Page 1

1


Danielle Steel

Putovanje ___________________ Journey

Maya

2


Mojoj djeci Beatie, Trevoru, Toddu, Samu, Victoriji, Vanessi, Maxxu i Zari, Koji su me pratili na putu S vjerom, dobrim raspoloĹženjem i mnogo ljubavi. I Nicku, Koji je siguran u BoĹžjim milostivim rukama. S ljubavlju, d.s.

3


ξ

Moje putovanje bilo je dugo. Ne žalim. Ponekad je to bio mračan, pogibeljan put. Ponekad sretan, prošaran sunčevom svjetlošću. Češće je bilo teško no lako. Put je za mene od početka bio prepun opasnosti, šuma gusta, planine visoke, tama zastrašujuća. A kroz sve, čak i u magli, nazirao se tračak svjetlosti, mala zvijezda vodilja.

Bila sam i mudra i nerazborita. Bila sam voljena i prevarena i napuštena. I, na moju veliku žalost, nehotice sam povrijedila druge, te ih ponizno molim za oprost. Oprostila sam onima koji su me povrijedili i molim se da mi oproste što sam im dopustila da me povrijede. Silno sam voljela i davala svoju dušu i srce. Čak i kada sam bila jako povrijeđena, nastavila sam tim putem, s vjerom, nadom i slijepim pouzdanjem, prema ljubavi i slobodi. Putovanje se nastavlja lakše nego dosada. Za sve vas koji ste još uvijek izgubljeni u tami, neka se vaši suputnici lijepo odnose prema vama. Da pronađete sigurne luke, kad vam je to potrebno, i čistine u šumi. Da pronađete hladne vode koje ćete sigurno moći piti, ugasiti žeđ i isprati rane. Te da jednog dana pronađete ozdravljenje. Kada se susretnemo, naše će se ruke sjediniti i mi ćemo se međusobno prepoznati. Svjetlost je tamo i čeka na nas. Svatko od nas, na vlastiti način, mora dalje putovati dok je ne pronađe. A da je dosegnemo, potrebna nam je odlučnost, snaga i hrabrost, zahvalnost i strpljenje. A povrh svega, mudrost. Na kraju puta naći ćemo sami sebe, naći ćemo mir i ljubav o kakvoj smo do tada samo sanjali. Neka Vas Bog štiti i bude milostiv prema Vama.

D.S.

4


Cijeloga sam života Preko svog ramena spokojno gledala; A sad bih rado ležala u visokoj travi I zatvorila oči. Edna St. Vincent Millay

5


1.

Dugačka crna limuzina polako se približila i zaustavila u dugom redu istovjetnih automobila. Bila je blaga večer početkom lipnja i dva su marinca iskoračila kada je Madeleine Hunter izašla iz automobila ispred istočnog ulaza u Bijelu kuću. Osvijetljena je zastava lepršala na ljetnome povjetarcu, a ona se nasmiješila jednome od marinaca koji je salutirao. Bila je visoka i mršava, u bijeloj večernjoj haljini elegantno nabranoj na jednom ramenu. Kosa joj je bila tamna i uredno stegnuta u francusku punđu koja je savršeno isticala njezin dugi vrat i ogoljelo rame. Koža joj je bila mliječne boje, oči plave, i kretala se vrlo sigurno i skladno u srebrnim sandalama s visokim potpeticama. Oči su joj poigravale kada se nasmiješila i koraknula u stranu da bi je fotograf slikao. Zatim još jednom kada je iz automobila izašao njen suprug i stao pored nje. Jack Hunter bio je snažan muškarac od četrdeset pet godina, koji se obogatio još tijekom profesionalne nogometne karijere, zatim je odlično investirao, a vremenom je počeo i trgovati. Prodavao je i kupovao. Isprva je kupio jednu radiopostaju, zatim joj pridodao televiziju, a u četrdesetoj je bio vlasnik jedne od najvećih kabelskih mreža. Jack Hunter je svoju početnu sreću odavno pretvorio u unosan posao. I to vrlo unosan posao. Fotograf ih je još jednom snimio i zatim su brzo nestali unutar Bijele kuće. Bili su uočljiv par, i to već sedam godina. Madeleine je imala trideset četiri godine, a bilo joj je dvadeset pet kada ju je on otkrio u Knoxvillu. Njezin se tadašnji južnjački naglasak već odavno bio izgubio, kao i njegov. Jack je dolazio iz Dallasa, govorio je oštro i kratko, odajući dojam čovjeka koji točno zna što radi. Imao je tamne oči koje su pratile plijen u svim kutcima prostorije i mogao je odjednom slušati više razgovora, ali se istovremeno doimao usredotočenim na osobu s kojom razgovara. Oni koji su ga dobro poznavali govorili su kako ponekad imaju osjećaj da ih očima razdire, a ponekad mazi. Bilo je nečeg snažnog i gotovo hipnotičkog u njemu. Sam pogled na njega, u svečanom odijelu i savršeno izglačanoj košulji, s uredno začešljanom tamnom kosom, odavao je osobu s kojom su se svi htjeli upoznati i biti bliski. Imao je isti učinak i na Madeleine kada su se sreli dok je ona još bila mlada djevojka u Knoxvillu. Imala je tada jak južnjački naglasak; došla je u Knoxville iz Chatanooge. Radila je na recepciji televizijske postaje sve dok je štrajk nije prisilio da pred kamerama isprva čita vremensku prognozu, a zatim i vijesti. Bila je nespretna i sramežljiva, ali toliko lijepa da su gledatelji bili njome očarani. Izgledala je poput modela ili filmske zvijezde, ali imala je i odlike "cure iz susjedstva" koje su svi voljeli i zapanjujuću sposobnost prodiranja u samu srž neke priče. I Jack je ostao zapanjen kada ju je prvi put ugledao. Njezine su se riječi i oči pamtile.

- Što ovdje radiš, lijepa djevojko? Vjerojatno slamaš muška srca - rekao joj je zastavši da porazgovara s njom nakon emitiranja. Nije izgledala starije od dvadeset godina, iako je Imala gotovo pet godina više. - Ne baš - nasmijala se. On je bio u pregovorima oko preuzimanja postaje. A to je i učinio dva mjeseca poslije. I čim je to obavio, postavio ju je za jednu od voditelja TV novosti i poslao u New York da nauči sve što treba znati o televizijskom novinarstvu, a zatim i kako da dotjera kosu i našminka se. Kada ju je ponovno vidio u emisiji, učinak je bio zapanjujući. Za nekoliko mjeseci karijera joj je bila u uzletu. Jack joj je pomogao da se izvuče iz noćne more u kojoj je živjela sa suprugom s kojim je 6


bila u braku od svoje sedamnaeste i koji ju je zlorabio na sve moguće načine. Međutim, taj brak nije se razlikovao od odnosa njenih roditelja što ga je kao dijete iskusila u Chatanoogi. Bobby Joe bio je njena ljubav iz srednje škole i bili su u braku osam godina kada je Jack Hunter kupio kabelsku mrežu u Washingtonu D.C. i dao joj neodoljivu ponudu. Želio ju je za voditeljicu večernje najgledanije emisije, a ako prihvati ponudu obećao joj je pomoći srediti život te da će na njegovoj televiziji pokrivati sve najzanimljivije događaje. Osobno je limuzinom došao u Knoxville. Dočekala ga je na autobusnoj postaji s malim samsonite kovčegom, prestravljena. Ušla je u automobil bez riječi i odvezla se s njim do Washingtona. Bobbyju Joeu trebalo je nekoliko mjeseci da otkrije gdje se ona nalazi, ali do tada je već bila podnijela zahtjev za rastavu braka, uz Jackovu pomoć, a godinu kasnije bili su vjenčani. Bila je gospođa Jacka Huntera već sedam godina, a Bobby Joe i njegovo nasilje bili su izblijedjela noćna mora. Sada je bila zvijezda. Vodila je život iz bajke. Bila je poznata, poštovana i obožavana u cijeloj zemlji. A Jack je s njom postupao kao s princezom. Kada su se ruku pod ruku uputili prema Bijeloj kući, u povorci uzvanika, djelovala je opušteno i sretno. Madeleine Hunter nije imala briga. Bila je udana za važnog, utjecajnog muškarca koji ju je volio, i to je znala. Znala je da joj se ništa loše više nikada neće dogoditi. Jack Hunter to neće dopustiti. Bila je na sigurnome.

Predsjednik i Prva dama rukovali su se s njima u Istočnoj sobi, a Predsjednik je došapnuo Jacku da se želi nasamo susresti s njim. Jack mu je potvrdno kimnuo glavom i nasmiješio se, dok je Madeleine čavrljala s Prvom damom. Dobro su se poznavale. Maddy ju je više puta intervjuirala, a Hunterovi su često pozivani u Bijelu kuću. Kada je Madeleine pod ruku sa suprugom ušla u prostoriju, ljudi su se osvrtali i osmjehujući se pozdravljali je kimanjem glave, svi su je prepoznali. Nakon Knoxvilla prevalila je dug, dug put. Nije znala gdje se sada nalazi Bobby Joe i nije ni marila. Život što ga je poznavala dok je bila s njim činio joj se sada nestvarnim. Ovo je bila njena stvarnost, svijet moćnih i poznatih ljudi, a ona je među njima bila sjajna zvijezda. Družili su se s ostalim gostima, a francuski je veleposlanik srdačno razgovarao s Madeleine i upoznao je sa svojom suprugom, dok se Jack udaljio kako bi porazgovarao sa senatorom koji je predsjedavao Etičkim odborom Senata. Odbor je odlučivao o nečemu o čemu je Jack želio s njim porazgovarati. Madeleine ih je vidjela krajičkom oka dok joj je brazilski veleposlanik prilazio s atraktivnom članicom Kongresa iz Mississippija. Bila je to, kao i uvijek, zanimljiva večer.

Kad su se preselili u svečanu prostoriju gdje je poslužena večera, partneri za stolom bili su joj senator iz Illinoisa i član Kongresa iz Kalifornije. Obojica, a jednog i drugog poznavala je otprije, cijelu su se večer natjecala za njenu pažnju. Jack je sjedio između Prve dame i Barbare Walters. Bilo je već kasno navečer kada se ponovno pridružio supruzi i odveo je do plesnog podija. - Kako je bilo? - upitao ju je usput dok je plešući promatrao neke od ključnih igrača. Jack je rijetko ispuštao iz vida ljude oko sebe i obično je planirao s kojima se želi susresti i ostati u kontaktu, bilo da se radilo o nekoj priči ili poslu. Rijetko je propuštao prigode, a nije proveo ni jednu večer a da je nije unaprijed isplanirao. Proveo je nekoliko minuta nasamo s Predsjednikom, a zatim ga je predsjednik Armstrong pozvao za vikend na ručak u Camp David kako bi nastavili razgovor. No, Jack se sada usredotočio na svoju suprugu. - Pa kako je senator Smith? Što priča? - Ništa novoga. Razgovarali smo o novom poreznom zakonu - osmjehnula se svome zgodnom suprugu. Bila je svjetska žena, vrlo sofisticirana i uglađena. Bila je, kako je Jack to volio reći, stvorenje koje je on formirao. Pripisivao si je zasluge za njena dostignuća i uspjeh koji je imala na njegovoj televiziji, i volio ju je zbog toga zadirkivati. 7


- Zvuči zaista uzbudljivo - rekao je, misleći na porezni zakon. Republikanci su bjesnjeli zbog toga, ali Jack je bio uvjeren da će demokrati prevladati, pogotovo uz podršku Predsjednika koju je on otvoreno i iskazivao. - A što je s kongresmenom Wooleyjem?

- Baš je sladak - rekla je smiješeći se Jacku. Još uvijek joj se događalo da se smete u njegovoj prisutnosti. Bilo je nečega u vanjštini njena supruga, u njegovoj karizmi, u auri koja ga je okruživala, što ju je još uvijek impresioniralo. - Govorio je o svome psu i unucima. Kao i uvijek. - Sviđalo joj se to kod kongresmena, a bio je i ludo zaljubljen u ženu s kojom je već skoro šezdeset godina u braku. -Čudo je da još uvijek pobjeđuje na izborima - rekao je Jack kada je glazba utihnula.

- Mislim da ga svi vole. - Toplo srce djevojke iz susjedstva iz Chatanooge nije ju napustilo bez obzira na uspjeh. Nikada nije zaboravila otkuda potječe i još uvijek je imala dozu nevinosti, za razliku od supruga koji je bio britak, a često zajedljiv i agresivan. Voljela je s ljudima pričati o njihovoj djeci. Ona nije imala djece, a Jack je imao dva sina koji su pohađali fakultet u Teksasu i rijetko ih je viđao, ali Maddy im je bila draga. Usprkos njegovom velikom uspjehu, njihova majka nije imala lijepih riječi za njihova oca ili za Maddy. Bili su rastavljeni već petnaest godina i riječ koju je ona najčešće upotrebljavala da ga opiše bila je okrutan. - Spremna za odlazak? - upitao je Jack, pošto je promotrio prostoriju i zaključio da je sa svim važnim gostima kontaktirao, a zabava samo što nije završila. Predsjednik i Prva dama upravo su otišli i njihovi su gosti bili slobodni. Jack nije vidio razloga da se dulje zadržava. Maddy je bila sretna što može otići jer je sljedećeg jutra morala rano biti u redakciji. Tiho su napustili zabavu, a vozač ih je čekao nedaleko od izlaza. Maddy se udobno smjestila u limuzinu pored supruga. Daleko je dogurala od Bobby Joevog starog kamiona, zabava u lokalnim barovima i posjeta prijateljima u prikolicama. Ponekad joj je bilo teško povjerovati da su njena dva potpuno različita životna razdoblja bili dio istoga životnog vijeka. Ovo je bilo u potpunosti drukčije. Kretala se u svijetu predsjednika, kraljeva i kraljica, političara i prinčeva i tajkuna poput njezina supruga. -0 čemu si pričao s Predsjednikom? - pitala je svladavajući zijevanje. Izgledala je dražesno i lijepo kao i na početku večeri. I više no što je mislila, bila je neprocjenjivi dobitak za Jacka. Nisu ga više gledali kao čovjeka koji ju je stvorio, već kao supruga Madeleine Hunter. Pa iako je on to dobro znao, nikada joj ne bi priznao. - Raspravljali smo o nečemu vrlo zanimljivom - rekao je Jack neodređeno. - Reći ću ti više kada budem mogao slobodno govoriti o tome.

- Kada će to biti? - zapitala je s probuđenim zanimanjem. Nije bila samo njegova supruga, već i spretna novinarka i voljela je svoj posao, ljude s kojima je radila i redakciju. Imala je osjećaj da drži prste na bilu nacije.

- Nisam siguran. Ručat ću s njim u subotu u Camp Davidu. - Mora biti nešto važno. - No, sve je bilo važno. Bilo što, a ticalo se Predsjednika, bilo je potencijalno velika vijest.

Odvezli su se do nedaleke R ulice pričajući o zabavi. Jack ju je upitao je li vidjela Billa Alexandera. - Iz daljine. Nisam znala da se vratio u Washington. Alexander se povukao iz javnosti posljednjih šest mjeseci, nakon smrti supruge u Kolumbiji, lanjske godine. Bila je to užasna priča koje se Maddy i predobro sjećala. Oteli su je teroristi, a veleposlanik Alexander osobno je vodio pregovore, čini se dosta nespretno.

8


Nakon što su odnijeli otkupninu, teroristi su se uspaničili i ubili je. Veleposlanik je nedugo zatim podnio ostavku. - Budala - reče Jack bez uvoda ili sažaljenja. Nije se smio uplitati na svoju ruku. Svatko je mogao predvidjeti da će se to dogoditi.

- Ne vjerujem da je on tako mislio - reče Maddy tiho, gledajući kroz prozor. Trenutak kasnije bili su kod kuće i zajedno su se uspinjali stubištem dok je Jack skidao kravatu. - Moram rano biti u uredu - rekla je dok je on otkopčavao košulju u njihovoj spavaćoj sobi, a ona je skinula haljinu i stajala je pred njim samo u čarapama i srebrnim sandalama s visokim potpeticama. Imala je predivno, uščuvano tijelo, a takvo je bilo i u njenom prethodnom životu. Muškarci za koje je bila udana bili su nevjerojatno različiti. Jedan okrutan, neprijazan i grub, ravnodušan prema njenim osjećajima ili bolnim krikovima kada bi je ozlijedio, a drugi nježan, pažljiv, pun poštovanja prema njoj. Bobby Joe joj je jednom prilikom slomio ruke, a slomila je i nogu kad ju je gurnuo niza stepenice. To je bilo odmah nakon što je upoznala Jacka, te je dobio napad ljubomore. Zaklela se da nije imala odnos s Jackom, što je tada bila istina. Jack je bio njezin poslodavac i bili su prijatelji, ostalo je došlo kasnije nakon što je napustila Knoxville i odselila se u Washington kako bi za njega radila na njegovoj kabelskoj mreži. Mjesec dana nakon dolaska u Washington, ona i Jack su postali ljubavnici, ali tada je rastava već bila u postupku. - Zašto moraš biti ranije u uredu? - upita je Jack preko ramena, ulazeći u svoju kupaonicu od crnog mramora. Kupili su kuću prije pet godina od jednog bogatog arapskog diplomata. U prizemlju se nalazila potpuno opremljena gimnastička dvorana i bazen, predivne sobe za primanje u kojima je Jack volio zabavljati goste, a svih šest kupaonica bile su obložene mramorom. Kuća je imala četiri spavaće sobe, jednu veliku spavaću sobu za vlasnika i tri za goste. Nisu planirali nijednu od gostinjskih soba pretvoriti u dječju. Jack joj je još na samom početku jasno dao do znanja da ne želi djecu. Budući da nije uživao u svojoj djeci dok su rasla, nije želio imati još djece, pa je na tome čvrsto ustrajao. Nakon kratkog razdoblja žalovanja za dječicom koju nikada neće imati, na Jackovo inzistiranje podvezala je jajovode. Na neki je način mislila da je bolje tako, jer u godinama koje je proživjela s Bobbyjem Joem imala je oko šest pobačaja i više nije bila sigurna bi li mogla imati normalno dijete. Činilo se lakšim popustiti Jackovim željama nego riskirati. Pružio joj je jako mnogo i planirao je za nju velike stvari, pa je mogla shvatiti njegovo uvjerenje da bi djeca bila samo prepreka i teret za njezinu karijeru. No, bilo je i razdoblja kada je žalila zbog svoje nepovratne odluke. U trideset četvrtoj godini mnoge su njezine prijateljice još uvijek rađale djecu, a ona je sada imala samo Jacka. Pitala se hoće li još više žaliti kada ostari i kada ne bude imala unučadi, ili svoje djece. Ali bila je to mala cijena za život kakav je vodila s Jackom Hunterom. A to mu je bilo tako važno. Inzistirao je na tome.

Ponovno su se našli u svom prostranom, udobnom krevetu i Jack ju je privukao k sebi. Ona se privi- nula uz njega i naslonila glavu na njegovo rame. Često su tako ležali prije no što bi utonuli u san, pričajući o dnevnim događajima, o mjestima na kojima su bili, o ljudima koje su sretali, o zabavama na kojima su bili. Upravo su to činili i sada i Maddy je pokušavala otkriti Predsjednikove namjere. - Rekao sam ti da ću ti reći kad budem smio. prestani pogađati. -Tajne me izluđuju - reče hihoćući. - Ti mene izluđuješ - reče on, nježno je okrećući prema sebi, osjećajući njenu baršunastu 9


kožu ispod svilene spavaćice. Nikada ga nije zamarala, nije mu dosadila, u krevetu ili izvan njega, i spoznaja da je bila njegova, dušom i srcem, ne samo na TV postaji već i u krevetu, pričinjavala mu je veliko zadovoljstvo. Osobito je u krevetu bio nezasitan i ponekad se osjećala kao da će je progutati. Volio je sve na njoj, znao je sve što radi, volio je znati gdje se nalazi u svakome trenutku dana. I imao je veliki utjecaj na nju. No, sve o čemu je sada mogao razmišljati bilo je tijelo kojega se nikada nije mogao zasititi. I dok ju je ljubio i čvrsto uzeo, ona je nježno zastenjala. Nikada mu nije prigovarala ili se usprotivila načinu na koji ju je uzimao, ili koliko često. Voljela je činjenicu da je toliko želi i laskalo joj je znati da ga još uvijek tako snažno uzbuđuje. Sve je bilo toliko drukčije od života s Bobbyjem Joeom. Bobby ju je želio samo iskoristiti i povrijediti. Ono što je Jacka uzbuđivalo bila je ljepota i moć. To što je "stvorio" Maddy činilo ga je moćnim, a "posjedovati" je u krevetu gotovo ga je izluđivalo.

10


2.

Kao i uvijek, Maddy se probudila u šest sati i tiho se iskrala u kupaonicu. Istuširala se i odjenula znajući da će joj, kao i svakog dana, kosu i lice urediti na mreži. Kada se Jack u sedam i trideset spustio u kuhinju, svježe počešljan i obrijan, u tamno- sivom odijelu i izglačanoj bijeloj košulji, zatekao ju je svježa lica, u tamnoplavom kostimu s hlačama, kako ispija kavu i čita jutarnje novine. Podigla je pogled kada ga je čula da dolazi i prokomentirala posljednji skandal na Capitol Hillu. jedan član Zastupničkog doma uhićen je prethodne večeri zbog druženja s prostitutkom.

- Čovjek bi pomislio da su već naučili lekciju - rekla je pružajući mu Post i posegnuvši za The Wall Street Journalom. Voljela je čitati novine prije no što bi odlazila u redakciju. Obično bi New York Times čitala na putu do posla te, ako bi imala vremena, pregledala Herald Tribune. Zajedno su krenuli na posao u osam sati i Jack ju je pitao radi li na nekoj priči pa zato odlazi na posao tako rano. Ponekad ne bi odlazila prije deset sati. Običavala je raditi na novim pričama tijekom cijelog dana, a intervjue bi snimala u vrijeme ručka. Njen nastup emitirao se u sedamnaest i zatim ponovno u devetnaest i trideset. Završavala je u dvadeset sati i kada bi navečer odlazila s televizije, presvlačila se u garderobi redakcije. Oboje su imali dugi radni dan, ali su uživali u poslu. - Greg i ja radimo na seriji intervjua sa ženama u Zastupničkom domu. Moramo se dogovoriti tko će od nas s kojom razgovarati. Već imamo dogovor s pet žena. Mislim da će to biti zanimljiva priča. - Greg Morris bio je njezin partner, mladi crni novinar iz New Yorka, s kojim je radila posljednje dvije godine i dobro su surađivali. - Ne misliš li da bi sama trebala raditi na toj priči? Zašto ti treba Greg?

-Tako je zanimljivije - odgovorila je hladno. - Muška perspektiva. - Što se tiče nekih emisija, imala je svojih ideja koje su se često razlikovale od suprugovih i ponekad mu nije željela previše govoriti o onome što radi. Nije željela da se on upliće u njen posao. Ponekad je bio pravi izazov biti udana za predsjednika TV-mreže. - Je li ti Prva dama sinoć spomenula da ćeš biti u njenom Odboru protiv nasilja nad ženama? - usput ju je upitao Jack, a Maddy je zanijekala. Čula je neodređene priče o odboru koji sastavlja Prva dama, ali joj nije ništa spominjala. -Ne, nije. - Hoće - rekao je Jack ležerno. - Rekao sam joj kako mislim da bi ti se svidio rad u Odboru. -Bi, da imam vremena. Ovisi o tome koliko će to iziskivati vremena. - Rekao sam joj da ćeš prihvatiti - priznao je Jack. - Dobro je za tvoj imidž.

Maddy je šutjela nekoliko trenutaka pogleda uprta kroz prozor. Na posao ih je vozio Jackov vozač koji je za njega radio već godinama i oboje su mu potpuno vjerovali.

- Željela bih sama donijeti tu odluku - rekla je potiho. - Zašto si joj rekao da ću prihvatiti? - UviJek kad bi tako postupao osjećala se poput djeteta. Bio je samo jedanaest godina stariji od nje, ali se ponekad prema njoj ponašao kao da je ona dijete, a on otac.

11


-Rekao sam ti. Bit će dobro za tebe. Smatraj to izvršnom odlukom predsjednika TVmreže. - Kao i mnoge druge. Mrzila je kad bi joj to učinio i on je to znao. Zaista ju je ljutilo.

-Uostalom, upravo si rekla da bi ti se sviđalo. - Ako budem imala vremena. Dopusti da ja to odlučim. - No tada su već stigli do TV postaje i Charles im je otvarao vrata automobila. Nije bilo vremena za nastavak razgovora. A Jack nije imao ni namjeru. Bilo je očito da je donio odluku. Žurno ju Je poljubio dok su se pozdravljali. On je ušao u svoje privatno dizalo, a nakon što je prošla osiguranje i detektor metala, Maddy se dizalom uspela do redakcije.

Imala Je ostakljeni ured, tajnicu i pomoćnika, a Greg Morris manji ured pored njenog. Mahnuo joj je kad Ju Je ugledao kako žurno ulazi u ured i minutu kasnije ušetao Je k njoj sa šalicom kave. -Dobro jutro... Jesi li dobro? - Pozorno ju je promotrio i činilo mu se da je zapazio nešto neobično u načinu na koji ga je pogledala. Iako Je to bilo teško zamijetiti ako Je niste dobro poznavali, iznutra je kipjela. Maddy se nije voljela ljutiti. U prošlome životu ljutnja Je značila opasnost, i to nikada nije zaboravila.

-Moj je suprug upravo donio "izvršnu odluku". - Pogledala je prema Gregu s neskrivenom ljutnjom. Bio joj je poput brata.

- Uh-oh. Jesam li otpušten? - našalio se. Njegova je gledanost bila gotovo ravna njezinoj, ali s Jackom nikada nisi mogao biti siguran. Bio je kadar donositi iznenadne i naoko neracionalne odluke o kojima se nije moglo raspravljati. Ali koliko je Greg znao, Jack ga je volio. -Nije tako dramatično. - Maddy ga je brzo smirila. - Rekao je Prvoj dami da ću biti u njezinom Odboru protiv nasilja nad ženama a da me nije ni pitao. -Mislio sam da ti se sviđaju takve stvari - rekao je Greg zavalivši se u stolicu nasuprot njena stola.

- Nije u tome stvar, Greg. Želim da me se pita. Odrasla sam. -Vjerojatno je pretpostavljao da bi ti to željela. Znaš kako su muškarci glupi. Zaborave proći sve točke od A do Ž i jednostavno se zadovoljavaju pretpostavkama. - Zna koliko to mrzim. - Ali oboje su znali da Jack donosi mnoge odluke umjesto nje. Oduvijek je bilo tako. Govorio je da on zna što je najbolje za nju.

-Mrzim što ti ja to moram priopćiti, ali čuli smo još jednu "izvršnu odluku" koju je vjerojatno donio jučer. Upravo nam je proslijeđena s Olimpa. - Greg nije izgledao baš zadovoljan dok je to govorio. Bio je zgodan afroamerički Crnac, neobvezna stila i dugih, vitkih udova. Kao dijete želio je postati plesač, ali završio je kao novinar i obožavao je svoj posao. -0 čemu govoriš? - Maddy će zabrinuto. -Izbacio je cijeli segment emisije. Naš politički komentar u devetnaest i trideset.

-Učinio je što? Zašto? Ljudima se to sviđa. 1 mi to volimo raditi. - U devetnaest i trideset želi više konkretnih vijesti. Rekli su da je odluka donijeta na osnovi rezultata gledanosti. Žele da probamo na ovaj način. - Zašto nije s nama to raspravio?

- Kada nas uopće išta pita, Maddy? Hajde, mala, poznaješ ga mnogo bolje nego ja. Jack Hunter donosi odluke bez konzultacija s talentima iz emisije. To i nije neka novost. -Sranje. - Izgledala je ljutito dok si je ulijevala kavu u šalicu. 12


- Krasno. Znači, ostali smo bez uvodnika? To je čista glupost. - I ja tako mislim, ali Tatica zna najbolje. Rekli su da bi ga mogli ubaciti u sedamnaest sati ako se gledatelji budu žalili. Ali ne za sada. - Divno. Isuse, a čovjek bi pomislio da će me upozoriti. -Kao što i uvijek čini, zar ne, indijanska princezo? Daj, molim te. Suočimo se s time da mi ovdje samo radimo.

- Da, valjda. - Potiho je bjesnjela još nekoliko minuta, a zatim se s Gregom bacila na posao. Odlučivali su koga će prvo intervjuirati s popisa zastupnica koje su već bili izabrali. Bilo je gotovo jedanaest sati kada su završili i Maddy je zatim izašla obaviti neke stvari i usput pojesti sendvič. U ured se vratila u trinaest sati i nastavila raditi na intervjuima sa zastupnicama. Ostala je u uredu cijelo poslijepodne, a u šesnaest je sati otišla na frizuru i šminku i tamo se našla s Gregom te su pričali o novostima toga popodneva. Za sada nije bilo ničeg važnog.

-Jesi li već oribala Jacka u vezi s našim uvodnikom? - nasmiješio joj se. -Nisam, ali hoću kasnije kada ga vidim. - Nije ga viđala tijekom dana, iako su zajedno odlazili s posla. Ako je on imao nekih obaveza koje nisu uključivale i nju, tada je odlazila kući sama i tamo ga čekala. Vijesti u sedamnaest dobro su prošle, pa su ona i Greg, razgovarajući kao i uvijek, čekali emitiranje u devetnaest i trideset. Završili su u dvadeset sati i Jack se pojavio kada je izašla iz studija. Zaželjela je laku noć Gregu, skinula mikrofon, pokupila torbicu i otišla s Jackom minutu kasnije. Obećali su navratiti na jedan domjenak u Georgetownu. -Što se, dovraga, dogodilo s našim uvodnikom? - upitala ga je dok su jurili prema Georgetownu. - Gledanost je pokazala da su se gledatelji zamorili. - Gluposti, Jack, ljudi ga vole. - To nije ono što smo mi čuli - rekao je odlučno, ne obazirući se na njenu tvrdnju.

- Zašto mi jutros to nisi rekao? - Još je uvijek izgledala ljutito kada je govorila o tome.

- Moralo je proći sve kanale. -Nikada me nisi ni pitao za mišljenje. Bilo bi lijepo znati. Mislim da si zaista donio pogrešnu odluku.

- Vidjet ćemo što će gledanost pokazati. Do tada su već stigli na zabavu u Georgetown i na neko vrijeme izgubili se u gužvi. Nije vidjela Jacka sve dok je dva sata kasnije nije potražio i upitao je li spremna za polazak. Oboje su bili umorni. Bio je to dug dan, a noć prije dokasna su se zadržali u Bijeloj kući.

Na putu kući nisu mnogo razgovarali. Podsjetio ju je da sljedećeg jutra ide u Camp David na ručak s Predsjednikom. - Nakon ručka, naći ćemo se kod aviona u četrnaest i trideset - rekao je odsutno. Svaki su vikend odlazili u Virginiju. Jack je tamo kupio farmu godinu prije no što je sreo Maddy i bilo je to mjesto koje je obožavao, a ona se naviknula. Na farmi se nalazila udobna, prostrana kuća i kilometri zemlje oko nje. Posjedovao je staje i nekoliko čistokrvnih konja. Ali usprkos predivnom krajoliku, Maddy se tamo uvijek dosađivala. -Želiš li da ostanemo u gradu ovaj vikend? - upita puna nade, slijedeći ga u kuću nakon što ih je Charles dovezao. - Ne možemo. Pozvao sam senatora McCutchinsa i suprugu. 13


Ni to joj nije bio rekao. - Je li i to bila tajna? - upitala je Maddy uznemireno. Mrzila je kada je nije pitao za takve stvari ili je barem upozorio. - Oprosti, Maddy, bio sam zaposlen. Mnogo mi je toga na pameti ovaj tjedan. Rješavam neke zamršene stvari u uredu.

Pretpostavljala je da je zaokupljen zbog sastanka u Camp Davidu, ali joj je isto tako mogao napomenuti da McCutchinsovi dolaze za vikend. Blago joj se nasmiješio i rekao:

-Bilo je to bezobzirno s moje strane. Ispričavam se, draga. Bilo je teško ljutiti se na njega kada bi joj se tako obraćao. Bilo je nečeg milog u njemu, te se nikada nije uspijevala naljutiti. - U redu je. Samo bi mi bilo drago da sam znala. - Nije mu uopće željela govoriti da ne podnosi Paula McCutchinsa. Jack je to znao. Bio je debeo, drzak i arogantan, a njegova se supruga doimala kao da ga se nasmrt boji. Bila je previše nervozna da bi rekla više od dvije riječi svaki puta kada bi je Maddy susrela, a uvijek se činilo kao da se boji i vlastite sjene. Čak su se i njihova djeca doimala nervozno. - Dovode li i djecu?

Imali su troje blijede i cmizdrave djece u čijem se društvu Maddy nije nikada zabavljala, iako je voljela djecu. Samo ne McCutchinsovu. - Rekao sam im da ih ne dovode - nasmiješio se Jack. - Znam da ih ne podnosiš i potpuno te razumijem. Osim toga, plaše i konje. -To je najmanje što se može reći - reče Maddy. Tjedan je bio naporan za oboje i bila je umorna. Zaspala je u Jackovu naručju i nije ga ni čula kada je sljedećeg jutra ustao. Digao se, obukao i čitao je novine kada je ona došla na doručak. Jack ju je žurno poljubio i nekoliko minuta kasnije bio je na putu za Bijelu kuću gdje ga je čekao predsjednički helikopter kako bi ga odveo do Camp Davida. - Zabavi se - nasmiješila mu se dok si je točila šalicu kave. Izgledao je jako raspoloženo. Ništa ga nije uzbuđivalo više od moći. Bila je zarazna. Kada ga je toga poslijepodneva susrela u zračnoj luci, sav je blistao. Činilo se da se zabavio s Jimom Armstrongom. - Onda, jeste li riješili sve probleme na Srednjem istoku ili ste isplanirali negdje nekakav mali rat? - upitala ga je vragolasta pogleda.

Gledajući ga tako na lipanjskome suncu, ponovno se zaljubila. Bio je prokleto privlačan i zgodan. -Tako nekako - zagonetno se nasmiješio prateći je u zrakoplov koji je kupio te zime. Bio je to Gulf- stream i bio je zadovoljan njime. Koristili su ga svakog vikenda te za njegova poslovna putovanja. - Možeš li mi nešto reći? - Umirala je od znatiželje, ali on je zatresao glavom i nasmijao se. Obožavao ju je zadirkivati nečime što je on znao, a ona nije. -Ne još, ali ubrzo.

Imali su dva pilota i poletjeli su dvadeset minuta kasnije, uputivši se prema jugu na svoju farmu u Virginiji. Tijekom leta Jack i Maddy čavrljali su zavaljeni u udobne naslonjače u stražnjem dijelu zrakoplova. Na Maddynu žalost, po njihovu dolasku na farmu, McCutchinsovi su ih ondje već čekali. Dovezli su se toga jutra iz Washingtona. Kao i obično, Paul McCutchins snažno je potapšao Jacka po leđima i prejako stisnuo Maddy u zagrljaj, a njegova supruga Janet samo je šutjela. Njezine su oči na trenutak susrele 14


Maddyne. Kao da se plašila da bi Maddy, gledajući joj duže u oči, mogla vidjeti neku njezinu mračnu tajnu. Nešto je kod Janet pobuđivalo u Maddy nelagodu, iako nikada nije mogla odrediti što, a nije dovoljno ni marila da bi o tome razmišljala. Jack je želio nasamo popričati s Paulom o zakonskom prijedlogu što ga je ovaj pripremao. Radilo se o kontroli oružja, tema koja je uvijek bila osjetljiva, ali i zanimljiva kao vijest.

Dvojica su se muškaraca udaljila prema stajama odmah po dolasku Jacka i Maddy, a Maddy je ostala sama s Janet. Predložila je da pođu u kuću i ponudi je svježom limunadom i keksima što ih je kuharica sama ispekla. Kuharica je bila sjajna, Talijanka koja je za njih radila već godinama. Jack ju je, u biti, zaposlio prije no što se vjenčao s Maddy. Farma je uvijek bila više njegova nego njihova i on je u njoj uživao mnogo više nego ona. Bila je zabitna i izolirana, a Maddy nije nikada bila luda za konjima. Jack ju je često koristio za druženje s ljudima koje je morao viđati radi posla, ljudi poput Paula McCutchinsa. Kada su sjele u dnevni boravak, Maddy je upitala Janet o djeci, a kada su ispile limunadu predložila joj je da se prošeću vrtom. Poput vječnosti se oteg- lo iščekivanje da se Jack i Paul vrate iz staja. Maddy je povela beznačajan razgovor o vremenu, o farmi, njezinoj povijesti i o novim grmovima ruža što ih je vrtlar zasadio. Iznenadila se kada je pogledala Janet i vidjela da ona plače. Nije bila privlačna žena, imala je viška kilograma, bila je blijeda i bilo je nečega neizmjerno tužnoga u njoj. Sada više no ikada. Dok su suze nekontrolirano tekle niz njene obraze, doimala se vrlo jadno. - Jesi li dobro? - upita Maddy s nelagodom. No, bilo je očito da Janet nije dobro. - Mogu li nešto učiniti? Janet McCutchins odmahne glavom i zaplače još jače. -Žao mi je - bilo je sve što je uspjela izustiti.

- Nema zbog čega - reče Maddy utješno i zaustavi se pored vrtnih stolica kako bi Janet mogla sjesti i pribrati se. - Želiš li čašu vode? Janet odmahne glavom, a Maddy se trudila da je ne gleda. Janet ispuhne nos i pogleda je. Kada su im se oči susrele bilo je u njoj odjednom nečega vrlo snažnog. - Ne znam što da radim - reče drhtavim glasom, što je Maddy dirnulo.

-Mogu li nekako pomoći? - Izgledala je tako izbezumljeno i istinski nesretno, da se pitala nije li žena bolesna, ili možda nešto nije bilo u redu s djecom. Maddy nije mogla ni zamisliti što bi moglo biti.

- Nitko ne može ništa učiniti. - Zvučala je očajno i beznadno. - Ne znam što da radim ponovi. - Paul me mrzi. - Naravno da te ne mrzi, sigurna sam u to - reče Maddy osjećajući se glupo jer nije znala ništa o njihovim odnosima. Jedino što je znala, bilo je to da je on doista mrzi. - Zašto bi?

- Mrzi me godinama. Maltretira me. Morao se oženiti jer sam zatrudnjela. - U današnje vrijeme ne bi još uvijek bio pored tebe da to ne želi. - Njihovo je najstarije dijete imalo dvanaest godina, a poslije su imali još dvoje djece. Ipak je Maddy morala priznati da nije nikada vidjela da je Paul ljubazan prema njoj. Bila je to jedna od stvari koje joj se kod njega nisu sviđale.

- Ne možemo si priuštiti rastavu, jer Paul kaže kako bi mu to politički naškodilo. Postojala je ta mogućnost, no i drugi su političari to preživjeli. A onda ju je Janet zapanjila sljedećom izjavom: - Tuče me. Maddy se zaledila krv u žilama kada je čula te riječi. Janet je zatim polako zadigla rukav i 15


Maddy je mogla vidjeti modrice. Čula je mnoge ružne priče o njegovoj nasilnoj ćudi i arogantnom ponašanju, a ovo je bila potvrda. -Tako mi je žao, Janet. - Nije znala što bi rekla, ali suosjećala je s njom i došlo joj je da je zagrli. - Nemoj ostati s njim - reče Maddy blago. - Ne dopusti mu da ti to čini. Bila sam udana za takvoga muškarca devet godina. -I predobro je znala kako je to, iako je posljednjih osam godina provela pokušavajući ga zaboraviti. -Kako si se izvukla? Odjednom su bile poput zarobljenica u istom ratu i došaptavale se u vrtu.

-Pobjegla sam - reče Maddy, a zvučala je hrabrije no što je tada bila. Željela je biti iskrena s ovom ženom. - Užasno sam se bojala. Jack mi je pomogao. - No, ova žena nije imala Jacka Huntera. Nije bila ni mlada ni lijepa, nije imala nade, karijere, nije imala izlaza, a imala je i troje djece. Bila je u posve drukčijoj situaciji. - Govori da će me ubiti ako odem i povedem djecu. A ako ikome kažem da će me dati zatvoriti u umobolnicu. To je jednom bio i učinio, nakon što sam rodila kćer. Podvrgli su me elektrošokovima. Maddy pomisli da su to trebali učiniti njemu i to na mjestima gdje bi ga zaista boljelo, ali nije ništa govorila. Sama pomisao na ono što je Janet prošla i sam pogled na njene modrice, za Maddy su bili bolni. - Moraš potražiti pomoć. Zašto ne odeš u neko prihvatilište za zlostavljane žene? predloži Maddy. -Znam da bi me pronašao. Ubio bi me. - Janet je jecala dok je to izgovarala. • Ja ću ti pomoći. - Maddy se dobrovoljno javi bez ustručavanja. Morala je nešto učiniti za ovu ženu. Osjećala je veliku krivnju što je nikada nije voljela. No sada joj je trebala pomoć, a kako je već preživjela istu agoniju, osjećala je kao da joj je dužna pomoći. - Raspitat ću se kamo bi mogla otići s djecom. - Završit će u novinama - reče Janet još uvijek plačući i osjećajući se bespomoćno.

- Završit će u novinama ako te ubije - reče Maddy oštro. - Obećaj mi da ćeš poduzeti nešto. Je li ikada ozlijedio djecu? - Janet zatrese glavom, ali Maddy je znala da je situacija bila mnogo složenija. Čak ako ih i ne dira, on im pomućuje um, plaši ih, i jednog će se dana djevojčice udati za muškarce poput njihova oca, baš kao i Maddy, a njihov će sin jednoga dana možda misliti da je dopušteno tući žene. Nitko još nije izašao neobilježen iz doma u kojem je majka bila zlostavljana. To je odvelo Maddy ravno u naručje Bobbyju Joeu i navelo je da vjeruje kako on ima pravo to činiti.

Kada je Maddy primila Janet za ruku, začule su kako se muškarci približavaju i Janet je odmah povukla ruku i u trenu joj se lice skamenilo. Kada su dvojica muškaraca stupila u vrt, njihova razgovora kao da nikada nije ni bilo. Te večeri, kada su ostali sami, Maddy je ispričala Jacku što se dogodilo. -Tuče je - rekla je, a još joj je uvijek bilo zlo zbog toga.

- Paul? - Jack je bio iznenađen. - Sumnjam. On je malo grub, ali mislim da takvo što ne bi činio. Kako znaš?

- Janet mi je rekla - reče Maddy, osjećajući se njenom prijateljicom. Napokon su imale nešto zajedničkoga. - Ne bih to uzimao previše ozbiljno - reče Jack potiho. - Paul mi je još prije mnogo godina rekao da ona ima psihičkih 16


problema. -Vidjela sam modrice - reče Maddy ljutito. - Vjerujem joj, Jack. Prošla sam to.

- Znam da jesi. Ne znaš kako je zadobila te modrice. Možda je sve izmislila kako bi ga prikazala u lošem svjetlu. Znam da se on viđa s nekom ženom već neko vrijeme. Janet mu sigurno pokušava vratiti tako da govori ružne stvari o njemu. Maddy je iz minute u minutu imala sve gore mišljenje o njemu i nije ni na tren posumnjala u Janetinu priču. Mrzila je i samu pomisao na Paula. - Zašto joj ne vjeruješ? - upita Maddy ljutito. - Ne razumijem. -Poznajem Paula. On to ne bi učinio.

Maddy je došlo da vrišti dok je to slušala. Raspravljali su o tome sve dok nisu otišli na spavanje, a ona je bila toliko ljuta na Jacka što joj ne vjeruje da joj je laknulo kada te noći nisu vodili ljubav Osjećala se bliže Janet McCutchins, i imala je više toga zajedničkog s njome nego s vlastitim suprugom. Ali on, izgleda, uopće nije primijetio kako mu je supruga uzrujana. Prije no što su McCutchinsovi slijedećega dana otputovali, Maddy podsjeti Janet da će joj se javiti u vezi s informacijama što joj je obećala pribaviti. No ona ju je nato samo bezizražajno pogledala. Bilo ju je previše strah da će ih Paul čuti. Samo je kimnula glavom, ušla u automobil i nekoliko minuta kasnije su se odvezli. Dok su Maddy i Jack te večeri letjeli natrag prema Washingtonu, Maddy je gledala kroz prozor bez riječi. Sve o čemu je mogla razmišljati bio je Bobby Joe i očaj koji je osjećala u onim samotničkim godinama u Knoxvilleu. A onda je pomislila na Janet i modrice što ih je pokazala. Janet je bila poput zatvorenice koja nije imala hrabrosti i snage da pobjegne od supruga. U biti, bila je uvjerena da ne može. Kada su sletjeli u Washington, Maddy se potiho zaklela da će učiniti sve što je u njenoj moći da joj pomogne.

17


3.

Kada je Maddy otišla na posao u ponedjeljak ujutro, naletjela je na Grega čim je ušla u ured. Pošla je za njim u njegov ured i natočila si šalicu kave. - Pa, kako je provela vikend najglamuroznija voditeljica washingtonske TV i dobitnica nagrada? - Volio ju je zadirkivati zbog života koji su vodili i zbog činjenice da su ona i Jack bili česti gosti Bijele kuće. - Jesi li provela vikend s našim Predsjednikom ili si samo išla u kupovinu s Prvom damom? - Vrlo duhovito, pametnjakoviću - reče i otpije gutljaj kave. Još ju je uvijek proganjalo priznanje Janet McCutchins. -Zapravo, Jack je ručao s njim u subotu u Camp Davidu. -Hvala bogu, ti me nikada ne iznevjeriš. Dotukla bi me pomisao da i ti čekaš u redu za pranje auta kao i mi ostali. Živim kroz tebe. Nadam se da to znaš. Kao i svi mi. - Vjeruj mi, nije uopće tako uzbudljivo. - Nije nikada osjećala da je to bio njezin život. Uvijek joj se činilo kao da živi pod reflektorom koji je posudila od supruga. - Ugostili smo McCutchinsove za vikend u Virginiji. Bože, kako je on odvratan. - Zgodan dečko, senator. Vrlo otmjen - nasmije se Greg.

Maddy je neko vrijeme šutjela, a onda je odlučila povjeriti se Gregu. Bili su vrlo bliski otkako su zajedno radili, poput brata i sestre. Nije imala mnogo prijatelja u Washingtonu. Nije nikada imala vremena graditi prijateljstva, a ona koja jest, Jacku se nisu sviđala i uvijek bi je prisilio da ih prekine. Nije se nikada bunila, jer ju je Jack držao zaposlenom, neprestano je radila. Ispočetka, kada bi susrela žene koje su joj se sviđale, Jack je uvijek imao neku primjedbu glede njih, ili su bile debele, ili ružne, ili nedolične, ili indiskretne ili je mislio da su ljubomorne na nju. Budno je motrio na Madeleine i neprimjetno je držao u izolaciji. Jedine osobe s kojima je imala priliku zbližiti se, bile su one u uredu. Znala je da joj želi dobro time što je štiti i nije joj smetalo, ali to je značilo da joj je najbliža osoba bio Jack, a posljednjih godina i Greg Morris. -Nešto se ružno dogodilo ovaj vikend - započela je oprezno jer se loše osjećala što govori o Janetinoj tajni. Maddy je znala da ona nije željela da ljudi o tome pričaju. -Slomila si nokat? - zadirkivao ju je i obično bi se nasmijala na takve primjedbe, ali ovaj je put bila ozbiljna. -Radi se o Janet.

Ona mi izgleda prilično bezbojno i neugledno. Vidio sam je samo nekoliko puta na zabavama Senata. Maddy uzdahne i odluči progovoriti. Potpuno je vjerovala Gregu. -Tuče je. - Što? Senator? Sigurna si? To su teške optužbe. -Vrlo teške. Vjerujem joj. Pokazala mi je modrice.

- Nije li ona imala psihičkih smetnji? - upita Greg skeptično. Reagirao je jednako kao i Jack i to ju je ljutilo. - Zašto muškarci uvijek govore takve stvari o zlostavljanim ženama? Što bi bilo da sam ti

18


rekla da ga je ona udarila palicom za golf? Onda bi mi vjerovao? Ili bi rekao da taj debeli nitkov laže?

- Vjerojatno bih mu vjerovao, nažalost. Jer muškarci ne lažu o takvim stvarima. Vrlo je neobično da muškarac bude zlostavljan od žene. -Ni žene ne lažu. Ali ljudi poput tebe i moga supruga navode ih da se osjećaju kao da su one krive, pa to moraju tajiti. I da, bila je u umobolnici, ali se meni ne doima ludom, a one modrice nisu bile plod njene mašte. Smrtno ga se boji. Čula sam da se kurvinski ponaša prema svojim zaposlenicima, ali nisam pomišljala da bi mogao biti zlostavljač. - Nije nikada s Gregom otvoreno razgovarala o svojoj prošlosti. Kao i druge žene u njenoj situaciji, držala je da je ona kriva te ju je čuvala poput mračne tajne. -Rekla sam joj da ću joj pomoći pronaći sigurno utočište. Imaš li ideje od kuda da počnem? - Što je s Koalicijom za žene? Jedna moja prijateljica je vodi. Žao mi je zbog onoga što sam rekao. Trebao sam znati. - Izgledao je pokajnički dok je to govorio.

-Da, trebao si. Hvala, nazvat ću je. - On joj zapiše ime i Maddy ga pročita. Fernanda Lopez. Prisjećala se kroz maglu reportaže o njoj koju je bila napravila kada je tek došla na postaju. Bilo je to prije nekih pet-šest godina, no dobro se sjećala da je na nju ostavila snažan dojam. Ali kada ju je Maddy nazvala iz svoga ureda, rekli su joj da je gđica Lopez na jednogodišnjem plaćenom dopustu, a da je njena zamjena upravo otišla na porodiljni. Nova zamjena će doći tek za dva tjedna, te će je nazvati čim stigne. Kada im je objasnila što treba, dali su joj nekoliko imena za kontakt. Pokušala ih je nazvati, ali na svakom se broju javila automatska sekretarica, a kada je nazvala broj za zlostavljane žene, Vruću liniju, ona je bila zauzeta. Morat će nazvati kasnije. A onda se s Gregom zadubila u posao i zaboravila na to sve do emisije u sedamnaest sati, te je samoj sebi obećala da će ponovno pokušati ujutro. Ako je Janet živjela s time toliko dugo, zasigurno će preživjeti i do sljedećega jutra, no Maddy je zaista željela nešto poduzeti. Bilo je očito da je Janet toliko paralizirana od straha da sama sebi nije mogla pomoći, što nije bilo neobično. Greg i Maddy su u emisiji u sedamnaest pokrili uobičajene lokalne, političke, državne i međunarodne vijesti, dok je dnevnik u devetnaest i trideset bio uglavnom posvećen zrakoplovnoj nesreći u zračnoj luci JFK. Te je večeri otišla sama kući u Jackovu automobilu; on je imao još jedan sastanak s Predsjednikom i ona se pitala što ih toliko obojicu zaokuplja. No kada je stigla kući, ponovno je stala razmišljati o Janet i pitala se ne bi li je trebala nazvati. Ali Maddy se bojala da Paul prisluškuje Janetine pozive pa je odustala.

Maddy je pročitala hrpu članaka koje je mislila koristiti u emisiji, te prelistala novu knjigu o najmodernijim tehnologijama u vezi s tumorom dojke kako bi odlučila želi li intervjuirati autora kao dio svoje priče. Uredila je nokte i otišla ranije na počinak. Oko ponoći čula je Jacka kako dolazi, ali bila je preumorna da bi razgovarala s njim, i ponovno je zaspala prije no što joj se pridružio. Probudila se ujutro i čula ga kako ulazi u svoju kupaonicu i otvara tuš. Bio je u kuhinji i čitao The Wall Street Journal kada je ona sišla. Pogledao ju je sa smiješkom. Nosila je traperice i crvenu vestu, a na nogama je imala žarkocrvene Gucci mokasinke. Izgledala je svježe, mlado i poželjno. - Požalit ću što te nisam sinoć probudio - reče uz smiješak, a ona mu se nasmije dok si je ulijevala kavu u šalicu i uzimala novine. -Ti i Predsjednik mora da spremate neku psinu, sa svim tim sastancima ovih dana.

19


Nadam se da će biti nešto zanimljivije od promjena ljudi u kabinetu. - Možda - reče nemarno dok su se oboje usredotočili na novine. Odjednom začuje kako Maddy teško diše i pogleda je. - Što je? Nije mogla progovoriti nekoliko trenutaka, a oči su joj se ispunile suzama dok je pokušavala dokraja pročitati članak. Kada se okrenula prema suprugu bila je zasljepljena suzama. - Janet McCutchins počinila je sinoć samoubojstvo. Prerezala je zapešća u njihovoj kući u Georgetownu. Pronašlo ju je jedno od djece i pozvalo 911, ali bila je već mrtva kada su stigli. Kažu da je imala modrice po rukama i nogama, i isprva su pomislili na neku podlost, ali suprug je objasnio da je večer prije pala po stubama zapevši za sinovljev skateboard. Kurvin sin... on ju je ubio... - Glas joj je zapeo u grlu i ostala je bez zraka, te je mogla osjetiti kako joj se cijelo tijelo napinje dok je mislila o tome. - Nije ju on ubio, Maddy - reče Jack mirno. - Ona se sama ubila. To si i rekla.

- Mislila je da nema drugog izlaza - reče Maddy prigušenim glasom, prisjećajući se i predobro toga osjećaja dok je gledala supruga. - 1 ja sam mogla počiniti istu stvar da me nisi odveo iz Knoxvillea.

-To su gluposti, znaš i sama. Prije bi ti njega bila ubila. Janet je bila poremećena, već dugo je ima- la psihičke smetnje. Postojalo je vjerojatno i niz drugih razloga za taj čin. -Kako možeš to reći? Zašto ne želiš vjerovati da ju je onaj debeli gad zlostavljao? Je li to tako nevjerojatno? Izgleda li ti on tako pristojno? Zašto nije moguće da je govorila istinu? Zato što je žena? - Razljutila se slušajući ga, a čak je i Greg bio posumnjao u priču. - Zašto žena mora uvijek biti ta koja laže? -Možda i nije lagala. Ali činjenica da se ubila govori u prilog tvrdnji da je bila poremećena. - Govori u prilog tvrdnji kako je mislila da nema drugog izlaza i da je bila očajna. Dovoljno očajna da svoju djecu liši majke i da se čak izloži opasnosti da je netko od njih pronađe. - Otvoreno je plakala dok je razgovarala s njim, a dah joj je bio isprekidan od straha. Znala je što znači biti tako zlostavljan, tako prestrašen, tako stjeran u kut da ti se čini kako nema izlaza. Da nije bila mlada i lijepa i da je Jack nije želio za svoju postaju, mogla ju je snaći ista sudbina kao i Janet Mc Cutchins. I nije bila sigurna da je Jack bio u pravu kada je govorio da bi prije ona ubila Bobbyja Joea. I ona je više puta pomišljala na samoubojstvo, u tamnim noćima kada je on bio pijan, a njezine usne i oči natečene od njegovih osvetničkih udaraca. Bilo je jednostavno shvatiti što je Janet osjećala. I onda se sjetila poziva koje je radi nje obavila dan ranije iz ureda. - Jučer sam nazvala Koaliciju za žene i Vruću liniju. Sranje, da sam je barem sinoć nazvala. Bilo me strah, strah da će Paul uhvatiti razgovor i da ću joj stvoriti neprilike. - Nisi joj mogla pomoći, Mad. Nemoj kriviti sebe. Ovo ti je dokaz.

- To ništa ne dokazuje, dovraga, Jack. Ona nije bila luda. Bila je prestravljena. 1 kako ti znaš gdje je on bio ili što joj je učinio prije no što je ona to napravila? - On je ništarija, a ne ubojica. Kladio bih se životom u to - reče on smireno, dok je Maddy postajala sve uznemirenija. -I otkada ste vas dvojica takvi prijatelji? Kako ti znaš što je on njoj činio? Ti nemaš predodžbe kako je to. - Tresla se od jecaja dok je sjedila za kuhinjskim stolom i plakala za ženom koju je jedva poznavala. Ali i sama je prošla isti put i znala je da je jedna od sretno preživjelih. Janet nije imala toliko sreće. -Znam kako je to - reče on mirno. - Kada sam se oženio s tobom imala si strašne noćne more i spavala si u položaju fetusa s rukama iznad glave. Znam, dušo, znam... Ja sam te 20


spasio.... - Znam da jesi - reče ona ispuhavši nos i gledajući ga tužno - neću to nikada zaboraviti... No, tako mi je žao zbog nje... Kad pomislim kako se morala osjećati kada je to napravila. Njezin je život zasigurno bio pun patnje i straha. - Pretpostavljam da jest - reče on hladno - i žao mi je Paula i djece. Bit će teško za svih. Samo se nadam da mediji neće likovati zbog toga. - Nadam se da će neki nadobudni mladi novinar istražiti priču i razotkriti što joj je činio. Ne samo zbog nje, već i zbog svih drugih žena koje su još uvijek žive i nalaze se u istoj situaciji. -Teško je razumjeti zašto nije otišla od njega ako je bilo tako grozno. Mogla je otići. Nije se morala ubiti. -Možda je mislila da mora - reče Maddy suosjećajno, ali to nije dirnulo Jacka. - Ti si se izvukla, Maddy. Mogla je i ona! - reče on odrješito. -Trebalo mi je osam godina i ti si mi pomogao. Nisu svi te sreće. A izvukla sam se Božjom milošću i za dlaku. Možda bi me za godinu dana bio ubio. -Ne bi bila dopustila da ti se to dogodi. - Jack je bio uvjeren u to, ali Maddy nije.

- Dopustila sam da se to događa prokleto dugo vremena, sve dok ti nisi naišao. A moja je majka dopuštala ocu da je maltretira sve dok nije umro. I tako mi svega, njoj je to nedostajalo, kao i on, sve dok nije umrla. Takve su veze puno bolesnije no što ljudi misle, i za one koji su zlostavljani i za zlostavljače.

- To je zanimljiva postavka - reče on skeptično. -Mislim da neki ljudi to jednostavno traže, ili očekuju ili dopuštaju, jer su previše slabi da bi išta drugo učinili. - Ti ne znaš ništa o tome, Jack - reče napetim glasom, odlazeći iz kuhinje na kat po torbu i jaknu. Sišla je odjevena u lijepi mornarskoplavi blejzer, a stavila je i male dijamantne naušnice. Bila je uvijek besprijekorno dotjerana i odjevena, kod kuće ili u uredu, jer nije nikada znala na koga može naići, a i ljudi su je prepoznavali gdje god išla. Toga jutra zajedno su otišli na posao i vozili se u tišini. Bila je ljuta zbog nekih stvari koje je Jack rekao, a nije željela s njim raspravljati o tome. No, Greg ju je čekao na poslu. Pročitao je članak i doimao se uznemireno. - Žao mi je, Maddy, mora da se grozno osjećaš. Znam da si joj željela pomoći. Možda nisi ni mogla.- Želio ju je utješiti, ali se ona okrenula i odbrusila mu čim je završio. - Zašto? Jer je bila podložna psihozama kao i sve druge zlostavljane žene i željela si je prerezati vene? To misliš? - Mislio sam samo to da je možda bila odveć uplašena da se izvuče, kao netko tko je u šoku od eksplozija u ratnome području. - Nije mogao a da ne doda: - Zašto misliš da je to učinila? Samo zato jer ju je zlostavljao ili i ti misliš da je bila podložna psihozama? Maddy je pobješnjela zbog tog pitanja. - To je ono što i Jack misli, to većina ljudi misli, da su žene u takvim situacijama ionako lude, bez obzira što im muževi čine. Nitko ne može razumjeti zašto žene ne odu. Pa, neke od njih jednostavno ne mogu... ne mogu... - reče i počne jecati, a Greg je zagrli.

- Znam, dušo, znam... Žao mi je... možda ovu nisi mogla spasiti. - Govorio je utješno i bila mu je zahvalna na zagrljaju.

-Željela... sam... joj... pomoći. - Shrvali su je jecaji kad je pomislila na bol koju je Janet 21


morala osjećati kad se na to odlučila i na patnju koju sada prolaze njena djeca koja su izgubila majku. - Kako ćemo o tome izvijestiti? - upita je Greg kada se sabrala. - Željela bih napraviti uvodnik o zlostavljanim ženama - reče dok joj je Greg pružao šalicu kave. -To više ne radimo. Sjećaš se?

- Reći ću Jacku da bih svejedno to voljela napraviti - reče odlučno, a Greg zatrese glavom. - Kad bih barem mogla dotući toga gada McCutchinsa. - Ne bih to učinio na tvome mjestu. A Jack ti neće dopustiti da napraviš uvodnik. Nije me briga ako s njim spavaš svake noći, ali tako nam je poručeno s vrha. Bez uvodnika, bez socijalnih ili političkih komentara, samo vijesti. Govorimo samo da se nešto dogodilo, bez naših komentara.

- Što će učiniti? Otpustiti me? Osim toga, ovo i jest izravna vijest. Senatorova je žena počinila samoubojstvo nakon suprugova zlostavljanja. -Koliko ga ja poznajem, Jack ti neće dopustiti da to kažeš, ili da napraviš uvodnik, osim ako oružjem ne preuzmeš cijelu postaju. I iskreno mislim da mu se to ne bi svidjelo, Maddy. - Doista. Ali ja ću svejedno to učiniti. Idemo uživo, za boga miloga, ne mogu me skinuti a da ne izazovu skandal. Tako ćemo napraviti još jedan uvodnik i poslije se ispričati. Ako se naljuti, mogu živjeti s time. - Hrabra si žena - Greg reče sa širokim osmijehom koji je opčinjavao žene s kojima je izlazio. Bio je jedan od najtraženijih neženja u Washing- tonu, i to s razlogom. Bio je pametan, lijep, uglađen i uspješan, rijetka i vrlo poželjna kombinacija. I Maddy je bila doslovno luda za njime, odlično su se nadopunjavali u poslu. - Nisam siguran da bih želio izazvati Jacka Huntera i činiti nešto protivno njegovoj odluci.

-Imam vezu - rekla je prvi put se osmjehnuvši nakon što je pročitala vijest o Janet McCutchins. - Da, i najbolje noge na televiziji. Ni to ne škodi -zadirkivao ju je.

U sedamnaest sati, kada su ona i Greg prvi put nastupili toga dana, Maddy je bila nervozna. Izgledala je mirno i besprijekorno, kao i uvijek, u crvenoj vesti, sa savršeno počešljanom kosom i jednostavnim dijamantnim naušnicama. Ali Greg ju je dobro poznavao i znao je kako prikriva napetost tijekom odbrojavanja.

-Hoćeš li to učiniti? - došapnuo joj je. Kimnula je glavom, a zatim se nasmiješila kada ju je kamera kadrirala, te je predstavila sebe i kolegu voditelja. Zajednički su prelazili vijesti kao i uvijek, savršeno su funkcionirali, izmjenjivali priče, a onda je Greg odgurnuo svoju stolicu znajući što slijedi. Maddy- no se lice uozbiljilo dok je gledala u kameru. - U današnjim je novostima jedna priča koja se tiče svih nas, nekih više no drugih. To je vijest o samoubojstvu Janet Scarbrough McCutchins, u njenoj kući u Georgetownu, koja je za sobom ostavila troje djece. To je zasigurno tragedija i tko može reći kakve su nevolje navele gospođu McCutchins da si oduzme život, ali postoje pitanja koja se ne smiju ignorirati, a na koja možda nikada nećemo dobiti odgovor. Zašto je to učinila? U kakvoj je strašnoj boli bila u tom trenutku, i prije toga? I zašto je nitko nije saslušao ili vidio njezin očaj? U nedavnome razgovoru Janet McCutchins mi je rekla da je jednom bila nakratko hospitalizirana zbog depresije. Ali izvor blizak gospođi McCutchins rekao mi je da je ovdje možda posrijedi problem zlostavljanja koji ju je naveo na samoubojstvo. Ako je to točno, Janet McCutchins

22


nije prva žena koja je izabrala samoubojstvo umjesto da pobjegne od zlostavljanja. Ovakve se tragedije i prečesto događaju. Moguće je da je Janet McCutchins imala drugih razloga da si oduzme život. Možda njena obitelj to zna, ili njezin suprug, ili njezini najbliži prijatelji, ili djeca. Ali to za sve nas aktualizira probleme nekih žena koje su suočene s patnjom, strahom i očajem. Ne mogu vam reći zašto je umrla Janet McCutchins. Nije na meni da pogađam. Rečeno nam je da je ostavila pismo djeci i sigurna sam da ga nikada nećemo vidjeti. No, ne možemo se ne zapitati zašto se, kad žena zaplače, svijet pravi da to ne primjećuje, a veliki broj nas kaže; "Mora da nešto nije u redu s njom... možda je luda." No što ako nije? Žene umiru svakodnevno, od vlastite ruke i od ruke njihovih zlostavljača. I često im ne vjerujemo kada nam govore o boli koju proživljavaju ili ih jednostavno ignoriramo. Možda nam je previše bolno slušati ih. Većina žena koje to čine nisu lude, nisu poremećene, nisu bile prelijene ili glupe da odu. Bilo ih je strah. Nisu to mogle učiniti. Ponekad te žene radije umiru od vlastite ruke. Ili ostanu predugo i dopuste da ih supruzi ubiju. To se događa. To je stvarnost. Ne možemo okrenuti leđa tim ženama. Moramo im pomoći da pronađu izlaz. Zapamtite Janet McCutchins. Sljedeći put kada budete čuli za sličnu smrt, upitajte se zašto? I kada to učinite, budite tihi i slušajte odgovor bez obzira koliko strašan on mogao biti. Laku noć. Ja sam Maddy Hunter. Odmah su prešli na reklame, a svi su u studiju poludjeli. Nitko se nije usudio prekinuti je i opčinjeni onim što je govorila nisu na vrijeme reagirali da umjesto nje ubace reklame. Greg je stajao pored Maddy, nasmiješen, i pljesnuo je dlanom o njen dlan. -Kako je bilo? - upitala ga je prigušenim šaptom. -Eksplozivno. Mislim da će nas tvoj suprug posjetiti za neke četiri sekunde. Prošle su dvije kada je on banuo u studio poput tornada i tresao se od bijesa dok joj je prilazio. -Jesi li poludjela? Paul McCutchins će me izbaciti s posla! - Stajao je nekoliko centimetara od nje i vikao joj je izravno u lice. Maddyje problijedjela, ali nije ustuknula. Držala je svoj teritorij, iako se i ona tresla. Strašilo ju je kada bi on, ili bilo tko drugi, bio ljut, ali ovaj je put mislila da je vrijedno toga. -Rekla sam da je izvor blizak njoj izjavio da bi se moglo raditi o zlostavljanju. Dovraga, Jack, vidjela sam njene modrice. Ona mi je rekla da je on tuče. Kakav zaključak izvlačiš iz toga kada je ona dan kasnije počinila samoubojstvo? Sve što sam učinila jest da sam zamolila ljude da razmišljaju o ženama koje počine samoubojstvo. Ne može nam pravno ništa. Mogu svjedočiti o tome što mi je rekla, ako budem morala. -Vjerojatno ćeš i morati. Jesi li ti gluha, zar ne znaš čitati? Rekao sam bez jebenih uvodnika, a to sam i mislio! -Oprosti, Jack. Morala sam, dugovala sam njoj i drugim ženama u njezinom položaju.

- Oh, za boga miloga... - Nervozno je rukom prošao kroz kosu ne mogavši povjerovati što mu je učinila i što su joj ovi u studiju dopustili. Mogli su je izrezati, ali nisu. Sviđalo im se što je govorila o zlostavljanim ženama. A Paul McCutchins imao je reputaciju verbalno naprasne osobe i poslodavca, a kao mladić sudjelovao je u nebrojenim barskim tučnjavama. Bio je jedan od najomraženijih senatora u Washingtonu, koji je često iskazivao svoju nasilnu ćud. Nitko se nije trsio braniti ga i činilo im se vrlo mogućim da ju je zlostavljao, iako to Maddy nije otvoreno rekla. Jack je još uvijek jurio po studiju galameći na svih oko sebe kada ga je Rafe Thompson, producent, došao obavijestiti da ga senator McCutchins traži telefonom. Sranje! - po- vikao je na svoju suprugu - na koliko si spremna kladiti se da će me tužiti? - Žao mi je. Jack - reče ona potiho, ali bez grižnje savjesti. U tom joj je trenutku prišao

23


pomoćnik producenta i rekao joj da je zove Prva dama. Oboje se uputilo prema odvojenim telefonima i vrlo različitim razgovorima. Maddy je odmah prepoznala glas Phyllis Armstrong i bila je puna strepnje dok ju je slušala. -Tako sam ponosna na tebe, Madeleine - začula je topao glas starije žene. - Bilo je to vrlo hrabro i vrlo potrebno. Predivna emisija, Maddy.

-Hvala vam, gospođo Armstrong - reče Maddy doimajući se mirnijom no što je bila. Nije joj rekla da je Jack bio izvan sebe od bijesa. -Namjeravala sam te nazvati u vezi s Odborom o nasilju nad ženama. Zapravo, zamolila sam Jacka da te 0 tome obavijesti. -Rekao mi je i jako sam zainteresirana. -Dakako, rekao mi je da ćeš biti oduševljena, ali ja sam to htjela čuti od tebe osobno. Naši muževi prijavljuju nas kao dobrovoljce za neke stvari koje nikada ne bi radile. Moj nije iznimka.

Maddy se nasmiješila dok je slušala i odmah se bolje osjećala, jer je Jack tako slobodno raspolagao njenim slobodnim vremenom. Bio je često nadmoćan i proizvoljno izricao njezina mišljenja i odluke. Ponekad je to stvaralo dojam da je ne poštuje dovoljno. - U ovom je slučaju imao pravo. Stvarno bih voljela sudjelovati.

- Drago mi je to čuti. Sastajemo se prvi put u petak. Ovaj put u Bijeloj kući, u mojem privatnom uredu. Kasnije ćemo iznaći prikladnije mjesto. Još uvijek nas je malo, oko dvanaestak. Pokušavamo pronaći pravi način kako utjecati na javnost u vezi s nasiljem nad ženama. Mislim da si ti upravo započela našu akciju. Čestitam! - Hvala vam još jednom, gospođo Armstrong - rekla je Maddy bez daha i nasmijala se prema Gregu kada je spustila slušalicu.

- Čini se da si na prvom mjestu slušanosti kod Armstrongovih - reče on ponosno. Jako mu se svidio način na koji je to učinila. Trebalo je dosta hrabrosti, iako je predsjednik mreže bio njezin suprug. Sada će morati otići kući i živjeti s time. A, kao što su svi znali, Jack Hunter nije uvijek bio umiljat, pogotovo ako bi ga netko prešao. Maddy nije bila iznimka.

I dok se Maddy spremala prepričati Gregu što joj je gospođa Armstrong rekla, Jack im je prišao bijesan. Bio je izvan sebe. - Jesi li znao za to? - Jack poviče na Grega, očajnički želeći okriviti nekoga, bilo koga, svakoga. Činilo se da bi najradije želio zadaviti Maddy. - Ne baš, ali otprilike. Znao sam da će nešto reći

-reče Greg iskreno. Nije se bojao Jacka i, iako je to dobro tajio i nije nikada ništa rekao ni Maddy, nije volio Jacka Huntera. Mislio je da je arogantan i bahat, te mu se nije sviđao način na koji postupa s Maddy, iako joj to nije nikada rekao. Imala je dosta problema, još joj je samo trebalo da mora i supruga braniti. - Mogao si je zaustaviti - optužio ga je Jack - mogao si početi govoriti i završiti prije no što je ona počela. - Imam previše poštovanja prema njoj da bih joj to učinio, gospodine Hunter. Osim toga, slažem se s onim što je rekla. Nisam joj vjerovao kada mi je u ponedjeljak ispričala o Janet McCutchins. Ovo je bio poziv na buđenje svima od nas koji ne žele razmišljati o tome koliko su neke žene očajne u takvim situacijama. To se svakodnevno događa svuda oko nas. Mi jednostavno to ne želimo vidjeti ili čuti. Ali zbog činjenice za koga je bila udana, Janet

24


McCutchins nas je probudila. Ako je dovoljno ljudi večeras čulo Maddy, možda će smrt Janet Mc Cutchins nešto značiti i pomoći nekome. S dužnim poštovanjem, mislim da je Maddy ispravno postupila. - Glas mu je zadrhtao dok je izgovarao posljednje riječi, a Jack Hunter ga je promatrao. - Siguran sam da će sponzori biti oduševljeni ako bude podignuta tužba. -Je li to McCutchins rekao na telefon? - Maddy upita zabrinuto. Nije joj bilo žao, ali mrzila je da Jacka uvaljuje u neprilike. No, još je uvijek mislila da se to moralo učiniti. Vidjela je svojim očima što je McCutchins bio učinio supruzi i bila je spremna svjedočiti, ako bude potrebno. U emisiji je uzela stvari u svoje ruke, bez obzira na potencijalnu cijenu za nju ili za mrežu. Maddy se to činilo vrijednim. -Prikriveno je prijetio, ali je bio vrlo tanak. Rekao je da će pozvati svoje odvjetnike čim završi razgovor sa mnom - rekao joj je Jack otresito.

