katoličkog bogoslovnog fakulteta ustrojen je kao zbirka, koja služi novinarima i istraživačima. Spomenute knjižnice razlikuju se u načinu obrade sitnog tiska, pri čemu se u knjižnici Umjetničke akademije sitni tisak obrađuje rukopisno, pojedinačno i tematski. U knjižnici Katoličkog bogoslovnog fakulteta riječ je o nesređenom i neobrađenom fondu, na kojemu je započeta računalna inventarizacija. Niti jedna knjižnica ne digitalizira sitni tisak. Od devet narodnih knjižnica obuhvaćenih istraživanjem, anketni upitnik ispunilo je njih osam. Od tih osam narodnih knjižnica, samo tri prikupljaju sitni tisak – Gradska knjižnica Vukovar, Gradska knjižnica i čitaonica Požega te Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica Našice. Gradska knjižnica Vukovar i Gradska knjižnica i čitaonica Požega prikupljaju sitni tisak vezan uz zavičaj, pristigao darom, svrstan u sastav zavičajne zbirke za potrebe novinara i istraživača, znanstvenih djelatnika, profesora i nastavnika, kustosa, studenata i srednjoškolaca, u svrhu istraživačkog rada, izložbi, seminarskih i diplomskih radova. Riječ je o, još uvijek, nesređenom fondu, pri čemu Gradska knjižnica U ranije navedenom tekstu navedene su specijalne knjižnice o kojima je riječ. Muzej Slavonije Osijek u tom se popisu na spominje kao imatelj specijalne knjižnice, budući da je uključen u popis knjižnica članica Komisije za muzejske i galerijske knjižnice. 33

126

KNEŽEVIĆ

212 broj bibliografske jedinice

Vukovar planira tematsku obradu sitnog tiska, a Gradska knjižnica i čitaonica Požega obrađuje sitni tisak u Crolistu te digitalizira razglednice. Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica Našice prikuplja sitni tisak (pozivnice, razglednice, programe, ulaznice, posjetnice, zahvalnice), ali samo za svoju dokumentaciju, arhivu. Riječ je pretežito o darovanom sitnom tisku koji se odnosi na zavičaj, odnosno o neustrojenom, neobrađenom i nekorištenom fondu. Na kraju, od 10 anketiranih školskih knjižnica, samo jedna prikuplja sitni tisak. Riječ je o knjižnici OŠ „Retfala“ Osijek, koja prikuplja bookmarkere i čestitke. Riječ je o nekoliko stotina bookmarkera i stotinjak čestitki. Obuhvaćaju razdoblje 21. st., i to područje Hrvatske, ne samo zavičaja. Njima se služe profesori i nastavnici te učenici, u svrhu izložbi, projektne nastave ili radionice. Sitni tisak je nesređen, neobrađen, a digitalizacija se niti ne planira. Zaključak Analiza rezultata anketnog istraživanja potvrdila je postavljene pretpostavke. Kao prvo, pokazala je kako se o sitnom tisku u muzejima i galerijama te njihovim specijalnim knjižnicama ne brinu samo knjižničari, već i kustosi, ovisno o tome kome je građa dodijeljena unutar ustanove. Analiza je rezultirala podatkom kako o sitnom tisku najviše brinu povjesničari, knjižničari i povjesničari umjetnosti, što odgovara činjenici da gotovo svi34 anketirani muzeji i galerije imaju specijalnu knjižnicu, ali ne i knjižničara. Time je potvrđena sljedeća pretpostavka, odnosno da u muzejima i galerijama radi nedovoljan broj knjižničara. Ustanovljeno je kako se sitni tisak u muzejima i galerijama ne razlikuje od onog kojeg, prema pravilima knjižničarske struke, prikupljaju ostale vrste knjižnica, kao ni načini nabave – dar, kupnja, vlastita izdanja, razmjena. Količina sitnog tiska ne prelazi 5.000 jedinica, za razliku od dvostruko veće količine sitnog tiska u Muzeju Slavonije Osijek, što ni ne čudi s obzirom na dugogodišnju tradiciju prikupljanja te vrste građe u spomenutoj ustanovi, važnost i značenje te ustanove za lokalnu zajednicu i šire. Specifičnost specijalnih knjižnica, posebice muzejskih i galerijskih, jest prikupljanje građe, u ovom slučaju sitnog tiska, od samog osnutka ustanove. Ideja vodilja muzejskih knjižnica jest sačuvati prošlost za budućnost, posebice kada je u pitanju zavičaj. Sitni 34

Od anketiranih muzeja i galerija, samo Muzej Đakovštine nema specijalnu knjižnicu.

KNEŽEVIĆ

127

212 broj bibliografske jedinice

tisak većinom je ustrojen u zbirke, što se podudara sa stanjem u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Tip korisnika i svrha korištenja sitnog tiska odgovaraju svrsi i namjeni muzejskih i galerijskih, specijalnih knjižnica. Kada je u pitanju obrada sitnog tiska, rezultati anketnog istraživanja potvrdili su i preostale dvije postavljene pretpostavke. Naime, ustanovljeno je kako čak trećina ispitanih knjižnica ne obrađuje sitni tisak, dok preostale dvije trećine knjižnica sitni tisak obrađuju u skladu s potrebama i mogućnostima ustanova u kojima se nalaze – u muzejskoj knjižnici građa mora, uz knjižnične, zadovoljavati i muzejske potrebe. Zato se sitni tisak u anketiranim ustanovama većinom obrađuje u integriranom muzejskom informacijskom sustavu sastavljenom od triju aplikacija – M++, S++ i K++ – pri čemu je M++ najkorištenija baza podataka u kojoj se sitni tisak obrađuje pojedinačno, što nije u skladu s praksom krovne knjižničarske ustanove, ali je u skladu s potrebama ustanova u kojima se sitni tisak konkretno nalazi – muzeja i galerija. Dakle, visokom postotku neobrađenosti sitnog tiska zasigurno pridonosi nepostojanje jedinstvenih standarda za prikupljanje i obradu sitnog tiska koji bi vrijedili za sve knjižnice, posebice specijalne, odnosno knjižnice u sastavu, nepostojanje konkretnih parametara za razgraničenje knjižnične i muzejske građe te, potvrda donesena anketnim istraživanjem, kako tretman sitnog tiska ovisi o ustanovi u kojoj se nalazi. Ako tome pridodamo i probleme karakteristične za muzejske knjižničare, odnosno dvostrukost uloge knjižničara kao knjižničara-muzealca u muzejima i galerijama te dvostrukost same uloge sitnog tiska kao knjižnične i muzejske građe, nije čudno da se uz problem same obrade građe javljaju i problemi vezani uz registraciju te građe, kao i pitanja što i kako registrirati. Nadalje, više od pola anketiranih ustanova ne digitalizira sitni tisak, što proizlazi iz visokog postotka neobrađenosti građe, nedovoljnog broja stručnog, knjižničnog osoblja te nedostatka financijskih sredstava, a sve navedeno potvrđuje pretpostavke postavljene na početku ovog rada. Samo anketno istraživanje tek je potvrda problema s kojima se susreću knjižničari u muzejskim i galerijskim knjižnicama, ali i u svim ostalim vrstama knjižnica, kao i problema sitnog tiska općenito, te može poslužiti kao polazište za daljnja istraživanja i pokušaj njihovog razrješavanja. Sitni tisak vrijedna je građa kojoj, unatoč poteškoćama koje izazivaju njezino prikupljanje, obrada i zaštita, treba posvetiti više pozornosti jer ona u muzejima i galerijama te njihovim specijalnim knjižnicama nema prolaznu vrijednost, naprotiv, što

128

KNEŽEVIĆ

212 broj bibliografske jedinice

je starija, to je vrednija. Naime, jelovnik, pozivnica, reklama, program i sl. vremenom gube svoju prvobitnu, suvremenu, obavijesnu ulogu, ali postaju svjedocima određenog vremena, društva, kulture, tradicije, običaja; takva građa poprima kulturno-povijesnu vrijednost i izvrstan je temelj brojnim istraživanjima prošlosti u budućnosti.

Literatura Anketa. // Anić, Vladimir; Goldstein, Ivo. Rječnik stranih riječi. Zagreb : Novi Liber, 2004., str. 93. Anketa. // Kolarić, Vladimir; Petz, Boris. Statistički rječnik : tumač statističkih pojmova. Jastrebarsko : Naklada Slap, 1999., str. 14. Bušić, Irena. Računalno vođenje i obrada primarne muzejske dokumentacije u Arheološkom muzeju Istre – osnovni postupci te nadzor i upravljanje nazivljem. // Histria archaeologica 38-39(2007-2008), str. 209-228. Čanjevac, Višnja. Uloga i udio sitnog tiska u zavičajnoj zbirci. // Zavičajne zbirke u narodnim knjižnicama : zbornik radova / priredila Jelica Leščić. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2011., str. 277-290. Jokić, Maja; Bekavac-Lokmer, Fila. Pregled stanja specijalnih knjižnica u Hrvatskoj i trendovi razvoja. // Zbornik radova i priloga s 1. i 2. Dana specijalnog knjižničarstva Hrvatske / urednice Maja Jokić, Fila Bekavac-Lokmer, 2001., str. 101-114. Knežević, Ivana. Vrijednost i obrada sitnog tiska u Muzeju Slavonije Osijek na primjeru Zbirke osmrtnica. // Knjižničarstvo 15/16, 1-2 (2011/2012), str. 21-33. Knežević, Ivana; Vinaj, Marina. Analiza korisnika Knjižnice Muzeja Slavonije Osijek : kome je, uistinu, namijenjena muzejska knjižnica. // Knjižnice: kamo i kako dalje? : zbornik radova 12. dana specijalnih i visokoškolskih knjižnica (u tisku). Komisija za zaštitu knjižnične građe, Dokumenti i linkovi, Okrugli stol : Kulturno dobro : od prijave do registracije, 2010. URL: http://www.hkdrustvo.hr/hr/strucna_tijela/26/publikacija/160/ (2013-03-20) Kulović, Danijela. Stručni skup Knjižnice u procjepu: stručna obrada neknjižne građe. // Novosti 58 (2003). URL: http://www.hkdrustvo.hr/hkdnovosti/clanak/609 (2013-0320)

KNEŽEVIĆ

129

212 broj bibliografske jedinice

Oraić Tolić, Dubravka. Akademsko pismo : strategije i tehnike klasične retorike za suvremene studentice i studente. Zagreb : Naklada Ljevak, 2011. Pažur, Ivana; Konjević, Sofija. Hrvatske specijalne knjižnice na web-u. // Zbornik radova i priloga s 3. Dana specijalnog knjižničarstva Hrvatske / urednica Maja Jokić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2002., str. 47-55. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi. URL: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/309509.html (2012-07-03) Saračević-Würth, Ranka. O postupku utvrđivanja svojstva kulturnog dobra za knjižničnu građu. // Zbornik radova sa simpozija Knjiga u muzeju – KUM, Zagreb, Muzej Mimara, 5. i 6. listopada 2011. Muzeologija 48/49(2011/2012), str. 27-30. Upute za uporabu formata UNIMARC za kataložni opis sitnog tiska / izradile Dorica Blažević i Dubravka Salaj-Pušić. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2005. Vuković-Mottl, Srna; Radovanlija Mileusnić, Snježana. Zavičajni fondovi (zbirke) u knjižnicama i muzejima : rezultati anketiranja. // 5. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture : zbornik radova / uredile Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarstvo društvo, 2002., str. 168-182. Zbirka sitnog tiska Croatica : upute za obradu, pohranu i osiguravanje dostupnosti / priredile Dorica Blažević, Dora Sečić, Vesna Turčin. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 1991.

130

KNEŽEVIĆ

213 broj bibliografske jedinice

MUZEJSKI PREDMET : JEDAN OD KLJUČNIH KONCEPATA MUZEOLOGIJE Museum Object : One of the Key Concepts of Museology

Ivana Martinović Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet Odsjek za informacijske znanosti imartinovic@ffos.hr Dolores Miličić Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za informacijske i komunikacijske znanosti dmilicic@ffzg.hr UDK / UDC 069.01 Stručni rad / Professional paper Primljeno / Received: 12. 03. 2013.

