BLOKADA UNPROFOR-a - NAJVEĆA POBJEDA PROGNANIKA by branko_pek

3 KULTURA SJEĆANJA UNPROFOR-aBLOKADA

4 Nakladnik: Studio HS internet d.o.o. Osijek za Zajednicu povratnika Osječko - baranjske županije Za nakladnika: Tibor BrankoSantoPek Glavni urednik: Branko Pek Uredništvo: Branko Pek, Zoran Kontak, Eva Balatinac, Zlatko Dernaj Grafički urednik: Đuro Jelečević Naslovnica: Branko Pek Đuro Jelečević Grafička priprema i prijelom: Studio HS internet d.o.o. Osijek Tisak: Studio HS internet d.o.o. Osijek Naklada: 100 komada Ovaj priručnik sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

5 KULTURA SJEĆANJA UNPROFOR-aBLOKADA ZAJEDNICA POVRATNIKA OSJEČKO - BARANJSKE ŽUPANIJE najveća pobjeda prognanika

PROLOG ZNAK GENERACIJE

Svaka generacija ima svoje sjećanje, simbole i zajedniča mjesta koja baš tom naraštaju imaju posebno značenje. Oni rođeni četrdesetih godina odlazili su na plesnjake u klubove koji su za generacije iz pedesetih ili šezdesetih bili nepoznati ili ugasle zvijezde; za njih je pak Korzo bio kul tno i nezaobilazno mjesto, a samo le genda za one ponikle osamdesetih ili devedesetih. Svaka je generacija slu šala svoju glazbu, imala svoje glazbe ne ili sportske idole i bila obilježena specifičnom atmosferom, jedinstve nom za nju i neprepoznatljivom svi ma onima rođenim prije ili kasnije od nje. Baš kao što je jedinstven i neponovljiv svaki čovjek, tako je i svaki naraštaj priča za sebe - stvara nove vrijednosti i senzibilitete ali one nestaju skupa s njim, tek djelomice bivaju prenese nima nasljednicima i potomcima. Starije su generacije bile obilježene ratom, siromaštvom i nestabilnim pri likama i kolikogod se oni mlađi nastojali uživjeti u to doba nekako im to nije uspijevalo. Oni koji su svjetlo dana ugledali u ratu ili prvim poratnim godinama punom su se snagom bacili u nove trendove koje je donijela rock kultura te su tako izgradili duboki ponor spram svojih roditelja. Naraštaji pak iz šezdesetih i sedamdesetih godi va odrastali su u relativno prosperitetnom i iz vjesnom svijetu, gdje se nije puno toga događalo izvan ustaljenih i predvidivih korita. Na neki su način zavidjeli onima malo starijim koji su uži vali u ,,ludim šezdesetim” godinama, prepunim događanjima i novitetima. No gotovo su svi vje rovali da je svijet u kojemu žive čvrst, stabilan, Grupa ABBA

8 organiziran i predvidiv, te da je una toč svim evidentnim manama koje je imao, u osnovi upravljen k boljitku.

Tek će kasnije, tijekom osamdesetih godina, većina ljudi uvidjeti da tu nešto ne štima i da nestabilne nisusamo cijene. Tada će se razviti kritič ki, čak i cinički duh, a krizu i oskudi cu ublažit će more viceva i dosjetki o političkom i gospodarskom sustavu. Koncem osamdesetih godina, me đutim, šalu počinje zamjenjivati tjeskoba jer su se crni, opasni oblaci nadvili nad svijetom, i ništa više od onoga što smo znali nije izgledalo čvrsto i stabilno. Rijetki su bili oni koji su tada mogli naslutiti do kojih će se granica stvari pogoršavati, većina je ljudi nastavila gledati svoja posla, odrastati i obrazovati se, ili raditi i rješavati egzistencijalne probleme. No, turbulencije su bile već tu i naraštaji koji su se školovali ili tek zapošljavali osjetit će njihove najžešće udare. Rađao se novi svijet, do tada nepoznat svima osim najstarijim sugrađani ma koji su se sjećali kapitalizma i demokracije iz predratne Jugoslavije, sa privatnim vlasništvom, tržištem, burzama i dionicama, mnoštvom stra naka, pokreta i udruga. Stariji su gledali u čudu, pozdravljajući promjene ali istodobno brinući o svojim šansama u novoj igri; mlađi su pak, kako im to i priliči, znatiželjno i hrabro počeli misliti i raditi u skladu s novim standardima, neopterećeni starim iskustvima i shemama. (Iz knjige ROSINJAČA; /Damir Jurić, Zlatko Bebek/ str. 13-14)

ŽIVOT U BARANJI DO 1990. GODINE “Većina stanovništva Baranje je radila na Belju, (farma Popovac, TOS Kneževo, šećerana, mesna industri ja, Remont...), potom u poljopri vrednim zadrugama, (Poljoprivred na zadruga Topolje). Zadruga je vršila otkup stoke za Belje, Vrbovec, otkup rakije za Prigrevicu, oraha... i sve redovito plaćala. Bilo nas je zaposlenih i u Trgovačkom poduzeću „Dunav“. Oni su bili najjači trgovački lanac u Baranji. No 1990. je već bilo i privatnih tr govina u svim selima, koje su dobro Radiloposlovale.se u Šumariji lovno – šum skog gospodarstva „Jelen“ Beograd, na Batini u bivšoj Obnovi Osijek, koja je nakon razdruživanja poslo vala pod nazivom OOUR „Obnova produkt“ Batina. Ljevaonica je poslovala sa Željezarom Smederevo (Aluminijski blokovi). Namještaj od mesinga i bračkog mramora proda vao se najviše u Bosni i Hercegovi nu, ali od 1987. godine i u Robnim kućama Beograd. 1989.g. su povukli puno robe i nisu je platili nikada.

Eva Balatinac pred izlogom Ljevaonice na Zagrebačkom velesajmu 1985.

10 1990. godine smo dobivali bonove „Dunava“ za plaću. Jedan mjesec mi je susjed, šef trgovine u Gajiću davao robu “na veresiju” (upis u bilježnicu), a drugi mjesec za dinare. Sretna sam bila jer je otac radio u Poljoprivrednoj zadruzi Topolje, a imali smo i maksimum zemlje. Bikovi su se ugovarali svake godine, žito predavalo zadruzi, vina je bilo oko 2000 l, rakije se peklo i do 300 l. Ulagalo se u poljoprivredu. Prijateljica mi je bila u Baranjskom Petrovom Selu. Njen muž je kupio sve za Dosjetvu.1991. smo većinu kupovina obavljali u Somboru u susjednoj Vojvodini. Išlo se i u Osijek, ali pri jevoz namještaja su prijevoznici na plaćivali a Somborci nisu.” - prisjeća se prof. Eva Balatinac vremena kada su baranjci živjeli skupa i ne znajući tko je Srbin a tko Hrvat, jer im to nije bilo bitno.

A ONDA JE DOŠLA 90-ta... Promjene nastale u hrvatskom društvu nisu u svim slojevima jednako prihvaćene. Manjina koja je desetljećima bila privile girana i držala sve poluge vlasti, osjetila je ugrozu svojih sinekura što se manifestira lo postavljanjem barikada u tzv. “balvan revoluciji”. Prvo smo čuli za barikade na cestama kod Knina a onda i ovdje u selima Berak, Borovo selo, Trpinja, Bijelo Brdo, te u Baranjskim mjestima Kneževi Vinogra di, Kneževo, Jagodnjak, Bolman i Beli Ma nastir. Počinju mitinzi u organizaciji Srp ske demokratske stranke (SDS) i pobune dojučerašnjih susjeda srpske nacionalnosti

11 uz svesrdnu potporu Jugoslavenske armije koja ih, što tajno, što javno, Poznatnaoružava.jemiting održan 21. travnja 1991. u Jagodnjaku kojega su držali radikali iz susjedne Republike Srbi je - Šešelj, Paroški i Cvijan. Do tada nismo niti znali tko je sve Srbin u našem susjedstvu. 27. lipnja 1991. događa se pozna ti izlazak tenkova JNA iz vojarni u Osijeku i gaženje crvenog fiće, a 3. srpnja 1991. Novosadski korpus JNA sa 60-ak tenkova i oklopnih tran sportera ulazi u Baranju a s njima i nekoliko stotina rezervista iz Srbije. Od tada počinju i muke za stanovnike Baranje, osobito one koji nisu bili srpske nacionalnosti. Rat je bio neizbježan.

Nakon progona oko 20.000 mirnih i dobroćudnih baranjaca započela je okupacija a time i pljačka Baranje i drugih okupiranih područja kao i brojni ratni zločini. Međunarodna zajednica u proljeće 1992. šalje zaštitne vojne snage u četiri Hrvatska sektora koji su bili okupirani kako bi se spriječilo dalj nje širenje sukoba i stvorili uvjeti za povratak prognanika svojim kućama Vojislav Šešelj na mitingu u Jagodnjaku 27. 6. 1991. tenkovi JNA na ulicama Osijeka

UNPROFOR u Hrvatskoj 1992.- 1995.

Utorak, 19 veljača 2019 Michael Jukic UNPROFOR je akronim za “United Nations PROtection FORces” (hr. Zaštitne snage UN-a). Vijeće sigurnosti OUN-a donijelo je Rezoluciju (743), 21. veljače 1992. g., o pokretanju mirovne operacije i slanju međunarodnih zaštitnih snaga u Republiku Hrvat sku za razdoblje od 12 mjeseci (u sklopu tzv. Vanceova plana za Hrvatsku). Snage UNPROFOR-a su raspoređene u 4 zaštićene zone (UNPA sektora). Sektori su bili: Sektor Istok (područje Baranje i istočne Slavonije, sje dište u Erdutu), Sektor Zapad (područje zapadne Slavonije, sjedište u Daruvaru), Sektor Sjever (područje Korduna i Banovine, sjedište u Topuskom) i Sektor Jug (sjeverne Dalmacije i istočnu Liku, sjedište u Kninu). UNPA su obuhvatile 12.554 km2 (22 % od ukupnog teritorija RH); na tom prostoru je 1991. živjelo 536.370 stanovnika, od toga 258.298 (48,2 %) Srba, 205.075 (38,2 %) Hrvata i 72.997 (13,6 %) ostalih. Sporazum je bio nepovoljan za Hrvatsku jer prema sporazumu status za štićenih područja ostaje isti dok se ne postigne cjelevito političko rješenje jugoslavenske krize. Prema sporazumu JNA se trebala povući iz Hrvatske što je i učinjeno ali prije povlačenja JNA je ustrojila i naoružala pobunje ničku vojsku i policiju. Tijekom cijelog rata JNA je davala svu logističku podršku pobunjeničkoj vojsci (zapovjedni kadar, oružje, streljivo i gori vo). Nakon napuštanja Hrvatske JNA je podržala pobunjene Srbe u Bosni i Hercegovini, izvršila je novu agresiju (na BiH).