- Mislim da neće daleko stići - reče Greg. - Dokazi su navodno bili vrlo osuđujući, a Janet McCutchins razgovarala je izravno s Maddy. To bi nam trebalo zaštiti guzice. - Guzice, kako velikodušno od tebe, Greg - odbrusi mu Jack. - Koliko znam, jedino ja riskiram guzicu. Bila je to prokleto glupa, neodgovorna stvar. - S time je završio i zaputio se kroz studio prema svojem uredu. -Jesi li dobro? - Greg pogleda Maddy zabrinuto, a ona mu kimne glavom.

-Znala sam da će se uznemiriti, ali nadam se da nas neće tužiti. - Izgledala je zabrinuto dok je to govorila. Nadala se da se McCutchins neće usuditi tužiti ih i tako riskirati da se razotkrije. -Jesi li mu rekla o pozivu Phyllis Armstrong? - Nisam imala vremena - prizna. - Reći ću mu kad stignemo kući.

No Maddy je te večeri otišla sama kući. Jack je pozvao svoje odvjetnike kako bi pregledali snimku i raspravili situaciju. Bio je jedan sat ujutro kada je stigao kući u Georgetown. Maddy je još uvijek bila budna, ali nije joj uputio ni riječi dok je prelazio preko sobe prema kupaonici. - Kako je bilo? - upitao ona oprezno, a on se okrene bijesno zureći u nju.

- Ne mogu vjerovati da si mi to učinila. Bila je to tako jebeno glupa stvar. - Mogao ju je i ošamariti, ali Jack ju je udarao ljutitim pogledima i riječima. Bilo je očito da je osjećao kako ga je prevarila. - Prva je dama zvala odmah poslije emisije. Bila je vrlo uzbuđena i drži da je to bilo vrlo hrabro. Idem na sastanak njena Odbora ovaj tjedan - reče opravdavajući se. Nije bila sigurna kako će mu ovo nadoknaditi, ali morat će se potruditi. Nije željela da je mrzi zbog poslovnih problema. - Već sam to bio odlučio za tebe - reče on prostrijelivši je pogledom kada je spomenula Odbor 0 nasilju nad ženama. - Odlučila sam sama za sebe - reče potiho. - Imam pravo na to, Jack. -Lobiraš li sada za ženska prava, kao i za zlostavljane? Mogu li očekivati urednički prilog i o tome? Zašto ne organiziramo emisiju samo za tebe, moći ćeš govoriti po cijele dane do iznemoglosti, a vijesti ćemo zaboraviti. -Ako se svidjelo Prvoj dami, zar može biti tako loše? - Jako loše, ako McCutchinsov odvjetnik bude tako rekao.

- Možda će se sve smiriti za nekoliko dana - rekla je s nadom dok se on polako približio 25


krevetu i zaustavio se kako bi je pogledao s blago prikrivenom ljutnjom. Njegov se bijes nije stišao ili nestao. - Ako to ikada ponovno učiniš, nije me briga što si mi žena, otpustit ću te na licu mjesta. Je li ti jasno? Tiho je kimnula glavom, odjednom se osjećajući kao da nije učinila pravu stvar, već ga iznevjerila. Nije nikada u devet zajedničkih godina bio toliko ljut na nju i ona se pitala hoće li joj ikada oprostiti, pogotovo ako bude podignuta tužba. -Mislila sam da je bilo važno to učiniti.

-Nije me nimalo briga što ti misliš. Ne plaćam te da razmišljaš. Plaćam te da dobro izgledaš i da čitaš vijesti. To je sve što želim od tebe. - Otišao je u kupaonicu i zalupio za sobom vrata, a ona je briznula u plač. Bila je to stresna večer za oboje. Ali duboko u srcu, još je uvijek vjerovala da je ispravno postupila bez obzira koliko će je to stajati. A trenutačno je izgledalo da će je skupo stajati.

Kada je Jack izašao iz kupaonice, uvukao se u krevet ne obrativši joj se. Ugasio je svijetlo, okrenuo joj leđa i nije se ništa čulo sve dok nije zaspao i počeo hrkati. Prvi put, nakon mnogo godina, osjetila je kako je prožima strah. Njegova ljutnja, bez obzira koliko prikrivena, vraćala je stare uspomene i bila joj je zastrašujuća. 1 te je noći, poslije dugo vremena, imala noćne more. Jack joj se nije obratio ni za doručkom sljedećega jutra i otišao je na posao sam sa svojim vozačem. - A kako ću ja na posao? - upita zabezeknuta kada ju je ostavio na pločniku. Pogledao ju je ravno u oči, zalupio vratima automobila i dobacio joj kao strancu: -Pozovi taksi.

26


4.

Pogreb Janet McCutchins bio je u petak ujutro i Jack je po svojoj sekretarici poslao Maddy poruku da planira poći s njom. Otišli su iz ureda u njegovu automobilu. On je na sebi imao tamno odijelo i crnu prugastu kravatu, a ona crno laneno Chanel odijelo i tamne naočale. Vozili su se prema crkvi Sv. Ivana s druge strane parka Lafayette, nasuprot Bijele kuće. Obred je bio dug i mučan, održala se cijela misa, a zbor je pjevao Ave Mariju. Prednja je klupa bila puna Janetinih nećakinja, nećaka i djece. Čak je i senator plakao, a došli su svi važni političari iz grada. Maddy je s nevjericom zurila u senatora, gledala ga kako plače, a srce joj je suosjećalo s djecom. Na kraju službe, bez razmišljanja, uhvatila je Jacka pod ruku. Pogledao ju je i brzo odmakao ruku. Bio je još uvijek bijesan na nju i gotovo da i nije razgovarao s njom od utorka navečer. Pridružili su se ostalima na stubištu crkve dok su lijes nosili do mrtvačkih kola, a obitelj je ulazila u limuzine koje su ih trebale odvesti do groblja. Hunterovi su znali da je nakon toga zakuska u kući McCutchinsovih, ali na nju nisu željeli ići jer nisu bili toliko bliski s njima. Odvezli su se natrag do ureda, jedan pored drugoga u mrtvačkoj tišini. -Koliko će ovo još trajati, Jack? - upita ona naposljetku ne mogavši to više izdržati. - Dokle god se budem tako osjećao - reče on be- zobzirno.

- Izdala si me, Maddy. Ne, da budem precizan, zajebala si me. - Bilo je jako važno, Jack. Zlostavljana se žena ubila, a bila bi zabilježena u povijesti kao luđakinja. Trebalo je njoj, i djeci, dati jednaku šansu. Pa makar na trenutak uperiti reflektor prema zlostavljaču. - I usput zajebati i mene. Ništa što si učinila neće promijeniti činjenicu da će je svi smatrati luđakinjom. Činjenice su tu. Bila je u umobolnici šest mjeseci i podvrgnuta je elektrošokovima. Koliko je normalna bila, Maddy? I je li bila vrijedna toga da mene učiniš lakom metom tužbe? -Žao mi je, Jack. Morala sam to učiniti. - Još uvijek je vjerovala da je imala pravo. -Luda si kao što je i ona bila - rekao je s pogledom punim prezira i okrenuo se prema prozoru. Bilo je ružno to što je rekao, a njegov ju je ton bolio kao i posljednja tri dana. - Možemo li potpisati primirje za vikend? - Bit će sumorno u Virginiji ako ovako nastavi, i ona je pomišljala da ni ne ode s njim. - Ne vjerujem - reče on hladno. - Osim toga, moram ovdje obaviti neke stvari. Imam neke sastanke u Pentagonu. Ti možeš raditi što te volja. Neću imati vremena biti s tobom. -Ovo je smiješno, Jack. Ono je bio posao. Ovo je naš život.

- To dvoje je u našem slučaju dosta isprepleteno. Trebala si razmišljati o tome prije no što si otvorila usta. - Dobro. Kazni me, ali ovo postaje vrlo djetinjasto. -Ako me McCutchins bude tužio, vjeruj mi da svota neće biti "djetinjasta".

- Nisam sigurna da će to učiniti, pogotovo što je Prva dama pohvalila emisiju. Osim toga, ne može se braniti. Ako se pokrene istraga, u izvješću mrtvozornika vidjet će se modrice. -On možda nije toliko impresioniran Prvom damom kao i ti. -Zašto ne popustiš malo, Jack? Ne mogu vratiti vrijeme, a i ne želim. Pa zašto onda ne pokušamo sve zaboraviti? 27


No, dok je to govorila, okrenuo se prema njoj stisnutih očiju, a pogled mu je bio leden. - Možda da ti malo osvježim pamćenje, Ivana Orleanska, i podsjetim te da prije no što si započela križarski rat za obespravljene bila si nitko i ništa kada sam te ja našao. Bila si ništa, Mad. Nula. Bila si cura niotkuda, cura koju je čekao život s limenkama piva i zlostavljanje u prikolici. Što god dovraga mislila da si sada, nemoj zaboraviti da sam te ja stvorio. 1 duguješ mi. Dosta mi je tog idealističkog sranja i cmizdrenja i tuljenja oko debela, neprivlačna govna kao što je bila Janet McCutchins. Nije bila vrijedna toga da dovedeš u pitanje moju, tvoju ili mrežinu guzicu. Pogledala je supruga kao da je odjednom stranac, a možda je i bio, a ona to nije primijetila. -Gadiš mi se - reče i potapša vozača po ramenu. - Zaustavite auto. Izlazim. Jack je bio zatečen. -Mislio sam da ideš natrag u ured.

- Idem, ali ću radije hodati, nego sjediti ovdje i slušati te. Shvatila sam poruku, Jack. Ti si me stvorio i dugujem ti. Što zapravo? Svoj život? Svoje principe? Svoj ponos? Koja je cijena ako nekoga spasiš da cijeloga života ne bude jadno bijelo smeće? Javi mi kad izračunaš. Želim biti sigurna da ću ti vratiti točan ostatak. - I s time je izišla iz auta i zaputila se brzim korakom prema uredu. Jack nije ništa rekao i u tišini je podignuo prozor. Kada se vratio u ured, nije ju nazvao. Bila je udaljena pet katova i jela je sendvič s Gregom. -Kako je bilo na pogrebu? - upitao ju je zabrinut za nju. Činila mu se napetom i umornom. - Depresivno. Ono je govno plakalo tijekom cijelog obreda.

-Senator? - Ona kimne glavom jer je imala puna usta. - Možda se osjeća krivim. -I trebao bi. Mogao ju je i ubiti. Jack je još uvijek uvjeren da je bila poremećena. - A tjerao ju je i da se ona tako osjeća zbog načina na koji se ponašao. -Je li Jack još uvijek ljut? - upita Greg pažljivo, pružajući joj kiseli krastavac koje je obožavala. -U najmanju ruku. Uvjeren je da sam to učinila kako bih mu napakostila.

-Preboljet će - reče Greg opuštajući se u svojoj stolici i gledajući je. Bila je toliko prokleto pametna i poštena i nevjerojatno zgodna. Gregu se sviđala činjenica što je bila spremna boriti se za ono u što vjeruje, ali doimala se zabrinuto i nesretno. Mrzila je kada se Jack ljutio na nju, a u sedam godina braka nije nikada bio ovako ljut. - Zašto misliš da će preboljeti? - Ona više nije bila toliko sigurna i prvi put je osjećala da joj je brak u krizi, a to ju je, iskreno govoreći, strahovito plašilo.

- Preboljet će to jer te voli - reče Greg odlučno. – I treba te. Ti si jedna od najboljih voditeljica u zemlji, ako ne i najbolja. Nije on lud. - Nisam sigurna da je to valjan razlog da me voli. Mogla bih smisliti razloge koji bi mi više značili. -Budi zahvalna na tome što imaš, malena. Smirit će se. Vjerojatno preko vikenda. -Za vikend ima sastanke u Pentagonu. -Mora da se nešto važno kuha - reče Greg sa zanimanjem.

-Da, već neko vrijeme, mislim. Nije ništa rekao, ali se nekoliko puta sastao s Predsjednikom.

- Možda ćemo baciti bombu na Rusiju - reče Greg sa smiješkom, jer ipak nisu u to

28


vjerovali. - Mislim da je to već pomalo passe, zar ne? - Maddy mu uzvrati smiješak. Pretpostavljam da će nam prije ili kasnije reći. - Pogleda na sat i ustane. - Moram na sastanak Odbora Prve dame. U četrnaest je sati. Vratit ću se na vrijeme za šminku prije vijesti u sedamnaest. -Bit ćeš dobra i bez toga - reče on. - Zabavi se. Pozdravi mi Prvu damu. Maddy mu se nasmiješi i mahne izlazeći iz ureda te pođe dolje kako bi zaustavila taksi. Bilo je pet minuta vožnje do Bijele kuće, a Prva je dama upravo stigla u konvoju iz kuće McCutchinsovih kada se Maddy pojavila, te su zajedno ušle okružene pripadnicima tajnih službi. Gospođa ju je Armstrong pitala je li bila na pogrebu, a zatim je komentirala kako je tužno bilo vidjeti djecu. - I Paul se doimao vrlo uznemirenim - suosjećajno reče Prva dama dok su se uspinjale dizalom do njenih privatnih odaja, a onda je potiho upitala Maddy: - Doista vjeruješ da ju je zlostavljao? - Nije se raspitivala o njenim izvorima za tu emisiju. Maddy je bila neodlučna, no otprije je znala da se može pouzdati u njenu diskreciju. -Da, vjerujem. Sama mi je rekla da ju je tukao i da ga se boji. Prošlog vikenda pokazala mi je modrice na rukama. Po onome što mi je rekla, znam da je govorila istinu, a mislim i da Paul McCutchins zna da mi se povjerila. Stoga on jedino želi da svi zaborave ono što sam rekla. - Bio je to razlog zašto je vjerovala da neće tužiti mrežu.

Prva je dama s nevjericom zatresla glavom i uzdahnula dok su izlazile iz dizala, a tamo ih je čekala njena tajnica i ljudi iz osiguranja. - Baš mi je žao to čuti. - Nije ni za trenutak sumnjala u ono što joj je Maddy rekla, za razliku od Grega i Jacka. Kao žena, bila je spremna to prihvatiti. I nije joj se nikada sviđao Paul McCutchins; izgledao joj je poput nasilnika. - Pretpostavljam da smo zbog toga ovdje danas, zar ne? Kakav izniman primjer nekažnjenog nasilja nad ženom. Baš mi je drago da si napravila taj prilog, Maddy. Je li bilo mnogo reakcija na njega? Maddy se nasmiješila na to pitanje.

- Dobili smo tisuće pisama od gledateljica koje su nas podržale. Gotovo nijedno od muškaraca. A moj je suprug spreman rastaviti se od mene. -Jack? Kako ograničeno s njegove strane. Iznenađena sam što to čujem. - Phyllis Armstrong doimala se iskreno iznenađenom. Kao i njezin suprug, i ona je oduvijek voljela Jacka Huntera. - Boji se da će ga senator tužiti - objasni joj Maddy. -Mislim da se neće usuditi ako je to istina - praktično zaključi Phyllis Armstrong dok su ulazile u prostoriju gdje su ih čekali ostali članovi novoosnovanog Odbora. - Pogotovo ako je istina. Neće riskirati da mu to dokazujete. Je li ostavila ikakvu poruku?

- Navodno je ostavila pismo za djecu, ali ne znam tko ga je, ili ako ga je itko pročitao. Policija ga je dala Paulu kada ga je našla. -Kladim se da se ništa više neće iz toga izroditi. Reci Jacku da se opusti. Bio je to dobar potez. Bacio je jaku svijetlost na tamu zlostavljanja i nasilja nad ženama.

- Reći ću mu da ste to rekli - reče Maddy sa smiješkom dok je pogledom prelazila po sobi. Bilo je tu osam žena i četiri muškarca, a ona je bila osma. Među muškarcima je prepoznala dva savezna suca, a među ženama sutkinju Prizivnoga suda i još jednu novinarku. Prva je dama predstavila ostale žene i objasnila da su dvije od njih učiteljice, jedna odvjetnica, jedna psihijatrica i jedna liječnica. Treći je muškarac također bio liječnik, a posljednji muškarac s 29


kojim su je upoznali bio je Bili Alexander, bivši veleposlanik u Kolumbiji, kojemu su teroristi ubili ženu. Prva je dama rekla da je on trenutačno na odmoru, nakon što je napustio Ministarstvo vanjskih poslova, te da piše knjigu. Bili su zanimljiva, eklektična skupina, Azijati, Afroamerikanci, Kavkasci, neki mladi, neki stari, svi su bili profesionalci, neki i vrlo priznati, a Maddy je bila sigurno najmlađa među njima, vjerojatno i najpoznatija ako se izuzme Prva dama. Phyllis Armstrong započela je sastanak žustro i njeno izlaganje bilo je jezgrovito, a njezina je tajnica sjedila u prostoriji kako bi hvatala bilješke. Tajnu službu ostavila je ispred vrata i članovi Odbora sjedili su u udobnom dnevnom boravku, a na antiknom engleskom stoliću bili su posluženi kava, čaj i kolačići. Obraćala se svima imenom i nadgledala prostoriju majčinskim pogledom. Spomenula im je i Maddyn hrabri prilog od utorka navečer, o Janet McCutchins, iako ga je nekolicina gledala i zdušno podržala. -Znate li pouzdano da je bila zlostavljana? - pitala ju je jedna od žena, a Maddy je bila neodlučna prije no što je odgovorila. -Nisam sigurna kako da na to odgovorim. Vjerujem da jest, iako to na sudu ne bih mogla dokazati. Bilo je to sve rekla-kazala. Ona mi je rekla. - Maddy se okrene prema Prvoj dami upitnim pogledom. - Pretpostavljam da je ono o čemu ovdje razgovaramo povlašteno i povjerljivo. - To je bio slučaj s predsjedničkim odborima.

-Da, jest - uvjerila ju je Phyllis Armstrong. - Vjerovala sam joj, iako mi prve dvije osobe kojima sam to rekla nisu vjerovale. Obojica su bili muškarci, jedan je moj partner u emisiji, a drugi moj suprug, a obojici je to trebalo biti posve jasno. - Danas smo ovdje da bismo raspravili što možemo učiniti glede problema nasilja nad ženama - rekla je gospođa Armstrong. - Je li dužnost sudstva da javnost upozori na zlostavljanje? Kako se s time možemo učinkovito nositi? Osim toga, željela bih vidjeti što mi možemo učiniti s tim u vezi. Vjerujem da bismo to svi željeli. - Svi su se složili. - Htjela bih da danas učinimo nešto neobično. Htjela bih da svatko od nas kaže zašto je ovdje, zbog profesionalnih ili privatnih razloga, i jeste li se voljni angažirati. Moja tajnica to neće bilježiti, a ako ne želite govoriti, ne morate. Ali mislim da bi to bilo zanimljivo za sve nas. lako to nije rekla, znala je da bi ih to odmah povezalo. - Spremna sam prva započeti, ako želite. Svi su s poštovanjem pričekali da ona započne i ispričala im je nešto što nitko od njih nije znao o njoj. -Moj je otac bio alkoholičar i bez iznimke svakog je vikenda tukao moju majku kad bi u petak dobio plaću. Bili su oženjeni četrdeset devet godina, dok ona naposljetku nije umrla od raka. Premlaćivanje majke bilo je svima nama poput nekog obreda, imala sam troje braće i sestara. 1 svi smo to prihvaćali kao nešto neizbježno, kao odlazak u crkvu nedjeljom. Znala sam se sakrivati u sobi kako ne bih morala slušati, ali ipak bih čula. A nakon toga čula bih je kako jeca u svojoj sobi. No, nije ga nikada napustila, nikada zaustavila, nikada mu nije uzvratila udarac. Svi smo to mrzili, a kada su dovoljno odrasli i moja su se braća odlazila napiti. Jedan od njih zlostavljao je vlastitu suprugu kada se oženio, on je bio najstariji, drugi je brat bio trezvenjak i postao je svećenik, dok je najmlađi umro kao alkoholičar u tridesetoj. Ja osobno nemam problema s alkoholom, ako se to pitate. Ne volim ga baš i pijem vrlo malo, i nikada s njim nisam imala problema. Ono što mi je cijeloga života bio problem jest

30


spoznaja da se žene zlostavljaju diljem svijeta, da to čine uglavnom njihovi supruzi i da nitko ne poduzima ništa u vezi s tim. Obećala sam si da ću se jednoga dana angažirati oko toga i htjela bih učiniti nešto, bilo što, da započnem promjene. Svakoga dana žene bivaju pokradene na ulici, seksualno napastvovane i uznemiravane, silovane na ljubavnim sastancima, premlaćene i ubijene od svojih partnera i supruga, i iz nekog razloga mi to prihvaćamo. Ne sviđa nam se, ne odobravamo, plačemo kada čujemo o tome, pogotovo ako poznajemo žrtvu. Ali ne zaustavljamo, ne posežemo da bismo oduzeli pištolj ili nož, ili zaustavili ruku, baš kao što ni ja nisam nikada zaustavila oca. Možda ne znamo kako, možda nam nije dovoljno stalo. No, mislim da nam je stalo. Mislim da samo ne volimo o tome razmišljati. Ali ja želim da ljudi počnu razmišljati, da se pokrenu i učine nešto. Mislim da je vrijeme, da je već odavno bilo vrijeme. Želim da mi pomognete da zaustavim nasilje nad ženama, za moje dobro, za vaše dobro, za dobro moje majke, za naše kćerke i sestre i prijateljice. Želim vam svima zahvaliti što ste došli i što toliko brinete da ste mi voljni pomoći. - Oči su joj bile ispunjene suzama kada je završila i na trenutak svi su zurili u nju. Nije to bila neobična priča. Ali Phyllis Armstrong bila im je sada mnogo stvarnija.

Psihijatrica koja je odrasla u Detroitu ispričala je sličnu priču, osim što je njezin otac ubio majku i završio zbog toga u zatvoru. Rekla je da je ona lezbijka, te da je sa petnaest godina bila silovana i pretučena od dečka s kojim je odrasla. Živi s istom ženom posljednjih četrnaest godina, te da osjeća kako se oporavila od zlostavljanja iz rane mladosti, ali da je zabrinjava porast nasilnih zločina nad ženama, čak i u homoseksualnoj zajednici, i to što smo kadri okrenuti glavu dok se to događa. Neki od prisutnih nisu imali osobnog iskustva s nasiljem, ali oba savezna suca rekla su da su imali napasne očeve koji su šamarali majke. Sve dok nisu odrasli, i uvidjeli suprotno, mislili su da je to normalno. A onda je došao red na Maddy i ona je na trenutak bila neodlučna. Nikada prije nije ispričala svoju priču u javnosti i sada se osjećala golom pri samoj pomisli na to. - Pretpostavljam da moja priča nije toliko različita od drugih - započela je. - Odrasla sam u Chattanoogi, u Tennesseeju, i moj je otac uvijek tukao majku. Ponekad bi mu uzvratila, ali u većini slučajeva nije. Ponekad je bio pijan kada je to činio, ponekad je to činio samo zato jer je bio ljut na nju, ili na nekog drugoga, ili zbog nečega što se toga dana dogodilo. Bili smo jako siromašni i on nikada nije uspijevao zadržati posao, pa ju je i zbog toga tukao. Sve što mu se događalo uvijek je bila njena greška. A kada nje nije bilo, tukao bi mene, ali ne često. Njihove svađe bile su glazbena podloga moga djetinjstva, melodija s kojom sam odrasla. Pomanjkalo joj je daha dok je to izgovarala i prvi puta nakon mnogo godina u glasu joj se osjetio ostatak južnjačkoga naglaska. - Sve što sam željela, bilo je pobjeći od svega. Mrzila sam svoju kuću i roditelje i način na koji su se ponašali jedno prema drugome. Tako sam se udala za srednjoškolsku ljubav kada mi je bilo sedamnaest godina i čim smo se vjenčali počeo me tući. Pio je previše i nije mnogo radio. Zvao se Bobby Joe i vjerovala sam mu kada je govorio da sam za sve ja kriva i da me ne bi "morao" tući da nisam takav davež i tako loša supruga, i tako glupa i nemarna. No, morao je. Jednom mi je slomio obje ruke, a drugi put me gurnuo niza stube i slomila sam nogu. Tada sam radila za televizijsku postaju u Knoxvilleu koja je prodana čovjeku iz Texasa, a koji je kasnije kupio kabelsku mrežu u Washingtonu i poveo me sa sobom. Mislim da većina vas zna taj dio. Bio je to Jack Hunter. Ostavila sam burmu i poruku na kuhinjskome stolu u Knoxvilleu i sastala se s Jackom na autobusnoj postaji s kovčegom u kojem su bile dvije haljine i pobjegla sve do Washingtona kako bih radila za njega. Rastavila sam se i godinu kasnije udala za Jacka i od tada me nitko nije dotaknuo. Ne bih mu dopustila. Sada znam. Ako me netko samo krivo pogleda, pobjegnem glavom bez obzira. Ne znam zašto mi se posrećilo, ali jest. Jack mi je spasio život.

31


Učinio me onim što sam danas. Bez njega bih možda već bila i mrtva. Mislim da bi me Bobby Joe jedne noći ubio, ili gurao niz stepenice dok ne bih slomila vrat, ili me nogom udarao u trbuh. Ili možda samo zato što bih naposljetku i sama željela umrijeti. Nikada nisam o tome pričala jer me bilo sram, ali sada želim pomoći ženama poput mene, ženama koje nisu toliko sretne kao što sam bila ja, ženama koje misle da su u zamci i nemaju Jacka Huntera koji ih čeka u limuzini kako bi ih odveo u neki drugi grad. Želim pružiti ruku tim ženama i pomoći im. One nas trebaju - reče dok su joj se oči punile suzama - mi im to dugujemo.

- Hvala ti, Maddy - reče Phyllis Armstrong blago. Svi su bili povezani, ili većina njih, odvjetnici i liječnici i suci, čak i Prva dama. Povezivale su ih priče 0 nasilju i zlostavljanju, i samo su srećom i srčanošću preživjeli. I svi su bili vrlo svjesni da ima nebrojeno mnogo žena koje nisu toliko sretne i koje trebaju njihovu pomoć. Skupina koja je sjedila u privatnim odajama Prve dame bila je nestrpljiva u želji da im pomogne. Bill Alexander posljednji je govorio i njegova je priča bila najneobičnija, kao što je Maddy i slutila. Odrastao je u dobroj obitelji u Novoj Engleskoj, s roditeljima koji su se voljeli i koji su voljeli njega. Sreo je djevojku i oženio se dok je ona studirala na Wellesleyu, a on na Harvardu. On je doktorirao na vanjskoj politici i političkim znanostima i nekoliko je godina predavao na Dartmouthu, zatim na Princetonu, a bio je predavač na Harvardu kada je u pedesetoj godini postavljen za veleposlanika u Keniji. Sljedeća mu je služba bila u Madridu, a otamo je poslan u Kolumbiju. Imao je troje odrasle djece: liječnika, odvjetnika i bankara. Sve vrlo cijenjeno i akademski dojmljivo. Imao je miran, "normalan" život, u biti, rekao je sa smiješkom, prilično dosadno, ali zadovoljavajuće življenje. Kolumbija je bila zanimljiv izazov, politička je situacija bila delikatna, a trgovina narkoticima prožimala je svaki vid života. Bila je prisutna u svakom poslu, kvarila je politiku, a korupcija je cvala.

Bio je fasciniran svojim zadatkom i smatrao se doraslim sve dok mu žena nije bila oteta. Glas mu je zadrhtao kada je to izgovorio. Bila je u zatočeništvu sedam mjeseci, rekao je boreći se sa suzama i napokon im se prepustio kada mu je psihijatrica, koja je sjedila pored njega, stavila ruku na rame da ga smiri, a on joj se zahvalno nasmiješio. Sada su svi bili prijatelji i znali su najintimnije i najskrivenije tajne onoga drugog. -Pokušali smo sve kako bismo je vratili - objasnio je dubokim, uznemirenim glasom. Prema vremenu provedenom u diplomaciji, Maddy je izračunala da mu je moglo biti šezdesetak godina. Imao je sijedu kosu i plave oči, mladenačko lice i bio je atletske građe. Ministarstvo vanjskih poslova poslalo je posebne pregovarače za razgovor s predstavnikom terorističke skupine koja ju je držala kao taoca. Htjeli su razmjenu zarobljenika, zamijeniti je za stotinu političkih zatvorenika, a Ministarstvo se s time nije složilo. Razumio sam njihove razloge, ali nisam je želio izgubiti. I CIA je pokušala, pokušali su je oteti, ali pokušaj nije uspio. Premjestili su je u planine i nismo joj više mogli ući u trag. Naposljetku sam ja osobno platio otkupninu koju su tražili, a onda sam učinio vrlo glupu stvar. - Glas mu je ponovno zadrhtao dok je nastavljao priču, a Maddy je suosjećala s njime, kao i svi ostali što su ga šutke slušali. - Pokušao sam sam s njima pregovarati. Učinio sam sve što sam mogao. Gotovo sam poludio pokušavajući je vratiti. Ali oni su bili prepametni, brzi i opaki da bih ih pobijedio. Platili smo otkupninu i tri dana kasnije su je ubili. Izbacili su njeno tijelo na stubište veleposlanstva - reče gušeći se riječima i popuštajući suzama - i bili su joj odrezali ruke. - Sjedio je tako jecajući nekoliko trenutaka i nitko se nije pomaknuo, a onda ga je Phyllis Armstrong dotaknula, a on je duboko uzdahnuo dok su ostali mrmljali riječi utjehe. Bila je to zastrašujuća priča i takva trauma da su se svi pitali kako je uopće preživio. Osjećao sam se potpuno odgovornim što sam sve pokvario. Nikada nisam trebao pokušati sam pregovarati s njima, to ih je, čini se, samo još više razljutilo. Mislio sam da mogu 32


pomoći, ali da se nisam miješao i da sam pustio stručnjake da to vode, vjerojatno bi je bili držali godinu ili dvije, kao i ostale, a onda je pustili. Može se reći da sam je sam ubio.

-To su gluposti, Bill - reče Phyllis odlučno. - Nadam se da to shvaćaš. Ne možeš nagađati što bi se bilo dogodilo. Ti su ljudi bespoštedni i nemoralni, život im ništa ne znači. Mogli su je i ovako i onako ubiti. U biti, sigurna sam da bi to bili učinili.

-Mislim da ću se uvijek osjećati kao da sam ja to učinio - reče Bill tužno. -I mediji su to tako prikazali. 1 odjednom, slušajući ga, Maddy se prisjetila kako joj je Jack rekao da je Bill Alexander budala, te se pitala, sada kad je čula cijelu priču, kako je mogao biti tako bezobziran. - Mediji vole raditi senzacije. U većini slučajeva ni ne znaju o čemu govore - dodala je Maddy, a on ju je pogledao očima punim tuge. Nije nikada u životu vidjela toliko boli i htjela je posegnuti i dotaknuti ga, ali sjedila je predaleko od njega. - Oni samo žele ispričati priču. Mogu vam to reći iz svoga iskustva, veleposlaniče. Žao mi je što se sve to vama dogodilo - reče Maddy ljubazno. - I meni je. Hvala vam, gospođo Hunter - reče on i ispuše nos u čisti rupčić koji je bio izvadio iz džepa.

- Svi imamo teške priče. Zato i jesmo ovdje, ali to nije razlog zašto sam vas pozvala. Riječi Phyllis Armstrong privukle su pozornost prisutnih. - Ranije nisam znala većinu ovih životnih priča. Pozvala sam vas jer ste inteligentni i brižni ljudi. Zato ste i došli i zato želite pomoći Odboru. Svi smo učili iz iskustva, na teži način, ili makar većina nas. Znamo o čemu govorimo i kako se čovjek tada osjeća. Ono što sada trebamo poduzeti jest smisliti način što učiniti, kako pomoći ljudima koji još uvijek to proživljavaju. Mi smo preživjeli, svi mi, ali oni možda neće. Moramo im se brzo obratiti, i medijima, i javnosti. Sat otkucava i moramo ih pronaći, prije no što bude prekasno. Žene umiru svakoga dana, bivaju ubijene od supruga, silovane na ulici, otete i zlostavljane od stranaca, ali većinu žena ubijaju muškarci, muškarci koje one poznaju, a u najviše slučajeva to su njihovi supružnici ili muškarci s kojima su u vezi. Moramo informirati javnost i pokazati ženama gdje da se obrate prije no što bude prekasno. Moramo promijeniti zakone i postrožiti ih. Osude moraju biti primjerene počinjenom zločinu, moraju biti takve da nikome ne padne na pamet počiniti nasilje nad ženom ili bilo kim. To je rat vrsta i mi se moramo boriti i pobijediti. I želim da svatko od vas kada pođe kući razmisli što možemo učiniti kako bismo promijenili stvari. Predlažem da se ponovno sastanemo za dva tjedna, prije no što većina od vas ode na ljetovanje, i da pronađemo neka rješenja. Danas sam željela da se upoznate. Ja poznajem svakoga od vas, neke i vrlo dobro, ali sada znate s kim ćete raditi i zašto smo ovdje. Ovdje smo svi radi istog cilja, i neki od nas su možda patili, ali svi mi želimo promijeniti stvari i mi to možemo. Kao pojedinci svi smo sposobni za to, zajedno imamo snage kojoj se ne može oduprijeti. Imam puno povjerenje u vas i ja sama želim dobro o ovome razmisliti prije no što se ponovno sastanemo. - Zatim je ustala i sve obuhvatila toplim osmijehom. - Hvala vam što ste došli. Slobodno ostanite i razgovarajte. Nažalost ja žurim na sljedeći sastanak. Bilo je gotovo šesnaest sati i Maddy nije mogla vjerovati koliko je toga čula u ova dva sata. Bilo je toliko emocija da se osjećala kao da je s ovim ljudima provela dva dana. Htjela je otići do Billa Alexandera i porazgovarati s njim prije no što ode. Bio je vrlo ljubazan, a njegova je priča bila tako tragična. Činilo se kao da se još nije oporavio, što je nije iznenadilo uzevši u obzir kroz kakvu je traumu prošao, a sve se to dogodilo prije samo sedam mjeseci. Bila je iznenađena što je uopće mogao biti suvisao.

33


- Tako mi je žao, veleposlaniče - reče ona nježno. - Sjećam se događaja, ali posve je drukčije čuti to od vas. Kakva noćna mora. -Nisam siguran da ću se ikada oporaviti - reče on iskreno.

- Još uvijek sanjam o tome. - Rekao joj je da ima česte noćne more, a psihijatrica ga je upitala ide li na terapiju. Odgovorio joj je da je išao nekoliko mjeseci, ali da se sada sam snalazi. Izgledao je zdravo i normalno, i očito je bio vrlo inteligentan, ali Maddy se pitala kako je mogao preživjeti takvo iskustvo i još uvijek normalno funkcionirati i biti tako smiren. Očito je bio iznimna osoba. - Radujem se suradnji s vama - reče Maddy sa smiješkom.

- Hvala vam, gospođo Hunter - reče on uzvrativši joj smiješkom. -Zovite me Maddy, molim vas.

-Ja sam Bill i vidio sam neku večer vaš komentar 0 Janet McCutchins. Bio je vrlo uznemirujući, kako i treba. Skrušeno se nasmiješila zbog komplimenta i zahvalila mu. - Moj mi suprug tek treba oprostiti. Bio je vrlo uznemiren zbog mogućih implikacija za mrežu. - Morate biti hrabri i ponekad jednostavno učiniti pravu stvar. Znate to dobro, kao i ja. Morate slušati srce koliko i vaše savjetnike. Siguran sam da on to razumije. Bila je to ispravna stvar i vi ste je učinili. - Mislim da se ne bi složio s vama, ali drago mi je da sam to učinila - priznala je.

-Ljudi trebaju to čuti - reče on odlučno, a u glasu mu se ponovno osjetila snaga. Izgledao je mlađe dok je pričao s njom. Bila je impresionirana njime, i njegovom pojavom i načinom na koji se ponio tijekom njihova prva susreta. Mogla je uvidjeti zašto ga je Phyllis pozvala. - I ja mislim da trebaju - reče Maddy, a zatim pogleda na sat. Bilo je već prošlo šesnaest sati i morala se vratiti u studio na šminkanje i frizuru. - Bojim se da moram ići, imam emisiju u sedamnaest. Vidimo se na sljedećem susretu. Maddy se rukovala s nekolicinom ljudi prije no što je napustila prostoriju, a onda je otišla iz Bijele kuće što je brže mogla i uhvatila taksi natrag do postaje. Greg je već bio na šminkanju kada je stigla. -I, kako je bilo? - upita je. Bio je zaintrigiran Odborom koji je okupila Prva dama i mislio je da će to biti izvrsna priča.

- Vrlo zanimljivo. Svidjelo mi se. Srela sam Billa Alexandera, bivšeg veleposlanika, čiju su suprugu ubili teroristi u Kolumbiji. Kakva stravična priča. - Nečega se još sjećam. Vidio sam ga na snimci, grozno je izgledao kada su njeno tijelo donijeli u veleposlanstvo, a nije niti čudo. Jadnik, kako je? - Izgleda u redu, iako mislim da je još uvijek potresen. Piše knjigu o tome. -Zvuči kao dobra priča. Tko je još bio?

Otkrila mu je neka imena, ali nije mu ništa rekla 0 osobnim pričama. Znala je da ima obavezu ne odavati ih i to je poštovala. Čim je završila sa šminkanjem, ušla je u studio i pregledala vijesti koje su pokrivali. Nije bilo ničeg iznenađujućeg ili zastrašujućeg, bilo je sve dosta uobičajeno i emisija je protekla bez problema. Nakon emitiranja vratila se u svoj ured. Željela je još nešto pročitati i pretražiti prije sljedećih vijesti. U dvadeset sati bila je gotova. Dan je bio doista dug. Kad je bila spremna za odlazak, iz ureda je nazvala Jacka. Bio

34


je još uvijek gore, završavao je s jednim sastankom. - Hoću li dobiti prijevoz kući ili da odem pješice?

- upitala ga je, a on se nasmijao na pitanje protiv svoje volje. Još je bio ljut na nju, no znao je da to ne može vječno trajati. -Sljedećih šest mjeseci trčat ćeš za autom kako bi se iskupila za grijehe i moguće troškove. -Phyllis Armstrong ne misli da će nas tužiti. -Nadam se da ima pravo. U protivnom, hoće li Predsjednik platiti račun? Bit će poprilično visok.

- Nadajmo se da se to neće dogoditi - reče ona tiho. - Na Odboru je bilo odlično. Ima jako zanimljivih ljudi u njemu. - Bio je to njihov prvi normalan razgovor od utorka i bilo joj je drago što on napokon malo popušta. - Nađemo se dolje za deset minuta - reče on brzo. - Moram dovršiti neke stvari.

Kada je nakon deset minuta došao u predvorje, nije izgledao sretan što je vidi, ali izgledao je manje "agresivno" nego u posljednja tri dana nakon njezina "prijestupa". A oboje su dobro pazili da to ne spomenu na putu do kuće. Zaustavili su se na pizzi, a ona mu je pričala o sastanku Odbora. No, nije mu ispričala osobne priče, samo u grubim crtama ono što su se nadali postići. Osjećala se zaštitnički prema ljudima koje je upoznala. - Imate li nešto zajedničko ili ste svi samo pametni i zainteresirani za tu temu? -I jedno i drugo. Nevjerojatno kako nasilje dotakne svačiji život. Svi su bili vrlo iskreni glede toga. - Bilo je to sve što mu je mogla, ili željela reći. - Nisi im ispričala svoju priču? - Doimao se zabrinuto dok ju je promatrao.

- Jesam. Svi smo bili vrlo iskreni. -To je glupo, Mad - reče on otvoreno. Bio je još uvijek ljut na nju. - Što ako netko to kaže medijima? Je li to imidž kakav želiš? Kako te Bobby Joe mlati i gura po stubama? - Zvučao je kao da je kritizira i to joj se nije sviđalo, ali nije ništa komentirala. - Možda je to dobro ako pomogne nekome da shvati da se nasilje događa i ljudima poput mene. Možda je i vrijedno ako spasi nečiji život ili im pruži nadu da i oni mogu pobjeći. -To će ti zadati samo glavobolje i imidž propalice u koji sam uložio bogatstvo da ga se riješiš. Ne razumijem kako si mogla biti tako glupa.

- Bila sam iskrena. Kao i svi. Neke su priče bile mnogo gore od mojih. - Priča Prve dame sigurno nije bila lijepa, a ni ona se nije ustručavala. Svi su bili vrlo otvoreni, što je i bila čar onoga što su međusobno podijelili. - I Bill Alexander je u Odboru. Ispričao nam je kako su mu oteli ženu. - Bilo je to općepoznato i mogla je to reći Jacku, ali on je samo slegnuo ramenima i očito nije suosjećao. - Mogao ju je i sam ubiti. Bilo je to prokleto glupo, pokušati sam voditi pregovore. Cijelo mu je Ministarstvo to govorilo, ali on nije htio slušati. -Bio je očajan i vjerojatno ne toliko racionalan. Ona je bila talac sedam mjeseci prije no što su je ubili. Vjerojatno je već bio izludio od čekanja. - Ona ga je još uvijek žalila, no Jack nije bio dirnut, a to ju je nerviralo. Nije uopće mario za njegove osjećaje i za ono što je proživio. - Što imaš protiv njega? Imam osjećaj da ga ne voliš. - Bio je jedan od Predsjednikovih savjetnika, kratko vrijeme, nakon što je predavao na Harvardu. Ima srednjovjekovne zamisli i jako mu je stalo do principa i morala. Iskonski 35


puritanac. - Bio je to neljubazan opis i Maddy je zaboljelo dok ga je slušala. - Mislim da je on više od toga. Doima se vrlo osjećajnim i inteligentnim, i vrlo poštenim.

- Valjda mi se jednostavno ne sviđa. Nema dovoljno živosti u njemu, ili privlačnosti ili nečega. - Bilo je neobično što je to rekao, jer je Bili bio vrlo zgodan muškarac, a bilo je nečega vrlo poštenog i iskrenog u njemu. Bio je sušta suprotnost živahnim ljudima s kojima se Jack Hunter volio družiti, ali Maddy nije smetao Billov stil i stavovi. Iako se njenom suprugu nije činio dovoljno glamuroznim. Došli su kući do dvadeset dva sata i, mimo običaja, uključila je vijesti i skamenila se kada je vidjela da su američke snage ponovno napale Irak. Okrenula se prema Jacku i vidjela nešto čudno u njegovim očima dok je gledao prijenos. -Znao si za ovo, zar ne? - upita ga.

- Ne savjetujem Predsjednika o njegovim ratovima, Mad. Samo o odnosima s medijima. - Sranje. Znao si. Zato si išao u Camp David prošli tjedan, zar ne? I zato ideš u Pentagon ovaj vikend. Zašto mi nisi rekao? - Nekada joj je povjeravao tajne informacije, ali ovaj put nije. Prvi je put osjetila da joj ne vjeruje i to ju je povrijedilo. -Ovo je bilo preosjetljivo i previše značajno. -Izgubit ćemo mnogo mladića tamo, Jack - reče ona zabrinuto. Misli su joj se kovitlale. Bit će to važna vijest i za nju u ponedjeljak.

-Ponekad je to žrtva koju moraš pridonijeti - reče on hladno. Mislio je da je Predsjednik ispravno odlučio. On i Maddy ni prije se nisu slagali na tu temu i ona nije bila toliko uvjerena u ispravnost te odluke kao njezin suprug.

Pogledali su i posljednje vijesti, a voditelj je objavio podatak da je devetnaest marinaca poginulo toga jutra u razmjeni vatre s iračkim vojnicima. Zatim je Jack ugasio televizor i ona ga je slijedila u spavaću sobu.

- Zanimljivo je da te predsjednik Armstrong upoznao sa svim ovim. Zašto, Jack? izgledala je sumnjičavo dok ga je to pitala. -Zašto ne bi? Vjeruje mi. -Vjeruje ti ili si mu ti stručnjak za "friziranje" informacija, kako bi američka javnost progutala ovo bez šteta po njegov imidž? - Ima pravo savjetovati se kako da se odnosi prema medijima. Nije to zločin.

- Nije zločin, ali nije ni vrlo iskreno prodati javnosti nešto što u dugoročnom smislu može biti vrlo štetno. - Poštedi me tvojih političkih ocjena, Mad. Predsjednik zna što čini. - Otpravio ju je na brzinu, što ju je živciralo, ali ju je intrigirao način na koji je Jack preuzimao tako važnu ulogu u državnoj administraciji. Pitala se nije li i to razlog zašto je bio toliko ljut na njezinu priču o Janet McCutchins. Možda ga je bilo strah neugodnosti koja bi mogla poljuljati odnos snaga. Jack je uvijek kontrolirao loptu i vodio računa o tome koliko bi ga što moglo koštati. Procjenjivao je sve čega se doticao, a još više onih stvari što su se doticale njega. Ali kada je te noći legao u krevet pored nje, bio je topao prema njoj, a kada ju je privukao sebi osjetila je da je bio željan nje. -Žao mi je što je ovo bio tako loš tjedan za nas - reče ona nježno dok ju je držao u zagrljaju. -Nemoj to više ponoviti, Mad. Sljedeći put neću ti oprostiti, a znaš što bi se dogodilo da ti dam otkaz? - Glas mu je bio grub i hladan. - Bila bi mrtva sljedećega dana. Bila bi gotova,

36


Mad. Tvoja karijera ovisi o meni i nemoj to nikada zaboraviti. Ne zajebavaj se sa mnom, Maddy. Mogu ugasiti tvoju karijeru poput svijeće. Nisi zvijezda kakvom se zamišljaš. Sve je to zato jer si udana za mene.

Bilo joj je zlo i bila je tužna zbog načina na koji je to rekao, ali ne zbog toga što bi mogla izgubiti. Nije ništa odgovorila, a on je čvrsto stisnuo njene bradavice, prečvrsto, i onda je bez riječi zgrabio i pokazao joj tko ima kontrolu. Nije to nikada bila Maddy, uvijek Jack. Počela je razmišljati da su moć i kontrola jedine stvari koje su mu važne.

37


5,

U subotu, kada je Maddy ustala, Jack je već bio odjeven i na izlasku. Rekao joj je da će u Pentagonu biti cijeli dan, te neka ga ne očekuje prije večere. -Zašto ideš tamo? - upita, gledajući ga s kreveta. Bio je zgodan i lijepo odjeven u hlačama, blejzeru i sivoj dolčeviti. Vani je bilo toplo, ali znao je da će cijeli dan provesti u sobi s ventilacijom, te da će mu biti hladno. -Žele me uključiti u neke od svojih sastanaka. To nam pomaže da dobijemo bolji uvid o tome što se tamo događa. Ne možemo objavljivati ono što čujem, ali to su sve korisne informacije, a Predsjednik želi savjet kako te događaje predočiti medijima. Mislim da mu u tome mogu pomoći. - Bilo je to točno ono što je još jučer naslutila. Jack je postao Predsjednikov stručnjak za "friziranje" informacija. -Bilo bi zanimljivo reći istinu američkome narodu. Bilo bi to zasigurno novo i drukčije reče ona gledajući supruga. Ponekad joj se nije sviđala njegova spremnost na izvrtanje istine kako bi se stvari usmjerile željenim tokom. Način na koji je to činio strašno ju je nervirao. Maddy je bila osoba kojoj je sve bilo crno ili bijelo. Prema njenom mišljenju, nešto je ili bilo istinito ih nije. No, Jack je vidio cijelu dugu mogućnosti i istančanih nijansi. Za njega je istina imala tisuću boja i značenja. - Postoje različite verzije istine, Mad. Mi samo želimo pronaći onu koja će ljudima najviše odgovarati. - To su gluposti i ti to znaš. Ovo nisu odnosi s javnošću, ovdje se radi o istini.

- Vjerojatno sam zbog toga ja danas tamo, a ne ti. Što ćeš ti danas raditi? - Olako je prešao preko onoga što joj je upravo rekao i mogućih implikacija.

- Ne znam. Vjerojatno ću se zadržati ovdje. Opustiti se. Možda ću otići u kupovinu. Voljela bi otići u kupovinu s prijateljicom, ali to nije radila godinama. Nije imala vremena održavati prijateljstva. Jack je manipulirao njenim slobodnim vremenom i držao je stalno prezaposlenom, pa je gotovo cijeli dan provodila na poslu. I svi ljudi s kojima se družila bili su nekako povezani s poslom, kao ugošćavanje McCutchinsovih za vikend u Virginiji. -Zašto ne uzmeš avion i ne odeš u New York na jedan dan? Možeš tamo kupovati. Svidjelo bi ti se. Kimnula je glavom razmislivši o prijedlogu. -To bi moglo biti zabavno. Voljela bih pogledati izložbu u Whitneyu. Možda mogu i to obaviti. Stvarno ti ne smeta ako uzmem avion? - Bio je to život iz bajke i nije to nikada zaboravljala. On joj pruža luksuz i mogućnosti za koje nikada nije ni vjerovala da se mogu ostvariti dok je živjela u Knoxvilleu. To ju je podsjetilo na ono što joj je rekao večer prije, kako ne bi ostvarila karijeru da nije bilo njega. Bilo je bolno to čuti, ali nije mogla poreći. Sve što joj se dobro dogodilo, u to je bila sigurna, mogla je zahvaliti Jacku. Nazvao je njihova pilota prije no što je otišao. Rekao mu je da će Madeleine stići do deset sati, te da zatraži dozvolu za let do La Guardie s povratkom iste večeri u Washington. - Uživaj - reče joj sa smiješkom na izlasku, a ona mu zahvali. Ponovno je shvatila da čini male žrtve za njega, ali u zamjenu on joj je tako mnogo pružao. Bilo je teško opravdati ljutnju prema njemu.

Stigla je u zračnu luku u deset i petnaest. Kosa joj je bila uredno povezana maramom, a na sebi je imala bijelo laneno odijelo. Pilot ju je čekao, i pola sata kasnije poletjeli su za New York. Sletjeli su na La Guardiu u jedanaest i trideset i u podne je bila u gradu. Otišla je u

38


Bergdorfi Goodman i Saks, zatim se prošetala avenijom Madison zaustavljajući se u omiljenim trgovinama. Preskočila je ručak i stigla u muzej Whitney u petnaest i trideset. Bio je to život iz snova i voljela ga je. Jack ju je vodio i u Los Angeles, New Orleans, San Francisco, Miami i, svako toliko, na vikende u Las Vegas. Znala je da je razmažena, ali bila mu je zahvalna zbog toga. Nije nikada zaboravila mnoge prednosti svoga života s Jackom ili na karijeru koju joj je on podario. I znala je da je ono što je govorio bila istina, da je to sve stoga što je gospođa Jacka Huntera. Doslovce je vjerovala u ono što je govorio, bez njega bila bi nitko i ništa. Vjerovanje u to činilo ju je neobično poniznom, što su drugi smatrali nevinim i privlačnim. Nije ništa uzimala zdravo za gotovo i nije imala osjećaj vlastite važnosti, važan je bio samo on. Čak ju je uvjerio da su nagrade koje je osvojila - njegova zasluga. Vratila se na La Guardiu u sedamnaest sati. Poletjeli su u osamnaest, a kući je stigla u devetnaest I trideset. Bio je savršen dan i lijepo se zabavila. Kupila je nekoliko odijela, nekoliko kupaćih kostima i predivan novi šešir. Bila je dobre volje kada je ušla sa svojim trofejima i vidjela Jacka kako sjedi na kauču s čašom vina i gleda vijesti u devetnaest i trideset. Bilo je mnogo vijesti o Iraku, a Jack je izgledao koncentriran na ono što je gledao. -Bok, dušo - reče ona samopouzdano, budući da je napetost među njima od prošloga tjedna izgleda nestala, pa joj se vratilo i bolje raspoloženje. Bila je sretna što vidi Jacka, i on joj se pri prvoj stanki u vijestima obrati sa smiješkom. -Kakav ti je bio dan, Mad? - upita natočivši si još jednu čašu vina.

- Zabavan. Mnogo sam kupovala i bila sam do Whitneya. Kakav je bio tvoj? - Bilo mu je strašno uzbudljivo biti Predsjednikov savjetnik, i ona je to znala. - Fantastičan. Mislim da nadziremo stvari. - Doimao se zadovoljan i važan, što je i bio. Svi koji su ga poznavali bili su toga svjesni, a svakako i Maddy. -Možeš li mi nešto reći ili su sve državna tajna? -Gotovo sve. - Znat će prema onom što joj budu dali da pročita u vijestima. Ono što nikada neće znati, ona ili bilo tko drugi, jest stvarnost, "nefrizirana" verzija. - Što ćemo za večeru? - upita je on kada je ugasio televizor. - Mogu nešto spremiti ako želiš - reče ona odlažući vrećice. Još je uvijek izgledala savršeno i predivno nakon cijelog dana provedenog u kupovini. - Ili mogu naručiti nešto?

- Zašto ne odemo van? Cijeli sam dan bio zaključan s nekim dečkima. Bilo bi lijepo vidjeti prave ljude. - Podigao je telefonsku slušalicu i rezervirao im stol za dvadeset jedan satu restoranu Citronelle, koji je bio trenutačno najpopularniji restoran u Washingtonu. - Odjeni nešto lijepo. - Na zapovijed, gospodine. - Nasmijala mu se i nestala na katu u spavaonici sa svim stvarima koje je kupila u New Yorku. Vratila se za sat vremena, okupana, počešljana, namirisana, u jednostavnoj crnoj koktel haljini i sandalama s visokim potpeticama; imala je i svoje dijamantne naušnice i bisernu ogrlicu. Jack joj je s vremena na vrijeme kupovao lijepe stvari i s njima je izgledala predivno. Dijamantne naušnice i osamkaratni dijamantni zaručnički prsten bili su joj najvrednije što je posjedovala. Nije loše za curu koja je odrasla u prikolici u Chattanoogi, često mu je priznavala, a on ju je nazivao "siromašnim bijelim smećem" kada bi je zadirkivao. Nije joj se sviđalo, ali to je bila istina. Nije to mogla poreći, iako je otada daleko dogurala i nadrasla sve to. Bilo je očito da mu je to bilo smiješno, iako se uvijek, kada bi čula te riječi, stresla od same pomisli na sliku koju su prizivale. - Znaš se dotjerati - reče on kao kompliment, a ona mu se nasmiješi. Voljela je izlaziti s njim, biti njegova, i da to cijeli svijet vidi. Uzbuđenje što se vjenčala s njim nije ju nikada napustilo, čak i sada kada je i sama bila zvijezda. Sada je više ljudi poznavalo nju nego njega,

39


ili možda podjednako. On je bio tajkun iza scene, čovjek s kojim se Predsjednik savjetovao u vezi s medijima, ali ona je bila uzor drugim ženama i djevojkama i lice koje su mnogi muškarci sanjali. Ona je bila prisutna u njihovim dnevnim sobama, bila je glas kojem su vjerovali, žena koja im je govorila istinu o teškim stvarima, što je bolje mogla, kao u slučaju Janet McCutchins i nebrojeno mnogo drugih žena poput nje. Maddy je bila vrlo poštena i to se vidjelo. A sve je dolazilo u vrlo privlačnom paketu. Kao što joj je Greg uvijek govorio, bila je "predivna". Tako je i sada izgledala.

Jack je sam vozio, što je bila rijetkost, i putem su razgovarali o New Yorku. Bilo je očito da ne može ništa govoriti o svojim sastancima. Kada su stigli u Citronelle, glavni ih je konobar poveo prema stolu na vrlo istaknutom mjestu. Glave su se okretale i ljudi su komentirali kako je ona lijepa. Žene su gledale Jacka, bio je privlačan muškarac, privlačnog osmijeha, očiju koje su sve upijale, osoba koju se moralo uočiti. Sve oko njih odisalo je uspjehom i moći, a u Washingtonu je to bilo vrlo važno. Deseci ljudi zaustavili su se pored njihova stola da bi razgovarali, uglavnom političari i jedan od Predsjednikovih savjetnika. A svakih nekoliko minuta netko bi im neodlučno prišao kako bi upitao Maddy za autogram, a ona bi se toplo osmjehnula, dala autogram i popričala nekoliko minuta. -Ne dosadi li ti to, Mad? - upita je Jack dok joj je točio još jednu čašu vina. Konobar je ostavio da se boca hladi pored njihova stola. Bilo je to Chateau Cheval Blanc iz 1959. Jack je bio stručnjak za vrhunska vina, a ovo je bilo jedno od njih. - Ne baš. Mislim da je upravo dražesno što me prepoznaju i što im je dovoljno stalo da mi se obraćaju. - Bila je uvijek vrlo ljupka i ljudi su imali dojam, nakon što su je upoznali, da su stekli novog prijatelja i više im se sviđala uživo nego na ekranima. Pristupiti Jacku bilo je malo izazovnije, jer nije bio tako prijateljski raspoložen.

Bila je gotovo ponoć kada su napustili restoran, a u nedjelju su odletjeli do Virginije. Jack nije volio propustiti ni minutu koju je tamo mogao provesti. Jahao je neko vrijeme i ručali su na otvorenom. Bio je topao dan, a on je primijetio da će ljeto biti predivno. - Hoćemo li kamo otići? - upita Maddy na povratku. Znala je da on mrzi planirati i volio je odlučivati u zadnji tren i samo je obavijestiti. Organizirao bi joj zamjenu u emisiji i onda bi je odveo. No, ona je više voljela kada bi je unaprijed obavijestio. Ponekad bi joj rekao dan prije ili čak istoga jutra. I nije nikada mogla reći da joj treba vremena. Nisu imali djece i on je bio njezin šef, pa ako je on odlučio da ona ide s njim, nitko mu nije mogao proturječiti. Uvijek mu je bila na raspolaganju. - Nisam još ništa odlučio za ljeto - rekao je neodređeno. Nije ju nikada pitao kamo bi željela ići, ali uvijek bi odabrao mjesta koja bi joj se naposljetku svidjela. Život s Jackom bio je pun iznenađenja. A tko je bila ona da bi se žalila? Da nije bilo njega, nikada ne bi išla na ta mjesta. - Mislim da ćemo otići u Europu. - Znala je da je to sve što će joj reći i sve što je trebala znati. -Obavijesti me kada da se spakiram - našalila se, kao da nema obaveza i kao da može napustiti sve u trenu. No, to je nekada bilo upravo ono što je od nje očekivao. - Hoću - potvrdio je, a zatim uzeo neke papire iz aktovke što je bio znak da joj nema više što reći. Ostatak puta provela je čitajući knjigu o nasilju nad ženama što joj je preporučila Prva dama, a koja je bila prepuna depresivnih, ali zanimljivih statistika. - Što je to? - upita je pokazujući na knjigu dok su slijetali. - Phyllis mi ju je dala. 0 zločinima nasilja nad ženama. - Kao na primjer? Prerezati im kreditnu karticu? 40


- reče on sa smiješkom, a u Maddynim se očima pojavila bol dok je to izgovarao. Mrzila je kada je umanjivao stvari koje su njoj bile važne. - Nemoj se previše uživjeti u taj Odbor, Mad. To je odlično za tvoj imidž, zato sam to i predložio, ali nemojmo poludjeti zbog toga. Ne trebaš postati vodeći borac za zlostavljane žene. - Sviđa mi se što rade i što žele postići. To je nešto do čega mi je zaista stalo, i ti to znaš. Obratila mu se tihim, osjećajnim glasom dok su se vozili pistom nakon slijetanja. -Znam te kakva si. Možeš užasno pretjerati sa stvarima. Ovdje se radi o imidžu, Mad, ne trebaš postati Ivana Orleanska. Zadrži fokus. Puno toga što govore o zlostavljanim ženama je jednostavno smeće. -Kao što? - upita ona, osjetivši kako joj žmarci prolaze kralježnicom, pitajući se što joj u biti želi reći.

- Sva ta smeća o silovanju na ljubavnom sastanku ili seksualnom uznemiravanju su upravo to, a vjerojatno polovica žena koje muževi tuku ili navodno ubiju to su i zaslužile reče samouvjereno dok je ona zurila u njega. -Ti to ozbiljno? Ne mogu vjerovati da to misliš. Što je sa mnom? Misliš li da sam zaslužila ono što mi je Bobby Joe činio? To misliš?

-On je bio sitni probisvijet, i pijanica, a sam Bog zna što si mu možda govorila da ga izazoveš. Mnogo se ljudi svađa, Mad, neki se udaraju, neki stradaju, ali to ne opravdava križarski rat i nije pitanje od državne važnosti. Vjeruj mi, da je pitaš nasamo, siguran sam da i Phyllis to čini iz istog razloga zbog kojeg sam i ja želio da se ti uključiš. Ostavlja dobar dojam. Maddy je bilo slabo dok ga je slušala.

- Ne mogu vjerovati to što čujem - rekla je šaptom. - Njezinu je majku otac zlostavljao cijeloga života i Phyllis je s time odrasla. Kao i ja. Kao i mnogi ljudi. Jack. A u nekim slučajevima premlaćivanja nisu dovoljna, oni moraju ubiti ženu samo da bi dokazali kako su snažni, a one bezvrijedne. Kako tebi to zvuči, kao obična svađa? Kada si ti zadnji put bacio ženu po stubama ili je udario stolicom, ili vrućim glačalom, ili joj sasuo izbjeljivač u oči, ili je opekao cigaretom? Imaš li uopće predodžbu što te žene proživljavaju? - Pretjeruješ, Mad. To su iznimke, a ne pravilo. Sigurno, ima nekoliko luđaka tamo vani, ali oni ubijaju i muškarce. Nitko ne tvrdi da svijet nije pun luđaka. -Razlika je u tome što neke od ovih žena žive sa svojim zlostavljačima, ili potencijalnim ubojicama, deset ili dvadeset ili pedeset godina i dopuštaju im da ih zlostavljaju, a možda i ubiju. - Onda su te žene bolesne, zar ne? Uvijek to mogu zaustaviti tako da odu, ali one to ne čine. Dovraga, možda im se sviđa. Nije se nikada u životu osjećala tako frustrirano kao sada dok ga je slušala, ali on nije bio samo glas neznanja, već i glas većine ljudi na svijetu. Pitala se hoće li ikada moći doprijeti do njega. Osjećala se bespomoćno. - Uglavnom su te žene previše uplašene da bi otišle. Većina muškaraca koja prijeti da će ubit ženu, to i učini. Statistike su poražavajuće, a te žene to nagonski osjećaju. Previše su uplašene da bi odselile, da bi pobjegle. Imaju djecu, nemaju kamo otići, mnoge od njih nemaju posao, većina ih nema novca. Njihov je život slijepa ulica, a imaju tipa koji im govori da će ubiti njih ili djecu ako se pomaknu. Što bi ti učinio u takvom slučaju? Zvao odvjetnika? -Ne, izvukao bih guzicu, baš kao što si ti učinila. A onda mu je pokušala objasniti na drugi način.

41


-Takva vrsta zlostavljanja je navika. Uobičajena. Postaje ti normalna. Odrastaš s time, vidiš je cijelo vrijeme, govore ti da si trula i loša i da to zaslužuješ, i ti vjeruješ. To je opčinjavajuće, osjećaš se paraliziranom. Izolirana si, sama i uplašena i nemaš gdje otići, možda čak želiš i umrijeti jer je to jedini izlaz. - Oči su joj bile pune suza kada je to rekla. - Zašto misliš da sam dopustila da me Bobby Joe šutira uokolo? Jer sam to voljela? Mislila sam da nemam drugog izbora i vjerovala sam da to zaslužujem. Moji su mi roditelji govorili da sam loša, Bobby Joe mi je govorio da sam za sve ja kriva, i nisam znala za drugo dok nisam srela tebe, Jack. - Nije ju nikada dotaknuo, a u njezinoj je glavi to što je nije tukao bilo dovoljno da bude dobar suprug. - Zapamti to drugi put kad mi budeš zadavala nevolje, Mad. Nisam te nikada udario i nikada ne bih. Sretnica si, gospođo Hunter. - Nasmiješio joj se i ustao, stigli su na terminal i on je izgubio zanimanje za temu koja je njoj bila tako važna.

- Možda zato imam osjećaj da dugujem pomoć drugima, onima koje nisu tako sretne reče ona pitajući se zašto se osjećala tako nelagodno u vezi s onim što je on upravo bio rekao. No, on je očito bio umoran od te teme i nisu je više spominjali cijelim putem do kuće. Proveli su mirnu večer. Ona je skuhala tjesteninu, zatim su oboje čitali, pa vodili ljubav, a Maddy nije znala zašto, ali znala je da nije pritom sudjelovala cijelim srcem. Osjećala se dalekom i stranom, deprimiranom, i poslije je, ležeći u krevetu, razmišljala o onome što je on rekao o zlostavljanim ženama. Znala je samo to da ju je povrijedilo nešto što je rekao, ili način na koji je to rekao. I kada je te noći zaspala, sanjala je Bobbyja Joea i probudila se usred noći vrišteći. Gotovo da ga je mogla vidjeti ispred sebe, njegove oči pune mržnje, šakama ju je tukao, a u tom snu Jack je stajao pored njih, tresao glavom i gledao je, a ona je znala da je za sve ona kriva i Bobby Joe ju je ponovno nastavio tući.

42


6.

Sljedećega dana u uredu bili su vrlo zaposleni. Trebalo je pročitati mnogo stvari o borbama u Iraku i američkim žrtvama tijekom vikenda. Još je petero marinaca ubijeno i srušen je jedan avion u kojem su poginula dva mlada pilota. Bez obzira što je Jack činio kako bi pomogao Predsjedniku da uljepša sliku, nije bilo načina da promijeni činjenice ili deprimirajuću istinu kako ljudi ginu na obje strane. Bila je na poslu do dvadeset sati kada je emisija završila. Večeras su išli na službenu večeru kod brazilskog veleposlanika, pa je sa sobom ponijela večernju haljinu kako bi se mogla presvući u uredu. Dok se presvlačila, zazvonio je interfon u njezinoj garderobi. Bio je to njezin suprug. - Bit ću spremna za pet minuta. -Morat ćeš ići bez mene. Upravo je sazvan sastanak kojem moram prisustvovati. No, ovaj put je znala zašto. Bila je sigurna da je Predsjednik zabrinut zbog reakcija javnosti na pogibije u Iraku od početka sukoba. - Sastanak je u Bijeloj kući, pretpostavljam.

- Tako nešto. - Hoćeš li doći kasnije? - Bila je navikla odlaziti sama na zabave, ali više joj se sviđalo kada je Jack bio s njom. - Sumnjam. Moramo riješiti neke stvari. Vidimo se kod kuće. Ako ranije završim, doći ću na večeru, ali već sam ih nazvao da neću moći. Oprosti, Maddy. - U redu je. Ne izgleda dobro ovo u Iraku, zar ne?

- Bit će u redu. Morat ćemo živjeti s tim. - Ako dobro obavi svoj posao, u to će uvjeriti i javnost. Ali Maddy nije padala na to, kao ni Greg, koji je bio istog mišljenja kada su o tome pričali. No više nisu imali pravo komentirati zbivanja, pa njihova mišljenja nisu bila djelom emisije. - Vidimo se kasnije.

Odjenula je svijetloružičastu haljinu, koja je odlično pristajala njezinoj puti i tamnoj kosi, i stavila svijetlo ružičaste naušnice od topaza koje su svjetlucale dok se ogrtala ružičastim satenskim šalom i napustila ured. Jack joj je ostavio automobil, a on je uzeo službeni auto i vozača do Bijele kuće. Veleposlanstvo se nalazilo u aveniji Massachusetts i izgledalo je kao da je već oko stotinu ljudi tamo. Govorili su španjolski, portugalski i francuski, a u pozadini se čula samba. Brazilski veleposlanik i njegova supruga zabavljali su uzvanike s mnogo elegancije i dara, i svi su ih u Washingtonu voljeli. Dok se osvrtala uokolo, Maddy je bilo drago kada je ugledala Billa Alexandera.

- Zdravo, Maddy - reče on s toplim osmijehom kada joj je prišao. - Kako si? - Dobro. Kako si proveo vikend? - upitala ga je. Smatrala ga je prijateljem nakon svega što su znali jedno o drugome. - Ništa osobito. Otišao sam u Vermont posjetiti djecu. Moj sin ima kuću ondje. Ono je bio zanimljiv sastanak neki dan, zar ne? Nevjerojatno je koliki su od nas bili na ovaj ili onaj način u dodiru s kućnim nasiljem ili nasilnim zločinima. A nevjerojatno je to što svi mislimo da oni drugi imaju tako normalan život, a to uopće nije istina, zar ne? - Oči su mu bile tamnoplave, gotovo iste boje kao i njezine, ali tamnije, sijeda kosa bila mu je uredno

43


začešljana i bio je privlačan u svečanom odijelu. Bio je visok oko metar devedeset, a Maddy je izgledala poput lutkice pored njega. - Naučila sam to prije mnogo godina. - Čak ni Prva dama nije bila pošteđena nasilja u djetinjstvu. - Znala sam se osjećati strašno krivom zbog mog djetinjstva, i još uvijek se osjećam, ali barem shvaćam da se to događa i drugim ljudima. Ali, na neki način uvijek se osjećaš kao da si ti kriv. - Mislim da je tajna u tome da se shvati da nije tako. Pogotovo ne u tvom slučaju. Kada sam se iz Kolumbije vratio u Washington, u početku sam, kad god bi me netko pogledao, osjećao kao da mi govore ili misle da sam ja ubio Margaret. Bila je iznenađena time što je rekao i blago ga pogledala.

-Zašto si tako mislio? - Zato jer sam ja tako mislio. Sada predobro shvaćam da je ono što sam učinio bilo vrlo glupo. to.

-Ionako je moglo jednako završiti, vjerojatno 1 bi. Teroristi ne igraju pošteno, Bill. Znaš

-To je teško shvatiti kada je cijena netko koga voliš. Ne znam hoću li to ikada u potpunosti razumjeti ili prihvatiti.

Bio je tako otvoren i iskren s njom, i zbog toga joj se još više sviđao. A sve na njemu govorilo je da je vrlo blaga osoba. -Mislim da se nasilje ne može razumjeti - reče Maddy tiho.

- Ono s čime sam se ja nosila bilo je mnogo jednostavnije, i mislim da ni ja to nisam nikada u potpunosti razumjela. Zašto bi netko to činio nekoj drugoj osobi? I zašto sam mu dopuštala? -Nisi imala opcija, izbora, izlaza, nikoga da ti pomogne, nikoga kome bi se obratila. Zvuči li ti išta od toga poznato? -upita je, a ona kimne glavom. Činilo se da odlično shvaća situaciju. Mnogo bolje nego njezin suprug, ili većina ljudi. -Mislim da si dobro shvatio - nasmiješila mu se.

- Što misliš 0 Iraku? - upita mijenjajući temu razgovora. - Da je sramota što smo morali ponovno tamo ulaziti. Mislim da je to situacija u kojoj nema pobjednika i da će javnost postavljati neka vrlo teška pitanja. Pogotovo ako nastavimo gubiti mladiće tempom kojim smo ih gubili ovaj vikend. - U potpunosti se slagala s njim, usprkos Jackovu uvjerenju da će on to moći pozitivno prikazati te da će ljudi progutati i nastaviti podupirati Predsjednika. Jack je bio mnogo optimističniji nego ona u vezi s tim. Mrzim što smo to učinili - nastavio je Bill. - Mislim da je ljude strah da se mogući dobici ne mogu mjeriti s gubicima. Htjela mu je reći da na tome može zahvaliti Jacku, ali nije. Maddy je bilo drago što se Bill slaže s njom i još su neko vrijeme pričali, a on ju je pitao kakvi su joj planovi za ljeto. - Nisam još sigurna. Moram završiti jednu priču. No, moj suprug mrzi raditi planove. On mi samo kaže kada da se spakiram, obično onoga dana kada i putujemo. - Pa, tako je život zanimljiviji - reče Bill sa smiješkom, pitajući se kako joj to uspijeva. Većinu ljudi trebalo je unaprijed obavijestiti da se pripreme za put. Nije mogao ne zapitati se kako se djeca osjećaju zbog toga. - Imaš li djece? Na trenutak je bila neodlučna prije no što je odgovorila. - Ne, nemam. - Ali to ga u biti nije iznenadilo. Bila je mlada i imala je zahtjevnu karijeru. 44


Imala je još vremena za djecu. Nije bila baš prigoda da mu kaže kako ne može imati djecu, da je Jackov uvjet prije vjenčanja bio da dade podvezati jajnike,

-U tvojim godinama imaš još mnogo vremena za razmišljanje o djeci. - A znajući ono što je znao, pitao se nije li je traumatično djetinjstvo navelo na to da ne požuruje s djecom. U njezinu slučaju, to bi bilo razumljivo.

-Što ti radiš ovoga ljeta, Bill? - upita ga mijenjajući temu. -Inače smo odlazili na otok Martha's Vineyard. No, mislio sam da će mi to sada biti teško. Dao sam kuću kćeri na korištenje preko ljeta. Ona ima troje djece i oni obožavaju biti tamo, a ako ja želim otići uvijek imam gostinjsku sobu na raspolaganju. - Doimao se kao drag čovjek i bilo je očito da je bio blizak djeci. Nastavili su razgovarati još neko vrijeme, a pridružio im se zanimljiv par iz Francuske. Bili su diplomati i prilično mladi, a nekoliko minuta kasnije veleposlanik Argentine zaustavio se kako bi pozdravio Billa. Razgovarali su na španjolskome koji je Bill izvrsno govorio. Nekoliko trenutaka kasnije Maddy je bila iznenađena kada je saznala da joj je Bill partner za večerom, te mu se ispričala što mu je prije oduzela toliko vremena. - Nisam mislila da ćemo sjediti zajedno.

