UDK 02 ISSN 1331-145X (2019) OSIJEK GODINA XXIII. BROJ 1
KNJIŽNIČARSTVO glasnik društva knjižničara slavonije, baranje i srijema
DRUŠTVO KNJIŽNIČARA SLAVONIJE, BARANJE I SRIJEMA
KNJIŽNIČARSTVO glasnik društva knjižničara slavonije, baranje i srijema
Godina / Year XXIII (2019). Broj / No. 1
OSIJEK, 2019.
Riječ urednice
Poštovani čitatelji, pred Vama je novi broj, godina 23 broj 1(2019) časopisa Knjižničarstvo : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema. U prvoj rubrici recenziranih članaka autori Kristina Kiš i Boris Kiš predstavljaju digitalizaciju Bibliothece Zriniane, slijedi ih rad Zorice Antulov “Visokoškolske knjižnice i informacijsko opismenjavanje studenata : zašto je ono danas toliko potrebno” te rad Mirjane Kotromanović, Nele Krznarić i Ivane Molnar “Inkluzija i ideja multikulturalizma u programima Gradske knjižnice i čitaonice u Virovitici”. Autorice Margita Mirčeta Zakarija i Irena Urem donose rad pod nazivom “Međuknjižnična suradnja – kako dijeljenje postaje množenje”, autorice Marija Erl Šafar, Tihana Lubina i Iva Horvat predstavljaju Zbirku fotografija Muzeja Slavonije, dok se Siniša Petković i Inge Majlinger Tanocki bave tematikom ponašanja korisnika pri predmetnom pretraživanju knjižničnog kataloga. U rubrici O slavonsko-baranjskim knjižnicama, kao mali odmak od “posjeta” knjižnicama, donosimo prikaz kratke povijesti časopisa Knjižničarstvo. RubrikaVijesti iz knjižnica donosi prikaz Stručnog skupa Priča (iz) moje knjižnice održanog u organizaciji Gradske knjižnice Beli Manastir, zatim prikaz Aplikacije za evidentiranje korištenja građe i usluga u čitaoničkim prostorima GISKO-a te naposljetku osvrt na održana stručna predavanja i radionice u orgnizaciji Društva. Rubrika Ocjene i prikazi tumači djelo Maria Hiberta “Digitalni odrast i postdigitalna dobra : kritičko bibliotekarstvo, disruptivni mediji i taktičko obrazovanje”, dok rubrika Osobne vijesti donosi podatke o napredovanjima kolegica i dodijeljenim nagradama unutar struke. Novi broj časopisa Knjižničarstvo – godina 23 broj 2(2019) namjeravamo izdati u proljeće 2020. godine. Svi članci su već zaprimljeni, a priloge za rubrike Vijesti iz knjižnica i Osobne vijesti možete slati do kraja veljače 2020. godine. Rok za predaju radova za Godište 24 je 20. travnja 2020. Zahvaljujemo Vam na suradnji i pozivamo Vas da svojim člancima i prilozima doprinesete kontinuiranom radu Časopisa. Uredništvo
ÄŒLANCI
DIGITALIZACIJA BIBLIOTHECE ZRINIANE Digitization of Bibliotheca Zriniana Boris Kiš Filozofski fakultet u Pečuhu kis.boris@pte.hu Kristina Kiš Filozofski fakultet u Osijeku kmitric@ffos.hr
Broj bibliografske jedinice
337
UDK /UDC 012 Zriniana 094:027.54 Stručni rad / Professional paper Primljeno/Received: 04.02.2019.
Sažetak U ovome se radu govori o važnosti digitalizacije rijetkih knjiga, odnosno o važnosti digitalizacije knjižnične građe koja je nositelj kulturne i povijesne baštine naše zemlje. U tom smislu jedinstvenu vrijednost imaju autografi i rukopisi iz zbirke Bibliotheca Zriniana. Govori se o kriterijima za odabir građe za digitalizaciju te se proučava tko se do sada bavio digitalizacijom knjižnične građe iz zbirke Bibliotheca Zriniana. Spomenuta zbirka datira još iz 16. stoljeća, a ovim se radom ističe njezina važnost i ugroženost te opisuju dosadašnji projekti koji su za cilj imali njezinu zaštitu i širu dostupnost. Ključne riječi: digitalizacija, autografi, rukopisi, Bibliotheca Zriniana Summary In this paper authors discuss the importance of digitization of old and rare books that are cultural and historical heritage of our country. Autographs and manuscripts are part of old and rare books collections and have unique value. It is studied which selection criteria are applied for digitization and under which projects Bibliotheca Zriniana was digitized to date. Bibliotheca Zriniana started to form in the 16th century. With this paper authors emphasize its importance and peril of paper deterioration. Keywords: digitization, autographs, manuscripts, Bibliotheca Zriniana
KIŠ / KIŠ 9
337
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
Uvod Tradicionalne su se knjižnične službe i usluge, pod utjecajem novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, počele značajnije mijenjati tijekom 1990-ih. U studenom 1992. godine dial-up internet postaje dostupan u Hrvatskoj putem CARNetove mreže, a osobna računala postaju cijenom pristupačnija širokim masama. U isto je vrijeme preko milijun računala umreženo u svijetu, a već godinu dana poslije taj se broj udvostručuje.1 Na CARNetovim se stranicama može pronaći podatak da je 1992. godine Hrvatska po uporabi interneta išla ukorak s ostalim zemljama srednje i istočne Europe, a već je 1996. godine bila ispred svih zemalja EU.2 Premda je ići ukorak s ostalim zemljama značilo da je 1993. u Hrvatskoj bio svega jedan korisnik interneta na 1000 stanovnika 3, ta se brojka rapidno povećavala iz godine u godinu, posebice nakon završetka Domovinskog rata. U tom novom, umreženom društvu 1990-ih, pojavljuju se nove potrebe i zahtjevi korisnika knjižnica. Knjižnicu koju definiramo kao “kulturnu i informacijsku ustanovu koja, slijedeći općeprihvaćene ciljeve društva i načela stručnog rada, odabire, nabavlja, obrađuje, u fizičkom i obavijesnom smislu sređuje te čuva i daje na korištenje knjižničnu građu, a preko organiziranih službi pruža raznolike usluge aktivnim i potencijalnim korisnicima”4, u svoje već postojeće tradicionalne usluge integrira i nadograđuje rješenja koja proizlaze iz informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Tehnološka se rješenja pojavljuju i dokazuju kao stabilne platforme za unapređenje knjižničnih usluga stoga ih knjižnice sve više prihvaćaju. Imajući na umu korisnike kao temelj za izgradnju knjižničnih usluga, knjižnice su već 1990-ih uvidjele da postoji potreba za daljinski dostupnom knjižničnom građom u novom, umreženom okruženju, stoga su pristupile prvim projektima digitalizacije.5 Kod projekata digitalizacije, radi se o izgradnji novih knjižničnih usluga temeljenih na tradicionalnim papirnim zbirkama, uz pomoć suvremenih tehnoloških rješenja. Usp. Ryan, Johnny. A history of the internet and the digital future. London: Reaktion Books Ltd, 2010. Str. 113. 2 Usp. CARNet : hrvatska akademska i istraživačka mreža. URL: http://www.carnet.hr/o_carnetu/o_nama/povijest_carneta (2019-18-09) 3 Usp. Esri: GIS mapping software, spatial data analytics and location platform. URL: http://www.esri.com/ (2019-18-09) 4 Tadić, Katica. Rad u knjižnici. Opatija: Naklada Benja, 1994. Str. 14. 5 Usp. Faletar Tanacković, Sanjica. Digitalizacija knjižnične građe u Hrvatskoj: strategija i projekti. // Knjižničarstvo: glasnik društva knjižničara Slavonije i Baranje 9-10, 1/2 (2005-2006). Str. 75. URL: http://www.knjiznicarstvo.com.hr/wp-content/uploads/2012/06/151_Faletar-Tanackovic_20052006_1-2.pdf (2019-18-09) 1
KIŠ / KIŠ 10
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
337
Postupak digitalizacije Postupak digitalizacije obuhvaća odabir građe, skeniranje, provjeru kvalitete i pristup.6 Svrha digitalizacije su zaštita izvornika, poboljšanje dostupnosti građe, stvaranje novih proizvoda i usluga te upotpunjavanje fonda i suradnja.7 Kod zaštite izvornika, posebna se pozornost pridaje vrlo osjetljivim starim rukopisima i starim novinama. Prema IFLA-inim smjernicama za projekte digitalizacije, dugotrajnost i uspješnost cjelokupnog postupka digitalizacije u okviru određenog projekta ovisi o nizu čimbenika. Osim osiguravanja kvalitetnog upravljanja projektom, potrebno je odabrati građu za digitalizaciju, osigurati tehničke uvjete i implementaciju rješenja, imati na umu pravni aspekt, osigurati izvore financijskih sredstava i ljudskih resursa, uložiti u razvoj i održavanje mrežnog sučelja te zaštititi digitalni sadržaj.8 Važno je primijetiti da “digitalizacija nije samo tehnički posao, nego vrlo složen postupak koji prije svega zahtjeva pažljivo planiranje i donošenje važnih odluka”.9 Upravo u projektima digitalizacije knjižnične građe vidljiva je spona između knjižničarstva i informacijskih tehnologija, odnosno, smjernica i pravilnika koji proizlaze iz knjižničarstva te kvaliteta opreme i pravilno rukovanje njome, koje proizlazi iz informacijskih tehnologija. Pri samom početku potrebno je pažljivo planiranje i odabir građe prema smjernicama ovisno o tipu projekta, a zatim se pristupa tehničkom dijelu projekta. Tehnički postupak digitalizacije počiva na skeniranju knjiga stranicu po stranicu. Veliki, masovni projekti imaju skenere s opcijom automatiziranog okretanja stranica i OCR sustav za stvaranje pretraživog teksta10, dok je u manjim projektima takav način obrade građe još uvijek nepristupačan. Na skali digitalizacije projekti se dijele na "nemasovne" projekte, razmjerno velike projekte i projekte masovne digitalizacije. Kod "nemasovnih" projekata, digitalizira se knjižnična građa izabrana prema određenim kriterijima poput specifičnog predmeta, specifične namjene, prema vrsti građe, zemljopisnim odrednicama Usp. Šapro-Ficović, Marica. Masovna digitalizacija knjiga: utjecaj na knjižnice. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 54, 1/2 (2011), str. 222. 7 Usp. Smjernice za odabir građe za digitalizaciju: radna verzija. Zagreb, 2007. Str. 2. URL: https://bib.irb.hr/datoteka/590089.smjernice_odabir.pdf (2019-18-09) 8 Usp. IFLA guidelines for digitization projects for collections and holding in the public domain, particulary those held by libraries and archives. URL: https://www.ifla.org/files/assets/preservation-andconservation/publications/digitization-projects-guidelines.pdf (2019-18-09) 9 Šapro-Ficović, Marica. Masovna digitalizacija knjiga: utjecaj na knjižnice. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 54, 1/2 (2011), str. 221. 10 Optical Caracter Recognition 6
KIŠ / KIŠ 11
337
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
i sl. Razmjerno veliki projekti su opsežniji i odnose se na stvaranje određene zbirke ili niza dokumenata, dok se projekti masovne digitalizacije odnose na konverziju građe u industrijskim razmjerima, odnosno na konverziju cjelokupnog fonda knjižnica bez specifičnog odabira građe. “Nemasovni” projekti su oni koji se najčešće pojavljuju u Hrvatskoj, znači projekti manjeg opsega za koje je potrebna brižna selekcija građe.11 Prema Smjernicama za odabir građe za digitalizaciju u sklopu nacionalnog projekta Hrvatska kulturna baština, kriteriji odabira jedinica građe za digitalizaciju određuju se u skladu s ciljevima i svrhom digitalizacije, potrebom zaštite intelektualnog vlasništva i autorskog prava, u skladu s utvrđenom vrijednosti građe za digitalizaciju, prema prioritetima zaštite knjižnične građe te u skladu s potrebama korisnika kojima je namijenjena.12 Neki od kriterija za procjenu vrijednosti građe su “rijetkost i jedinstvenost, umjetnička i druga vrijednost, važnost za ustanovu (djelo se identificira s ustanovom), važnost za razumijevanje određenog predmetnog područja, široko ili duboko pokrivanje određenog predmetnog područja, koristan ili najnoviji sadržaj, podaci o predmetima ili skupinama predmeta koji su drugdje nedostatno dokumentirani, dokazi o povijesnoj vrijednosti ustanove, građa koja će u digitalnom obliku dobiti na vrijednosti, građa koja će dugoročno biti zanimljiva korisnicima, iznimno tražena građa.”13 Uz navedene općenite kriterije, kriteriji za odabir rukopisne građe uključuju vrijeme nastanka odnosno starost i unikatnost rukopisa, paleografska obilježja, materijalna obilježja, autor/djelo (sadržaj), očuvanost ili cjelovitost te provenijenciju.14 Osobito vrijedna građa Bibliothece Zriniane Bibliotheca Zriniana je zbirka koja se trenutno nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Ondje je pohranjena kao dio Zbirke rukopisa i starih knjiga. U Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, odnosno u ondašnju Kraljevsku sveučilišnu knjižnicu, zbirka je prispjela 1892. godine kada ju je otkupila ondašnja hrvatska Vlada. Cjelokupnu zbirku Bibliothece Zriniane čini 731 svezak građe, od čega je danas dio pohranjen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a dio izgubljen tijekom stoljeća, prilikom
Usp. M. Šapro-Ficović, n. dj., str. 221. Usp. Smjernice za odabir građe za digitalizaciju: radna verzija, n. dj., str. 8. 13 Smjernice za odabir građe za digitalizaciju: radna verzija, n. dj., str. 8. 14 Usp. Smjernice za odabir građe za digitalizaciju: radna verzija, n. dj., str. 14. 11 12
KIŠ / KIŠ 12
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
337
selidbi i preprodaje.15 Važno je napomenuti i da je dio građe, koji se danas smatra dijelom Bibliothece Zriniane, pridodan prilikom preprodaje i smještaja u ondašnju Kraljevsku sveučilišnu knjižnicu. Današnju Bibliothecu Zrinianu, koja je pohranjena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, čini ukupno 555 naslova te 679 bibliografskih zapisa, odnosno svezaka. Prije je sadržavala i pet prvotisaka, od kojih su tri izdvojena iz fonda Bibliothece Zriniane te dodana skupini od 191 prvotiska, 25 jedinica rukopisne građe pribrojeno je rukopisnom dijelu fonda, a u Zbirku zemljovida i atlasa pohranjena su dva sveska atlasa.16 Zriniana se najvjerojatnije počela formirati u 16. stoljeću za vrijeme Jurja Zrinskog, sina Nikole Zrinskog Sigetskog. Juraj je često bio darivan knjigama s posvetama u čast herojske smrti njegovog oca u obrani Sigeta i te se darovane knjige smatraju temeljem na kojem je izgrađena knjižnica obitelji Zrinski. Najveći je dio Zriniane okupljen kasnije, za vrijeme života Nikole VII. Zrinskog, političara, vojskovođe i pjesnika. Više od tri četvrtine knjiga koje danas smatramo Bibliothecom Zrinianom pripadale su Nikoli VII., a važno je napomenuti da je pri popisu imovine njegova sina Adama zabilježeno sveukupno više od 800 svezaka.17 Službenom godinom osnutka Bibliothece Zriniane smatra se 1662. godina kada je upravo Nikola VII. dao izraditi katalog knjižnice, “Katalog svih knjiga knjižnice čakovečke presvijetle visosti gospodina kneza i bana Nikole Zrinskog. Leta Gospodnjeg 1662., dne. 10. listopada.”18 U današnju Zrinianu, osim Nikolinih knjiga, pripada i jedna knjiga iz zbirke Petra Zrinskog, 46 knjiga Adama Zrinskog uključujući i njegove rukopise i 33 pridodane knjige Ignaca Hyneka z Vlašima. Neobičan put Bibliothece Zriniane, od udobnosti dvorca Zrinskih u Čakovcu, zapuštenosti u dvorcu u Bitovu, prodaje preko bečkog antikvara, pa sve do Kraljevske sveučilišne knjižnice, odnosno današnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, najbolje opisuje dr. Zvonimir Bartolić u svom radu: “Nakon smrti Nikole Zrinskog knjižnicu je naslijedio njegov sin Adam Zrinski (1662. - 1691.), koji je 19. kolovoza 1691. kao potpukovnik konjanika oklopnika poginuo u velikoj Slankamenskoj bici. Njegova udovica Marija Katarina (r. Lambert) godine 1692. preudala se za Maximiliana Arnošta II. z Vlašime. Tada je knjižnica prenesena u dvorac Bitov (Vöttau) u južnoj Moravskoj, danas Usp. Hausner, G., Klaniczay, T. A Bibliotheca Zriniana története és állománya. Budapest, 1991. Str. 102. URL: https://mek.oszk.hu/14800/14811/14811.pdf (2019-02-10) 16 Usp. Kosić, Ivan. Bibliotheca Zriniana. // KAJ XLV, 4-5(2012), str. 51. 17 Usp. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu : digitalizirana baština. URL: http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=890 (2019-18-09) 18Catalogus omnium librorum bibliothecae Csaktorniensis excellentissimi atgue illustrissimi domini comitis Nicolai a Zrinio bani. Anno Domini 1662. die 10 octobris 15
KIŠ / KIŠ 13
337
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
Republika Češka. U tom dvorcu knjižnica se nalazila sve do 1890. kada ju je otkupio bečki antikvar Sigismund Kende. Godine 1893. Knjižnicu je za 12.000 forinti otkupila Hrvatska zemaljska vlada i predala je na čuvanje Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Cjelokupni fond čakovečke knjižnice Nikole Zrinskog, zajedno s rukopisima među kojima se nalazi i Nikolin rukopis “Adrijanskoga mora sirene” […,] velike [je] raritetne vrijednosti.”19 Također, neizostavno je spomenuti pretpostavku dr. Bartolića kakva bi sudbina dočekala Zrinianu da svojedobno nije igrom slučaja preseljena u Bitov: “Čakovečka knjižnica Nikole Zrinskog, Zriniana, očuvana je gotovo na čudesan način. Tu najvredniju hrvatsku knjižnicu starijega razdoblja spasilo je preseljenje u Bitov. Da se to kojim slučajem nije dogodilo, najvjerojatnije bi bila doživjela sudbinu knjižnoga fonda njegova brata, hrvatskoga bana i pjesnika, Petra Zrinskog te njegove supruge, banice i pjesnikinje, Katarine Zrinski Frankopan (1625. - 1673.). Njihove knjige, kao i knjige pjesnika Frana Krste Frankopana (1643. - 1671.), nakon smaknuća i konfiksacije 1671. godine bile su razgrabljene i uništene.”20 Premda cjelokupnu zbirku Bibliothece Zriniane smatramo vrlo vrijednom i jedinstvenom hrvatskom kulturnom baštinom, od pet prvotisaka i 25 jedinica rukopisne građe kao osobito vrijednog dijela Zriniane, mogli bismo istaknuti nekoliko:
prvotisak “Sermones de tempore et de sanctis” autora Alberta Velikoga, njemačkog dominikanca i prirodoslovca. Godina nastanka veže se uz 1478./1480., što znači da je to djelo najstarije u zbirci Bibliothece Zriniane. Djelo je na gotici, s drvenim koricama do polovine presvučene bijelom kožom, te je ukrašeno knjigoveškim šablonama u slijepom tisku. U katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice navodi se pod napomenom da je knjižni blok vrlo oštećen od vlage, listovi su se potpuno razdvojili i ispali iz korica.21
zbirka pjesama “Poemata”22 pape Urbana VIII. s vlastoručnom posvetom. Tu je zbirku pjesama Nikola VII. Zrinski dobio na putovanju po Italiji 1636. godine, kada je putovao po Europi s bratom Petrom. Knjiga je iz 1634. godine, tiskana u Antwerpenu, na latinskom jeziku. Prema podacima iz bibliografskog zapisa iz
Bartolić, Z. Čakovečka knjižnica Nikole Zrinskog: u prigodi 340. obljetnice nastanka Zriniane. // Podravina 1, 1(2002), str. 137. URL: file:///D:/Downloads/Podravina01_137_162.pdf (2019-18-09) 20 Isto. 21 Usp. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu: katalog, URL: http://katalog.nsk.hr (2019-18-09) 22 Puni naslov “Maphaei s. r. e. card. Barberini nunc Urbani pp. VIII. poemata” 19
KIŠ / KIŠ 14
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
337
kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, zbirka “Poemata” je restaurirana i uvezana 2006. godine. U Digitalnim zbirkama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalazi se dostupna digitalizirana zbirka pjesama “Poemata”, gdje je vidljivo da je uvezana u crvene baršunaste korice te da je, izuzev korica, u očuvanom stanju.23 Prema radu Ivana Goluba,: “Na poleđini prednaslovnoga lista papa je vlastitom rukom napisao posvetu “Ovu je knjigu darovao sam Pisac Urban VIII., grofu Nikoli Zrinskomu kad je kao mladić još nepunoljetan bio u Rimu…”.24
autograf “Adriai tengernek sirenaya” Nikole Zrinskoga iz prve polovice 17. stoljeća, poznato kao jedno od najvećih djela mađarske književnosti. “U toj zbirci spjev Obsidio Szigethiana obasiže 142 lista (9–151), i u njoj je Nikola opjevao svojega slavnoga pradjeda Nikolu Šubića Zrinskoga (1508.–1566.), “hrvatskoga Leonidu”, i bitku za tvrđavu Siget, a glavni mu je uzor bio hrvatskim pjesnicima omiljeni Talijan Torquato Tasso (1544.–1595.), čije je djelo Il Goffredo, Overo Giervsalemme liberata (Amsterdam, 1652., BZ 418), također pohranjeno u Knjižnici obitelji Zrinski.”25 Prema podacima iz bibliografskog zapisa iz kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, autograf “Adriai tengernek sirenaya” ima kartonske korice koje su presvučene bijelom pergamenom. Pod vlasništvom se navodi da je primjerak iz knjižnice obitelji Zrinski, a u opisu da su naslovi tekstova preuzeti iz tiskanog primjerka26. U Digitalnim zbirkama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu27 nalazi se dostupna digitalizirana inačica autografa “Adriai tengernek sirenaya” gdje je vidljivo da je papir oštećen vlagom, odnosno vidljiv je utjecaj vremena i selidbi koje je rukopis prošao kroz nekoliko stoljeća. Važno je napomenuti i da rukopis sadrži bilješke na marginama te ispravke odlomaka od strane samog autora, što daje neprocjenjiv uvid u kreativni proces Nikole VII. Zrinskoga pri stvaranju remek-djela. O važnosti Nikole kao književnika govori dr. Zvonimir Bartolić:
Usp. Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, URL: https://digitalna.nsk.hr/pb/ (2019-18-09) 24 Golub, Ivan. Zrinski, Križanić i Lippayi- tragovi dodira (1). // Kolo 1(2011). URL: http://www.matica.hr/kolo/321/zrinski-krizanic-i-lippayi-tragovi-dodira1-20871/ (2019-18-09) 25 Kosić, Ivan. Bibliotheca Zriniana. // KAJ XLV, 4-5(2012), str. 54. 26 Usp. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu: katalog, n. dj. 27 Usp. Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, n. dj. 23
KIŠ / KIŠ 15
337
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
o “Danas je hrvatskoj književnoj i povijesnoj znanosti poznato da su brojni istaknuti Hrvati, stiješnjeni prilikama u svojoj domovini, vrlo često pisali ne samo na latinskom - kao europskom književnom jeziku - nego i na jezicima naroda u kojima su djelovali. Za takav postupak Nikola Zrinski nije jedini hrvatski primjer, ali je zbog značenja možda najeklatantniji. Naime, Nikola Zrinski postao je jedan od prvaka, klasika, mađarske književnosti. Zbog svojih političkih i ratnih uspjeha njegova je slava natkrilila slavu svih drugih književnika u mađarskoj književnosti. Dapače, niti jedno književno i vladalačko ime u cjelokupnoj mađarskoj povijesti nije dobilo toliko prostora u mađarskoj političkoj, književnoj i kulturnoj povijesti i publicistici koliko Nikola Zrinski.”28
tiskana inačica “Adriai tengernek sirenaya” iz 1651. godine, s rukopisnim bilješkama i podacima o prijašnjim vlasnicima na knjigoveškim listovima. Prema bibliografskom zapisu iz kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, djelo je restaurirano i preuvezano te smješteno u zaštitnu kutiju.29
autograf Nikole Zrinskog “Elegia in mortem filii” iz 1660. godine. “Elegia in mortem filii” je tužaljka za preminulim malenim sinom. Naime, “Nikola se 30. travnja 1652. u Beču vjenčao s barunicom Marijom Sofijom Löbl koja mu je rodila petero djece, od kojih je dvoje ostalo na životu. Iz tih godina, kada su mu djeca umirala, potječe njegova u klasičnoj maniri, u četrnaest strofa, napisana “Tužaljka za sinom” (Elegia fia halálára), nastala u povodu smrti ljubimca sinčića Izaka.” 30 Prema bibliografskom zapisu iz kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, elegija je u 14 strofa, primjerak je iz knjižnice obitelji Zrinski, napisana na dva lista u papirnom omotu te ima kartonske korice koje su presvučene crnim platnom.31 U Digitalnim zbirkama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalazi se dostupna digitalizirana inačica autografa “Elegia in mortem filii” gdje je vidljivo da je papir u krhkom stanju, oštećenih rubova.32
ranije
spomenuti
rukopis
“Catalogus
omnium
librorum
bibliothecae
Chaktorniensis…”, odnosno katalog čakovečke knjižnice Nikole Zrinskog iz 1662. Z. Bartolić, n. dj., str. 140. Usp. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu: katalog, n. dj. 30 Z. Bartolić, n. dj., str. 145. 31 Usp. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu: katalog, n. dj. 32 Usp. Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, n. dj. 28 29
KIŠ / KIŠ 16
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
337
godine. Katalog je popis, odnosno svojevrstan dokaz što je knjižnica Nikole Zrinskog svojedobno sadržavala, što je kasnije pridodano te što je izgubljeno i nestalo tijekom selidbi i preprodaje. Prvi koji je uočio vrijednost rukopisnog Kataloga bio je László Szluha koji je 1873. sa svojim otkrićem upoznao glavnog tajnika Mađarske akademije znanosti.33 Katalog je izuzetno vrijedan za proučavanje Bibliothece Zriniane i samog Nikole Zrinskog kao povijesne ličnosti. U djelu mađarskih autora iz 1991. godine, “A Bibliotheca Zriniana története és állománya”, u kojem se iscrpno govori o Bibliotheci Zriniani, već se na prvim stranicama ističe važnost Kataloga kao polazište za povijesna istraživanja u vezi Nikole
Zrinskoga:
“Izučavanje Zrinskog se i služilo ovom mogućnošću od 1893. godine, kada je S. Kende objavio Catalogus čakovečke knjižnice iz 1662. i pribavio popis knjiga iz ostavštine Zrinskog za koje je smatrao da su bile u posedu Nikole i Adama Zrinskog. Kada su knjige prešle u posjed zagrebačke Sveučilišne (danas Nacionalne i sveučilišne) knjižnice one su stajale na raspolaganju za istraživački rad.”34 Prema bibliografskom zapisu iz kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, vidljivo je da je Katalog rukopis na 86 listova, zanimljivih dimenzija, 31x10 cm35. U Digitalnim zbirkama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalazi se dostupna digitalizirana inačica Kataloga, gdje je vidljivo da je katalog u istrošenom i krhkom stanju.36
rukopis “Stemmatographia Mavortiae familiae comitum de Zrin” Marka Forstalla iz 1664. godine, značajnog jer je sadržaj rukopisa genealogija obitelji Zrinski. Prema podacima iz bibliografskog zapisa iz kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, rukopis je na 38 listova, na latinskoj kurzivi, restauriran i preuvezan.37 U Digitalnim zbirkama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalazi se dostupna digitalizirana inačica rukopisa Stemmatographia Mavortiae familiae comitum de Zrin, gdje je vidljivo da je primjerak građe u vrlo dobrom, očuvanom stanju.38 Sadržaj djela opisuje dr. sc. Ivan Kosić, dugogodišnji voditelj
Usp. I. Kosić, n. dj., str. 75. G. Hausner, T. Klaniczay, n. dj., str. 13. 35 Usp. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu: katalog, n. dj. 36 Usp. Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, n. dj. 37 Usp. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu: katalog, n. dj. 38 Usp. Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, n. dj. 33 34
KIŠ / KIŠ 17
337
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
Zbirke rukopisa i starih knjiga pri Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu: “U toj povijesno–rodoslovnoj raspravi, napisanoj 1664., donio je Forstall najprije opći prikaz obitelji Zrinski. Opis Nikoline smrti započinje parafrazom prvih stihova Vergilijeve Eneide (Arma virúmque fleo ...), zatim donosi povijest roda Zrinskih (tvrdi da potječu od kraljeva gotskih ili slavenskih), potom piše o Nikoli Šubiću Zrinskome, onda o njegovu sinu Jurju te praunuku Nikoli a završava s prijepisom posvete što ju je papa Urban VIII. vlastoručno napisao na svojoj knjizi darovanoj Nikoli Zrinskomu za njegova boravka u Rimu godine 1636.”39 Projekti digitalizacije Do sada su odabrane jedinice građe iz Bibliothece Zriniane bile digitalizirane (djelomično ili potpuno) u projektima “Bibliotheca Eruditionis” i “Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu”, i to prema kriterijima za odabir građe za digitalizaciju ovisno o svrsi, ciljevima i mogućnostima pojedinog projekta. “Bibliotheca Eruditionis” je opsežan projekt nekoliko mađarskih institucija koji je za cilj imao stvoriti multimedijalnu bazu podataka koja bi služila kao podloga za proučavanje povijesti mađarske civilizacije u 16. i 17. stoljeću, odnosno kao podloga za proučavanje čitalačkih navika navedenoga razdoblja na tadašnjem mađarskom govornom području.40 Radna grupa, koja je radila na otkrivanju fonda knjižnice Zrinskog, radila je u suradnji s Institutom za povijest mađarske književnosti Sveučilišta u Szegedu, s vlastitom sveučilišnom knjižnicom i u suradnji s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu. Rezultati projekta su trebale biti baza podataka vezana uz povijest knjige, baza podataka vezana uz povijest čitanja i trodimenzionalna rekonstrukcija knjižnice Zrinskih, kao i monografija u papirnom obliku koja govori o povijesti Bibliothece Zriniane. Neki ciljevi projekta su ostvareni, a neki nisu. Baza podataka vezana uz povijest knjige je ostvarena i dostupna je virtualna knjižnica stare mađarske građe. Druga baza podataka, vezana uz povijest čitanja, trebala je okupiti na jednom mjestu gotovo 200,000 bibliografskih zapisa. Trodimenzionalna rekonstrukcija knjižnice Zrinskih je ponudila virtualnu šetnju kroz knjižnicu Zrinskih kakva je postojala i bila smještena u plemićkom dvorcu u Čakovcu tijekom 17. stoljeća. Od tri spomenute baze podataka danas je u okviru
39 40
I. Kosić, n. dj., str. 54. Bibliotheca Eruditionis, http://www.eruditio.hu/programeng.html (2019-02-10)
KIŠ / KIŠ 18
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
337
projekta dostupna samo jedna, i to trodimenzionalna knjižnica Zrinskih, ali s obzirom da je programsko rješenje u zastarjelom i neažuriranom VRML formatu iz 2002. godine, trodimenzionalna šetnja nije funkcionalna. Ostale baze koje su djelomično ostvarene, implementirane su u kataloge nacionalne i sveučilišnih knjižnica. Trodimenzionalna šetnja nekadašnjom knjižnicom Zrinskih vrlo je zanimljiva vizija oživljavanja izrazito vrijedne kulturne baštine, odnosno svojevrsni virtualni povratak u originalno stanje Zbirke jer ju se smješta u vrijeme i na mjesto kojemu je svojedobno pripadala. Projekt je obuhvatio rekonstrukciju prostora knjižnice u dvorcu u Čakovcu prema fotografijama i pisanim izvorima, rekonstrukciju jedinica građe čitave zbirke, rekonstrukciju rasporeda građe na policama prema signaturama, djelomičnu digitalizaciju pojedinih primjeraka te rekonstrukciju namještaja i alata koji su se koristili u 17. stoljeću.41 Rekonstrukcija jedinica građe iz zbirke Zriniane znači virtualno smještanje na police knjige koje danas postoje u Zbirci u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, kao i rekonstrukciju onih jedinica za koje se prema povijesnim izvorima pretpostavlja da su nekada činile zbirku. Portal “Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu” nastao je na temelju projekta “Digitalizirana baština”, što je naziv za mrežne stranice na kojima je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu od 2005. godine omogućavala pristup građi koja je digitalizirana u okviru višegodišnjeg programa digitalizacije. Ciljevi digitalizacije građe u okviru tog projekta bili su povećanje pristupa i korištenja fonda knjižnice, posredna zaštita građe, omogućavanje bolje i/ili lakše uporabe građe, povezivanje dijelova zbirki te odgovaranje na pojedinačne zahtjeve za digitalizacijom.42 Digitalne zbirke NSK omogućuju pristup digitaliziranoj građi iz nekoliko zbirki- Zbirki rukopisa i starih knjiga, Grafičkih zbirki, Zbirki zemljovida i atlasa, Zbirki muzikalija i audiomaterijala. U okviru danas aktualnog projekta “Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu” do sada je digitalizirano nekoliko naslova iz zbirke Bibliothece Zriniane, a koji pripadaju unutar Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK, Digitalnu zbirku Zrinianu te Skjavonske/ilirske bratovštine i kolegije u Italiji u zbirkama NSK. Digitalizirani naslovi su:
41 42
“Elegia in mortem filii”, autograf Nikole Zrinskoga iz 1660. godine
3D Zrinyi Librray, http://www.eruditio.hu/zrinyi3d/ (2019-02-10) Usp. O Digitaliziranoj baštini, http://db.nsk.hr/HeritageUnits.aspx?id=197 (2019-02-10)
KIŠ / KIŠ 19
337
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
“Augustissimorum imperatorum, serenissimorum regum atque archiducum, illustrissimorum principum, necnon comitum, baronum, nobilium, aliorumque clarissimorum virorum, qui aut ipsi cum imperio bellorum duces fuerunt, ... verissimæ imagines et rerum ab ipsis domi, forisque gestarum succinctae descriptiones : quorum arma ... a serenissimo principe Ferdinando, archiduce Austriae ... ex omnibus fere orbi opus ... ab ... Jacobo Schrenckhius à Nozingen continuatum et absolutum”, zbirka životopisa iz 1601. godine autora Jacoba Schrencka von Notzinga
zbirka pjesama “Poemata”, autorsko djelo pape Urbana VIII. s valstoručnom posvetom Nikoli VII. Zrinskomu, iz 1634. godine
autograf “Adriai tengernek sirenaya” Nikole Zrinskoga iz prve polovice 17. stoljeća
“Adrianszkoga mora syrena”, stara knjiga iz 1660. godine, prijevod Petra Zrinskoga
“Catalogus omnium librorum bibliothecae Chaktorniensis”, već spomenuti vrlo značajni rukopisni katalog knjižnice Nikole Zrinskog iz 1662. godine
rukopis “Stemmatographia Mavortiae familiae comitum de Zrin” Marka Forstalla iz 1664. godine.