Sažetak U radu se raspravlja o teorijskim spoznajama i interpretacijama pojma muzejskoga predmeta do kojih se došlo istraživanjem literature iz muzeologije, etnografije i povijesti umjetnosti te nekih službenih publikacija povezanih s tim područjima, budući da je muzejski predmet na različite načine uz njih vezan. O muzejskom predmetu u stručnoj i znanstvenoj literaturi rijetko se promišlja kao o zasebnom, samostalnom, izdvojenom konceptu, a više se njime bavi u okviru specifičnog, muzeološkog, konteksta u kojem se pojavljuje. U okviru muzeologije kao samostalne znanstvene discipline, na muzejski se predmet gleda kao na jedan od njenih ključnih koncepata. Muzejski predmet toliko je specifičan koncept da se u nastojanjima njegovoga tumačenja uključuju mnogi aspekti, odnosno, polazi od različitih teorijskih pristupa. U ovom radu donosi se prikaz najrelevantnijih. Doprinos rada je sistematiziranje znanja o muzejskom predmetu te ujedno upućivanje na literaturu koja

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

131

213 broj bibliografske jedinice

se iscrpno bavi temama povezanim s muzejskim predmetom ili onima za koje muzejski predmet predstavlja osnovu i polazište. Ključne riječi: muzejski predmet, teorijski pristupi, muzealnost, muzeološka interpretacija Abstract The paper deals with the theoretical insights and interpretations of the concept of museum object. The discussion is based on the survey of literature on museology, ethnography and art history as well as on some relevant official publications, as museum object is associated with these areas in many diversified ways. Rarely considered as a discrete, separate concept in scientific literature, museum object is commonly treated in the specific museological context in which it occurs. Within museology as an independent scientific discipline, museum object is one of its key concepts. Indeed, it is such a specific concept that any attempt at its interpretation often includes various aspects from a range of different theoretical approaches. The paper contributes to the systematization of knowledge on museum object but also makes reference to the extensive literature on issues relevant to museum object or to those of which museum object is the basis and starting point. Keywords:

museum

object,

theoretical

approaches,

museality,

museological

interpretation

„Čovjek je sabirač od postanka svijeta, a pojedinac od svoga rođenja. I ne može biti ni opstanka, a još manje napretka bez sabiranja, kako materijalnih potrepština, tako i duhovnih bogatstava“.1

Batorović, Mato. Sabiranje građe za Muzej grada Iloka u progonstvu. // Informatica museologica 27, 1/2(1996), str. 32. 1

132

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

213 broj bibliografske jedinice

Uvod Svaki predmet na svojstven način služi kao materijalni dokaz predstavljanja stvarnosti, određene inačice svijeta i zbivanja. Proces reifikacije stvarnosti vrlo je karakterističan za muzeje. Potonju tvrdnju u današnje vrijeme (iako je i kroz prošlost moguće zamijetiti promjene u viđenjima muzeja i shvaćanju njihove uloge i funkcije) moguće je držati diskutabilnom zbog fenomena galopirajućeg napretka tehnologije što uz ostale karakteristike potrošačkog društva uzrokuje pojavu promjena u svim sferama ljudskog života. Te promjene, između ostalog, snažno utječu na promatranje i shvaćanje povijesti, baštine, a u tom kontekstu dotiču i muzeje i njihovu djelatnost. Posljedice promjena očituju se u propitivanju funkcije sakupljanja, čuvanja, zaštite te načina izlaganja i prikazivanja predmeta. S druge strane, statistike, kako svjetske, tako i hrvatske, iz godine u godinu bilježe povećanje broja posjeta muzejima2. Nameće se pitanje „po što“, iz kojih pobuda, zašto, sve više i sve češće posjetitelji dolaze u muzej. Rezultati proizašli iz istraživanja muzejskih korisnika i njihovoga ponašanja u hrvatskom kontekstu (o nekim rezultatima iz 1988. godine u odnosu na situaciju u SAD-u raspravlja primjerice Šola3), a koji bi dali odgovore na ovo i slična pitanja, pojavljuju se još uvijek sporadično. Međutim, u znanstvenoj i stručnoj literaturi moguće je zamijetiti da se o muzejskom predmetu često raspravlja te je zanimljivo objediniti teorijske spoznaje o muzejskom predmetu kao temelju muzeologije, muzeografije, arheologije, etnografije i drugih srodnih područja uz koja je kao koncept kontekstualno vezan. Muzejski predmet kao pojam Analizu

spoznaja

vezanih

pojam

muzejskoga

predmeta

njihovo

objedinjavanje najlogičnije je započeti po načelu od općenitog prema specifičnom odnosno ponajprije uvidom u referentnu literaturu i službene dokumente, a potom stručnu i znanstvenu literaturu iz područja koja se muzejskim predmetom na različite

Usp. Franulić, Markita. Neki aspekti muzejske djelatnosti u Hrvatskoj: statistički pregled na temelju podataka iz registra muzeja, galerija i zbirki u RH, 2006. // Informatica museologica 37, 1/4(2006), str. 164-178. 3 Usp. Šola, Tomislav. Eseji o muzejima i njihovoj teoriji: prema kibernetičkom muzeju. Zagreb: Hrvatski nacionalni komitet ICOM, 2003. Str. 184-191. 2

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

133

213 broj bibliografske jedinice

načine bavi. Muzejski predmet kao natuknica ne pojavljuje se u domaćoj općoj referentnoj literaturi, nego je zamijenjen pojmom muzealija, odnosno množinskom inačicom koja glasi muzealije, te donosi objašnjenje da su to: „predmeti izloženi na javni uvid u kakvoj organiziranoj funkciji (izložba, muzej i sl.); izlošci. U prenesenom značenju, muzealije su materijalni ostatci starog doba; starine“.4 5 U Proleksis enciklopediji6, ni Velikom rječniku hrvatskoga jezika7 nije definiran pojam muzealije, ni muzejski predmet. U Websterovom rječniku8, kao primjeru opće referentne literature anglosaksonskog govornog područja, pojam muzejskoga predmeta također nije definiran, dok se u Enciklopediji Britannici predmet koji se nalazi u muzeju objašnjava kao onaj koji je prostorno, vremenski i okolnosno izdvojen iz svog originalnog konteksta te sâm izravno komunicira s posjetiteljima na način na koji to mediji ili posrednici nisu u mogućnosti.9 U temeljnim službenim dokumentima Republike Hrvatske, vezanim uz muzejsku djelatnost, kao što su Zakon o muzejima10 (čl.7.) i Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara11 (čl. 2., 7., 8., i 9.) muzejska građa definirana je prema onome što obuhvaća i predstavlja, odnosno govori se da je to skup civilizacijskih, kulturnih, prirodnih i inih dobara, kao dio nacionalne i općeljudske baštine. Nakon pregleda nekih od općenitih definicija termina muzejski predmet, a u svrhu rasvjetljavanja i pobližeg objašnjavanja njegove biti, nužno je pozornost obratiti na određenja njegovoga sadržaja u okviru specifične literature iz znanstvenih i stručnih područja uz koja ga se vezuje i za koja predstavlja osnovu. Međunarodno vijeće muzeja (eng. ICOM - International Council of Museums)12 dugi niz godina radi na popisivanju i opisivanju muzeološke terminologije i oblikovanju referentne građe koja bi služila kako akademskoj tako i stručnoj zajednici. Prvi korak u tom smislu predstavlja, Dictionarium museologicum13, specifičan, Muzej. // Hrvatski enciklopedijski rječnik. Zagreb: Novi Liber, 2003. Str.774. Anić, Vladimir ; Goldstein, Ivo. Rječnik stranih riječi. Zagreb: Novi liber, 2000. Str. 890. 6 Muzejski predmet. // Proleksis enciklopedija. URL: http://proleksis.lzmk.hr/ (2012-12-17) 7 Anić, Vladimir. Veliki rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi liber, 2003. 8 Museum object. // Merriam Webster. URL: http://www.merriamwebster.com/dictionary/museum%20object (2012-12-17) 9 Usp. Lewis, Geoffrey D. Museum. // Encyclopedia Britannica. URL: http://www.britannica.com/EBchecked/topic/398814/museum (2012-12-18) 10 Zakon o muzejima, 1998. URL: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/269487.html (2012-12-17) 11 Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, 1999. URL: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/271022.html (2012-12-17) 12 ICOM. URL: http://icom.museum/ (2012-12-16) 13 Dictionarium museologicum / Editors-in-chief Istvan Eri, Bela Vegh. Budapest : Hungarian Esperanto Association, 1986. Str. 996. 4 5

134

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

213 broj bibliografske jedinice

višejezičan popis riječi namijenjen za rad u muzeju i načinjen kao polazište uspostave jedinstvene muzeološke teorije. U njemu se sintagma muzejski predmet pojavljuje na 20 stranih jezika npr.: en. museum object, fr. objet de musée, sp. objeto de museo, nj. Museumsgegenstand, Museumsobjekt, cz. muzejni predmet, it. oggetto (di livello) musealle itd. Najveću

pažnju

definiranju

sintagme

muzejski

predmet

hrvatskom

znanstvenom kontekstu posvetio je Ivo Maroević koji donosi više definicija u različitim publikacijama i člancima. Tako on muzejski predmet definira primjerice kao izvor, nositelja i prijenosnika informacija i znanja14. Tuđman,15 termin muzejskoga predmeta određuje kao generički naziv za sve vrste muzejskih eksponata i dokumenata. Takvim se definicijama zapravo određuje najširi smisao i opseg značenja koje podrazumijeva muzejski predmet. Nešto uži smisao, kroz uključivanje specifičnoga konteksta u kojem se pojavljuje, donosi se u definicijama koje o muzejskom predmetu govore kao konkretnom predmetu, opipljivoj i materijalnoj stvari koja dokumentira okolinu u kojoj je nastao i živio te dokumentira informacije pomoću kojih se komunicira s prošlošću i koje se čuvaju za budućnost kao dio nacionalne i općeljudske baštine. Iz navedenih definicija muzejskoga predmeta razvidno je kako se za njegovo tumačenje autori služe različitim komponentama i uključuju različite kontekste. Muzejski predmet jedan je od temelja muzeologije. S druge strane, složeni je koncept čijem se tumačenju može pristupiti na različite načine. To je, dakako, prepoznala međunarodna muzeološka zajednica. Godine 2010. Međunarodni odbor ICOM-a za muzeologiju, (eng. ICOFOM – International Committee of ICOM for Museology) objelodanjuje brošuru pod naslovom Ključni koncepti muzeologije16 koja predstavlja svojevrsnu pretpremijeru Enciklopedijskog rječnika muzeologije, koji će obuhvaćati 500 muzeoloških koncepata. U navedenoj brošuri muzejski predmet pojavljuje se kao jedan od ključnih koncepata muzeologije. Na samom početku naglašeno je da se termin muzejski predmet često zamjenjuje neologizmom muzealija odnosno muzealije. Usp. Maroević, Ivo. Uvod u muzeologiju. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1993. Str. 96. 15 Usp. Tuđman, Miroslav. Memorijalni spomenici i javno znanje. // Ivi Maroeviću baštinici u spomen / urednici Žarka Vujić i Marko Špikić. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 2009. Str. 14. 16 ICOFOM. Key concepts of museology. URL:http://icom.museum/fileadmin/user_upload/pdf/Key_Concepts_of_Museology/Museologie_Anglais_BD.p df (2012-12-15) 14

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

135

213 broj bibliografske jedinice

Tumačenju toga pojma pristupa se s nekoliko različitih stajališta koja su prepoznatljiva kod domaćih i stranih autora pa se smatra svrsishodnim objediniti ih i ukratko opisati. Pristupi tumačenju muzejskoga predmeta kao koncepta S filozofskog stajališta ističe se da muzejski predmet sam po sebi nije oblik stvarnosti nego njezin proizvod, rezultat ili ekvivalent toga, da je odvojen od subjekta, da stoji nasuprot subjektu. U odnosu na to navodi se razlika u poimanju stvari (eng. thing) i predmeta (eng. object) u odnosu na subjekt (eng. subject). Primjerice, alat kao produžetak ruke je stvar i ne može ga se smatrati predmetom jer je zapravo dio subjekta. Stvar je nešto sa čime je subjekt vezan bilo afektivno, bilo na druge načine. S druge strane, muzejski predmet je odvojen od subjekta, nije povezan s njime, apstraktan je, mrtav, zatvoren u sebi, a to se dokazuje nizom predmeta koji čine zbirku.17 Shvaćanja muzejskoga predmeta kao nečeg što je muzealizirano i što nosi obilježje muzealnosti1819, te da su muzeji proizvođači muzejskih predmeta jer sakupljaju, zaštićuju, istražuju i izlažu ih komunikaciji u svrhu ostvarivanja cilja muzejskoga predmeta, a to je: „biti viđen,“20 polazište je hermeneutičkog pristupa tumačenju muzejskoga predmeta. U okviru strukturalističkog pristupa muzejski je predmet objašnjen kroz relaciju simbolpredmet21. U muzeološkom kontekstu svaki predmet predstavlja simbol, znak i dobiva svoje značenje. Dakle, stvari se sustavno izdvajaju iz stvarnosti, originalnog konteksta te premještaju u imaginarni svijet muzeja u kojem su dekontekstualizirane njihove funkcije i dodaju im se nova značenja22. Primjerice, na stolac, koji je prvobitno služio svojoj svrsi, u muzejskom kontekstu posjetitelj muzeja više ne smije sjesti.23 U tom smislu muzejski predmet definira se i kao „predmet baštine koji je izdvojen iz svoje realnosti da bi u

