Page 1

Philip Agee DNEVNIK AGENTA CIA-E Naslov originala INSIDE THE COMPANV CIA DIARY Predgovor našem izdanju Posljednjih godina literatura koja tretira rad Centralne obavještajne agencije (CIA) postaje sve raznolikija i bogatija. U tom intenzivnom naporu različitih pisaca da se sagleda djelatnost najveće obavještajne agencije postoje vrlo različiti pristupi i tendencije. Dio radova tiskanih na Zapadu, posebno u SAD, analizira mjesto CIA u američkom političkom životu i mogućnosti koje taj značajni sindrom ima u formiranju vanjske politike SAD. Drugi dio radova posebno se bavi pitanjima organizacije CIA i njezinim glavnim potezima na međunarodnom planu. Knjiga Philipa Ageea polazi, međutim, od sasvim drukčijih namjera i one su uvjetovale osobitost pristupa i potrebu izvođenja specifičnih krajnjih zaključa-ka. Riječ je o zapažanju obavještajca koji je u Latinskoj Americi proveo gotovo dvanaest godina i koji se nakon toga trudio da vrlo detaljno rekonstruira i opiše konkretnu aktivnost CIA u zemljama u kojima je djelovao. Ekvador, Urugvaj i Meksiko prezentiraju se kao područja aktivnosti CIA, a oblik dnevnika uvelike pomaže da se izravno i kontinuirano prate rad i zadaće — bivšeg američkog obavještajca - i vrši usporedba s ostvarenim rezultatima. Unatoč tome što je stvarna djelatnost CIA po svojim krajnjim ciljevima bila uglavnom ista u svim zemljama u kojima je autor djelovao, njegov precizan opis akcija ne zamara čitaoca niti prekida njegovu glavnu nit razmatranja. Akcije i veze, tj. stvaranje stalnog utjecaja u policijskim i obavještajnim nacionalnim centralama, regrutiranje domaćih obavještajaca, infiltriranje agenata u redove KP, budno praćenje kubanskih, sovjetskih i istočnoevropskih diplomata i pokušaji njihova direktnog vrbovanja za rad s CIA, propagandne akcije i si. dio su glavnih zadaća koje je autor knjige kao neposredni sudionik izvanredno krončloški iznio s punom naznakom imena i prezimena aktera i institucija koje su u pojedinim sredinama pomagale djelovanje CIA. Preciznošću opisa pojedinih akcija i njihovim smještajem u stanovit politički kontekst knjiga Philipa Ageea može svakako poslužiti i kao izvanredna dopuna tekućoj političkoj povijesti latinskoameričkih zemalja u kojima je on služio. Osim toga, usputno spominjanje Kube, zatim djelatnost u Čileu prilikom neuspjelih izbora Allendea, likvidiranje Che Guevare i nastajanje pokreta tupamarosa pružaju i znatno širi pogled na stvarnost zelenog kontinenta. Goleme ekonomske teškoće i stravične socijalne nepravde rađaju velike buntove, a u kovitlacu tih kretanja poput vrlo preciznog mehanizma djelujevelika mašinerija CI A koja ne žali kadrova ni sredstava kako bi zaustavila i spriječila promjene prema stvaranju novih društvenih i ekonomskih odnosa. lako Agee nije znanstvenik niti je opisom obavještajnih djelatnosti namjera-vao prikazati političke prilike, ipak je svojom knjigom na jednostavan i vrlo pristupačan način iznio glavne probleme Latinske Amerike i to u mikro i makro-razmjerima. To svakako ne začuđuje ako se poznaje veličina obavještaj-nog aparata Cl A, njegova visoka kvalificiranost i prisutnost u svim struktura-ma, što je piscu svakako omogućilo da se na


samom mjestu vrlo brzo upozna s grubom stvarnošću te da na toj osnovi kasnije profilira svoje stavove prema agenciji i onim snagama kojima ona služi. Autor knjige ne ostavlja čitaoca u dilemi o pravom karakteru i zadaći Cl A. On otvoreno iznosi brojne činjenice, ukazuje na veze između američkog krupnog kapitala investiranog u Latinsku Ameriku i golemih profita koje taj kapital izvlači iz tog područja kao i na stalan napor da se taj dio svijeta održi u orbiti američkih ekonomskih i političkih interesa. Stoga se i djelatnost CI A ne postavlja kao aktivnost neke agencije koja stoji izvan okvira američkog političkog sistema i koja u stanovitim trenucima može raditi »bolje« ili »lošije«, ili pak u svojim akcijama »prelaziti« ili »ne prelaziti« zacrtane kompetencije. Cl A je u knjizi predstavljena kao poseban odred koji ima točno naznačene zadaće, a one su pak utkane u cjelovit sistem djelovanja imperijalističke sile koji ju je stvorio i kojem je i dalje potrebna takva služba. Objelodanjujući svoju knjigu Agee se izložio značajnim neprilikama, a njegova dalja aktivnost na otkrivanju djelatnosti tog golemog i tajanstvenog mehanizma uzrokovala je zbog njegova izgona iz Velike Britanije i traženje mjesta gdje će, kako sam kaže, nastaviti rad na razotkrivanju sadržaja i metoda rada Cl A. UrednikUvod Posvećeno Angeli Camargo Seixas i njezinim drugovima u Latinskoj Americi koji se bore za socijalnu pravdu, nacionalno dostojanstvo i mir. Ovo je knjiga o dvanaestogodišnjoj karijeri tajnog agenta CTA, što je završena na početku 1969. godine. Pokušaj da se odškrine tek malo okno u one vrste tajnih akcija koje - posredstvom CIA - vlada Sjedinjenih Ame-ričkih Država poduzima u zemljama Trećeg svijeta u ime nacionalne sigur-nosti SAD-a. Ljudi i institucije spominju se punim svojim imenima, a postavljeni su u politički, ekonomski i socijalni kontekst u kojemu su se takve aktivnosti obavljale. Pokušao sam, također, dati osobnu interpreta-ciju svega što sam činio i predočiti učinak toga posla na moj obiteljski život. Razloge zbog kojih sam se odlučio da te aktivnosti raskrinkam naći ćete u tekstu koji je pred vama. Nitko se, naravno, ne može detaljno pri-sjećati svega što se događalo u dvanaestogodišnjem razdoblju njegova života. Da bih napisao ovu knjigu, proveo sam gotovo pune četiri godine u intenzivnim istraživanjima, kojima je bila svrha da ožive i potkrijepe moje vlastite uspomene. Pripadnici inozemnih službi CIA rade kao cjeline, često na sasvim raz-ličitim područjima i uz pomoć stanovitog broja lokalnih agenata i kola-boratora. Pokušao sam sveobuhvatno prikazati poslove takve jedne cjeline, a ne samo svoju osobnu ulogu u njoj, jer su zadaci svih službi upravljeni istim ciljevima. Pokušaj da se u pripovjedačkom obliku predstavi različitost operacija, što ih istodobno poduzimaju agent i služba, trpio bi od nepreglednosti. Stoga sam se odlučio za oblik dnevnika (napisan, da se razumije, u toku 1973 i 1974. godine), kako bih prikaz'ao kontinuirani razvitak različitih akcija te i time pridonio njihovoj aktualnosti. I takva metoda ima nedo-stataka, jer traži od čitaoca da pomno slijedi raznovrsne putove kojima ga dnevnik uvodi u događaje. No uvjeren sam da je to, ipak, najsvrhovitiji postupak da se prikaže sve što smo čitali.


Da bih olakšao pamćenje imena osoba i ustanova, priložio sam knjizi poseban dodatak. Dodatak I sadrži podatke o službenicima, agentima i kolaboratorima te organizacijama koje CIA kontrolira ili na njih utječe. Čitaoca upućujem na taj dodatak upotrebom zvjezdice* u tekstu. Primi-jetit će se da su imena mnogih agenata zaboravljena i da su dani samo kriptonimi (šifrirana imena). Neka od prvotnih tajnih imena također sam zaboravio, pa sam u tim slučajevima stvorio nova koja bi mogla biti odre-đenoj osobi najsličnija. U dodatku 2 prikazan je abecedni popis svih kra-tica, s posebnom oznakom onih koje se javljaju i u dodatku 1. Neke od opisanih operativnih akcija ne mogu se, zbog nedostataka u materijalu koji sam istraživao, precizno datirati, ali su u svakom slučaju postavljene što je moguće bliže datumu kada su se odigrale. Time njihovo značenje nije okrnjeno ni iznevjereno. Slično, neki od događaja pomaknuti su za dan ih' dva, kako bi se mogli uključiti u dnevnik upravo u vrijeme ili neposredno nakon što su se uistinu zbili. U tim slučajevima izmjene nemaju nikakve važnosti. U »New York Review of Books« od 30. prosinca 1971. bila je citirana jedna od rijetkih izjava Richarda Helmsa, tadašnjeg direktora CIA, izre-čena u Nacionalnom klubu štampe. Opravdavajući tajne operacije CIA, on je rekao: »Vi treba da nam vjerujete. Mi smo časni ljudi«. Molim vas da se, dok budete čitali moju knjigu, prisjetite tih riječi, kao d činjenice da CIA svoje operacije poduzima na osnovi instrukcija samoga predsjednika. Te se operacije, raščlanjene do najsitnijih oblika, odobravaju na različitim razinama unutar CIA, a često i na nivou pomoćnika sekretara za vanjske poslove ili .višem, izvan Agencije. Najzad, valja imati na umu da su vrste operacija koje opisujem, poduzete najvećim dijelom u Latinskoj Americi, bile po mnogo čemu tipične i za akcije što su se odvijale na Dalekom istoku, Bliskom istoku i u Africi. Mislim da neću pogriješiti ako kažem da se one nastavljaju i danas. London, lipnja 1974.PRVI DIO SOUTH BEND, Indiana Travnja, 1956. Predstavnici stotina kompanija dolaze na sveučilište da bi sa studen-tima razgovarali o mogućnostima zapošljavanja. Nisam još predbilježen ni za jedan takav razgovor, ali sam upravo imao prvi, vjerojatno i jedini, raz-govor o svom budućem zaposleniju. Na moje iznenađenje, čovjek CIA došao je iz Washingtona da bi sa mnom razgovarao o mojoj obuci u ok-viru tajnog početnog programa. Mora da me preporučila Virginia Pilgrim. Zaboravih da je spomenula program poput ovoga kada je prošle godine boravila kod nas u Tampi - rekla je da bi prokleto voljela u CIA vidjeti sina svoga najboljeg prijatelja. Nekako sam imao dojam da je ona jedna od žena na najvišem položaju u CIA - imala je upliva na Clarkovu spe-cijalnu grupu koja je istraživala CIA pod Hooverovim autoritetom. Rekao sam Gušu,* koji je došao da me vrbuje, kako sam već primljen na studij prava. Iznenadio se. Virginia nije znala za moje planove. Rekao mi je da program JOT (program niže izobrazbe stažista) traje od šest do devet mjeseci, u nekim slučajevima čak i godinu dana sve složenijeg Ško-lovanja na nivou fakulteta za postdiplomski studij. Nakon školovanja za-počinje rad na analizama, istraživanju, specijalnim studijama i pisanju izvještaja, upravljanju ili tajnim operacijama. Dodao je da mi ne može reći mnogo o školovanju ni o poslovima, jer da je sve povjerljivo. Gus se raspitivao jesam li odslužio vojni rok, a kada sam mu rekao da mi to predstoji prije ili kasnije, spomenuo je moguće rješenje. Za one koji pohađaju program niže


izobrazbe stažista Agencija može urediti da ih se primi na poseban tečaj u pješadiji ili u zrakoplovstvu, koje je pod pot-punim nadzorom CIA. Potrebna je otprilike godina dana da bi čovjek bio proizveden u čin oficira, zatim provodite godinu dana obavljajući vojničke zadatke. Slijedi povratak u Washington na školovanje u okviru programa JOT i, najzad, prelazite na posao u centralu CIA u Washingtonu. Prema njegovu proračunu, bit će potrebno pet ili šest godina da bih, ukoliko se želim baviti tajnim operacijama, bio poslan nekamo izvan SAD-a. Isuviše dugo valja čekati na pravi zalogaj, mislio sam. XIGus je znao mnogo o meni: o mojoj ulozi u studentskoj organizaciji, akademskim priznanjima i tako redom. Rekao sam mu da sam najviše cije-nio svoju funkciju predsjednika proslave Washingtonova rođendana, u ve-ljači, kada smo nagradu za patriotizam dodijelili generalu Curtisu Lemavu. Rekao sam Gušu da je ta proslava najvažniji izraz »domovinskog dijela« gesla Notre-Damea (»Za Boga, domovinu i NotreDame«). Odgovorio mi je da ne zaboravim na CIA ako se odlučim da promijenim svoje planove. Razmislit ću o CIA ako bi ta kombinacija s vojskom išla, ali je Gus nagla-sio da oni žele isključivo ljude spremne na karijeru u CIA. Tu smo prekinuli. Pretpostavljam da CIA tijesno surađuje s generalom Lemavem i nje-govom Strategijskom zračnom komandom. Ovdje je najvažniji dio govora što ga je general održao na proslavi: Naš patriotizam mora biti uman patriotizam. On mora biti dublji nego slijepi nacionalizam ili plitka emotivna nacionalna gorljivost. Moramo neprekidno proučavati i razumijevati prevrtljive plime i oseke što okružuju naš svijet. Na osnovi takvoga razumijevanja moramo stvarati zdrave moralne zaključke. I moramo shvatiti da se ti zaključci odražavaju na našu javnu politiku ... ako zadržimo našu vjeru u Boga, našu ljubav prema slobodi i superiornu globalnu moć u zraku, mislim da možemo s povjerenjem gledati u budućnost. TAMPA, Florida Lipnja, 1956. Čudan je osjećaj biti ljeti ponovno na Floridi bez ikakvih planova za povratak u jesen na hladni sjever. Odvratno vrijeme i tolika udaljenost od kuće, te svi drugi nepovoljni razlozi studiranja na Notre-Dameu, čini se da su izblijedjeli za vikenda nakon promocije. Nema više povečerja ni provjeravanja u ponoć tko je u krevetu. Nema više prinudnih skupnih službi i večernjeg redarstvenog sata. Nema više vjer-ničkog biltena da vam usadi osjećaij krivice zbog toga što niste prisustvo-vali devetnici, blagoslovu ili krunici. Nema više straha da bi vas mogli istjerati zato što ste vozili kola kroz South Bend. Došao je kraj, barem se tome nadam, usamljenosti i frustraciji uslijed života u odjelima za mu-škarce, izoliranim od ženskog društva. Kako će se živjeti bez religije i sveučilišne discipline? Može biti teško, jer su nas učili da živimo kreposnim životom dobra katolika. Čak još uvijek nepre'kidno strahujem da bih mogao poginuti u nekoj nesreći sa smrtnim grijehom na duši. Čini mi se da jednostavno ne mogu odbaciti izpomisao da bih morao vječno biti u paklu. Najvažnije je istrajati - ne predati se. Nakon svih tih vjerskih predavanja i vježbi, jedini kojemu bi trebalo predbacivati bit ću ja sam. Disciplina i vjera čine čovjeka s Notre--Damea drukčijim, nakon četiri godine vježbi treba da sami spreman da postanem bolji. Admiral Arleigh Burke, šef mornaričkog generalštaba, razmatrao je te stvari u svom govoru na završnoj svečanosti. Zaista me impresionirao: Notre-Dame simbolizira mnoge vrline. Ovdje se stapaju vrijednosti vjere i rodoljublja služenje Bogu, služenje zemlji. Notre-Dame op-stoji zbog vjere - vjere u sebe i vjernosti


domovini... Samodisci-plina, odlučnost i borbeni duh integralni su dijelovi odgoja i na-stave ... Živimo u velikoj zemlji gdje postoji jednakost šansi, gdje je pravda stvarnost... Mi smo plemenita nacija ... Nikad nećemo započeti agresivni rat... Mi smo snažna nacija ... Imamo snažne saveznike ... Ali snaga koja nadmašuje sve jest snaga naših moralnih načela... Naša je nacija znamenje slobode, pravde i jednakih šansi bez obzira na zastavu ili politička uvjerenja... Komunizam je bio, i jest, zatvor milijunima koji nemaju prilike da shvate što je to odgo-vornost - koji su primorani da manjini prepuste da misli za mnoštvo koje treba da radi... Opustimo li se u našim stremljenjima, duhov-no ili fizički, naš će brod ostati bez kormila; naša snaga neće biti dovoljna da odoli suprotnim vjetrovima s kojima ćemo se sukobiti. Potrebni su nam jaki ljudi neustrašiva srca da bismo odoljeli vjetru. Admiral Burke napisao je zaista velik govor - nije mogao biti ispravniji i nadahnuti'ji. Na Notre-Dameu učili su nas kako treba razvijati odgovor-nost za obitelj, zajednicu i naciju i da je poštivanje autoriteta vrlina čestita građanina. Ovoga ću ljeta voziti kamion kako bih zaradio novac da u jesen kre-nem na studij prava. TAMPA, Florida Prosinca, 1956. Studirati pravo na Sveučilištu Florida bila je pogreška. Nisam imao osjećaj da pripadam nije mi bilo ugodno - tom bratskom vrtlogu i toj »Halo, kit!« atmosferi. Ne, nisam ja nikakav asket. Pretpostavljam, prije, da se radilo o pogrešnoj procjeni ili se pak jednostavno nisam mogao naviknuti na svjetovno učenje nakon što sam četiri god'ine proveo kod isusovaca i još četiri na Notre-Dameu. Najzad sam to shvatio i ostao tamo samo tri mjeseca.ftfPrijavio sam se za vojsku i bio izviješten da ću morati pričekati otpri-like šest mjeseci da me pozovu. Tužna perspektiva provesti dvije godine kao običan vojnik, perući tanjure i Ijušteći krumpire! No, bilo kako bilo, provest ću nekoliko narednih mjeseci na Floridi zajedno s roditeljima i pokušati da za to vrijeme uštedim nešto novca. Vojni obveznik zarađuje otprilike osamdeset dolara mjesečno, a to je jedva dovoljno za neku dobru pijanku i cigarete. Problem koji moram riješiti jest moj budući posao. Otac i djed upravo su namjeravali proširiti biznis i računaju da ću im se pridružiti. Znam da bih mogao zaraditi gomilu novaca, ali se jednostavno ne osjećam dovoljno zagrijanim za taj posao. Zbog čega oklijevanje da se uključim u posao ko-jim se bavila moja obitelj? Kada sam upisao filozofiju, nakon što saurgo-dinu na Notre-Dameu studirao poslovnu administraciju, mislio sam da to valja učiniti kako bih proširio svoje obrazovanje. Poput mnogih drugih, mogao bih naučiti posao kad jednom uđem u nj. E, pa, sada sam tu, ali osjećam isto što i onda kada sam se odrekao studija administracije i pre-šao na filozofiju. Volio bih da o tome porazgovaram s ocem i djedom, ali osjećam da bi ispalo kao da umišljam da sam stvoren za nešto bolje od onoga čemu su oni posvetili svoje živote. Nema potrebe da žurim s odlukom. Čeka me šest mjeseci posla, a zatim dvije godine vojske. TAMPA, Florida Veljače, 1957. Mora da postoji način kako da izbjegnem dvije izgubljene godine \ vojsci. Pisao sam CIA, podsjećajući ih na moj susret s Gušom, i zatražit da se obnovi postupak. Primio sam upitnike, vratio, telefonski razgovarat s Virginijom Pilgrim i sada valja čekati. Virginia je rekla da će njezini pri jatelji u kadrovskom odjelu uzeti u postupak moje upitnike što prije, s ob žirom na to da sam već pozvan u vojsku, ali da se čini kako je sada sv već


kasno. Rekla je da će provjere s ciljem sigurnosti potrajati otprilik šest mjeseci, pa bi se moglo dogoditi da ipak odem u vojsku. Gus je naglasio da su programu JOT potrebni isključivo ljudi koji žel u CIA postići karijeru, i ja sam razmišljao o tome. Ne mogu se izjasni dok ne saznam nešto više o tome čime se CIA bavi, ali moram reći d sam zainteresiran za politiku i za međunarodne odnose. Sto dulje ovd živini, sve sam manje raspoložen da potratim život u obiteljskom biznisi Vidjet ćemo koje izlaze CIA nudi. Predstoje mi, doduše, tri god« voljne službe umjesto dvije, naravno ako me uzmu. Ali bit ću oficir - bol je plaća, zanimljiviji posao (pogotovu u CIA), a bit će i dosta vremet za odluke.WASHINGTON Travnja, 1957. Pozvan sam u Washington na razgovor u ured JOT programa, u Quarters Eye, blizu rijeke Potomac. Pričekao sam sekretaricu u čekaonici, ispunio formular za posjetioce upisavši ime, adresu i svrhu posjeta. Služ-benik u prijemnoj kancelariji dodao je točno vrijeme i potvrdio formular žigom MORA BITI U PRATNJI. Tada su mi dali plastičnu značku sa šti-paljkom, koju ću nositi svaki put kada dođem ovamo. Sekretarica je pot-pisala da je odgovorna za mene. Pošao sam za njom u ured JOT pro-grama. Čovjek koji je razgovarao sa mnom zvao se Jim Ferguson.* Proveli smo otprilike pola sata razgovarajući o Notre-Dameu, našem obiteljskom biznisu te o mojem interesu za karijeru u vanjskim poslovima. Prisjetio sam se razgovora što sam ga bio vodio s Gušom. Rekao sam da jesam zainteresiran za karijeru u CIA, ali da su, sve dok premalo znam o Agen-ciji, moji interesi nužno ograničeni samo na vanjske poslove. Odgovorio mi je da su priredili seriju testova i razgovora s odgovarajućim službeni-cima JOT programa, uključujući tu i razgovor s dr Ecclesom,* direkto-rom programa. Ako se testiranja i razgovori pokažu uspješnima, cjelo-vito istraživanje - što će se poduzeti u sigurnosne svrhe - potrajat će go-tovo šest mjeseci. No u mojem slučaju, s obzirom na to da u tom roku očekujem poziv za vojsku, zatražit će se prioritet i nadaju se najboljem. Sekretarica mi je dala čisti bijeli papir s imenima zgrada, ureda i ter-minima u kojima treba da se javim na testiranja - sve u svemu, potrajat će tri dana. Objasnila mi je da se u svakoj zgradi moram javiti u pri-jemnu kancelariju, odakle će nazvati odgovarajući ured u kojem imam sa-stanak, kako bi netko došao po me i uveo me unutra. Također me podsje-tila da posjetničku značku nosim u svakoj prilici kada budem u pojedinim objektima i da na odlasku vratim posjetničku izbušenu propusnicu. Ko-ristit ću se lokalnim vozilom, malim autobusom Agencije, da bih odlazio u različite zgrade. Za te prve posijete uredu JOT-a osjetio sam neku vrst međusobne ko-munikacije ljudi CIA, kakva su susreće u bratstvima. Pretpostavljam da je to dobrim dijelom stoga što upotrebljavaju poseban »unutrašnji« jezik. Nitko ne govori o »CIA«, »Centralnoj obavještajnoj agenciji«, čak ni o »Agenciji«. Pri svakom spomenu Agencije upotrebljava se riječ »kompa-nija«. Prvi sastanak imao sam u sjevernoj zgradi s medicinskim osobljem, a nakon toga kretao sam se od njih do Ureda za procjene i vrednovanja u zgradi za »razonodu i usluge« na Ohio Driveu i natrag. Iako se činilo da su liječnici ispitivali fizičke i mentalne zdravstvene karakteristike, a Ljudi iz »Procjena i vrednovanja« posebne kvalitete neophodne za obavještajnu operativu, ipak se čini da je među njima malena razlika. Bilo je iscrplju-juće: beskonačni sati provedeni u ispunjavanju odgovora na testove ostručnosti, prirođenim sklonostima i karakteru. Čitao sam pažljivo raz-rađene provjere postupaka koje je radio Ured za strategijske usluge u toku drugoga svjetskog rata i vidio


da se one i dalje upotrebljavaju. Stanford, Minnesota, Strong, Wechsler, Guilford, Kudor, Rorschach - neki su te-stovi usmeni, drugi samo pismeni. Najteži je bio susret s psihijatrom u bolnici - on me zaista prisluškivao. Najzad sam oko podneva trećeg dana bio gotov i na raspolaganju imao nekoliko sati vremena prije no što je trebalo da se javim u ured JOT-a. Odlučio sam da malo razgledam uokolo. Posegnuo sam za sendvi-čem na tzv. slijepom štandu i odvezao se autobusom pred zgradu Izvršnog ureda. (Ti »slijepi štandovi« - neka vrst sendvič-barova koje vode slijepi ljudi - nalaze se praktički u svakoj zgradi. Mislim da je to dobra stvar, slijepci dobivaju posao, kompanija im dopušta ulaz u zgrade jer ne mogu čitati tajne papire. Svi zajedno dobro prolaze.) Prošetao sam do Washingtonova spomenika. S vrha toga monumenta pruža se pogled na zgrade iz kojih se vodi briga o našem nacionalnom životu, odakle se brani naš integritet pred ozbiljnim prijetnjama izvana i gdje višestrukost međusobno suprotnih domaćih interesa nalazi svoj sklad. Priznajem sam sebi da je sudjelovanje u rukovođenju moj dugo željeni cilj. Nije važno živim li ispod materijalnog nivoa mojih roditelja, čak ni to imam li duboko puštene korijene u društvu. Rad u Centralnoj obavještajnoj agenciji, po mogućnosti negdje u inozemstvu, s intimnom spoznajom o stanovitim zadacima, te odluke prijateljskih i neprijateljskih vlada uvijek će osiguravati nadahnjujuću i uzbudljivu atmosferu jednako kao i intelektualno izazivajuća profesija. Bit ću borac protiv komunistič-kog subverzivnog podrivanja slobode i osobnih sloboda u svijetu - rodo-ljub koji se posvetio očuvanju svoje zemlje i njezina načina života. Napuštao sam spomenički kompleks prolazeći kroz krug američkih zastava i prošetao do Quarters Eyea, osjećajući se čvršćim i samosvjesni-jim neko ikada. Nakon već uobičajenog upisivanja, preuzimanja izbušene kartice, značke, sve te ulazne procedure, ponovno me primio Ferguson,* kqji mi je rekao da prvi izvještaj o testiranju izgleda prilično dobro. Dok sam čekao susret s dr Ecclesom, Ferguson mi je rekao da će me oba-vijestiti o vojnom programu kojim su se bavili. Upozorio me, prije svega, da je program strogo tajne prirode i da nije dopušteno o tome razgova-rati ni s kim izvan Agencije. Na njegov zahtjev, potpisao sam izjavu ko-jom prihvaćam da je riječ o obavještenjima što se odnose na nacionalnu sigurnost i da obećajem da ih neću nikome prenositi. Ferguson je u glavnim crtama iznio vojni program. Nakon što se za-vrši provjera s ciljem sigurnosti, bit ću ponovno pozvan u Washington, gdje ću se pridružiti zrakoplovstvu. Nakon tromjesečnih osnovnih vježbi bit ću upućen u prvu slobodnu grupu oficirske kandidatske škole - u zrač-noj bazi Lackland u San Antoniju, Teksas. Nakon toga bit ću upućen u neku od zračnih baza u SAD-u i, s nešto sreće, obavljati zadatke u zračnoj 16obavještajnoj službi. Ferguson je objasnio da kompanija ne kontrolira za-datke koje zračna komanda određuje nakon završetka oficirske kandi-datske škole, ali sve više i više vojnih stažista kompanije dobiva obavje-štajne zadatke u toku obavezne godine obavljanja izričito vojnih poslova. Nakon što godinu dana provedem u zrakoplovnoj bazi, bit ću prebačen u jednu zrakoplovnu jedinicu u Washingtonu, koja je zapravo pod punim nadzorom kompanije, i tada će započeti moje službeno školovanje u kom-paniji. Pojavila se sekretarica i obavijestila me da će me drEccles primiti. Dobro sam se pripremio za taj susret. Virginia mi je rekla da je odobrenje dr Ecclesa neophodno da bih uopće bio primljen. Bio je to čovjek šezde-setih godina, debelih obrva, s dvostrukim naočalama, onim neizbježnim autoritativnim izazovnim pogledom. Upitao je što me


navelo da posta-nem obavještajac, a kada sam uzvratio da me vanjski poslovi osobito zani-maju, pokušao me odgovoriti. Rekao je da je vanjska politika za diplo-mate: na obavještajcima je da prikupljaju obavještenja i predaju ih onima koji stvaraju politiku. Dodao je da bih mogao pokušati u State Depart-mentu. Rekao sam' »možda«, ali da u svakom slučaju ne znam dovoljno o Agenciji da bih se mogao odmah odlučiti i dodao da bih rado pristu-pio programu i tada vidio što mi je činiti. Tada mi je održao predavanje: ne trebaju one koji će raskinuti s CIA čim završe vojnu službu. Žele isklju-čivo ljude koji će se posvetiti karijeri obavještajnog oficira. Preobrazio se zatim u ljubazna djeda i rekao da ćemo vidjeti što će pokazati sigurnosna istraživanja. Stisnuo mi je ruku i rekao da bi im bilo drago da me prime. Učinite to! Unutra sam - ali, čini mi se, odviše lako. Vratio sam se Fergusonu, koji je nastavio s iznošenjem programa. Ni u kojim okolnostima neću javno biti u vezi s kompanijom i nikome neću reći da se razmatraju mogućnosti da me oni zaposle. Podrazumijevajući da će sigurnosna provjera dati dobre rezultate, oni će urediti da, pri ponov-nom pozivu u Washington, nastupim kao civil u Ministarstvu zrakoplov-stva, zapravo u jednoj tajnoj zrakoplovnoj jedinici. Nekoliko tjedana ka-snije ući ću u zrakoplovstvo i biti poslan u Lackland na osnovne vježbe. U zrakoplovstvu tretirat će me kao i svakog drugog regruta, nitko neće znati o mojim vezama s kompanijom. Čuvanje te tajne bit će dio moga obučavanja da tajno živim. Raskidanje te tajne prouzročit će moje odstra-njivanje sa školovanja. Zadaci što će uslijediti nakon toga dobrim će dije-lom biti određeni time u kojoj sam se mjeri srodio s kompanijom. Kada se vratim na Floridu, čitav plan moram držati u tajnosti, ali sam obavezan obavijestiti Fergusona ako primim bilo kakav poziv za vojsku. Počinjem osjećati stanovitu vrst zadovoljstva zbog toga što imam svoju tajnu i što sam na pragu ekskluzivnog kluba s vrlo brižljivo odabranim članstvom. Postat ću neka posebna vrst snoba. Unutar Agencije bit ću važna i časna osoba. Prema bilo kome izvana imat će pripremljenu laž tko sam i što sam. Moj je tajni život otpočeo. 2 CIAWASHINGTON Srpnja, 1957. Spasenje! Provjere su bile završene prije no što je stigao poziv za vof sku. Odvezao sam se u Washington natovaren knjigama, stereom, pio čama i teniskom opremom. Georgetown je »ono pravo« gdje se stažist CIA najbolje osjećaju, pa sam se pridružio nekim kolegama s kojima sair ranije bio na Notre-Dameu i koji sada završavaju studij na Sveučilištu i Georgetownu. Živimo u obnovljenoj federalističkoj kući na Cherry Hill Laneu, uskoj popločenoj ulici između M Streeta, Chesapeakea i Ohio Ča-nala. Imam osjećaj da sam prava osoba na pravu mjestu. Ovi momci m znaju da idem u CIA, tako da će to biti moj prvi stvarni zadatak, da živini s tajnom. U uredu JOT-a Ferguson mi je rekao za koga radim. Moj »posloda-vac« je Ministarstvo zrakoplovstva, Grupa za istraživanja i analize, zračna baza Bolling, Washington. Dao mi je ime mog zapovjednika, jednog pu-kovnika zrakoplovstva, i mog neposrednog kontrolora, majora. Obojica su izmišljene osobe. Moram zapamtiti sve te podatke da bih bio kadar »odmotati« ih ljudima koje ću sretati. Moj telefon u zračnoj bazi Bolling zvoni i u Centralnom odjelu za sigurnost Agencije, gdje nekolicina mu-škaraca na telefonskoj centrali svakoga jutra baca kocku da vidi tko će igrati pukovnika, a tko majora. Potpisao sam još jedan tajni sporazum - doslovan tekst stalni, vječni i sveopći o svemu što učim u kompaniji - i Ferguson me šalje na moj prvi zadatak u Šesnaestu ulicu, u predjelu 1016. Odjurio sam onamo i otkrio da me nitko ne očekuje. Najzad sam bio


pozvan i dočekan u pro-storijama za osoblje. Naš borovak ovdje svodi se na to da prebiremo smotke karata i natječemo se u rješavanju križaljki. U tom dijelu kompanijinih prostora okupljaju se svi kandidati za za-poslenje koji su sretno prošli kroz sigurnosna istraživanja - svi čekamo isti sretni događaj: poligraf ili detektor laži. Ukupno nas je tridesetak. Neki su ovdje već više od mjesec dana i oni su ti koji šire kojekakve glasine. Čini se da je poligraf, »tehnički razgovor« - kako se službeno zove, za neke prava trauma. Upozoreni smo da nitko ne govori o »poliju«, i to pridonosi da je u glasinama sve više misterija. Čini se da se glavni dio te aparature postavlja preko grudiju, što neke djevojke čini pomalo nervoznima, a da je ispitivanje posebno usmjereno na homoseksualna iskustva što pak neke momke posebno živcira. Postoje priče o živčanim slomovima, pozi-vima hitne pomoći, čak samoubojstvima. Nema sumnje, međutim, što se događa kada jednom dobijete poziv na sastanak u zgradi broj 13.WASHINGTON Srpnja, 1957. Nakon što sam dva tjedna prevrtao karte, prilika je najzad došla. Glupo je i pomisliti da možeš pobijediti stroj! Jučer sam bio »poligra-firan« i sada sam opet u prostorijama za osoblje, ali na drugom mjestu, zajedno s ljudima koji su već prošli testiranje. Izolirani smo od onih ko-jima to tek predstoji, tako da oni nemaju priliku saznati što ih čeka. Istra-žitelji ne saopćavaju rezultate testova - ostavljaju vas da čekate. Zaista, ovdje nema ničega do sumorne atmosfere. Vozilo se ne zaustavlja kod zgrade broj 13, pa sam morao zamoliti vozača da stane što bliže. Kada me glasno upozorio da smo na stajalištu, hladni pogledi suputnika, koji su jasno odražavali da im je poznato o čemu se radi, bili su uprti ravno u mene, osjećao sam se kao da sam gubav. Znali su da imam svoju tajnu, priznanje koje mogu reći samo sebi samome. Loša šala. Na raskršću z$. ulice i avenije Constitution vozač je upozorio da smo u blizini zgrade broj 13 i uputio me prema kompleksu privremeno podi-gnutih zgrada, u stilu kasarni, iza parkirališta nasuprot Watergateu. Zgrade su opasane visokim lančanom ogradom koja je na vrhovima prema van opletena s nekoliko strukova bodljikave žice. Svi prozori imaju jednaku metalnu mrežu, a svaki treći ili četvrti prozor aparat za kondici-oniranje zraka. Ni jedan nije otvoren. Izgleda da je nemoguće prodrijeti unutra. Prolazeći duž ograde do ulaznih vratiju, primijetio sam diskretno ozna-čeni broj 13 u blizini ulaza. Nakon kraćeg čekanja u prijemnom uredu po-zdravio me čovjek trideset i petih godina - oštrih crta lica, glatko izbrijan, oštra pogleda. Poveo me ispred sebe, hodnikom, i ušli smo u malu sobu, zidovi i strop koje su prekriveni akustičkim pločama. Vidio sam ondje standardan uredski naslonjač s ugrađenom aparaturom instrumenata, gra-fikon-papira i neobičnih tankih metalnih pisaljki. Nastojeći da me zadrži podalje od stroja koji se oglašavao hitrim bljeskovima, odmah me poveo do naslonjača i rekao mi da sjednem. Pošao je sa suprotne strane stola, sjeo na stolicu nasuprot meni. Istražitelj mi je rekao da sam dospio u konačnu fazu procedure sigur-nosne istrage, neophodne da bih se upoznao s materijalom koji ulazi u najstrože tajne i, prirodno, pred posljednju stepenicu prije zaposlenja u kompaniji. Uvjeravao me da se svi pripadnici kompanije, čak i Mr. Dulles, podvrgavaju poligrafu - ne samo u trenutku kada se primaju na posao, nego periodički u toku karijere. Pozvao me da potpišem već pripremljenu izjavu kojom priznajem da se testu podvrgavam svojom voljom i da neću imati priziva ni prema kojoj osobi ili pak kompaniji, nakon što saznam rezultate. Impulzivno sam