UNPROFOR je u svibnju i lipnju 1992. godine preuzeo odgovornost za

13 primirje u Hrvatskoj ali i dalje je bilo ozbiljnih incidenata (granatiranje hrvatskih gradova). Osim primirja (stanje ni rata ni mira) UNPROFOR nije ispunio postavljene zadatke: uspostavu vlasti na okupiranim područjima, razoružavanje paravojnih postrojbi, povratak prognanika, usposta va prometa Tijekom mandata UNPROFOR-a protjerano je 12.000 nesrba iz sektora koji su bili pod njegovom kontrolom i ubijeno je cca 400 oso ba u području njihove odgovornosti. UNPROFOR nije spriječio pljačku i paljenje domova i kuća prognanika. Srbi su izvršili etničko čišćenje u sektorima odgovornosti UNPROFOR-a. Nikada nitko od zapovjednika UNPROFOR-a nije odgovarao za zločine (ubojstva, progon nesrba, pljač ka i uništavanje imovine u UNPA područjima te za granatiranje hrvatskih Pobunjenicigradova). su bili pod zaštitom UNPROFORA pa su njihove vojne i dru ge postrojbe odlazile u BiH i tako sudjelovale u agresiji. Pobunjeni Srbi i Srbija su željeli da mandat UNPROFOR-a traje što dulje, odnosno da se postojeće stanje okupacije zacementira. UNPROFOR je u sektorima svoje odgovornosti prihvatio pobunjeničku vlast koju su činili ubojice i silova telji. Zadatak UNPROFOR-a u UNPA sektorima je bio uspostava mjesnih vlasti po načelu proporcionalne zastupljenosti nacionalnih skupina prije rata a ne prihvaćanje, legalizaciju, zločinačke vlasti pobunjenih Srba. UNPROFOR je trebao, na području svoje odgovornosti, razoružati po bunjenike a umjesto toga je dozvolio formiranje (pod patronatom JNA) pobunjeničke vojske! Nadalje, postrojbe pobunjeničke vojske su sudje lovale u agresiji na BiH (područje Bihaća) i to sve zbog neučinkovitosti BudućiUNPROFOR-a.daUNPROFOR nije ispunio prvi zadatak a to je razoružavanje pobunjenika hrvatska strana je shvatila da se mandat UNPROFOR-a tumači u korist pobunjenika i agresora pa je diplomatskim potezima i ograničenim vojnim akcijama započela s oslobađanjem svojih okupiranih područja (Južno bojište, deblokada Dubrovnika, Miljavački plato, VRO „Maslenica“, akcija „Peruća“, Medački džep“). UNPROFOR, također, nije omogućio uspostavu hrvatske vlasti u takozvanim „ružičastim zonama“ (podučja koja su Srbi okupirali, a nisu živjeli u tim područjima) koje nisu

UNPROFOR jer je postojeće stanjeni ni rata ni mira bilo neodrživo. Hrvatska vlast je u siječnju 1995. godine najavila da će otkazati mandat UNPROFOR-a zbog njegove neučinkovitost a negdje i očite pristranosti i pomaganja pobunjenika. Budući da UNPROFOR nije omogućio povra tak prognanika, nije uspostavio prometnu povezanost hrvatska vlast je, unatoč silnih pritisaka, čvrsto odlučila prekinuti s neučinkovitom misi jom UNPROFOR-a. Vršen je silan pritisak mađunarodne zajednice na predsjednika dr. Tuđmana i hrvatsku vlast. Najavljivan je novi rat u kojem će Hrvatska doživjeti katastrofu. Dr. Tuđman je bio ustrajan jer je posto jeće stanje bilo neodrživo: nemogućnost povratka prognanika, prometna blokada (koja je najviše štetila južnoj Hrvatskoj) te agresija pobunjenih Srba iz Hrvatske na BiH (Bihaćka enklava). Pad Bihaća u ruke pobunjenih Srba je bio velika strateška prijetnja Hrvatskoj. Dr. Tuđman je kazao: „Otkaz UNPROFOR-u ne znači rat. To jest korak visokog rizika, kako kažu, ali je u isto vrijeme korak koji će nas dovesti prije do rješenja okupiranih područja, do normalizacije odnosa među državama nastalim na tlu bivše Jugoslavije.“ Hrvatska nije popustila pa je mandat UNPROFOR-a završio 31. ožujka 1995. godine. Nađeno je kompromisno rješenje, mandat međunarodnih mirovnih snaga je promijenjen i uspostavljen je novi mandat UNCRO koji je bio povoljniji za Hrvatsku. Sjedinjene Američke Države (SAD) su se aktivno uključile u rješavanje krize koja je nastala. Predsjednik Tuđman je u razgovorima s pomoćnikom američke državne tajnice i s američkim potpredsjednikom Al Goreom (mimo vodstva OUN-a) dogovorio da snage UN-a ostaju u Hrvatskoj (6.000 vojnika) ali s novim mandatom. Na sastanku u Kopenhagenu je postignut dogovor o preustroju UNPRPFORa i promjedni imena (UNCRO). Vijeće sigurnosti je donijelo Rezolociju 981. (31. ožujka 1995. g.) o promjeni mandata. Mandat je izmijenje, raz

UNPROFOR nije vratio niti jednog prignanika, nije otvorio blokirane prometne pravce pa su uslijedili i protesti prognanika. Na skupovima prognanika u više mjesta Hrvatske prognanici su tražili povratak na svo je ognjišta, u svoje domove. Bile su blokirane neke vojarne gdje je bio

14 pripadale UNPA sektorima.

dvojen je mandata za Hrvatsku od mandata za Makedoniju i BiH. Bio je to velike uspjeh hrvatskog predsjednika i hrvatske diplomacije. U mirovnoj misiji UNPROFOR-a je sudjelovalo 39.000 vojnika iz svih zemalja svijeta. Tijekom misije je poginulo 320 vojnika. Misija UNPRO FOR-a u Hrvatskoj je pokazatelj neučinkovite i licemjerne međunarodne zajednice koja ne drži do načela na kojima je stvorena Organizacije Ujedi njenih Naroda (OUN). Politički i strateški interesi moćnih zemalja svijeta su pogazili sva ljudska prava.

Članice Udruženja obitelji nestalih i zatočenih blokirale su u Slavoniji dvije prometnice, prognanici smješteni u Zadru blokirali su ulaz i izlaz

Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Foto: orbis.org, DEPO HRVATSKI PROGNANICI BLOKIRALI UNPROFOR ZAGREB (IKA ) 02.07.1994. / 00:00 Zagreb, 2. 7. 1994. (IKA) - Ogorčenje prognanika neučinkovitošću zaštitnih snaga Ujedinjenih Naroda - UNPROFOR-a, kulminiralo je jučer u cijeloj Hrvatskoj nakon tri godine prognaničkog života, nade u povratak svojim domovima, očekivanja konačne primjene rezoluci ja UN-a i Vanceovog plana, blokadom svih kontrolnih točaka između okupiranog i slobodnog dijela Hrvatske. Zagreb, 2. 7. 1994. (IKA) – Ogorčenje prognanika neučinkovitošću zaštit nih snaga Ujedinjenih Naroda – UNPROFOR-a, kulminiralo je jučer u cijeloj Hrvatskoj. Tri godine prognaničkog života, nade u povratak svojim domovima, očekivanja konačne primjene rezolucija Vijeća sigurnosti UN koje govore o povratku prognanika, i uporedo s tim asistiranje UNPROFOR-a pri daljem etničkom čišćenju hrvatskih krajeva pod okupacijom srpske vojske, izazvali su prognanike na akciju potpune blokade hrvat skih cesta za promet vozila UNPROFOR-a, UNHCR-a i ICR-a, sve do povratka prognanika u njihove domove.

16 hotela u kome su zajedno smješteni prognanici i pripadnici postrojbi UNPROFOR-a, a u Trogiru su prognanici iz Drniša, njih oko 17.000 ra sutih po čitavoj jadranskoj obali, održali prosvjedni skup s kojega su uputili pismo Yasushiu Akashiu, u kome su izrazili nezadovoljstvo i ogorče nost, zatražili hitan odgovor na pitanje kada će se vratiti u svoje domove, i upozorili da će, ukoliko takav odgovor ne stigne do 15. srpnja u podne, blokirati promet za sva vozila UNPROFOR-a na području čitave Splitskodalmatinske i šibenske županije.

Jedini zabilježeni incident dogodio se kod Biograda, gdje se dvojica pri padnika UNPROFOR-a nisu htjeli zaustaviti pred ženama i djecom na barikadi, a kad su se ispriječile starije osobe, svojim su vozilom jednu udarili i odbacili a drugu vozili na haubi više stotina metara. Užasnuti takvim postupkom, civili su odbačene osobe prebacili u bolnicu, a zatim pojurili za vozilom UNPROFOR-a i sustigli ga, zaustavili 15 kilometara dalje od mjesta incidenta, i prisilili dvojicu pripadnika “plavih kaciga” da se s njima vrate u Policijsku postaju u Biogradu. Blokada nema jedino u Zapadnom sektoru UNPA, gdje nema ni prosvje da i vlada potpuni mir. Prognanici na području šibenske županije najavili

Biogradski prognanici prepriječili su jadransku magistralu, prognanici sa sisačkog područja blokirali su prijelaze Moščenica i Glinska Poljana, a prognanici Vukovarsko-srijemske županije blokirali su cestu kod Lipov Naca. barikadi kod Nemetina prognanike je posjetio časnik za vezu belgij skog bataljuna Michele Gascard a potom i koordinator UNPROFOR-a za civilna pitanja Phillipe Corwin. Oni su saslušali prognanike i razgovarali s njima o problemima koji se moraju hitno riješiti.

U izbjegličkom naselju Gaza održan je također mirni prosvjedni skup prognanika, na kome je UNPROFOR optužen za pomaganje srpskoj voj sci u etničkom čiščenju hrvatskih područja, a prognanici su blokirali pri jelaz na liniji razgraničenja na punktu Vojnovac kod Josipdola, uz najavu blokade prometnice u mjestu Mostanje, nedaleko od Turnja.

Dopredsjednik hrvatske Vlade Ivica Kostović razgovarao je u Washingto nu s predsjednikom komisije za međunarodne operacije, kongresmenom Howardom Bermanom, gdje mu je izložio stajališta hrvatske Vlade glede budućnosti UNPROFOR-a u Hrvatskoj, a obratio se i odboru za humanitarna pitanja američkog Kongresa, upoznavši ga s teškim stanjem progna nika i izbjeglica u Hrvatskoj. Predstojnik Vladina Ureda za prognanike i izbjeglice, prof. dr. Adalbert Rebić izjavio je da razumije protest koji je organizirala Zajednica prognanika Hrvatske, ali je upozorio prognanike da ne gube strpljenje i ne sudjeluju ni u kakvim nepromišljenim akcijama koje bi bile opasne po njih i cijelu hrvatsku državu.

Izvor: IKA

Pored neučinkovitosti

su prosvjedni skup na nadzornoj točki u Pakovu Selu, a prognanici iz Novske priključuju se prosvjedu na dva važna cestovna prijelaza.

u zaštiti civilnog pučanstva, UNPROFOR-u se za mjera pomaganje srpskog etničkog čišćenja, brojne dokazane pojave šver ca i profiterstva, a posebno kršenje embarga UN-a i dostavljanje velikih količina benzina i različite opreme Srbima na okupiranim hrvatskim po Dopredsjednikdručjima.

Vlade Republike Hrvatske Vladimir Šeks u povodu tih dogašaja izjavio je da će Hrvatska inzistirati na odlasku UNPROFOR-a nakon isteka ovog mandata, ukoliko se ne postigne dogovor o promjeni mandata zaštitnih snaga koji bi mu omogućio ostvariti one ciljeve zbog kojih su postrojbe “plavih kaciga” uopće došle u Hrvatsku.

Franjo Tuđman u siječnju 1995. godine najavio je da hrvat ske vlasti neće prihvatiti produljenje mandata mirovnih snaga, a unatoč pritiscima Hrvatska nije popustila pa je mandat UNPROFOR-a završio 31. ožujka 1995. godine. Kao kompromisno rješenje uspostavljen je novi mandat međunarodnih mirovnih snaga UNCRO s mandatom provedbe Sporazuma o prekidu vatre između Hrvatske vojske i srpskih pobunjenika te nadziranje demi litarizacije poluotoka Prevlake. Uspostavom Promatračke misije UN-a na Prevlaci – UNMOP i Prijelazne uprave UN-a za istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem – UNTAES završio je mandat UNCRO-a. UNTAES je uspostavljen na osnovi Erdutskog sporazuma potpisanim 12. studenog 1995. Mandat UNTAES-a je završio 15. siječnja 1998. čime je okončan

Aneta Pšihistal Vijeće sigurnosti UN-a 21. veljače 1992. godine donijelo je Rezoluciju o pokretanju mirovne operacije i slanju međunarodnih zaštitnih snaga u Republiku Hrvatsku. Sna ge UNPROFOR-a raspoređene su u 4 zaštićene zone: Istok (Baranja i istočna Slavonija), Zapad (zapadna Slavonija), Sjever (Kordun i Bano vina), Jug (sjeverna Dalmacija i istočna Lika).

UNPROFOR-a u Hrvatskoj

18 31. ožujka 1995. godine: Prestanak mandata

UNPROFOR je u svibnju i lipnju 1992. godine preuzeo odgovornost za primirje u Hrvatskoj, a za nešto manje od tri godine u Hrvatskoj zaštitne snage nisu ispunile zadaću uspostave vlasti na okupiranim područjima po načelu proporcionalne zastupljenosti nacionalnih skupina prije rata, razoružavanja paravojnih postrojbi, povratka prognanika i uspostave Predsjednikprometa.