Kriteriji za odabir građe za digitalizaciju Svaki od navedenih projekata ima izrađene kriterije za odabir građe za digitalizaciju, ovisno o svrsi i ciljevima projekta. Najdetaljnije kriterije za odabir stare rukopisne, stare tiskane građe i grafike, kategorije u koje pripada Bibliotheca Zriniana, možemo pronaći u jednom vrijednom, ali danas neaktualnom nacionalnom projektu “Hrvatska kulturna baština”. To je projekt digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe koji je započeo 2005. godine, no danas je neažuriran. Prema Smjernicama za odabir građe za digitalizaciju, kriteriji za odabir stare rukopisne građe su: vrijeme nastanka, odnosno starost rukopisa i njegova unikatnost, paleografska obilježja, materijalna obilježja, autor i sadržaj djela, očuvanost i cjelovitost te provenijencija. Starim rukopisima smatraju se svi rukopisi nastali prije 15. stoljeća, s tim da se svaki rukopis smatra unikatom. Uz to, autograf se smatra vrjednijim od prijepisa. Zriniana se najvjerojatnije počela formirati u 16. stoljeću za vrijeme Jurja Zrinskog, a najveći je dio okupljen kasnije za vrijeme Nikole VII. Zrinskog. Premda ne pripada starim rukopisima, u svojoj zbirci ima vrlo vrijedne autografe primjerice “Adriai tengernek
KIŠ / KIŠ 20
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
337
sirenaya” iz prve polovice 17. stoljeća, autograf “Elegia in mortem filii” iz 1660., rukopisni “Catalogus” iz 1662. te rukopis “Stemmatographia Mavortiae familiae comitum de Zrin” iz 1664. godine. U specifičnosti materijalnih obilježja ubrajaju se knjižni ukrasi i uvez. Vrijednost knjižnih ukrasa povećava se ako ukrasi potječu od nekog poznatog majstorailuminatora. Kod autorstva i sadržaja djela valja istaknuti da “osobito vrijednima za hrvatsku kulturu smatraju se domaći rukopisi, odnosno rukopisi koji potječu iz naših krajeva ili od naših ljudi (autora, prepisivača, redaktora itd.) ili se odnose na naše ljude, krajeve, povijesna zbivanja itd.”43 Cjelokupna zbirka Bibliothece Zriniane govori o čitalačkim navikama plemićkih obitelji 17. stoljeća, povijesnim zbivanjima, turbulencijama, životu obitelji Zrinski. Autografi sadrže vrijedne bilješke autora koje daju širu sliku o navikama i životu prije nekoliko stoljeća. Kod kriterija očuvanosti i cjelovitosti važno je da je rukopis dobro sačuvan, ali ponekad treba pribjeći digitalizaciji upravo da bi se izvorni rukopis zaštitio od daljnjih oštećivanja i habanja. Proučavajući knjižničnu građu iz zbirke Bibliothece Zriniane uočavamo da su primjerci građe u različitom stanju- od rukopisa koji su u krhkom stanju, primjeraka koji su utjecajem vremena i selidbi oštećeni vlagom, do primjeraka koji su restaurirani i preuvezani i tako očuvani od daljnjeg propadanja. Posljednji kriterij je provenijencija, odnosno utvrđivanje komu je rukopis pripadao. Pri tome je potrebno “utvrditi povezanost s nekom značajnom ličnošću, događajem i sl., odnosno razotkriti njegovu ulogu u kulturnoj povijesti.”44 Jedan od načina utvrđivanja provenijencije su ex librisi. Neizostavno je spomenuti vrijednost ex librisa koje je Nikola VII. Zrinski koristio za života. Čak se u enciklopedijskoj natuknici za pojam “ex libris” spominju Nikolini ex librisi: “ex libris (lat. iz knjiga), znak vlasništva na knjizi, obično na unutar. strani korica ili naslovnoj stranici; rađen rukom, otisnut žigom ili umnožen na posebnom listu kao naljepnica, sadrži ime ili inicijale vlasnika te često alegorijsku sliku, ukras ili grb s geslom i sl. Javlja se s pojavom tiskane knjige, kao zaštita od krađe; (...) U Hrvatskoj se najstariji e. l. javljaju u Dalmaciji u XV. st., a umjetnički u XVII. st. (ex librisi N. Zrinskoga).”45 Nikola je za života koristio dva ex librisa. Prvi je koristio od 1646. godine koji je nosio geslo “Nemo me impune lacesset”, odnosno “Nitko me ne može Smjernice za odabir građe za digitalizaciju: radna verzija, n. dj., str. 14. Isto. 45 Proleksis enciklopedija: online. URL: http://proleksis.lzmk.hr/ (2019-06-10) 43 44
KIŠ / KIŠ 21
337
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
napasti nekažnjeno” i sadržavao portret Nikole Zrinskoga kao 26-godišnjaka. Prema Merriam-Webster rječniku, latinska izreka “Nemo me impune lacessit” je nacionalni moto Škotske, a prvi put se pojavio na škotskim srebrnjacima kovanima u razdoblju od 1578. do 1580. godine. Nekoliko godina poslije prvog ex librisa, 1652. godine, Nikola daje izraditi novi ex libris, s geslom u pomirljivijem tonu – “Sors bona nihil aliud”, odnosno “Malo sreće i ništa više” te vlastiti portret kao 32-godišnjaka.
Zaključak Bibliotheca Zriniana je iznimno vrijedna hrvatska kulturna i povijesna baština, a kao takva, osnova je za proučavanje čitalačkih navika na području današnje Hrvatske u 17. stoljeću. Kao što je ranije spomenuto, do sada su pojedini primjerci iz Zriniane djelomično i, u rjeđem slučaju, potpuno digitalizirani u dvama projektima. Cjelokupni projekt “Bibliothece Eruditionis” izrazito je opsežan i kompleksan, no danas je nefunkcionalan i neažuriran. Što se dogodilo s velikom količinom obrađenih podataka i postoji li mogućnost da budu ponovno online dostupni? Zbog zastarjelog programskog rješenja virtualna šetnja knjižnicom Zrinskih nije moguća, ali su barem ostali funkcionalni kratki prikazi u HTML-u kako je šetnja izgledala. Rekonstrukcija cjelokupne zbirke, zajedno s rekonstrukcijom onih jedinica za koje se smatra da su pripadale Zriniani, vrlo je zahtjevan posao, a rezultat je vrlo vrijedna digitalna baština. Isto tako, u okviru portala “Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu” do sada je učinjen vrlo značajan pomak u digitalizaciji najistaknutijih primjeraka građe iz zbirke Bibliotheca Zriniana. Rezultat toga rada je povećanje pristupa građi i njezina djelomična zaštita. Postavlja se pitanje postoji li mogućnost uspostave suradnje između mađarskih i hrvatskih stručnjaka na budućim projektima te mogućnost razmjene dosadašnjih saznanja i iskustava? Prema kriterijima za odabir stare rukopisne građe za digitalizaciju, građa iz Bibliothece Zriniane pokazuje se kao kandidat za digitalizaciju prema nekoliko kriterija: prema starosti rukopisa i unikatnosti, prema vrijednosti ukrasa od nekog poznatog majstora-iluminatora, prema autorstvu i sadržaju djela, prema potrebi da se rukopisi zaštite, te prema provenijenciji, odnosno ex librisima koji su jedan od načina njezinog utvrđivanja.
KIŠ / KIŠ 22
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
337
Literatura
Bartolić, Z. Čakovečka knjižnica Nikole Zrinskog: u prigodi 340. obljetnice nastanka Zriniane. // Podravina 1, 1(2002), str. 137. URL: file:///D:/Downloads/Podravina01_137_162.pdf (2019-1809) Bibliotheca Eruditionis. URL: http://www.eruditio.hu/programeng.html (2019-02-10) CARNet : hrvatska akademska i istraživačka mreža. URL: http://www.carnet.hr/o_carnetu/o_nama/povijest_carneta (2019-18-09) Digitalne zbirke Nacionalne i Sveučilišne knjižnice u Zagrebu. URL: http://digitalna.nsk.hr/ (2019-18-09) Esri: GIS mapping software, spatial data analytics and location platform. URL: http://www.esri.com/ (2019-18-09) Faletar Tanacković, Sanjica. Digitalizacija knjižnične građe u Hrvatskoj: strategija i projekti. // Knjižničarstvo: glasnik društva knjižničara Slavonije i Baranje 9-10, 1/2 (2005-2006). URL: http://www.knjiznicarstvo.com.hr/wp-content/uploads/2012/06/151_FaletarTanackovic_2005-2006_1-2.pdf (2019-18-09) Golub, Ivan. Zrinski, Križanić i Lippayi- tragovi dodira (1). // Kolo 1(2011). URL: http://www.matica.hr/kolo/321/zrinski-krizanic-i-lippayi-tragovi-dodira1-20871/ (2019-1809) Hausner, G., Klaniczay, T. A Bibliotheca Zriniana története és állománya. Budapest, 1991. Str. 102 URL: https://mek.oszk.hu/14800/14811/14811.pdf (2019-02-10) IFLA guidelines for digitization projects for collections and holding in the public domain, particulary those held by libraries and archives. URL: https://www.ifla.org/files/assets/preservation-and-conservation/publications/digitizationprojects-guidelines.pdf (2019-18-09) Kosić, Ivan. Bibliotheca Zriniana. // KAJ XLV, 4-5(2012) Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu: katalog. URL: http://katalog.nsk.hr (2019-18-09) O Digitaliziranoj baštini. URL: http://db.nsk.hr/HeritageUnits.aspx?id=197 (2019-02-10) Proleksis enciklopedija: online. URL: http://proleksis.lzmk.hr/ (2019-06-10) Ryan, Johnny. A history of the internet and the digital future. London: Reaktion Books Ltd, 2010. Smjernice za odabir građe za digitalizaciju: radna verzija. Zagreb, 2007. URL: https://bib.irb.hr/datoteka/590089.smjernice_odabir.pdf (2019-18-09) Šapro-Ficović, Marica. Masovna digitalizacija knjiga: utjecaj na knjižnice. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 54, 1/2 (2011), str. 216-250. Tadić, Katica. Rad u knjižnici. Opatija: Naklada Benja, 1994. 3D Zrinyi Librray. URL: http://www.eruditio.hu/zrinyi3d/ (2019-02-10)
KIŠ / KIŠ 23
VISOKOŠKOLSKE KNJIŽNICE I INFORMACIJSKO OPISMENJAVANJE STUDENATA : ZAŠTO JE ONO DANAS TOLIKO POTREBNO Academic libraries and student information literacy : what is the connection and why is iz important Zorica Antulov Sveučilišna knjižnica u Zadru zantulov@unizd.hr
Broj bibliografske jedinice
338
UDK /UDC 007-057.87(497.5) Stručni rad / Professional paper Primljeno/Received: 25.03.2019.
Sažetak Pojam informacijske pismenosti još je uvijek relativno nov, međutim, potreba za informacijskim opismenjavanjem u suvremeno informacijsko doba više nije nikakva novost, ono danas postaje nužnost. Pojavom suvremene informacijsko-komunikacijske tehnologije, svijet se polako pretvara u globalno selo. Informacije se izuzetno brzo šire, međutim, u tom se informacijskom svijetu sad treba znati i snaći. Nije svaka informacija i svaki informacijski izvor jednako vrijedan, kao što i način njihova korištenja nije uvijek etičan. Informacijska je pismenost, stoga, suvremenom čovjeku potrebna jednako koliko i osnovna pismenost (poznavanje osnova čitanja i pisanja). Današnji su studenti generacija mladih ljudi koji trebaju biti dio obrazovne elite društva te nikako ne smiju biti iz toga izostavljeni. Ulog koji pri informacijskom opismenjavanju studenata mogu dati suvremene visokoškolske knjižnice, budući da je riječ o informacijskim ustanovama u sustavu visokoškolskog obrazovanja, ustanovama koje poznaju, imaju pristup te se znaju koristiti kvalitetnim suvremenim i tradicionalnim izvorima informacija, u tom procesu može biti izniman. Ključne riječi: cjeloživotno obrazovanje, informacijska pismenost, sveučilišne knjižnice
ANTULOV 25
338
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
Summary The concept of information literacy is still relatively new, but the need for informational literacy in the modern information age is no longer a novelty. Today it becomes a necessity. With the emergence of modern information and communication technology, the world is easily transformed into a global village. The information is spreading rapidly, but in this information world we need to know how to manage. Not every information and every information source is equally valuable, as the way they are used is not always ethical. Information literacy, therefore, requires modern man as much as basic literacy (knowledge of the basis of reading and writing). Today's students are generations of young people who need to be a part of the educational elite of society and should not be left out of it. The role that academic libraries have in students information literacy can be quite significant, since we talk about institutions in higher educational system that have access to and can use high quality contemporary and traditional sources of information. Key words: academic libraries, lifelong learning, information literacy
Informacijska pismenost u informacijskom društvu Iz razloga što informacije iz jednog dijela svijeta pojavom modernih informacijskokomunikacijskih tehnologija vrlo brzo postaju dostupne u drugom dijelu svijeta, društvo u kojem živimo sve više poprima osobine tzv. globalnog sela. Prema M. Mc Luhanu pojavom suvremenog elektroničkog doba nestaje one razdvojenosti tipične za svijet mehaničkog doba. Nestaje podijeljenost na centar i periferiju i on opet postaje jedna organska cjelina u kojoj svaki intelektualni, duhovni ili značajan čin bilo koje vrste ne može više ostati skriven u svom dijelu svijeta.1 Kako informacije u takvom, globalnom svijetu, postaju daleko dostupnije nego što su to ikad prije bile, tako i njihovo izostajanje dovodi do isključenosti i zaostajanja za ostatkom svijeta. Potraga za informacijom i znanjem stara je otkad i čovjek sam, međutim nikad do sada informacija i znanje nisu bili doživljavani izvorom moći kao što se to danas događa.2 Činjenica je da uspjeh u bilo kojem području ljudske djelatnosti nerijetko ovisi upravo o dobivanju prave informacije u
Usp. Alić, S. Globalno selo. // Filozofska istraživanja 29, 1(2009), str. 57. Usp. Stančin-Rošić, D. Obrazovanje korisnika za 21. stoljeće. // Zbornik radova / Međunarodno savjetovanje Knjižnice europskih gradova u 21. stoljeću, Varaždin, 4.-7.XI. 1998. Varaždin : Gradska knjižnica "Metel Ožegović", 1998. Str. 133. 1 2
ANTULOV 26
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
338
pravom trenutku i zato se sve više teži što bržem pristupu informacijama. Upravo iz ovog razloga osnovna ljudska pismenost koja se odnosi na razvijanje sposobnosti čitanja i pisanja danas prestaje biti dovoljna. Današnje društvo, tzv. „društvo koje uči“, ono koje je nastalo kao odgovor na brz tehnološki razvitak, umrežavanje, na gospodarstvo koje se temelji na informacijama i činjenicu da te iste informacije i znanje danas zastarijevaju jednakom brzinom kojom nam postaju dostupne, traži novi skup vještina i znanja koji odgovara novom obliku pismenosti, tzv. pismenosti za 21. stoljeće. Kad se govori o novim oblicima pismenosti obično se navode: medijska, računalna/informatička, knjižnična, digitalna i informacijska pismenost, pri čemu se informacijska i informatička pismenost nerijetko
pogrešno izjednačuju. Dok se medijska pismenost bazira isključivo na
informacijama dobivenim iz masovnih medija, digitalna na informacijama dobivenim putem Interneta ili dostupnim putem digitalizirane građe, računalna/informatička pismenost bazira se na poznavanju rada na računalima, poznavanju sustava, programa i mreža te je, kao i prethodne dvije, samo dio informacijske pismenosti. Knjižnična pismenost također je dio informacijske pismenosti, ali je ujedno i njen preteča. Dok se knjižnična pismenost odnosi na poznavanje knjižnice, njenih usluga i knjižničnih izvora informacija, informacijska se pismenost odnosi na poticanje vještina pristupa, vrednovanja, organizacije i učinkovitog korištenja informacija neovisno o tome gdje se izvor informacije nalazi. Iz ovog se razloga suvremena knjižnična pismenost kreće u smjeru informacijske pismenosti.3 Termin informacijska pismenost potječe iz 1974. godine kad je P. Zurkowski definira kao „učinkovito korištenje informacija u kontekstu rješavanja problema“.4 Godine 1989.
American Library Association (ALA) daje definiciju informacijske
pismenosti koja se i danas najčešće koristi, a njome se informacijska pismenost određuje kao skup sposobnosti koji čine: prepoznavanje informacijske potrebe, sposobnost njenog pronalaženja, vrednovanja kao i njeno učinkovito korištenje, a informacijski se pismenim osobama smatraju one koje su naučile kako učiti.5
Usp. Špiranec, S. Informacijska pismenost – ključ za cjeloživotno učenje. // Edupoint 17, 3(2003), str. 414. URL: http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_17_1.pdf (2019-08-07) 4 Usp. Isto. 5 Usp. Lau, J. Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju : završna verzija, recenzirano 30. srpnja 2006. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2011. Str. 21. 3
ANTULOV 27
338
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
Prema S. Webberu i B. Johnstonu sve definicije informacijske pismenosti sadržavaju sljedeće elemente:6 • sposobnost učinkovitog traženja informacija • upućenost pri odabiru i vrednovanju informacija i informacijskih izvora • lakoća korištenja širokog raspona medija • svijest o problemu pouzdanosti i vjerodostojnosti informacija • učinkovitost prenošenja informacija drugima. Od osam ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje koje je 2006. godine usvojio Europski parlament jedna je „učenje kako učiti“7, iz čega se može zaključiti da je informacijska pismenost preduvjet cjeloživotnog obrazovanja te ju je iz tog razloga nužno poticati u svim obrazovnim ustanovama pa tako i u knjižnicama. Tek samostalno učenje i korištenje informacija i izvora znanja, odnosno samostalno prepoznavanje informacijskih potreba i njihovo izražavanje i kvalitetno rješavanje čini čovjeka današnjice zaista informacijski pismenim, sposobnim za život u društvu koje uči i informacijskoj eri kojoj pripada.8 Informacijska pismenost i novi ciljevi obrazovanja u visokoškolskom okružju Budući da se informacija smatra temeljnom sastavnicom učenja, nije začuđujuće da između obrazovnog i informacijskog okruženja postoji jaka uzajamna veza. 9 Novi ciljevi obrazovanja doveli su do pomaka od filozofije tradicionalnog obrazovanja, gdje se težilo usvajanju svih informacija unutar nekog područja, na novu filozofiju gdje postaje jasno da je to nemoguće i da zapravo treba težiti konceptu učenja kako učiti. 10 Takvim učenjem se potiče samostalnost i kritičnost u učenju te stječu kompetencije za cjeloživotno učenje. Iz ovog je razloga podučavanje informacijskoj pismenosti važna zadaća svih ustanova koje svoj rad zasnivaju na obrazovanju, a njima pripadaju i
Usp. Candy, P. C. Lifelong learning and information literacy . Str. 6-7. URL: https://www.researchgate.net/profile/Philip_Candy/publication/268299706_Lifelong_Learning_and_Info rmation_Literacy/links/55d4eb9308ae6788fa352834.pdf (2018-10-10) 7 Usp. Suzić, N. Kompetencije za život u 21. stoljeću i školski ciljevi učenika. // Pedagogijska istraživanja 11, 1(2014), str. 112. 8 Usp. Stančin-Rošić, D. Nav. dj., str. 135-136. 9 Usp. Škorić, L.; M. Šember; H. Markulin; J. Petrak. Informacijska pismenost u nastavnom programu diplomskog studija Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 55, 34(2012), str. 19. 10 Usp. Špiranec, S.; M. Banek Zorica. Informacijska pismenost : teorijski okvir i polazišta. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta, 2008. Str. 106. 6
ANTULOV 28
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
338
visokoškolske ustanove. Da bi razina pismenosti bila što viša smatra se da bi se ponajprije trebalo težiti integriranoj izobrazbi za informacijsku pismenost na svim obrazovnim stupnjevima, što podrazumijeva njen početak već u osnovnoj školi, nastavak kroz srednju školu i potom na razini visokoškolskog obrazovanja.11 Visokoškolske ustanove danas žele imati tzv. kurikulum za 21. stoljeće što pretpostavlja da ponuđeni studijski programi mogu privući kritičnu masu korisnika. One teže stvaranju budućih zaposlenika osposobljenih za učenje tijekom cijelog života, kao i novih akademskih građana koji će svojim sposobnostima povećati istraživački potencijal akademskog procesa u cjelini. Inače, zanimljivo je da sama ideja informacijske pismenosti potječe upravo iz akademskog sektora te je upravo u njemu i doživjela svoj najjači zamah. Iz ovog razloga nije začuđujuća ni činjenica da upravo visokoškolske knjižnice, ukoliko napravimo usporedbu s drugim okruženjima, u području informacijskog opismenjavanja korisnika doživljavaju najvidljiviji procvat.12 Mada je tematika informacijske pismenosti već dugo prisutna u akademskim krugovima, ona se intenzivira i aktivnije uvodi u studijske programe uvođenjem Bolonjske deklaracije. Promjene koje ona donosi odnose se, među ostalim, i na pristup u obrazovanju studenata. U osvrtu na Bolonjski proces A. Bjeliš ističe da za čuvanje znanja i njegov prijenos danas nisu dovoljne samo knjižnice (naglašavajući ovom formulacijom njihovu bitnost u tom procesu) već ističe potrebu stalnih istraživanja, provjeravanja i žive ljudske kritičnosti te aktivnu uključenost studenata u taj proces.13 Sama bit reforme obrazovanja koja se uvodi Bolonjskom deklaracijom i jest upravo stavljanje studenta u središte sustava. Njeguje se njihova samostalnost u procesu učenja pri čemu se težište stavlja na aktivno učenje te osposobljavanje za izradu različitih radova koji će se temeljiti na istraživanju i samostalnom
rješavanju
problema.
Kreće
se,
dakle,
prema
informacijskom
opismenjavanju studenata i udaranju temelja za cjeloživotno učenje pri čemu se teži većoj odgovornosti studenata, dok se uloga nastavnika sve više svodi na nadziranje.14 Kako Bolonjski proces traži od nastavnika viši stupanj kvalitete rada, a broj nastavnika i studenata ostaje isti, nastavnici ponekad, u želji da zadovolje kriterije, mogu postati 11Usp.
Sečić, D. Informacijska služba u knjižnici. 2. dopunjeno i prerađeno izd. Lokve : Benja, 2006. Str. 38. Usp. Špiranec, S.; M. Banek Zorica. Nav. dj., str. 123. 13Usp. Španiček, Đ. Bolonjski proces u Hrvatskoj. // Polimeri : časopis za plastiku i gumu 26, 2(2005), str. 77. 14 Usp. Rubinić, D.; I. Stričević. Visokoškolska knjižnica u programima informacijskog opismenjivanja studenata : istraživanje programa sveučilišne knjižnice sveučilišta Karl-FranzensGraz. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 54, 4 (2011), str. 28. 12
ANTULOV 29
338
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
preopterećeni.15 U takvim slučajevima, kao pomoć nastavnicima te u svrhu više kvalitete obrazovnog procesa matične ustanove, visokoškolske knjižnice mogu dati svoj značajan doprinos. Rad na informacijskom opismenjavanju studenata, osobito studenata prve godine koji tek ulaze u svijet visokoškolskog obrazovanja i kojima je ono nužno radi stjecanja vještina potrebnih za daljnje visokoškolsko obrazovanje, ali i za daljnje cjeloživotno učenje, pomoć je i značajan doprinos koji ove knjižnice mogu dati, šireći tako svoju obrazovnu ulogu.16 Visokoškolske knjižnice i istraživanja informacijskog ponašanja studenata u svrhu poboljšanja rada na njihovu informacijskom opismenjavanju Prilagodba novom dobu, temeljenom na ubrzanom tehnološkom razvoju, primjetna je i kod suvremenih knjižnica. Prisutna je u gotovo svim segmentima knjižničnog poslovanja pa tako i u području knjižničnog obrazovanja korisnika. Knjižnice su i prije obrazovale svoje korisnike: usmjeravale su ih i podučavale. Međutim, pojavom novih, suvremenih oblika pismenosti, dosadašnji napor koji su knjižnice ulagale u području obrazovana svojih korisnika prestaje biti dovoljan. Uvođenjem nove usluge: poticanja informacijske pismenosti korisnika, koja je za doba u kojem živimo nužna koliko i osnovna pismenost, mi danas svjedočimo novoj i izuzetno važnoj ulozi knjižnica kojom se njihova dosadašnja obrazovna uloga podiže na jednu višu razinu. U svrhu što kvalitetnijeg rada na informacijskom opismenjavanju studenata, one nerijetko provode istraživanja njihova informacijskog ponašanja. Današnji studenti pripadaju internetskoj, tj. Google generaciji za koju se smatra da posjeduje urođeni interes i sposobnosti za korištenje novih tehnologija, međutim rezultati istraživanja njihovih informacijskih navika pokazuju određeni stupanj površnosti i usmjerenost na kvantitetu, a ne na kvalitetno tumačenje podataka.17 Istraživanja informacijskog ponašanja mladih (a studenti uglavnom pripadaju dobnoj generaciji mladih ljudi) o kojima govore S. Špiranec i M. Banek Zorica, pokazuju da je mladima web prvo mjesto kojem pristupaju u procesu traženja informacija, da se pritom gube u obilju informacija, odnosno da ne znaju kako reducirati informacije i kako njima upravljati. Pri pretraživanju su nesigurni, a obično imaju i probleme s postavljanjem Usp. Španiček, Đ. Nav. dj., str. 77. Usp. Rubinić, D.; I. Stričević. Nav. dj., str. 40. 17 Usp. Škorić, L.; M. Šember; H. Markulin; J. Petrak. Nav. dj., str. 19. 15 16
ANTULOV 30
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
338
strategije pretraživanja. Nedostaje im cjelovitost slike o procesu pretraživanja i konceptualni uvid u informacijske sustave, pojmove za pretraživanje biraju nasumce pa su im početne informacije o nekoj temi obično nedostatne, a kako im nedostaje kritičnosti u pregledavanju rezultata obično im je i kvaliteta radova slabija. Strategije rješavanja problema su im također često neispravne, a informacije ne procjenjuju prema relevantnosti, već se najčešće kao kriterijem odabira služe vizualnim elementima. Rezultati također pokazuju da im nedostaje etičnosti u korištenju informacija, zaključke donose na temelju malog broja informacija, a donekle relevantni rezultati su im dovoljno dobri.18 Ovakvi rezultati, a osobito spoznaja koju donosi najutjecajnija studija koja se bavi ispitivanjem informacijskog ponašanja mladih, ona koju je u okviru programa The researcher of the future provela Istraživačka skupina CIBER, a po kojoj se stupanj informacijske pismenosti
nije povećao
s povećanjem dostupnosti i sve bojim
upoznavanjem suvremene informacijske tehnologije, ukazuju na potrebu temeljitog informacijskog opismenjavanja Google generacije.19 Istraživanja informacijske pismenosti studenata kao jedne od kategorija takvih, mladih korisnika, kao što je i očekivano, donose slične rezultate: a) istraživanje informacijske pismenosti studenata, provedeno u kolovozu 2013. u Nacionalnoj knjižnici u Zagrebu, pokazuje kako studentima najveći problem predstavljaju: odabir prave strategije pretraživanja, prepoznavanje kvalitetne informacije te problemi u citiranju literature. 20 b) studija iz 2008. godine o kojoj govori J. Lasić-Lazić, a kojom se utvrđuje stupanj web pismenosti studenata, pokazuje da su po tom pitanju studenti iznimno nestrpljivi i impulzivni te da čak i kad odaberu pravu strategiju, koja bi ih u konačnici mogla dovesti do relevantnih rezultata, ne ustraju na njoj, već vrlo brzo odustaju. Zanimljivo je da ni o pouzdanosti i vjerodostojnosti informacija ne razmišljaju previše.21 c) da studentima ponekad nije jasan i sam pojam vrednovanja informacije pokazuju rezultati provedeni 2010. godine u okviru projekta PIL (Project Information Literacy)
Usp. Špiranec, S.; M. Banek Zorica. Nav. dj., str. 109-110. Usp. Lasić-Lazić J., S. Špiranec; M. Banek Zorica. Izgubljeni u novim obrazovnim okruženjima – pronađeni uinformacijskom opismenjivanju. // Medijska istraživanja 18, 1(2012), str. 134. 20 Usp. Bračanov, A. ; V. Golubović; D. Seiter-Šverko. Istraživanje informacijske pismenosti studenata u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.// Vjesnik bibliotekara Hrvatske 57, 4(2014), str. 61. 21 Usp. Lasić-Lazić, J. ; S. Špiranec ; M. Banek Zorica. Nav. dj., str. 133. 18 19
ANTULOV 31
338
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
kojim su se propitkivali načini istraživanja i vrednovanja koje studenti koriste. Ovi rezultati pokazuju da studenti pod pojmom vrednovanja informacije uglavnom misle na važnost utvrđivanja vremena njene objave.22 d) rezultati anketnog upitnika o informacijskom opismenjavanju studenata, koji je 2011. godine provela Središnja medicinska knjižnica među studentima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao glavni problem navode nedostatnu vještinu procjenjivanja kvalitete informacija kao i nedostatak kritičnosti u njihovu odabiru.23 e) Istraživanje koje su 2015. godine proveli S. Hasenay i dr.24 ukazuje da studenti, mada prilično dobro upoznati s građom i uslugama knjižnice te uvjetima pod kojima se ona može koristiti, pokazuju zapanjujuće loše poznavanje pretraživanja knjižnične građe. Prema rezultatima ovog istraživanja, čak 38% njih pretražuje knjige koje knjižnica posjeduje preko baza podataka, umjesto preko knjižničnih kataloga.25 f) sličan rezultat donosi i istraživanje provedeno među studentima prve godine šest različitih fakulteta Sveučilišta u Grazu.26 Rezultati, objavljeni 2016. godine, ukazuju na potrebu veće razine poznavanja pretraživanja knjižničnih kataloga kao i baza podataka. Naime, čak 41% studenata navodi kako se nikad nisu koristili knjižničnim katalozima, a 13 % njih uopće ne zna za postojanje baza podataka.27 Zanimljivo je kako pritom smatraju da su informacijski daleko pismeniji nego što je to provedeno istraživanje poslije pokazalo te da (mada je razlika bila očekivana) nema velikih razlika u stupnju informacijske pismenosti studenata različitih fakulteta. g) dok rezultati prethodno spomenutog istraživanja provedenog u Grazu28 ne ukazuju na velike razlike u stupnju informacijske pismenosti studenata različitih fakulteta, rezultati istraživanja o kojima u svom radu iz 2019. godine govore I. Tosuncuoglu i H. Kuecuekler,29
Usp. Isto, str. 133-134. Usp. Škorić, L.; M. Šember; H. Markulin; J. Petrak. Informacijska pismenost u nastavnom programu diplomskog studija Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 55, 34(2012), str. 26. 24 Usp. Hasenay, S. ; S. Mokriš; I. Šuvak-Pirić; I. Horvat. Informacijska pismenost korisnika fakultetske knjižnice. // Libellarium VIII, 2(2015), str. 147 - 160. DOI: http://dx.doi.org/10.15291/libellarium.v8i2.233 25 Usp. Isto, str. 155-156. 26 Usp. Maurer, A.; C. Schloegl; S. Dreisiebner. Comparing information literacy of student beginners among different branches of study. // Libellarium IX, 2(2016), str. 309 – 319. DOI: http://dx.doi.org/10.15291/libellarium.v9i2.280 27Usp. Isto, str. 317. 28 Usp. Isto. 29 Usp. Tosuncuoglu, I.; H. Küçükler. The Perceptions of Information Literacy by Students in English Language Departments: A Comparative Study. // World Journal of Education 9, 1(2019), str. 125-134. 22 23
ANTULOV 32
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
338
a koje je provedeno na dva različita sveučilišta, pokazuju da se ponekad razine informacijske pismenosti studenata različitih sveučilišta mogu znatno razlikovati. Naime, sposobnost pristupanja i korištenja informacija kod studenata jednog sveučilišta je bila znatno niža od istih sposobnosti kod studenata drugog sveučilišta.30 h) za razliku od navedenog istraživanja iz Graza,31 gdje su, kao što je istaknuto, studenti prve godine smatrali stupanj osobne informacijske pismenosti višim od naknadno dobivenih rezultata o njemu, istraživanje iz 2018. godine, koje su proveli A. YevelsonShorsher i J. Bronstein,32 donosi sasvim drugačije rezultate. Oni ukazuju na razvijenu svijest studenata o nedostatnosti postojećeg stupnja osobne informacijske pismenosti i o potrebi jačeg informacijskog opismenjavanja. Budući da profesori po tom pitanju imaju velika očekivanja od njih, znakovito je kako studentima nije dostatna razina pomoći koju im profesori u tu svrhu pružaju. Zanimljiv je i podatak da studenti uopće nisu svjesni pomoći koju bi pritom mogli imati od knjižnica.33 Rezultati navedenih istraživanja pokazuju da informacijska pismenosti studenata nije na dovoljno visokom nivou i da se treba raditi na njenom poticanju. Uloga koju bi pri tom mogle imati visokoškolske knjižnice nije dovoljno prepoznata, a edukaciji studenata za pretraživanje knjižnične građe, s obzirom na u radu prikazane rezultate (S. Hasenay i dr.34 te A. Maurer; C.; Schloegl; S. Dreisiebner35) bi trebalo pristupiti ozbiljno i predano. Među studentima prve godine često ne postoji ni objektivan uvid u stvarno stanje vlastite informacijske pismenosti,36 a dok on ne postoji teško je ozbiljnije raditi na njihovom informacijskom opismenjavanju. Mogući razlog takve slike o vlastitoj informacijskoj pismenosti se nalazi u činjenici da su studenti prve godine tek na početku svog visokoškolskog obrazovanja te se nisu dovoljno često susretali sa zahtjevnim zadacima koje ovakva naobrazba od njih traži (seminarski, diplomski i sl. radovi). Budući da razina informacijskih kompetencija studenata nije zadovoljavajuća, kao što i razine
Usp. Isto, str. 131. Usp. Maurer, A.; C. Schloegl; S. Dreisiebner. Nav. dj., str. 317. 32 Usp.Yevelson-Shorsher, A.; J. Bronstein. Three Perspectives on Information Literacy in Academia: Talking to Librarians, Faculty, and Students. // College & Research Libraries 79, 4(2018), str. 535-553. DOI:10.5860/crl.79.3.535 33 Usp. Isto, str. 535. 34 Usp. Hasenay, S. ; S. Mokriš; I. Šuvak-Pirić; I. Horvat. Nav. dj., str. 147 - 160. 35 Usp. Maurer, A. ; C. Schloegl; S. Dreisiebner. Nav. dj., str. 309-319. 36 Usp. Isto, str. 317. 30 31
ANTULOV 33
338
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
informacijske pismenosti studenata različitih studija nisu uvijek identične,37 očito je da postoji daljnja potreba za ovakvim istraživanjima. Visokoškolske knjižnice: moćni partneri u opismenjavanju studenata Govoreći o ulozi sveučilišnih knjižnica u obrazovanju, D. Rubinić i I. Stričević ističu da ona ponekad nije dovoljno prepoznata od strane sveučilišne zajednice, a uzrok pronalaze u njihovoj dvojnoj ulozi: administrativnoj i obrazovnoj.38 I iz rezultata spomenutog istraživanja koje su proveli A. Yevelson-Shorsher i J. Bronstein, vidljivo je da studenti nisu osvijestili knjižnice svoje matične ustanove kao onaj bitni faktor koji im može biti od iznimne pomoći u stjecanju informacijskih kompetencija, nužnih i tijekom studiranja, ali i kasnije u životu.39 Ovakve spoznaje ukazuju da bi se znatno više trebalo proraditi na osvješćivanju mogućnosti koje bi visokoškolske knjižnice mogle i morale imati u svrhu informacijskog opismenjavanja studenata. One trebaju težiti da budu po tom pitanju prepoznate i od strane studenata, ali jednako tako i od strane visokoškolskih nastavnika. Naime, upravo bi knjižnice mogle biti moćni partneri nastavnicima u informacijskom opismenjavanju studenata. Razlog tome donekle leži i u njihovoj povijesnoj ulozi i značenju, ali i u mogućnosti njihove prilagodbe novom dobu i novim ulogama koje ono od njih traži. Prije promjena do kojih je u knjižnicama došlo naglom ekspanzijom informacijsko-komunikacijske tehnologije, definicije knjižnice su uglavnom bile određivane dovođenjem u suodnos pojmova knjižnica i knjiga. Knjižnice su prema njima obično bile ustanove u kojima se knjige čuvaju i daju na korištenje.40 Kako se riječ knjiga povezuje s riječima učenje i znanje (tako npr. čovjek od knjige u prenesenom značenju predstavlja učenog čovjeka),41 očito je da su i knjižnice shvaćane kao mjesta gdje se čuva, pohranjuje i omogućuje pristup znanju. Današnje definicije knjižnica više ne govore o knjižnicama samo kao uređenim zbirkama knjiga i druge tiskane građe, već uključuju i zvučnu, vizualnu, grafičku i elektroničku građu. Medij na kojem se nalazi informacija (koja potom može postati znanje) je danas doista raznolik. Ali, ostaje činjenica da su knjižnice te koje su oduvijek znale s informacijama, znale kako se do njih dolazi, Usp. Tosuncuoglu, I.; H. Küçükler. Nav. dj., str. 131. Usp. Rubinić, D.; I. Stričević. Nav. dj., str. 27. 39 Usp. Yevelson-Shorsher, A.; J. Bronstein. Nav. dj., str. 535. 40 Usp. Anić, V. Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb : Novi Liber, 1991. Str. 265. 41 Usp. Isto. 37 38
ANTULOV 34
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
338
kako se organiziraju i kako ih treba koristiti, pa to znaju i danas. Pojavom novih tehnologija dovele su se, doduše, u pitanje određene knjižnične tradicionalne vrijednosti, a zbog shvaćanja da je sve dostupno na Internetu i pitanje samog opstanka knjižnica, što je urodilo i određenim stupnjem straha unutar knjižnične zajednice. Ali, kako to M. Gorman kaže citirajući humanista A. C. Graylinga: „Svako doba misli da je u krizi…“42 Naime, knjižnice su se prilagodile. Web, koji je, kako to M. Gorman kaže, metastazirao do nepojmljivosti, i koji prema njemu, sadrži mnoge vrhunce, ali u još većoj mjeri i ponore ljudske prirode,43 knjižnicama više nije konkurencija. Dapače. Suvremene knjižnice, pa tako i visokoškolske, nerijetko koriste društvene mreže kao svoje promotivne alate, mijenjaju se načini i oblik razmjene informacija, pokreću različiti projekti, a knjižnica postaje platforma za njih.44 Uz svoje tradicionalne izvore i usluge te uz svoje tradicionalne zadaće, ove knjižnice znaju kako i koje nove zadaće trebaju usvojiti, kako uklopiti nove izvore (i koje od njih), kako i koje nove usluge ponuditi i kako pri tom spojiti staro i novo u svrhu najboljih mogućih rezultata. Tako npr. tradicionalni knjižnični izvori nisu nestali pod utjecajem novog doba i promjena koje su pritom morale proći i knjižnice. Nisu se povukli i prepustili mjesto novim izvorima, već supostoje s njima. Dapače, prema istraživanju koje su 2015. godine među studentima proveli G. Gašo, S. Faletar Tanacković i M. Mičunović, upravo je tiskana knjiga prepoznata kao onaj izvor koji je među studentima najčešće tražen.45 Kao što su to oduvijek radile, visokoškolske knjižnice i danas paze na građu koju će uključivati u svoj fond i onu kojoj će pristupati. Kvaliteta izvora i građe, kako tradicionalne tako i suvremene, pritom mora biti neupitna. Prilikom informacijskog opismenjavanja studenata ona se ističe kao bitna stavka, a bez dobrog poznavanja kako novih izvora, tako i onih starih (tradicionalnih knjižničnih), nema istinske informacijske pismenosti. Već je rečeno da Internet, mada je nov i moderan
Gorman, M. Postojana knjižnica: tehnologija, tradicija i potraga za ravnotežom. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2006. Str. 2. 43 Usp. Isto, str. 55. 44 Usp. Trofimenko, A. Društvene mreže u knjižnicama: budite ondje gdje i čitatelj. // Slobodan pristup informacijama : 12. okrugli stol : zbornik radova. / ur. Ana Barbarić, Dorja Mučnjak. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2013. Str. 3. 45 Usp. Gašo, G.; S. Faletar Tanacković ; M. Mičunović. Uloga suvremenih visokoškolskih knjižnica: istraživanje o stavovima i iskustvima diplomskih studenata u društvenim i humanističkim znanostima. // Libellarium: journal for the research of writing, books, and cultural heritage institutions 8, 2(2015), str. 81108. DOI: http://dx.doi.org/10.15291/libellarium.v0i0.235 42
ANTULOV 35
338
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
medij, nudi „sve i svašta“. Iz vlastita doma, pa tako i iz prostora knjižnice studenti mogu neometano pristupati raznolikim izvorima na njemu. Međutim, mnogi od njih su upitne kvalitete.