potpisao i drugi tajni sporazum, kojim se oba-vezujem da nikome neću govoriti ni o pitanjima ni o bilo kojim drugim detaljima toga razgovora.Prešli smo tada na pitanja na koja je, vidio sam, jednostavno trebale odgovarati s »da« ili »ne«. Je li moje ime Philip Burnett Franklin Agee' Jesam li rođen 19. siječnja 1935. godine? Jesam li se ikada služio drugin imenom ili podacima o identitetu? Jesam li upitne arke popunio istinitin podacima? Jesam li ikada bio član bilo koje subverzivne organizacije liste državnog tužioca? Jesam li ikada bio komunist ili pripadnik bilo koj komunističke organizacije? Jesam li ikada bio u inozemstvu? U komuni stičkoj zemlji? Poznajem li bilo kojega funkcionera vlada drugih zemalja Komunističkih zemalja? Jesam li ikada upoznao bilo kojeg obavještajc iz neke druge zemlje? Jesam li ikada radio za neku stranu silu? Za nek od inozemnih obavještajnih službi? Za bilo koju od obavještajnih služi komunističkih zemalja? Je li itko tražio od mene da prihvatim zaposlen u CI A? Jesam li ikome izvan CIA govorio o svojem nastojanju da se ovd zaposlim? Jesam li imao homoseksualne odnose? Jesam li ikada uživ; droge? Jesam li danas uzimao sedative? Pripremni razgovor potrajao je više od sata, jer je ispitivač svako ] tanje objašnjavao, bilježeći sva imena, datume, mjesta i opet parafrazir da bi dobio što više dodatnih odgovora u stilu »odnosno« ili »osim št< kako bi se omogućila bolja kvaliteta pitanja a istodobno još uvijek { stiglo da odgovori glase samo »jest« ili »ne«. U toku razgovora istražii mi je objasnio da unutar kompanije detektor laži upotrebljavaju sai ljudi iz Ureda za sigurnost, koji je odgovoran za zaštitu kompanije zaposlenja onih koji bi mogli narušiti njezinu sigurnost, ili protiv nepr teljskih obavještajnih službi. Uvjeravao me, također, da je sve što u te razgovora kažem izričito povjerljive prirode i bit će tek predmet moga sjea u Uredu za sigurnost, dostupan samo oficirima sigurnosti t Ureda. Nisam imao hrabrosti da ga upitam koliko oficira sigurnosti | time razumijeva, možda i zato što sam sveudilj osjećao da među jedr od tisuća pukotina između akustičnih pločica ima najmanje jedan mi! fon koji brižljivo snima naš razgovor. Počeo sam se također pitati nen li početne simptome paranoje, za koje neki kažu da su karakterne : čajke sine qua non uspješnog obavještajca. Sada smo bili spremni za ispitivanje. Poligraf se sastoji od triju ap tura, koje se priključuju na tijelo osobe podvrgnute istrazi, a pove su sistemom žica sa stolom. Svaka aparatura mjeri fiziološke prom koje bilježe tri pisaljke na grafikonima. Tu je i pojas za mjerenje kr pritiska, koji se može postaviti na ruku ili na nogu, zatim naborana g koja se udobno postavi na prsa i zatim pričvrsti na leđima, kao i pos ručna naprava s elektrodama, koja je oprugama postavljena prema novima i proteže se iza ruku. Vezovi postavljeni oko ruku mjere prot u pulsu i krvnom pritisku, aparatura preko prsiju mjeri ritam disat instrumenti na dlanovima mjere stupanj znojenja. Bio sam prikopč; stroj, upućen da gledam ravno u zid, da budem sasvim tih i da na i pitanje odgovaram samo s »da« ili »ne«. Istražitelj je sjedio za stolomene gledajući mi u potiljak. Odatle mi je postavljao pitanja, a ja sam odgovarao zidu pred sobom. U toku toga razgovora, koji je prethodio pravom ispitivanju, rekao sam istražitelju nekoliko poluistina, uglavnom stoga što sam jednostavno osjećao otpor prema takvom uplitanju u moj život, ali i zbog toga što me zaista zanimalo koliko je efikasan stroj povezan sa mnom. Ludo dijete! Čim su se veze na rukama napuhnule, osjetio sam da mi puls raste i da su se ruke počele znojiti. Predviđajući kako ću reagirati na pojedina pita-nja, usredotočio sam se na rupe u zidovima kako bih se na neki način izo-lirao od ispitivanja. Istražitelj je vrlo sporo prelazio s pitanja na pitanje, čineći zamjetljive stanke.


Odgovarao sam s »da« ili »ne«, ali je on na kraju postavio neočekivano, neplanirano pitanje: jesam li istinito odgovorio na sva prethodna? Prljavi trik. Rekao sam »jesam«. Nakon nekoliko sekundi veze na rukama su splasnule. Čuo sam kako trga papir, razgledao je kartu mojih reakcija dok sam i dalje sjedio. Rekao mi je da se mogu malo pomaknuti ako se osjećam neudobno, no ako bih učinio neki pokret više, upozoravao me da ostanem sjediti prikopčan za stroj. Krasno. Ostao je iza stola, iza stolice, iza mojih leđa i počeo me zapitkivati o tome na što sam mislio odgovarajući na pi-tanje je li itko zatražio od mene da se obratim na CI A radi zaposlenja. Ništa osobito. Inzistirao je, ali nisam mogao dati nikakav drugi odgovor osim onoga da mislim kako to zaista nitko od mene nije zatražio. Ras-prava. Tada me upitao što sam mislio odgovarajući na pitanje o tome jesam li ikome izvan CIA govorio o svojem pokušaju da se ovdje zapo-slim. Ništa osobito. Rasprava. A tada pitanje o homoseksualnom iskustvu. Zatim droge. Kako smo prelazili s pitanja na pitanje, sve je intenzivnije nastojao da se pokušam prisjetiti na što sam mislio kada sam odgovarao. Pri tom je isticao da je moja suradnja od presudne važnosti za uspješno testiranje. Uspješno? Pitao sam se znači li uspješno isto i za nj i za mene. Po svoj prilici - ne. Neću popustiti u svojim poluistinama. Nisu to ni u kojem slučaju bile laži. Osim toga, čuo sam da se stroj ipak može pobije-diti ako čovjek ostane dosljedan. Počeli smo ispočetka. Napuhnule su se veze za mjerenje krvnog pri-tiska na rukama i počela su pitanja. Opet moji »da« i »ne«, dok pisaljke umorno črčkaju po roli papira. Bijesno sam brojio pločice na zidovima. Ipak, ponovno sam stekao povjerenje u sebe. U toku rasprave opustile su se veze u rukama. Ovaj put »imao sam poteškoća« s još dva pitanja. Po-navljao sam uporno da sam govorio istinu i da sam, kad god sam odgo-varao na bilo koje pitanje, mislio na to pitanje i na najtočniji mo-gući odgovor - koji sam, uostalom, i dao. Istražitelj mi je rekao da ćemo ponovno prijeći listu pitanja i da pri-likom prvih dvaju pokušaja nisam bio baš dobar. Dodao je kako nema ni-kakvih izgleda da budem primljen ukoliko uspješno ne završim testiranje. Ima li išta što bih želio dodati ili razjasniti? Ne. Govorio sam istinu, možda nešto nije u redu sa strojem. To ga je zapeklo. Ton njegova glasase ohladio, veze na rukama su se ponovno napuhnule i započeli smo jo jednom. Na kraju mi je rekao da, očito, imam neprilika. Dajući na znanj da je sve završeno, dopustio mi je da se okrenem od stroja. U tom trenutku prestrašio sam se i pobojao da neću biti primljen. Bi sam spreman sve priznati, ali je on u tom trenutku rekao da će me pet d deset minuta ostaviti nasamo da o svemu dobro razmislim. Zatvorio je pc klopac stola i napustio sobu, uzevši grafikone. Ustao sam i pogledao r sat, koji sam, na njegov zahtjev, bio skinuo i ostavio na stolu iza seb Proveo sam u zgradi 13 više od dva sata. Istražitelj je izbivao dvadeseta minuta. Za to sam vrijeme odlučio da iskažem potpunu istinu. Zašto c svoj posao stavim na kocku zbog glupog ponosa ili iluzije da mogu na mašiti stroj? U tom trenutku vrata su se otvorila, istražitelj mi se ponovi pridružio. Prestrašio sam se da priznam prijevaru. Osim toga, u okuplja štu sam čuo da su neki ljudi, što su imali stanovitih teškoća, bili i po dru; pa i treći, put pozivani na poligraf. Ako sam ovaj put promašio, dobit novu šansu. Još dvaput smo prešli sva pitanja. Nakon oba testiranja istražitelj


inzistirao na tome da sam s nekim pitanjima imao teškoća, ali sam uporno tvrdio da sam davao istinite odgovore, bez obzira na to kakve si teškoće imao. Najzad je rekao da je to sve. Zapitao sam jesam li proš; ali je odgovorio, pun skepse, da ne zna i da ću o tome biti obaviješten i kon što Ured za sigurnost ispita moj slučaj i pregleda grafikone. Bio vrlo pesimistički raspoložen. Na odlasku sam se pobojao da me mo; čak i neće pozvati na još jedno testiranje. Bio sam iscrpljen - pošao s kući, uzeo piće i odspavao punih dvanaest sati. Kada sam ujutro naz^ Virginiju i rekao joj kako mislim da nisam prošao, odgovorila mi je n ne brinem. Oni se uvijek prema ljudima ponašaju tako da ih ostave u u1 renju kako nisu uspjeli. Ona misli da to čine stoga kako bi se izbje razočaranje i umanjili problemi onih koji zaista nisu mogli biti primlj Virginijine su mi riječi povratile vjeru, ali čekanje me iscrpljuje. Nema nadmenih šala o poligrafu u sabiralištu - nitko više nije toliko brezbri da bilo s kim razgovara o istrazi koju je prošao. Svi samo sjede. WASHINGTON Srpnja, 1957. Nisam više mogao izdržati. Nakon trodnevnog čekanja nazvao Fergusona da mu priznam kako sam lagao i da izrazim svoju sprem da još jednom pokušam testiranje. Prije no što sam išta mogao reći, k mi je da ima dobre vijesti za mene i neka odmah dođem u njegov t Ton kojim je to rekao uvjerio me — znao sam da sam prošao. U uredu JOT-a Ferguson mi je»rekao kako je upravo započeo radi mome regrutiranju u zrakoplovstvo i da će čitava stvar trajati tri do itjedna. Želio je da u međuvremenu počnem pohađati obrazovni tečaj o međunarodnom komunizmu i, ako bude dovoljno vremena, o administra-tivnoj organizaciji kompanije. To nisu tečajevi koje ću pohađati kada po-novno dođem, ali će mi koristiti, misli on, i bez obzira na to što su zaista elementarni. Uredio je sa sekretaricom da dobijem značku - sada mogu dolaziti i odlaziti bez pratnje — i dogovorio mi sastanak s pukovnikom Bairdom,* direktorom škole. Propustio sam taj sastanak s Bairdom. Nakon što sam u uredu JOT-a bio zbog toga ukoren, najzad sam ga vidio u njegovoj kancelariji u T-3 (još jedna u nizu privremenih zgrada u parku Potomac). Nisam mogao niti zamisliti koliko je pukovnik Baird važna osoba - on je 1950. utvrdio JOT-program pod direktnom kontrolom generala Waltera Bedella Smitha, tadašnjeg direktora Agencije. Nakon što je završio Princeton, Oxford i bio ravnatelj dječačke škole, Baird izgleda mnogo prijazniji nego što bi se to po njegovu činu moglo zaključiti. Tip čvrsta rukovodioca, karakteri-stične superpovjerljivosti, sa specijalnim »Dunhillovim« mješavinama za svoje specijalne lule. Visok je, sjed, preplanuo i vrlo zgodan - neodoljiv za žene, u to sam siguran. Nije mnogo govorio - samo da u kandidatskoj oficirskoj školi valja mnogo raditi. Nakon što sam prošao poligraf, i Ferguson i svatko drugi pozdravljao me s »dobro došao na brod«; te riječi kao da su neka vrst službenog po-zdrava pridošlicama. Možda je u CIA mnogo bivših mornara - ili, možda, ti ljudi zaista misle da su na brodu, tome pridonosi izolacija kojoj su pod-vrgnuti zbog zaštite i sigurnosti. BALTIMORE, Maryland Kolovoza, 1957. Nakon što sam četrnaest dana studirao komunizam, a naredna dva tjedna proučavao sheme administrativne organizacije štaba, bio sam sre-tan što napuštam Washington. Jučer ujutro Ferguson mi je dao posljednje upute o mojem ulasku u zrakoplovstvo. U glavnom regrutnom uredu avijacije u Washingtonu, re-kap mi je, postignut je sporazum


da me uzmu na uobičajenu petogodiš-nju obuku, što je bio standardni postupak prema svima koji žele u avija-ciju. Međutim, nakon osnovne obuke primit ću poseban poziv od mini-starstva zrakoplovstva da prijeđem u prvu klasu oficirske kandidatske škole. To moram prešutjeti, jer smo mi JOT-ovci jedina iznimka u pra-vilima avijacije, prema kojima je petogodišnja služba potrebna prije no što se budući zrakoplovac uopće može kandidirati za oficirsku kandidatsku školu. Ferguson mi je rekao kako mogu zatražiti da me prime u malo poznat (tako malo poznat da, u stvari, niti ne postoji) program avijacije za diplomirane studente, ako na to budem primoran, ali da ću vjerojatno 2-3moći izbjeći da dajem bilo kakva objašnjenja. Upozorio me, međutim, da nikome ne govorim o tome kako ću poći u oficirsku kandidatsku školu prije no što taj zadatak za mene uistinu ne bude potvrđen u zračnoj bazi Lackland. Potpisao sam još jedan tajni sporazum, a Ferguson mi je rekao da ću se nakon dvogodišnjeg razdoblja morati ponovno podvrgnuti poligrafu Sjeo sam u autobus što me trebao odvesti u regrutni ured, noseći sa SO' bom malu putnu torbu s najnužnijim toaletnim stvarčicama, parom donjej rublja i čarapa. Trbušastom, smežuranom naredniku rekao sam svoje ime što sam Iju baznije mogao. Odgovorio je s »daaa«, i kada sam bolje razmislio, zvu čalo je to kao pitanje. Dvoumio sam se da li da kažem: »Ovdje sam« il »Želim da me regrutirate«. Odlučio sam da kažem i jedno i drugo, nastc jeci da to ne zvuči kao ponavljanje i dodao kako mislim da me ovdj očekuju. Narednik je s puno razumijevanja okrenuo pogled unatrag, vj« rujući da ja mislim kako je mojim dolaskom baza najzad spašena. Dao mi je da ispunim neke formulare i upitao želim li da se javim 2 trideset, šezdeset ili devedeset dana. Veselo sam rekao da sam sprema ostati ovdje, na što su mu se oči suzile. Usne su mu se izobličile u nešto št je moglo nalikovati na »To je poseban slučaj«. Motrio me preko stola ; kojim sam ispunjavao formulare; pitao sam se nije li narednik možda pi padnik JOT-programa pa se tako ponaša samo da bi provjerio moju spi sobnost da prikrijem pravu istinu. Vratio sam mu papire koje je pregl dao, a zatim nestao u stražnjoj prostoriji. Poslije nekoliko minuta vratio se u društvu još jednog narednika, ki je također primao regrute. Obojica su izrazila priličan skepticizam. Sijed ćih pola sata proveli smo raspravljajući o tome zašto jedan diplomin filozof uopće želi da se unovači u avijaciji i izuči za radarskog tehniča: Najzad sam priznao da je to zaista čudno i prihvatio njihov poziv da ponovno javim za koji dan. Ponio sam svoju malu torbu i napustio grutni ured, želeći se negdje skloniti. Iz telefonske kabine nazvao sam Fergusona da mu kažem kako avijacija jednostavno ne želi - toga dana, barem, ni u kojem slučaju. P gutao je nešto i izmucao da ga opet nazovem za dva sata. Užasavajući ponovnog susreta s narednikom, pitao sam se tko je zapravo izgubio si sao za šalu. Kada sam ponovno telefonirao, Ferguson mi je rekao da vratim u regrutni ured i da je sada sve u redu. Inzistirao sam na ob; njenju, no hladno me upozorio da se o povjerljivim stvarima ne razgov telefonom. U regrutnom sam uredu našao drugog narednika, koji m bez ikakva otezanja dao autobusnu kartu za Baltimore, za liječničke ] trage i polaganje prisege. Prihvatili su me u Fort Holabirdu. Večeras letim u San Antonio da odslužio svoje dvije godine daleko od štaba CIA - Ferguson mi je rekac to razdoblje shvatim kao dio obrazovanja u sklopu JOT-a. Mislim d rekao da je to moje »razdoblje sazrijevanja«. 2.4SAN ANTONIO, Texas Božić, 1957.


Toni i ja obavili smo božični ručak u blagovaonici, bila je to najniža točka jednog sasvim mizernog dana. Sljedeći tjedan, točnije - na Staru godinu, treba da se prijavimo oficirskoj kandidatskoj školi. Dotad se moramo uzdržavati kako znamo, jer ni jedan od nas nema ni prebijene pare. Samo nas trojica ići ćemo u istu klasu: Tony s Princetona; Bobby s Williamsa, i ja. Neku večer sreli smo u hotelu, dolje u gradu, šestoricu JOT-ovaca, koji su sada u posljednjoj klasi oficirske kandidatske škole. Uskoro treba da postanu viši polaznici - tri mjeseca traje niži tečaj, a naredna tri mjeseca viši - što znači da će nam ovi ubuduće dozlaboga dosađivati. To je prirodno, ali može biti i probitačno za očuvanje tajne o našem pravom identitetu. U toku toga susreta pridržavali smo se svih upozorenja o sigurnosti, povodeći se za uputama koje nam je dao Ferguson prilikom posjeta u listopadu. Nitko ne smije zamijetiti bilo kakve znakove ranijeg našeg poz-nanstva ili posebnog drugarstva između trojice Xa. Ta tri X (što su naz-načeni u zagradama iza naših imena na svim dokumentima), poseban su znak koji u zrakoplovstvu upotrebljavaju da bi znali tko su pitomci o kojima brine CIA. Momci iz više klase rekli su nam da se ne iznenadimo ako nas stave na »tihu vatru« - to jednostavno moraju zbog negodovanja dijela drugih pitomca u klasi koji moraju godinama raditi, žele li dospjeti u oficirsku školu. Čini se da ti podoficiri nisu baš sretni zbog našeg društvanca (sve-ukupno je u oficirskoj školi oko 300 kadeta), koje ima tu posebnu pov-lasticu da uđe već nakon elementarnih priprema. Ako se ne varam, mi ćemo uletjeti. SAN ANTONIO, Texas Lipnja, 1958. Za koji dan mogao bih postati potporučnikom, ukoliko komandant škole prijeđe preko uvrede koju sam mu nanio. Prije nekoliko tjedana poz-vao me da mi saopći kako zavređujem da uđem u regularnu, a ne u rezervnu službu. Samo šestorica najboljih diplomaca oficirske kandidatske škole upućuje se u regularnu službu, a za oficira koji pretendira na kari-jeru to znači uspeti se na vrh duge - praktički ne možete biti otpušteni. Komandant mi je također rekao kako postoje svi izgledi da dobijem priz-zanje kao najbolji kadet u klasi. Panično sam nazvao Fergusona, koji mi je rekao da, kako god znam, otklonim poziv. Upoznao sam komandanta s 2-5time, na što mi je rekao da ne mora biti korisno za očuvanje tajnosti naše situacije (on je jedini među rukovodiocima škole koji zna za patronat što ga CIA ima nad nama) to što najbolji diplomac odbija regularnu službu. Aludirao je na to da u rukama imam samo akademski papir, koji me praktički može srozati za stepenicu ili dvije. Moje ponovno odbijanje komandant je doživio kao šamar. Pretpostavljam da mu se to nikad ranije nije dogodilo. VICTORVILLE, California Lipnja, 1959. Najzad sam dobio naređenje da se vratim u Washington - mislim, u tobožnju jedinicu kompanije. Bila je to fantastična godina - vozikao sam se gore-dolje po pistama Meksika, San Franciska, Yosemitea i Monte-reya. Zatim sam prebačen na uvježbavanje pilota za napade, imali smo nove F-io4 i nuklearne ciljeve u Kini. Uvježbavao sam, također, manev-riranja i bjegove, jer su neki od ciljeva takvi da do njih možeš doći, ali nisi siguran hoćeš li se i vratiti. Jedina velika pogreška bila je dobrovoljno pri-javljivanje za školu spašavanja u Renou, Nevada. Poslali su me onamo u siječnju, čitav je tjedan trebalo pješačiti po brdima u cipelama za snijeg -- bijeda jedna.


Viđao sam se s Janet, djevojkom iz koledža, gotovo svakoga vikenda sve od prošloga ljeta. Ispričao sam joj o svome poslu u kompaniji i očeki-vanjima da će me poslati da radim u inozemstvu..Mnogo smo razgovarali o braku, ali nismo bili sasvim sigurni što nam je činiti. Ona bi željela ostati u Kaliforniji. Razmišljao sam treba li da čekam još cijelu godinu dok završi JOT-program. Za nekoliko ću tjedana otputovati u Washing-ton, tada ću imati najbolju priliku da osjetim koliko će na nas utjecati to što smo razdvojeni. WASHINGTON Rujna, 1959. Nije nam dugo trebalo da se odlučimo. Za manje od mjesec dana otkako sam napustio Kaliforniju složili smo se da ne želimo dulje čekati i tako smo odlučili da živimo zajedno. Vjenčali smo se u Notre-Dameu. Bila je to neka vrst kompromisa, jer je Janetina obitelj kongregacionali-stička, a ona je očekivala da bi vjenčanje u katoličkoj crkvi moglo dovesti do problema. Uselili smo se u mali stan u kompleksu zgrada u kojem je ispočetka stanovao i potpredsjednik Nixon sa svojom suprugom, kada je, nakon izbora za Bijelu kuću, došao u Washington. Predstojala nam je z6kupovina namještaja, ali prijatelji su se pokazali krajnje velikodušnima - novi su pokloni danomice stizali. Možemo uštedjeti nešto novca kupu-jući u vojnim trgovinama, jer ja sam još uvijek na dužnosti u vojsci. Tobožnja moja vojna jedinica bila je eskadrila za obavještajne zadatke u zračnoj bazi Bolling u Washingtonu. Tajni broj mojeg telefona također je promijenjen, no tamo su još uvijek ista dva telefonista koja i dalje bacaju kocku da vide tko će biti pukovnik, a tko major. Ferguson mi je rekao da vjerojatno neću biti otpušten prije lipnja ili srpnja naredne godine, što će se poklopiti sa završetkom mojega obu-čavanja u okviru programa JOT. Svi JOT-ovci u klasi oficirske kandidatske škole ispred mene, moja klasa i ona mlađa sada su objedinjeni programom. Čak i tako, jedva nas je petnaest od ukupno šezdesetak u klasi - od čega samo šest žena. Pro-gram, što je upravo počeo, provodi se u zgradi za »Razonodu i usluge,« istoj onoj u kojoj me prije dvije godine tretiralo osoblje iz »Procjena i vrednovanja«. Uobičajeni poslovi koje obavljaju ljudi iz »Procjena i vred-novanja« sada traju čak dulje nego prije. Ponovno prolazim sve te jedno-lične testove. Jedina su nam razbibriga subotnja ludovanja na divovskom nogometnom stadionu u parku Potomac - sve je ostalo tipična šablona koledža. Na svečanosti u povodu početka obuke pozdravili su nas Allen Dulles, pukovnik Baird i drugi, koji su nas zasipali uzbuđenjem i pozivima da ih slijedimo u tom životu hotimičnog samoodricanja, nevidljiva žrtvovanja i tihe hrabrosti tajnih ratnika u bitkama našega doba. Zaista romantično. Svaki od nas u klasi predstavlja jednog od stotine ili jednog od tisuće sveukupnog broja kandidata za JOT-program koji su, najzad, primljeni. Vođe kompanije rekoše nam da ulazimo u drugo najstarije zanimanje na svijetu (možda čak i prvo, ali se to, na žalost, ne može provjeriti). Ako je u skupini i bilo nekih kojima to nije bilo jasno, začas su bili razuvjcreni citatom iz Biblije, prema kojem je nitko drugi nego sam Bog bio taj koji je stvorio špijunažu. Toliko o moralnoj strani stvari. Ali, zemlja je zaboravila lekciju Jerichoa. Godine 192.9. ministar vanj-skih poslova H. L. Stimson zabranio je operaciju dešifriranja, poznatu pod imenom Crna komora, s prijekorom da »pravi džentlmen ne čita tuđa pisma«. Sve do Pearl Harboura, vanjska obavještajna aktivnost Sjedinje-nih Država bila je gotovo zaboravljena. Heroji tajne službe iz doba rata, slijedeći odluku predsjednika i Kongresa, nisu dopustili novu mogućnost iznenadnog napada zanemarajući mirnodopska vojna upozorenja. Tako je


građanska CIA osnovana 1947. kao središnja agencija za razvijanje vanjske obavještajne službe i za pripremanje nacionalnih obavještajnih podataka blagoslovljenih prosvijećenošću svih mogućih izvora. Nakon pune dvije godine izbivanja u avijaciji, prva su predavanja dje-lovala privlačno, čak uzbudljivo - otprilike kao kad najzad uspijete utažiti iscrpljujuću žeđ. Ured JOT-a organizirao je večernje tečajeve jezika za zainteresirane, pa smo Janet i ja tri večeri tjedno pohađali tečaj španjol2-7skog jezika. Zaista je lijepo što se kompanije pobrinula da u to što više uključi i supruge. Drukčije, one bi ostale po strani, jer je sve o čemu učimo i čitamo gotovo potpuna tajna. Odabrali srno tečaj španjolskoga samo stoga što je to bio jezik koji sam učio u školi. No postoji i razra-đen način davanja novčanih nagrada onima koji uče i poboljšavaju svoje znanje stranih jezika, pa to može biti zgodna mogućnost da se nešto više zaradi. Sve u svemu, stvari idu sasvim O.K. WASHINGTON Listopada, 1959. Upravo smo završili studij komunizma i sovjetske vanjske politike, što je trajao mjesec dana, a predstoji nam proučavanje načina na koji je vlada organizirala nacionalnu sigurnost, kamo pripada i Agencija, i administra-tivnu organizaciju njezinih štabova. Svaki od nas povremeno ima sastanke s JOT-ovim savjetnicima s ciljem da s njima raspravlja o mogućim budu-ćim zadacima, kao i o tome gdje da se nastavi obučavanje poslije Božića. Čini se da se gotovo svi žele opredijeliti za tajne operacije, što znači da nam predstoji još šest mjeseci posebnih vježbi izvan Washingtona, u mje-stu zvanom jednostavno »farma«. Rekao sam Fergusonu da želim poći na »farmu«, ali on nije bio nadležan da o tome sa mnom razgovara. Predavanja i štivo o komunizmu bilo je posebno zanimljivo. Ured za obučavanje nije se previše bavio filozofijom — dijalektički materijalizam nije čak niti spomenut - kad je riječ bila o Sovjetskom Savezu. Prije je to neka vrsta sasvim praktičnog uhodavanja u stvari, jer CIA je, u prvom redu, za to da djeluje protiv ruske ekspanzije koju diktira Komunistička partija Sovjetskog Saveza - KPSS. Lenjinistički koncept partije, posebno njezina elitistička i tajnovita priroda, kao i teškoće na koje nailazi u pomi-renju pragmatizma i ideologije (ruska dominacija nad nacionalnim manji-nama, NEP, kolektivizacija i eliminacija kulaka, doktrina jedinstvenog fronta, pakt Molotova i Ribbentropa) promatraju se u kretanju prema jednom cilju - stjecanju, zadržavanju i neprestanom proširivanju moći utjecaja. Potčinjenost komunističkih partija drugih zemalja prema KPSS tako-đer je tema kojoj smo pridavali posebnu pažnju - teško je vjerovati da Sovjeti iskreno mogu propovijedati kako je prva obaveza svakoga komu-nista, bez obzira na to koje nacionalnosti bio, da brani Sovjetski Savez. Institucije poput Kominterne i Kominforma služile su svojoj svrsi u svoje vrijeme, a KGB je cijelo to vrijeme najvažniji organ. Daleko je veća važ-nost, prirodno, bila pridavana sovjetskim organizacijama sigurnosti, od Čeke nadalje. Rukopisi komunističkih otpadnika ipak su bili najzanimljiviji — Louis Budenz, Howard Fast, »Bog koji je razočarao«, Kravčenko, Guzenko, 18Petrov. Usprkos svemu, najopasniji za Sovjete, zbog svoje kritike doktrine lenjinističke partije, jest Milovan Dilas. Narednoga dana razdijelili smo se na manje grupe i razgovarali s Petrom Derjabinom,* koji je trenutno najcjenjeniji sovjetski otpadnik. Priključili smo se na internu televiziju tako da nas on nije mogao vidjeti (kako bi se time


osigurala naša zaštita), a on je bio prerušen i razgovarao je s nama uz pomoć prevodioca (da se očuva njegova sigurnost, jer je živio na području Washingtona). Osnovna je teorija da su pokušaji uspostavljanja komunističke dikta-ture diljem svijeta stvarne manifestacije sovjetske ekspanzije, koja na taj način pokušava u vlastitoj kući zadržati moć partije. Naša je zemlja njihov stvaran cilj. Uostalom, Rusi su često isticali da je mir nemoguć sve dok Sjedinjene Države ne budu pobijeđene. Sada počinjemo studirati kako vlada, i CIA posebno, nastoje da se toj sovjetskoj prijetnji suprotstave. WASHINGTON Studenoga, 1959. Lajtmotiv tih sastanaka jest da CIA ne stvara politiku. Zadatak je Agencije da osigura obavještavanje ili informacije kojima se služi pred-sjednik i drugi kreatori politike. Ona isključivo izvršava politiku i prikup-lja informacije važne za donošenje političkih odluka, izvan Agencije. Ona ne stvara politiku. Više smo tjedana slušali predavanja i čitali dokumente o vladinom aparatu nacionalne sigurnosti. Temeljni je dokument Akt o nacionalnoj sigurnosti iz 1947. godine, koji je donijelo Vijeće za nacionalnu sigurnost (NSC), kao najviše tijelo zaduženo za sigurnost nacije. Pod predsjedanjem predsjednika, NSC čine sljedeći statutarni članovi: ministar vanjskih poslova, ministar obrane, direktor Ureda za građansku obrambenu mobi-lizaciju i potpredsjednik SAD-a. Članstvo može biti ad hoc prošireno u svakom trenutku kada predsjednik to zaželi ličnostima kao što su državni javni tužilac ili ministar financija. Sef generalštaba i direktor Centralne obavještajne službe (DCI) imaju u NSC status promatrača,1 Vijeće nacionalne sigurnosti ima svoje vlastito osoblje i urede u zgradi izvršnih ureda, u susjedstvu Bijele kuće. Tri su važne potčinjene grupacije: Odbor za planiranje, Odbor za koordinaciju operacija (OCB)2 te Savjetodavni obavještajni komitet (IAC)S. Odbor Vijeća za planiranje radi pretežno na pripremanju materi-jala za sastanke Vijeća, kao i na izvršavanju odluka koje Vijeće donosi. 1 Vidi shemu I 2 Kasnije poznat kao Grupa 54-12, Specijalna grupa, Grupa 303, Komitet četrde-setorice 8 Kasnije nazvan Odborom SAD-a za obavještajnu aktivnost 2.9Odbor za koordinaciju operacija od posebne je važnosti za Agenciju, jer u njegovu kompetenciju ulazi nadgledanje i odobravanje akcione operacije CIA (nasuprot prikupljanju informacija), kao što su propaganda, ne izri-čito vojne operacije i politički sukobi. OCB čine direktor Agencije, zamje-nik sekretara za obranu i ad hoc članovi na razini pomoćnika ministara. Savjetodavni obavještajni komitet neka je vrst odbora direktora oba-vještajne branše kojima predsjedava direktor Agencije, a članovi su zam-jenik direktora Centralne obavještajne službe i šefovi obavještajnih službi armije, mornarice, zrakoplovstva, generalštaba, šef obavještajne službe i istraživanja (INR) Ministarstva vanjskih poslova te direktor Agencije za nacionalnu sigurnost. Sefovi obavještajnih službi FBI i Komisije za atom-sku energiju prisustvuju zasjedanjima Savjetodavnog obavještajnog komi-teta kada je to potrebno. Svrha je Savjetodavnog obavještajnog komiteta da određuje obavještajne zadatke različitim službama, ovisno, barem teo-retski, o tome koja služba najuspješnije može obaviti određeni posao. Taj je Komitet također zadužen da otklanja preklapanja ili pukotine u općoj obavještajnoj aktivnosti. Čini ga nekoliko nižih međuodjelskih grupa,


