Alex, Dayana Evans

Ali Jane me toliko prokleto podsjeća na Lindu da je to u isto vrijeme bilo zabavno i užasno. Užasno - jer zapravo nisam volio tupoglave i lake žene kojima je jedina zabava bila zavođenje muškaraca i izlaganje vlastitog tijela svačijim pogledima i dodirima. Zabavno - jer su bile toliko prokleto istog karaktera. I Linda je bila brza na riječima koje bi razbacivala prije nego bi razmislila što je zapravo htjela reći. Razlika između njih dvije bila je samo u njihovom izgledu. Linda je bila brineta, zelenih očiju i raskošnih oblina. Za razliku od Linde, Jane je bila mršavija, čvršća, mišićavija i... strastvenija. Linda se, za čudo, nije činila zainteresiranom za seks iako je na pozornici ostavljala drugačiji dojam. Često sam mislio kako je taj dio naše veze odrađivala samo kao jedan od zadataka koje je morala obaviti. Sjetivši se Janeine žestine niz kralježnicu su mi prošli trnci. Nisam više bio siguran jesam li onoliko navalio na Jane samo zato jer sam osjetio nostalgiju za Lindom ili je negdje u meni nešto puklo pa sam poludio. Zar sam krivnju što nisam bio bolji prema Lindi pokušao utopiti u Janeinim uzvicima i uzdasima? Jesam li mislio da ću u Janeinim dodirima prepoznati i vratiti Lindu? Da ću vratiti prošlost?

Odmahnuo sam glavom kako bih razbistrio misli i izvadio ključeve iz jakne.

Nisam imao pojma zašto sam izazvao ono što se maloprije dogodilo. Trenutak ludila?

U glavi mi je bio toliki kaos da sam poželio udariti njome o zid. Opsjednutost s Lindom je počela sve više upropaštavati moj život.

Sjeo sam za volan, duboko udahnuo i ponovno pročitao adresu koju mi je Jane napisala.

Odbacio sam razmišljanja o razlozima za scenu u uličici, imao sam važnijeg posla.

Petnaest minuta kasnije, parkirao sam ispred bara.

Ušao sam unutra i primijetio da je unutrašnjost poprilično podsjećala na onaj u kojem je Jane plesala.

Nisam želio gubiti vrijeme, pa sam otišao da šanka i obratio se barmenu: “Gdje mogu pronaći Rachel Mitchels?”

“A tko pita?” oštro je upitao.

109