Zadatak
visokoškolskih
knjižničara
je
da
tijekom
informacijskog
opismenjavanja studentima ukažu, usmjere ih te poduče pretraživanju i korištenju onih izvora na Internetu koji su kvalitetni i za koje, da bi se mogli koristiti i izvan prostora same knjižnice, one nerijetko plaćaju licence (npr. određene baze podataka i sl.)46 Baš danas, u silnoj poplavi dokumenata i mnoštvu raznolikih informacija upitne kvalitete, bez kvalitetnog informacijskog opismenjavanja studenata, može doći do dezorijentiranosti, dezorganizacije i gubljenja u obilju informacija, a to nije put do znanja koji visokoškolsko okružje treba stvoriti. U svrhu poticanja informacijske pismenosti studenata i informacijska služba visokoškolskih knjižnica doživljava znatne promjene. Javlja se svijest da maksimalna (liberalna) informacijska služba, gdje knjižničar na sebe preuzima kompletan posao traženja zadane literature,47 nije put koji vodi informacijskom opismenjavanju studenata. Knjižničar danas vodi studente u smjeru informacijskog opismenjavanja. Pomaže im u osposobljavanju za samostalno pretraživanje, a potom i vrednovanje te etičko korištenje pronađenih informacija. Tako će, recimo, kao pomoć prilikom istraživačkog rada on uputiti studente da naprave plan rada kojim će točno definirati što će se istraživati, koje će se pritom strategije i izvori informacija koristiti, kako će se podaci skupljati, kako analizirati, te, što je također iznimno važno: podučiti studente o tome kada (u kojem trenutku) određeni korak istraživanja treba nastupiti.48 Visokoškolski knjižničar postaje vodič koji studentima pokazuje put, međutim, ne preuzima na sebe traženje literature za njih. Naprotiv, cilj je da studenti postignu što viši stupanj samostalnosti u provođenju istraživanja i izvršavanju zadaća na koje nailaze tijekom studiranja, ali i onih na koje će nailaziti po njegovu završetku. Na ovaj se način otvara put ka razvijanju sposobnosti za cjeloživotno obrazovanje studenata. Usp. Mangrum, S.; M. E. Pozzebon. Use of collection development policies inelectronic resource management. // Collection Building 31, 3(2012), str. 108–114. Citirano prema: Vrana, R.; J. Kovačević. Razvoj knjižničnih zbirki kao preduvjet i mjera razvoja knjižnice. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 60, 1(2017), str. 83. 47 Usp. Sečić, D. Informacijska služba u knjižnicama:priručnik iz knjižničarstva. 2006. Str. 35. 48 Usp. Hasenay, S. ; S. Mokriš Marendić. Profesionalne i osobne kompetencije visokoškolskih knjižničara 21. stoljeća. // Knjižnice: kamo i kako dalje? : pohrana i zaštita knjižnične građe : profesija "knjižničar"??? : usluge i korisnici : zbornik radova / 12. dani specijalnih i visokoškolskih knjižnica, Opatija, 11--14. svibnja 2011. ; uredile Alisa Martek i Elizabeta Rybak Budić . Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2013. Str. 154. 46
ANTULOV 36
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
338
Uz ovakvu poduku, koja se studentima pruža prilikom iskazivanja potrebe za zadanom literaturom, tematskim pretraživanjem ili iskazanom željom studenta za individualnom podukom,
informacijsko opismenjavanje studenata u visokoškolskim knjižnicama
provodi se i : vođenim razgledavanjem knjižnica pri čemu se studente, među ostalim, upoznaje i sa građom te izvorima informacija koje knjižnica nudi, izrađivanjem putokaza kao i tiskanih te online vodiča za korisnike, različitim grupnim oblicima poučavanja korisnika kao što su npr. : organizirana predavanja / tečajevi sa svrhom informacijskog opismenjavanja studenata, različite radionice koje knjižnice u tu svrhu organiziraju i sl.49 Kako je i onaj dio informacijske pismenosti koji ulazi u domenu knjižnične pismenosti studentima često problematičan, što je očito i iz rezultata istraživanja razmatranih u radu, dužnost je visokoškolskih knjižničara da ovom dijelu informacijskog opismenjavanja posvete iznimnu pažnju. Pretraživanje knjižničnih online kataloga, poznavanje kataložnog opisa u svrhu samostalnog pronalaženja knjižnične građe u knjižnici, pretraživanje baza podataka i mrežnih izvora te citiranje literature i oblikovanje rada trebaju biti sposobnosti koje svaki student po završetku studija treba posjedovati.50 Doprinos koji visokoškolske knjižnice mogu dati po pitanju informacijskog opismenjavanja studenata osnažen je i njima svojstvenom sposobnošću povezivanja akademskog i neakademskog svijeta: studenta koji tek ulazi u akademski svijet i profesora koji je već iskusan u njemu. Akademski svijet traži novi diskurs od onog koji je studentima dotad bio poznat. Uloga knjižničara kao spone između neakademskog diskursa, na koji su studenti bili naviknuti i onog akademskog, na koji se tijekom studiranja polako navikavaju, izuzetna je. Upravo u činjenici da nisu dio nastavnog osoblja, a ipak su, što svojim obrazovanjem, što usmjerenošću na područja koja se na ustanovi podučavaju, ovladali potrebnim akademskim diskursom,51 knjižničari mogu sa studentima razviti i jedan ležerniji, opušteniji, prijateljski odnos. U tome neupitno pomaže i sam prostor knjižnice koju studenti nerijetko doživljavaju kao svoj treći prostor.52 Učenje bez pritiska,
Usp. Usp. Sečić, D. Nav. dj., str. 40-44. Radičević, V. ; K. Mitrić. Smjernice za informacijsko opismenjavanje korisnika knjižnice FFOS-A. // Knjižnice: kamo i kako dalje? : pohrana i zaštita knjižnične građe : profesija "knjižničar"??? : usluge i korisnici : zbornik radova / 12. dani specijalnih i visokoškolskih knjižnica, Opatija, 11--14. svibnja 2011. ; uredile Alisa Martek i Elizabeta Rybak Budić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2013. Str. 282 51 Usp. Špiranec, S.; M. Banek Zorica. Nav. dj., str. 122. 52 Usp. Velagić, Z. Povijesnost koncepcije knjižničnog trećeg prostora // 9. savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj. Narodne knjižnice kao treći prostor / Gabriel, Dunja Marija ; Leščić, Jelica (ur.). Zageb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2015. str. 30. 49
50Usp.
ANTULOV 37
338
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
opušteno i u ugodnom okruženju, uvijek polučuje bolje rezultate pa se to može očekivati i u slučaju da se informacijsko opismenjavanje studenata provodi u prostoru same knjižnice. Iznimno dobro poznavanje knjižnične građe (njene posebnosti, bibliografskog i sadržajnog opisa i sl.), poznavanje postupaka njenog pretraživanja (npr. u knjižničnom će se katalogu razlikovati postupak pretraživanja analitike u odnosu na pretraživanje autorske knjige i sl.), svakodnevni pristup knjižničnim katalozima i bazama podataka (rezultati spomenutih istraživanja S. Hasenay i dr.53 i A. Maurer, C. Schloegl, S. Dreisiebner54 ukazuju da studenti imaju velikih problema u njihovom pretraživanju) čini visokoškolske
knjižničare
osobama
koje
bi
trebale
biti
među
informacijski
najpismenijima na ustanovi. Naime, takav stupanj informacijske pismenosti od njih zahtijeva njihov svakodnevni posao. Kao takvi, oni predstavljaju svojevrsno bogatstvo koje bi, u svrhu širenja informacijskih kompetencija, trebalo biti prepoznato od strane visokoškolske zajednice: kako studenata kojima je informacijsko opismenjavanje nužno, tako i njihovih nastavnika što, nažalost, često nije slučaj. Modeli integriranja informacijskog opismenjavanja u kurikulum Suradnja nastavnika i knjižničara osnova je za uspješnost informacijskog opismenjavanja studenata. Knjižničari su upućeni u informacijsko ponašanje studenata, dobro poznaju knjižničnu građu i izvore informacija te ključne koncepte koje studenti moraju spoznati da bi postali sposobni za provođenje potrebnih istraživanja. Profesori su, s druge strane, stručnjaci za svoje područje, a zajedno, kroz međusobni dijalog i suradnju, mogu raditi na reviziji postojećih tečajeva, planirati nove tečajeve kojima se podiže razina informacijske pismenosti studenata, zajednički utvrđivati probleme na koje se tijekom informacijskog opismenjavanja studenata nailazi, raditi na njihovom otklanjanju i sl.55 Visokoškolski profesori i knjižničari trebaju pritom i jedni drugima pomoći u otklanjanju onih nedostataka koji ih priječe da u procesu poticanja informacijske pismenosti studenata daju svoj maksimum.
Usp. Hasenay, S. ; S. Mokriš; I. Šuvak-Pirić; I. Horvat. Nav. dj., str. 147 - 160. Usp. Maurer, A. ; C. Schloegl; S. Dreisiebner. Nav. dj., str. 309-319. 55 Usp. Mackey T. P.; T. E. Jacobsonn. Information Literacy: A Collaborative Endeavor. // College Teaching 53, 4(2005) str. 140-144. URL: https://www.jstor.org/stable/27559244 (2019-09-11) 53 54
ANTULOV 38
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
338
Rezultati ankete provedene 2017. godine u Kini među sveučilišnim nastavnicima engleskog jezika56 ukazuju kako oni, mada imaju iznimna znanja iz područja kojima se bave i kojima podučavaju svoje studente, kao i znanja o podučavanju, ponekad mogu imati određenih problema koji ulaze u domenu informacijske pismenosti. Velik doprinos, u takvom slučaju, može dati upravo visokoškolska knjižnica i njeni knjižničari. Visokoškolski nastavnici, s druge strane, mogu u svrhu kvalitetnijeg informacijskog opismenjavanja studenata, upoznati knjižničare s područjima i disciplinama koje studenti proučavaju na svom studiju, pomoći im u stjecanju iskustva rada u učionici i sl. Ako uzmemo u obzir da informacijski pismeni studenti postižu bolje rezultate tijekom studija te brže i uspješnije završavaju studij, kao i činjenicu da su stečenim znanjem o tome „kako treba učiti“ stekli sposobnost učenja za cijeli život (što će se pozitivno odraziti i na njihovo buduće radno mjesto),57očito je da poboljšanju vještina informacijske pismenosti studenata treba pristupiti vrlo ozbiljno, za što je potrebno dijeljenje iskustva i znanja među nastavnicima i visokoškolskim knjižničarima, kao i osluškivanje stavova i mišljenja studenata.58 Stupanj suradnje nastavnika i knjižničara u informacijskom opismenjavanju studenata bit će uvjetovan i tipom odabranog kolegija. U suvremenom visokoškolskom okruženju danas govorimo o četiri glavna modela integriranja informacijskog opismenjavanja u kurikulum:59 a) kolegij intrakurikularnog (ugniježđenog) tipa Informacijska pismenost kod ovog tipa kolegija postaje integrirana u sam kolegij ili program kroz njegove ciljeve, ishode i aktivnosti učenja te pritom traži visok stupanj zajedničkog sudjelovanja knjižničara i nastavnika. b) interkurikularni ili integrirani tip kolegija Kod ovog tipa kolegija informacijska je pismenost dodatak kolegiju/programu. Radi se o opismenjavanju koje na zamolbu nastavnika obično organizira knjižničar i koje traje od jednog do nekoliko školskih sati. c) ekstrakurikularno ili paralelno informacijsko opismenjivanje
Usp. Yan-xia, D. Research on College English Teachers’ Information Literacy in Information Environment. // EnglishLanguage Teaching, 10 , 11 (2017). str. 37-43. DOI: 10.5539/elt.v11n10p37. 57 Usp. Špiranec, S.; M. Banek Zorica. Nav. dj., str. 124. 58 Usp. Yevelson-Shorsher, A. ; J. Bronstein. Nav. dj. str. 548. 59 Usp. Špiranec, S.; M. Banek Zorica. Nav. dj., str.120-121. 56
ANTULOV 39
338
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
Ovaj tip opismenjavanja provodi knjižnica neovisno o akademskom kurikulumu. Sudjelovanje studenata u ovom tipu opismenjavanja nije obvezno kao u prethodna dva tipa, već je dobrovoljno i samoinicijativno. d) samostojeći kolegij Kao što i sama riječ samostojeći kaže, radi se o samostalnom kolegiju na kojem se provodi informacijsko opismenjavanje. Informacijska pismenost ovdje postaje dio ponude kurikuluma studenata. Ponekad to može biti obvezni kolegij koji visokoškolska ustanova nudi kao dio općeg programa, a nerijetko se radi o izbornom predmetu koji se boduje. Prema D. Rubinić i I. Stričević, uvođenjem ovakvog oblika informacijskog opismenjavanja studenata kao izbornog kolegija (osobito za studente prve godine) povećava se vidljivost visokoškolske knjižnice, jača njena obrazovna uloga, a postiže se i veća suradnja s nastavnim osobljem.60 Svaki od navedenih tipova ima svoje kvalitete, ali i svoje mane. Tako je npr. kolegij intrakurikularnog (ugniježđenog) tipa onaj za koji S. Špiranec i M. Banek Zorica ističu da bi trebao dati istinski doprinos nastavi.61 Nastavnik će ovdje težiti rješavanju istraživačkih zadataka postavljanjem istraživačkih pitanja i traženjem dokaza. Studenti će primjenjivati razne istraživačke metode, a ispreplitanjem predmeta i informacijske pismenosti i sama kvaliteta nastave bit će podignuta na višu razinu. Međutim prema D. Rubinić i I. Stričević, ovaj model, već samom činjenicom da traži intenzivnu partnersku suradnju nastavnika i knjižničara, postaje teško provediv zbog zadiranja u nastavnikove nastavne strategije.62 Interkurikularni i ekstrakurikularni tip opismenjavanja smatraju se nedovoljno motivirajućima za kvalitetno opsmenjavanje ukoliko opismenjavanje vodi knjižničar bez nastavnikove prisutnosti. Naime, u tom slučaju nema povezivanja s konkretnim predmetom. Ako se pak radi o dodatku od tek nekoliko školskih sati koji se dodaju temeljnom kolegiju, ne može se govoriti o sustavnom i iterativnom procesu, što bi informacijska pismenost trebala biti.
60 Usp. Rubinić,
D.; I. Stričević. Informacijsko opismenjavanje studenata: potrebe i perspektive // Knjižnice: kamo i kako dalje? : pohrana i zaštita knjižnične građe : profesija "knjižničar"??? : usluge i korisnici : zbornik radova / 12. dani specijalnih i visokoškolskih knjižnica, Opatija, 11--14. svibnja 2011. ; uredile Alisa Martek i Elizabeta Rybak Budić . Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2013. Str. 183. 61 Usp. Špiranec, S.; M. Banek Zorica. Nav. dj., str. 121. 62 Usp. Rubinić, D.; I. Stričević. Visokoškolska knjižnica u programima informacijskog opismenjivanja studenata : istraživanje programa sveučilišne knjižnice sveučilišta Karl-FranzensGraz. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 54, 4 (2011), str. 27.
ANTULOV 40
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
338
Glavna zamjerka samostojećem i ekstrakurikularnom tipu kolegija je sadržana u činjenici da su oni po naravi generičkog tipa te uglavnom orijentirani na vještine i logiku pretraživanja informacija.63 Rad na informacijskom opismenjavanju studenata i istinska opismenjenost koja iz njega proizlazi ne može biti rezultat opismenjavanja koje traje tek nekoliko sati i neće biti kvalitetan ako je povjeren samo jednom kolegiju/predmetu.64 Da bi ono bilo što uspješnije, trebalo bi se provoditi kad god je to moguće, a u opismenjavanje se, kao što je istaknuto, trebaju intenzivno uključiti i nastavnici i knjižničari pri čemu je iznimno bitna i njihova međusobna suradnja i potpora. Knjižničari pritom moraju raditi i na svom stalnom usavršavanju, kao i na većoj prepoznatosti od strane visokoškolske zajednice. Da bi bili shvaćeni kao ravnopravni partner u informacijskom opismenjavanju studenata: studenti, nastavnici, ali i sami knjižničari, moraju biti svjesni da je, kako to navode S. Hasenay i S. Mokriš Marendić: „knjižnica visokog učilišta, bez obzira radi li se o središnjoj sveučilišnoj knjižnici općeznanstvenog karaktera ili o fakultetskoj knjižnici usmjerenoj prema određenom znanstvenom, odnosno stručnom području, jedan je od najvećih obrazovnih resursa fakulteta tj. sveučilišta. Svako sveučilište, kao i fakultet koji želi postići visokopozicionirano mjesto u akademskom svijetu uz sebe mora imati modernu i funkcionalnu knjižnicu kao oslonac kvalitetnom znanstvenom radu i nastavi u području koje pokriva.“65 Zaključak Visokoškolske su knjižnice oduvijek usmjeravale i poučavale svoje korisnike, međutim, danas se ta uloga proširuje i intenzivira. Poticanje informacijske pismenosti studenata (oblika pismenosti koji uključuje sve dosad poznate vrste pismenosti), nova je zadaća na kojoj ove knjižnice danas intenzivno rade. Znanje o organizaciji znanja, pronalaženju informacija te njihovom kvalitetnom korištenju osnovne su osobine svake informacijski pismene osobe, a studenti, kao mladi ljudi koji pripadaju novom dobu te kao budući akademski građani, nositelji novog društva,
Usp. Špiranec, S.; M. Banek Zorica. Nav. dj., str. 121-122. Usp. Lasić-Lazić J., S. Špiranec; M. Banek Zorica. Nav. dj., str. 129. 65 Hasenay, S. ; Mokriš Marendić, S. Iz naših knjižnica: Informacijsko opismenjavanje korisnika Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek i Knjižnice Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku. // Kemija u industriji : časopis kemičara i kemijskih inženjera Hrvatske 57, 12(2008), str. 556. URL: https://hrcak.srce.hr/29533 (2019-11-01) 63 64
ANTULOV 41
338
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
oni koji bi trebali pratiti novosti na području svoje struke i obrazovanja općenito, ne smiju biti iz toga izostavljeni. Međutim, iz u radu prikazanih istraživanja, očito je da stupanj informacijske pismenosti studenata uglavnom nije na visokoj razini. Zabrinjavajući je očiti nedostatak poznavanja pretraživanja knjižničnih kataloga kao i baza podataka, nedostatak kritičnosti u odabiru te procjeni informacija, uočena nestrpljivost i impulzivnost u pretraživanju i dr., ali i saznanje da dio studenata uopće nije svjestan potrebe za jačim osobnim informacijskim opismenjavanjem kao i spoznaja da uglavnom nisu svjesni pomoći koju im pritom mogu pružiti visokoškolske knjižnice. Zbog poznavanja i svakodnevnog pristupanja brojnim, kako tradicionalnim, tako i suvremenim izvorima informacija, upravo su visokoškolske knjižnice one sastavnice visokoškolskog obrazovanja koje mogu ove mlade ljude podučiti njihovim osobinama i kvalitetnom služenju njima. Zbog pojave mnoštva novih izvora neujednačene vrijednosti, toj se obuci mora pristupiti ozbiljno i odgovorno, težeći pritom što većoj razini samostalnosti, kritičnosti i etičnosti kod studenata. Da bi se ova nova i u današnje vrijeme nužna uloga visokoškolskih knjižnica mogla uspješno odvijati potrebno je: surađivati s nastavnim osobljem, biti upućen u programe koji se na kolegijima podučavaju, poznavati karakteristike informacijskog ponašanja studentske populacije, poznavati načine i proces opismenjavanja te stalno raditi i na osobnom informacijskom opismenjavanju knjižničara. Informacijsko opismenjavanje treba shvatiti kao kontinuirani proces koji nikad ne prestaje i koje se time dovodi u vezu s pojmom cjeloživotnog obrazovanja, a uloga visokoškolskih knjižnica, kod kojih, u usporedbi s drugim informacijskim okruženjima, informacijska pismenost bilježi najvidljiviji procvat,66 u visokoškolskom okružju mora biti snažna i osviještena. Literatura Alić, S. Globalno selo. // Filozofska istraživanja 29, 1(2009), 51-61. Anić, V. Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb : Novi Liber, 1991. Bračanov, A.; V. Golubović; D. Seiter-Šverko. Istraživanje informacijske pismenosti studenata u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.// Vjesnik bibliotekara Hrvatske 57, 4(2014), 4564. Candy, P. C. Lifelong learning and information literacy . Str. 6-7. [citirano: 2018-10-10]. Dostupno na: 66
Usp. Špiranec, S.; M. Banek Zorica. Nav. dj., str. 123
ANTULOV 42
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
338
https://www.researchgate.net/profile/Philip_Candy/publication/268299706_Lifelong_Learnin g_and_Information_Literacy/links/55d4eb9308ae6788fa352834.pdf. Gašo, G.; S. Faletar Tanacković; M. Mičunović. Uloga suvremenih visokoškolskih knjižnica: istraživanje o stavovima i iskustvima diplomskih studenata u društvenim i humanističkim znanostima. // Libellarium: journal for the research of writing, books, and cultural heritage institutions 8, 2(2015), str. 81-108. DOI: http://dx.doi.org/10.15291/libellarium.v0i0.235. Gorman, M. Postojana knjižnica: tehnologija, tradicija i potraga za ravnotežom. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2006. Hasenay, S. ; S. Mokriš; I. Šuvak-Pirić; I. Horvat. Informacijska pismenost korisnika fakultetske knjižnice. // Libellarium VIII, 2(2015), str. 147 160. DOI: http://dx.doi.org/10.15291/libellarium.v8i2.233. Hasenay, S. ; Mokriš Marendić, S. Iz naših knjižnica: Informacijsko opismenjavanje korisnika Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek i Knjižnice Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku. // Kemija u industriji : časopis kemičara i kemijskih inženjera Hrvatske 57, 12(2008), str. 556. [citirano: 2019-11-01]. Dostupno na https://hrcak.srce.hr/29533. Hasenay, S. ; S. Mokriš Marendić. Profesionalne i osobne kompetencije visokoškolskih knjižničara 21. stoljeća. // Knjižnice: kamo i kako dalje? : pohrana i zaštita knjižnične građe : profesija "knjižničar"??? : usluge i korisnici : zbornik radova / 12. dani specijalnih i visokoškolskih knjižnica, Opatija, 11--14. svibnja 2011. ; uredile Alisa Martek i Elizabeta Rybak Budić . Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2013. Str. 150-157. Lasić-Lazić J.; S. Špiranec; M. Banek Zorica, Izgubljeni u novim obrazovnim okruženjima – pronađeni u informacijskom opismenjivanju. // Medijska istraživanja 18, 1 (2012), 125-142. Lau, J. Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju : završna verzija, recenzirano 30. srpnja 2006. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2011. Mackey T. P.; T. E. Jacobsonn. Information Literacy: A Collaborative Endeavor. // College Teaching 53, 4(2005) str. 140-144 [citirano: 2019-09-11]. Dostupno na:https://www.jstor.org/stable/27559244. Mangrum, S.; M. E. Pozzebon. Use of collection development policies inelectronic resource management. // Collection Building 31, 3(2012), str. 108–114. Maurer, A. ; C. Schloegl; S. Dreisiebner. Comparing information literacy of student beginners among different branches of study. // Libellarium IX, 2(2016), str. 309 – 319. DOI: http://dx.doi.org/10.15291/libellarium.v9i2.280. Radičević, V. ; K. Mitrić. Smjernice za informacijsko opismenjavanje korisnika knjižnice FFOS-A. // Knjižnice: kamo i kako dalje? : pohrana i zaštita knjižnične građe : profesija "knjižničar"??? : usluge i korisnici : zbornik radova / 12. dani specijalnih i visokoškolskih knjižnica, Opatija, 11-14. svibnja 2011. ; uredile Alisa Martek i Elizabeta Rybak Budić . Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2013. Str. 277-285. Rubinić, D.; I. Stričević. Informacijsko opismenjavanje studenata: potrebe i perspektive // Knjižnice: kamo i kako dalje? : pohrana i zaštita knjižnične građe : profesija "knjižničar"??? : usluge i korisnici : zbornik radova / 12. dani specijalnih i visokoškolskih knjižnica, Opatija, 11--14.
ANTULOV 43
338
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
svibnja 2011. ; uredile Alisa Martek i Elizabeta Rybak Budić . Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2013. Str. 173-186. Rubinić, D.; I. Stričević. Visokoškolska knjižnica u programima informacijskog opismenjivanja studenata : istraživanje programa sveučilišne knjižnice sveučilišta Karl-FranzensGraz. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 54, 4 (2011), 23-48. Sečić, D. Informacijska služba u knjižnici. 2. dopunjeno i prerađeno izd. Lokve : Benja, 2006. Stančin-Rošić, D. Obrazovanje korisnika za 21. stoljeće. // Zbornik radova /Međunarodno savjetovanje Knjižnice europskih gradova u 21. stoljeću, Varaždin, 4.-7.XI. 1998. Varaždin : Gradska knjižnica "Metel Ožegović", 1998. 133 – 137. Suzić, N. Kompetencije za život u 21. stoljeću i školski ciljevi učenika. // Pedagogijska istraživanja, 11, 1(2014) 111 – 122. Škorić, L.; M. Šember; H. Markulin; J. Petrak. Informacijska pismenost u nastavnom programu diplomskog studija Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 55, 3-4(2012), 17-28. Španiček, Đ. Bolonjski proces u Hrvatskoj // Polimeri : časopis za plastiku i gumu 26, 2(2005), 7678. Špiranec, S. Informacijska pismenost – ključ za cjeloživotno učenje. // Edupoint 17, 3(2003), str. 4-14. [citirano: 2019-08-07]. Dostupno na:http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_17_1.pdf. Špiranec, S.; M. Banek Zorica. Informacijska pismenost : teorijski okvir i polazišta. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta, 2008. Tosuncuoglu, I.; H. Küçükler. The Perceptions of Information Literacy by Students in English Language Departments: A Comparative Study. // World Journal of Education 9, 1(2019), str. 125134. DOI:10.5430/wje.v9n1p125. Trofimenko, A. Društvene mreže u knjižnicama: budite ondje gdje i čitatelj. Slobodan pristup informacijama : 12. okrugli stol : zbornik radova / ur. Ana Barbarić, Dorja Mučnjak. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2013. Str. 3-11. Velagić, Z. Povijesnost koncepcije knjižničnog trećeg prostora // 9. savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj. Narodne knjižnice kao treći prostor / Gabriel, Dunja Marija ; Leščić, Jelica (ur.). Zageb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2015., 29-42. Vrana, R.; J. Kovačević. Razvoj knjižničnih zbirki kao preduvjet i mjera razvoja knjižnice. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 60, 1(2017), 79-102. Yan-xia, D. Research on College English Teachers’ Information Literacy in Information Environment. // EnglishLanguage Teaching, 10 , 11 (2017). str. 37-43. DOI: 10.5539/elt.v11n10p37. Yevelson-Shorsher, A.; J. Bronstein. Three Perspectives on Information Literacy in Academia: Talking to Librarians, Faculty, and Students. // College & Research Libraries 79, 4(2018), str. 535553. DOI:10.5860/crl.79.3.535.
ANTULOV 44
INKLUZIJA I IDEJA MULTIKULTURALIZMA U PROGRAMIMA GRADSKE I ČITAONICE U VIROVITICI Inclusion and the idea of multiculturalism in the programs of the City Library of Virovitica Mirjana Kotromanović Gradska knjižnica i čitaonica u Virovitici mkotromanovi@yahoo.com Nela Krznarić Gradska knjižnica i čitaonica u Virovitici nela@knjiznicavirovitica.hr
Broj bibliografske jedinice
339
Ivana Molnar Gradska knjižnica i čitaonica u Virovitici molnari02@gmail.com UDK /UDC 027.022(497.525.2Virovitica):37 Stručni rad / Professional paper Primljeno/Received: 07.08.2019.