kao što su Odbor za državni budžet, Komitet za nadzor obavje-štajne službe i Promatrački komitet, a svakome je od njih na čelu funkcio-ner CIA. Aktom o nacionalnoj sigurnosti iz 1947. kao dio mehanizma Vijeća nacionalne sigurnosti osnovani su ured direktora Centralne obavještajne službe kao glavnog obavještajnog funkcionera Vijeća te Centralna obavje-štajna agencija - organizacija koja će ostvariti centralizaciju sveopćih obavještajnih aktivnosti zemlje. CIA ima pet temeljnih funkcija: i. Da Vijeće nacionalne sigurnosti savjetuje o takvim obavještajnim aktivnostima vladinih odjela i agencija koje se odnose na nacionalnu si-gurnost. z. Da Vijeću formulira preporuke na temelju kojih se koordiniraju takve obavještajne aktivnosti. 3. Da dovodi u uzajamni odnos i vrednuje obavještajne poslove koje se odnose na nacionalnu sigurnost i da osigurava odgovarajuće raspro-stiranje takve obavještajne aktivnosti unutar vlade. 4. Da s ciljem razvijanja postojećih obavještajnih agencija osigurava takve pomoćne službe od zajedničkog interesa koje će pripomoći da se odredbe Vijeća nacionalne sigurnosti provode na što centraliziraniji način. 5. Da osigurava i sve druge zadatke i obaveze obavještavanja, koje se tiču nacionalne sigurnosti, a koje Vijeće, s vremena na vrijeme, može donijeti. Direktor Centralne obavještajne službe opisan nam je kao čovjek koji - slikovito rečeno nosi dva šešira. Prvo, on je glavni obavještajni savjet-nik predsjednika i Vijeća nacionalne sigurnosti i, drugo, direktor je Cen-tralne obavještajne agencije. Vijeće nacionalne sigurnosti izdaje službene 30direktive direktoru Centralne obavještajne službe posredstvom strogo taj-nih dokumenata, koji se nazivaju obavještajnim direktivama Vijeća nacio-nalne sigurnosti (NSCID's - izgovara se: non-skids). Iz ureda direktora Centralne obavještajne službe ti se dokumenti šalju odgovarajućim obavje-štajnim službama, uključujući i CIA, a nazivaju se direktivama direktora Centralne obavještajne službe (DCID's). Unutar CIA te se direktive ras-poređuju u opsežne i čestim promjenama podložne svežnjeve naredbi i drugih instrukcija. Studirali smo, tada vrlo opsežne, NSCID-dokumente, još nešto opširnije iz DCID-kategorije, te specifične naredbe CIA. To su dokumenti u kojima je obrađeno sve, od objedinjavanja vanjskih obav-ještajnih operacija kroz političke, psihološke i ne izričito vojne operacije, do komunikacija i elektronske obavještajne aktivnosti. Naravno, doku-mentacija i administrativna organizacija CIA pokazuje da je ono čime se Agencija bavi naredba predsjednika i Vijeća za nacionalnu sigurnost. Agencija ne donosi političke odluke niti djeluje za svoj vlastiti račun. Ona je instrument predsjednika. Bavili smo se također upozorenjima Kongresa o obavještajnim aktiv-nostima i o Agenciji posebno. Problem je izvirao iz Akta o nacionalnoj sigurnosti iz 1947. i njegova dodatka, akta o osnivanju Centralne obavje-štajne agencije iz 1949. U skladu s tim zakonima, direktor Centralne obavještajne službe obavezan je da štiti »izvore i metode« obavještajnih pothvata SAD-a. Također, on i financijska služba oslobođeni su obaveze da izvještavaju Kongres o organizaciji, zadacima, osoblju i troškovima CIA - budžet koje je prikriven u budžetima ostalih izvršnih agencija. Direktor obavještajne službe, u stvari, ima ovlaštenje da, po vlastitu naho-đenju, potroši onu svotu iz budžeta CIA koju on smatra potrebnom, bez ikakvih objašnjenja, osim što mora na to staviti svoj potpis. Takvi tro-škovi, oslobođeni kontrole Kongresa i vladinih financijskih institucija -ili, teoretski,


svakoga izvan ove branše - nazivaju se »nepodložnim fon-dovima«. Izglasavanjem tih zakona Kongres je sebe odvojio od aktivnosti CIA, iako direktor Centralne obavještajne službe povremeno obavještava četiri mala potkomiteta o važnim stvarima. Riječ je o potkomitetima Senata i Bijele kuće za vojne službe i Komiteta za usklađivanje. Izlaganja njihova glavnoga govornika, senatora Richarda Russella, obavezno se u toku JOTprograma moraju čitati. Nekoliko je puta autonomija CIA bila ugrožena. Specijalna komisija za obavještajne aktivnosti, koju je, pod Hooverovim patronatom, vodio general Mark Clark, preporučila je 1955. da se osnuje promatrački kon-gresni komitet koji bi nadzirao CIA, čak temeljitije nego što kongresni komitet za atomsku energiju kontrolira Komisiju za atomsku energiju. U stvari, Clarkov komitet nije vjerovao da su potkomiteti za vojne službe i za usklađivanje sposobni upozoravati Kongres o aktivnostima CIA. U svakom slučaju, problem je bio otklonjen, u skladu sa stavom Agencije, kada je predsjednik Eisenhower, na početku 1956. godine imenovao svoj komitet s ciljem da nadzire rad Agencije. To je Predsjednički odbor sav-jetnika za vanjske obavještajne aktivnosti,1 kojemu je na čelu James R. Killian, predsjednik Instituta za tehnologiju iz Massachusettsa. Time je postignuto da »obični ljudi« imaju pravo nadzora nad CIA, što Kongres nije želio. Povrh toga, isticao je govornik, što bi Kongres više ulazio u stvari, veća je opasnost slučajnog otkrivanja tajni od strane indiskretnih političara. Uspostavljeni odnosi s obavještajnim službama drugih zemalja, na primer Velike Britanije, mogli bi se komplicirati. Kongres je imao pot-puno pravo kada je od samoga početka odbijao kontrolu - bilo bi to za nj previše. Njegov je posao da osigurava novac. WASHINGTON Prosinca, 1959. Proučavanje administrativne strukture Agencije bilo je fascinirajuće, ali i iscrpljujuće nije bilo kraja različitim organizacijskim shemama i govo-rima predstavnika odjela, pododjela, ureda i pomoćnih ureda. Svaki je govornik imao priču o tome kako je njegova služba obavila važan zadatak zahvaljujući tome što je raspolagala pravom informacijom ili pravom oso-bom za taj posao. U toku čitavoga dosadašnjeg programa obuke, od prvih dana rujna, neprestano nas podsjećaju na potrebu vrhunske sigurnosti. Sposobnosti i namjere neprijatelja moraju biti otkrivene, bez obzira na to je li riječ o Kremlju, sovjetskoj tvornici nuklearnog naoružanja, programu novog pro-jektilskog oružja ili o dvorani za sastanke neke opskurne komunističke partije u Africi. No od najveće važnosti, s obzirom na to da je poznavanje neprijatelja nužno ograničeno, jest da se zaštiti naša obavještajna aktiv-nost. Ne želimo da neprijatelj sazna što mi znamo o njemu, jer tada može poduzeti mjere koje bi našu prednost svele na ništicu. Zato moramo zašti-titi svoju obavještajnu aktivnost podizanjem zavjese tajni, zvane »sigur-nost«. Pod tim se terminom razumijevaju službenici na ulazima u zgrade, stražari, značke, prozori s metalnim ogradama, kombinacije sigurnosnih ormara, poligrafi, istraživanja prošlosti, kazne za odavanje mjera sigur-nosti, odjeljivanje i princip »saznaj samo što je potrebno«. Odjeljivanje je postupak kojim se aktivnosti međusobno odvajaju na taj način da grupa ili pojedini agent što obavlja određeni zadatak ne zna zadatke drugih. Praznina između ljudi koji obavljaju različite poslove pre-mošćuje se po principu »saznaj samo ono što je potrebno«. Ako osoba koja radi na nekom obavještajnom zadatku zaista mora saznati što je poseban posao nekoga drugoga, dobit će za to specijalno dopuštenje. Ako ne, od nje se očekuje da potisne, inače shvatljivu, znatiželju. CIA


1 Godine 1961. nazvan Predsjednikovim savjetom za vanjske obavještajne aktivnostije organizirana na osnovi složenih odjela, kako bi se maksimalno zaštitile tajne informacije koje se prikupljaju za stvaraoce politike. Administrativna struktura CIA prilično je složena.1 Na vrhu piramide su izvršni uredi, ured direktora, pomoćnika direktora, generalnog inspek-tora, glavnog vijeća, revizora i ureda za veze. Slijede četiri direktorata, na razini pomoćnika direktora, od kojih je svaki odgovoran za različite aktivnosti, a imenovan je prema nazivu pomoćnika direktora koji ih vode. To su: DDI, koji vodi zamjenik direk-tora za obavještajne poslove; DDP, koji vodi pomoćnik direktora za pla-niranje; DDS, koji vodi pomoćnik direktora za zaštitu i podršku, te DDC, koji vodi pomoćnik direktora za koordinaciju. DDC je malen ured koji se bavi poslovima rukovođenja, pa praktički i nismo trošili vrijeme na to da bismo o tome raspravljali. Ostala su tri direktorata alfa i omega Agencije (u dnevniku pod: Washington, 8. veljače 1964. vidi organiza-cijske promjene na početku i^ćo-tih godina). DDI prikuplja zahtjeve, bavi se određenim prikupljanjem informacija, vrednuje i uspoređuje obavještajne izvještaje i daje konačno oblikovan izvještaj.1 Sastoji se od nekoliko različitih ureda, od kojih svaki sadrži i objedinjavajuću funkciju cijele obavještajne zajednice. To su: Ured za tekuće izvještaje (OČI), Ured za državni budžet (ONE), Ured za osnovne izvještaje (OBI), Ured za znanstvene izvještaje (OSI), Ured za istraživanja i izvještavanje (ORR), Središnji ured za upute (OCR), Ured za operacije (OO), Služba za radio-informiranje u inozemstvu (FBIS) i Centar za reprodukciju fotografije (NPIC). Zatražili su od nas da napišemo prim-jerke različitih vrsta specijalnih izvještaja za te urede, a neke smo od njih i posjetili. Zanimljivo je imati na umu da više od osamdeset posto infor-macija što ulaze u konačne obavještajne izvještaje potječe iz javnih izvora, kao što su znanstveni i tehnički časopisi, politički govori i drugi javni dokumenti. Ostatak se pribavlja posredstvom tajnih agenata i tehničkih uređaja. Svakako, postoji razlika, i ona ide u korist kvalitete i povjerlji-vosti tajno prikupljenih obavještenja. DDP je dio CIA koji se brine za tajno prikupljanje informacija i poz-nat je, također, pod nazivom Tajne službe (CS). Sastoji se od štaba s pod-ručnim stanicama i bazama u gotovo svim zemljama. Iako smo proučavali organizaciju štaba DDP-a, rekoše nam da ćemo detalje o tome kako se tajne operacije izvode saznati u toku kasnijih predavanja. Samo JOT-ov-cima koji izraze želju da služe u DDP-u i koji daju pismeni pristanak da su voljni raditi u bilo kojoj zemlji odobrit će se pohađanje naprednih tečajeva za operacije na »farmi«. Oni koji budu željeli raditi u nekom od drugih područja rada Agencije pohađat će specijalizirani program obuke u samom štabu. 1 Vidi shemu II 1 Vidi shemu III 3 CIA 33Cjelokupne Tajne službe (CS) podijeljene su u operativne odjele i tzv. starješinske uprave.1 Operativni odjeli nadležni su za pojedina geografska područja i stanovite specijalizirane službe. Starješinski štabovi bave se koordinacijom i nadziru sve obavještajne aktivnosti unutar službene klase svake od njih - što su odrazi temeljne operativne teorije CIA. Tri su štaba starješina: Štab za inozemne izvještaje (FI), Štab za psihološko rato-vanje i ne izričito vojne akcije (PP) i Štab za kontraobavještajnu djelat-nost (CI). Prvi se bavi objedinjavanjem obavještajnih izvještaja, drugi tre-tira akcione operacije, a kontraobavještajni štab brine se za zaštitu djelo-vanja koja poduzimaju prva dva. Razlika između Štaba za objedinjavanje obavještajnih izvještaja i


Štaba operativnih akcija jest u tome što djelat-nost prvoga ne ostavlja traga, dok pothvati drugoga uvijek imaju sasvim jasno vidljive učinke. (Za objašnjenje: vidi opis u dnevniku: Washington, 8. veljače 1964.) Objedinjena operacija može, na primjer, biti praćenje rada agenta koji izvještava o vojnim planovima sovjetskog ministarstva obrane. Pod aktiv-nom operacijom razumijeva se antikomunistički magazin za intelektualce, potpomognut novcem CIA, koji se plasira putem ruske emigrantske orga-nizacije sa sjedištem u Parizu. Objedinjavanje informacija odgovara potre-bama DDI-a (direktorat za obavještajne poslove) za dogotavljanje završnih obavještenja - a te informacije, opet, ovise o potrebama Vijeća nacionalne sigurnosti (NSC) i drugih korisnika, kao što su vojne službe i Ministar-stvo vanjskih poslova. Akcione operacije sastoje se od kontrole, usmjera-vanja i zaštite pojedinaca i organizacija angažiranih u borbi protiv komu-nizma u čitavom svijetu. One uključuju sindikalne unije, omladinske i stu-dentske organizacije, sredstva javnog obavještavanja, profesionalna udru-ženja kao što su novinarska i pravnička, zatim organizacije poslovnih ljudi, političara te, najzad, političke partije i vlade. Akcione operacije uključuju, također, obuku i zaštitu neregularnih vojnih snaga, kao što su gerilci u Tibetu, diverzanti u Vijetnamu ili saboteri u komunističkoj Kini. Zaštitne operacije, općenito, podrazumijevaju napore CIA da zaštiti Agenciju od neprijateljskih prodiranja i ubacivanja obavještajnih službi drugih zemalja s ciljem da se otkrije kakve operacije te službe vode protiv nas. Odjeli DDP-a (Tajne službe) odgovorni su za sve aktivnosti s pod-ručja tajnog prikupljanja informacija unutar određenih zona. To su odjeli: za Zapadnu Evropu (WE) (u koji je uključena i Kanada), za Istočnu Evropu (EE), Sovjetski Savez (SR), Bliski istok (NE), Afriku (AF), Daleki istok (FE) i za zapadnu hemisferu (WH). Svakome je odjelu na čelu šef sa svojim zamjenikom. Ti odjeli imaju u svom sastavu i štabove, odgo-vorne unutar svojega geografskog područja - i za poslove na inozemnim 1 Vidi shemu IV 34izvještajima (FI), za psihološko ratovanje i ne izričito vojne akcije (PP) i za kontraobavještajnu djelatnost (CI).1 Geografska područja, unutar svakog odjela, podijeljena su na grupacije od jedne ili više zemalja, kao i na specijalističke zadatke, svojstvene sva-kom odjelu. Grupacije su, opet, podijeljene na službe po zemljama u onim slučajevima kada je u jednoj grupaciji više zemalja. Tako, na primjer, poljska grupacija u okviru Odjela za Istočnu Evropu obrađuje isključivo teme iz te zemlje, dok Centralno-američka grupa u okviru Odjela zapadne hemisfere ima službe za šest različitih zemalja. Odjeli i grupacije Tajnih službi u svojim su štabovima odgovorne za podršku i zaštitu stanicama i bazama u drugim zemljama unutar svojega područja, kao i za obavještavanje starješinskih štabova i DDP-a o svemu što se na te zemlje odnosi, kako u smislu obavještavanja, tako i na ope-rativnom planu. Stabni odjel brinut će se o osoblju stanica i baza, organi-zirati obuku zaštite uz pomoć specijalista i, najvažnije od svega, razra-đivati elaborate potrebne za terenske operacije. Svaka operacija, svaki agent i svaki izvještaj poslan s terena u štabove zahtijeva kontrolu i raz-radbu dokumenata. Odjeli za pojedina područja odgovorni su da se sva ta golema rijeka papira slijeva pravim kanalima u odgovarajuće urede Tajnih službi radi pregleda, mišljenja, odobrenja ili odbijanja. Obavještajni izvještaji, za razliku od operativnih koji obrađuju mehanizam kako se dolazi do informacije, također se moraju razrađivati, s obzirom na pra-vilnu upotrebu jezika i


gramatike. Razrada se obavlja i sa stanovišta obrade izvještaja koji se upućuju zainteresiranim dijelovima Tajnih službi, direktoratu za obavještajne poslove i svima drugima u obavještajnoj zajednici. Obrada operativnih i obavještajnih izvještaja s terena posao je službenika u službama za pojedine zemlje unutar odjela za pojedina područja. Tajne službe (CS) dijele se na četiri odjeljenja koja opslužuju ostale. Odjel međunarodnih organizacija (IO) nadgleda odnose CIA s radničkim, omladinskim, studentskim i profesionalnim organizacijama i sredstvima javnog obavještavanja u čitavom svijetu. Aktivnosti na tim poljima uskla-đuju se posredstvom Odjela za međunarodne organizacije i Odjela za psi-hološko ratovanje i ne izričito vojne akcije, kao i s odgovarajućim odje-lima i grupacijama za pojedina područja. Kontakti između CIA i funk-cionera tih organizacija mogu se održavati posredstvom Odjela međuna-rodnih organizacija ili putem službenika u onim službama na područjima kojih se pojedina operativna akcija obavlja. Odjel tehničkih službi (TSD) osigurava zaštitu operacija u odjelima svih područja posredstvom stručnjaka za prislušne aparate, fotografira-nje, otvaranje brava, nevidljivo pisanje, tajno otvaranje i zatvaranje pošte, prerušavanje, pakete s tajnim pretincima, analizu rukopisa, identifikaciju osoba na temelju pljuvačke s predmeta kao što su opušci cigareta, i za Radi boljeg razjašnjenja, vidi u dnevniku: Washington, 8. veljače 1964. 35Cjelokupne Tajne službe (CS) podijeljene su u operativne odjele i tzv. starješinske uprave.1 Operativni odjeli nadležni su za pojedina geografska područja i stanovite specijalizirane službe. Starješinski štabovi bave se koordinacijom i nadziru sve obavještajne aktivnosti unutar službene klase svake od njih - što su odrazi temeljne operativne teorije CIA. Tri su štaba starješina: Štab za inozemne izvještaje (FI), Štab za psihološko rato-vanje i ne izričito vojne akcije (PP) i Štab za kontraobavještajnu djelat-nost (CI). Prvi se bavi objedinjavanjem obavještajnih izvještaja, drugi tre-tira akcione operacije, a kontraobavještajni štab brine se za zaštitu djelo-vanja koja poduzimaju prva dva. Razlika između Štaba za objedinjavanje obavještajnih izvještaja i Štaba operativnih akcija jest u tome što djelat-nost prvoga ne ostavlja traga, dok pothvati drugoga uvijek imaju sasvim jasno vidljive učinke. (Za objašnjenje: vidi opis u dnevniku: Washington, 8. veljače 1964.) Objedinjena operacija može, na primjer, biti praćenje rada agenta koji izvještava o vojnim planovima sovjetskog ministarstva obrane. Pod aktiv-nom operacijom razumijeva se antikomunistički magazin za intelektualce, potpomognut novcem CIA, koji se plasira putem ruske emigrantske orga-nizacije sa sjedištem u Parizu. Objedinjavanje informacija odgovara potre-bama DDI-a (direktorat za obavještajne poslove) za dogotavljanje završnih obavještenja - a te informacije, opet, ovise o potrebama Vijeća nacionalne sigurnosti (NSC) i drugih korisnika, kao što su vojne službe i Ministar-stvo vanjskih poslova. Akcione operacije sastoje se od kontrole, usmjera-vanja i zaštite pojedinaca i organizacija angažiranih u borbi protiv komu-nizma u čitavom svijetu. One uključuju sindikalne unije, omladinske i stu-dentske organizacije, sredstva javnog obavještavanja, profesionalna udru-ženja kao što su novinarska i pravnička, zatim organizacije poslovnih ljudi, političara te, najzad, političke partije i vlade. Akcione operacije uključuju, također, obuku i zaštitu neregularnih vojnih snaga, kao što su gerilci u Tibetu, diverzanti u Vijetnamu ili saboteri u komunističkoj Kini. Zaštitne operacije, općenito, podrazumijevaju napore CIA da zaštiti Agenciju od neprijateljskih prodiranja i


ubacivanja obavještajnih službi drugih zemalja s ciljem da se otkrije kakve operacije te službe vode protiv nas. Odjeli DDP-a (Tajne službe) odgovorni su za sve aktivnosti s pod-ručja tajnog prikupljanja informacija unutar određenih zona. To su odjeli: za Zapadnu Evropu (WE) (u koji je uključena i Kanada), za Istočnu Evropu (EE), Sovjetski Savez (SR), Bliski istok (NE), Afriku (AF), Daleki istok (FE) i za zapadnu hemisferu (WH). Svakome je odjelu na čelu šef sa svojim zamjenikom. Ti odjeli imaju u svom sastavu i štabove, odgo-vorne unutar svojega geografskog područja - i za poslove na inozemnim Vidi shemu IV 34izvještajima (FI), za psihološko ratovanje i ne izričito vojne akcije (PP) i za kontraobavještajnu djelatnost (CI).1 Geografska područja, unutar svakog odjela, podijeljena su na grupacije od jedne ili više zemalja, kao i na specijalističke zadatke, svojstvene sva-kom odjelu. Grupacije su, opet, podijeljene na službe po zemljama u onim slučajevima kada je u jednoj grupaciji više zemalja. Tako, na primjer, poljska grupacija u okviru Odjela za Istočnu Evropu obrađuje isključivo teme iz te zemlje, dok Centralno-američka grupa u okviru Odjela zapadne hemisfere ima službe za šest različitih zemalja. Odjeli i grupacije Tajnih službi u svojim su štabovima odgovorne za podršku i zaštitu stanicama i bazama u drugim zemljama unutar svojega područja, kao i za obavještavanje starješinskih štabova i DDP-a o svemu što se na te zemlje odnosi, kako u smislu obavještavanja, tako i na ope-rativnom planu. Stabni odjel brinut će se o osoblju stanica i baza, organi-zirati obuku zaštite uz pomoć specijalista i, najvažnije od svega, razra-đivati elaborate potrebne za terenske operacije. Svaka operacija, svaki agent i svaki izvještaj poslan s terena u štabove zahtijeva kontrolu i raz-radbu dokumenata. Odjeli za pojedina područja odgovorni su da se sva ta golema rijeka papira slijeva pravim kanalima u odgovarajuće urede Tajnih službi radi pregleda, mišljenja, odobrenja ili odbijanja. Obavještajni izvještaji, za razliku od operativnih koji obrađuju mehanizam kako se dolazi do informacije, također se moraju razrađivati, s obzirom na pra-vilnu upotrebu jezika i gramatike. Razrada se obavlja i sa stanovišta obrade izvještaja koji se upućuju zainteresiranim dijelovima Tajnih službi, direktoratu za obavještajne poslove i svima drugima u obavještajnoj zajednici. Obrada operativnih i obavještajnih izvještaja s terena posao je službenika u službama za pojedine zemlje unutar odjela za pojedina područja. Tajne službe (CS) dijele se na četiri odjeljenja koja opslužuju ostale. Odjel međunarodnih organizacija (IO) nadgleda odnose CIA s radničkim, omladinskim, studentskim i profesionalnim organizacijama i sredstvima javnog obavještavanja u čitavom svijetu. Aktivnosti na tim poljima uskla-đuju se posredstvom Odjela za međunarodne organizacije i Odjela za psi-hološko ratovanje i ne izričito vojne akcije, kao i s odgovarajućim odje-lima i grupacijama za pojedina područja. Kontakti između CIA i funk-cionera tih organizacija mogu se održavati posredstvom Odjela međuna-rodnih organizacija ili putem službenika u onim službama na područjima kojih se pojedina operativna akcija obavlja. Odjel tehničkih službi (TSD) osigurava zaštitu operacija u odjelima svih područja posredstvom stručnjaka za prislušne aparate, fotografira-nje, otvaranje brava, nevidljivo pisanje, tajno otvaranje i zatvaranje pošte, prerušavanje, pakete s tajnim pretincima, analizu rukopisa, identifikaciju osoba na temelju pljuvačke s predmeta kao što su opušci cigareta, i za


Radi boljeg razjašnjenja, vidi u dnevniku: Washington, 8. veljače 1964. 35mnoge druge tehničke usluge. Specijalisti sudjeluju u obučavanju age-nata, ali i sami preuzimaju zadatke. Nekoliko baza TSD-a postoji u poje-dinim zemljama za podršku tamo gdje je to potrebno. TSD također ima program stalnog istraživanja da bi usavršavao svoje sposobnosti i razvi-jao mjere zaštite protiv planova vanjskih službi, posebno KGBa. Odjel D jest jedinica Tajnih službi koja pomaže Agenciji za nacionalnu sigurnost u otkrivanju sistema šifri vlada drugih zemalja. Kada situacija zahtijeva da se na terenu pojačaju operacije protiv komunikacija drugih zemalja, Agencija za nacionalnu sigurnost obraća se srodnim obavještaj-nim službama, kao što su, na primjer, tajne vojne službe, od kojih svaka obavlja odgovarajuće operacije kontrole vojnih komunikacija komunistič-kih zemalja. Ili se, pak, Agencija za nacionalnu sigurnost obraća odjelu D koji koordinira opću zaštitu koju CIA pruža Agenciji. Tada odjel D daje stručnu pomoć u planiranju nastojanja da se pridobiju službenici koji rade na šiframa ili, pak, u postavljanju tehničkih uređaja, koji treba da onemoguće dešifriranje poruka. Po svemu tome čini se da je odjel D od svih operativnih odjela Tajnih službi najčešće u akciji. Ali, slično kao i u slučaju Odjela za međunarodne organizacije, njegove su aktivnosti uvijek usklađene s radom odjela za pojedina geografska područja i s glavnim inozemnim službama. Odjel za jedinstvenu obradu podataka (RIĐ) znači Tajnim službama isto ono što i Središnji ured za upute (OCR) direktoratu obavještajnih poslova, koje vodi zamjenik direktora (DDI). Agencija nije marila za troš-kove kada je trebalo osigurati bolji sistem pohranjivanja i usavršavanja podataka nego što ga može izgraditi IBM. Postoje brojni sistemi podataka za glavne i manje važne teme za svaku zemlju s ciljem pisanja obavještaj-nih izvještaja. Takvi sistemi postoje i za svakoga agenta i za različite faze svake operacije. Milijuni imena registrirani su za jednostavnu elektronsku uporabu, a upotreba mikrofilmova automatizirana je tako da se kopije dokumenata mogu osigurati jednostavnim pritiskom dugmeta prema utvr-đenim šiframa - praktički, omogućava se hitno pronalaženje jednog doku-menta među milijunima drugih. Kao središnja arhiva svih obavještajnih i operativnih izvještaja Tajnih službi, RIĐ poslužuje sve štabove te službe, ne samo toga odjela nego i svih područnih stanica. DDS1 je organizam za podršku Agenciji i pretežno služi Tajnim služ-bama. To je također direktorat koji vodi jedan od pomoćnika direktora. Njemu pripadaju polaznici obuke u okviru JOT-programa. Najvažniji su uredi DDS-a kadrovski, za sigurnost, za obuku, financije, komunikacije i za opskrbljivanje vojske. Svaki od tih ureda ima važne funkcije, ali je većina nas bila angažirana na vježbama za specijalne operacije i za zadatke Tajnih službi. Prije nekoliko dana pročitan je popis onih koji će krenuti na »farmu«. Bio sam na listi bio je praktički svatko - dobili smo posebne upute o 1 Vidi shemu Vtome što nas tamo čeka. »Farma« je službeno poznata pod šifriranim nazivom ISOLATION (kriptonimi se uvijek pišu velikim slovima). To je skrovito mjesto za obuku pod zaštitom vojske, a vodi je Ured za obuku. Udaljeno je nekoliko sati vožnje od Washingtona. Tamo ćemo provesti gotovo svih narednih šest mjeseci. Petkom uvečer, onima koji to žele, bit će dopušten izlazak za vikend. Oficir koji nam je davao upute rekao nam je da postoji dnevna avionska veza Agencije (pod vojnom kontrolom) između vašingtonskog nacionalnog aerodroma i ISOLATIONA, ali se njome služi pretežno ono osoblje kojem nije određeno da u bazi boravi dulje vrijeme. Prema njegovu naputku


podijelili smo se u skupine po četiri ili pet na jedno vozilo, tako da što više naših žena može posjetiti Washing-ton u toku tjedna. Pokazalo se da nam avionski prijevoz u ISOLATION ni u kojem slučaju neće biti potreban. Dobili smo telefonski broj u Washingtonu za koji nam je rečeno da je to izravna veza s ISOLATIONOM za obitelji, ali da se njome smijemo služiti samo u hitnim slučajevima. Oficir nam je najzad rekao ime i mjesto baze, najpogodniji put za vožnju te dao instrukcije za javljanje. Posebno je istaknuo neophodnost zaštite tajne baze i ukazao na osjetljivost njezine identifikacije. Rekao nam je da se tamo obučavaju agenti iz cijeloga svi-jeta i da za njih nije uputno da znaju gdje se nalaze. Vjerojatno je da ih čak nećemo niti vidjeti. Ime baze zapravo je toliko osjetljivo, da ga ne smijemo odati nikome od naših kolega u programu JOT koji nisu oda-brani za obuku u njoj, nikome od namještenika Agencije, pa čak ni našim ženama. Nitko u razgovoru ne govori o ISOLATIONU, pa se i u službe-nim prilikama kada se izdaju upute spominje jedino »farma«. Javili smo se na »farmu« prvoga ponedjeljka nakon Nove godine. Osjećam se opuštenim - nestalo je uobičajene previše izražene nestrplji-vosti. Primljen sam na posao koji želim i samo me sveopća katastrofa može odavde izbaciti. Još šest mjeseci obuke, studiranja, savladavanja pro-fesije. A tada zadatak u uredu za neku zemlju u okviru štaba Tajnih službi. Za godinu ili dvije bit ću tajni operativac negdje izvan SAD-a. CAMP PEARY, Virginia Siječnja, 1960Ulaz u Camp Peary, koji osigurava vojna policija, podsjeća na običnu stražarnicu. Udaljen je petnaestak minuta od Williamsburga, na putu prema Richmondu. Pokazali smo stražaru značke kompanije, a on je upu-tio vozača kojim putem da vozi prema terenu koj pripada JOT-u. Okupili smo se u amfiteatru nazvanom »spilja«, gdje nas je pozdravio komandant ISOLATIONA - bivši šef kompanijine stanice u Mexico Citvju. Oficir si-gurnosti baze uputio nas je u sve što nam je dopušteno, a što zabranjeno. Cijelo vrijeme ovdje se održavaju brojni sastanci i obučavaju ljudi, čestostranci koji čak niti ne znaju gdje se na području Sjedinjenih Država uopće nalaze. Riječ je o »crnim« pitomcima kojima nije dopušten pristup u zone gdje se izvodi JOT-program i druge »normalne« aktivnosti. Povremeno čujemo pucnjavu, eksplozije i pokrete aviona. Cijelo vrijeme smo u općoj zoni JOT-a, osim kada dolazimo ili izla-zimo na glavni ulaz, no sastanke ćemo imati u svim predjelima baze, kamo će nas prevoziti autobusom. Kuda god se kretali u bazi, s najvećom opreznošću moramo paziti da ne bacamo uokolo kutije od cigareta, prazne limenke od piva ili bilo koje druge predmete koji bi »crnim« pitomcima mogli na bilo koji način pomoći da otkriju gdje se zapravo nalaze. Kad god smo u bazi, dužni smo nositi vojne oznake. Nije izričito zabranjeno, ali nam je stavljeno do znanja da noću ne napuštamo bazu. U svakom slučaju, komandant nam je rekao da su pro-gramom predviđena noćna predavanja i vježbe, što će nam ostaviti malo vremena za posjete Williamsburgu. S obzirom na to da svi pripadamo tobožnjoj tajnoj jedinici Ministarstva obrane, naša priča za ISOLATION glasi da smo namještenici Ministarstva obrane na privremenom zadatku u Camp Pearvju. Oficir sigurnosti dao nam je ime armijskog pukovnika i njegov lokalni telefonski broj u Pentagonu ako, zlu ne trebalo, dođe do potrebe da se provjerava naš status u Camp Pearvju. Lokalni telefon u Pentagonu istodobno se oglašava i u administrativnoj zgradi Camp Pearvja, gdje je službenik CIA pod maskom pukovnika. Baza je gusto pošumljena i ograđena metalnom ogradom s bodljika-vom žicom na gornjim rubovima. Na vidljivim su mjestima postavljene oznake »Rezervat vlade SAD-a.