- Volio bih ti reći da sam ja to sve sredio - nasmijao se - ali nisam toliko utjecajan. Valjda sam imao sreće. -I ja - reče ona i uhvati ga pod ruku dok su odlazili prema stolu.

Večer je bila predivna. Sjedila je pored starijeg demokratskog senatora iz Nebraske kojega nikada nije bila srela, a kome se uvijek divila. A Bill ju je zabavljao svojim pričama o godinama kada je predavao na Princetonu i Harvardu. Očito da je uživao u tome, a i kratka diplomatska karijera bila mu je zanimljiva i uspješna, sve do tragičnoga završetka. -A što ćeš sada raditi? - upita ga Maddy kad su bili kod deserta. Znala je da piše knjigu, a on je rekao da je pri kraju. - Da budem iskren, Maddy, ne znam. Mislio sam ponovno predavati, ali to sam već radio. Bilo je zanimljivo pisati knjigu. No, nakon toga nisam siguran kojim putem krenuti. Imao sam nekoliko ponuda akademskih institucija, među njima i Harvarda. U iskušenju sam da odem malo na Zapad, možda predavati na Stanfordu, ili provesti godinu u Europi. Margaret i ja uvijek smo voljeli Firencu. Ili Sienu. Dobio sam i ponudu da godinu dana na Oxfordu predajem američku vanjsku politiku, ali nisam siguran da to želim, a zime su tamo malo grube. Kolumbija me razmazila, barem što se tiče vremenskih prilika.

-Imaš mnogo izbora - reče s divljenjem, ali mogla je i shvatiti zašto su ga svi željeli. Bio je inteligentan i topao i otvoren za nove ideje i nepoznate koncepte. - A što je s Madridom, govoriš tako dobro španjolski? -Eto opcije o kojoj nisam razmišljao. Možda bih trebao naučiti kako se boriti s bikovima. - Oboje su se nasmijali, a Maddy je bilo gotovo žao kada su ustali od stola. Bio je prekrasan partner, a na kraju večeri ponudio se da je odvede kući, ali rekla mu je da ima auto i vozača. - Radujem se sljedećem susret s tobom na Odboru. Baš je intrigantna, eklektična skupina, zar ne? Mislim da nemam što ponuditi. Nisam baš upućen u tu tematiku, barem što se tiče zlostavljanja ili kućnog nasilja. Bojim se da je moje iskustvo s nasiljem dosta neuobičajeno, ali sam polaskan što me Phyllis pozvala.

- Ona zna što čini. Mislim da ćemo biti odličan tim kada se usredotočimo na cilj. Nadam se da ćemo privući pažnju medija. Ljudima treba otvoriti oči što se tiče nasilja i žena.

45


-Bit ćeš nam odlična glasnogovornica - reče on, a ona mu se nasmiješi. Još su malo pričali, a zatim je otišla kući gdje je zatekla Jacka kako čita u krevetu. Izgledao je opušteno i mirno. -Propustio si dobru zabavu - reče dok je skidala naušnice i cipele, te ga poljubila. -Kada smo završili, mislio sam da je večera već pri kraju. Je li bio tko zanimljiv? -Mnogo ljudi. Srela sam i Billa Alexandera. Drag čovjek.

-Uvijek sam mislio da je prilično dosadan. - Jack ga je ignorirao. Zatvorio je knjigu i s odobravanjem pogledao ženu. Čak i bez naušnica i cipela, izgledala je zanosno. - Izvrsno izgledaš, Mad. - Činilo se da to stvarno i misli, a ona se nagnula da ga ponovno poljubi. -Hvala. - Dođi u krevet. - U očima je imao poznati sjaj koji je odmah prepoznala i nekoliko trenutaka kasnije, kada mu se pridružila, bio je više nego voljan to joj i dokazati. Bilo je i prednosti u tome što nemaju djecu. Nisu nikada morali paziti ni na koga drugoga, pa su se u slobodnim trenucima mogli posvetiti sebi samima. Nakon što su vodili ljubav, Maddy je ležala u njegovu zagrljaju i privinula se uz njega; osjećala se udobno i zadovoljeno. -Kako je bilo u Bijeloj kući? - upita ga zijevajući. - Dosta dobro. Mislim da smo donijeli neke pametne odluke, to jest Predsjednik. Ja mu samo govorim što mislim, a onda on to usporedi s onim što svi ostali govore i odluči kako djelovati. No, on je pametan tip i u većini slučajeva postupa ispravno. Teška je to uloga.

-Najgori posao na svijetu, ako mene pitaš. Ni za sav novac na svijetu ne bih ga radila. - Bila bi odlična - zadirkivao ju je. - Svi bi u Bijeloj kući bili lijepo odjeveni, bili bi zgodni, saloni bi predivno izgledali i svi bi bili uljudni, samilosni i pažljivi, a svi članovi tvoga kabineta bili bi velika srca. Savršen svijet, Mad. - No, iako je naizgled djelovalo kao kompliment, njoj je zazvučalo nekako omalovažavajuće i nije mu ništa odgovorila. Kada je zaspala, zaboravila je na to i sljedeće čega je bila svjesna bilo je da je već jutro, te da oboje moraju ranije na posao. Oboje su u uredu bili prije osam sati, a ona i Greg sjeli su zajedno i radili na posebnom prilogu o američkim plesačima. Obećala mu je pomoći oko toga i još je uvijek bila u njegovu uredu kada su u podne postali svjesni strke po hodnicima. -Što se događa? - upita Greg podigavši pogled, pitajući se što se zbilo. - Sranje. Možda se stvari pogoršavaju u Iraku. Jack je bio sinoć s Predsjednikom. Mora da nešto kuhaju.

Oboje su izašli na hodnik kako bi čuli što ljudi govore. Maddy je zaustavila jednog od pomoćnika producenta. -Nešto važno? - Zrakoplov za Pariz upravo je raznijet u koma- dice dvadeset minuta nakon što je poletio s Kennedyja. Tvrde da se eksplozija mogla čuti na cijelom Long Islandu. Nema preživjelih.

Bila je to skraćena verzija onoga što se dogodilo, a kad su Greg i Maddy pregledali vijesti saznali su ostatak. Nitko nije preuzeo odgovornost za eksploziju, ali Maddy je bila sigurna da postoji još nešto u pozadini, iako još nisu znali pojedinosti. - Primili smo anonimni poziv od nekoga tko je zvučao kao da zna o čemu govori - rekao im je producent. - Rekao je da je zrakoplovna kompanija znala za prijetnju prije no što je 46


ukrcala putnike. Možda su znali čak i jučer u podne i nisu obustavili let. Greg i Maddy se pogledaše. To je bila ludost. Nitko nije mogao dopustiti da se tako nešto dogodi. Bila je to američka kompanija. - Tko vam je izvor? - upita Greg mršteći se. - Ne znamo. Ali oni znaju. Dali su nam dosta pojedinosti koje se mogu potvrditi. Sve što znamo jest da je Nacionalna kontrola leta primila nekakvo upozorenje jučer i čini se da nisu ništa učinili glede toga.

- Tko to provjerava? - upita Greg sa zanimanjem. - Ti, ako hoćeš. Netko ima popis ljudi koje treba zvati. Pozivatelj nam je dao neka imena i smjernice. Greg podigne obrvu i pogleda Maddy.

- Računaj i na mene - reče ona i oboje se uputiše prema pomoćniku producenta koji je navodno imao popis, a ona je usput komentirala: - Ne mogu vjerovati. Ne pušta se putnike u zrakoplov ako postoji prijetnja bombom.

-Možda da, samo mi ne znamo ništa o tome - promrmlja Greg. Dobili su popis imena koja treba zvati i dva sata kasnije sjedili su na suprotnim stranama Maddyna stola zureći jedan u drugoga s nevjericom. Priča se slagala kod svih s kojima su pričali. Postojalo je upozorenje, ali ne određeno. Nacionalnoj kontroli leta rečeno je da će u jednom od zrakoplova koji polijeće s Kennedyja biti postavljena bomba u sljedeća tri dana. To je bilo sve što im je rečeno, sve što su znali, a na najvišoj razini donijeta je odluka da se postrože mjere sigurnosti, ali da se ne zaustave letovi u odlasku osim ako se ne pronađu dokazi o bombi ili dobiju daljnje informacije. No, daljnjih upozorenja nije bilo. - To je dosta neodređeno - priznala je Maddy njima u obranu. - Možda su mislili da je prijetnja lažna. - Ali su isto tako sumnjali da prijetnja vjerojatno dolazi od jedne od dvije terorističke skupine koje su već prije načinile slične strahote, stoga su imali razloga vjerovati. - Tu ima još nečega - reče Greg sumnjičavo. - Nešto mi tu smrdi. Koju važniju osobu u Nacionalnoj kontroli leta možemo upitati za izvor? Iscrpili su sve svoje izvore i dok su sjedili razmišljajući o tome, Maddy sine ideja i ona ustane. -Što imaš? - Možda ništa. Vratit ću se za pet minuta. - Nije ništa rekla Gregu, ali je otišla gore privatnim dizalom da vidi supruga. Bio je u Bijeloj kući večer prije, a s obzirom na prijetnju ovakvih razmjera možda je nešto čuo i željela ga je to pitati. Bio je na sastanku kad je stigla te je zamolila njegovu tajnicu da ga pozove da izađe na minutu, bilo je vrlo važno. Izašao je za tajnicom iz prostorije za sastanke zabrinuta pogleda.

-Jesi li u redu? - Jesam. Radim na srušenom zrakoplovu. Dobili smo dojavu da je postojalo općenito upozorenje u vezi s bombom, ali da je zrakoplov ipak poletio. Kao i svi ostali. Pretpostavljam da nitko nije znao na kojem će letu biti bomba. - Na brzinu mu je objasnila, ali nije se doimao previše uznemiren ili iznenađen.

-To se ponekad događa, Mad. Nitko nije mogao mnogo učiniti. Upozorenje je zvučalo prilično neodređeno i moglo je biti bez osnova. -Možemo reći istinu, ako ima nešto iza toga. Jesi li što čuo sinoć? - Pažljivo ga je 47


promatrala. Nešto u njegovim očima govorilo joj je da mu priča nije bila nepoznata. -Ne baš - reče on neodređeno.

-To nije odgovor, Jack, ovo je važno. Ako su bili upozoreni, trebali su zaustaviti letove. Tko je donio odluku?

-Neću ti reći da znam išta o tome. Ali, ako su bili upozoreni, općenito, što misliš da su mogli napraviti? Zaustaviti sve letove u odlasku s Kennedyja na tri dana? Za boga miloga, mogli su onda zatvoriti cijeli zračni prostor. To nisu mogli učiniti.

- Kako znaš da su bili letovi u odlasku i da je prijetnja pokrivala razdoblje od tri dana? Znao si, zar ne? - A onda se zapitala nije li zato pozvan u Bijelu kuću, tako na brzinu, da ih savjetuje što da kažu američkom narodu, ili ne kažu, ili možda što da učine u vezi s tim. I kako da si pokriju guzice ako koji zrakoplov ipak padne. Pa čak ako odluka i nije bila njegova, što je moglo biti, mogao je imati važan glas u odluci da se javnost upozori ili ne. - Maddy, ne mogu se na tri dana zabraniti svi letovi u odlasku s Kennedyja. Znaš li što to znači? Onda bi morali zabraniti i sve letove u dolasku. Cijela bi se zemlja poremetila, i gospodarstvo zajedno s njom. -Ne mogu vjerovati - reče ona obuzeta srdžbom.

Ti i bog zna tko još odlučili ste nastaviti poslovanje kao i obično i nikoga ne upozoriti, jer bi gospodarstvo bilo poremećeno? I poremetili biste raspored letenja? Reci mi da se to nije dogodilo onako kako ja mislim. Reci mi da četiri stotine i dvanaest ljudi nije umrlo kako bi se poštedilo našu zrakoplovnu industriju neprilika. To mi želiš reći? Da je to bila poslovna odluka? Tko je, dovraga, to odlučio? - Naš Predsjednik, budalo. Što ti misliš? Da ja donosim takve odluke? Bilo je to važno pitanje, ali prijetnja nije bila dovoljno precizna. Nisu mogli ništa učiniti, osim pročešljati svaki zrakoplov prije polijetanja. A ako me budeš citirala, Mad, ubit ću te. - Nije me briga što ćeš učiniti. Ovdje se radi o ljudima i životima, o djeci, nevinim ljudima koji su se ukrcali u zrakoplov u kojem je bila bomba jer nitko nije imao muda zatvoriti Kennedy na tri dana. Ali, dovraga. Jack, trebali su!

- Ne znaš što govoriš. Ne zatvara se važna međunarodna zračna luka na tri dana zbog prijetnje bombom. Ne može se očekivati da će onda i dalje poslovati. -Zatvarali su je zbog snijega, za boga miloga, i gospodarstvo je preživjelo. Zašto ne zbog prijetnje bombom? - Jer bi ispali budale i svi bi se uspaničili.

- Oh, dobro, pretpostavljam da je četiri stotine života mala cijena kako bi se izbjegla panika. Bože, ne mogu vjerovati ovo što čujem. Ne mogu vjerovati da si ti znao i da nisi jebeno ništa poduzeo. - Što si očekivala od mene? Da odem na JFK i dijelim letke? -Ne, govno jedno, vlasnik si televizijske mreže.

Mogao si puhnuti u zviždaljku, anonimno ako si želio, i prisiliti ih da zatvore zračnu luku. -A Bijela kuća zauvijek bi mi zalupila vrata u lice. Misliš da ne bi znali odakle je procurilo takvo nešto? Ne budi smiješna i... - čvrsto je uhvati za ruku i snažno je protrese - da me nikada više nisi nazvala govnom. Znao sam što činim. -Ti i dečki s kojima si se sinoć igrao, ubili ste danas u podne četiri stotine i dvanaest ljudi - gotovo da mu je pljunula te riječi u lice, a glas joj je podrhtavao. Nije mogla vjerovati da je on sudjelovao u tome. - Zašto jednostavno ne kupiš pištolj i ne počneš ubijati ljude? To je

48


mnogo čišće i mnogo iskrenije. Znaš li što to znači? Da su poslovi važniji od ljudi. Znači da su svaki put kada se neka žena s djecom ukrca u zrakoplov, a pritom ne zna je li netko upozoren da je postavljena bomba, ona i njena djeca hodajuće žrtve, jer nitko ne misli da su dovoljno važni da bi se zbog njih riskirao "poremećaj". -I nisu, u velikom poretku stvari. Ti si naivna. Ne razumiješ. Ponekad se ljudi moraju žrtvovati za više interese. - Osjećala je kao da će povraćati dok ga je slušala. -I reći ću ti još nešto. Ako samo zucneš 0 ovome, ja ću te osobno odvući natrag u Knoxville i ostaviti na kućnom pragu Bobbyja Joea. Ako kažeš samo jednu riječ, morat ćeš odgovarati predsjedniku Sjedinjenih Država i nadam se da će te strpati u zatvor zbog izdaje. Ovo je bilo pitanje državne sigurnosti i rješavano je od strane ljudi koji znaju što čine i koji imaju najviše ovlasti. Ovdje se ne radi o nekoj maloj cmizdravoj, psihotičnoj domaćici ili o nekom debelom slinavom senatoru. Ako otvoriš ovu kutiju, imat ćeš Predsjednika za vratom, i FBI, i Nacionalnu kontrolu leta, i sve druge veće službe u državi, a ja ću te gledati kako izgaraš. Ovu nećeš dirati. Ne znaš ništa o svemu, u protivnom će se oni okomiti na tebe takvom brzinom da ćeš za pet minuta biti pokopana. Njih nećeš nikada pobijediti. Znala je da ima istine u onome što joj je govorio. Svi bi lagali, i bilo bi to najveće prikrivanje od Watergatea, a vrlo vjerojatno joj javnost nikada ne bi povjerovala. Ona je bila mali glas u moru velikih glasova, koji je ne bi samo nadglasali, već bi se pobrinuli da je diskreditiraju zauvijek. Mogli bi je čak i ubiti. Pomisao na to bila je zastrašujuća, ali pomisao da iznevjeri javnost i da se ne kaže istina navodila ju je da se osjeća kao izdajica. Imali su pravo znati da su ljudi na letu 263 žrtvovani iz gospodarskih razloga. I da nisu ništa značili ljudima koji su donijeli tu odluku. -Jesi li čula što sam ti upravo rekao? - upita je Jack i prijeteći je pogleda. Počeo ju je plašiti. On bi je prvi napao, prije svih ostalih, kad bi ugrozila mrežu. -Čula sam te - reče ona tupo. -I mrzim te zbog toga. - Nije me nimalo briga što ti misliš ili osjećaš u vezi s ovim. Briga me jedino što ćeš učiniti i bolje bi ti bilo da ovaj put odlučiš ispravno ili je s tobom gotovo. Sa mnom i s mrežom. Je li jasno, Mad? Dugo ga je gledala, a zatim se okrenula i žurno pošla stubama natrag na svoj kat. Nije čekala dizalo i kada se vratila bila je blijeda i tresla se. - Što se dogodilo? Je li što znao? - upita Greg. Odmah je shvatio kamo je otišla i još je nikada ovakvu nije vidio. Bila je blijeda kao smrt i doimala se bolesno, no nije ništa govorila.

-Ne, nije - bilo je sve što je rekla i popila je tri aspirina s pola šalice kave. Deset minuta kasnije, što ih nije iznenadilo, glavni je producent došao i prijekorno ih pogledao prije no što ih je upozorio. -Moram odobriti vaše tekstove prije večerašnje emisije. Ako se nešto ne bude slagalo s odobrenom verzijom, odmah vas prekidamo i prebacujemo na reklame. Jeste li razumjeli? - Jesmo - reče Greg potiho znajući otkuda to dolazi, baš kao i Maddy. Greg nije znao što je bilo izrečeno između njih, ali znao je da nije moglo biti ništa lijepoga. Sam pogled na Maddyno lice govorio je sve. Sačekao je da producent ode, a onda upitno pogledao Maddy. Pretpostavljam da je znao - reče Greg blago. - Ne trebaš mi reći ako ne želiš. Dugo je gledala u Grega i kimnula mu glavom. -Ne mogu dokazati. 1 ne možemo ništa reći. Svi koji su bili uključeni, poricat će. -Mislim da je bolje da ovo ne diramo, Mad. Ovo je jako veliki, vrući krumpir. Prevelik za nas, čini se. Ako su znali, možeš biti sigurna da su si svi pokrili guzice. Ovo su vodili veliki dečki. - Impresioniralo ga je da je i Jack Hunter sada jedan od njih. Čuo je prije nekog 49


vremena da je Jack postao Predsjednikov stručnjak za "friziranje" informacija. Očito da igra u glavnoj ligi.

- Rekao je da će me izbaciti iz programa ako se dotaknem ovoga. - To je se manje dojmilo nego što je Greg mislio. - To me nije briga. Mrzim lagati javnosti. -Ponekad moramo - reče Greg obzirno - iako ni ja to ne volim. Ali veliki bi nas dečki objesili zbog ovoga. - Jack je rekao da bih završila u zatvoru, ili tako nešto.

- Ne postaje li on pomalo zagrižljiv? - upita Greg kiselo se osmjehnuvši. Maddy se nasmijala protiv svoje volje, a zatim se sjetila kako ju je zgrabio za ruku i tresao. Nije ga nikada vidjela tako ljutitog ili uplašenog. Ali ovo je bilo značajno. Napisali su tekst za emisiju i producent ga je pomno pregledao. Pola sata kasnije vratili su im ga s preinakama. Dio o zrakoplovnoj nesreći bio je vrlo neutralan, a TV-moćnici željeli su da u prenošenju priče naglasak bude na snimkama. - Pazi što radiš, Mad - došapnu joj Greg dok su sjedili za stolom u studiju čekajući na početak emisije, odbrojavanje je već započelo. A ona je samo kimnula glavom. Znao je kakav je ona križar i purist. Bilo bi tipično za nju da se poput kamikaze obruši u opasnu zonu, da otkrije istinu, ali ovaj put bio je prilično siguran da neće. Pročitala je dio o nesreći leta 263, a glas ju je zamalo izdao. Zvučala je ozbiljno i smireno dok je govorila o ljudima u zrakoplovu, o broju djece. A snimke koje su pokazali naglasile su tragediju. Upravo su pokazali posljednje snimke, neke video snimke eksplozije koje je snimio netko na Long Islandu, i Maddy se trebala odjaviti kada je Greg vidio da je prekrižila ruke i skrenula pogled, i sve što je mogao zamijetiti dok ju je gledao, bilo je zaprepaštenje. Uspio je izgovoriti riječi: - Maddy, nemoj... - Na monitoru je mogao vidjeti da on nije u kadru, pa nije mogla uočiti njegovu reakciju. Gledala je ravno u kameru, ravno u lica i srca i domove američke javnosti.

- Postoje mnoge glasine o današnjoj nesreći - počela je oprezno - neke od njih su vrlo uznemirujuće. - Greg je vidio da je producent ustao, a panika mu se ocrtavala na licu. No, nisu prešli na reklame. - Bilo je glasina kako je Nacionalna kontrola leta bila unaprijed upozorena da će tijekom ovoga tjedna u zrakoplov, na "nekom" tajanstvenom, nepoznatom letu u odlasku s Kennedyja, biti postavljena bomba. No nema dokaza koji bi poduprli ove glasine. Trenutačno ne znamo ništa osim da je izgubljeno četiri stotine i dvanaest života, i možemo samo pretpostavljati da bi Nacionalna kontrola leta podijelila tu informaciju s javnošću da je bila upozorena. - Približila se granici, ali ju nije prešla, a Greg je zadržao dah i gledao je kako nastavlja. - Svi mi ovdje na WBT-U željeli bismo izraziti sućut prijateljima i obiteljima onih koji su poginuli na letu 263. Velika je to tragedija. Laku noć, ja sam Maddy Hunter. Nakon te odjave ubacili su reklame. Greg je bio blijed, a Maddy sjedila mrka lica i skidala mikrofon. - Sranje, uplašila si me. Mislio sam da ćeš odati. Zamalo i jesi, zar ne? - Postavila je pitanje, ali nije dala odgovor. A mogla je. -Rekla sam što sam mogla - što i nije bilo mnogo, oboje su to znali. A kad je ustala, nakon što su isključili kamere, vidjela je kako producent na vratima priča s njenim suprugom. Jack je došao do nje. -Balansirala si blizu ruba, zar ne, Maddy? Bili smo spremni izrezati te u svakom trenutku. - Nije izgledao zadovoljan, ali ni ljut. Nije ga izdala, a mogla je. Ili je mogla makar pokušati, iako joj ne bi dopustili da daleko stigne. 50


-Znam da jeste - reče ona hladno, a oči su joj Izgledale poput svijetloplavog kamenja kada su se susrele s njegovima. Nešto se strašno dogodilo među njima toga poslijepodneva i ona to neće nikada zaboraviti. - jesi li zadovoljan? - upita ga što je mogla hladnijim glasom. - Spasila si vlastitu guzicu, a ne moju - reče joj lako da nitko drugi nije mogao čuti. Producent je otišao, a Greg je već bio u svome uredu. - Ovdje si ti bila u pitanju. - Javnost je prevarena. -Bili bi strahovito ljuti da su svi letovi s Kennedyja bili zaustavljeni na tri dana.

-Pa, drago mi je da ih nismo razljutili, zar ne? Kladim se da je i ljudima s leta 263 isto bilo drago. Mnogo je bolje ubiti ljude, nego razljutiti ih - reče ona mrko. - Ne iskušavaj sreću, Maddy - upozori je on i mogla je zamijetiti prijetnju u njegovu glasu. Nije ništa odgovorila već je pored njega prošla do svoga ureda. Greg je upravo odlazio kada je stigla.

- Jesi li dobro? - došapne jer nije znao gdje je Jack; bio je ostao u studiju razgovarati s producentom. - Ne baš - reče iskreno. - Ne znam kako se osjećam. Slomljena srca. Prodala sam se, Greg reče boreći se sa suzama. Mrzila je samu sebe zbog toga. - Nisi imala izbora. Preboli to. Ovo je bilo prekrupno za tebe. Kako je on? - upita misleći na njenog supruga. - Ljut? Ne bi trebao biti. Lijepo si mu to zamotala, a sigurno si odagnala krivnju i s Nacionalne kontrole leta, kao i sa svih ostalih. -Mislim da sam ga uplašila - reče ona smiješeći se kroz suze. - Koga briga za njega, mene si uplašila. Mislio sam da ću morati prebaciti jaknu preko tvoga lica da te ušutkam prije no što te netko ubije. Mogli bi, znaš to. Rekli bi da si imala živčani slom, da si mjesecima bila nestabilna, pod psihijatrijskom paskom, šizofrena, da su učinili sve što su mogli. Drago mi je da nisi učinila ništa glupoga. Upravo je htjela nešto reći, ali Jack je ušao u ured.

-Pokupi stvari, odlazimo. - Nije ni pokazao da je primijetio Grega. Jack je bio zadovoljan njegovom gledanošću, ali nije ga nikada volio i nije nikada glumio suprotno. Maddy se obratio kao služavki, kao nekome kome se može naređivati i tko će to poslušno izvršavati. Uzela je torbu i izašla iz ureda bez riječi. Nije bila sigurna kako, ali znala je da nakon današnjeg dana situacija među njima više neće biti ista. Oboje su se osjećali kao da su jedno drugo izdali. Jack ju je pratio do dizala i spustili su se u tišini, a tek kada su sjeli u auto ponovno joj se obratio. -Danas si bila blizu završetka karijere. Nadam se da to znaš.

-Ti i tvoji ljudi ubili ste četiri stotine i dvanaest ljudi. Ne mogu ni zamisliti kako se osjećate. U usporedbi s tim, moja karijera i nije tako značajna.

- Drago mi je da tako misliš. Igrala si se s vatrom. Bilo ti je rečeno da samo pročitaš odobrenu verziju. -Mislila sam da smrt više od četiri stotine ljudi zavrijeđuje makar mali komentar. Nisam rekla ništa na što bi se mogao žaliti. Ponovno su sjedili u tišini dok nisu stigli kući, a onda ju je prezirno pogledao kao da ju je želio podsjetiti koliko je nebitna. -Spakiraj stvari, Mad. Sutra odlazimo. -Kamo? - upita nezainteresirano.

51


- U Europu. - Kao i obično nije joj rekao potankosti i nije ju ni pitao. -Ne idem - reče ona čvrsto, odlučna da mu se ovaj put suprotstavi.

- Nisam te pitao hoćeš li ići. Rekao sam ti. Neće te biti na TV dva tjedna, želim da se ohladiš i prisjetiš pravila igre prije nego što se vratiš u emisiju. Elizabeth Watts će te zamijeniti. Može to činiti i za stalno, ako želiš. Nije se šalio. Elizabeth Watts bila je voditeljica čije je mjesto zauzela Maddy kada je stigla na postaju. Još je uvijek zamjenjivala Maddy tijekom blagdana. Bilo je to u njenom ugovoru, iako je još uvijek bila ogorčena što ju je Maddy izbacila. -Uopće me nije briga, Jack - reče Maddy smireno. - Ako me želiš otpustiti, samo naprijed. - Riječi su joj bile hrabre, iako su je prožimali srsi od straha dok ga je gledala. Na neki ju je način uvijek plašio, iako nikada nije bio fizički nasilan prema njoj. Snaga koja mu je izbijala iz svake pore nije bila usmjerena samo prema drugima, već i prema njoj. -Ako te otpustim, morat ćeš negdje prati suđe. Bolje razmisli o tome prije nego što otvoriš usta. I o tome ideš li sa mnom. Idem na jug Francuske, u Pariz i London. 1 ako ti ne spakiraš svoje stvari, ja ću. Želim da odeš iz zemlje. Nećeš davati bilo kakve komentare, intervjue ili uvodnike. Sada si službeno na odmoru.

- Je li to bila Predsjednikova zamisao ili tvoja? - Moja. Ja ovdje vodim predstavu. Ti radiš za mene. Udana si za mene. Ja te posjedujem rekao je to s uvjerenjem od kojeg joj je zastao dah dok ga je slušala.

- Ne posjeduješ me, Jack. Ja radim za tebe i udana sam za tebe, ali me ne posjeduješ. Rekla je to blago i odlučno, ali bila je preplašena. Od djetinjstva je mrzila svađe i sukobe. -Da te ja spakiram ili ćeš sama? - upita je on bez daljnjih komentara. Oklijevala je nekoliko trenutaka, a onda je pošla prema garderobi i izvadila kovčeg. Oči su joj bile suzne dok je to radila, a zaplakala je dok je bacala kupaće kostime, kratke hlače, majice i cipele u kovčeg. Sve o čemu je mogla misliti bilo je da se stvari nikada mnogo ne mijenjaju. Bobby Joe ju je gurnuo niza stube, ali i Jack je danas dobro obavio posao a da je nije ni dotaknuo. Što to muškarce poput njih navodi na pomisao da te posjeduju? Jesu li to muškarci koje je ona odabirala ili je sama to tražila? Nije joj to bilo sasvim jasno dok je u kovčeg stavljala četiri lanene haljine i tri para sandala s visokom potpeticom. Završila je dvadeset minuta kasnije i otišla se istuširati. Jack je bio u svojem kupatilu i pakirao se. - Kada sutra odlazimo? - upitala ga je kada ga je ponovno vidjela u spavaćoj sobi, -Odlazimo u sedam ujutro. Letimo za Pariz. - Bilo je to sve što je saznala o putovanju, ali zapravo je nije bilo ni briga. On je bio posve jasan, a ona je to prihvatila, lako je bila hrabra na riječima, dokazala je sebi i njemu da je on gospodar. - Pretpostavljam da postoji jedna prednost kod posjedovanja vlastitog zrakoplova - reče ona dok je ulazila u krevet. - Koja? - upita on misleći da ona želi čavrljati.

- Barem znamo da neće biti bombe. To je definitivno pozitivno - reče ona i okrene mu leđa. Nije joj odgovorio, ugasio je svijetla i nije ju ni dotaknuo.

52


7.

Stigli su u Pariz u dvadeset dva sata po lokalnom vremenu i čekao ih je automobil. Bila je lijepa, topla večer dok su se vozili prema Ritzu. Stigli su tamo u dvadeset tri sata. Place Vendome bio je osvijetljen, a portir ih je odmah prepoznao. No, usprkos ljepoti okruženja, Maddy to nije bilo romantično. Prvi put u mnogo godina osjećala se poput zatvorenika. Jack je prešao granicu. 1 dok je ulazila u predvorje hotela slijedeći ga, osjećala se obamrlom i bezvoljno se osvrtala. Inače je voljela s njim odlaziti u Pariz, ali ne ovaj put. Između njih bila je samo hladnoća i bol, i prvi put nakon mnogo godina osjetila je odvratan osjećaj da je netko zlostavlja i znala je, iako je nije tukao, da je i to bilo moguće. Bilo je to njegovo drugo lice koje nikada prije nije upoznala i sada se pitala koliko se to često i na koje načine događalo. Nikada prije nije si dopustila o tome razmišljati, ali ono što je sada osjećala nije se bitno razlikovalo od onoga što je proživljavala u Knoxvilleu s Bobbyjem Joeom. Samo što ju je sada okruživala raskoš, ali shvatila je da je još uvijek ista osoba. Bila je u istoj zamci kao i tada. Jackove riječi koje je izgovorio večer prije još su joj odzvanjale u ušima - "posjedujem te". A ona je to prihvatila samim tim što je pošla s njim. Apartman u Ritzu bio je lijep kao i uvijek. Imali su pogled na Place Vendome, dnevnu sobu, spavaću sobu i dvije kupaonice. Cijeli apartman bio je ukrašen svijetložutim satenom. A čekale su ih tri vaze žutih ruža na dugim stabljikama. Obožavala bi sve to da joj srce nije bilo slomljeno zbog Jacka.

-Ima li neki poseban razlog zašto smo ovdje? - upita ga Maddy nezainteresirano dok je on ulijevao šampanjac u čaše.

-Je li to samo zato da me držiš podalje od televizijskih kamera, ili postoji bolji razlog? -Mislio sam da nam je potreban odmor - reče on jednostavno i sva srdžba prijašnjega dana kao da je nestala dok je ona uzimala od njega čašu Cristala. Nije bila željna šampanjca, ali bilo joj je potrebno nešto da je umrtvi. - Znam koliko voliš Pariz i mislio sam da bismo se mogli zabaviti.

- Nakon svega što si mi rekao u protekla dva dana, kako možeš to reći? - Pretpostavka da joj išta može biti "zabavno" s njim bila joj je nezamisliva. - Jer ono je bio posao, a ovo nije - reče on mirno. -Htjela si uletjeti u nešto što je bilo pitanje nacionalne sigurnosti. Maddy, samo sam te želio zaštititi. - Gluposti - reče ispijajući šampanjac. Nije još bila spremna oprostiti mu zbog njegovih prijetnji, njegovih riječi ili izjave da je posjeduje. Ali nije se htjela ni svađati s njim. Bila je umorna i utučena.

- Zašto to ne ostavimo iza nas i ne uživamo u Parizu? Oboma nam je potreban odmor. Osjećala je kao da joj je potrebna lobotomija ili novi suprug. Nije se nikada osjećala tako izdanom za svih godina njihova braka. I nije mogla a da se ne zapita kako će se, ili hoće li se njihovi odnosi uopće popraviti. - Volim te, Mad - reče on približivši joj se i nježno je dotaknuvši prstima po ruci koju je dan prije nemilo tresao. Još uvijek joj je taj događaj ostao živo u sjećanju i znala je da ga neće nikada zaboraviti. -Ne znam što da ti kažem - reče iskreno. - Ljuta sam i povrijeđena i možda čak i malo prestrašena. Zlo mi je zbog svega što se dogodilo. - Bila je uvijek presavjesno iskrena prema

53


njemu, mnogo više no što je on bio prema njoj. - Zato i jesmo ovdje, Mad. Tako da možemo zaboraviti naš posao, naš rad, naše probleme i razlike u mišljenjima. Došli smo ovdje - reče primaknuvši se i odloživši čašu na stolić u stilu Luja XV. - da budemo ljubavnici. - Ali ona za to nije bila raspoložena. Htjela se samo sakriti i polizati svoje rane, željela je biti sama neko vrijeme dok ne shvati svoje osjećaje. Ali on joj to nije dopustio. Počeo ju je ljubiti i otkopčavati joj haljinu, i prije no što ga je mogla zaustaviti skinuo joj je grudnjak. -Jack, nemoj... Trebam vremena... Ne mogu...

-Možeš - prekine je u riječi prekrivajući joj usne svojima i gotovo je progutavši. A onda su njegova usta prešla na njene grudi i haljina joj je nestala zajedno s donjim rubljem. Polegao ju je na pod i ljubio i mazio, a jezik mu je bio tako moćan i učinkovit da je htjela sakupiti svu snagu da mu se odupre, ali nije mogla. I na njezinu žalost, nakon nekoliko trenutaka više i nije željela da prestane. Uzeo ju je tamo, na podu, dok su se uzdizali i padali jedan drugome u naručju, a vrhunac im je bio tako brz i snažan da ga nije očekivala. Bila je ponovno njegova i ležala je bez daha, držeći se za njega, pitajući se, kako se to dogodilo i zašto. - Pa, ovo je jedan od načina kako započeti odmor

- reče ona osjećajući se glupo. Vođenje ljubavi bilo im je vrlo puteno i moćno, poput plimnog vala koji se obrušio na nju, ali tu nije bilo ljubavi. Ako ništa drugo, dokazao je još jednom da je posjeduje. No, nije imala snage boriti se protiv toga. - Ne znam kako se to dogodilo - reče gledajući ga dok je gol ležao na podu pored nje. - Mogu ti pokazati ako želiš. Možda će još malo šampanjca pomoći. - Pridigao se na lakat i nasmiješio joj se. Nije bila sigurna mrzi li ga ili ne, ali jedna je stvar bila sigurna kod Jacka, bio je fatalno privlačan i nije mu se nikada mogla oduprijeti. Nije joj davao izbora. Podigla se i tužno ga promatrala kako joj pruža još jednu čašu šampanjca. Nije ga baš željela, ali ga je uzela i polako ispijala.

- Mrzila sam te jučer Bio je to prvi put da sam tako nešto osjećala prema tebi - priznala je, a on nije izgledao iznenađen. - Znam da jesi. Bila je to opasna igra. Nadam se da si naučila lekciju. - Bilo je to prigušeno upozorenje, ali čula ga je. -Koju sam lekciju trebala naučiti? - Ne zabadati nos tamo gdje mu nije mjesto. Drži se onoga što najbolje znaš, Mad. Sve što trebaš činiti je čitati vijesti. Nije tvoje da donosiš sudove.

- Tako znači? - osjećala se malo pripito i nije joj smetalo. - Tako treba biti. Tvoj posao je da izgledaš lijepo i čitaš tekst s monitora. Neka se drugi brinu kako će vijesti tamo stići i što će govoriti. - To zvuči prilično jednostavno - zahihoće, ali joj jecaj zapne u grlu. Osjećala se ne samo kao da je bila degradirana, već i umanjena kao osoba. -Jednostavno je, Maddy. 1 jednostavno je i među nama. Volim te. Žena si mi. Nije dobro da se svađamo ili da me ti tako izazivaš. Želim da mi obećaš da to više nećeš činiti.

- Ne mogu, Jack - reče iskreno. Nije mu htjela lagati, bez obzira koliko je mrzila sukobe. Jučer, to je bila stvar profesionalne etike i morala. Imam odgovornost prema ljudima koji me gledaju. - Imaš odgovornost prema meni - rekao joj je ublaženim tonom i na trenutak ponovno se

54


osjetila uplašenom, ali nije bila sigurna zbog čega. Sada u njemu nije bilo ničega prijetećeg, ponovno ju je mazio na način koji ju je izluđivao. - Rekao sam ti što želim... Želim da mi obećaš da ćeš biti dobra djevojčica. - Jezikom je obilazio najosjetljivije dijelove njena tijela, usput joj govoreći stvari koje su je zbunjivale. - Ja sam dobra djevojčica, zar ne? - nekontrolirano je hihotala dok je to govorila. -Ne, nisi, Mad... jučer si bila zločesta djevojčica, jako zločesta, i ako to ponovno učiniš morat ću te kazniti zbog toga... možda ću te sada kazniti - reče šaleći se, ali nije zvučao prijeteće, već zavodnički.

-Ne želim te kazniti, Mad... želim te zadovoljiti. -I to je i činio, možda i previše. Nije imala snage zaustaviti ga, bila je preumorna i zbunjena, a od šampanjca joj se vrtjelo. Nije joj smetalo što je pijana. To je pomagalo. - Zadovoljavaš me - reče prigušenim glasom, trenutačno zaboravivši koliko je bila ljuta na njega. Ali to je bilo onda, a ovo je bilo sada, i ovo je bio Pariz. Bilo je teško prisjetiti se kako je bila ljuta na njega, kako se osjećala izdanom i preplašenom. I dok se pokušavala prisjetiti, uvidjela je da ne može jer je on ponovno počeo voditi ljubav s njome i cijelo joj je tijelo gorjelo. - Hoćeš li biti dobra djevojčica? - upita je, izazivajući kod nje sve veće uzbuđenje. Obećaješ? -Obećaj em - reče ona bez daha. -Obećaj ponovno, Mad... - Bio je stručnjak u onome što je radio, bile su to godine iskustva. - Obećaj ponovno... - Obećajem... obećajem... obećajem... bit ću dobra. Kunem se. - Sve što je sada željela bilo je zadovoljiti ga i znala je da će mrziti samu sebe zbog toga. Ponovno mu se prodala, ponovno mu se predala, ali bio je presnažan da bi mu se oduprla.

- Tko te posjeduje, Mad... tko te voli?... Ja te posjedujem... Ja te volim... reci, Maddy... - Ja te volim... ti me posjeduješ... - Izluđivao ju je, i kada je izgovorila te riječi uzeo ju je tako snažno da ju je počelo boljeti. Blago je vrisnula od boli i pokušala se odmaknuti, ali on ju je pritisnuo o pod svom snagom i nastavio ulaziti u nju dok je ona mrmljala od boli. No, nije se zaustavio, samo je jače tiskao. Pokušala mu je nešto reći, ali on ju je ušutkao usnama i pritisnuo što je jače mogao, a onda je svršio zadrhtavši te je ugrizao za bradavicu. Krvarila je kada se napokon zaustavio, a ona je bila preveć šokirana da bi mogla plakati. Nije bila sigurna što se dogodilo. Je li bio ljut ili je to učinio iz strasti? Je li je kažnjavao ili ju je toliko želio da nije shvaćao da je ozljeđuje? Nije bila više sigurna osjeća li prema njemu ljubav, požudu ili mržnju. - Jesam li te povrijedio? - upita je nevino i zabrinuto. - Oh, Bože, Mad, ti krvariš. Tako mi je žao...

- Krv je kapala iz lijeve dojke gdje ju je ugrizao za bradavicu i osjećala se kao da joj je utroba izudarana. Možda je mislio ono što je rekao i kaznio je, ali oči su mu bile pune ljubavi dok je uzimao vlažnu krpu sa šampanjca i stavljao joj na bradavicu. - Žao mi je, dušo. Želio sam te tako snažno da sam poludio. - U redu je - reče još uvijek zbunjena i pomalo osjećajući vrtoglavicu. Pomogao joj je da ustane, pa su ostavili odjeću na podu i otišli u spavaću sobu. Sve što je htjela bilo je leći. Nije imala snage ni istuširati se. A znala je, da je pokušala bila bi se onesvijestila. Jack ju je nježno spustio na krevet, a ona mu se nasmiješila dok se soba vrtjela oko njega.

- Volim te, Maddy. - Gledao ju je, a ona se pokušala usredotočiti, ali soba se prebrzo 55


vrtjela. -I ja tebe volim, Jack - reče gutajući slova i trenutak kasnije utonula je u san dok je on stajao pored nje i gledao je. Ugasio je svjetlo i vratio se u dnevni boravak i natočio si čašu viskija. Pio ga je gledajući na Place Vendome i doimao se zadovoljim samim sobom. Dao joj je lekciju. Naučila je.

56


8.

Jack je vodio Maddy na večeru u Taillevent, Tour d'Argent, Chez Laurent i Lucas Carton. Večerali su na otmjenim mjestima, a ručali na lijevoj obali Seine u malim bistroima. Obilazili su trgovine antikvitetima i umjetničke galerije. U Cartieru joj je kupio smaragdnu narukvicu. Bilo je poput drugog medenog mjeseca, a njoj je bilo žao što je prve večeri dopustila da je savlada šampanjac. Još uvijek je imala pomiješana sjećanja na tu večer. Bilo je na trenutak vrlo uzbudljivo, ali se nije mogla oteti dojmu da je sve bilo obojeno aurom nečeg zlokobnog, zastrašujućeg i tužnog. Nakon toga malo je pila. Nije joj bilo potrebno. Jack ju je obasipao pažnjom i darovima, bila je opijena romantikom. Činio je sve što je mogao da je zavede. 1 kada su otišli na jug Francuske, bila je ponovno u njegovoj vlasti. Bio je stručnjak za takve igre. Odsjeli su u Hotel du Cap u Cap d' Antibes, u fantastičnom apartmanu s pogledom na more. Imali su i privatnu kabinu na plaži u kojoj su provodili dane i bila je dovoljno izdvojena da su mogli voditi ljubav, što su neprestano i činili. Volio ju je više no ikada. I ponekad se Maddy vrtjelo u glavi od toga. Kao da su ljutnja, bijes, izdaja, koje je prije osjećala, bile neka vrst zablude, a ovo je bila jedina stvarnost koju je poznavala. Bili su tamo pet dana i mrzila je što moraju krenuti za London. Iznajmili su brod i otišli do Saint Tropeza, kupovali u Cannesu i večerali u Juan Les Pinsu, a kada su se te večeri vratili u hotel poveo ju je na ples. Bilo je veselo i romantično. Nikada nije vodio ljubav s njom tako često. Već je jedva sjedila kada su stigli u London. London je bio više poslovan, ali se još uvijek trudio da provodi vrijeme s njom. Odveo ju je u kupnju i na večeru u Harry's Bar. Otišli su na ples u Annabel i kupio joj je malu smaragdnu ogrlicu u Graffu, koja je pristajala uz narukvicu iz Pariza. - Zašto me tako maziš? - upita smijući se dok su izlazili iz Graffa na ulicu New Bond. - Jer te volim i jer si ti moja najbolja voditeljica

-nasmiješio joj se. - Aha! To je mito umjesto povišice? - Bila je dobro raspoložena, a ipak je negdje u nutrini bila zbunjena. Bio je pun ljubavi, a prije putovanja bio je tako okrutan. - To je to. Poslao me revizor da te zavedem - reče on praveći se ozbiljan, a ona se nasmijala odgovoru. Željela ga je voljeti i željela je da i on nju voli.

- Sigurno želiš nešto, Jack - našalila se. 1 jest. Želio je njeno tijelo dan i noć. Počela se osjećati kao seksi-stroj i jednom ili dvaput, dok su vodili ljubav, podsjetio ju je da je "posjeduje". Nije joj se sviđala ta riječ, ali izgleda da ga je uzbuđivalo to joj govoriti, pa mu ništa nije rekla. Ako mu je toliko značilo, može mu to dopustiti, iako se nije mogla ne zapitati vjeruje li on uistinu u to. Nije ju posjedovao. Voljeli su jedno drugoga i on joj je bio suprug. Počinjem se osjećati kao Lady Chatterley - reče smijući se kada joj je on počeo skidati odjeću čim su ušli u hotelsku sobu. - Kakve vitamine uzimaš? Možda ih uzimaš previše. - Seksa nikada nije previše, Mad. To je dobro za nas. Volim voditi ljubav s tobom kada smo na odmoru.

Ali nije bilo loše ni kada su bili kod kuće. Izgleda da se nije mogao zasititi Maddy. I uglavnom joj se to sviđalo, osim kad je znao biti pregrub ili kad bi se zanio kao u Parizu. No, učinio je to ponovno njihove zadnje noći u Claridgeu. Bili su na plesu u Annabeli i čim su se vratili u apartman i zatvorili vrata, prikovao ju je uza zid, skinuo hlače i gotovo silovao.

57


Pokušala mu je reći da pričeka da odu u spavaću sobu, ali gurnuo ju je uza zid i nije htio stati, a zatim ju je odvukao u kupaonicu i uzeo ju na mramornome podu dok ga je ona preklinjala da stane. Ponovno ju je povrijedio, ali bio je toliko uzbuđen da je nije čuo. Nakon toga se ispričavao i nježno je podigao i položio u kadu punu tople vode. - Ne znam što mi činiš, Mad. Ti si kriva za sve - reče dok joj je trljao leđa i trenutak kasnije uronio u vodu s njom. Sumnjičavo ga je pogledala zabrinuvši se da je ponovno želi, ali ovaj put kada ju je počeo maziti uzeo ju je vrlo nježno. Život s njim bio je vrtuljak užitka i boli, straha i strasti, iznimne nježnosti i mrvice nečega zastrašujuće brutalnog i okrutnog. Bilo bi teško nekome to objasniti, a bilo bi joj i neugodno. Navodio ju je da čini neke stvari zbog kojih bi se poslije čudno osjećala. Ali uvijek ju je uvjeravao da nema ničeg lošeg u tome, bili su vjenčani i on ju je volio, a kada bi je povrijedio govorio joj je da ga je tako izluđivala i da je za to ona kriva. Bilo je to laskavo, ali ponekad i vrlo bolno. A ona se neprestano osjećala zbunjenom. Kada su odletjeli kući, dva tjedna izgledala su više kao mjesec dana odmora. Osjećala mu se bližom i zabavili su se. Dva tjedna potpuno se bio posvetio njoj. Nije ju napuštao ni minute, razmazio ju je na sve moguće načine i vodio ljubav s njom toliko puta da više nije mogla brojati što su radili ili koliko puta.

Te večeri kada su se vratili kući u Georgetown, Maddy se osjećala kao da je bila na medenome mjesecu, a Jack ju je poljubio kada su ušli u predvorje. Nosio je njihove torbe na kat zajedno s novim kovčezima koje je kupila kako bi joj stale sve stvari kupljene u Londonu i Parizu. Preslušala je poruke na automatskoj sekretarici, dok je Jack sišao po poštu. Bila je iznenađena kada je čula četiri poruke svoga kolege voditelja Grega Morrisa. Zvučao je ozbiljno i pogledala je na sat, ali bilo je već kasno da ga nazove.

U pošti nije bilo ničeg zanimljivog i nakon što su neko prezalogajili, oboje su se istuširali i legli u krevet, te su sljedeće jutro rano ustali. Čavrljali su na putu do posla i Maddy je ostavila Jacka u predvorju te otišla gore u svoj ured. S nestrpljenjem je iščekivala da vidi Grega i ispriča mu 0 putovanju te je bila iznenađena kad ga nije zatekla u redakciji. Otišla je u svoj ured i pročitala sve poruke, pregledala poštu i već uobičajenu hrpu pisama obožavatelja. U deset sati Grega još uvijek nije bilo, te se zabrinula. Otišla je do tajnice i pitala je li Greg bolestan, a Debbie ju je čudno pogledala, očito joj je bilo neugodno. -Pa... uh... he... očito vam nitko nije rekao - reče naposljetku. -Rekao što? - upita Maddy u panici. - Nešto mu se dogodilo? - Možda je doživio nesreću i nitko je nije htio uznemirivati dok je bila na odmoru. - Otišao je - reče bez uvijanja. - Kamo? - Maddy nije razumjela što je ova govorila.

- Ne radi više ovdje, gospođo Hunter. Mislila sam da vam je netko rekao. Vaš novi kolega voditelj započinje s radom u ponedjeljak. Mislim da ste danas sami. Greg je otišao dan nakon što ste otišla na odmor.

-On je što? - Nije mogla vjerovati u ono što je čula. - Je li se posvađao s nekim i otišao sa snimanja?

-Ne znam pojedinosti - lagala je, ali nije željela biti ona koja će joj reći. I nije ni završila, a Maddy je već jurila niz hodnik prema uredu producenta. - Što se, dovraga, dogodilo Gregu? - upita, a producent podigne pogled. Rafe Thompson bio je visok muškarac umorna izgleda, kao da je imao teret svijeta na ramenima, a ponekad je i imao. 58


- Otišao je - bilo je sve što je odgovorio. - To znam. Kamo? 1 kada? 1 zašto? Želim odgovore na ova pitanja - upita dok su joj oči plamtjele. - Došlo je do promjena u koncepciji emisije. Nije se uklapao. Mislim da će prenositi sport na NBC-u. Ne znam pojedinosti. - Sranje. To mi je i Debbie rekla. Tko zna pojedinosti? - No, već je znala odgovor na to pitanje i otišla je do Jackova ureda. Ušetala je u njegov ured bez najave i pogledala ga preko stola. Baš je bio spustio slušalicu, a stol mu je bio prekriven papirima, cijena dvotjednoga odmora. - Jesi li ti otpustio Grega? - upita ga bez uvoda, a on ju je dugo promatrao. - Donijeli smo izvršnu odluku - reče on mirno. - Što to znači, i zašto mi nisi rekao dok smo bili u Europi? - Osjećala se prevarenom. - Nisam te želio uznemirivati, Mad. Mislio sam da zaslužuješ pravi odmor.

-Imala sam pravo znati da si otpustio mojeg kolegu. - To je objašnjavalo četiri poruke na sekretarici večer prije i ton Gregova glasa. Shvatila je sada da je bio uzrujan i nije bilo ni čudo. - Zašto si ga otpustio? Izvrstan je. A takva mu je bila i gledanost. - Nismo tako mislili - reče Jack. - Nije dobar kao i ti, dušo. Trebamo nekog snažnijeg kao tvoju protutežu. - Kako misliš "snažnijeg"? - Nije razumjela što govori i bila je uzrujana zbog te odluke i načina na koji je donijeta.

- Previše je mekan, feminiziran, ti ga gaziš i mnogo si profesionalnija od njega. Žao mi je. Trebaš neku snažniju ličnost s mnogo više iskustva. -I koga si zaposlio? - upita zabrinuto. Još uvijek je bila uznemirena zbog Grega, voljela je raditi s njim, a bio je i njen najbliskiji prijatelj. - Brada Newburya. Ne znam sjećaš li ga se. Izvještavao je sa Srednjeg istoka za CNN. Izvrstan je. Mislim da će ti se sviđati raditi s njim - reče Jack odlučno. - Brad Newbury? - Maddy je bila zaprepaštena. - On ne može ni ratno područje prikazati uzbudljivim. Čija je to bila zamisao? - Bila je to zajednička odluka. Profesionalac je i iskusan izvjestitelj. Mislimo da ti je izvrsna protuteža. Maddy je mrzila njegov stil i nije ga nikad voljela. I nekoliko puta kada su se sreli, bio je arogantan i snishodljiv prema njoj.

-Suhoparan je i dosadan, nema čari za televiziju - reče. - Za ime božje, svih će uspavati. Kad je on izvještavao, problemi na Srednjem istoku zvučali su dosadno. -Iskusan je izvjestitelj. -Kao i Greg. Naša gledanost nije nikad bila viša.

-Tvoja gledanost nije nikad bila viša, Mad. Njegova je počela opadati. Nisam htio da se brineš, ali povukao bi te za sobom.

-Jednostavno ne razumijem - reče - i ne znam zašto mi nisi rekao. - Jer te nisam htio uznemirivati. Ovo je posao, Maddy. Industrija zabave. Ne smijemo ispustiti loptu iz vida. Ali ona je još uvijek bila utučena kada se vratila u ured i nazvala Grega.

- Ne mogu vjerovati, Greg. Nitko mi nije rekao. Mislila sam da si bolestan kada nisi došao

59


do deset sati. Što se, dovraga, dogodilo nakon što sam otišla? Jesi li nekoga razljutio? - Koliko znam, nisam - reče on i još uvijek se osjećalo da je povrijeđen. Volio je raditi s njom i oboje su znali da im je emisija hit. Ali on je razumio više nego ona. - Jutro nakon što si otišla, Tom Helmsley - koji je bio izvršni producent emisije - pozvao me k sebi i rekao da sam slobodan, da mi daju otkaz, da budemo precizni. Rekao je da smo previše neformalni, da smo se previše zbližili, te da upravu podsjećamo na Abbotta i Costella. -Otkuda je sad to došlo? Kada smo zadnji puta ispričali šalu tijekom emisije? - Ne u zadnje vrijeme, ali mislim da je ovdje ključna riječ zbližavanje. Mislim da netko osjeća da smo previše prijatelji, previše bliski. Dovraga, Maddy, ti si mi najbolja prijateljica. Mislim da se nekome u tvom životu to ne sviđa. - Nije joj želio doslovce govoriti, ali mogao je.

-Misliš na Jacka? Greg, to je ludo. - Nije mogla vjerovati. To nije bio razlog da mu se da otkaz, a Jack nikada ne bi ugrozio gledanost emisije zbog osobnih razloga. No, Brad Newbury je zasigurno bio čudan izbor. Pitala se ne misli li Greg da je Jack ljubomoran na njega, ali ona to nije mislila.

- Može ti zvučati ludo, Mad. Ali to se zove izolacija. Jesi li ikada na to pomislila? Koliko prijatelja imaš? Koliko često ti dopušta da se s ikim viđaš? Sa mnom nije imao izbora, radili smo zajedno. Ali i za to se pobrinuo, zar ne? Razmisli o tome. -Zašto bi me želio izolirati? - Zvučala je zbunjeno i Greg se zapitao koliko bi joj toga trebao reći. On je to zapazio već odavna, ali očito da ona nije, i pretpostavljao je da će to i poreći. -Želi te izolirati, Mad, jer te želi kontrolirati. On upravlja tvojim životom, donosi sve odluke za tebe, nikad te ne konzultira u vezi s emisijom. Kaže ti tek večer prije da idete u Europu. Ponaša se prema tebi kao prema lutkici od papira, a kada mu se ne sviđa što radiš, govori ti da si došla iz siromašnog bijelog smeća i da ćeš bez njega ponovno završiti u prikolici. Koliko često ti je rekao da ćeš bez njega biti nitko i ništa? Znaš li kakve su to gluposti? Bez tebe on bi imao najmanje gledane vijesti na bilo kojoj mreži. Ako ikada napustiš WBT, zgrabila bi te bilo koja velika mreža. I kako ti to sve zvuči, Mad? Ljubljeni suprug ili nešto poznatije? Nije nikada prije sebi dopustila da poveže sve konce, ali slušajući ga, odjednom je bila prestravljena. Što ako ju je doista želio izolirati? 1 odjednom se sjetila koliko joj je puta u zadnje vrijeme rekao da je "posjeduje". Stresla se od same pomisli. - Zvuči kao zlostavljačko ponašanje, zar ne? - reče ona gotovo nečujno.

-E, i to ti je neka novost. Ima li još što novo? - odgovori Greg. - Hoćeš mi reći da ti ovo nikada nije zazvučalo poznato? Jedino što on ne radi, jest da te ne tuče subotom uvečer, ali to i ne treba, kontrolira te u svakom drugom pogledu. Kad se ne ponašaš dobro i njemu se ne sviđa što činiš, odvuče te u Europu, skine te na dva tjedna s ekrana, a meni da otkaz. Rekao bih da si udana za manijaka koji voli sve imati pod kontrolom. - Nije želio reći "zlostavljača", ali imalo je isto značenje. - Možda, Greg - reče ona razapeta između potrebe da brani Jacka i da suosjeća sa svojim kolegom. Nije joj uljepšao situaciju, a ona se slagala s njim. Samo nije znala što joj je činiti.

- Žao mi je, Mad - reče on potiho. Mnogo mu je značila i već dugo vremena mrzio je ono što joj je Jack radio. A ono što mu je slomilo srce bila je činjenica da Maddy to, izgleda, nije primjećivala. Ali Greg jest. I bio je siguran da je to razlog zašto su ga otpustili. Bilo je preopasno držati ga blizu Maddy. -Ono što ti radi jest zlostavljanje.

60


- Tako zvuči - prizna ona tužno. - Ali nisam sigurna. Možda preuveličavamo, Greg. On me ne tuče. - To što joj je Greg govorio naslućivala je i sama, ali to nije željela ni vidjeti ni čuti. Ali bilo je neizbježno, -Misliš li da te poštuje? - Mislim da me voli - bio je njezin brzopleti odgovor, pogotovo nakon putovanja u Europu. - Mislim da mi želi najbolje, čak i ako ne bira uvijek pravi način na koji to čini. Greg se nije slagao s njom i samo je želio da ona porazmisli i pomnije osmotri život koji je vodila s Jackom. -Mislim da i muškarci nasilnici vole žene koje zlostavljaju. Misliš li da te Bobby Joe volio?

-Ne, ne mislim. - Nije mogla vjerovati da Greg uspoređuje Jacka s njim. Bila je to zastrašujuća pomisao i nije ju željela čuti. Jedna je stvar bila misliti da je Jack zlostavljač, a drugo slušati Grega što joj sve govori. To joj je činilo strahotu zlostavljanja odveć stvarnom. - Dobro, možda te Bobby Joe nije volio. Ali razmisli o nekim stvarima koje ti Jack radi. On te pomiče okolo kao stvar, kao predmet koji je kupio i platio. Koliko ljubavi ima u tome kad ti kaže da bi bez njega bila nitko i ništa? I on želi da u to vjeruješ. - Što je bilo još gore, ona je u to i vjerovala, i Greg je to znao. - Maddy, on želi da ti misliš da te on posjeduje. Kada je izgovorio te riječi, trnci su joj prošli niz kralježnicu. To su bile Jackove riječi u Europi. - Što te navodi da to govoriš? - Ne zlostavlja mene i ne posjeduje me. Maddy, želim da učiniš nešto meni za ljubav.

Mislila je da će je zamoliti da razgovara s Jackom da ga vrati na posao i bila je spremna to učiniti, iako nije mislila da će je Jack poslušati. - Učinit ću što god želiš - obeća mu. - Držim te za riječ. Želim da odeš na sastanak skupine zlostavljanih žena.

- To je smiješno. Ne trebam to. - Bila je iznenađena prijedlogom. - Želim da odlučiš nakon što odeš tamo. Mislim da nemaš pojma što ti se događa, ili tko ti to radi. Želim da mi obećaš da ćeš to učiniti. Naći ću skupinu za tebe. - Bilo je to upravo ono što je ona pokušala učiniti za Janet McCutchins, ali ona je bila puna modrica, a Maddy nije. - Mislim da će ti to otvoriti oči, Mad. Otići ću s tobom. - Okej... možda... ako nađeš. Što ako me netko prepozna? - Možeš reći da si došla pružiti im podršku. Maddy, moja je sestra to prošla. Pokušala je dva puta samoubojstvo prije no što je shvatila što joj se događa. Bio sam i s njom. Bilo je poput reprize Gaslighta, a imala je četvero djece s njim. -Sto je bilo s njom? -Rastavila se od njega i sada je udana za fantastičnog tipa, ali trebale su joj tri godine terapije da je dovedu do toga. Mislila je da je heroj samo zato što je ne tuče, kao što je naš tata tukao mamu. Ne ostavljaju svi oblici zlostavljanja modrice.

Znala je to, no dio nje još je uvijek želio vjerovati da je ono što Jack čini drukčije. Niti se sama željela osjećati poput žrtve, niti da Jacka drži zlostavljačem. - Mislim da si lud, ali te volim. Što ćeš sada raditi, Greg? - Bila je zabrinuta za njega i pokušavala je ne misliti na ono što je upravo rekao o Jacku. Bilo je to više nego prijeteće. Već je počela uvjeravati samu sebe da Jack u biti nije zlostavljač. Greg je bio uznemiren i zbunjen, rekla je samoj sebi.

61


- Radit ću u sportskoj redakciji na NBC-u. Dali su mi izvrsnu ponudu i započinjem za dva tjedna. Znaš li već koga imaju za tebe?

-Brada Newburya - reče doimajući se potišteno zbog toga. Nedostajat će joj Greg više no što mu je mogla reći. I možda bi bilo dobro ići s njime na sastanke skupine zlostavljanih, samo da bi ga mogla viđati. Bila je sigurna da joj Jack neće dopustiti da se druži s njim. Naći će načina da u potpunosti izbaci Grega iz njezina života, "za njezino dobro", i onemogući joj da ga viđa. Toliko je poznavala svoga supruga. -Tip s CNN-a? - reče Greg s nevjericom kada je spomenula Bradovo ime. - Šališ se, pa on je grobin. -Mislim da će nam gledanost potonuti bez tebe.

-Neće. Imaju tebe. Bit će sve u redu, mala. Samo razmisli o onome što sam ti rekao. Samo to želim. Razmisli. - Voditi vijesti s Bradom bio je njezin najmanji problem. - Hoću - reče, ali nije bila uvjerljiva. Ostatak jutra osjećala bi se tjeskobno, svaki puta kada bi pomislila na Grega. Stvari koje joj je rekao dirnule su je u neku žicu i činila je sve kako bi ih smetnula s uma. Kada je Jack rekao da je "posjeduje", time je samo mislio reći da je strasno voli. No, sada kad je o tome razmišljala, čak je i njihovo vođenje Ijubavi u posljednje vrijeme bilo čudno. Povrijedio ju je više puta, a u Parizu dosta jako. Trebalo je tjedan dana da joj bradavica zaraste, a kada je vodio ljubav s njom na mramornome podu u Claridgeu, povrijedio joj je leda i još je uvijek osjećala bolove. Ali to nije bilo namjerno, bio je samo nezasitan i jako uzbuđen, smatrao ju je poželjnom. I nije volio planirati. Koliko je bilo nasilja u tome što ju je odveo u Pariz, ili da odsjednu u Ritzu, a ni u jednom je trenutku nije upitao što ona misli o tome? Pa ipak, kupio joj je narukvicu kod Cartiera i ogrlicu kod Graffa. Greg je bio lud i vjerojatno samo uznemiren zbog otkaza, što je bilo razumljivo. A najluđa stvar bilo je usporediti Jacka s Bobbyjem Joeom. Nisu imali apsolutno ništa zajedničkog, a Jack ju je spasio od njega. No, jednu stvar si nije mogla objasniti, zašto se uvijek mučno osjećala kada bi pomislila na ono što joj je Greg rekao. Učinio ju je strašno nervoznom. Ali sama pomisao na zlostavljanje uznemiravala ju je. Još su je uvijek proganjale Gregove riječi kada je u ponedjeljak otišla na sastanaka Odbora Prve dame. Sjela je pored Billa Alexandera. Bio je potamnio i rekao joj je da je posjetio sina u Vermontu i kćer na otoku Martha's Vineyard.

- Kako napreduje knjiga? - došapnula mu je kada je sastanak započeo. -Polako, ali dobro - nasmiješio se diveći joj se, kao i svi ostali. Imala je na sebi mušku pamučnu plavu košulju i bijele lanene hlače. Odisala je ljetom i ljepotom. Prva dama pozvala je predavačicu da im govori na temu zlostavljanja. Ime joj je bilo Eugenia Flowers. Bila je psihijatar, a specijalizirala se za žrtve zlostavljanja i podržavala je mnoga ženska pitanja. Maddy je čula za nju, ali je nikad nije susrela. Dr. Flowers porazgovarala je sa svakim u prostoriji. Bila je prisna i topla i izgledala je poput bake, ali oči su joj bile oštre i doimala se kao da zna što svakome treba reći. Pitala je svakoga od njih što oni misle o nasilničkom ponašanju. Većina ih je isto odgovorila, da to znači udarati, tući ili zlostavljati žrtvu. -Pa, to je istina - složila se ljubazno - to su očiti oblici. - A onda je navela još neke, toliko perverzne i mučne da su se svi stresli od same pomisli. - Ali što je s drugim oblicima?

Što mislite koji su? Zlostavljači imaju mnoga lica. Što mislite o nekome tko drugu osobu nadzire, svaki njezin pokret, svaku misao? Uništava joj samopouzdanje, izolira je, zastrašuje ju? Možda samo prebrzo vozi u nekoj situaciji da se ona prestraši? Ili joj prijeti? Ili je ne 62


poštuje? Ili je uvjerava da je bijelo crno, a crno bijelo, sve dok je potpuno ne smuti, ili joj uzima novac, ili joj govori da je bezvrijedna bez njega, da je on "posjeduje"? Oduzima joj slobodnu volju ili je prisiljava, kad je u pitanju reprodukcija, da odabere ono što ne želi, bilo da rađa djecu jedno za drugim, bilo da neprekidno radi pobačaje i da joj uopće ne dopušta da ima djecu? Zvuči li vam išta od ovoga kao zlostavljanje? Pa, to jesu u biti klasične forme zlostavljanja, a one su jednako bolne, opasne, pogibeljne, kao i one koje ostavljaju modrice. Maddy nije mogla disati dok ju je slušala. Smrtno je problijedjela i Bill Alexander je to primijetio, ali joj nije ništa rekao.

-Postoje mnoge vrste nasilja nad ženama - nastavila je govornica - neke su očite, sve su opasne, neke podmuklije od drugih. Najpodmuklije su one suptilne, jer žrtve ne samo da im vjeruju, već okrivljuju same sebe zbog toga. Ako je zlostavljač dovoljno pametan, može upotrijebiti sve oblike i uvjeriti žrtvu da je on/ona kriv/kriva. Zlostavljanje može žrtvu dovesti do samoubojstva, do uživanja opojnih droga, do teške depresije ili čak ubojstva. Nasilje bilo koje vrste, u bilo koje doba, može biti pogubno za žrtvu. Ali suptilne se forme najteže zaustavljaju, jer ih je teže primijetiti. A što je najgore, žrtva je u većini slučajeva toliko uvjerena da je ona sama kriva, da se vraća po još i pomaže zlostavljaču da to čini jer osjeća da mu to duguje, a ona se osjeća toliko krivom, toliko lošom i bezvrijednom da je uvjerena kako je on u pravu i da ona to zaslužuje. Vjeruje da bi bez njega bila nitko i ništa. Maddy je bilo slabo, jer žena je do potankosti opisivala njezin brak s Jackom. Nije ju nikada dotaknuo, osim onaj put kada ju je bio zgrabio za ruku, ali činio je sve što je ova žena opisala i Maddy je željela izjuriti iz prostorije i vrištati. Umjesto toga sjedila je paralizirana na svojoj stolici. Žena je govorila još pola sata, a onda je Prva dama zamolila prisutne da postavljaju pitanja. Većina pitanja odnosila se na to što se može učiniti da se žene zaštite, ne samo od zlostavljača već i od njih samih, i kako sve zaustaviti.

-U prvom redu trebaju prepoznati zlostavljanje. Moraju biti spremne. Ali kao i zlostavljana djeca, većina tih žena štiti svoje zlostavljače poričući sve i kriveći sebe. U većini slučajeva prebolno je priznati sam sebi što se događa i priznati to i svijetu. Ono što osjećaju jest sram, jer vjeruju svemu onome što im zlostavljač govori. Stoga im prvo morate pomoći da to uvide, a onda im pomoći da se odmaknu iz nasilničkog okruženja, a to nije uvijek lako. Imaju svoj život, imaju djecu, imaju domove. Govorite im da dignu sidro i pobjegnu od opasnosti koju one ne mogu vidjeti, a nisu ni sigurne da je opasnost stvarna. Problem je u tome da je to jednako stvarno i jednako opasno kao da im je uperen pištolj u glavu, ali većina njih to ne zna. Neke znaju, ali često su jednako prestrašene kao i ove druge. A ja govorim o pametnim, obrazovanim, nerijetko i poslovnim ženama, za koje bismo pomislili da bi trebale znati. Ali nema toga tko ne bi mogao postati žrtvom nasilja. Može se dogoditi svakome, a događa se i onima na najboljim poslovima, u najboljim školama, s visokim ili niskim primanjima. Ponekad se to događa prekrasnim, pametnim ženama za koje bismo rekli da neće pasti u tu zamku. Ponekad su one najlakša meta. Žene koje imaju više iskustva u borbi za život teže će progutati takve gluposti. Upravo te žene zlostavljači obično tuku. Druge zlostavljaju suptilnije. Nasilje ne poznaje boju, ne poznaje rasu, ne poznaje četvrti ili društvenoekonomska pravila. Dotiče svih. Može se dogoditi svakome od nas, pogotovo ako nam je podrijetlo stvorilo predispozicije za to. - Na primjer, žena koja je bila svjedokom kućnog nasilja u djetinjstvu, koja je, recimo, imala fizički nasilnoga oca, može misliti da je muškarac koji je fizički ne zlostavlja sjajan. Ali on može biti deset puta nasilniji od njena oca, mnogo suptilniji i mnogo opasniji. On je može

63


nadzirati, izolirati, prijetiti joj, terorizirati je, vrijeđati, omalovažavati, ponižavati, ne poštivati, uskratiti joj ljubav ili novac. Napustiti je ili prijetiti joj da će joj oduzeti djecu, ali ona neće imati traga na sebi, a on će joj i dalje govoriti da je sretnica i, što je najgore, ona mu vjeruje. 1 nikada ga nećete moći strpati u zatvor, jer kada ga optužite za ono što joj je učinio, on će vam reći da je ona luda, glupa, neiskrena, psihički nestabilna i da laže. I što je još gore, ona u to vjeruje. Te žene morale bi se polako izvlačiti iz takvih veza i smjestiti na sigurno. Ali opirat će vam se cijelo vrijeme, braniti ga do posljednjeg daha, jer njihove se oči jako sporo otvaraju.

Maddy se osjećala kao da će zaplakati prije no što sastanak završi i činila je sve kako bi izvana ostala mirna, ali koljena su joj se tresla kada je naposljetku ustala. Bill Alexander ju je gledao i pitao se ne škodi li joj vrućina. Zamijetio je kako je prije pola sata problijedjela, a do kraja sastanka bila je gotovo zelena. - Želiš li čašu vode? - upita je ljubazno. - Sastanak je bio zanimljiv, zar ne? lako nisam siguran što nam je činiti kako bismo pomogli ženama u takvoj situaciji, osim možda da ih obrazujemo i podupiremo. Maddy je ponovno sjela i kimnula mu. Soba se počela okretati dok ga je slušala i, nasreću, nitko drugi nije primijetio da se loše osjeća, a on joj je otišao po čašu vode. Još je uvijek sjedila, čekala ga, kada joj je prišla dr. Flowers.

- Vaš sam velika obožavateljica, gospođo Hunter - reče smiješeći se Maddy koja nije mogla ustati i jedva joj je uzvratila osmijeh. - Gledam vašu emisiju svake večeri. To je jedini način da doznam što se događa u svijetu. Jako mi se svidio vaš prilog o Janet McCutchins. - Hvala vam - Maddy reče suhih usta, a Bill se pojavi s čašom vode i nije mogao a da se ne zapita nije li možda trudna. Predavačica ju je pozorno promatrala kako otpija gutljaj vode, a oči su joj bile prijazne i pune topline. Maddy je ustala i nije nikome htjela priznati kako su joj noge mlitave. Pitala se kako će otići do taksija, a čini se da je Bill osjetio njenu zabrinutost. - Trebaš li prijevoz? - upita džentlmenski. Maddy kimne glavom.