Usp. Isto. Str. 62. Isto. Str. 61. 19 Usp. Stransky prema Maroević, Ivo. Nav. dj. 1993. Str. 56. 20 Usp. ICOFOM. Nav. dj. Str. 62. 21 Isto. 22 Usp. Vujić, Žarka. Muzejski predmet i muzejsko sabiranje u ogledalu semiotike. // Informatologia 32, 3/4 (1999), str. 200-208. 23 Usp. ICOFOM. Nav. dj. Str. 62. 18

136

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

213 broj bibliografske jedinice

novoj muzejskoj stvarnosti u koju je prenesen bio dokumentom stvarnosti iz koje je izdvojen“24. Fotografija kao muzejski predmet je tipičan dokument stvarnosti.25 U ovim određenjima muzejskoga predmeta moguće je primijetiti da se na muzejski predmet gleda kao na dio baštine te ga se postavlja kao hiponim pojma baštine. Prirodoslovci, etnolozi i muzeolozi izlažu autentične predmete koji predstavljaju dokaze razvoja prirode i društva. Uključivanje dokumentarnosti muzejskoga predmeta uočava se kad se na muzejski predmet gleda kao na: „dokument određene realnosti, temelj identiteta, svjedok zbivanja i rezultat vještine čovjeka ili djelovanja prirode, dokaz mnogih tvrdnji i znanstvenih teza u nizu temeljnih znanstvenih disciplina“26. U ovoj se definiciji naglašava dokumentarnost, ali se i proširuje isticanjem dokumentarnosti u smislu argumenata, odnosno osnove za razvoj znanstvenih teza i temeljnih znanstvenih disciplina. Budući da se muzejski predmet može nalaziti u primarnom, muzeološkom ili arheološkom kontekstu, aspekt konteksta, odnosno prirodna i društvena komponenta prisutna u kronološkom i društvenom vremenu,27 polazište je tumačenja muzejskoga predmeta u okviru kontekstualističkog pristupa. Shvaćanje muzeološkog konteksta mijenja se. Prema tradicionalnom shvaćanju, muzej se sastoji od zgrade, zbirke, stručnjaka i publike. Od 70-ih godina prošlog stoljeća naovamo pojavljuju se nova poimanja muzeja, u kojima su osnovne sastavnice muzeološkog konteksta: teritorij (područje), baština, memorija i populacija (odnosno zajednica).28 Ovakvo shvaćanje muzeja predstavlja značajan pomak i preokret u muzeologiji. Muzejska zbirka zamijenjena je sveukupnošću baštine. Takva motrišta osnova su nove muzeologije kao pokreta ili novog muzeološkog pristupa. Ekomuzeji i virtualni muzeji su primjeri muzeja prema novim shvaćanjima. Promišljajući o spoznajama predstavljenim u okviru nove muzeologije i njihovim uspoređivanjem s onima koje nastaju prije tog pokreta, moguće je zaključiti da dolazi do velikih promjena, odnosno bitnih teorijskih odmaka od tradicionalnog poimanja muzeja i muzejskoga predmeta koji kao takav nestaje iz Maroević, Ivo. Nav.dj. 1993. Str. 120. Maroević, Ivo. Fotografija kao muzejski predmet. // Muzeologija 37, 3/4(2000), str. 14. 26 Maroević, Ivo. Nav.dj. 1993. Str. 11. 27 Usp. Isto. Str. 135. 28 Usp. Babić, Darko. O muzeologiji, novoj muzeologiji i znanosti o baštini. // Ivi Maroeviću baštinici u spomen / urednici Žarka Vujić i Marko Špikić. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 2009. Str.73. 24 25

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

137

213 broj bibliografske jedinice

definicija muzeja, odnosno mjesto ustupa svom hiperonimu, baštini. U tom smislu i u definiciji muzeja naglasak se stavlja na baštinu. Muzej se počinje definirati kao neprofitna, trajna ustanova/institucija u službi društva i njegovog razvoja, otvorena za javnost, koja nabavlja čuva, istražuje, komunicira i izlaže materijalnu i nematerijalnu baštinu čovječanstva i njegove okoline u svrhu obrazovanja, istraživanja i razonode,29 a ne više kao ustanova koja se sastoji od zgrade, zbirke, stručnjaka i publike. Radi bolje preglednosti iznesenih spoznaja, autorice rada smatraju važnim načiniti rezimê najvažnijih postavki o muzejskom predmetu kao konceptu u okviru različitih teorijskih pristupa tumačenju muzejskoga predmeta koji se donosi u Tablici 1.

Strukturalistički pristup Muzejski predmet je znak. Muzejski predmet je dokument. Muzejski predmet je dio baštine.

Filozofski pristup Muzejski predmet nije isto što i stvar.

Hermeneutički pristup Muzejski predmet je nešto što nosi obilježja muzealnosti.

Kontekstualistički pristup Muzejski predmet je supstitut stvari jer je muzejski kontekst supstitut stvarnosti.

Nova muzeologija Nestaje pojam muzejskog predmeta iz definicija. Ustupa se mjesto baštini.

Tablica 1. Osnovna tumačenja koncepta muzejskog predmeta u okviru različitih teorijskih pristupa

Umjesto rasvjetljavanja muzejskog predmeta kao koncepta i njegova jasnog i jedinstvenog određenja, konstatira se da protjecanjem vremena dolazi do promjena koje za posljedicu imaju pojavu još većeg broja tumačenja te kao odgovor na pitanje što je muzejski predmet može poslužiti tvrdnja Hainarda da „muzejski predmet nije istina ni za što“30. Shvaćanje muzeja, muzejskog predmeta i baštine iz temelja se mijenja i taj je proces nezaustavljiv. Ni za koji od pristupa tumačenju muzejskog predmeta kao koncepta nije moguće reći da je sveobuhvatan, niti da je koji moguće odbaciti kao nevažeći iz bilo kojeg razloga. Nije moguće tvrditi ni da jedan nadopunjuje ili nadograđuje drugi u određenim segmentima ili u cjelini. Moguće je tvrditi da su svi 29 30

138

Usp. ICOFOM. Nav. dj. Str. 53. Hainard prema Isto. Str. 64. MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

213 broj bibliografske jedinice

valjani i istiniti, također potrebni jer opisuju muzejski predmet u skladu s postojećim stanjem, ali i ukorak s promjenama koje se odvijaju u stvarnosti. Istraživanjem zanimljivih podtema koje su aktualne u stranoj literaturi (primjerice, muzejski objekt u digitalnom okruženju31 ili glas kao muzejski objekt32) koje je moguće smjestiti u okvir novih shvaćanja muzeja i muzeologije dobila bi se jasnija slika o novim poimanjima muzeološkog konteksta, a što nadilazi okvire ovoga rada te se njima neće posvećivati pažnja u ovom radu. Stavljanjem muzejskoga predmeta u kontekst, objašnjavanjem procesa muzealizacije te uključivanjem korisničkog aspekta u njegovo tumačenje uspješnije se može protumačiti taj koncept, stoga se će se u ovom radu pozornost posvetiti tim aspektima, polazeći od tradicionalnih pristupa. Kontekst muzejskoga predmeta u tradicionalnom smislu Muzejski je predmet osnovna sastavnica muzeja i muzej ne može postojati bez muzejskih predmeta. „Muzej je stalna ustanova koja čuva zbirke predmeta – dokumenata i generira znanje o njima“33. Povijest muzeja razmjerno je duga i seže do 1176. godine pr. Krista, kada su Elamiti opljačkali Babilon i osvojeno blago pohranili u hram u Suzi. Od tada nadalje spominju se različiti oblici čuvanja predmeta koji podsjećaju na današnje muzeje. U tadašnje vrijeme oni su služili kao prikaz moći vladara i rezultata uspješnih ratnih pohoda, a u današnje vrijeme najčešće su odraz prošlosti 34. U doba renesanse, humanisti su počeli pojam muzeja uključivati u rječnike35 što upućuje na aktivnu uporabu tog pojma otada nadalje. Na temelju različitih izvora u kojima se donosi povijest muzeja, primjerice, Maroević 1993.36, Gob i Drouguet 2007.37, Vujić 2007.38, moguće je tvrditi da dragocjene kolekcije pohranjene u galerijama i hramovima postoje znatno ranije, već u antici, te se ta pojava provlači kroz srednji vijek i zadržava do novoga doba. Tradicija pohranjivanja i čuvanja predmeta traje, dakle, više od 3000 31

Hogsden, Carl ; Poulter, Emma K. The real other? Museum objects in digital contact networks. // Journal of Material Culture 17, 3 (2012), str. 265-285. (2012-12-18) 32 Byrne, Sarah. Voicing the museum artefact. // Journal of conservation and museum studies 10, 1 (2012), str. 23-34. URL: http://www.jcms-journal.com/article/view/jcms.1011204/38 (2012-12-18) 33 van Mensch prema Maroević, Ivo. Nav.dj. 1993. Str. 18. 34 Isto. Str. 19. 35 Usp. Vujić, Žarka. Izvori muzeja u Hrvatskoj. Zagreb: Kontura art magazin, 2007. Str. 17. 36 Usp. Maroević, Ivo. Nav.dj. 1993. 37 Usp. Gob, Andre; Drouguet, Noemie. Nav.dj. 38 Usp.Vujić, Žarka. Nav.dj. 2007. Str. 17. MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

139

213 broj bibliografske jedinice

godina. Zanimljivo je istaknuti da se pojam muzej u obliku musaeum u Hrvatskoj počinje upotrebljavati u 17. stoljeću te da kroz duže vremensko razdoblje nije imao današnje značenje39. Muzealizacija predmeta Da bi predmet postao muzejski, mora proći kroz određene procese. „Na odabir kustosa, predmet ulazi u muzej donoseći svoju povijest, s razlogom odabran i s već prisutnom projekcijom za buduće korištenje, da bi se identificirao trag koji je ostavio na društvo“40.

Proces

kojim

predmet

postupno

postaje

muzejskim

naziva

muzealizacija.41 „…baš kao što zrcalo odabire određeni detalj ili ulomak, izdvaja ga iz tijeka stvarnosti i tako ga učini prvi put stvarno vidljivim, muzej prihvaća određene predmete i običaje vanjskoga svijeta, a oni, kako ulaze u institucionalizirani prostor umjetnosti (primjerice, kako su izloženi u prostorima nekoga muzeja moderne umjetnosti), gube svoju stvarnost i pretvaraju se u odraze i prezentacije stvarnosti, ali postaju vidljivima, dobivaju oblik i strukturu, značenje te novi kontekst. Oni ulaze u prostor vidljivoga, no istodobno i u sustav znanja...“42. Muzealizacija je proces koji Maroević43 ne navodi u shematskom prikazu muzealne određenosti i neodređenosti, istovremeno se u određivanju muzealnosti koristi tautologijom, koja svoje uporište ima u definiciji Stranskoga, da je muzeologija proučavanje muzealnosti muzealija te da je definicija muzejskog predmeta odnosno muzealija predmet koji ima obilježje muzealnosti44. Takvo određenje Laszlo kritizira navodeći da se tautološkim određenjem pojma ne postiže puno u rasvjetljavanju njegove biti, a još više činjenicu izostavljanja čimbenika ljudske djelatnosti iz grafičkog prikaza muzealne određenosti što dovodi do netočnosti i nelogičnosti jer muzealnost predmetu određuje čovjek određenim postupcima obuhvaćenim muzealizacijom45. Predmet sam po sebi ne sadrži muzealnost, nego mu je čovjek pridaje tijekom muzealizacije. Kasnije je 39

Isto. Str. 20. Kolveshi, Željka. Povijest povijesnog predmeta. // Informatica museologica 27, 1/2(1996), str.12. 41 Maroević, Ivo. Nav.dj. 1993. Str. 137. 42 Zabel prema Badovinac, Zdenka. Moderna galerija, Ljubljana, Slovenija. // Informatica museologica 37, 1/4(2006), str. 61. 43 Usp. Maroević, Ivo. Nav. dj. 1993. Str. 137. 44 Usp. Laszlo, Želimir. O poljima muzealne određenosti i neodređenosti. // Informatica museologica 27, 1/2(1996), str. 72-74. 45 Isto. 40