Zabranjen pristup«. Sjeverna granica baze je rijeka York. Sama je baza podijeljena na različite strogo kontrolirane zone, uključujući administrativnu, smještenu nasuprot ulazu, zatim na područje JOT-programa, predio privatnih stanova štaba, odmorište; tu su i tereni za vježbanje prebacivanja preko granice, izvršavanje sabotaža, za borbu prsa o prsa, zračne i pomorske operacije, zasjede, za uvježbavanje taktičkog kretanja i bjegove te za održavanje tajnih susreta. Baza je puna divljači, nekad je to bilo idealno njihovo pribježište, pa još i sada postoji nekoliko dobro očuvanih lovišta i jezera za pecanje. Kad smo primili uniforme, ušli smo u drvom obložene stare barake podijeljene na pregrade, zapravo dvokrevetne sobe. Sve su zgrade podig-nute u stilu drvenih zgrada iz drugog svjetskog rata osim gimnastičke dvo-rane, koja je od opeke. Tu su zgrade s učionicama, uredi instruktora, bla-govaonica, oficirski klub, kino-dvorana, nogometni tereni i teren za bejz-bol. Za razonodu u slobodno vrijeme na raspolaganju nam je klub, sport-ska oprema, čak i laboratorij za učenje stranih jezika opremljen magneto-fonima. Čini mi se, da ISOLATION uopće nije loša stvar, a petkom nave-čer možemo odlaziti u Washington na vikend. Svakome od nas dodijeljen je savjetnik iz nastavnog štaba, s kojim ćemo se povremeno susretati da bismo razgovarali o našim slabostima i 38dobrim stranama. Moj se savjetnik zove John Allen,* »stara bliskoistočna ruka«, koji je radio u Kairu. Obuka će biti podijeljena na vanjsku oba-vještajnu djelatnost (prikupljanje), kontrašpijunažu (zaštita), te na psiho-loški rat i ne izričito vojne zadatke (akcije). Određeno ćemo vrijeme tako-đer provesti studirajući tehniku prisluškivanja, poznatu još i kao »pro-daju vještine«. Najzad, predstoji nam mnogo praktičnih vježbi unutar i u okolici ISOLATIONA u sklopu onoga dijela obrazovnog programa koji se odnosi na tehnike tzv. vrućih sukoba. Sve tajne operacije imaju politički kontekst. Prvo razmatranje je skup objektivnih činilaca koji čine »uvjete i klimu operacije«. Među te čimbe-nike ulaze: naklonost ili neprijateljstvo domaćih vlada, razina profinjeno-sti lokalnih službi unutrašnje sigurnosti i drugih obavještajnih službi koje djeluju na određenom području, poznati i vjerojatni ciljevi tih službi, uspješnost i stvarna sposobnost lokalnih komunističkih i drugih revolucio-narnih organizacija, lokalni jezik, odjeća i drugi običaji te, najzad, opća politička atmosfera represije ili liberalizma. To su objektivne okolnosti unutar kojih se poduzimaju tajne operacije i te okolnosti određuju način izvođenja operacije. Ubacivanje agenta u ministarstvo obrane u Bagdadu nešto je sasvim drugo nego poduzimanje iste takve operacije u Parizu, Pragu ili u Bogoti. S obzirom na to da stupanj tajnosti varira ovisno o aparatu i tehnici, koja se upotrebljava - takvi pothvati mogu imati svoju bližu ili dalju krajnju granicu - »operativna okolica« određuje zapravo jesu li ciljevi mogući i kako ih treba ostvariti. To podrazumijeva nepre-kidno vrednovanje sposobnosti neprijatelja. Uzimajući u obzir objektivne elemente u okviru kojih operaciju treba obaviti, svaka stanica CIA ima skicu ili opći operativni vodič poznat kao upute za poslanstva (RMD). To je dokument koji utvrđuje prioritete i ci-ljeve operacije i zapravo predstavlja instrukcije što ih direktorat za obavje-štajne poslove upućuje šefu pojedine stanice kompanije. U svakoj zemlji u kojoj su službeno prisutni Sovjeti, na primjer njihova ambasada ili trgo-vinska misija, gotovo je uvijek prvi zadatak ubaciti se u sovjetsku misiju na taj način da se pridobije netko od osoblja ili, pak, uz pomoć tehničkih uređaja. Slijede operacije ubacivanja protiv kineske i drugih komunistič-kih vlada, a u stopu su im


nastojanja da se prikupljaju informacije obavještajnog karaktera protiv domaćih revolucionarnih pokreta i lokalnih vlada, bez obzira na to jesu li sklone ili neprijateljski nastrojene. Kontra-špijunaža i psihološke operacije također su uključene u upute. Kad god stanica kompanije zahtijeva da štab odobri nove operacije ili da nastavi s postojećima, uvijek se konzultira odgovarajući paragraf u uputama. Pretpostavljam da će moj problem s vremenom nestati, ali mislim da je vrlo složen, jer se u CIA umjesto pravih imena upotrebljavaju kriptonimi i pseudonimi. Postoje mnogi međusobno slični, tako da je za vrijeme čita-nja nekoga teksta s kriptonimima uvijek potrebno imati uza se listu šifara uz koju se nalazi i broj, a tada potražiti taj broj na posebnoj listi pravih imena. Liste šifara i liste pravih imena nikada se ne drže zajedno u istom 39sefu. Šifre se sastoje od dvaju slova koja određuju opću kategoriju ili mje-sto, a slijede slova koja oblikuju riječ s prvim dvjema ili drugom riječju. Tako, na primjer, šifra za vladu Sjedinjenih Država glasi ODYOKE. Ministarstvo vanjskih poslova jest ODACID, Ministarstvo obrane ODE-ARL, a mornarice ODOATH. FBI je ODENVY. Sve vladine agencije imaju šifru koja počinje s OD. Kriptonim CIA je KUBARK, a svi dijelovi Agencije imaju šifre što počinju s KU. Tajne službe su KUDOVE, Štab za inozemne izvještaje i njemu srodne operacije jest KUTUBE, Štab za kontrašpijunažu (i kontraobavještajne operacije) KUDESK, Štab za psiho-loško ratovanje i ne izričito vojne operacije KUCAGE. Svaka zemlja, agent i operacija u toj zemlji imaju šifru koja počinje s ista dva slova - AE za Sovjetski Savez, BE za Poljsku, Dl za Cehoslovačku, DM za Jugoslaviju, SM za Veliku Britaniju, DN za Južnu Koreju itd. AELADLE, AEJAMMER i AEBROOM su šifre kojima se označuju antisovjetske operacije. Šifre se upotrebljavaju kako bi zamijenile prava imena i tako zaštitile identitete osoba i mjesta spominjanih u korespondenciji. Upotrebljavaju se samo u dokumentima Tajnih službi. Odjel za jedinstvenu obradbu poda-taka utvrđuje nove kriptonime kad god se predviđa nova operacija ili pred-laže novi agent, uzimajući prva dva slova koja odgovaraju određenoj zemlji. U stanovitim slučajevima agenti i operacije dobivaju šifre, prva dva slova kojih se odnose na operacije što se poduzimaju u nekoliko zemalja osobito kad je riječ o međunarodnim radničkim i studentskim organiza-cijama. U operativnoj korespondenciji, kada još ne postoji šifra za odre-đenu osobu, riječ IDENTITY (osobnost) zamijenjena je u tekstu, a istinito se ime javlja s posebnom obaviješću radi uspoređivanja s izvornim doku-mentima naslovnika. Svi KUDOVE-oficiri angažirani u operacijama označeni su pseudoni-mima koji se sastoje od imena, srednjeg inicijala i prezimena uzetog na isti način kao i kriptonim - da bi se zaštitio njegov pravi identitet u slučaju da se korespondencija izgubi ili ukrade. Pseudonimi se uvijek pišu velikim slovima, u prezimenu, na primjer Rodnev J. PRINGLE. Na prvi pogled sve je to vrlo konfuzno - kao da učite novi jezik. No time se dodaje neka vrst mirodije ovome poslu, kao specijalni okus koji pomaže da se razvije elementarni identitet - sve više i više riječ je o sin-dromu »unutar kompanije«. CAMP PEARY, Virginia Veljače, 1960. Još uvijek je snijega u izobilju. Nedjeljom uvečer, kada se vraćamo iz Washingtona, divljač se toliko približi cesti da gotovo nalijećemo na nju. Upoznali smo se za sve ovo vrijeme daleko bolje otkako smo u ISOLA-TIONU. Ovdje možete susresti tipove po


izboru. Fizičke vježbe imamo tri ili četiri puta tjedno u gimnastičkoj dvorani - košarka, odbojka, boks, rvanje. Treniramo i obranu, razoružavanje, onesposobljavanje, čak i ubi-janje golim rukama - kada i gdje točno udariti, kao u karateu ili judu. Naš instruktor u tim vještinama (u prvo vrijeme nitko nije povjerovao da se uistinu zove Burt Courage — courage = hrabrost) bio je ranije u Saipanu u južnom Pacifiku, gdje je također tajna baza Ureda za obuku. U razredima i dalje smo studirali različite vrste inozemnih obavještajnih izvještaja, koji se vode pod nadzorom Tajnih službi. Iako se takve opera-cije poduzimaju s ciljem otkrivanja sposobnosti i namjere vanjskih sila, posebno neprijatelja i vlada koje se prema SAD-u ne odnose s naklonošću, one se usredsređuju više na tajne nego na javne izvore informacija. Osim što otkrivaju redovite državne tajne, Tajne su službe također odgovorne za prikupljanje najcjelovitijih i najaktualnijih obavještenja o globalnim mani-festacijama sovjetskog imperijalizma, prije svega na lokalne komunističke partije i srodne političke grupacije. Iznimka u uputama za takve poslove u cijelom svijetu, koje provode Tajne službe, sadržana je u sporazumu iz-među SAD-a, Velike Britanije, Australije, Kanade i Novoga Zelanda stoga što se svaka od strana službeno obvezala da će se uzdržati od tajnih ope-racija bilo koje vrste unutar teritorija drugih, osim ako za to postoji pret-hodno odobrenje domaće vlade. Vlade svih ostalih zemalja, njihove unu-trašnje političke grupacije i njihove znanstvene, vojne i ekonomske tajne -slobodan su plijen. Inozemne obavještajne operacije, uzrokovane potrebama informiranja američkih stvaralaca politike, razrađene su u opsežnim listama zahtjeva, koje pripremaju različite sekcije direktorata za obavještajne poslove, istoga onoga koji je zadužen za pripremanje završnog izvještaja. Ti zahtjevi do-laze i do stanica za obradu podataka. Takva je stanica, recimo, ured CIA u glavnom gradu neke zemlje. U drugim važnim gradovima zemlje mogu postojati uredi CIA podređeni stanici, koji se zovu bazama. U većini zemalja stanice i baze zapravo su političke sekcije ambasada ili konzulata, s oficirima zaduženim za zaštitu drugih sekcija, kao što su ekonomske ili konzularne. Međutim, u nekim zemljama, kao npr. u Panami i Njemačkoj, stanice CIA su u američkim vojnim instalacijama i imaju samo šefa i naj-manji potrebni broj drugih oficira s diplomatskim statusom. Većina osta-lih tamo je tajno, kao građani zaposleni u Ministarstvu obrane, na za-datku u vojnim bazama. Zadatak je stanice da utvrdi različite načine na koje se željena infor-macija može osigurati te da štabovima predlaže metodu koja toj svrsi naj-bolje odgovara. Takav se zadatak naziva »gađanje u metu«, a za svaku takvu operaciju primaju se pismene naredbe u tzv. nacrtu područnih pro-jekata, koji se priprema u stanici i sadrži sve operativne detalje, kao što su: svrha ili željeni rezultat, posebni ciljevi, agenti koji će preuzeti zadatke, potrebni tehnički uređaji, podrška iz štabova ili drugih stanica, sigurnost't i i objašnjenja koja će poslužiti kao »poklopac« ako otkrivanje operacije dovede do skandala i, najzad, troškovi. Većina operacija koje CI A pod-uzima u drugim zemljama opisana je u nacrtu područnih projekata, koji se prosljeđuju na razmatranje, odobrenje ili odbijanje svim sekcijama šta-bova Tajnih službi. Ovisno o troškovima i osjetljivosti operacije, nacrt područnih proje-kata odobrava se u štabovima na višem ili nižem nivou, od šefa odjela do pomoćnika u direktoratu za planiranje, šefa toga direktorata ili, pak, di-rektora Središnje obavještajne službe. Neke


operacije zahtijevaju odobre-nje izvan CIA. Obično su to prijedlozi za akcije iz domene psihološkoga ratovanja. Za takva je odobrenja nadležan Odbor Vijeća nacionalne sigur-nosti za koordinaciju operacija (razina pomoćnika ministra). Projekti za operacije prikupljanja obavještajnih podataka obično se odobravaju za jednogodišnje razdoblje i mogu se obnavljati. Zahtjev za obnavljanje jest dokument gotovo istovjetan nacrtu područnih projekata i sadrži detalje razvijanja operacije u toku protekle godine kao što su: re-zultati, troškovi, problemi sigurnosti, novi agenti i potvrda za nastavljanje. Operacije koje su iznevjerile očekivanja ili na koje je primijenjen »poklo-pac« jer su se kompromitirale ili jednostavno ugasile, otkazuju se »zahtje-vom za otkazivanje projekta«, koji stanica prosljeđuje štabovima. Taj dokument sadrži razloge zbog kojih se predlaže otkazivanje, razmještaj agenata i dobara, alternativni izvori, briga o sigurnosti i prikrivanju te zahtjevi za podršku iz drugih stanica ili štabova. Dopisivanje između stanica CIA, baza i štabova jest uže za spašavanje Agencijinih operacija. Dva su osnovna oblika: operativno i obavještajno izvještavanje. U operativnu korespondenciju uključeni su problemi sigur-nosti, zaštite, financija, odobrenja agentima za zadatke, razine konačne ob-rade izvještaja (ali ne i same činjenice koje ti izvještaji sadrže), prijedlozi za nova vrbovanja ili raskidanja, zahtjevi za opskrbljivanje, obrazloženje agenta i sve druge tekuće stvari koje su u vezi s operacijom. Za svaku se operaciju zahtijeva, za potrebe štaba, izvještaj o razvoju operacije svaka tri mjeseca, ali je obično potrebna znatno učestalija korespondencija. Obavještajni izvještaji o prekomorskim operacijama dolaze u obliku izvještaja o područnoj operaciji (FIR), koji sadrži činjenice što se obično odnose na jedan predmet, ali, po' mogućnosti, iz više izvora. U tom tipu izvještaja daju se podaci onako kako su dobiveni iz vrela, iako se mogu dodati i komentari. Stanice pripremaju te izvještaje na specijalnim matri-cama, koje se šalju štabovima gdje se reproduciraju i distribuiraju. FIR sadrže i uvod u kojem je naznačeno ime zemlje, ili zemalja, koja se obra-đuje, temu izvještaja, opis izvora (sa spremnošću da se zaštiti njegov iden-titet), ocjenu vjerodostojnosti samoga izvora i procjenu aktualnosti sadr-žaja izvještaja. Slijedi sam izvještaj koji završava komentarima ili mišlje-njima izvora te nazivom stanice ili štaba. U štabu se takvi izvještaji pre-daju punktovima Tajnih službi radi naknadnih upotreba, a kopije se šalju,na primjer, sekcijama direktorata za obavještajne poslove, Ministarstvu vanjskih poslova ili Ministarstvu obrane, FBI ili Bijeloj kući. I operativni i obavještajni izvještaji mogu se štabu, drugim stanicama ili bazama slati u diplomatskoj pošti, telegramom ili radiogramom. Prak-tički, sve stanice i baze imaju radio-predajnike i prijemnike, iako se često upotrebljava i komercijalni telegrafski servis pošta. Kako dob'vamo informaciju koja ide u obavještajne izvještaje? Naj-češće posredfcvom plaćenih agenata. Postoji na najvišoj razini plitičar, znanstvenik, ekonomist ili vojni lider koji zapravo kreira dogadjaje koje Agencije želi predvidjeti. Takva ličnost, međutim, zbog svog položaja, u vladajućim ekipama, niti najmanje ne želi predati CIA ni američkoj vladi službene tajne svoje vlastite zemlje. Neke od njih, ipak, može se uvjeriti da su interesi Sjedinjenih Država i njihove vlastite zemlje toliko tijesno povezani, čak identični, da se ništa ne gubi ukoliko CIA dobije infor-maciju koju traži. U drugim slučajevima ono što visoki funkcioner kaže ili planira može biti bačeno na papir do kojega se pristup dade osigurati uz pomoć raznovrsnih funkcionera, službenika ili kolega s nižih razina hijerarhije. Ljudi na toj razini mogu izdati povjerenje svog šefa zbog vrlo različitih


motiva. Postoji i treća razina mogućih agenata, onih koji, jednostavno, fizički imaju pristup u zonu koju napadamo, ali ne i samim dokumentima. Ti se ljudi mogu uvježbati da postave prislušne aparate na mjesta na kojima se vode povjerljivi razgovori ili da otvaraju sefove u kojima se drže tajni dokumenti ili pak da te dokumente fotografiraju. I, najzad, vrlo je mnogo ljudi koji mogu pomagati u operacijama, a i da nemaju izravan pristup samim izvorima. To su pomoćni agenti koji daju kuće ili stanove u najam, kupuju vozila, rade kao kuriri i obavljaju bez-broj pomoćnih, a vrlo potrebnih, zadataka. U sklopu operacija za koje su potrebni najviši, primarni, izvori postoji i kategorija izvanredno značajnih sekundarnih pothvata, koje zovemo »po-moćnim operacijama«. Često se ciljanje primarnih izvora postiže po-moćnim operacijama. U tim operacijama koriste se prateće ekipe koje slijede ljude na ulicama, drže se straže kako bi se vidjelo tko dolazi ili izlazi iz zgrada, umnožavaju se fotografije, otvara i kontrolira pošta, do-lazi se do važnih statistika i identifikacijskih dosjea policije i drugih službi sigurnosti, kontroliraju se putnici na avionima, vlakovima i brodovima, kao i popisi hitnih pošiljki, postavljaju se aparati za prisluškivanje telefona i kontroliraju telegrafske vrpce. Te operacije mogu biti vrlo plodne i omo-gućiti visoku kvalitetu obavještavanja, ali se češće poduzimaju da bi se otkrili i provjerili ljudi koje zaista trebamo, koje bismo mogli pridobiti kao agente koji će nam prikupljati obavještenja. Pomoćne operacije, ta-kođer, prijeko su potrebne za bolje poznavanje osoba na koje ciljamo kako bismo otkrili motive koji ih navode da prihvate ili odbiju naš poziv za pridobivanje: snaga karaktera, slabići, problemi, ambicije, neuspjesi, neprijatelji, ranjivost. 43Drugi tip operacije inozemnog izvještavanja, koji je vrlo sličan u či-tavom slobodnom svijetu, rezultira iz poslovne suradnje između CIA i oba-vještajnih i tajnih službi drugih zemalja. Kontakti sa stranim službama poznati su kao tzv. povezane operacije, a svrha im je da se izmjenjuju in-formacije, organiziraju zajedničke operacije i ubacuju agenti u strane službe. U izmjenjivanju informacija osnovno je pravilo da se ne daje ništa dok to nije neophodno. No kako druge službe obično vrše pritisak za iz-mjenjivanjem, a službe siromašnih zemalja prikupljaju vrlo malo infor-macija, drugo je pravilo da se osigura čist dobitak ili pak prihvatljiva ravnoteža u razmjeni u korist CIA. Propisi zahtijevaju i određuju koja se vrst informacije može razmjenjivati i traži se da se o tome vodi protokol. »Treće agencijsko pravilo« jest važan operativni princip u okviru po-vezanih operacija. Informacije koje jedna agencija daje drugoj ova ne može predati trećoj agenciji, a da se prethodno prva agencija s tim ne složi. Svrha je toga pravila, očito, da se zaštiti tajnost operacija i obavještenja, kao i to da uopće postoje povezane operacije između prvih dviju službi. Ako, na primer, britanski pandan CIA, MI-6, proslijedi stanici CIA u Londonu stanovitu informaciju, CIA ne može tu informaciju predati ni-zozemskoj obavještajnoj službi, usprkos tome što ta informacija može Nizozemcima biti izuzetno zanimljiva. U takvom slučaju londonska stanica može ili sugerirati da MI-6 preda informaciju izravno Nizozemcima (što se možda već i dogodilo), ili mora zatražiti odobrenje da CIA dalje pre-daje informaciju koja potječe od MI-6. U slučaju da se prve dvije agencije sporazumiju da druga može proslijediti informaciju trećoj, prva agencija može zatražiti da ne bude spomenuta kao izvor, pa se u tom slučaju zataji pravi izvor. Ponekad to bude komplicirano. Najvažnija povezana operacija koju CIA ima jest ona s MI-6, kripto-nim koje je SMOTH. Prošlo je već gotovo deset godina otkako su nestali Burgess i Maclean, i SMOTH je očito prebolio gubitak »starih momaka«, klupskih profesionalaca. U tom su


društvu, također, službe Kanade, Aus-tralije i Novoga Zelanda, iako CIA iz tih zemalja prima relativno malo informacija. Veze s Nizozemcima ocjenjuju se kao odlične, jer one olak-šavaju pomoćne operacije prema ciljevima od obostranog interesa, kao što to čine i Talijani koji prisluškuju telefonske razgovore i otvaraju poštu u korist stanice CIA u Rimu. Ocjenjuje se da zapadnonjemačkim služ-bama prijeti opasnost od ubacivanja Sovjeta, dok su veze s Francuzima postale teške i osjetljive nakon povratka de Gaullea. Teoretski, stanice CIA neće poduzimati nikakve operacije u sklopu povezanih službi ako se one mogu izvesti bez znanja lokalnih službi (is-ključujući Veliku Britaniju, Kanadu, Australiju i Novi Zeland). Operacije koje se poduzimaju bez znanja ili bez kooperacije povezanih službi zovu se »unilateralnima«, dok su bilateralne one koje CIA izvodi sa znanjem i uz pomoć lokalnih službi. Sto dalje istražujemo različite povezane odnose, postaje jasno da glavni rezultati štaba za inozemne izvještaje, po44stignuti u Zapadnoj Evropi, dolaze iz lokalnih izvora. U prvom redu na temelju pomoćnih operacija, kao što su kontrola putovanja, prisluškivanje telefonskih razgovora, fizičko praćenje, otvaranje pošte i ubacivanje u ko-munističke partije. Međutim, u nerazvijenim, manje profinjenim zemljama, lokalne službe, zbog pomanjkanja znanja i tehničke opremljenosti, ne mogu poduzimati probitačne obavještajne operacije. Stoga stanica u mnogim slučajevima može birati da li da uđe u udruženu ili bilateralnu operaciju, ili da svoj posao obavi bez znanja tamošnje službe. Odluka je često za-snovana na unutarnjoj sigurnosti tamošnjih, službi, ali i na tome koliko ljudi može CIA imati u određenoj zemlji; kada je njihov broj ograničen, može se balansirati što se tiče priklanjanja bilateralnim operacijama. Najzad, tu je i stvar ubacivanja CIA u lokalne službe. Iz mnogih ra-zloga, među kojima zaštita CIA nije na posljednjem mjestu, operativna doktrina zahtijeva neprekidne napore za privlačenje kotroliranih agenata u okviru povezanih službi. Na te agente, ili potencijalne agente, obično upozoravaju oficiri CIA dodijeljeni da rade s lokalnim službama na raz-mjeni informacija, da uvježbavaju tamošnje službe i da rade na operaci-jama koje lokalne službe izvode kako bi pružile podršku CIA. Stoga, sta-nica CIA može imati program razmjene informacija s lokalnom službom, udruženu operaciju prisluškivanja telefonskih razgovora i jednog ili dva oficira lokalne službe na svojoj platnoj listi, sa zadatkom da se ubace u istu tu službu. Ubacivanje u povezane službe, međutim, više je stvar kon-traobavještajne djelatnosti. Operacije za osiguravanje inozemnih izvještaja jesu one koje se po-duzimaju kako bi se pribavile informacije o sposobnostima i namjerama inozemnih vlada, posebno onih nenaklonjenih i neprijateljskih. Temeljno načelo tih operacija jest pridobivanje ili postavljanje agenta u Kremlj sa zadatkom da sazna proces donošenja odluka Prezidi]a Sovjetskog Saveza. Od te situacije snova, operacije prikupljanja teku praktički do svih drugih vlada i njihovih političkih, znanstvenih i ekonomskih tajni, a otuda preko najopskurnijih komunističkih ili drugih revolucionarnih grupacija do ekstremne ljevice. Dok smo studirali različite vrste operacija na prikupljanju inozemnih izvještaja, imali smo i praktične vježbe, i ovdje u ISOLATIONU i u ob-ližnjim gradovima kao što su Hampton, Norfolk, Newport News i Rich-mond. Moja glavna zadaća bila je serija sastanaka s vođom jedne opozi-cione, nacionalističke političke partije. Izdavao sam se za službenika sta-nice s diplomatskom zaštitom, dok je moj instruktor imao ulogu ino-zemnog političkog lidera. To je slučaj na kojem valja dulje raditi. Stoga sam morao brižljivo postupati da bih ga uvjerio kako su najviši interesi njegove zemlje i Sjedinjenih


Država tako tijesno povezani da će on za-pravo, pomažući meni, pomagati svojoj vlastitoj zemlji i političkoj partiji. Još jedan sastanak i ponudit ću mu novac. 45•fi CAMP PEARY, Virginia Ožujka, 1960. Kontraobavještajne operacije (KUDESK) razlikuju se od inozemnih obavještajnih operacija po tome što su, prema definiciji, po prirodi obram-bene, predodređene da zaštite operacije CIA od otkrivanja sa strane pro-tivnika. Protivnik je u ovom slučaju svaka obavještajna služba i služba sigurnosti u svijetu, od KGB-a do gradske policije u Nairobiju. Koliko god mnoge zemlje razlikuju svoju vanjsku obavještajnu službu od unu-tarnje službe sigurnosti, toliko mnogo koliko je FBI razdvojen od CIA, kontraobavještajne operacije uperene su i protiv vanjskih i protiv unu-trašnjih službi. Kontraobavještajna djelatnost CIA započinje već s uredom za sigurnost direktorata za zaštitu i pomoć i njegovom odgovornošću za fizičku i osobnu sigurnost. Zaštićujući zgrade od ulaženja neovlaštenih osoba i istraživanja dokumenata, ured za sigurnost služi zaštiti sveukupnih na-stojanja CIA. Slično, duge i skupe istrage o prošlosti, uključujući tu i poli-graf (šifra: LCFLUTTER), služe da bismo se zaštitili od unajmljenih uba-čenih agenata. Kontinuirana kontrola dosjea sigurnosti osoblja CIA, kao i periodična ispitivanja na poligrafu poduzimaju se zato da se smanji rizik od ponovnog zapošljavanja takvih namještenika u CIA koji su možda bili pridobiveni od strane neprijateljske službe. Zaštićivanje i odjeljivanje služi također da se zaštite tajne operacije od otkrivanja onoga tko je uistinu uposlio članove Agencije, odnosno da se spriječi njihovo otkrivanje. Isti je slučaj s organizacijama, zgradama, stano vima, vozilima, avionima, brodovima i metodama financiranja. Pokrivanje operacija provodi se i zato da se spriječe pokušaji da se one pokažu za-konitima, što zapravo nisu. Odjeljivanje smanjuje šanse po kojima raskrin-kavanje jednostavne operacije, bez obzira na razlog, može dovesti do ras-krinkavanja i svih dodatnih operacija. Službenik ili agent CIA može sa-znati što rade drugi službenici ili agenti samo ako je to nužno za obavljanje njegova vlastitog posla. Iskoristiti ili ne potencijalnog ogenta određeno je, sa stanovišta CIA, postupkom donošenja »odobrenja za operaciju«. To je nerazdvojiv dio svih odnosa između CIA i inozemnih agenata, bez obzira na to što je njihov zadatak. Postupak odobrenja za operaciju počinje prvim upozo-renjem i procjenom potencijalnog agenta, a nastavlja se provjerama štap-skih i područnih dosjea te istragom o prošlosti, sve do sistema odobra-vanja operacija što ga je utvrdio štab za kontraobavještajnu djelatnost pri Tajnim službama. Nema te osobe koju područna stanica može upotrijebiti u operativnom zadatku, a da prethodno ne osigura odobrenje u odsjeku za izdavanje odobrenja kontraobavještajne službe, koji je u sastavu štaba Tajnih službi (CI/OA). Zahtjevi za odobrenje potječu od područnih stanica, razrađeni su u dokumentu poznatom kao osobni karton (PRQ). Podijeljen je na 46dva dijela. Prvi sadrži sedam stranica biografskih podataka, uključujući puno ime, datum i mjesto rođenja, imena roditelja, imena članova obi-telji, školsku spremu, opise i vrste poslova, podatke o braku, vojnoj službi, sadašnjem i bivšem državljanstvu, članstvu u političkim organizacijama, hobijima, o svim posebnim kvalifikacijama, uzimanju droga ili drugim porocima. Prvi dio ne sadrži nikakve operativne interese ili planove. U drugom dijelu, koji nikad ne otkriva pravo ime potencijalnog agenta kao ni druge podatke o


identitetu, dokument je slične dužine, sa svim deta-ljima o operativnim planovima za agenta. U drugom dijelu opisan je za-datak potencijalnog agenta. Način na koji su podaci, sadržani u prvom dijelu, dobiveni i provjereni, objašnjen je do detalja osobi koja je upozo-rila na agenta, pružena joj je zaštita i razmotreni su svi operativni rizici i koristi. Službenici u CI/OA, nakon što pregledaju popise imena u štabu i prostudiraju slučaj, daju konačno odobrenje ili negativnu odluku o pri-jedlogu za prihvaćanje agenta. Pod uvjetom da ne postoje ozbiljni pro-blemi, CI/OA izdaje agentu privremeno odobrenje za operaciju, koje vri-jedi šest mjeseci. Nakon toga izdaje se odobrenje za operacije, zasnovano na dodatnoj istrazi stanice i osoblja u kontraobavještajnom štabu. Dokumenti o svakom agentu pohranjuju se i uvijek počinju s brojem 201 - iza kojega slijedi pet do osam znamenki. Dosje 2.01 sadrži sve do-kumente koji se odnose na određenog agenta i počinju s upitnikom i zahtjevom za privremeno odobrenje za operaciju. No dosje 201 podijeljen je na dva dijela koja se pohranjuju odvojeno, iz razloga maksimalne si-gurnosti. Jedan dio sadrži pravi naziv dokumenta, dok su u drugom kriptonim dokumenta i operativne informacije. Ugrožavanje jednog dijela neće pogoditi drugi, kao ni ime i operativni zadatak agenta. U vezi sa stalnim procjenjivanjem i vrednovanjem agenata u stanicama, sa stanovišta štaba za kontraobavještaju djelatnost (čime Agencija treba da se zaštiti od ubacivanja neprijatelja), kao i zbog stalne kontrole dosjea u štabu, gotovo se svi agenti povremeno podvrgavaju poligrafiranju. Taj postupak nazivamo »fluttering« (špekuliranje), prema šifri za poligraf -LCFLUTTER. Agente poligrafira isti službenik iz ureda sigurnosti u štabu koji razgovara s potencijalnim namještenicima Agencije u zgradi broj 13. Oni obično putuju u grupama po dva i povremeno posjećuju nekoliko zemalja na istom geograf skem području. Premda se specijalna putovanja, koje zahtijeva određeni trenutak, u posebnim slučajevima također uprili-čuju. Poligraf se obično šalje područnim stanicama u diplomatskoj pošti Ministarstva vanjskih poslova, skriven je u dvodijelnom kovčežiću boje karamele, proizvedenom u tvornici Samsonite. Ti kovčežići izgledaju beza-zleno i omogućuju unošenje i iznošenje iz ambasada i drugih mjesta na kojima se provodi testiranje agenata. Uvijek se organizira da se agente ispituje na sigurnim mjestima, ako je potrebno i uz pomoć tumača. Pitanja se obično vrte oko toga kome je agent govorio o svojim vezama s CIA 47i o svim kontaktima koje je možda imao s drugim obavještajnim slu-žbama. Svrha je toga poligrafiranja da se otkriju dvostruki agenti, iako, neizbježno, na površinu izbiju i druge stvari, kao što su točnost u izvje-štavanju i poštenje u trošenju novca. R OPERACIJE UBACIVANJA U KOMUNISTIČKE PARTIJE Pod operacijama ubacivanja u komunističke partije razumijevaju se svi oni napori koje činimo da svoje ljudi infiltriramo u komunističke i ekstremne Ijevičarske pokrete širom svijeta. Svrha je takvih akcija da se prikupljaju informacije o sposobnostima, planovima, funkcionerima, čla-novima, slabim i jakim točkama i međunarodnim vezama svake revolu-cionarne organizacije izvan komunističkog bloka. Smatra se da su te in-formacije prije svega kontraobavještajnog karaktera, zbog konspirativne prirode komunizma, te sličnosti između komunističkih partija i neprija-teljskih obavještajnih službi. Glavna točka za specijalizirana znanja i pri-jedloge o operacijama ubacivanja jest odjel za međunarodni komunizam štaba za kontraobavještajnu djelatnost (CI/ICD). Iako se


obavještajne ope-racije koje povlače za sobom funkcionere komunističkih zemalja mogu uključiti u opću definiciju operacija ubacivanja, stoga što je većina značaj-nih vladinih funkcionera u komunističkim zemljama također u članstvu partije, njih ipak valja prije smatrati operacijama protiv Sovjeta i satelita nego operacijama protiv komunistčikih partija. Pokušaj stanice CIA da se ubaci u komunističku partiju ili bilo koju revolucionarnu organizaciju određen je okolnostima u kojima se takva operacija treba obaviti i, posebno, mjerama represije koje se provode prema revolucionarnoj ljevici. Drugi je važan činilac opća ekonomska i kulturna razina određene zemlje, koja vidljivo upozorava na ranjiva mjesta i kriva stanovišta revolucionarnih grupa. Kao opće pravilo, uba-civanje u komunističku partiju teže je u onom slučaju kada lokalne snage sigurnosti zahtijevaju da se operira tajno. Ako je određena partija, na primjer, potpuno potisnuta u ilegalnost, nema jednostavnog načina da se u nju ubaciš. Slično, vrbovanje je lakše ako su članovi partije primorani da žive u siromaštvu, a to gotovo svugdje odgovara općem nivou eko-nomskog razvitka zemlje. Komunista u La Pazu lakše je pridobiti da špi-junira za novac nega onoga u Parizu. Stoga je točno utvrđivanje klime za operaciju korak od presudna zna-čenja u svakom programu ubacivanja bilo koje naše stanice. Zatim je na redu studiranje cjelokupnog dostupnog materijala o partiji. To može biti vrlo korisno u slučaju velike i otvorene partije poput talijanske ili fran-cuske, ili pak vrlo ograničene vrijednosti kada je riječ o zabranjenim partijama što rade u tajnosti, kakav je slučaj s onom u Paragvaju. Takvo 48se proučavanje zasniva na partijskoj štampi, govorima partijskih vođa, propagandnim parolama, aktivnosti osnovnih organizacija i stupnju ovi-snosti o partijskoj liniji što se određuje iz Moskve. Ubacivanje agenata u komunističke partije i druge lokalne revolucio-narne organizacije standardna je i obavezna operacija praktički svake sta-nice CIA. Ti su agenti članovi revolucionarnih organizacija i o njihovu radu izvještavaju naše stanice tajno utvrđenim komunikacijama. Te agente pridobivamo na nekoliko načina. Prvi je poznat kao »posjetilac«. To je član partije koji, zbog toga što mu je potreban novac ili se ideološki deziluzionirao ili iz drugih motiva, odlučuje da ponudi svoje usluge ameri-čkoj vladi. On je taj koji stvara prvi kontakt ili tako da posjeti američku ambasadu, konzulat, ili pak nalazi diskretniji način da zatraži zaštitu od razobličavanja i partijske srdžbe. Dužnost je svakog šefa stanice da provjeri je li oficir sigurnosti amba-sade (koji pripada State Departmentu) upozorio vratare (obično su to lokalni namještenici) i policajce na mogućnost da plahi ljudi, koji ne žele da im se sazna ime, mogu povremeno dolaziti i tražiti da s nekim iz am-basade razgovaraju o »politici« ili nečem sličnom. U takvim slučajevima regularni službenik State Departmenta, obično u političkom odjelu, bit će pozvan da održi privatni, neslužbeni razgovor, dopuštajući posjetiocu da što više govori. Takvim su postupkom službenici naše stanice zaštićeni. Službenik koji vodi razgovor posavjetovat će se sa šefom stanice, i tada će se odlučiti o dobrim namjerama posjetitelja i svrsishodnosti izravnog kontakta s oficirom stanice koji se brine o ubacivanju. Provjerava se dosje i provodi istraga o pozadini prije no što se riskira početni kontakt s po-sjetiteljem. Moraju se poduzeti sve mjere sigurnosti kako bi se spriječile provokacije. Ako posjetilac izgleda pogodan i kontakt se uspostavi, slijedi niz dugih sastanaka u toku kojih takva osoba podrobno izlaže o svojim političkim aktivnostima i razlozima zbog kojih je došla u kontakt s vladom Sjedi-njenih Država. Posjetiočeve sposobnosti i volja