Primirje se poštivalo, ali ne bez izgreda sa strane neprijatelja Među onima koji su u zoni kontaktirali s pripad nicima UNPROFOR-a u Hrvatskoj bio je i umi rovljeni pukovnik Ivan Grčić, ratni zapovjednik 2. bojne 109. vinkovačke brigade, stacionirane od Privlake do Komletinaca, koji ističe kako je u Ni jemce došao ruski bataljun, a zapovjedništvu 2. bojne u Komletince došla je zapovijed za usposta vu žične veze.

U to vrijeme i naši vezisti su ušli u Nijemce tako da smo imali nekih informacija što se tamo događa. Sa zapovjednikom ruskog batuljana često sam se susretao negdje na pola puta između Nije maca i Komletinaca. Razmjenjivali smo određene podatke koji su nama bili važni. Isto tako civili, stariji ljudi koji su ostali u Nijemcima, mogli su pisati pisma svojima, koja je on znao donijeti meni da ih predam dalje. Od njega sam dobivao i informacije o tome koga su četnici likvidirali, a tko je od tih starijih ljudi umro prirodnom smrću. I to je otprilike bilo to“, ističe Ivan Grčić. Posebno izdvaja jednu situaciju. “Naime, imali smo dosta problema s na šim braniteljima koji su žarko željeli otići u Nijemce ili u Donje Novo Selo vidjeti svoju kuću, a što je bilo jako rizično pa smo imali i nekoliko ranjenih i poginulih ljudi. Zapovjednik UNPROFOR-a upozorio nas je na to da snage neprijatelja imaju jake optičke sprave u tornju crkve u Ni jemcima i da prate svaki naš pokret”, ističe Ivan Grčić. Može se reći, ističe, kako se primirje na tom dijelu bojišnice poštivalo, osim nekih sporadič nih “Naveoincidenata.bihprimjer koji se dogodio na Bosutu prema Đeletovcima kada Puk. IVAN GRČIĆ Izvor: Ratani album 109. brigade HV Vinkovci

“Imali smo svakodnevne i kontakte po potrebi. Iz vješćivali smo ih o događanjima i problemima na crti bojišnice i upućivali određene zahtjeve koji su bili nama potrebni za obavljanje naših dužnosti.

proces mirne reintegracije istočnog Podunavlja u ustavno-pravni pore dak Republike Hrvatske.

20 su oni zapaljivim metcima tukli naše položaje na tzv. Perinom stanu. Bilo je to negdje u kolovozu pa je bilo suhe trave koja se zapalila. Tražio sam

Uz drugog ruskog zapovjednika vezan je još jedan incident kojeg se Ivan Grčić dobro sjeća. Naime, prilikom primopredaje i upoznavanja jedan njegov časnik sjeo je s njima u vozilo i otišao u Nijemce. “Četnici su uhap sili i njega i njih. Njih su, naravno, morali pustiti, a on je proveo godinu dana po srpskim zatvorima dok nije zamijenjen”, ističe Ivan Grčić.

Do kraja mandata UNPROFOR je potpuno izgubio legitimitet Početkom 1993. godine Ivan Grčić odlazi na novu dužnost u Glavni sto žer Hrvatske vojske, te se obavljajući svoje zadaće duž cijele crte bojišnice od Nemetina do juga zemlje, imao prilike susresti s pripadnicima snaga UNPROFOR-a i u drugim dijelovima Hrvatske. “Zadnji susret bio je prije Bljeska kod Gradiške, gdje je bio stacioniran kontingent Jordanaca. Oni su bili smješteni u šumi na našoj strani, a sje ćam se da su bili dosta u strahu od neprijateljskih vojnika. Gledajući op ćenito mandat UNPROFOR-a u Hrvatskoj mogu reći kako su u pravilu oni bili na strani neprijatelja, iako se može reći kako je razlika bilo ovisno o kontingentima pojedinih država pa tako možemo reći da je, primjerice, Rusija bila naklonjena više toj još uvijek imenom Jugoslaviji, nego Hrvat Općenitoskoj. možemo reći kako oni jesu na neki način kontrolirali da li se provodi primirje i to je bilo sve, te je do kraja mandata UNPROFOR potpuno izgubio svoj legitimitet“, ističe Ivan Grčić.

intervenciju ruskog bataljuna da to spriječe, međutim nisam naišao na pozitivan odgovor kod Rusa, koji su tada već imali drugog zapovjednika. Morali smo to sami riješiti, a nakon toga on je tražio od nas da omogući mo da izvuku mrtve i ranjene iz toga sukoba tumačeći kako je riječ o pri padnicima pogranične policije pa sam mu ja objasnio da tu nije granica, da je granica na Dunavu. U svakom slučaju mi smo to omogućili, ali je on morao držati UN-ovu zastavu na obali Bosuta kako ne bi oni dovukli neke nove snage s one strane i napravili nešto što bi bilo za nas pogubno“, istaknuo je Ivan Grčić.

21 POVIJESNE AKCIJE PROGNANIKA BLOKADA UNPROFOR-a

Blokada koju su proveli hrvatski prognanici nad pobunjenim, okupiranim i od UN-a kon troliranim područjima Hrvatske u kojima je početkom devedesetih proveden potpuni et nički progon Hrvata i niz drugih najtežih zlo čina, spada među najvrjednije humanitarne akcije u ratu u Hrvatskoj i Europi u dvadese tom stoljeću.

3. Povijesnu istinu. Cjelovito i istinito sagledavanje rata spada danas

1. Ratne zločine. Njih se utvrđuje pred sudovima od nacionalnih do me đunarodnih, stalnih i privremenih.

Prof. dr. sc. Slobodan Lang Značenje Blokade prognanika

Ona je gotovo nepoznata, nije analizirana i uopće nije shvaćena. Istina o ratu

2. Humanitarno djelovanje. Humanitarno djelovanje je temeljna odgo vornost i vodeća obavezu od pojedinca do svjetske zajednice u mo dernom ratovanju. Sagledavanje humanitarnog rada i iskustva, omo gućuje donošenje novih međunarodnih propisa, unaprjeđenje rada u budućnosti i korištenje drugima. Hrvatska je predložila da se nakon svakog rata održi Međunarodna konferencija Crvenog križa koja bi nova iskustva povezala sa postojećim znanjem. Za sada nema usvoje nog oblika analize, sagledavanja rada i razvoja znanja humanitarnog rada u ratu.

Da bi se odgovorno i cjelovito upoznalo ma koji rat potrebno je sagledati:

Sagledavanje obrane Hrvatske ograničeno samo na ratne zločine, nedo pustivo sužava i čovječnost i istinu. Propuštanje sagledavanja humanitar ne odgovornosti, djelovanja i stečenog iskustva, oduzima dostojanstvo i pojedincima i narodu, otežava pa i sprječava pomirenje i onemogućuje prijenos i korištenje drugima. To nije istina o ratu.

Svjesni ovih činjenica od početku obrane Hrvatske oslonili smo se na sna gu dobrih ljudi i učinili što je god moguće u sprječavanju svih zločina, a posebno genocida. Ovako se djelovalo osobno, civilno, stručno, znan stveno, politički i državno; informirajući i mobilizirajući javnost putem medija i prenoseći stečeno iskustvo i znanje u svijet.

4. U svim ratovima u Europi tijekom dvadesetog stoljeća učinjeni su ne zaboravljivi zločini ubijanja, mučenja, zlostavljanja, progona, razara nja i pljačke.

Oduzimanje doma, etnički progon i genocid – temeljni ratni zločini Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu je 12. 6. 2007. osudio je Milana Martića, bivšeg političkog vođu hrvatskih Srba, zbog zločina, ubojstva, razaranja, pljačke, zatvaranja, okrutnog postupanja i mučenja, počinjenih ranih devedesetih protiv Hrvata i drugih ne-Srba u Hrvatskoj. Većina zločina počinjena je nad starim ljudima, zatočenima i civilima. Praktično su svi Hrvati i ne-Srbi protjerani iz područja pod Martićevom vlasti. Dokazi su jasni da je vodstvo tzv. “Srpske autonomne oblasti” (SAO) Krajine i tzv. “Republike srpske Krajine” (RSK), uključivši Milana Martića, usvojilo viziju Slobodana Miloševića o stvaranju države sa srpskom Međunarodnidominacijom.sudpravde (ICJ), temeljni sud Ujedinjenih Naroda vodio je proces Bosna i Hercegovina v. Srbije i Crne Gore 13 godina, 11 mjeseci i

Istina o obrani Hrvatske

22 među značajna ljudska prava i potrebe. Ono je neposredna potreba, prije, u tijeku i nakon sukoba i značajno doprinosi sprječavanju rata, smanjivanju zločina u tijeku, bržoj obnovi i održanju mira.

Etnički progon i obrana

Presuđeno je da je vojna agresija na Hrvatsku imala za cilj provesti etnički progon Hrvata u dijelovima gdje se željelo stvoriti državu sa srpskom do minacijom. U to vrijeme tek stvorena Hrvatska država, još nije imala voj sku koja bi mogla obraniti progonjeni narod. Tada je došlo do “etničke” obrane, nije država branila narod, već je narod branio državu. Ova obrana ključna je bitka srpskog agresora i hrvatskih prognanika. Etnički progon Hrvata je počeo u ljeto 1990. Prvih 67 iz Knina prognanih Hrvata došli su u Zagreb 17. 8. 1990 godine. U rujnu 1990, nekoliko in telektualaca je otputovalo u Knin i bezuspješno se založili za sprječavanje sukoba i rata. Tom prilikom je obnovljena Radićeva mirotvorna strategija “Prvo čovjek onda Hrvat” i “Ja sam Srbin, živjela Hrvatska”. Uslijedili su etnički progoni iz Tompojevaca, Bokšića i drugdje. 1. svibnja 1991. godine ujutro Hrvati, stanovnici Potkonja, rubnog dijela Knina, održali su praktično prvu konferenciju o pravu na dom. Tom prili kom su iskazali da žele ostati u svojim kućama, ali traže sigurnost za sebe i svoju djecu, pravo na vjeru, korištenje hrvatskog jezika, ravnopravnost u školi i sprječavanje etničkog progona Hrvata. Popodne u 16.30 istog dana

23 16 dana, ukupno 5091 dan, od 20. travnja 1993. do 26. veljače 2007. Na temelju Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, presudio je da su države obavezne sprječavati genocid prema Članku I Konvencije te da je Srbija prekršila obavezu da sprijeći genocid koji je izvršen u Sre brenici u srpnju 1995. Obrazložio je da je obaveza sprječavanja genocida u postupanju a ne rezultatu, te da je država odgovorna ako propusti po duzeti sve mjere koje je mogla, a koje su mogle doprinijeti sprječavanju Ovomgenocida.presudom

je Međunarodni sud pravde obavezao sve države na pre ventivu genocida. Koja je u tome uloga dobrih ljudi i humanitarnog rada?

Milan Martić i njegovi milicajci izveli su koordinirani napad na naselja

Vrpolje i Potkonje. Nekoliko Hrvata je bilo ranjeno, 20-tak ih je završilo u zatvoru, a većina je prognana iz svojih domova. Bili su to prvi prognanici u Republici Hrvatskoj. 1. kolovoza 1991. je proveden etnički progon Hrvata iz slavonskih sela, Erdut, Dalj i Aljmaš. Tadašnji podpredsjednik hrvatske vlade Dražen Bu diša je vodio delegaciju koja je obišla selo Dalj i uspostavila kontakt sa preostalom grupom hrvatskih žena i djece na obali Dunava. I ovdje je održan razgovor o pravu na dom ali sada već i suprotstavljanju logorima, mučenju, zlostavljanju i progonu. U rujnu je etnički progon Hrvata, ali i drugih, kao Madžara u Laslovu, dosegao masovne razmjere. Iz dana u dan oni su stizali i bili prihvaćani diljem Hrvatske. U tom trenutku glavni cilj je bilo prihvatiti ih i pokazati da je Hrvatska svima dom. Već u listopadu bilo je 300.000 prognanika.