Sažetak Cilj je u ovome radu prikazati na koji način Gradska knjižnica i čitaonica u Virovitici provodi programe inkluzije i ideje multikulturalizma među korisnicima Igraonice, Dječjeg odjela i Odjela za odrasle. Ujedno se u radu definiraju pojmovi inkluzije i multikulturalizma u svrhu popularizacije i osvješćivanja te motiviranja ostalih sudionika društvenog procesa na rješavanje ove problematike. U početnom dijelu rada govori se o narodnim knjižnicama kao promicateljima inkluzivnih i multikulturalnih programa u svojim sredinama. Sljedeći dio rada objašnjava Igraonicu i njezine inkluzivne programe, a zatim inkluzivne i programe koji podražavaju ideju multikulturalizma na Dječjem odjelu. Zadnji dio rada odnosi se na inkluzivne programe Odjela za odrasle s naglaskom na njihovo jačanje i propulziju unazad nekoliko godina. U zaključnom se dijelu promišlja kako je potrebno jačati ovakve tipove programa u narodnim knjižnicama s ciljem stvaranja kvalitetnijeg društva općenito. Programi koji promiču inkluziju i ideju multikulturalizma u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Virovitici rezultirali su povećanjem broja korisnika marginaliziranih skupina stanovništva, a što je i bio krajnji cilj. Opisani
KOTROMANOVIĆ / KRZNARIĆ / MOLNAR
45
339
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
programi kao i primjeri dobre prakse prikazani u članku, omogućit će lakši pristup ovoj problematici i ostalim knjižnicama ili drugim sudionicima društva koji se još do sada nisu uhvatili u koštac sa sličnim ili istim temama. Rezultati ukazuju na potrebu uvođenja još većeg broja ovakvih sadržaja. Ključne riječi: Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica, inkluzivni knjižnični programi, multikulturalni knjižnični programi, narodne knjižnice, socijalna isključenost Summary The aim of this paper is to show how the City Library of Virovitica implements programs of inclusion and ideas of multiculturalism among users of the Playroom, the Children's Department and the Adult Department. At the same time, the paper defines the concepts of inclusion and multiculturalism for the purpose of popularizing and raising awareness and motivating other participants in the social process to solve this problem. The first part deals with public libraries as promoters of inclusive and multicultural programs in their communities. The next section of the paper explains the Playroom and its inclusive programs, and then the inclusive programs that imitate the idea of multiculturalism in the Children's Department. The last part of the paper deals with the inclusive programs of the Adult Department with a focus on strengthening and promoting them over the last few years. The final part reflects on the need to strengthen these types of programs in public libraries in order to create a better society in general. Programs promoting the inclusion and idea of multiculturalism at the City Library of Virovitica have resulted in an increase in the number of users of marginalized populations, which has been the ultimate goal. The programs described, as well as the good practice examples presented in the article, will give easier access to this issue to other libraries or other members of society who have not yet dealt with similar or similar topics. The results indicate the need to introduce more such content. Keywords: City Library of Virovitica, inclusive library programs, multicultural library programs, public libraries, social exclusion
KOTROMANOVIĆ / KRZNARIĆ / MOLNAR
46
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
339
Uvod U novije vrijeme sve se više govori o problemu socijalne isključenosti i nemogućnosti sudjelovanja brojnih članova društva kao punopravnih u zajednici. Razlog tomu često je iskrivljena perspektiva, neznanje i nedovoljna informiranost o određenom broju pojedinaca i skupina društvenog poretka. Suvremene društvene promjene nameću potrebu razvitka cijeloga društva i promjenu slike gledanja na istaknuti problem. Pojam socijalne isključenosti pojavljuje se 70-ih godina prošloga stoljeća. Riječ je o vremenu ulaska u recesiju industrijski razvijenih zemalja. Do tog vremena podjele su uglavnom bile klasne i statusne. Nove socijalne podjele odnosile su se na isključenost s tržišta rada, ekonomsku i kulturnu isključenost, socijalnu izolaciju, prostornu i institucionalnu isključenost.1 Socijalna isključenost danas obuhvaća širi kontekst i različite perspektive te je uzročno-posljedično povezana s kvalitetom života pojedinca. Može se reći da je svatko tko iz bilo kojeg razloga nije aktivan sudionik u društvenom djelovanju, socijalno isključen, bilo da je riječ o stanovnicima ruralnih područja, etničkim i rasnim grupama, osobama s poteškoćama u razvoju. U vremenu velikih migracija, posebnu pažnju treba posvetiti suzbijanju diskriminacije i uključivanju marginaliziranih skupina u društvo. Najmlađe članove društva treba učiti priznavanju različitosti te im približiti ideju multikulturalizma koja je vrlo važna za daljnji razvoj suvremenog društva. Inkluzija i ideja multikulturalizma u narodnim knjižnicama Jedan od glavnih aktera društva kojemu je cilj smanjenje socijalne isključenosti u svim njezinim dimenzijama, upravo su narodne knjižnice. Narodne knjižnice su pokretači brojnih inkluzivnih usluga, programa i sadržaja namijenjenim različitim društvenim skupinama u svojim lokalnim zajednicama. Bilo da je riječ o beskućnicima, pripadnicima manjina, te osjetljivim skupinama općenito. Činjenica da su u programe uključena djeca najmlađe dobi kao i osobe treće životne dobi, ulijeva dodatan optimizam. Samo se oni koji srastaju sa svojom kulturom ne boje raznolikosti i pluralizma, te su spremni i sposobni na pozitivan stav prema kulturnoj razmjeni. To pred knjižnice kao
Usp. Sućur, Zoran. Socijalna isključenost i socijalna pravednost. // Socijalno inkluzivne knjižnične usluge : zbornik radova. Koprivnica : Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica, 2018. Str. 13. 1
KOTROMANOVIĆ / KRZNARIĆ / MOLNAR
47
339
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
promicatelje kulture i međukulturnog dijaloga, te nezaobilazne čimbenike u cjeloživotnom učenju i razvoju pismenosti 21. stoljeća postavlja nove zadaće. „U uspostavljanju međukulturnog dijaloga knjižnice imaju izuzetan značaj jer njihova je zadaća osigurati pristup informacijama za sve građane, bez isključivanja na bilo kojoj osnovi.“2 One postaju središnjim, multikulturalnim prostorom svoje sredine koji je odavno „prerastao“ definiciju mjesta na kojemu se posuđuju knjige. Knjižnice su mjesta susreta, znanja i zabave. U njima učimo kako postati bolji i tolerantniji ljudi koji prihvaćaju sve ono što je različito u bilo kojem kontekstu postojanja i djelovanja. „Knjižnice postaju mjesta učenja, uspostavljanja dijaloga, udoban i kreativan javni prostor u kojemu se razvijaju odnosi među ljudima. Stječe iskustvo, potiču rasprave i razmjena ideja, stvaraju veze i izgrađuje društvena zajednica, osnažuje civilno društvo te proširuje sudjelovanje javnosti u demokraciji.“3 U kontekstu tolerancije, prihvaćanja različitosti i općenito socijalne isključenosti, svi smo posebno senzibilizirani kada su u pitanju djeca i mladi kao izrazito osjetljiva skupina. Brojne knjižnice diljem Hrvatske već godinama kreiraju različite programe u kojima prioritetom postaju djeca sa smetnjama u razvoju, pripadnici manjina, djeca bolesnici u bolnicama, djeca stanovnici ruralnih područja koja nisu pokrivena knjižničnom mrežom. Sukladno tome, organiziraju se i različiti programi na kojima se djecu koja imaju adekvatne uvjete za život, od najranije dobi uči kako da prihvate one koji su drugačiji. Neovisno o tome jesu li druge vjere, nacionalnosti, drugačije boje kože, slabijeg imovinskog stanja, govore drugim jezikom ili su pak to djeca s poteškoćama u razvoju. Svi oni koji vrlo često postaju dijelom neprihvaćenih i neprihvatljivih društvenoj zajednici, a što u 21. stoljeću ne bi trebalo biti dopustivo. Upravo na tragu rečenog, Gradska knjižnica i čitaonica u Virovitica u ulozi je narodne knjižnice koja svojim sadržajima i programima promiče inkluziju i brine se o socijalno osjetljivim skupinama. Knjižnica ujedno i razvija programe putem kojih korisnike uči temeljnim ljudskim
Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice s IFLA-inim Manifestom za multikulturalnu knjižnicu. 1. hrvatsko izdanje prema 3. izdanju izvornika. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2010. Str. 7. 3 Gabriel, Dunja Marija; Leščić, Jelica. Narodne knjižnice kao treći prostor : zbornik radova. 9. savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2015. Str. 7-8. 2
KOTROMANOVIĆ / KRZNARIĆ / MOLNAR
48
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
339
vrijednostima – toleranciji, prihvaćanju, povjerenju i razumijevanju. S takvim programima se započinje od najranije dobi, odnosno kroz programe korisnika Igraonice. Inkluzivni programi Igraonice Program Igraonice namijenjen je djeci, od jedne godine pa do polaska u školu i traje kontinuirano cijelu godinu. Djeca se upisuju u Igraonicu tijekom cijele godine te se svrstavaju u skupine po svojoj kronološkoj dobi. Dolaze dva puta u tjednu i ostaju sat i pol. „Kraći programski sadržaji zamišljeni su kao edukativno – zabavni programi, planirani na tjednoj i dnevnoj osnovi u kojima su spojeni igra i učenje za što im je osiguran ugodan i dobro opremljen prostor.“4 Programi su koncipirani u vidu poticanja na zajedničku igru, grupne i individualne aktivnosti, ostvaruju se ovisno o zainteresiranosti djece i situacijskim poticajima toga dana. Korištenjem različitih medija namijenjenih predškolskoj djeci (slikovnica, igračke, scenske lutke, AV građa i sl. ) ostvaruje se neposredan rad s djecom. U provedbi i realizaciji programskih sadržaja slikovnica je neizostavna, dominantna i svakodnevno prisutna. Roditelj je uvijek dobro došao i ima mogućnost aktivnog sudjelovanja u ponuđenim aktivnostima. Obiteljima s djecom sa smetnjama u razvoju omogućeno je korištenje takvih programa, stvoreni su uvjeti za uspješnu integraciju, a djeci omogućena igra s vršnjacima te jačanje socijalnih vještina. Bez obzira na dobru volju i spremnost na rad i integraciju djece, pa i cijelih obitelji u programe Igraonice, još uvijek ima prostora za stjecanje iskustva i teoretskog znanja za rad s djecom koja imaju teškoće. Upravo zato ostvarena je suradnja s defektolozima i radnim terapeutima koji, kada je to potrebno, svojim iskustvom i savjetima olakšavaju pristup djeci s potrebama te pomažu u kreiranju programa za pojedino dijete. Ciljevi kojima se teži su učiti djecu o toleranciji, omogućiti što uspješniju integraciju, smanjiti diskriminaciju djece s teškoćama u razvoju, informirati se o teškoćama, prenositi roditeljima važnost rane intervencije, uključivati
djecu u rehabilitacijske i druge
programe.
Gradska knjižnica i čitaonica. Aktivnosti. URL: http://www.knjiznicavirovitica.hr/aktivnosti/ (2019-1120) 4
KOTROMANOVIĆ / KRZNARIĆ / MOLNAR
49
339
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
Uspješnu integraciju djece s teškoćama u razvoju moguće je ostvariti ako se u skupini djece koja sudjeluje u pojedinom predškolskom programu kontinuirano radi na uklanjanju predrasuda, negativnih stavova, smanjenju diskriminacije te na poticanju tolerancije i zajedničkog rada. Kao što je važno poučiti odgojiteljice i knjižničare te druge stručnjake koji rade s takvom djecom, jednako tako je važno poučiti i djecu bez teškoća kako da pristupe djetetu s teškoćama i ostvare kvalitetnu interakciju. Često se zna desiti da su djeca s teškoćama u razvoju izolirana i neprihvaćena od strane drugih članova skupine iz razloga što djeca ne znaju na koji način ostvariti uspješnu komunikaciju. Dijete s teškoćama također treba poučavati o primjerenim oblicima interakcije te na taj način smanjivati neprimjerena ponašanja. Kada se već u predškolskoj dobi uklone neke predrasude prema osobama s invaliditetom stvoren je dobar preduvjet za uspješniju integraciju djece s teškoćama u razvoju u školskom sustavu te uspješniju inkluziju te djece u odrasloj dobi. S obzirom na dosadašnja iskustva i nadalje je planirana suradnja sa stručnjacima te pružanje prilike za uključivanje svakog djeteta predškolske dobi u kraće programske sadržaje. Promicanje inkluzije i ideje multikulturalizma kroz programe Dječjeg odjela „Dječji odjel Gradske knjižnice i čitaonice u Virovitici nalazi se u prizemlju, obuhvaća Dječju čitaonicu, Multimediju, Kutak slikovnica, Čitaonicu tiska te Informacijsko – posudbeni pult.“5 Sadržaji i programi Dječjeg odjela usmjereni su na poticanje čitanja, razvijanje ljubavi prema knjizi, poboljšavanje komunikacijskih vještina, odgajanje budućih korisnika knjižnice, izgradnju boljih međuljudskih odnosa i toleranciju te na uključivanje i socijalno osnaživanje. Programi i sadržaji uključivanja i socijalnog osnaživanja nastavljaju se dakle provoditi nakon izlaska djece iz Igraonice i njihovog nastavka sudjelovanja u programima Dječjeg odjela, a najviše kroz kontinuiranu suradnju sa Centrom za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Virovitica. „Riječ je o ustanovi koja kroz suvremeni multidisciplinarni pristup i timski rad pruža djeci i svim osobama s teškoćama kvalitetan odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju kako
Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica. Dječji odjel. URL: http://www.knjiznicavirovitica.hr/djecji-odjel/ (2019-11-20) 5
KOTROMANOVIĆ / KRZNARIĆ / MOLNAR
50
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
339
bi ih se osposobilo za što samostalniji život i inkluziju u socijalnu zajednicu. Svojom otvorenošću, poticajnom atmosferom i suradnjom pomažu svakoj osobi s teškoćama u ostvarenju svojih potencijala i osiguravanju mjesta u zajednici.“6 Osim uobičajenih posjeta Dječjem odjelu u kojima polaznici Centra na radionicama često sudjeluju zajedno s učenicima osnovnih škola s područja Grada, uključili su se i u kampanju I ja želim čitati. Tako su kao gosti sudjelovali na predstavi Dramske skupine Knjižnice, a čiji je krajnji cilj informiranje i educiranje javnosti o problematici osoba s teškoćama čitanja i disleksijom. Ujedno su njihovi logopedi i defektolozi održali predavanja i radionice na istu temu te na taj način omogućili svih građanima besplatnu edukaciju u svrhu lakšeg prepoznavanja i u konačnici rješavanja ovog, u novije vrijeme, ne tako rijetkog problema. U realizaciji inkluzivnih programa Dječjeg odjela, sudjeluju brojni suradnici i pojedinci u zajednici. Primjerice, s Općom bolnicom Virovitica ostvarena je izvrsna suradnja na polju uključivanja. Naime, u Dječjem tjednu redovito se odlazi na Dječji odjel Opće bolnice Virovitica. Djeci se tom prilikom čitaju slikovnice kako se ne bi osjećali isključenima s obzirom na situaciju koja im trenutno onemogućava boravak izvan ustanove. Osim programa u koje su uključeni drugačiji koji sudjeluju kao ravnopravni sudionici u njima, na Dječjem odjelu Gradske knjižnice i čitaonice u Virovitici uči se o „drugačijima“ i kroz promicanje ideje multikulturalizma. Posebna pažnja posvećuje se kulturno različitim skupinama te promicanju kulturne i jezične raznolikosti. Kroz radionice koje se već treću godinu zaredom kontinuirano održavaju u suradnji s Društvom „Naša djeca“ Virovitica, obilježava se Međunarodni dan tolerancije i Međunarodni dan obitelji na kojemu se uči kako izgledaju različite obitelji diljem svijeta. Ljeto 2019. na Dječjem je odjelu bilo je posvećeno ideji multikulturalizma i prihvaćanju različitosti. Radionice koje su se održavale tijekom cijelog srpnja sufinancirane su sredstvima Ministarstva kulture i uključivale su tri tjedna učenja stranih jezika (češki, njemački, engleski) te četvrti, multikulturalni tjedan. Svaki od pet dana u tom četvrtom tjednu bio je posvećen nečemu što je različito od onoga što im je, uvjetno rečeno, poznato. Sudjelovala su djeca u dobi od pet do deset
Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Virovitica. URL: https://www.coorvirovitica.hr/oskoli/931/ (2019-04-08) 6
KOTROMANOVIĆ / KRZNARIĆ / MOLNAR
51
339
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
godina tako da su se mnogi od njih prvi puta susreli s određenim znanjima i pojmovima. Radionice su započele s temom upoznavanja pojedinih ljudskih rasa. Fotografije ljudi iz različitih dijelova svijeta stavljali su u šareni okvir izrađen od otisaka dlanova. Korištena je tehnika kolaža. Okvir ruku simbolizirao je zajedništvo, a šarenilo različitost. Poruka na kraju prve radionice izrečena je sintagmom „jednaki u različitosti“. Sljedeći dan upoznavali su kontinente i države. Osim učenja o kontinentima, uspjeli su se organizirati na karti te stvoriti percepciju o tome gdje se nalazi Hrvatska u odnosu na druge države, odnosno Europa u odnosu na druge kontinente. Posljednji dani bili su posvećeni zastavama koje su se učile kroz kvizove, igre asocijacija, spajanje s državama, memorijske kartice. Evaluacija je pokazala izvrsne rezultate u vidu prepoznavanja, a što je rezultat učenja kroz igru. Knjižnice kao mjesta okupljanja postaju i mjestima interakcije ljudi različitih kultura, posebno ako se novi naraštaji budu poticali na isto kroz ovakve i slične programe. Inkluzivni programi Odjela za odrasle „Odjel za odrasle najveći je odjel u Knjižnici. Zajedno sa Stručno-znanstvenim odjelom čini prostorni niz, a nalazi se na katu Knjižnice. Raznovrsnim aktivnostima Knjižnica informira i integrira različite skupine društva, a upravo se preko Odjela za odrasle ostvaruje suradnja Knjižnice s različitim ustanovama, organizacijama i udrugama.“7 Postupno i braniteljska populacija pokazuje interes prema knjižnici i programskim događanjima. Tako od 2017. godine branitelji s područja Virovitičko-podravske županije uključeni u Dnevnu bolnicu u okviru bolničkog programa dolaze u obilazak knjižnice. Prilikom obilaska upoznaju se s prostorom i radom knjižnice, zbirkama, programskim događanjima koje knjižnica nudi, uslugama te načinima kako mogu postati i ostati članovi knjižnice. Cilj takvih druženja s braniteljima jest istaknuti važnost čitanja i pozitivnog utjecaja čitanja na zdravlje. Obilasci se realiziraju u pratnji radne terapeutkinje. Od travnja 2019. godine „druženje“ je preraslo u Radionice za branitelje upravo s ciljem poticanja
Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica. O odjelu. URL: http://www.knjiznicavirovitica.hr/o-odjelu/ (2019-11-20) 7
KOTROMANOVIĆ / KRZNARIĆ / MOLNAR
52
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
339
čitanja u svrhu unapređivanja zdravlja. Radionice traju oko dva sata, a vode ih voditeljica Odjela za odrasle Gradske knjižnice i čitaonice u Virovitici i psihologinja iz Dnevne bolnice Opće bolnice Virovitica. Održavaju se jednom do dva puta mjesečno, ovisno o grupi jer se polaznici programa Dnevne bolnice izmjenjuju. Do sada je održano šest takvih radionica. Na radionicama se nude naslovi koji bi braniteljima mogli biti zanimljivi, čitaju se ulomci, razgovara o pročitanom, čitaju aforizmi i poticajne misli. Svi polaznici izuzetno su aktivni i opušteni i sve se ustvari odvija u vrlo ležernoj atmosferi. Rezultati su vrlo pozitivni: od učlanjivanja braniteljske populacije u knjižnicu
do dobrog socijalnog
kontakta i osobnog interesa za razgovor i afirmaciju. Ozračje knjižnice umjesto bolničkog ozračja često ima pozitivan učinak na polaznike radionica. Ideja je zaista mnogo tako da je daljnja suradnja između Knjižnice i Dnevne bolnice zagarantirana. U planu je i skora vrlo slična suradnja s Crvenim križem čiji su polaznici okupljeni u mali čitateljski klub pokazali interes za ovakav tip radionica. Osim braniteljske populacije, u inkluzivne usluge Odjela za odrasle Gradske knjižnice i čitaonice u Virovitici uključene su i osobe starije životne dobi. Kako je sve počelo? U Mjesecu hrvatske knjige 2012. godine počeo je projekt naziva Posjet Gradske knjižnice i čitaonice ustanovama za osobe starije životne dobi. Time je knjižnica napravila iskorak, izašla izvan svojih okvira i krenula prema potencijalnim korisnicima. Svjetska zdravstvena organizacija potiče „aktivno starenje“ koje podrazumijeva trajno sudjelovanje starijih osoba na svim razinama društvene interakcije. Slijedom navedenog, činilo se prikladnim da knjižnica, osim što podržava cjeloživotno obrazovanje, omogući kroz ovaj Projekt potrebne društvene, kulturne, zdravstvene, i druge informacije osobama starije životne dobi. Projektom su obuhvaćene ustanove u Gradu Virovitici i okolici, a koje uključuju obiteljske domove i udruge umirovljenika. Raznovrsnim radionicama promiče se kultura čitanja među osobama starije životne dobi, upoznaje ih se s knjižničnim fondom, programskim događanjima u kojima bi i oni sami mogli sudjelovati te se provodi biblioterapija. Preporučuju im se knjige na uvećanom tisku i male težine, bogato ilustrirane knjige, putopisi s velikim fotografijama u boji, knjige posebnog sadržaja: vrtlarstvo, cvjećarstvo; časopisi o zdravlju, vjerski časopisi. Radionice su prilagođene štićenicima domova te su uz čitanje i razgovor obogaćene slušanjem glazbe koja stvara opuštenu atmosferu. Najhrabriji imaju priliku i
KOTROMANOVIĆ / KRZNARIĆ / MOLNAR
53
339
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
zaplesati. Rezultati organiziranih posjeta u ustanove za osobe starije životne dobi vrlo su pozitivni. Kroz svijet knjiga i glazbe održava se aktivan um i duh, jača kvaliteta socijalnog kontakta te unapređuje zdravlje kroz mehanizme poticanja. U sklopu Gradske knjižnice i čitaonice Virovitica djeluje i Kutak za slijepe i slabovidne osobe. Kutak je otvoren 2010. godine i smješten je u prizemlju knjižnice. Njime su slijepe i slabovidne osobe, ujedno i korisnici, dobili svoje mjesto u Knjižnici u kojemu se mogu ugodno osjećati. Od njegova otvaranja pa sve do danas održane su brojne manifestacije i aktivnosti u suradnji s Hrvatskom knjižnicom za slijepe te Udrugom slijepih i slabovidnih Virovitičko-podravske županije koje zaslužuju zaseban prikaz u nekom budućem stručnom radu.
Zaključak Narodne knjižnice svojim djelovanjem opravdavaju status multikulturalnih središta svojih sredina čija je primarna zadaća prihvaćanje raznolikosti i različitosti te uključivanje svih članova društva u svoje sadržaje i programe. Gradska knjižnica i čitaonica u Virovitici s programima osvješćivanja započela je od djetetove najranije dobi, programima Igraonice, što je doprinijelo jasnijem shvaćanju ove problematike i lakšem pristupanju i rješavanju iste u kasnijoj djetetovoj dobi kroz programe Dječjeg odjela. Ukoliko se osobe ipak kasnije uključe o programe ovog tipa, potrebno je „otkriti“ koliki je stupanj njihova senzibiliteta prema navedenoj problematici. „Ljudima će jedino biti moguće razumjeti situaciju ako počnemo raditi na osnovi njihovog osobnog znanja, osjećaja i iskustva. S te polazne točke moći će naučiti kako prihvatiti drugačije kulturološke i osobne realnosti i dobiti nove percepcije i znanja.“8 Kako bismo stvorili bolje i sretnije društvo u cjelini dužnost je svakoga od nas djelovati u svojim lokalnim zajednicama. Provedeni sadržaji Odjela za odrasle s ciljem osnaživanja i uključivanja socijalno osjetljivih skupina i u kasnijoj životnoj dobi rezultirali su povećanjem broja istih skupina kao i percipiranju Gradske knjižnice i čitaonice u Virovitici kao drugog dnevnog
Svi različiti – svi jednaki : europska kampanja mladih protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i netolerancije : obrazovni paket – ideje, metode i aktivnosti za neformalno interkulturalno obrazovanje mladih ljudi i odraslih / s engleskog prevela Rozalija Baričević ; urednica Božica Sedlić. Slavonski Brod : Europski klub Slavonski brod, 2000. Str. 56. 8
KOTROMANOVIĆ / KRZNARIĆ / MOLNAR
54
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
339
boravka u koji se uvijek rado vraćaju. U skladu s navedenim, knjižica je u cjelini prepoznata kao mjesto koje promiče toleranciju i uključuje marginalizirane skupine stanovništva u zajednicu. Literatura Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Virovitica. URL: https://www.coorvirovitica.hr/oskoli/931/ (2019-04-08) Gabriel, Dunja Marija; Leščić, Jelica. Narodne knjižnice kao treći prostor : zbornik radova. 9. savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2015. Gradska knjižnica i čitaonica. Aktivnosti. URL: http://www.knjiznicavirovitica.hr/aktivnosti/ (2019-11-20)
Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica. Dječji odjel. URL: http://www.knjiznicavirovitica.hr/djecji-odjel/ (2019-11-20) Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica. O odjelu. URL: http://www.knjiznicavirovitica.hr/oodjelu/ (2019-11-20) Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice s IFLA-inim Manifestom za multikulturalnu knjižnicu. 1. hrvatsko izdanje prema 3. izdanju izvornika. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2010. Sućur, Zoran. Socijalna isključenost i socijalna pravednost. // Socijalno inkluzivne knjižnične usluge : zbornik radova. Koprivnica : Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica, 2018. Svi različiti – svi jednaki : europska kampanja mladih protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i netolerancije : obrazovni paket – ideje, metode i aktivnosti za neformalno interkulturalno obrazovanje mladih ljudi i odraslih / s engleskog prevela Rozalija Baričević ; urednica Božica Sedlić. Slavonski Brod : Europski klub Slavonski brod, 2000.
KOTROMANOVIĆ / KRZNARIĆ / MOLNAR
55
MEĐUKNJIŽNIČNA SURADNJA – KAKO DIJELJENJE POSTAJE MNOŽENJE Interlibrary partnership – multiply by dividing Margita Mirčeta Zakarija Sveučilišna knjižnica u Splitu mazakari@svkst.hr
Broj bibliografske jedinice
Irena Urem Sveučilišna knjižnica u Splitu iurem@svkst.hr
340
UDK /UDC 021.64:027.7 Stručni rad / Professional paper Primljeno/Received: 02.09.2019.
Sažetak Od kraja 2016. Sveučilišna knjižnica u Splitu razvija suradnju s Penn State University Libraries kao dio programa šire međusveučilišne suradnje. U procesu pripreme za suradnju, splitska knjižnica provela je analizu dosadašnjeg načina poslovanja. Ciljevi analize obuhvaćali su među ostalim i definiranje konkretnih strateških zadataka kojima će knjižnica napraviti iskorak prema suvremenijem načinu rada. Analiza je pokazala značajne mogućnosti koje međuknjižnična suradnja može otvoriti u mijenjanju poslovanja. U ovom radu razmotrit ćemo različite uloge međuknjižnične suradnje koje smo dosad prepoznali, osobito u kontekstu usklađivanja strategija knjižnice i sveučilišta te povećavanja vidljivosti knjižnice u sveučilišnoj zajednici. Ključne riječi: međuknjižnična suradnja, knjižnična vidljivost, sveučilišne knjižnice Summary Partnership between University Library Split and Penn State University Libraries initiated as a part of a larger university cooperation program. During the preparation phase for the partnership activities Split library carried out a thorough analysis of its current practices, focused particularly on defining strategic assessments of its modernization. The analysis indicated significant relevance of interlibrary partnership in the modernization of working practices. In this paper we will point out some advantages
MIRČETA ZAKARIJA / UREM 56
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
340
of interlibrary partnership that we’ve recognized so far, particularly in the context of coordinating library strategy with the general university strategy as well as of enhancing library visibility within the university community. Keywords: interlibrary partnership, library visibility, university libraries
Uvod Suradnja među knjižnicama sasvim je uobičajena praksa, dio poslovanja o kojem obično nema nedoumica. Od međuknjižnične posudbe, preko zajedničkih projekata za razvoj usluga, primjerice poticanja čitanja, do stručnih skupova i razmjene uspješnih praksi. Međutim, iako je ta načelna ideja suradnje konstanta, kontekst u kojem se odvija nije. U umreženom svijetu pojam „knjižnične usluge“ ili „knjižnične zbirke“ više nije vezan uz fizičke granice jedne određene knjižnice. Korisniku možemo pružiti informaciju koju knjižnica ne čuva ni u jednoj zbirci jer se i ideja „pohrane“ redefinirala, u određenoj mjeri i destabilizirala. Primarni zahtjev koji korisnici postavljaju pred knjižnicu jest trenutačni i stalni pristup cjelovitoj informaciji. Uloga međuknjižnične suradnje na tom polju raznovrsna je i može se pretpostaviti kako će joj važnost i rasti. Zahtjevi i očekivanja sveučilišne zajednice kreću se u sličnom pravcu. Možemo ih prepoznati, kako u onim konkretnim zahtjevima s kojima se knjižničar susreće u svakodnevnoj komunikaciji s korisnicima, tako i u pisanim dokumentima sveučilišnih strategija1. Otvorenost za suradnju s drugim sveučilištima i vidljivost u međunarodnoj zajednici naglašeni su kao strateški ciljevi u dvama strateškim područjima Sveučilišta u Splitu2 i trebali bi utjecati na rad svake sveučilišne sastavnice. Iz tih ciljeva nastala je i inicijativa za suradnju između splitske Sveučilišne knjižnice i Penn State University Libraries (u nastavku PSUL), kao dio šireg programa međusveučilišne suradnje3. Splitska
U radu navodimo primjer strategije Sveučilišta u Splitu, ali je komponenta međunarodne suradnje i vidljivosti podjednako prisutna i u strategijama drugih hrvatskih sveučilišta (prema podacima dostupnim na mrežnim stranicama sveučilišta u Dubrovniku, Osijeku, Puli, Rijeci, Splitu, Zadru i Zagrebu). 2 Strategija 2015-2020. URL: http://www.unist.hr/Portals/0/datoteke/dokumenti/UNIST_STRATEGIJA_2015_2020.pdf (2019-05-30) 3 Sveučilišta su započela različite oblike suradnje već u ranim devedesetim godinama 20.stoljeća, da bi od 2011. veza očvrsnula kroz posebni program partnerstva. Kontinuitet partnerstva potaknuo je prorektore da iniciraju uključivanje i središnjih knjižnica u program u prosincu 2016. URL: https://global.psu.edu/article/university-split (2019-05-30) 1
MIRČETA ZAKARIJA / UREM 57
340
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
knjižnica nije do tada razvijala međunarodne programe suradnje, dok je na PSUL-u upravo započeo s radom ured za svjetska partnerstva – Global engagement initiatives. U prvim video razgovorima knjižničari su predstavili način rada i glavne zadatke svojih knjižnica, osnovne statističke podatke, strateške ciljeve i najvažnije poteškoće u radu. Iako je riječ o istoj vrsti knjižnica, zamijećene su i znatne razlike između budućih partnera. Različite prostorne dimenzije, broj zaposlenika i korisnika, način osnutka i karakteristike knjižničnog fonda, izvori i iznosi financiranja, stupanj integriranosti sveučilišnog knjižničnog sustava – redom utječu na prirodu suradnje te zahtijevaju izmijenjeni pristup. Kada se u početnoj fazi suradnje knjižnice suoče s primjetnim međusobnim razlikama postavlja se pitanje: ako sve navedene karakteristike udaljavaju knjižnice, mogu li problemi biti poveznica među njima? Postoje li zajednički problemi na koje se može utjecati suradnjom? Odnosno, kojim se aktivnostima mogu rješavati detektirani problemi učinkovitije negoli da ih pojedina knjižnica rješava samostalno? Problemska polja i strateški pristup Pažljiva analiza sličnosti i razlika omogućava preciznije definiranje problemskih polja na kojima je moguće zajednički raditi4. Splitsko-američka analiza ponudila je sljedeća polja za razvijanje suradnje: -
stručno usavršavanje knjižničara u kontekstu otvorene globalne knjižnice
-
vidljivost u sveučilišnoj nastavničkoj zajednici
-
vidljivost knjižničnih usluga u studentskoj zajednici
-
rad sa studentima i nastavnicima u programima razmjene Koliko god je suradnja uvijek načelno korisna, da bi se konkretizirala u jasne
aktivnosti potrebno je strateški pristupiti svakom navedenom polju. Dempsey5 navodi zamke u koje suradnja može zaći bez strateškog vođenja, od kojih su neke moguće i u ovakvom projektu: ako je cilj suradnje nedovoljno jasno definiran, teško je osigurati sredstva od nadređene institucije (sveučilišta), teško je opravdati ulaganje radnih sati knjižničara u dodatni rad nauštrb rada na matičnoj ustanovi, nemoguće je potpuno
S tim ciljem u splitskom primjeru daljnje razgovore pratili su i prvi posjeti: u veljači 2017. ravnateljica SVKST posjetila je PSUL, a voditelj ureda Global engagement initiatives uzvratio je posjet u svibnju iste godine. 5 Dempsey, Lorcan. What collaboration means to me: library collaboration is hard; effective collaboration is harder. // Collaborative librarianship vol.10, issue 4, art.3 (2019). URL: https://digitalcommons.du.edu/collaborativelibrarianship/vol10/iss4/3 (2019-06-14) 4
MIRČETA ZAKARIJA / UREM 58
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
340
kontrolirati proces jer ovisi o dva različita sustava, zahtjevno je isplanirati i učinkovito podijeliti poslove unutar određene aktivnosti. Stoga je jasno određivanje cilja svake aktivnosti preduvjet za učinkovitu suradnju, poslije kojeg slijedi podjela zadataka na one koji se mogu učinkovito obavljati na lokalnoj razini, one koji se mogu uspješnije provoditi zajednički te zadatke za koje je potencijalno potrebna pomoć treće strane 6. Pored toga, važan preduvjet je i valjano predstavljanje suradnje knjižničnom osoblju i svima koji će potencijalno sudjelovati u projektu. Ciljevi će se ostvariti jedino ako je svakom suradniku kvalitetno objašnjen zadatak, ako su prioriteti definirani i prihvatljivi sudionicima projekta.7 Stručno usavršavanje u globalnoj knjižnici Početnu aktivnost suradnje u splitsko-američkom primjeru knjižnice su odlučile vezati uz gore navedeno problemsko polje „stručnog usavršavanja knjižničara u kontekstu otvorene globalne knjižnice“. Stručno usavršavanje obuhvaća širok spektar mogućih aktivnosti, čak i ako se oslanja isključivo na kompetencije knjižničarske „jezgre“.8 Uz pretpostavku kako su kompetencije „jezgre“ u pravilu zastupljenije u formalnom obrazovanju i stručnom usavršavanju nakon zaposlenja, međuknjižnična suradnja može stvoriti prostor za zajedničko neformalno učenje i razvijanje „kompetencija na periferiji kurikula“.9 Jedna od takvih kompetencija jest i sposobnost poučavanja korisnika. Iako je nastava informacijske pismenosti jedan od važnijih segmenata rada američke knjižnice, dok splitska knjižnica tek radi na sustavnom programu takvih radionica, problem nastavničkih kompetencija knjižničara jednako je prisutan kod oba partnera. Stoga je u lipnju 2018. organizirana višednevna radionica za visokoškolske knjižničare u Splitu koji već rade ili namjeravaju pokrenuti programe informacijske pismenosti. Tri američke knjižničarke10 predstavile su praktične metode koje koriste u nastavi i radu sa Isto. Hasenay, Sanda; Mokriš, Svjetlana. Visokoškolske knjižnice – mogući oblici međusobne suradnje kao preduvjet razvoja u informacijskom društvu, 2013. URL: http://nova.knjiznicarstvo.com.hr/wpcontent/uploads/2014/05/226_Hasenay_Mokris_2013_2.pdf (2019-09-12) 8 O pojmu knjižničarskih kompetencija postoji obimna stručna literatura koja prati razvoj pojma kompetencija u drugim znanstvenim disciplinama. Knjižničarske kompetencije postaju osobito važna tema nakon promjena kurikuluma u visokom školstvu te bi detaljnija analiza znatno nadišla ciljeve ovog rada. Pojam kompetencija „jezgre“ koristi se u smislu objašnjenom u: Machala, Dijana. Knjižničarske kompetencije. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2015. 9 Isto, str. 228. 10 U drugi posjet Splitu došle su knjižničarke iz kampusa različitih veličina i usmjerenja koje su u svom radu morale specijalizirati uže ili šire aspekte knjižničarskog posla. 6 7
MIRČETA ZAKARIJA / UREM 59
340
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
studentima, a polaznici su ih potom imali prigodu testirati; organizirani su video pozivi iz PSUL preko kojih su splitski sudionici raspravljali s američkim kolegama o sadržajima i tehnologijama u nastavi informacijske pismenosti; organizirana je tematska rasprava o formalnom i neformalnom obrazovanju knjižničara te razlikama u hrvatskom/američkom sustavu. Neki pozitivni ishodi bili su vidljivi neposredno po završetku radionice: osim zadovoljstva praktičnom prirodom radionice, polaznici su i izravno u naknadnom upitniku izrazili želju za jačim povezivanjem unutar Sveučilišta – kroz zajedničko organiziranje nastave informacijske pismenosti, veću razmjenu iskustava iz nastavnog procesa, stvaranje zajedničke strategije suradnje s nastavnim osobljem. Ishodi se mogu koristiti kao smjernice za unutar sveučilišnu suradnju splitskih sastavnica, ali i kao smjerokaz za daljnju međunarodnu suradnju u ovom problemskom polju. Vidljivost u sveučilišnoj nastavničkoj zajednici Problemska polja koja su knjižnice odabrale za razvijanje suradnje, međusobno su snažno povezana. To osobito vrijedi za pitanje vidljivosti knjižnica, na koje se može utjecati aktivnostima iz svih polja. U praksi i dalje opstoji tradicionalni simbol knjižnične vidljivosti u zajednici – knjižničar informator na informacijskom pultu, ali statistički podaci i stručna literatura već neko vrijeme pozivaju na odmicanje od tog pasivnog modela čekanja na korisnički upit, u materijalnom ili virtualnom obliku.11 Predlaže se jačanje izravnog pristupanja korisniku, osobito nastavniku i znanstveniku, s ciljem boljeg razumijevanja
istraživačkog i nastavnog procesa. Kroz individualne razgovore s
nastavnikom/znanstvenikom, ankete i analize knjižničar treba prepoznati u kojem segmentu rada i na koji način može podržavati navedene procese. U razgovorima s nastavnim i knjižničnim osobljem na PSUL-u12 sugovornici su naročito isticali važnost izravne komunikacije predmetnog nastavnika i knjižničara za provođenje uspješnih programa informacijske pismenosti. Američka praksa jasno pokazuje koliko takav kvalitetan odnos nastavnika i knjižničara istovremeno doprinosi i vidljivosti knjižnice.