- Moram natrag u ured. - Nije bila sigurna ni hoće li moći snimiti emisiju i na trenutak je pomislila da nije možda nešto loše pojela. Ali znala je da nije. Problem je bio u onome za koga se udala.

- Voljela bih se naći s vama - reče joj dr. Flowers dok je Maddy pozdravljala nju i Prvu damu. Pružila joj je svoju posjetnicu, Maddy se zahvalila i otišla, a posjetnicu spremila u džep. Uz ono što joj je Greg bio rekao, činilo joj se da je dobila dvostruku dozu i nije bila sigurna je li to java ili noćna mora. No, što god bilo, pogodilo ju je poput teretnog vlaka. A tako je i izgledala dok se s Billom spuštala dizalom. Ona ga je slijedila u tišini do parkiranog automobila. Otvorio joj je vrata, ušla je, zatim je on sjeo za upravljač i zabrinuto je pogledao. Grozno je izgledala. - Jesi li dobro? Mislio sam da ćeš pasti u nesvijest.

Bez riječi je kimnula glavom. Mislila mu je slagati i reći da ima gripu, ali odjednom nije mogla. Osjećala se izgubljenom i potpuno osamljenom, kao da joj je oduzeto sve u što je vjerovala i osjećala se poput siročeta. Nije se nikada osjećala toliko prestrašenom i toliko ranjivom kao u tom trenutku. Suze su joj se počele slijevati niz obraze, a on joj je nježno dotaknuo rame. Mimo volje počela je jecati i nije se mogla zaustaviti.

64


-Čovjek se uznemiri kad čuje ovako nešto - reče on blago, a onda je nagonski zagrli. Nije znao što bi drugo učinio, ali to su drugi činili njemu onda kada je bio shrvan zbog supruge, a to bi on učinio i svojoj djeci u sličnoj situaciji. Nije bilo ničeg senzualnog ili nedoličnog u onome što je učinio. Samo ju je držao dok je plakala. Jecaji su se napokon utišali i ona podigne pogled prema njemu. Ono što je vidio u njenim očima bio je užas. - Ovdje sam, Maddy. Ništa ti se loše neće dogoditi. Sve je u redu.

Ali ona je zatresla glavom i ponovno počela plakati. Ništa nije bilo u redu, nije bilo godinama, i možda nikada neće ni biti. Odjednom je shvatila u kakvoj je opasnosti bila, kako ponižena i kako izolirana od svih onih koji su to mogli primijetiti ili pomoći joj. Jack je sustavno eliminirao sve njezine prijatelje, čak i Grega, a ona je bila njegov usamljeni, nezaštićeni plijen. Odjednom je sve što je on činio ili rekao tijekom godina, čak i nedavno, poprimilo novo i zlokobno značenje. - Što mogu učiniti da ti pomognem? - upita je Bill dok se ona držala za njega i plakala, plakala kako nikada u životu nije plakala ni pred jednim muškarcem, uključujući i oca. -Moj suprug čini sve ono o čemu je ona žena danas govorila. Netko mi je to isto rekao prije nekoliko dana, a ja to dosad nisam uvidjela. Ali kada je dr. Flowers počela govoriti o tome, znala sam... on me posve izolirao i zlostavljao me posljednjih sedam godina, a ja sam mislila da je heroj zato jer me ne tuče. - Naslonila se na sjedalo i zurila u Billa šokirana, a on se doimao vrlo zabrinuto. - Sigurna si? -Posve. - Čak ju je i seksualno zlostavljao, sada je shvatila. Nije bio slučajno grub ili zbog strasti. Bio je to još jedan način da je ponizi i nadzire. Bio je to naoko prihvatljiv način da je povrijedi i to je činio godinama. Bilo joj je nevjerojatno da to nikada nije razumjela. - Ne znam od kuda bih ti započela govoriti o tome što mi je sve činio. Mislim da ona nije ništa propustila. - Usnica joj se tresla dok ga je gledala. - Što ću sada? On govori da bih bez njega bila nitko i ništa. Ponekad me naziva siromašnim bijelim smećem i da ću bez njega ponovno završiti u prikolici. - Bilo je to točno ono što im je Eugenia Flowers upravo opisala i Bill ju je gledao začuđeno. -On mora da se šali. Ti si najveće ime u cijeloj zemlji. Možeš dobiti posao gdje god poželiš. Jedini način da ponovno dospiješ u prikolicu jest da si je sama kupiš. Nasmijala se na ovaj komentar, a onda je dugo gledala kroz prozor. Osjećala se kao da joj je kuća izgorjela i nije imala pojma gdje da nastavi živjeti. Nije ni mogla zamisliti da se vrati kući Jacku, da se suoči s njim, sada kad je imala jasniju sliku o onome kako je s njom postupao. Ali još joj je uvijek bilo teško povjerovati. Potiho si je govorila da možda to nije namjeravao, možda ona nije imala pravo. - Ne znam što da radim - reče tiho. - Ili što da mu kažem. Samo ga želim pitati zašto se tako ponaša.

-Možda ne zna drukčije - reče Bill iskreno - ali to nije isprika za zlostavljanje. Što mogu učiniti da ti pomognem? - Želio je, ali bio je izgubljen kao i ona. - Moram razmisliti što ću učiniti - reče, a on pokrene automobil i pogleda je. - Želiš li da odemo na kavu? - Bilo je to sve što je mogao smisliti da bi je smirio.

- Voljela bih. - Bio joj je pravi prijatelj i bila mu je zahvalna zbog toga. Mogla je osjetiti njegovu toplinu i iskrenost, i osjećala se sigurnom dok je sjedila pored njega. Bila je spokojna i sigurna kada ju je bio zagrlio. Nagonski je znala da je on muškarac koji je nikada ne bi povrijedio. I kad bi pomislila na Jacka, mogla je uvidjeti razliku. S njim je uvijek postojala neka napetost, govorio je stvari koje bi je ponižavale i zbog kojih bi se osjećala 65


manje vrijednom od njega, i to na način kao da joj čini veliku uslugu. Bill Alexander ponašao se kao da je zahvalan što joj može pomoći i točno je procijenila da s njim može otvoreno razgovarati. Zaustavili su se u maloj kavani i još uvijek je bila blijeda kada su sjeli za stol u kutu. Bill je naručio čaj, a ona kapuciner.

-Žao mi je - reče ona ispričavajući se - nisam te namjeravala uvući u svoju osobnu dramu. Ne znam što mi se dogodilo. Ono što je ona žena rekla jednostavno me shrvalo. -Možda je tako moralo biti. Sudbina je htjela da bude tamo. Maddy, što ćeš sada učiniti? Ne možeš nastaviti živjeti s muškarcem koji te zlostavlja. Čula si što je rekla dr. Flowers, to je kao da imaš pištolj uperen u glavu. Možda to još jasno ne vidiš, ali u velikoj si opasnosti. - Mislim da počinjem shvaćati. Ali ne mogu tek tako otići. - Zašto ne? - Njemu se činilo jednostavnim. Morala je otići, tako joj Jack više ne bi nanosio bol. Njemu je to bilo jasno, ako već nije i Maddy. -Dugujem mu sve što jesam i što imam. On me učinio ovim što jesam. Osim toga, gdje bih otišla? Što bih radila? Ako ga napustim, morat ću napustiti i svoj posao. Ne bih znala gdje otići ili što raditi. Osim toga - reče, dok su joj oči ponovno zasuzile -on me voli. - Nisam toliko siguran u to kao i ti - Bill reče odlučno.

-To nije ljubav, ponašati se prema nekome na način kakav nam je opisala dr. Flowers. Doista misliš da te voli? - Ne znam - reče preplavljena oprečnim osjećajima straha i kajanja. Osjećala je krivnju zbog onoga što je govorila i mislila o njemu. Što ako nije imala pravo? Što ako je u Jackovu slučaju bilo drukčije?

-Mislim da si uplašena i opet sve poričeš. A što je s tobom, Maddy, voliš li ti njega? - Mislila sam da ga volim. Moj bivši suprug slomio mi je obje ruke i nogu. Mučio me, gurao me niza stube. Jednom je zagasio cigaretu na mojim leđima. - Još je uvijek imala ožiljak. - I Jack me spasio od njega. Odveo me limuzinom u Washington i dao mi posao, život. Oženio me. Kako ga mogu napustiti? -Zato jer nije dobar, prema onome što si rekla. Samo postupa suptilnije i manje očito od onoga što ti je činio prvi suprug, ali čula si dr. Flowers, jednako pogibeljno. I nije ti učinio uslugu time što te oženio. Ti si najbolje što mu se ikada dogodilo i najveći ulog u njegovu poslu. On ne voli ljude, on je poslovan čovjek, i točno zna što radi. Čula si doktoricu. On te nadzire.

- A ako odem? -Može te u emisiji zamijeniti nekim drugim! nastaviti mučiti nekog drugog. Ne možeš ga izliječiti, Maddy. Moraš se spasiti. Ako se želi mijenjati, neka potraži profesionalnu pomoć. Ali se prvo ti moraš izvući, prije no što pronađe neki drugi način kako da te povrijedi ili ti postaneš previše malodušna. Sada si uvidjela. Znaš što se događa. Moraš spasiti sebe i ne misliti ni na koga drugoga. Riskiraš svoj život i svoju dobrobit. Ovaj put možda nemaš modrice, ali ako čini sve što govoriš, ne možeš si dopustiti da izgubiš ni minute više. Otiđi od njega. -Ubit će me ako ga napustim. - Zadnji put je to rekla prije devet godina, ali odjednom je shvatila da je to i ovaj put točno. Jack je mnogo uložio u nju i neće mirno primiti to što će

66


ona otići ili nestati. -Moraš otići negdje na sigurno. Imaš li obitelj?

Zatresla je glavom. Roditelji su joj umrli prije mnogo godina i izgubila je kontakt s rodbinom u Chattanoogi. Mogla je biti kod Grega, ali vjerojatno bi to bilo prvo mjesto gdje bi je Jack potražio, i onda bi okrivio Grega što ga je napustila, a ona ga nije željela dovoditi u opasnost. A drugih pravih prijatelja nije imala. Jack se pobrinuo za to. A činilo se smiješnim da netko poznat kao ona odsjeda u prihvatilištu za zlostavljane žene. Ali možda će i to morati učiniti. -Što kažeš na to da odeš kod moje kćeri i njene obitelji u Vineyard? Ona je tvojih godina i ima mjesta za tebe. Ima i prekrasnu djecu.

To što je čula navelo ju je na razmišljanje o onome što joj je Jack učinio, i Billy Joe prije njega. Imala je šest pobačaja dok je bila udana za Billyja Joea, prva dva jer je on rekao da nije spreman za djecu, a ostale zato jer ona niti je htjela njegovu djecu niti je htjela da djeca odrastaju u teškom okruženju. A Jack je inzistirao da si podveže jajovode kada su se vjenčali. Njih dvojica pobrinula su se da ona više ne može imati djece. Obojica su je uvjerili da je to najbolje za nju, i ona im je povjerovala. Odjednom se nije osjećala samo uništenom, već i nevjerojatno glupom što ih je poslušala. Obojica su je lišili mogućnosti da postane majka. -Ne znam što da mislim, Bill, ili kamo da odem. Moram razmisliti. -Možda nemaš vremena - reče on razmišljajući o svemu što je rekla dr. Flowers. Ako je imala pravo, Maddy je morala brzo reagirati. Nije imalo smisla više čekati. - Mislim da ne bi trebala predugo razmišljati. Ako on potraži pomoć, ako se stvari promijene, ako to uspiješ riješiti, uvijek mu se kasnije možeš vratiti. -Što ako mi ne dopusti? -Onda to znači da se nije promijenio, a takvoga ne želiš.

- Bilo je to upravo ono što bi rekao i svojoj kćeri i želio je učiniti sve što je u njegovoj moći da je zaštiti i da joj pomogne, a ona mu je zbog toga bila zahvalna. - Želim da porazmisliš o tome i da brzo nešto poduzmeš. I on može uočiti da se nešto promijenilo i da si svjesnija. Ako to osjeti, može misliti da je u opasnosti i pogoršati ti situaciju. To ne bi bilo dobro za tebe. Ništa od toga nije bilo dobro, to je znala, a kada je pogledala na sat vidjela je da za deset minuta mora biti na šminkanju i sa žaljenjem je to rekla Billu.

Izašli su i uputili se prema njegovu automobilu te ju je odvezao do ureda. No prije no što ju je ostavio, okrenuo se prema njoj zabrinuta izraza.

-Strašno ću se brinuti za tebe, sve dok nešto ne poduzmeš. Obećaj mi da nećeš pokušati hiniti kao da se ništa nije dogodilo. Osvijestila si se, a sada moraš učiniti nešto konstruktivno.

- Obećajem - reče sa smiješkom, iako još nije znala što će poduzeti. -Nazvat ću te sutra - reče on - i želim čuti nekakav napredak. Ili ću te osobno oteti i odvesti svojoj kćeri.

- To dobro zvuči. Kako ti mogu zahvaliti? - reče sa zahvalnošću. Bio joj je poput oca, a ona je osjećala da su prijatelji. U potpunosti mu je vjerovala i ni na trenutak nije pomislila da bi mogao razglasiti ono što je čuo. -Jedini način na koji mi možeš zahvaliti, Maddy, jest da učiniš nešto. Računam na tebe. I na raspolaganju sam ti ako me zatrebaš - reče joj prije nego što je izašla iz auta.

67


Na komadić papira zapisao joj je broj telefona. Stavila ga je u torbicu, ponovno mu zahvalila, poljubila ga u obraz i žurno otrčala u zgradu. Prvi put je trebala nastupiti u emisiji s Bradom Newburyjem i morala se presvući, napraviti frizuru i našminkati. I kada je nestala u zgradi. Bill je ostao gledati za njom zatečen svime što mu je rekla. Bilo je teško zamisliti da ženu poput nje može netko zastrašiti ili je navesti da povjeruje kako bi ostala bez prijatelja, bez posla i da bi morala živjeti u prikolici ako ikad napusti supruga. Bilo je to daleko od istine, samo što Maddy to nije znala. Bila je dokaz svega što je Eugenia Flowers ispričala o psihološkom zlostavljanju i to ga je fasciniralo. 1 dok se on udaljavao automobilom, Maddy je otišla na šminkanje. Tamo je susrela Brada Newburyja i zurila je u njega dok su ga češljali i šminkali. Izgledao joj je strašno umišljeno i još uvijek nije mogla vjerovati da ga je Jack zaposlio da radi s njom. No potrudio se i bio je ljubazan, čavrljali su dok je gledao kako joj rade frizuru. Rekao joj je da mu je drago što će raditi s njom, ali držao se kao da joj time čini uslugu. Ona je uljudno odgovorila da se i ona raduje. Učini joj se da joj sada Greg još više nedostaje, pa je razmišljala o njemu, kao i o Billu Alexanderu. Nije znala što da učini u vezi s Jackom. Nije imala ni vremena 0 tome sada razmišljati. Morala je odjenuti haljinu i pojaviti se pred kamerom za manje od tri minute. Stigla je do stola u studiju na vrijeme i samo što je uspjela doći do zraka, počelo je odbrojavanje.

Odmah na početku emisije predstavila je Brada. Imao je štur, tehnički stil i morala je priznati da je pametan i obrazovan, ali njegov se način ponašanja toliko razlikovao od njenoga da su bili sušta suprotnost, te su se doimali neusklađeno. Ona je bila topla, bliska i čvrsto na zemlji, dok je on bio umišljen i odsutan. Nije bilo sklada i lakoće koju je dijelila s Gregom i nije mogla ne razmišljati o tome kako će se to odraziti na gledanost. Družili su se i razgovarali sve dok ponovno nisu morali nastupiti. Nastup im je bio nešto usklađeniji, ali još uvijek loš. Njoj se emisija činila nezanimljivom, a producent se mrštio kada je napuštala set. Dobila je poruku da Jack ima sastanke do kasna i da joj ostavlja auto. Ali na kraju je odlučila malo prošetati i onda uzeti taksi. Večer je bila topla i vani je još uvijek bio dan. Imala je čudan osjećaj da je netko promatra, no odbacila je sumnje pomislivši da je paranoična. Dan joj je bio tako uznemirujući i mašta joj je proradila. A možda je imalo veze i s Jackom. Počela je dovoditi u pitanje zaključke koje je donijela, te pomisli kako se nelojalno ponijela prema njemu zbog onoga što je rekla Billu. Možda je Jacka nepravedno optužila, postojalo je tisuće objašnjenja za njegovo ponašanje. Kada je izašla iz taksija, vidjela je dva policajca kako stoje u blizini njene kuće i neobilježeni automobil s druge strane ulice, te se upitala nije li se što dogodilo. Na putu za kuću zaustavila se i upitala ih. -Samo čuvamo susjedstvo - nasmiješili su se, a ona je ušla u kuću. Ali dva sata kasnije vidjela je da su još uvijek tamo i spomenula je to Jacku kada je došao kući oko ponoći.

-I ja sam ih vidio. Navodno netko od susjeda ima problema s osiguranjem. Rekli su da će biti ovdje neko vrijeme i da se ne brinemo. Možda su prijetili smrću sucu Vrhovnoga suda. No sada je susjedstvo sigurnije i za sve nas ostale. - Ali onda ju je ukorio jer nije uzela vozača već išla taksijem. Rekao joj je da želi da upotrebljava njihov auto i vozača svaki put kad izlazi. - Ništa strašno, samo sam se htjela prošetati - reče, ali se odjednom osjetila čudno pored njega. Ako je i istina ono što je mislila o njemu, nije znala što bi mu rekla. 1 ponovno je osjetila krivnju. Bio je tako drag i zabrinut zbog nje. -Kako je bilo s Bradom večeras?- upitao ju je kada je legao, a ona se stresla pitajući se ne želi li on možda voditi ljubav. Znala je da ona ne želi.

68


- Prilično bezlično, po mom mišljenju - rekla je o svom novom kolegi. - On je u redu, ali nije ga baš uzbudljivo gledati. Pogledala sam snimku prvih vijesti i nema živosti u emisiji.

-Onda ti dodaj malo - reče on prebacujući odgovornost na njena leđa. A ona se zatekla kako zuri u njega kao da je potpuni stranac. Nije znala što je istina. Je li bio nasilan prema njoj ili je samo volio imati nadzor nad stvarima, i upravljati njezinim životom jer mu je stalo do nje? Što je zapravo učinio tako strašno? Omogućio joj fantastičnu karijeru, dao joj lijepu kuću, auto i vozača koji je vozi na posao, ili predivnu odjeću i nakit, putovanja po Europi i zrakoplov koji je mogla koristiti za odlazak u kupovinu u New York? Je li bila luda i zašto je uopće umislila da je on zlostavlja? Upravo si je govorila da je sve umislila, te da je bilo nepravedno od nje samo i misliti o tome, kada je on ugasio svijetlo i okrenuo se prema njoj čudna izraza lica. Smiješio joj se, pružio ruke i nježno joj dotaknuo grudi, a onda prije no što ga je mogla zaustaviti, snažno ju je zgrabio da je ostala bez daha i molila ga da prestane. -Zašto? - reče s prizvukom grubosti, a onda joj se počne smijati. - Zašto, dušo? Reci mi zašto? Zar me ne voliš? - Volim te, ali boli me... - Oči su joj bile pune suza dok je to govorila, a on je razmaknuo njenu spavaćicu i razgolitio je, zatim je zaronio među njene noge i naveo je da stenje od užitka. Bila je to ista igra koju je već igrao s njom, izmjenjivao je bol i užitak. - Ne želim voditi ljubav večeras - pokušala je reći, ali nije slušao, već je šakom zgrabio njenu kosu i povukao je unazad, ljubio joj vrat tako senzualno da joj je cijelo tijelo uzdrhtalo, a onda je ušao u nju takvom snagom da je pomislila da će je rasporiti. Snažno ju je udarao, a ona je zapomagala i hvatala se za njega da ga zaustavi. Onda je odjednom postao nježan i ona je ležala u njegovu naručju i očajno plakala dok je on svršavao. - Volim te, dušo - došapnuo joj je, a ona se pitala što mu to znači i kako će uopće pobjeći od njega. Bilo je nečeg nasilnog i zastrašujućeg u njihovu vođenju ljubavi. Bio je to suptilan način zastrašivanja koji je od prije poznavala, ali nije nikad prepoznala. Sada kad je znala što je, u njegovoj ljubavi najviše od svega osjećala je opasnost. - Volim te - reče on pospano. -I ja tebe - uzvratila mu je šapatom dok su joj suze tekle iz očiju, a najgore od svega bilo je to što je bila sigurna da ga voli.

69


9.

Kada su Jack i Maddy sljedećega jutra odlazili na posao, dva su policajca još uvijek bila ispred njihove kuće, a osiguranje u uredu činilo se strože nego inače. Svih su pitali propusnice, a ona je morala tri puta proći kroz detektor metala dok se nisu uvjerili da se uređaj glasa samo zbog njene narukvice.

-Što se događa? - upita Jacka. - Samo rutinska provjera, pretpostavljam. Netko se možda požalio da smo postali nemarni. Nije više razmišljala o tome i otišla je gore kako bi se sastala s Bradom. Dogovorili su se da provedu neko vrijeme zajedno kako bi poboljšali zajednički nastup. Njihovi su stilovi bili toliko različiti da je Maddy zatražila nekoliko proba kako bi se uskladili. Vijesti se nisu sastojale samo u čitanju s monitora, bez obzira što je Jack tako mislio. Nakon toga nazvala je Grega da mu ispriča o susretu s dr. Flowers, ali nije bio kod kuće. Odlučila je izaći po sendvič. Poslijepodne je bilo predivno i puhao je lagani povjetarac koji je činio da se lakše podnesu sparine toliko tipične za washingtonska ljeta. I ponovno, kada je izašla, imala je osjećaj da je netko prati. No kada se okrenula nije vidjela ništa sumnjivo. Sve što je vidjela bila su dva muškarca koja su hodali iza nje, smijali se i čavrljali. Čim se vratila u ured, Bill ju je nazvao. Želio je znati kako je i je li donijela kakvu odluku. -Ne znam - priznala je - možda nemam pravo. Možda je samo teška osoba. Znam da ovo zvuči ludo, ali ja ga volim i znam da i on mene voli. -Ti najbolje znaš - reče Bill tiho - ali nakon što sam jučer čuo dr. Flowers, ne mogu se oteti dojmu da ponovno poričeš. Možda bi je trebala nazvati i čuti što ona misli. -Dala mi je posjetnicu i razmišljala sam o tome. -Nazovi je.

-Hoću. Obećajem. - Zahvalila mu je ponovno na jučerašnjem danu i obećala da će ga sutradan nazvati samo da ga umiri. Bio je drag čovjek i bila mu je zahvalna na prijateljstvu i brizi. Ostatak popodneva pripremala je svoje priloge i vijesti u sedamnaest protekle su malo ležernije. Bila je iznervirana s Bradovom nespretnošću. Ono što je govorio bilo je pametno, ali zbog načina na koji je to govorio doimao se poput početnika. Nikada prije nije s nekim vodio emisiju, i usprkos inteligenciji, nije imao nimalo šarma, karizme ili stila. Još je uvijek bila iznervirana time kada je otišla s posla. Jack je išao u Bijelu kuću na sastanak. Rekao joj da uzme auto i da zaključa vrata kada dođe kući, što joj je zvučalo smiješno. Nije ih nikad ostavljala otvorenima. A s policajcima u blizini kuće, bili su sigurniji nego ikad. Bila je tako lijepa večer da je zaustavila vozača prije no što su stigli kući i prošetala se nekoliko blokova po Georgetownu. Već je bio sumrak, a ona je bila sretnija i opuštenija nego što je bila dan ranije. Razmišljala je o Jacku kada je došla do posljednjega ugla i tada se niotkuda stvorila neka muška ruka, i prije no što je mogla pobjeći, netko ju je dohvatio i odvukao u grmlje. Nitko je nikada nije držao takvom snagom. Ona mu nije mogla vidjeti lice jer ju je zgrabio odostraga i držao joj ruke čvrsto na leđima. Počela je vriskati, ali rukom joj je zatvorio usta, a ona se borila poput tigrice i snažno ga jednom nogom udarila u 70


slabine dok je drugom održavala ravnotežu. Dok se nastavljala boriti s njime, osjetila je kako je obuzima panika. Hrvući se s muškarcem, oboje su izgubili ravnotežu i pali. U trenutku bio je na njoj, pokušavao joj zadignuti suknju jednom rukom, a drugom skinuti gaćice. Ali trebale su mu obje ruke da bi to učinio i tako su joj usta bila ponovno slobodna, pa je vrisnula što je jače mogla. Odjednom je nastala strka oko njih i baš kad joj je uspio otrgnuti gaćice i počeo otkopčavati svoje hlače, netko ga je odgurnuo s nje. Gotovo je poletio, a Maddy je ostala ležati, zapuhana. Policajci su bili svuda oko njih, svjetla su bljeskala, netko joj je pomogao da ustane i ona je podigla odjeću i uhvatila zraka. Kosa joj je bila razbarušena, a stražnja strana suknje umrljana, ali nije bila ozlijeđena, samo se tresla dok ju je jedan policajac držao.

- Jeste li dobro, gospođo Hunter? - Dobro sam, mislim. - Napadača su gurali u stražnji dio kombija, a ona se tresla cijelim tijelom dok ih je gledala. - Što se dogodilo? - Uhvatili smo ga. Bio sam siguran da hoćemo. Bilo je samo pitanje vremena da se pojavi. Bolesnik, ali za ovo će natrag u zatvor. Ništa nismo mogli učiniti sve dok vas nije zgrabio. - Pratili ste ga? - Bila je zatečena, mislila je da je slučajni napadač. - Od kada vam je počeo slati pisma.

- Pisma? Kakva pisma? - Jednom dnevno posljednjih tjedan dana, mislim. Vaš se suprug sastao s poručnikom.

Kimnula je glavom ne želeći ispasti glupom onoliko koliko se osjećala i pitajući se zašto joj Jack nije ništa spomenuo. Najmanje što je mogao učiniti bilo je da je upozori. A onda se sjetila stvari koje joj je govorio, kako želi da uzme automobil i da zaključa vrata kad dođe kući. Ali nije joj rekao zašto, pa je osjećala da može slobodno odšetati posljednjih nekoliko blokova do kuće, točno u ruke manijaka koji ju je pratio.

Još je uvijek bila potresena kada je Jack stigao kući i već je znao što se dogodilo. Policija ga je nazvala u Bijelu kuću da ga obavijesti da je manijak uhvaćen. -Jesi li dobro? - upita zabrinuto. Čak je i napustio sastanak malo ranije, na inzistiranje Predsjednika. Predsjednik je bio zabrinut zbog poziva iz policije i laknulo mu je što Maddy nije bila ozbiljno povrijeđena. -Zašto mi nisi rekao? - Maddy je bila blijeda. - Nisam te htio uplašiti - jednostavno je odgovorio. -Ne misliš li da sam imala pravo znati? Večeras sam išla pješice kući i zato me uhvatio. - Rekao sam ti da uzmeš auto - odvrati nervozno.

- Nisam znala da me prate. Jack, ja nisam dijete. Trebao si mi reći. - Nisam vidio svrhu. Policija te nadzirala ovdje, a na poslu su pojačali sigurnosne mjere.

To je objasnilo osjećaj koji je imala u posljednja dva dana, osjećaj da je netko prati. 1 bila je praćena. -Ne želim da umjesto mene donosiš odluke. -Zašto ne? - upita. - Ne bi ih mogla sama donositi da ti to dopustim. Treba te štititi,

- Cijenim to - reče pokušavajući zvučati zahvalno, ali osjećala se kao da se guši - ali ja sam odrasla žena, imam pravo donositi sama svoje odluke i birati prijatelje. A čak da ti se moje odluke i ne sviđaju, imam ih pravo donositi. -Ne ako su krive. Zašto bi se trebala opterećivati time? Donosim odluke za tebe

71


posljednjih devet godina. Što se promijenilo? -Možda sam odrasla. To ne znači da te ne volim.

- I ja tebe volim i zato te štitim od vlastitih gluposti.

Nije joj htio priznati da ima pravo na malo neovisnosti. Pokušala je razgovarati s njim, dokazati da ono što sumnja nije istina, ali nije bio spreman predati ni najmanji djelić nadzora koje je imao nad njom, čak i kad se ticalo njena vlastitog života. - Ti si lijepa djevojka, Mad, ali to je sve, srce. Pusti da ja mislim za tebe. Sve što trebaš raditi jest čitati vijesti i izgledati lijepo.

- Nisam debil, Jack. - Zazvučala je ljutito kada je to rekla, a još je uvijek bila potresena zbog događanja te večeri. - Mogu činiti više nego samo češljati kosu i čitati vijesti. Isuse, koliko misliš da sam glupa? -To je dvosmisleno pitanje - podrugljivo joj se nasmijao i prvi put u životu poželjela ga je pljusnuti.

- To je uvredljivo! - Istina je. Koliko se sjećam, Mad, nikada nisi išla na fakultet. U biti, nisam ni siguran da si završila srednju školu. Bilo je krajnje ponižavajuće podmetati joj kako je preglupa i neobrazovana da bi razmišljala. Rekao je to kako bi je ponizio, ali ovaj puta ju je samo razljutio. I prije joj je govorio takve stvari, no ona mu nikada nije uzvratila. - To te nije spriječilo da me zaposliš? Ili da ti pribavim najbolju gledanost u zemlji. - Rekao sam ti. Ljudi padaju na lijepa lica. No, hoćemo li sad ići u krevet? - Što to znači? Da si zapaljen i da se ponovno osjećaš "strastveno"? Već su me jednom zlostavljali večeras. - Pazi se, Maddy. - Primaknuo joj se i u očima mu je mogla vidjeti bijes. Tresla se, ali nije ustuknula. Bilo joj je dosta njegova zlostavljanja, bez obzira na njegova opravdanja. No strast joj više nije bila uvjerljiva isprika. - Pretjerala si - protisne bijesno. -Kao i ti kad mi nanosiš bol. -Ne nanosim ti bol. Ti to želiš i voliš. - Ja volim tebe, ali ne volim način na koji se ponašaš prema meni.

-S kim si razgovarala? S malim crnim smećem s kojim si radila? Znaš li da je bio biseksualac ili te to ne iznenađuje? - Pokušavao je obezvrijediti Grega i šokirati je, ali umjesto toga ona je bila ogorčena. -Da, znala sam, ako te baš zanima. I to nije moj problem, kao ni tvoj. Zato si ga otpustio? Ako jest, nadam se da će te tužiti za diskriminaciju jer to zaslužuješ.

- Dao sam mu otkaz jer je grozno utjecao na tebe. Bilo je glasina o vama dvoje. Poštedio sam te neugodnosti i nisam s tobom htio o tome raspravljati, već sam ga nogirao, kako je i zaslužio. - To je odvratno. Znaš da te nikad nisam prevarila. -To ti kažeš. Ali za svaki slučaj, odstranio sam napast.

- Zato si zaposlio onu nadutu mumiju koja ne zna ni pročitati vijesti? Monitor mu je veličine reklamnog panoa. I uništit će ti gledanost.

72


-Ako padne gledanost, dušo, i ti padaš. Zato se nadaj da će uskoro unijeti malo živosti u svoj nastup. Bolje bi ti bilo da mu pomogneš, kao što si pomagala i svom malom crnom dečku. Jer ako gledanost padne, mogla bi izgubiti posao i onda doći kući i ribati podove jer ne znaš ništa drugo raditi, zar ne? - Govorio joj je odvratne stvari i sve njegove izlike da je voli padale su u vodu. Slušajući ga, došlo joj je da ga udari. -Zašto to činiš, Jack? - Oči su joj bile pune suza dok je to pitala, ali on nije mario, već joj je prišao, zgrabio je za kosu i povukao kao bi bio siguran da će ozbiljno shvatiti ono što joj govori. - Činim to, ti cmizdravo derište, jer se moraš prisjetiti tko je ovdje glavni. Čini se da si zaboravila. Ne želim više slušati tvoje prijetnje ili zahtjeve. Ja ću ti reći što želim, kada želim, i ako želim. 1 ako ti ništa ne kažem, to te se ne tiče. Sve što moraš činiti jest da radiš svoj posao, čitaš vijesti, svako toliko napraviš poseban prilog, navečer legneš u krevet i ne žališ se ako te povrijedim. Ti ni ne znaš kako je to biti povrijeđen i bolje ti je da se moliš da to nikada ne saznaš. Imaš sreće što te se uopće udostojim jebati. -Odvratan si - reče osjećajući mučninu dok ga je slušala. Nije imao nikakva poštovanja prema njoj, a zasigurno ni ljubavi. Htjela mu je reći da odlazi, ali bilo ju je strah. A policija je otišla sada kad su uhvatili manijaka. Odjednom se bojala Jacka i znala je da i on to vidi. - Umoran sam od tebe, Mad. Odi u krevet i ostani tamo. Javit ću ti što namjeravam učiniti u vezi s tobom.

Stajala je ispred njega i tresla se nekoliko trenutaka. Pomislila je da odbije otići u krevet s njim, ali mislila je da bi to bilo još gore. Ono što se nekad moglo smatrati malo grubljim načinom vođenja ljubavi, postajalo je sve nasilnije otkako mu se suprotstavila s pričom o Janet McCutchins. Kažnjavao ju je. Otišla je na kat, ušla u krevet bez riječi i molila se da ne vodi ljubav s njom. 1 nekim čudom, kada je on napokon došao u krevet, okrenuo se bez riječi. Maddy je laknulo.

73


10.

Maddy sljedećega dana nije otišla na posao s Jackom. On je morao ranije otići, a ona je rekla da mora obaviti neke pozive pa on nije postavljao pitanja. Nisu spominjali prošlu večer. On joj se nije ispričao, a ona nije ništa rekla. No čim je otišao, Maddy je nazvala ured Eugenie Flowers i zakazala sastanak. Psihijatrica je pristala da se s njom nađe idućeg dana, a ona se pitala kako će preživjeti još jednu noć s Jackom. Bilo joj je jasno da mora nešto poduzeti prije no što je ozbiljno povrijedi. Čini se da mu više nije bilo dovoljno ponižavati je i nazivati siromašnim bijelim smećem, počeo ju je otvoreno zlostavljati, pa ju je to navelo na pomisao da on prema njoj osjeća samo mržnju i prezir. Čim je došla u postaju, Bill ju je nazvao. -Kako si?

-Ne baš dobro - reče ona iskreno. - Postaje sve grublje. -Bit će i gore ako se ne izvučeš, Maddy. Čula si što je rekla dr. Flowers.

- Vidjet ču se s njom sutra. - A onda mu je rekla za manijaka koji ju je pratio. Znala je da će vijest osvanuti toga popodneva u novinama, a ona je morala poći identificirati osumnjičenoga. -O, moj Bože, Maddy, mogao te ubiti.

- Pokušao me silovati. Navodno je Jack znao sve o tome, ali mi nije rekao. Ne misli da sam dovoljno bistra i sposobna da sama donosim odluke, s obzirom da nikada nisam pohađala fakultet. -Ti si jedna od najpametnijih žena koje poznajem, Maddy, što ti je? -Ne znam. Bojim se - priznala mu je. - Bojim se što će se dogoditi ako odem.

- Ja se bojim onoga što će se dogoditi ako ne odeš. Može te ubiti. -Neće to učiniti. Što ako nikada više ne dobijem neki drugi posao? Što ako se budem morala vratiti u Knoxville? - Zvučala je uspaničeno. Sve joj se to motalo po glavi. - To se neće dogoditi. Dobit ćeš bolji posao. Knoxville za tebe više ne postoji, Maddy. Moraš to uvidjeti. - Što ako on ima pravo? Što ako sam previše glupa da me itko drugi zaposli? Ima pravo, nikad nisam pohađala fakultet.

-Naveo ju je da se osjeća kao varalica. -Pa što? - Nije mogao slušati što govori. Činilo se da nema načina da joj se pomogne. Lijepa si, mlada i nadarena. Postigla si veliku gledanost emisije. Maddy, čak i da on ima pravo i da moraš ribati podove, što se nikada neće dogoditi, još bi ti uvijek bilo bolje. Ponaša se prema tebi kao prema smeću i mogao bi te povrijediti. -Nije nikada do sada. - Ali ni to nije bilo posve točno. Nije ju povrijedio tako jako kao Bobby Joe, ali imala je ožiljak na bradavici gdje ju je ugrizao u Parizu. On ju je zlostavljao suptilnije i perverznije od bivšeg supruga, ali podjednako štetno po njenu psihu. - Mislim da će ti dr. Flowers reći isto što sam ti i ja rekao.

Razgovarali su još nekoliko minuta i on ju je pozvao na ručak, ali za vrijeme ručka morala je ići na identifikaciju. Kada ju je Greg nazvao kasno toga poslijepodneva, rekao joj je isto što i Bill.

74


- Igraš se s vatrom, Mad. Taj kurvin sin lud je na svoj način i jednog od ovih dana će te uhvatiti. Nemoj ga čekati. Pod hitno izvuci guzicu od tamo.

Ali zbog nečega je bila paralizirana od straha i nije mogla to učiniti. Što ako se stvarno razljuti na nju? I što ako je zaista voli? Nakon svega što je učinio za nju, nije ga mogla napustiti. Bio je to klasičan portret zlostavljača i žrtve, kao što joj je dr. Flowers rekla telefonom, ali je isto tako razumjela da je Maddy paralizirana od straha. Dr. Flowers je nije gurala kao Bill i Greg. Znala je da Maddy mora čekati dok ne bude spremna. I Maddy je osjetila olakšanje nakon što je popričala s njom. Odlazeći na ručak, razmišljala je 0 njihovu razgovoru i o dogovorenom sastanku. Maddy je bila rastresena i kada se vraćala s ručka. I dok je ulazila u zgradu, nije primijetila mladu ženu koja ju je gledala s druge strane ulice. Bila je lijepa i mlada, imala je crnu mini-suknju i visoke potpetice i nije skidala pogleda s Maddy. Bila je tamo i sljedećega dana kada je Maddy izašla na ručak s Billom. Našla se s njim u predvorju i otišli su u 701 na aveniji Pennsylvanija i nisu to tajili. Nisu imali što tajiti. Zajedno su radili u Odboru Prve dame i Maddy je znala da se čak ni Jack ne može buniti. Ugodno su proveli vrijeme za ručkom i razgovarali o raznim temama. A ona mu je prepričala razgovor s dr. Flowers, napomenuvši kako je ova bila puna razumijevanja. -Nadam se da će ti pomoći - reče Bill zabrinuto. Koliko je mogao vidjeti, bila je u vrlo opasnoj situaciji i bojao se za nju. - I ja se nadam. Nešto se promijenilo između Jacka i mene - objasnila je Billu, kao da je i samoj sebi pokušavala objasniti, ali još uvijek nije uspijevala. No sada je u njenom odnosu s Jackom bilo toliko žestine. Dr. Flowers joj je rekla da je to stoga što on osjeća da se ona udaljava od njega, a on će učiniti sve što je u njegovoj moći da je ponovno dovede pod svoj nadzor. Što se više osamostaljivala, i što je više postajala samosvjesnija, to će mu se manje sviđati. Dr. Flowers ju je upozorila da bude oprezna. Čak i nenasilni zlostavljači mogu u svakom trenutku promijeniti taktiku, a Maddy je već to bila osjetila kod Jacka. Ona i Bill razgovarali su o tome dugo vremena i on joj je rekao da sljedeći tjedan ide u Vineyard, ali da mu je mrsko ostaviti je.

-Ostavit ću ti moj broj prije no što odem. 1 ako se nešto dogodi, mogu se uvijek vratiti. Kao da se osjećao odgovornim za nju, pogotovo što je znao da uopće nema prijatelja koji bi je podržali, osim Grega, koji je otišao u New York na novi posao. -Bit ću dobro - reče ona neuvjerljivo, ali nije ga željela opterećivati sa svojim problemima.

-Volio bih da mogu povjerovati u to. - Ostat će dva tjedna i nadao se da će tamo završiti knjigu. Isto se tako radovao jedrenju s djecom. Bio je zaljubljenik u jedrenje. - Još se uvijek nadam da ćeš doći gore. Mislim da bi uživala. Vineyard je prekrasan.

-Voljela bih. Trebali smo otići na farmu u Virginiju na nekoliko dana, ali Jack je u zadnje vrijeme toliko zaposlen s Predsjednikom da nikuda ne izlazimo, ako izuzmem putovanje u Europu. Dok ju je slušao, Bill se čudio kako muškarac koji je bio vlasnik televizijske mreže, i toliko je blizak s Predsjednikom, može biti zlostavljač. I kako mu žena, koja je bila zvijezda, uspješna u poslu, dobro plaćena, prelijepa i inteligentna, može to dopustiti. Bila je to zaista bolest koja nije birala žrtve prema društvenom sloju, novcu, moći ili obrazovanju, baš kako je dr. Flowers bila rekla. - Nadam se da ćeš poduzeti nešto i otići od njega prije nego što se vratim. Brinut ću se za tebe sve dok to ne učiniš - reče i onda je ozbiljno pogleda. Bila je tako dražesna, tako fina, i 75


imala je toliko topline, šarma i osobnosti, da nije mogao razumjeti kako joj je netko to mogao raditi. Uživao je u njenu društvu i nadao se svakodnevnim razgovorima s njom. Prijateljstvo im se naglo pretvaralo u čvrstu međusobnu povezanost.

- Ako te kći dođe posjetiti u Washington, voljela bih je upoznati - reče Maddy. -Mislim da će ti se svidjeti - reče sa smiješkom. Bilo mu je čudno pomisliti da su Maddy i njegova kći istih godina, no njegovi su se osjećaji prema Maddy polako pretvarali u nešto drugo. Vidio je u njoj ženu, a ne dijete, i na mnogo je načina bila razumnija i sofisticiranija od njegove kćeri. Maddy je bila izložena mnogim stvarima, neke od njih nisu bile baš ugodne. No doživljavao ju je više kao prijateljicu i družicu nego kao vršnjakinju svoje kćeri. U petnaest sati napustili su restoran i Maddy se vratila na posao, a u predvorju je stajala lijepa djevojka duge crne kose u mini-suknji. Gledala je ravno u Maddy, a Maddy je imala osjećaj da joj je nekako poznata, ali nije znala otkuda. Djevojka ju je pogledala, a zatim se okrenula, kao da ju je htjela vidjeti ali nije željela da je ona prepozna. I čim je Maddy otišla, djevojka upita stražara na kojem je katu ured gospođe Hunter No umjesto da joj to kaže, uputio ju je u Jackov ured. Takve je upute imao. Upiti za gospođu Hunter bili su usmjereni njenom suprugu i on ih je provjeravao, iako Maddy to nije znala. Nitko joj to nikad nije rekao. 1 to nije čudilo nikoga tko je pitao za nju. Ipak, bio je to razuman postupak. Djevojka u mini-suknji odvezla se dizalom i tajnica ju je upitala može li joj pomoći. - Željela bih vidjeti gospođu Hunter - reče jasno. Bila je u ranim dvadesetim godinama. - Osobno ili poslovno? - upita žena. Ime djevojke bilo je Elizabeth Turner.

- Osobno - reče, oklijevajući na časak prije no što je odgovorila. - Gospođa Hunter danas ne prima nikoga, vrlo je zaposlena. Možda mi možete objasniti prirodu vašeg posjeta ili ostaviti poruku, i pobrinut ću se da je ona dobije. - Djevojka kimne glavom, ali činilo se da je razočarana. No uzela je komadić papira koji joj je pružila tajnica, napisala poruku i vratila joj papir. Tajnica ga je otvorila, pogledala, onda ponovno odmjerila djevojku, a zatim je ustala i nervozno rekla: - Hoćete li pričekati trenutak, molim vas, gospođice... hm... Turner. Djevojka je samo kimnula glavom. Tajnica je nestala i trenutak kasnije predala je poruku Jacku. Pogledao je poruku, a zatim bijesno tajnicu. -Gdje je? Što, dovraga, radi ovdje?

-Kod prijamnog je stola, gospodine Hunter. - Uvedite je. - Misli su mu jurile dok je pokušavao odlučiti što da učini, i nadao se da je Maddy nije vidjela. No ionako je ne bi prepoznala, tako da možda i nije bilo važno.

Djevojka je ušla trenutak kasnije i Jack ju je odmjerio pogledom. Pogled mu je bio hladan i čvrst, ali osmijeh je govorio tisuću riječi. Maddy nije imala pojma da ta djevojka uopće postoji.

76


11.

Maddy se tiho iskrala kada je trebala poći na sastanak s dr. Flowers. Jedini koji je znao kamo ide bio je Bill Alexander. A kada je Maddy ušla u njen ured, liječnica je izgledala dobronamjerno i smireno kao i onoga dana kad su se srele u Bijeloj kući.

- Kako ste, dušo? - reče toplo. Maddy joj telefonom, na brzinu i jezgrovito, opisala svoju situaciju s Jackom, ali tada nije imala vremena za potankosti. -Neki dan sam mnogo naučila od vas - reče Maddy čim je sjela u jedan od udobnih kožnih naslonjača. Ured joj je bio ugodan i izgledalo je kao da je sve kupila u nekoj staretinarnici. Ništa se nije slagalo, naslonjači su bili izlizani, a sve slike izgledale su kao djelo njene djece. No bilo je čisto i toplo i Maddy se na svoje iznenađenje osjećala kao kod kuće. - Dolazim iz nasilničke obitelji. Moj je otac, svaki vikend kada bi se napio, tukao majku. I ja sam se sa sedamnaest godina udala za muškarca koji mi je činio istu stvar - rekla je kao odgovor na pitanje o svojoj prošlosti. - Žao mi je što to čujem, dušo. - Dr. Flowers je izgledala samilosno i zabrinuto, ali dojam bake koji je ostavljala bio je u kontrastu s njenim očima koje kao da su sve razumjele i vidjele. - Znam koliko to može biti bolno, ne samo fizički, već kakve ožiljke može ostaviti. Koliko ste dugo bili u braku? -Devet godina. Nisam ga napustila dok mi nije slomio nogu, obje ruke i imala šest pobačaja. - Pretpostavljam da ste se rastavili od njega. - Sveznajuće oči zurile su u Maddy.

Maddy zamišljeno kimne glavom. Samo pričati o tome prizivalo je bolna sjećanja. U mislima je mogla vidjeti Bobbyja Joea, baš kako je izgledao onog dana kad ga je napustila. - Pobjegla sam. Živjeli smo u Knoxvilleu. Jack Hunter me spasio. Kupio je TV postaju na kojoj sam radila i ponudio mi posao. Došao je limuzinom po mene u Knoxville. I čim sam došla u Washington, rastala sam se. Jack i ja vjenčali smo se dvije godine kasnije, godinu nakon što sam bila službeno rastavljena. Dr. Flowers nisu zanimale samo riječi i uvijek je čula više od onoga što su joj ljudi govorili. Četrdeset godina vodila je ordinaciju za pomoć zlostavljanim ženama i poznavala je sve znakove, ponekad prije no Što su ih i same pacijentice prepoznavale. Nastupila je duga tišina dok je netremice gledala Maddyne. -Recite mi nešto o vašem sadašnjem suprugu - reče dr. Flowers tiho.

- Jack i ja u braku smo sedam godina i bio je dobar prema meni. Jako dobar. On mi je stvorio karijeru i omogućio raskošan život. Imamo kuću, zrakoplov, ja imam izvrstan posao, zahvaljujući njemu, farmu u Virginiji, koja je u biti njegova... - Nastavila je dok ju je dr. Flowers promatrala. Već je znala odgovore na neizrečena pitanja. -Imate li djece? -On ima dva sina iz prijašnjeg braka i nije želio više djece kada smo se vjenčali. Pričali smo o tome I on je odlučio... mi smo odlučili da bi trebala pod- vezati jajovode. -Jeste li zadovoljni tom odlukom ili zbog toga žalite?

Bilo je to pošteno pitanje i zavrijedilo je iskren odgovor. - Ponekad. Kada vidim malu djecu... poželim da i ja imam jedno. - Oči su joj se odjednom

77


ispunile suzama kada je to izgovorila. - No Jack je imao pravo, pretpostavljam. Mi stvarno nemamo vremena za djecu. -To nema veze s vremenom - reče dr. Flowers tiho. - To je stvar želje i potrebe. Osjećate li da vam nedostaje dijete, Maddy? -Ponekad da. Ali sad je već kasno. Odstranili su mi jajovode, kako bih bila sigurna. Nema povratka.- Osjećala se tuga u Maddynu glasu, -Mogli biste ga usvojiti, ako je suprug spreman na to. Je li?

- Ne znam bi li to bilo dobro - reče Maddy prigušeno. Njihovi su problemi bili mnogo složeniji od toga. Samo ih je ukratko objasnila dr. Flowers putem telefona.

-Mislite na usvajanje? - dr. Flowers bila je iznenađena onim što joj je Maddy upravo rekla. Nije to očekivala. -Ne, mislim na supruga. 1 na ono o čemu ste neki dan govorili. Uslijedilo je to nakon razgovora koji sam imala s kolegom. Ja... on je mislio... ja mislim... - Suze su joj se slijevale niz obraze kada je napokon rekla: - Moj suprug me zlostavlja. Ne tuče me kao bivši. Nije me nikad rukom dotaknuo, ne doslovce. Nedavno me protresao i on je... seksualno... dosta grub prema meni, ponekad, ali ne mislim da to namjerno čini, samo je jako strastven... - A onda je stala i pogledala dr. Flowers u oči. Morala joj je reći. - Nekad sam mislila da je grub, ali nije... on je okrutan i napasan i nanosi mi povrede. Namjerno, mislim. Nadzire me. Stalno. Donosi sve odluke umjesto mene. Naziva me siromašnim bijelim smećem, podsjeća me da sam neobrazovana i govori mi, ako me otpusti, da ću potonuti i da me nitko više neće zaposliti. Stalno me podsjeća da me je on spasio. Ne dopušta mi da imam prijatelje, izolira me. Navodi me da se osjećam kao smeće. Laže mi i omalovažava i zbog njega se osjećam jadno. Ponižava me, a u zadnje me vrijeme i straši. U krevetu postaje sve grublji i prijeti mi. Prije si nisam dopustila razmišljati o tome, ali čini gotovo sve 0 čemu ste vi neki dan pričali. - Suze su se nastavile kotrljati niz obraze dok je to govorila. - A vi mu to dopuštate - reče Eugenia Flowers tiho. - Jer mislite da on ima pravo i da vi to zaslužujete. Mislite da nosite sa sobom mračnu tajnu, to jest da ste loši kako on tvrdi i, ako ne činite točno što on kaže, da će to svatko saznati. - Maddy je kimnula glavom. Bilo je olakšanje čuti te riječi, jer su bile točno ono što je osjećala. - I sada kada ste svjesni toga, Maddy, što ćete učiniti? Želite li ostati s njim? - Bilo je to iskreno pitanje i nije se bojala reći istinu, bez obzira koliko ludo zvučala.

-Ponekad. Volim ga. 1 mislim da i on mene voli. Stalno razmišljam o tome da on to više ne bi činio kad bi shvatio što mi radi. Možda da ga više volim, ili mu pomognem shvatiti koliko me boli, možda bi prestao. Mislim da me u biti ne želi povrijediti. - To je moguće, ali malo vjerojatno - reče gledajući ravno u Maddy. No nije ju ocjenjivala. Otvarala joj je vrata i prozore. Ono što joj je najviše od svega željela pružiti bila je perspektiva. - Što ako vas želi povrijediti, što kad biste znali da to čini s namjerom? Biste li još uvijek željeli ostati s njim? -Ne znam... možda. Bojim se napustiti ga. Što ako ima pravo? Što ako ne budem mogla naći posao i ako me nitko ne bude želio?

Dr. Flowers se u tišini čudila kako ova lijepa žena može misliti da je nitko ne bi volio ili zaposlio. Ali nitko je nikada nije volio, ni prvi suprug, ni roditelji, niti Jack Hunter. Što se toga tiče, dr. Flowers bila je sigurna. Nije to bila Maddyna krivnja. Ali izabrala je muškarce kojima je bio jedini cilj da je povrijede. Ali to je tek trebala uvidjeti i dr. Flowers je to znala. -Mislila sam da je sve tako jednostavno. Mislila sam da kad napustim Bobbyja Joea da 78


više nikada neću dopustiti da me zlostavljaju. Zaklela sam se da me nitko više nikada neće udariti. I Jack me ne udara. Makar ne rukama.

- Ali nije tako jednostavno, zar ne? Postoje drugi oblici zlostavljanja koji su čak i destruktivniji, kao oni što ih on provodi nad vama, kada udara vašu dušu i vaše samopuzdanje. Ako mu dopustite, Maddy, uništit će vas. To želi, to ste mu dopustili da radi proteklih sedam godina. I možete mu dopustiti da nastavi, ako želite. Ne trebate ga napustiti. Nitko vas na to neće natjerati. -Jedina dva prijatelja koja imam govore mi da moram otići ili će me uništiti. -Mogao bi. Gotovo sigurno i hoće, na neki način. Ne treba čak on to učiniti osobno. Naposljetku ćete to vi učiniti umjesto njega. - Bila je to zastrašujuća perspektiva. - Ili ćete samo odumrijeti iznutra. Ono što vam prijatelji govore vrlo je moguće. Volite li ga dovoljno da biste to riskirali?

- Ne vjerujem... Ne želim... ali bojim se napustiti ga i... - zatomila je jecaj dok je to govorila - nedostajao bi mi. Imali smo tako dobar život. Volim biti s njim. -Kako se osjećate dok ste s njim? - Važno. Pa... ne... nije istina. On čini da se osjećam glupo, ali to što sam s njim ujedno me čini i sretnom. - Jeste li glupi? -Ne - Maddy se nasmije - samo onda kad su u pitanju muškarci u koje se zaljubim. - Postoji li još netko u vašem životu?

-Ne, ne baš... ovaj, ne u romantičnom smislu. Bili Alexander mi je jako dobar prijatelj... Sve sam mu ispričala onoga dana kad ste bili na Odboru.

-I što on misli? - Da moram spakirati stvari što je prije moguće i otići prije no što mi Jack učini nešto nažao. - Već je to učinio, Maddy. A što je s Billom? Jeste li zaljubljeni u njega? - Ne vjerujem. Samo smo dobri prijatelji. -Zna li vaš suprug za to? - dr. Flowers je bila zabrinuta.

-Ne... ne zna. - Maddy je bila uplašena kad je odgovorila, a liječnica ju je dugo promatrala. -Dug je put pred vama, Maddy, dok ne dostignete sigurnost. Čak kada je i postignete, ponekad ćete se htjeti vratiti. Nedostajat će vam način na koji se osjećate kad ste s njim, ne loša iskustva, već ona lijepa. Zlostavljači su vrlo pametni, nevjerojatna je snaga te vrste otrova. Navodi žene da žele još, Jer su lijepi trenuci tako slatki. Ali loši trenuci su prilično užasni. To je pomalo poput odvikavanja od droge, ili pušenja, ili bilo koje vrste ovisnosti. Zlostavljanje, koliko grozno bilo, jest ovisnost. - Vjerujem to. Naviknuta sam na Jacka, ne mogu zamisliti živjeti bez njega. A onda ima trenutaka kada samo želim pobjeći i otići negdje gdje me ne može dotaknuti.

- Ono što morate postići, a znam da zvuči teško, jest da toliko ojačate da vas ne može dirnuti, gdje god bili, zato jer mu to nećete dopustiti. To mora doći iz vas, jer vas nitko drugi ne može zaštititi. Prijatelji vas mogu kriti i držati ga podalje od vas, a ako vi to dovoljno želite, vi ćete se iskrasti i vratiti mu se po drogu koju vam daje. Ali ona je opasna, opasnija čak i od bilo koje druge droge. Mislite li da ste dovoljno snažni da je se odreknete? Maddy zamišljena potvrdi glavom. To je ono što želi. Znala je to. Sada joj je samo bila potrebno hrabrost 79


- Ako mi pomognete. - Oči su joj bile pune suza. - Učinit ću to. Možda će nam trebati neko vrijeme, morate biti strpljivi sami sa sobom. A kada budete spremni, otići ćete. Znat ćete kada, kada vam bude dosta i kada budete dovoljno snažni. U međuvremenu morate učiniti sve da budete sigurni i da ne riskirate da vas zlostavlja više no što je dosad činio. On će osjetiti ovo, znate. Zlostavljači su kao životinje iz džungle, imaju visoko baždirana osjetila i lukavu obranu. Ono što mi moramo naučiti jest izoštriti vaše poimanje stvarnosti. Ali ako on osjeti da mu plijen izmiče, pokušat će vas zatvoriti u obor i tako vas navesti da se osjećate prestrašeno, ludo i beznadno. Uvjerit će vas da nemate izlaza, da ste bez njega nitko i ništa. A dio vas to će mu željeti povjerovati, no ostatak će znati bolje. Držite se toga koliko god možete. To će vas spasiti, dio vas koji ne želi više biti zlostavljan ili iskorištavan, povrijeđen ili ponižavan. Slušajte taj glas i pokušajte ne slušati onaj drugi. - Ni na trenutak nije posumnjala da Jack nije zlostavljač. Prema svemu što je čula toga dana, bila je sigurna u to, a u Maddynim očima mogla je vidjeti koliko je teško povrijeđena. Ali slučaj nije bio beznadan, mnogo toga je išlo njoj u korist i dr. Flowers je znala da će naći izlaz prije ili kasnije, kada bude spremna. Morala je sama naći izlaz, u protivnom sve ostalo bilo bi besmisleno. - Koliko mislite da će nam trebati vremena? - Maddy upita zabrinuto. Bill Alexander želio je da napusti Jacka onog dana kada mu je sve ispričala. Ali ona to još nije mogla. -To je teško izmjeriti ili predvidjeti. Znat ćete kada budete spremni, možda će vam trebati nekoliko dana ili mjeseci ili godina. Ovisi o tome koliko vas on plaši i koliki dio vas mu želi povjerovati. Dat će vam mnoga obećanja, prijetiti vam, pokušat će sve da vas zadrži, poput dilera nudit će vam drogu po izboru. Ta droga je za vas trenutačno nasilničko ponašanje. I kad pokušate odustati od ovisnosti, to će ga uplašiti i učiniti ga još više nasilnim.

- To grozno zvuči - reče Maddy, a bilo joj je pomalo neugodno zbog te ovisnosti o zlostavljanju, ali znala je da u tome ima istine. Zvučalo joj je ispravno i dotaknulo je poznatu žicu. -Nemojte se sramiti. Mnogi od nas su to prošli. Hrabri to priznaju. Teško je drugima povjerovati da možete voljeti muškarca koji vam to čini. Ali to ima duboke korijene u prošlosti, do onoga što su ljudi govorili o vama kad ste bili dijete. Ako su vam govorili da niste vrijedni, da ste krivi, da ste grozni i da vas je nemoguće voljeti, to je snažna poruka za mračnu stranu psihe. Ono što moramo sada učiniti jest napuniti vas svjetlom i uvjeriti vas da ste izvanredna osoba. 1 mogu vam reći jedno, ne samo da ćete naći posao u prvih pet minuta kada budete slobodni, već će biti i muškaraca, dobrih muškaraca sa zdravim pogledima, koji će vas salijetati čim budu saznali da su vrata otvorena. No to se neće ostvariti sve dok vi u to ne povjerujete. Maddy se nasmijala. Bila je to uistinu privlačna slika i vrlo utješna. Već se bolje osjećala. Pouzdala se u sposobnost dr. Flowers da je izvuče iz neprilika u kojima se nalazila. 1 bila joj je zahvalna što joj je voljna pomoći. Maddy je znala koliko je zauzeta. - Voljela bih da dođete do mene za nekoliko dana i da mi ispričate kako se osjećate. Vi, on. I dat ću vam poseban broj na koji me možete nazvati, noću i danju. Ako se dogodi išta što bi vas preplašilo, Maddy, ili ako mislite da ste u opasnosti, ili čak ako ste uznemireni, nazovite me. Nosim svoj mobitel uvijek sa sobom, možete me uvijek dobiti. - Imala je svoju vlastitu Vruću liniju za zlostavljane žene. I Maddy je laknulo kada je to saznala i bila je zahvalna na svoj pomoći. - Želim da znate, Maddy, da niste sami. Ima mnogo ljudi tamo vani koji vam žele pomoći i vi to možete ako želite. 80


- Želim. - Rekla je to malo glasnije od šapata i s manje sigurnosti no što bi željeli oni koji je podržavaju. Ali kao i uvijek, Maddy je bila iskrena. - Zato sam i došla. Samo ne znam kako da to učinim. Ne znam kako da ga se oslobodim. Dio mene vjeruje da nemam nikakve budućnosti bez njega. -To on i želi da vjerujete. U tom slučaju ćete ga trebati i može vam činiti sve što želi. Ljudi u zdravim odnosima ne donose odluke umjesto svojih partnera, ne skrivaju informacije, ne govore jedan drugome da su bezvrijedni ili da su siromašno bijelo smeće i da će završiti u smeću ako ga napuste. To je zlostavljanje, Maddy Ne treba vam baciti izbjeljivač u lice, ili baciti na vas glačalo da bi to dokazao. Ne treba. Čini dovoljno štete svojim riječima i umom, ne trebaju mu ruke da vam naudi. Ono što on čini vrlo je učinkovito.

Maddy šutke kimne glavom. Pola sata kasnije vratila se u ured. I kada je ušla u zgradu nije primijetila djevojku duge crne kose kako stoji pored ulaza i promatra je. A bila je još tamo u osam navečer, s druge strane ulice, kad je Maddy ušla u auto i zaputila se kući. Kao da je nešto čekala. Ali Maddy je nije vidjela. A kada je Jack nešto kasnije izišao i pozvao taksi, djevojka je otišla zaklanjajući lice kako je ne bi prepoznao. Već su si rekli sve što su imali i znala je da s njim neće ništa postići.

81


12.

Sljedećega dana dok je Maddy s Bradom istraživala nešto u vezi priloga o Etičkom odboru Senata, zazvonio je telefon. Kad se Maddy javila, netko je duže vremena držao podignutu slušalicu bez riječi. Na trenutak se uplašila. Pitala se je li to još jedan manijak ili nekakav čudan poziv, ali s druge strane veza je ubrzo prekinuta. Kada je nastavila s poslom, Maddy je zaboravila na to. Ista se stvar dogodila i te večeri kod kuće. Ovaj put je rekla Jacku, no on je samo slegnuo ramenima i rekao joj da je vjerojatno pogrešan broj. Zadirkivao ju je da se boji vlastite sjene samo zato jer ju je jedan luđak pratio. Uzimajući u obzir njezinu veliku gledanost, nije bilo ni čudno da ju je pratio manijak. Većini se zvijezda to događalo. -To dolazi sa slavom, Mad - reče on mirno. - Ti čitaš vijesti. Ti bi to trebala znati. Stvari su se smirile između njih, ali još uvijek je bila iznervirana što je nije bio upozorio na manijaka. Rekao joj je da treba razmišljati o pametnijim stvarima, a pitanja sigurnosti TV-zvijezda su njegov problem. Ali ona je i nadalje mislila da ju je trebao upozoriti.

U ponedjeljak je razgovarala s osobnom tajnicom Prve dame, u vezi s promjenama datuma sljedećega sastanka Odbora. Prva dama morala se pridružiti Predsjedniku na državničkoj večeri u Buckinghamskoj palači i pokušavala je uskladiti raspored s

Maddy i drugih jedanaest osoba u Odboru. Maddy se blago mrštila dok je pregledavala slobodne datume i u tom je času u njezin ured ušla mlada žena. Imala je dugu, ravnu crnu kosu, a na sebi je imala traperice i bijelu majicu kratkih rukava. Izgledala je uredno i čisto, no odjeća joj nije bila skupa. Bila je vrlo nervozna, a Maddy je podigla pogled i pitala se tko je ona i što hoće. Nije ju nikad prije vidjela i pomislila je da ju je možda poslao netko s drugog odjela ili možda samo želi autogram. Maddy je primijetila da nema bedž, a nosila je kutiju s krafnama. I odjednom se upitala nije li zbog krafni djevojka ušla u zgradu.

- Ne hvala. - Maddy se nasmiješila i rukom joj odmahnula, ali djevojka se nije pomaknula, samo ju je gledala i na tren je Maddy obuzela panika. Što ako je ona bila još jedan manijak? Možda je imala pištolj, ili nož, ili je bila mentalno bolesna. Shvatila je da je sve moguće i pomislila je ispod stola pritisnuti prekidač za slučaj uzbune, ali nije. - Što je? - upita je poklopivši rukom slušalicu. - Moram razgovarati s vama - reče djevojka i Maddy je sumnjičavo pogleda. Nešto je kod nje u Maddy izazivalo nervozu. - Možeš li pričekati vani? - Maddy je upita i djevojka je nevoljko napustila ured noseći sa sobom kutiju s krafnama. Maddy je dala tajnici Phyllis Armstrong tri moguća datuma, a ona joj je obećala da će se javiti. Čim je spustila slušalicu, Maddy podigne interfon prijamnog ureda.

-Netko me čeka izvan ureda. Ne znam što želi. Možete li vi s njom popričati i onda me pozvati? - Možda je pratila poznate osobe ili željela autogram, ili posao. Ali Maddy je bila uznemirena što joj je ušetala tako ležerno u ured. S obzirom na ono što se nedavno dogodilo, nije joj bilo ugodno. Interfon je zazvonio nekoliko minuta kasnije i Maddy ga je brzo podigla.

- Govori da mora razgovarati s vama. Da je nešto osobne prirode. -Kao što? Želi me ubiti? Mora vam reći o čemu se radi ili je neću primiti. - No dok je izgovarala posljednje riječi, podigla je pogled, a djevojka je stajala na vratima odlučna 82


pogleda. - Čuj, mi ovdje tako ne funkcioniramo. Ne znam što želiš, ali morat ćeš razgovarati s nekim drugim prije no što budeš mogla razgovarati sa mnom. - Rekla je to odlučno i smireno, a prstima je dodirivala prekidač u slučaju opasnosti. Srce joj je snažno tuklo. - Što želiš od mene? - Samo želim razgovarati s vama nekoliko minuta - reče, a Maddy je vidjela da je djevojka bila na rubu suza i da su krafne nestale. - Ne znam mogu li ti pomoći - reče Maddy neodlučno, a onda pomisli nema li ovo veze s njezinim članstvom u Odboru o nasilju nad ženama ili s nekim njezinim prilogom. Možda je ova djevojka znala da će je saslušati s razumijevanjem. - O čemu se radi? - upita Maddy malo blaže.

- O vama - reče glasom koji je podrhtavao, a kada ju je Maddy bolje pogledala, vidjela je da joj se ruke tresu. -Što o meni? - upita Maddy oprezno. Što joj je ova djevojka došla reći? No dok ju je gledala, obuzme je neki čudan osjećaj. - Mislim da ste vi moja majka - reče šapatom, tako da ih nitko drugi u prolazu nije mogao čuti, a Maddy je izgledala kao da ju je ošamarila.

- Tvoja što? O čemu pričaš? - Maddy je problijedjela, a sada su se njene ruke tresle oslonjene na prekidač. Odmah se zabrinula da djevojka nije neki mentalni bolesnik. - Ja nemam djece. -Jeste li ikad imali? - Djevojčine su se usne podrhtavale, a oči su joj se već punile razočaranjem. Za nju je ovo bila trogodišnja potraga za majkom i imala je osjećaj da će opet završiti u slijepoj ulici. Već Je nekoliko puta to prošla. - Jeste li ikad imali dijete? Moje ime je Elizabeth Turner, imam devetnaest godina, rođena sam petnaestog svibnja u Gatlinburgu, Tennessee, u Smoky planinama. Mislim da je moja majka bila iz Chattanooge. Razgovarala sam sa svima s kojima sam mogla i sve što znam jest da joj je bilo petnaest godina kad sam se rodila. Mislim da se zvala Madeleine Beaumont, ali nisam sigurna. A jedna osoba s kojom sam razgovarala rekla mi je da dosta ličim na nju. Maddy je zurila u nju s nevjericom, a ruku je s prekidača premjestila na stol.

- Što te navodi na pomisao da sam ja ta osoba? - Glasom nije odavala ništa. - Ne znam. Znam da ste iz Tennesseeja. To sam jednom pročitala u nekom intervjuu i vaše ime je Maddy, i... Ne znam... Mislim da malo sličim na vas i... znam da ovo možda ludo zvuči. - Suze su joj se slijevale niz obraze zbog stresa što joj se ipak uspjela približiti i straha da će se ponovno razočarati. - Možda sam samo željela da vi budete prava osoba. Često sam vas gledala na TV-u i sviđate mi se. Uslijedila je duga, zaglušujuća tišina, dok je Maddy procjenjivala situaciju i pokušavala smisliti što da učini. Oči su joj stalno počivale na djevojci, i dok ju je gledala osjetila je da se u njoj ruše zidovi koji su okruživali duboko zapretene kutke koje godinama nije dotakla i o kojima si nije dopuštala da razmišlja. Nije željela da se ovo dogodi, ali događalo se i nije ništa mogla učiniti kako bi to promijenila. Mogla je lako završiti s tim. Mogla joj je reći da ona nije ona ista Madeleine Beaumont, da ih u Tennesseeju ima mnogo, iako joj je Beaumont djevojačko prezime. Mogla joj je reći da nikad nije bila u Gatlinburgu, te da joj je žao i da joj želi sreću. Mogla je reći sve što je htjela i riješiti je se, nikad je više ne vidjeti, no dok ju je gledala znala je da joj to ne može učiniti. Bez riječi je ustala i zatvorila vrata ureda i onda je ostala stajati i dalje je gledala djevojku

83


koja je tvrdila da je dijete kojega se odrekla kad joj je bilo petnaest i za koje je mislila da ga više nikada neće vidjeti. Dijete za kojim je plakala i tugovala godinama i o kojem si nije dopuštala razmišljati. Dijete za koje Jacku nije nikada rekla. On je znao samo za pobačaje.

- Kako mogu znati da si to zaista ti? - upita Maddy glasom hrapavim od tuge i straha kada se prisjetila boli odvajanja od djeteta. Nije ju nikada vidjela nakon poroda i samo ju je jednom držala na rukama. Ali ova djevojka mogla je biti bilo tko, dijete medicinske sestre koja je tamo bila, dijete susjeda koje ju je htjelo ucjenjivati i zaraditi novac. Bilo je jako malo ljudi koji su znali i Maddy je bila zahvalna što se nitko od njih nije nikada pojavio. Brinula se zbog toga godinama.

- Imam potvrdu iz matice rođenih - reče djevojka nespretno izvlačeći iz torbice presavijeni list papira. Bio je pun ušiju i sitno smotan i pružila ga je Maddy. I s njime pružila joj je i malu sliku djetešca, a Maddy je zurila u fotografiju tiho pateći. Bila je jednaka onoj koju su i njoj dali, slikana u bolnici, novorođenče crvenoga lica zamotano u ružičastu dekicu. Maddy ju je godinama držala u novčaniku i naposljetku ju je bacila od straha da je Jack ne pronađe. Bobby Joe je znao, ali nije nikad jako mario. Mnogo djevojaka koje su oni znali zatrudnjelo bi i dalo dijete na usvajanje. Neke djevojke imale su djecu i puno mlađe no što je bila ona. No u godinama koje su uslijedile to je postalo njezina najmračnija tajna. - Ovo bi mogla biti bilo koja beba - reče Maddy hladno - ili si od nekoga mogla dobiti ovu fotografiju, čak i iz bolnice. To ništa ne dokazuje.

-Možemo dati krv na analizu ako mislite da bih ja mogla biti vaša kći - reče djevojka oprezno, a Maddyno srce poskoči. Učinila je hrabru stvar, a Maddy joj nije nimalo olakšavala situaciju. Ali ono što je ova djevojka željela učiniti jest, u biti, uništiti joj život i zauzeti mjesto nekoga koga je napokon zaboravila i o kome nije htjela razmišljati. A kako će reći Jacku? - Zašto ne sjedneš na trenutak - reče Maddy i sama sjedajući u stolicu pored nje i dalje zureći u nju. Djevojčin otac bio je maturant u Maddynoj srednjoj školi, nisu se dobro ni poznavali, ali sviđao joj se, i izašla je nekoliko puta s njim tijekom jednog razdoblja prekida s Bobbyjem Joeom. Poginuo je u prometnoj nesreći tri tjedna nakon što se dijete rodilo, a ona se djeteta već bila odrekla. Nije nikada rekla Bobbyju Joeu tko je otac, a njega nije bilo ni briga, iako ju je nekoliko puta zbog toga pretukao, ali to mu je bila samo jedna od isprika. Kako si došla ovdje, Elizabeth? - Pažljivo je izgovorila njeno ime kao da će je već i to obvezati na nešto što još nije bila spremna učiniti. - Gdje živiš? -U Memphisu. Došla sam autobusom. Radim od svoje dvanaeste godine kako bih uštedjela za ovo. Uvijek sam željela naći svoju pravu majku. Pokušala sam naći i oca, ali nisam mogla ništa saznati o njemu. - Još uvijek nije znala Maddyn odgovor i bila je jako nervozna. -Tvoj je otac umro - reče Maddy potiho - tri tjedna nakon što si rođena. Bio je drag dečko i malo ličiš na njega. - No mnogo je više sličila na majku, put i crte lica bile su im iste, čak je i Maddy to mogla vidjeti. Bilo bi joj teško pored, čak i da je htjela. 1 pitala se kako će cijela priča izgledati u žutom tisku.

