Issuu on Google+

GASTROREPORTAŽA

Učiteljica kuhanja Nong

Tajlandski tečaj kuhanja

Poput legendarne Julije Child, koja je virtuoz kulinarstva postala nakon što je u Parizu pohađala čuvenu francusku školu kuhanja, tako se i naša suradnica uhvatila ukoštac s tajlandskom kuhinjom Salata od račića s nudlama

70

L

Napisala Emira Larson

ičim sebi na Juliju Child u njenim prapočecima dok je nespretno rezala luk sa francuskim majstorima kuhinje, s tim što ja izučavam tajlandska jela, ali početna nespretnost je ista. Nong je moja komšinica Tajlanđanka koja se uskoro seli u London, gdje namjerava otvoriti restoran, a u međuvremenu organizuje kurseve za nas amatere u azijskoj kuhinji. Na stolu su već uredno čekale namirnice za današnji ručak kada je nas desetak stiglo u njenu kuću. Na sredini velikog trpezarijskog stola stajala je drvena kravica pločastog trbuha s kredom ispisanim menijem za danas: riblji curry, salata od račića s nudlama, proljetne rolnice i tajlandska ljetna salata. S pripremljenim bilježnicama pokušale smo upratiti Nongine instrukcije. Za demonstraciju prvog jela, ribljeg curryja, Nong je umiješala kokosovo mlijeko, crvenu curry pastu i jedno jaje. “Onda


Sastojci za tajlandsku ljetnu salatu, koja je na kraju poslužena na listu zelene salate

Proljetne rolnice s klicama mungo graha i piletinom

dodate knorr.” “Šta??!!” izleti mi. Anne mi došaptava da je to nešto slično vegeti, Nong mi pomaže da ispravno zapišem ime ovog začina pa nastavlja: “Malo šećera – za ukus, so. Možete probati”, liznu prst koji je umočila u smjesu u znak demonstracije svojih riječi. “Dodati riblji sos, a i samu ribu.” Dalje nam je pokazala kako stavlja kupus, prethodno samo potopljen u vruću vodu, u dno zdjelica da bi ih onda dopunila onom mješavinom koju je lizala. To se dalje kuha na pari. Izrezala je listove kaffir limete na izuzetno tanke trake poput iglica. Dodala kokosovo mlijeko u brašno od kukuruza, tom smjesom prelila kupus u zdjelicama i ukrasila igličastim listovima limete. Ovo jelo se inače na Tajlandu kuha na pari na listovima banane, a ne u zdjelicama.

Tajlandske sarme Hajdemo sada praviti proljetne rolnice. E, za ovo bi nam trebala specijalizirana prodavnica egzotičnih sastojaka kao što su klice mungo graha i omotač za rolnice. Ostali dodaci su malo poznatiji: bijeli luk – koji se isprži, piletina – koja se doda luku, sos od soje – jedan dobar pljusak iz flaše. Kad piletina porumeni dodamo sos od ostriga i malo šećera, potom se ona izvadi i stavi u zdjelu, ocat se doda sosu koji ostaje u šerpi na laganoj vatri, a koji se onda prelije

u zdjelu. I to je to. Slijedi motanje sastojaka u wrappere, okrugle omotače, palačinkastog oblika, skoro providne koliko su tanki. Oni se kratko potope u vodu da smekšaju. Prebačeni su na drvenu dasku – da vidimo polaznice kako motate tajlandske sarme. Nong je jednu smotala znalački, ali je unutrašnjost proljetnih rolnica ispadala pod nevještim rukama učenica. Nakon što su se malo bolje potrudile, u rolnice su stali i mrkva i klice mungo graha i piletina. Na kraju su posute prženim bijelim lukom. Voila. Za sljedeće jelo nam treba čili, sos od ribe, šećer, limun i knorr. “Šta?”, opet mi se omakne uzvik. Nong mi prekorno kaže da mi je već objasnila šta je knorr. “Dobro, Rezultati tečaja na tanjiru

dobro. Onda znam”, brzo se povučem. Prethodno skuhanim nudlama i račićima doda se svjež zeleni luk i ostali sastojci, može i korijander, ali nismo ga imali, i eto salate od račića s nudlama. Još nam je ostalo da napravimo Thai ljetnu salatu. Pošto je Nong i za nju pripremila sve namirnice na okrugloj rotirajućoj drvenoj ploči u malim ćasama i jednom velikom sa sosom na sredini, nismo se baš nimalo pomučile oko nje. Sjele smo za Nongin veliki sto i ovaj put pratile instrukcije kako da je jedemo: uzme se list zelene salate i u njega umota sve što je bilo na drvenom pladnju: kikiriki, tuna, limeta, đumbir, krastavac, luk, menta, ananas, dodaju se još nudle od riže prethodno prstima uobličene u lopticu, pa zagrize. Neobično ukusna ravnoteža raznoraznih aroma! Definitivno ću ovo poslužiti gostima naredni put, izgleda mi kao jelo bez po muke, a atraktivno. Smazale smo i ostala jela časkom, nismo koristile štapiće, karakteristične za mnoge azijske kuhinje, iz jednostavnog razloga što se na Tajlandu ne jede s njima, nego prstima. Možda nakon ovog tečaja napišem Mastering the Art of Thai Cooking. Sumnjate? Sumnjali su i u Juliju Child kad je plačući došla s kursa kuhanja u Francuskoj.„

71


Tajlandski tecaj kuhanja