Bitka za Dubrovnik U jesen 1991. godine je počela bitka za Dubrovnik. JNA je okupirala Konavle, Župu, Rijeku dubrovačku i Primorje. Uz vlastite stanovnike Grad pod opsadom, bombardiran i granatiran s kopna, mora, i zraka odbio je poziv na predaju. Građani su prestali bježati iz Grada, i primili tisuće prognanih u hotele, domove, samostane i vlastite kuće. U srijedu, 6. listo pada, u Domu sindikata održana je “konferencija o izbjeglicama”, a 25. studenog “o kvaliteti života i ljudskim pravi¬ma.” Podnesen je izvještaj: “Od prve konferencije učinjeno je dosta. Osnovan je odbor za ljud¬ska prava u kojemu su pred¬stavnici svih vjera i nacional¬nosti. Organizi ran je povratak stanovnika u Mokošicu i uspos¬tavljena je svakodnevna brod¬ska linija između Gruža i Cavtata. Predstavnici odbora sudjelovali su s vojnim vlastima u pregovorima u Cavtatu, a u or-ganizaciji Hrvatske mornarice posjetili Šipan i Lopud gdje su stanovnicima uručili pomoć u lijekovima i hrani. U međuvremenu je osnovan i odbor Bokelja i Crnogoraca koji je svojim apelom pokušao utje cati na svoje sunarodnjake i crnogorsku vladu. Okončano je istraživanje o izbjeglicama. Osno¬vani su i odbori za Rijeku dubro¬vačku i Mokošicu, Dubrovačko primorje, Elafite i Mljet, Župu, Konavle, Cavtat i Pelješac.

Međunarodna zajednica je poslala vrlo ugledne političare, filozofe i li ječnike predvođene Dr Bernardom Kouchnerom da dođu u Dubrovnik i brodovima odvedu žene i djecu. Žene su masovno odbile otići i poručile “Preci su nas odredili za svoje nasljednike pa to i budimo! Ponosno i gor do čuvajmo svoje domove za naša nova pokoljenja. Povijest ne prašta i ni kada nam neće zaboraviti budemo li bježali, šutjeli i čekali da netko drugi riješi našu sudbinu. Ne postoji još jedan Dubrovnik. I ako dopustimo da on nestane, nestat će zauvijek. Nigdje čemin, mrča i gličina ne vonjaju kao u Dubrovniku. Nigdje nema ovakog sklada valova, čiopa i hridi. Ne odlazite! Zajedno smo jači. Budimo uz naše muževe, sinove i očeve... “. Dr Kouchner je prihvatio “Pravo na dom” i bitku protiv etničkog progona i sam posjetio okupirane Mokošicu i Cavtat da bi razgovarao sa Hrvatima koji su odbili napustiti svoje domove. Strani brod je otišao prazan – Du brovnik je branio Dom. Prognani i izbjegli – Progon Hrvata i Bošnjaka U siječnju 1992. godine u Hrvatskoj je bilo 324.238 prognanika i 872 izbjeglice. U travnju je počeo etnički progon Bošnjaka i Hrvata iz Bo sne i Hercegovine. Njihovo prelaženje Save je nezaboravno. U ožujku je bilo 193.415 izbjeglica. Na kraju 1992. godine bilo je 402.768 izbjeglica i 260.705 prognanih, zajedno 663.493. Zajednica prognanika Hrvatske

Usvojena je orijentacija i program ostajanja na ognjištima, i da bijeg nije rješenje u ovakvim situacijama”.

U proljeće (19.ožujka) osnovana je Zajednica Prognanika Hrvatske koja je kao glavni cilj istaknula: “okupili smo se da se vratimo u svoj dom”. Prvi pokušaj je bio povratak u Antunovac 30. rujna 1993. Iste godine predstavnici Hrvatske su upoznali svjetsku javnost sa nepo srednom opasnošću od genocida i tražili stvaranje programa sprječava nja genocida. Krajem godine provedena je akcija “Bijeli Put” a početkom 1994. godine “Putevi mira i ljubavi” za pomoć, opstanak i međusobni mir Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.

26 Početkom travnja 1994. godine započeo je genocid u Rwandi, u kojem je ubijeno između 800 000 i 1 074 000 ljudi. Ujedinjeni Narodi i svijet uopće nisu znali reagirati. Predsjednik SAD Clinton se došao 1999. godine ispričati za propust sprječavanja genocida. Blokada Težeći oslobađanju okupirane Hrvatske i ostvarivanje prava na povratak u vlastiti dom, Zajednica prognanika Hrvatske je odlučila u ljeto 1994. godine (1. srpnja) izvršiti pritisak mirnim putem. Provedena je blokada 31 prijelaza iz slobodnog dijela Hrvatske u UNPA zone. Tražili su da se odmah počnu stvarati uvjeti za povratak prognanika, prekid snabdijeva nja pobunjenih Srba vojne povezanosti i sa SR Jugoslavijom i utvrđivanje sudbine nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja.

Jedan od brojnih prosvjeda prognanika protiv neučinkovitosti UNPROFOR-a u organizaciji Zajednice prognanika Hrvatske na čelu s predsjedniko Matom Šimićem

Blokada je provođena uz stalno prisustvo nekoliko desetaka prognani ka na svakom prijelazu. Ukupno je sudjelovalo 150 000 ljudi. Blokada je postala svehrvatski pokret i trajala je 17 do 46 dana. Predsjednik ZPH Mato Šimić je zaključio i poručio: “Na kraju blokade željeli bismo poručiti svima koji su ostali na okupiranim područjima Republike Hrvatske, srp skom i nesrpskom pučanstvu, da počnu razmišljati o protjerivanju ekstre ma iz svoje okoline jer je povratak prognanika neizbježan, bilo mirnom ili vojnom opcijom. Stoga je onima koji su ostali najbolje pokazati dobru vo lju, jer ako se mi ne vratimo, ni oni nikada više neće vidjeti svoja ognjišta”.

Prognanici nisu tražili nikoga da ode već samo da se oni nakon tri godi ne smiju vratiti kući. Nažalost pružena ruka prognanika nije prihvaćena.

Hrvatsko pravo na dom, suprotstavljanje etničkom progonu i sprječa vanje genocida Kroz cijelo razdoblje obrane u Hrvatskoj se branio dom, borilo protiv etničkih progona i sprječavalo genocid. Od 1994. godine Hrvatska država je postala prva država na svijetu koja je provodila politiku sprječavanja genocida, što je Međunarodni sud pravde 26. veljače 2007. proglasio oba vezom svih država. Vodeća snaga u ostvarivanju ove politike su bili hrvatski prognanici. Ak cija “Blokada” vrhunac je akcije nenasilja koja je uz potrebno razumije vanje međunarodnih snaga mogla potaći i spriječiti genocid u Srebreni ci, omogućiti mirni povratak Hrvata, spriječiti napad na Bihać, učiniti vojno-redarstvenu akciju “Oluja” nepotrebnom, očuvati zajednički život

Blokada je pokazala potpunu neučinkovitost međunarodne zajednice u provođenju preuzetih obaveza i donesenih odluka (Rezolucija 769 i 871) putem UNPROFOR-a, pod čijom upravom je ubijeno 600 ljudi za što nitko nije odgovarao. Pokazala se neučinkovitost, neznanje, zastarjelost i nečovječnost humanitarnog djelovanja međunarodne zajednice. Ova kva shvaćanja i djelovanje nisu mogli spriječiti genocid i stradanje koje je dolazilo. Nužnost “Oluje” Kroz cijelu 1995. smjenjivali su se u Bosni i Hercegovini zločini i neuspjeh međunarodne zajednice da ostvari prijekid sukoba. U proljeće je na sa stanku na vrhu u Kopenhagenu pozvano na zaštitu Srebrenice (“Najtra gičniji Europljani”) i isto ponovljeno prilikom zločina u Tuzli 25. svibnja 1995. godine. Ništa nije pomoglo - 11. srpnja 1995. izvršen je genocid u Srebrenici. Deset godina kasnije na pitanje da li se mogao izbjeći geno cid u Srebrenici, g Yasushi Akashi je odgovorio: “Tragični događaji su se dogodili u Srebrenici. Ona je bila jedna od šest ‘sigurnih područja’ Ujedi njenih Naroda. Ni Srebrenica ni druga ‘sigurna područja’ nisu bili odgo varajuće zaštićene”. Nakon Srebrenice počeo je napad na Bihać, također ‘sigurno područje’. U napadu su sudjelovali i pobunjeni Srbi iz Hrvatske, iz UNPA zone. Tada je samo Hrvatska vojska mogla zaštititi Bihać i spri ječiti njegovim stanovnicima sudbinu Srebrenice. Pokrenuta je vojno-re darstvena akcija “Oluja”, kojom je spriječen genocid u Bihaću.

Hrvata i Srba, izbjeći razaranja, pljačku i zločine. Cijeli svijet je mogao upotrijebiti ovo iskustvo u Darfuru, Keniji... Na žalost Ujedinjeni Narodi nisu ni prepoznali ni podržali nenasilne me tode “Blokade” hrvatskih prognanika. Postoje trenuci kada su odluke ne izbježne. U Rwandi, odlučilo se ne upotrijebiti silu u sprječavanju geno cida – genocid je izvršen u kojem je ubijeno 1000 000 ljudi; u Srebrenici odlučilo se ne upotrijebiti silu u sprečavanju genocida – genocid je izvr šen u kojem je ubijeno 8 000 ljudi; u “Oluji” odlučilo se upotrijebiti silu u sprječavanju genocida – genocid je spriječen, ubijeno je nekoliko stotina ljudi, došlo je do neželjenog razaranja i pljačke. Humanitarno iskustvo je jasno – pravo na dom, odbacivanje etničkog progona i sprječavanje genocida je ljudsko pravo, odgovornost država i obaveza svjetske zajednice. Najbolje je da ih se potpuno spriječi, bo lje je da se pobijedi nenasilno kao “Blokadom” ali obavezno upotrijebiti silu kao “Olujom”, ako drugo nije uspjelo. Zločin je i provoditi i dopustiti izvođenje genocida kao u Rwandi, Srebrenici, Darfuru ... “Blokada” europska bitka protiv etničkog progona Krajem kolovoza 1991. godine g. Henry Kissinger na molbu da se zaustavi agresija na Hrvatsku, ocijenio je da međunarodna zajednica nije ni voljna ni sposobna zaštititi od agresije sada, kao što nije bila ni u slučaju Židova u Varšavskom getu. Smještajući akciju “Blokada” u europske i povijesne bitke protiv etničkih progona u XX stoljeću, ključna je uspored ba sa obranom-pobunom Ži dova u Varšavskom getu od 19. travnja do 16. svibnja 1943. Kroz 27 dana ubijeno je 13 000 židov skih branitelja i 16 njemačkih agresora. Nakon sloma obrane u koncentracijski logor Treblinka je odvedeno 50.000 preostalih Židova. Pobjeda Hrvatskipovratnikaprognanici su pobjednici povratka – 95% se vratilo kući. “Blokada” je jedna od najznačajnijih pobjeda u obrani Hrvatske.

29 ZAŠTITNE SNAGE UJEDINJENIH NARODA IZ KUTA ZAJEDNICE PROGNANIKA HRVATSKE

Kada su 1992. godine postrojbe UN-a došle na ratom zahvaćena područja u Republici Hrvatskoj kako bi osigurale mir i povratak prognanika i izbje glica među napaćenim građanima pojavila se nada u skoro rješenje teške situacije tisuća i tisuća beskućnika. Ali nada u pravdu i pravednost te vjera u spremnost međunarodne zajednice da pomogne ratnim stradalnicima postupno je oslabila, a njeno je mjesto zauzimalo razočaranje. SASTANAK PREDSTAVNIKA ZPH, UNPROFOR-a i UNHCR-a Na značajnom sastanku Zajednice prognanika Hrvatske s predstavni cima UNPROFOR-a i UNHCR-a, koji je bio zatvoren za javnost, ZPH je očekivala bitne pomake u svezi sa zahtjevom prognanika da “plavci” napokon počnu učinkovito ispunja vati svoje obveze prema Zagrebačkom sporazumu i rezolucijama UNa. Na sastanku su bili nazočni Jorge Cabral, zamjenik koordinatora za civilne odnose UNPROFOR-a, John Campbell, predstojnik Ureda UNHCR-a za Baranju i južni dio sektora Istok u Erdutu te dužnosnici Bory i Gascard, a uime ZPH-a Mato Šimić, Branko Čulo, Baldo Matić, Branko Pek i Zvonko Bugarin. Nakon sastanka Jorge Cabral da je izjavu novinarima u kojoj je rekao: “Ovo je bio nesluž

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman primio je 29. lipnja 1994. godine izaslanstvo Zajednice prognanika Hrvatske koje ga je izvi jestilo o dosadašnjim aktivnostima i radu Zajednice, posebno o svojemu nezadovoljstvu mandatom UNPROFOR-a koji nije proveo ni jednu rezo luciju Vijeća sigurnosti. Kako je priopćeno iz Ureda predsjednika Repu blike, Zajednica prognanika postavila je zahtjev hrvatskoj Vladi, hrvat skome državnom vodstvu i predsjedniku Republike, ali i UNPROFOR-u da se što hitnije provedu rezolucije Vijeća sigurnosti po kojima bi odmah počeo povratak prognanih i reintegracija okupiranih područja.