- Kako znaš za njega? - Elizabeth je bila zbunjena dok ju je gledala, nije bila sigurna što to znači. Bila je bistra djevojka, ali bila je svladana onim što je činila, kao i Maddy, i nijedna od njih nije mogla ispravno razmišljati. Maddy ju je dugo gledala, njezina se najskrivenija želja upravo ostvarila, i još nije bila sigurna hoće li se ta želja pretvoriti u noćnu moru, hoće li biti prevarena ili će ova djevojka ispasti lažljivica. Ali sve se to činilo malo vjerojatnim. Maddy je otvorila usta kako bi nešto rekla i jecaj joj je došao prije riječi, a onda je ispružila ruke i zagrlila djevojku u stolici do 84


nje. Dugo joj je trebalo da smogne snage i izrekne riječi za koje je mislila da ih nikada u životu neće izgovoriti.

-Ja sam tvoja majka. Elizabeth duboko udahne, ruka joj poleti na usta, a oči joj se napuniše suzama, zatim je pogledala Maddy i čvrsto je stisnula. I tako su sjedile neko vrijeme držeći jedna drugu u naručju i plačući. -O moj Bože... O moj Bože... Nisam mislila da si ti... Samo sam te htjela pitati... O moj Bože... - Sjedile su tako zagrljene, njihale se, a onda su se držale za ruke i samo se gledale. Elizabeth se smiješila kroz suze, a Maddy je još uvijek bila previše potresena da bi znala o čemu razmišlja. Jedino što je znala, usprkos vremenu i spletu okolnosti, da su našle jedna drugu. I Maddy nije znala što bi učinila. Ovo je bio početak nakon mnogo godina.

- Gdje su tvoji usvojitelji? - upita Maddy naposljetku. Sve što su joj dopustili da zna jest da žive u Tennesseeju, da nemaju druge djece, te da su zaposleni. Ništa drugo nije znala o njima. U tim danima svi su se podaci pečatili i informacije date objema stranama bile su oskudne, tako da se nisu mogli pronaći. To je i bila svrha. A tijekom godina, kada su se s pravne strane okolnosti promijenile glede starih zapečaćenih posvojenja, Maddy je nije nikada željela naći. Mislila je da je prekasno i da od toga jednostavno mora odustati i ne misliti na kćer. Ali sad je bila ovdje.

- Nisam ih nikada upoznala - objasni Elizabeth brišući si suze i držeći majku za ruku. Poginuli su u željezničkoj nesreći kad mi je bilo godinu dana i država me do pete godine smjestila u dom za siročad u Knoxvilleu. - Maddy se smučilo kada je shvatila da je i ona u to vrijeme živjela u Knoxvilleu i da je bila udana za Bobbyja Joea, te da ju je mogla uzeti natrag. No nije mogla znati gdje se dijete nalazilo. - Poslije toga sam odrastala u raznim obiteljima. Neke od njih bile su u redu, neke prilično grozne. Selila sam se po cijeloj državi, nikada nisam ostajala u nekoj obitelji više od šest mjeseci, a nisam ni željela. Uvijek sam se osjećala kao pridošlica, a neki od njih bili su zločesti prema meni, tako da sam bila sretna što se selim kod sljedećih.

- I nitko te više nije posvojio? - Maddy je bila zaprepaštena kad joj je Elizabeth to potvrdila. - Pretpostavljam da sam te zbog toga željela naći. Gotovo su me usvojili jednom ili dvaput, ali obitelj udomitelja bi se predomislila jer je to bilo preskupo. Imali su svoju djecu i nisu si mogli priuštiti još jedno. Ostala sam u kontaktu s nekima od njih, pogotovo s posljednjima. Imaju petero sinova i bili su vrlo dobri prema meni. Gotovo sam se i udala za njihova najstarijeg sina, ali onda sam pomislila da bi bilo previše neuobičajeno, pa nisam. Sada živim sama u Memphisu, pohađam fakultet i radim kao konobarica. Kad završim školu, preselit ću se u Nashville i pokušati se zaposliti kao pjevačica u noćnom klubu. - Imala je duha za preživljavanje, kao i majka. - Znaš li pjevati? - upita Maddy iznenađeno i odjednom je željela znati sve o njoj. Srce ju je boljelo kada je pomislila na sirotišta i sve obitelji kod kojih je bila i da nikada nije imala prave roditelje. No čini se da je sve uspješno preživjela, prema onome što je Maddy mogla na brzinu vidjeti. Bila je ljupka djevojka i kad ju je pogledala shvatila je da su obje prekrižile noge u isto vrijeme i na isti način. - Volim pjevati. Mislim da imam i dosta dobar glas. Tako mi ljudi govore.

-Onda nisi moja kći - nasmije se Maddy i oči joj ponovno zasuziše. Bila je preplavljena osjećajima dok su se i dalje držale za ruke i sjedile u Maddynom uredu. I začudo ih nitko nije 85


ometao. Bilo je to rijetko tiho jutro. - Što još voliš raditi? - Volim konje. Mogu jahati sve što ima četiri noge. Ali mrzim krave. Jedna od obitelji koja me udomila imala je farmu i proizvodila mlijeko. Zaklela sam se da se nikada neću udati za farmera. - Obje su se nasmijale. - Volim djecu. Pišem svim mojim sestrama i braći, osim nekolicine. Većina njih bili su dobri. Sviđa mi se Washington. - Nasmijala se Maddy. -Sviđaš mi se ti na TV-u... volim odjeću... volim mladiće... volim plažu... - Ja volim tebe - izleti Maddy iako ju je jedva poznavala.

- I tada sam te voljela. Samo se nisam mogla brinuti 0 tebi, bilo mi je petnaest godina i roditelji mi nisu dopustili da te zadržim. Godinama sam zbog toga plakala. Uvijek sam se pitala gdje si i kako ti je, i jesu li ljudi dobri prema tebi. Uvjeravala sam sama sebe da su te usvojili divni ljudi koji te vole. - Slomilo joj je srce kada je shvatila da joj je život bio posve drukčiji, te da je odrasla između sirotišta i udomiteljskih obitelji. - Imaš li djece? - Elizabeth je željela znati. Bilo je to normalno pitanje. A Maddy zatrese glavom i tužno je pogleda. Ali sada je imala. Imala je kćer. I ovaj put je neće izgubiti. To je već bila odlučila. - Ne, nemam. Nisam nikad imala djece, a sada više i ne mogu. - Elizabeth je nije pitala zašto, poštivala je činjenicu što se nisu dobro poznavale. A imajući na umu kakav joj je život bio, Maddy je bila impresionirana kako je uglađena i pristojna, te kako je zvučala obrazovano. - Voliš li čitati? - upita je Maddy znatiželjno. - Obožavam - potvrdi Elizabeth, još jedna odlika koju je naslijedila od majke, uz upornost, hrabrost i ustrajnost u ostvarivanju ciljeva. Nije nikada odustala od potrage za majkom. Bilo je to sve što je ikad željela. - Koliko ti je godina? - upita je Elizabeth samo da bi se uvjerila kako je pogodila Maddyne godine. Nije bila sigurna je li Maddy imala petnaest ili šesnaest godina kada se odrekla djeteta.

-Trideset četiri. - Izgledale su više kao sestre, a ne poput majke i kćeri. - I udana sam za muškarca koji je vlasnik ove televizijske mreže. Zove se Jack Hunter. - Bile su to šture informacije, ali Elizabeth ju je iznenadila svojim odgovorom. -Znam. Upoznala sam ga prošlog tjedna u njegovu uredu. -Što? Kako? - Maddy je to zvučalo nemoguće.

- Pitala sam za tebe u predvorju i nisu mi dopustili da te vidim. Poslali su me ravno u njegov ured. Razgovarala sam s njegovom tajnicom i napisala sam ti poruku kako te želim samo pitati jesi li ti moja majka. Odnijela ju je njemu i onda me uvela u njegov ured - reče nevino kao da je to logičan slijed događaja, a i bio je na neki način. Osim što Jack nije nijednom riječju to spomenuo Maddy. -I što se onda dogodilo? - upita Maddy, a srce joj je ponovno jako tuklo baš kao i kad joj je Elizabeth rekla da je ona njena majka. - Što ti je rekao? - Rekao je kako je siguran da to nije istina, da nikada nisi imala djece. Pretpostavljam da je mislio da sam lažljivica, ili da te pokušavam ucjenjivati ili tako nešto. Rekao mi je da odem i da se nikada više ne vraćam. Pokazala sam mu izvod iz matice rođenih i fotografiju i bilo me strah da će mi ih uzeti, ali nije. Samo mi je rekao da to nije tvoje djevojačko prezime, ali ja sam znala da jest, pa sam pomislila da laže kako bi te zaštitio. A onda sam se zapitala da možda stvarno ne zna i da mu ti nikada nisi rekla. - Nisam - reče Maddy iskreno. - Bojala sam se. Bio je jako dobar prema meni. Izvukao me iz Knoxvillea prije devet godina i platio moju rastavu. Stvorio je od mene ovo što sam danas

86


i nisam znala kako bi reagirao kad bih mu rekla, pa jednostavno nisam. - No sada je znao i nije joj rekao ni riječi. Pitala se je li to zato jer je mislio da se radi o prevari i nije želio da se ona zabrine, ili je to čuvao kao dodatnu municiju. S obzirom na ono što je o njemu saznala u posljednje vrijeme, ovo drugo joj se činilo vjerojatnijim i pitala se kada će joj reći. Sigurno to čuva za prikladan trenutak kada će joj najviše naštetiti. A onda se odmah osjetila krivom zbog svojih misli. - Pa, sada zna - reče Maddy s uzdahom, gledajući djevojku. - Što sada? - Ništa, pretpostavljam - reče Elizabeth praktično. - Ne želim ništa od tebe. Samo sam te htjela pronaći i upoznati. Sutra se vraćam u Memphis. Na poslu su mi dali tjedan dana slobodno, ali se sutra moram vratiti.

- To je to? - Maddy je bila iznenađena da želi tako malo od nje. - Ja bih te željela ponovno vidjeti, Elizabeth, i bolje upoznati. Možda bih mogla doći u Memphis.

-Voljela bih. Mogla bi biti kod mene, ali mislim da ti se to ne bi svidjelo. - Nasmiješila se sramežljivo. - Imam iznajmljenu sobu u jednom prenoćištu i prilično je mala i zagušljiva. Trošim sav novac na školovanje... i na potragu za tobom. Pretpostavljam da to više neću trebati činiti. -Možda bismo mogle zajedno odsjesti u nekom hotelu. - Oči djevojke su zasjale, a Maddy je bila dirnuta. Očito nije očekivala takvo što.

-Neću nikome govoriti o ovome - reče Elizabeth - samo mojoj kućepaziteljici i šefu, i jednoj od mojih skrbničkih majki, ako ti to odgovara. No neću nikome reći ako ti ne želiš. Ne želim ti stvoriti neprilike. - Ona i sama nije bila svjesna kakve bi neugodne posljedice Maddy mogla imati kad bi za ovo saznala javnost. - Lijepo od tebe što to govoriš, Elizabeth, ali ni ja sama ne znam što ću učiniti u vezi s tim. Moram razmisliti i porazgovarati sa suprugom. -Mislim da mu se neće svidjeti. -I Maddy je tako mislila.

-Nije izgledao sretno kada me vidio. Mislim da mu je to bilo prilično veliko iznenađenje. - Da, rekla bih. - Maddy joj se nasmiješi. Bio je zasigurno šok, čak i za nju, ali sada joj je bilo drago. Odjednom je bilo vrlo uzbudljivo imati kćer. Bio je to kraj jedne zagonetke, zacjeljenje stare rane koju je zanemarivala godinama, ali koja je uvijek bila tu. A sada joj je ovo bio najveći blagoslov. - Naviknut će se. Svi ćemo se naviknuti. Maddy ju je onda pozvala na ručak i Elizabeth je bila oduševljena i rekla joj da je zove "Lizzie". Otišle su u kavanu iz ugla, a Maddy je oprezno stavila ruku na njeno rame dok su hodale. Uz sendvič i ham- burger, Lizzie joj je ispričala sve o svom životu, prijateljima, strahovima, radostima, a onda je postavila Maddy tisuću pitanja. Ovo je bio susret o kojem je ona uvijek sanjala, a Maddy se nikada nije usudila. Bila su tri sata kada su se vratile i Maddy joj je dala sve svoje brojeve telefona i telefaksa, i uzela njene i obećala da će je često nazivati da vidi kako je. 1 čim razjasni stvari s Jackom, željela je da dođe u Virginiju za vikend. A kada joj je rekla da će poslati zrakoplov po nju, Lizziene su se oči razrogačile. -Imate vlastiti zrakoplov? - Jack ga ima. - Uau! Moja mama je TV-zvijezda, a tata ima zrakoplov! Ti boga!

- On nije baš tvoj otac - Maddy je blago ispravi. Niti bi želio biti, pretpostavljala je. Nije se volio družiti s vlastitim sinovima, a da ne govorimo o Maddynoj nezakonitoj kćeri. - Ali drag je čovjek. - Čim je to rekla, znala je da joj laže. Ali bilo je odveć složeno objasniti joj 87


kako je nesretna i da ide na terapiju kako bi skupila hrabrosti da ga napusti. Samo se nadala da Elizabeth nije nikada bila zlostavljana kao što je ona bila. Ali o tome nije pričala tijekom ručka i usprkos tomu što nikada nije imala pravi dom, doimala se vrlo dobro prilagođenom. I koliko god ju je to deprimiralo, Maddy se pitala nije li Lizzie ipak bilo bolje tamo gdje je bila, nego da gleda kako Bobby Joe baca njenu majku po stubama ili sluša kako je Jack zlostavlja. Ali nije si mogla tako lako oprostiti i osjećala se krivom što nije nikada ništa učinila za svoju kćer. Sama pomisao na tu riječ bi je zatresla. Kćer. Imala je kćer. Maddy je poljubila Elizabeth na odlasku i dugo su ostale u zagrljaju, a onda ju je pogledala i blago joj rekla:

- Hvala što si me pronašla, Lizzie. Ne zaslužujem te, ali tako sam sretna što sam te upoznala. -Hvala, mama - došapne Lizzie i obje su brisale suze dok ju je Maddy gledala kako odlazi. Bio je to trenutak u njenu životu za koji je znala da ga nikada neće zaboraviti. Ostatak dana bila je zamišljena i još je uvijek bila odsutna duhom kada ju je Bill Alexander nazvao. -Ima li danas što novoga kod tebe? - upita je i Maddy se nasmijala tom pitanju, -Ne bi mi vjerovao da ti kažem.

-To zvuči prilično tajanstveno. Nešto važno? - Pitao se hoće li mu reći da je napustila supruga, ali shvatio je da nije još došla dotle. -Reći ću ti kada se budemo vidjeli sljedeći put. Duga priča. -Ne mogu dočekati. Kako napreduje s kolegom voditeljem?

- Polako. Dobar je tip, ali trenutačno je to kao plesanje sa slonom. Zajedno ne izgledamo baš graciozno. - Očekivala je da će im gledanost opasti i već su dobili na stotine pisama s pritužbama što više nema Grega Morrisa. Pitala se što će Jack učiniti kada ih vidi. -S vremenom ćete se naviknuti jedno na drugo, vjerojatno je to poput braka.

-Možda. - Nije bila baš uvjerena. Brad Newbury bio je pametan, ali nisu bili uzbudljiv par i bilo je neumitno da će gledatelji to primijetiti. - Što kažeš za ručak sutra? - upita on. Još je uvijek bio zabrinut za nju i htio se uvjeriti da je dobro, nakon svega što mu je rekla. Osim toga, sviđala mu se. - Voljela bih - odgovori Maddy bez oklijevanja.

-Onda mi možeš ispričati tu dugu priču. Jedva čekam da je čujem. - Dogovorili su se gdje će ručati i Maddy se smiješila kada je poklopila slušalicu, a nedugo zatim otišla je na frizuru i šminkanje. Emisije su dobro prošle i nakon toga susrela se s Jackom u predvorju. Razgovarao je na mobilni telefon i nastavio razgovarati u automobilu, pola puta do kuće. Kada je napokon završio, nije mu ništa rekla.

-Večeras izgledaš ozbiljno - reče on, no nije bio zabrinut. Nije imao pojma da se srela s Lizzie, a ona mu o tome nije rekla ni riječi sve dok nisu došli kući i dok on nije počeo tražiti po kuhinji nešto za jelo. Složili su se da neće izlaziti na večeru, a oboje nisu ni bili jako gladni. - Je li se danas nešto posebno dogodilo? - upita on usput. Tišina s Maddyne strane često je bila pokazatelj da se nešto važno dogodilo. Pogledala ga je i kimnula glavom. Neko vrijeme tražila je prave riječi, ali onda ga je jednostavno upitala: -Zašto mi nisi rekao da te posjetila moja kći? - Njezine oči nisu se skidale s njega dok mu 88


je postavljala to pitanje, i mogla je vidjeti kako ga obuzima hladnoća koju je ubrzo zamijenila ljutnja.

-Zašto mi nisi rekla da imaš kćer? - upita je on isto tako izravno. - Pitam se koliko drugih tajni još kriješ od mene, Mad. Ova je bila prilično velika. - Sjeo je za stol s bocom vina i natočio si čašu, ali nije ponudio Maddy. - Trebala sam ti reći, ali nisam željela da itko zna. Dogodilo se deset godina prije no što sam te srela i samo sam htjela zaboraviti. - Kao i uvijek bila je Iskrena s njim. Jedini grijeh bio je što je prešutjela. - Čudno kako nam se neke stvari vraćaju, zar ne? Pomislila si da si je se riješila, a ona ti je izletjela niotkuda.

Povrijedilo ju je to što je rekao. Lizzie je bila sjajna djevojka i Maddy se već postavljala zaštitnički prema njoj. - Ne trebaš tako govoriti o njoj, Jack. Dobra je djevojka. Nije ona kriva što sam je imala s petnaest godina i odrekla je se. Doima se poštenom. - Kako, dovraga, to možeš znati? - reče bljujući vatru prema njoj, i već je mogla osjetiti bijes dok ga je gledala. - Večeras bi već mogla razgovarati za Enquirer. Možda ćeš sutra na televiziji vidjeti njeno lice kako govori o svojoj poznatoj majci koja ju je napustila. Mnogi ljudi to čine. Ne znaš ni govori li istinu, za boga miloga. Možda je lažljivica. Mogla bi biti mnogo toga, a vjerojatno i jest, baš kao i majka.

Bilo je to krajnje ponižavajuće, ustvrditi da je loša kao i majka. Maddy je pravilno shvatila što je htio reći i odmah pomislila na dr. Flowers. Ovo je bilo zlostavljanje o kojem su razgovarale, skriveno, podmuklo i ponižavajuće. -Sliči na mene, Jack. Bilo bi teško zanijekati - reče Maddy smireno, ne obraćajući pažnju na uvrede koje joj je uputio, već želeći istaći samo činjenice. -Svaka provincijalka u Tennesseeju izgleda kao ti. Misliš da su crna kosa i plave oči tako neobični? Sve izgledaju kao ti, Maddy. Ti nisi ništa posebno. Maddy je prečula još jednu ružnu primjedbu.

-Samo želim znati zašto mi nisi rekao da si je vidio. Za što si to čuvao? - Za trenutak kada bi najviše boljelo, pretpostavila je, kada bi je dotuklo i šokiralo. - Pokušavao sam te zaštititi od nekoga za koga sam pretpostavljao da te želi ucjenjivati. Htio sam je provjeriti prije no što ti išta kažem. Zvučalo je racionalno i kavalirski, ali ona ga je bolje poznavala. -Baš lijepo od tebe. Cijenim to. Ali voljela bih da si mi rekao čim si je vidio.

-Sjetit ću se toga sljedeći put kada se ponovno pojavi netko od tvoje kopiladi. Usput, koliko ih imaš? Nije odgovorila.

-Drago mi je što sam je vidjela - reče Maddy tiho - slatka je djevojka. - Izgledala je tužno i čeznutljivo dok je to govorila. -Što je htjela od tebe? Novac? -Samo me željela upoznati. Tri me godine tražila. A ja sam cijeli život mislila na nju.

-Kako dirljivo. Vratit će se i progoniti te, mogu ti to obećati. I priča neće biti lijepa - reče on cinično dok si je točio još jednu čašu vina, bijesno je gledajući. -Mogla bi biti. Vrlo je ljudska. Te se stvari događaju ljudima.

89


- Ne poštenim ljudima, Mad - reče uživajući u riječima i povredama koje joj je nanosio. To se ne događa poštenim ženama. One ne hodaju okolo i ne rađaju djecu s petnaest godina, a onda ih ostavljaju na stubištu crkve kao otpad. Duboko ju je povrijedio. -Nije tako bilo. Vjerojatno ne želiš ni čuti cijelu priču? - Toliko mu je dugovala, bio je njezin suprug i osjećala se krivom što mu nikada nije rekla. -Ne - prekinuo ju je - samo želim znati što ćemo učiniti kad se priča pročuje i kad budeš ispala kurva na nacionalnoj televiziji. Moram se brinuti o emisiji i mreži.

-Mislim da će ljudi razumjeti. - Pokušala je izvana zadržati dostojanstvo, ali iznutra je pogodio cilj. Osjetila je bol u duši pri pomisli na sliku koju je imao o njoj. - Ona nije ubojica, za boga miloga, kao ni ja. -Ne, samo si kurva. Siromašno bijelo smeće. Nisam bio daleko, zar ne? -Kako mi možeš govoriti takve stvari? - upita ga s bolnim pogledom, ali to ga nije dirnulo. Želio ju je povrijediti. - Zar ne znaš koliko me to boli? -I trebalo bi. Ne možeš biti ponosna na sebe, a ako jesi, onda si luda. A možda i jesi luda, Mad. Meni si lagala, nju si napustila. Je li Bobby Joe znao za to? -Da, znao je. -Možda te zato mlatio. To objašnjava sve. To si izostavila kada si se žalila na njega. Nisam siguran da ga više okrivljujem.

-To su gluposti! - odbrusi mu Maddy. - Nije me briga što sam učinila. Nisam zaslužila da se tako ponaša prema meni i ne zaslužujem to ni sada. Nisi pošten, i sam to znaš. -Lagati mi o njoj također nije bilo pošteno. Što misliš, kako se ja osjećam? Ti si kurva, Mad, jeftina drolja. Vjerojatno si se jebala okolo već s dvanaest godina. Pitam se tko si ti uopće. Osjećam kao da te uopće ne poznajem.

- To nije pošteno. - Uopće nije pokazivao namjeru da joj odgovori na njeno pitanje zašto joj ništa nije rekao o susretu s Lizzie. - Imala sam petnaest godina i učinila sam krivu stvar, ali bilo je strašno što mi se to dogodilo. Ništa u mom životu nije bilo tako tužno i bolno. Čak ni to što me Bobby Joe tukao nije bilo toliko bolno. Srce mi se paralo kada sam je ostavila. ću.

-To reci njoj, a ne meni. Možda joj za to možeš napisati ček. Ali ne s mojim novcem. Pazit

-Nisam nikada uzimala tvoj novac! - uzvikne. - Trošim svoj, za sve što radim - reče ponosno. -Kako da ne. Što misliš, tko ti isplaćuje plaću? I to je moj novac - reče on podrugljivo. - Ja to zaradim.

- Vraga. Najpreplaćenija si voditeljica u ovome poslu. -Nisam ja nego Brad - odbrusi mu Maddy - i on će ti potpuno upropastiti emisiju. Jedva čekam da se to dogodi.

- Kada se to dogodi i ti odlaziš s njim. U biti, kako se ponašaš u zadnje vrijeme, mislim da su ti dani odbrojeni. Neću dugo trpjeti tvoja sranja. Zašto i bih? Mogu izbaciti tvoju guzicu odavde kad god želim. Neću dovijeka sjediti ovdje i gledati kako mi lažeš, kako mi kradeš i kako me zlostavljaš. Moj Bože, ne mogu vjerovati što sve trpim zbog tebe. - Zapanjilo ju je to što govori. On je nju zlostavljao, a pravio se kao da je on žrtva. Ali dr. Flowers ju je upozorila na tu tehniku koja je bila vrlo učinkovita. Usprkos onome što je znala i osjećala, on ju je naveo da se osjeća krivom i da se brani. - I samo da nešto razjasnimo. Nemoj pokušati 90


dovesti tvoje malo kopile ovdje. Vjerojatno je i ona kurva, kao i majka. - Ona je moja kći! - poviče Maddy uzrujano. - Imam pravo viđati je ako želim, a i ja živim ovdje. -Samo dok ja to želim i nemoj to zaboraviti. - Zatim je ustao i otišao iz prostorije, a Maddy je ostala zapanjena. Pričekala je dok ga nije čula kako hoda na katu, a onda je zatvorila vrata kuhinje i nazvala dr. Flowers. Ispričala joj je sve što se dogodilo, kako ju je Lizzie pronašla, 1 da joj Jack nije bio rekao da ju je tražila, i njegov bijes zbog toga što mu je lagala. -I kako se osjećate, Maddy? Upravo sada. Iskreno. Razmislite. -Osjećam se krivom. Trebala sam mu reći. I nikada je nisam trebala napustiti. - Vjerujete li u ono što vam on govori? • Ponešto.

- Zašto? Da vam je on došao s istom pričom, biste li mu oprostili?

-Da - reče bez razmišljanja - mislim da bih razumjela. -Što to onda govori o njemu, kad on ne može učiniti istu stvar za vas?

- To je njegov problem - reče Maddy gledajući uokolo po kuhinji i slušajući dr. Flowers. -Moglo bi se reći. Ali vi niste. To je bit svega. Vi ste dobra osoba kojoj se dogodila vrlo tužna stvar, nešto najgore što se ženi može dogoditi, to da se morala odreći djeteta. Možete li samoj sebi oprostiti zbog toga? -Možda. S vremenom. -A što je s onim što vam Jack govori? Mislite li da to zaslužujete? -Ne.

- Razmislite što to govori o njemu. Slušajte što vam govori, Maddy. Ništa od toga nije istina, ali sve je s namjerom da vas povrijedi, a to i čini, i ja vas shvaćam.

Onda je začula korake u hodniku i rekla je dr. Flowers da mora ići, ali barem joj je liječnica dala malo nade. Trenutak kasnije otvorila su se vrata i Jack je ušao u prostoriju sumnjičavo je gledajući. -S kim si razgovarala? S ljubavnikom? -Nemam ljubavnika, Jack, i ti to znaš - reče ona ponizno. -Tko je onda bio?

-Prijateljica. - Ti nemaš prijateljice. Nitko te ne voli. Je li možda onaj crni pederko kojega toliko voliš? - Maddy se strese na te riječi, ali ništa ne odgovori. - Bilo bi ti bolje da nikome ne govoriš o ovome. Ne želim da uništiš moju emisiju. Samo reci riječ nekome i ubit ću te. Razumiješ li me? - Razumijem - reče očiju punih suza. Rekao je toliko uvredljivih stvari u posljednjih sat vremena, da nije znala što ju je više povrijedilo. Sve. Čekala je da ode, a onda nazvala hotel u kojem je odsjela Lizzie. Znala je da će biti tamo do jutra.

Nazvali su njenu sobu i trenutak kasnije Lizzie joj se javila. Ležala je na krevetu i razmišljala o Maddy. Gledala ju je te večeri na vijestima i nije se mogla prestati smiješiti. -Maddy... ovaj, mama... ovaj...

91


-Mama je u redu. - Maddy se nasmijala na poznati glas i shvatila da Lizzie zvuči isto kao i ona. - Samo sam te nazvala da ti kažem da te volim. - I ja tebe volim, mama. Bože, kako to dobro zvuči, zar ne? Suze su se spuštale niz Maddyne obraze kada je odgovorila.

- Svakako, dušo. Nazvat ću te u Memphis. Sretan povratak. - Nije željela da joj se nešto dogodi sada kada su se našle, a kada je spustila slušalicu bila je nasmiješena. Bez obzira što joj Jack govorio ili radio zbog toga, nije joj je mogao oduzeti. Nakon svih ovih godina, i toliko gubitaka, bila je majka.

92


13.

Bill i Maddy našli su se u Bombay Clubu za ručak. Imala je bijelo laneno Chanel odijelo, sunčane su joj naočale bile podignute na glavu i imala je pletenu torbu na ramenu. Doimala se poput reklame za ljetne radosti i on je bio sretan što je vidi. Bio je potamnio od sunca i izgledao je privlačno, a sijeda mu je kosa bila u kontrastu s plavim očima i preplanulim licem. Ustao se dok mu je Maddy prilazila. Izgledala je mnogo sretnije nego kad ju je posljednji put vidio, i to mu je bilo drago. Naručio je bijelo vino za oboje i malo su čavrljali prije no što su pogledali jelovnik. Nekoliko je poznatih političara bilo tamo i sudac Vrhovnoga suda kojega je Bill poznavao iz razdoblja Harvarda. -Danas se doimaš živahno - nasmiješio joj se. - Je li situacija na kućnom planu bolja? - Ne bih rekla, ali dr. Flowers bila je od velike pomoći i nešto mi se prekrasno dogodilo. Svaki put kada bi je sreo, iz nekog se razloga bojao da će mu reći da je trudna. Nije znao zašto ga je to toliko mučilo, no sada kada je znao više o Jacku, pogotovo nije želio da ostane u klopci toga braka. A dijete bi zasigurno dovelo do toga. -Nešto si spomenula jučer. Smijem li pitati ili je tajna?

Nasmijala se načinu na koji je to rekao. -Mislim da ste na dovoljno visokoj razini za ovo, veleposlaniče. Osim toga, vjerujem ti, ali da, tajna je.

- Ne čekaš dijete, Maddy, zar ne? - reče ispod glasa, zabrinuto, a ona se nasmije poput Mona Lize, dok njegovim tijelom prođoše trnci. - Čudno da to govoriš. - Njezin ga je odgovor odmah uvjerio da su njegove sumnje opravdane. - Što te navelo da to pitaš?

- Ne znam. Samo neki osjećaj. Posljednji put kada smo se vidjeli na Odboru gotovo si pala u nesvijest. A i zabrinulo me nešto što si jučer rekla. Nisam siguran da bi to za tebe sada bile dobre vijesti. Ostala bi zasužnjena u braku sa suprugom koji te zlostavlja. Onda, je li to? - Izgledao je razočarano, ali i kao da se već pomirio s time u trenutku kad ju je upitao, a zatim se iznenadio kad je odmahnula glavom. - Ne, nisam trudna. Zapravo, ja ni ne mogu imati djece. - Bilo je smiješno razgovarati s njime o takvim stvarima, ali u njegovu se društvu osjećala vrlo ugodno. Kao i s Gregom, i s Billom se osjećala opušteno, ali iz drugih razloga. A sada kad je znao za njezinu situaciju s Jackom, povjeravala mu je i svoje tajne i nagonski je znala da je neće izdati.

- Žao mi je zbog toga, Maddy - reče joj nakon tog priznanja. - Pretpostavljam da za time žališ.

-Da, odnosno, žalila sam. Ali nemam se pravo buniti. Sama sam izabrala. Podvezala sam si jajovode, jer je Jack to zahtijevao kada smo se vjenčali. On nije želio više djece. - Bill je htio reći da je to vrlo sebično od njega, ali suzdržao se od komentara. - No jučer se dogodilo nešto predivno - reče mu uz čašu vina i bilo mu je teško ne primijetiti kako je lijepa. Bila mu je poput zrake sunca. Mjesecima je bio potišten zbog smrti svoje supruge i još se uvijek borio s time. No svaki put kada bi vidio Maddy, osjećao se sretnim i uživao je u njihovu prijateljstvu. Bio je počašćen povjerenjem koje je imala u njega i otvorenošću s kojom je pričala o stvarima za koje sumnja bi nekome drugom povjeravala. I 93


bio je u pravu. - Ne mogu podnijeti napetost - reče u iščekivanju. - Što se dogodilo? -Pa, ne znam da li da počnem od početka ili od kraja.

-Dvoumila se, a on se unaprijed nasmijao. Pretpostavljao je da je nešto što ju je usrećilo. -Počni i u sredini ako želiš, samo mi reci!

-Dobro, dobro... možda od početka. Pokušat ću biti brza. Kada sam imala petnaest godina, već sam izlazila s Bobbyjem Joeom, za kojega sam se i udala nakon mature. Nekoliko je puta prekinuo sa mnom i jedne sam večeri otišla na zabavu s jednim drugim dečkom zastala je i namrštila se. Jack je imao pravo. Na koji god način to rekla, uistinu će zvučati kao da je kurva, i bilo je lako pogoditi što će Bill pomisliti. Nije mu se željela ispričavati, ali dok ga je gledala doimao se zabrinut. -Što je? - Nećeš imati visoko mišljenje o meni kada završim. - A to joj je bilo važno. Više no što je mislila kada mu je počela pričati, i pitala se je li mu trebala išta govoriti.

-Pusti da ja to prosudim. Mislim da će naše prijateljstvo to izdržati - reče on mirno. - Tvoje poštovanje prema meni možda neće. - Ali bila je spremna riskirati. Imala je visoko mišljenje o njemu i bila je voljna razotkriti mu se kako bi podijelila ovo iskustvo s njime. - Znači, izašla sam s nekim drugim. 1 nisam treba- la, ali spavala sam s njim. Bio je vrlo šarmantan, zgodan i dobar dečko. Nisam bila zaljubljena u njega, ali bila sam usamljena i zbunjena i godila mi je njegova pažnja. - Ne trebaš se braniti, Maddy - reče on blago - u redu je. Ljudi to čine. Ja sam veliki dečko, mogu to podnijeti. Zahvalno mu se osmjehnula. Bilo je to daleko od onoga kako se ponio njezin suprug nazivajući je kurvom, droljom i siromašnim bijelim smećem. - Hvala. To je bilo prvo priznanje. Drugo priznanje jest da sam ostala trudna. Bilo mi je petnaest godina i otac me gotovo ubio zbog toga. Nisam ni shvatila dok nisam bila u četvrtom mjesecu. Bila sam mlada i prilično glupa, i bilo je prekasno da bi se išta učinilo. Bila sam siromašna. Vjerojatno je ne bih zadržala da sam ranije primijetila. - Rodila si? - zazvučao je zatečen, ali ne osuđujući. Postojala je u tome velika razlika i bila je svjesna toga kad mu je potvrdno kimnula glavom. - Imala sam dijete. Iako, sve do jučer, gotovo nitko nije za to znao. Otišla sam u drugi grad na pet mjeseci, tamo sam išla u školu i rodila. Djevojčicu. - Mimo njene volje, oči joj se napuniše suzama. - Samo sam je jednom vidjela i dali su mi njenu fotografiju kada sam otišla iz bolnice. To je sve što sam od nje imala, a i to sam bacila jer me bilo strah da je Jack ne pronađe. Nisam mu nikada rekla. Dala sam je na usvajanje i otišla kući kao da se ništa nije dogodilo. Bobby Joe je znao, ali nije mario, i ponovno smo počeli izlaziti. - Je li djetetov otac bio uključen? - Ne, rekla samu mu da sam trudna, ali nije želio u tome sudjelovati. Roditelji su mu bili vlasnici željezarije i mislili su da smo mi smeće, a pretpostavljam da smo i bili. Uvjerili su ga da dijete vjerojatno ni nije njegovo. Mislim da im nije vjerovao, ali i bojao im se suprotstaviti, a i jedva sam ga poznavala. Nazvala sam ga kad sam rodila, ali nikad mi nije uzvratio poziv. Tri tjedna kasnije poginuo je u prometnoj nesreći. Mislim da nije nikada doznao za dijete. Nisam nikada znala tko ju je usvojio... - Ponestalo joj je daha. Bilo je teže

94


ispričati mu no što je očekivala i on ju je ispod stola uhvatio za ruku kako bi je ohrabrio. Još uvijek nije znao što dolazi. Mislio je da je to nešto što ona osjeća da mu mora reći. - U ono vrijeme podaci o posvojenjima bili su zapečaćeni i nije postojala mogućnost da se nešto dozna, tako da nisam ni pokušavala. Udala sam se za Bobbyja Joea nakon mature i nakon osam godina sam otišla. Rastavili smo se, a ja sam se udala za Jacka. I znam da je bilo pogrešno, ali nikada mu nisam rekla. Nisam mogla. Bojala sam se da me neće voljeti ako mu kažem... -Opet se zagrcnula u suzama, a konobar koji je želio uzeti narudžbu diskretno je pričekao. - Nisam mu nikada rekla - ponovila je. - Bio je to dio prošlosti koji ni sama nisam dirala. Nisam uopće mogla razmišljati o tome. - I u Billovim očima bilo je suza dok ju je slušao. - A jučer - reče ona smiješeći se kroz suze i stisne mu ruku - ona je ušetala u moj ured. -Tko? - Bilo ga je strah reći, iako je mogao pogoditi, ali bilo je toliko nevjerojatno da bi bilo istinito. Takve su se stvari događale samo u romanima i na filmovima. -Moja kći. Ime joj je Lizzie - reče Maddy ponosno. - Trebale su joj tri godine da me pronađe. Ljudi koji su je posvojili umrli su nakon godinu dana, a ona je završila u sirotištu u Knoxvilleu, gdje sam i ja živjela, ali to nisam znala. Mislila sam da je sretna. Da sam barem znala - reče sjetno, no sada su se našle. I to je jedino bilo važno. - Odrasla je u skrbničkim obiteljima i sada ima devetnaest godina. Živi u Memphisu. Ide na fakultet i radi kao konobarica, i prekrasna je. Čekaj da je upoznaš! - reče Maddy ponosno. - Jučer smo provele pet sati zajedno, a danas se vratila u Memphis, ali vratit ću je uskoro. Nisam joj ništa govorila, ali voljela bih da živi ovdje, ako to ona želi. Nazvala sam je sinoć - reče Maddy čvrsto ga držeći za ruku, a glas joj se potpuno slomio - i nazvala me... mama... 1 on je jače stisnuo njenu ruku kad je to rekla. Bila je to nevjerojatna priča i dirnula ga je u srce. -Kako te pronašla? - bio je zatečen Maddynom iskrenošću i završetkom priče. Bio je to sretan kraj kao u nekoj bajci,

- Nisam sigurna. Samo je tražila. Mislim da se vratila u Gatlinburg, gradić u kojem je rođena, da vidi sjeća li se još tko toga. Imala je podatke o meni na rodnom listu i obišla je lokalne škole, dok nije našla učiteljicu koja se nečega sjećala. Rekli su joj da se zovem Madeleine Beaumont. Čudno je što nitko nije povezao tu osobu s Maddy Hunter. No prošlo je gotovo dvadeset godina i pretpostavljam da nema mnogo sličnosti između te dvije osobe. Ali ona je to shvatila gledajući me na televiziji. U javnosti nisam nikada mnogo govorila o mojoj prošlosti. Nemam se čime ponositi. - Zapravo, uz Jackovu pomoć, duboko se sramila te prošlosti. - Da, imaš se čime ponositi - reče Bill tiho i dade znak konobaru da ih još neko vrijeme pusti nasamo.

- Hvala ti, Bill. Pretpostavljam da je slijedila trag u Chattanoogu i nekako shvatila ono što nitko drugi nije. Kaže da me gleda na vijestima i da je negdje pročitala da je moje djevojačko prezime Beaumont. Strašno voli čitati - reče Maddy ponosno, a Bill ju je slušao smješkajući se. Odjednom je bila majka. Devetnaest godina prekasno, ali bolje ikad nego nikad. A kći joj se pojavila u pravome trenutku. - Došla je u postaju i pokušala me vidjeti kod tog dijela priče Maddyno se lice smrklo - a umjesto mene poslali su je da vidi Jacka. Ima neki ludi sustav koji prosljeđuje ljude njemu ako pitaju za mene. On tvrdi da je to postupak provjere zbog moje sigurnosti, ali sada shvaćam da on želi sam odlučiti koje ljude smijem a koje ne smijem vidjeti. Lagao joj je - reče s nevjericom - rekao joj je da moje djevojačko 95


prezime nije Beaumont i da nisam iz Chattanooge. I ne znam da li mu nije vjerovala ili je samo tvrdoglava kao ja, ali nekako je jučer ušla u zgradu pod izlikom da isporučuje krafne i tako je ušla u moj ured. Isprva sam mislila da će me napasti. Imala je čudan izraz na licu i bila je jako nervozna. A onda mi je rekla. I to je to. I sada imam kćer. - Bila je razdragana. Bilo je predobro da bi vjerovala, prelijepo da bi se oduprla, i smiješila mu se i brisala suze. - Kakva priča - reče, a onda se nešto zapita.

- Što je Jack rekao? Pretpostavljam da si mu rekla. -Rekla sam mu. Kada sam ga pitala zašto mi nije rekao, odgovorio je da je mislio da je neka prevarantica i da me želi ucjenjivati. Ali imao je što reći zato što sam mu to tajila. Izvan sebe je od bijesa i pretpostavljam da ima pravo. Nisam ispravno postupila, i to znam. Bilo me strah, ako to uopće može biti isprika. A možda sam imala i pravo, jer me sad naziva droljom i kurvom i prijeti da će mi dati otkaz. Ne želi sudjelovati u tome. Ali ja je ne namjeravam izgubiti sada kada sam je našla. -Dakako da ne. Kakva je? Lijepa kao i majka?

- Mnogo ljepša. Bill, predivna je, slatka i draga. Nije nikada imala pravi dom ili majku. Želim toliko toga učiniti za nju. - Bill se samo nadao da je poštena koliko je Maddy mislila. No bez obzira na to, razumio je da je Maddy želi u svom životu. - Jack kaže da je neće pustiti u kuću. I brine se zbog skandala i utjecaja na moj imidž ako se to pročuje. -A ti? - Nimalo - reče iskreno. - Napravila sam pogrešku. To se događa ljudima. Mislim da bi ljudi to razumjeli. - Što se imidža tiče, mislim da je to više pozitivno nego negativno, ako ti je uopće do toga stalo. Mislim da je ovdje problem nešto drugo. Priča je vrlo dirljiva - reče on potiho. - To je najsretniji događaj u mom životu. Ne zaslužujem biti toliko sretna. -Oh, da, zaslužuješ - reče on. - Jesi li rekla dr. Flowers? - Jesam, sinoć. Bila je vrlo uzbuđena zbog mene.

- Nisam iznenađen, Maddy. I ja sam. To je prekrasan dar i ti ga zaslužuješ. Bila bi prava tragedija da u životu ostaneš bez djece, a djevojka zaslužuje majku.

-Ona je sretna kao i ja. - Ne iznenađuje me Jackova reakcija. Pravi je pokvarenjak prema tebi u svakom trenutku. Stvari koje ti je rekao neoprostive su, Maddy. Samo te želi tiranizirati i navesti da se osjećaš krivom. - Bila je to njegova specijalnosti i oboje su to znali. Zatim su naručili ručak i onda još malo razgovarali. Vrijeme je proletjelo i začas je bilo četrnaest i trideset. -Što ćeš učiniti u vezi sa svim ovim? - upita je on zabrinuto. Morala je donijeti neke odluke, a neke od njih ticale su se kćeri. Još je uvijek imala nasilnog supruga i on neće čarolijom nestati. -Još ne znam. Mislim da ću za koji tjedan otići do Memphisa da je posjetim. Voljela bih da se prebaci ovdje na fakultet. U tome bih ti mogao pomoći. Reci mi kada budeš htjela.

- Hvala ti, Bill. Još uvijek moram srediti stvari s Jackom. Prestravljen je zbog mogućeg skandala koji bi žuti tisak mogao napuhati. -Pa što? Brineš li se stvarno zbog toga? - Bill je razložno upita, a ona niječno odmahne glavom kad je bolje promislila. 96


- Mislim da me jedino zabrinjava Jackova reakcija. Mučit će me zbog toga. Oboje su znali da je to istina, i Bill je bio zabrinut kako će to utjecati na Maddy,

-Da barem sutra ne odlazim u Vineyard - reče on. - Mogao bih ostati ovdje, ako želiš, ali nisam siguran što bih mogao učiniti da se on normalno ponaša. Još uvijek mislim da ti je jedino rješenje da ga napustiš. -Znam. Ali dr. Flowers i ja se slažemo da nisam još spremna. Toliko mu dugujem, Bill.

-Zar se dr. Flowers i s tim slaže? - pogledao ju je s neodobravanjem i Maddy se sramežljivo nasmije. -Ne, ne slaže se. Ali razumije da ne mogu još otići. -Nemoj predugo čekati, Maddy. Jednoga od ovih dana može te ozlijediti. Možda se više neće zadovoljavati da te samo duševno zlostavlja.

-Dr. Flowers misli da će postajati to gori što ja budem neovisnija. -Čemu onda ostati? Nema smisla riskirati ono što bi ti mogao učiniti. Maddy, moraš brzo reagirati. - Izvanredna stvar bila je što je lijepa, zaposlena, pametna, bila je žena kojoj su zavidjele sve žene u zemlji i s kojom su se željele poistovjetiti. Za njih je ona bila utjelovljenje neovisnosti te imala snage da se izvuče iz svake ružne situacije. No zlostavljanje je bilo složenije od toga, što je ona dobro znala, a Bill je tek pomalo saznavao. Bio je to ponor prepun krivnje i straha, koji ju je kočio da pobjegne, iako su svi ostali mislili da ona to može. Ona je imala osjećaj da se usporeno kreće, no bez obzira koliko se trudila, nije mogla krenuti brže. 1 još uvijek je osjećala da Jacku duguje život. Ono čega se Bill plašio, gledajući sa strane, bila je mogućnost da je Jack naposljetku fizički povrijedi, pogotovo ako je ne bude više mogao nadzirati. No i ona je uviđala što se događa. Samo, još uvijek je bila odveć uplašena da bi nešto poduzela. Trebalo joj je osam godina da pobjegne od Bobbyja Joea, a Bill se samo mogao nadati da ovaj puta neće još dugo čekati. - Hoćeš li me nazvati u Vineyard, Maddy? Jako ću se brinuti zbog tebe. - Bila je to istina, u zadnje vrijeme bila mu je stalno na pameti, mnogo više no što je shvaćao ili očekivao. Još je uvijek tugovao za suprugom i bio opsjednut njome dok je završavao knjigu koju je pisao o njoj. A ipak, u posljednje je vrijeme bio smeten i pomisao na Maddy ga je usrećivala. -Zvat ću te u ured. - Bilo ga je strah zvati je kući i Jackovu oružju za zlostavljanje još pridodati ljubomoru.

-Zvat ću te. Obećajem. Bit će mi dobro. Imam mnogo posla i vjerojatno ćemo na nekoliko dana otići u Virginiju. Voljela bih da i Lizzie dođe s nama, ali ne vjerujem da će Jack to dopustiti. - Samo bih želio da se izvučeš iz toga - reče on smrknuto. Nije imao osobnih interesa, niti je imao vezu s njom. Ali se osjećao bespomoćno i ljutito kao ljudsko biće koje gleda kako drugog zlostavljaju, i očajnički je želio nešto učiniti kako bi joj pomogao. Ponekad ga je to podsjećalo na mjesece kada je njegova žena bila talac. Stalno je iščekivao vijesti o njoj i bio je frustriran činjenicom što nije mogao ništa učiniti da je oslobodi. To ga je na kraju navelo da sam učini sve što je mogao. 1 u svojoj ju je naivnosti ubio, ili se osjećao odgovornim za njenu smrt. Na neki način, ovo je bila bolno slična situacija. - Želim da budeš jako pažljiva - upozorio ju je kada ju je dopratio do auta ispred restorana. - Ne čini ništa što bi te dovelo u opasnost. Ovo možda nije pravo vrijeme da se sukobiš s njim. Ne moraš ništa dokazivati, Maddy. Ne moraš dobiti njegovo odobrenje. Sve što moraš učiniti jest otići kada budeš spremna. On te neće osloboditi, moraš to učiniti sama i zatim trčati kao luda dok ne stigneš do granice. - Na neki način to je bilo kao bijeg iz komunističke zemlje. 97


-Znam. Ostavila sam vjenčani prsten na kuhinjskome stolu i trčala koliko su me noge nosile onog dana kada sam napustila Bobbyja Joea. Trebalo mu je nekoliko mjeseci da shvati gdje sam, a do onda je Jack već bio sve preuzeo. Imala sam veće osiguranje nego Papa prvih nekoliko mjeseci na postaji. - Možda ćeš to ponovno morati učiniti. - I dok su oboje stajali pored auta, on ju je dugo i pomno gledao. - Ne želim da te povrijedi. - Ili još gore, da je ubije ako mu se dogodi da poludi, ali Bill joj to nije rekao. No mislio je da je sposoban za to. On je bio muškarac bez morala i bez duše. Po Billovu mišljenju, bio je sociopat, čovjek bez savjesti. - Čuvaj se - a onda se nasmiješio misleći na njenu kćer - mama Sviđa mi se misliti o tebi kao o majci. Pristaje ti. - I meni. I izvrsno se osjećam. - Nasmiješila mu se. - Uživaj. Zaslužuješ to. - Zatim ju je zagrlio i ostao je stajati na pločniku dok se ona odvezla, a dva sata kasnije veliki buket cvijeća stigao joj je u ured. Svi cvjetovi bili su svijetloružičastih nijansi, sa ružičastim balonima i ružičastim medvjedićem, a na čestitki je pisalo: "Čestitke na tvojoj novoj kćeri. S ljubavlju, Bill." Spremila je čestitku u ladicu i smiješila se gledajući cvijeće. Bilo je to vrlo simpatično od njega i bila je dirnuta. Nazvala ga je kako bi mu zahvalila, ali nije ga bilo, pa je ostavila poruku na automatskoj sekretarici. Zahvalila mu i rekla koliko joj je drago. Još se uvijek smiješila zbog cvijeća i ručka s Billom, kada je Jack sat kasnije ušao u njen ured. -Koji je ovo vrag? - reče bijesan zbog ružičastih balona i medvjedića. Bilo je lako shvatiti poruku. -Samo šala. Ništa važno.

- Vraga nije. Tko je to poslao? - tražio je čestitku dok je ona pokušavala smisliti što da kaže. - Od moje terapeutkinje - reče, a onda shvati da ni to nije dobar odgovor. Odlazila je kod jednog terapeuta prije nekoliko godina i Jack ju je natjerao da prestane. Držao je da se previše zbližila s njim te joj je rekao da je terapeut nestručan. Naposljetku je bilo najlakše prestati odlaziti. Bio je to dio Jackova plana da je izolira, sada je shvaćala. -Kada si ponovno počela s tim? -Zapravo, ona je samo prijateljica. Srela sam je na Odboru.

- Poštedi me. Što je ona? Neka lezbijka i osloboditeljica žena? - Ima oko osamdeset godina i ima unuke. Vrlo je zanimljiva žena.

- Kladim se. Mora da je senilna. Ako kažeš dovoljnom broju ljudi, Mad, uskoro ćeš o sebi čitati u žutom tisku. I nadam se da ćeš uživati kada se to dogodi, jer ćeš onda biti i bez posla. Stoga, da sam na tvom mjestu, držao bih jezik za zubima. I reci onoj maloj kurvi iz Memphisa da i ona isto učini ili ću je tužiti zbog klevete.

-To nije kleveta ako tvrdi da je moja kći - reče Maddy doimajući se mirnijom no što se osjećala - što je istina. I ima pravo to govoriti. Ali obećala mi je da neće. I ne nazivaj je kurvom, Jack. Kći mi je. - Rekla je to jasno i uljudno, a on se okrenuo prema njoj zlobno je gledajući. -Ne govori mi što da činim, Maddy. Sjećaš me se? Ja sam tvoj gospodar Htjela mu je odgovoriti, ali je tajnica ušla u ured, pa je odlučila šutjeti. Ali to je bio ključ svega. Jack je vjerovao da je njen gospodar. I u posljednjih devet godina ona mu je dopuštala

98


da tako razmišlja, jer je i ona to vjerovala. Ali ne više. Samo još nije imala hrabrosti djelovati, ali barem joj se um počeo bistriti. Nekoliko minuta kasnije on je otišao natrag u svoj ured.

Čim je otišao, zazvonio je telefon. Bio je Bill. Dobio je poruku i bilo mu je drago. - Sviđa mi se cvijeće! - ponovno se obraduje, iako je bila malo uzdrmana muževim posjetom. Bilo joj je drago što je skinula čestitku, jer da to nije učinila sada bi bila u mnogo goroj situaciji. - Bilo je to baš lijepo od tebe. Hvala ti, Bill. 1 na ručku, također.

-Već mi nedostaješ - reče doimajući se mlad i pomalo nespretan. Osim supruzi, već godinama nikome nije poslao cvijeće, ali želio je obilježiti povratak Maddyne kćeri. Znao je koliko joj to znači i bio je duboko dirnut onime što mu je ispričala i njezinim povjerenjem u njega. Neće je nikada izdati. Sve što je želio jest pomoći joj. Sada su bili prijatelji. - Nedostajat ćeš mi dok me ne bude bilo - reče on. Bilo je to čudno za njega i oboje su to primijetili. No ona je shvatila da će i on njoj nedostajati. Počela se oslanjati na njega, ili samo na osjećaj da je on u blizini, iako se nisu često viđali. Ali počeli su svakodnevno razgovarati. To su mogli činiti i dok je on bio u Vineyardu, osim vikendom, kada je nije mogao nazivati i to s razlogom. Bilo je preopasno za nju. - Vratit ću se za dva tjedna, Maddy. Budi oprezna do tada. -Hoću. Obećajem. I zabavi se s djecom. - Jedva čekam da upoznam Lizzie.

Bilo je to kao da se vratio dio nje, dio za koji je gotovo zaboravila da nedostaje. Nije nikada shvaćala koliko veliki dio joj je bio oduzet, a sada kad se vratio, osjećala ga je srcem i dušom.

-Uskoro ćeš je vidjeti, Bill. Čuvaj se - reče ona nježno i ubrzo zatim je poklopila slušalicu i ostala sjediti gledajući kroz prozor. Razmišljala je o Billu i cvijeću koje joj je poslao. Bio je drag muškarac i dobar prijatelj, i bilo joj je strašno drago što ga je upoznala. Čudno kako se život ponekad poigravao. S jedne je strane oduzimao, a s druge darivao. Toliko je toga izgubila u životu, a onda nalazila druge ljude, druga mjesta, druge stvari, ali sada se osjećala pomirena sa svojom prošlošću. Sve što je trebalo učiniti bilo je da si osigura budućnost. Samo se nadala da će joj sudbina biti ponovno naklonjena.

A u svojoj kući u ulici Dunbarton, i Bill je gledao kroz prozor. Ali njegove su molbe za Maddy bile određenije. Molio se za njenu sigurnost. Svaki djelić tijela govorio mu je da je u opasnosti. Mnogo više no što je ona sama naslućivala.

99


14.

Maddy je prilično mirno provela dva tjedna tijekom kojih je Bill bio u posjetu kćeri. Ona i Jack drugog su tjedna uzeli kraći odmor i otišli u Virginiju, a on je tamo bio uvijek bolje raspoložen. Uživao je u svojim konjima i svojoj farmi, a nekoliko je puta letio u Washington na sastanke s Predsjednikom. Svaki put kad bi bio na putu, ili otišao na jahanje, Maddy bi nazvala Billa u Vineyard. Inače ju je on svakodnevno nazivao u ured. - Je li pristojan? - upita je Bill zabrinuta glasa.

- Sve je u redu - uvjeravala ga je. Nije se dobro zabavljala, ali nije bila ni u opasnosti. Jack bi uvijek malo popuštao nakon razdoblja kada je bio iznimno nasilan prema njoj. Kao da je htio dokazati da ona sve umišlja. Kao što je dr. Flowers istaknula, bila je to klasična shema: ne samo da bi ispala ludom, već bi se tako uistinu i osjećala, ako bi se požalila na način na koji se on ponaša prema njoj. A to je upravo činio u Virginiji. Pravio se da nije uznemiren zbog njezine kćeri, iako joj je rekao kako on misli da ne bi trebala ići u Memphis. Mogao bi je netko prepoznati, a tamo je ionako pretopio. 1 on ju je želio blizu sebe. Bio je neobično pun ljubavnoga žara prema njoj, ali i nježan i uljuđen, tako da su njene tvrdnje da ju je u Parizu povrijedio zvučale smiješno. Ali ni o čemu nije raspravljala s njim i dr. Flowers ju je upozorila, kada su razgovarale, da ga i to može učiniti sumnjičavim. Ali bila je iskrena s Billom kada mu je rekla da se osjeća sigurnom. -Kako knjiga? - upitala ga je. Dnevno ju je izvještavao o napretku. - Upravo sam je dovršio - reče on ponosno. Oboje su nestrpljivo čekali kad će se vratiti u Washington. A Odbor se sastajao u ponedjeljak. - Ne mogu vjerovati. - Jedva čekam da je pročitam. -Nije baš opuštajuće štivo.

- To i ne očekujem, ali sam sigurna da je izvrsna.

- Znala je da na to nema pravo, ali bila je ponosna na njega. -Dat ću ti kopiju čim je pretipkam. Jedva čekam da je pročitaš. - A onda je nastala neobična tišina. Nije bio siguran kako bi joj to rekao, ali često je mislio na nju i stalno se brinuo. - I ja sam nestrpljiv da te vidim, Maddy. Jako sam se brinuo. -Nemoj. Dobro sam. 1 vidjet ću Lizzie sljedećeg vikenda. Dolazi me posjetiti u Washington. Jedva čekam da vas upoznam. Rekla sam joj sve o tebi. -Ne mogu zamisliti što si joj mogla reći - zvučao je kao da mu je neugodno. - Za nju sam vjerojatno prethistorijski spomenik i nisam jako uzbudljiv.

-Za mene jesi. Ti si mi najbolji prijatelj, Bill. - Takvu bliskost prema njemu već godinama nije osjećala prema nikome, izuzev Gregu, koji je imao novu djevojku u New Yorku i zvao je kad god je mogao. Ali oboje su shvatili da joj Jack, ako se javi na telefon, prešućuje sve njegove pozive. A ako bi se javljao u njezinoj prisutnosti, nikada joj ne bi predao slušalicu. Ona i Bill bili su oprezniji i vodili su računa o tome kada i gdje će razgovarati telefonom. - Vrlo si mi posebna - odgovori joj Bill, ne znajući što da kaže. Bio je zbunjen zbog svojih osjećaja koji su se očitovali u raznim kombinacijama. Prema njoj se istodobno odnosio kao prema kćeri, prijateljici, ali i ženi. I ona je imala podjednako zbunjujuće osjećaje prema njemu. Ponekad joj se činio poput brata, a ponekad je bila zatečena drukčijim osjećajima. No nisu to pokušali definirati jedan drugome. - Ručajmo zajedno prije sastanka Odbora u ponedjeljak. Možeš li? 100


- Vrlo rado. A bila je još više zbunjena Jackovom pažnjom za njihova posljednjeg vikenda u Virginiji. Donio joj je cvijeće iz vrta i doručak u krevet, otišao s njom u šetnju i rekao joj kako mu mnogo znači. I kada su vodili ljubav, bio je nježniji nego ikada. Kao da su prijašnja zlostavljanja bila plod njezine mašte. 1 ponovno se osjećala krivom zbog onoga što je o njemu rekla Billu i dr. Flowers, pa je željela ispraviti negativan dojam što su ga stekli o njezinom ljubljenom suprugu. Počela se pitati nije li pogriješila. Možda je ona izazivala ono najgore u njemu. Kada je želio, i kada je ona bila dobra prema njemu, mogao je biti nevjerojatno draga osoba.

Pokušala je to objasniti dr. Flowers onog jutra kada su se vratili, a dr. Flowers joj je zazvučala grubo kada ju je upozorila. - Budite oprezni, Maddy. Pazite što radite.

Ponovno padate u njegovu klopku. On zna što mislite i želi vam dokazati da nemate pravo kako bi vas naveo da se osjećate krivom. - Zazvučalo je to tako makijavelistički, da je Maddy bilo žao Jacka. Doista ga je oklevetala i dr. Flowers joj je povjerovala. No Billu nije ništa govorila o Jacku za vrijeme ručka, jer se bojala da će reći isto što i dr. Flowers. Umjesto toga, razgovarali su o njegovoj knjizi. Već ju je prije nekoliko mjeseci putem agenta prodao nakladniku. - Kakvi su tvoji planovi za jesen? - upita je on oprezno, želeći čuti da napušta supruga. No za ručkom nije spominjala takvu namjeru i izgledala je sretnije i opuštenije no ikad dosad. Činilo se da nešto ipak kreće nabolje, ali on se ipak brinuo za nju. Kao i dr. Flowers, i njega je bilo strah da će je Jack namamiti ponovno u svoju stupicu i držati je u njoj dovijeka, naizmjenično je zlostavljajući i zbunjujući sve dok ne bude više mogla izdržati. No nije spomenula da ga napušta.

-Želim pokušati vratiti emisiji prijašnju popularnost. Naša gledanost je naglo opala. Mislila sam da je to zbog Brada, ali Jack misli da sam i ja malo popustila i da je ne vodim kako bih trebala. Rekao je da su moje priče postale prilično dosadne. Želim malo istraživati za neke priloge za ovu jesen i vidjeti mogu li ponovno unijeti malo žara. - Kao i obično, Jack ju je okrivljavao za nešto za što nije bila kriva. Bill je sumnjao u te tvrdnje, ali ona je bila više nego spremna povjerovati Jacku. Nije bila glupa. Bila je opčinjena, a on je bio jako uvjerljiv. Ali ako nisi poznavao shemu, ljudima izvana bilo je teško to zapaziti. A Maddy je bila preblizu da bi vidjela. Bill je bio u napasti da nazove dr. Flowers nakon ručka, ali znajući koliko je držala do etike, sumnjao je da bi htjela razgovarati s njim o Maddy, koja je sad bila njena pacijentica, i shvaćao je to. Preostalo mu je samo da sjedi i gleda što joj se događa i uskoči kada se ukaže mogućnost da joj pomogne, ali trenutačno nije mogao ništa učiniti. I još jednom ga je sve to podsjetilo na Margaret i na duge mjesece iščekivanja hoće li je spasiti i odvesti na sigurno. Ono što ga je najviše boljelo kad bi se toga prisjetio, bio je rezultat. I ovaj put nije želio učiniti istu pogrešku i uplašiti neprijatelja. Znao je bolje od svih da je Jack izniman protivnik, terorist neviđenih vještina. A Bill ju je želio spasiti više od svega. Samo se nadao da će ovaj put uspjeti. Rad Odbora dobro je napredovao i raspravljali su 0 tome da bi se trebali češće sastajati. Prva dama dovela je još šestoricu ljudi, pa su planirali kampanju za jesen - nastupima u medijima upozoravati na obiteljsko nasilje nad ženama. Radilo se na šest različitih oglasa i formirane su podgrupe. On i Maddy bili su u pododboru za silovanje i stvari koje su saznavali bile su užasne. Drugi se pododbor bavio ubojstvima, ali ni on ni Maddy nisu željeli biti u njemu.

101


Vikend nakon što su se oboje vratili, Lizzie je ponovno došla u grad i Maddy ju je smjestila u hotel Four Seasons. Pozvala je Billa na čaj i on je bio impresioniran kada ju je susreo. Bila je lijepa kao što je Maddy rekla, i bistra poput majke. Uzimajući u obzir okolnosti u kojima je odrasla, zvučala je vrlo suvislo. Bila je vrijedna u školi, uživala je u predavanjima na fakultetu u Memphisu i očito je voljela čitati. -Voljela bih je upisati na Georgetown idući semestar, ako budem mogla - reče mu Maddy, dok su u predvorju hotela ispijali čaj. A Lizzie je rekla da je uzbuđena zbog toga. - Imam neke veze koje bi nam mogle pomoći - reče Bill -Što želiš studirati? - Vanjsku politiku i komunikacije - reče Lizzie bez mnogo razmišljanja.

- Voljela bih je dovesti na praksu u mrežu, ali to nije moguće - reče Maddy sa žaljenjem. Nije rekla Jacku da je Lizzie došla, a nije ni namjeravala. Bio je toliko pažljiv prema njoj da ga nije željela uznemirivati. Govorio je o tome da će je u listopadu ponovno povesti u Europu, ali to još nije rekla Billu.

- Ako Lizzie dođe ovdje na fakultet, iznajmit ćemo joj mali stan u Georgetownu. - Pobrini se da bude u sigurnom okruženju - reče Bill. Oboje su bili užasnuti statistikama o silovanju koje su saznali toga tjedna na Odboru. - Bez brige, hoću - kimne Maddy misleći na isto. -Trebala bi vjerojatno imati cimericu. A kada je Lizzie otišla napudrati nos, Bill je rekao Maddy kako joj je kći dražesna.

- Sjajna djevojka, mora da si vrlo ponosna na nju - reče on smiješeći se. -Jesam, iako nemam pravo na to. - Maddy ju je te večeri namjeravala odvesti u kazalište. Rekla je Jacku da ide na žensku večeru u vezi s radom Odbora. Nije mu bilo drago, ali pošto se ticalo Prve dame, složio se. Kada se Lizzie vratila za stol, još su malo pričali o fakultetu i njezinim planovima da se preseli u Washington kako bi bila bliže majci. Za obje je to bilo kao ispunjenje sna. A Bill je bio posve siguran da su obje to zaslužile. Bilo je sedamnaest sati kada je Bill otišao, a nekoliko minuta kasnije Maddy je ostavila Lizzie u hotelu i otišla kući kako bi vidjela Jacka i presvukla se. Ona i Lizzie išle su gledati novu predstavu Kralj i ja i Maddy je bila uzbuđena što će Lizzie prvi put voditi na mjuzikl. Još su morale toliko toga nadoknaditi, a Maddy je bila nestrpljiva da to obave što prije. Kada je došla kući, Jack se odmarao i gledao televiziju. Vikend voditelji imali su bolju gledanost od nje i Brada, ali još je uvijek odbijao Maddyna objašnjenja da je to Bradova krivnja. Brad jednostavno nije bio stvoren za voditelja. Jackov plan da se riješi Grega grdno mu se osvetio. Ali on je i dalje krivio Maddy i inzistirao na tome da je ona glavni uzrok. No iako se producent slagao s njom, bilo ga je strah to reći Jacku. Nitko mu se nije volio suprotstaviti. Iako nije volio izlaziti vikendom bez nje, Jack je imao u planu da večer provede s prijateljima, pa je ona krenula u kazalište dok se on odijevao. Nježno ju je poljubio prije no što je izašla, pa joj je godila njegova pažnja. Ovako je bilo mnogo lakše. I nije mogla ne zapitati se jesu li loša vremena iza njih.

Došla je po Lizzie u hotel taksijem i otišle su ravno u kazalište. Lizzie je bila poput djevojčice dok je gledala predstavu i zdušno je pljeskala po završetku.

102


- Ovo je najbolje što sam ikad vidjela, mama! - reče dok su napuštale kazalište, a Maddy je krajičkom oka primijetila muškarca s fotoaparatom kako ih promatra. Uslijedio je kratak blijesak i muškarac je nestao. Ništa strašno, pomisli Maddy, vjerojatno je samo turist koji ju je prepoznao i želio njenu sliku. Ubrzo je zaboravila na to. Bila je prezauzeta razgovorom s Lizzie da bi mislila o ičem drugom. Provele su prekrasnu večer. Lizzie je ušla s njom u taksi i Maddy ju je ostavila kod hotela. Nakon što ju je zagrlila, obećala joj je da će se naći sljedećeg dana za doručkom. Još će je jednom morat sakriti od Jacka. Mrzila mu je lagati, ali reći će mu da ide u crkvu jer tamo nije nikada išao s njom. A nakon doručka Lizzie je imala let za Memphis i ostatak dana Maddy će provesti sa suprugom. Savršeno je sve organizirala i bila je oduševljena provedenom večeri s kćeri. Nekoliko minuta kasnije stigla je u njihovu kuću u George- townu. Jack je bio u dnevnoj sobi, gledao je kasne vijesti, i ona mu se široko osmjehnula još uvijek radosna zbog večeri provedene s Lizzie. -Jesi li se zabavila? - upita je on nevino kada je sjela pored njega. Maddy se osmjehne i kimne glavom.

-Bilo je zanimljivo - lagala mu je, a to je mrzila, ali znala je da mu ne može reći da je bila s Lizzie. Bio joj je izričito zabranio da se viđa s njom.

- Tko je sve bio? - Phyllis, naravno, i većina žena iz Odbora. Zanimljiva skupina - reče želeći promijeniti temu. -Phyllis je bila? Baš zanimljivo. A ja sam je upravo gledao na vijestima u hramu u Kyotu. Stigli su tamo jutros. - Maddy je na trenutak zurila u njega ne znajući što da mu kaže. - A sad mi reci s kim si doista bila. S muškarcem? Jebeš se okolo? - rukom ju je uhvatio za grlo i držao je tako polako je stišćući, dok je ona pokušavala ne paničariti i gledati ga ravno u oči. -Ne bih ti to činila - reče, a grlo joj se pomalo stezalo. - A gdje si onda bila? Pokušaj s istinom ovaj put. -Bila sam s Lizzie - šapne. -Tko je to, dovraga?

-Moja kći. -Oh, za Boga miloga - reče on odgurnuvši je od sebe, a ona se srušila na naslonjač i s olakšanjem ponovno udahnula zrak. - Zašto si dovela tu droljicu ovamo? -Nije drolja - reče Maddy potiho. - Željela sam Je vidjeti.

- Bit će te po cijeloj žutoj štampi. Rekao sam ti da je se kloniš. -Trebamo jedna drugu - reče ona dok ju je on bijesno gledao. Ljutilo ga je kada nije slušala njegove naredbe. -Rekao sam ti, za tvoje dobro, da si to ne možeš priuštiti. Ako misliš da ti je gledanost sada loša, čekaj da vidiš što će se dogoditi kad ova priča procuri. A najvjerojatnije će to učiniti ona. - Ona me samo želi viđati. Ne želi publicitet - reče Maddy tiho, kajući se što mu je lagala i što je tako bijesan. Ali kako je on uporno ustrajao u tome da je ne viđa, nije imala izbora. -To ti misliš. Kako možeš biti tako glupa? Čekaj da te počne pitati za novac, ako već nije počela. Ili jest? - Oči su mu se suzile dok ju je gledao. - Znaš, počinješ zadavati više neprilika nego što vrijediš. Ako nije jedno, onda je drugo. Gdje je ona sada?

103


-U hotelu. U Four Seasons. -Sretnica. I govoriš mi da je ne zanima novac?

- Govorim ti da želi majku. - Maddy ga je pokušala umiriti, ali bio je bijesan dok je šetao po sobi, a onda se zaustavio i pogledao je ljuto i prezirno.

-Uvijek činiš nešto kako bi mi napakostila, zar ne, Mad? Ako nije prilog o onoj luđakinji za koju je Paul McCutchins bio oženjen, onda upropastiš gledanost, a sada ovo... totalno ćeš propasti s ovim. Čuvaj se ako imam pravo glede ovoga, Mad. A kada se to dogodi, vjeruj mi, bit će ti jako žao. - Nije rekao ni riječi više, samo je odjurio na kat i zalupio vratima kupaonice. Maddy je još neko vrijeme sjedila u dnevnom boravku pokušavajući smisliti kako da mu objasni koliko joj to znači i koliko joj je žao što ga je uznemirila. Znala je da je pogriješila što mu je lagala o djetetu. Možda sada i ne bi bio toliko uzrujan da mu je odmah rekla. Ali više nije mogla ništa učiniti do ispričati se i pokušati biti diskretna. Jedno je znala da se neće odreći svoje kćeri, sada kad su se napokon pronašle.

Nakon što je ugasila sva svjetla, otišla je potiho na kat, i dok je oblačila spavaćicu on je već bio u krevetu, zatvorenih očiju i pogašenih svjetala. No bila je sigurna da ne spava. Kada je ušla u krevet, obratio joj se a da nije otvorio oči. - Mrzim kad mi lažeš. Osjećam da ti više ne mogu vjerovati. Uvijek činiš nešto kako bi me povrijedila.

-Tako mi je žao, Jack - reče dodirujući njegovo lice rukom, zaboravljajući da ju je umalo zadavio prije pola sata. - Ne želim te uznemirivati, ali je zaista želim viđati. -Rekao sam ti da to ne želim. Ne možeš si to utuviti u tu svoju glavu? Nikad nisam želio djecu, kao ni ti - reče otvorivši oči i gledajući je. - A sigurno nisam htio zaglaviti s nekom devetnaestogodišnjom kurvicom iz Memphisa.

- Molim te da ne govoriš takve stvari o njoj - zamoli ga Maddy, ali zapravo je samo željela da joj oprosti što mu je lagala, što ga je izdala i što se njeno nezakonito dijete pojavilo sedam godina nakon što su se vjenčali, a ona mu o tome ništa nije bila rekla. Shvatila je da mnogo traži od njega. Ali nije mogla ne željeti da njegova reakcija bude kao Billova. Njemu se Lizzie doista svidjela. -Želim da se prestaneš viđati s njom - reče Jack - Toliko mi duguješ, Mad. Nisi mi nikada rekla da postoji, a sada želim da ponovno nestane iz naših života. Ne trebaš je, ni ne poznaješ je. - Ne mogu to učiniti. Ne mogu imati djece. I nikad je se nisam trebala odreći.