da ubuduće radi kao špi-jun protiv svoje partije bit će ocijenjene, a prije ili kasnije podvrgnut će ga poligrafiranju. Otpočet će proces razjašnjavanja spornih stvari, što prethodi izdavanju privremenog odobrenja za operacije, i, ako sve pođe dobro, uspostavljaju se tajne komunikacije. Tako započinje nova operacija ubacivanja. Drugi je način da se pronađe nekomunist kojega privoljavamo da uđe u partiju i koji svoj zadatak počinje od dna. No to je dugoročan posao i poduzimamo ga tek kao krajnje rješenje. Možda je najteže pridobiti članove revolucionarne organizacije koji su dobra imovinskog stanja. Ta vrst operacije ovisi o izvještajima o drugim operacijama ubacivanja. Potrebno je široko poznavanje potencijalnog na-šeg čovjeka kako bi se odredile ranjive točke pothvata i mogućnosti uspjeha. Stanice CIA neprekidno su angažirane u nastojanjima da prido4 CIA 49bivaju ljude na taj način, pa dosjei postaju vrlo opsežni prije no što se donese konačna odluka. Pokušaj vrbovanja može biti »vruć« ili »hladan«. U prvom slučaju agent stanice, obično ne agent treniran za ubacivanje, koji poznaje ili može upoznati svoju metu, stavlja svoj prijedlog ponekad nakon duljeg raz-doblja razvijanja međusobne veze, a katkad i u vrlo kratkom roku. Hladan pokušaj može učiniti oficir ili agent CIA, možda prerusen ili pozvan iz susjedne zemlje ili iz štaba. On može prići svojoj meti na ulici ili u njezinu domu, čak i ako ranije nije imao osobnih susreta s potencijalnim agentom. Ta vrsta pokušaja, poznata kao »hladno nišanjenje«, može se ugasiti kada podaci o agentovim sklonostima ne ohrabruju i kada se savjetuje povla-čenje onome koji je pokušao pridobivanje. I u slučaju vrućeg i hladnog pokušaja prethodno se obave sve pripreme za trenutno odstupanje na sigurno mjesto ili se osiguravaju komunikacije za kasnije, uz pretpostavku da kandidat smjesta odbije ponudbu pa se kasnije predomisli. Hladni se pokušaj također može poduzeti u kraćem ili duljem razdoblju slanjem pisama ili poruka potencijalnom kandidatu, u kojima ga se savjetuje o koristi njegova političkog zadatka i predlaže, da je podijeli s drugima. Korisna adresa, a koja neće kompromitirati, kao što je poštanski pretinac u SAD-u, može biti pribavljena jednako kao i poseban broj za identifikaciju za suradnju svakog potencijalnog agenta. Ako meta odgovori brojem, s njom će kontaktirati oficir pod uvjetima sigurnosti. Najzad, postoji prisluškivanje stanova ili sastajališta partijskih funkci-onera. Takve operacije mogu biti uspješne samo ako se raspolaže vjero-dostojnim informacijama o ljudima, mjestima i važnosti sastanka. Takve informacije nisu uvijek dostupne zbog zahtjeva za tajnošću ili zbog kon-spirativne revolucionarne aktivnosti. U svakom slučaju prisluškivanjem se postižu izvanredni obavještajni rezulati, jer se tako ispravlja ljudski faktor koji može obojiti, preuveličati ili na neki drugi način okrnjiti iz-vještaje agenata.' Operacije podrške stanica mogu se upotrijebiti kao pomoć programu ubacivanja. Promatračke ekipe otkrivaju tajna sastajališta koja se mogu prisluškivati. Otvaranje pošte dovodi do otkrivanja zanimljive partijske korespondencije, kako kod pošte iz zemlje tako i iz inozemstva. Stražarska mjesta mogu otkriti sudionike tajnih sastanaka, ili pak služe kao mjesta s kojih se prisluškuje audio-sredstvima. Prisluškivanje telefonskih razgo-vora može dovesti do otkrića brojnih informacija o partijskim funkcio-nerima i svakidašnjim


poslovima partijskih vođa. Krivo predstavljanje na ulazima u njihove zgrade može dovesti do značajnih rezultata u dobivanju zapisnika i popisa članova. Osim programa ubacivanja, uperenih protiv revolucionarnih organiza-cija, stanice CIA također usmjeravaju protiv njih efikasno oružje psiho-loškog ratovanja i ne izričito vojnih operacija. Tu se podrazumijeva anti-komunistička propaganda sredstvima javnoga obavještavanja, prokazivainjem partijskih ličnosti za policijska hapšenja, objavljivanjem kontrapro-pagande i njezinim pripisivanjem revolucionarnoj grupi na način koji je teško poreći, organiziranjem kaznenih odjela za premlaćivanje i zastraši-vanje partijskih ličnosti, upotrebom bombi sa smradnim plinovima i drugih sredstava uznemiravanja s ciljem da se prekidaju sastanci, te pozivanjem povezanih službi da poduzimaju željene represivne akcije. Kasnije ću se vratiti na te tipove operacija. Sada se bavimo kontraobavještajnim aspek-tima povezanih operacija. POVEZANE OPERACIJE S gledišta čiste doktrine, sve su povezane operacije kompromitirajuće, čak i samo njihovo postojanje znači da CIA nešto mora platiti: najmanje identitet oficira CIA. Uvijek postoji nada da vrijednosti povezanih ope-racija s drugim obavještajnim službama nadmašuju njihove gubitke, ali je procjenu ponekad teško dati. Sa stanovišta kontraobavještajne aktivnosti dva su najvažnija principa povezanih operacija: prvo, ne postoji prija-teljski nastrojena obavještajna služba, i drugo, u sve povezane službe ubacuju se Sovjeti ili lokalne revolucionarne grupe. Stoga sve operacije koje CIA poduzima zajedno s povezanom službom po definiciji su kom-promitirane već od samoga početka. Samo iz toga razloga neki obavještajni izvještaji CIA (izvještaji o područnim operacijama) nose oznake NOFORN, odnosno NO FOREIGN DISSEM (zabranjeno rasturanje), čime se slu-ženje izvještajima ograničuje samo na američke ustanove. Te se oznake upotrebljavaju zato da inozemne povezane službe ne bi primile informaciju iz povjerljivih izvora u sklopu redovitih programa razmjene. Zbog čega uplitanje drugih službi? Osnovni je razlog zbog kojega se povezane operacije vode taj što su one korisne. Proširuju ograničenu upo-trebu ljudstva, bez obzira na to koliko to proširenje može biti beznačajno. Otvaraju vrata CIA za ubacivanje u povezane službe. A mogu rezultirati i time da, na zahtjev stanice, lokalna služba poduzima različite akcije, kao što su hapšenja ili prepadi. U nekomunističkim zemljama politika je Agencije da pomaže lokalnim službama sigurnosti kako bi povećale svoje sposobnosti, naravno ako te službe žele pomoć i njihove vlade nisu otvoreno neprijateljski raspoložene prema Sjedinjenim Državama. Dajući novac, uvježbavajući i opskrbljujući lokalne službe - kao što je policija - CIA prima informacije do kojih drukčije ne bi mogla doći zbog, na primjer, nedovoljnog broja službenika u stanici. Kontrola putnika, na primjer, podrazumijeva da se od kom-panija ili lokalnih službi kontrole ulaska pribave popisi putnika u avi-onima ili brodovima. Redovito je lakše pribaviti takve informacije od povezanih službi nego od pet ili deset različitih kompanija. Prisluškivanje telefona moguće je samo posredstvom lokalnih službi, posebno kada valja kontrolirati mnogo linija. Pisma se mnogo lakše daju kontrolirati ako sesurađuje s lokalnom službom nego da se upustimo u dugotrajno vrbovanje unilateralnih agenata u poštanskim uredima. Iznad svega, ako upadnemo u drek i dođe do skandala, udarac će primiti lokalna služba, a ne CIA.


Obično je šef stanice taj koji drži kontakte sa šefom lokalne službe. Neke stanice mogu imati čitave sekcije službenika koji rade na povezi-vanju i u planiranju akcija, i na razmjeni informacije. Opće je pravilo, naravno, da se lokalnoj službi predstavi najmanji mogući broj oficira sta-nice, i to, po mogućnosti, samo oni angažirani u povezanim operacijama. Oficiri angažirani u unilateralnim operacijama, koje se poduzimaju bez znanja lokalne vlade, moraju biti zaštićeni od mogućeg kompromitiranja s lokalnom službom. Neke su lokalne službe toliko žalosno zaostale da zaista trebaju našu otvorenu pomoć. Stoga ICA1, misije za tehničku pomoć Uprave za među-narodnu kooperaciju, uključuju i misije za narodnu sigurnost sastavljene od američkih stručnjaka koji rade u ministarstvima policije. Oni istražuju mogućnosti kako da poboljšaju sposobnosti lokalnih službi u komunika-cijama, istragama, upravljanju, čuvanju podataka, odnosima s javnošću i u sprečavanju zločina. Te su misije korisne CIA jer joj omogućuju zaštitu njezinih službenika koji cijelo vrijeme treba da rade s obavještajnim služ-bama policije i drugim građanskim službama. Oficiri stanice koji uživaju drukčiju zaštitu mogu raditi s vojnom obavještajnom službom, a - po-vremeno - i službenici koji se izdaju za biznismene, turiste ili penzionere mogu biti određeni da rade s lokalnim službama. Pomoć CIA lokalnim službama putem misija za narodnu sigurnost i drugih oblika zaštite nije ograničena samo na to da pomogne u pobolj-šavanju profesionalne sposobnosti lokalne službe. Operativno ciljanje lo-kalne službe vode odgovarajući oficiri CIA, tako da lokalna služba izvr-šava zadatke koji nedostaju u operativnom programu cjelokupne stanice. Drugim riječima, lokalne službe angažiraju se na dobrobit CIA, a time se one isključuju iz unilateralnih operacija stanice. Osobne veze između službenika povezanih operacija CIA i njihovih kolega iz lokalnih službi vrlo su važne, jer se od tih pripadnika CIA oče-kuje da ukazu i procijene one službenike lokalnih službi koji bi mogli biti pogodni kao agenti za ubacivanje. Oficiri CIA koji rade u povezanim operacijama mogu davati novac ljudima iz lokalnih službi. Očekuje se da će lokalni kolega nešto od toga novca strpati u vlastiti džep, iako je predviđeno da se taj novac upotrebljava isključivo za operacije. Tehnika se svodi na to da se lokalnog policajca ili obavještajca navikne na to da prima i nešto »ekstra« gotovine, tako da ne ovisi o stanici samo u struč-nom nego i u financijskom pogledu. Službenici sigurnosti, pogotovo policajci, oduvijek su među najslabije plaćenim javnim službenicima i rijetko se čuje da su odbili poklon. Malo--pomalo pripadnik lokalne službe poziva se da izvrši zadatke o kojima Prethodnik Agencije za međunarodni razvoj (AID)nitko iz službe ništa ne zna, pogotovu ne njegovi pretpostavljeni. Postup-no, on počinje izvještavati o svojoj vlastitoj službi i o politici svoje vlade. Tako postaje lojalan ponajprije C1A. Najzad, otuda dolazi novac. Opera-cije ubacivanja u lokalne službe vrlo su često zaista važne zbog položaja mjesnih službi sigurnosti u političkoj stabilnosti zemlje. Izvještaji takvih agenata od neprocjenjive su važnosti u slučaju mogućih državnih udara. Najzad, stanice CIA mogu poduzimati unilateralne operacije putem oficira povezanih službi koji su bili angažirani kao ubačeni agenti. To je konačan pogodak. Pridobiveni oficiri povezanih operacija mogu također izvijestiti o naporima što ih čine njihove vlastite službe da otkriju unila-teralne operacije stanice CIA. To je, također, sretna situacija. OPERACIJE PROTIV SOVJETA I NJIHOVIH SATELITA


Svrha je operacija protiv Sovjeta i satelitskih vlada da se, na dugu stazu, osiguraju istinite informacije, za razliku od kontraobavještajnih. No obje vrste informacija toliko su međusobno isprepletene da su u nekim specifičnim operacijama praktički nerazdvojne. Razlog je taj što je ne-obično teško razvijati takve operacije unutar zemalja zbog efikasnosti ko-munističkih unutarnjih službi sigurnosti. One koje se razvijaju unutar Sovjetskog Saveza ili u satelitskim zemljama obično su iznenađujuće po-nude usluga, koje imaju malo što zajedničko s ciljanjem u našu metu, pro-nalaženjem, procjenjivanjem i pridobivanjem ljudi. Prije su rezultat unu-tarnjih procesa skrivenih negdje u psihama komunističkih Činovnika što izbijaju na površinu u nepredvidivim trenucima iskušenja. Zapravo ti ljudi vrbuju sami sebe. S druge strane, približavanje sovjetskim i istočnoevropskim funkcione-rima izvan komunističkog bloka relativno je lagano. Već je'godinama u CIA utvrđena i elaborirana operativna metoda »napadanja« na njih. Ta-kve su operacije više rezultat kontraobavještajne nego inozemne obavje-štajne djelatnosti, jer su prije usmjerene na zaštitnu ulogu nego na pri-kupljanje obavještajnih informacija - iako im, ni u kojem slučaju, ne manjka agresivnosti. Prvo je pravilo da agenti naše stanice za podršku nastoje zakupiti sve pokrajnje zgrade ili zemljišta oko sovjetske ambasade. One zgrade koje najbolje odgovaraju i daju ponajviše izgleda kupit će se i moraju biti slo-bodne kad god to ustreba. S obzirom na to da sovjetske ambasade često zauzimaju mnogo prostora s velikim rezidencijama i stambenim zgradama, a okružuje ih visok zid, mora postojati sedam ili osam zgrada koje gra-niče sa sovjetskima. Te se kuće mogu upotrijebiti, kao stražarska mjesta za promatranja i za postavljanje tehničkih uređaja za prikupljanje infor-macija. Na primjer, kada se zna ili pretpostavlja da Sovjeti upotreblja53surađuje s lokalnom službom nego da se upustimo u dugotrajno vrbovanje unilateralnih agenata u poštanskim uredima. Iznad svega, ako upadnemo u drek i dođe do skandala, udarac će primiti lokalna služba, a ne CIA. Obično je šef stanice taj koji drži kontakte sa šefom lokalne službe. Neke stanice mogu imati čitave sekcije službenika koji rade na povezi-vanju i u planiranju akcija, i na razmjeni informacije. Opće je pravilo, naravno, da se lokalnoj službi predstavi najmanji mogući broj oficira sta-nice, i to, po mogućnosti, samo oni angažirani u povezanim operacijama. Oficiri angažirani u unilateralnim operacijama, koje se poduzimaju bez znanja lokalne vlade, moraju biti zaštićeni od mogućeg kompromitiranja s lokalnom službom. Neke su lokalne službe toliko žalosno zaostale da zaista trebaju našu otvorenu pomoć. Stoga ICA1, misije za tehničku pomoć Uprave za među-narodnu kooperaciju, uključuju i misije za narodnu sigurnost sastavljene od američkih stručnjaka koji rade u ministarstvima policije. Oni istražuju mogućnosti kako da poboljšaju sposobnosti lokalnih službi u komunika-cijama, istragama, upravljanju, čuvanju podataka, odnosima s javnošću i u sprečavanju zločina. Te su misije korisne CIA jer joj omogućuju zaštitu njezinih službenika koji cijelo vrijeme treba da rade s obavještajnim služ-bama policije i drugim građanskim službama. Oficiri stanice koji uživaju drukčiju zaštitu mogu raditi s vojnom obavještajnom službom, a - po-vremeno - i službenici koji se izdaju za biznismene, turiste ili penzionere mogu biti određeni da rade s lokalnim službama. Pomoć CIA lokalnim službama putem misija za narodnu sigurnost i drugih oblika zaštite nije ograničena samo na to da pomogne u pobolj-šavanju profesionalne sposobnosti


lokalne službe. Operativno ciljanje lo-kalne službe vode odgovarajući oficiri CIA, tako da lokalna služba izvr-šava zadatke koji nedostaju u operativnom programu cjelokupne stanice. Drugim riječima, lokalne službe angažiraju se na dobrobit CIA, a time se one isključuju iz unilateralnih operacija stanice. Osobne veze između službenika povezanih operacija CIA i njihovih kolega iz lokalnih službi vrlo su važne, jer se od tih pripadnika CIA oče-kuje da ukazu i procijene one službenike lokalnih službi koji bi mogli biti pogodni kao agenti za ubacivanje. Oficiri CIA koji rade u povezanim operacijama mogu davati novac ljudima iz lokalnih službi. Očekuje se da će lokalni kolega nešto od toga novca strpati u vlastiti džep, iako je predviđeno da se taj novac upotrebljava isključivo za operacije. Tehnika se svodi na to da se lokalnog policajca ili obavještajca navikne na to da prima i nešto »ekstra« gotovine, tako da ne ovisi o stanici samo u struč-nom nego i u financijskom pogledu. Službenici sigurnosti, pogotovo policajci, oduvijek su među najslabije plaćenim javnim službenicima i rijetko se čuje da su odbili poklon. Malo--pomalo pripadnik lokalne službe poziva se da izvrši zadatke o kojima Prethodnik Agencije za međunarodni razvoj (AID)nitko iz službe ništa ne zna, pogotovu ne njegovi pretpostavljeni. Postup-no, on počinje izvještavati o svojoj vlastitoj službi i o politici svoje vlade. Tako postaje lojalan ponajprije CIA. Najzad, otuda dolazi novac. Opera-cije ubacivanja u lokalne službe vrlo su često zaista važne zbog položaja mjesnih službi sigurnosti u političkoj stabilnosti zemlje. Izvještaji takvih agenata od neprocjenjive su važnosti u slučaju mogućih državnih udara. Najzad, stanice CIA mogu poduzimati unilateralne operacije putem oficira povezanih službi koji su bili angažirani kao ubačeni agenti. To je konačan pogodak. Pridobiveni oficiri povezanih operacija mogu također izvijestiti o naporima što ih čine njihove vlastite službe da otkriju unila-teralne operacije stanice CIA. To je, također, sretna situacija. OPERACIJE PROTIV SOVJETA I NJIHOVIH SATELITA Svrha je operacija protiv Sovjeta i satelitskih vlada da se, na dugu stazu, osiguraju istinite informacije, za razliku od kontraobavještajnih. No obje vrste informacija toliko su međusobno isprepletene da su u nekim specifičnim operacijama praktički nerazdvojne. Razlog je taj što je ne-obično teško razvijati takve operacije unutar zemalja zbog efikasnosti ko-munističkih unutarnjih službi sigurnosti. One koje se razvijaju unutar Sovjetskog Saveza ili u satelitskim zemljama obično su iznenađujuće po-nude usluga, koje imaju malo što zajedničko s ciljanjem u našu metu, pro-nalaženjem, procjenjivanjem i pridobivanjem ljudi. Prije su rezultat unu-tarnjih procesa skrivenih negdje u psihama komunističkih činovnika što izbijaju na površinu u nepredvidivim trenucima iskušenja. Zapravo ti ljudi vrbuju sami sebe. S druge strane, približavanje sovjetskim i istočnoevropskim funkcione-rima izvan komunističkog bloka relativno je lagano. Već je'godinama u CIA utvrđena i elaborirana operativna metoda »napadanja« na njih. Ta-kve su operacije više rezultat kontraobavještajne nego inozemne obavje-štajne djelatnosti, jer su prije usmjerene na zaštitnu ulogu nego na pri-kupljanje obavještajnih informacija - iako im, ni u kojem slučaju, ne manjka agresivnosti. Prvo je pravilo da agenti naše stanice za podršku nastoje zakupiti sve pokrajnje zgrade ili zemljišta oko sovjetske ambasade. One zgrade koje najbolje odgovaraju i daju ponajviše izgleda kupit će se i moraju biti slo-bodne kad god to ustreba. S obzirom na to da sovjetske ambasade često zauzimaju mnogo prostora s velikim rezidencijama i


stambenim zgradama, a okružuje ih visok zid, mora postojati sedam ili osam zgrada koje gra-niče sa sovjetskima. Te se kuće mogu upotrijebiti, kao stražarska mjesta za promatranja i za postavljanje tehničkih uređaja za prikupljanje infor-macija. Na primjer, kada se zna ili pretpostavlja da Sovjeti upotreblja53vaju elektronske strojeve za šifriranje, nastoji se onemogućiti dešifriranje poruka. Takva se operacija poduzima da bi se pomoglo Nacionalnoj agen-ciji za sigurnost. No stražarska mjesta češće služe za identifikaciju sjedi-šta KGB-a i GRU-a (vojna obavještajna služba) unutar sovjetske misije te općenito za promatranje zbivanja u sovjetskoj koloniji. Kad god je moguće, svi prilazi sovjetskom području, posebno vrtovima unutar njih, nalaze se pod prismotrom. Takav posao može zahtijevati tri ili četiri promatračka mjesta. Na svakom su agenti, često stariji parovi koji vode dnevnik dolazaka i odlazaka svakog sovjetskog namještenika, kao i onih koji sudjeluju u čestim vrtnim razgovorima, te njihove karakte-ristike. Pribavljaju se najsvježije fotografije sovjetskog osoblja. S ne manje važnom svrhom snimaju se vrtni razgovori u krupnim planovima, a snimke se predaju onima koji znaju s usana čitati ruski. Dnevnici koji se vode na promatračkim mjestima studiraju se zajedno s vrpcama prisluškivanih te-lefonskih razgovora, što je standardna operativna praksa protiv svih sov-jetskih i satelitskih misija izvan bloka, te s vrpcama prisluškivanja njihovih instalacija, ako je takvo prisluškivanje moguće. Na osnovi proučavanja toga materijala otkrivaju se funkcionalne dužnosti unutar sovjetske kolo-nije i utvrđuju dnevni uobičajeni poslovi svakog pojedinca. Ti rezultati dobivaju temeljno operativno značenje za oficire CIA koji rade na sovjet-skim i satelitskim operacijama. Nadziranje sovjetskih i satelitskih oficira počinje, međutim, davno prije no što oni stignu u stranu zemlju. Gotovo uvijek prva vijest o novom dolasku saznaje se na temelju zahtjeva za vizu, koje Ministarstvo vanjskih poslova Sovjetskog Saveza postavlja ambasadi određene zemlje u Moskvi. Vizu može izdati ambasada koja će se o tome posavjetovati sa svojim ministarstvom vanjskih poslova ili će taj zahtjev proslijediti ministarstvu na odobrenje. Takve se komunikacije često uspostavljaju šifriranim diplo-matskim porukama. Stanica CIA u glavnom gradu one zemlje u koju Sovjeti žele da dođu, prima dešifriranu poruku od Agencije za nacionalnu sigurnost posredstvom štaba u kojem se, neposredno nakon sovjetskog zahtjeva, istražuju dosjei. Dakle, ako Ministarstvo vanjskih poslova Sovjetskog Saveza zahtijeva od ambasade Indije u Moskvi diplomatsku vizu za Ivana Ivanoviča, stanica CIA u New Delhiju prima prvu naznaku o svome zadatku prateći komunikacije indijske vlade. Prije no što Rus stigne, stanica će imati sve dostupne informacije o njemu i njegovoj obitelji, možda čak i fotografije. Informacija je prikup-ljena i pohranjena iz ukupnog izvještaja o sovjetskom (ili satelitskom) oficiru, o njegovim prethodnim putovanjima u inozemstvo, iz izjava onih koji su već ranije napustili tu zemlju, iz obavještajnih komunikacija i brojnih drugih izvora. Ako o nekomu nema nikakva traga, otvara se nov dosje i tako se ponavlja priča o pripremama i pokušaju pridobivanja. Prava svrha operacija jest da se sovjetski ili satelitski službenici pri-dobiju za špijunažu, a to se može postići samo ako ih poznajete. U tom je poslu »agent za kontakt« najsenzibilniji i najefikasniji čovjek stanice 54uopće, kadar da prikupi podatke o svojoj meti. Agenti za kontakt, za približavanje, jesu ljudi koji su iz mnogo razloga kadri uspostaviti osobni odnos sa sovjetskim ili satelitskim


oficirom i koji omogućuju da CIA što temeljitije promatra čovjeka kojega želi pridobiti. Agent za približavanje također je sposoban da vodi razgovore prema najvažnijim točkama -otkrivanju neispunjenih obećanja, karakternim pogreškama, osobnim pro-blemima i temeljnim raspoloženjima i proturječnostima. Ponekad se uloga agenta za kontakt može promijeniti tako da on postaje dvostruki agent, ako Rus pokuša pridobiti njega. No operacije dvostrukih agenta ne ohra-bruju, osim u posebnim slučajevima, jer postoji toliko mnogo problema u neprestanoj potrebi da se bude siguran da i taj dvostruki agent ponovno ne radi za CIA. Strani diplomati u većini zemalja imaju klub gdje se priređuju mje-sečni ručkovi, večere i izleti. Službenici State Departmenta i CIA pod vladinom zaštitom članovi su tih klubova i tako imaju prilike razviti osobne odnose s ruskim funkcionerima. Za stanicu je potreban amba-sadorov pristanak kad je riječ o osobnom odnosu s nekim komunističkim diplomatom, koji je gotovo uvijek obavještajni oficir, no osobe iz CIA dugo su same razvijale personalne veze s komunističkim funkcionerima. Takvi odnosi nisu tako plodni kao oni koje razvija agent za kontakt, s kojim se njegova »meta« može relaksirati i oslabiti svoj oprez. Sovjetske i satelitske ambasade obično zapošljavaju malen broj lo-kalnih ljudi, i to kao vrtlare, čistačice i povremeno kao šofere. Od takvih ljudi ambasada uvijek traži da pokažu svoju lojalnost prema komunizmu, no CIA i njih ponekad pridobiva. Fizička je njihova prisutnost u ambasadi toliko mala da je praktički nemoguće da oni postavljaju prislušne uređaje, no mogu davati zanimljive informacije o odnosima nadređenih i pret-postavljenih, o svađama i klevetanjima, ženama i djeci te o posjetiocima ambasade. Montiranje prislušnih aparata na sovjetske i satelitske službene insta-lacije u inozemstvu zadatak je od velike važnosti, no moguć samo u rijetkim okolnostima kao, na primjer, kada njihov otpadnik može mon-tirati uređaje nakon što je kontaktirao CIA, ali prije no što mu se izgubi trag. Kao što je to slučaj s Rusima i njihovim satelitima, tako i Kinezi proširuju svoje diplomatske i trgovačke veze u svijetu. Za to im uvijek trebaju zgrade. Od trenutka kada komunistička zemlja planira prelimi-narnu misiju, stanica CIA poduzima sve da otkrije koja je građevina odabrana i, u razdoblju do useljenja, poduzima sve napore da instalira prislušne uređaje. Sovjetski i satelitski predstavnici obično žive u amba-sadama, konzulatima ili drugim službenim zgradama sa svojim obiteljima ili sami, no neki od njih žive u posebnim apartmanima. I ti se stanovi prisluškuju kad god ima razloga vjerovati da će se na taj način doći do vrijednih obavijesti. Gotovo sve stanice CIA imaju promatračke ekipe opskrbljene kame-rama, prijevoznim sredstvima i radio-komunikacijama. Njihovi prvenstveni 55ciljevi jesu poznati sovjetski i satelitski obavještajni oficiri. Poduzima se sve da se posredstvom promatračkih ekipa otkriju operativne metode i, ako se posreći, tajni kontakti komunističkih službenika. Štab Tajnih operacija, posredstvom svojega odjela za Sovjetsku Rusiju, brižljivo kontrolira sovjetske operacije. Oni su pravi specijalisti za taj posao. Množina operativnog dopisivanja o sovjetskim operacijama nosi kriptonim REDWOOD, kada poslovi idu kroz službe odjela za Sovjetsku Rusiju. U stanovitim slučajevima, međutim, indikator može biti RED-COAT, što znači da se akcije vode i kontroliraju posredstvom odjela za-duženog za određeno područje. Odjel za Sovjetsku Rusiju također uskla-đuje brojne druge operacije koje su od svjetskog značenja.


Program REDSOX, o ilegalnoj infiltraciji agenta u Sovjetski Savez i satelitske zemlje, započeo je. ranih petdesetih godina i jadno propao. Međutim, taj program i dalje postoji kada je riječ o hitnosti i kada se pronađe ruski emigrant koji ima samoubilačke namjere. S druge strane, program REDSKIN, u koji se ubrajaju legalni putnici, imao je velikog uspjeha, iako je nekoliko agenata izgubljeno. Taj program uključuje turiste, poslovne ljude, znanstvenike, novinare, praktički svakoga tko može dobiti legalnu dozvolu za ulazak u Sovjetski Savez ili neku od satelitskih zemalja. I - naravno - tko je voljan da preuzme operativnu zadaću. Postoji također REDCAP-program, što je zapravo sistem kompjuterskih lista svih sovjetskih državljana koji putuju u inozemstvo: znanstvenika, stručnjaka, vojnih savjetnika, trgovinskih funkcionera i službenika, diplo-mata. ZOMBE je program na istoj osnovi, ali uključuje sve državljane raznih država, osim Sovjetskog Saveza i satelitskih zemalja, koji putuju u blok. ZODIAC je sistem kompjuterskih lista građana satelitskih zemalja koji putuju na Zapad. Aktivnosti odjela za Sovjetsku Rusiju posebno su intenzivne u doba održavanja međunarodnih znanstvenih i stručnih kon-gresa. Prethodne informacije o takvim skupovima šalju se stanicama širom svijeta, a sadržavaju podatke o sastancima. Od šefova stanica zahtijeva se da prisustvuju tim skupovima i uspostavljaju kontakte sa Sovjetima i nji-hovim kolegama iz satelitskih zemalja. Naši ovdašnji instruktori i predavači koji dolaze iz odjela za Sovjetsku Rusiju i za Istočnu Evropu javno priznaju da su komunističke obavje-štajne službe otkrile brojne primjere svih kategorija operacija koje smo vodili protiv njih. To znači da oni poznaju naše metode. Bez obzira na to, šefovi odjela za Sovjetsku Rusiju vraćaju se kući s osnovnom mišlju da su Sovjeti jedina nacija na zemlji koja je kadra uništiti Sjedinjene Ame-ričke Države. To je dovoljno vrijedno svakog napora da se neprijatelja napadne. Nastavljaju se praktične vježbe. Jedno popodne u tjednu provodimo u gradovima u okolici uvježbavajući s instruktorima praćenje i »susrete agenta«. Moja je »povezana akcija« bila da uvjerim oficira prijateljske službe da prihvati novac ponuđen za privatne troškove i da počne izvrša-vati zadatke koje mu dajem, bez znanja svojih pretpostavljenih. Vježbe 5«ubacivanja u komunističku partiju bile su usmjerene na podizanje »agen-tova morala« i ohrabrivanje da preuzmu aktivniju ulogu u partijskom poslu koji prezire. Sovjetska operacija — bila je serija sve ozbiljnijih sasta-naka s diplomatima »treće zemlje« (u mojem slučaju bio je to jedan Indi-jac) koji treba da dovedu do toga da ih regrutiramo kao agente koji će ostvariti kontakt s oficirom KGB-a. Imao sam, također, slučaj legalnog putovanja. Morao sam regrutirati jednog ne prečvrstog američkog uče-njaka koji je trebao prisustvovati nekoj znanstvenoj konferenciji. Održali smo niz kraćih i duljih sastanka prije no što je otputovao. Njegov je glavni zadatak da stupi u prijateljski dodir sa sovjetskim kolegom za kojega smo znali da ima pristup osjetljivim vojnim informacijama. Nadajmo se da će se susretati na budućim konferencijama i da će mom agentu poći za rukom da pridobije sovjetskog znanstvenika. CAMP PEARV, Virginia Travnja, 1960. Psihološke i ne striktno vojne operacije (KUCAGE) razlikuju se od inozemnih obavještajnih i kontraobavještajnih operacija po tome što su one prije akcione nego što im je svrha da se prikupljaju informacije. Operacije prikupljanja moraju biti nevidljive, tako da ih meta koju na-padaju ne poznaje. S druge strane, akcione operacije imaju vrlo vidljiv uči-nak. Ne treba, međutim, dopustiti da se taj učinak pripiše CIA ili američ-koj


vladi prije nego nekoj drugoj osobi ili organizaciji. Te operacije, za koje postoji kongresna formulacija u Aktu o nacionalnoj sigurnosti iz 1947. u okviru »drugih službi od zajedničkog interesa«, u nekim su vido-vima delikatnije nego operacije prikupljanja. Obično ih odobrava štab Taj-nih službi za psihološko ratovanje i ne izričito vojne operacije. No ako se radi o zahtjevima za znatnim svotama novca ili posebno osjetljivim meto-dama kojima se valja poslužiti, može se zatražiti odobrenje Odbora za koordinaciju operacija (razina pomoćnika ministra), Vijeća za nacionalnu sigurnost ili pak samog predsjednika. Naravno, psihološke i ne izričito vojne operacije su riskantne, jer one gotovo redovito znače uplitanje u stvari drugih zemalja s kojima SAD imaju normalne diplomatske odnose. Ako se njihovo istinito jamstvo izigra, mogu nastati ozbiljne diplomatske posljedice. To je u suprotnosti s operacijama prikupljanja. Jer ako se ove potonje otkriju, inozemni su političari skloni zažmiriti - takve su operacije tradicionalan dio obavje-štajne aktivnosti svake zemlje. Stoga je »uvjerljivo poricanje« kardinalno pravilo prilikom planiranja svih psiholoških i ne izričito vojnih operacija; a i to samo onda ako se u prvom redu osigura da krivica padne na nekoga drugoga, a ne na ame-ričku vladu. 57Programi psiholoških i ne izričito vojnih operacija (PP-programi) pos-toje u gotovo svakoj stanici CIA. U njima je istaknuto da PP-operacije u velikoj mjeri ovise o lokalnim uvjetima i prilikama. Psihološko ratovanje uključuje propagandu (jednostavnije poznatu kao »media«), rad u omla-dinskim i studentskim organizacijama, radničkim organizacijama (sindi-kati i tako redom), profesionalnim i kulturnim grupacijama i u političkim partijama. Ne izričito vojne operacije podrazumijevaju infiltriranja u za-branjena područja, sabotažu, ekonomsko ratovanje, uznemiravanje osoba, zračnu i pomorsku podršku, naoružavanje, uvježbavanje i pomaganje malim armijama. MEDIA-OPERACIJE Ulogu CIA u programu američke propagande utvrđuje službena po-djela propagande u tri uopće kategorije: bijelu, sivu i crnu. Bijela je pro-paganda ona za koju se otvoreno priznaje da dolazi iz izvora vlade SAD-a, odnosno iz Američke informativne agencije (USIA); siva propaganda je tobože pripisana ljudima ili organizacijama koji ne priznaju američku vladu kao izvor njihova materijala i koji priređuju te materijale kao da su njihovi; crna je propaganda neidentificirani materijal, odnosno materijal koji se pripisuje nekom nepostojećem izvoru, ili je to pak krivotvoreni materijal pripisan nekom od postojećih izvora. CIA je jedina agencija vlade SAD-a kojoj je dopušteno angažiranje u operacijama crne propa-gande, ali što se tiče sive propagande ona dijeli odgovornost s drugim agencijama, na primjer s USIA. Međutim, u skladu sa »sivim zakonom« Vijeća za nacionalnu sigurnost, sadržanom u jednom od dokumenata toga Vijeća, druge agencije prije no što se angažiraju u sivoj propagandi moraju prethodno dobiti odobrenje CIA. Prijenosnici sive i crne propagande ne smiju saznati, da su pod pokro-viteljstvom CIA ili američke vlade. To je dijelom zbog toga da bi imala jači učinak, a djelomice stoga da bi što manje ljudi znalo što se događa te da se, prema tome, svede na najmanju mjeru opasnost da se sazna tko uistinu ima patronat. Stoga urednici, političari, biznismeni i drugi ljudi mogu propagandno djelovati čak i za novac, ali ne moraju znati tko su u pojedinim slučajevima njihovi šefovi. Neki će među njima to saznati, pa tako u terminologiji agencije nastaje podjela na »dosjetljive« i »nedosjet-Ijive« agente.