30 beni sastanak na kojemu smo pozitivno razgovarali, nakon razgovora na stavit ćemo bolje komunicirati i bolje se razumijevati. Treba razgovarati s prognanicima kako bismo pojasnili probleme”.

Tuđmana izvijestili i o problemima na koje

PREDSJEDNIK TUĐMAN: POVRATAK MIRNIM PUTEM

Predsjednik Republike upoznao je izaslanstvo Zajednice prognanika Hrvatske sa svim koracima koje hr vatsko državno vodstvo poduzima za vraćanje prognanika u njihove domove i reintegraciju okupiranih područja. Istaknuo je da treba imati razumijevanja za sve akcije koje po duzimaju prognanici, ali je i upozo rio da se nesmotrenim postupcima ne smiju otežavati napori državnog vodstva za početak procesa reinte gracije okupiranih područja i povratak prognanika, prije svega mirnim putem. Predsjednik je naglasio da nema važnije zadaće za hrvatsko držav no vodstvo od oslobađanja okupiranih područja i povratka prognanika u njihove Prognanicidomove.supredsjednika

nailaze u svakodnevnom životu te istaknuli potrebu rješavanja pitanja nepovoljnog smještaja, nepraved nih deložacija, neodgovarajuće pre hrane, neuključivanja prognanika u pretvorbu te se zanimali za sudbinu nestalih i zarobljenih tijekom vrije me rata. Također su istaknuli da su Vladi predočili nacionalni program obnove života u ratom stradalim po dručjima Hrvatske. Zatražili su da se u Vladi osnuje ministarstvo koje će rješavati pitanja prognanog i izbjeglog stanovništva i stvarati uvjete za njihov Razgovorupovratak.sunazočili savjetnik predsjednika Republike za unutarnju politiku dr. Ivić Pašalić i predstojnik Vladina ureda za prognanike i izbjegli ce dr. Adalbert Rebić.

PRIPREME ZA BLOKADU UNPROFOR-a Pripreme na organiziranju blokade UNPROFOR-ovih kontrolnih toča ka od 1. srpnja, sudeći prema izja vama na posljednjoj sjednici Zajed nice prognanika Osječko-baranjske županije, ozbiljno se obavljaju. Zna se da će prognanici na punktovima, u skupinama od 20 do 50 osoba, UNPROFOR-u blokirati kretanje uz pregledavanje vozila. Još su jednom ponovljeni zahtjevi prognanika da UNPROFOR iziđe na hrvatske granice te da se provedu sve rezolucije Vijeća sigurnosti. Do sjednice su održane i dvije javne tribine na kojima je podržan program aktivnosti Zajednice prognanika Hrvatske.

32 BLOKADA UNPROFOR-a 1. srpnja 1994. Nezadovoljni djelovanjem UNPROFOR-a, oni su 1. srpnja ujutro blokirali 19 kontrolnih točaka po cijeloj Hrvatskoj, blokiravši tako prijelaze u takozvane UNPA zone, odnosno prometnice kojima su se od sredine 1992. kretali samo pripadnici UN-a. Prognanici su iskazali nezadovoljstvo zbog neprovođenja plana Cyrusa Vancea za Hrvatsku, kao i rezolucija Vijeća sigurnosti. Naime, već treću godinu nije se riješilo pitanje sigurnog povratka u oku pirana područja, razmjene nestalih i zarobljenih Hrvata, a također se „plave kacige“ optuživalo za krijumčarenje, ponajprije, benzina, posebno na području istočne Slavonije gdje se nalazio kontingent ruskih pripad nika NezadovoljstvoUN-a.

“NE ODSTUPAMO OD AKCIJE”

Prema obavijestima iz drugih županija, sada je već sigurno da će na 70 posto nadzornih mjesta, odnosno prijelaza na područjima UNPA-zona u Hrvatskoj, biti organizirana slična ili ista djelovanja. Zajednica prognani ka u Osijeku donijela je konačnu odluku o akciji. Potpuno će se blokirati svi prijelazi i to cjelodnevno. To, prema riječima Zvonka Bugarina, predsjednika Izvršnog odbora Za jednice prognanika Osječko-baranjske županije, znači sprječavanje pre laska svim osobama i vozilima UNPROFOR-a, UNHCR-a i drugih međunarodnih organizacija. Ističući kako se sve mora odvijati civilizirano i bez izgreda te da će nošenje bilo kakvog oružja biti najstrože zabranjeno, predsjednik Zajednice prognanika Hrvatske Mato Šimić izvijestio je na zočne o sastanku članova Izvršnog odbora ZPH s predsjednikom Repu blike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom.

“Unatoč razgovoru s predsjednikom, ne može doći do promjene jer od

je iskazivala i hrvatska vlada najavama da neće pristati na produljenje mandata snaga UN-a.

Osim pritiska na UNPROFOR, prognanici akcijom žele izvršiti i priti sak na hrvatsku Vladu, koja također nije ispunila obećanja. Najvažniji od svega jest pritisak na međunarodnu javnost, čije je dosadašnje ponašanje prema teškoj situaciji u Hrvatskoj bilo mlako i bezbojno. Hoće li progna nici, ovaj put za promjenu, dobiti neko čvrsto i konkretnije jamstvo za bolju budućnost, pokazat će vrijeme.

PROGNANICI ODLUČNI - PLAVCI (NE)ZAINTERESIRANI

Načinjen je i raspored dežurstava od 1. do 10. srpnja, koja traju u smjenama po 12 sati. Glavni će stožer akciju usklađivati iz sjedišta Zajednice prognanika u Osijeku, a skrb o prognanicima na UNPROFOR-ovim toč kama na Biljskoj cesti i kod Nemetina preuzet će dva podstožera.

Na UNPROFOR-ovoj točki kod Nemetina smjenjivat će se prognanici iz Naselja prijateljstva u Čepinu, iz Antunovca, Erduta i Ernestinova, osječ kih mjesnih odbora Sarvaša i Tenje i grada Vukovara.

Pripreme za blokadu “plavaca” u završnoj su fazi. Baranjci su počeli opre mati mjesta na kojima će 1. srpnja 1994. godine u 8 sati početi iskazivati otpor i nezadovoljstvo radom UNPROFOR-a u Hrvatskoj. Prognanici na Biljskoj cesti očekuju kako će blokada potaknuti UNPRO FOR na provođenje obveza, a akciju smatraju prvim pravim korakom ka povratku prognanika. Na Biljskoj cesti i kod Nemetina obavljaju se pripreme kako bi se blo Prognanici u šatoru u Nemetinu spremni za blokadu

stupanja od ove akcije neće biti ni pod kakvim uvjetima”, rekao je Šimić i ponovio da je stajalište ZPH do kraja odlučno, nepokolebljivo i čvrsto.

Točku na Biljskoj cesti preuzet će Baranjci, dok će kod Nemetina prva dva dana biti majke iz Udruge zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, vođene njezinom predsjednicorn Šteficom Krstić koja je na sastanku Za jednice prognanika ustvrdila: “Jedina zapreka na prijelazu bit će naša tije la, a ispred nas fotografije naših nestalih i zapaljene svijeće.”

Danonoćno blokiranje prolaza preko prijelaza na Biljskoj cesti i kod Nemetina provodit će se, prema tvrdnjama Glavnog stožera u Zajednici prognanika Osječko-baranjske županije, sve dok UNPROFOR ne počne ispunjavati svoje obveze određene dosadašnjim rezolucijama Vijeća si gurnosti UN-a. Na mjestu blokade (lociranom stotinjak metara iza željezničke pruge na izlazu iz Osijeka prema Bilju) bit će postavljena svjetlosna signalizacija, ježevi, rampa, prikolice, a dežurat će prognanici iz Baranje (danju 20, a noću 10 prognanika). Dan prije blokade treba biti završen i sanitarni Pripreme za blokadu punkta UNPROFOR-a u Nemetinu. Članovi Udruge obitelji nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja

34 kada mogla nesmetano provoditi.

Baranjski prognanici obavljaju završne pripreme za blokadu na Biljskoj cesti. Unproforci nezainteresirani.

čvor te osigurana telefonska i radio veza, struja i voda. Prijelaz izmedu okupiranog i slobodnog hrvatskog područja 1. i 2. srpnja blokirat će članovi Udruge obitelji nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja (da nju, a noću će dežurati prognanici iz Naselja prijateljstva). Trećeg srpnja dužnost preuzimaju prognani Ba ranjci, prema rasporedu načinjenom u prognaničkim općinama. Dok su prognanici podizali šator, vozila UNPROFOR-a prolazila su nesmetano vozeći svoje, činilo se, nezainteresirane putnike. Hoće li takvi biti i 1. srpnja, za sad je neizvjesno.

UNPROFOR ZABRINUT PLANOVIMA PROGNANIKA UNPROFOR je zabrinut planovima osječkog i drugih Udruženja progna nika u Hrvatskoj da tijekom srpnjablokiraju kontrolne točke zaštitnih snaga, rekao je u Zagrebu glasnogo vornik UN-a Paul Risley. Govoreći na konferenciji za novinare u zagrebačkom Zapovjedništvu UNPRO FOR-a uoči najavljene prognaničke akcije, on je istaknuo kako UNPRO Paul Risley Blokada u Nemetinu Goloruki prognanici blokirali cestu u Nemetinu Kontrolna točka UNPROFOR-a na Biljskoj cesti

FOR “suosjeća s prognaniclma”, koji blokadu pokreću kako bi skrenuli pozornost na svoje probleme i pokrenuli realizaciju rezolucija UN-a o nji hovom povratku. “Svako ograničavanje slobode kretanja UNPROFOR-a ozbiljno zabrinjava i sprječava zaštitne snage u obavljanju njihovih duž nosti, od kojih su mnoge humanitarne prirode. Unprofor stoga smatra ovakve akcije neprihvatljivima”, istaknuo je Risley te preporučio Zajednici prognanika iz Osijeka da otkaže planiranu blokadu. On je rekao kako je UNPROFOR dobio uvjeravanja hrvatske Vlade da će poduzeti sve mjere kako ovakve akcije ne bi bile provedene. Predsjednikovo Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti također je rasprav ljalo o aktivnostima ZPH. Kako je priopćeno iz Ureda predsjednika, Vi jeće je razmatralo aktualna pitanja iz vanjske i unutarnje politike, pose bice zahtjev Zajednice prognanika da UNPROFOR snosi odgovornost za neprovođenje rezolucija Vijeća sigurnosti, prije svega Rezolucija 769 i 871 o reintegraciji okupiranih područja Hrvatske i povratku progna nika. Razmatrajući zahtjeve Zajednice prognanika, Vijeće je istaknulo svoje razumijevanje, ali i upozorenje da se napori državnog vodstva za mirnom reintegracijom okupiranih područja i povratkom prognanika ne smiju ugrožavati nikakvim nesmotrenim postupcima. Polazeći od toga da je prva zadaća hrvatskog državnog vodstva oslobađanje okupiranih pod ručja i povratak prognanika u njihove domove, hrvatska Vlada imat će na jednoj od svojih sljedećih sjednica kao temu položaj prognanika, a Sabor RH na svojoj će izvanrednoj sjednici razmotriti položaj UNPROFOR-a u RadiHrvatskoj.štobržeg rješavanja problema na koje prognanici nailaze u svakod nevnom životu i stvaranja uvjeta za njihov povratak, Vijeće je podržalo prijedlog za osnivanjem državnog ministarstva. Vijeće je izrazilo zabrinutost zbog sve učestalijih informacija o ilegalanom protoku robe na okupi rana područja koji se obavlja u UNPA- zonama uz pomoć dijela pripadni ka UNPROFOR-a. Posebice je istaknut problem neravnomjerne opskrbe stanovništva hranom iz humanitarne pomoći na okupiranim dijelovima Hrvatske. Tako stanovnici u UNPA- zonama dobivaju znatno više huma nitarne pomoći od građana prognanih iz tih područja.