-Čak i po cijenu braka? - bila je to otvorena prijetnja, -To mi želiš reći, da će me koštati braka? - upita prestravljeno. Prijetio joj je i silio na odluku koja bi joj slomila srce. Ali trenutačno nije željela ni njega napustiti. Nekoliko posljednjih tjedana bio je tako dobar prema njoj da je počela vjerovati kako se stvari među njima rješavaju. A sada se dogodilo ovo. Zažalila je što mu je lagala samo zato da povede Lizzie u kazalište. Očajnički je željela vidjeti svoju kćer i nije znala kako da to izvede a da njega ne uznemiri.

- Moguće - reče Jack kao odgovor na njeno pitanje hoće li njeno viđanje s Lizzie ugroziti njihov brak. - To nije nikad bio dio dogovora. U biti, vrlo izričito nije bio. Ušla si u ovaj brak na prijevaru, rekla si mi da nikad nisi imala djece. Lagala si mi. Mogu poništiti brak zbog toga.

104


-Nakon sedam godina? - bila je šokirana. -Ako mogu dokazati da si me prevarila i da si mi lagala, što jesi i što mogu dokazati, onda brak ne postoji. Bolje razmisli o tome prije no što je još više uvučeš u naše živote. Dobro razmisli, Mad. Ozbiljno mislim. – i s tim joj okrene leđa i zatvori oči i pet minuta kasnije hrkao je dok je Maddy zurila u njega.

Nije znala što da učini ili reče. Nije se željela ponovno odreći Lizzie, Nije joj to mogla učiniti, ni njoj ni sebi. Ali nije htjela izgubiti ni Jacka. Toliko joj je toga dao, a njegova zlostavljanja činila su joj se sad samo plodom njene mašte. Ali Lizzie nije bila privid. Maddy se osjećala kao da se ona loše ponijela prema njemu i sada je on bio žrtva, baš kao što joj je i rekao. Te je noći satima ležala u krevetu razmišljajući o tome i osjećajući krivnju. No ujutro još uvijek nije imala odgovora. Objasnila mu je da se ide pozdraviti s Lizzie u hotel i da će doručkovati s njom, a onda će se vratiti i mogu zajedno provesti dan. - Bilo bi ti bolje da joj kažeš da se više nećete viđati, Mad. Igraš se vatrom. Sa mnom i s medijima. Velika je to cijena za neko dijete koje ni ne poznaješ i koje ti neće nedostajati ako je otpraviš. - Rekla sam ti, Jack - reče ona iskreno. Nije mu željela ponovno lagati. Bio je to još jedan on njezinih grijeha, kako je ona vidjela stvari. - To ne mogu učiniti. - Moraš. - Ne želim joj to učiniti.

- Radije bi meni, zar ne? To mi mnogo govori o tome što misliš 0 našem braku. - Izgledao je povrijeđeno dok je to govorio. Savršena žrtva. - Nisi razložan u vezi s ovim - pokušala mu je objasniti, ali ju je on prostrijelio bijesnim pogledom.

- Razložan? Šališ se? Jesi li luda? Na kojim si drogama? Koliko ti se razložnim čini nabaciti mi tvoje kopile nakon što mi nikada nisi rekla da si ga imala? -Pogriješila sam, slažem se. Ali ne tražim od tebe da je ti viđaš, Jack. Ja to želim.

- Onda si još luđa nego što sam mislio. Što misliš 0 obiteljskom portretu na naslovnici Peoplea? Bi li ti to bilo dovoljno? Jer to će se i dogoditi, prije ili kasnije. A onda se možeš pozdraviti s naklonošću javnosti. - Možda ne - reče ona potiho - možda će imati više razumijevanja od tebe.

- Sranje. Za boga miloga, hoćeš li se osvijestiti? Svađali su se oko pola sata. A onda je Jack morao otići na golf s dvojicom Predsjednikovih savjetnika, no ne prije no što je upozorio Maddy da se više ne viđa s Lizzie. No Maddy je otišla s Lizzie na doručak i lijepo su se provele. Lizzie je primijetila da je uznemirena, no Maddy je sve zanijekala. Nije ju htjela uznemiriti i reći joj da je više nikada neće vidjeti. Umjesto toga obećala joj je da će je uskoro ponovno dovesti za vikend i javiti joj što je saznala u vezi s fakultetom. Poljubile su se i zagrlile na odlasku i Maddy joj je dala novac za taksi do zračne luke. lako joj je ponudila još novca, Lizzie nije htjela uzeti. Bila je vrlo savjesna i nije željela primiti ništa od majke osim zrakoplovne karte, hotela i novca za taksi. Maddy joj je ponudila da će joj otvoriti bankovni račun, ali Lizzie je odlučno odbila. Nije se htjela okoristiti majkom. No Maddy je znala da joj Jack to ne bi nikada povjerovao. Maddy se vratila do podne, a Jack je još uvijek bio vani. Nazvala je Billa i ispričala mu sve što se dogodilo. - Svemu sam ja kriva - reče potišteno - nisam mu trebala lagati.

105


No Bill se nije složio s njom. -Baš se ponio u ovome kao gad i još se pravi da je on žrtva. Nije, Maddy. Ti si. Zašto to ne možeš uvidjeti? - Bio je frustriran više no ikada. Razgovarali su gotovo sat vremena i na kraju je Maddy zvučala još utučenije. Kao da nije mogla razumjeti što joj Bill govori. Pitao se hoće li se ikada osloboditi lanaca koji su je sputavali. U posljednje vrijeme činilo se da nazaduje, umjesto da napreduje.

Te večeri kada je Jack došao kući, nije rekao ni riječi o Lizzie. Maddy nije bila sigurna je li to dobar ili loš znak, ili se samo čuva za još jedan ultimatum. Ali ona je činila sve kako bi mu udovoljila. Spremila mu je finu večeru i prijazno razgovarala s njim. Te su noći vodili ljubav, a on je bio jako nježan, što joj je još više povećalo njen osjećaj krivnje zbog svega što se dogodilo. Sljedećeg dana kad su otišli na posao, baš kao što je Jack predvidio, sve im se vratilo. Fotografija Lizzie i Maddy, koju je slikao muškarac ispred kazališta, bila je na naslovnicama svih tabloida. I netko je progovorio ili nagađao istinu. Naslovi su vrištali: "Maddy Hunter i njena davno izgubljena kći". Pisalo je sve što su znali, da je Maddy rodila s petnaest godina i da je dala dijete na usvajanje. Bilo je nekoliko intervjua s Bobbyjem Joeom i učiteljicom u njenoj staroj školi. Dobro su obavili domaću zadaću. Jack je došao u njen ured s primjerkom svakog tabloida.

- Lijepo, zar ne? Nadam se da si ponosna. I što sada? Zadnjih devet godina prodajemo te kao Djevicu Mariju, a sada si ispala ono što jesi, Mad. Jebena kurva. Sranje, zašto me nisi slušala? - Na fotografiji su ona i Lizzie izgledale poput blizanki, toliko su sličile. A Jack je bjesnio po njenom uredu kao razjareni bik. Ali nije se moglo poreći ono što se dogodilo. Maddy je nazvala Lizzie u Memphis kako bi je upozorila, a kada je Jack napokon otišao natrag u svoj ured, nazvala je dr. Flowers, a zatim Billa. Oboje su rekli gotovo istu stvar. Da greška nije bila njezina i da sve nije tako loše kao što joj se čini. Javnost ju je voljela. Bila je dobra osoba i napravila je mladenačku pogrešku, a kad to saznaju, ljudi će je još više zavoljeti i suosjećati s njom. Fotografija nje i Lizzie bila je vrlo dražesna, bile su zagrljene. No Jack je učinio sve što je mogao, i to vrlo uspješno, kako bi se osjećala prestrašenom i krivom. I čak je i Lizzie plakala kad ju je nazvala. -Žao mi je, mama. Nisam ti htjela stvarati neprilike. Je li Jack jako ljut? - Bila je zabrinuta za Maddy. Jack joj se nije svidio kada ga je srela i mislila je da je prilično zastrašujući. Bilo je nečeg čudnog u njemu. -Nije sretan, ali preboljet će. - Blago rečeno. -Hoće li ti dati otkaz?

-Ne vjerujem. Osim toga, mislim da mu sindikat to ne bi dopustio. Bila bi to diskriminacija - osim ako je Jack ne uhvati na stavku u ugovoru o moralu. Bez obzira je li ili nije mogao, bio je bijesan na nju, a ona je bila na mukama zbog boli koju mu je prouzročila. Moramo sve to prebroditi. Ali obećaj mi da nećeš razgovarati s novinarima. -Kunem se. Nisam i ne bih. Ne bih učinila ništa da te povrijedim. Volim te. - Jecala je na drugoj strani žice, a Maddy je činila sve kako bi je utješila. - I ja tebe volim, dušo. I vjerujem ti. Dosadit će im s vremenom. Nemoj se previše brinuti oko toga. No još prije podne, reporteri trač-emisija na televiziji počeli su je uhoditi, a na mreži su bili svi izvan sebe. Iz uredništava svih časopisa u zemlji zvali su i željeli intervju s njom. - Možda bismo im trebali dati ono što žele - naposljetku je predložio šef odjela za odnose

106


s javnošću. - Koliko štetno to može biti? Pa imala je dijete s petnaest. To se i prije događalo. Nije ga ubila, za boga miloga, i nekako je slatka priča ako je dobro predstavimo. Što ti misliš, Jack? - pogledao je s nadom u svog poslodavca. -Mislim da bih joj isprašio stražnjicu odavde do Clevelanda. To mislim - reče Jack kao odgovor na pitanje. Nije nikada bio tako bijesan na nju ni imao toliko razloga da bude.

-Budala je što je ikad priznala toj maloj kurvi da joj je majka. Majka. Što to, dovraga, znači u ovakvim slučajevima? Pojebala se s nekom facom u srednjoj školi, on ju je napumpao, a ona je odbacila dijete čim se rodilo. A sada hoda okolo kao svetica i govori 0 svojoj kćeri. Sranje, i mačka je više povezana sa svojim mačićima no što je Maddy s tom glupom kurvom iz Memphisa. Mala koristi njenu slavu, a Maddy to ne uvida. - Možda to i nije baš tako - reče oprezno šef odnosa s javnošću. Bio je zapanjen žestinom Jackove reakcije. Pod velikim je pritiskom u zadnje vrijeme. Gledanost Maddyne emisije svakodnevno opada, što je možda djelomično razlog zašto je tako ljut na nju. Ali svi su znali da nije ona za to kriva, a to su govorili i Jacku, ali on nije htio čuti. Još uvijek je bio ljutit kada su te večeri stigli kući. Pokušao je navesti Maddy da mu obeća da više nikada neće vidjet Lizzie, ali ona nije pristala. U ponoć je, bijesan, izjurio iz kuće i nije se vratio do jutra. Nije znala gdje je otišao, ali kada je pogledala na ulicu mogla je vidjeti TV-kamere, pa se nije usudila poći za njim. Mogla je učiniti samo ono što je rekla i Lizzie. Čekati. Lizzie je bila kod prijateljice, tako da je nisu našli u prenoćištu, a šef joj je dao ostatak tjedna slobodno jer je bio impresioniran time što je stvarno bila kći Maddy Hunter. Jedini koji nije bio impresioniran bio je Jack. Bio je sve prije no impresioniran. Suspendirao ju je na dva tjedna s emisije zbog meteža koji je izazvala na mreži i rekao joj da se sabere, odrekne djeteta i da se ne vraća na posao dok sve to ne učini. Bila je u njegovoj nemilosti, a zaprijetio joj je, nabreklih žila na čelu, da će je ubiti ako mu ikad više bude lagala o bilo čemu. I sve što je osjećala, slušajući ga, bila je krivnja. Što god da se dogodilo, krivnja je uvijek bila njezina.

Maya

107


15.

Što je rujan više odmicao, žuti je tisak gubio interes za Maddy i njenu kći. Novinari su nekoliko puta dolazili u restoran u Memphisu, ali šef bi sakrio Lizzie u stražnju prostoriju dok ne bi otišli, pa su naposljetku prestali svraćati. Za Maddy je bilo malo teže, ona je bila izloženija, i bilo joj je teže izbjegavati medije nego Lizzie. Na Jackovo inzistiranje nije davala nikakve izjave, pa osim fotografije nakon kazališne predstave, nisu više imali što objavljivati. Maddy nije ni porekla ni potvrdila da je Lizzie njena kći, iako bi im bila voljela reći da je vrlo ponosna na nju i da je bila presretna što ju je Lizzie pronašla. Ali zbog Jacka o svemu je šutjela.

Ona i Lizzie složile su se da ne bi trebala dolaziti neko vrijeme u Washington, ali Maddy je još uvijek tražila mjesto za nju na sveučilištu Georgetown, a Bill je činio sve kako bi joj pomogao. Lizzie je bilo lako "prodati". Imala je dobre ocjene i izvrsne preporuke svojih profesora u Memphisu.

Odbor Prve dame ponovno se sastao i Bill je bio sretan što vidi Maddy. Ali mislio je da se ona doima ispijeno, umorno i zabrinuto. Napad žutog tiska ostavio je traga na njoj, a rekla je da je i Jack još uvijek muči zbog toga. Mučio ju je i zbog postotka gledanosti i sada je tvrdio da je pao zbog skandala u vezi s njenom nezakonitom kćeri. Ali Bill je to znao iz njihovih svakodnevnih razgovora. Ono što nije znao, i u što nije bio siguran, bilo je hoće li ona ikada napustiti supruga. Prestala je pričati o tome i očito da je krivila sebe za većinu njihovih problema. Bill je bio toliko uznemiren zbog nje, da je porazgovarao s dr. Flowers na jednom od sastanka Odbora. Ona mu nije mogla odavati tajne, ali ga je utješila. - Većina žena trpi zlostavljanje godinama - rekla je zaintrigirana njegovim interesom i reakcijom. Doimao se izvan sebe od brige za Maddy. - A ovo je najsuptilnija i najpodmuklija vrsta. Muškarci poput Jacka su dobri u tome. On navodi da se ona osjeća odgovornom za ono što on čini i sebe prikazuje kao žrtvu. A ono što trebate zapamtiti, Bill, jest da mu ona to dopušta. - Sto možemo učiniti kako bismo joj pomogli? - On je to želio očajnički, ali nije znao kako. - Budite joj pri ruci. Slušajte je. Čekajte. Iskreno joj recite ono što mislite i što opažate. Ali ako se ona želi osjećati krivom zbog Jacka, ona će to i osjećati. Ali naposljetku će pronaći svoj put. Zasad činite sve što možete. - Nije mu to rekla, ali znala je od Maddy da je on svakodnevno naziva i da ona cijeni njihovo prijateljstvo. Dr. Flowers se nije mogla ne zapitati postoji li još nešto između njih, ali Maddy je inzistirala na tome da su oni samo prijatelji i da nitko od njih nema romantičnih motiva. Dr. Flowers nije bila toliko sigurna. No što god bilo, sviđao joj se Bill i cijenila je i njega i Maddy. - Samo brinem da jednoga dana te njegove suptilnosti ne prerastu u nešto što neće ostaviti mjesta dvojbi. Još se uvijek bojim da će je povrijediti.

- I sad joj to čini - reče ona jasno. - Ali muškarci poput njega ne postaju nasilni. Ne mogu vam obećati da neće, ali mislim da je dovoljno razuman. Iako, što je bliže gubitku svoga plijena, to će gore biti po nju. Neće je pustiti na lijep način.

Još su čavrljali nakon što je Maddy otišla i Bill nije bio ohrabren kada se toga dana vozio kući. Samo se jednom u životu osjećao ovako bespomoćan. I pitao se ne boji li se on toliko za Maddy zbog svega onoga što je prošao kad mu je supruga bila oteta i ubijena. Do tada nije

108


vjerovao da mu se išta strašno može dogoditi. Sljedećega tjedna dao je Maddy rukopis knjige kako bi ga pročitala. Bila ga je dopola pročitala tijekom vikenda i suze su joj tekle niz obraze kada je jack naišao. -Što, dovraga, čitaš da te tako rasplakalo? - upita znatiželjno. Bili su u Virginiji i vikend je bio kišovit, a ona je cijelo poslijepodne ležala u naslonjaču, plakala i čitala. Billov opis otmice njegove supruge cijepao joj je srce. - Knjiga Billa Alexandera. Jako je dobro napisana. - O, Bože, zašto bi čitala takve gluposti? Tip je takav gubitnik, teško je povjerovati da može išta pametnog napisati.

- Jack ga uopće nije cijenio i bilo je očito da mu se ne sviđa. Još bi mu se manje sviđao, vjerojatno bi ga mrzio, da je znao koliko podržava Maddy. A ona se pitala je li išta naslućivao.

- Vrlo je dirljiva. Jack nije više ništa spominjao, ali kada je te večeri išla potražiti rukopis nije ga mogla naći, te je na kraju upitala Jacka nije li ga vidio. -Da, htio sam te poštedjeti još jedne suze. Stavio sam ga gdje i pripada. U smeće.

- Bacio si ga? - Bila je šokirana. - Ima pametnijih stvari koje bi mogla raditi. Da malo više istražuješ, gledanost emisije bi ti bila bolja. - Znaš koliko istražujem - reče sebi u obranu. Trenutačno je radila na jednom skandalu unutar

CIA-e i priči o carinskim prekršajima. - I isto tako znaš da moja istraživanja nisu problem.

-Možda stariš, mala. Znaš da javnost ne voli žene iznad tridesete. - Govorio je sve što je mogao samo da bi je podcijenio. -Nisi imao pravo baciti tu knjigu. Nisam završila. I obećala sam mu vratiti rukopis. - Bila je uzrujana, a Jack se doimao potpuno ravnodušnim. I na ovaj je način pokazao da ne poštuje ni nju ni Billa Alexandera. Na svu sreću bila je to kopija a ne original. -Ne gubi vrijeme, Mad. Otišao je na kat u spavaću sobu, a kada je ona došla u krevet vodili su ljubav. U zadnje je vrijeme primijetila da ponovno postaje grub kao da ju je htio kazniti za njene prijestupe. Nije bio toliko okrutan s njom da bi se mogla žaliti, a kada bi mu nešto rekla on bio joj odgovorio da je to umislila. Pokušao ju je uvjeriti da je nježan s njom, ali njoj je sve bilo jasno.

Sljedećega tjedna, kad su se vratili u Washington, Brad je svih iznenadio riješivši najveći problem emisije. Razgovarao je s Maddy prije no što je otišao do Jacka, a njoj je rekao da je shvatio da posao voditelja i nije tako lagan, čak i uz kompetentnu kolegicu kao što je Maddy. - Uvijek sam mislio da sam dobar u emisijama uživo, ali mnogo je drukčije biti dvije minute na stablu ili tenku - nasmiješio joj se potišteno. - Mislim da nemam žicu za ovo. 1 da budem iskren, uopće nisam uživao. - Već je prihvatio posao na jednoj drugoj mreži, bit će njihov dopisnik iz Azije. Bit će stacioniran u Singapuru i jedva je čekao da ode. Iako se Maddy počeo malo više sviđati, laknulo joj je što odlazi. Pitala se kakva će biti Jackova reakcija. Naposljetku, Jack nije ništa komentirao. Sljedećega dana odaslan je dopis u kojem je 109


stajao da Brad odlazi te da se složio završiti emisije do kraja tjedna. Imali su privremeni ugovor za prvih šest mjeseci, jer ni sam Brad nije bio siguran hoće li mu se svidjeti posao na mreži. Maddy je mogla na Jacku primijetiti da nije bio zadovoljan, ali njoj nije ništa priznao. Samo je rekao da je na njoj sad još veći teret sve dok joj ne pronađu novog kolegu. - Nadam se da ti gledanost neće pasti na nulu - reče zabrinuto. Ali njegovi su se strahovi ubrzo pokazali neopravdanima. Umjesto da je pala, gledanost se naglo povećala čim je Brad otišao, a producent je čak predložio Jacku da je puste da nastavi sama. Ali on je tvrdio da ona nije dovoljno snažna da sama nosi emisiju i želio je suvoditelja. Bio je to još jedan način da je podcijeni. U međuvremenu gledanost im je bila na vrhuncu i Maddy je bila sretna zbog toga, mada joj Jack to nije priznavao. Bez obzira na gledanost, koja joj je donijela veliko olakšanje, još uvijek je Billu zvučala potišteno kad god bi je nazvao. Dugo se mučila zbog emisije. Nedostajao joj je rad s Gregom. Govorila je da joj i Lizzie nedostaje. Nije bila sigurna u čemu je problem, ali priznala mu je da je jako loše raspoložena. Raspoloženje joj se znatno popravilo kad ju je Bill nazvao kako bi joj rekao da je uspio upisati Lizzie na Georgetown. Imala je ocjene i znanje, a poslala je i odličnu molbu. No bilo je to jedno od najpopularnijih sveučilišta u zemlji i bilo je pitanje hoće li biti mjesta za nju. Nazvao je nekoliko svojih veza, te su je zbog njega i preporuka Lizzienih profesora odlučili primiti. Maddy je bila presretna zbog nje. Rekla je Billu da će joj pronaći stančić u Georgetownu i onda će se moći viđati kad god požele. Maddy je bila izvan sebe od sreće i bila mu je duboko zahvalna. - Čekaj da joj kažem! - Reci joj da ja nisam imao ništa s tim - reče Bill skromno.

- Ona je to sama zaslužila. Ja sam samo otvorio neka vrata, ali to se nikada ne bi dogodilo da ona sama to nije zaslužila.

- Svetac si, Bill - Maddy se nasmijala. Bilo joj je neugodno kada mu je trebala reći da je Jack bacio njegov rukopis, ali to ga nije iznenadilo. Poslao joj je još jednu kopiju i ona ju je čitala u slobodno vrijeme u uredu. Upravo ju je završila i neko su vrijeme pričali o knjizi. Njeno je mišljenje bilo da će imati veliki uspjeh. Nije bila samo poučna, već iskrena i topla i nadasve je odisala ljudskošću.

Toga vikenda osobno je rekla Lizzie za Georgetown. Jack je otišao za vikend u Las Vegas, sa skupinom muškaraca, a Maddy je otišla u Memphis. Zajedno su večerale, dobro se zabavile i radile planove. Maddy joj je obećala naći stan u prosincu, prije no što započne semestar nakon Božića. Lizzie nije mogla vjerovati svojoj sreći. - Nemoj mi naći nešto skupo - reče zabrinuto. - Ako budem išla stalno na predavanja, mogu raditi samo uvečer i vikendom. - A kada misliš učiti? - upita Maddy, zvučala je kao majka. - Ne možeš raditi ako misliš imati dobre ocjene, Lizzie. Razmisli o tome. - Ali s Lizzinog stajališta nije se imalo 0 čemu razmišljati. Već je godinu i pol studirala i cijelo je to vrijeme neprestano radila. - Jesu li mi ponudili stipendiju? - još je uvijek bila zabrinuta.

-Ne, ali ja jesam. Ne budi smiješna, Lizzie. Vremena su se promijenila. Sada imaš mamu. I to mamu koja je dobro zarađivala kao voditeljica jedne od najboljih emisija u zemlji. Imala je namjeru financirati Lizzien studij i plaćati joj stan i troškove. To joj je i objasnila. - Ne očekujem da se sama uzdržavaš. Zaslužila si odmor. Imala si dovoljno poteškoća u životu. - Osjećala je da joj mora mnogo toga nadoknaditi i u ovom trenutku jedino je to željela. Nije mogla promijeniti prošlost, ali mogla joj je osigurati budućnost. - Ne mogu ti to dopustiti, ali jednog dana ću ti vratiti - reče Lizzie svečano. 110


-Moći ćeš me uzdržavati kada budem stara - nasmije se Maddy - kao odana kći. - Istina je bila da su već bile odane jedna drugoj i još su jednom provele nezaboravan vikend. Ubrzo su otkrile da imaju mnogo zajedničkoga, od sličnog ukusa u odjeći do drugih stvari koje su voljele. Jedino su se razilazile u glazbi. Lizzie je bila ovisna o punk-rocku i country glazbi, a Maddy ih je mrzila. - Samo se nadam da će ti to proći - Maddy se šalila, a Lizzie se zaklinjala da neće nikada. - Ono što ti slušaš tako je sladunjavo, bljak! - našalila se Lizzie. Zajedno su odlazile u duge šetnje i provele mimo zajedničko jutro nakon što su u nedjelju bile u crkvi. A onda se Maddy vratila u Washington. Stigla je kući mnogo prije no što se Jack vratio iz Vegasa. Rekao je da će se vratiti oko ponoći. Ona mu nije bila rekla kamo ide i nije imala ni namjeru. Lizzie je još uvijek stajala kao tempirana bomba između njih dvoje. Bila je nedjeljnja večer i upravo je raspremala kovčeg kada je telefon zazvonio. Iznenadila se kada je čula Billov glas. Nikada je nije zvao kući, samo u ured, kako bi izbjegao opasnost da se Jack javi. - Je li nezgodno vrijeme? - upita nervozno. -Ne, u redu je. Upravo sam se vratila iz posjeta Lizzie. Presretna je zbog Georgetowna.

-Drago mi je. Mislio sam na tebe cijeli dan. Drago mi je da je sve u redu. Ne znam zašto, ali bio sam zabrinut. - No ni to nije bilo neuobičajeno za njega. Otkako je ušla u njegov život, samo je o njoj mogao razmišljati. Bila je u tako teškoj situaciji. Osjećala je da mnogo duguje Jacku i vjerovala je da mora primati sve što joj on servira. Do sada je Bill nije uspio uvjeriti u suprotno, iako je počela shvaćati da je Jack zlostavlja. Bilo je to jako frustrirajuće za Billa i neprestano se brinuo zbog nje. Čak ju je spomenuo i svojoj djeci, koja su bila fascinirana činjenicom da je on poznaje. - Je li ti suprug kod kuće? - upitao ju je oprezno. Pretpostavljao je da nije kada je govorila o Lizzie.

- Ne. Otišao je u Las Vegas za vikend. Večerat će tamo i pogledati zadnju predstavu i vratiti se prilično kasno. Rekao je oko ponoći. Ali kladim se da neće doći do tri-četiri ujutro.

- Što kažeš na večeru? - brzo ju je upitao, osjetivši olakšanje što je sama. - Upravo sam si spremao tjesteninu i salatu. Zanima li te nešto jednostavno? Ili možemo izići, ako želiš. Nikada je dosad nije pozvao na večeru, iako su nekoliko puta zajedno ručali, a ona je voljela provoditi vrijeme s njim. Postao je njezin mentor i osoba kojoj se povjeravala i, na neki način, anđeo čuvar. A kako nije bilo Grega, postao je i njen najbolji prijatelj. - Voljela bih večerati s tobom - nasmiješila se na poziv. I oboje su smatrali da je njegov stan dobra ideja. Nije imalo smisla davati povoda za tračeve, a uzimajući u obzir zainteresiranost žutog tiska za nju, lako je moglo doći do toga. Nitko od njih nije želio takvih problema. - Želiš li da donesem nešto? Vino? Desert? Ubruse? - doimala se sretnom što će ga vidjeti. - Samo donesi sebe. I nemoj previše očekivati. Moje kuharsko umijeće je prilično početničko. Naučio sam kuhati tek u posljednjih godinu dana. - Ne brini se. Pomoći ću ti.

Stigla je kod njega pola sata kasnije, s bocom crnog vina u ruci, a na sebi je imala bijelu vestu i traperice. Kosa joj je bila raspuštena i strahovito je ličila na Lizzie. I Bill je to odmah prokomentirao.

111


-Baš je slatka cura - reče Maddy ponosno kao da su cijeli život provele zajedno. Maddy je bila impresionirana Billovim kuharskim umijećem. Nosio je plavu košulju i traperice, zavrnuo je rukave i spremio izvrsnu salatu. Zagrijao je francuski kruh koji je kupio za nju, a fettuccini Alfredo odlično su mu ispali. Crno vino koje je donijela odlično je pristajalo uz to. Sjedili su u njegovoj udobnoj kuhinji koja je gledala na vrt i razgovarali o mnogočemu; njegovim diplomatskim misijama, akademskoj karijeri, njegovoj knjizi i njezinoj emisiji, te naposljetku o njegovoj djeci. Bili su potpuno opušteni, poput pravih prijatelja. Otkrio je da s njom može pričati o svačemu, čak i o tome kako je zabrinut za kćerin brak. Mislio je da ona previše radi, da je u kratko vrijeme rodila previše djece, te da je njegov zet previše kritičan prema njoj. Doimali su se kao draga obitelj i Maddy bi mu još više zavidjela da nije imala Lizzie. - Nisam nikada shvaćala koliko su djeca važna, sve dok ih sama nisam mogla imati. Bila sam glupa što sam dopustila da me Jack nagovori, ali to mu je bilo tako važno, a tako je mnogo učinio za mene. Osjećala sam da mu to dugujem. Cijeloga života drugi su mi govorili što da činim u vezi s djecom, da ih imam ili nemam, da ih se odreknem, ili da se pobrinem da ih uopće ne mogu imati. - Činilo se nevjerojatnim pričati o tome s njim, ali ogorčenost i tjeskoba su je malo napustili sada kad je našla Lizzie. - Zamisli kako bi mi život bio tužan da nikad nisam imala djece.

- Teško je to zamisliti. Moja djeca su mi razlog za život - priznao je. - Ponekad mislim da sam ja mnogo više brinuo o njima nego Margaret Ona je bila mnogo ležernija što se toga tiče. Uvijek sam bio odveć zaštitnički raspoložen prema njima. No Maddy je to sada mogla bolje razumjeti. Stalno se brinula za Lizzie da joj se nešto ne dogodi i da najveći dar u njenu životu ne nestane. Kao da joj je taj dar bio presladak da bi ga zaslužila i da će biti kažnjena time što će Lizzie nestati. - Uvijek ću se osjećati krivom što sam je se odrekla. Pravo je čudo da je tako dobro ispala nakon svega što je prošla. Na neki način mnogo je zdravija od mene - reče Maddy s divljenjem, dok joj je on posluživao čokoladnu kremu. Kušala ju je i kao sve ostalo bila je odlična. - Nije imala teških udaraca kao što si ti imala, Maddy. Čudo je da si uopće zdrava. Iako sam siguran da i njoj nije uvijek bilo lako u skrbničkim obiteljima i sirotištima. Tamo joj sigurno nije bilo lijepo. Hvala Bogu da imate jedna drugu. - A onda ju je zapitao nešto neobično. - Sada kad je imaš, i vidiš kakva je, bi li željela imati još djece? -Voljela bih, ali mislim da nema izgleda da se to dogodi - nasmiješila mu se. - Nisam više napustila nijedno dijete, a više ih ne mogu imati... jedini način bio bi posvojenje, a Jack mi to ne bi dopustio. Rastužilo ga je kad je čuo da je Jack još uvijek važan dio njenih planova. Ovih dana nije govorila ništa o odlasku. Nije se još pomirila sa situacijom u kojoj je bila, ali nije ni skupila dovoljno hrabrosti da ode. Još uvijek je osjećala da mu toliko toga duguje, pogotovo nakon boli koju mu je nanijela s Lizzie. - A što da nema Jacka? Bi li posvojila? - Bilo je to besmisleno pitanje, ali bio je znatiželjan. Očito da je voljela djecu i toliko je uživala u druženju sa svojom kćeri. Bila je iznenađujuće dobra majka, iako je bila neiskusna u tome. -Vjerojatno - reče i sama se iznenadivši. - Nisam nikada razmišljala o tome. Najviše zato što nisam nikada razmišljala da ću napustiti Jacka. Čak i sada, ne znam hoću li ikada imati hrabrosti za to. -Želiš li to? Napustiti Jacka, mislim. - Ponekad je mislio da želi, a ponekad da ne. Bilo je to

112


područje njena života koje je bilo ispunjeno krivnjom, zbunjenošću i sukobom. No u njegovim očima to zasigurno nije sličilo na brak. Ona je bila samo žrtva.

- Željela bih ostaviti patnju i strah i krivnju koju osjećam kada sam s njim... možda uistinu želim samo Jacka, ali bez svega toga, a mislim da to nije moguće. No kada pomislim da ću ga napustiti, razmišljam o njemu kao o muškarcu kakav sam mislila da on jest i kakav je znao biti s vremena na vrijeme. A kada razmišljam o tome da ostanem, razmišljam kakav gad može ponekad biti i kako je to prečesto. Teško je pomiriti te dvije stvari. Nikada nisam u potpunosti sigurna tko je on, ili tko sam ja, i koga bih zapravo napustila. - Jasnije se nije znala izraziti, ali i ovo je bilo dovoljno da on bolje shvati situaciju. - Možda mi to svi činimo, ali u manjoj mjeri. - Na neki je način ona bila onemogućena zbog neodlučnosti, jer su joj obje strane jednako težile, dok je po njegovu mišljenju Jackovo zlostavljanje trebalo prevagnuti. No on nije imao nasilno djetinjstvo kakvo je ona imala, što ju je pripremilo da dopušta Jacku da joj čini što želi. Trebalo joj je gotovo devet godina, od kojih sedam u braku s njim, da shvati da on i Bobby Joe imaju mnogo toga zajedničkoga. Ono što joj je Jack činio bilo je samo mnogo suptilnije. - Čak i u mom slučaju - nastavi Bill - ja zaboravljam stvari koje je Margaret činila i koje su me nervirale. Kada sad pogledam unazad i prisjetim se zajedničkih godina, sve izgleda tako savršeno. Ali i mi smo imali nesuglasica, kao i većina ljudi, i nekoliko teških razdoblja. Kada sam prihvatio prvu diplomatsku misiju, i želio napustiti Cambridge, zaprijetila mi je da će me ostaviti. Nije željela otići i mislila je da sam lud. Kako je na kraju ispalo - tužno je pogledao Maddy - imala je pravo. Nisam trebao to učiniti. Danas bi bila živa. - Ne možeš to tvrditi - reče Maddy blago, posegnuvši preko stola kako bi ga nježno dotaknula za ruku. - To je sudbina. Mogla je poginuti u zrakoplovnoj nesreći, biti pregažena, ubijena na ulici, mogla se razboljeti od raka... nisi mogao znati što će se dogoditi. I sigurno si mislio da ispravno postupaš. -Jesam. I nikada nisam pomislio da će Kolumbija biti tako opasna ili da ćemo tamo biti izloženi takvoj opasnosti. Da sam to znao, ne bih prihvatio posao. - Znam to - reče Maddy, još uvijek držeći svoju ruku na njegovoj, a on ju je onda uhvatio u svoju ruku i tako je držao. Bilo je utješno biti s njom. - Sigurna sam da je i ona to znala. To je kao da nikada ne želiš letjeti jer zrakoplovi ponekad padaju. Moraš živjeti život najbolje što možeš i umjereno riskirati. Većinom se isplati. Ne možeš se osuđivati zbog toga. To nije pošteno. Zaslužuješ bolje - reče jednostavno. - Kao i ti - reče držeći je za ruku i pogledavši je preko stola. - Volio bih da vjeruješ u to. - Pokušavam naučiti - reče ona potiho. - Mnogo godina su mi ljudi govorili suprotno. Teško je ne povjerovati im. -Volio bih kad bi mogla biti daleko od svega toga. Zaslužuješ mnogo bolji život nego što si imala, Maddy. Volio bih te zaštititi i pomoći ti.

- To i činiš. Više nego što si svjestan. Bila bih izgubljena bez tebe. - Sve mu je rekla, sve svoje nade, sve svoje strahove, sve svoje probleme. Nije bilo ničega što nije znao o njenom životu, mnogo više no što je Jack znao. Zatim im je u šalice ulio kavu pa su izašli sjesti u vrt. Zrak je bio prohladan, ali još uvijek ugodan, i sjeli su na klupu a on ju je obgrlio. Večer je bila savršena, nakon lijepog vikenda. -Morat ćemo ovo ponoviti - reče on - ako budeš mogla. Bila je sreća da se Jack još uvijek nije vratio iz Vegasa

113


-Mislim da Jack to ne bi razumio - reče ona iskreno. Nije bila sigurna ni da li je ona sama razumjela. Znala je da bi Jack bio ljut da je znao za večeru s Billom Alexanderom. Ali već je odlučila da mu neće ni reći. Izgleda da mu mnogo toga nije govorila u posljednje vrijeme. - Uz tebe sam, Maddy, ako me zatrebaš. Nadam se da to znaš - reče dok ju je gledao obasjanu mjesečinom i svjetlošću iz njegova dnevnog boravka. - Znam to, Bill, hvala ti. Gledali su se neko vrijeme, a onda ju je on privukao bliže i tako su sjedili neko vrijeme, ništa ne govoreći, u tišini i miru, u ugodnome društvu, kao pravi prijatelji.

114


16.

Listopad je za svih bio užurbaniji no inače. Društvena je sezona bila u punom zamahu. Svijet politike bio je napetiji. Neprilike u Iraku još su uvijek odnosile živote i ljudi nisu bili sretni zbog toga. A Jack ju je još jednom iznenadio tako što je zaposlio još jednog voditelja. Bio je bolji od Brada, ali bio je jako težak kao osoba, ljubomoran i neprijateljski raspoložen prema Maddy. Zvao se Elliott Noble. Već je prije vodio emisije u paru i premda je bio hladan kao led, bio je dobar, te im barem gledanost ovaj put nije opala. Čak se malo i poboljšala. Ali bilo je grozno raditi s njim, za razliku od suradnje s Gregom, pa čak i s Bradom. Tjedan dana nakon što je Elliott započeo raditi, Jack je objavio da vodi Maddy u Europu. Imao je poslovne sastanke u Londonu i želio je da Maddy pođe s njim. Ona nije mislila da može napustiti emisiju tako brzo nakon što je Elliott počeo i bila je zabrinuta da će ljudi misliti da ju je došao zamijeniti. No Jack je tvrdio da to nitko neće pomisliti i nije popuštao. Složila se, no u zadnji tren se jako prehladila i dobila upalu uha, te nije mogla letjeti s njim. Tako je otišao bez nje i nije mu bilo drago. Stoga je odlučio ostati tjedan dana i provesti vikend u Hampshireu s prijateljima. Maddy je to omogućilo da bude s Lizzie i čak da s njom pogleda neke stanove. Zabavljale su se dok su to radile, ali nisu našle ništa što im se sviđalo. Imale su dosta vremena. Nije joj bio potreban stan do prosinca. Bill ih je obje izveo na večeru. Na putu kući Maddy je stala u trgovini kako bi kupila neke stvari za doručak i bila je zatečena kad je ugledala Jackovo ime na naslovnicama tabloida. "Je li muž Maddy Hunter još uvijek ljut zbog njenog djeteta?" bio je naslov koji ju je privukao, a ispod njega stajalo je "Slatka osveta: izgleda da i on ima svoje novo dijete". A uz to stajala je njegova fotografija s nekom ženom. Bilo je teško znati jesu li to montirali i je li članak uopće bio istinit. Ali na fotografiji on je izlazio iz restorana Annabel držeći za ruku jednu jako lijepu i jako mladu plavušu. A na njegovu se licu čitalo iznenađenje. Na Maddynom još i više dok je zurila u novine i onda ih kupila s ostalim potrepštinama. Kad su stigle kući pomno je pročitala članak i priznala Lizzie da je jako uznemirena. - Znaš lako to ide. Vjerojatno je bio u većem društvu, ili tako nešto, ili je ona možda samo prijateljica, ili žena ili partnerica nekog drugog. Tabloidi su odvratni i većina toga su laži. Nitko im nikada ne vjeruje - reče Lizzie tješeći majku, a to je i bilo moguće, ali Maddy se osjećala kao da ju je netko ispljuskao dok je gledala Jacka i ženu pored njega na fotografiji.

Već je dva dana nije zvao i ona je odlučila nazvati ga na broj koji joj je bio ostavio. Bio je to hotel Claridge, gdje su joj rekli da je otišao na vikend, a ona nije imala taj broj. Nije to više spominjala, ali misli o tome zagorčile su joj cijeli vikend i kada je on u ponedjeljak stigao kući ona je kipjela. - Dobre si volje - reče on veselo, kada je stigao u ponedjeljak navečer. - Što ti je, Mad? Uho te još uvijek boli? - On je bio izvrsno raspoložen, a ona je bez riječi izvadila tabloid koji je sačuvala kako bi mu ga pokazala. Pogledao ga je a da se nije zabrinuo, a onda je slegnuo ramenima i nasmiješio joj se. - Pa? U čemu je problem? Bio sam s većim društvom i zajedno smo izašli. To nije zločin, koliko ja znam. - Nije se doimao kao da osjeća krivnju i nije se ni pokušao ispričati, što je bilo ili hrabro ili ju je trebalo umiriti, Maddy nije točno znala što.

-Izašao si na ples s njom? - Maddy nije skidala oči s njegovih. - Naravno. Plesao sam s mnogo žena te večeri. Nisam se jebao s njom ako to pitaš. Došao je odmah do biti i počeo se uzrujavati što ona sumnja u njega.

115


- Za to me optužuješ, Mad? - Zazvučao je kao da je krivnja njezina, a njegova vjernost kao da nije u pitanju.

- Bila sam zabrinuta. Prilično je slatka, a priča zvuči kao da ste bili zajedno. -Priče 0 tebi zvuče kao da si kurvica, pa im ja ne vjerujem, zar ne? - Od tih je riječi zateturala kao da ju je lupio šakom u trbuh. -Nije lijepo to što govoriš, Jack - reče blago.

-Istina je, zar ne? Nitko se nije pojavio s mojom nezakonitom kopiladi, je li tako? Da jest, onda bi imala pravo žaliti se. No kako stvari stoje, nemaš se na što žaliti. I uzevši u obzir tvoje laži i stvari koje si krila od mene, tko bi me krivio i da sam te prevario?

Kao i obično, ona je bila kriva i zaslužila je. Razmišljajući o tome, znala je da djelomično ima pravo. Još mu uvijek nije rekla da će se Lizzie doseliti u Washington, i da se s vremena na vrijeme viđa s Billom i da svakodnevno razgovaraju telefonom. Jack je uspješno izokrenuo situaciju i naveo je da se ona osjeća krivom, umjesto da se izjasni je li joj bio nevjeran. - Žao mi je. Činilo se kao... - Bila je zbunjena i osjećala se grozno što je to pomislila za njega. - Nemoj tako brzo upirati prstom, Mad. Što se događa na poslu? - Kao i uvijek u potpunosti je zanemario ono što je ona rekla. Držao se teme razgovora samo kada je to njemu odgovaralo, što sad nije bio slučaj. Samo ju je ošamutio i, kao i obično, svalio krivnju na nju. Zapravo, zbog onoga što mu je rekla, i onoga što je pomislila kada je vidjela fotografiju, on ju je nekoliko puta optužio da koketira s novim kolegom. Elliott je bio mlad, neoženjen i zgodan i Jack joj je počeo govoriti da kruže glasine o njima, što ju je jako uznemirilo. Rekla je to Billu i on joj je napomenuo da Jack samo želi skrenuti njenu pozornost, ali ona je još uvijek mislila da on to ozbiljno misli i zbog toga se osjećala grozno. A ono što je rekao o Elliottu nije ništa u usporedbi s onim što je rekao o Billu kada mu je netko rekao da ih je vidio u Bombay Clubu na ručku.

-Zato si mi izmislila ono sranje s Annabel? Što je to bilo? Zavlačenje? Jebeš li se s tim starcem, Mad? Ako da, uistinu mi te žao. Možda u ovom trenutku i ne možeš dobiti ništa bolje. -To je odvratno! - Dobacila je bijesno, ljuta zbog optužaba i načina na koji je govorio o Billu. Nije bio ni star ni dosadan. Bio je zanimljiv, zabavan, dobar i pošten, i vrlo zgodan. A najčudnije je bilo, iako je bio dvadeset šest godina stariji od nje, što joj to nije nikada padalo na pamet kada su bili zajedno.

Situacija se pogoršala kada je on bez njenog znanja ispitao jednu od djevojaka na prijamnom, a ona je glupo izlanula nešto o Billovim pozivima. Natjerao ju je da prizna da Bill gotovo svakodnevno naziva Maddy. I pet minuta kasnije, Jack je bio u njenom uredu optužujući je i prijeteći joj. -Ti mala kurvo! Što se to događa s vama dvoje? Kada je to počelo? Na tvom prokletom srceparajućem Odboru? Nemoj zaboraviti da je taj kurvin sin ubio svoju suprugu. Možda će i tebi učiniti istu uslugu ako ne budeš oprezna. -Kako to možeš reći? - Oči su joj se odmah napunile suzama zbog njegove grubosti. Nije znala kako da se obrani i nije bilo načina da mu dokaže kako ne spava s Billom Alexanderom. - Samo smo prijatelji. Nisam te nikada prevarila, Jack. - Njezin pogled molio ga je da joj

116


povjeruje. Umjesto da ga mrzi zbog onoga što joj je rekao, ona je bila strahovito pogođena. -Reci to nekome tko ti vjeruje. Ja znam kakva si, nisi valjda zaboravila? Ja sam onaj tip kojemu si lagala o djetetu. -To je drugo. - Jecala je dok je sjedila za stolom, a on ju je pljuskao riječima.

-Ne, nije. Ne vjerujem ti više ni riječi, a zašto i bih? Imam dobre razloge da ti ne vjerujem. Tvoja takozvana "kći" je živi dokaz, samo da te podsjetim.

-Samo smo prijatelji, Jack - ponovno je govorila o Billu, a on je nije slušao. Izjurio je iz njenog ureda i gotovo razbio staklena vrata, a Maddy je ostala sjediti i tresla se. Još je bila u suzama kada je Bill nazvao pola sata kasnije, i ona mu je ispričala što se dogodilo. -Mislim da me više ne bi trebao zvati. On misli da imamo vezu. - A sada svakako nisu mogli ići na ručak. Osjećala se kao da isključuje životnu potporu, ali držala je da nema drugog izbora. - Ja ću nazvati tebe. Jednostavnije je - reče ona tužno.

- On nema pravo razgovarati s tobom na taj način. - Bill je bio ljut, a ona mu je ispričala ublaženu verziju. Da je čuo što je Jack zaista rekao, bio bi izvan sebe. - Tako mi je žao, Maddy. -U redu je. Ja sam kriva. Ja sam ga razljutila kada sam ga optužila da je izašao s nekom djevojkom u Londonu.

- Vidjela si fotografiju, za boga miloga. To nije bio nerazuman zaključak. - Bio je uvjeren da joj je Jack lagao, ali nije joj to rekao. A onda, utučen zbog svega, upitao ju je: - Koliko ćeš još ovo trpjeti, Maddy? Odnosi se prema tebi kao sa blatom ispod cipela. Ne uviđaš li to? -Vidim... ali ima i pravo. Lagala sam mu o Lizzie. Izazivam ga. Lažem mu i za tebe. Ni ja ne bih voljela da on svaki dan priča s nekom ženom. -Želiš li da prestanemo razgovarati? - upita Bill u panici. Ali brzo ga je utješila. - Ne, ne želim. Ali razumijem kako se Jack osjeća.

-Mislim da uopće nemaš predodžbu o tome kako se on osjeća, odnosno osjeća li on uopće. - Bill se nije slagao s njom. - Mislim da on toliko manipulira i da je toliko zločest da točno zna kako može s tobom i kako će te navesti da se osjećaš krivom. On bi se tebi trebao ispričavati i osjećati se krivim! - Zvučao je uznemireno dok su razgovarali o tome, a naposljetku su se dogovorili da će ga ona zvati svaki dan, te da neko vrijeme neće odlaziti na ručak, ali da će možda ponekad ručati nasamo u njegovu stanu. I njoj se to činilo skrivanjem, ali bilo je bolje da se ne pokazuju u javnosti, a ni jedno ni drugo nisu željeli prestati se viđati. Njoj je bio potreban barem jedan prijatelj, i pored Lizzie on je bio sve što je imala. Situacija je u kući bila napeta nekoliko dana, a onda su ona i Jack otišli na zabavu kod jednog zastupnika kojega je Jack poznavao. I Bili je bio tamo. Išli su zajedno na fakultet, a on je bio zaboravio reći Maddy da će i on doći. Jack je odmah reagirao čim je Bill ušao u prostoriju. Nagnuo se i tako jako stisnuo Maddy za ruku da je bila bijela kad ju je pustio. No poruka joj je bila jasna. - Ako samo progovoriš s njim, odvući ću te odavde tako brzo da nećeš ni znati što te snašlo - došapnuo joj je na uho.

-Razumijem - prošapće ona. Izbjegavala je pogledati Billa kako bi mu dala do znanja da ne može pričati s njim. I svaki put kad bi se on približio, ona bi se držala uz Jacka. Izgledala je nervozno i bila je blijeda, te se cijelu večer osjećala neobično. A kada je Jack otišao do toaleta, preklinjući je pogledala Billa te on prođe pored nje zabrinuta pogleda. Odmah je primijetio napetost na njenom licu.

117


joj,

-Ne mogu razgovarati s tobom... bijesan je... - Jesi li dobro? - bio je jako zabrinut za nju. Vidio je što se događa i odlučio je ne prilaziti

- Dobro sam - reče i okrene se, ali Jack se vratio baš u trenutku kad je Bill odlazio od nje i odmah je osjetio što se dogodilo. Jack je došao ravno do nje i protisnuo kroz zube, tonom koji ju je prestravio. - Odlazimo. Uzmi kaput. Ljubazno je zahvalila domaćici i nekoliko minuta kasnije su otišli. Prvi su otišli, no večera je bila gotova tako da nisu prouzročili nikakve komentare. Jack je objasnio da oboje imaju rane sastanke sljedećega jutra. Samo je Billa zabrinuo njihov odlazak, a znao je da ne može nazvati da vidi kako je. Jack je već u automobilu osuo paljbu riječima, a ona je došla u napast da iskoči i pobjegne. Pomahnitao je zbog Billa. -Za kakvu me budalu držiš? Rekao sam ti da ne razgovaraš s njim... Vidio sam tvoj pogled kada si ga gledala... zašto nisi zadigla suknju, skinula gaćice i mahnula mu? -Jack, molim te... prijatelji smo, to je sve. Rekla sam ti. On žali za svojom suprugom. Ja sam udana za tebe. Radimo u istom Odboru, i to je sve, - Govorila je što je tiše mogla, trudeći se da ne izaziva, ali bilo je beznadno. On je bjesnio. - Sranje, ti mala kurvo! Dobro znaš što radiš s njim, kao i ja. A vjerojatno i cijeli jebeni Washington. Kakva budala ja ispadam? Nisam slijep, Maddy, za boga miloga. Isuse, kakva sranja ja podnosim. Ne mogu vjerovati. - Ona nije rekla više ni riječi dok su se vozili kući. Kad su stigli, Jack je bijesno lupao svim kućnim vratima, ali je nije taknuo. Ona je cijelu noć ležala skvrčena u krevetu strahujući što će joj učiniti, no nije učinio ništa. Sljedećega jutra dok mu je točila kavu, bio je hladan kao led. Samo ju je upozorio:

-Ako ikad ponovno budeš razgovarala s njim, izbacit ću te na ulicu gdje i pripadaš. Razumiješ? - Ona je potiho kimnula glavom boreći se sa suzama, prestravljena zbog te mogućnosti. - Neću trpjeti takva sranja. Sinoć si me ponizila. Nisi skidala oči s njega i izgledala si kao kuja koja se tjera.

Htjela mu se suprotstaviti i braniti se, ali nije se usudila. Samo je kimnula glavom i u tišini se odvezla s njim na posao. Jedina razložna stvar nakon svega bilo je da nazove Billa i da mu kaže da ga više ne može nazivati i da se više ne mogu viđati. I znala je da bi to trebala učiniti. No on je bio nit života za koju se držala, tanka nit između nje i ponora u koji se bojala da će pasti. I nije znala zašto, ali osjećala je da je i za njega veza nešto posebno. 1 bez obzira koliko joj Jack prijetio, bez obzira na cijenu ili na pogibelji kojoj se izlaže, nije se mogla odreći druženja s Billom. Znala je da je ono što čini opasno, ali bez obzira koliko uporno sama sebi to govorila, znala je da sada ne može stati.

118


17.

Maddy je još uvijek bila u nemilosti kod Jacka i svaki dan je vrlo oprezno pozivala Billa iz svoga ureda, kada je jednog poslijepodneva začula povik iz redakcije. Upravo je razgovarala s Billom i na trenutak je poslušala buku izvana i rekla mu da se nešto moralo dogoditi.

- Nazvat ću te - reče i poklopi slušalicu, te iziđe iz ureda kako bi vidjela o čemu se radi. Svi su se bili skupili oko monitora i isprva nije mogla vidjeti što gledaju. No netko se ubrzo pomaknuo i mogla je čuti i vidjeti vijesti koje su prekinule programe na svim televizijskim postajama. Predsjednik Armstrong je ustrijeljen i prenosi se helikopterom u Mornaričku bolnicu Bethesda u kritičnom stanju. - O moj Bože... o moj Bože... - prošapće Maddy. Gledajući prijenos bila je u stanju razmišljati samo o Prvoj dami. - Zgrabi kaput! - dovikne joj producent. - Čeka te helikopter na Nationalu. Snimatelj je već bio spreman i netko joj je dodao torbu i kaput i ona je potrčala prema dizalu. Na istim su vijestima rekli da je Prva dama s njim. Čim je sjela u automobil koji ju je trebao odvesti do Nationala, nazvala je ured. Producent je čekao njezin poziv. - Kako se to dogodilo? - upita brzo. - Još ne znaju. Neki je tip izašao iz gomile i pucao. Netko iz tajne službe je također pogođen, ali nitko još nije mrtav. - Još. To je bila ključna riječ. - Hoće li se izvući? - zatvorila je oči dok je slušala.

- Ni to još ne znamo. Ne izgleda dobro. Ima krvi posvuda po onome što sad pokazuju. Sve su prikazali na usporenoj snimci. Rukovao se sa skupinom koja je izgledala savršeno nevino, a pucao je tip koji se doimao najnevinije. Uhvatili su ga. U pritvoru je, ali još nisu otkrili njegovo ime. - Sranje.

- Budi u kontaktu. Saznaj sve što možeš. Razgovaraj s liječnicima, medicinskim sestrama, tajnom službom. S Prvom damom, ako ti dopuste da je vidiš. - Bile su prijateljice, a nikakva veza nije bila sveta u njihovu poslu, stoga je znala da očekuju da u potpunosti iskoristi svaku prigodu, bez obzira koliko neukusno bilo. - Poslali smo i ekipu s automobilom, ako ti bude potreban odmor. Ali želim da ti radiš na ovome. - Znam. Znam. -I ostavi slobodnu vezu za slučaj da te trebamo. - Čujemo se. - Upalila je radio u automobilu, ali ponavljali su vijesti idućih pet minuta. Na trenutak je bila neodlučna, ali onda je pozvala Billa kako bi mu rekla kamo ide. - Ne mogu dugo - brzo mu je objasnila. Moram osloboditi liniju. Jesi li čuo? - Upravo sam čuo na radiju. Moj Bože, ne mogu vjerovati.

- Kao da se ponavljao slučaj Kennedy, samo u mnogo gorem obliku. Ovo nije bila samo politika ili povijest Znala je. - Na putu sam za Bethesdu. Javit ću ti se. - Čuvaj se. - Nije bilo potrebe. Nije bila u opasnosti. No on je ipak to rekao, a nakon što 119


su prekinuli razgovor, gledao je kroz prozor u vrt i razmišljao o njoj. Sljedećih pet sati Maddyn je život bio prava ludnica.

U bolnici su ogradili prostor za novinare i postavili im aparate za kavu. Tajnik za odnose s medijima dolazio je svakih pola sata. A svi su pokušavali uhvatiti bilo kojeg člana bolničkog osoblja. No trenutačno nije bilo novosti i nije bilo priče.

Predsjednik je bio na operaciji od podne i u devetnaest sati još nije bio izašao iz operacijske dvorane. Metak je probio pluća i oštetio bubreg i slezenu. Rekonstrukcija je bila dugotrajna. Začudo, metak nije taknuo srce, ali došlo je do obilnog unutarnjeg krvarenja. Nitko nije vidio Prvu damu. Čekala ga je na intenzivnoj i pratila operaciju putem interne televizije. Nije se imalo više što reći sve dok operacija ne bude gotova i dok se ne obavi procjena njegova stanja. Liječnici su nagađali da će na operaciji biti do ponoći. Kao i Maddy. U predvorju je bilo više od sto fotografa, sjedili su na naslonjačima, stolicama, i na vlastitoj opremi, a neki su se ispružili u kutovima po podu. Uokolo se nalazilo mnoštvo čaša od stiropora i vrećica s brzom hranom, a nekolicina je novinara stajala vani i pušila. Izgledalo je poput ratnog područja. Maddy i snimatelj koji joj je bio dodijeljen smjestili su se u jednom kutu prostorije i razgovarali sa skupinom novinara koje su poznavali s drugih mreža i iz većih novina.

Za vijesti u sedamnaest snimila je prilog izvan bolnice, a u devetnaest su je snimili u predvorju. Elliott Noble bio je u postaji i samostalno vodio emisiju, te redovito komunicirao s njom. Uradila je još jedan prilog za vijesti u dvadeset tri sata, no nije se imalo bogzna što reći osim onoga što bi im službeno priopćili. Liječnici koji su se brinuli za Predsjednika bili su umjereno optimistični. Bila je gotovo ponoć kad ju je Jack nazvao na mobilni telefon. -Ne možeš li prikupiti nešto zanimljivije od toga, Mad? Zaboga, svi vrtimo istu dosadnu stvar. Jesi li pokušala kontaktirati Prvu damu?

- Čeka ga ispred operacijske dvorane. Jack. Nitko osim tajne službe i medicinskog osoblja ne može do nje.

-Pa navuci bijelu kutu, zaboga. - Uvijek ju je gurao da da više i da bude bolja. - Mislim da nitko ne zna više no što mi znamo. Trenutačno je sve u Božjim rukama. - Nije se još moglo znati hoće li preživjeti. Jim Armstrong nije bio mlad, a već je i prije bio ustrijeljen. No tada ga je metak samo okrznuo. - Pretpostavljam da ćeš ostati tamo noćas - reče Jack oštro. Bilo je to više naređenje nego pitanje, ali to je ionako namjeravala. - Želim biti ovdje ako se što dogodi. Održat će konferenciju za tisak nakon što izađe iz operacijske dvorane. Obećali su da će biti prisutan i jedan od kirurga.

- Nazovi me ako se što važno dogodi. Sada idem kući. - Još uvijek je bio u uredu, kao i većina zaposlenika. Bio je to dan bez kraja, a izgledalo je kao i da će noć biti duga. No dani što će uslijediti bit će još i gori ako se Predsjednik ne oporavi. Maddy se nadala zbog dobrobiti Prve dame da će sve biti u redu. Nisu ništa mogli učiniti do moliti se. Bio je u Božjim rukama, i rukama kirurga. Nakon što je Jack zvao, Maddy je još malo sjedila i ispijala kavu. Već je popila litre kave, a gotovo ništa nije jela cijeli dan. No bila je previše utučena zbog događaja da bi osjećala glad. Malo kasnije nazvala je Billa i dok je telefon zvonio, pitala se ne spava li već. Naposljetku se javio i laknulo joj je što se nije doimao pospano.

120


- Spavaš li? - upita. Odmah je prepoznao njezin glas i bilo mu je drago što ga je nazvala. Pratio je sva njena javljanja iz bolnice i držao je upaljen televizor u slučaju da bude još njenih priloga.

-Oprosti, bio sam pod tušem. Nadao sam se da ćeš me nazvati. Kako ide? -Ništa se posebno ne događa - reče ona umorno, ali sretna što razgovara s njim. - Samo sjedimo uokolo i čekamo. Ubrzo bi trebala završiti operacija. Stalno mislim na Phyllis. Maddy je znala koliko voli svoga supruga. Svi su to znali. Nije to tajila. Bili su u braku gotovo pedeset godina i Maddy nije mogla pomisliti da će im brak ovako završiti. - Pretpostavljam da je nisi vidjela? - zapita Bill, iako nije vidio Prvu damu niti na jednom kanalu. - Negdje je gore. Voljela bih da mogu do nje, ne zbog nas, već samo da joj kažem da mislimo na nju - odgovori Maddy. - Siguran sam da ona to zna. Bože, ovo je da se zapitaš kako se ovakve stvari događaju. Uza sve sigurnosne mjere, ipak se dogodi s vremena na vrijeme. Vidio sam usporenu snimku. Tip je samo istupio i opalio. Kako je ranjeni pripadnik tajne službe? - Operirali su ga poslijepodne i kažu da je stanje ozbiljno, ali stabilno. Imao je sreće. - Nadam se da će je i Jim imati - reče Bill. - Kako si ti? Mora da si iscrpljena.

- Skoro. Stojimo ovdje cijelo poslijepodne i čekamo da se nešto dogodi. - Oboje ih je to podsjetilo na Dallas i na Johna Kennedya. Bilo je to prije no što se ona rodila, ali vidjela je snimke, a on je bio na postdiplomskom studiju.

- Hoćeš li da ti donesem nešto za jelo? - upita je zabrinuto, a ona se nasmiješila na taj prijedlog. -Ovdje ima oko dvije tisuće krafni i sva brza hrana koja se može naći u Washingtonu. No hvala na ponudi. Opazila je skupinu liječnika koja se približavala mikrofonima i rekla mu da mora poći.

-Nazovi me ako se što dogodi. Ne brini što ćeš me probuditi. Ovdje sam ako me trebaš. Za razliku od Jacka koji se samo žalio da su im prilozi dosadni. Jedan od liječnika imao je kiruršku kapu, papirnate papuče povrh cipela i zelenu odoru i Maddy je ispravno pogodila da je upravo izašao iz operacijske dvorane. Stupio je na podij koji su podigli u predvorju. U istom trenu sve su ga ekipe okružile.

-Ne očekujte ništa dramatičnog - reče ozbiljna izraza lica, a sve su se kamere u prostoriji fokusirale na njega - ali imamo razloga za optimizam. Predsjednik je snažan, zdrav čovjek, a po našem mišljenju operacija je bila uspješna. Za sada smo učinili sve što je u našoj moći, obavještavat ćemo vas tijekom noći o njegovu stanju. Još uvijek je pod jakom narkozom, ali vraćao se svijesti kad sam ga ostavio. A gospođa Armstrong zamolila me da vam svima zahvalim. Rekla je da joj je jako žao - reče s umornim osmijehom - što morate ovdje prespavati. Voljela bi da ne morate. To je sve za sada - reče i napusti podij bez daljnjih komentara. Ranije im je rečeno da ne mogu postavljati pitanja. Rekao im je sve što liječnici znaju. Ostalo je bilo u Božjim rukama. Mobitel joj je zazvonio čim je liječnik otišao. Bio je Jack.

- Intervjuiraj ga. -Ne mogu, Jack. Već su nam rekli da neće pristati. Čovjek je bio na operaciji dvanaest sati i rekli su nam sve što znaju.

- Ma vraga su vam rekli. Serviraju vam priče za malu djecu. Koliko mi znamo, on je

121


mrtav. -Što predlažeš? Da se uvučem u Predsjednikovu sobu kroz otvor za ventilaciju? - Bila je umorna i iznervirana činjenicom što je bio tako nerazuman i zahtjevan. Svi su bili u istome loncu. Trebali su čekati službene obavijesti, a gnjaviti kirurge ne bi im mnogo značilo. -Nemoj me nasmijavati, Mad - reče Jack. - Želiš li uspavati gledatelje ili radiš za neku drugu mrežu? - Znaš što se događa ovdje. Svi dobivamo isto - reče ogorčeno. -To i želim reći. Nađi nešto drukčije. - Poklopio je slušalicu bez pozdrava, a reporter s konkurentske mreže joj se nasmiješio i suosjećajno slegnuo ramenima.

- I ja primam isto sranje od šefa redakcije. Ako su oni tako pametni, zašto oni ne dođu ovdje i ne učine to. -Moram zapamtiti da im to predložim - nasmiješi mu se Maddy. Smjestila se u stolicu i pokrila kaputom do sljedećih obavijesti za medije. Liječnički tim došao je u tri sata i oni koji su spavali probudili su se da čuju što im imaju reći. Stanje je još uvijek bilo nepromijenjeno. Predsjednik se još uvijek držao. Došao je k svijesti, još je bio u kritičnom stanju, a supruga je bila uz njega. Noć je bila duga i usprkos obavijesti u pet, nisu dobili neke značajnije informacije do sedam. Maddy je tada već bila budna i pila kavu. Spavala je oko tri sata s prekidima i bila je ukočena od noći provedene na stolici. Bilo je kao da je provela noć u zrakoplovnoj luci tijekom snježne oluje.

No, zato su vijesti u sedam bile malo bolje. Obavijestili su ih da se Predsjednik osjeća dobro i da ima jake bolove, ali nasmijao se supruzi i zahvalio naciji. Tim kirurga bio je vrlo zadovoljan razvojem događaja. Čak su se usudili reći da imaju razloga vjerovati da će se Izvući ukoliko ne dođe do komplikacija. Pola sata kasnije Bijela je kuća objavila identitet muškarca koji je pucao. Nazivali su ga "osumnjičenim", iako je pola zemlje vidjelo snimke kako puca u Predsjednika. CIA je vjerovala da je on dio urote kojoj je bio cilj ubojstvo Predsjednika. Sin osumnjičenoga ubijen je toga ljeta u Iraku i on je smatrao da je Predsjednik odgovoran. Nije bio dotad kažnjavan, nikada nije bio nasilan niti je imao psihičkih smetnji, ali izgubio je jedinca u ratu koji nije razumio i za koji nije mario i otada je bio utučen. Nalazio se u pritvoru i pod strogim nadzorom. Ostatak obitelji bio je šokiran. Supruga mu je navodno imala napadaj histerije. Sve do tada bio je poštovani član zajednice i prilično uspješan računovođa. Cijela je priča rastužila Maddy. Poslala je poruku Phyllis Armstrong putem jedne od tajnica, samo da bi joj dala do znanja da je tamo i da se moli za nju. Bila je iznenađena kada je nekoliko sati kasnije dobila poruku. Na brzinu je bilo napisano "Hvala ti, Maddy Bolje mu je, hvala Bogu. S ljubavlju, Phyllis." Maddy je bila strahovito dirnuta što je našla vremena i napisala joj poruku. Maddy se pojavila na televiziji u podne s posljednjim novostima. Predsjednik se odmarao, iako je još uvijek bio u kritičnom stanju, ali su se nadali da će uskoro biti izvan opasnosti.

- Ako mi uskoro ne nabaviš nešto zanimljivije - reče joj Jack kada ju je nazvao poslije emisije - poslat ću Elliotta da to učini. -Ako on može doznati nešto što nitko od nas ne može, onda ga pošalji - reče iscrpljeno. Konačno je jednom bila preumorna da bi je dirnule Jackove prijetnje i osude. - Dosađuješ mi do iznemoglosti - optužio ju je.

122


- Zapela sam s onim što nam daju, Jack. Nitko drugi ne dobiva ništa bolje. - No to ga nije zaustavilo da je naziva svakih nekoliko sati i žali se. A kada ju je Bill nazvao u trinaest sati, laknulo joj je što ga čuje. - Kada si posljednji put jela? - upita iskreno zabrinut - Ne sjećam se - nasmijala se. - Tako sam umorna da nisam ni gladna.

Nije se ponudio da dođe, već se jednostavno pojavio dvadeset minuta kasnije sa sendvičem, voćem i sokovima. Kada se pojavio, probijajući se kroz more novinara u predvorju sve dok je nije pronašao, izgledao je kao spasitelj iz Crvenog križa. Prisilio ju je da sjedne i jede dok ju je on gledao. - Ne mogu vjerovati da si ovo učinio - široko mu se osmjehnula. - Nisam ni bila svjesna da umirem od gladi. Hvala ti, Bill. -Tako se osjećam korisnim. - Bio je očaran koliko je ljudi bilo tamo, novinara, snimatelja, tehničara, producenata, svi su miljeli bolničkim predvorjem. Prelijevali su se i na ulicu gdje su TV-kombiji bili kaotično parkirani. Izgledalo je kao područje zahvaćeno katastrofom, a to je u biti i bilo. Bio je zadovoljan što je pojela cijeli sendvič. - Koliko dugo ćeš morati ostati ovdje?

- Dok se on ne izvuče ili mi ne padnemo, što se prije dogodi. Jack prijeti da će poslati Elliotta da me zamijeni jer su moji izvještaji tako dosadni. No ne mogu ništa učiniti. - I čim je to rekla, tajnik za medije je izašao na podij. Svi su ustali i žurno krenuli prema naprijed i Maddy je morala otići s njima.

Ovaj put su im rekli da će oporavak dugo potrajati i biti bolan i mučan, i tajnik je predložio da neki od njih mogu poći kućama te da ih kolege dođu zamijeniti. Predsjednik se dobro oporavljao. Nije došlo do komplikacija i imali su razloga vjerovati da će se nastaviti uspješno oporavljati. - Možemo li ga vidjeti? - netko poviče. - Ne još nekoliko dana - odgovori tajnik. - A što je s gospođom Armstrong? Možemo li s njom razgovarati?

- Ne još. Nije napuštala supruga ni za tren i ostat će ovdje dok se on ne oporavi. Upravo spava, kao i on. Možda biste se i vi trebali naspavati - reče tajnik prvi put se osmjehnuvši u posljednja dvadeset četiri sata. A onda je otišao i obećao vratiti za nekoliko sati. Maddy je isključila mikrofon i pogledala Billa. Bila je toliko umorna da je jedva gledala. - Što ćeš sada? - upitao ju je. - Dala bih desnu ruku da mogu ići kući istuširati se, ali Jack bi me vjerojatno ubio da odem. -Ne može li poslati nekoga da te zamijeni? - Činilo se neljudskim da ostane. -Mogao bi, ali mislim da neće. Ne još. Jack me želi ovdje. No ja ne činim ništa što bilo tko drugi ne bi mogao. Čuo si što nam daju. Sve je već pripremljeno. Govore nam ono što žele da znamo, ali ako govore istinu čini se da mu je dobro. - Ne vjeruješ im? - Bill je bio iznenađen njenim skepticizmom, no to je bio njen posao da nanjuši nelogičnosti u njihovim pričama. Bila je dobra u tome i zato ju je Jack želio ondje.

- Vjerujem - reče - no iskreno rečeno mogao bi biti i mrtav. - Bilo je grozno to što je rekla, ali zasigurno je bilo moguće. - Mislim da o tome ne bi lagali, osim ako ne moraju zbog nacionalne sigurnosti. U ovom slučaju mislim da su prilično iskreni. Barem se nadam. -I ja - reče Bill sa žarom.

123


Ostao je s njom još pola sata, potom je otišao. A u petnaest sati Jack ju je napokon pustio da ode kući presvući se i da se vrati u studio za vijesti u sedamnaest Jedva je imala vremena to obaviti i znala je da neće imati vremena da malo odspava. Već joj je rekao da se nakon drugih vijesti vrati u bolnicu. 1 nakon što je otišla kući, presvukla se u tamnoplavo odijelo, jer je znala da će tako odjevena moći odspavati na ležaljkama koje su u bolnici postavili za novinare, 1 gotovo je teturala kad je došla na frizuru i šminku. Elliott Noble bio je tamo i pogledao je s divljenjem. -Ne znam kako uspijevaš, Maddy. Da sam ja bio u bolnici posljednjih dvadeset sedam sati, nosili bi me na nosilima. Izvrsno si obavila posao. - lako njezin suprug nije tako mislio. No bila je dirnuta komplimentom i znala je da ga je zaslužila. - Vjerojatno sam navikla na to. Radim to već dugo. - Osjećali su se više kao kolege i malo ga je više zavoljela. Barem je jednom bio pošten prema njoj. -Što misliš, kako je Predsjednik uistinu? - upita je Elliott ispod glasa.

- Mislim da nam ovaj put govore istinu - odgovori ona. Nekako je uz njegovu pomoć izgurala vijesti u sedamnaest i devetnaest i trideset, te je bila u bolnici u dvadeset i petnaest, baš kako joj je Jack rekao. Svratio je da je vidi između dviju emisija, izgledao je svjež i odmoren, i dao joj novu porciju zapovijedi, kritika i uputa. Nije ju ni pitao je li umorna. Nije mario. Ovo je bila kriza i ona je morala raditi. No nikada ga nije iznevjerila. Iako joj on to nije priznavao, svi ostali jesu. Kada se vratila u bolnicu, bila je jedna od rijetkih veterana prve noći. Većina drugih mreža zamijenila je svoje ekipe novima, a ona je imala novog snimatelja i tehničara. A začudo, netko se sažalio nad njom i donio joj bolnička kolica u hodnik kako bi mogla odspavati između dva izvješća za medije. Kada je to rekla Billu na telefon, on ju je zamolio da ih svakako upotrijebi. - Razboljet ćeš se ako ne odspavaš malo - reče joj. - Jesi li večerala? - Jela sam između dvije emisijo, u uredu. -Nešto hranjivo, nadam se. Ona se nasmijala na te njegove riječi; morao je još mnogo toga naučiti o njezinu poslu. - Da, zdravu hranu. Pizzu i krafne. Standardne porcije za novinare. Imala bih krizu da to ne jedem. Pravu hranu jedem samo na svečanim večerama.