U propagandnim operacijama, kao i u svim psihološkim i ne izričito vojnim operacijama, uobičajena procedura sigurnosti agencije zabranjuje da naručene poslove plaća čovjek CIA koji je pod službenom zaštitom (može, na primjer, figurirati kao namještenik Ministarstva vanjskih pos-lova). Tako je određeno zbog toga da bi se zadržala mogućnost »uvjer-ljivog poricanja« i na najmanju mjeru svela opasnost od kompliciranja situacije tamošnjoj ambasadi ako lokalna vlada dođe do nekih otkrića. tr JPlaćanja, međutim, obavljaju službenici CIA koji nemaju službenu zaštitu, odnosno oni koji se izdaju za biznismene, studente ili penzionere; takvim se pripadnicima i kaže da djeluju bez službene zaštite. Ti službenici mogu također držati većinu kontakata s regrutiranim agentima, kako bi službenici i oficiri pod službenom zaštitom bili što sigurniji. Jednako, susreti između dviju kategorija službenika moraju biti što tajniji. Svrha je svega toga da se zaštiti ambasada, a i to da se pro-pagandne agente navede da vjeruju kako ih plaćaju privatni poslodavci. Stručnjaci iz štaba za propagandu posjetili su nas u ISOLATIONU i podastrli nam gomilu papira koje objavljuju kao materijal što služi za vo-đenje propagande u cijelom svijetu. Neka od tih izdanja namijenjena su samo lokalnoj upotrebi, dok ostala imaju primjenu svuda po svijetu. Re-zultat razgovora bio je da se glavnina nas uvjeri kako propaganda nije za nas - jednostavno, tu je suviše papirnatog posla. No uprkos tome, najza-nimljiviji dio propagandnog posla obično je usklađivanje i tretman važnih događaja između nekoliko zemalja. Problemi komunističkog utjecaja if jednoj zemlji mogu dobiti međunarodnu dimenziju u drugima, pod geslom »prijetnja jednome jest prijetnja svima«. Na primjer, stanica CIA u Cara-casu može informaciju o tajnoj komunističkoj zavjeri u Venezueli poslati telegramom u stanicu u Bogoti, koja je tada izvlači na »površinu« posred-stvom lokalnog propagandnog agenta sa zadaćom da je proslijedi neidenti-ficiranom predstavniku venezuelanske vlade. Informacija se tada preuzima iz kolumbijske štampe i prenosi stanicima CIA u Quitu, Limi, La Pazu, Santiagu i, možda, Braziliji. Nekoliko dana potom u novinama se počinju pojavljivati komentari iz tih država i počinje rasti pritisak na venezuelan-sku vladu da poduzme represivne mjere protiv komunista. Postoji, očito, i obilje drugih načina za upotrebu i crne i sive propa-gande: knjige, časopisi, radio, televizija, zidni plakati, oglasi, vjerske propovijedi, politički govori, kao i dnevna štampa. U zemljama u kojima su zidne parole i oglasi važan medij za poruke očekuje se od stanica da organiziraju tajno štampanje i pogodnu distribuciju, kao i ekipe agenata koji će ispisivati parole po zidovima. Radio Slobodna Evropa,* i Slobodni radio,* najpoznatiji su pothvati iz domene sive propagande koje CIA vodi protiv sovjetskog bloka. OPERACIJE PROTIV OMLADINSKIH I STUDENTSKIH ORGANIZACIJA Nakon završetka drugoga svjetskog rata Komunistička partija Sov-jetskog Saveza započela je snažnim programom propagande i agitacije puteni Međunarodne unije studenata i Svjetske federacije demokratske omladine, koje su zajednički stvarale nacionalna udruženja u svojim pod-ručjima djelatnosti u svim zemljama gdje je to bilo moguće. Te su orga-nizacije pronosile ciljeve i politiku KPSS-a pod izlikom ujedinjenih kampa-nja (antikolonijalizma, antinuklearno naoružanje, miroljubive grupacije, itd.), kojima su osiguravale podršku svojih lokalnih udruženja u kapitalisti-čkim zemljama, kao i unutar komunističkog bloka. Potkraj četrdesetih godina američka je vlada, koristeći se pri tom Agencijom, stala žigosati te frontove kao plaćenike KPSS-a s ciljem da


obeshrabri učešće nekomu-nista. Usporedno s tim Agencija se angažirala u operacijama na mnogim mjestima sa zadaćom da zaustavi lokalne grupacije u udruživanju s među-narodnim tijelima. Vrbovanjem vođa lokalnih grupa i infiltracijom agenata Agencija je pokušala uspostaviti kontrolu nad što više takvih grupa, tako da se čak i grupu koja se već bila pridružila Međunarodnoj uniji stude-nata ili Svjetskoj federaciji demokratske omladine moglo uvjeriti, pa i prisiliti da se povuče. Agencija se također latila osnivanja omladinskih i studentskih orga-nizacija na lokalnoj i međunarodnoj razini. Dvije međunarodne institucije, osnovane s ciljem da se suprotstave onima pod patronatom Sovjetskog Saveza, bile su Sekretarijat za koordinaciju nacionalnih unija studenata,* s vodstvom u Levdenu,1 i Svjetska omladinska asambleja,* sa sjedištem u Bruxellesu. Planovi štabova, vođenje i operativne funkcije u omladinskim i studentskim organizacijama koje su pod kontrolom CIA, objedinjene su u odjelu Tajnih službi za međunarodne organizacije. I jedna i druga bave se organizacijom putovanja, kulturnih aktivnosti, ali i jedna i druga američka institucija rade kao propagandne agencije za CIA - posebno u nerazvijenim zemljama. One imaju i savjetodavni status nevladinih institucija, identičan s agencijama Ujedinjenih naroda - kakav je UNESCO - i participiraju u specijalnim agencijskim programima Uje-dinjenih naroda. Jedna od vrlo značajnih funkcija omladinskih i studentskih organiza-cija CIA jest odabiranje, procjenjivanje i regrutiranje studentskih i omla-dinskih vođa, kao dugoročnih agenata, kako na području rada inozemne obavještajne djelatnosti, tako i na polju kontrašpijunaže. Organizacije nad kojima CIA ima patronat ili na njih utječe prirodan su izvor kadrova za regrutiranje ne samo za ove, nego i za druge operacije CIA. Posebno je to slučaj u nerazvijenim zemljama, gdje su programi i Sekretarijata za koordi-naciju nacionalnih studentskih unija i Svjetske omladinske asambleje usmjereni prema regrutiranju mladih agenata koji mogu biti sposobni da nastave politiku CIA i ostanu pod njezinom kontrolom još dugo nakon što su odbacili svoje ranije političke i profesionalne pomagače. Osim posredstvom tih dviju organizacija, Agencija može razviti svoje specifične operacije i uz pomoć nacionalnih i međunarodnih tijela omla-dinskih i studentskih katoličkih organizacija (Pax Romana i Međunarodna omladinska katolička federacija), ali i posredstvom kršćansko-demokrat-skih i nekomunističkih studentskih organizacija. U pojedinim zemljama, Kasnije poznata kao Međunarodna studentska konferencija 60 mposebice tamo gdje postoje grupe s jakim komunističkim ili radikalnim rukovodstvom, katoličke i kršćansko-demokratske omladinske i student-ske organizacije glavne su snage koje vodi Agencija. Agenti što ih stanice kontroliraju putem omladinskih i studentskih operacija u bilo kojoj zemlji, uključujući tu i međunarodni program Na-cionalne studentske asocijacije SAD,* koji vodi štab, mogu se također iskoristiti da utječu na odluke na internacionalnoj razini. Istodobno, agenti na međunarodnom nivou mogu poslužiti za potpomaganje i promaknuće agenata ili politike unutar nacionalnog udruženja. Kontrola je, dakle, neka vrst izmjeničnog strujanja između nacionalne i međunarodne razine. Uvelike zahvaljujući operacijama Agencije, rukovodstvo Svjetske fede-racije demokratske omladine moralo je 1951. napustiti Francusku i pri-jeći u Budimpeštu. S


druge strane, štab Međunarodne studentske unije ni-kada nije smio prijeći u slobodni svijet, nakon što je 1946. osnovan u Pragu. Dapače, i jedna i druga organizacija bile su jasno identificirane s komunističkim blokom, a njihova nastojanja da vode konferencije i semi-nare izvan bloka bila su napadana i slabljena od strane Svjetske omladin-ske asambleje i Sekretarijata za koordinaciju nacionalnih studentskih unija. Svjetska federacija demokratske omladine, na primjer, imala je mo-gućnost da - izvan bloka održi samo jedan Svjetski festival omladine, onaj u Beču 1959. godine, a i taj je praktički bio onemogućen akcijama omladinskih i studentskih organizacija koje kontrolira CIA. Međunarodna unija studenata nikada nije održala kongres u slobodnom svijetu. A što je još važnije, i jedna i druga američka međunarodna organizacija razvile su nadmoćno vodstvo u udruživanju članica izvan komunističkog bloka. RADNIČKE OPERACIJE Agencijine radničke operacije, slično studentskim i omladinskim, na-stale su kao reakcija na kontinuitet politike KPSS-a nakon drugoga svjet-skoga rata i na njezinu ekspanziju putem međunarodnih ujedinjenih fron-tova. Godine 1945. uz podršku i sudjelovanje Kongresa britanskih tredju-niona, Kongresa američkih industrijskih organizacija i Vijeća sovjetskih sindikata u Parizu je osnovana Svjetska federacija sindikata (WFTU). Raz-like unutar WFTU-a između vođa komunističkih sindikata, koji su nestrp-ljivo željeli da tu organizaciju iskoriste za antikapitalističku propagandu, i vođa zapadnih zemalja, s druge strane, koji su inzistirali na tome da Svjetska federacija usmjeri svoju pažnju na ekonomska pitanja, najzad su došle do vrhunca 1949. godine, kada je trebalo odlučiti hoće li Federacija podržati Marshallov plan. Kada su komunisti - francuski, talijanski, latin-skoamerički i sovjetski - odbili da Svjetska federacija potpiše Marshallov plan, Kongres britanskih tredjuniona i Kongres američkih industrijskih or-ganizacija su se povukli. Kasnije iste godine, kao nekomunistička alterna61 i tiva Svjetskoj federaciji, osnovana je Međunarodna konfederacija slobod-nih sindikata (ICFTU*), uz učešće britanskih tredjuniona, Kongresa američkih industrijskih organizacija, Američke federacije rada i drugih na-cionalnih centrala. Agencija je, zahvaljujući svojini operacijama, uglavnom bila odgovorna za progonstvo centrale Svjetske federacije sindikata 1951. iz Pariza, kada je ona prešla u sovjetski sektor Beča. Kasnije, 1956. godine, centrala je bila primorana, da se iz Beča preseli u Prag. Međunarodna konfederacija slobodnih sindikata osnovala je regio-nalne organizacije za Evropu, Daleki istok, Afriku i za zapadnu hemisferu, koje su ujedinile nekomunističke centre nacionalnih sindikata. Podršku i upravljanje projicirala je Agencija, i još uvijek, projicira na tri razine: same Međunarodne konfederacije, zatim regionalnih, i, najzad, nacional-nih centrala. Na najvišoj razini Agencijine radničke operacije realiziraju George Meany,* predsjednik Američke federacije rada; Jay Lovestone,* šef za vanjske poslove, i Irving Brown,* evropski predstavnik Američke federacije rada - svi su oni djelotvorni i svojevoljni kolabaratori. Izravna kontrola Agencije postoji i na regionalnoj razini. Serafino Romualdi,* predstavnik Američke federacije rada za Latinsku Ameriku, na primjer, upravlja Interameričkom regionalnom radničkom organizacijom,* sa sje-dištem u Mexico Citvju. Na nacionalnoj razini, ponajprije u nerazvijenim zemljama, područne stanice CIA angažirane su u operacijama podrške i upravljanja nacionalnim radničkim


centralama. U štabu je podrška, uprav-ljanje i kontrola svih radničkih operacija centralizirana u radničkoj sekciji odjela za međunarodne organizacije. Generalna politika radničkih operacija slična je onoj koja se provodi prema omladinskim i studentskim organizacijama. Najprije Svjetska fede-racija sindikata i njezine regionalne i nacionalne sekcije dobivaju etiketu moskovskih plaćenika. Zatim se operacije lokalnih stanica usmjeravaju na to da oslabljuju i tuku komunističke ili krajnje Ijevičarske strukture rad-ničkih sindikata te da ^spostavljaju i podržavaju nekomunističke struk-ture. Treće, Međunarodna konfederacija slobodnih sindikata i njezine re-gionalne organizacije promiču se i s vrha i odozdo priključivanjem onih radničkih sindikata i nacionalnih centrala koji su pod utjecajem Agencije. Četvrti pristup CIA radničkim operacijama ide kroz međunarodne strukovne sekretarijate,* koji reprezentiraju radničke interese u pojedi-nim industrijama nasuprot nacionalnim centralama, koje ujedinjuju rad-ništvo različitih industrija. S obzirom na to da je sistem međunarodnih strukovnih sekretarijata više specijaliziran, pa čak i efikasniji, sekretarijati u nekim stvarima bolje odgovaraju ciljevima Agencije nego Međunarodna konfederacija slobodnih sindikata sa svojom regionalnom i nacionalnom strukturom. Kontrola i upravljanje ostvaruje se preko našeg čovjeka u od-ređenom sekretarijatu koji je zadužen da potpomaže radničke operacije usmjerene izravno protiv radnika u pojedinoj industriji. Vrlo su često agenti CIA u nekom međunarodnom strukovnom sekretarijatu američki radnički rukovodioci koji predstavljaju američku sekciju u sekretarijatima. 6zTe institucije obično glavnu podršku primaju od američkih sindikata onih industrija koje su tom sekretarijatu primjerene. Stoga Američka federacija državnih, pokrajinskih i gradskih namještenika,* služi kao kanal za ope-racije CIA u Međunarodnim javnim službama,* što je, zapravo, sekreta-rijat za namještenike vlada sa sjedištem u Londonu. A Međunarodno udruženje penzioniranih činovnika,* koje je američki sindikat službenika, daje pristup do Međunarodne federacije zaposlenih u tehničkim i admini-strativnim službama,* što je, opet, međunarodni strukovni sekretarijat činovnika. Slično, američko udruženje radnika na komunikacijama anga-žira se za kontrolu međunarodnog strukovnog sekretarijata za poštanske, telegrafske i telefonske radnike. U slučaju petrolejske industrije, Agencija putem Međunarodnog sindikata naftnih radnika,* (američki sindikat) kontrolira Međunarodnu federaciju petrolejskih i kemijskih radnika,* koja pripada međunarodnim strukovnim sekretarijatima. Osobito, u ne-razvijenim zemljama, radničke operacije naše stanice mogu se odvijati kao, tobože, lokalni program jednog međunarodnog strukovnog sindikata. Unutar pokreta katoličkih sindikata moguća je slična aktivnost, obično kanalizirana putem Međunarodne federacije kršanskih sindikata1.* A za specijalizirane zadatke unutar socijal-demokartskog pokreta poslužit će izraelski sindikati. Radničke su operacije izvor priličnih suprotnosti između odjela i sta-nica direktorata za planiranje Tajnih službi i odjela za međunarodne or-ganizacije. Postavlja se problem nadležnosti i koordinacije. Agente za rad-ničke operacije na međunarodnom i regionalnom nivou vode oficiri odjela za međunarodne organizacije ili u Washingtonu ili u područnim stanicama u Parizu, Bruxellesu ili Mexico Cityju. Ako njihove aktivnosti u nekoj zemlji, na primjer u Kolumbiji, nisu tijesno usklađene sa stanicom u Bo-goti, može doći do sukoba ili uplitanja u specifične ciljeve radničkih ope-racija ili drugih programa stanice u Bogoti. Kad god agent odjela za među-narodne organizacije planira posjet nekoj zemlji, o tome se mora konzul-tirati sa šefom stanice koji je odgovoran za sve aktivnosti


CIA u određe-noj zemlji. U suprotnom slučaju takav agent, zbog pomanjkanja upravlja-nja i kontrole, čime se osigurava da njegove aktivnosti harmoniziraju s kompletnim operativnim programom stanice ne samo na polju radničkih operacija, mogao bi ugroziti ciljeve stanice. Neprekidno se ulažu napori da se osigura koordinacija između aktivnosti odjela za međunarodne orga-nizacije na sindikalnom polju i poslova kojima se bave područne stanice. No i tu povremeno dolazi do neprilika zbog uskih pogleda ili tvrdogla-vosti samih agenata. Agent odjela za međunarodne organizacije može biti od neprocjenjive koristi u radničkom programu lokalne stanice. Obično agent ima prilično značenje, što je rezultat njegova položaja na međunarodnoj ili regionalnoj razini, pa njegove usluge često traže tamošnji radnički rukovodioci zbog Kasnije je dobila naziv Svjetska konfederacija radaputovanja, potpora i poziva na konferencije, čime sve agent raspolaže. U skladu s time, agent ima pristup lokalnom nekomunističkom radničkom pokretu i može uspostaviti kontakt između stanice i onih lokalnih radnič-kih lidera koji su nam zanimljivi. Takvi kontakti mogu se uspostaviti i preko treće partije, postupno, tako da je agent odjela za međunarodne or-ganizacije zaštićen, ako se u međuvremenu uspostavi nova operativna veza. Područne stanice mogu zatražiti podršku odjela za međunarodne or-ganizacije u datoj zemlji zbog utjecaja što ga agent toga odjela može imati na lokalnu situaciju, opet bez lokalnog radničkog lidera, čak ako on i jest agent stanice, znajući da je međunarodni i regionalni službenik odgovoran da slijedi upute CIA. Odmjeravanje korisnosti radničkih operacija, u usporedbi s njihovim višemilijunskim troškovima, teško je i kontroverzno. Uključuje kako poti-skivanje komunističkog faktora, tako i veću indoktrinaciju prozapadnih ideala putem seminara, konferencija i obrazovnih programa. U svakom slučaju, udruživanje zapadnoga svijeta sa Svjetskom federacijom sindikata bilo je prilično reducirano, iako joj još uvijek pripada nekoliko vodećih nacionalnih konfederacija iz nekomunističkih zemalja. OPERACIJE PROTIV SVJETSKOG VIJEĆA ZA MIR Agencija poduzima operacije protiv Svjetskog vijeća za mir (osnovano 1949. u Parizu) da bi neutralizirala propagandne kampanje protiv SAD-a i njegovih saveznika, prije svega s obzirom na vojne paktove. Iako nije osnovana organizacija sa suprotnim ciljevima, media-operacije usmje-rene su protiv aktivnosti Svjetskog vijeća za mir kako bi se istaknuo njegov pravi pokrovitelj, odnosno da Vijeće služi kao propagandni front KPSSa. Stanovit je uspjeh postignut protjerivanjem Svjetskog vijeća za mir iz Pa-riza u Prag 1951. godine, iako se Vijeće 1954. preselilo u Beč. Također se poduzimaju napori da se Svjetsko mirovno vijeće spriječi u održavanju kongresa i drugih sastanaka izvan komunističkog bloka putem operacija »media«, agenata specijalista za studentske, omladinske i radničke orga-nizacije i, posebno, agenata za političke akcije, kako bi se uskraćivale dozvole i stvarale druge zapreke. NOVINARI Osnovana u Kopenhagenu 1946. godine, Međunarodna organizacija novinara objedinjuje pisce komunističkih i nekomunističkih zemalja. Iako je prvotno štab bio u Londonu, Drugi je kongres održan u Pragu 1947. godine, kada je bilo odlučeno da se sjedište preseli. Povodeći se za ruko-vodstvima nacionalnih novinarskih organizacija Sjedinjenih Država, Velike


64Britanije i Belgije, većina drugih nekomunističkih zemalja povukla se 1950. godine, pa se njezina aktivnost, općenito, ograničila na zemlje bloka. Uz propagandu protiv Međunarodne organizacije novinara i pothvata kojima je svrha bila da zapadne prijestolnice odbijaju da se u njima odr-žavaju sastanci, Agencija je djelovala na osnivanju alternativnog novinar-skog saveza za zapadni svijet. Godine 1951. Svjetski kongres novinara po-novno je formirao Internacionalnu federaciju novinara,*, koja je bila osno-vana još i9z6. godine, ali je ugasnula 1946. osnivanjem Međunarodne or-ganizacije novinara. Koristi koje je Agencija imala u operacijama protiv Međunarodne or-ganizacije novinara odrazile su se i na odabiranje i razvitak operativnih svojstava potencijalnih agenata za propagandu. Dapače, podrška lokalnih stanica članicama Internacionalne federacije novinara može dobro doći za borbu protiv lokalne komunističke i prokomunističke štampe i protiv na-pora za ubacivanje, koje čini Međunarodna organizacija novinara, posebno u nerazvijenim zemljama. PRAVNICI Godine 1946. u Parizu bila je osnovana Međunarodna asocijacija de-mokratskih pravnika, u kojoj su sudjelovali pravnici iz otprilike dvadeset i pet zemalja. Od početka pod dominacijom prokomunističkih snaga, po-sebno francuskih predstavnika, Međunarodna je asocijacija izgubila većinu svojih nekomunističkih članica i, godine 1950. prognana iz Francuske, pre-bacila svoj štab u Bruxelles, gdje je i ostao. Glavna funkcija Međunarodne asocijacije demokratskih pravnika bila je da služi kao propagandni meha-nizam za poslijeratne teme KPSS-a, kao što su mir i antikolonijalizam. Da bi se stvorila organizacija pravnika zapadnoga svijeta, u Zapad-nom je Berlinu 1952,. održan međunarodni pravni kongres, nakon kojega je jedan permanentni komitet prionuo na posao da iznosi komunističke ne-pravde u Istočnoj Njemačkoj. Godine 1955. permanentni komitet prera-stao je u Međunarodnu pravničku istražnu komisiju, sa štabom u Haagu> koja se 1959. preselila u Zenevu. Komisiju čini dvadeset i pet prominent-nih pravnika iz različitih zemalja svijeta, a glavni joj je zadatak da istra-žuje i objavljuje izvještaje s naglaskom na »zakonskim pravima«. Agencija je zainteresirana za Međunarodnu pravničku istražnu komi-siju s gledišta traženja alternative za Međunarodnu asocijaciju demokrat-skih pravnika te osiguravanja snažnije propagande na odgovarajuće teme, kakve su kršenje ljudskih prava u komunističkom bloku (Mađarska 1956, Tibet 1959). Pravne studije koje je Međunarodna komisija objavila o dru-gim situacijama, na primjer o Južnoj Africi, služe proširivanju pažnje izvan komunističkog pitanja. Služe da prikriju pravo stanje stvari do kojeg nam je stalo. Stanicama nekih zemalja Međunarodna komisija osigurava pri5 CIA £.stup do uglednika pravničke profesije (posredstvom nacionalnih organiza-cija udruženih u Međunarodnu komisiju) što također otvara vrata prema nacionalnim političkim rukovodstvima. OPERACIJE POLITIČKE AKCIJE Ekspanzija komunizma donijela je drugi tip operativnog psihološkog ratovanja: političku akciju. Operacije sa svrhom da inozemna vlada usvoji određenu politiku vizavi komunizma nazivaju se operacijama političke akcije. Kontekst tih operacija usmjeren je na procjenjivanje i ukazivanje na opasnosti od komunizma i drugih Ijevičarskih utjecaja u određenoj zemlji, ali su te operacije suzbijanja opasnosti ograničene specifičnim


okol-nostima. One često traže potporu stvaranjem i vođenjem karijera inozem-nih političara, preko kojih se postiže željena vladina politika i akcija. Obratno, te operacije često uključuju akcije namijenjene neutraliziranju političara koji u svoje vlade unose nepoželjenu politiku prema komunizmu. Iako su operacije političke akcije nakon drugoga svjetskog rata počele izbornim konsolidiranjem antikomunističkih političkih partija u Francus-koj i Italiji kasnih četrdesetih godina, one su sada znatno više zastupljene u nerazvijenim zemljama, gdje ekonomski i socijalni uvjeti stvaraju vrlo povoljnu klimu za napredak komunizma. U operacijama političkih akcija najčešće sudjeluju političke partije, političari i vojni lideri. Agenti angaži-rani u drugim operacijama psihološkog ratovanja, kao što su radničke, studentske i omladinske organizacije i »media«, često su određeni da nose specifične ciljeve političke akcije. Da bi došle do političkih tajnih informacija i u tu svrhu razvile odnose s potencijalnim agentima za političku akciju, gotovo sve stanice imaju stalne programe za »uzgajanje« lokalnih političara, kako iz opozicionih tako i iz vladajućih stranaka. Stvaranje veza s lokalnom političkom kon-stelacijom obično teče bez teškoća, jer službenici CIA pod diplomatskom zaštitom ambasada imaju slobodan pristup svojim »metama« na kokte-lima, primanjima, u klubovima te posredstvom drugih diplomatskih ob-lika koji ih dovode u dodir s ljudima za koje postoji zanimanje. Redoviti službenici State Departmenta na poslovima u drugim zemljama i ambasa-dori također mogu pridonijeti upoznavanju s ljudima za koje smo zainte-resirani i, prema tome, pomoći širenju političkih kontakata stanice, a iz štaba se pribavlja dopuštenje za raščišćavanje pitanja sigurnosti i za ope-rativni posao; službenik stanice koji je u dodiru s osobom za koju smo zainteresirani počinje osiguravati financijsku pomoć za političke kampa-nje ili za propagandu političke grupe, odnosno partije koju obrađujemo. Vjerojatno, zapravo sigurno, naša će meta dio novca upotrijebiti za svoje osobne troškove i time razvijati svoju ovisnost o stanici kao izvoru iz ko-jeg pristiže novac. Ako sve krene dobro, lokalni političar predavat će po-vjerljive informacije o svojoj vlastitoj partiji i o vladi, ako zauzima mini66starski položaj. Reagirat će na prikladne upute koje stanica postavlja u vezi s komunističkim pitanjem. Povezane akcije stanice i lokalnih službi sigurnosti također su vrijedan izvor procjena za poduzimanje političke akcije. S obzirom na čestu poli-tičku nestabilnost u nerazvijenim zemljama, političari koji odgovaraju za civilne i vojne snage sigurnosti u najpovoljnijem su položaju i za akciju i za obavještavanje. Vrlo su često uvučeni u operativne odnose sa stanicom kada preuzmu zadatak da se povezana operacija nastavi. Podvrgnuti su stalnim procjenama stanice sve dotle dok sudjeluju u političkim akcijama, a kada se u njih stekne odgovarajuće povjerenje, pozivaju se na izvršava-nje specijalnih zadataka. Osigurava se i novčana pomoć za nastavljanje njihovih političkih karijera te za produžavanje međusobnih odnosa i kada jednom napuste svoje ministarske položaje. Kao konačni arbitri političkih konflikata u tolikim zemljama, vojni su lideri glavne mete prema kojima se usmjeravaju nastojanja za vrbovanjem. Oficiri stanice pronalaze brojne načine da s njima stupe u dodir, ponekad ih, bez mnogo okolišanja, međusobno predstavlja američki vojni ataše ili to čini pomoćno osoblje američke vojne misije. Ponekad za uspostavlja-nje tih odnosa služi već razvijena veza između Agencije i lokalne obavje-štajne službe. Oficiri CIA imaju priliku da s vojnim osobama drugih ze-malja


uspostavljaju kontakte kada te osobe borave na školovanju u SAD-u. Kao što je to slučaj i s političarima, glavnina stanica Agencije ima stalne programe za »razvijanje« lokalnih vojnih vođa, za njihovu aktivnost u prikupljanju informacija obavještajnog karaktera i za njihovo sudjelo-vanje u političkim akcijama. Političke akcije koje Agencija poduzima različite su koliko je razno-vrsna i sama politika. Visoko kotira spletkarenje protiv sovjetskih funkcio-nera i diplomatskih ili trgovinskih misija, što može izazvati njihov izgon. Od političara koji rade za Agenciju očekuje se da aktivno rade na protje-rivanju »nepoželjnih«. Slično, tamo gdje Sovjetski Savez pokušava proširiti svoje diplomatske i trgovinske aktivnosti očekujemo da »naši« političari ulože svoj utjecaj i suprotstave se takvim kretanjima. Smatra se da oni moraju uspostaviti čvrstu liniju protiv svojih državljana angažiranih u Ije-vičarskim ili komunističkim aktivnostima. Na posljednjoj instanci uspjeh znači: proskribiranje partija, hapšenje ili protjerivanje u izbjeglištvo nji-hovih vođa, zatvaranje ureda, knjižara, ukidanje publikacija, zabranu de-monstracija i tako redom. Takvim programima široke skale pozivaju se na akciju i antikomunistički pokreti i nacionalne vlade - kada je god mo-guće, Agencija preferira sudjelovanje istih agenata za političke akcije u po-stizavanju i jednoga i drugoga. No to nije samo stvar financiranja i vođenja lokalnih političara. U si-tuacijama koje se ocjenjuju opasnima za SAD Agencija će voditi opera-ciju nacionalnih izbora kroz kompletnu političku partiju. Financirat će kandidate koje drži »dosjetljivima«, ali i one koje smatra »nevještima«. Takve operacije, »teške« više milijuna dolara, počinju godinu ili više prije 67fjBMBii.........IH l izbora i uključuju glomazne propagandne kampanje i sve oblike obraćanja javnosti, osnivanje brojnih pomoćnih organizacija i financijskih mehani-zama (često uz pomoć američkih biznismena koji djeluju u toj zemlji), ujedinjavanje glasača, formiranje »kaznenih odreda« za zastrašivanje opo-zicije, provokacije i kruženje glasina kako bi se diskreditirali nepoželjni kandidati. Osnivaju se fondovi za kupovanje glasova i potkupljivanje ljudi koji utvrđuju izborne rezultate. Ako postoje mogućnosti da se američki interesi djelotvornije očuvaju neustavnim metodama ili državnim udarom, ni takvih se pokušaja ne treba kloniti. Iako Agencija obično igra na antikomunističku kartu da bi ohrab-rila udar, zlatne poluge i vreće novca često su jednako vrijedne. U stano-vitim slučajevima agent stanice organizira da se u pravi trenutak baci bomba, slijede masovne demonstracije i, najzad, interveniraju militaristi u ime ponovnog vraćanja reda i nacionalnog jedinstva. Političkim opera-cijama koje je poduzimala Agencija je uvelike bila odgovorna za udare koji su, upotrebom takvih modela, bili poduzeti u Iranu 1953. i u Sudanu 1958. godine. PARA VOJNE OPERACIJE Događa se da se politička situacija u nekoj zemlji ne može dovoljno snažno sačuvati takvim vrstama psihološkog ratovanja kakva je, na pri-mjer, politička akcija. Agencija se u tim slučajevima angažira u operaci-jama na višoj razini sukoba koja uključuje i mogućnost vojnog angaži-ranja — ako se pri tom američki patronat mora sakriti. Te, nekonvencio-nalne, ratne operacije nazivaju se paravojnim, odnosno ne izričito vojnim operacijama. Vijeće nacionalne sigurnosti dalo je Agenciji odobrenje za nekonvencionalna ratna stanja američke vlade, iako vojne službe zadrža-vaju za sebe


mogućnost takvih operacija u slučaju općeg rata. Te opera-cije sadrže nešto što očarava, podsjeća na heroizam naših tajnih službi u drugom svjetskom ratu, otpor, gerilska ratovanja, tajne skokove padobra-nima iza linija. Camp Peary najvažniji je poligon Agencije za tu vrst ope-racija. Neophodnost da se ubacuju agenti u tajne zone, kao što su stanovita područja Sovjetskog Saveza, Kine i drugih komunističkih zemalja, djelo-mično se odvija ilegalnom infiltracijom kopnom, morem ili zrakom. Agenti, obično ljudi koji žive u tim tajnim zonama, opskrbljuju se odgovarajućom odjećom, dokumentima, unaprijed pripremljenim objašnjenjem o kretanju za slučaj da ta objašnjenja budu potrebna. U slučaju ubacivanja kopnom, od njih se zahtijeva da tajno prijeđu strogo čuvane granice. Vježbe prela-ženja granice održavaju se u posebnom predjelu Camp Pearvja, gdje je na dužini od otprilike jedne milje postavljen poligon granica sa žicom, osma-tračnicom, psima, alarmnim uređajima i patrolama. Za upad morem služi matični brod, obično teretnjak (vlasništvo kompanije koja radi pod za-štitom Agencije), koji se približi na nekoliko milja od mjesta iskrcavanja. Brodski čamac, koji za sobom vuče već napuhnut gumeni čamac, približi se na milju od mjesta na kojem se ekipa za ubacivanje treba iskrcati. Gu-meni čamac i pomoćna oprema skrivaju se u blizini obale kako bi se opet upotrijebili prilikom bijega, a brodski čamac vraća se matičnom brodu. Infiltracija zrakom zahtijeva tajna prelijetanja za koja Agencija upotreb-ljava avione dugog i kratkog dometa, bez ikakvih oznaka, uključujući i univerzalni heliokurir koji se u pothvatima ubacivanja i bjegova upotreb-ljava za iskrcavanje jednako uspješno kao i spuštanje padobranom. Ogra-ničene zone u Camp Pearvju duž rijeke York služe kao vježbališta za po-morsko iskrcavanje, a druge kao poligoni za zračna iskrcavanja. Sigurno ubačen u tajnu zonu, agent ili skupina agenata mora izvrša-vati različite, ranije utvrđene, zadatke. Često im je prvi zadatak da pohra-njuju oružje, sredstva veze i materijal za sabotaže, koji će kasnije upotrije-biti druga ekipa. Ili, ubačena ekipa treba izvršavati sabotaže podmetanjem požara ili eksploziva tempiranog da različite objekte digne u zrak za neko-liko dana, tjedana, pa i čitav mjesec kasnije. Programima sabotaže predvi-đeno je zagađivanje nafte i benzina za vozila, blokiranje tiskarskih stro-jeva, mine za potapanje brodova, eksploziv, sredstva za izazivanje požara koja se prave u obliku kruha, svjetiljki, lutaka, čak i kamenja. Instruktori za sabotažu, »momci koji pretvaraju u prah i pepeo«, izveli su impresivnu demonstraciju svojih vještina, od kojih su neke toliko usavršene da je, na-kon sabotaže, gotovo nemoguće utvrditi uzroke. Osim sabotaža, ubačena ekipa može obavljati snimanja ili pronalaziti mjesta pogodna za sakriva-nje filmova i dokumenata koji će biti upotrijebljeni kasnije. Bijeg može teći istini smjerom kojim se i došlo ili na sasvim drukčiji način. Sekcija za ekonomsko ratovanje službe psiholoških operacija zapravo je neka vrst podsekcije za ne izričito vojne operacije. Njezini su zadaci da izvodi sabotaže u ključnim ekonomskim aktivnostima određene zemlje i da sprečava uvoz važnih sirovina, kao što je, na primjer, nafta. Zagađi-vanje izvoznih poljoprivrednih proizvoda ili materijala (vreće za izvoz ku-banskog šećera), kvarenje osovina za traktore, kamione i autobuse, ako bi propali svi drugi načini da se spriječi nepoželjna trgovina sa zemljom koja je cilj operacija, također se primjenjuju. S obzirom na to da se mjere ekonomskog ratovanja poduzimaju kako bi se otežali ekonomski odnosi u određenoj zemlji, u sklopu tih operacija, osim sabotaža, upotrebljavaju se sredstva propagande, radničke, omladinske, studentske i druge masovne organizacije pod kontrolom CIA, sve s ciljem da se spriječi