11 Johnson, Anna
Marie. Connections, conversations, and visibility: how the work of academic reference and liaison librarians is evolving, 2018. URL: https://journals.ala.org/index.php/rusq/article/view/6929/9356 (2019-09-20) 12 Tijekom studijskog posjeta u listopadu 2018.
MIRČETA ZAKARIJA / UREM 60
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
340
Još jedan način za postizanje tog cilja američka strana prepoznala je na polju međuknjižnične posudbe. Od travnja 2019. započela je prva faza projekta koji bi trebao jačati vidljivost knjižničnih zbirki među znanstveno-nastavnim osobljem: uspostavljena je besplatna elektronička razmjena digitaliziranih dijelova knjižnične građe za nastavnike koji rade na zajedničkim projektima dvaju sveučilišta. Splitska knjižnica otvorila je svoj partnerski račun na platformi ILLIAD preko koje se razmjenjuju zahtjevi i elektronička knjižnična građa. Dugoročno se planira širenje besplatne posudbe i na tiskanu građu, ali trenutno bi takav oblik bio ekonomski neodrživ. Potrebno je pratiti učinke ovakvog korištenja građe na razvoj zbirki i sustav poslovanja u obje knjižnice. Iako će se promoviranje usluge pripremiti zajednički, svaka će knjižnica provesti prilagodbu za lokalni kontekst. Ako „nijedna knjižnica više ne postoji kao izdvojeno fizičko mjesto“13 niti može čuvati ili posjedovati sve informacije o bilo kojoj temi, međuknjižnična suradnja može tu činjenicu pretvoriti u korisnu priliku. Dijeljenje zbirki povećava vrijednost svakoj knjižnici, bezobzira na ekonomska i pravna pitanja koja ih prate. Pored dijeljenja kroz međuknjižničnu posudbu, proces upravljanja zbirkama i briga o njihovoj pohrani također mogu biti predmet suradnje. U tom slučaju dijele se i inovativna tehnološka rješenja – primjenjivi računalni programi koji korisnicima olakšavaju pristup građi, pomažu procese učenja i istraživanja na način koji najbolje odgovara suvremenim informacijskim potrebama. Koliko god pojedina knjižnica bila financijski i stručno snažna, ne može sama dizajnirati ili prilagođavati takve programe, stoga je izvjesno sve jače međunarodno povezivanje knjižnica na ovom polju14. Vidljivost u knjižničnih usluga u studentskoj zajednici Važnost dijeljenja zbirki jasnija je ako uzmemo u obzir promjene u načinu učenja i studentskim očekivanjima od knjižnice15. Studenti žele imati osiguran pristup informaciji koja im treba bez obzira gdje je informacija pohranjena i u kojem obliku, žele pristup u bilo koje doba, s bilo kojeg mjesta i bez čekanja na dostavu. Trenutačna dostupnost Wenborn, Chloe. How technology is changing the future of libraries. URL: https://www.wiley.com/network/librarians/library-impact/how-technology-is-changing-the-future-oflibraries (2019-06-14) 14 Giordano, Tommaso. Lost in translation: biblioteche e strategie di cooperazione tra stampa e digitale. URL: http://aibnotizie.aib.it/lost-in-transition/ (2019-06-14) 15 NMC Horizon report : 2017 Library edition. http://cdn.nmc.org/media/2017-nmc-horizon-reportlibrary-EN.pdf (2019-06-15) 13
MIRČETA ZAKARIJA / UREM 61
340
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
obilježje je našeg vremena, a knjižnica koja bi i dalje ostala zatvorena u vlastitim zidovima i materijalnim zbirkama ne bi mogla funkcionalno postojati. Odnosno, za studente bi takva knjižnica postala neprimjetan čimbenik u obrazovnom procesu. Nasuprot tome, „širenje“ zbirki dijeljenjem s drugim knjižnicama stvara drugačiju sliku knjižnice u studentskom životu. Jednako kao i povezivanje prethodno spomenutih programa informacijske pismenosti s ishodima učenja.16 Kao što je navedeno u uvodnom dijelu, i splitsko i američko sveučilište strateški su orijentirani na međunarodnu suradnju. To podrazumijeva i obrazovanje studenata kojima je mobilnost uobičajeni dio studijskog procesa, kao i knjižnicu koja se prilagođava korisnicima koji stižu iz različitih sveučilišnih sredina, imaju različite informacijske potrebe i studijske navike. Međuknjižničnom suradnjom može se znatno utjecati na kvalitetu rada sa studentima i nastavnim osobljem koji sudjeluju u programima razmjene. Koordinirani „informativni sat“ kao oblik knjižnične edukacije prije odlaska s matičnog sveučilišta te odmah po dolasku na gostujuće sveučilište može studentima olakšati boravak i markirati knjižnicu kao informacijski centar u najširem smislu.17 Promjena u načinu učenja ima posljedice i na prostorno oblikovanje knjižnice. Naime, studenti sve češće traže prostor za suradničko učenje, bilo da ih na to izravno potiču nastavnici, bilo da ih sami zadaci koje moraju obaviti usmjeravaju u tom pravcu. Stoga i knjižnice prilagođavaju čitaoničke prostore u sobe za skupni rad, učionice za virtualnu komunikaciju ili medijske sobe.18 Američka knjižnica u procesu je prilagođavanja postojećih čitaonica, spremišnih i uredskih prostora u pravcu sličnih suvremenih zahtjeva. Splitski partner ima prednost novoizgrađene namjenske zgrade koja je usuglašena s navedenim tendencijama, ali ima financijski problem tehnološkog opremanja učionica. Međuknjižnična suradnja i ovdje može biti korisna za obje strane – u pregovorima o financiranju sa sveučilišnim upravama moguće je unakrsno zagovaranje, razmjena statistika o korištenju prostora i studentskim potrebama. Opisane aktivnosti nisu planirane kao kratkoročne, već kao dio dugotrajnijih procesa. To znači kako je za njihov pozitivni učinak nužna upornost u dužem vremenskom
Johnson, Anna Marie. Nav. dj. Primjer informacijske pripreme studenata za boravak na inozemnoj sastavnici NYU ogledan je i kao primjer za međusveučilišnu suradnju. Više o radionicama u članku Brown, N., & Barr-Walker, J. Collaboration and innovation “across land and sea”: Developing global library orientations. College & Research Libraries News, 74(9), 484-487. doi: 10.5860/crln.74.9.9012 18 Wenborn, C. Isto. 16 17
MIRČETA ZAKARIJA / UREM 62
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
340
periodu, kao i dopunjavanje novim pravcima suradnje. Predviđen je zajednički rad na još dva tematska područja – povezivanje knjižnica s drugim sveučilišnim sastavnicama i udruženjima te strateško promoviranje knjižnica i knjižničarstva u sveučilišnom okružju.
Zaključak Prilike za suradnju i povezivanje među knjižnicama danas su veće no ikad. U tom je smislu tehnologija puno veći prijatelj starim čuvaricama znanja nego što se obično misli. Moguće je povezivanje sadržajno različitih, prostorno udaljenih i statistički teško usporedivih knjižnica, uz obostrani dobitak. U splitsko-američkom primjeru pokazuje se raznovrsnost mogućih zajedničkih aktivnosti koje obuhvaćaju i knjižničare i zajednicu kojoj služe. Ključno je suradnji pristupiti strateški te je koristiti za rješavanje konkretnih zajedničkih problema: od rada na jačanju knjižničarskih kompetencija (nastavničkih, tehnoloških, komunikacijskih) i dijeljenja iskustava iz svakodnevnog radnog procesa (odabir informatičkih alata i platformi) do povećanja vidljivosti u sveučilišnoj zajednici i jačanja pregovaračke pozicije prema sveučilišnim tijelima odlučivanja. Pozitivni učinci suradnje u odnosu na informacijske potrebe primarnih korisnika studenata možda su i najuočljivije – veća dostupnost informacijskih izvora (dijeljenje zbirki), stručna knjižničarska podrška i u programima mobilnosti, prilagodba učioničkih prostora u skladu sa suvremenim zahtjevima. Postoji i dobitak koji je vidljiv tek dugoročno i ne nužno u brojčanom smislu, a tiče se utjecaja međuknjižnične suradnje na promjene unutar knjižnice kao organizacije – radni procesi se moderniziraju kao logična posljedica mijenjanja zajednice kojoj knjižnica služi, a ne kao nametnuti eksperiment. Literatura Barbarić, Ana. Knjižničarske kompetencije. // Cjeloživotno učenje knjižničara / urednice Horvat, A.; Machala, D. Zagreb, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2009. Brown, N., & Barr-Walker, J. Collaboration and innovation “across land and sea”: Developing global library orientations. College & Research Libraries News, 74(9), 484-487. DOI: 10.5860/crln.74.9.9012 (2019-09-01) Dempsey, Lorcan. What collaboration means to me: library collaboration is hard; effective collaboration is harder. // Collaborative librarianship, 10(4), art.3 (2019). URL: https://digitalcommons.du.edu/collaborativelibrarianship/vol10/iss4/3 (2019-06-14)
MIRČETA ZAKARIJA / UREM 63
340
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
Giordano, Tommaso. Lost in transition: biblioteche e strategie di cooperazione tra stampa e digitale. URL: http://aibnotizie.aib.it/lost-in-transition/ (2019-06-14) Hasenay, Sanda; Mokriš, Svjetlana. Visokoškolske knjižnice – mogući oblici međusobne suradnje kao preduvjet razvoja u informacijskom društvu, 2013. URL: http://nova.knjiznicarstvo.com.hr/wpcontent/uploads/2014/05/226_Hasenay_Mokris_2013_2.pdf (2019-09-12) Johnson, Anna Marie. Connections, conversations, and visibility: how the work of academic reference and liaison librarians is evolving, 2018. URL: https://journals.ala.org/index.php/rusq/article/view/6929/93560 (2019-09-20) Machala, Dijana. Knjižničarske kompetencije. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2015. NMC Horizon report : 2017 Library edition. http://cdn.nmc.org/media/2017-nmc-horizonreport-library-EN.pdf (2019-06-15) Quezzaire, Pilar. Libraries in the 21st century: the struggle between perception and reality. URL : http://blogs.ibo.org/blog/2018/02/23/libraries-in-the-21st-century-the-struggle-betweenperception-and-reality/ (2019-06-14) Strategija 2015-2020. URL: http://www.unist.hr/Portals/0/datoteke/dokumenti/UNIST_STRATEGIJA_2015_2020.pdf (2019-06-14) Wenborn, Chloe. How technology is changing the future of libraries. URL : https://www.wiley.com/network/librarians/library-impact/how-technology-is-changing-thefuture-of-libraries (2019-06-14)
MIRČETA ZAKARIJA / UREM 64
ZBIRKA FOTOGRAFIJA MUZEJA SLAVONIJE Photograph collection of the Museum of Slavonia Marija Erl Šafar Filozofski fakultet Osijek Odsjek za informacijske znanosti merlsafar@ffos.hr Tihana Lubina Filozofski fakultet Osijek Odsjek za informacijske znanosti tlubina@ffos.hr Iva Horvat Filozofski fakultet Osijek Odsjek za informacijske znanosti ivahorvatt@gmail.com
Broj bibliografske jedinice
341
UDK /UDC 77:069](497.543Osijek) Pregledni rad / Review article Primljeno/Received: 29.11.2019.
Sažetak Rad se bavi pregledom povijesti hrvatske fotografije, konkretno, razvojem fotografije u gradu Osijeku te ujedno donosi uvid u Zbirku fotografija Muzeja Slavonije, a što podrazumijeva prikaz najčešćih tema i motiva prisutnih u Zbirci. Nakon uvodnog poglavlja ukratko se opisuju fotografski postupci, definiraju se dva najvažnija termina kada je riječ o fotografiji – pozitiv i negativ te se prikazuju po dvije tehnike nastanka za svaki. Dagerotipija i postupak instant fotografije opisuju se kao tehnike izrade pozitiva, dok su za fotografske negative navedene i opisane tehnike negativa na papiru i poliesterskoj podlozi. Nakon ovih postupaka govori se općenito o zaštiti i očuvanju fotografija, uvjetima čuvanja te najčešćim oštećenjima kojima su fotografije podložne. Kroz povijest su prikazani počeci korištenja fotografije kao medija, potom najpoznatiji fotografski atelijeri i njihovi vlasnici te, dakako, najznačajniji fotografi na području Hrvatske, a zatim i na području Osijeka. Nakon pregleda osječke fotografije pruža se detaljniji uvid u samu Zbirku fotografija Muzeja Slavonije. Navedeni su načini inventarizacije fotografija u Muzeju od 1850. godine, od kada datira i prvi upis u knjigu
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 65
341
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
inventara, pa sve do suvremenog načina inventariziranja u programu M++. Naravno, pojedinačno su navedene i zbirke fotografija koje Muzej trenutno sadrži, uz odgovarajuće reprezentativne priloge. Dodatni prilozi, odnosno fotografije koje predstavljaju reprezentativne primjerke nekih od tema nalaze se na samom kraju rada. Cilj je ovoga rada ukazati na fotografiju kao muzejski predmet i muzejsku dokumentaciju kratkim pregledom povijesti fotografije i današnje Zbirke fotografija Muzeja Slavonije. Ključne riječi: zbirka fotografija, očuvanje i zaštita, oštećenja fotografija, muzejski predmet Summary This paper provides an overview of the history of Croatian photography, and in particular the development of photography in the city of Osijek, and provides a brief insight into the Photograph collection of the Museum of Slavonia, which includes the most common themes and motifs that are inherent in the Collection itself. In addition, there are annexes and photographs which are representative examples of some of the topics. After the first, introductory chapter, the photographic procedures are briefly described and the two most important terms are defined when it comes to photography – positives and negatives. Within these terms, two emergence techniques will be shown for each of the positives and negatives. Daguerreotype and instant photography are described as positive fabrication techniques, while photographic negatives are described as paper and polyester backbone techniques. Following these procedures, several passages generally speak about the protection and preservation of photographs, the conditions of storage and the most common damage to wich photographs are subjected. Once the term of photography has been placed in the context of a museum object, this paper gives an overview of the development of photographic techniques in Croatia, and the focus is placed on the development of photography in the city of Osijek. These chapters, throughout history, show the beginning of the use of photography as a medium and also the most famous photographic studios and their owners, and of course, the most important photographers in the territory of Croatia and then in the area of Osijek in particular. After the overview of photography in Osijek, a more detailed insight is given into the Photograph collection of the Museum of Slavonia. This chapter outlines the
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 66
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
341
methods of inventorying photographs in the Museum from the year 1850., respectively from the first entry in the inventory book to the modern invetory method in the programm M++. The collections of the photography that the Museum of Slavonia currently contains with appropriate representative contributions are also listed individually. The aim of this paper is to point to photography as a museum object and museum documentation by briefly reviewing the history of photography and the current Collection of Photographs of the Museum of Slavonia in Osijek. Keywords: collection of photographs, preservation and protection, photograph damage, museum item
Uvod S obzirom na činjenicu da je muzej javna informacijska ustanova koja prikuplja i čuva predmete koji su od velikoga značaja za kulturnu zajednicu, u ovom će se radu kao važnom muzejskom predmetu i dokumentu pozornost posvetiti upravo fotografiji. Krećući od prve polovine 19. stoljeća, kada je u uporabi bila tehnika dagerotipije kao najstariji fotografski postupak koji je davao najotpornije slike naspram svih ostalih fotografskih tehnika, u Hrvatskoj se formiraju prvi fotografi te se otvaraju prvi amaterski, a kasnije i profesionalni atelijeri. Prije otvorenja Muzeja Slavonije, koji je u prošlosti nosio naziv Muzej slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, profesionalni atelijeri su se otvarali u prosperitetnim gradovima, kao što su Zagreb, Karlovac, Varaždin i drugi. Već su se sredinom 19. stoljeća u Zagrebu mogli kupiti fotografski pribor i fotografski aparati u posebnim trgovinama namijenjenim korištenju ovog medija. Vlasnik takve trgovine, R. J. Aliančić čak je i podučavao svoje sugrađane o fotografiji i tehnikama fotografiranja, a nakon podučavanja Zagrepčana zaputio se i u Osijek, gdje je također nastavio podučavati. Jedna od značajnijih osoba u hrvatskoj fotografiji je povjesničarka umjetnosti Nada Grčević, koja se tijekom svoje karijere bavila ranim pregledom povijesti fotografije i koja je sudjelovala u postavljaju izložbe fotografija u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt 1966. godine. Zbog toga je važno spomenuti kako su i žene u hrvatskoj fotografiji osim uloge modela imale i ulogu djelatnica te su nerijetko otvarale i vlastite atelijere. Naravno, kako je već spomenuto, osim profesionalnih fotografa i atelijera, uočeni su bili i fotografi
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 67
341
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
amateri. Jedan od takvih amaterskih fotografa bio je grof Juraj Drašković koji se najviše bavio tehnikom kalotipije i koji je svoje fotografije lijepio u album. U Draškovićevom albumu najviše su bili zastupljeni portreti, no, jednako tako, grof je volio fotografirati i arhitekturu i životinje. Iako se Drašković amaterski bavio fotografijom te je imao vrijedan opus svojih albuma, svoje fotografije nikada nije javno izložio. Prvi amaterski fotograf koji je to učinio bio je Lujo Dobrinović koji je svoje amaterske fotografije izložio na Gospodarskoj izložbi u Zagrebu 1864. godine. Nekoliko godina nakon ove izložbe, točnije 1877., u Osijeku se osniva Muzej slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, koji pak nakon Drugog svjetskog rata dobiva novi naziv — Muzej Slavonije. U vrijeme osnutka u Muzeju su najviše bile zastupljene zavičajne zbirke, ali čuvale su se i knjige, oružje te, naravno, fotografije. Zanimljivo je spomenuti da se fotografija tada nije čuvala samo kao muzejski predmet, već i kao muzejska dokumentacija. Naime, dolaskom profesora Vjekoslava Celestina u Muzej fotografija je postala dokumentacijom koju je isti koristio za dokumentiranje rada na terenu. Početkom 20. stoljeća Muzej je dobio svoj prvi stalni postav, a sve svoje muzejske predmete počeo je svrstavati u posebne odjele, među kojima je bila i fotografija koja je 1943. godine pripala odjelu Fototeke. Nakon nastanka posebnog odjela za fotografije, priređivane su i razne izložbe, kao npr. izložba Osijek u fotografiji kojom se obilježila 150. obljetnica fotografije. Danas Zbirka fotografija Muzeja Slavonije čuva mnoge fotografske albume iz prošlih vremena, poput veduta grada Osijeka i portreta osoba, a sam povijesni i kulturni razvoj grada Osijeka i okolice može se pratiti fotografijama osječkih udruga i društava koja su nekad djelovala na spomenutom području, potom albumima umjetničkih djela ili fotografijama osječkih obitelji. Zastupljene su i fotografije bombardiranja Osijeka nastale oko 1944. godine, a također nalazimo i fotografije izgradnje brojnih građevina, poput one katedrale Sv. Petra i Pavla. S obzirom da je sama Zbirka fotografija od velike povijesne i kulturne važnosti, valja ukazati i na načine na koje je moguće produljiti životni vijek fotografije u prikladnim uvjetima te ju zaštititi od mogućih oštećenja, a o čemu će biti riječi u sljedećim poglavljima. 1. Upravljanje zbirkama fotografija 1.1. Opis fotografskih postupaka Kada se govori o fotografskim postupcima, valja razlikovati dva termina — pozitive i negative. Oni se iskazuju polaritetom, što znači da je na negativu svijetli dio fotografije
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 68
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
341
taman, a tamna područja su svijetla, dok je polaritet na pozitivu isti kao i u stvarnosti. I negativi i pozitivi mogu biti na podlozi od papira, stakla ili filma.1 Materijali i slojevi koji ih tvore mogu se razlikovati, no ovdje je važno spomenuti materijal fotografske slike, vezivo te podlogu fotografije o kojima će pak više riječi biti u jednom od sljedećih poglavlja (3.2.). 1.1.1. Pozitivi i negativi U ovom se poglavlju donose dva različita primjera pozitiva i negativa, koji su se koristili u razdoblju od 1839. godine do danas, u svrhu prikaza različitih fotografskih postupaka kroz povijest. Primjeri fotografskih pozitiva su dagerotipija, kao preteča fotografskog postupka, te instant fotografije u boji koje se koriste i danas. Dagerotipija je najstariji fotografski postupak koji je nazvan po francuzu Daguerreu, a najčešće se koristio za snimanje portreta. Ovaj je postupak u upotrebu uveden 1839. godine te se smatra „prvim potpuno uspješnim i praktičnim fotografskim postupkom”2. U procesu dagerotipije koristi se bakrena pločica koja je presvučena slojem srebra koji u kontaktu s parama joda postaje osjetljiv na svjetlo. Bakrenu pločicu je kod dobivanja slike potrebno držati pod odgovarajućim kutom kako bi se sliku vidjelo kao pozitiv.3 Postupak instant fotografije, odnosno postupak difuzije boje koristi se pak od 1947. godine. Naime, u prvo su vrijeme za ovaj postupak bile dostupne samo crno-bijele fotografije, a od 1963. pojavljuju se i one u boji. Najpoznatiji primjer instant fotografija je Polaroid za koji je zaslužan Edwin Land (koji ga je zamislio 1947. godine) pa se takve snimke, stoga, još i nazivaju polaroidima. Crno-bijele fotografije dobivaju se postupkom difuzije srebrnih soli kroz slojeve fotografije, dok se fotografije u boji dobivaju difuzijom bojila.4 Nadalje, kao dva primjera negativa valja spomenuti negative na papiru iz 19. stoljeća i negative na poliesterskoj podlozi koji su se pojavili u 20. stoljeću. Prvi sustav izrade negativa iz kojih je kasnije bilo moguće proizvesti pozitive stvoren je 1841. godine pod nazivom kalotipija. Za to je bio zaslužan William Henry Fox Talbot koji je još 1832. Usp. Ritzenhaler, Mary Lynn; Munoff, Gerald J; Long, Margery S. Upravljanje zbirkama fotografija. Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2004. Str. 33. 2 Isto, str. 36. 3 Usp. Gržina, Hrvoje. Identifikacija, zaštita i čuvanje fotografija. Zagreb: Crescat, 2016. Str. 10-11. 4 Isto, str. 61-62. 1
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 69
341
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
svoje prve fotografije snimio pomoću drvene camere obscure.5 Ovaj je postupak negativa na papiru uključivao korištenje srebrnog joda, nakon čega se na papir nanosila galna kiselina te se na kraju papir premazao uljem ili voskom radi povećanja prozirnosti. Na kraju su se iz negativa izrađivali fotografski pozitivi. 6 Poliesterska podloga, koja se koristi i danas, u upotrebu je ušla 1955. godine zbog svoje stabilnosti i sigurnosti, a u 60.-im i 70.-im se godinama prošlog stoljeća koristila kao zamjenska podloga za filmove. Iako je vrlo stabilna podloga za negative, u kontekstu čuvanja ovakvih fotografija na umu treba imati da se crno-bijeli negativi mogu skladištiti na temperaturi od 18° C ili nižoj, dok je preporučena relativna vlažnost zraka za očuvanje od 30 do 40%.7 2. Općenito o zaštiti i čuvanju fotografija 2.1. Uvjeti čuvanja fotografija Kada se govori o uvjetima čuvanja fotografija, prvenstveno se misli na preventivnu zaštitu koja obuhvaća određene mjere koje služe kao alat za dugoročnu zaštitu fotografske baštine. Stoga na umu treba imati stvaranje odgovarajućih uvjeta u kojima su fotografije pohranjene, odnosno na prikladnu mikrookolinu i makrookolinu: „Mikrookolina odnosno mikrozaštita odnosi se na odabir odgovarajuće zaštitne ambalaže i prostora za čuvanje fotografija, a na nju se nastavlja makrozaštita odnosno stvaranje povoljne makrookoline u većim prostorima namijenjenim čuvanju fotografskih zbirki.”8 Mikrookolina kao način zaštite podrazumijeva materijale za pohranu (zaštitne uložnice i kutije), spremišni namještaj (ormari i police) te spremišni prostor (lokacija, osvjetljenje, ventilacija…). Ambalaža u kojoj je fotografija pohranjena vrlo je važna za njezin životni vijek, zbog toga što ju ona štiti od svjetla, prašine i drugih štetnih čimbenika. Također, treba odabrati prikladan namještaj i police za skladištenje kako bi se, ako je to moguće, izbjegla biološka oštećenja fotografija. Stoga se preporuča namještaj izrađen od metala koji je dobro zaštićen protiv korozije.9 Na kraju, spremišni prostor treba biti odvojen od prostora koji je namijenjen korisnicima ili radnicima, treba biti smješten u Gržina, Hrvoje. Nav.dj., str. 67. Ritzenhaler, Mary Lynn; Munoff, Gerald J; Long, Margery S. Nav.dj., str. 39. 7 Usp. Valverde, María Fernanda. Photographic Negatives: Nature and Evolution of Processes. Rochester: George Eastman House, 2005., str. 29-30. URL: https://www.imagepermanenceinstitute.org/webfm_send/302 (2019-07-14) 8 Gržina, Hrvoje. Nav. dj., str. 94. 9 Isto, str. 94-95. 5 6
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 70
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
341
razini zemlje, dok se nikako ne preporučaju podrumi ili tavanski prostori. S obzirom da su fotografije osjetljive na temperaturu, vlažnost zraka i prašinu, spremišni prostor valja smjestiti u sjeverni dio ustanove i odvojiti ga od prometne ulice. Vrlo je važno osigurati i prikladnu ventilaciju prostora s kojim se postiže čist zrak te odgovarajuća temperatura i vlažnost zraka.10 Gore spomenuti čimbenici — temperatura, relativna vlažnost, svjetlo i kvaliteta zraka, čine makrookolinu koju treba prikladno kontrolirati kako bi se fotografije pravilno štitile. Svi ovi čimbenici mogu na fotografijama izazvati mehanička, biološka i kemijska oštećenja. Stoga se generalno preporuča fotografske zbirke držati u prostorima gdje je relativna vlažnost između 30 i 50%, dok temperatura varira ovisno o vrsti filma fotografije. Naravno, uvjeti se redovito moraju provjeravati, a dulji životni vijek fotografija osigurat će i vođenje evidencije.11 Dakle, kada se rukuje fotografijama, posebice s originalima fotografija, moguća oštećenja treba svesti na minimum. Preporuča se da se originalne fotografije koriste što je manje moguće kako bi se produžio njihov životni vijek, a umjesto originala preporuča se rukovati reprodukcijama. Fotografijom se nikada nebi smjelo rukovati bez zaštitnih pamučnih rukavica koje ih štite od kemijskih oštećenja uzrokovanih znojem na rukama. Iako bi se, dakle, reprodukcije fotografija trebale koristiti u izložbama umjesto originala, ukoliko je korištenje originala fotografije neizbježno, izlaganje treba vremenski ograničiti na minimum i, naravno, kontrolirati klimatske uvjete u kojima su fotografije izložene kako bi se izbjegla moguća oštećenja.12 2.2. Vrste oštećenja na fotografijama Fotografije kojima se često rukuje najviše su podložne nekom od oblika oštećenja. Oštećenja nije moguće uvijek izbjeći, no ako se preventivno djeluje na vrijeme, moguće ih je smanjiti. Zbog toga treba ukloniti štetne utjecaje iz okoline u kojoj se fotografije nalaze te osigurati prikladno spremište gdje se one mogu skladištiti na dulji vremenski period. Neki od već spomenutih fotografskih postupaka mogu biti osjetljiviji na štetne utjecaje od
Isto, str. 96. Isto. 12 Dabac, Petar. Osnovna pravila za arhiviranje i konzervaciju fotografije.// Informatica museologica 31, 34 (2000)., str. 135-136. URL: https://hrcak.srce.hr/142895 (2019-07-06) 10 11
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 71
341
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
drugih te je, stoga vrlo važno poznavanje fotografskih materijala u svrhu sprječavanja štete. Uzroci oštećenja dijele se na unutrašnje i vanjske. Unutrašnji podrazumijevaju prirodu materijala fotografije, dok je vanjski uzročnik okolina u kojoj se fotografija nalazi. Najčešća oštećenja fotografija su oštećenja u fotografskoj slici gdje je prisutno fizičko oštećenje, oštećenja u vezivnom sloju pak najviše pate od kemijskih oštećenja, dok podloge trpe oštećenja koja su biološke naravi. 13 2.1.1. Oštećenja u fotografskoj slici Kada je riječ o oštećenjima u fotografskoj slici, najviše štete mogu prouzročiti visoka relativna vlaga u prostoru i izloženost svjetlu na što su fotografije posebno osjetljive. Oštećenje kod monokromatskih, odnosno crno-bijelih fotografija najčešće se manifestira blijeđenjem slike koju uzrokuje nečist zrak i visoka vlaga prostora. Također, mogu se pojaviti i žute mrlje na fotografiji čemu su uzrok štetni plinovi iz zagađenog zraka. S druge strane, fotografije u boji su otpornije na zagađeni zrak, zbog toga što sadrže više slojeva želatine, ali su pak vrlo osjetljive na svjetlo. Pretjerana izloženost svjetlu dovodi do blijeđenja boje fotografije.14 2.1.2. Oštećenja u vezivnom sloju Ovo oštećenje javlja se kada već spomenuta želatina u slojevima fotografija postane hrana za insekte koji se hrane proteinima iz vezivnog sloja i ostavljaju tunele ili izmet na površini fotografije. Također, prilikom visoke relativne vlažnosti zraka može doći i do pojave plijesni koja, ako se ne sanira na vrijeme, može potpuno uništiti vezivni sloj fotografije. Kada se uništi vezivni sloj, dolazi i do propadanja same fotografije i njezine podloge. Kod ove vrste oštećenja pozitivi su najviše osjetljivi na promjene relativne vlažnosti i temperature, a negativi najviše reagiraju na prašinu iz zagađenog zraka koja se nakuplja u zaštitnoj ambalaži te tako oštećuje vezivni sloj.15
Isto, str. 91. Gržina, Hrvoje. Nav.dj., str. 92. 15 Isto. 13 14
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 72
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
341
2.1.3. Oštećenja podloge Ako se ispravno ne postupa s fotografijom te ako ne postoje mjere preventivne zaštite, dolazi do kemijskih oštećenja koja su vidljiva na podlozi fotografije čemu je uzrok pohranjivanje u nepovoljnim uvjetima. Kemijsko se oštećenje može pojaviti na svim vrstama podloga — metalu, tekstilu, koži, papiru, staklu, plastici. Podloga se može oštetiti i mehanički kada se njome nepravilno rukuje, a do bioloških oštećenja može doći zbog ugriza glodavaca. Podlogu, dakako, može oštetiti i ljepilo, a sva su navedena oštećenja, osim kemijskih, odmah i vidljiva. Kemijska oštećenja traju dulji vremenski period i najčešće su nepovratna, jer se u trenutku zapažanja više ne mogu sanirati.16 3. Fotografija u Hrvatskoj 3.1. Povijesni pregled Povijesni pregled razvoja umjetnosti fotografije u Hrvatskoj obuhvatit će razdoblje od 1848. do 1951. godine, s obzirom da se ovo razdoblje smatra najrelevantnijim upravo zbog pojave prvog fotografa u Hrvatskoj te uspostave profesionalnih atelijera u prosperitetnim gradovima, kao što su Zagreb, Karlovac, Varaždin, Osijek, Sisak, Rijeka, Pula, Zadar, Rovinj, Slavonski Brod i dr. Također, dolazi do realizacije brojnih projekata, od kojih valja spomenuti projekt Fotografija u Hrvatskoj 1848-1951. te rad povjesničarke umjetnosti Nade Grčević pod nazivom Fotografija devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj u kojem se daje pregled povijesti rane hrvatske fotografije. 17 Kako se fotografija povezuje s lijepom umjetnosti, u Hrvatskoj je tako vrlo rano uočena njezina vrijednost i značaj. Naime, nedugo nakon najave ovog novog medija u Parizu 1839. godine, Ljudevit Gaj u svojoj Danici Ilirskoj piše prvu vijest o fotografiji na hrvatskom jeziku pod nazivom Najznatnije odkritje našega vremena. Već 1880. godine Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu postavlja vlastitu izložbu fotografija koje je prikupio, a od 1939. godine zbirka fotografija postaje i posebnim odjelom u Muzeju u čast stogodišnjice fotografije. Ovaj posebni odjel nazvan je Fotografski muzej. Već spomenuta povjesničarka umjetnosti, Nada Grčević u Muzeju za umjetnost i obrt 1966. godine sudjeluje i u postavljanju izložbe s 572 eksponata, pod naslovom 100 godina fotografije u
Isto, str. 93. Usp. Maleković, Vladimir. Hrvatska kao civilizacijski i kulturni okvir razvitka fotografije 1848-1951.// Fotografija u Hrvatskoj: 1848-1951./ urednik Vladimir Malenković. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 1994. Str. 11-14. 16 17
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 73
341
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
Hrvatskoj 1840-1940.18 Zanimljivo je spomenuti da se već 1855. godine u Zagrebu moglo kupovati fotografske aparate i sav potreban pribor kod R. J. Aliančića u Ilici, koji je zainteresiranima davao i poduke koje su se sastojale od osam lekcija. Aliančić se nakon fotografskog opismenjavanja Zagrepčana preselio u Osijek gdje je također nastavio podučavati. Kako je popularnost novog medija rasla, žene su osim uloge modela za fotografije počele dobivati i ulogu kao djelatnice. Nastavno na takav rad s fotografijom, ovdje valja spomenuti blizanke Barbaru i Tereziju Lentsch koje su svoje portrete stavljale na prstenje te su ih naplaćivale od 1 do 8 forinti, što se tada smatralo skupom djelatnošću.19 Kada se govori o ovoj djelatnosti, zapravo se misli na postupak dagerotipije. Već spomenuta dagerotipija prvi je fotografski postupak za dobivanje trajne slike, a naziv je dobila prema svojem izumitelju, francuzu J. Daguerreu. Pri ovom ranom postupku stvaranja fotografija srebrna ploča izlagala se parama joda, osvijetlila u cameri obscuri, koja je bila preteča svih fotoaparata, a slika koja je nastala u fotoosjetljivom sloju srebrnog jodida razvijala se živim parama. Kako bi se postigla trajnost slike, ploča se namakala u otopini kuhinjske soli.20 Kada se govori o ranoj povijesti ovog medija, valja spomenuti i grofa Jurja Draškovića koji se smatra pionirom amaterske fotografije u Hrvatskoj. Drašković se bavio kalotipijom (što je jedna vrsta tehnike fotografiranja), a svoje je kalotipije lijepio u album.21 Drašković je ponajprije ostao zapamćen po svojoj vojnoj karijeri, a s obzirom da je austrijska vojska 1846. godine koristila fotografiju za snimanje terena, smatra se da je grof u doticaj s novim medijem došao upravo na bojnom polju. U već spomenutom albumu fotografija koji je Drašković sastavljao najviše su bili zastupljeni portreti oficira, njegove supruge, dječji portreti, skupni portreti te autoportreti. No, osim portreta, grof je volio fotografirati i arhitekturu i životinje.22 Desetak godina kasnije, točnije 1856. godine, u Zagrebu se napokon otvara i prvi atelijer fotografija. Istovremeno se atelijeri otvaraju i u Sisku i u Karlovcu. Nešto kasnije, odnosno 1864. godine hrvatski se fotografi okupljaju i na Gospodarskoj izložbi u Zagrebu, zapamćenoj kao prvoj značajnijoj afirmaciji fotografa u Hrvatskoj. Usp. Tonković, Marija. Oris povijesti i fotografije u Hrvatskoj.//Fotografija u Hrvatskoj: 1848-1951./ urednik Vladimir Malenković. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 1994. Str. 47-48. 19 Tonković, Marija. Nav. dj., str. 59. 20 Dagerotipija.// Leksikografski zavod Miroslav Krleža. URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=13671 (2019-07-06) 21 Tonković, Marija. Nav. dj., str. 63. 22 Isto, str. 81-82. 18
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 74
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
341
Iako su ranije spomenute blizanke Lentsch skupo naplaćivale svoju djelatnost stavljanja fotografija na prstenje, cijena se s godinama ipak smanjila te je postala pristupačnijom. Godine 1854. format fotografije se smanjuje na 6 x 9 cm i vrlo brzo postaje popularan, što zbog manje cijene, što zbog promjene formata i oblika. 23 Kako se razvijala tehnika fotografiranja, jedni su se prepoznali kao profesionalci, dok su drugi radili pod nazivom fotografa amatera, poput grofa Draškovića. Drašković je svoje kalotipije lijepio u album, no prvi amaterski fotograf koji je svoje fotografije javno izložio na Gospodarskoj izložbi 1864. godine u Zagrebu bio je Lujo Dobrinović. Koliko je amaterska fotografija zaživila pokazuje i osnivanje Zagrebačkog kluba amatera fotografa 1892. godine koji djeluje i danas. 24 Za vrijeme Prvog svjetskog rata fotografija je poprimila uglavnom tematiku s bojišta, a nakon 1918. godine bilo ju je moguće pratiti uz pomoć Fotografskog vjesnika u izdanju Fotosekcije Hrvatskog planinarskog društva, koji je počeo izlaziti 1926. godine.25 Svjetsku slavu stekao je i pojam „zagrebačka škola“, a pod tim su nazivom djelovali zagrebački fotografi prepoznatljivi po svojim detaljima u fotografijama. Naime, kada je 1938. godine stvorena kolekcija od 100 djela suvremene hrvatske fotografije, ista je svoj uspjeh doživjela i u američkim i u europskim zemljama. Nakon poziva od strane Royal Photographic Society društva ova je kolekcija prezentirana 1939. godine u Londonu te je tada u svijetu stvoren naziv „zagrebačka škola“.26
U to su vrijeme i nadalje djelovali