Tijekom boravka na zasjedanju Hrvatskog sabora izaslanstvo ZPH neslužbeno se sastalo s jordan skim generalom Al Tayebom, zapovjednikom UNPROFOR-a za Hrvatsku. Na tom je sastanku Jordanac zatražio prijekid blokade i omogućava nje rada svojim vojnicima, a dobio je odgovor da Julije SkeledžićMichael

Williams General Al Tayeb; Izvor: jo.linkedin.com

37 UNPROFOR TRAŽI RAZGOVOR SA ZPH OČEKUJEMO ODJEK S EAST RIVERAGlasnogovornik

UNPROFOR-a Michael Williams i zamjenica šefa za civilna pitanja UNPROFOR-a Yolanda Auger primili izaslanstvo ZPH predvođeno mr. Julijem Ske “Pokazujemoledžićem. veliko zanimanje, ali i zabrinutost zbog vašeg prosvjeda”, kazao je Williams koji je tijekom otvorenog dijela sastanka izrazio zadovoljstvo zbog susreta s prognanici ma i prilike za razmjenu Skeledžićmišljenja. je izrazio nadu da će susret s William som, kojemu je predao tekst prognaničkih za htjeva, ali i mirni prosvjed, odjeknuti do pra vih mjesta - do glavnog tajnika UN-a Boutrosa Boutrosa Ghalija. “Učinili ste puno dobrih djela u Hrvatskoj, ali držimo da se prognanička situacija vašim dola skom nije uopće promijenila i na to želimo upo zoriti”, rekao je Skeledžić.

Williams je izrazio želju da se problem povratka prognanika riješi što prije i na siguran način.

UNPROFOR NESPREMAN ZA PROMJENE Dugo očekivani sastanak visokih dužnosnika UNPROFOR-a i koor dinatora za civilna pitanja sektora Istok s Izvršnim odborom Zajedni ce prognanika Hrvatske realizirao se iza zatvorenih vrata. Koordinator UNPROFOR-a za civilne odnose za bivšu Jugoslaviju Sergio Viera De Mello razgovarao je s Branimirom Glavašem, koordinatorom sektora Istok za civilne odnose s UNPROFOR-om i Matom Šimićem, predsjednikom ZPH.

Na pitanje očekuje li kakve promjene u radu UNPROFOR-a do 30. rujna, general je rekao kako to zna samo dragi Bog.

38 prognanici i ne traže ništa drugo nego da oni napokon počnu raditi i rea lizirati Vanceov plan i brojne druge rezolucije.

“Iz ovog je razgovora jasno da ni gospodin Akashi ni drugi čelnici među narodnih organizacija nisu spremni povući rez i izričito tražiti određene poteze UN-a. Mislim da je dosadašnja aktivnost ZPH, posebice posljednja blokada prometnica, postigla rezultate te je međunarodna organizaci ja prisiljena ozbiljnije razmotriti stanje u nekim dijelovima Hrvatske. Već je dolazak gospodina De Mella vrlo značajan i bitan jer se kao predstavnik civilnih poslova za prostor bivše Jugoslavije ipak odlučio doći na poziv ZPH i u izravnim razgovorima prenijeti informacije o događajima na terenu. Vjerujem da ovo nije njegov posljednji dolazak i da bi češći posjeti predstavnika međunarodnih institucija, koje su uključene u rješavanje problema u okupiranim dijelovima Hrvatske i drugih dijelova prostora bivše Jugoslavije, pomogli u konačnom rješavanju problema”, rekao je na kon sastanka Branimir Glavaš. Branimir Glavaš, koodinator sektora Istok za civilne odnose s UNPROFOR-om

RAZGOVOR VLADE I PROGNA NIKA O UNPROFOR-u

“Mislim da ste napravili pritisak i potez koji je pomogao ovoj Vladi. Svaki daljnji dan blokade UNPRO FOR-a bio bi izrazito štetan za hr vatsku državnu politiku i snosit ćete dio odgovornosti ako ne deblokirate UNPROFOR već sutra. Tražim od vas da se već sutra utvrdi pet privremenih točaka na kojima će se pro puštati promet i na kojima će predstavnici hrvatske vlasti kontrolirati i nadzirati aktivnosti mirovnih snaga. Povjerenje u hrvatsku vlast ne smije biti deklarativno jer s odgovornošću mogu tvrditi da država koja nema kontrolu vlasti nema ni autoritet u međunarodnim krugovima. Bez otvaranja punktova i jamstva koje je Vlada preuzela, mi nećemo moći ostvariti ono što se od nas traži, a to je da osiguramo nesmetan man dat mirovnim snagama. Ako Vlada ne bude mogla osigurati minimalni rad UNPROFOR-u ona će demisionirati, a onda vi formirajte vladu koja će vas vratiti kući za tjedan dana”, kazao je premijer Nikica Valentić na sastanku članova Vlade i predstav nika Zajednice prognanika te župa na iz županija u kojima je blokiran UNPROFOR. SVIJET ĆE OSUDITI NASTAVAK PROSVJEDA Pojašnjavajući vanjskopolitičke as pekte, ministar dr. Mate Granić po zitivnim je ocijenio podršku koju je Hrvatska dobila od svih susjednihDr. Mate Granić

OTVOREN PRIJELAZ U ZEMU NIKU DONJEM Kontrolu na kontrolnoj točki UNPROFOR-a u Zemuniku Do njem preuzeli su djelatnici Policijske uprave Zadarsko-kninske županije,

40 zemalja i 52 islamske zemlje za promjenu mandata mirovnih snaga, koje bi u slijedećem razdoblju trebale doći na granice Republike Hrvatske te provesti sve rezolucije Vijeća sigurnosti. “U početku je razumijevanje za vaše prosvjede postojalo svugdje u svijetu, ali produžetak ovakvog stanja najvjerojatnije bi doveo do osude Republi ke Hrvatske kroz predsjedničku izjavu Boutrosa Ghalija u Vijeću sigur nosti”, kazao je Granić. On je još dodao kako je vrlo izvjesna inicijativa Kontaktne skupine prema kojoj bi se formirale nove vojne snage koje će pomoći

UNPROFOR-u u realizaciji njihovih Predstavnicizadaća.Zajednice prognani ka podsjetili su premijera i članove Vlade da je kroz dosadašnju blokadu i punktove prošlo 40-50 tisuća ljudi. Tražili su Vladina čvrsta jamstva da će mandat mirovnim snagama biti produžen, ali uz uvjete koje traže hr vatski Ministarprognanici.obraneGojko Šušak uka zao je na ogromne razlike između želja prognanika, UNPROFOR-ovih mogućnosti i htijenja međunarodne zajednice da ispuni preuzete obveze, podsjetivši na jasno stajalište hrvat skog vodstva i predsjednika Tuđmana da produljenje mandata mirovnim snagama pod ovakvim okolnostima ne dolazi u obzir. Ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak izvijestio je nazočne da je Hr vatska još u siječnju ponudila UNPROFOR-u program nadzora hrvatskih graničnih prijelaza prema kojem bi 750 vojnika bilo dostatno za kvali tetnu kontrolu prijelaza između Republike Hrvatske i susjednih zemalja.

“Ciljevi koje smo željeli postići blo kadom u velikoj su mjeri ostvareni”, rekao je na konferenciji za novinare Jakob Asić, tajnik Zajednice pro Paul Risley

REAKCIJE UNPROFORA Iako je situacija na prijelazima u UNPA- područja puno bolja, većina pri jelaza i dalje je blokirana. Svih sedam točaka koje su otvorene u skladu s dogovorom hrvatske Vlade i Zajednice prognanika ne funkcioniraju kako treba pa i dalje postoje ograničenja u kretanju, no valja se nadati da će se ovakva situacija nakon novih predviđenih razgovora popraviti, rekao je Paul Risley, glasnogovornik UNPROFOR-a na konferenciji za novinare održanoj u Glavnome stožeru UNPROFOR-a u Zagrebu.

41 a u Jasenicama te na još pet prijelaza blokada nije prekinuta.

PAKOVO SELO: BEZ PROLAZA ZA “PLAVCE”.

Na UNPROFOR-ovu prijelazu Pakovo Selo dežurali su prognanici smje šteni na prostoru Šibenske županije. Nastavili su dvadesetodnevni pro svjed i ustrajat će sve do ispunjenja njihova zahtjeva - povratka kućama. Prijelaz Pakovo Selo nije na popisu sedam prijelaza koje će po odluci hrvatske Vlade kontrolirati hrvatski policajci.

“UNPROFOR će i dalje nastojati i inzistirati da se otvori svlh 19 prijelaza, a na već otvorenih sedam prijelaza ne bi trebalo biti nikakvih ograničenja kretanja ljudi i vozila UNPROFOR-a. Prema izvješćima promatrača hr vatska policija pregledava vozila, no ti se pregledi ne obavljaju po standardima, nego postoje razlike od mjesta do mjesta. U skladu s dogovorom o kontro li vozila UNPROFOR je taj koji bi trebao obavljati kontrolu, a hrvatska policija trebala bi se nalaziti u ulozi promatrača”, ustvrdio je Risley.

42 gnanika Vukovarsko-srijemske županije, naglasivši da pod tim podra zumijeva veće uvažavanje hrvatskog naroda i hrvatske države od strane UN-ove administracije te činjenicu da je blokadom prekinuto opskrbljivanje “Krajine” proizvodima iz Hrvatske uz pomoć UNPROFOR-a.

43 BLOKADA UNPROFOR-a U OSTALIM DIJELOVIMA HRVATSKE

44 Antum Karlik, predsjednik Zajednice prognanika Brodsko-posavske županije Blokade kod Grubišnog Polja i Pakraca

Glavni stožer akcije blokade UNPROFOR-a Zajednice prognanika Hrvatske na sjednici održanoj dana 12.08.1994. u Zagrebu donio je oREZOLUCIJUprognanicima

45 REZOLUCIJA ZAJEDNICE PROGNANIKA HRVATSKE

Blokada UNPROFOR-a u Hrvatskoj pokazala je da su prognanici snaga koju se ne može i ne smije zanemariti u rješavanju pitanja opstojnosti Hrvatske u njezinih međunarodno priznatim granicama, prognanici i svi građani RH bit će slobodni tek kada im se omogući kretanje cijelim teritorijem MeđunarodnaRH. zajednica nije do sada pronašla sredstva za onemogućavanje agresora u realizaciji zacrtanih ciljeva- stvaranje Velike Srbije. Pregovori agresora i žrtve, čemu teže UN, do sada su rezultirali nagrađivanjem agresora što je dokaz nemoći suvremene civilizacije: omogućiti da argumenti istine pobijede snagu oružja.

Podsjećajući da je UNPROFOR u Republici Hrvatskoj imao na raspola ganju 2,5 godine da stvori uvjete za povratak prognanika, a da je za to vri jeme samo nastavljeno etničko čišćenje nesrpskog pučanstva na privre meno okupiranom području RH i da je pomažući tzv. Krajine opskrbom deficitarnih roba omogućio da se približe svome cilju - stvaranju Velike -Srbije;dasu prognanici već 3 godine izvan svojih domova; - da polako padaju u zaborav i da nije učinjen pomak u rješavanju nji hovih životnih pitanja te - da su 3 godine čekanja dovele prognanike u stanje malodušnosti, in diferentnosti, bezizlaznosti i - da je vrijeme čekanja- strpljenja isteklo; Učinjen je korak očajnika - akci ja blokade snaga UN, da bi se potaklo domaću i međunarodnu javnost na razmišljanje o sudbini prognanih u svojoj vlastitoj Domovini od strane onih koji boreći se za svoje “pravo na opredjeljenje i samoodređenje” to pravo osporiše nama snagom oružja.