140

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

213 broj bibliografske jedinice

uočljivo prihvaćanje navedenih kritika. Maroević46 ističe da muzealizirani predmet počinje promatrati na drugačiji način te da se muzealizacijom širi okvir njegove određenosti. Predmet postaje muzejskim u trenutku kad ga se uvrštava u muzejsku zbirku, a to se čini prema muzeološkim kriterijima47 koji su uz ostale mjere, područjima i načinima prikupljanja definirani u Pisanoj izjavi - Politici skupljanja48. Politika skupljanja treba sadržavati jasna načela koja nikako ne smiju podlijegati subjektivnim stajalištima ili modi skupljanja te ju je povremeno potrebno ponovo procjenjivati, a najmanje svakih pet godina4950. Predmeti koji su preneseni iz svoje zbilje u muzej uklapaju se u postojeće zbirke ili, ukoliko ih se skupi više, tvore novu zbirku. Muzejska zbirka, odnosno skup muzejskih zbirki, zbirni fond, temeljna je forma organizacije muzejskih predmeta. Svi predmeti u pojedinoj zbirci zapravo su povezani jedni s drugima, a zbirke su nerijetko vezane uza znanstvene discipline51. Postoje različite vrste muzejskih predmeta: kućanski predmeti, nakit, odjevni predmeti, prijevozna sredstva, preparirane životinje, biljke, predmeti od različitih materijala, slike, kipovi, spomenici pa čak i cijeli gradovi. Muzeji muzejske predmete pohranjuju i klasificiraju prema određenim kriterijima, primjerice, razdoblju njihova nastanka, materijalu od kojeg su načinjeni, njihovom autoru, tematici koju predstavljaju, znanstvenoj disciplini kojoj pripadaju, tehnici kojom su rađeni. Nerijetko su predmeti razvrstani u muzeje po znanostima, odnosno tipovima predmeta. Način pohranjivanja predmeta i njihove klasifikacije često određuje vrsta muzeja. U svakom su se razdoblju kroz povijest u muzejima pohranjivali karakteristični predmeti, ovisno o tadašnjim svjetonazorima. Pravilnik o stručnim i tehničkim Usp. Maroević, Ivo. Muzejski izvor kao povijesni izvor i dokument. // Informatica museologica 36 1/2(2005), str. 54-58. 47 Usp. Antoš, Zvjezdana. Prema određivanju novih kriterija i pristupa sakupljanju predmeta za muzejske zbirke. // Etnološka istraživanja 1, 9(2004), str. 141. URL: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=59376 (2012-09-25) 48 Usp. Bašić, Krešimir. Pisana izjava: politika skupljanja. // Informatica museologica 27, 1/2(1996), str.14-16. 49 Usp. Vujić, Žarka. Izlučiti ili ne izlučiti predmete iz zbirke? // Informatica museologica 27, 1/2(1996), str. 7. 50 Tema sakupljanja predmeta vrlo je zanimljiva i vrlo iscrpno obrađena u nekim publikacijama te se smatra svrsishodnim posebno istaknuti te uputiti na autoricu Vujić (1999.) i (2007.) koja fenomen sabiranja obrađuje s različitih aspekata na oko 150 stranica, dok se problematikom izlučivanja predmeta iz zbirki, procesom komplementarnim sabiranju, posebno bavi u članku iz 1996. godine. 51 USp. Maroević, Ivo. 1993. Str. 120-123. 46

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

141

213 broj bibliografske jedinice

standardima za određivanje vrste muzeja, za njihov rad, te za smještaj muzejske građe i muzejske dokumentacije propisuje dvije vrste muzeja, a to su opći i specijalizirani.52 Prema navedenom Pravilniku, specijalizirani muzeji mogu biti: arheološki, etnografski, tehnički, povijesni, prirodoslovni, umjetnički i muzeji primijenjenih umjetnosti ili specijalizirani muzeji neke druge vrste. Muzeji, dakle, pohranjuju vrlo široki spektar predmeta koji se u muzejske zbirke uvrštavaju prema različitim kriterijima koji nisu zadovoljavajući, a različitost u pristupima prikupljanja predmeta u muzejske zbirke dovodi do potrebe osmišljavanja novih kriterija prema kojima bi se to uspješnije činilo, budući da postojeći ne odgovaraju stvarnim zahtjevima i potrebama muzeja53. Obilježja i obrada muzejskih predmeta Muzejski stručnjaci koji su se bavili istraživanjima dokumentarnih svojstava predmeta složili su se da postoje četiri osnovne osobine predmeta koje se odnose na materijal, povijest, okolinu i važnost. Pod materijalom se podrazumijeva sirovina, oblik, konstrukcija i tehnologija. Povijest uključuje opisni prikaz namjene i uporabe. Dokumentarna vrijednost predmeta baštine stvara se dok je u uporabi u arheološkom kontekstu, a do njihovih vrijednosti i poruka dolazi se u muzeološkom kontekstu. Upravo ta dokumentarnost, činjenica da je određeni predmet svjedok vremenskih, društvenih i inih zbivanja, osim što predstavlja osnovu, određuje se kao jedna od osnovnih karakteristika muzejskog predmeta, ali i temelj karakteristike koja se u stručnoj literaturi, koja se bavi muzejskim predmetom, označuje kao muzealnost. Svojstvo muzealnosti predmeta podrazumijeva informacije odnosno konkretne poruke koje predmet sadrži. Njihovo tumačenje, dakako, ovisi o kontekstu u kojem se predmeti nalaze u sadašnjosti. Zbynek Zbyslav Stransky tvrdi da je muzealnost osnovna značajka muzejskog predmeta: „Muzealnost je ona strana stvarnosti koju možemo upoznati samo u prikazu odnosa čovjeka prema stvarnosti. Materijal i oblik glavni su nositelji muzealnosti“.54 Susljedno, može se zaključiti da je muzealnost značajka koja govori da je predmet, iz Usp. Pravilnik o stručnim i tehničkim standardima za određivanje vrste muzeja, za njihov rad, te za smještaj muzejske građe i muzejske dokumentacije. URL:http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/126462.html (201208-22) 53 Usp. Antoš, Zvjezdana. Nav. dj., str. 141. 54 Stransky prema Maroević, Ivo. Nav.dj. 1993. Str. 96. 52

142

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

213 broj bibliografske jedinice

prošle realnosti, premješten u sadašnju, kako bi posvjedočio i opisao prostornu, vremensku, kulturnu i društvenu realnost. Godine 1987. na temelju klasifikacije muzejskih i galerijskih predmeta Britanskog muzejskog udruženja, sa svrhom manje detaljnog opisivanja predmeta, a više upućivanja korisnika na konkretne predmete, izrađen je domaći prijedlog klasifikacije muzejskih i galerijskih predmeta koji se sastoji od tri stupnja diobe. Na prvom stupnju je 21 glavna kategorija:

1. Oruđe, 2. Oprema, 3. Građevina, 4. Oružje, 5. Spremnice, 6.

Nosač/potporanj, 7. Namještaj, 8. Prijevoz, 9. Tkanina 10. Odjeća, 11.prikazivanje 12. Umjetnost i dekoracija 13. Komunikacija i simbol, 14. Ideologija i obred, 15. Igra i razbibriga, 16. Fauna, 17. Flora, 18. Mineral, 19. Paleolit i mezolit, 20. Industrijska proizvodnja, 21. Strojevi. Prvih 10 kategorija svrstano je prema kriteriju svrhe i namjene te 11-16. kategorija po načelu „životne nadgradnje“. Diobeni princip 16.-18. kategorije je prirodno podrijetlo, a 19.-21.kategorije zastupljen kronološki princip diobe, prema vremenskom razdoblju nastanka i izrade predmet. U domaćoj inačici predlaže se spajanje 1. i 2. skupine jer je teško razlučiti oruđe od opreme. Na drugom stupnju diobe britanski sustav ima tzv. jednostavne osnovne nazive (kod nas svrha ili namjena ili podvrsta), a na trećem pune nazive (kod nas naziv predmeta)55. Obrada muzejskih predmeta sve je aktualnija tema u Hrvatskoj, a ulažu se i mnogi napori kako bi se postigla sustavna inventarizacija građe. Kao rezultat tih pothvata, a vezano uz temu ovoga rada zanimljivo je istaknuti, primjerice, statističke podatke o broju i obrađenosti muzejskih predmeta i zbirki. Godine 2006. ukupan broj muzejskih predmeta u hrvatskim muzejima bio je 5.653.717, što je u odnosu prema 2003. g. porast za gotovo 494.000, a u odnosu prema 2005. g. (5.227.387) porast za oko 426.000. Podaci prikupljeni početkom 2007. g. (5.963,738) ponovno pokazuju znatan porast, za oko 310.000 predmeta. Inventarizirano 2.601,672 predmeta tj. njih 46%, što je za 2% više nego 2003. g. U nekoj od računalnih baza podataka obrađeno je 9% građe, što je također za 2% više nego 2003. g.56. Poznato je da su predmeti dio zbirke te da zbirka, izlažući te predmete, ukazuje na njihovu međusobnu povezanost.

55 56

Usp. Dokumentacija i klasifikacija muzejskih i galerijskih predmeta. // Muzeologija 25 (1987), str. 42. Usp. Franulić, Markita. Nav. dj. 2006, str. 171. MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

143

213 broj bibliografske jedinice

Podaci o značajnom broju predmeta pohranjenih u muzejske i galerijske zbirke (1403 zbirke)57 u Hrvatskoj argumentiraju stavove o bogatoj kulturnoj i povijesnoj baštini Hrvatske, a povećanje broja inventariziranih i obrađenih predmeta ukazuje na to da će se nastavkom procesa inventarizacije ubuduće dobiti još realnija slika baštine. Informativnost muzejskoga predmeta Muzejski predmet „… neposredno izvješćuje o čovjeku koji ga je stvorio, koji ga je upotrebljavao, koji ga je štitio, pohranio ili izlagao, koji ga je primjenjivao u njegovoj izvornoj i ostalim sekundarnim namjenama i daje nam beskonačnu količinu podataka, ovisno o svojoj složenosti, o tome kako se čovjek odnosio prema njemu“58. Postanak i funkcija predmeta isto su toliko važni kao izvor informacija koliko i život, trajanje i promjene na predmetima59. Količina i vrsta informacija koje može sadržavati predmet ovisi i o samom predmetu, no i o razini znanja čovječanstva o njegovom razvoju, tehnici obrade, vještini oblikovanja, mogućnosti izražavanja određenih emotivnih i kulturnih poruka te o onim slojevima svijesti i podsvijesti koji su utkani u oblik i izgled nekog predmeta 60. Muzejski predmeti imaju najveću potencijalnu vrijednost u muzeju: Tko ih je koristio, Zašto? Kako? Do kada?61 Budući da su znanstvene informacije temelj znanja, a muzejski je predmet prepun znanstvenih informacija, može se tvrditi da je predmet izvor znanja, ne samo informacija.

Najčešće

znanja

koje

sadrži

muzealija

dolazi

putem

znanstvenoistraživačkog rada, a budući da je znanje višak vrijednosti ljudske pameti i ljudskog uma, pomoću predmeta omogućeno je prenošenje spoznaja izvan društvenih, vremenskih i prostornih okvira62.