fotoklubovi, a četiri hrvatska kluba — Zagreb, Sušak, Osijek i Daruvar objedinili su se u zajedničku nacionalnu uniju.27 3.2. Pregled osječke fotografije U prvoj polovini 19. stoljeća, u vrijeme Austro-Ugarske monarhije, Osijek je kao najveći grad Hrvatske 1877. godine dobio svoj muzej. Muzej slobodnog i kraljevskog grada Osijeka čuvao je zavičajne zbirke vezane uz prošlost grada, čuvao je oružje i knjige, ali čuvao je i fotografije. Prvi kustos muzeja bio je Andrija Kordić koji je tvrdio da je utemeljenje Muzeja osječka želja za svojim dijelom povijesti u svom gradu. 28 Sama Isto, str. 86-87. Isto, str. 91-92. 25 Tonković, Marija. Nav. dj., str. 126. 26 Isto, str. 167. 27 Isto, str. 168. 28 Usp. Burić, Vesna. Osječka fotografija.// Fotografija u Hrvatskoj: 1848-1951./ urednik Vladimir Malenković. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 1994, str. 275. 23 24
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 75
341
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
fotografija se u Muzeju u počecima javlja kao sakupljačka djelatnost. Naime, 1870-tih godina na području Osijeka djelovao je Fotografski atelijer Braće Paul iz Kapucinske ulice i taj je atelijer izdao seriju fotografija kojima je reklamirao skupinu zavičajnih starina. S vremenom se fotografija počinje koristiti i za muzejsku dokumentaciju, i to upravo dolaskom profesora Vjekoslava Celestina koji ju rabi za dokumentiranje rada na terenu. Godine 1898. nabavlja se i fotoaparat, a počinje se sakupljati i literatura o fotografiji. Treba navesti podatak i da se Celestin bavio tehnologijom izrade fotografija koju je naučio na primjeru rada profesionalca Nikole Szallopeka s arheoloških iskopavanja Rimskog kupališta u Donjem gradu. Godine 1909. osniva se i Klub hrvatskih književnika i umjetnika koji pripomaže Celestinu u popunjavanju zavičajnih zbirki, u snimanju, naručivanju i sakupljanju fotografija.29 Konačno, prvi stalni postav Muzeja biva izložen 1933. godine. Fotografijemuzealije posebno su vođene, kao i ostali muzejski predmeti, a najviše ih je sakupljeno darovima iz privatnog posjeda. Građani su se uvijek uspješno odazivali, a o sabiranju fotografija na ovaj način redovito je bilo pisano u glasilima toga vremena. Nakon što je Muzej svoje muzejske predmete počeo svrstavati u prikladne odjele, Fototeka je 1943. godine napokon prerasla u samostalni odjel koji je vodio crtač i grafičar Jovan Gojković. Po odlasku iz Muzeja, Gojković postaje prvim ravnateljem Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku, a Fototeka postaje samostalni odjel galerije slika.30 Fototeka je priređivala i samostalne izložbe, od kojih valja spomenuti onu priređenu 1989.-1990. godine u povodu obilježavanja 150. obljetnice fotografije, pod nazivom Osijek u fotografiji.31 Na kraju treba spomenuti i neke od najpoznatijih fotografa koji su djelovali u početnom razdoblju osječke fotografije. Tako je Georg Knitell, udomaćeni Nijemac, ostao zapamćen kao najznačajniji portretist. Bio je poznat po fotografijama veličine posjetnica, a imao je i svoj fotografski salon pod nazivom Auerbach & Kozmata, čije je otvaranje 1865. godine objavio u novinskom oglasu. Knittel je volio snimati brojne vedute grada Osijeka: „Veduta je slikarsko ili grafičko djelo u kojem je vjerno, često topografski točno, prikazan dio grada (ulica, trg, spomenik) ili krajolik s arhitektonskim objektima (dvorac u parku,
Isto, str. 276. Isto, str. 280. 31 Isto, str. 282. 29 30
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 76
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
341
vila, naselje)”.32 Stoga su, kao posjetnice, nastale fotografije župne crkve u Gornjem gradu čiji su se snimci kasnije koristili poput svetih sličica u molitveniku. 33 Još jedno značajno ime u povijesti osječke fotografije jest Makso Schrecker koji je djelovao krajem 1880-ih godina i koji je također imao svoj atelijer u Kapucinskoj ulici. Na Međunarodnoj je izložbi umjetnina u Zagrebu 1891. godine izlagao kao jedan od trojice hrvatskih fotografa te je ujedno primio i počasnu diplomu — „fotografija je tada prvi puta zauzimala ravnopravno mjesto s ostalim umjetnostima.”34 4. Zbirka fotografija Muzeja Slavonije 4.1. Inventarizacija Muzej Slavonije je do 2005. godine inventarizaciju fotografija vodio u dvije inventarne knjige. Prva je knjiga sadržavala podatke o predmetu, vrsti, podrijetlu, vremenskom nastanku snimke, autoru, smještaju i nabavnoj cijeni te, na kraju, mjestu za dodatne bilješke. Ova knjiga inventara započinje brojem 1 i završava brojem 1861, a prvi upis datira od 18.04.1950. godine. Nadalje, druga knjiga inventara započinje brojem 1862 te broji do 3095 predmeta. Ona sadrži podatke o sadržaju snimke, nastanku i autoru, vrsti i veličini pozitiva/negativa, mjestu snimanja, stajalište pozitiva/negativa te napomene ukoliko ih ima. Godine 2005. otvorena je i zajednička muzejska inventarna knjiga u programu M++, koja sadrži i sve predmete iz prve dvije fizičke knjige koji su naknadno uneseni u program, i koja danas broji ukupno 7840 upisanih predmeta. Važno je napomenuti i da se nekada na fizičke predmete na poleđinu upisivao inventarni broj pečatom, tintom ili nalivperom, no s obzirom da je to često dovodilo do oštećenja na fotografijama te je smanjivalo vidljivost same fotografije zbog prekrivanja određenog dijela, danas se za taj proces koristi mekana grafitna olovka kojom se prvo upisuje MSO kao skraćenica naziva Muzeja, a potom dolazi inventarni broj.35 4.2. M++ program Već spomenuti M++ program, u kojem se inventariziraju muzejski predmeti, baza je podataka koja omogućuje vođenje muzejske zbirke, a pruža jednostavno pretraživanje, Veduta.// Leksikografski zavod Miroslav Krleža. URL: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64060 (2019-07-06) 33 Burić, Vesna. Nav. dj., str. 288-291. 34 Isto, str. 294. 35 Ivanković, Grgur Marko. Osobni intervju. 20.08.2019. 32
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 77
341
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
ispis podataka, zaštitu podataka, prikaz multimedijskog sadržaja te konvertiranje podataka u različite sadržaje.36 Ovaj je program bogat raznim opcijama, a sadrži pet osnovnih obrazaca za inventarizaciju. U prvi, osnovni obrazac upisuju se podaci, kao što su inventarni broj, naziv zbirke fotografija koja podrazumijeva i određenu podmapu, odnosno podzbirku u kojoj se fotografija može nalaziti — kao npr. fotoalbum, negativ, stakleni negativ, studijska zbirka i sl. Nadalje, ovaj obrazac sadrži još i podatke o vrsti i nazivu fotografije, naslovu te također nudi opciju pretraživanja podataka prema temi unosa. Potom se u drugi obrazac upisuju podaci o materijalu fotografije, kao što su tehnika izrade, mjera koja podrazumijeva visinu i širinu fotografije, a moguće je dodati i visinu i širinu tzv. cjeline fotografije ukoliko je fotografija zalijepljena na neku podlogu. U ovaj se obrazac dodaju još i razni natpisi i oznake koje je možda autor ili vlasnik ostavio na podlozi ili pak posvete. Treći je obrazac namijenjen za povijest fotografije, a obuhvaća reference, uporabu, stanje predmeta, izložbe u kojima je možda predmet bio izložen, tematske cjeline i terensko prikupljanje. Upravljanje zbirkom je četvrti obrazac u koji se upisuje način nabave, a ovdje valja napomenuti da Muzej velikim dijelom svoje predmete dobiva upravo darom. U ovom se obrascu procjenjuje i vrijednost fotografije, smještaj, potom se dodjeljuje identifikacijski broj te inventarni broj. Posljednji obrazac pod nazivom sekundarna dokumentacija sadrži dodatne podatke o predmetu ukoliko je taj predmet bio npr. na izložbi ili u novinskom članku. Naravno, ovaj program nudi i mogućnost prijenosa multimedijskog sadržaja, u ovom slučaju fotografiju, a unose se prednja strana i poleđina fotografije na kojoj je mekanom grafitnom olovkom ispisan inventarni broj.37 4.3. Strateški plan popunjavanja Zbirke fotografija Kako je već navedeno da u programu M++ postoji mogućnost razvrstavanja fotografija u određene podzbirke, valja i nabrojati koje sve konkretno zbirke fotografija Muzej broji. Zbirka sadrži različite vrste fotografskih albuma, fotografija i negativa od sredine 19. stoljeća do danas. Tehnike izrade ovih fotografija sežu od dagerotipije pa sve do suvremenih fotografija u boji, od kojih su neke već objašnjene u prijašnjem poglavlju (2.1.1.). Jednako tako, već spomenuti brojni portreti osoba i vedute grada Osijeka čine Priručnik za rad u M++ programu. Muzejski dokumentacijski centar. URL: http://mdc.hr/files/pdf/koordinacija-mreze-muzeja/prirucnik5.pdf (2019-08-20) 37 Ivanković, Grgur Marko. Osobni intervju. 20.08.2019. 36
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 78
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
341
najbrojniju skupinu fotografija koje su nastale u atelijerima brojnih osječkih fotografa (Slika 1.), ali i u atelijerima Beča, Budimpešte i drugih gradova Austrijskog Carstva. Zanimljivo je spomenuti da je najstarija fotografija osječkog gornjogradskog trga nastala 1862. godine, dok je prva serija fotografija osječkih ulica i trgova nastala 1877. godine — autor ovih serija bio je osječki fotograf Julius Exner. Nadalje, zasebnu cjelinu Zbirke predstavljaju albumi s fotografijama različitih osječkih obitelji i društava (Slika 2.), vojni albumi (Slika 3.) i albumi s fotografijama osječkih velesajmova, bombardiranja grada Osijeka oko 1944. godine (Slika 4.), poplave Drave, albumi s putovanja, albumi s fotografijama umjetničkih djela, fotografije osječkih udruga i društava (Slika 5.) kao i tvornica (Slika 6.), fotografije gradnje u Osijeku (Slika 7.), vladara pojedinih zemalja i sl. Zbirka također raspolaže i staklenim negativima doniranim iz osječkog foto atelijera Szege te negativima osječkog fotografa Kube. Od ove dvije donacije oformljene su dvije zasebne studijske zbirke od kojih je zbirka Szege trenutno u postupku digitalizacije. Kako je već navedeno, Muzej najvećim dijelom Zbirku upotpunjava darom ili otkupom pri čemu je prioritet nabava fotografija, negativa i albuma osječkih i slavonskih fotografa te fotografije osoba i mjesta s područja Osijeka, kao i foto albuma obitelji, ustanova i događaja na povijesnom slavonskom prostoru i kulturnom krugu.38
Slika 1. Veduta grada Osijeka
38
Slika 2. Fotografija osječkih obiteljskih događanja koja prikazuje vjenčanje
Ivanković, Grgur Marko. Osobni intervju. 20.08.2019.
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 79
341
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
Slika 3. Fotografija vojnika iz vojnog albuma
Slika 4. Fotografija bombardiranja grada Osijeka
Slika 5. Fotografija članova osječkog veslačkog kluba
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 80
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
Slika 6. Fotografija plakata osječke tvornice šećera i kandita
Slika 7. Fotografija izgradnje osječke katedrale
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 81
341
341
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
Fotografija kao muzejski predmet često prikazuje subjektivnu prošlost iz perspektive stvaratelja, odnosno fotografa. Ona nudi dublji uvid u sadržaj koji nastaje fotografiranjem te tako omogućuje prikaz realnog svijeta koji dopire iz prošlosti. Stoga ovaj medij doista nudi odraz prošlosti na koji se može osvrnuti u bilo kojem trenutku u budućnosti.39 S obzirom da fotografija, dakle, ima dvojaku ulogu – kao muzejski predmet i kao način ovjekovječivanja muzejskih predmeta, na prikladan način treba osigurati i njezinu dugotrajnost i životni vijek.
5. Zaključak Zbirka fotografija koju čuva Muzej Slavonije pruža detaljniji uvid u povijesni kontekst samog grada Osijeka i njegovih stanovnika, ali također daje i širi pregled područja Slavonije. Fotografija kao muzejski predmet dokumentira živote ljudi, razvoj gradova i običaje koji su se kroz povijest mijenjali te na taj način ujedno doprinosi kulturnom razvoju određene sredine odnosno mogućnosti praćenja povijesnih promjena sve do današnjih dana. Sama fotografija i fotografski postupci kroz povijest su se mijenjali od najjednostavnijih tehnika dagerotipije do fotografija u boji kakve danas poznajemo i koje u trenutku omogućuju brzo i jednostavno dokumentiranje okoline. Zbog svoje važnosti, fotografiju je potrebno na prikladan način očuvati u uvjetima koji odgovaraju ovom muzejskom predmetu kako bi se izbjegle bilo kakve promjene ili oštećenja. U procesu pohrane fotografije i inventarizacije, nekada se inventarni broj na fotografiju pisao tintom ili se pak stavljao pečat. No, s obzirom da se uvidjelo da ti postupci mogu oštetiti predmet, metoda koja se u Muzeju Slavonije koristi danas je pisanje inventarnog broja mekanom grafitnom olovkom na stražnju stranu fotografije. Metode poput ove mogu uvelike produžiti životni vijek ovog medija, ali u obzir također valja uzeti i čimbenike iz okoline, poput relativne vlažnosti zraka u prostorijama pohrane fotografija, utjecaj prašine ili znoj s ruku kada se fotografijom rukuje, jer svaki čimbenik koji nije u skladu s prikladnim metodama čuvanja fotografija može uzrokovati biološka, kemijska ili mehanička oštećenja. Gledano iz perspektive fotografa, bilježenje trenutka fotografijom može predstavljati nešto osobno i subjektivno što se želi ostaviti za buduće naraštaje,
Usp. Maroević, Ivo. Fotografija kao muzejski predmet.// Informatica museologica 31, 3-4 (2000), str.15. URL: https://hrcak.srce.hr/142827 (23-08-2019) 39
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 82
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
341
prikazati značaj onoga što je fotografijom snimljeno, stoga treba imati stanovito poštovanje prilikom rukovanja nečijim radom te ga valja prikladno prezentirati. Prezentacija fotografije na izložbama zahtijeva posebnu vrst pažnje i brige za očuvanjem, a za izložbe se preporuča svakako koristiti reprodukcije fotografija umjesto originala. Značajni osječki fotografi, poput Knittela i Schreckera, svojim su međunarodnim izložbama zaslužni za utemeljenje osječke fotografije u svijetu. Takvi su fotografi, koji su svojim radom svijetu uspjeli predstaviti mali dio svoje okoline koju su zabilježili, svakako zaslužni za prihvaćanje fotografije kao umjetnosti pa se danas prema takvoj kulturnoj baštini treba nastaviti ophoditi s iznimnom pažnjom i poštovanjem kako bi ostala sačuvana i za budućnost. Literatura: Burić, Vesna. Osječka fotografija.// Fotografija u Hrvatskoj: 1848-1951./ urednik Vladimir Malenković. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 1994. Dabac, Petar. Osnovna pravila za arhiviranje i konzervaciju fotografije.// Informatica museologica 31, 3-4 (2000). URL: https://hrcak.srce.hr/142895 (2019-07-06) Dagerotipija.// Leksikografski zavod Miroslav Krleža. URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=13671 (2019-07-06) Gržina, Hrvoje. Identifikacija, zaštita i čuvanje fotografija. Zagreb: Crescat, 2016. Ivanković, Grgur Marko. Osobni intervju. 20.08.2019. Maleković, Vladimir. Hrvatska kao civilizacijski i kulturni okvir razvitka fotografije 1848-1951.// Fotografija u Hrvatskoj: 1848-1951./ urednik Vladimir Malenković. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 1994. Maroević, Ivo. Fotografija kao muzejski predmet.// Informatica museologica 31, 3-4 (2000). URL: https://hrcak.srce.hr/142827 (23-08-2019) Priručnik za rad u M++ programu. Muzejski dokumentacijski centar. URL: http://mdc.hr/files/pdf/koordinacija-mreze-muzeja/prirucnik5.pdf (2019-08-20) Ritzenhaler, Mary Lynn; Munoff, Gerald J; Long, Margery S. Upravljanje zbirkama fotografija. Zagreb: hrvatski državni arhiv, 2004. Tonković, Marija. Oris povijesti i fotografije u Hrvatskoj.//Fotografija u Hrvatskoj: 1848-1951./ urednik Vladimir Malenković. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 1994. Valverde, María Fernanda. Photographic Negatives: Nature and Evolution of Processes. Rochester: George Eastman House, 2005. URL: https://www.imagepermanenceinstitute.org/webfm_send/302 (2019-07-14)
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 83
341
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
Veduta.// Leksikografski zavod Miroslav Krleža. URL: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64060 (2019-07-06)
ERL ŠAFAR / LUBINA / HORVAT 84
PONAŠANJE KORISNIKA PRI PREDMETNOM PRETRAŽIVANJU KNJIŽNIČNOG KATALOGA Subject searching behaviour at the library catalogue Siniša Petković Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek spetkovic@gskos.hr Inge Majlinger-Tanocki Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek ingem@gskos.hr
Broj bibliografske jedinice
342
UDK /UDC 025.343: 025.4 Pregledni rad / Review article Primljeno/Received: 17.05.2018.
Sažetak Tema ovoga rada jest predmetni katalog i korisnički pristup pri pretraživanju predmetnog kataloga. Za kvalitetno pretraživanje svih vrsta informacija, osim formalnog, abecednog kataloga, u knjižnici je važno izgraditi dobar predmetni katalog koji omogućuje korisnicima pronalaženje željene informacije na najlakši mogući način. Predmetni katalog pristupačan je za iscrpna pretraživanja publikacija i dokumenata, gdje korisnici prilikom pretraživanja mogu naići na različite poteškoće, no isto tako i olakotne okolnosti. Prilikom pretraživanja predmetnog kataloga korisnici
pokazuju različite oblike ponašanja, što
ukazuje na činjenicu kako je bitno korisničke sustave temeljiti na potrebama i ponašanju korisnika. Nadalje, u radu će se prikazati kako se korisnici služe predmetnim pretraživanjem i koji su problemi i očekivanja s kojima se susreću pri pretraživanju. Korisnici imaju različita znanja o određenom sustavu kojim se služe, a samim time i različite potrebe, stoga je bitno korisničko sučelje oblikovati, temeljiti i prilagoditi upravo različitim korisničkim potrebama i zahtjevima. Značajke svakog korisnika uvelike utječu na njegovo ponašanje pri pretraživanju i povlačenju željenih informacija, a to, dakako, određuje i oblikovanje pretraživačkog sučelja i sustava od strane informacijskih stručnjaka i samih ustanova koje se bave pružanjem informacijskih usluga.
PETKOVIĆ / MAJLINGER-TANOCKI 85
342
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
Ključne riječi: ponašanje korisnika, predmetni katalog, pretraživanje predmetnog kataloga, korisničke potrebe, akademske knjižnice, informacijski sustavi Summary The topic of this paper is the subject catalog and user access while subject catalog seeking. For a quality search of all kinds of information, except for a formal, alphabetical catalog, the key role lies in creating a good subject catalog that allows users to find the information they want in the easiest way. The subject catalog is accessible for comprehensive searches of publications and documents, where users may encounter various difficulties while searching, but also extenuating circumstances. While browsing the catalog, users exhibit different behaviors, which indicates the importance of building and creating information systems based on users' needs and behavior. Furthermore, the paper will show how patrons use the subject headings search and what are the problems and expectations they encounter throughout their query. Users have different knowledge of the particular system they are using, and therefore different needs, so it is important to design, base and adapt the user interface for exactly different user needs and requirements. The characteristics of each user greatly influence his/her behavior while searching for and retrieving desired information, and this, of course, is determined by the design of the search interface and systems by the information professionals and the institutions involved in providing information services. Keywords: user behaviour, subject catalogue, subject headings searching, user information needs, academic libraries, information systems
Uvod Svrha predmetnog kataloga kao informacijskog sustava jest da omogući korisnicima pristup točnim, valjanim informacijama za koje su postavili upit. Većina će korisnika postaviti upit analogijom, odnosno predmetnicama koje su izrađene u informacijskom sustavu1, na isti ili sličan način s obzirom na uočene predmetnice. Međutim, ako sustav izrade predmetnog kataloga u knjižnici nije ujednačen, posebno ako se pri izradi istih ne koriste tezaurus ili strogo kontrolirani rječnik i utvrđena pravila pri definiranju predmetne
1
U daljnjem tekstu katalog
PETKOVIĆ / MAJLINGER-TANOCKI 86
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
342
odrednice, korisnik se može naći u nedoumici te nailazi na problem s pribavljanjem željenog dokumenta ili tražene informacije. Pitanje predmetne odrednice središnje je pitanje predmetnog kataloga 2. Način na koji će biti oblikovana predmetna odrednica, bitno određuje lakoću pretraživanja kataloga. Jasno i jednoznačno oblikovana predmetna odrednica, korisniku će omogućiti jednostvano i lako dolaženje do tražene informacije za koju je postavio upit. Predmetne pristupnice u računalnom okruženju mogu biti i podatci o formalnim obilježjima građe, pa je podjela između predmetnih i ostalih vrsta pristupnica danas teško odrediva.3 Bitno je istaknuti da je za kvalitene načine pretraživanja bitno korisničko poznavanje i razumijevanje informacijskog sustava koji pretražuje, a to prvenstveno podrazumijeva prije svega informatičku, a potom i informacijsku pismenost. Pri informacijskom opismenjavanju korisnika veliku ulogu igra stručno i susretljivo knjižično osoblje i informacijski stručnjaci, koji, u slučaju da se korisnik ne snalazi kod pretraživanja, može uvijek pružiti pravovaljanu informaciju i uputiti ga u mogućnosti pretraživanja i pronalaženja željene informacije. Korisnici i korisničko ponašanje pri pretraživanju predmetnog kataloga Korisnici se međusobno razlikuju u načinu pretraživanja informacija, a kvalitetan informacijski sustav upravo i jest onaj koji će postavljenim upitom korisnicima omogućiti pristup traženim informacijama. Korisnička pitanja o građi iz određenoga stručnog područja, kao i pitanja o određenom predmetu, svoj odgovor nalaze u stvarnom katalogu.4 Najznačajnije odlike korisnika koje utječu na na njegovo ponašanje pri pretraživanju informacija jesu dob, spol, obrazovanje, iskustvo, svrha istraživanja, istraživački stadij i slično. Naime, većina kataloga kojima se korisnici služe, od njih zahtijeva određeni napor. Znači, korisnik mora preoblikovati i ponovno postavljati novi upit, sve dok ne dobije odgovarajuće rezultate, naravno pod pretpostavkom da točno zna što želi, da može opisati potrebnu informaciju u obliku koji je prihvatljiv računalnom sustavu preko kojega želi doći do željene informacije. Kako bi knjižnični korisnici akademskih i sveučilišnih knjižnica pravilno koristili i znali se služiti katalogom kojim knjižnica raspolaže, potrebno ih je obrazovati. Obrazovanje mora imati jasan i sadržajan program prema kojemu korisnici prvo Mikačić, Mira. Teorijske osnove sustava za predmetno označivanje. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1996., str. 431. 3 Golub, Koraljka. Predmetno pretraživanje u knjižničnim katalozima s web-sučeljem : magistarski rad. Zagreb : K. Golub, 2003. ([s. l. : s. n.]), str. 27. 4 Tadić, Katica. Rad u knjižnici. Opatija : Naklada Benja, 1994., str. 124. 2
PETKOVIĆ / MAJLINGER-TANOCKI 87
342
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
savladaju kako pronaći obavijest u katalozima i bazama podataka, a potom i kako se služiti svim sekundarnim i tercijarnim publikacijama, bibliografskim i drugim mrežama.5 Korisnici takve akademske knjižnice, trebaju se upoznati s vrstama znanstvenih publikacija i njihovim oblikovanjem. Poučavanjem korisnika određenim metodama (različit pristup svakoj pojedinoj studijskoj skupini) kod korisnika knjižnice stvara se osjećaj sigurnosti jer je na taj način upoznat sa svim raspoloživim izvorima. Također je bitno poučiti korisnike o tome što su znanstvene obavijesti i znanstvene publikacije i kako će im najbrže i najjednostavnije moći pristupiti. Središnja misija knjižnica jest edukacija svojih korisnika za učinkovito korištenje njezinih resursa.6 Upravo stečena sposobnost korištenja knjžničnim uslugama bez stručne pomoći i dolaženje do željene informacije jesu bitan preduvjet za samostalno i kvalitetno pretraživanje i pristupanje informacijama pri pretraživanju kataloga. Današnja suvremena tehnologija uvelike omogućuje korisnicima mogućnosti pretraživanja i pritupanja željenim informacijama i podatcima, čak i više nego im je poznato.7 Prvi mrežni katalozi tražili su od korisnika znanje oblikovanja strategije pretraživanja, dok se druga generacija mrežnih kataloga približila korisničkim zahtjevima. Najnovija se pak generacija korisnika mrežnih kataloga susreće s problemom razvoja strategije pretraživanja. Važno je istaknuti kako većina problema koja postoji u mrežnim katalozima, postoji zbog ostataka strukture kataloga u listićima koja se nepovoljno odražava na mrežno okružje. Zbog nemogućnosti oblikovanja sučelja temeljenog na znanjima i vještinama korisnika mrežnog kataloga, korisnici nemaju dovoljno informacija za bilo koju pristupnicu.8 Određenje korisnikova pristupa pri traženju informacije Korisnik s informacijskom potrebom mora istu znati prevesti u pravilan upit za pretraživanje, dakle, koje pojmove upotrijebiti. Tako bi student kroatistike trebao znati koje će termine upotrijebiti pri pretraživanju dokumenata za diplomski rad na temu naglasnog (akcenatskog) sustava hrvatskoga jezika, a pretražujući sučelje predmetnog kataloga. Dakle, on mora pronaći, među svim pronađenim pravilno odabrati, odabrano iščitati
Isto, str. 155. Sathe, N. A. – P. Lee – N. Bettinsolli Giuse. A power of information user (PIU) model to promote information integration in Tennessee’s public health community. / Journal of the Medical Library Association 4, 92(2004), str. 459. 7 Golub, Koraljka. Predmetno pretraživanje u knjižničnim katalozima s web-sučeljem : magistarski rad. Zagreb : K. Golub, 2003. ([s. l. : s. n.]), str. 21. 8 Pri oblikovanju korisničkog sučelja za pretraživanje vrlo je bitno da oni koji ga oblikuju posjeduju znanje o načinu na koji ljudi traže informacije. 5 6
PETKOVIĆ / MAJLINGER-TANOCKI 88
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
342
i uzeti točno ono što mu za određeni rad treba. Do željenog će rezultata doći pristupi li pretraživanju točnom pristupnicom, odnosno predmetnom odrednicom i upotrijebi li pravilan pojam. Korisnik mora kvalitetno uobličiti svoju potrebu za određenim predmetom. Ukoliko nije u mogućnosti to učiniti sam, stučni knjižničar informator mora korisniku na najbolji mogući način omogućiti pristup traženoj informaciji. Između knjižničara i korisnika mora vladati razumijevanje; knjižničari moraju poznavati zbirke, a zbirke moraju zadovoljavati potrebe korisnika za znanjem i informacijama.9 Kada korisnici pokušavaju pronaći specifičnu informaciju u zbirkama, moraju vrednovati bibliografske informacije, tj. znati procijeniti što im je od ponuđenog za njihovu temu bitno i korisno, a što nije.10 Ponašanja korisnika pri pretraživanju prvenstveno se odnose na njihovo semantičko (značenjsko) znanje i tehničke vještine korisnika. Upravo se prema tehničkim vještinama korisnika i načinu postavljanja upita11 može izvršiti vrednovanje sustava kojim sam korisnik pretražuje i staviti onima koji su ga sačinili kao razvidno što je u sustavu manjkavo, a što pak dobro. Dakle, ponašanje korisnika ključno je poboljšanju sustava kojim se informacije pretražuju. Semantičko znanje korisnika, odnosno dublje poznavanje značenja onoga što pretražuje, uz tehničke vještine pretraživanja, vrlo je bitna odrednica korisnikova ponašanja kod povlačenja informacija. Korisnicima je često prilično teško odrediti pojmove za pretraživanje u predmetnom katalogu pa će korisnik koji traži literaturu o naglasnom (akcenatskom sustavu), pretražujući, posegnuti za općenitijim pojmom, npr. fonetika – hrvatski jezik, dok će drugi koji posjeduje veće semantičko znanje, upotrijebiti pojam akcentuacija – hrvatski jezik, što će ga nedvosmisleno odvesti na pravi put pri traženju informacija kroz predmetni katalog. Ako korisnik ne posjeduje dovoljno semantičkog znanja, kao jednog od koncepata korisničkog ponašanja, neće moći ni opisati informaciju koju treba, pri čemu će pretraživanje informacija postati neučinkovito. Tražitelji moraju prevesti svoju informacijsku potrebu na opis informacije koju traže.12 Pri tome se mora osloniti na tehničke vještine, kao dio ponašanja ili se obratiti stručnoj osobi,
Gorman, M. Postojana knjižnica : tehnologija, tradicija i potraga za ravnotežom. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2006., str. 73. 10 Rice, J. The hidden role of librarians. // Library Journal 114, 1(1989), str. 57. 11 Mjera uspješnosti korisnika i pogrešaka pri oblikovanju upita. 12 Golub, Koraljka. Predmetno pretraživanje u knjižničnim katalozima s web-sučeljem : magistarski rad. Zagreb : K. Golub, 2003. ([s. l. : s. n.]), str. 22. 9
PETKOVIĆ / MAJLINGER-TANOCKI 89
342
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
knjižničaru-informatoru. Korisnička sučelja kojima korisnici pristupaju, nude mogućnost oblikovanja upita za pretraživanje cjeline, dakle, bez manjkanja pojedinih pojmova, dok određeni sustavi dopuštaju da se kao upit unese bilo koji dio korisnikove ideje o mogućem pojmu.13 Korisnikove potrebe utoliko neće biti zadovoljene, što će dovesti do njegova nezadovoljstva, ako ne uspije pronaći točan pojam kojim će oblikovati upit, a sustav ga zahtijeva. To će često biti slučaj ako je predmetni sustav oblikovan prema strogo kontroliranom rječniku ili tezaurusu, a korisnik nije ni od koga upućen u indeks pojmova koje može koristiti pri pretraživanju. Ako se, naime, pri pretraživanju otišlo preširoko, korisnički je upit potrebno postupno sužavati, koristeći pri tome predmetne odrednice iz pronađenih zapisa kao pojmove za novo, uže pretraživanje. Pretraživanje kataloga može obihvatiti niz načina, pri čemu korisnik odabire neke od brojnih mogućnosti kako bi došao do tražene informacije. Dobiveni rezultati pri tome određuju ponašanje korisnka, pa će on tako biti prinuđen stalno preoblikovati svoje upite, kako bi što više suzio izbor u odjednom pronađenom skupu jedinica. Za pravilno oblikovanje upita potrebna su konceptualna i semantička znanja korisnika koja će odrediti krajnji rezultat pretraživanja i korisnikovo zadovoljstvo ili nezadovljstvo rezultatima pretraživanja. Pri taženju informacija, korisnici su ponekad suočeni s neuspješnim predmetnim pretraživanjem, kojima su razlozi različiti. Veliki je problem, pri tome, što korisnici, nakon prvog neuspjeha odustaju od pretraživanja uopće, što je određeni oblik ponašanja korisnika. Korisnici koji se slabije služe predmetnim katalogom, a pri tome ih nema tko uputiti u ispravan način dolaženja do informacije i postavljanja upita, kada ne dobiju željene rezultate, odustaju od traženja informacija jer smatraju da informacija i podatak koje traže u katalogu ne postoje. U slučaju da i postoje različite vrste predmetnog pretraživanja u određenom informacijskom sustavu, korisnik toga ne mora biti svjestan. Važno je da korisnik može mijenjati redoslijed postupaka u pretraživanju i vratiti se na na prethodne upite i promijeniti ih. Stoga je potrebno osigurati upute o mogućnostima i pomoć od strane informacijskog stručnjaka, koji će korisnika uputiti na način kako se preoblikuje upit radi pronalaženja traženih podataka. Istraživanja su pokazala da davanje
Uz to su mu osigurani i odeđeni alati koji olakšavaju pretraživanje i pomoć su u ispitivanju informacijske potrebe. 13
PETKOVIĆ / MAJLINGER-TANOCKI 90
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
342
uputa korisnicima treba biti u različitim oblicima, prema sklonostima korisnika. Dok neki daju prednost elektroničkim uputama, drugi će biti skloniji papirnatom obliku uputa. Bezobzira što su autori uputa u početku očekivali da će najbolji biti papirni oblik komunikacije, ispostavilo se na kraju da je drugačije.14 Rasprava koja se odnosi na sklonosti korisnika akademske knjižnice vezana je uz pet komunikacijskih medija koji su korišteni. Dakle, u spomenutim su istraživanjima najvažnije bilo to da su 2D web stranice prihvaćene od korisnika kao najtraženiji oblik uspostavljanja komunikacije između korisnika i knjižnice, dok je značajan nedostatak interesa za isključivo auditivne medije pri uspostavljanju komunikacije među spomenutim čimbenicima. Ponašanja korisnika u mrežnom okruženju sustava za pretraživanje Akademske i sveučilišne knjižnice pružaju informacije za nadogradnju znanja. Dakle, studenti, profesori, znanstvenici, svi će u potrazi za raznim informacijama posegnuti za bazama podataka i građom koju im mogu pružiti takve knjižnice. Različita su istraživanja pokazala da korisnici u tim slučajevima pokazuju i različite oblike ponašanja. Dakle, bit je akademske knjižnice kvalitetna usluga davanja podataka korisnicima i pronalaženje željenih informacija na različitim formatima, upravo onakvim, kakvi su potrebni određenom korisniku. No, s druge pak strane, Lancaster navodi kako je
predmetno označivanje
subjektivan proces, tako da će dvije ili više osoba, ovisno s kojeg gledišta pristupaju dokumentu, različitim terminima predmetno označiti isti dokument.15 Mogu li u tom slučaju korisnici pronaći odgovarajuće informacije? Svakako mogu jer sve te razlike i sličnosti među predmetnim odrednicama donekle predstavljaju i razlike i sličnosti u korisničkom pristupu pretraživanja predmetnog kataloga. Korisnici pretražuju javno dostupne knjižnične kataloge pretežno tražeći dokumente prema njihovu sadržaju jer često ne znaju formalne podatke za pretraživanje dokumenata. Područje znanja koje ih zanima pretražuju prema sadržaju, što im omogućuje prikaz dokumenta, odnosno prezentaciju i pregled građe u mrežnom katalogu. Trend razvoja prema otvorenom pristupu informacijama na internetu, koji omogućuje pregled i pretraživanje informacija, nameće knjižničarskoj zajednici potrebu da 14
Robertson, Michael J. ; James G. Jones. Exploring Academic Library users' Preferences of delivery Methods for Library Instruction. // Reference & User Services Quarterly, br. 3, 48(2009), str. 259-269. Usp. Lancaster, F. W. Indexing and abstracting in theory and practice. London : Facet Publishing, 2003. Str. 68-71. 15
PETKOVIĆ / MAJLINGER-TANOCKI 91
342
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
raspolaže standardima i pomagalima za izradu formalnoga i sadržajnog opisa u elektroničkom obliku. Razvoj standarda na internetu, kojemu bi knjižničarsko iskustvo u gradnji i korištenju indeksnih jezika pomoglo, nije novost. Dublin Core, kao opći standard za izradu opisa izvora informacija na internetu, također promiče korištenje nekih od postojećih pomagala knjižničarske struke. Kao rezultat takva pristupa, korištenje klasifikacije u pretraživanju omogućit će pronalaženje i pregledavanje izvora informacija iz mnogih različitih područja ljudske djelatnosti. Svrha predmetnoga kataloga oduvijek je bila omogućiti svakom korisniku knjižnice i knjižničaru koji sudjeluje u davanju kataložnih obavijesti, u kojim se dokumentima nalazi tekst o traženom predmetu. Svakako, vrlo je važno da knjižničari informatori obrazuju svoje korisnike o tome kako koristiti mrežni katalog te samostalno pretraživati isti.16 Rezultati predmetnoga pretraživanja ovisit će o kvaliteti prezentacije u pojedinom korisničkom sučelju, tj. o kvaliteti analitičke obrade dokumenta u pojedinim knjižnicama. Krajnji cilj pretraživanja jest dobivanje kvalitetnog dokumenta koji govori o traženom predmetu, a to će biti omogućeno kvalitetnom predmetnom i sadržajnom analizom dokumenata. Ukoliko korisnici ne poznaju funkcioniranje pedmetnog pretraživanja putem mrežnog kataloga kojemu pristupaju te ne razlikuju vrste pristupnica koje im stoje na raspolaganju, potrebno je za svaku mogućnost pretraživanja osigurati upute koje bi pomogle u odabiru. Tako korisnici trebaju znati koji će se rezultati iskazati u ovisnosti o odabiru pristupnica. U uvjetima mrežnoga pretraživanja knjižničnih baza podataka novonastale mogućnosti omogućuju bolji pristup predmetnim odrednicama. Predmetna pretraživanja, s korisničkoga stajališta, sukladna su rastućem broju informacija i podataka u različitim publikacijama te uočenom sve većem značenju znanja i informacija, kako u znanstvenom i tehnološkom razvoju, tako i u svakodnevnom životu. Razvoj i sve učestalija primjena predmetnog označivanja, što uvjetuje i razvoj predmetnoga kataloga, dobrim su dijelom povezani s izgradnjom knjižničnog sustava temeljenoga na informacijsko-tehnološkom razvoju. Izgradnja baze podataka za pojedina znanstvena područja uvjetovala je i pospješila načine i mogućnosti pretraživanja putem predmetnih pristupnica mrežnom katalogu.