46 Diplomatska aktivnost RH pokazala se nedovoljno djelotvornom u rješavanju problema povratka prognanika. što je također rezultat mi roljubive politike koja nasuprot sebi ima vojno nadmoćnijeg protivnika nespremnog za dijalog. Zajednica prognanika Hrvatske ustrajat će u borbi za temeljna prava čovjeka na život u vlastitom domu, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, uvažavajući Opću međunarodnu Konvenciju o ljudskim pravima, te stoga: 1. Zahtijeva od Vijeća sigurnosti UN dosljedno provođenje Rezolucija VS 769, 820 i 871, provođenje Vanceova plana, tj. stvaranje uvjeta za povra tak prognanika, za početak u tzv. plave i ružičaste zone, a potom i u sve okupirane dijelove RH, te traži da se u skladu s najnovijom Predsjedničkom izjavom i ranijim Rezolucijama, osim deklarativnog priznavanja teritori jalne cjelovitosti RH i prava prognanika na povratak, donese i konkretne mjere i instrumente za provođenje svojih odluka

3. Zahtijeva se od Vlade RH da poduzme aktivnosti i ispuni obećanje da neće pristati na produženje mandata UNPROFOR-a pod sadašnjim 4.uvjetima,Zahtijeva se od Vlade RH da potakne rad mješovitih komisija za traženje nestalih i zatočenih osoba najkasnije do 15.09.1994, 5. Do 15.09.1994. analizirat će se od strane županijskih zajednica prognanika provedba postavljenih zahtjeva prema UN i Vladi RH, te odlučiti o poduzimanju daljnjih aktivnosti- pritisaka na UNPROFOR i druge međunarodne organizacije te Vladu RH, uključujući mogućnost totalne blokade svih prijelaza, logističkih centara i drugih oblika iskazivanja nep ovjerenja prema njima.

2. Od UN se traži obznanjivanje pilot programa povratka prognanika do 30.08.1994, te pristupanje provedbi istoga do 15.09.1994.

ZAVRŠETAK AKCIJE

Pritisak je nastavljen i prosvjedima pred sjedištem UNPROFOR-a u Za grebu. Vladala je sve veća napetost jer su u jeku turističke sezone i pri padnici UN-a počeli blokirati prometnice u znak protesta. Nakon dugih pregovora napokon je 28. srpnja otvoreno sedam prijelaza prema UNPA Iakopodručjima.jeaktualni predsjednik Vijeća sigurnosti, ruski veleposlanik Jurij MATO ŠIMIĆ, predsjednik Zajednice prognanika Hrvatske objavljuje deblokadu UNPROFOR-a

BLOKADE

je iskazivala i hrvatska vlada najavama da neće pristati na produljenje mandata snaga UN-a. Stoga je 17. srpnja Zastupnički dom Sabora na izvanrednoj sjednici donio Rezoluciju o mandatu mirovnih snaga, kojom se od UN-a traži rješavanje trogodišnje pat pozicije zbog koje je 250 tisuća ljudi i dalje u progonstvu.

UNPROFOR-aNakonmjesec i pol dana 16. kolovoza 1994. okončana je dugotrajna akcija iskazivanja javnog revolta hr vatskih Nezadovoljniprognanika.djelovanjem UNPROFOR-a, oni su 1. srpnja ujutro bloki rali 19 kontrolnih točaka po cijeloj Hrvatskoj, blokiravši tako prijelaze u takozvane UNPA zone, odnosno prometnice kojima su se od sredine 1992. kretali samo pripadnici UN-a. Prognanici su iskazali nezadovoljstvo zbog neprovođenja plana Cyrusa Vancea za Hrvatsku, kao i rezolucija Vijeća sigurnosti. Naime, već treću godinu nije se riješilo pitanje sigurnog povratka u okupirana područja, razmjene nestalih i zarobljenih Hrvata, a također se „plave kacige“ optuživalo za krijumčarenje, ponajprije, benzina, posebno na području istočne Slavonije gdje se nalazio kontingent ruskih pripad nika NezadovoljstvoUN-a.

Mandat UNPROFOR-a bio je neučinkovit i sveo se na očuvanje postojećeg stanja, bez vidljive želje da se odlučnije pristupi rješavanju problema privremeno okupiranih krajeva unutar međunarodno priznatih granica Republike Hrvatske. Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i drugi dokumen ti nisu zaživjeli u praksi. Uzrok je tome bilo srpsko izbjegavanje preuzetih obveza, ali i pasivnost UNPROFOR-a te popustljivost međunarodnih političkih čimbenika prema vodstvu samoproglašene SAO Krajine. Suočeni s mogućnošću da se pitanje oslobađanja hrvatskih krajeva otegne u nedogled, a opredijeljeni za rješenje problema mirnim putem, prognan ici iz hrvatskog Podunavlja, Banovine, Like i Dalmacije odlučili su u ljeto 1994. godine organizirati akciju podsjećanja i upozorenja međunarodne javnosti na sve težu i beznadniju situaciju u kojoj se nalaze. Zagrebačkim sporazumom snagama međunarodne zajednice odo brena je mogućnost korištenja 19 prijelaza iz slobodnoga dijela Hrvat ske u UNPA- zone. U županijama Osječko-baranjskoj, Vukovarskosrijemskoj, Sisačko-moslavačkoj, Karlovačkoj, Zadarsko-kninskoj i Brodsko-posavskoj službeni pri jelazi UNPROFOR-a bili su bloki Akcijurani. je organizirala i vodila Za

Voroncov oštro ukorio Hrvatsku zbog prometnih blokada, ubojstvo i ranjavanje dvojice sudionika prometa kod Pakraca, događaji 9. kolovoza iznova su upozorili na neučinkovitost snaga UN-a jer se zločin dogodio neposredno kod njihovih objekata. Akcija blokade trebala je trajati do 30. rujna kada je UN trebao izglasovati novi mandat „plavih kaciga“. Ipak, zajednički pritisak hrvatske vlade i prognanika očito je donio rezul tate i u interesu hrvatske države kriza je završena nakon 46 dana blokade.

jednica prognanika Hrvatske, a pridružile su joj se brojne nestranačke udruge i pojedinci.

Cilj je bio odlučan i jasan: od glavnog tajnika UN-a Boutrosa Boutrosa Ghalija i njegova izaslanika Jasushija Akashija tražila su se čvrsta jam stva da će se odmah početi provoditi Vanceov plan i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, da će se odmah početi stvarati uvjeti za povratak prog nanika te da će “plavci” otići na međunarodno priznate hrvatske državne granice, kako bi sprječavali dopremu vojne pomoći pobunjenim Srbima iz SR Jugoslavije. Udruga obitelji nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja, koja se pridružila mirnom prosvjedu protiv neodlučnosti i pristranosti UNPRO FOR-a uz ove je zahtjeve zatražila i stvaran početak rada mješovitih komisija za utvrđivanje sudbine nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja.

Blokada UNPROFOR-a postigla je cilj. Upozorila je na tromost i pasivnost međunarodnih organizacija koje su bile dužne posredstvom UNPRO FOR-a brže i odlučnije provoditi preuzete obveze, donekle je razbuđena već uspavana savjest Ujedinjenih naroda, ali je najvažnije bilo to što je još jednom pokazala da se hrvatski narod ponajprije mora oslanjati na vlas tite snage, sposobnost i odlučnost te sam ostvariti svoju slobodu i neza visnost.

Akcija Zajednice prognanika različito je trajala u pojedinim županijama, a najorganiziranija i s najvećom podrškom stanovništva provodila se u sjeveroistočnoj Hrvatskoj. Svim prosvjednim akcijama bila je zajednička odlučnost u isticanju zahtjeva te dostojanstvo u provođenju blokada UNPROFOR-ovih prije laza na crtama razdvajanja.

MATO ŠIMIĆ, predsjednik Zajednice prognanika Hrvatske

U tom je smislu blokada prijelaza UNPROFOR-a, ukazivanjem na mor alnu i etičku stranu problema, prethodila vojno-redarstvenim akcijama “Bljesak” i “Oluja”. U tome je bio njen najveći značaj i UNPROFOR-ovavrijednost.točkau Nem etinu oslobođena je 16. kolovoza u 7,00 sati. Prema posljednjim podacima odluka Zajednice prognanika Hrvatske o deblokadi svih točaka u Hrvatskoj načelno je ispoštovana i gotovo su sve na dzorne točke deblokirane, osim postaje Ribnik u Ličko-senjskoj županiji. Tijekom 46 dana blokade nije zabilježen nijedan ozbiljan izgred.

Jedan je od glavnih ciljeva akcije blokade u Hrvatskoj, prema riječima Mate Šimića, postignut. Riječ je o želji prognanika da svjetsku javnost up oznaju s prognaničkim problemima u Hrvatskoj te da upozore odgovorne na protekle tri godine progonstva tijekom kojih nije učinjeno ništa u vezi s povratkom na okupirana područja. “Na kraju blokade željeli bismo poručiti svima koji su ostali na okupiranim područjima Republike Hrvatske, srpskom i nesrpskom pučanstvu, da počnu razmišljati o protjerivanju ekstrema iz svoje okoline jer je povratak prognanika neizbježan, bilo mirnom ili vojnom opcijom. Stoga je onima koji su ostali najbolje pokazati do bru volju, jer ako se mi ne vratimo, ni oni nikada više neće vidjeti svoja ognjišta”, istaknuo je na kraju pred sjednik ZPH Mato Šimić.

51 NAKON DEBLOKADE, KONTROLU NA PUNKTOVIMA PREUZELA JE HRVATSKA POLICIJA

52 UNPA

UNPA (akronim od engl. United Nations Protected Areas: Područja pod zaštitom UN-a), dijelovi Hr vatske koji su 1992–95. tijekom Domovinskoga rata bili pod nadzorom i međunarodnom zaštitom UN-a (UNPROFOR); uglavnom područja koja su na početku rata (1991–92) zauzele srpske pobunjeničke snage.

Koncept UNPA osmišljen je u pri jedlogu UN-ove mirovne operacije (tzv. Vanceov plan), objavljenom u prosincu 1991. Po tom su prijedlogu zaštićena područja bila ona sa srp skom većinom ili značajnim manjinskim udjelom srpskog stanovništva, a u kojima su »napetosti među zajednicama dovele do oružanih suko ba«. Predviđeno je bilo razvojačenje tih područja i zaštita stanovništva, u okviru mirovne operacije UNPROFOR (razvojačenje se odnosilo i na određeni teritorijalni pojas uz UNPA, na tzv. ružičastu zonu). Područja pod zaštitom UN-a obuhvaćala su 12 554 km² (22% teritorija Hrvatske); 1991. na tom je području živjelo 536 370 stanovnika, od kojih 48,2% Srba, 38,2% Hrvata i 13,6% pripadnika drugih nacionalnosti. Pro stor UNPA bio je podijeljen na četiri sektora (Istok, Zapad, Sjever, Jug), u kojima su bile raspoređene vojne postrojbe i civilna tijela mirovnih snaga. Njihov mandat bio je djelomično ispunjen te nije bila ostvarena sigurnost preostalih Hrvata na tim područjima kao ni povratak prognanika. Hrvatska vojska je vojnim operacijama u Miljevcima (1992), Maslenici (1993) i Medačkom džepu (1993) oslobodila dijelove UNPA, a operacijama Bljesak i Oluja (1995) u cijelosti su oslobođeni UNPA-sektori Sje ver, Jug i Zapad. Za sektor Istok Erdutskim sporazumom (12. XI. 1995.) dogovorena je mirna reintegracija, te je on 1996–1998. godine bio pod Prijelaznom upravom UN-a. (UNTAES)

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman iprijelazni upravitelj Jacques Paul Klein

UNTAES

Na čelu UNTAES-a bio je Jacques Klein (1996–97), a potom William G. Walker (1997–98); sjedište je bilo u Vukovaru. Najbrojnije snage UNTAES-a bile su potkraj listopada 1996. (5009 vojnika, 457 civilnih policajaca i 95 vojnih pro Tijekommatrača).djelovanja UNTAES-a poginu lo je 11 njegovih pripadnika.