- Želiš li da ti donesem nešto? - ponudio se, a u glasu mu se osjetila nada, ali ona je bila preumorna da bi se vidjela s njim. -Mislim da ću se baciti na kolica i pokušati odspavati nekoliko sati. No svejedno ti hvala. Nazvat ću te ujutro, osim ako se nešto važno ne dogodi.

No ništa se nije dogodilo. Noć je bila mirna, a ona je ujutro otišla kući istuširati se i promijeniti odjeću. Na kraju je u bolnici provela pet dana, a posljednjeg dana napokon je vidjela Phyllis na nekoliko minuta. Prva dama ju je pozvala i razgovarale su na hodniku ispred Predsjednikove sobe, okružene tajnom službom. Predsjednika su strogo čuvali. Iako je napadač bio u pritvoru, nisu htjeli riskirati. A Maddy je pretpostavljala da su osjećali krivicu što nisu spriječili pucnjavu.

-Kako se držite? - upita Maddy Prvu damu, iskreno zabrinuta. Izgledala je staro, a preko hlača i veste nosila je bolničku kutu. No nasmiješila se na Maddyno pitanje. -Bolje nego ti, vjerojatno. Odlično se brinu za nas. Jadan Jim se prilično slabo osjeća, ali bolje mu je. Sve ovo je malo grubo za naše godine.

- Tako mi je žao što se sve to dogodilo - reče Maddy sa suosjećanjem. - Cijeli se tjedan 124


brinem za vas. Svi se brinu za njega, ali nisam bila sigurna kako ste vi. -Priličan je to šok, najblaže rečeno. Ali borimo se. Nadam se da ćete svi ubrzo moći poći kućama. - Ja idem večeras.

Tajnik za odnose s medijima najavio je da Predsjednik nije više u kritičnom stanju. Svi su u predvorju bili veseli zbog te vijesti. Većina ih je tamo bila danima i toliko im je laknulo da su neki plakali. Jedino je Maddy bila tamo od početka. I svi su joj se zbog toga divili.

Kad je te večeri stigla kući, Jack je bio tamo i gledao je konkurentske stanice. Pogledao ju je, ali se nije digao iz naslonjača kako bi je pozdravio. Nije joj bio ni zahvalan za ono što mu je dala u posljednjih pet dana. Svoj život, svoju dušu, svoj duh. I nije joj rekao da im je gledanost najviša od svih postaja, iako je to čula od producenta. Čak je uspjela napraviti i reportažu o desetinama ljudi koji su morali biti premješteni u druge bolnice kako bi se oslobodio kat za Predsjednika, njegovo bolničko osoblje i službu sigurnosti. I nitko se nije bunio zbog toga što ih premještaju. Bili su sretni što mogu nešto učiniti za njega i rečeno im je da će im boravak u drugim bolnicama platiti Bijela kuća. Nitko od njih nije bio u kritičnom stanju. Svi su se oporavljali, tako da nisu bili u opasnosti prilikom premještanja. - Grozno izgledaš, Mad - bilo je sve što joj je Jack rekao, a to je bila istina. Izgledala je iscrpljeno, no još je uvijek dobro izgledala na televiziji. Lice joj je bilo ispijeno i blijedo, a oko očiju nazirali su joj se tamni krugovi. - Zašto si cijelo vrijeme tako ljut na mene? - nije joj bilo jasno. Priznala je da je u posljednjih nekoliko mjeseci učinila neke stvari koje su ga uznemirile. Od uvodnika, preko veze s Lizzie, do razgovora s Billom. No njen je pravi zločin bio da je bila sve manje pod njegovim nadzorom i zbog toga ju je mrzio. Dr. Flowers ju je upozorila na to. Rekla je da neće to lijepo primiti, i imala je pravo. Bila mu je to prijetnja. No kad je pomislila da je mrzi, prisjetila se i nečega što joj je Janet Mc- Cutchins rekla četiri mjeseca ranije. Tada joj je Janet rekla da je suprug mrzi. Maddy to nije htjela vjerovati. Ali sada je vjerovala kad je u pitanju bio Jack. On se zasigurno tako ponašao. -Imam razloga biti ljut na tebe - reče on hladno. - U posljednjih nekoliko mjeseci izdala si me na sve moguće načine, Mad. Imaš sreće što ti nisam još dao otkaz. - Ono još ju je trebalo preplašiti i navesti je da osjeća kako on to može svakog trena učiniti. I mogao je. Ali ona se u biti osjećala tjeskobno. Bilo mu se tako teško suprotstaviti i potom trpjeti posljedice. No u posljednje vrijeme osjećala je da to mora činiti. Otkako je pronašla Lizzie i upoznala Billa, promijenila se. Osjećala je kao da je, osim kćeri, pronašla i sebe. I bilo je očito da se Jacku to nije svidjelo. Te večeri kada su otišli u krevet, nije joj se obraćao, a sljedećega jutra bio je potpuno hladan prema njoj. Tih je dana Jack bio stroži no ikad te ju je ili kritizirao ili je bio hladan prema njoj. Nije joj imao što lijepoga reći, a ona nije toliko ni marila. Utješila bi se svaki put kada bi razgovarala s Billom. I jedne večeri, kada je Jack bio izašao, opet je otišla kod Billa na večeru. Ovaj puta pripremio joj je odrezak, jer je mislio da još uvijek naporno radi, te joj treba hranjivih sastojaka. No najhranjivija je bila njegova privrženost i očita pažnja kojom ju je obasipao. Neko su vrijeme razgovarali o Predsjedniku. Već je dva tjedna bio u bolnici i za nekoliko je dana trebao poći kući. Maddy i još nekolicini novinara iz elitne skupine bilo je dopušteno da ga nakratko intervjuiraju. Doimao se mršavo i ispijeno. No bio je izvrsno raspoložen i zahvalio je svima na odanosti i ljubaznosti. A ona je intervjuirala i Phyllis koja je isto tako bila vrlo zahvalna. Bila su to izvanredna dva tjedna i Maddy je držala da su dobro pokrivali događaje i

125


zadovoljili gledatelje, iako Jack nije tako mislio. Ona je čak zadobila i poštovanje svoga kolege Elliotta Noblea. Držao je da je izvanredna novinarka, kao i svi na postaji.

Nakon što su poslije večere sjedili u kuhinji, Bill ju je gledao sa smiješkom, prepun nježnosti i divljenja. -A čime ćeš se sada zabaviti? - Nije se svaki dan događalo da Predsjednika ustrijele, a u usporedbi s tim sve se činilo nezanimljivim. - Smislit ću nešto. Moram naći stan za Lizzie. - Bio je početak studenoga. - Još imam mjesec dana vremena.

-Možda ja mogu pogledati neke stanove s tobom. - Sada kad je završio knjigu, bio je manje zaposlen no prije. I razmišljao je o tome da ponovno počne predavati. Imao je ponude s Yalea i Harvarda. Maddy je bila sretna zbog njega, ali je znala da bi bila tužna ako on ode iz Washingtona. Bio joj je jedini prijatelj. - No to neće biti do sljedećeg rujna - utješio ju je. - Mislio sam pokušati napisati još jednu knjigu. Ovaj put možda neki roman. - Bila je uzbuđena zbog njega, no istovremeno je imala osjećaj da ne vlada svojim životom. Bila je sve svjesnija koliko je Jack zlostavlja, no nije ništa poduzimala. Bill je nije silio. Dr. Flowers je rekla da će poduzeti nešto kada sama bude spremna i možda će joj trebati godine da se suoči s njim. Bill se gotovo predao, iako se i dalje brinuo za nju. Barem je ona dva tjedna dok je izvještavala iz bolnice bila podalje od Jacka, prezaposlena da bi se suočila s njim, iako je on stalno vikao na nju preko mobitela. Bill je uvijek osjetio u njenom glasu kada bi je Jack nazvao. Za sve je uvijek ona bila kriva. - Što radiš za Dan zahvalnosti? - upita je Bill na kraju večere. - Ništa posebno. Obično odemo u Virginiju i mirno provedemo blagdan. Nemamo obitelji. Ponekad odemo do susjeda. A što je s tobom, Bill? - Mi svake godine idemo u Vermont. - Znala je da će mu ove godine biti teško. Bit će mu to prvi Dan zahvalnosti bez supruge i strepio je zbog toga. Znala je to iz njihova razgovora. -Voljela bih da mogu pozvati Lizzie, ali ne mogu. Večerat će s najdražom skrbničkom obitelji. Izgleda da joj to odgovara. - Maddy je ipak bila razočarana što neće zajedno provesti njihov prvi Dan zahvalnosti, no nisu imale izbora.

- A što je s tobom? Hoćeš li ti biti dobro? - upita je on zabrinuto. -Mislim da hoću. - No više nije bila tako sigurna. Razgovarala je s dr. Flowers o tome, a ona ju je preklinjala da ode na skupne razgovore zlostavljanih žena. Maddy joj je obećala da hoće. Počinjali su odmah nakon praznika. Maddy je vidjela Billa uoči Dana zahvalnosti, dan prije nego što su otišli svako na svoju stranu i oboje nisu bili dobro raspoloženi. On zbog supruge, a ona zato jer je morala ići s Jackom, a njihov je odnos bio tako napet. Gotovo se osjećao elektricitet u zraku. A Jack ju je motrio poput sokola. Nije joj više vjerovao. Nije ju ponovno uhvatio s Billom i Bill je više nije nazivao, osim na mobitel. Uglavnom je čekao da ga ona nazove. Nipošto joj nije htio stvarati dodatne neprilike. Toga dana našli su se u njegovoj kući. Spravio joj je čaj, a ona mu je donijela kutiju keksa i tako su sjedili u njegovoj udobnoj kuhinji i čavrljali. Vani je bilo hladno. Rekao joj je kako već sniježi u Vermontu i da je s djecom i unučadi planirao ići na skijanje. Ostala je s njim koliko je god mogla, a onda se morala vratiti u ured. - Čuvaj se, Maddy - reče on blago, očiju punih osjećaja koje nije mogao izraziti. Oboje su znali da to ne bi bilo ispravno. Nitko od njih nije nikada učinio nešto što bi kasnije požalio, iz poštovanja koje su imali jedno prema drugome. Nisu govorili o onome što osjećaju. Samo je

126


s dr Flowers raspravljala o tome što prema njemu osjeća. Imali su čudnu vezu, a ipak je znala da oboje računaju na nju. Bili su poput preživjelih s potonulog broda koji su se sreli na uzburkanoj pučini. Držala se za njega prije no što je otišla, a on ju je držao kao što bi otac držao dijete, čvrstim rukama i srcem punim ljubavi, i nije ništa tražio od nje. - Nedostajat ćeš mi - jednostavno joj reče. Znali su da neće moći razgovarati tijekom blagdana. Jack bi bio sumnjičav kad bi je Bill nazvao na mobitel. A ona se nije usudila nazvati njega. -Nazvat ću te ako iziđe na jahanje, ili tako nešto. Nemoj biti odveć tužan - reče zabrinuta za njega. Znala je koliko će mu teško biti slaviti ovaj Dan zahvalnosti bez Margaret. No on sada nije razmišljao o svojoj supruzi, samo o Maddy. -Siguran sam da će biti teško, ali bit će dobro vidjeti djecu. - A onda, bez razmišljanja, poljubio ju je u čelo i držao je neko vrijeme u zagrljaju. Kada su se rastali toga poslijepodneva, oboje su bili tužni zbog onoga što su nekad imali i što više nikada neće moći imati. I odlazeći, Maddy je bila zahvalna što makar imaju jedno drugo. Sve što je mogla učiniti bilo je zahvaliti Bogu na njemu.

127


18.

Vrijeme blagdana provedeno s Jackom u Virginiji proteklo je u mučnoj i napetoj atmosferi. Većinu vremena nije bio raspoložen i često se zaključavao u radnu sobu i od tamo kriomice telefonirao. A ovaj put, znala je, nije mogao biti Predsjednik, jer se on još uvijek oporavljao, a potpredsjednik je vodio državu. A Jack nije nikada bio blizak s njim. Bio je povezan s Jimom Armstrongom i ni s kim drugim.

Jednom kada je podigla slušalicu kako bi nazvala Billa, jer je mislila da je Jack izašao, čula je kako razgovara s nekom ženom. Odmah je spustila slušalicu i nije prisluškivala razgovor. No počela je sumnjati. Tako je brzo objasnio fotografiju s onom ženom u restoranu Annabel u Londonu, ali se u posljednjih mjesec dana bio udaljio od nje i rijetko su vodili ljubav. Na neki je način to bilo olakšanje, ali ju je isto tako i čudilo. Cijelog bračnog života u seksu je bio nezasitan. A sada se doimao nezainteresiran za nju, osim kada joj se žalio ili je optuživao za nešto što je navodno ona napravila.

Uspjela je nazvati Lizzie za Dan zahvalnosti, a Billa večer poslije kada je Jack otišao razgovarati s jednim od susjeda u vezi s konjem. Bill joj je rekao da je teško podnio blagdan, ali da je skijanje bilo super S djecom je pripremio puricu. A Maddy i Jack su pojeli puricu u mrtvačkoj tišini. Kada je pokušala razgovarati s njim o napetosti među njima, on ju je presjekao i rekao joj da si je ona to umislila, no znala je da nije. Nije bila nikad tako nesretna, osim u vrijeme kad ju je Bobby Joe zlostavljao. Na neki način ovo nije bilo drukčije, bilo je samo suptilnije. No bilo je bolno, zbunjujuće i tužno. Laknulo joj je kada su napokon sjeli u zrakoplov i zaputili se kući, a Jack joj je sumnjičavo dobacio;

- Jesi li iz nekog posebnog razloga tako sretna što se vraćamo kući? - Ne, samo jedva čekam da se vratim na posao - reče zavaravši ga. Nije željela raspravljati s njim, a on je upravo to tražio. - Čeka li te netko u Washingtonu, Mad? - upita je bezobrazno, a Maddy ga samo pogleda, očajna. - Ne postoji nitko, Jack. Nadam se da to znaš.

- Nisam siguran što znam o tebi. No mogao bih saznati kad bih htio - reče, no ona nije odgovorila. Nije imalo smisla upuštati se u to, najbolje je bilo šutjeti. Sljedećeg dana nakon posla, otišla je na sastanak skupine zlostavljanih žena kako je i obećala dr. Flowers. Zaista nije željela ići. Doimalo joj se depresivno, a Jacku je rekla da mora ići na jedan sastanak u vezi s Odborom. Nije bila sigurna da joj je povjerovao, no nije ju izazivao i imao je svojih planova. Rekao joj je da se poslovno sastaje s nekim ljudima. Maddy se ponovno osjetila utučenom dok je ulazila u zgradu gdje se održavao sastanak skupine. Bila je to ruševna zgrada u zloglasnoj četvrti i bila je sigurna da će biti puno očajnih, cmizdravih žena. Nije bila raspoložena, no iznenadila se kada je vidjela kakve žene dolaze, u trapericama, u odijelima, neke mlade, neke stare, neke lijepe, a druge obične i neprivlačne. Bile su šarena skupina, ali većina njih bila je inteligentna i zanimljiva, a neke su bile i vrlo živahne. Kada je voditeljica skupine ušla i sjela, oči su joj bile pune topline kada je pogledala Maddy.

- Upotrebljavamo samo osobna imena - objasnila je. -I ako se prepoznamo, to ne raspravljamo. Ne pozdravljamo se ako se susretnemo na ulici. Ne govorimo nikome koga

128


smo vidjele i što smo čule. Ono što se ovdje kaže ne izlazi iz ove prostorije. Važno je da se ovdje osjećamo sigurne.

Maddy joj kimne glavom i povjeruje. Sjele su na otrcane stolice i predstavile se imenom, a mnoge su se znale sa prijašnjih susreta ove skupine. Obično je bilo oko dvadeset žena, nekad više, nekad manje, objasnila je voditeljica. Sastajale su se dvaput tjedno i Maddy je mogla dolaziti koliko je puta željela. Pristup je bio slobodan. U uglu prostorije bila je posuda s kavom, a netko je donio i kekse. I jedna po jedna počele su govoriti, pričale su što rade, što im se događa u životu, što ih brine ili čemu se raduju, ili što ih plaši. Neke su bile u strašnoj situaciji, neke su napustile muževe koji su ih zlostavljali, neke su bile heteroseksualne, neke homoseksualne, a neke su imale i djecu, no zajedničko im je bilo to što ih je netko zlostavljao. Većina je njih izgleda imala i nasilničke obitelji u djetinjstvu, no neke nisu. Neke su imale naizgled savršen život, sve dok nisu srele muškarca ili ženu koji su ih počeli zlostavljati. I dok ih je slušala, Maddy se opustila kako nije godinama. Ono što je čula bilo joj je tako blisko, tako stvarno, tako poznato, da je osjećala kao da je skinula oklop i udahnula svježi zrak Osjećala se kao da je stigla kući i da su ove žene njene sestre. I gotovo sve što su opisale doimalo se poput veze koju je ona proživjela, ne samo s Bobbyjem Joeom, već i s Jackom. Dok ih je slušala bilo joj je kao da čuje vlastiti glas i vlastitu priču, i sad je bila posve sigurna da ju je Jack zlostavljao od prvoga dana kada su se sreli. Svu tu moć, sav taj šarm, sve te prijetnje, sav taj nadzor, sve te darove, sve te uvrede, sva ta poniženja i svu bol, sve su to one već bile iskusile. A on je bio klasičan primjer zlostavljača, tako da se zastidjela što to ranije nije uvidjela. No čak i kada ga je dr. Flowers opisala na sastanku Odbora, nije joj bilo toliko jasno kao što joj je postalo sada. I odjednom nije više osjećala stid ili nelagodu. Osjetila je olakšanje i jedino što je mogla sebi predbaciti bilo je to što je prihvaćala svu krivnju koju je svaljivao na nju i što je dopustila samoj sebi da se osjeća krivom. Pričala im je o svom životu s njim i stvarima koje joj je činio i koje joj je govorio, o riječima koje je upotrebljavao, tonu, optužbama, reakciji na Lizzie, i sve su kimale glavom i suosjećale, te je uvjeravale da ima izbora. Samo je o njoj ovisilo što će učiniti u vezi sa svime. -Tako se bojim - prošaptala je, dok su joj se niz lice slijevale suze. - Što će mi se dogoditi ako ga napustim?... Što ako ne budem mogla bez njega? - No nitko se nije nasmijao na te riječi ili joj rekao da je glupa što tako osjeća. I one su sve bile uplašene, a neke od njih imale su i dobar razlog. Jednoj od njih suprug je bio u zatvoru jer ju je pokušao ubiti i ona je umirala od straha što će se dogoditi kada izađe za godinu dana. Mnoge od njih muževi su fizički zlostavljali, kao što je nju Bobby Joe. Neke su napustile svoj život, lijepe kuće, dvije od njih čak su napustile i djecu, ali osjećale su da moraju to učiniti žele li se spasiti prije no što ih muževi ubiju. Znale su da to nije pohvalno, ali pobjegle su kako god su znale. A druge su se još uvijek borile i nisu ni bile sigurne mogu li to učiniti, poput Maddy. Ali nakon razgovora s njima, jedino je zasigurno znala da je u opasnosti svaki sat, svake minute što je s njim. Odjednom je shvatila što su joj Bill i dr. Flowers, čak i Greg, govorili. Sve do tada nije ih mogla jasno čuti. No sada je napokon to mogla. -Što misliš da ćeš sada učiniti, Maddy? - pitala ju je jedna od žena. -Ne znam - reče iskreno - tako sam prestrašena, bojim se da će on vidjeti što mi je u glavi ili čuti što razmišljam.

-Jedino će jasno čuti kada budeš zalupila vratima i kada budeš potrčala koliko te noge nose. Neće ništa čuti sve dok to ne napraviš - reče joj jedna žena bez zuba i s rijetkom kosom. Bez obzira kako je izgledala i koliko je oštro zvučala, Maddy se svidjela. Sada je znala da će je ove žene spasiti. Znala je i da se sama mora spasiti, ali bila joj je potrebna njihova

129


pomoć. Iako nije znala razlog, jasno ih je čula. Osjećala se kao nova osoba kad je otišla, ali su je isto tako upozorili da se problemi neće riješiti čarolijom. Bez obzira koliko se dobro osjećala zbog zajedničkog iskustva koje su dijelile, i što se sama mogla osvjedočiti u neke stvari, ona je još uvijek sama morala sve odraditi i neće joj biti lako. I to je znala.

- Odreći se zlostavljanja, isto je kao odreći se droge -rekla joj je jedna žena bez ustezanja. - To je najteža stvar koju ćeš ikada učiniti, zato jer ti je poznata. Naviknuta si. Više ni ne primjećuješ da se događa. Misliš da je to jedini način na koji te netko može voljeti. Maddy je već prije to čula, no još je uvijek mrzila te riječi. Ali sada je shvatila da je to istina. Samo nije znala što mora učiniti u vezi s tim, osim da dolazi na sastanke. -Ispočetka ne očekuj mnogo od sebe - rekla joj je jedna od žena - no nemoj se ni zadržavati na "samo još jednom", samo još jedan pokušaj... jer bi to zaista mogao biti posljednji. Čak i tipovi koji ne dižu ruku mogu ponekad poludjeti. On je loša osoba, Maddy, mnogo gora no što misliš, i mogao bi te ubiti. Vjerojatno i želi, ali nema hrabrosti. Izvuci guzicu prije no što bude prekasno. On te ne voli. Ne mari za tebe, ne na način na koji bi ti željela., on ti iskazuje ljubav tako što ti nanosi bol. On to želi i to će činiti. Neće se nikada promijeniti. Samo će se pogoršati. I što tebi bude bolje, on će biti gori. U velikoj si opasnosti. Zahvalila im je svima prije no što je otišla i na putu do kuće bila je zamišljena, razmišljala je o svemu što su govorile. Vjerovala im je. Znala je da je sve istina. A isto je tako znala da zbog nekog ludog razloga želi da joj Jack prestane nanositi bol i da je počne voljeti. Željela mu je pokazati kako mu dio nje želi sve objasniti, tako da prestane raditi stvari koje su je povređivale. Ali isto je tako sada spoznala da on nikada neće prestati. Samo će joj sve više i više nanositi boli. I čak ako je mislila da ga voli, morala ga je napustiti. Bilo je to pitanje preživljavanja. Nazvala je Billa iz automobila prije no što je stigla kući i rekla mu kako je bilo. Zvučao je kao da mu je laknulo zbog nje. Samo se molio da su joj dale snagu koja joj je potrebna i da će nešto poduzeti. I kao da je Jack nešto osjetio kada je stigla kući. Čudno ju je pogledao i upitao gdje je bila, a ona mu je ponovila da je bila na jednom sastanku u vezi s radom Odbora. Čak je i riskirala i rekla mu je da je to bila skupina zlostavljanih žena koju su željeli provjeriti, te da je bilo vrlo zanimljivo. No tek ga je to razljutilo. - To mora da je bila skupina bolesnih, sjebanih žena. Ne mogu vjerovati da očekuju od tebe da se susrećeš s takvim ljudima. - Otvorila je usta želeći ih braniti, a onda je zašutjela. Sada je znala da je i to može dovesti u opasnost A više nije željela riskirati. Toliko je naučila. - Zašto izjedaš tako samozadovoljno? - optužio ju je, a ona se trudila da izgleda što je moguće nezainteresirani- je i nevino i nije se htjela osjećati tjeskobno zbog njega. Vježbala je ono što su je te večeri naučili na sastanku. -U biti je bilo prilično dosadno - reče lukavo - no obećala sam Phyllis da ću to učiniti. Pažljivo ju je pro- motrio, a onda kimnuo glavom. Doimao se zadovoljan njenim odgovorom. Napokon je odgovor bio točan. A te večeri, nakon dugo vremena, vodio je ljubav s njom i ponovno je bio grub kao da ju je želio podsjetiti na svoju moć. I bez obzira što joj on govorio, on ju je još uvijek nadzirao, i uvijek će to činiti. No kao i dosad, nije mu ništa rekla. Poslije je otišla u kupaonicu i istuširala se, ali ni voda ni sapun nisu ga mogli isprati s nje. Otišla je potiho natrag u krevet i laknulo joj je kada je čula da 130


spava. Ujutro se rano probudila i bila je u kuhinji kada je on sišao i činilo se da je između njih sve po starom. No sada se ona osjećala poput zatvorenika koji grebe po zidovima i potiho kopa tunel prema slobodi, bez obzira koliko će mu vremena trebati. - Što je s tobom? - povikao je na nju dok mu je pružala kavu. - Čudno se ponašaš. Molila se da joj ne pročita misli. Bila je gotovo sigurna da je sposoban za to, ali nije željela u to povjerovati. No kada ga je čula, znala je da je već drukčiji i da je i sama ta promjena dovodi u opasnost - Mislim da ću dobiti gripu ili tako nešto.

- Uzmi vitamina C. Ne želim ti tražiti zamjenu ako se razboliš. To je vraška gnjavaža. - To čak nije ni bio njegov posao, ali barem je povjerovao njenoj priči da joj nije dobro. Slušajući njegov ton glasa, shvatila je kako je u zadnje vrijeme stalno bezobrazan prema njoj. -Bit ću dobro. Mogu raditi bez obzira na to. - Kimnuo je glavom i uzeo novine, a Maddy je zurila u The Wall Street Journal. Jedino se mogla moliti da on ne shvati o čemu ona razmišlja. No s malo sreće, neće. Morala je napraviti plan, znala je, i pobjeći prije nego što je uništi. Jer jedno je sada sigurno znala da je mržnja, za koju je otprije sumnjala da on osjeća prema njoj, istinita i mnogo gora no što je pretpostavljala.

131


19.

U prosincu je zavladala uobičajena gužva. Zabave, sastanci, planovi za praznike. Svako je veleposlanstvo priređivalo koktel zabavu, večeru ili ples i gdje god su mogli uključivali su svoje narodne običaje. Bio je to dio čari življenja u Washingtonu i Maddy je uvijek u tome uživala. U ranim danima njihova braka obožavala je odlaziti na zabave s Jackom, no posljednjih mjeseci, kako se pojačavala napetost između njih, mrzila je izlaziti s njim. Uvijek je bio ljubomoran kad bi je vidio s drugim muškarcima, a kasnije bi je optuživao za nedolično ponašanje. Njihovi izlasci postali su stresni, i ove se godine nije radovala Božiću. Ono što je ove godine zaista željela bilo je da uključi Lizzie u ove praznike, ali kako joj je Jack zabranio ikakve kontakte s njom, Maddy je znala da to nije moguće. Ili se morala suočiti se s njim i zaratiti, ili odustati od nauma. S Jackom nije bilo nagodbe. Moralo je biti kako on kaže ili nikako. Bila je zatečena saznanjem da to prije nije nikada uočila, jednako tako nije bila svjesna toga koliko je omalovažavao njezine ideje i potrebe i tjerao je da se osjeća ili glupom ili krivom zbog toga. Bilo je to nešto što je godinama bez pogovora prihvaćala. Sada nije bila ni sigurna kako je došlo do promjene, no posljednjih mjeseci, kada je shvatila u kojoj mjeri je on ne poštuje, imala je potrebu boriti se protiv osjećaja ugnjetavanja.

Bez obzira što je bila u njegovoj nemilosti, još uvijek je duboko u duši znala da ga voli. I to je samo po sebi bilo zastrašujuće, jer je zbog toga bila ranjiva. Znala je da ne može čekati da ta ljubav prestane. Ljubav nije imala veze s tim. Iako ga je voljela i na neki način trebala, znala je da mora otići. I to je neprestano trebala imati na uma Isto je tako znala da ako pokuša bilo kome to objasniti, da je nitko ne bi razumio, osim onih koji su to prošli. Bilo kome drugome njeni konfliktni osjećaji i krivnja izgledali bi kao manija. Čak i Bill, iako se toliko brinuo zbog nje, nije ju u biti razumio. Pomoglo mu je jedino to što je na Odboru nešto naučio o suptilnim i ne-tako-suptilnim oblicima nasilja nad ženama. 1 ono što je Jack radio bilo je odista teško nazivati "nasiljem", no to je bio oblik nasilničkog ponašanja. Gledajući izvana, on ju je dobro plaćao, spasio je, dao joj sigurnost, lijepu kuću, farmu, zrakoplov koji je mogla upotrebljavati kad je željela, predivnu odjeću, nakit i bunde, odmor na jugu Francuske. Kako bi ga itko normalan mogao nazivati zlostavljačem? No Maddy i ljudi koji su vidjeli njihovu vezu pod povećalom, znali su i predobro kakvo se zlo tu skriva. Svi su znakovi bolesti bili prisutni, pomno skriveni ispod zamki. Ali sat za satom, dan za danom, minutu za minutom, Maddy je osjećala kako je prožima njegov otrov. Živjela je u stalnom strahu. U posljednje je vrijeme ponekad osjećala da je Bill malo iznerviran njenim ponašanjem. Znala je što on želi od nje, premda nije znala zašto, ali želio je da se izvuče i pronađe sigurnost I teško mu je bilo gledati je kako posrće i pada, napreduje, pa se povlači, jasno uočava, a onda se proždire zbog krivnje sve dok je ova ne paralizira i ne zaslijepi. Još uvijek su svakodnevno razgovarali telefonom i pazili su koliko će puta zajedno ručati. Uvijek je postojala opasnost da će je netko vidjeti kako odlazi kod njega kući, pa pretpostaviti nešto što ne bi bilo samo netočno, već i pogubno za nju. Uvijek su bili na oprezu, čak i kad su bili sami. Posljednje što je Bill želio bilo je natovariti joj dodatne probleme. Imala ih je dovoljno i bez toga. Predsjednik se do tada već bio vratio u Ovalni ured. Radio je polovicu dana, govorio je da se lako zamara, ali kada ga je Maddy vidjela na maloj zakusci izgledao je mnogo bolje i snažnije. Phyllis je izgledala kao da je prošla nekoliko ratišta, no svaki put kada bi pogledala supruga sva bi se ozarila. Maddy joj je zavidjela na tome. Nije mogla ni zamisliti kako je to.

132


Bila je toliko naviknula na napetost u svom braku da je bilo teško zamisliti život bez toga. A u posljednje vrijeme sve više.

Jack nikada nije bio stroži prema njoj kao u posljednje vrijeme, brže je reagirao na svaku njenu riječ 1 neprestano ju je optuživao za nedolično ponašanje. Bilo je kao da čeka dan i noć, na poslu ili kod kuće, da je zaskoči, kao lav spreman da napadne svoj plijen, a ona je znala kako opasan može biti. Uništavao ju je onim što joj je govorio, a još više načinom na koji je to činio. No ipak, ponekad bi se još uvijek uhvatila u razmišljanju kako je šarmantan, pametan i zgodan. Najviše je željela naučiti kako ga mrziti, a ne samo bojati ga se. Sada, nakon razgovora sa zlostavljanim ženama, bilo joj je mnogo jasnije što je pokreće i što radi. I znala je da je na neki suptilan, nevidljivi način, ovisna o njemu.

Jednog je dana, sredinom prosinca, pričala Billu o tome. Sutradan se održavala božićna zabava na postaji 1 ona joj se nije radovala. Jackove posljednje optužbe da koketira s Elliottom pred gledateljstvom, eskalirale su do te mjere da ju je nekoliko puta optužio da spava s njim. Bila je sigurna da je znao kako to nije istina, ali govorio je to samo da je uznemiri. A čak je to spomenuo i producentu, što ju je navelo da pomisli da su Elliottovi dani na mreži odbrojani. Mislila ga je upozoriti, ali kada je to spomenula Gregu u telefonskom razgovoru, rekao joj je da to ne čini. To bi joj stvorilo samo još više problema, a to je bilo upravo ono što je Jack želio. - Samo želi da se grozno osjećaš, Mad - reče

joj Greg iskreno. Bio je zadovoljan u New Yorku, govorio je i o vjenčanju sa svojom novom djevojkom, no ona mu je predložila da pričeka. U posljednje vrijeme nije imala visoko mišljenje o braku.

I kada je u četvrtak poslijepodne sjedila u Billovoj kuhinji, osjećala se strašno umornom i razočaranom. Nije se radovala Božiću ove godine i pokušavala je smisliti način kako otići do Memphisa da vidi Lizzie ili je dovede u Washington bez Jackova znanja. Napokon je našla mali stan za nju. Bio je veseo i svijetao, a Maddy ga je dala prebojati. Čekom je platila predujam i bila je sigurna da će moći plaćati stanarinu bez Jackova znanja. - Mrzim mu lagati - reče Maddy potiho dok je ručala s Billom. Kupio je kavijar i uživali su u rijetkim, ugodnim zajedničkim trenucima. - Ali to je jedini način na koji mogu učiniti nešto što želim i što mi je potrebno. Tako je nerazuman što se tiče Lizzie i zabranio mi je da je viđam. - A u čemu nije bio nerazuman, pomisli Bill, ali nije joj ništa rekao. Bio je manje razgovorljiv no inače i ona se zapitala da li ga nešto muči. Znala je da mu je u vrijeme blagdana uvijek bilo teško. A i Margaretin rođendan bio je ovog tjedna. - Jesi li dobro? - upita ga dok mu je pružala tost s kavijarom na koji je iscijedila malo limuna. -Ne znam. U ovo doba godine uvijek sam nostalgičan. Pogotovo ove godine. Teško je ne osvrnuti se unazad, s vremena na vrijeme, umjesto da gledam naprijed. Maddy je mislila da mu je u zadnje vrijeme bolje.

Još uvijek je često pričao o supnizi, ali činilo se da se manje okrivljuje za ono što se dogodilo. On i Maddy su često 0 tome pričali i neprestano mu je govorila da si mora oprostiti, ali bilo je lakše to reći no učiniti. Imala je dojam da se uspio pomiriti s činjenicama kad je dovršio knjigu. No tuga zbog gubitka još je uvijek visjela nad njim.

-Blagdani su teški - složi se Maddy. - Ali ti ćeš barem biti sa svojom djecom. - Ponovno su odlazili u Vermont, a ona i Jack u Virginiju, i znala je da će to biti mnogo manje zabavno od njegova provoda. Bill je s djecom planirao staromodni Božić. Jack je mrzio blagdane i osim što je kupio nekoliko skupih poklona za nju, za ostalo nije baš mnogo mario. Svake je godine kao dijete bio razočaran na Božić i kao odrastao odbijao ga je slaviti.

133


Bill ju je iznenadio kada je rekao: -Volio bih da mogu Božić provesti s tobom, Maddy. - Tužno joj se osmjehnuo kada je to rekao. Bio je to nemoguć san, ali vrlo sladak. - Moja djeca bi voljela da si s nama. -Kao i Lizzie - reče ona. Već je bila kupila predivne božićne darove za nju, a kupila je i nekoliko sitnica za Billa. Stalno je nalazila neke slatke male darove koji su je podsjećali na njega, CD-e, topli šal koji je bio kao stvoren za njega i kolekciju starih knjiga za koje se nadala da će mu se svidjeti. Ništa nije bilo veliko i skupocjeno, ali sve vrlo osobno, znakovi prijateljstva koje su oboje cijenili. Čuvala ih je za dan uoči njegova odlaska za Vermont i nadala se da će moći ručati zajedno prije no što oboje odu iz grada, sve do poslije Nove godine. Nasmiješila mu se i pojeli su ostatak kavijara. Kupio je i paštetu, sir i francuski kruh, te bocu crnog vina. Priredio joj je vrlo elegantan piknik, odmor od napetosti svijeta u kojem je živjela. -Ponekad se pitam zašto me trpiš. Samo se žalim i cvilim zbog Jacka i znam da se tebi čini kao da ništa ne poduzimam. Vjerojatno je ponekad teško biti samo po strani i promatrati. Kako me podnosiš? - Odgovor je jednostavan - uzvratio joj je smiješkom i onda joj oduzeo dah odgovorom: Volim te. - Na trenutak je zastala dok je shvatila što je mislio. Mislio je na isti način kao što bi ona to rekla Lizzie, kao zaštitnik i prijatelj, ne kao što bi žena rekla muškarcu ili obratno. Barem je ona tako shvatila.

-I ja tebe volim, Bill - reče blago. - Najbolji si mi prijatelj na svijetu. - Ono što su imali nadmašilo je i njeno prijateljstvo s Gregom, koji je započeo vlastiti život - Ti si mi poput obitelji, kao stariji brat. No kad je već izrekao, nije se imao namjere povlačiti. Stajao je vrlo blizu nje i položio joj ruku na rame. -Nisam tako mislio, Maddy - reče jasno. - Mislim u dubljem smislu, kao muškarac. Volim te - ponovio je dok je ona zurila u njega ne znajući što da odgovori. I to je razumio i pokušao joj olakšati, ali bilo mu je drago što je to napokon izrekao. Dugo se već spremao, nakon šest mjeseci velike intimnosti. Sada je on već bio dijelom njezine svakodnevnice i želio je biti još i više.

-Ne trebaš odgovoriti ako ne želiš. Ne očekujem ništa od tebe. Mislim da sam posljednjih šest mjeseci čekao da promijeniš svoj život da poduzmeš nešto u vezi s Jackom. Ali razumijem kako ti je to teško. Čak nisam ni siguran da ćeš ikada uspjeti. Mislim da prihvaćam to, ali ne želim čekati dok se odlučiš, ako se ikada odlučiš, da ti kažem da te volim. Život je kratak, a ljubav je nešto posebno. - Oborilo ju je to što je govorio. -I ti si vrlo poseban - reče ona nježno i nagne se prema njemu kako bi ga poljubila u obraz, ali on je malo pomaknuo glavu i nije znala kako se sve dogodilo, je li to ona napravila ili on, ali sljedeće čega je bila svjesna bilo je to da se ljube iz dubine duše i strasno. Kad su se odvojili, pogledala ga je začuđeno. - Kako se ovo dogodilo? - Mislim da se naslućivalo duže vremena - reče on i zagrli je, zabrinut da ju je uznemirio. - Jesi li dobro? - pogledao ju je, a ona je kimnula i naslonila glavu na njega. Bio je mnogo viši od nje i ona se osjećala sigurno i sretno u njegovim rukama kao nikada dosad. Ovo je bilo nešto posve drukčije, a ta je novina bila i predivna i zastrašujuća.

- Mislim da jesam - reče ona i pogleda ga pokušavajući razjasniti osjećaje. A onda ju je ponovno poljubio i ona se nije odupirala. Naprotiv, sada je shvatila da je upravo to željela. Ali time se obistinilo ono što je Jack govorio za nju. Nije ga nikada varala, nikada gledala 134


druge muškarce i sada je shvatila da je zaljubljena u Billa i nije znala što učiniti. Sjeli su za kuhinjski stol, držali su se za ruke i gledali se. Odjednom se potpuno novi svijet otvorio između njih. Otvorio je vrata pokraj kojih su oboje bili stajali i Maddy nije nikada zamišljala kakav se veličanstveni pogled nalazi iza njih. -Ovo je pravi božićni dar - reče ona sramežljivo, a on joj se široko osmjehne. - Da, stvarno, Maddy, nije li? Ali ne želim da se osjećaš pod pritiskom. Nisam ovo planirao. Nisam očekivao ništa od tebe. A ne želim da osjećaš krivnju zbog ovoga. - Dobro ju je poznavao. Ponekad joj je i samo disanje donosilo osjećaj krivnje, a ovo je bilo mnogo više. Ovo je bio život. - Kako bih se trebala osjećati? Udana sam, Bill. Činim sve za što me i optužuje, a prije to nije bilo točno. Sada jest., ili bi moglo biti... - Ovisi kako ćemo se nositi s time, a ja predlažem da nastavimo vrlo polako. - Iako je Sada želio sve ubrzati. Ali znao je da ne može zbog poštovanja prema njoj. - Želim te usrećiti, a ne zagorčati život.

Ali sigurno ga je činio još složenijim. Ovo ju je prisililo da promotri svoju vezu s Jackom na način koji je prije izbjegavala. Njihovim prvim poljupcem poput izbačene strijele našla se u potpuno drukčijoj situaciju. -Što ću učiniti? - upita Billa, ali i samu sebe. Bila je udana za muškarca koji se grozno odnosio prema njoj, no usprkos tomu imala je osjećaj odanosti prema njemu ili je ona to tako definirala. - Učinit ćeš ono što je ispravno za tebe. Ja sam veliki dečko, mogu se nositi s tim. No, što god odlučila u vezi sa mnom, u vezi s nama, i dalje stoji da nešto moraš učiniti u vezi s Jackom. Ne možeš se vječno skrivati od toga, Maddy. - Nadao se da će joj njegova ljubav, i to što ona sada za nju zna, dati snage da pobjegne. Na neki je način, iako ona nije voljela tako razmišljati, on bio njezina karta za slobodu. Ali odlučila je da se ne posluži njime. Osjećala je, ako ona to bude željela, da on može biti njena budućnost Billa Alexandera nije se moglo olako shvaćati. Zatim su nastavili čavrljati, jeli su sir i pili vino, a on je zbijao šale na račun njihove situacije. Rekao joj je, iako to nije odmah shvatio, da se zaljubio u nju od početka.

-Mislim da sam se i ja odmah zaljubila - priznala mu je - ali bilo me strah suočiti se s time. Nije mi se činilo ispravnim, zbog Jacka. - Ni sada nije bilo ispravno, ali bilo je jače od nje ili od oboje. - Jack mi nikada neće ovo oprostiti, znaš -reče nesretna. - Nikada neće povjerovati da se ovo nije događalo od početka. Reći će cijelome svijetu da sam ga varala. -Ako ga napustiš, vjerojatno će to ionako govoriti. - A Bill se sada molio više no ikada da ona to učini, za oboje. Osjećao se kao da mu je čaroban leptir sletio na dlan, a on se bojao uhvatiti ga ili dodirnuti. Samo mu se želio diviti i voljeti ga. - Mislim da će govoriti dosta ružne stvari kada ga se oslobodiš, bez obzira na mene. Neće ti zahvaljivati na tome, Maddy. Prvi je puta rekao "kada" umjesto "ako" i oboje su to primijetili. - Istina je da on tebe treba više no što ti trebaš njega. Ti ga trebaš kako bi ti ispunio tvoje snove o sigurnosti i braku. A on te treba kao hranu za svoju bolest, da zadovolji svoju žeđ za krvlju. I zlostavljači trebaju žrtvu. Nije mu odgovorila već je razmišljala o tome što je rekao, a onda mu potiho kimne glavom. Bilo je već prošlo petnaest sati kada ga je nevoljko napustila. Željela je ostati s njim i

135


dugo su se ljubili prije nego je otišla. Sada je njihova veza dobila novu dimenziju. Vrata su se otvorila i više se ne mogu zatvoriti, a nijedno od njih to nije ni željelo.

- Čuvaj se - došapnuo joj je. - Budi oprezna. -Hoću. -I dok ju je držao, nasmijala mu se. - Volim te... i hvala ti na kavijaru... i na poljupcima... -U bilo koje doba - nasmijao joj se i ostao je stajati na vratima i mahao joj dok se ona nije odvezla. Oboje su imali o čemu razmišljati. Pogotovo Maddy.

Odmah je osjetila nervozu kada joj je tajnica rekla da ju je Jack zvao dva puta u posljednjih sat vremena. Sjela je za stol, duboko udahnula i pozvala ga na interfon, te se odjednom prestrašila da ju je netko vidio ispred Billove kuće. Ruke su joj se tresle kada se on javio. - Gdje si, dovraga, bila?

- U božićnoj kupovini - reče brzo. Laž joj je došla tako lako da se sama iznenadila svojoj spremnosti da ga zavara. Ali zasigurno mu nije mogla reći gdje je bila ili što je radila. Iako je o tome razmišljala na putu u ured, pitala se bi li bilo ispravno reći mu istinu da je bila očajno nesretna s njim i da je zaljubljena u nekoga drugog. No znala je da bi mu to samo bio povod za zlostavljanje. Osim ako ga ne bi odmah napustila, a znala je da za to još nije bila spremna. U ovom slučaju, iskrenost nije bila najbolje rješenje, ili ne još. - Zvao sam te da ti kažem da se večeras moram naći s predsjednikom Armstrongom. To ju je iznenadilo jer joj se činilo da Predsjednikovo zdravstveno stanje nije još takvo da bi mogao sazivati sastanke, no nije ga ispitivala. Tako je bilo lakše. I odmah je zaključila da je sumnjičava prema njemu samo zato što se ona sama nedolično ponaša. Mrzila je tako razmišljati, ali znala je da bez obzira na njene osjećaje prema njemu, ono što čini s Billom ne dolikuje udanoj ženi koliko joj god načet i nevaljao brak bio. - U redu - odgovori mu. - Moram kupiti još neke stvari kada se budem vraćala s posla. - Htjela je kupiti papira za zamotavanje i nekoliko manjih darova za tajnicu i asistenta koje im je željela dati na božićnoj zabavi, iako im je već bila kupila Cartier satove. - Trebaš li nešto? - upita ga pokušavajući biti ljubazna da se iskupi za svoje prijestupe. - Zašto si tako dobre volje? - upita on sumnjičavo,

a ona se ispričala Božićem. Rekao joj je da ga ne čeka, da će sastanak potrajati, što joj je bilo još sumnjivije. No nije mu ništa rekla. Snimila je obje emisije kao da je lebdjela u zraku i dva puta je nazvala Billa, prije i nakon emisija. - Jako me usrećuješ. -I plašiš, htjela je dodati, ali nije. Nisu govorili o tome što će učiniti, već su uživali u trenutku. Rekla mu je da će nakon posla svratiti u obližnji trgovački centar kako bi kupila neke sitnice. A pošto Jacka neće biti, on joj je rekao da će je nazvati kada se vrati. A ni on nije povjerovao da se njezin suprug sastaje s Predsjednikom. Phyllis im je oboma bila rekla, prije nekoliko dana na Odboru, da je Jim potpuno iscrpljen već do poslijepodneva, te da odlazi na spavanje u devetnaest sati. - Možda Jack spava s njim - našalila se Maddy neuobičajeno dobro raspoložena

- To bi bio pravi obrat - Bill se nasmije, pa si naposljetku obećaše kako će kasnije razgovarati. Maddy je otišla s posla u jednom od automobila TV- mreže, jer je Jack uzeo njihov automobil s vozačem. Bila je sretna što je sama. Tako je imala vremena razmišljati i sanjariti 136


o Billu. Parkirala je ispred trgovačkog centra i ušla u papirnicu da kupi mašne, ljepljive trake i papir za zamotavanje božićnih darova.

Trgovina je bila prepuna žena s rasplakanom djecom, muškaraca koji nisu znali što bi kupili i ostalih kupaca u uobičajenoj pretprazničkoj kupovini. Nije bilo čudno što je gužva bila veća no obično. A obližnja trgovina dječjih igračaka imala je Djeda Božićnjaka i ljudi su stajali u redu pred trgovinom sve do parkirališta. Maddy je oraspoložio i sam pogled na sve to. Osjećao se duh Božića i odjednom, zahvaljujući Billu, ona je počela u tome uživati. Imala je oko desetak rola crvenog papira u rukama i kolica puna parfema, traka, čokoladnih Djeda Božićnjaka i malih božićnih ukrasa, kada je začula neobičan zvuk negdje iznad sebe. Bio je tako glasan da ju je isprva začudio i vidjela je kako se i drugi zaustavljaju i gledaju i nitko nije znao što se događa. Začuo se glasan bum!, a potom zvuk kao slap, kao zid tekuće vode. Nije nikoga mogla čuti. Glazba je utihnula i začuli su se krikovi, a cijeli je trgovački centar zaronio u tamu. I prije no što je imala vremena uplašiti se, ili čak otvoriti usta, vidjela je kako se cijeli strop urušava iza nje. I Maddyn se cijeli svijet odjednom zacrnio, a sve je oko nje nestalo.

137


20.

Kad se Maddy probudila imala je osjećaj kao da joj cijela zgrada počiva na prsima. Otvorila je oči koje su je boljele i bile pune prašine, ali nije mogla ništa vidjeti, a oko nje se širio čudan miris prašine i vatre. Bila je svjesna da joj je toplo i da osjeća težinu po cijelome tijelu, a onda je shvatila da je nešto palo na nju. Pokušala se pomaknuti i isprva je pomislila da ne može. Mogla je micati stopalima, ali nešto joj je pritiskalo noge, a i gornji joj je dio tijela bio pritisnut No malo po malo, kako se pokušavala osloboditi, pomicala je stvari koje su pale na nju. Nije uopće bila svjesna da joj je trebalo gotovo sat vremena da se toliko oslobodi da može sjediti u skučenom prostoru u kojem je bila zatočena. Dok se oslobađala, oko nje je vladala tišina. No nedugo zatim, začula je jauke i povike, i ljude kako se u daljini dozivaju. A kada je sjela, bila je sigurna da negdje čuje malo dijete kako plače. Nije imala predodžbu što se dogodilo ni gdje se točno nalazi.

A na parkiralištu, daleko od mjesta gdje je ona ležala, automobili su bili dignuti u zrak, kao i pročelja nekoliko obližnjih zgrada. Posvuda su bila vatrogasna kola, a ljudi su trčali uokolo i vikali. Ranjeni su trčali prema parkiralištu, dok su ranjenu djecu stavljali na nosila i odvozili prema ambulantnim kolima. Izgledalo je poput poprišta snimanja nekog filma, a ljudi koji su razgovarali s policijom i vatrogascima govorili su da se cijela zgrada urušila u trenu. Zapravo, četiri trgovine trgovačkog centra bile su u potpunosti uništene, a ispred papirnice u kojoj je bila Maddy nalazio se veliki krater Krater je izgledao poput goleme razjapljene rupe na mjestu gdje se trenutak prije nalazio veliki kamion. Eksplozija je bila tako silovita da su popucala stakla na zgradama udaljenim i do pet blokova. I dok su pristizale novinske ekipe, iz trgovine igračaka iznijeli su Djeda Božićnjaka pokrivena ceradom. Ubijen je na mjestu, zajedno s više od polovice djece koja su ga čekala. Tragedija je bila takvih razmjera da njene posljedice još nitko nije uspio shvatiti. Duboko unutar trgovačkog centra, Maddy je sjedila skvrčena i pokušavala smisliti kako se izvući iz krhotina koje su je okruživale. Pokušala je grepsti, gurati, uhvatiti nešto, ali isprva ništa nije mogla pomaći i od panike je počela teško disati. A onda je u tami začula glas vrlo blizu sebe. - Upomoć, upomoć... čuje li me netko? - Glas se doimao slabim, ali bilo je utješno znati da je netko blizu nje. -Čujem. Gdje ste? - Uokolo je bilo toliko prašine da je Maddy jedva disala. No okrenula se u pravcu iz kojega je dolazio glas, dok je u tišini pažljivo osluškivala. - Ne znam. Ne vidim - odgovori joj glas. Bili su utonuli u potpunu tamu.

- Znate li što se dogodilo? -Mislim da se zgrada srušila na nas... Udarila sam glavom... Mislim da krvarim... - Bio je to ženski glas i Maddy se učinilo da ponovno čuje dijete. Drugo nije ništa čula, tu i tamo neki glas... krik... slušala je čuju li se sirene, nadala se pomoći, no ništa nije čula. Blokovi betona sprečavali su ih da čuju kaos koji se vani zbivao ili spasilačka vozila koja su jurila prema njima iz svih dijelova grada. Pozvane su spasilačke službe i iz Virginije i Marylanda. Nitko još nije znao ništa, osim da je došlo do eksplozije, te da je bilo mnogo povrijeđenih i poginulih. -Je li to vaše dijete? - upita Maddy, jer je ponovno začula plač. - Da... - odvrati slabašni glas. - Ima dva mjeseca. Zove se Andy. - Činilo se kao da djevojka 138


plače. Što bi i Maddy najradije učinila da nije još uvijek bila u šoku. - Je li ozlijeđen?

- Ne znam... Ne vidim ga. - Zatim je zajecala, a Maddy je na trenutak zatvorila oči pokušavajući razmisliti. Nešto se strašno moralo dogoditi da se cijela zgrada uruši, ali još uvijek nije mogla shvatiti što.

- Možete li se micati? - upita Maddy. Razgovor s djevojkom pomagao joj je da zadrži prisebnost Pokušala je ponovno pomicati krš oko sebe i nešto iza njenih leđa, što joj se činilo poput velikog kamena, pomaknulo se, ali samo nekoliko centimetara, a nalazilo se u smjeru suprotnom od onoga otkuda je dolazio glas. -Ne mogu se uopće micati - odgovori glas - nešto mi je na rukama i nogama... i ne mogu dohvatiti dijete. - Poslat će pomoć, znate. -I dok je Maddy to govorila, obje su postale svjesne prigušenih glasova u daljini, ali nisu mogle znati jesu li to spasioci ili žrtve. A onda, dok je Maddy pokušavala smisliti što dalje, sjetila se da joj je mobitel u torbici. Ako ga bude mogla naći, moći će pozvati pomoć ili će ih možda lakše pronaći. Bila je to suluda pomisao, ali ju je zaokupila dok je tapkala uokolo i nailazila samo na zemlju, kamenje i komadiće odlomljena betona. Sada je već stekla bolji osjećaj prostora oko sebe i ponovno je pokušala pomaknuti zidove svoje privremene ćelije. Na jednoj je strani uspjela pomaknuti neke ploče za tridesetak centimetara i tako si povećati prostor sa zrakom. - Pokušavam doći do vas - reče hrabreći djevojku, a onda je na trenutak nastupila tišina koja ju je prestrašila. - Jeste li dobro?... Čujete li me? - Nastupila je duga stanka, a onda se ponovno začuo glas. - Mislim da sam spavala. - Nemojte spavati. Pokušajte ostati budni - reče joj Maddy oštro i dalje pokušavajući nešto smisliti. Još je uvijek i sama bila u šoku i čim bi se pomaknula, osjetila bi nesnosnu glavobolju. - Razgovarajte sa mnom... kako se zovete? -Anne. - Bok, Anne. Ja sam Maddy. Koliko imaš godina?

- Šesnaest. - Ja imam trideset četiri. Novinar sam... na televiziji... - Ponovno nije bilo odgovora. Probudi se, Anne... kako je Andy? - Ne znam. - Tiho je plakao, pa je Maddy znala da je živ, ali djevojka se doimala sve slabijom. Sam Bog je znao koliko je teško ozlijeđena, ili kada će ih netko pronaći.

I dok se Maddy borila unutar svoje male špilje, vani su vatrogasna kola pristizala iz svih dijelova grada. Dvije su trgovine gorjele, četiri su se urušile, a unakažena tijela odnosili su s mjesta eksplozije; neka su bila neprepoznatijiva. Posvuda su se mogle vidjeti ruke, noge i glave. Svi koji su se mogli micati sklanjali su se, dok su one koji to nisu mogli odnosili u ambulantna kola. Pokušavali su raščistiti područje za spasilačke službe i volontere. Pozvana je Nacionalna spasilačka služba i Hitna pomoć i oni su organizirali ekipe, dok su u međuvremenu počeli pristizati i buldožeri. No statika preostalog dijela zgrade bila je previše ugrožena da bi se oni upotrijebili i bilo je previše žrtava da bi ih se dovodilo u opasnost upotrebom strojeva koji bi mogli stvoriti još veći problem. Na mjestu nesreće nalazilo se već na desetine novinarskih ekipa i televizijski programi diljem zemlje bili su prekinuti kako bi se obavijestila nacija o najvećoj nesreći u povijesti zemlje od podmetanja bombe u Oklahoma Cityju 1995. godine. Već je bilo više od sto žrtava i nije se moglo procijeniti koliko bi ih još moglo biti. Djevojčicu bez ruke već su bile snimile

139


sve TV- ekipe. Identitet joj se još nije znao i nitko se od rodbine još nije javio. No bilo je na desetine ljudi poput nje. Ranjenih, omamljenih, mrtvih i umirućih koje su izvlačili iz ruševina.

Bill je u miru gledao televiziju kada su prve vijesti prekinule program, a on se zaprepašteno uspravio. Maddy mu je rekla da će ići tamo nakon posla i odmah je odjurio do telefona i nazvao je. Nije bilo odgovora. Nazvao ju je zatim na mobitel, ali automat ga je obavijestio da pretplatnik trenutačno nije dostupan. I dok je nastavio gledati vijesti, obuzimala ga je panika. Gotovo je pozvao postaju kako bi doznao znaju li oni gdje se ona nalazi, ali nije se usudio. Postojala je mogućnost da je na mjestu događaja, da i sama izvještava, te je pričekao da ga ona nazove. Znao je da hoće kad bude imala vremena i ako nije zatočena negdje pod tim ruševinama. Sad nije mogao ništa drugo do moliti se da je to nije zadesilo, a nije bio u stanju razmišljati ni o čemu drugom doli o trenutku kada je prvi puta shvatio da su Margaret oteli maskirani muškarci sa strojnicama. I Jack je bio svjestan situacije. Njegov je mobitel zazvonio trenutak nakon eksplozije i s nevjericom je pogledao ženu s kojom se nalazio. Ovo nije bila večer kakvu je planirao. Pomno je sve organizirao, kao i uvijek, i bio je iznerviran zato što ga ometaju.

-Pronađite Maddy i recite joj da odvuče svoju guzicu tamo. Trebala je već biti kod kuće zapovjedio je i zatim spustio slušalicu. Već su dvije ekipe bile na mjestu događaja, a treća je bila na putu, rekao mu je producent A lijepa plavuša s kojom je bio u Ritz Carltonu upitala ga je što se dogodilo.

- Neki je glupan dignuo u zrak trgovački centar - reče i uključi televiziju. I oboje su sjedili i zurili u ono što su vidjeli. Bila je to scena potpuna uništenja i kaosa. - Isuse - izusti on kroz zube. Nisu shvaćali razmjere nesreće dok je nisu vidjeli. Neko su vrijeme sjedili u tišini, a onda je on uzeo mobitel i nazvao postaju. - Jeste li je pronašli? - proderao se u slušalicu. Bila je to vraški dobra priča, ali čak su i njemu, naviknutom na slične stvari, suze navirale na oči. A do njega je djevojka koju je upoznao prije tjedan dana tiho plakala. Vatrogasac je upravo iznio mrtvo dijete i majku. -Pokušavamo, Jack - reče mu iscrpljeni producent - Još nije kod kuće, a mobitel joj je isključen.

-Dovraga, rekao sam joj da to nikada ne čini. Pokušavajte i dalje, pojavit će se. -I kada je poklopio telefon, čudna mu je misao proletjela glavom, ali odmah ju je odbacio. Rekla je da će ići kupiti papir za zamotavanje i neke sitnice, ali inače nije voljela trgovačke centre i uvijek je kupovala u Georgetownu. Nije bilo razloga da bude tamo. -Čuješ li me, Anne? - Maddyn se glas probijao kroz beton, ali trebalo joj je duže vremena kako bi izmamila odgovor.

- Da... čujem... - i dok je odgovarala, začule su i drugi glas, muški, koji je dopirao iz Maddyne blizine. - Tko je tamo? - glasno upita snažan glas. Čovjek je rekao da je pomaknuo neko kamenje i jednu gredu i dugo puzao dok je došao do njih, ali da nije imao pojma kamo ide ili gdje se nalazi.

- Ja se zovem Maddy - odgovori ona - i ovdje je djevojka po imenu Anne... ona nije sa mnom, ali mogu je čuti. Mislim da je ozlijeđena i ima dijete. - A što je s vama? Kako ste vi? Imala je glavobolju, ali to nije imalo smisla govoriti ma - Ja sam dobro. Možete li pomaknuti ovo oko mene?

140


- Nastavite govoriti i pokušat ću. Nadala se da je krupan i snažan. Dovoljno snažan da može pomaknuti planine, ako treba. - Kako se vi zovete?

- Mike. I nemojte se brinuti, gospođo. Dižem dvjesto kilograma na prsa. Izvući ću vas u tren oka. - No mogla je čuti kako se napinje dok je nastavljao razgovarati s njom, a Anne se ponovno isključila iz razgovora. Maddy ju je dozivala, a dijete je plakalo vrlo glasno.

-Izgovaraj s djetetom, Anne. Ako te čuje, možda neće biti toliko uplašeno. - Preumorna sam - reče Anne slabašno, dok je Maddy nastavila pričati s Mikeom koji kao da je bio nekoliko centimetara bliže. - Znate li što se dogodilo? - upita ga Maddy.

- Nemam pojma. Kupovao sam pjenu za brijanje i prokleti se krov urušio na mene. Htio sam dovesti i djecu, drago mi je što nisam. Je li netko bio s vama? -Ne, bila sam sama - odgovori Maddy dok je nanovo pokušavala prstima razgrnuti zemlju i kamenje, no uspjela je samo polomiti nokte i ozlijediti prste. Ništa se nije micalo. - Pokušat ću kopati u drugome smjeru - reče on naposljetku, a Maddy osjeti kako je preplavljuje val panike. Pomisao da će je napustiti prijateljski glas izazvao je u njoj osjećaj napuštenosti kakav do tada nije osjetila. No netko je morao poći po pomoć i ako se netko od njih mogao izvući, i ostali će biti spašeni. -U redu - reče ona. - Sretno. Kada izađete - pazila je da kaže "kada", a ne "ako" - recite mojoj TV-ekipi da sam ovdje, ja sam novinarka. Imam osjećaj da su tamo negdje vani. - Vratit ću se po vas - reče on jasno. I nekoliko trenutaka kasnije glas mu je nestao, a drugi glasovi se nisu čuli. Ostavljena je u mraku, sama sa svojom samoćom, Anne i rasplakanim djetetom. I nastavila je nadati se da će naći mobitel, koji joj ionako ne bi mnogo značio. Ne bi im ni mogla reći gdje se nalaze. Samo gdje su bile. Ali pretpostavljala je da ih je eksplozija mogla odbaciti vrlo daleko. Ni po čemu nije mogla raspoznati gdje bi se sada mogle nalaziti. I dok je Bill nastavio gledati vijesti, osjećao je kako ga obuzima panika. Nazvao ju je desetak puta i dobio samo njenu automatsku sekretaricu, a mobitel joj je još uvijek bio isključen. Naposljetku je, očajan, nazvao postaju. -Tko je to? - upitao je nervozno producent, iznenađen što je poziv prošao centralu. - Maddyn prijatelj. Zabrinut sam zbog nje. Izvještava li ona s mjesta nesreće? Nastala je stanka i producent mu je odlučio iskreno odgovoriti.

-Ni mi je ne možemo naći. Njezin je mobitel isključen, a nije ni kod kuće. Mogla je otići na mjesto događaja sama, ali nitko je nije vidio. No tamo je mnogo ljudi. Pojavit će se, kao i uvijek - utješio ga je producent Rafe Thompson. - Ne sliči na nju da tek tako nestane - zabrinuto naglasi Bill producentu, a Rafe se zapitao kako je muškarac pri telefonu to mogao znati, no bilo je očito da je zabrinut Mnogo više no Jack. Jack je samo vikao na njih da je već jednom pronađu. A producent je mogao zamisliti što je Jack radio kada ga je nazvao. Ženski je glas hihotao u pozadini kada je odgovorio na prvi poziv. -Ne znam što da vam kažem. Vjerojatno će ubrzo nazvati. Možda je u kinu ili tako negdje. - No Bill je znao da nije, a činjenica što ga nije nazvala da mu kaže da je sve u redu još ga je više uspaničila. Još je deset minuta hodao svojom dnevnom sobom, gledao televiziju i naposljetku više nije mogao izdržati. Pokupio je jaknu i ključeve automobila i izašao. Nije ni

141


znao hoće li se moći približiti mjestu događaja, ali morao je pokušati. Nije znao zašto, no morao je biti tamo. Možda je uspije pronaći. Bila su već prošla dvadeset dva sata kada je Bill jurio prema mjestu nesreće, sat i pol nakon što je eksplozija uništila dva bloka zgrada, ubila, prema posljednjim podacima, stotinu tri čovjeka, i ranila na desetine drugih. A to je bio samo početak.

Kada je stigao, trebalo mu je dvadeset minuta da prođe pored kola i ruševina, a na mjestu događaja je bilo toliko dobrovoljaca da ga nitko nije pitao za propusnicu ili ispravu, već su ga samo propustili. I tako je stajao na ulazu trgovine igračaka sa suzama u očima i molio se da je pronađe među okupljenim mnoštvom.

Ubrzo mu je netko pružio kacigu i upitao može li mu pomoći iznositi krš. Slijedio ih je unutra i bilo je toliko strašno samo stajati tamo, da se nadao da je Maddy bilo gdje drugdje samo ne ovdje, te da je samo zaboravila uključiti mobitel. A unutar svoje špilje, Maddy je mislila na njega dok se svom težinom upirala o komad betona i bila je iznenađena kada ga je uspjela pomaknuti. Ponovno je pokušala i pomaknuo se za još nekoliko centimetara, a pri svakom pomaku Annein je sve slabiji glas postajao bliži.

-Mislim da pomičem nešto - reče ona Annei - nastavi razgovarati sa mnom. Moram znati gdje se nalaziš. Ne želim učiniti još gore... osjećaš li išta? Pada li zemlja po tebi? - Nije bila sigurna nalazi li se blizu njene glave ili nogu, a posljednje što je htjela bilo je da sruši komad betona na njezino dijete. No navesti Anne da govori bilo je teško kao i pomaknuti taj beton. Maddy je čak razgovarala i sama sa sobom dok je gurala i pomicala. U jednom je trenu tako snažno gurnula da se gotovo ozlijedila, a na njezino iznenađenje veliki se komad betona pomaknuo i mogla ga je gurnuti u stranu tako da se ukazao otvor kroz koji je mogao proći gornji dio njena tijela, i ona se uspjela provući kroz njega. Čim joj je to pošlo za rukom, znala je da je pronašla Anne. Njezin je glas bio vrlo blizu, a prvo je dotaknula Andyja. Ležao je blizu majčine ruke, izvan njezina dometa, i slobodno se meškoljio. Maddy ga nije mogla vidjeti, ali ga je osjetila i privukla ga sebi. Zaplakao je kada je to učinila, a ona nije znala je li bio povrijeđen, pa ga je spustila i približila se Anne. Na trenutak djevojka nije ništa rekla, a onda ju je Maddy dotaknula. Nije bila sigurna da li još diše. -Anne... Anne... - Nježno joj je dodirnula lice. Kada je rukama prešla preko njezina tijela, znala je što joj se dogodilo. Preko gornjeg dijela djevojčina tijela ležala je velika greda koja ju je pritiskala, a Maddy je po vlažnosti njene odjeće zaključila da krvari. A druga je greda ležala preko njenih nogu. Bila je u potpunosti prikliještena. Iako je Maddy očajnički pokušavala, nije mogla učiniti ništa da je oslobodi. Grede su bile teže od betona, a ono što nije znala bilo je da je još betona pritiskalo te grede. - Anne!... Anne!... - ponavljala je njeno ime, dok se dijete micalo pored njih, i onda se napokon djevojka pomaknula i progovorila. - Gdje si? - Nije razumjela što se dogodilo. -Ovdje sam. S tobom. Mislim da je Andy u redu. - Barem u usporedbi sa svojom majkom.

- Jesu li nas pronašli? - Anne se ponovno počela gubiti, a Maddy je bilo strah protresti je zbog ozljeda koje je pretrpjela kada su se grede obrušile na nju. - Nisu još, ali hoće. Obećajem. Drži se. - Maddy je onda podigla dijete i držala ga uza se dok se smještala pored Anne. Pokušavala je navesti djevojku da se ne preda i oslonila je djetetovo lice na njeno, kao što su vjerojatno učinili kada se rodio, i Anne je počela potiho plakati.

-Umrijet ću, zar ne? - Nije se iskreno moglo odgovoriti na to pitanje i obje su to znale. Nije više imala šesnaest godina. U trenutku je odrasla i mogla je imati i sto godina. - Ne vjerujem - slagala je Maddy. - Ne smiješ. Moraš ostati zbog Andyja. 142


-Nema tate - reče ona. - Odrekao ga se kada se rodio. Nije ga želio. -Ni moje dijete nije imalo oca - reče Maddy pokušavajući je utješiti. Barem je razgovarala, što je bio veliki pomak. Lizzie nije imala ni majku, pomisli Maddy s osjećajem krivnje, no nije to rekla Anne. - Živiš li s mamom i tatom? - upita Maddy i dalje pokušavajući održati razgovor, dok je dijete privukla sebi pa je ono prestalo plakati. Stavila mu je prst ispod nosića i s olakšanjem je ustanovila da još diše. Spavao je. -Pobjegla sam kad mi je bilo četrnaest godina. Iz Oklahome sam. Nazvala sam mamu i tatu kad se rodio, ali oni nisu željeli ni mene ni njega. Imaju devetero djece i mama mi je rekla da donosim samo probleme... Andy i ja živimo od socijalne pomoći. Bila je to tragedija, ali ne tako strašno kao ovo što im se upravo događalo. Maddy se pitala hoće li preživjeti. Pitala se neće li ih pronaći dugo nakon što budu umrle i neće li tako postati dio veće i još strašnije priče. Ali odlučno je odbila pomisao na takvo što, za njihovo dobro. Ovo dijete imalo je pravo na život, kao i njegova majka koja je i sama bila još dijete. Spasiti ih bio je njen jedini cilj.

- Kada odraste, moći ćeš mu pričati o ovome. Mislit će da si bila strašna i hrabra, kao što i jesi... Ponosna sam na tebe - reče ona boreći se sa suzama i misleći na Lizzie. Našle su se nakon devetnaest godina, a sada bi je Lizzie mogla ponovno izgubiti. No nije si smjela dopustiti da razmišlja o tome. Morala je zadržati prisebnost Dok je razgovarala s Anne, primijetila je da se osjeća malo ošamućeno. Pitala se kada će im ponestati zraka, hoće li će se boriti za zrak ili samo zaspati, ugasiti se poput svijeća. Počela je pjevušiti sebi, pa Anne i djetetu, no Anne je ponovno prestala govoriti i Maddy je ničim nije uspijevala probuditi. Kada ju je dotaknula, jauknula je, pa je znala da je još živa, ali brzo se gubila. Izvan trgovine igračkama, Bill je konačno pronašao njenu TV-ekipu. Predstavio se i otkrio da razgovara s producentom s kojim je ranije pričao preko telefona. Sada je i on bio na mjestu događaja i davao upute kamerama i novinarima. - Mislim da je unutra - reče Bill tužno. Rekla mi je da ide kupiti papir za zamotavanje i da će doći ovdje.

-Imao sam neki čudan predosjećaj - priznao mu je Rafe Thompson - ali sam pomislio da sam lud. No rade sve što mogu kako bi izvukli ljude. - Pitao se otkud je Bill poznaje, a onda je on rekao da zajedno rade u Odboru Prve dame. Rafe je pomislio da se doima kao drag čovjek. Bio je satima tamo i pomagao u spašavanju ljudi. Kaput mu je bio poderan, lice prljavo, a ruke su mu krvarile. A svi su izgledali napeti i umorni. Bila je već prošla ponoć, a Maddy se još uvijek nije pojavila. Rafe je nekoliko puta razgovarao s Jackom, koji je još uvijek vikao na njih iz Ritz Carltona. Nije ga pogodio Maddyn nestanak i rekao je da se "vjerojatno jebe negdje okolo", te da će je ubiti kada je pronađe. Rafe i Bili bili su mnogo zabrinutiji, pomišljajući da su to već učinili ljudi koji su postavili bombu. A nitko još nije bio preuzeo odgovornost.

Na televiziji nisu ni spomenuli da bi Maddy mogla biti zarobljena u razrušenom trgovačkom centru. Nisu to mogli sa sigurnošću znati i nije imalo smisla izvještavati dok ne budu imali točne podatke. Do četiri ujutro spasioci su podosta napredovali. Već su osam sati neprekidno radili i bilo je gotovo pet sati kada su spasili muškarca po imenu Mike. Krvario je odasvuda, no kopao je po ruševinama i stvorio tunele i špilje pomičući beton i grede, te je svojim naporima spasio još četvero ljudi. A kada je izašao, objasnio je spasiocima da je pronašao još dvije žene, ali da nije mogao doći do njih. Zvale su se Maddy i Anne, a jedna od

143


njih imala je i dijete. Što je najbolje mogao pokazao je spasiocima u kojem smjeru da krenu, a zatim su ga položili na nosila i odnijeli. Rafe je to čuo nekoliko trenutaka kasnije i došao reći Billu, dok su se radnici vraćali unutra kako bi slijedili Mikeove upute.

- Unutra je - reče Rafe Billu. -0 moj Bože... jesu li je pronašli? - Bilo ga je strah upitati je li živa ili mrtva, a Rafe nije izgledao tako da bi ga ohrabrio. -Ne još. Jedan muškarac, kojega su upravo izvukli, rekao je da su bile dvije žene do kojih nije mogao doprijeti... jedna od njih je Maddy Rekla mu je da je TV- novinarka i za koju mrežu radi. Potvrdio se njihov najveći strah i sada su mogli samo čekati. Prošla su još dva sata, a oni su mogli jedino gledali kako izvlače tijela, kako odnose preživjele kojima su nedostajali udovi, kako donose poginulu djecu na identifikaciju uplakanim roditeljima. U sedam sati Bill je još uvijek tamo stajao i plakao. Bilo je nemoguće vjerovati da je još živa. Prošlo je gotovo jedanaest sati od urušavanja. Pitao se ne bi li trebao pokušati nazvati Lizzie, no nije joj imao što reći. Do tada je već cijela zemlja čula za tragediju. Bilo je to djelo luđaka. Bill i Rafe sjedili su na opremi kada je stigla svježa ekipa, a volonter Crvenog križa ponudio im je šalicu kave. Rafe je zahvalno prihvatio, no Bill nije mogao. Rafe nije dalje ispitivao Billa glede njegove veze s Maddy, no kako je noć prolazila bilo je jasno da mu je jako stalo do nje i Rafeu ga je bilo žao. -Drž’te se. Pronaći će je. - Pitanje koje im se i dalje nametalo bilo je hoće li do tada biti živa. I dok su čekale spasilačku ekipu, Maddy je skvrčena držala dijete, no Anne nije satima progovorila. Nije znala spava li ili je mrtva, ali napori da je navede na razgovor već neko vrijeme nisu urodili plodom. Maddy nije znala koliko je sati ili koliko su dugo bile tamo, a kada se dijete naposljetku pomaknulo i počelo plakati, njegova ga je majka čula.