Usp. Barbarić, Ana; Golub, Koraljka. Istraživanje upravljanja WebPAC-om u fakultetskim knjižnicama Sveučilišta u Zagrebu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske (2002), str. 2-6. 16
PETKOVIĆ / MAJLINGER-TANOCKI 92
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
342
Govoreći o predmetnom pretraživanju C. Long izradio je smjernice za oblikovanje sučelja WebPac-a o pristupačnosti i uputama za korisnike koje će poboljšati predmetno pretraživanje, a K. Golub citira ga u svom radu u kojem govori o predmetnom pretraživanju u knjižničnim katalozima s Web-sučeljem te navodi: Na početnoj stranici za pretraživanje trebale bi postojati obje mogućnosti pretraživanja, i zaključne riječi i za predmetne odrednice te bi trebale biti dovoljno istaknute. • Upute za pojedine mogućnosti pretraživanja trebale bi jasno opisati koja se vrsta pretraživanja provodi. • U opciji za ključne riječi potrebno je navesti koja će se polja iz bibliografskog zapisa pretraživati. • Korisnicima je pri pretraživanju po predmetnim odrednicama potrebno reći da pojmovi iz njihova upita za pretraživanje moraju odgovarati onima iz popisa predmetnih odrednica. • Predmetni sustav kataloga trebao bi imati izgrađen sustav uputnica. • Dobiveni zapisi trebali bi sadržavati hiperveze s predmetne odrednice na ostale zapise s istom predmetnom odrednicom. • Korisnikovi pojmovi za pretraživanje trebali bi u dobivenim zapisima biti posebno istaknuti. Iako su mogućnosti pretraživanja ponekad neiskorištene pa se korisnici i nadalje susreću s mnogim problemima, problemi su vezani uglavnom uz vještinu prevođenja zahtjeva, odnosno definiranja traženoga korisničkog zahtjeva na jezik kataloga. Osim jezika za pretraživanje, potrebno je poznavati ponašanje korisnika pri pretraživanju, a pri oblikovanju sučelja za pretraživanje uzeti u obzir znanje i vještine korisnika, osigurati upute, pomoć i povratnu informaciju na svakom koraku tijekom pretraživanja. Dakle, da bi korisnik što lakše dobio određenu, željenu informaciju, potrebno je proces pretraživanja oblikovati prema njegovim sposobnostima i zahtjevima, inače sustav nema svoju svrhu. Važno je pri svemu tome naglasiti kako je korisnička zajednica šarolika i sastoji se od više tipova ljudi, koji imaju različita saznanja, potrebe i različito se ponašaju u određenim situacijama pri pretraživanju informacija. Ako se promatraju korisnici akademskih i sveučilišnih knjižnica, vidljivo je da posjeduju različite razine znanja o korištenju knjižnica, od studenata na dodiplomskom studiju, koji posjeduju malo ili nikakvo znanje i iskustva te kompetencije u pretraživanju informacija, do znanstvenika koji su u pretaživanju i svojim
PETKOVIĆ / MAJLINGER-TANOCKI 93
342
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
zahtjevima znatno iskusniji. Kod pretraživanja je bitno da prepoznati ključne riječi, odnosno predmet koji je dijelom studentova područja interesa. Prepoznavanjem ključnih riječi student si može olakšati i ubrzati postupak pretraživanja.17 Osobe s tehničkim obrazovanjem imaju bolje rezultate pretraživanja – oni koji su studirali matematiku i prirodne znanosti bili su brži u pretraživanju, nego oni iz humanističkih znanosti.18 Pojedini korisnici pri pretraživanju i povlačenju informacija imaju i svoje određene, specifične načine pretraživanja, dok drugi mijenjaju ponašanje pri tome, ovisno o zadatku. Pojedini će prvo pravilno i iscrpno promisliti o oblikovanju upita, dok će drugi primijeniti pristup pokušaja i pogrešaka, pri čemu je cilj pretraživanja bolje oblikovanje upita. Pojedini korisnici istražuju, a pojedini se odlučuju za najizravniji put do cilja. Nekima će od njih određene funkcije biti razumljive i bez poteškoća će se snalaziti u danoj situaciji, dok će druga skupina ipak imati određene probleme s istim funkcijama istog sustava. Vrlo je bitno istaknuti kako su i informacijske potrebe različite, s mogućnošću stvaranja sve veće razlike među istima i inim potrebama, stoga je potrebno jasno utvrditi koje su mogućnosti i funkcije univerzalne i sami načini traženja informacija te kako će to biti primjenjivo na oblikovanje takvog informacijskog sustava koji će moći zadovoljiti potrebe korisničke skupine različita sastava. Dakle, uočljivo je, kako su potrebe, ponašanja i znanja korisnika nekog informacijskog sustava različita, što jasno nameće potrebu da u budućnosti sva oblikovanja sustava budu prilagođena svakom pojedincu Takvo se sučelje može oblikovati i temeljiti na različitim vrstama informacija prikupljenih o korisniku, kao što su njegova znanja o određenom području, vještine pretraživanja kojima vlada, njegove tipične potrebe pretraživana (preciznost), oblikovanje upita, jezik ako je sučelje višejezično, baze koje najčešće pretražuje s pripadajućim lozinkama i sl.19 Za oblikovanja sustava, najprimjerenijeg korisniku, da bi se iz njegova ponašanja moglo saznati što više o njemu, potrebno je prikupiti relevantne podatke, što je moguće
Usp. Poropat, Goran; Marušić, Martina; Štimac, Davor. Sustavno pretraživanje baza podataka. // Medicina Fluminensis 53, 4(2017), str. 455-458. URL: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=276247 (2019-08-29) 18 Golub, Koraljka. Predmetno pretraživanje u knjižničnim katalozima s web-sučeljem : magistarski rad. Zagreb : K. Golub, 2003. ([s. l. : s. n.]), str. 24. 19 Isto, str. 25. 17
PETKOVIĆ / MAJLINGER-TANOCKI 94
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
342
učiniti na različite načine, kao npr. izrada korisničkog profila pri prvom ulasku u sustav ili praćenjem njegovih postupaka pri traženju i povlačenju informacija. U konačnici, dobro i kvalitetno oblikovano sučelje trebalo bi sadržavati načine pretraživanja i dobivene rezultate iz prethodnih pretraživanja. Dakle, korisnici su ti čija bi ponašanja i potrebe bili ključni za oblikovanje sustava kojima pristupaju pri pretraživanju, a informacijski stručnjaci oni koji će ga pravilno s pomoću modela ponašanja korisnika oblikovati. Korisniku je svakako potrebno osigurati pomoć pri pretraživanju i postavljanju upita. Dugoročan bi cilj bio oblikovanje intuitivnih sustava u kojima se dodatna pomoć može svesti na najmanju moguću mjeru, dok se, kratkoročno gledano, može osigurati dodatno obučavanje i upute u pretraživanju, imajući na umu da to nije zamjena za dobro oblikovan sustav.20
Zaključak Svako se pronalaženje informacija temelji na interakciji korisnika s informacijskim sustavom. Korisnik postavlja upit koji se tipično sastoji od riječi koje se uspoređuju s pristupnicama u bazi podataka. Većina današnjih kataloga zahtijeva od korisnika određeni napor, što znači da korisnik mora preoblikovati i ponovno oblikovati svoje upite, sve dok ne dobije odovarajuće, željene rezultate. Karakteristike određenog korisnika, kao što su spol, dob, obrazovanje, iskustvo, istraživački stadij, istraživačko iskustvo, utječu na njegovo ponašanje. Dvije su glavne razine znanja pri pretraživanju: konceptualno znanje koje se odnosi na prevođenje informacijske potrebe u upit za pretraživanje i semantičko znanje koje se primjenjuje pri odabiru mogućnosti sustava. Tako su ponašanja korisnika pri pretraživanju usmjerena na semantičko znanje i tehničke vještine. Dakle, korisnici moraju znati prevesti svoju informacijsku potrebu u opis informacije koju traže, oslanjajući se pri tome na njihovo znanje o problemu. Korisnici imaju različita znanja o određenom sustavu kojim se služe, a samim time i različite potrebe pa je bitno da korisničko sučelje bude oblikovano, temeljeno i prilagođeno upravo prema zahtjevima i njihovim različitim potrebama i mogućnostima. Značajke svakog pojedinačnog korisnika uvelike utječu na njegovo ponašanje pri pretraživanju i povlačenju
20
Isto, str. 25.
PETKOVIĆ / MAJLINGER-TANOCKI 95
342
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1 (2019)
željenih informacija, a to određuje i oblikovanje pretraživačkog sučelja i sustava od strane informacijskih stručnjaka i samih ustanova koje pružaju informacijske usluge. Dakle, praćena korisnička ponašanja, pomoći će i omogućiti informacijskim stručnjacima oblikovanje informacijskog sustava na najkvalitetniji mogući način, primjeren svim korisnicima i njihovim potrebama. Literatura: Barbarić, Ana; Golub, Koraljka. Istraživanje upravljanja WebPAC-om u fakultetskim knjižnicama Sveučilišta u Zagrebu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske (2002), str. 2-6. Colson, Jeanie. Determining Use of an Academic Library Reference Collection. // Reference & User Services Quarterly, br. 2, 47(2007), str. 168-175. Discovery of user-oriented class associations for enriching library classification schemes. // Proceedings of the American Society for Information Science and Technology 39, 1(2002), str. 194203. Golub, Koraljka. Predmetno pretraživanje u knjižničnim katalozima s web-sučeljem : magistarski rad. Zagreb : K. Golub, 2003. ([s. l. : s. n.]) Gorman, M. Postojana knjižnica : tehnologija, tradicija i potraga za ravnotežom. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2006. Lancaster, F. W. Indexing and abstracting in theory and practice. London : Facet Publishing, 2003. Lasić – Lazić, Jadranka. Sadržajna obradba danas i pravci razvoja. // Predmetna obradba : ishodišta i smjernice : zbornik radova / uredile Jadranka Lasić-Lazić, Jelica Lešić, Jasna Petric. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 1998. Str. 23-32. Mikačić, Mira. Teorijske osnove sustava za predmetno označivanje. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1996. Poropat, Goran; Marušić, Martina; Štimac, Davor. Sustavno pretraživanje baza podataka. // Medicina Fluminensis 53, 4(2017), str. 455-458. URL: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=276247 (2019-08-29) Read, Eleanor J. Data Services in Academic Libraries. // Reference & User Services Quarterly, br. 3, 47(2007), str. 61-75. Rice, J. The hidden role of librarians. // Library Journal 114, 1(1989), str. 57-59. Robertson, Michael J. ; James G. Jones. Exploring Academic Library users' Preferences of delivery Methods for Library Instruction. // Reference & User Services Quarterly, br. 3, 48(2009), str. 259269. Tadić, Katica. Rad u knjižnici. Opatija : Naklada Benja, 1994.
PETKOVIĆ / MAJLINGER-TANOCKI 96
O SLAVONSKO-BARANJSKIM KNJIŽNICAMA / PUTEVIMA SVJETSKIH KNJIŽNICA
DVA DESETLJEĆA ČASOPISA KNJIŽNIČARSTVO (1997-2017) Merien Hadrović Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek merien@gskos.hr
Broj bibliografske jedinice
343
Prošlo je nešto više od dva desetljeća od izlaska prvog broja časopisa Knjižničarstvo : glasnik Društva knjižničara Slavonije i Baranje, a takav zanimljiv podatak ostavlja nam zadaću da se nakratko vratimo u povijest i podsjetimo se značajnih događaja i članova Društva koji su utjecali na razvoj onoga što Knjižničarstvo danas jest. Kao glasniku Društva, Knjižničarstvu su prethodili Rad Društva bibliotekara Slavonije i Baranje koje je izdavano u razdoblju od 1975. do 1985. godine, a za čije su izdavanje bili zaduženi Danka Vidović i Pavle Blažek. U narednom je razdoblju Upravni odbor Društva pokrenuo izdavanje Informacija Društva bibliotekara Slavonije i Baranje sa na čelu s Verom Erl. Informacije su zamišljene kao glasilo, donoseći vijesti o radu i napretku Društva i njegovih članova, a izlazile su u razdoblju od 1987. do 1991. godine. Nakon smirivanja ratnih događanja pokrenuta je inicijativa za izdavanjem stručnog glasila Društva te je na konstituirajućem sastanku Uredničkog odbora glasila Društva predložen sam naziv glasila Knjižničarstvo : glasnik Društva knjižničara Slavonije i Baranje. 22. svibnja 1997. godine objavljen je prvi broj, a članovi Uredništva bili su Kata Ivić, Dragutin Katalenac, Silva Pavlinić, Jasenka Bešlić, Vera Bulat, Vesna Burić, Ljuba Radman i Jelena Vukelić. Urednik prva četiri godišta bio je Dragutin Katalenac, urednica sedmog i osmog godišta, Silva Pavlinić, a naslijedila ju je Marina Vinaj, urednica od devetog do dvanaestog godišta. Sva godišta izdavana su u tiskanom obliku. Godine 2005. Knjižničarstvo se prvi put pojavljuje u elektroničkom obliku. Digitalizirani su pojedini članci za koje je Uredništvo pribavilo autorska prava. Nakon dugog niza godina i problema u izdavanju časopisa odlučeno je da se jedino rješenje problema krije u elektroničkoj verziji časopisa. U razdoblju od 2012. do 2016. godine nova urednica časopisa, Svjetlana Mokriš uz pomoć članice Uredništva Sande Hasenay, pokreće elektroničku inačicu časopisa te nastavlja s objavljivanjem osam godišta časopisa, opremivši časopis s predmetnim
HADROVIĆ 99
343
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
kazalom, kazalom autora, bibliografijom radova te klafikacijskim oznakama za recenzirane radove. Stručni i znanstveni radovi u časopisu vrednuju se sustavom dvostruke recenzije, a ostale rubrike časopisa O slavonsko-baranjskim knjižnicama, Prikazi i Osobne vijesti donose informacije o radu Društva i njegovih članova.
Slika 1.
Literatura: Spomenica Društva knjižničara Slavonije i Baranje : 1975.-2005. / [urednica Marina Vinaj]. Osijek : Društvo knjižničara Slavonije i Baranje, 2009. Skupštine Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema. URL: http://www.dksb.hr/dokumenti/skupstine/ (2019-10-29)
HADROVIĆ 100
STRUČNO USAVRŠAVANJE ZA KNJIŽNIČARE PUTEM ERASMUS+ PROGRAMA: PRIMJER USAVRŠAVANJA U KNJIŽNICI NA SVEUČILIŠTU NOVA DE LISBOA, LISABON, PORTUGAL Dino Radmilović Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek dinor@gskos.hr Srđan Lukačević Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek slukacevic@gskos.hr
Broj bibliografske jedinice
344
U razdoblju od 15. do 19. srpnja 2019. godine u sklopu ERASMUS+ programa za
nenastavno osoblje Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, iskoristili smo mogućnost stručnog usavršavanja na drugom sveučilištu s ciljem stjecanja novih znanja, vještina i kompetencija te stvaranja iskustva učenja u inozemnoj instituciji i razmjene informacija. Stručno usavršavanje obavljali smo u knjižnici na Fakultetu znanosti i tehnologije koja je dio Sveučilišta NOVA de Lisboa u Portugalu. Pokazalo se kako je ovo iskustvo bilo odličan temelj i prilika za istraživanje i upoznavanje s novom kulturom, ljudima i običajima. Stečeno iskustvo koristimo kao preporuku svima koji su u prilici odvažiti se i iskoristiti mogućnosti koje pruža ERASMUS+ program. Prvi smo dan proveli u upoznavanju s našim domaćinima koji su nas proveli kroz cijelu zgradu knjižnice.
LUKAČEVIĆ / RADMILOVIĆ 101
344
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
Odmah na samom početku ističemo najzanimljivije i ključne brojke vezane uz knjižnicu:
6500 m2
5 katova
391 radno mjesto za korisnike
40 odjeljaka za individualni rad
8 prostorija za grupni rad (potrebno ih je unaprijed rezervirati zbog velike potražnje)
3 prostorije za razne izložbe (puno se pažnje pridaje kulturi, podržava se rad mladih autora, onih renomiranih, domaćih i inozemnih)
1 konferencijska sala
1 kafić / kantina
3 spremišta
1 FabLab (o kojem će više biti riječi u nastavku)
+90 000 knjiga (2640 E knjiga)
+1400 časopisa
+1000 korisnika dnevno
LUKAČEVIĆ / RADMILOVIĆ 102
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
344
Upoznali su nas s programom "Knjižnica iznad knjiga" gdje je naglasak na kreativnosti i upravo ovdje do izražaja najviše dolazi njihova ljubav prema svim oblicima umjetnosti. Knjižnica na svakom koraku vrvi slikama, fotografijama, raznim umjetničkim postavima i sličnim umjetničkim izvedbama, nešto što se ne može ne uočiti. Portugalci žive umjetnost svaki dan, knjižnicu doživljavaju kao odličnu platformu za prezentiranje svojih radova, kulturu opisuju kao način odnosno stil življenja. Za kraj dana provedeni smo kroz sveučilišni kampus u sklopu kojega je knjižnica smještena. Drugi dan su nas uputili i pobliže upoznali s njihovim programom informacijske pismenosti koji provode u knjižnici s ciljem sustavnog obrazovanja korisnika. Program je namijenjen kako studentima tako i nastavnom osoblju, odaziv je odličan, a ni rezultati ne zaostaju. Korisnici pokazuju visok stupanj zainteresiranosti, u mogućnosti su samostalno pronaći ono što ih zanima, a za sve ostalo na raspolaganju imaju vrlo susretljive djelatnike knjižnice.
LUKAČEVIĆ / RADMILOVIĆ 103
344
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
Naš treći dan je prošao u vrlo ugodnom razgovoru o otvorenom pristupu gdje smo razmjenjivali svoja iskustva i razgovarali o budućnosti
otvorenog
pristupa
unutar
akademske zajednice. Domaćini su govorili o svojim iskustvima dobre prakse u otvorenom pristupu, a kod njih je to svakako program naziva PURE, najnoviji istraživački informacijski sustav. Podaci sadržani u PURE odnose se na istraživačko osoblje i njihove publikacije i informacije o aktivnostima. Sustav omogućuje stvaranje odnosa i udruženja između istraživačkih radova i rezultata, pružajući široku sliku istraživačke aktivnosti na razini pojedinca, odjela, istraživačke jedinice, akademske jedinice i sveučilišne razine. Sustav radi fantastično, mogućnosti su ogromne, a potencijal daljnje nadogradnje predviđen. U praksi i prilikom prezentacije, ne možemo se oteti dojmu da bi takav sustav trebalo implementirati na svakom sveučilištu. Četvrti dan stručnog usavršavanja nam je bio najdraži, naime u dogovoru s našim domaćinima dobili smo slobodno kako bismo se mogli zaputiti na cjelodnevni izlet u
LUKAČEVIĆ / RADMILOVIĆ 104
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
344
predivnu Sintru. Za one koji ne znaju puno o Sintri slijedi ukratko, za sve ostalo Google vam je prijatelj. Sintra je grad i istoimena općina u portugalskoj regiji Veliki Lisabon koja je zbog svog predivnog krajolika 1995. godine upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Predivno i vrijedno posjeta, ako ste u mogućnosti izdvojite i više od samo jednog dana, nećete požaliti.
LUKAČEVIĆ / RADMILOVIĆ 105
344
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
Posljednji dan smo proveli u ugodnom druženju i evaluaciji svega postignutog prethodnih dana. Nakon toga su nas upoznali sa zasebnim dijelom svoje knjižnice imena FabLab. Radi se o prostoru koji je namijenjen svim zainteresiranim korisnicima bez ograničenja na članove Sveučilišta. FabLab je otvoren studentima cijelog Portugala, učenicima, istraživačima, poduzetnicima ali i stranom znanstvenom osoblju. Na raspolaganju unutar prostora je nekoliko 3D printera, što malih što uistinu velikih, CNC stroj te brojni drugi korisni alati koji služe za radove na raznim projektima, istraživanjima ili bilo kojoj kreativnoj, znanstvenoj ili stručnoj izvedbi.
LUKAČEVIĆ / RADMILOVIĆ 106
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
344
Knjižnica je velika, planski građena zbog čega se na najbolji mogući način mogu iskoristiti sve aktivnosti, službe i usluge koje pruža. Također, važno je spomenuti, knjižnica izrazito puno energije ulaže u suradnji sa zajednicom. Bez obzira što je primarno fakultetska, njeni su korisnici uistinu šaroliki, kao uostalom i programi te radionice koji su namijenjeni svima. Ukoliko vam se ukaže prilika da na bilo koji način posjetite neku drugu knjižnicu u nekoj drugoj državi, iskoristite ju! Znanja, iskustva i prijateljstva koja ćete steći su neprocjenjiva i bit će vam neizmjerno od koristi u vašem budućem životu i radu. Nama je osobno ovaj ERASMUS+ program stručnog usavršavanja dao viziju budućeg djelovanja na naprednim poljima knjižničarstva, stručni i osobni razvoj, nadamo se kako će u budućnosti ovo iskustvo doprinijeti povećanju međunarodne suradnje, razmjeni i upoznavanju novih metoda rada.
LUKAČEVIĆ / RADMILOVIĆ 107
TJEDAN STRUČNOG USAVRŠAVANJA U SVEUČILIŠNOJ KNJIŽNICI U UTRECHTU Kristina Kiš Filozofski fakultet u Osijeku kmitric@ffos.hr
Broj bibliografske jedinice
345
Na Erasmus+ tjednu za gostujuće knjižničare iz zemalja Europske unije u Sveučilišnoj knjižnici u Utrechtu u Nizozemskoj sudjelovala sam u svibnju 2018. godine. Utrecht je poznat kao studenski grad, udaljen sat vremena vožnje vlakom od Amsterdama. Bilo je to zaista jedno vrijedno iskustvo jer sam posjetila knjižnice koje, ne samo da su izgledom futurističke, već i svojim službama i uslugama daleko više naginju digitalnom svijetu nego onom tradicionalnom, papirnom. U programu je sudjelovalo 10 knjižničara iz 8 zemalja – Malte, Austrije, Finske, Latvije, Francuske, Italije, Velike Britanije i Hrvatske. Tjedan je bio organiziran s ciljem intenzivnog stručnog usavršavanja knjižničara u polju otvorene znanosti, otvorenog pristupa znanstvenim publikacijama, upravljanja istraživačkim podatcima, digitalne humanistike i otvorenog obrazovanja. Erasmus+ tjedan održavao se u jednoj od dvije impresivne zgrade Sveučilišne knjižnice u Utrechtu. To je zgrada Uithof ili kako ju popularno zovu, “crna zgrada”, koja se nalazi u kampusu. Druga zgrada je “bijela zgrada” i nalazi se u samom centru grada. Naime, prvobitna Sveučilišna knjižnica je bila smještena u centru grada Utrechta od 1636. godine (nasljednica Gradske knjižnice iz 1584. godine). U ranom 19. stoljeća, prema naredbi nizozemskog kralja Louisa Bonapartea, zgrada se knjižnice fizički spaja s okolnim zgradama. Zbog širenja fonda, 2004. Sveučilišna knjižnica se dijeli na tradicionalnu “bijelu zgradu” i modernističku “crnu zgradu” na novoj lokaciji.
KIŠ 108
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
345
Fotografija br. 1. Zgrada Uithof ili “crna zgrada”, jedna od dvije zgrade Sveučilišne knjižnice u Utrechtu
Fotografija br. 2. Unutrašnjost zgrade Uithof
KIŠ 109
345
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
“Crna zgrada” ili Uithof zgrada sagrađena je 2004. godine s implementiranim zanimljivim dizajnerskim rješenjima. Primjerice, jedinstvena dizajnerska sjenila na prozorima se podešavaju automatski i to softverom koji prati trenutne vremenske uvjete. Zgrada je izvana sačinjena od pretežno staklenih površina, u crnoj boji koja prevladava izvana i iznutra, dok su podovi uglavnom bijeli, a knjižničarski pultovi crvene boje. U zgradi su ujedno i spremišta knjižnične građe na nekoliko lokacija, domišljato skrivena u crnim zidovima. Premda knjižnični fond broji impresivnih 4 milijuna knjiga, knjižnica je stavila naglasak na sjedeća mjesta za studente, odnosno na prostor čitaonice. Tako šetajući knjižničnim prostorom imate osjećaj prostranosti i otvorenosti jer veći dio prostora zauzimaju mjesta za rad korisnika, dok je u slobodnom pristupu “samo” oko milijun i pol knjiga.
Fotografija br. 3. Pultovi za samostalno zaduživanje i razduživanje građe Prvi dan programa imali smo priliku poslušati kratke prezentacije svakog od sudionika Erasmus+ tjedna. Izlaganja su bila vezana uz knjižnicu iz koje knjižničar/ka dolazi, kao i uz područje za koje je specijaliziran/a. S obzirom da su sudionici uglavnom dolazili iz velikih sveučilišnih knjižnica, opisivali su knjižnice koje imaju posebne odjele za otvorenu znanost i primjerice, urede za upravljanje repozitorijima. Sukladno tome, njihova zanimanja nisu bila samo knjižničarska već npr. službenici za istraživačke podatke i koordinatori repozitorija. Ipak, premda sudionici po zanimanju i obrazovanju
KIŠ 110
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
345
nisu bili isključivo knjižničari, njihovi uredi i odjeli su u pravilu smješteni u okvire sveučilišnih knjižnica.
Fotografija br. 4. Jedan od sastanaka s voditeljicom knjižnice o najaktualnijoj temi u Nizozemskoj znanosti - otvorena znanost Drugi smo dan slušali izvrsno predavanje o otvorenom pristupu predavača Jeroena Sondervana, izdavačkog savjetnika, te Jana de Boera, predmetnog stručnjaka u društvenim znanostima. Naglasili su kako su teme otvorenog pristupa znanstvenim publikacijama i otvorene znanosti vrlo aktualne na Sveučilištu u Utrechtu, ali i u cijeloj Nizozemskoj znanosti. Ne samo da se o tom području informacijskih znanosti govori, već se riječi provode u djelo. Nacionalna je politika usmjerena na otvoreni pristup znanstvenim podacima i publikacijama, a tako i politika Sveučilišta u Utrechtu, koje si je zadalo cilj da će do 2020. svi znanstveni i stručni članci Sveučilišta u Utrechtu biti u otvorenom pristupu. U tom duhu knjižnica zaista pomaže otvorenu znanost. Uz politiku otvorenog pristupa, predavači su predstavili i razvijeni inkubator model za izdavanje znanstvenih i stručnih časopisa. Inkubator u sastavu Sveučilišne knjižnice potpomaže znanstvene i stručne časopise kroz prvih 6 godina, i to i financijski i prostorom, dok se potpuno ne uzdignu i ne osamostale.
KIŠ 111
345
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
Također, odlično predavanje Jeroena Bosmana, predmetnog stručnjaka iz područja geoznanosti i Stephanie Paalvast, stručnjakinje za knjižnične zbirke. Na primjerima su vrlo zanimljivo prikazali važnost i razlike između bibliometrije i altmetrije te uputili na nekoliko mrežno dostupnih alata za olakšavanje posla informacijskih stručnjaka pri izradi bibliometrijskih i altmetrijskih izvješća. Također, slušali smo i vrijedna izlaganja o pravima izdavanja u otvorenoj znanosti. Treći dan Eramus+ tjedna slušali smo zanimljivo predavanje Tesse Pronk koja je u Knjižnici zaposlena na poziciji “Data Specialist” i Otta Langea koji je “Metadata Specialist”. Stručnjaci za (meta)podatke su nam prezentirali ustrojstvo i način funkcioniranja Sveučilišta u Utrechtu, položaj u politici otvorene znanosti te svoje položaje i uloge u Sveučilištu kao stručnjaka u svojim područjima. Istaknuli su kako je Knjižnica važna karika pri ostvarenju ciljeva Sveučilišta u trenutno najaktualnijoj temi, a to je otvorena znanost. Djelatnici Knjižnice koji izravno rade na otvorenoj znanosti su “Open Science Manager”, “Data Specialist”, “Metadata Specialist”, “Data Manager For Your Project” te okosnica, djelatnici ureda “University of Utrecht Data Management Support”. Neobična pozicija “Data Manager For Your Project” znači da su za početak zaposlena dvojica “Data Managera” kojima je isključivi prioritet rad na projektima istraživača, odnosno bave se upravljanjem istraživačkim podacima- oni ih prikupljaju s nekoliko lokacija, prenose, pročišćavaju, označavaju, arhiviraju na sigurnu lokaciju te omogućuju pristup. Dakle, bez obzira što rade posao “van knjižnice”, oni su zaposlenici Knjižnice. Na daljnjim radionicama, seminarima i predavanjima predstavljene su različite teme vezane uz službe i usluge Sveučilišne knjižnice u Utrechtu. Istaknuto je kako se ulaže trud da se održi izravan kontakt između Knjižnice i pojedinih fakulteta na Sveučilištu. U svrhu jasne i nedvosmislene komunikacije te prevladavanje fizičke udaljenosti Knjižnice od fakulteta, uloženo je u edukaciju predstavnika pojedinih fakulteta po pitanju otvorene znanosti da bi mogli uputiti znanstvenike i istraživače tijekom istraživačkog procesa u mogućnosti koje nudi Knjižnica. Također, uložili su znatna sredstva u online seminare i tečajeve za primjerice pisanje DMP-a ili “Data Management Plana”. Od usluga za studente imali smo se priliku upoznati s “Utrecht Centre for Academic Teaching” i “Skillslab” službe čiji uredi “stanuju” u Knjižnici i nude usluge studentima. Osoblje tih ureda nisu zaposlenici Knjižnice nego Sveučilišta i primarno se financiraju iz projekata. Zanimljivost i inovativnost Sveučilišne knjižnice u Utrechtu su paleta službi i usluga za znanstvenike,
KIŠ 112
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
345
nastavnike i studente koje nisu izravno njihove, ali koriste prostor Knjižnice u svrhu što raznovrsnije i kvalitetnije usluge na korist svim sudionicima obrazovnog procesa. I za kraj ovog eseja nekoliko fotografija prekrasnog gradića Utrechta, centra studentskog života najvećeg sveučilišta u Nizozemskoj.