UNTAES (engl. United Nations Tran sitional Authority in Eastern Slavonia, Baranya and Western Sirmium) je Prije lazna uprava UN-a u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu. Mirovna operacija UN-a u okupiranom hrvat skom Podunavlju ustanovljena je Re zoluciom 1037 Vijeća sigurnosti UN-a, i na temelju Erdutskoga sporazuma od 12. XI. Mandat1995.UNTAES-a trajao je od 15. I. 1996. do 15. I. 1998. radi postupne mirne reintegracije i uspostavljanja hrvatsko ga suvereniteta. Područje pod UNTA ES-om obuhvaćalo je 2153 km² (1991. ondje je živjelo 188 184 stanovnika od kojih 49,1% Hrvata, 30,4% Srba i 20,5% pripadnika drugih nacionalnosti).

54 ŽIVOT NAKON POVRATKA

Završetkom procesa povratka okupiranih područja istočne Slavo nije, Baranje i zapadnog Srijema, nama poznatim pod nazivom „mirna reintegracija“, kojim je 1998. godine vraćen cjelokupni teritorij Republike Hrvatske u njezin ustavno – pravni poredak započeo je novi proces – proces povratka prognanika u svoje domove. Najviše prognanika se vratilo u vremenu od 1998. do 2001. godine bu dući da je do tada bila završena obnova većine kuća i stanova koji su bili oštećeni, što zbog ratnih zbivanja, što zbog uništavanja i pljačke u vrijeme okupacije.Povratkom prognanika na ratom okupirana područja započinje i pojačani rad jedinica lokalne samouprave – gradova i općina na tim po dručjima. Većina njih je do tada bila u tzv. hladnom pogonu i s vrlo malo sredstava za rad. Zatečeno stanje na tim prostorima, koje ih je dočekalo, nije bilo dobro. Zapuštene javne površine, groblja, lokalna infrastruktu ra oštećena ili je uopće nije bilo. Vrlo teška situacija s obzirom da je dio jedinica lokalne samouprave, koji nije imao ratnih zbivanja na svom po dručju, izgradio ili izgrađuje komunalnu infrastrukturu, poslovne zone, vrtiće, škole i sve one objekte koji povećavaju standard života na tim pro Općinestorima.i gradovi čija su područja bila oku pirana, i sada vraćena u pravni poredak, tek 10 godina poslije drugih, kreću izra đivati projekte čijim provođenjem će po većati standard života na tim prostorima. Vrlo veliki problem su mali proračuni tih općina i gradova zbog kojih su ograniče ni na izradu jednog ili dva projekta, pa tek njihovim završetkom krenuti u nove pla nove za razvoj infrastrukture i svega što je

potrebno mještanima na tom području. Tijekom niza godina na tim područjima uz vlastita sredstva, pomoći iz proračuna Republike Hrvatske, proračuna županija provodio se niz projekata kojima je izgrađen veliki dio komunalne infrastrukture poput vodovodnih mreža, kanalizacijskih mreža, javne rasvjete, pločnika, lokalnih cesta; obnovljeni su ili izgrađeni društveni domovi, škole, vrtići i slično. Gospodarski subjekti od koji je naj veće u to vrijeme bilo Belje d.d. kre nuli su s radom, polako obnavljajući svoje objekte i zapošljavajući lokal no stanovništvo u skladu sa svojim Spotrebama.obziromna oštećenu gospodarsku infrastrukturu koja nije bila pred metom obnove i nepostojanjem po slovnih zona na ovim područjima, iako su općine i gradovi krenuli s njihovim projektiranjem i izgrad njom za koju je potrebno vrijeme i predstavlja veliki izdatak za proračun na ovim područjima je bila velika stopa nezaposlenosti. Iako su se radna mje sta polako otvarala s razvojem poduzetništva, ulaskom Re publike Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine a samim time i otvaranjem novih mogućnosti zapošlja vanja na prostoru Eu

Popis stanovništva iz 2021. godine nam je pokazao koliko je to veliki broj lokalnog stanovništva. Nažalost to je nešto što je prisutno u svim zemljama koje su ušle u Europ sku uniju u zadnjim proširenjima i vrlo je teško bilo to umanjiti s obzirom na razvijenost tih država koje nisu imale ratnih zbivanja zadnjih 60 godi na za razliku od naše države koja se još nije oporavila od Domovinskog rata. S druge strane ulazak Republike Hrvatske u članstvo Europske unije omogućio je državi, županijama, gradovima i općinama mogućnost korištenja europskih sredstava za razvoj tih prostora. Također poljopri vrednici, poduzetnici, pravne osobe imaju mogućnost korištenja tih sred stava za razvoj svojih djelatnosti. Upravo se na ovim područjima vidi da su svi oni iskoristili ove mogućnosti i nema općine i grada gdje se ne provodi projekt financiran iz sredstava Europske unije. Županije, općine i gradovi pored podizanja razine komunalnog stan darda, izgradnje objekata od druš tvenog i kulturnog značaja pomažu i svim stanovnicima na tim područji ma, od onih najmlađih do najstarijih putem raznih mjera: pomoći za no vorođenče, sufinanciranje smještaja djece u vrtićima, kupnju radnih bi lježnica i pribora za osnovnoškolce, sufinanciranje nabavke udžbenika za srednjoškolce, financiranje škol skog obroka za svu djecu u osnovnim školama uz potporu županije, stipendiranje studenata, srednjoš-

56 ropske unije, veliki broj mladih osoba je s ovih prostora pronašao radno mjesto izvan Hrvatske i svoga mjesta povratka.

kolaca, poticajne mjere za kupnju prve nekretnine, pomoći poljopri vrednicima, poduzetnicima, mjere za razvoj turizma, pomoći socijalno ugroženima, pomoći umirovljenici ma i niz Zajedničkimdrugih.radom države i nad ležnih ministarstava, županija, gradova i općina ipak se povećava životni standard stanovništva na tim prostorima čime će se smanjiti od lazak u druge krajeve Republike Hr vatske i druge države, poticati i dola zak na ove prostore, a za očekivati je i povratak onih koji su otišli izvan Hrvatske.

Zajednica povratnika Osječko-baranjske županije zajedno s Osječko-baranjskom županijom, gradovima i općinama na području Osječko-baranjske županije sudjeluje u nizu projekata, radionica i dru gih aktivnosti kojima pomažemo lokalnom stanovništvu u zadovoljava nju njihovih potreba, rješavanju njihovih problema i svemu ostalome što utječe na poboljšanje ukupne slike života na ranije okupiranim područji ma. Autor teksta: ZORAN KONTAK, dipl. oecc načelnik općine Popovac

nikada nigdje nije zabilježen takav snažan i masovan otpor golorukih nenaoružanih ljudi koji su bili prognani iz svojih domova i nekoliko godina strpljivo čekali povratak na svoja ognjišta, koji su im mo rale omogućiti zaštitne vojne snage Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) po brojnim odlukama Vijeća sigurnosti UN-a, kao u Hrvatskoj.

Strpnjenje je trajalo od 1991. godine kada je preko 250.000 prognanika moralo napustiti svoje domove, sve do 1. srpnja 1994. godine kada su masovno i organizirano u cijeloj Hrvatskoj blokirali sve kontrolne točke UNPROFOR-a – prijelaze iz okupiranoga u slobodne dijelove Hrvatske, dajući tako do znanja cijeloj domaćoj i svjetskoj javnosti da prognaničko strpljenje ima svoj kraj i da oni ne žele ništa drugo nego vratiti se u svoje Svjetskidomove.politički moćnici s podsmjehom su gledali na upozorenja i vapaje hrvatskih prognanika koji su se pozivali na Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima i pravu na svoj dom. No, kada je UNRPODOR-u onemogućeno kretanje, kada su hrvatski prognanici pokazali i dokazali da ne odustaju od svojega legitimnog zahtjeva: HOĆEMO KUĆI, započeli su pregovori o deblokadi. Kompromis se morao postići jer je vodio cilju.

Tako su prognanici, nakon mjesec dana 24 satne blokade, oslobodili 7 službenih prijelaza a ostali su bili blokirani dok se pregovorima nije omogućilo da osim UNPROFOR-a na kontrolnim točkama bude i hrvat ska policija. Ostali prijelazi bili su blokirani ukupno 46 dana- najduže u

EPILOG U povijesti ljudskog roda bilo je bezbroj sukoba i krvavih ratova među narodima sve do potpunog uništenja od Jeruzalema do Rima, Vukovara i danas gradova u Ukrajini. Tisućljetna povijest nam potvrđuje da su se svi ratovi vodili iz nekog interesa. I Domovinski rat u Hrvatskoj započeo je željom za osvajanjem tuđih teritorija - agresijom, nemilosrdnim razaranjem, pljačkom, silovanjem, ubijanjem, raseljavanjem, odlaskom u izbjeglištvo, možemo reći, okrutnošću karakterističnom za sve ratove i sukobe na svijetu, od Kajina i Abela do aktualnog rata Rusije protiv Ukra Međutim,jine.

Iskustvo hrvatskih prognanika neprocjenjivo je i može služiti kao putokaz za sve buduće prognanike i izbjeglice, jer ratova je bilo i bit će ih, kako se može doći do željenog cilja, ne samo povratka svojim kućama već i kvalitetnog i organiziranog života u progonstvu dok se ne steknu uvjeti za povratak. U tom smislu Zajednica povratnika spremna je svojim iskustvima pomoći svim prognanicima i izbjeglicama svijeta koji su možda, zbog ratnih su koba, izgubljeni a žele se vratiti u svoju zemlju, o svoje domove. Informacije o Zajednici povratnika dostupne su na mrežnoj stranici www.zpobz.hr, a kontaktirati nas možete putem elektronske pošte: zajednicapovratnika@gmail.com ili na telefon/fax: 00385 31 215030.Branko Pek

U tome je najveća pobjeda prognanika i to ne samo zbog toga što je blokada prisilila međunarodnu zajednicu da u Hrvat skoj konačno započne provođenje vlastitih odluka, već je i hrvatskom Vrhovništvu dala „vjetar u leđa“ da donese odluku o vojnom oslobađanju okupiranih dijelova vlastitog teritorija akcijama Bljesak i Oluja.

60 Nemetinu i na Biljskoj cesti, na ulazu u Osijek sa istočne i sjeverne strane.

Tako su hrvatski prognanici dokazali da se jedinstvom, odlučnošću i dobrom organizacijom bez oružja i bez krvoprolića može postići ono što se nije postiglo ratom – početak stvaranja uvjeta za konačno oslobođenje okupiranih dijelova države, obnova svega porušenoga i povratak prog nanika a time i obnova života u tim područjima.

Po završetku mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja 15. siječnja 1998. godine započela je organizirana obnova kuća i stanova te komunalne i socijalne infrastrukture koju je u cijelosti financirala hrvatska država a što je rezultiralo 95 %-tnim povratkom prognanika, nezabilježenim u pov ijesti čovječanstva.

61 SADRŽAJ Prolog - znak generacije .................................................................................5 Život u Baranji do 1990. godine ......................................................................7 A onda je došla ’90-ta .......................................................................................8 UNPROFOR u Hrvatskoj 1992.-1995. ........................................................10 Hrvatski prognanici blokirali UNPROFOR ..............................................13 31. ožujka 1995. godine: prestanak mandata UNPROFOR-a u Hrvatskoj ...16 Povijesne akcije prognanika - blokada UNPROFOR-a .............................19 Zaštitne snage Ujedinjenih naroda iz kuta ZPH ................................27 Sastanak predstavnika ZPH, UNPROFOR-a i UNHCR-a .........................27 Predsjednik Tuđman: povratak mirnim putem .......................................28 Pripreme za blokadu UNPROFOR-a ........................................................29 Blokada UNPROFOR-a 1. srpnja 1994.......................................................30 Prognanici odlučni, plavci nezainteresirani .............................................31 UNPROFOR zabrinut planovima prognanika .......................................33 UNPROFOR traži razgovor sa ZPH ............................................................35 UNPROFOR nespreman za promjene ....................................................36 Razgovor Vlade i prognanika o UNPROFOR-u ........................................37 Otvoren prijelaz u Zemuniku Donjem .......................................................38 Reakcije UNPROFOR-a .............................................................................39 Blokada UNPROFOR-a u ostalim dijelovima Hrvatske ..........................41 Rezolucija Zajednice prognanika Hrvatske .................................................43 Završetak akcije blokade UNPROFOR-a ...............................................45 Nakon deblokade kontrolu na punktovima preuzela hrvatska EpilogŽivotUNTAESUNPA.....................................................................................................50policija...49..........................................................................................................51nakonpovratka...................................................................................52...............................................................................................................57