-Reci mu da ga volim... - prošapće Anne i začudi Maddy. Glas joj je zvučao sablasno. - Moraš se držati i reći mu to sama - reče Maddy pokušavajući biti optimistična, iako to više nije bila. Nedostajalo joj je zraka, i dok je držala dijete i sama je povremeno gubila svijest. -Željela bih da se brineš za njega umjesto mene - reče Anne, pa ponovno zašuti. A onda nakon nekog vremena: - Volim te, Maddy. Hvala ti što si bila ovdje sa mnom. Bila bih stvarno uplašena bez tebe. I Maddy je bila uplašena, čak i s Anne i djetetom, ali suze su joj curile niz obraze kada se nagnula i poljubila povrijeđenu djevojku u obraz, misleći na Lizzie. - I ja tebe volim, Annie... Jako te volim... sada se trebaš oporaviti. Uskoro ćemo izaći odavde i želim da upoznaš moju kćer. - Anne kimne glavom, kao da joj je vjerovala, a onda se u mraku nasmiješila i Maddy je to mogla osjetiti. - Mama me je zvala Annie. Tada me još uvijek voljela - reče Anne tužno.

- Kladim se da te još uvijek voli. I voljet će Andyja kada ga bude vidjela. - Ne želim da ga ona dobije - reče doimajući se snažnije i odlučnije. - Želim da se ti brineš za moje dijete. Obećaj mi da ćeš ga voljeti. Maddy je morala zadržati jecaje dok je odgovarala, a znala je da si ne mogu dozvoliti zrak i energiju koje su trošile. I upravo kad joj je htjela odgovoriti, začula je glasove u daljini, jake, glasne, i shvatila da dozivaju njeno ime.

144


- Čuješ li nas, Maddy? Maddy?... Maddy Hunter... i Anne... čujete li nas?... Poželjela je vrisnuti od uzbuđenja i uzvratila im je što je glasnije mogla.

- Čujemo vas! ČUJEMO VAS! Ovdje smo... - Glasovi su se približavali dok se ona obraćala Annie. - Dolaze po nas, Annie... drži se... izaći ćemo za nekoliko minuta. No bez obzira na Maddynu viku, Annie je ponovno zaspala, a dijete je počelo glasno plakati. Bilo je umorno, gladno i preplašeno. Kao i Maddy. Glasovi su se nastavili približavati sve dok nisu stigli gotovo do njih, a tada im je ona što je bolje mogla opisala gdje se nalaze i u kakvom je stanju Anne, te je rekla da je ona dobro i da drži dijete.

- Je li dijete povrijeđeno? - upita je drugi glas želeći znati kakav spasilački tim trebaju. -Ne znam. Mislim da nije. Kao ni ja. - Osim jakog udarca u glavu i nesnosne glavobolje. Djetetova je majka bila druga priča.

No čak i kada su ih locirali, trebalo im je još sat i pol vremena da ih oslobode. Morali su odmicati zemlju centimetar po centimetar, kao i beton. Bilo ih je strah da se sve ne obruši na njih, ako budu previše brzo kopali, a Maddy je vrisnula od olakšanja i boli kada su je obasjali lampom kroz rupu promjera šalice. Nije mogla prestati jecati i govorila je Annie što se događa, ali ona joj nije odgovarala.

Rupa se sve više povećavala, a spasioci su cijelo vrijeme razgovarali s Maddy koja ih je pažljivo iščekivala i pet minuta kasnije pružila im je Andyja te je, kada su ga osvijetlili, tek tada primijetila kako je prljav. Na licu mu je bilo nešto sasušene krvi od male posjekotine na obrazu, ali osim toga nije mu bilo ništa, a oči su mu bile širom otvorene i Maddy se učini prekrasnim. Poljubila ga je prije no što ga je dodala kroz otvor, a prihvatile su ga snažne muške ruke i odnijele ga. No ostala su još četvorica koja su pokušavala osloboditi nju i Annie. Za pola sata proširili su otvor tako da se Maddy mogla provući i prije no što je otišla okrenula se i dotaknula Annienu ruku. Djevojka je bila tiha i spavala je, što je bilo olakšanje. Trebat će još dosta posla da bi je oslobodili. Maddy se provukla pored muškaraca kod otvora, a dvojica su ušla kako bi spasili Annie. Jedan od muškaraca vodio je Maddy kroz prostor koji su načinili i ona je puzala na rukama i koljenima do izlaza. Tamo su je snažne ruke podignule i prenijele preko betona, ruševina i željeznih šipki, koje su bile posvuda poput zlokobne šume, i prije no što se snašla bila je na danjem svjetlu. Bilo je deset sati ujutro, gotovo četrnaest sati nakon urušavanja trgovačkog centra u kojem je bila zatočena. Pokušala je nekoga upitati je li s djetetom sve u redu, ali situacija je bila toliko kaotična da je nitko nije čuo. Ljude su još izvlačili, a tijela poginulih ležala su pokrivena ceradama, dok su uplakani članovi obitelji čekali vijesti o svojim najbližima. Spasioci su se dovikivali, a onda ga je odjednom, usred svega toga, vidjela kako stoji i kako je čeka. Bio je to Bill bio je prljav gotovo kao i ona, jer je pomagao kod raščišćavanja. No kada ju je ugledao počeo je jecati i zgrabio ju je od muškarca koji ju je pridržavao. Nije bio u stanju ništa drugo do grliti je i plakati, kao i ona. Nije bilo riječi kojima bi opisao što je osjećao, koliko ga je bilo strah, koliko je bio prestravljen. Trebat će im godine da to objasne jedno drugome, a sada su imali samo nezaboravan trenutak ljubavi i olakšanja. - Hvala Bogu - prošapće on dok se ona držala za njega, a on ju je predao liječničkoj ekipi. No začudo nije bila ozlijeđena, a onda je na trenutak zaboravila na Billa, i još uvijek ga držeći za ruku, okrenula se prema jednom od spasitelja. - Gdje je Annie? Je li dobro? - Rade na tome - reče smrknuto. Vidio je previše toga te noći, kao i svi. Ali svaki preživjeli predstavljao je pobjedu za sebe. Svaki spašeni čovjek bio je dar za koji su se svi molili. 145


- Recite joj da je volim - reče Maddy sa žarom, a onda se okrene prema Billu očiju punih osjećaja. Na trenutak je pomislila, nije li ovo bila kazna jer se zaljubila u njega, iako nije imala na to pravo. Ali odbacila je tu pomisao kao da je bila težak teret koji ju je htio prignječiti, a ona to nije htjela dopustiti, kao što nije dopustila da se zidovi njihove male špilje obruše na Annie i dijete. Sada je pripadala Billu. Imala je na to pravo. Živjela je za to. Za njega. I za Lizzie. Nakon toga ukrcali su je u ambulantna kola, a Bill se bez razmišljanja popeo za njom. I dok su odlazili pogledao je kroz prozor i vidio je kako ih Rafe gleda i plače. Bio je sretan zbog njih.

146


21.

Kada je Maddy stigla u bolnicu, smjestili su je na intenzivnu njegu gdje su se nalazili i ostali spašeni iz trgovačkog centra, a ona je odmah upitala za dijete. Rečeno joj je da je dobro. Liječnici su bili iznenađeni što nema lomova ni unutarnjih povreda. Imala je potres mozga, nekoliko ogrebotina i manjih modrica. Bill nije mogao vjerovati koliko je imala sreće i dok je sjedio s njom ispričao joj je što je znao o nesreći. Sve što se dosada znalo bilo je da je bombu postavila neka militantna skupina. U poruci Predsjedniku, koju su poslali sat vremena ranije, rekli su da je to njihov prosvjed protiv vlade. Zvučali su kao luđaci i ubili su više od tri stotine ljudi, a gotovo polovica bila su djeca. Maddy se stresla od same pomisli na taj užas. Ona je ispričala Billu što je vidjela kad se strop počeo urušavati i kako je bilo biti zarobljen s Annie i djetetom. I samo se nadala da će oboje preživjeti. Bila je zabrinuta za Annie, ali ni upola onoliko koliko je Bill bio zabrinut za nju. Bilo je jednako strašno kao i ono što je prošao s Margaret, a Maddy mu je sućutno rekla da nitko to ne bi smio proživjeti dva puta u životu. Razgovarali su još nekoliko minuta, a onda su liječnici htjeli obaviti još neke pretrage, kako bi provjerili da nema drugih ozlijeda, i oboje su se složili da bi Bill trebao otići u slučaju da je Jack dođe posjetiti. Bill joj sada nije želio stvarati neprilike. - Vratit ću se za nekoliko sati - reče i nagne se da je poljubi. - Čuvaj se.

-I ti. Naspavaj se. - Ponovno ga je poljubila i jedva ga je pustila. Čim je otišao, liječnici su nastavili s pretragama. Kada su je vratili u sobu, stigao je Rafe s novinarskom ekipom. Jack ih je poslao. Rafe nije rekao Maddy kako misli da je Jack bezobraznik što je nije sam došao posjetiti i nije ju pitao za Billa. Nije trebao. Što god da se događa između njih, producentu njene emisije bilo je jasno da je tip voli, a sada mu je bilo jasno da i Maddy voli njega. Ispričala im je što je mogla o onome što se dogodilo, onako kako je ona to doživjela, i rekla im pred kamerom kako je Annie bila hrabra.

-Ima šesnaest godina - reče Maddy, zadivljena i ponosna, a onda je primijetila čudan pogled u Rafeovim očima, pa kada su isključila kamere upitala ga je: - Ona je u redu, zar ne, Rafe? Jesi li što čuo?

Oklijevao je, najradije bi joj slagao, ali nije mogao. Ionako će saznati i nije bilo pošteno ne reći joj. - Dijete će biti u redu, Mad. Ali njegovu mamu nisu mogli izvući. - Kako misliš, nisu je mogli izvući?! - Gotovo je vikala. Održavala ju je na životu četrnaest sati, a sada su joj govorili da je ne mogu osloboditi. To je nemoguće. Nije htjela povjerovati.

- Morali bi upotrijebiti eksploziv. Bila je u komi kada su tebe izvukli, Maddy. Pokušali su je oživjeti, ali umrla je pola sata kasnije. Pluća su joj bila prignječena i toliko je iznutra krvarila da su liječnici rekli da joj ionako ne bi bilo spasa. Maddy je vrisnula poput ranjene životinje. Počela je naricati kao da je djevojka bila njeno vlastito dijete. Nije mogla podnijeti pomisao na to. A što će se dogoditi s djetetom? Rafe je rekao da o tome ne zna ništa, a ubrzo nakon toga ostavili su je da se odmara. No prije odlaska rekao joj je, i sam jecajući, kako mu je drago što je preživjela. 147


Svima je bilo drago. Lizzie je beznadno plakala kada ju je Maddy nazvala u Memphis kako bi joj rekla da je sve u redu. Lizzie je probdjela cijelu noć gledajući vijesti, a kada nije vidjela Maddy s TV-ekipom, nazvala ju je kući, ali nitko se nije javljao. Nekako je osjetila da je i Maddy tamo zatočena. Nazvala ju je i Phyllis Armstrong i rekla joj kako je i njoj i Jimu laknulo, i kakva je to tragedija, naročito zbog toliko poginule djece. Obje su plakale razmišljajući o tome. Nakon što je završila razgovor, Maddy je jednu bolničarku upitala za dijete. Andy je još uvijek bio u bolnici na promatranju i bit će zadržan još nekoliko dana. Državna služba za skrb o djeci nije još došla po njega. Kada je bolničarka otišla, Maddy je ustala i pošla do dječjeg odjela. Izgledao je kao novorođenče i Maddy je pitala bolničarku može li ga podignuti. Okupali su ga i počešljali. Imao je plavu kosu i velike plave oči, i bio je zamotan u plavu dekicu. Bio je savršen i Maddy je mogla vidjeti lako je Annie morala biti lijepa. I dok ga je tako držala nije mogla ni o čemu drugom razmišljati doli o Annie i njezinoj molbi da se brine za njeno dijete. A uskoro će ga zadesiti ista sudbina kao i njezino dijete, ići će od sirotišta do skrbnika, bit će u rukama stranih ljudi, bez pravih roditelja koji bi ga voljeli. Maddy je srce boljelo pri pomisli na to. Pomno ju je promatrao i ona se pitala prepoznaje li joj glas dok mu je tiho pjevušila. Nakon nekog vremena izgubio je interes i zaspao joj na rukama. A Maddy je plakala razmišljajući o Annie. Bio je to zaista čudan preokret sudbine što su se našle zajedno među ruševinama. Nježno je položila djetešce u bolnički krevetac i vratila se u sobu još uvijek rasplakana zbog Annie. Maddy se osjećala ukočeno, sve ju je boljelo i bila je nevjerojatno umorna, ali nije imala ozbiljnijih povreda i shvatila je kakva je sretnica bila. Gledala je kroz prozor i razmišljala kako život nekoga poštedi, a nekoga uzme, bez nekog očitog pravila. Bilo je teško razlučiti zašto je ona bila sretne ruke, a Annie nije. Imala je mnogo više života pred sobom nego Maddy. I dok je razmišljala o tajnama života, Jack je ušao u sobu ozbiljna izgleda. - Pretpostavljam da te barem jednom ne trebam pitati gdje si provela noć. - Ono "barem jednom" bilo je nepotrebno, ali tako tipično za njega. - Kako si, Maddy? - Doimao se kao da je u neprilici, a tako se i osjećao. Nije povjerovao da je i ona bila među ruševinama. To mu je zvučalo histerično i bio je iznenađen kada je saznao da je zaista bila, ali laknulo mu je što je preživjela. - Mora da je bilo prilično teško - reče kada se nagnuo i poljubio je, a bolničarka je u tom trenutku donijela u sobu golemu vazu punu cvijeća koju su poslali Armstrongovi. -Da, bilo je prilično zastrašujuće - reče ona zamišljeno. Bio je majstor za omalovažavanje. Ali ovo je bilo teško omalovažiti. Biti zatočen četrnaest sati u bombom razrušenoj zgradi zasigurno je bila velika trauma, bez obzira kako to Jack nazivao. Mislila mu je reći za Annie i za dijete, i koliko ju je sve to pogodilo, ali se ipak predomislila. Ne bi razumio. -Svi su se brinuli za tebe. Ja sam mislio da si nekamo izašla. Jednostavno nisam mislio da si tamo. Zašto bi i bila?

-Otišla sam kupiti papir za zamotavanje - reče ona gledajući ga ravno u oči. Povukao se na drugu stranu sobe, kao da mu je bilo potrebno odstojanje, ali i njoj je trebalo, za njeno vlastito dobro.

- Mrziš trgovačke centre - reče on kao da je to u svemu tome nešto mijenjalo, a ona mu se samo nasmiješila.

- Pretpostavljam da sada znam i zašto. Opasni su - reče ona i oboje se nasmijaše. No između njih se osjećala napetost Ona još nije sve raščistila od večeri prije, čak je o tome

148


razmišljala i dok je bila zatočena u ruševinama i dok je održavala Annie na životu. Palo joj je na pamet da ako preživi ono što joj se upravo događa, da će to biti najveći užas s kojim se dosad suočila. Nije više morala strepiti ili nametati si strah niti se izlagati opasnosti. Odlučila je suočiti se s neprijateljem, pogledati smrti u oči. Nije se više morala kažnjavati i sama je sebi to obećala. A kada ga je vidjela kako nespretno sjedi na drugoj strani sobe, znala je da može. On nije imao ni toliko ljubavi u svome srcu da joj priđe, zagrli je i reče joj da je voli. Nije mogao. Vjerojatno ju je volio najviše što je mogao, shvatila je, ali to nije bilo mnogo. I kao da je osjetio da se nešto neobično događa među njima, ustao je i prišao joj pruživši joj umotani dar. Uzela ga je bez riječi i otvorila, a unutra se nalazila tanka, dijamantna narukvica. Bila je jako lijepa i ona mu se zahvalila. Ono što nije znala jest da je kupio dvije takve u Ritz Carltonu kada se toga jutra odjavljivao. Jednu za nju, za ono što je proživjela u trgovačkom centru, a drugu za djevojku s kojom je proveo noć. Iako to nije znala, Maddy mu ju je vratila ozbiljna izgleda. -Ne mogu je primiti. Žao mi je, Jack - reče ona, a njegove se oči suziše dok ju je gledao. Osjetio je da mu plijen polako izmiče i na trenutak je pomislila da će je ščepati, ali nije. - Zašto ne?

- Ostavljam te. - Sama je sebe zapanjila tim riječima, ali ne toliko koliko je zapanjila Jacka. Izgledao je kao da ga je udarila. - 0 čemu se tu, dovraga, radi? - Kao i obično prikrivao je svoje grijehe i slabosti tako što je bio bezobrazan prema njoj. - Ne mogu više ovo podnositi.

-Što? - upita hodajući gore-dolje po sobi, ne želeći to jednostavno prihvatiti i otići. Izgledao je poput tigra koji prati svoj plijen, ali nije ju plašio kao nekada. A ona je znala da je ovdje na sigurnom. Ljudi su bili posvuda oko njih. - Što ne možeš podnositi? Luksuzan život? Putovanja u Europu dva puta na godinu? Putovanja privatnim zrakoplovom? Dobivati nakit, kad god sam dovoljno glup da ti ga kupim? Stvarno težak život za kurvu iz Knoxvillea. Ponovno je bio onaj stari. -U tome i jest problem, Jack - reče ona. Zvučala je umorno i naslonila se na jastuk dok ga je gledala. - Ja nisam kurva iz Knoxvillea. Nisam nikada bila. Čak ni onda kad sam bila siromašna i nesretna.

-Sranje. Ne sjećam se da si ikada bila na pravome putu ili znala kako to izgleda. Bila si kurva još kao dijete. Pogledaj Lizzie. -Da, pogledaj je. Ona je super djevojka i poštena osoba, unatoč svim životnim nedaćama koje je prošla zahvaljujući meni. Nešto joj dugujem, kao i sebi. - Ti meni sve duguješ. I nadam se da shvaćaš da ćeš biti bez posla ako me napustiš. - Oči su mu sijevale. -Možda. Prepustit ću to svojim odvjetnicima, Jack. Imam ugovor s mrežom. Ne možeš me tek tako izbaciti bez upozorenja ili nadoknade. - Postala je hrabrija i pametnija dok se među ruševinama borila za život. Pitala se kako je mogao misliti da će je ono što joj govori uvjeriti da ostane s njim. No nekada možda i bi, samo zbog straha. Ali to je bila tužna prošlost -Nemoj mi prijetiti. Nećeš dobiti ni centa od mene s tim sranjima. I nemoj zaboraviti predbračni ugovor koji si potpisala. Izlaziš iz moje kuće praznih ruku. Sve je moje, čak i tvoje glupe čarape. Napustiš li me, Maddy, sve što imaš je ta bolnička spavaćica koju sada nosiš. - Što želiš od mene? - upita ga ona tužno. - Zašto želiš da ostanem? Pa mrziš me.

149


-I imam sva prava mrziti te. Lažeš mi. Varaš me. Znam da imaš ljubavnika koji te svaki dan naziva. Zar misliš da sam glup?

Ne glup, već zločest. No nije mu to rekla. Bila je hrabra, razborita. -On mi nije ljubavnik. Do sada smo bili samo prijatelji. Nisam te nikada prevarila, a jedino o čemu sam ti lagala bila je Lizzie.

- Rekao bih da je to prilično značajno. No spreman sam oprostiti. Ja sam ovdje žrtva, a ne ti. Ja sam prevaren u ovome poslu i još sam uvijek spreman trpjeti te. Ne znaš koliko si sretna. Samo čekaj da počneš umirati od gladi kada se vratiš u neku rupu u Memphisu ili Knoxvilleu, ili gdje god već završila s tim svojim kopiletom. Molit ćeš me da te primim natrag - reče on polako se približavajući krevetu dok se ona pitala što će učiniti. U očima mu je bio pogled kakav prije nije vidjela i odmah se sjetila priča što ih je čula u skupini za zlostavljane žene. Kada bude osjetio da ga plijen napušta, učinit će sve da je zaustavi. Što god bude potrebno. - Nećeš me ostaviti, Mad - reče on nagnuvši se nad nju, a ona se tresla. Nemaš hrabrosti za to. Prepametna si. Nećeš odbaciti sjajan život i cijelu karijeru kroz prozor, zar ne? - Laskao joj je i strašio je, a način na koji ju je gledao bio je očito prijeteći. -Možda si sinoć udarila glavom. Možda ti se to dogodilo. Možda bih ti trebao utuviti malo razuma da ponovno počneš normalno razmišljati. Što kažeš na to, Maddy?

No kada je to rekao, osjetila je kako se u njoj sve ponovno budi i znala je ako je samo dotakne da će ga ubiti. Neće mu dopustiti da joj sve ponovno radi, ponovno je zlostavlja, ponižava i uvjerava da je smeće i da zaslužuje svu nesreću i optužbe kojima ju je obasipao. A pogled u njenim očima bio bi ga prestrašio da ga je mogao razumjeti.

- Ako me dotakneš, ovdje ili bilo gdje drugdje, zaklinjem se da ću te ubiti. Trpjela sam sva sranja od tebe i neću više. Upotrebljavao si me kao otirač, ali sada je gotovo, Jack. Ne vraćam se. Nađi si nekog drugoga koga ćeš zlostavljati. - Oh, čuj, velika djevojčica prijeti tatici. Jadna mala. Plašim li te, Mad? - upita smijući joj se, ali ona je bila ustala iz kreveta i gledala ga. Došao je taj trenutak. Igra je završena. - Ne, ne plašiš me, ti kurvin sine. Gadiš mi se. Izađi iz moje sobe, Jack, ili ću pozvati osiguranje da te izbace. Stajao je i gledao je neko vrijeme, a onda se približio toliko blizu da mu je mogla prebrojati sve obrve da je htjela. - Nadam se da ćeš umrijeti, ti glupa kurvetino. I hoćeš. Uskoro, nadam se, jer to zaslužuješ.

Nije mogla reći je li to izravna prijetnja ili ne, no nije bilo dovoljno da bi promijenila mišljenje. I dok ga je gledala kako se okreće na peti i izlazi iz sobe, došla je na trenutak u ludo iskušenje da ga zaustavi i moli za oprost. Ali znala je da ne smije. To je bio onaj bolesni dio nje koji ju je molio da se vrati, da se osjeća krivom, koji je želio da je on voli po svaku cijenu, bez obzira koliko boli morala trpjeti. No taj dio nje više je nije nadzirao i ona ga je u tišini gledala kako odlazi. A kada je otišao, preplavili su je jecaji boli, gubitka i krivnje. Koliko god ga mrzila i koliko god on bio zločest, bio je poput zloćudnog tumora na njenoj duši, i bez obzira koliko je duboko zareza- la da bi ga izvadila, znala je da ga nikada neće zaboraviti te da joj on nikada neće oprostiti.

150


22.

Dan nakon što su je spasili, Maddy je ponovno otišla na dječji odjel kako bi vidjela Andyja. Tamo su joj rekli da je ujutro svratio socijalni radnik, te da će ga sutra uzeti kako bi ga smjestili kod privremenih skrbnika dok mu ne nađu trajni smještaj. U sobu se vratila teška srca. Znala je da ga više nikada neće vidjeti, kao što je nekada to znala za Lizzie. Ali Bog joj je pružio i drugu šansu, i sada se pitala nisu li Andy i njegova majka ušli u njezin život s razlogom. Razmišljala je o tome cijelo poslijepodne i kasnije razgovarala s Billom kada ju je došao posjetiti. Znao je za Jackov posjet i bilo mu je laknulo, ali ga je to i plašilo. Nije želio da se vrati i da je povrijedi. Sada kad je Jack znao da će ga napustiti, nije se moglo znati što će učiniti, i on je upozorio Maddy da bude oprezna. Namjeravala je otići po svoje stvari kada izađe iz bolnice i složila se da netko pođe s njom. Unajmit će stražara s mreže. A Bill joj je obećao kupiti nešto odjeće u kojoj će napustiti bolnicu. Ona se nije zabrinjavala zbog Jacka, osjećala se iznenađujuće slobodnom. Pa lako ju je boljelo ono što mu je rekla, ali bila je iznenađena što se ne osjeća krivom. Znala je da hoće, za neko vrijeme. Upozorili su je na to. No znala je da je učinila ispravnu stvar. Jack je bio tumor koji bi je ubio da mu je dopustila. Proganjala ju je pomisao na Annieno dijete. -Znam da ovo zvuči ludo - naposlijetku je priznala Billu - ali obećala sam joj da ću se pobrinuti za njega. Pretpostavljam da bih makar trebala reći socijalnom radniku da bih voljela znati gdje će biti smješten.

Bill je mislio da je to pametna zamisao, a nastavili su razgovarati o nesreći u trgovačkom centru. Jedan od počinitelja bio je uhićen. Imao je dvadeset godina i patio je od psihičkih smetnji i već je imao zatvorskog iskustva. A navodno je to učinio s dvojicom partnera koje još nisu pronašli. Posvuda su se održavale mise za poginule, a što je bilo najgore, Božić je bio pred vratima. Bill joj je već rekao da razmišlja da ne ode u Vermont, već da ostane u gradu i bude s njom. - Nemoj se brinuti zbog mene. Bit ću u redu - obećala mu je. Iznenađujuće se dobro osjećala, osim neznatnih bolova, i već je bila odlučila da će se useliti u Lizzien stan. I ona je dolazila za tjedan dana i zajedno će provesti Božić. Nije joj smetalo što će dijeliti sobu s Lizzie, makar privremeno. - Možeš biti kod mene, ako želiš - reče on s nadom, a ona mu se nasmije kada ju je poljubio. Nakon nesreće bio je predivan prema njoj, ali i mnogo prije toga.

- Hvala na ponudi, ali mislim da još nisi spreman za cimericu. -Nisam to baš tako zamišljao - reče on malko se zacrvenjevši. Voljela je nježnost i ljubaznost koju joj je stalno iskazivao. Imali su se čemu radovati i toliko toga otkriti jedno o drugome. Ali ona nije htjela žuriti. Morala se oporaviti od života punog zlostavljanja, za svih devet godina provedenih s Jackom, a Bill je još uvijek tražio svoj put kroz razdoblje tugovanja za Margaret. No zasigurno su u životu imali mjesta jedno za drugo. Ono u što nije bila sigurna, bilo je gdje se Andy u sve to uklapa, a znala je da želi napraviti mjesta za njega, pa makar samo za povremene posjete, kako bi održala obećanje dano njegovoj majci. Maddy to neće zaboraviti. To je ponovila Lizzie te večeri kada su razgovarale telefonom. Lizzie je bila toliko uspaničena eksplozijom, da je nekoliko puta na dan nazivala majku. 151


-Zašto ga ne usvojiš? - reče jednostavnošću devetnaestogodišnjakinje, a Maddy joj je rekla da je to smiješno. Nije imala supruga, možda je izgubila i posao, nije čak imala ni svoj stan. No nakon što su završile razgovor, ta joj se zamisao neprestano motala po glavi. I u tri sata ujutro još je uvijek bila budna. Otišla je na dječji odjel, sjela u ljuljačku i držala ga. Spokojno je spavao u njenim rukama kada je došla bolničarka i rekla joj da bi trebala biti u krevetu. Ali nije mogla. Osjećala je kao da je neka velika sila gura prema njemu i nije se više mogla oduprijeti.

Nervozno je ujutro čekala u hodniku kada je socijalna radnica došla po njega i Maddy ju je zamolila ako može popričati s njom. Objasnila joj je cijelu situaciju i žena ju je gledala sa zanimanjem i iznenađenjem. -Sigurna sam da ste bili u afektu, gospođo Hunter, Vaši su životi bili u opasnosti. Nitko ne bi očekivao da održite takvo obećanje. To je važna odluka.

- Znam da jest - objasni Maddy -I nije samo to... ne znam što je... mislim da sam ga zavoljela. -Činjenica što ćete biti sami nije hendikep. Iako bi vam moglo biti teret - reče joj socijalna radnica. Maddy nije spomenula da bi mogla ostati i bez posla, ali imala je dovoljno ušteđenog novca da može biti sigurna neko vrijeme. Bila je oprezna s novcem svih ovih godina i osigurala je lijepu svoticu za sebe i Lizzie, pa čak i za dijete. - Hoćete mi reći da ga želite usvojiti? - Mislim da da - reče Maddy osjećajući kako je obuzima val ljubavi prema tom plavookom djetetu. Osjećala je kako je to jedina ispravna stvar za nju, ako ni za koga drugoga. Nije znala što Bill misli. Ali ni zbog njega nije mogla odustati od svojih snova. Morala je učiniti što je ispravno za nju. A ako to bude i za oboje, bit će to blagoslov za svih, ne samo za nju i dijete. Ali htjela ga je makar upitati što misli o tome. - Koliko imam vremena za odluku? -Neko vrijeme. Sada ćemo ga smjestiti kod privremenih skrbnika. To je obitelj koja nam je i prije pomagala, ali ne zanima ih usvajanje. Ovo čine iz dobrote, iz vjerskih razloga. No dijete kao ovo bit će vrlo traženo. Zdrav je, bijelac, star osam tjedana. Dijete koje svi žele usvojiti. 1 nema mnogo takve djece u zadnje vrijeme. -Dopustite mi da razmislim. Hoću li imati ikakvu prednost?

-Sve dok se ne pojavi neki član obitelji koji bi se mogao usprotiviti, a to sada istražujemo. Mogao bi biti vrlo brzo vaš, gospođo Hunter. Maddy kimne glavom, a nekoliko trenutaka kasnije socijalna je radnica otišla ostavivši joj svoju posjetnicu. Kada je Maddy kasnije otišla do dječjeg odjela, srce ju je boljelo jer je znala da ga tamo neće naći. Još je uvijek bila utučena zbog toga kada joj je Bill nešto kasnije došao u posjet. Kupio joj je sive sportske hlače, plavu vestu, mokasinke, donje rublje i novi kaput, te nešto kozmetike i spavaćicu. Pohvalila ga je na izboru i sve joj je savršeno pristajalo. Odlazila je iz bolnice sljedećega dana i složila se da bude kod njega dok ne namjesti Lizzien stan. Mislila je to učiniti za tjedan dana. Željela je pokupiti svoje stvari kod Jacka i vratiti se na posao. Čekalo ju je mnogo posla i pričala je o svemu tome s Billom, a onda je spomenula dijete. Rekla mu je da razmišlja o usvajanju i on je bio iznenađen kada je to rekla. - Stvarno? Jesi li sigurna da to želiš, Maddy?

-Ne baš. Zato o tome razgovaram s tobom. Nisam sigurna je li to najluđa ideja koju sam ikada imala, ili najbolja stvar koju sam ikada napravila... ili što sam trebala napraviti. Jednostavno, ne znam - reče uznemireno. 152


-Najbolja stvar koju si ikada napravila bila je ta što si napustila Jacka Huntera - reče on odlučno. - Ovo bi mogla biti sljedeća najbolja stvar, nakon Lizzie. - Nasmijao joj se. - Moram reći da si me iznenadila, Maddy. -Naglasio je razliku u godinama. Volio je svoju djecu kada su bila mala, a sada je volio svoju unučad, ali imati dijete u ovim godinama bilo je više no što je očekivao, iako je bio lud za njenom kćeri. - Ne znam što da ti kažem - bio je iskren.

- Ni ja. Ne znam pitam li te ili ti govorim, ni je li to uopće bitno. Još ne znamo kako će se stvari s nama razvijati, i hoće li funkcionirati, bez obzira koliko se mi voljeli. - Bila je iskrena i on ju je zbog toga cijenio. A ono što je govorila bila je istina. Bio je zaljubljen u nju, ali hoće li to izrasti u dugotrajnu vezu, ili samo kratkotrajnu, nijedno od njih to nije moglo prosuditi. Ovo je za njih bio početak. Još nisu bili ni zajedno u krevetu, iako je pomisao na to bila privlačna. Ali dijete je bilo velika obveza. 0 tome nisu imali dvojbe. - Cijeloga su mi života pokušala mu je objasniti - ljudi govorili što činiti u vezi s tim, kao i u vezi sa svim ostalim. Roditelji su me natjerali da se odreknem Lizzie. Bobby Joe me isprva tjerao na pobačaje, a onda sam ih i sama htjela jer nisam željela njegovu djecu. Jack mi je zabranio djecu, pa sam si podvezala jajovode. A onda mi je zabranio da viđam Lizzie. A sada je došlo ovo dijete i želim biti sigurna da ću učiniti ono što trebam, što je ispravno za mene, a ne samo za tebe. Jer ako ga se odreknem samo da bih imala tebe, možda ću uvijek osjećati da sam se odrekla nečega što nisam trebala. S druge strane ne želim te izgubiti zbog djeteta koje ionako nije moje. Razumiješ li što mislim? - upita doimajući se zbunjeno, a on se nasmijao i sjeo pored nje na krevet, zagrlio je i privukao k sebi.

- Da, razumijem. Iako zvuči malo složeno kada ti to kažeš. Ali ni ja ti ne želim oduzeti nešto što je dobro za tebe. Zamrzila bi me zbog toga ili bi se osjećala prevarenom. Pogotovo što Lizzie nisi nikada imala kao dijete, i niti možeš, a propustila si devetnaest godina njenog života. Ja sam sve to imao i nemam pravo lišiti te toga. To joj je Jack trebao reći prije sedam godina kada su se vjenčali, ali nije. No oni nisu bili iskreni jedno s drugim, a ovo je bilo nešto posve drukčije. Bill nije imao ništa zajedničkog s Jackom Hunterom. A žena kakva je ona sada bila, nije imala veze s onom kakva je bila kada se udala za Jacka. Bio je to posve novi svijet - S druge strane - nastavio je Bill želeći biti potpuno iskren s njom - nisam siguran želim li vratiti sat tolike godine unazad. Mnogo sam stariji od tebe, Maddy. Ti bi u svojim godinama trebala imati djecu, a ja unučad. Ovo me nekako osvijestilo u pogledu toga. Oboje o tome moramo razmisliti. Mislim da nije pošteno ni za dijete da ima oca mojih godina. Bila je tužna što to govori i nije se slagala s njime, ali nije mu željela nametati očinstvo. - Nema ništa lošeg imati oca tvojih godina - reče ona i vjerovala je u to. - Bio bi predivan s malim djetetom. Ili s velikim. Ili bilo s kime. - Bio je to pomalo ludi razgovor, jer još nisu ni razgovarali o braku. - Mi smo ovdje malo pobrkali redoslijed, zar ne? - Jesu, ali ona se morala odlučiti u vezi s ovim djetetom prije no što ga netko drugi ne usvoji, i to je postalo sporno pitanje za Maddy. Znala je da neće tražiti nijedno drugo dijete. No ovo je bilo drukčije. On je bio posljedica trenutka u kojem joj se promijenio život i nije to željela zanemariti. Andyjev nenadni dolazak u njen život činio joj se kao čin sudbine. - Što želiš učiniti? - jednostavno ju je upitao. - Što bi učinila da ja ne postojim? - To joj je pojednostavljivalo stvari. - Usvojila bih ga - reče ona bez ustezanja.

- Onda to i učini. Ne možeš živjeti svoj život za nekog drugog, Maddy. To si činila do sada. Ja mogu umrijeti sutra ili sljedećeg tjedna. Možemo odlučiti da smo oboje odlični, ali

153


da bismo radije bili prijatelji no ljubavnici, iako se nadam da nećemo. Slijedi svoje srce, Maddy. Ako je to ispravno za nas, riješit ćemo sve. A tko zna, možda će mi se svidjeti imati dijete s kojim mogu igrati bejzbol pod stare dane.

Još ga je više zavoljela zbog načina na koji joj je to rekao. I potpuno se slagala s njime. Nije se željela odreći nečega što joj je možda bilo suđeno. Osjećala je da možda postoji razlog zašto joj je Bog pružio još jednu priliku, ne samo s Billom, već i s Lizzie i s ovim djetetom. - Hoćeš li misliti da sam potpuno luda ako ga usvojim? Ne znam imam li sada uopće posao. Jack mi je zaprijetio otkazom. - To uopće nije problem. Pronaći ćeš drugi posao za pet minuta, ako nisi znala. Pitanje je želiš li podizati tuđe dijete i preuzeti tu odgovornost do kraja života. 0 tome moraš razmisliti.

- Hoću - reče ona ozbiljno. Dovoljno ju je poznavao da bi znao da neće olako donijeti odluku. -I da ti odgovorim na pitanje. Ne, neću misliti da si luda. Nego hrabra. I mlada. 1 puna energije. I nevjerojatno poštena i časna i puna ljubavi. Ali nikako luda.

Bilo je to sve što je trebala znati i to joj je pomoglo u odluci. Cijelu je noć probdjela razmišljajući, a ujutro je nazvala socijalnu radnicu i rekla joj da želi usvojiti Andyja. Socijalna joj je radnica čestitala i rekla da će pokrenuti rješavanje sve potrebne dokumentacije. Bio je to značajan trenutak u Maddynu životu i prvo je plakala od sreće i olakšanja, a onda je nazvala Billa i Lizzie, i oboje su bili oduševljeni zbog nje, iako je znala da je on malo suzdržan u pogledu toga. Ali ako sve bude funkcioniralo između njih dvoje, nije se mogla ni zbog njega odreći svojih životnih snova. I znala je da ni on to ne želi. On sam nije znao želi li u sedamdesetoj voditi sina na trening bejzbola, a zbog toga ga nije mogla kriviti. Sve čemu se mogla nadati bilo je da će to biti blagoslov za svih, ne samo za nju i Billa, već osobito za Andyja.

Kada je toga dana napustila bolnicu imala je na sebi odjeću koju joj je Bill kupio i otišla je ravno kod njega kući. Bila je iznenađena koliko je još uvijek bila umorna, iako nije bila ozbiljno ozlijeđena. Trauma zbog nesreće u trgovačkom centru prilično ju je iscrpila. No nazvala je producenta i obećala mu da će doći na posao u ponedjeljak. 1 Elliott ju je nekoliko puta nazvao, zabrinut zbog onoga što joj se dogodilo i zahvalan što je preživjela. Činilo se kao da su joj svi koje je ikada poznavala poslali cvijeće u bolnicu. Bilo je olakšanje biti u miru Billove kuće. A sljedećega dana namjeravala je poći po svoje stvari, usprkos Jackovim prijetnjama da ne može ništa zadržati. Dogovorila se s jednim čuvarem da pođe s njom. S Jackom se uopće nije čula otkako mu je bila priopćila da ga napušta. A te večeri, ona i Bill sjedili su ispred kamina i satima razgovarali i slušali glazbu. Skuhao joj je večeru i poslužio uz svijeće. Osjećala se razmaženo i tetošeno. 1 ni jedno ni drugo nije moglo vjerovati svojoj sreći. Ona je bila kod njega u kući i bila je slobodna od Jacka. Imali su cijeli svijet ispred sebe. Iako je to Maddy bilo čudno, odjednom je osjećala kao da Jack ne postoji i kao da je cijeli njihov zajednički život nestao.

- Pretpostavljam da su sastanci skupine zaista imali utjecaja - nasmiješila mu se. - Sada sam odrasla djevojka. - No još uvijek je s vremena na vrijeme osjećala srhove prošlosti. Brinula se za Jacka i žalila ga, bojala se da je utučen zbog onoga što mu je rekla i kako je nezahvalna ispala. Nije mogla znati da je on proveo vikend s dvadesetdvogodišnjom djevojkom koju je sreo i s kojom je spavao u Las Vegasu. No bilo je mnogo toga što Maddy nije znala o njemu i nikada neće saznati.

154


- Da bi ti došla k sebi - zadirkivao ju je Bill - samo je trebalo dignuti u zrak cijeli trgovački centar. - No oboje su znali koliko je događaj bio ozbiljan za njega. Bio je utučen dok je gledao tragediju oko sebe i čekao da je spase. No bilo je sve to toliko šokantno da su se morali malo našaliti. - Kada ćeš dobiti Andyja? - Još ne znam. Zvat će me. - A onda ga je upitala nešto o čemu je razmišljala od trenutka kada je odlučila usvojiti Andyja. - Hoćeš li mu biti kum na krštenju, ako ne želiš biti ništa drugo? - upitala ga je ozbiljno, a on ju je zagrlio. - Bit će mi čast - a onda nakon što ju je poljubio, podsjetio je; - Nisam rekao da mu "neću biti ništa drugo". To još uvijek moramo riješiti. No ako želimo imati dijete, Maddy, moramo još riješiti neke pojedinosti. Nasmijala se i odmah shvatila na što je mislio.

Stavili su posuđe u perilicu i zagasili svjetla, pa su se tiho popeli na kat. On ju je obgrlio, a ona ga je slijedila u spavaću sobu. Diskretno je bila odložila svoje stvari u gostinjsku sobu, ne želeći ga požurivati. Iz onoga što joj je ispričao, znala je da nije imao druge žene u životu nakon Margaretine smrti, no već je prošla godina dana od tada. Godišnjica je bila jako bolna za njega, ali se nakon nje doimao slobodnijim i opuštenijim. Sjela je na krevet i neko su vrijeme pričali o nesreći, o njegovoj djeci, o Jacku i o svemu što je prošla. Nisu imali međusobnih tajni. I dok ju je s ljubavlju gledao, polako ju je privukao k sebi. - Osjećam se kao dječarac kad sam s tobom - došapnuo joj je, što je bio njegov način da joj kaže da je uplašen, no bila je i ona. Znala je da se s njim nema čega bojati. A kada su se poljubili, svi duhovi prošlosti su nestali, oni dobri kao i oni loši. Osjećala je kao da započinje novi život s muškarcem koji joj je dugo vremena bio prijateljem i bez kojega više nije mogla zamisliti život. Sve se dogodilo prirodno i lako. Uvukli su se u njegov krevet, jedno pored drugoga, i ležali su jedno drugome u naručju kao da su oduvijek bili zajedno. Kao da im je bilo suđeno. A nakon toga dugo ju je držao i smiješio joj se i govorio koliko je voli. -I ja tebe volim, Bill - došapnula mu je. I kada su zaspali zagrljeni, znali su da su blagoslovljeni. Bilo je to dugo putovanje kroz dva života da bi se naposljetku pronašli, ali put tuge, boli i gubitaka koje su oboje pretrpjeli, bio je oboma vrijedan truda.

155


23.

Čuvar kojega je unajmila došao je sljedećega dana do Billove kuće. Objasnila mu je da samo želi ući u kuću što ju je dijelila s Jackom i pokupiti svoju odjeću. Imala je dovoljno praznih kovčega u koje ju je mogla spakirati, a unajmila je kombi kojim će to prenijeti. Namjeravala ih je ostaviti u stanu koji je iznajmila za Lizzie, i to je bilo sve. Umjetnine, namještaj, uspomene, sve je ostavljala Jacku. Nije htjela ništa više do svoje odjeće i osobnih stvari. Činilo joj se poštenim i jednostavnim. Sve dok nisu stigli do kuće. Čuvar je vozio kombi umjesto nje. Bill se ponudio da pođe s njima, ali ona je držala da to nije ispravno i rekla mu da se ne treba brinuti. Mislila je da će joj trebati samo nekoliko sati i otišli su do kuće u vrijeme kad je Jack na poslu. No čim je došla do ulaznih vratiju i okrenula ključ u bravi, znala je da nešto nije u redu. Vrata se nisu otvarala. Ključ je naoko savršeno pristajao, ali kada bi ga okrenula brava se nije otvarala. Ponovno je pokušala, pomislivši se da možda nešto nije u redu s bravom, a probao je i čuvar. A onda ju je pogledao i rekao da je brava promijenjena. Njezin je ključ bio neupotrebljiv. Još je uvijek stajala ispred kuće kada je mobitelom nazvala Jacka i tajnica ju je odmah spojila s njim. Za trenutak se uplašila da neće htjeti razgovarati s njom. -Kod kuće sam, pokušavam pokupiti svoje stvari - objasnila mu je - a moj ključ ne otvara. Pretpostavljam da si promijenio bravu. Možemo li doći u ured po tvoj ključ? Vratit ću ti ga kasnije. - Bio je to razuman zahtjev, a glas joj je bio normalan i ljubazan, iako su joj se ruke tresle. - Kakve stvari? - upita on. - Ti nemaš nikakvih "stvari" u mojoj kući. - Rekao je to na neki čudan način. - Samo želim uzeti svoje stvari, Jack. Neću uzeti ništa drugo. Možeš si sve zadržati. Morala je pokupiti i odjeću koju je držala u Virginiji. -I, naravno, uzimam i svoj nakit. Ostalo je sve tvoje. -Ti ne posjeduješ ni odjeću ni nakit - reče hladno. - Sve je to moje. Ti nemaš ništa, Mad, osim onoga u čemu si sada odjevena. Ja sam sve platio. To je moje. - Baš kao što joj je govorio da je i ona njegova svojina. Ali u kući je imala odjeću i nakit koje je skupljala sedam godina i nije bilo razloga zašto to ne bi uzela, osim ako se nije htio osvetiti. - Što ćeš učiniti s mojim stvarima? - upita ga mimo. -Nakit sam poslao u Sotheby prije dva dana, a Crveni križ je došao po tvoju odjeću onoga dana kada si mi rekla da odlaziš. Rekao sam im da je unište.

-Nisi valjda? -Dakako da jesam. Mislio sam da nećeš željeti da itko drugi nosi tvoju odjeću, Mad - reče kao da joj je napravio veliku uslugu. - Sada u toj kući nema apsolutno ništa tvojega. - A čak mu ni nakit nije bio veliko ulaganje. Nije joj nikada darovao nešto zaista vrijedno, samo neke lijepe stvarčice koje su joj se sviđale, i neće mnogo zaraditi njegovom prodajom. - Kako si to mogao učiniti? - Uistinu je bio pokvaren. Stajala je ispred kuće osupnuta tolikom zlobom. -Rekao sam ti, Maddy. Ne šali se sa mnom. Ako se želiš izvući, platit ćeš za to.

-I jesam, sve ove godine što sam bila s tobom, Jack - odvrati mu istom mjerom, iako se tresla zbog onoga što joj je napravio. Stojeći ispred njihove kuće odjevena u ono što joj je Bill kupio, osjećala se kao da su je opljačkali. 156


- Još nisi ništa vidjela - upozorio ju je Jack. A glas mu je zvučao tako bolesno da se uplašila. - Dobro - reče ona, isključi mobitel i vrati se Billovoj kući. Bio je tamo, radio je nešto, i bio je iznenađen što se tako brzo vratila. - Što se dogodilo? Je li ti sve spakirao i prije nego si došla?

-Moglo bi se reći. Kaže da je sve uništio. Promijenio je bravu i nisam ni ušla u kuću. Nazvala sam ga. Kaže da će nakit prodati u Sothebyju, a Crveni križ je pokupio i uništio svu moju odjeću i osobne stvari. - Bilo je to poput požara koji je sve progutao. Nije imala ništa. Bilo je to tako okrutno i sitničavo. -Pokvarenjak. Tko ga šiša, Maddy. Možeš si kupiti nove stvari. - Vjerojatno. - No na neki se način osjećala povrijeđenom. A bit će i skupo kupiti djelu novu garderobu.

Bila je potresena onim što je Jack učinio, ali usprkos tome proveli su lijepi vikend, a ona se pripremala na susret s Jackom kada se u ponedjeljak vrati na posao. Znala je kako će joj biti teško raditi za njega, ali voljela je svoj posao i nije ga se željela odreći.

- Mislim da bi im trebala najaviti otkaz - reče Bill - Ima mnogo drugih mreža koje bi te voljele imati.

-Za sada bih radije održala status quo - reče ona, iako to možda nije bilo razumno, no on joj se nije suprotstavio. Prošla je dovoljno trauma za jedan tjedan, od eksplozije do toga da je izgubila sve što je posjedovala, zahvaljujući uskoro bivšem suprugu.

No nije bila pripremljena na ono što se dogodilo kada je u ponedjeljak otišla na posao. Bill ju je usput odbacio do posla, imao je sastanak s nakladnikom, a ona je ušla u predvorje sa svojim bedžom i hrabrim smiješkom i namjeravala je proći kroz detektor metala. A onda je krajičkom oka primijetila da je čeka šef osiguranja. Odveo ju je na stranu i objasnio joj da ne može ići gore. - Zašto ne? - upita ona iznenađeno. Pitala se nemaju li možda vježbu za slučaj požara ili prijetnje bombom, ili čak i prijetnje protiv nje. - Nije vam dopušteno - reče on jednostavno. - Naredba gospodina Huntera. Žao mi je, gospođo, ali ne možete ući u zgradu. - Nije bila samo otpuštena, bila je i persona non grata. Da ju je čuvar udario ne bi bila toliko ošamućena kao nakon ovoga što joj je rekao. Zalupili su joj vrata pred nosom. Nije imala posla, nije imala odjeće, nije imala sreće i na trenutak je osjetila paniku koju je on želio da osjeti. Samo joj je još nedostajala autobusna karta za Knoxville.

Duboko je udahnula dok je izlazila i rekla je samoj sebi da je, bez obzira što joj činio, ne može uništiti. Kaznio ju je zato jer ga je napustila. Nije učinila ništa loše, podsjetila je samu sebe. Nakon svega što joj je učinio, imala je pravo na svoju slobodu. No, što ako nikada više ne bude mogla pronaći posao, upitala se, ili ako je se Bill zasiti, ili ako je Jack imao pravo i ona stvarno jest bezvrijedna? Bez razmišljanja počela je hodati i hodala je sve do Billove kuće, za što joj je trebalo sat vremena. Kada je stigla, bila je umorna. Bill se već bio vratio i kada ju je ugledao vidio je da je blijeda. Počela je jecati čim ga je ugledala, a onda mu ispričala što se dogodilo.

- Smiri se - reče on odlučno - smiri se, Maddy. Sve će biti u redu. Ne može te povrijediti. - Da, može. Završit ću u smeću, baš kako je rekao, i morat ću se vratiti u Knoxville. - Bilo je to potpuno neracionalno, ali prošla je previše toga u kratko vrijeme i bila je obuzeta panikom. U banci je imala novca koji je uštedjela od svoje plaće i za koji Jack nije znao, a 157


imala je i Billa, ali usprkos tome osjećala se poput siročeta, a upravo je to Jack želio. Točno je znao kako će se osjećati, kako će biti pogođena, uplašena i to je želio. Želio je rat - Ne ideš u Knoxville. Ne ideš nikamo, osim kod odvjetnika. I to ne nekoga s Jackove platne liste. Kada se smirila, nazvao je odvjetnika i zajedno su ga otišli posjetiti istog poslijepodneva. Bilo je nekih stvari koje nije mogao riješiti, kao na primjer vratiti joj odjeću. No mogao je navesti Jacka da se pridržava ugovora. Jack će joj morati platiti za ono što je uništio, objasnio joj je, i morat će joj platiti izdašnu otpremninu i odštetu zbog zabrane pristupa postaji. Govorio je čak i o odšteti u milijunima zbog kršenja ugovora dok ga je Maddy slušala u šoku. Nije bila bespomoćna žrtva, kako je isprva pomislila. Skupo će platiti za ono što joj je učinio, a loš publicitet koji će mu to stvoriti neće mu koristiti. - To je to, gospođo Hunter. Ne može učiniti više štete no što je upravo učinio. Može vas osobno ražalostiti, ali neće olako proći. On je laka meta i javna osoba. Izvući ćemo izdašnu otpremninu ili će porota odlučiti o odšteti. Maddy se smiješila poput djeteta koje je za Božić dobilo novu lutku, a kada su napustili ured radosno je pogledala Billa. S njime se osjećala vrlo sigurnom. -Žao mi je što sam jutros poludjela. Bila sam tako uplašena i bilo je grozno kada mi je čuvar rekao da moram napustiti zgradu. -Naravno da jest - reče Bill suosjećajno. - Bio je to prljav potez s njegove strane, a zato je to i učinio. Činit će ti svakakve prljavštine, sve dok mu sud to bude dopuštao. A možda će i nakon toga pokušavati. Moraš se pripremiti na to, Maddy. - Znam - reče ona utučeno. Jedno je bilo razgovarati o tome, a drugo to proživljavati. A sljedećega dana rat se nastavio. Ona i Bill u miru su doručkovali, čitali novine kada je odjednom ona glasno uzdahnula, a Bill je pogleda.

- Što je? Oči joj se napuniše suzama i ona mu preda novine. Na dvanaestoj stranici nalazio se mali članak u kojem je pisalo da je morala odustati od svog voditeljskog posla zbog živčanoga sloma koji je uslijedio nakon što je četrnaest sati bila zarobljena u ruševinama trgovačkog centra. -Oh, moj Bože - reče ona gledajući u Billa. - Nitko me neće htjeti zaposliti ako pomisle da sam poludjela. - Kurvin sin - reče Bill pažljivo čitajući članak, a onda je nazvao odvjetnika. Rekao im je da mogu tužiti Jacka zbog klevete. No sada je bilo jasno da Jack Hunter igra na veliko i da mu je jedini cilj osvećivati se Maddy. Sljedećega tjedna vratila se na sastanak skupine zlostavljanih žena i ispričala im što joj on radi, ali nijedna od njih nije bila iznenađena. Upozorile su je da će se sve pogoršati i da ga se mora i fizički čuvati. Voditeljica skupine opisala joj je sociopatsko ponašanje i odlično je pristajalo Jacku. Bio je čovjek bez morala i bez savjesti koji je, kada mu je odgovaralo, izvrtao činjenice i zamišljao sebe kao žrtvu. Opis je savršeno odgovarao Jacku. Ispričala je to Billu te večeri i on se u potpunosti složio s njima.

-Želim da budeš oprezna dok me ne bude, Maddy. Strašno ću se brinuti za tebe. Volio bih da pođeš sa mnom. - Inzistirala je na tome da ode u Vermont za Božić, kao što je i planirao, i odlazio je za nekoliko dana. Ona je htjela ostati u gradu kako bi pomogla Lizzie da se smjesti u novome stanu. Ona je trebala doći istog dana kada je Bill odlazio. I Maddy je još uvijek mislila da bi se trebala useliti kod nje. Iako je voljela živjeti s Billom, nije željela da on osjeća

158


ikakav pritisak ili pomanjkanje prostora. A još uvijek je čekala i odgovor u vezi s djetetom. Ono je bilo posljednje što mu je trebalo da remeti njegovo spokojno življenje. Željela je da polako napreduju.

- Bit ću dobro - uvjerila ga je Maddy. Nije više mislila da će je Jack fizički napasti. Bio je prezaposlen da bi joj stvarao probleme na način koji bi joj najviše naškodili. Njezin je odvjetnik zatražio od novina da napišu ispravak objavljenog članka. Glasine su se brzo proširile da je dobila otkaz od bijesnog bivšeg supruga i u roku od dva dana nazvale su je sve tri najveće TV-mreže i dale joj primamljive ponude. Ali, željela je o svemu na miru razmisliti. Željela je učiniti ispravnu stvar, a ne ishitrenu. No, ako ništa drugo, sad je bila uvjerena da neće zauvijek ostati nezaposlena. Njegove aluzije na život u prikolici i siromaštvu bile su samo još jedan oblik zastrašivanja. Kada je Bill otišao, ona se zaputila u Lizzien stan kako bi razmjestila stvari koje joj je bila kupila. I kada je Lizzie stigla te večeri, stan je izjedao veseo, svijetao i sve je bilo u savršenom redu. A ona je bila oduševljena što će dijeliti stan s majkom. Osuđivala je ono što joj je Jack učinio. Pokušati se riješiti Lizzie, i prije no što je Maddy saznala za nju, smatrala je najgorim zločinom protiv Maddy. Postojala je beskraj na lista odvratnih stvari koje joj je činio i koje su joj sada bile jasnije. Sada ju je bilo sram kada bi pomislila što mu je sve dopuštala. Ali potajno je vjerovala da sve to zaslužuje, i on je to znao. Sama mu je davala oružje s kojim ju je povrijedio. Ona i Lizzie provele su sate razgovarajući o tome, a Bill ju je nazvao iz Vermonta čim je stigao. Već mu je nedostajala. - Zašto ne dođeš samo za Božić? - reče, a to je doista želio. - Ne želim smetati tvojoj djeci - odvrati ona.

- Oni bi voljeli da si s nama, Maddy. - A što kažeš za dan nakon Božića? - Bila je to poštena nagodba, a Lizzie je jedva čekala da nauči skijati. Bill je bio oduševljen prijedlogom, kao i Lizzie kada joj je kasnije rekla. Opet ju je nazvao te večeri, prije no što je pošao spavati, samo da joj kaže koliko je voli.

- Mislim da moramo ponovno porazgovarati o tome kako ćemo urediti naše živote. Mislim da nije pošteno da živiš s Lizzie u jednosobnom stanu. Osim toga, ne- dostajat ćeš mi. U biti, razmišljala je o tome da nađe stan za sebe, iz istog razloga zbog kojega nije htjela provesti blagdane u Vermontu. Nije željela da on osjeća da mu išta nameće. Bila je vrlo osjetljiva u pogledu toga. Ali on se doimao gotovo uvrijeđen što se ona odselila k Lizzie. -Pa, uzimajući u obzir veličinu moje garderobe - nasmijala se - to je odluka koju mogu promijeniti u pet minuta. -Dobro. Želim da se vratiš kada dođem kući. Vrijeme je, Maddy - reče on nježno. - Oboje smo imali dosta teških, samotnih trenutaka. Započnimo zajedno novi život Nije bila sigurna što to točno znači i bilo joj je neugodno pitati ga. No imali su dovoljno vremena da shvate. Sljedeći dan bio je Badnjak i svi su imali pune ruke posla, iako ona više nije imala posao o kojem je trebala brinuti, pa se namjeravala dokraja posvetiti Lizzie.

Izašle su i kupile božićno drvce i zajedno ga okitile. Bilo je to daleko od njezinih tmurnih blagdana s Jackom, zatočenoj u kući u Virginiji, dok je on ignorirao blagdan i primoravao je da i ona to čini. Ako ništa drugo, ovo joj je bio najsretniji Božić u životu, iako je još uvijek pomalo žalila za Jackom i bila je tužna zbog načina na koji se sve završilo. No često se podsjećala kako joj je bolje bez njega. I kada bi je preplavile lijepe uspomene, brisala ih je ružnima kojih je bilo mnogo više. Znala je sada koliko je sretna što u životu ima Billa i Lizzie.

159


Na Badnjak, u četrnaest sati, primila je telefonski poziv koji je očekivala, ali nije točno znala kada. Rekli su joj da će možda potrajati tjednima ili čak i mjesec dana, tako da je na trenutak zaboravila na to i bila je usredotočena na druženje s Lizzie.

- Spreman je, mama - reče poznati glas preko telefona. Bila je to socijalna radnica koja joj je pomagala oko Andyjevog posvojenja. - Imate ovdje malog dečka koji želi doći kući i mami za Božić.

- Stvarno? Mogu ga uzeti sada? - pogledala je Lizzie i kao luda počela joj mahati, ali Lizzie nije znala što se događa i samo joj se nasmiješila. - Vaš je. Sudac je jutros potpisao papire. Mislio je da će vam to mnogo značiti na Božić. Prekrasno je tako provesti blagdan, s novim djetetom.

- Gdje se nalazi? - Upravo ovdje u mom uredu. Skrbnici su ga doveli. Možete doći po njega tijekom poslijepodneva, ali i ja bih voljela poći kući svojoj djeci.

-Tamo sam za dvadeset minuta - reče Maddy i poklopi slušalicu, pa reče Lizzie što se dogodilo. - Hoćeš li poći sa mnom? - upita je osjećajući odjednom strašnu nervozu. Nije se nikada brinula za dijete. Ovo će joj sve biti novina i nije još ništa kupila za njega. Nije željela trčati pred rudo i mislila je da će je unaprijed obavijestiti. - Otići ćemo mu kupiti stvari nakon što ga preuzmemo - reče Lizzie logično. Čuvala je djecu u svim skrbničkim obiteljima i znala je mnogo više od majke o maloj djeci i njihovim potrebama. - Ne znam ni što mi treba... pelene, mlijeko, pretpostavljam... zvečke... igračke... te stvari, zar ne? - Maddy se osjećala kao četrnaestogodišnjakinja i bila je toliko uzbuđena da nije mogla izdržati. Počešljala se, umila, zgrabila kaput i torbu i s Lizzie otrčala niza stube. Kada su taksijem stigle do ureda socijalne radnice, Andy ih je čekao u bijelom džemperu i kapici i plavoj pidžamici, a skrbnici su mu za Božić darovali maloga medu. Spokojno je spavao kada ga je Maddy nježno podignula. Oči su joj bile pune suza kada je pogledala Lizzie. Još je uvijek osjećala krivnju i žaljenje što nije bila uz nju kada joj je bilo potrebno. No Lizzie je shvaćala što osjeća i zagrlila ju je. - U redu je, mama... volim te. -I ja tebe volim, dušo - reče Maddy i poljubi je, a u tom se trenutku dijete probudilo i počelo plakati. Maddy ga je pažljivo nagnula na rame i on je gledao uokolo kao da traži poznato lice i još je jače zaplakao.

- Mislim da je gladan - reče Lizzie s više uvjerenja no što je njena majka osjećala. Socijalna radnica pružila im je njegovu torbu, mlijeko i popis uputa. Predala je Maddy i debelu omotnicu punu dokumenata o posvojenju. Još se jednom morala pojaviti na sudu, ali to je bila samo formalnost. Dijete je bilo njeno. Zadržala je njegovo ime i odlučila mu je promijeniti prezime, kao i svoje, u njeno djevojačko prezime Beaumont. Nije željela više ništa imati s Jackom Hunterom. Ako bude radila nove emisije, radit će ih kao Madeleine Beaumont A on je sada bio Andrew William Beaumont. Drugo mu je ima dala u čast kuma. Na putu kući zaustavile su se kod trgovine dječjim potrepštinama, a zatim u ljekarni i kupile sve što su Lizzie i prodavačice smatrale potrebnima. Tako su napunile taksi da gotovo nije bilo mjesta za njih. Kada su ulazile u stan, Maddy je sjala od sreće, a telefon je zvonio. - Pridržat ću ga, mama - javila se Lizzie, a Maddy ga nije htjela ispustiti niti na minutu. Ako se ikada pitala čini li ispravnu stvar, sada je zasigurno znala da jest i to je bilo upravo

160


ono što je trebala i željela. - Gdje ste bile? - upita poznati glas. Bio je to Bill, zvao je iz Vermonta. Upravo se vratio s klizanja s unukom i nije mogao dočekati da joj sve ne ispriča. - Gdje si bila, Maddy? - upita je ponovno, a ona se nasmijala dok mu je odgovarala. - Išle smo po tvoje kumče - reče ona ponosno. Lizzie je baš upalila lampice na božićnom drvcu i stan je bio ugodan i topao, iako joj je bilo žao što nije s Billom za Božić. Pogotovo sada kada im se Andy pridružio. Na trenutak nije razumio što je mislila, a onda je shvatio i nasmijao se. Mogao joj je po glasu primijetiti kako je bila sretna. - To je najbolji božićni dar. Kako je? - Čuo je kako je ona. - Prekrasan je, Bill. - A onda se okrenula prema Lizzie i osmjehnula joj se dok je držala svog novog brata.

- Ne kao što je Lizzie bila, ali prilično sladak Čekaj da ga vidiš. - Hoćeš li i njega dovesti u Vermont? - No znao je da je to glupo pitanje čim ga je izgovorio. Nije imala izbora, a on nije bio novorođenče. Bio je zdravo dvomjesečno dijete. Imat će deset tjedana za Božić. - Ako ti ne smeta, voljela bih. - Dovedi ga. Djeca će se radovati. I mislim da je bolje da se upoznamo ako ću mu biti kum. - Nije joj ništa više govorio, ali nazvao Ju je ponovno navečer i sljedećega jutra. Ona i Lizzie otišle su na polnoćku i povele sa sobom dijete, a ono se nijednom nije probudilo. Maddy ga je stavila u elegantnu plavu košaru koju je upravo bila kupila i doimao se poput malog princa dok je tako ležao, u novoj plavoj kapici i džemperu, ispod udobne plave dekice i sa svojim medom.

Na božićno jutro ona i Lizzie otvorile su darove. Bilo je torbi, rukavica, knjiga, vesti i parfema. No najljepši je dar bio Andy koji je ležao u svojoj košari i gledao ih. A kada se Maddy nagnula nad njega da ga poljubi, on joj se nasmiješio. Bio je to trenutak za koji je znala da nikada neće zaboraviti. Dar na kojem će vječno biti zahvalna. I dok ga je uzimala u naručje, izmolila je tihu molitvu zahvale njegovoj majci na predivnom daru.

161


24.

Dan nakon Božića, Maddy i Lizzie uputile su se u Vermont unajmljenim automobilom koji je sličio na cigansku karavanu sa svom natovarenom dječjom opremom. Andy je spavao veći dio puta, a Maddy i Lizzie su razgovarale i smijale se. Zaustavile su se da pojedu hamburger, a Maddy je Andyju dala bocu. Nije nikada bila tako sretna u životu ili tako sigurna da je učinila pravu stvar. Sada je shvatila što joj je Jack oduzeo kada ju je prisilio da podveže jajovode. Oduzeo joj je mnoge stvari, povjerenje, samopoštovanje, uvjerenje u vlastitu vrijednost, sposobnost da sama donosi svoje odluke i da upravlja svojim životom. Bila je to loša razmjena za posao i materijalna dobra koja joj je pružio. -Što ćeš učiniti s ponudama koje si dobila? - upita Lizzie sa zanimanjem, na putu ka Billovoj kući u Sugar- bushu, a Maddy uzdahne. - Još ne znam. Želim se vratiti na posao, ali neko vrijeme želim i uživati u tebi i Andyju. Ovo mi je prva prilika, i posljednja, da budem samo majka. Kada se jednom vratim na posao, počet će me opsjedati. Ne žuri mi se. - A morala je riješiti i neka pravna pitanja. Njezin odvjetnik pripremao je tužbu protiv Jacka i njegove mreže. Dugovao joj je izdašnu otpremninu jer ju je izbacio s posla, a onda je tu bilo i pitanje klevete, nečasnih namjera i niz drugih stvari koje je odvjetnik želio obuhvatiti u tužbi. No najviše od svega ona je željela ostati kod kuće i uživati u Lizzie i djetetu. Lizzie će početi predavanja na Georgetownu za dva tjedna i bila je silno uzbuđena zbog toga.

Stigle su u Sugarbush u osamnaest sati, na vrijeme da sretnu svu Billovu djecu i da im se pridruže za večerom. A njegovi su unuci poludjeli za djetetom. On im se smijao i osmjehivao, a najmlađi, kojemu su bile dvije i pol godine, igrao se s njime i uživao.

Nakon što su pojeli, Lizzie ga je uzela od majke i rekla da će ga umjesto nje staviti na spavanje. Zatim je Maddy pomogla Billovoj kćeri i nevjestama pospremiti kuhinju i suđe, a onda je s njim sjela ispred kamina i tamo su neko vrijeme razgovarali. Kada su se svi povukli na kat, on je predložio da pođu u šetnju. Bilo je jako hladno, ali zvijezde su bile sjajne i snijeg im je pucketao pod nogama dok su hodali niz puteljak koji je njegov sin bio očistio. Kuća je bila velika i udobna i bilo je očito da su je svi voljeli. Bili su draga obitelj i voljeli su zajedno provoditi vrijeme. Nitko od njih nije bio šokiran njegovom vezom s Maddy. Vrlo su je lijepo dočekali, a bili su dragi i prema Lizzie i djetetu.

- Imaš prekrasnu obitelj - udijelila mu je kompliment dok su se držeći za ruke šetali. Sve su im skije bile poredane ispred kuće i ona se unaprijed radovala skijanju s Billom sljedećega dana, ako budu mogli pronaći nekoga da čuva dijete. Bio je to novi aspekt njena života i znala je da će joj neko vrijeme biti čudno, ali uživala je u svakom trenutku. - Hvala ti - nasmiješio joj se, a onda je zagrlio. - Djetešce je zaista slatko. - Već je mogao vidjeti koliko ga je voljela. Bilo bi nepravedno da nikada nije to iskusila. A bila je sposobna pružiti mu život kakav nikada ne bi imao, čak ni s biološkom majkom. Bog je znao što čini u ruševinama trgovačkog centra te noći kada je spojio njih troje. I tko je on, pomislio je Bill, da joj to uskraćuje? - Mnogo sam razmišljao - reče nakon nekog vremena, kad su se počeli vraćati prema kući. Zamijetio je da ga je pogledala sa strahom u očima. Mislila je da zna što slijedi. - Nisam sigurna da to želim čuti. - Stari su joj strahovi zasjali u očima, a ona je odvratila pogled da on ne zamijeti njene suze. - Zašto ne? - reče on nježno okrećući joj glavu i zastavši na snijegom prekrivenom

162


puteljku. - Shvatio sam neke stvari. Mislio sam da ih želiš čuti. -U vezi s nama? - upita zagrcnuvši se; bilo ju je strah da je već sve gotovo. Nije joj se činilo pravednim, ali ništa u njenom životu nije bilo pravedno, osim onoga što je sada imala. Billa i Lizzie i Andyja. Oni su joj jedini bili važni. Njezin život s Jackom činio joj se kao loš san. - Nemoj se bojati, Maddy - reče Bill blago. Osjećao je kako se trese. -Bojim se. Ne želim te izgubiti.

-Za to nema garancija - reče on iskreno. - Tebi je preostalo mnogo više nego meni. Ali mislim da sam u ovom trenutku svoga života shvatio da nije bitno kad ćeš stići, ili kako brzo, bitno je putovanje.Dok god zajedno i uspješno putujemo, mislim da je to sve što možemo tražiti. Nitko od nas nije siguran što se nalazi iza sljedećega ugla. - Naučio je to na težak način, kao i Maddy. - To je neka vrst šetnje s povjerenjem. - Još uvijek nije bila sigurna što je želio reći, ali on ju je prije svega želio utješiti. - Neću te ostaviti, Maddy Ne idem nigdje i ne želim te nikada povrijediti. - No hoću, s vremena na vrijeme, ali glavno da to bude bez zlobe. Oboje su to znali. -Ni ja tebe ne želim povrijediti - reče ona tiho, čvrsto se držeći za njega, ali utješena onim što joj je govorio. Osjećala je da se nema čega bojati. Ovo je bio novi život, novi dan, novi san koji su zajednički pronašli i brižno gajili. - Ono što ti pokušavam reći - reče i pogleda je sa smiješkom - jest da sam shvatio da će mi možda dobro doći malo bejzbola u sedamdesetima. Ako ništa drugo, Andy će mi moći dodavati lopticu u kolica. Pogledala ga je s neobičnim osmijehom. -Teško da ćeš tada biti u kolicima. - No on se već počeo smijati. - Tko zna? Možda me istrošiš. Već si pokušala Bog zna, eksplozija u trgovačkom centru, djeca, ludi bivši muž... sigurno mi održavaš život zanimljivim. No ne želim biti samo njegov kum. On zaslužuje više od toga Kao i svi mi. -Želiš biti njegov trener bejzbola? - zezala ga je. Osjećala se kao da je njezin brod napokon uplovio u luku, a bio je to onaj koji je dugo čekala, cijeloga života. No znala je da je s Billom bila napokon sigurna i u dobrim rukama. -Želim biti tvoj suprug, to ti želim reći. A što si ti mislila, Maddy? - Što će reći tvoja djeca? - Bila je zabrinuta zbog toga, ali dosad su bili jako ljubazni prema njoj. - Vjerojatno će reći da sam lud i imat će pravo. No ja mislim da je to prava stvar, za nas oboje... za sve nas... znao sam to već dugo vremena. Samo nisam bio siguran što ćeš ti učiniti ili koliko će ti trebati.

-Predugo mi je trebalo - reče ona. Sada joj je bilo žao, ali isto je tako znala da nije mogla brže, - Rekao sam ti, Maddy nije stvar kako brzo stigneš. Bit je u putovanju. Pa, što misliš? - Mislim da sam jako sretna - prošapće ona.

-Kao i ja - reče on, pa je zagrli i zajedno pođoše prema kući, a Lizzie ih je, držeći dijete na rukama, gledala kroz prozor gornjega kata. I kao da ju je Maddy osjetila, pogledala je gore,

163


nasmijala se i mahnula joj. Kada su došli do kuće, Bill se zaustavio na vratima i poljubio je. Za njih nije bilo pitanje početka ili kraja. Bitan je bio život koji su dijelili i radost spoznaje da će se njihovo putovanje nastaviti još dugo vremena. SVRŠETAK

By Maya

164

Danielle steel putovanje  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you