Igra sudbine, Dayana Evans

a to je avantura. Mislim da griješiš i ne bih ti preporučila upuštanje u avanturu s Danom. Poznajem ga već dugo vremena i znam da nije prebolio smrt svoje supruge i također znam da izbjegava veze, jer sve ove godine nije imao niti jednu, bar niti jednu vrijednu spomena. On će te samo povrijediti. Molim te, dobro razmisli o tome.”

“Svjesna sam svega toga.”

“Ti znaš kako je velika vjerojatnost da on više nikada neće zavoljeti nekoga kao što je volio Francescu?”

“Možda....”

“Nema možda,” oštro ju je prekinula Mona.

“Mona, ne želim se udati za njega. Samo želim biti s njim. Želim probati kako je to. Ne zanimaju me posljedice. Ako budem slomljena srca, preživjet ću. Evo, preživjela sam i Joshovu nevjeru i ostavljanje. Mislim da ja to mogu. Dan u meni budi osjećaje koje prije nisam iskusila i željela bi ih istražiti.”

“Razumijem te, ali ...”

“Nitko ne može znati što budućnost donosi. Možda me baš avantura s Danom promijeni. Možda prestanem biti toliko zatvorena i osjetljiva. Možda poželim živjeti život punim plućima, riskirati, vladati svojim životom.”

“Previše je tih 'možda'.”

“Nema veze. Odlučila sam imati vezu s njim bez obzira kakva ona bila. Bez obzira na posljedice.”

“U redu. Radi što hoćeš. Ako ipak budeš povrijeđena, znaš da ću biti tu za tebe.”

“Hvala Mona.”

“Nema na čemu. Znači, ti i Dan, ha?”

Nasmijale su se.

“Da. Večeras me poljubio,” stidljivo je priznala Nicole.

Mona kao da se nije iznenadila, što je Nicole bilo pomalo čudno, ali Mona je uvijek imala neočekivane reakcije.

“Avantura je već započela,” rekla je Mona sa sjajem u očima.

Razgovarale su dugo u noć, dok zora nije pokucala na vrata i umor ih svladao.

151