ili barem ogra-niči trgovina između ekonomije koju ugrožavamo i nama prijateljske zem-lje onim proizvodima koji su ugroženoj privredi potrebni. Američke kom-panije mogu također biti pozvane da dobrovoljno ograniče opskrbljivanje određenim proizvodima, no procjene lokalnih stanica o političkoj akciji obično su za te svrhe znatno korisnije. U okviru sekcije za paravojne operacije objedinjavaju se i nastojanja da Agencija zadrži opskrbljivanje neregularnih vojnih snaga oružjem. Iako 69službe za zračnu i pomorsku podršku kontroliraju stalne Agencijine ope-racije opskrbljivanja buntovnika (Air America i Civil Air Transport, na primjer, na Dalekom istoku), dodatna sredstva, avioni na primjer, mogu se pribaviti od Ministarstva obrane. Takve operacije dovele su do invazije na Guatemalu 1954. (kriptonim LCSUCCESS); otpora Tibetanaca protiv Kineza 1958-59. i pobune protiv Sukarnove vlade u Indoneziji 1957-58; sadašnjih vježbi i podrške neregularnim snagama u Južnom Vijetnamu i u Laosu; i, najzad, do sve izraženijih sabotaža i ne izričito vojnih operacija protiv Castrove vlade na Kubi. Bacanje letaka, kao dio propagandnog aspekta tih operacija, također se provodi uz pomoć službe za zračnu i po-morsku podršku. Usko su povezane s paravojnim operacijama i one namijenjene izaziva-nju razdora, poznate kao militantne akcije. Organiziranjem i podrškom »kaznenim odredima«, sastavljenim ponekad od bivših policajaca ili mili-tantnih dijelova prijateljskih političkih partija, stanice nastoje zastrašiti ko-muniste i druge ekstremne ljevičare razbijanjem njihovih skupova i de-monstracija. Tehničari Tajnih službi izrađuju različita oružja i sredstva za te svrhe. Bočice s tekućinom nepodnošljiva smrada ubacuju se u dvorane za sastanke. Fin sitan prah raspršuje se u sastajalištima i ubrzo postaje nevidljiv, ali se aktivira uslijed kretanja ljudi u dvorani i djeluje poput su-zavca. Otrovnim prahom mogu se prekriti tablete. Kada se ta kombinacija aktivira, stvara se oblak dima koji napada oči i dišne organe mnogo opas-nije nego običan suzavac. Može se proizvesti tvar bez okusa koja se pri-daje hrani i izaziva promjene u boji tijela. Nekoliko malih kapi čiste teku-ćine stimulira čovjeka kojega obrađujemo da se relaksira i stupa u najpo-vjerljiviji razgovor. Nevidljiv prašak za izazivanje svraba može se staviti na naslonjač ili na sjedalicu u toaletu; tanki namaz masti uzrokuje prili-kom dodira ozbiljne upale na koži. Laboratorijski proizveden duhan dodaje se cigaretama i cigarama i dovodi do oštećivanja dišnih organa. Naše vježbe u sklopu operacija psihološkog ratovanja sadrže stalno na-stojanje da se dođe do vrijednih informacija obavještajnog karaktera od agenata angažiranih u operacijama od suštinske važnosti za poduzimanje akcija (nasuprot sabiranju). Dobro uhodana akciona operacija može za-pravo dati iznimno dobar obavještajni izvještaj, bez obzira na to jesu li agenti studentski, radnički ili politički rukovodioci. Potvrde za nastavlja-nje psiholoških operacija u okviru tzv. obnovljenih projekata sadrže i ocjenu vrijednosti operacije u sabiranju informacija, kao i učinak u posti-zanju ciljeva akcija. Stoga nijedan agent za akcije ne smije zanemariti obavještajne nusprodukte operacije koju poduzima, iako njegov zadatak obavještajnog izvještavanja može biti olakšan uslijed kolaborativne priro-de njegova ranijeg odnosa s Agencijom. U svakom slučaju, s malo vještine čak i vođe visoka položaja daju sobom upravljati u prikupljanju informa-cija ako im se neizravno dade do znanja da se financijska pomoć koju uži-vaju temelji dijelom i na udovoljavanju zahtjevu za kvalitetom obavještaj-nih izvještaja.


70Stvaranje projekata za psihološke i paravojne akcije složen je posao. Upute za projekte pripremaju se ili u stanici ili u štabu, ovisno o tome, tko predlaže i tko će voditi operaciju. U tim uputama, neovisno o elemen-tima ranije spomenutim u vezi s projektima štaba za inozemne izvještaje, bit će i potvrda o nužnosti koordinacije s drugim agencijama američke vlade, kao što su State Department ili Ministarstvo obrane. Tu se pripre-maju daljnji izvještaji koji sadrže detalje o financijama, osoblju, uvježba-vanju, opskrbljivanju i mehanizmu sigurnosti. U slučaju rutinskih operacija zahtijevaju se tromjesečni izvještaji o tome kako teku stvari, no u specijalnim slučajevima takvi izvještaji mogu biti i češći. Obavještenja primljena kao rezultat psiholoških operacija ob-rađuju se na isti način kao i ona što se dobivaju operacijama koje podu-zima štab za inozemne izvještaje. Poduzimanje akcionih operacija, posebno onih u koje su uključene rad-ničke, studentske, omladinske ili druge organizacije, stalan je problem. U stanovitim prilikama ti se pothvati mogu poduzimati uz pomoć ustanova ove ili one vrste, koje se stvaraju kao paravan za Agenciju, no prije toga, bez obzira na to koja će se metoda upotrijebiti, mora postojati odluka o tome na kojoj će se razini osigurati budžet. Ako je riječ o nekoj međuna-rodnoj instituciji, tada se to može učiniti posredstvom njezine američke članice. Tako se novac može pribaviti kao donacija te institucije. U dru-gim okolnostima može se novac dobiti, posredstvom »izreska«, tj. od osobe koja se može zakleti da je novac darovan s njegova vlastitog računa ili pak potječe iz njegove poslovne aktivnosti. Ako se upotrijebi taj način, novac je ponekad plaćen »izreskom« američkoj članici međunarodne in-stitucije, kojoj je novac - u krajnjoj liniji - i namijenjen. Ako se plaćanje obavlja izravno, tada je do generalnog sekretara ili predsjednika financijskog odbora organizacije da bude »dosjetljiv« agent. Odluka o tome koja će se metoda upotrijebiti podložna je razmatranjima. Najprije se razmatra pitanje sigurnosti i zaštite; zatim dolazi pitanje koja će metoda najbolje osigurati da primalac ili primaoci zaista i učine ono za što su plaćeni. Stoga fondovi mogu biti vrlo korisna metoda u vođenju agenta za akcije. Kada kao izvori služe fondacije ili kompanije koje su po-put paravana, mogu se za takve svrhe ovlastiti u SAD-u ili u državama kao što su Liechtenstein, Bahami i Panama, gdje su trgovinske tajne zaštićene, a državna kontrola minimalna. CAMP PEARY, Virginia Svibnja, 1960. Praktičke vježbe mnogo su ugodnije sada u proljeće. Naravno, ako tu ne ubrojim beskrajno kucanje po telegrafskom aparatu u okviru obučava-nja psiholoških operacija. Obavili smo već vježbe naleta, bjegova i prela-ženja granice - cjelonoćna uvježbavanja pomorskih infiltracija i spuštanja iz zraka. Povremeno imamo prave predstave pucnjave iz pištolja, revolvera i strojnica. U srpnju, nakon završetka redovitog JOT-programa, organizi-rat će se specijalni tromjesečni tečaj paravojnih operacija. Desetorica ili petnaestorica iz klase dobrovoljno su se prijavila na kurs i, kada ga završe, dobit će zadatke za tajne operacije protiv Vijetnama, Laosa i Kube. Instruktor koji je bio moj nacionalni politički lider iz vježbi inozemnog izvještavanja postao je silovit čovjek u slučaju političke akcije. Pokušavao je regrutirati moje kolege da rade protiv vlade, pričajući im kako radi za mene koji sam u američkoj ambasadi. Priča je doprla do ambasadora (drugi instruktor), i imao sam dosta muke da ga uvjerim da me ne po-šalje kući. Agentu sam otkazao suradnju i spetljao se s jednim od njegovih potčinjenih u njegovoj partiji.


Imali smo ozbiljnu pobunu u JOT-u. Nitko od nas nije sasvim siguran je li sve ovo samo vježba, stvarnost ili oboje. Predavači se drže napuhano, bijesni su. U toku pojedinačnih sastanaka sa savjetnicima u razredima i na sastancima u »spilji« stalno nam govore da nismo svoj posao shvatili do-voljno ozbiljno. Otkazali su nekoliko vikenda, svi moramo ostati ovdje i uvježbavati pisanje izvještaja. Moral JOT-ovaca je pao, negodovanje pro-tiv predavača i instruktora svakim je danom veće. Četiri izvanredna pi-tomca završila su svoj posao ovdje — dvojica će preuzeti poslove u inozem-nim službama State Departmenta. Problem je nastao u vezi s načinom na koji većina od nas drži prak-tičke vježbe s agentom za političke akcije - praktički, sve su nas razapi-njali na kritičkim sastancima zato što nismo razvijali odgovarajuću kon-trolu agenata prije no što smo se upuštali u povjerljive zadatke. Instruktori su nas optuživali da se držimo hirovito — nazivali su to podrugljivo »kaubojskim prilaženjem«. Optuživali su nas, osim toga, da se - dok uvježbavamo praktičke zadatke - ne pridržavamo nikakvih uputa. Prije nekoliko tjedana neke su ekipe uhapšene kada su fotografirale veliku kemijsku tvornicu, dvadesetak milja odavde - uhvatile su ih patrole sigur-nosti, privele na policiju, pa je čitav administrativni ured imao posla da ih izvadi. Bilo je planirano da se to snimanje obavi kao tajni zadatak u zabranjenoj zoni, a momci su se popeli preko žice i stali okidati kao da su na nekoj plaži u kolovozu. Posebne noćne sjednice o upotrebi tehničkih sredstava imale su svrhu da upozore na opasnost od brzanja kako se tajna operacija izvodi - na-suprot onome što je učinjeno (inozemni izvještaji, kontraobavještajna dje-latnost, psihološko ratovanje i paravojne operacije). Pod pojmom upotrebe sredstava razumijevaju se sve tehnike i naprave koje pomažu da tajna ope-racija takvom i ostane. Sredstva koja se biraju ovise o ispravnoj analizi operativne okolice - sklop uvjeta koji utvrđuju neophodan stupanj tajno-sti, uključujući sposobnosti lokalnih službi i snagu organizacije protiv koje je naša operacija usmjerena. Sto je operativna okolica pustija, jednostav-nija su i sredstva, a veća miljarina svakog oficira CIA. 72-Sredstva se upotrebljavju da se osigura operacija i spriječi njezino ot-krivanje, jer, između mnogih razloga, ljudski su životi uvijek na kocki. Instruktori neprestano naglašavaju važnost brige i zaštite agenta i izvlače jedan primjer za drugim o kobnim ili gotovo kobnim posljedicama slabe upotrebe sredstava. Tehnike uključuju izbor sastajališta, kontranadzor prije i nakon tajnog sastanka, postavljanje prislušnih uređaja, opreznost u upo-trebi telefona, načine da se otkrije moguće prisluškivanje sastajališta, na-čine presretanja kako bi se izbjegli česti izravni kontakti između agenata i službenika CIA te tehnike komunikacije. Zaštita je tijesno povezana s operativnom sigurnošću, jer je ona za-pravo laž stvorena da pruži privid kako tajna operacija ima zakonsku svrhu. Fondacija može poslužiti kao paravan za fondove. Brodska kompa-nija paravan je za pomorska iskrcavanja. Avionska kompanija služi da pri-krije zračnu pomoć za ne izričito vojnu operaciju. Zakonska poslovna aktivnost može poslužiti kao izlika za, zapošljavanje službenika CIA u stranoj zemlji. State Department, Ministarstvo obrane ili Uprava za među-narodnu suradnju mogu također služiti za tobožnje zapošljavanje ljudi CIA. Komunikacije s agentima možda su najteži element upotrebe sredstava i operativne sigurnosti. Osobni sastanci između pripadnika CIA i njihovih agenata često su najdjelotvornija vrst komuniciranja, ali i najopasnija, te zahtijevaju razrađivanje svih mjera opreza i zaštite. Sastanci se mogu odr-žati u hotelima ili stanovima određenim za te


svrhe (sigurne kuće), vozi-lima, podzemnim željeznicama, parkovima, izoliranim šetalištima, turistič-kim atrakcijama. Uobičajene komunikacije mogu se ostvarivati i tako da se na određenim tajnim mjestima ostavljaju poruke. Kontakt u gužvi, tre-nutni susret da bi se predao izvještaj može se odigrati u javnom klozetu ili tunelu za pješake, gdje je uvijek gužva i otežano promatranje neprija-telja. Komunikacije s agentima u zabranjenim zonama (istočnoevropske zemlje), u kojima su kontraobavještajne službe najefikasnije, odvijaju se šifriranim radio-porukama koje se mogu čuti na običnom kućnom radiju - istodobno agent piše svoj izvještaj nevidljivim pismom i šalje ga među-narodnom poštom u nekomunističku zemlju na napuštenu adresu. U tak-vim su slučajevima osobni susreti ograničeni samo na izvanredno hitne ili kada agent ima priliku putovati u nekomunističku zemlju. Mogu se raz-raditi signalni sistemi da indiciraju sigurnost, opasnost, provaljivanje, pu-njenje ili pražnjenje tajnih mjesta s porukama, zahtjev za sastanak, odga-đanje sastanka. U svakoj tajnoj operaciji sadržana je i neka forma treninga, od jedno-stavnog podsjećanja na potrebu poduzimanja mjera opreza do visoko spe-cijaliziranih instrukcija za upotrebu složene tehničke opreme. U operaci-jama inozemnog izvještavanja potrebno je stalno vježbanje za pročišćava-nje agentova izvještavanja o stvarima kao što su: razdvajanje činjenica od 73 Jglasina i mišljenja, specifikacija vrela, preciznost datuma, mjesta i imena, gramatika i veličina izvještaja. Ured za obuku ima skupinu nastavnika koji govore više jezika te tajnu ekipu koja putuje svijetom organizirajući, na zahtjev stanice, specijalizirane operativne vježbe s agentima. Osoblje odjela za tehničke službe također je vrlo angažirano u uvježbavanju age-nata, kao što je to slučaj i s uredom za veze, koji se brine da agenti pot-puno ovladaju radio-tehnikom i kriptografskim materijalima. Brzopletost u upotrebi sredstava na praktičkim vježbama nije glavni razlog zbog kojega se naši nastavnici ljute. Pravi je razlog u nivou - oni žele da svega budemo svjesni u onoj mjeri u kojoj su to i oni. Sve činioce kontrole agenta usmjerili su na to da to potkrijepe. Možda ćemo se svi morati uozbiljiti želimo li završiti tečaj. Važnost kontroliranja agenta od osnovnog je značenja, jer ta kontrola sadržava načine na koje agent mora raditi ono što CIA od njega želi. Svaki je agent drukčiji, i nitko nije uvijek voljan uraditi točno ono što se od njega traži - ponekad želi da ga se nagovara, da se sam ulaguje, ili da mu se prijeti. »Agent« je riječ koja obično označuje ljude koji rade na kraju linije. Najčešće su to stranci, instrumenti putem kojih se izvršavaju operacije CIA. Riječ »agent« nikada se ne upotrebljava da označi službenika CIA od karijere koji djeluje kao oficir stanice ili operativni službenik - češće po-znat kao čovjek zadatka. Svi se mi obučavamo da budemo ljudi zadatka, ne agenti. U žargonu CIA postoje različite vrste agenata. Mnoge su operacije strukturirane pod vodstvom jednog agenta s kojim surađuju drugi agenti, kao grupe koje rade zajedno ili na posebnim razdvojenim aktivnostima. Agent koji izvodi operaciju pod vodstvom stanice poznat je kao glavni, dok su drugi - sekundarni ili pomoćni agenti. Sef petoročlane promatračke grupe glavni je agent, dok su terenci i vozači pomoćni agenti. Osoba koja osigurava tajne informacije (na primjer, špijunira komunističku partiju) jest agent za akciju, dok agenti za podršku izvršavaju zadatke koji se, do-duše, odnose na operaciju, ali


oni nisu izvori obavještajnih podataka nego, na primjer, ljudi koji izdaju stanove za sastanke između agenta za akciju i čovjeka zadatka iz stanice. Ljudi zadatka neprestano su u potrazi za novim agentima kako bi po-boljšavali operacije u toku i gradili nove, još bolje. Odabiranje je aktivnost usmjerena prema provjeravanju mogućih agenata. Razvitak agenata je na-čin na koji se agent odgaja i testira, dok je procjena vrednovanje hoće li i kako potencijalni agent biti koristan. Ako se, nakon što se odmjere svi dostupni elementi, dođe do pozitivne odluke o regrutiranju, službena pro-cedura provjeravanja završava štapskim odobrenjem za akciju. Regruti-ranje agenta može se obavljati na mnogo načina, a često je određeno vrstom operacije za koju je agent potreban, kao i tokom njegova razvitka. U stanovitim prilikama regrutiranje se obavlja u ime CIA, posebno kada je riječ o američkim građanima i »metama« visokoga ranga za opera74čije psihološkoga ratovanja i paravojne operacije, često do regrutiranja može doći i bez izričaja pokroviteljstva, jednostavno se očekuje da »meta« shvati kako je pokrovitelj upravo CIA. U drugim situacijama regrutiranje pod krivu zastavu bolje odgovara, tako da budući agent vjeruje kako je neka druga služba ili organizacija a ne CIA njegov pravi zaštitnik. Prisilno regrutiranje člana komunističke partije u nekoj nerazvijenoj zemlji (pod prijetnjom lokalne službe sigurnosti) može za početak biti dje-lotvornije nego otkrivanje zaštitničke uloge CIA. Kasnije, kada se uspo-stavi financijska kontrola i druge kontrole, pridobiveni agent može po-stupno saznavati o tome tko mu je uistinu sponzor. U gotovo svim slučajevima uključenih agenata, svjesnih da im je CIA zaštitnik, izravni, osobni, odnosi uspostavljaju se između agenta i čovjeka zadatka. S obzirom na to da je kontrola agenata znatno svrsishodnija na osnovi uvjeravanja negoli prijetnji, razvitak osobnih susreta koje ima čov-jek zadatka s agentom postaje na zahtjev naših instruktora sve ozbiljniji. S druge strane, od oficira koji obrađuju agenta očekuje se da uvijek zadrže punu kontrolu situacije i otklone opasnost da agent zadobije prevlast te da izbjegnu svim vidovima »zaljubljivanja u agenta«. Međutim, kako gotovo sve operacije ovise o novcu, delikatan tretman financijskih stvari služi kao konstantan kontrolni činilac, a da se agenta pri tom ipak ne vrijeđa i ne smatra plaćenikom. Čvrsto vođenje agenata, posebno onih koji su uključeni u psihološke i ne izričito vojne operacije gdje je obično prisutna široka različitost alternativa, uvelike ovisi o osob-nosti i agenta i čovjeka zadatka. Dvojnost zahtjeva, i za kontrolom i za raportiranjem, predstavlja stalan problem. Sposobnost nepristranog obra-đivanja ljudskog bića osnovna je vrlina čovjeka zadatka u CIA i nitko se protiv toga ne buni. Otkazivanje i stavljanje agenata na raspolaganje jest način na koji se agenti oslobađaju kada više nisu potrebni ili traženi. Može to biti dirljivo i složeno. Mnogo ovisi o tome je li otkaz prijateljski ili nije i kakvi su razlozi. Nakon što je s jednim agentom utvrđen glavni razlog raskidanja operativnih odnosa procedura se svodi na pregovaranje o financijskom izvještaju i odreknuću. Financijski izvještaj može ovisiti, tobože, o prošlim zadacima koje je agent obavljao, ali, ispod površine, obje strane često pre-govaraju o šteti koju bi nezadovoljni agent mogao prouzročiti ako mu otkaz ne bude po volji. Opet će kontrola, koju je čovjek zadatka provodio nad agentom u čitavom razdoblju otkako je bio zaposlen, imati svoga utjecaja na pregovaranje o otkazu. Nastojanja otpuštenog agenta da se vrati na platnu listu, nakon što mu je istekao otkazni rok, nisu neobična. Kada smo ga


upitali koliko drastično može biti otkazivanje u različitim okolnostima, instruktor je otklonio komentar otvarajući ipak mogućnost »konačne solucije«. 75CAMP PEAR Y, Virginia Lipnja, 1960. Ovoga mjeseca naglasak je bio na tehničkim operacijama. Trebali smo unijeti te vještine u praktičke vježbe, uključujući tu i treniranje naših »agenata«. Srdžba nastavnika u vezi s našim vježbama u upotrebi sred-stava i kontroli agenata još uvijek traje, ali se na nju privikavamo. Čini se da oni nastoje posljednjeg tjedna praktičkih vježbi dovesti stvar do vrhunca — pet ili šest dana intenzivnih operacija u istom skrojenom rat-nom scenariju, u Baltimoreu ili u New Yorku. Protekli su tjedni ipak bili najviše posvećeni dugim satima laboratorijskog učenja osnovnih vje-ština četiri glavne tehničke funkcije: audiooperacijama, fotografiji, lijep-ljenju i pečaćenju te nevidljivom pisanju. Audio-operacije uključuju snimanje telefonskih razgovora i različite druge vrste prisluškivanja. Najobičniji i najsigurniji način snimanja tele-fonskih razgovora jest ubacivanjem u telefonski razgovor - ponekad to čini unilateralni agent, ali češće se upućuje zahtjev lokalnoj povezanoj službi. U stanovitim okolnostima uputniji je telefonski prijekid veze. Po-stoje i mali predajnici koji se mogu smjestiti u aparat, a odjel za tehničke službe razvio je predajnik veličine olovke, povezan s prijemnikom u stanici za prisluškivanje, koji se može postaviti na telefonske žice izvan prostorija. Telefoni i telefonske linije također mogu biti korisni za potpuno audio--prodiranje u prostorije gdje se nalaze telefoni. Ta tehnika zahtijeva akti-viranje slušalice tako da se mogu hvatati svi razgovori u sobi, čak i ako je telefon zaklopljen, i prenositi telefonskim linijama. Ta je tehnika na-zvana »vrući mikrofon«. Najjednostavnija, ali ne i bezopasna, audio-operacija jest »mikrofon i žica«, koja se sastoji od skrivenog mikrofona sa žicom koja vodi na mje-sto za prisluškivanje, gdje postoje pojačalo i magnetofon. No ta je tehnika nesigurna, jer se slijeđenjem žice može lako doći do mjesta za prisluški-vanje i prirediti neugodno iznenađenje tehničarima. Međutim mikrofon i žica mogu biti spojeni sa skrivenim radio-predajnikom i prijemnikom na mjestu za prisluškivanje, koje je odijeljeno od uređaja za prisluškivanje. Predajnici mogu s kućom biti povezani strujom ili raditi na baterije. U prisluškivanjima institucija sovjetske vlade, kineske te vlada drugih komunističkih zemalja uvijek su dobrodošli predajnici s priključkom, jer vlade tih zemalja imaju dobro organizirane snage opremljene širokim spektrom prijemnika, sposobne da otkrivaju lokacije radio-predajnika. Takve se ekipe često kreću pod krinkom diplomatskih kurira, pa stoga, kada su kuriri u predjelu u kojem rade naše aparature, predajnike isklju-čujemo. Okolnosti, dakle, zahtijevaju da sve naše stanice budu u međusob-nom kontaktu kako bi u svakom trenutku raspolagale potrebnim informa-cijama o kretanju diplomatskih kurira i službenika na koje se sumnja da se bave otkrivanjem mjesta s instaliranim predajnicima. 76Prijenosni predajnici na struju vrlo su slični običnima, osim što umje-sto bežičnoga imaju strujni prijenos. Njima se vrlo jednostavno rukuje i mogu raditi neograničeno, no imaju i jednu manu - tehnički je vrlo komp-licirano urediti mjesta s kojih se prisluškuje. Postavljanje instalacija za prislušne uređaje često zahtijeva bušenje zidova, podova ili stropova. Tehničke službe prikazale su nam različite postupke kojima izvode takve radove, najčešće dijamantnim bušilicama. No bušenje se ne preporučuje ekipama koje nemaju potrebnog iskustva. Događalo se čak i tehničarima da prilikom izvođenja radova na zidovima ili stropovima prostorija u kojima je takve uređaje valjalo postaviti čine nepopravljive pogreške. Potrebni su precizni proračuni i beskrajno strplje-nje da bi se


oprema za takve radove svela na najpotrebniju, a istodobno postigla željena svrha. Uvođenje prislušnih uređaja često zahtijeva dodatne materijale za maskiranje izvršenih radova. Naši tehničari upotrebljavaju plastiku ili kit. Često je to i sadra, u nekih pedeset boja, koja se izvan-redno brzo suši. U nju je pomiješana još i bezmirisna boja koja se suši od-mah, kako bi se postigao savršen sklad s ostalim dijelovima površine na kojoj se bušilo. Aparature za prisluškivanje telefonskih razgovora obično se sastoje od magnetofona i aparata za registriranje rada brojčanika. Magnetofon se pokreće u trenutku kada telefon zazvoni ili kad se digne slušalica. Brojevi što se biraju s telefona koji se prisluškuje također se bilježe na specijalnoj vrpci. Aparatura za druge operacije prisluškivanja uključuje FM radio-pri-jemnike, kao što su SR R-4, vojnički predajnik dometa 50 do 200 mega-cikla, slušalice i raznovrsne magnetofone. Kada se upotrebljavaju pri-ključci, na mjestu za prisluškivanje stavlja se u pogon radio-predajnik ve-ličine kovčežića koji emitira jednu frekvenciju za uključivanje, a drugu za isključivanje. No priključci zasad još nisu usavršeni, i to uzrokuje pro-bleme prilikom uključivanja i isključivanja. Istraživački i razvojni programi ove vrste u Tehničkim su službama po-svećeni poboljšavanju aparatura, kao što su sistemi uključivanja i supermi-nijaturni mikrofoni i predajnici koji bi se mogli postavljati u prekidače ili utičnice - što također ulazi u domenu razvitka novih postupaka. Jedna je od tih novih tehnika i aktiviranje zatvorenih telefona (slično »vrućem mi-krofonu«) puštanjem struje linijom u telefon, bez potrebe da se na sam aparat postavljaju komplicirane instalacije. Drugo od fascinantnih rješenja na kojima se sada radi jest upotreba infracrvenih zraka koje bi zračile kroz prozore i vraćale u predajnike razgovore što se vode u sobi s prozo-rom na koji su te zrake usmjerene. Tom tehnikom hvata se razgovor na temelju vibracija glasova na prozorskom staklu. Sljedeći novi postupak jest upotreba mikrofona u šupljinama. Jedan takav otkriven je u orlovom kljunu pečata kojim se ovjeravaju važni dr-žavni dokumenti, a koji su Sovjeti poklonili američkom ambasadoru u Moskvi. Ovaj ga je postavio u svoj kabinet. Ti su mikrofoni jednostavni 77plastični predmeti koji se aktiviraju na osnovi treperave opne radio-valom određene frekvencije. Opna reagira predajući drugi radio-signal koji nosi vibracije glasova iz sobe na odgovarajući prijemnik. Pečat sovjetske proiz-vodnje bio je izložen zajedno s drugom prislušnom tehnikom, uz prizna-nje da su Sovjeti na tom specifičnom polju daleko odmakli. Na području fotografije upoznavali smo se s različitim vrstama kamera za opću upotrebu i za snimanje dokumenata. Tridesetpet-milimetarske kamere, »exacta«, »leica« i »pentax« nalaze se medu onima koje instruk-tori najviše cijene, iako je kositreni »minox« za agenta najsigurniji. Uvjež-bavali smo i tajno fotografiranje kamerama koje se mogu sakriti u kovče-žić za spise, među predmete koji ne pobuđuju pažnju — čak i ispod košulje, s objektivom postavljenim u iglu kravate. Vježbe u tajnoj komori usredo-točile su se na izabiranje filmova, papira i razvijača. U toku praktičkih vježbi svaki je od nas snimao dokumente i obavljao vanjska snimanja, razvijao filmove i u tajnoj komori izrađivao fotografije. Posao koji nas zaista zamata jest otvaranje i ponovno lijepljenje pi-sama i drugog sadržaja diplomatskih torbi. Čitav tjedan vježbali smo vru-ćim pločama, čajnicima i različitim izoštrenim predmetima od slonovače s klavirskih dirki kako bismo otvarali kuverte bez ikakva oštećenja. No za pisma najefikasniji je specijalni stolić (veličine


kovčežića) koji u otvoru plohe ima pjenušavu gumu. Para nastaje ako se na površinu vruće ploče, kojom je prekrivena posuda s pjenušavom gumom, postavi vlažni upijač. Za većinu pisama dovoljna je tek sekunda da se otvore. Postupak se završava upotrebom pamučnog jastučića za upijanje vlage i prozirnog Ijepka. Tajno je pisanje sistem komunikacija za prikrivanje ili pretvaranje ne-vidljivih tajnih poruka u nezanimljiva pisma. Postoje tri kategorije tajnog pisanja: vlažni sistem, karbon i mikrofilmiranje. U primjeni mokrih si-stema upotrebljavaju se kemikalije, najčešće u obliku tableta koje se rastva-raju u vodi i pretvaraju u »tintu«. Tajna je poruka pisana na komadu pa-pira najviše kvalitete, a za to služi drveni štapić s pamučnim jastučićem za upijanje vlage na vrhu, zašiljen žiletom i potopljen u »tintu« koliko treba da bi se postigao odgovarajući dodir na papiru. Prije i nakon što je poruka napisana papir se mora s obje strane prebrisati mekanim pamu-kom, u sva četiri pravca, kako bi se gustoćom papira prikrilo da se po njemu išta pisalo. Papir s tajnom porukom stavlja se zatim na paru i ulaže u neku debelu knjigu da bi bio pod pritiskom. Nakon sušenja, ako se pod ultraljubičastim zrakama ili na izrazito jakom svjetlu ne može vidjeti tajna poruka, na papiru se piše neko nevino pismo. Karbon-sistem podrazumijeva upotrebu papira prethodno impregnira-nog kemikalijom. Karbon se stavlja na list na kojem valja napisati po-ruku, a tajna se poruka ispisuje na papir postavljen na karbon. Odgova-rajućim pritiskom olovke postiže se da na donjem papiru ostaje poruka ispisana nevidljivom kemikalijom s karbona. Normalno se pismo piše na poleđini istoga papira na kojem je i tajna poruka.Kad primi takvo pismo, agent primjenjuje odgovarajući kemijski razvi-jač, nanosi ga komadićem pamuka na stranicu, i uskoro sadržaj tajne po-ruke postaje vidljiv. Za mikrofilmiranje potrebna je kamera s malim kazetnim uloškom koja može snimiti normalnu stranicu pisma na filmu ne većem od točke na »i«. Mikrofilm se postavlja u tajnoj poruci preko točke slova »i« ili negdje unutar rečenice tobožnjeg pisma. Iako je oprema za mikrofilmiranje kompromitantna, sami su mikrofilmovi vrlo sigurni. Gotovo ih je nemo-guće otkriti. No potrebna je vrlo brižljiva tehnika razvijanja, jer se oni mogu čitati samo mikroskopom. Tajne se poruke mogu pisati na jeziku kojim se komunicira s agentom, ili pak poruka može biti šifrirana kako bi se postigla veća tajnost. Posebna grupa unutar Tehničkih službi ima stalan program prikupljanja podataka o proceduri carine na poštama u gotovo svim zemljama kako se ne bi na-rušila sigurnost njezinih operacija. Operativna okolica u kojoj agent dje-luje određuje druge detalje tajne korespondencije: hoće li pismo koje sa-drži tajnu poruku- biti poslano međunarodnom ili nacionalnom poštom, na poštanski pretinac ili pomoćnom agentu koji služi kao adresat iz usluge, s krivom ili točnom adresom pošiljaoca ili bez te adrese uopće; hoće li unutra biti i sadržaj tobožnjeg pisma, upozorenja o sigurnosti, ili pak nedostatak takvoga upozorenja može indicirati da je pismo poslano pod kontrolom neprijateljske službe. Stručnjaci također raspolažu postupkom za »dizanje« tajnih poruka iz korespondencije koju drže pod prismotrom. Proces se odvija tako da se osumnjičeno pismo stavi u prešu za kopiranje pisama s ovlaženim listo-vima sa svake strane. Odgovarajućim pritiskom, kemikalije će na ovlažene papire prenijeti poruku, a zatim se drugim kemikalijama poruka »razvija«. Pismo koje je bilo pod prismotrom može se uputiti ponovno poštom, bez traga da se njime neovlašteno rukovalo.