Isto. Maroević, Ivo. Nav. dj. 1993. Str. 123. 59 Usp. Maroević, Ivo. Muzeologija i znanost u virtualnom okruženju. // Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture: 2. i 3. seminar: zbornik radova / uredile M. Willer i T. Katić. Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo, 2000. Str. 91. 60 Usp. Maroević, Ivo. Nav.dj. 1993. Str. 133. 61 Usp. Kolveshi, Željka. Nav. dj. Str. 12. 62 Usp. Maroević, Ivo. Muzejski predmet kao izvor znanja. // Informacijske znanosti i znanje / uredio M. Tuđman i S. Tkalac. Zagreb: Zavod za informacijske studije Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, 1990. Str. 155-165. 58

144

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

213 broj bibliografske jedinice

Kada je predmet fiksiran u prostoru može biti dokumentom vremena nastanka, tj. protoka vremena ili društvenog statusa koji je imao, bez obzira na način na koji su stručnjaci došli do tog predmeta ili kakvo je njegovo fizičko stanje, odnosno je li taj predmet kupljen, darovan nađen, odbačen, istrošen, ili slično. Muzeološka interpretacija Svrha postojanja muzejskoga predmeta je dokumentiranje prošlosti, a to se omogućuje njegovim očuvanjem. S druge strane, jedna od glavnih funkcija muzeja je čuvanje i izlaganje predmeta koji su prikupljeni. Međutim, svoju zadaću muzejski predmet može ostvariti zapravo kad prenosi poruku, u komunikaciji svoga značenja s korisnikom. Komunikacija muzejskoga predmeta s korisnikom, posjetiteljem muzeja, može biti ostvarena kad se stvore određeni preduvjeti koji ovise o mnogim čimbenicima. Među prvima u nizu čimbenika je svakako djelovanje informacijskih stručnjaka. Oni su zaduženi za selekciju, dokumentiranje, pohranjivanje i izlaganje muzejskoga predmeta javnosti. Međutim, za otkrivanje informacija o muzejskom predmetu, potrebno je znati jezik i govor oblika, materijala i struktura, pa se stoga muzeolozi često služe i drugim znanstvenim granama, kao što su arheologija, etnologija, povijest umjetnosti, prirodne znanosti i slično. Također, oni moraju znati kako pravilno zaštiti, štititi i manipulirati predmetima baštine. U tome im pomažu stručnjaci iz drugih znanstvenih disciplina (restauratori, konzervatori, kemičari, dizajneri i slično). Kako bi se identificirala muzealnost mora se dobro poznavati kontekst u kojem se predmet nalazio. Što je muzejski stručnjak iskusniji i što više poznaje jezik oblika i materijala muzealije, bit će i jasnija poruka koja se želi poslati korisniku. Muzejski predmeti donose direktne poruke o kulturnoj baštini iz realnosti u kojoj su stvoreni i u kojoj su bili korišteni. Na informacijskom ili muzejskom stručnjaku je, dakle, da kroz istraživanja i na temelju vlastitoga znanja očita sve karakteristike muzejskoga predmeta te ih prezentira posjetiteljima na jednostavnom jeziku. Treba istaknuti da predmet nikad ne gubi informacije, već stvara nove količine informacija koje će nove generacije stručnjaka

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

145

213 broj bibliografske jedinice

otkriti i nadopunjavati onime što se već zna o tom određenom predmetu ili skupovima predmeta u zbirkama. Može se zaključiti da što se više proučava predmet, više informacija će se dobiti, a što se više informacija dobije, poruka koju će muzejski predmet emitirati korisniku bit će sadržajnija te će izložba muzejskog predmeta biti uspješnija, a muzejski će predmeti ispuniti svoju zadaću i ostvariti svrhu svoga postojanja. Međutim, istovremeno je potrebno ostaviti korisniku mjesta za razmišljanje, za vlastite interpretacije i traganje za novim znanjima. Također, poželjno je da se kod posjetitelja potiče sposobnost zamišljanja jer se time postiže da se bolje razumije poruka koju prenosi predmet, što je vrlo važno u edukaciji korisnika kako bi bili što aktivniji sudionici komunikacijskog procesa, te kako bi se postigla dvosmjernost komuniciranja. „Osnovni cilj interpretacije nije poučavanje, već poticanje“63. Suvremena muzejska teorija i praksa temelje se na razumijevanju i poticanju posjetitelja muzeja, “čitatelja”, da bude aktivno uključen u proces interpretacije i stvaranja smisla u muzeju. To nije puka potreba za širom edukacijom i učenjem u muzeju, već je to težnja za boljim i demokratskijim učenjem i “iskonski motiviranim” i “pažljivim” muzejskim iskustvima koja proizlaze iz mogućnosti što se daju posjetiteljima kako bi iznijeli nova zapažanja, stjecali nove perspektive i postajali svjesni konteksta muzejskih zbirki.6465 Što se iz muzejskoga predmeta više informacija otkrije, postojat će širi pristup tom predmetu i samim time će ga kustosi moći bolje prezentirati ili napraviti dobru priču vezanu uz njega, koju će uklopiti u muzejsku izložbu jer naime, muzejski predmet s korisnicima, odnosno s posjetiteljima muzejske ustanove, komunicira putem muzejske

Tilden prema Gob, Andre; Drouguet, Noemie. Muzeologija: povijest, razvitak, izazovi današnjice. Zagreb: Izdanja Antibarbarus, 2007. Str. 223. 64 Usp. Falk and Dierking,; Hooper-Greenhill prema Bakogianni, Sophia ; Kavakli, Evangela ; Bounia, Alexandra. Predmeti iz prošlosti priče za sadašnjost. Muzeologija 41/42 (2007), str. 116. 65 Usp. Vujić, Žarka. Korisnički aspekt u sustavu muzeologije Ive Maroevića: od pažljive analize do smjernica dopune. // Ivi Maroeviću baštinici u spomen / urednici Žarka Vujić i Marko Špikić. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 2009. Str. 74. 63

146

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

213 broj bibliografske jedinice

izložbe. „Muzeji nastoje predstaviti ne istinu, već najprivlačniju istinu“66. Izlaganje muzejskog predmeta osnovni je oblik muzejske komunikacije sa svijetom.67 Zaključak Na osnovi činjenica koje su u ovom radu iznesene nakon istraživanja teme muzejskoga predmeta, kao zaključak nameće se prije svega činjenica da je muzejski predmet ključan, temeljan i vrlo složen koncept muzeologije. Da bi određeni predmet postao muzejskim, predmet prolazi kroz proces muzealizacije. Muzealizacija u tom smislu uključuje niz postupaka kao što su sabiranje, procjenjivanje i vrednovanje predmeta, selekcija, uključivanje u zbirku itd. Svaki od navedenih postupaka podrazumijeva zadovoljavanje niza preduvjeta po kojima predmet može ući u zbirku te, dakako, kompetencije stručnjaka koji proces muzealizacije provode. Nakon što postane muzejskim informativnost, muzealnost i dokumentarnost postaju glavne značajke predmeta. Upravo te karakteristike polazište su za različite oblike i načine prikazivanja i interpretacije muzejskog predmeta. Odvoji li se ga se iz muzejskog ili galerijskog konteksta, gubi mnogo od navedenog. S druge strane, unatrag 40 godina pojavljuju se nova shvaćanja muzeja prema kojima muzej čine sljedeće komponente: teritorij (područje), baština, memorija i populacija (odnosno zajednica). Muzejski predmet, dakle, zamjenjuje baština. Shvaćanje muzeološkog konteksta uvelike se mijenja. Na taj način dotadašnjim objašnjenjima muzejskog predmeta dodaju se nova, u skladu s novim poimanjima muzeja. Zanimljivo je istaknuti činjenicu da pojavom novih vrsta muzeja ne nestaju postojeće, nego supostoje te i dalje vrijede sva postojeća određenja muzejskog predmeta. Muzejski predmet izvor je informacija i znanja; nešto što je prošlo kroz proces muzealizacije, odnosno što sadrži obilježja muzealnosti. On je znak, izuzet, izdvojen iz realne stvarnosti i prebačen u neku drugu u kojoj poprima nove funkcije i značenja. Muzejski predmet rezultat je stvarnosti, a ne njezin dio; različit je od stvari jer je stvar

Usp. Kolbas, Irena. Tvornice identiteta. // Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture: 2. i 3. seminar: zbornik radova / uredile Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo, 2000. Str. 100. 67 Maroević, Ivo. Izložba kao oblik muzejske komunikacije. // Osječki zbornik XXI. Osijek: Muzej Slavonije Osijek, 1991. Str. 287. 66

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

147

213 broj bibliografske jedinice

povezana sa subjektom, a predmet nije. Muzejski predmet dio je baštine, ali i baština sama. U odnosu na zastupljenost tematike muzejskog predmeta u literaturi iz područja muzeologije, etnografije i povijesti umjetnosti, moguće je donijeti kontradiktoran zaključak, a to je da se muzejski predmet kao tema pojavljuje prilično rijetko te da istovremeno postoji vrlo velik broj publikacija ili članaka koje se bave primjerice različitim aspektima muzeologije, sabiranjem, muzejskoj arhitekturi, korisnicima i posjetiteljima muzeja, vlasnicima i kreatorima predmeta, zaštiti muzejskih predmeta, muzejskoj dokumentaciji, edukacijom u muzeju i mnogim drugim, a da u svojim raspravama, postavljanjima izložbama, u opisima, tumačenjima polaze od muzejskog predmeta ili ga se dotiču na ovaj ili onaj način, u nekom dijelu izlaganja osnovne teme. Češće je to na razini spominjanja, negoli dužih rasprava. Međutim, postoji i nekoliko autora čiji je muzealija predmet iscrpnih teorijskih izlaganja. Također, postoji nekoliko radova koji s pozicije određenog muzejskog stručnjaka obrađuju pojedinačne vrste predmeta kao što je primjerice skulptura, fotografija, odjeća kao muzejski predmet i sl. U odnosu na stranu literaturu moguće je zaključiti da su u srži aktualnih istraživanja i teorijskih rasprava u svijetu češće novi oblici muzeja i shvaćanja baštine.

Literatura Anić, Vladimir ; Goldstein, Ivo. Rječnik stranih riječi. Zagreb : Novi liber, 2000., str. 890. Anić, Vladimir. Veliki rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb : Novi liber, 2003. Antoš, Zvjezdana. Prema određivanju novih kriterija i pristupa sakupljanju predmeta za muzejske zbirke. // Etnološka istraživanja 1, 9(2004), str. 137-143. URL: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=59376 (2012-09-25) Babić, Darko. O muzeologiji, novoj muzeologiji i znanosti o baštini. // Ivi Maroeviću baštinici u spomen / urednici Žarka Vujić i Marko Špikić. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 2009., str. 43-61. Badovinac, Zdenka. Moderna galerija, Ljubljana, Slovenija. // Informatica museologica 37, 1/4(2006), str. 60-65.

148

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

213 broj bibliografske jedinice

Bakogianni, Sophia ; Kavakli Evanglela ; Bounia Alexandra. Predmeti iz prošlosti, priče za sadašnjost.

Muzeologija

41/42(2007),

str.

113-122.

URL:

http://hrcak.srce.hr/search/?q=bakogianni (2012-09-25) Bašić, Krešimir. Pisana izjava: politika skupljanja. // Informatica museologica 27, 1/2(1996), str.14-16. Batorović, Mato. Sabiranje građe za Muzej grada Iloka u progonstvu. // Informatica museologica 27, 1/2(1996), str. 32-34. Byrne, Sarah. Voicing the museum artefact. Journal of conservation and museum studies 10,

(2012),

str.

23-34.

URL:

http://www.jcms-

journal.com/article/view/jcms.1011204/38 (2012-12-18) Dictionarium museologicum / Editors-in-chief Istvan Eri, Bela Vegh. Budapest: Hungarian Esperanto Association, 1986., str. 996. Dokumentacija i klasifikacija muzejskih i galerijskih predmeta. // Muzeologija 25 (1987), str. 3-117. Franulić, Markita. Neki aspekti muzejske djelatnosti u Hrvatskoj: statistički pregled na temelju podataka iz registra muzeja, galerija i zbirki u RH, 2006. // Informatica museologica 37, 1/4(2006), str. 164-178. Gob, Andre ; Drouguet, Noemie. Muzeologija: povijest, razvitak, izazovi današnjice. Zagreb: Izdanja Antibarbarus, 2007. Hogsden, Carl ; Poulter, Emma K. The real other? Museum objects in digital contact networks. // Journal of Material Culture 17, 3 (2012), str. 265-285. URL: http://mcu.sagepub.com/content/17/3.toc Hrvatski enciklopedijski rječnik. Zagreb : Novi Liber, 2003., str.774. ICOFOM.

Key

concepts

museology.

URL:http://icom.museum/fileadmin/user_upload/pdf/Key_Concepts_of_Museology/Mu seologie_Anglais_BD.pdf (2012-12-15) ICOM. URL: http://icom.museum/ (2012-12-16) Kolbas, Irena. Tvornice identiteta. // Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture: 2. i 3. seminar: zbornik radova / uredile M. Willer i T. Katić. Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo, 2000. Str. 99-111. Kolveshi, Željka. Povijest povijesnog predmeta. // Informatica museologica 27, 1/2 (1996), str. 11-14.

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

149

213 broj bibliografske jedinice

Laszlo, Želimir. O poljima muzealne određenosti i neodređenosti. // Informatica museologica 27, 1/2(1996), str.72-74. Lewis,

Geoffrey

Museum.

Encyclopedia

Britannica.

URL:

http://www.britannica.com/EBchecked/topic/398814/museum (2012-12-18) Maroević, Ivo. Uvod u muzeologiju. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1993. Maroević, Ivo. Fotografija kao muzejski predmet. // Muzeologija 37, 3/4(2000), str. 1317. Maroević, Ivo. Izložba kao oblik muzejske komunikacije. // Osječki zbornik XXI. Osijek : Muzej Slavonije Osijek, 1991., str. 287-299. Maroević, Ivo. Muzejski izvor kao povijesni izvor i dokument. // Informatica museologica 36, 1/2(2005), str. 54-58. Maroević, Ivo. Muzejski predmet kao izvor znanja. // Informacijske znanosti i znanje / uredio M. Tuđman i S. Tkalac. Zagreb : Zavod za informacijske studije Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, 1990., str. 155-165. Maroević, Ivo. Muzeologija i znanost u virtualnom okruženju. // Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture: 2. i 3. seminar: zbornik radova / uredile M. Willer i T. Katić. Zagreb : Hrvatsko muzejsko društvo, 2000. Str. 91-98. Maroević, Ivo. Muzeološka izložba – muzeološki izazov. // Informatica museologica 34, 3/4(2003),

str.