KIŠ 113
VIJESTI IZ KNJIŽNICA
STRUČNI SKUP S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM PRIČA (IZ) MOJE KNJIŽNICE Marija Kretić Nađ Gradska knjižnica Beli Manastir gradska.knjiznica.bm@os.t-com.hr
Broj bibliografske jedinice
346
U Mjesecu Hrvatske knjige, a uoči Dana hrvatskih knjižnica i Dana grada Belog Manastira Gradska knjižnica Beli Manastir, Središnja knjižnica Mađara u RH organizira stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem. Prvi je stručni skup održan 11. studenoga 2016. godine u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru pod nazivom Knjižnice i kontinentalni turizam s ciljem aktualizacije i osvješćivanja uloge knjižnica u javnom životu i doprinosu turističkoj ponudi u kontinentalnoj Hrvatskoj. Drugi je stručni skup Predškolci i knjižnica održan 10. studenoga 2017. godine u Kneževim Vinogradima, a tema je odabrana radi praćenja promjena u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja, pojave potencijalno nove skupine malih korisnika, novih mogućnosti dječjih odjela te povezivanja knjižničara, odgajatelja i učitelja. Zanimanje: knjižničar bio je naziv trećeg po redu stručnog skupa 9. studenoga 2018. godine kojim se željelo potaknuti na pozitivan odnos prema svakodnevnom poslu, podsjetiti na ljubav prema izabranom zanimanju i istaknuti pozitivne aspekte učinkovitog obavljanja knjižničarske djelatnosti. Svi su stručni skupovi bili popraćeni tiskanim zbornikom radova, a knjižničari iz različitih vrsta knjižnica Hrvatske, Mađarske i Srbije imali su priliku kroz pozvana i prijavljena izlaganja te primjere dobre prakse predstaviti svoj rad, knjižnice, fondove, programe, projekte i slično. Četvrti po redu stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem pod nazivom Priča (iz) moje knjižnice održan je 7. i 8. studenoga 2019. godine u Kneževim Vinogradima. Organizacijom skupa željeli smo omogućiti kolegama knjižničarima da za promjenu priče ne posuđuju, ne kupuju, ne katalogiziraju, nego ih ispričaju. Knjižnice su zamišljene kao glavni akteri ovog skupa, a knjižničari kao pripovjedači povijesti i sadašnjosti, aktive i pasive, svega onoga uhvatljivoga i neuhvatljivoga u knjižničnim prostorima. Iako je stručni skup prvobitno bio zamišljen kao jednodnevan, zbog velikog broja prijavljenih
KRETIĆ NAĐ 115
346
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
izlaganja proširili smo ga na dvodnevno događanje. Skupu je prisustvovalo stotinjak sudionika iz narodnih, školskih, visokoškolskih i specijalnih knjižnica Hrvatske, Mađarske, Srbije, a pridružili su nam se i kolege iz udruge mađarskih knjižnica iz Slovačke. Stručni je skup bio popraćen izložbom plakata Radne grupe za manjinske knjižnice Hrvatskoga knjižničarskog društva Središnje knjižnice nacionalnih manjina u RH i izložbom fotografija Gradske knjižnice i čitaonice Požega koja je nastala u sklopu projekta Knjiga svaki dan. Predsjednica Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema Marija Čačić i Ljiljana Krpeljević, voditeljica Razvojne matične službe Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek otvorile su skup i pozdravile sudionike. Svih 37 prijavljenih izlaganja objavljeno je u tiskanom zborniku radova. Aleksandra Šutalo iz Gradske knjižnice i čitaonice Požega predstavila je projekt Knjiga svaki dan i njegovu provedbu s posebnim osvrtom na odnose s javnošću. Rita Fleis iz Gradskog muzeja Subotica prezentirala je knjižničare u ulozi zavičajnih stvaratelja. Iz iste ustanove došla je i Dóra Hicsik koja je otkrila kakva blaga skriva muzejski ormar, odnosno predstavila je zbirku 85 svezaka knjiga Vincea Zomborcsevicsea. Silvija Šokić ispričala je priču knjižnice smještene u dvorcu, priču Hrvatske narodne knjižnice i čitaonice Našice. Iz Biblioteke „Gligorije Vozarović“ iz Sremske Mitrovice kolegica Moravka Todić u kratkim je crtama predstavila život i rad Gligorija Vozarovića po kojemu njezina knjižnica nosi ime. Anita Tufekčić iz OŠ „Antun i Stjepan Radić“ iz Gunje i Biljana Krnjajić iz OŠ Siniše Glavaševića iz Vukovara ispričale su priču o digitalnom pripovijedanju, a Dragana Petrić i Dušanka Papić iz Narodne biblioteke „Veljko Petrović“ iz Bačke Palanke predstavile su knjižnicu kao vodič za kreativno odrastanje tinejdžera. Vještine profesionalne, ali i osobne komunikacije u pomoći korisnicima pri odabiru knjiga na posudbenom odjelu predstavile su Helena Omerović i Jelena Cvetić iz Gradske Biblioteke Subotica. Opseg rada školske knjižničarke u okviru kurikularne reforme „Škole za život“ izložila je Ankica Karakaš Radošević, knjižničarka OŠ Đakovački Selci i OŠ S. S. Kranjčević iz Levanjske Varoši. Povijesnu priču školske knjižnice Osnovne škole Josipa Kozarca u Vinkovcima ispričala je kolegica Jelena Cvrković, dok je Vera Mihailović iz Gradske biblioteke u Novom Sadu kratkom igranom snimkom kazališne predstave u kojoj glume djeca predstavila tipove korisnika knjižničnih usluga. Ekološke teme zelenih knjižnica predstavile su Vlasta Pavlović Elez iz OŠ Bartola Kašića u Vinkovcima, kao i Ljubica Nedić i Nikolina Milanović s Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Osijek. Dunja Brkin Trifunović iz Narodne biblioteke Jovan Popović u
KRETIĆ NAĐ 116
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
346
Kikindi govorila je o prenatalnom čitanju, a Sonja Šimić iz Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci o preprekama kao mogućnostima, snazi i poticaju. Iz Županijske knjižnice Katona Józsefa kolegica Márta Koleszár predstavila je projekt pričanja narodnih priča koji se već trideset godina provodi u njihovoj knjižnici. O promociji knjižnice u svrhu poticaja čitanja izlagala je Kristina Perić iz OŠ „August Cesarec“ u Ivankovu, dok je Dóra Egyházi predstavila istraživačko izvješće o mađarskim knjižničarima u Slovačkoj. Borka Beuković Ćosić i Dragana Nešković iz knjižnice u Sremskoj Mitrovici predstavile su najstarije knjige i govorile o povijesti fonda u svijetlu kulturnog naslijeđa Srba i Hrvata u Biblioteci „Gligorije Vozarović“, a posljednje izlaganje prvog dana stručnog skupa nosilo je prigodan naziv Iz knjige na stol u okviru kojega su Anđelka Blažević i Kristina Podgornik predstavile primjer dobre prakse Gradske knjižnice i čitaonice Đakovo u razvoju društvene i obrazovno proaktivne uloge knjižnice. Drugi dan stručnog skupa trebao je započeti izlaganjem Sanje Galic iz III. gimnazije Osijek, no zbog spriječenosti kolegice radni smo dio započeli Sa mladima na putu eurointegracija, izlaganjem Biljane Davidovski iz Narodne biblioteke Užice i Nine Radenković iz Narodne biblioteke „Stefan Prvovenčani“ Kraljevo. Marija Klasić Petrović iz Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti u Osijeku predstavila je knjižnicu kao košnicu ideja i aktivnosti, dok su Katarina Jablanović i Miša Milosavljević iz knjižnice u Kraljevu ispričali priču o proslavi jubileja Karanovačke čitaonice. Obiteljske knjižnice – tragovi osječke prošlosti naziv je izlaganja Marine Vinaj i Ivane Knežević Križić iz Muzeja Slavonije, a o knjižnici Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu više se može pročitati u zborniku radova sa stručnog skupa, jer je kolegica Andrijana Ristić bila spriječena doći. Kolegica Zrinka Radanović iz knjižnice OŠ Vijenac u Osijeku izlagala je rad pod nazivom Bit(na) knjižnica, a kolegica Jadranka Božić iz Narodne biblioteke Srbije u svom se radu osvrnula na roman Antonia Iturbea i značaju knjiga i u najtežim vremenima. Školska knjižnica – mjesto inspiracije i kreacije novih priča naslov je izlaganja Irene Bando iz OŠ Jagode Truhelke u Osijeku, dok su Jasmina Živanović i Danica Vuković-Stojković iz Narodne biblioteke „Radislav Nikčević“ iz Jagodine pisale o gimnazijalcima i pomoći knjižničara u realizaciji kazališne predstave. Tihomir Dunđerović iz OŠ Bilje iz Bilja predstavio je radionice kreativnog pisanja poezije, a s Građevinskog i arhitektonskog fakulteta Osijek Vesna Zobundžija i Elizabeta Dragun selfie kutak u knjižnici. Dugogodišnji projekt Biblioteke grada Beograda čitateljska značka kao priča o ljepoti čitanja izložila je
KRETIĆ NAĐ 117
346
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
kolegica Milanka Babić Vukadinov, a edukativni program kraljevačke knjižnice i lokalnih škola kolegica Vesna Andrijašević. Marijana Kuna knjižničarka u OŠ Popovac i OŠ „Matija Gubec“
Čeminac izlagala je o „cik-cak“ metodi u profesionalnom razvoju školske
knjižničarke, dok je Marija Purgar iz OŠ „Grigor Vitez“ Osijek predstavila primjere dobre prakse pripovijedanja narodnih priča i bajki. Rad Priče (iz) moje knjižnice Marine Čalić Polegubić iz Gradske knjižnice „Juraj Šižgorić“ iz Šibenika, nažalost nismo imali prilike poslušati zbog spriječenosti kolegice. Održavanje stručnog skupa podržano je od strane Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a sponzorstvom su pridonijeli i Školska knjiga, Hrvatska sveučilišna naklada, Hena com d.o.o., Hoću knjigu, Baranjska čistoća d.o.o., te osječka književnica Antoaneta Klobučar. Prvi dan stručnog skupa završili smo posjetom Parku prirode Kopački rit, a završetak je drugog dana bio posvećen zaključcima i druženju sudionika u ugodnoj atmosferi. Razmjena iskustava, upoznavanje i održavanja kontakata knjižničara iz različitih vrsta knjižnica, uz stručna izlaganja, osnovne su vrijednosti belomanastirskog stručnog skupa i osnovni razlog njegovog održavanja. Pohvale koje Gradska knjižnica Beli Manastir prima zbog njegove organizacije, pohvale su svim sudionicima koji na stručni skup dolaze te mu doprinose svojim stručnim radovima, izlaganjima, prezentacijama i ugodnim ozračjem. Ukoliko financijske mogućnosti budu povoljne 2020. godine namjeravamo obilježiti prvih 20 godina 21. stoljeća u knjižničarstvu te kroz isključivo pozvana izlaganja na stručnom skupu dobiti komparativni pregled knjižničarstva u Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji kao i planove za budućnost. Nadamo se kako će tema biti zanimljiva što većem broju knjižničara i kulturnih djelatnika, te kako ćemo se nastaviti ugodno družiti u godinama koje slijede.
KRETIĆ NAĐ 118
APLIKACIJA ZA EVIDENTIRANJE KORIŠTENJA GRAĐE I USLUGA U ČITAONIČKIM PROSTORIMA GISKO-A Svjetlana Mokriš Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek marendic@gskos.hr Katica Rakovac Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek kata@gskos.hr
Broj bibliografske jedinice
347
Marijana Špoljarić Kizivat Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek mspoljaric@gskos.hr
U Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek izrađena je 2015. godine aplikacija za evidentiranje korištenja Studijske čitaonice, a vezano uz korištenje prostora, korištenje knjižnične građe te rad na računalima. Od 1. srpnja 2015. godine do 1. srpnja 2016. godine aplikacija je testirana u svakodnevnom radu na Studijskoj čitaonici Knjižnice. Tijekom testnog perioda uočeni su određeni nedostaci i identificirane promjene koje bi bilo nužno učiniti kako bi aplikacija bila funkcionalnija i jednostavnija za uporabu. Tijekom 2017. godine, djelomično financirana iz sredstava Ministarstva kulture Republike Hrvatske, izvršena je nadogradnja postojeće aplikacije. Nadogradnja aplikacije izvršena je u skladu s uočenim nedostacima tijekom testnog perioda, a omogućila je i njezino implementiranje u ograncima Knjižnice (ogranci Donji grad, Jug 2, Industrijska četvrt, Retfala) te u Austrijskoj čitaonici i American Corneru. Na taj način objedinjeni su podaci o tome koliko i na koji način sve čitaoničke prostore Knjižnice upotrebljavaju korisnici. Produkcijska faza započela je 1. siječnja 2018. godine. Aplikaciju je izradio izv. prof. dr. sc. Boris Badurina u suradnji s knjižničarima i djelatnicima Službe za informatičku potporu GISKO-a. Aplikacija je povezana s knjižničnim programom CROLIST u realnom vremenu i iz programa povlači podatke o korisnicima – ime i prezime, broj korisnika, istek članstva, vrstu korisnika i internu
MOKRIŠ / RAKOVAC / ŠPOLJARIĆ KIZIVAT 119
347
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
klasifikaciju. Korisnika se iz evidencije može odjaviti ili obrisati, mogu se izmijeniti upisani podaci o korisniku, a odjava se može poništiti.
Slika br. 1
Slika br. 2
Slike br. 1 i 2: Odabir čitaonice, prijava korisnika, evidentiranje korištenja građe i usluga Statistika može biti prikazana samo za jednu ili za više čitaonica, a parametri prema kojima se vodi su: 1. Spol: muški, ženski 2. Interna klasifikacija: VŠS, VSS, umirovljenik, udruge, učenik srednje škole, učenik osnovne škole, student, stariji od 65 godina, SSS, odjel GISKO, NSS, mr.sc., dr.sc., dijete predškolskog uzrasta
MOKRIŠ / RAKOVAC / ŠPOLJARIĆ KIZIVAT 120
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
347
3. Kategorije korisnika: skupni/ustanova, privremeni 1 mjesec, privremeni 1 dan, popust učenici, student, djeca, popust osnovni korisnici, počasni, odjel/služba GISKO, obiteljski, djelatnik GISKO, djeca, redovni učenici i student, umirovljenici, osnovni 4. Resursi: prostor, građa, računalo 5. Građa: AV građa, časopisi, knjige, novine, ostalo Parametri od 1-4 prikazuje se u statistici za broj dolazaka i broj individualnih krosinika, a parameter pod brojem 5 za broj posudbi i ukupno primjeraka.
Slika br. 3: Odabir vremenskog perioda i čitaonice za koju će statistika biti prikazana
Parametar Interna klasifikacija u statistici se prikazuje na sljedeći način (Slike br. 4, 5 i 6) :
Slika br. 4
MOKRIŠ / RAKOVAC / ŠPOLJARIĆ KIZIVAT 121
347
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
Slika br. 5
Slika br. 6
MOKRIŠ / RAKOVAC / ŠPOLJARIĆ KIZIVAT 122
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
347
Parametar Građa u statistici se prikazuje na sljedeći način (Slike br. 7, 8 i 9) :
Slika br. 7
Slika br. 8
Slika br. 9
Statističke podatke moguće je ispisati u formatima PNG, JPG, SVG I PDF te pohraniti u formatima CSV, XLSX I JSON.
MOKRIŠ / RAKOVAC / ŠPOLJARIĆ KIZIVAT 123
STRUČNA PREDAVANJA ZA ČLANOVE DRUŠTVA U 2019. GODINI Marijana Špoljarić Kizivat Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek mspoljaric@gskos.hr
Broj bibliografske jedinice
348
Društvo knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema i Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek i u 2019. godini nastavili su s organizacijom stručnih predavanja za knjižničare, studente informatologije i sve zainteresirane korisnike. Predavanja su organizirana tematski u skladu s anketom koja je provedena u 2017. i 2018. godini. Tada je 35% anketiranih članova pokazalo interes za temu rada s djecom i mladima, 20% za predmetnu obradu, a 14 % interes za organizaciju predavanja iz UDK. Stoga je prvi ciklus bio posvećen dječjoj knjizi i radu u dječjim knjižnicama. 25. travnja 2019. održano je predavanje Jennifer M. Miskec “How to analyze children’s literature as cultural artifacts”. Jennifer M. Miskec profesorica je dječje i omladinske književnosti na Sveučilištu Longwood, a trenutno na Fulbright stipendiji u Zagrebu. Predavačica je na drugačiji način govorila o iščitavanju slikovnice Fancy Nancy autorice Jane O'Connor i ilustratorice Robin Preiss Glasser. U Hrvatskoj je prevedeno pet slikovnica u razdoblju 2007. do 2009. godine, dok je u Americi imala na desetke izdanja, preradbi i jako je popularna već dugi niz godina. Raspravljalo se o teškoćama koje se javljaju pri prijevodima slikovnica, na kakav se način djeci prikazuje materijalizam, kako su prikazani materijalni objekti i hrana, kakvi su obiteljski odnosi. S obzirom na brojne moguće preradbe djela, slikovnica se može promatrati u kontekstu knjižnične zbirke. Otvoren je niz pitanja, od toga koliko naizgled jednostavna slikovnica nosi sa sobom skrivenih poruka, kodiranih formi i ideala, koje vrijednosti prenosi svijet Fancy Nancy, te kako se u njoj kao popularnom međunarodnom proizvodu predstavlja Amerika kao „autentična“ neameričkim čitateljima. Bio je to pogled na slikovnice iz drugoga kuta. Koja i kolika je tu uloga knjižničara u odabiru građe za najmlađe korisnike, interpretaciji i krajnjoj ocjeni?
ŠPOLJARIĆ KIZIVAT 124
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
348
Ostajući na području dječje knjige, 20. svibnja 2019. organizirano je drugo stručno predavanje „Sadržajni pristup građi namijenjenoj djeci i mladima: teorijski aspekti” koje je održala doc.dr.sc. Drahomira Cupar s Odjela za informacijske znanosti, Sveučilišta u Zadru. Predavanje je prvotno bilo pozvano izlaganje u travnju u Zagrebu na skupu Sadržajna obrada i klasifikacija građe u dječjoj knjižnici. Za ovu je priliku predavanje prošireno primjerima. Predavanje je okupilo veliki broj pretežno školskih knjižničara koji su izravno vezani uz problematiku, a nemaju uvijek prilike ići na skupove. Predstavljena je problematika signiranja građe na dječjim odjelima. Teorijski je promišljano kako na najbolji način označiti slikovnice, igračke, video igre i drugu građu namijenjenu djeci i mladima, kao i roditeljima, te kako istaknuti teme i motive koji zanimaju čitatelje. Knjižničari su na predavanju upoznati sa svjetskim trendovima i aktualnim promjenama u školskim i narodnim knjižnicama. Istaknuti su norveški, nizozemski i slovenski primjeri te uspoređeni s praksom u hrvatskim knjižnicama. Kao dobar početak navedena je sadržajna klasifikacija koju rade u Knjižnicama grada Zagreba. Važno je uvijek sve prikazati u online katalogu. Potreban je novi pristup i izrada (novoga) sustava za označavanje. Predavačica kao predsjednica Komisije za klasifikaciju i predmetno označivanje pozvala je zainteresirane knjižničare za sudjelovanje u projektu.
Slika 1. Predavanje „Sadržajni pristup građi namijenjenoj djeci i mladima: teorijski aspekti”
ŠPOLJARIĆ KIZIVAT 125
348
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
Već je uobičajeno da članovi Društva nakon obilazaka knjižnica u inozemstvu održe predavanje o radu knjižnica i iznesu svoje dojmove ili pišu prikaze za časopis „Knjižničarstvo“, glasnik Društva. Tako je Ana Bortić, magistra informatologije, 20. svibnja 2019. predstavila knjižnice Japana, Tokyo Metropolitan Library, National Diet Library i International Library of Childrens Literature. Knjižničari su upoznati s kulturnim i arhitektonskim posebnostima knjižnica. Kolegica se posebno osvrnula na besplatne članarine, izrade iskaznica (izrađuju se odmah, u jednoj knjižnici je to samo kartica s brojem, bez imena), radno vrijeme (većinom do 21 sat, subotom duže, nedjeljom isto rade pojedine knjižnice, u kalendaru su posebno označeni dani kada knjižnica ne radi u kojima je jedan dan mjesečno predviđen za kratku reviziju). Na predavanju je istaknuto koliko pismo i jezik (ne)predstavljaju barijeru korisnicima i stranim posjetiteljima pri stručnim posjetima knjižnicama. Japanske su knjižnice doista važna mjesta kulture i susreta. Nakon ljetne stanke, nastavak cjeloživotnog obrazovanja članova Društva bio je s područja suvremenih promjena obrade građe. 22. studenoga 2019. godine održana je radionica “Pravilnik za opis i pristup: omeđena i serijska građa”. Radionicu su vodile Sonja Pigac i Elia Ekinović Micak iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Na njoj se 40ak knjižničara iz narodnih, visokoškolskih i specijalnih knjižnica, članova Društva upoznalo sa novim Pravilnikom za katalogizaciju i najvećim razlikama u odnosu na dosadašnji način opisa te praktičnim primjerima kako u Pravilniku pronaći odredbe za opis omeđene i serijske građe. Pravilnik je još uvijek u nastajanju i doradi te bi po završetku trebao zamijeniti dosadašnji Pravilnik i priručnik za izradbu abecednih kataloga Eve Verone koji je u knjižnicama u Hrvatskoj i drugim zemljama bivše Jugoslavije na snazi od 1960-ih godina. Po novome će se Pravilniku moći stručno obrađivati sve vrste građe u trima baštinskim ustanovama, knjižnicama, arhivima i muzejima. Novi je pravilnik zamišljen kao standard za sadržaj podataka o svim vrstama građe bez obzira na medij, način objavljivanja i sl. Kako su članovi već ranije istaknuli, ovakva vrsta informativnih stručnih predavanja im je jako korisna. To im je prilika za besplatno stručno usavršavanje i razmjenu ideja, iskustava i primjera dobre prakse. Stoga će Društvo nastaviti djelovati u tome smjeru.
ŠPOLJARIĆ KIZIVAT 126
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
, Slika 2. Radionica “Pravilnik za opis i pristup: omeđena i serijska građa”.
ŠPOLJARIĆ KIZIVAT 127
348
OCJENE I PRIKAZI
HIBERT, MARIO. DIGITALNI ODRAST I POSTDIGITALNA DOBRA : KRITIČKO BIBLIOTEKARSTVO, DISRUPTIVNI MEDIJI I TAKTIČKO OBRAZOVANJE. ZAGREB : MULTIMEDIJALNI INSTITUT : INSTITUT ZA POLITIČKU EKOLOGIJU, 2018. Ivana Turk Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek turki@gskos.hr
Broj bibliografske jedinice
349
Autor Mario Hibert već se dugi niz godina, kao docent na Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Sarajevu bavi teorijom knjižničarstva, te kroz svoj rad sažet u doktorskoj disertaciji Kritičko bibliotekarstvo: moguća paradigma informacijskog društva, a zatim 2018. i u knjizi Digitalni odrast i postdigitalna dobra kuje termin kritičkog bibliotekarstva. Autor na samome početku nudi čitatelju osnovnu terminologiju i smješta problematiku svoje publikacije u kontekst: navodi kako knjižničarska kultura nije nemoćna, bespomoćna i bezlična te sam predlaže kako dijelovi knjige mogu biti prihvaćeni kao uputnice u alternativne prakse pozajedničenja (eng. commoning), koje, u teoriji odrasta (eng. degrowth) „označavaju imaginarij izlaska iz okvira kapitalizma“. Autor navodi da kritičko bibliotekarstvo, disruptivni mediji i taktičko obrazovanje čine fleksibilan metodološki trokut za dijalog sa tehno-oportunizmom nove „društvenosti“. U uvodnom poglavlju autor suočava koncepte demokratizacije znanja i neoliberalnog digitalizma, odnosno kapitala temeljenog na digitalnome. Navodi ulogu medija u društvu, ali još više i važnost uloge samih ljudi u kreiranju medijskih sadržaja. Kroz studiju autor naglašava nužnost kritičkog bibliotekarstva. Ta se nužnost nekada očitovala inkluzijom svih marginalnih skupina, odnosno literature, tako se očituje i danas u stavljanju naglaska na humanizam unutar digitalnog doba. Autor također konstatira kako nije moguće očekivati da knjižničari odjednom („preko noći“) postanu računalni inženjeri, što bi onemogućavalo njihovo razumijevanje, tj. snalaženje u novim odnosima informacijskih potreba korisnika i računalnih tehnologija. U drugom se poglavlju autor dotiče pedagogije kritičkog bibliotekarstva, odnosno samim promjenama koje donose moderne tehnologije i njihovog utjecaja na struku. Citira Jessieja Sheru koji je napomenuo kako svaki puta kada je društvo zbunjeno u pitanju kojim
TURK 129
349
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
smjerom se želi razvijati, funkcija knjižnice prestaje biti jasno definirana. Opravdano, autor smatra kako tranzicija ka informacijskom društvu i umreženom znanju knjižnice i knjižničare stoga nije samo dovela do konfuzije kada je u pitanju prilagođavanje imperativima informatizacije (kako bi se organizacijom i pristupom elektronskim izvorima zadovoljile informacijske potrebe nove generacije korisnika), već je struku također suočila s važnostima
promišljanja zadaća knjižnica da se kao institucije
demokratske odgovornosti zalažu za izgradnju otvorenog društva te iskazuju vjerodostojnost osiguravanjem slobodnog pristupa informacijama, braneći, poštujući i prepoznavajući inkluzivne, pluralističke, nediskriminatorne principe življenja u pluralnom građanskom društvu. Tradicionalni koncepti pismenosti, učenja i znanja te procedure i prakse koje se provode u knjižnicama, prema autoru nedovoljno pojašnjavaju trenutne i aktualne okolnosti (koje su pritom socijalne, kulturne i ekonomske) te je većina praksi informacijskog opismenjavanja nedostatna. Spominje se stoga prijelaz na postmodernu epistemologiju kao temelj preoblikovanja tradicionalnih pojmova knjižničarskog diskursa – knjižnice, knjižnične informacije, knjižničara, korisnika i konteksta. Autor u trećem poglavlju primjećuje promjene sa stare paradigme klasične ekonomije u novu, kulturnu ekonomiju kasnog kapitalizma. Kroz besplatno kreiranje online sadržaja nastaje živi kapital i svaki element interneta može se izmjeriti i pretvoriti u vrijednost. Takve disruptivne tehnologije postavljaju izazov pred tradicionalne sustave rada i socijalne sigurnosti. Autor tvrdi da nastaje nova mantra individualnih online poduzetnika nasuprot starih monopolista kao čuvara kapitala. Hubert tvrdi da sveopća prisutnost računalnih tehnologija ima dubok utjecaj na čitav društveni ekosustav. Nova ponašanja su izraz novih kulturnih navika, a kultura više slijedi tehnologiju nego tehnologija kulturu. U četvrtom poglavlju autor tvrdi da knjižnice postoje unutar infrastrukturne ekologije te da ne smiju biti prepuštene tehnološkoj imaginaciji. Sve češće knjižnice postaju prostor za startup inkubatore, što za posljedicu može imati pad knjižnica kao plijen „elite“ tehnomenadžerskih institucija. Kroz poglavlje autor provlači problematiku kritičke pismenosti u digitalnom dobu te našoj pristranosti prema nama potvrdnim informacijama. Dovodi u pitanje naše slobode nasuprot nas kao konzumenata strojnog razmišljanja.
TURK 130
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
349
Slika 1. Petim poglavljem autor iznosi nekoliko novih pojmova: prvi je pojam taktičkih medija, koji su mediji nastali kao odgovor na konvencionalne i DIY (eng. do-it-yourself) medije koji nisu sebe htjeli ograničiti na već postojeće medijske forme. Projektom koji autor spominje, naziva „Javna knjižnica/Memory of the world“ spojene su pretpostavke kritičkog bibliotekarstva i taktičkih medija te tu autor govori o taktičkom bibliotekarstvu, za koje smatra da se demokratizacijom pristupa informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji iznova oživljava ideal slobodnog pristupa informacija, no usluge distribucije elektronskih sadržaja, prema autoru, preuzimaju tzv. knjižnice iz sjene (eng. shadow libraries), koje proizlaze iz mogućnosti da se zaobiđu legalna birokratska i ekonomska ograničenja tradicionalne knjižnice, tako da sam projekt uz knjižničare-amatere praktički artikulira građanski neposluh. Tako se još dovodi u pitanje same kontrole distribucije pa autor razlikuje polu-zajednička dobra (eng. semicommons) i zajednička dobra (eng. commons). Autor ponovno navodi Sheru, prema kojemu knjižnica kao organizacija zrcali norme, etiku i vrijednosti zajednice, a smatra kako nezainteresiranost građana za ulogu
TURK 131
349
KNJIŽNIČARSTVO : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 1(2019)
knjižnice u društvu simbolizira izraz opće indiferentnosti za budućnost javne komunikacije općenito Uz komentiranje odnosa STEM područja i humanistike, autor nas kroz šesto poglavlje uvodi u problematiku otvorenog pristupa kroz znanstveno izdavaštvo. Profitabilnost znanstvene komunikacije predstavlja veliku prijetnju otvorenoj znanosti te produbljuje nesrazmjer između konvencionalnih struktura znanosti sjevera naspram siromašnijih znanstvenih struktura juga. Ovdje knjižnice mogu imati značajnu ulogu, pa čak autor navodi pojam knjižničara-amatera kao podršku izgradnji društvenih infrastruktura, alata i vještina. U sedmom, ujedno i posljednjem, poglavlju autor sagledava problematiku postdigitalnog društva i ulogu knjižničarske struke u njemu. Autor daje citat da kustos znači biti od koristi našem znanju u općoj i slobodnoj upotrebi, a ne držati ga u vlasništvu. Nužno je „liječiti“ knjižničarsku struku konkretnim praksama, redizajniranjem obrazovnih kurikuluma, profesionalnom samokritičnošću i akademskom odgovornošću. Vrijednost ove publikacije nalazi se, ne samo u iscrpnosti i analizi problematike digitalnog društva i odnosa u njemu, nego i spremnosti da se knjižničarsku struku suoči s vlastitom vrlo bliskom budućnošću, novim oblicima funkcioniranja i konceptima koji se ne mogu dokučiti bez kritičkoga razmišljanja o samoj struci i njenom značaju. U digitalnom dobu koje dolazi ova publikacija pruža nam, te može služiti kao, putokaz kako sadašnjim, tako i budućim knjižničarima u razumijevanju okolnosti u kojima se nalazi knjižničarska struka.
TURK 132
OSOBNE VIJESTI
NAPREDOVANJA I NAGRADE Merien Hadrović Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek merien@gskos.hr
Broj bibliografske jedinice
350
Nekoliko članova Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema napredovalo je u viša zvanja u 2019. godini.
Zvanje viši knjižničar stekle su: Renata Benić (Gradska knjižnica Beli Manastir) Marta Radoš (Knjižnica Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku) Josipa Zetović (Knjižnica Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku)
Zvanje knjižničarski savjetnik stekle su: Renata Bošnjaković (Knjižnica Zavičajnog muzeja Našice) Ljiljana Siber (Knjižnica Pravnog fakulteta Osijek )
Na Izbornoj skupštini Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema održanoj 28. ožujka 2019. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, kolegici Ljiljani Krpeljević dodijeljena je Povelja “Marija Malbaša“. Iskrene čestitke kolegicama!
HADROVIĆ 135
ČLANCI Digitalizacija Bibliothece Zriniane (str. 9-24) Kiš, Boris ; Kiš, Kristina Visokoškolske knjižnice i informacijsko opismenjavanje studenata : zašto je ono danas toliko potrebno (str. 25-44) Antulov, Zorica Inkluzija i ideja multikulturalizma u programima Gradske knjižnice i čitaonice u Virovitici(str. 45-55) Kotromanović, Mirjana ; Molnar, Ivana ; Krznarić, Nela Međuknjižnična suradnja – kako dijeljenje postaje množenje (str. 56-64) Mirčeta Zakarija, Margita ; Urem, Irena Zbirka fotografija Muzeja Slavonije (str. 65-84) Erl Šafar, Marija ; Lubina, Tihana ; Horvat, Iva Ponašanje korisnika pri predmetnom pretraživanju knjižničnog kataloga (str. 85-96) Majlinger Tanocki, Inge ; Petković, Siniša
O SLAVONSKO BARANJSKIM KNJIŽNICAMA Dva desetljeća časopisa Knjižničarstvo (str. 99-100) Hadrović, Merien
PUTEVIMA SVJETSKIH KNJIŽNICA Stručno usavršavanje za knjižničare putem ERASMUS+ programa: primjer usavršavanja u knjižnici na Sveučilištu NOVA de Lisboa, Lisabon, Portugal (str. 101-107) Radmilović, Dino ; Lukačević, Srđan
Tjedan stručnog usavršavanja u Sveučilišnoj knjižnici u Utrechtu (str. 108-113) Kiš, Kristina
VIJESTI IZ KNJIŽNICA Stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem Priča (iz) moje knjižnice (str. 115-118) Kretić Nađ, Marija Aplikacija za evidentiranje korištenja građe i usluga u čitaoničkim prostorima GISKO-a (str. 119-123) Mokriš, Svjetlana ; Rakovac, Katica ; Špoljarić Kizivat, Marijana Stručna predavanja za članove Društva u 2019. godini (str. 124-127) Špoljarić Kizivat, Marijana
OCJENE I PRIKAZI Hibert, Mario. Digitalni odrast i postdigitalna dobra : kritičko bibliotekarstvo, disruptivni mediji i taktičko obrazovanje. Zagreb : Multimedijalni institut : Institut za političku ekologiju, 2018. (str. 129132) Turk, Ivana
OSOBNE VIJESTI Napredovanja i nagrade (str. 135) Hadrović, Merien
IZDAJE Društvo knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema Europska avenija 24 31000 Osijek ISSN 1848-5308
ZA IZDAVAČA Marija Čačić / Centar za kulturu Čepin UREDNIŠTVO Tihomir Dunđerović / Osnovna šola Bilje Ljiljana Krpeljević / Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Srđan Lukačević / Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Inge Majlinger-Tanocki / Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Svjetlana Mokriš / Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Iva Pezer / Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci Silvija Šokić / Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica Našice Ivana Turk / Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Marina Vinaj / Muzej Slavonije Osijek
IZRADA KAZALA / KLASIFIKACIJA RADOVA Inge Majlinger-Tanocki / Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek
JEZIČNO UREDIO Siniša Petković / Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek
GLAVNA UREDNICA / PRIPREMA Merien Hadrović / Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek U Osijeku, 30. prosinca 2019.