13-19.

URL:

http://www.mdc.hr/UserFiles/File/InformaticaMuseologica/IM34%284-3%291144.pdf (2012-10-05) Museum

object.

Merriam

Webster.

URL:

http://www.merriamwebster.com/dictionary/museum%20object (2012-12-17) Muzej. // Hrvatski enciklopedijski rječnik. Zagreb: Novi Liber, 2003. Str.774. Muzejski predmet. Proleksis enciklopedija. URL: http://proleksis.lzmk.hr/ (2012-12-17) Pravilnik o stručnim i tehničkim standardima za određivanje vrste muzeja, za njihov rad, te

smještaj

muzejske

građe

muzejske

dokumentacije,

2006.

http://www.poslovni-savjetnik.com/propisi/kultura-i-umjetnost-muzeji-igalerije/pravilnik-o-strucnim-i-tehnickim-standardima-za-odredi (2012-08-22)

150

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

URL:

213 broj bibliografske jedinice

Šola, Tomislav. Eseji o muzejima i njihovoj teoriji: prema kibernetičkom muzeju. Zagreb : Hrvatski nacionalni komitet ICOM, 2003. Tuđman, Miroslav. Memorijalni spomenici i javno znanje. // Ivi Maroeviću baštinici u spomen / urednici Žarka Vujić i Marko Špikić. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 2009., str. 13-38. Vujić, Žarka. Korisnički aspekt u sustavu muzeologije Ive Maroevića: od pažljive analize do smjernica dopune. // Ivi Maroeviću baštinici u spomen / urednici Žarka Vujić i Marko Špikić. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 2009., sStr. 73-89. Vujić, Žarka. Izlučiti ili ne izlučiti predmete iz zbirke? // Informatica museologica 27, 1/2(1996), str. 5-11. Vujić, Žarka. Izvori muzeja u Hrvatskoj. Zagreb : Kontura art magazin, 2007. Vujić, Žarka. Muzejski predmet i muzejsko sabiranje u ogledalu semiotike. // Informatologia 32, 3/4 (1999), str. 200-208. Zakon

muzejima,

1998.

URL:

http://narodne-

novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/269487.html (2012-12-17) Zakon

zaštiti

očuvanju

kulturnih

dobara,

1999.

URL:

http://narodne-

novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/271022.html (2012-12-17)

MARTINOVIĆ / MILIČIĆ

151

OCJENE I PRIKAZI

214 broj bibliografske jedinice

PERIODI HRVATSKE PERIODIKE ILI KAKO ČITATI ISTU OD POLOVICE 19. STOLJEĆA DO DANAS : ZBORNIK RADOVA STUDENATA TREĆE GODINE ODJELA ZA KULTUROLOGIJU SMJEROVA: KNJIŽNIČARSTVO, MEDIJSKA KULTURA I KULTURALNI MENADŽMENT SVEUČILIŠTA JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU / [UREDNICE DINKA KOVAČEVIĆ, MARINA VINAJ ; PRIJEVOD SAŽETAKA DUBRAVKA PAPA]. OSIJEK : SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA, ODJEL ZA KULTUROLOGIJU, 2012.

Srđan Lukačević Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek slukacevic@gskos.hr

Zbornik "Periodi hrvatske periodike ili Kako čitati istu od polovice 19. stoljeća do danas" obuhvaća radove studenata treće godine Odjela za kulturologiju smjerova Knjižničarstvo, Medijska kultura i Kulturni menadžment. Sastoji se od 25 seminarskih radova nastalih u sklopu izbornog kolegija "Hrvatska periodika kao medij" koje potpisuje ukupno 56 autora uz teme podijeljene u četiri cjeline: "Osječke novine i kako ih čitati: osječko novinstvo do kraja Drugog svjetskog rata", "Novine i časopisi nakon Drugog svjetskog rata", "Dječji i omladinski listovi – periodika najzahtjevnijih čitatelja" te "Od konvencionalnog do digitalnog – elektronički časopisi – prednosti i nedostaci". Iščitavanjem hrvatske periodike, napose one starije pohranjene u Muzeju Slavonije, studenti su između ostalog istražili najstarija izdanja "Slavonische Presse", osječke šaljive časopise Buha i Kornjača, ali i novija izdanja poput kultnog časopisa Polet, Glasa Slavonije iz vremena Domovinskog rata, kao i najnovijih elektroničkih izdanja. Pritom je Odjel hemeroteke Muzeja Slavonije svojom bogatom zbirkom osječkih novina od 1848. do 1945. godine bio glavno ishodište kulturnog istraživanja, koje je na izvornoj novinskoj građi nudilo povijesnu priču Osijeka. Muzej i muzejska građa postali su prostor istraživanja i

LUKAČEVIĆ

155

214 broj bibliografske jedinice

učenja, a baštinska građa svojevrsni kulturno-povijesni udžbenik. Preko 300 stranica pregleda hrvatske periodike od 19. stoljeća do danas, uz radove koji podučavaju kako periodiku iščitavati, potencijalnim čitateljima nude niz obrazovnih sadržaja popraćenih slikom. Zbornik studenata kulturologije izdan je na preko 300 stranica u 500 primjeraka te se ističe sažecima tekstova na engleskom jeziku. Kroz zbornik su obuhvaćena važna razdoblja tiskarstva u Slavoniji, a jedno je o njih i početak primjene tiskarske tehnologije. Jedan od tekstova donosi kratak pregled rada relativno male Divaldove tiskare s početka 18. stoljeća smještene u Tvrđi u starom franjevačkom samostanu. Divaldova tiskara odigrala je veliku i značajnu ulogu u kulturnom, prosvjetnom, ekonomskom i društvenom životu Osijeka, Slavonije i šire, a zbog velikog broja tiskanih književnih djela na hrvatskom, latinskom i drugim jezicima. Članak "Slavonische presse Carla Bende" pokazuje povijest novinarstva, sličnosti i razlike novinskih početaka, kako samih novinara tako i tiskovina. Prikazuje situaciju u gradu u 19. st. s prijelazom na 20. st. te zašto su se novine tiskale na njemačkom jeziku.Važnost ilustracije i njezin utjecaj na razvitak hrvatske periodike, građanstvo i državu, detaljno je opisan kroz osvrt na časopis "Esseker allgemeine illustrierte Zeitung" koji je izlazio samo jednu godinu, ali je imao veliki značaj u hrvatskim novinama i časopisima. S prvim svjetskim ratom završava doba starog Osijeka koji gubi obilježje provincijskog grada Austro-Ugarske Monarhije. Pojavom tiskara u gradu navještava se masovno tiskanje novina i časopisa. Riječ je o petnaestak časopisa o kojima možete pročitati u članku "Časopisi osječkog međuraća". Zanimljivu poveznicu napravili su autori seminarskog rada "Povijest sportskih glasila u Osijeku" koji su povukli paralelu između razvoja tiskovina sa sportskom tematikom u Osijeku i samog sporta u Gradu kako bi iz rada bila vidljiva povezanost sporta i medija te utjecaj jednog na drugo i obrnuto. Nekoliko tekstova daje iscrpan pregled razvoja kulture kroz novine i časopise u Gradu Osijeku, kroz kazališne i filmske plakate, rad samog Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku te uz kulturu usko povezane analize novinskog oglašavanja. Također, prikazuje se nastajanje Glasa Slavonije, osječkih časopisa tiskanih nakon Drugog svjetskog rata na primjeru Književne revije, kratak pregled baranjske periodike kao i osvrt na Glas Slavonije u vrijeme Domovinskog rata. Cjelina koja okuplja tekstove vezane uz dječje i omladinske listove, tj. periodiku najzahtjevnijih čitatelja,

156

LUKAČEVIĆ

214 broj bibliografske jedinice

daje prikaz povijesti dječjih časopisa i sadržajne analize dječje revije Maslačak na kreativno-edukacijskoj razini. Utjecaj medija na doživljaj nas samih i svijeta koji nas okružuje izuzetno je velik i pomaže formiranju sustava vrijednosti koji će do izražaja doći nešto kasnije u našoj odrasloj dobi. Zato su autori članaka isticali važnost tiskane forme s kojom se susreću djeca kroz časopise i novine. Tako osvrt na Politikin Zabavnik, jedan od najpoznatijih zabavnih časopisa koji je izlazio širom bivše Jugoslavije, otkriva zašto mnogi žale što više ne izlazi na prostorima Republike Hrvatske. Slična razmišljanja imaju i čitatelji časopisa Polet, časopisa odmetnute generacije koji je pisao o tzv. "novomvalu", glazbenom pokretu koji obuhvaća period kasnih 70-ih i ranih 80-ih godina. Časopis je u pravom smislu označio medijsku prekretnicu na tadašnjoj jugoslavenskoj medijskoj sceni, a slovio je kao prvi intelektualni inkubator. Dio zbornika obuhvaća ženske časopise sve do poznatog Cosmopolitana. Posljednja cjelina daje sažeti prikaz prednosti i nedostataka elektroničkih časopisa te koji utjecaj kao takvi imaju na formiranje društvenog stava. Opisuje se novi informacijski poredak, masovni mediji i prividna transparentnost, elektroničke publikacije i pripadajući im e-čitači, kao i važnost digitalizacije i zaštite papirne građe. Zbornik je oblikovalo kritičko promišljanje uredništva te je osim studentima namijenjen i široj čitateljskoj publici. S druge strane, svojim su iscrpnim istraživanjima autori tekstova uspjeli oživjeti novinsku zbirku Muzeja Slavonije te uz stručno odrađena istraživanja dati izvrsnu polazišnu točku za daljnja detaljnija proučavanja.U današnjem digitalnom okruženju, u vremenu informatizacije i automatizacije, ovaj je zbornik izvrsno pomagalo svim zaljubljenicima u pisanu kulturnu baštinu, širi kulturu čitanja i periodičkih publikacija, kako u njihovim tradicionalnim oblicima, tako i u suvremenom digitalnom okruženju.U skladu s navedenim, današnje vrijeme donosi brojne informacije, dostupnost tih informacija zahvaljujući globalnoj povezanosti Internetom i napretkom tehnologije izuzetno je velika te stoga članci u zborniku nameću zaključak da je posebno važno kontinuirano poduzimati potrebne radnje da se isključe štetni utjecaji na građu kao i poduzimati mjere edukacije osoblja za pravilno rukovanje istom kako bi se što duže očuvala za buduće generacije. U svakom slučaju, hvale vrijedan projekt Odjela za Kulturologiju, pročelnice Odjela Jasmine Lovrinčević i urednica izdanja Dinke Kovačević i Marine Vinaj. LUKAČEVIĆ

157

215 broj bibliografske jedinice

LEŠČIĆ, JELICA. UNIVERZALNA DECIMALNA KLASIFIKACIJA : PRIRUČNIK ZA KNJIŽNIČARE I SHEMA ZA NARODNE KNJIŽNICE. ZAGREB : DOMINOVIĆ, 2012.

Inge Majlinger Tanocki Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek ingem@gskos.hr

U izdanju Naklade Nediljko Dominović, Zagreb u 2012. godini objavljena je knjiga Univerzalna decimalna klasifikacija: priručnik za knjižničare i shema za narodne knjižnice, ISBN 978-953-6006-18-2, autorice Jelice Leščić. Priručnik za knjižničare Univerzalna decimalna klasifikacija sadržava u sebi i shemu za narodne knjižnice te naglašava vještine koje knjižničar mora imati kako bi bio u mogućnosti obavljati svoj posao na najbolji mogući način. Dakle, u knjizi se naglašavaju važni aspekti potrebni za sadržajnu i predmetnu obradu. Isto tako knjiga daje opis sadržajne obrade i predmetnog označivanja koji se isključivo ograničava na narodne knjižnice. Ovaj priručnik namijenjen je svim knjižničarima zaposlenima u narodnim knjižnicama koji se u svom djelokrugu rada bave sadržajnom i predmetnom obradom. Priručnik ima 204 stranice i sadržajno je podijeljen u četiri velike cjeline: 1. Sadržajna obrada; 2. Knjižnične klasifikacije općenito; 3. Univerzalna decimalna klasifikacija; 4. Predmetno označivanje. Uz nabrojane velike cjeline u priručniku se nalaze Uvod, Rječnik, Bibliografija, Predmetna kazala te izvod iz Univerzalne decimalne klasifikacije : shema za narodne knjižnice. Svako poglavlje započinje ključnim teorijskim uvodom vezanim za određenu temu u poglavlju. je značajno, s praktičnog gledišta, što autorica u svakom poglavlju

sažeto

objašnjava temu poglavlja i tako navodi na pravilno postupanje knjižničara prilikom sadržajne i predmetne obrade.

MAJLINGER TANOCKI

159

Nakon uvodne bilješke u kojoj autorica ukratko daje presjek tema cijeloga priručnika, prva cjelina priručnika pod nazivom Sadržajna obrada započinje osnovnim pojmovima sadržajne analize knjižnične građe i koncepta sadržajne obrade. Drugo poglavlje Knjižnične klasifikacije općenito obrađuje temu na nekoliko razina, a to su prikazi klasifikacijskih sustava općenito, prikazi klasifikacijskih tablica, opisi velikih klasifikacijskih sustava koji se primjenjuju u narodnim knjižnicama. Tako autorica navodi, uz jezgrovit prikaz, Fasetne klasifikacije (klasifikacija s dvotočjem; Blissova bibliografska klasifikacija) i Enumerativne klasifikacije (Deweyjeva decimalna klasifikacija; klasifikacija Kongresne knjižnice). Autorica uz navedene klasifikacijske sustave daje pregled glavnih skupina i stručnog područja navedenih klasifikacija. Uz svaki opisani klasifikacijski sustav autorica navodi mrežnu adresu na kojoj se mogu dobiti detaljnije informacije o navedenim sustavima. Treći dio priručnika pod nazivom Univerzalna decimalna klasifikacija podijeljen je u nekoliko kraćih poglavlja kako bi se što jasnije i preciznije objasnila UDK klasifikacija, koja je najrasprostranjenija u hrvatskim narodnim knjižnicama. Ovo poglavlje nastavlja s objašnjavanjem sadržajne obrade UDK klasifikacijom u sljedećim poglavljima: Općenito i povijest, UDK konzorcij, UDK u Hrvatskoj, Značajke UDK, Primjena UDK, Automatsko klasificiranje, Abecedno predmetno kazalo, UDK i signatura, UDK i predmetnice, UDK i tezaurus, Normativna datoteka. Posebnu podskupinu ove velike cjeline čine formati za strojno čitljivo klasificiranje: UNIMARC i MARC 21 te struktura UDK s pomoćnim i glavnim tablicama. Vrlo je važno što je autorica uz svaki posebni dio koji obrađuje dala primjer koji ima funkciju pojašnjenja teme koju obrađuje. Četvrti dio priručnika Predmetno označivanje započinje definiranjem pojma predmetnoga označivanja i opisa prakse predmetnoga označivanja općenito. Nadalje, autorica upućuje na to koja knjižnična građa podliježe sadržajnoj obradi te na izvore za utvrđivanje predmeta publikacije. Ukratko je opisano koji se veliki predmetni sustavi koriste u knjižnicama, a zatim je podrobnije dan presjek predmetnih sustava u Hrvatskoj. Automatsko predmetno označivanje i predmetno označivanje općenito jezgrovito opisuje teorijske pojmove indeksiranja, predmetne jedinice, predmetne odrednice te objašnjava temeljne i važne postupke koje knjižničar treba primjenjivati prilikom predmetne obrade. Nadalje, autorica navodi vrste predmetnih odrednica koje

160

MAJLINGER TANOCKI

215 broj bibliografske jedinice

se mogu izraditi za predmetnu obradu knjižne građe. Svaka vrsta predmetne odrednice objašnjena je primjerom te navodom u kojem se UNIMARC polju izrađuje. Primjenu predmetnoga označivanja autorica objašnjava primjerima u formatima za strojno čitljivo predmetno označivanje UNIMARC i MARC 21. Normativna kontrola teorijski objašnjava praksu izrade i održavanja indeksnih naziva za građu koja podliježe predmetnomu označivanju. Smjernice za izradu predmetnih preglednih kataložnih jedinica uz odabrane primjere jezgrovito objašnjava koncept normativnih datoteka. Autorica se posebno osvrnula na predmetno označivanje književnih tekstova, koje je također potkrijepila primjerima, a na kraju ovoga opsežnog poglavlja definirala je pojam tezaurusa te uz primjere pojasnila vrste tezaurusa i kako se trebaju koristiti u knjižničarskoj praksi. Kratkim zaključkom autorica sažima sve prikazano te, kako je već prethodno navedeno, priručnik zaključuje dodacima: Rječnik, Bibliografija, Predmetno kazalo te izvodom iz Univerzalne decimalne klasifikacije: shema za narodne knjižnice. Priručnik je izrazito sadržajan i koristan, naročito za knjižničare u narodnim knjižnicama, ne samo zbog činjenice da metodički objašnjava područje rada sadržajne i predmetne obrade, već i stoga što daje pregledan te koristan rječnik stručnih pojmova vezan za sadržaj priručnika.

MAJLINGER TANOCKI

161

VIJESTI IZ KNJIÅ½NICA

216 broj bibliografske jedinice

MJESEC HRVATSKE KNJIGE U HRVATSKOJ KNJIŽNICI I ČITAONICI ĐURĐENOVAC

Ružica Pavlić Hrvatska knjižnica i čitaonica Đurđenovac knjiznicadj@net.hr Tijekom cijele godine ponešto se zbiva u našoj ustanovi, no u mjesecu listopadu i studenome aktivnosti se pojačavaju. Nije to isključivo povodom obilježavanja manifestacije Mjeseca hrvatske knjige, nego i zbog toga što su ljeto i praznici iza nas, nastava se u školama zahuktala, vrtići napreduju sa svojim programima i svi se zajedno počinjemo više družiti, više učiti. Ove godine knjižnicu Osnovne škole J. J. Strossmayera u Đurđenovcu posjetilo je više učenika nego ikada. Na poziv knjižničarke odazvali su se učenici triju petih razreda, dvaju šestih razreda i jednog osmog. Svi su oni bili u obavijesnom razgledavanju naše ustanove. Saznali su što radi knjižnica i na koji način, koje usluge nudi, u kojem radnom vremenu, koje zbirke posjeduje i slično. Budući da su nas posjetili u Mjesecu hrvatske knjige, učlanili su se besplatno. Nadamo se da će prepoznati važnost knjižnice te nastaviti s čitanjem i nakon isteka ove povlaštene članarine. Nakon nekog vremena knjižnicu je posjetio i treći razred nastavnice Ane Drobine. Naime, učenici nisu došli samo zbog dobivanja osnovnih informacija o radu knjižnice, već su gotovo dva školska sata proveli učeći što su enciklopedije i rječnici te kako se koriste. Za tu su svrhu koristili referentnu zbirku naše ustanove. Predavanje je održala knjižničarka Ružica Pavlić. Nakon toga, održali su uvodni sat lektire o Šegrtu Hlapiću Ivane Brlić-Mažuranić, prilikom čega su vidjeli različita izdanja istoga djela koja Hrvatska knjižnica i čitaonica Đurđenovac posjeduje. Dogovorena je i daljnja suradnju pri obradi lektire, ali i u nastavi likovne kulture.

PAVLIĆ

165

216 broj bibliografske jedinice

Slika 1.

Knjižnicu su posjetili i polaznici Dječjeg vrtića Jaglac iz Đurđenovca. Oni već trdicionalno posjećuju našu ustanovu u ovo vrijeme. Ti su posjeti posebno veseli. Ove su nas godine posjetile dvije skupine predškolaca sa svojim odgojiteljicama. Njima se također kratkim predavanjem o knjižnici obratila knjižničarka Ružica Pavlić, nakon čega im je pročitala priču po njihovu izboru. Djeca iz vrtića također su pokazala svoja znanja. Pjevali su i recitirali dio onoga što su naučili u vrtiću. Svi su nagrađeni bombonima.

166

PAVLIĆ

216 broj bibliografske jedinice

Slika 2.

Pored posjeta vrtićaraca i osnovnoškolaca, organizirano je i jedno stručno predavanje za korisnike knjižnice, ali i za sve zainteresirane mještane Đurđenovca. Naime, 27. studenoga u našoj je Knjižnici upriličeno predavanje pod nazivom "Poremećaji pisanja i čitanja kod djece". Predavanje je održala mr. sc. Ana Kolarić koja radi na rehabilitaciji slušanja i govora pri poliklinici SUVAG Osijek, kabinet u Našicama. Predavanju su nazočile odgojiteljice iz Dječjeg vtrića Jaglac u Đurđenovcu, nastavnice iz osnovnih škola u Đurđenovcu i Velimirovcu, profesorica hrvatskoga jezika iz srednje škole u Đurđenovcu i nekoliko članova knjižnice – roditelja. Rasprava i mnoštvo pitanja nakon predavanja govore o tome koliko je potrebno i korisno bilo ovo predavanje. Razmijenjene su elektroničke adrese i dogovorena suradnja mr. sc Ane Kolarić s nekima od nazočnih.

PAVLIĆ

167

216 broj bibliografske jedinice

Slika 3.

Ni ove godine nije izostala prigodna izložba u holu Knjižnice, no ovaj je put posvećena danima prije i poslije proglašenja oslobađajuće presude haškog suda generalima Anti Gotovini i Mladeni Markaču. Dio izložbe, posvećen sjećanju na stradanja Vukovara i Škabrnje, omogućili su i članovi HVIDRA-e Đurđenovac. Svojim slikovnim materijalom upotpunili su projekt.

168

PAVLIĆ

216 broj bibliografske jedinice

Slika 4.

Tijekom listopada i studenog u prostorima Hrvatske knjižnice i čitaonice upriličen je i sajam otpisanih knjiga. Tako su članovi knjižnice mogli kupiti odabrane naslove po simboličnim cijenama i obogatiti svoje kućne zbirke. Mjesec hrvatske knjige uspješno je priveden kraju. Slijede novi izazovi! Tu smo, borimo se!

PAVLIĆ

169

217 broj bibliografske jedinice

GISKO OBILJEŽILA DAN HRVATSKIH KNJIŽNICA

Ljiljana Krpeljević Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek kljilja@gskos.hr

Programski odbor za obilježavanje Dana hrvatskih knjižnica 2012. godine (11. studenog) uputio je poziv svim knjižnicama koje imaju bibliobusne službe da pod sloganom: "Jedan dan s knjižnicom, 364 dana bez nje" odvezu svoje bibliobuse u grad ili općinu koja nema knjižnicu ni bibliobusno stajalište te tako barem na jedan dan pokažu stanovnicima koliko je dobro imati knjižnicu. Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, koja ima gradsku bibliobusnu službu od 2001. godine odlučila se pridružiti ovoj akciji te dana 10. studenog 2012. godine dovesti bibliobus u Ernestinovo, općinsko sjedište 12 km južno od Osijeka na cesti Osijek – Vinkovci, poznato po kiparskoj koloniji. Bibliobus je bio parkiran od 9.00 do 12.00 sati ispred mjesne škole u središtu Ernestinova. Nastavnica Katarina Dobrić dovela je skupinu djece koja su zajedno s knjižničarkom upoznala knjižnicu na kotačima. Prolaznici su primijetili neobično vozilo, a neki su od njih i ušli postavljajući različita pitanja. Nazočan je bio i Matija Greif, načelnik Općine koji je izrazio spremnost za suradnju i moguće dovođenje bibliobusa, na više od jednog dana, i u Ernestinovo.

KRPELJEVIĆ

171

217 broj bibliografske jedinice

Galerija

Slika 1.

Slika 2.

172

KRPELJEVIÄ&#x2020;

217 broj bibliografske jedinice

Slika 3.

Slika 4.

KRPELJEVIÄ&#x2020;

173

217 broj bibliografske jedinice

Slika 5.

174

KRPELJEVIÄ&#x2020;

218 broj bibliografske jedinice

NOĆ KNJIGE 2013. : KNJIGA, SOVKO, SUPERMAN…

Marin Seleš Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek mseles@gskos.hr

U utorak, 23. travnja 2013. godine održana je manifestacija Noć knjige 2013., organizirana povodom Međunarodnog dana knjige i autorskih prava, a kojoj je bio cilj ujediniti knjižnice i knjižare njihovim raznovrsnim i zanimljivim kulturnim programom. Od 18.00 sati 23. travnja do 01.00 sat 24. travnja, u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek bio je pripremljen bogat program u kojem je uživalo više od 1.000 posjetitelja (1.080 točno). Noć knjige pokazala je moć knjige. Grad koji je oduvijek znao prepoznati kvalitetna kulturna događanja ni ovaj put nije zakazao. Stara secesijska zgrada, koja i sama odiše posebnošću, te tople travanjske večeri dala je priliku da djelatnici Knjižnice zajedno s mnogim gostima i posjetiteljima stvore priče koje će se prepričavati, ali i ostati zapisane u debelim zidovima zgrade. Likovne radionice, gostovanja književnika, predavanja, projekcije, igraonice, edukativni obilasci samo su neki od događaja koji su Noć knjige učinili posebnom. Susret s piscem Hrvojem Hitrecom, čitanje anegdota i mudrih izreka "o knjigama i knjižničarima", glazbeni program u izložbenoj auli, predavanje o animama i mangama, filmska projekcija suvremenog austrijskog filma i pričanje priča za djecu otvorili su program. Nakon navedenih događanja, uslijedio je niz sličnih, različitih, posebnih, zabavnih i edukativnih. Ukupno 23 događanja na 7 različitih lokacija u zgradi i oko nje. Računajući da će na najkasnijim događajima ostati mlađi posjetitelji, studenti, Noć je knjige završila otvorenim turnirom u nogometnoj simulaciji na playstationu koji se odvijao od 23.00 do 01.00, a na kojem je sudjelovalo 8 osoba.

SELEŠ

175

218 broj bibliografske jedinice

Galerija

Slika 1.

Slika 2.

Slika 3.

176

SELEÅ

218 broj bibliografske jedinice

Slika 4.

Slika 5.

SELEÅ

177

218 broj bibliografske jedinice

Slika 6.

Slika 7.

178

SELEÅ

NAPISALI NAŠI ČLANOVI

220 broj bibliografske jedinice

PAĐEN-FARKAŠ, DUBRAVKA. NIJE ME STRAH. ZAGREB : SIPAR, 2011.

Martina Čarija Centar za djecu, mlade i obitelj MODUS

"Strahovi su kod djece normalna pojava" rečenica je koju često čujemo od roditelja, medija i stručne javnosti. Dodala bih na to da su strahovi, pa čak oni ne baš sasvim racionalni, normalna pojava kod svih ljudi. Tko od nas, kada se našao u potpuno mračnoj prostoriji nije nekada barem pomislio, nalazi li se u kutu neka "neman" koja će me u mraku zaskočiti? Razlika između djece i odraslih jest u dječjoj mašti koja će pomoći da se izgled i namjere te "nemani" razrade u detalje, čime će "neman" postati samo još vise zastrašujuća. Slikovnica "Nije me strah" čitatelja uvodi u unutarnji svijet dječaka Tina koji je, kako mu okolina govori, "plašljiv". Svi Tinovi doživljaji tijekom šetnje parkom, maštovito su opisani, a paniku i zakočenost nastale preplavljivanjem strahom možemo zaista osjetiti kao da se i nama događaju. "Zašto djeca imaju strahove?" najčešće je pitanje roditelja koji ne znaju na koji bi način pomogli djetetu da se suoči sa njemu zastrašujućim pojavama. Pa čak se i Tin na početku zapitao "Zašto je sve oko mene tako jako, jako strašno?" A s druge strane, kada Tin nabroji sve čega se boji, od vuka ispod kreveta preko grmljavine pa do zubatog djecozgraba, odraslima može postati vrlo jasno: njihova mašta čarobna je upravo stoga što može stvarati ono što ne postoji, ono što osjetilima nije dostupno. Također, može od neživih objekata učiniti vrlo živa i živopisna bića. Dječju maštu treba poticati i biti svjestan da će djeca što su starija, to bolje razlikovati maštu od zbilje, ali nekada trebaju pomoć odraslih u tome. Priča zapravo predstavlja dobar primjer i roditeljima vezano uz način na koji mogu pomoći vlastitoj djeci pri nošenju sa strahovima. Djetetu neće pomoći negiranje postojanja straha, kao što to ni Tinova majka nije napravila kada je on odvažno odlučio krenuti kroz zastrašujući

ČARIJA

187

220 broj bibliografske jedinice

park, već vjerovati djetetu da se zaista osjeća tako kako opisuje. Djeca nemaju učvršćen osjećaj samoučinkovitosti i samodostatnosti, drugim riječima, djeca su svjesna da se ne mogu brinuti sama o sebi, nemaju osjećaj da se mogu nositi sami sa svijetom te možemo očekivati da ih proizvodi njihove bujne mašte nekada mogu poprilično zastrašiti jer se s njima susreću potpuno sami. "Nije me strah" ne poručuje da se ne bojimo jer po pitanju straha ni djeca ni odrasli nemaju puno mogućnosti izbora, već normalizira pojavu strahova i poručuje da su "u strahu velike oči" te se sa strahom možemo nositi pomoću poruka samoumirivanja i samoohrabrivanja. Ovo su vještine s kojima se ne rađamo, već ih učimo po modelu tijekom odrastanja, a to su ujedno vještine koje će nam kasnije, u stresnim situacijama, pomoći da sačuvamo vlastitu psihičku dobrobit. Jedna od takvih samoumirujućih poruka, koja će Tinu očito puno pomoći jest ujedno i poruka koju je dobio od svojih roditelja: "Sve je to u mojoj glavi." kojom se zapravo kaže: Čujemo i razumijemo da se bojiš i znaj da nisi u opasnosti jer te vlastita mašta zna prevariti. Ova slikovnica zapravo nam poručuje da ne vrijedi zastarjela ideja kako su svi dječji izazovi mali, već bezobzira koliko smo stari, ono što nas straši najveći je mogući izazov s kojim ćemo se suočavati samo jednom, ali će nam za to trebati ogromna hrabrost i snaga.¸

188

ČARIJA

220 broj bibliografske jedinice

Galerija

Slika 1.

Slika 2. Ä&#x152;ARIJA

189

221 broj bibliografske jedinice

IN MEMORIAM MARIJA BJELIĆ (1946. – 2013.)

Jasenka Bešlić Gradska knjižnica i čitaonica Požega jasenka@gkpz.hr

Ima dana u životu za koje mislimo da neće nikada doći! Pa ipak, oni se jednom pojave! Takav je i današnji dan u kojem se opraštamo od naše kolegice Marije Bjelić, zvane Maca, dugogodišnje knjižničarke Gradske knjižnice i čitaonice Požega. Marija Bjelić, rođena Kožić, zaposlila se u požeškoj knjižnici 6. prosinca 1965. godine, odmah po završetku gimnazije u Požegi, i to na mjesto knjižničarke. Istinski je zavoljela taj posao jer bila je veliki ljubitelj knjige, ali i svega što se uz nju događalo. Prošla je sve faze razvoja požeške knjižnice te se može reći da je u sve što je do sada napravljeno, svoj rad, ugradila Marija Bjelić. Sudjelovala je u prelasku na univerzalnu decimalnu klasifikaciju, vodila brigu o pokretnim knjižnicama, prihvaćala i provodila sve promjene u knjižničarskoj struci. Posebnu je pak brigu vodila o dječjoj knjizi i najmlađim korisnicima. Započela je prve pričaonice za djecu te organizirala brojne dječje programe i izložbe. Nakon što je otvoren zaseban dječji odjel, dugo je godina bila i voditeljica istoga. Po svojoj marljivosti i pedantnosti bila je svima uzor, ali i mentor. Nažalost, posljednje godine rada provela je boreći se s teškom bolešću, no uvijek se s velikim optimizmom vraćala se na posao. 15. veljače 2011. godine, poslije punih 45 godina radnog staža, nakon što je napunila 65 godina života, otišla je u zasluženu mirovinu i to po sili zakona jer nikada nije izgubila volju za radom. Željela je još raditi. Svi su je se sjećali s veseljem. Sjećali su je se kao one tete Mace koja se s njima družila u knjižnici i koja je generacijama mališana usadila ljubav prema knjizi.

BEŠLIĆ

193

221 broj bibliografske jedinice

Bila je borac i hrabro se nosila s teškom bolešću, ali i sa svim nepravdama koje su je zadesile za života! Nažalost, bitku je za život izgubila. Kako za sve postoji neki razlog i svatko na svijetu ima svoju misiju, tako je i Marija Bjelić imala misiju koju je uspješno okončala. Njezina misija bijahu njena djeca te njihova sreća i uspjesi. Na kraju, hvala našoj Maci za marljivost, stručnost, pravednost, ali i vedrinu i humor koji nam je svima nesebično dijelila.

194

BEŠLIĆ

OSOBNE VIJESTI

222 broj bibliografske jedinice

NAPREDOVANJA U STRUCI

U veljači 2011. godine Marija Kretić Nađ obranila je doktorski rad „Popularna kultura u osječkom „Hrvatskom listu“ (192-1945)“ pod mentorstvom prof. dr. sc. Helene Sablić Tomić. --05. prosinca 2012. godine Marina Vinaj obranila je doktorski rad „Knjižna zbirka Prandau-Normann kao muzeološki fenomen“ pod mentorstvom dr. sc. Žarke Vujić i dr. sc. Dore Sečić. --Blanka Salatić stekla je zvanje višeg knjižničara.

Iskrene čestitke kolegicama.

189

ČLANCI Upravljanje marketingom male knjižnice (str. 9-33) Dukić, Gordana ; Sopka, Iva Internet i računala u narodnim knjižnicama : pilot istraživanje u istočnoj Hrvatskoj (str. 35-53) Faletar Tanacković, Sanjica ; Lacović, Darko ; Čadovska, Ivana ; Horvat, Maja Predmetni pristup u mrežnim katalozima hrvatskih narodnih knjižnica : studija uporabljivosti (str. 55-82) Majlinger Tanocki, Inge ; Petr Balog, Kornelija Samovrednovanje visokoškolske knjižnice – na primjeru knjižnice Filozofskog fakulteta u Osijeku (str. 83-98) Radičević, Vesna Mrežna stranica fakultetske knjižnice (str. 99-110) Salatić, Blanka Analiza sitnog tiska u muzejima i galerijama te njihovim specijalnim knjižnicama iz vizure knjižničara (str. 111-130) Knežević, Ivana Muzejski predmet : jedan od ključnih koncepata muzeologije (str. 131-151) Martinović, Ivana ; Miličić, Dolores OCJENE I PRIKAZI Periodi hrvatske periodike ili kako čitati istu od polovice 19. stoljeća do danas : zbornik radova studenata treće godine Odjela za kulturologiju smjerova: knjižničarstvo, medijska kultura i kulturalni menadžment Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku / [Urednice Dinka Kovačević, Marina Vinaj ; prijevod sažetaka Dubravka Papa]. Osijek : Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Odjel za kulturologiju, 2012. (str. 155-157) Lukačević, Srđan Leščić, Jelica. Univerzalna decimalna klasifikacija : priručnik za knjižničare i shema za narodne knjižnice. Zagreb : Dominović, 2012. (str. 159-161) Majlinger-Tanocki, Inge VIJESTI IZ KNJIŽNICA Mjesec hrvatske knjige u Hrvatskoj knjižnici i čitaonici Đurđenovac (str. 165-169) Pavlić, Ružica GISKO obilježila Dan hrvatskih knjižnica (str. 171-174) Krpeljević, Ljiljana Noć knjige 2013. : Knjiga, Sovko, Superman… (str. 175-178) Seleš, Marin Arhiv franjevačkog samostana u Našicama (str. 179-182) Batorović, Mato ; Pavlović-Radmanović, Blaža

NAPISALI NAŠI ČLANOVI Pađen-Farkaš, Dubravka. Nije me strah. Zagreb : Sipar, 2011. (str. 187-189) Čarija, Martina OSOBNE VIJESTI In memoriam Marija Bijelić (1946. – 2013.) (str. 193-194) Jasenka Bešlić Napredovanja u struci (str. 195)

IZDAJE Društvo knjižničara Slavonije i Baranje Europska avenija 24 31000 Osijek ISSN 1848-5308 ZA IZDAVAČA Marina Vinaj - Muzej Slavonije Osijek

UREDNIŠTVO Renata Bošnjaković - Zavičajni muzej Našice Marija Erl Šafar - Odjel za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera Osijek Merien Hadrović - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Sanda Hasenay - Prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera Osijek Dragutin Katalenac - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Ivana Knežević - Muzej Slavonije Osijek Svjetlana Mokriš - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Kornelija Petr Balog - Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera Osijek Marina Vinaj - Muzej Slavonije Osijek GLAVNI UREDNIK Svjetlana Mokriš - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek UREDNIK MREŽNOG IZDANJA Merien Hadrović - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek JEZIČNO UREDIO Siniša Petković - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek DIZAJN / PRIPREMA Merien Hadrović - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek

U Osijeku, 09. lipnja 2013.