Instruktori Tehničkih službi prikazali su neke od svojih vještina u osi-guranju protiv provalnika, u tajnom ulaženju u tuđe prostorije, otkriva-nju brava za šifrom. No to su već vrlo specijalizirane vještine koje zahtije-vaju da stručnjaci Tehničkih službi gotovo uvijek putuju u zemlje gdje je njihov talent neophodan. Kao redovitim oficirima zadatka bit će nam po-trebno poznavanje samo osnovnih vještina, a podosta poznavanja zaista specijalnih postupaka samo zbog toga da bismo znali planirati kada da se pozovu stručnjaci Tehničkih službi. Prije nekoliko tjedana oslobođen sam službe u zrakoplovstvu. Sada sam civil zaposlen u Ministarstvu avijacije, kao što sam i bio kada sam prije tri godine došao u Washington. Moja je tobožnja jedinica jedan iz-mišljeni ured Pentagona s majorom, pukovnikom i ostalom pričom koja ide uz to. No ostao mi je položaj (sada sam poručnik), jer sam ušao u re-zervnu jedinicu zračnih snaga Agencije. I to je izmišljena jedinica. 79Ferguson je prošli tjedan došao iz štaba i sastanak sa mnom započeo razgovorom o tome kako odjel za zapadnu hemisferu treba nove oficire za zadatke - Castro i kubanska revolucija uzrokuju sve veće probleme u čitavoj Latinskoj Americi. Bio sam razočaran što je s mojim starim maš-tanjima o tajnom prodornom agentu koji operira u Beču ili Hong Kongu. No Ferguson je rekao da nakon šest mjeseci, ako mi se tamo ne svidi, mogu zatražiti premještaj. Čini se da nas je deset ili petnaest određeno da se pridružimo odjelu za zapadnu hemisferu, pa možda i neće biti tako loše. Najzad, i ti sati provedeni u labpratoriju za učenje jezika mogli bi se pokazati korisnima. 80DRUGI DIO•li l l-WASHINGTON Srpnja, 1960. Obuka je najzad završena. Posljednju nedjelju u lipnju proveli smo u Baltimoreu. Uvježbavali smo praćenje, utrčavali u robne kuće i pokuša-vali izaći a da to naši instruktori oštra oka ne primijete. Sve je bilo slično ranijim vježbama u gradovima Virginije, ako se izuzme da smo radili dan i noć te da smo uvježbavali i prisluškivanje hotelskih soba, izmišljanje »tople vode« za slučaj da nas otkriju, pisanje nevidljivih poruka i neko-liko težih vrsta sastanaka s agentima. Većini je ipak pošlo za rukom da nekoliko rijetkih slobodnih noćnih sati provede u Oazi, na East Baltimore Streetu svlačenje je bilo ludo! Camp Peary napustio sam pomiješanih osjećaja. Bio je to život u izo-laciji, ali u klubu je bilo zabavno - bar, stolni tenis, šah. Najviše će mi nedostajati atletski trening i gimnastičke vježbe. Nakon kratkog odmora svratio sam k Fergusonu,* koji me predao per-sonalnom službeniku u odjelu zapadne hemisfere. Činilo se da me ovaj nije očekivao. Pričekao sam nekoliko sati, a zatim me poslao u službu za Venezuelu koja se, kako sam otkrio, sastojala od šefa i sekretarice, a sada sam tu bio i ja. Dio smo treće grupacije u odjelu za zapadnu hemisferu, koja pokriva bolivarske (Simon Bolivar, 1783-1830, težio ujedinjavanju južnoameričkih zemalja u nezavisnu jaku državu - prim. pr.) zemlje: Venezuelu, Kolumbiju, Ekvador, Peru i Boliviju, no obrađujemo i stvari koje su u vezi s nizozemskim otocima Arubom i Curacaom, zatim Britan-skom Gvajanom i Surinamom. Prva grupacija ima Meksiko i Centralnu Ameriku, druga Karibe, četvrta Brazil, a peta kontrolira Urugvaj, Parag-vaj, Argentinu i Čile. Kubanske stvari koncentrirane su u specijalnoj gru-paciji, ali paravojna operacija (kao da se ponavlja slučaj s Gvatemalom, no ne mogu dati više detalja), ima svoje izvorište u Quarters Eyeu. Preostali dio odjela nalazi se u Barton Hallu, u blizini Ohio Drivea i Potomaca.


Odjel za zapadnu hemisferu, jedini od svih u Tajnim službama, nije smješten u zgradama duž Reflecting Poola. Sve sam više dobivao dojam kako ostali dijelovi Tajnih službi s prezirom gledaju na taj odjel. Čini se da je fizičko razdvajanje odjela od drugih u Tajnim službama utjecalo na * 83to da se na nj gleda kao na leno pukovnika J. C. Kinga,* koji je već nekoliko godina šef odjela za zapadnu hemisferu. Drugi razlog tom preziru (čuo sam o tome priče JOT-ovaca koji su bili dodijeljeni drugim odjelima) jest taj što je većina načelnika u odjelu - šefova grupacija i šefova pod-ručnih stanica - pravo bratstvo bivših oficira FBI-a koji su 1947. godine, kada je CIA preuzela obavještajne poslove FBI-a u Latinskoj Americi, pri-stupili Agenciji. Stanje zabrinjava, zovu nas »odjelom u papučama«, iako se najus-pješnije operacije ubacivanja u komunističke partije odvijaju upravo u Latinskoj Americi. Zapravo je odjel za zapadnu hemisferu prvi došao do tajnog Hruščevljevog referata na 2.0. kongresu KPSS-a, koji je Agencija objavila mnogo ranije nego što su to Sovjeti željeli da se dogodi. Uosta-lom, svatko zna i za Gvatemalu. Problem je da svu slavu za ta superdostignuća ponajviše uživaju oficiri iz odjela za Istočnu Evropu - oprobani stručnjaci iz Berlina i Beča. Vidjet ćemo kako će na nas gledati nakon što se riješimo Castra! Ne mogu baš reći da sam lud od sreće zbog posla koji sam dobio. Naslijedio sam stol pun teleksa i telegrama s kojima nitko ništa nije napravio. Pokušaj da se u svemu tome utvrdi neki red upravo frustrira. Gnjavio sam ljude da mi pomognu utvrditi što znače sve one službene oz-nake, tko o čemu brine, što je manje a što više važno. Glavnina mojega posla svodi se na to da provjeravam imena i sređujem izvještaje. Moram iz izvještaja otklanjati pogreške u pisanju, daktilografske pogreške i krive interpunkcije - kao da sam nekakav urednik - te da ih zatim Šaljem na štampanje i distribuiram svakom uredu Agencije i vladi-nom ministarstvu koje za njih pokazuje zanimanje. Jedva da sam se mogao posvetiti sadržajnim poslovima. Predstoji mi da Venezuelu studiram kod kuće kako bi svi ti izvještaji ipak imali neki smisao - slično vrijedi za Latinsku Ameriku u cjelini. Sve što sada znam jest da oni mnogo toga zamjeraju SAD-u, bolje rečeno dolaru, a moja jedina iskustva s toga pod-ručja bila su ograničena na nekoliko putovanja iz čistog zadovoljstva u Havanu i duž meksičke granice - a to nije znanje primjereno jednom pod-ručnom čovjeku zadatka. Provjeravanje osoba još je gluplje nego pripremanje izvještaja. Prvi slučaj koji sam dobio ticao se stanovitog Josea Diaza. Nisam niti pomi-slio da je to toliko uobičajeno ime. Kada sam iz odjela za obradu poda, taka dobio što sam bio tražio, otkrilo se da tamo postoje tisuće podataka o ljudima s takvim imenom. Zahtjev odjelu za obradu podataka treba sadržavati datum i mjesto rođenja i druge podatke o identitetu. Mnoga imena koje sada valja provjeriti poslužit će podružnici Standard Oila u Venezueli — oficir sigurnosti kompanije ranije je bio čovjek FBI-a. Provje-rava u CIA potencijalne venezuelanske namještenike prije nego što ih se primi na posao, nastojeći da se riješi loših momaka. Jednoličnost svakodnevnog posla valja nekako ispraviti — ne mogu provesti nekoliko godina radeći na izvještajima i provjeravajući imena. 84WASHINGTON Kolovoza, 1960. Mora da postupam sasvim ispravno - gotovo me strah da o tome i mislim - no ima izgleda da dobijem područni zadatak i prije nego što bih to mogao i zamisliti. Jučer ujutro upitao me šef službe, C. Harlow Duffin,* jesam li zainteresiran za posao u inozemstvu, jer da on zna da se sljede-ćeg mjeseca otvara mjesto operativnog oficira u Quitu (Ekvador) te da bi


on mogao vidjeti što se dade učiniti. No, upozorio je, nitko ne govori o takvim zadacima prije vremena, pa tako i ja moram šutjeti dok me on ne obavijesti. Sljedeći mjesec! Ali je rekao da neću krenuti odmah. Naj-prije moram zaista naučiti španjolski, slijedi postupak u Ministarstvu Vanj-skih poslova - množina detalja o kojima najprije valja povesti računa. Jučer ujutro uzeo sam iz službe za Ekvador knjige i nešto materijala s aktualnim informacijama. Čitam ih umjesto da radim svoj posao. Banana-republike i nerazvijenost! Ekvador mora da je klasičan primjer: zaostao zbog svojih unutarnjih proturječnosti, zemljom upravlja privile-girana oligarhija, jači susjedi jednostavno su progutali goleme teritorije koje Ekvador nije mogao obraniti. Prevladavajuća međunarodna realnost za Ekvador jest Peru i pro-tokol iz 1942. godine, načinjen u Rio de Janeiru, gdje je Peru uspio sa svojim zahtjevom za više od trećine onoga što su Ekvadorci smatrali svo-jim državnim teritorijem. Srpnja i kolovoza 1941. nakon neuspjeha pre-govora koji su trajali nekoliko mjeseci peruanske trupe nadjačale su obrambene snage Ekvadora na jugu i u području istočne Amazonije. Nakon kraćih pregovora bio je potpisan protokol u Riju. Peru je dobio sporna područja, uglavnom amazonsku džunglu. To je, naravno peruan-ska strana medalje, ali Ekvador neće nikada zaboraviti da je protokol u Riju morao potpisati pod pritiskom. Sjedinjene su Države već bile u ratu, mir u Južnoj Americi upravo nam je zbog toga trebao. Iako je peruanska pobjeda 1941. bila tek najnovija u nizu sukoba koji traju još iz pret-hispanske povijesti, za Ekvador, lako pobijeđen i raskomadan silom, pro-tokol iz Rija izvor je nacionalnog poniženja koje traje već gotovo čitavu jednu generaciju. Američka je vlada u svemu tome značajno angaži-rana, jer smo mi promaknuli pregovore o protokolu i još smo uvijek odgovorni za pritisak do kojega je tada došlo, zajedno s drugim garant-nim silama: Brazilom, Čileom i Argentinom. I dok je Peru velika međunarodna realnost za Ekvador, dominantna unutarnja stvarnost jest podjela zemlje između planinskog dijela i obale. Iako Ande dijele zemlje po sredini, istočno je područje pretežno tropska džungla koju su razdijelili amazonski poreznici. Prije nekoliko godina obavljena su istraživanja nafte, ali je cijena naftovoda preko Anda veća no što bi donijelo samo otkrivanje. Istočni dio sa svojom raštrkanom populacijom uključujući tu i malobrojne Indijance, znači vrlo malo u naći-onalnom životu. Ostala dva područja, visoravni Anda i pacifička obala, gotovo su jednako podijeljena po prostoru i nastanjenosti, a interesi su im tradicionalno sukobljeni. Do oslobodilačke revolucije u Ekvadoru došlo je 1895. Glavna je žrtva bila Crkva. Tada su prevladavajuće snage s obale, koje su vodile revoluciju, preuzele kontrolu nad državnom politikom iz ruku tradicio-nalnih veleposjednika iz sijera. Crkva je bila odvojena od države, uvedeno je obavezno školovanje, građanski brak i razvod, a velika su crkvena dobra konfiscirana. Nakon revolucije 1895. liberalna je partija dominirala politikom Ekva-dora. Liberali su se udružili s konzervativcima u zemljoposjedničku ari-stokraciju, a vrlo su se malo promijenili i uvjeti za golemi dio stanovni-štva koji je ostao potpuno izvan vladajuće strukture. Čak i takva, politika Ekvadora u dvadesetom stoljeću nije tek ponovljena povijest žestoke borbe konzervativaca i liberala za vlast - ona to doduše jest, ali je to sada mnogo više. Ekvador ima jednog od najupečatljivijih latinskoame-ričkih političara stoljeća: to je Jose Maria Velasco Ibarra - predsjednik koji je ponovno izabran prije dva mjeseca. Ovo je četvrti put kako je iza-bran za predsjednika. Nijedan od njegovih


mandata nije završen prirodno. Od tri mandata dva su završila prije ustavnog roka zbog vojnih pučeva protiv njegove vladavine. Velasco je nemiran duh ekvadorske politike, izvanredan govornik čijoj se retoričkoj snazi mase ne mogu oduprijeti. On je autoritarist koji vrlo teško dijeli vlast s Kongresom. Njegova je politika besprizivna, a takav je i njegov žestoki temperament. Dolazi u sukobe na mnogim političkim pita-jima, dobivajući podršku jedanput jedne, drugi put druge političke par-tije. Pobijedio je na lipanjskim izborima većinom kakvu nikad nije imao ni jedan ekvadorski predsjednički kandidat. Postigao je to u svom tipič-nom stilu. Nastupio je kao nezavisan kandidat, ujedinjujući se sa siro-mašnim masama žestokim govorima protiv vladajuće oligarhije, koja, govorio je, podržava kandidate liberalne i konzervativne partije. Pozvao je na temeljne ekonomske i socijalne promjene, na raskid s vladavinom oligarhije i političkih glavešina, na pravedniju raspodjelu narodnoga dohotka. Takvo obraćanje donijelo mu je gotovo 400.000 glasova, bila je to pobjeda kojom je uništio protukandidate. Njegova prijetnja protokolu iz Rija u toku kampanje učinila ga je vođom ekvadorskog nacionalizma. Velasco treba da preuzme dužnost u rujnu, ali stanica u Quitu ne želi se kladiti koliko će on izdržati. Nakon što su tri ustavna ekvadorska predsjednika odslužila svoje mandate, možda je nestabilnosti došao kraj. Velascov mandat traje četiri godine. No vodeći računa o tome da je on sedamdeseti predsjednik Ekvadora u dosadašnjih 130 godina nezavisno-sti, nitko u to ne može biti previše siguran. Nadam se da ću imati prilike vidjeti što će se dogoditi.WASHINGTON Kolovoza, 1960. Znam da sam previše nervozan i nestrpljiv, ali činilo mi se da ću po-ludjeti u tom tjednu odluke. Najzad me Duffin pozvao i saopćio da je šef grupacije Edwin Terrell,* odobrio moje imenovanje te da je reagiranje iz ureda pukovnika Kinga također povoljno. Službenik koji je dosad tamo radio treba tek u rujnu preuzeti dužnost šefa baze u Guayaquilu, no sta-nica zahtijeva da se zamjena nađe odmah. Šef osoblja zapadne hemisfere upravo sređuje sve što je potrebno da odmah započnem s punim vježbama iz španjolskoga jezika zajedno sa svojim nastavnikom, kako bih što prije bio spreman da pođem u Quito. Moj tobožnji status jest - pomoćnik atašea u političkoj sekciji ambasade SAD-a, što znači da ću imati diplo-matski status i »unutarnju vezu« sa State Departmentom kao njegov služ-benik inozemnih službi. Duffin mi je tada otkrio tajnu. Rekao mi" je kako je određen da slje-dećeg ljeta pođe u Quito kao šef stanice i da je upravo to razlog zbog ko-jega je njegov izbor pao na mene. U međuvremenu, dodao je, radit ću za-jedno s jednim od najboljih šefova stanica u odjelu zapadne hemisfere, s Jimom Nolandom.* I bez obzira na to što mi još prestoji svladavanje španjolskoga, a i State Departmentu je potrebno vrijeme da sa svoje strane upotpuni tobožnju sliku o meni, Duffin mi je rekao kako se nada da ću u Quitu biti prije Božića. Dogovorio mi je sastanak s Rudvjem Gomezom,* zamjenikom šefa od-jela, koji je dao svoj konačni pristanak i upoznao me s nekim manje važ-nim zadacima osoblja. Grub je i osoran tip. Ne podižući pogleda, rekao mi je da, ako nemam iole valjana razloga da ne odem u Quito, jednostavno ću morati tamo otići. Odgovorio sam mu da želim ići, odigrao sam to kako je trebalo - i dobio njegovo odobrenje. Jedan sam od prvih iz naše klase JOT-ovaca koji je dobio područni zadatak - jedini za kojega sam čuo da će sličan zadatak dobiti prije mene jest Christopher Thoren,* koji je ovoga mjeseca određen da pod kapom State Departmenta ode u Ujedi-njene narode.


WASHINGTON Kolovoza, 1960. Upoznavanje Ekvadora istodobno čovjeka i potiče i otrežnjuje. Novi Kongres s Velascom, izabran u lipnju, otvoren je 10. kolovoza, iako je Ve-lasco trebao preuzeti dužnost tek I. rujna. Ako je ponašanje velaskista u Kongresu iole vrijedan pokazatelj, nova je vlada daleko više pažnje poklo-nila progonu pristaša predsjednika Poncea, vlade koja odlazi, nego svojem 87programu vođenja zemlje. Velaskisti imaju veći broj glasova u Kongresu, ali su ipak u neznatnoj većini. Prilikom otvorenja, za koje su bili priprem-ljeni godišnji izvještaji predsjednika Poncea i predsjednika vrhovnog suda, Ponce je bio nadjačan uvredama i izvrgnut ruglu bučnih provelaskista s galerija, bilo ga je nemoguće čuti u toku njegova govora od tri i pol sata. Predsjednika vrhovnog suda, koji je govorio nakon Poncea, slušali su pak u tišini i s poštovanjem. Otada su sjednice Kongresa bile posvećene napo-rima velaskista da se diskreditira Ponceova vlada, a dva najvažnija Pon-ceova ministra, za unutarnju sigurnost i za vanjske odnose, bila su primo-rana na ostavke, radije nego da se suoče s poniženjem u kongresnim inter-pelacijama (političko ispitivanje). Napadi velaskista na Ponceove pristaše i na Poncea samoga odraz su tradicionalnog suparništva, ali su posebno aktualni sada kad se velaskisti počinju osvećivati za vladine represivne mjere prema njima u toku izborne kampanje, pa i ranije. Možda je najteži od svih bio incident u velaskistič-kim demonstracijama 19. ožujka, kada su petorica pristaša novoga pred-sjednika bila ubijena, a više ih je ranjeno. Demonstracije su bile priređene u čast Velascova povratka u Quito u početku političke kampanje nakon njegova višegodišnjeg dobrovoljnog izgnanstva u Argentini. Kampanja ve-laskista koja je uslijedila bila je usmjerena prije protiv Poncea i tradicio-nalnih ekvadorskih oligarhija nego što se odvijala u znaku podrške poli-tičkim stavovima za koje se zalagao Velasco. I dok su osnovne teme nje-gova političkog programa u kampanji usmjerene na reforme za pravedni-jom raspodjelom nacionalnog dohotka i za efikasnijom vladinom admini-stracijom, mnogi su skeptični prema njegovoj osobnoj stabilnosti, kao i prema njegovoj sposobnosti da razbije moć stotinjak ili nešto više obitelji, koje već generacijama kontroliraju zemlju. Narod je, u svakom slučaju, prihvatio ono što je Velasco govorio, jer su gotovo neshvatljive nepravde i siromaštvo ove zemlje izuzetno teški. Ne samo da je Ekvador možda najsiromašnija zemlja Južne Amerike prema godišnjem dohotku po stanovniku (2.2.0 dolara - otprilike jedna trećina argentinskog, a manje od jedne desetine našeg), nego je i taj niski prosječni iznos gotovo neshvatljivo podijeljen. Jedan posto stanovništva prima dohodak usporediv s američkim standardima, dok gotovo dvije trećine ljudi dobiva prosječno po obitelji oko 10 dolara mjesečno. Te donje dvije trećine, koje pretežno čine Indijanci i ljudi miješane krvi, jednostavno su izvan novčane privrede, potpuno podcijenjeni i bez ikakva socijalnog ili ekonomskog sudjelovanja u nacionalnom životu. Osim među onima koji bi mogli biti oprečno opredijeljeni, opće je mišljenje da je korijen ekvadorskih krajnosti u pravu posjedovanja zemlje. Kao što je to slučaj i drugdje, najbolja zemljišta pripadaju veleposjednicima koji zapošljavaju relativno malo seoskih radnika i tako pridonose sve većoj nezaposlenosti u urbanim sredinama. Na malim parcelama ne može se proizvoditi više no što je jedva dovoljno da se preživi. Čak i na obali, gdje se za gotovo prodaju banane, kava, kakao i riža, cijene su porasle na


88malim i srednjim posjedima. Fluktuirajuće cijene, teškoće u plasmanu, nedovoljni krediti i nedostatna tehnologija uzrokuju nisku produktivnost i nesigurnu egzistenciju unajmljenih radnika. Stoga su agrarna reforma i stabilno tržište za izvoz žetve od presudne važnosti za neophodan ekonomski razvitak prije nego što se Ekvador uopće može upustiti u odgovarajuće investicije u obrazovanje, zdravstvo, izgradnju stanova i druga područja podizanja standarda. Pokazatelji su tipični za siromašne zemlje: slaba ishranjenost, visoka učestalost malak-salosti prouzročena crijevnim nametnicima zbog loše pitke vode; 370.000 djece ove godine neće ići u školu jer za njih nema školskog prostora; nedostaje 580.000 stanova u zemlji koja ima 4,300.000 stanovnika. Izlazi iz bijede traže se i u zemlji i izvan nje. Na planu vanjskih rješe-nja Ekvador ulaže napore kako bi stabilizirao cijene što padaju sve niže, a posljednjih godina stalan pad cijena imao je kao posljedicu povećanje proizvodnje sve zato da bi se uspio zadržati uvoz. Od velike je važnosti i pomoć iz inozemstva što je dijelom osigurava Ministarstvo za međuna-rodnu kooperaciju, koje ima jednu od svojih misija u Ekvadoru. Unutar zemlje vlada Ekvadora mora pripremiti program reformi: agrarnu reformu s ciljem porasta produktivnosti i većeg zapošljavanja seoskog stanovništva; fiskalnu reformu kako bi se povećali prihodi od poreza i omogućila redistribucija dohotka; administrativnu reformu kako bi se vladina admi-nistracija učinila efikasnijom, kao i nebrojeni posrednici koji uživaju pot-punu autonomiju - i, najzad, da se suzbije korupcija. Već se priprema pokret za ukidanje zavisnosti od posjeda, koja se ovdje naziva huasipungo, iako je vladina zemljišna politika i bila uglavnom orijentirana na koloni-zaciju i otvaranje novih posjeda, ali s ograničenim uspjehom. Snižavanje stope populacije, sada ona iznosi 3,1 posto godišnje, od nesumnjive je važnosti, ali nailazi na zapreke uslijed tradicije i politike katoličke Crkve. Na neki način svi su ti programi usmjereni ka podizanju stope ekonom-skog rasta i povećavanju standarda zapostavljenih dviju trećinu stanov-ništva. Obećavajući te reforme i povećanje standarda, Velasco je odnio senzacionalnu pobjedu. Uskoro će imati prilike da se iskaže. WASHINGTON Rujna, 1960. Već sam nekoliko tjedana u Arlingtonu, gotovo cijelo vrijeme učim španjolski sa svojim instruktorom ili u laboratoriju, gdje se služim magne-tofonom. Vjerojatno ću učiti jezik sve do studenoga, kada bih trebao ući u State Department i pohađati dvotjedni orijentacioni tečaj u tamošnjem institutu za službe u inozemstvu. U međuvremenu prestao sam svakog jutra viđati Duffina, više vremena provodim studirajući raznovrstan mate-rijal u službi za Ekvador. 89Velasco je sada predsjednik. Njegova je inauguracija ispala ponešto drukčije, jer se odlazeći predsjednik - Ponce Enriquez - povukao. Sat ili nešto više prije same ceremonije Ponce je predsjedničku vrpcu dao pot-predsjedniku, koji je izvršio formalnu predaju vlasti. Velasco je već na samom početku povukao dva poteza koja su se ticala operacija naše stanice u Quitu, ali i drugih stvari kojima smo se bavili. Najprije pokušava otpustiti sve vladine službenike koji podržavaju Poncea i, drugo, pokrenuo je granični problem s Peruom, proglašavajući protokol iz Rija ništavnim. Neposredno nakon što je preuzeo vlast, Velasco je oslobodio dužnosti četrdeset i osam oficira i stavio ih na raspolaganje Ministarstvu obrane. To je prvi korak prema penzioniranju. A većina oficira daju podršku Pon-ceu. Velasco je također počeo s


čišćenjem u državnoj policiji, maknuvši najprije dva starija pukovnika, glavne agente povezane s našom stanicom. Uhapšeni su i optuženi da su sudjelovali u izgredima 19. ožujka. Daleko ozbiljniji bio je prisilni odlazak operativnog oficira stanice, koji je radio tobože kao predstavnik u operativnoj misiji Ujedinjenih naroda na programu uprave za međunarodnu koordinaciju i pomoć. Oficir naše sta-nice Bob Weatherwax,* bio je posebno eksponiran upravljajući nemirima 19. ožujka. Bilo ga je vrlo lako identificirati zbog njegove svijetle kose i boje kože - gotovo je bio albin. Gotovo istog trena kad je Velasco bio inauguriran, Weatherwaxa i Jima Nolanda, šefa stanice, upozorio je Jorge Acosta Velasco,* predsjednikov nećak i obiteljski miljenik (on nema djece), da Weatherwax mora napustiti zemlju kako bi izbjegao da se nađe na popisu optuženih za događaje 19. ožujka. Acosta, blizak prijatelj i Weat-herwaxa i Nolanda, označio je to kao prijateljski savjet, a ne kao službeni čin. U svakom slučaju Noland se složio, i Weatherwax je sada u Washing-tonu nastojeći utuci vrijeme dok se ponovno ne vrati. Vladine čistke vodi Manuel Araujo Hidalgo, koji je kao predstavnik provincije Pichincha (područje Quita) bio izabran u narodnu skupštinu, a sada je ministar u vladi. Bio je imenovan nakon što je Velasco već prvog tjedna najurio premijera. Araujo je morao napustiti skupštinsku stolicu, ali je sasvim jasno da je on vodja Velascove rulje. Araujo je krajnji ljevičar, osvjedočeni branilac kubanske revolucije - zaista krivi čovjek za najvažniji posao u unutarnjoj sigurnosti. Posebno je neprijateljski raspoložen prema Sjedinjenim Državama. Stanica se pri-bojava da bi on mogao srušiti program narodne pomoći, jer je on odgo-voran i za državnu policiju. Stvarna je opasnost da bi svi naši napori, usmjereni na poboljšavanje vladinih sposobnosti za sigurnost u okviru priprema za u. interameričku konferenciju - do koje preostaje još šest mjeseci - mogli propasti. Araujove čistke ne pogađaju samo vojsku nego i policiju. Među civil-nim vladinim službenicima također se odstranjuju Ponceovi privrženici, čemu je osobito pridonio Kongres ukidanjem zakona o napredovanju ugrađanskoj službi, donesenog u doba Ponceove administracije. Velasco očito želi da vladu čine njegovi vlastiti ljudi. Velaskova deklaracija u njegovu inauguralnom govoru kako je pro-tokol iz Rija ništavan prouzročila je nervozu i strah da bi debata o tome mogla upropastiti interameričku konferenciju. Ekvadorci, izvan svake sumnje, podržavaju Velasca u toj stvari, no on se njome koristi da bi svako suprotstavljanje svojoj politici proglasio antipatriotskim i pokuša-jem da se prei adicira inače najpovoljnije rješenje toga graničnog problema. Upravo je te bio razlog da konzervativna partija i kršćanski socijalisti, braneći Ponceovu administraciju, nisu u isto vrijeme izražavali otvorenu opoziciju Velascu. WASHINGTON Listopada, 1960. U dokumentima štaba za potrebe operacija stanice u Quitu i njoj podređene baze u Guayaquilu sadržane su vrlo brižljive analize operativne okolice, koja je uvijek okvir unutar kojega se poduzimaju operacije. Iako analize sadrže i procjene takvih činilaca kao što su sigurnost i pitanje zaštite ljudi CIA, najvažniji se dio ipak bavi neprijateljem. KOMUNISTIČKA PARTIJA EKVADORA (PCE) Iako je Komunistička partija bila u legalnosti od drugog svjetskog rata, nikad nije imala mogućnost da stekne 5000 potpisa potrebnih da istakne svoje kandidate u nacionalnim izborima. Istodobno Pedro Saad, generalni sekretar partije, držao je mjesto kao službeni radnički senator s obale od 1947. do prošloga lipnja, kada je bio poražen zahvaljujući operaciji poli-tičke akcije naše baze u Guayaquilu. (Senat Ekvadora ima stanovit broj


»senatora po zadatku« s obale i iz sijera koji predstavljaju posebne inte-resne grupacije, kao što su radništvo, trgovina, obrazovanje, poljoprivreda, vojne službe). Naša stanica smatra da je u članstvu PCE otprilike 1000 pripadnika, a da možda još tisuću pripada Komunističkoj omladini Ekva-dora (JCE). Gotovo svi Članovi Nacionalnog izvršnog komiteta PCE pot-ječu iz Guayaquila. S obzirom na sve veća kinesko-sovjetska razmimoila-ženja, rukovodstvo KP Ekvadora podržava Sovjete, iako nekoliko funkcionera s područja sijera, pogotovo u Quitu, počinje da se sve više okreće prema militantnijoj kineskoj poziciji. U ovogodišnjim izborima PCE se udružila s lijevim krilom Socijali-stičke partije i s okupljenim narodnim snagama (CFP) da potpomognu Ijevičarskog kandidata za predsjednički položaj, rektora sveučilišta u Gua91yaquilu, koji je osvojio samo 46.000 glasova - svega 6 posto. U svakom slučaju snagu komunističke partije ipak ne možemo mjeriti samo brojem glasova nego i snagom sindikalnih, studentskih i omladinskih organiza-cija, na koje ona ima jak utjecaj. SOCIJALISTIČKA PARTIJA EKVADORA (PSE) Iako daleko brojnija nego PCE, Socijalistička je partija mnoge godine surađivala s komunistima u vođenju radničkog pokreta. Nedavno su se socijalisti podijelili na desnu struju koja je formirala savez s liberalnom partijom u ovogodišnjoj neuspjeloj predsjedničkoj kampanji Galo Plaze, dok je lijeva struja glasala zajedno s komunistima i okupljenim narod-nim snagama. Zbog svoje podrške kubanskoj revoluciji i principa nasilne revolucije, lijevi socijalisti opasni su i štetni za američke interese. Međutim njihovi uspjesi koncentrirani su u radničkom pokretu i intelektualnim krugovima. Predsjednik ekvadorske konfederacije radnika je lijevi socijalist i radnički »senator po zadatku« s područja sijera. i EKVADORSKA KONFEDERACIJA RADNIKA (GTE) . Osnovali su je komunisti i socijalisti 1944. godine, a danas je vodeća radnička konfederacija u Ekvadoru i članica Svjetske federacije sindikata. Iako je generalni sekretar Komunističke partije Pedro Saad bio u po-četku na čelu i CTE, socijalisti su preuzeli vodstvo konfederacije kas-nih 4O-tih godina i još uvijek imaju nominalnu kontrolu. Komunisti su međutim zadržali drugu poziciju i sada se pripremaju da preuzmu domini-rajuču, ako ne i cjelokupnu kontrolu nad konfederacijom. Procjenjuje se da CTE ima oko 60.000 članova - manje od 10 posto slabo organiziranih radničkih snaga, ali dovoljno da uzrokuje ozbiljne neprilike. KONFEDERACIJA EKVADORSKIH STUDENATA (FEUE) Čineći tradicionalno akciono-ljevičarski studentski pokret u Latinskoj Americi, FEUE glavna nacionalna studentska unija Ekvadora - pod učestalom je, ako ne i stalnom, kontrolom komunista i komunističke omladine Ekvadora, kao i lijevog krila socijalista. Njihove glasne kampa-nje usmjerene su izravno protiv prisutnosti SAD-a u Ekvadoru i u Latin-skoj Americi, posebno američkog biznisa, a vrlo snažno izražavaju podr.9*šku kubanskoj revoluciji. Na pravim akcijama FEUE je kadra mobilizirati studente i učenike za štrajkove i ulične demonstracije, kao i za propa-gandne kampanje. Podržavaju ih Ijevičarski profesori i upravitelji na pet državnih sveučilišta, u Quitu, Guayaquilu, Portovieju, Cuenci i Loji. REVOLUCIONARNA UNIJA OMLADINE EKVADORA (URJE)


Godine 1959. omladinske organizacije komunista, socijalista i okup-ljenih narodnih snaga osnovale su Revolucionarnu uniju ekvadorske omla-dine, koja je postala najvažniji Ijevičarski omladinski pokret. Angažirao se u uličnim demonstracijama, pisanju parola po zidovima, rasturanju letaka, zastrašivanju - agitacijama različitih vrsta za revolucionarne potrebe. Iako URJE negira da predstavlja komunistički front, naša stanica misli da je unija pod kontrolom komunističke partije i da je najizravnija i najopas-nija prijetnja terorizmom i oružanim pobunama. Jača je u Guayaquilu nego u Quitu, u oba grada okuplja oko 1000 članova. URJE daje bez-rezervnu podršku kubanskoj revoluciji. Nekoliko je vođa unije putovalo na Kubu, vjerojatno na političko školovanje. NEPRIJATELJSKI ELEMENTI U EKVADORSKOJ VLADI Velaskizam kao heterogeni narodni pokret sadrži političke boje od krajnje desnice do krajnje ljevice. Ministar Manuel Araujo Hidalgo naj-veći nam je neprijatelj u vladi, no i ostali, kao što je ministar za prosvjetu i nekoliko drugih u manje važnim resorima, također su opasni. Stanica ima stalan program praćenja Ijevičarske penetracije u vladu, a o rezul-tatima se redovito izvještava ambasador i State Department. Osim nacio-nalne vlade, gradonačelnici glavnih gradova provincija Ambato i Esme-raldas revolucionarni su socijalisti. KUBANSKA MISIJA Osoblje kubanske ambasade čine ambasador i četiri funkcionera. Sta-nici nedostaju konkretne informacije o podršci kubanske ambasade ekva-dorskim revolucionarnim organizacijama, no njihovi otvoreni kontakti s ekstremnim ljevičarima ne ostavljaju sumnje. Araujo je njihov anđeo u vladi, a imaju i široku podršku lijevih snaga u čitavoj zemlji. I dok sta-nica poduzima što može da bi se ubacila u ambasadu - slične napore 93poduzima baza u Guayaquilu protiv konzulata u kojem je samo konzul - glavni pravac udara CIA jest izazvati prijekid u diplomatskim odnosima posredstvom propagande i operacija političke akcije. CEHOSLOVACKA MISIJA Ekvador je raskinuo diplomatske odnose sa Čehoslovačkom 1957. go-dine, no posljednjeg tjedna svojeg predsjednikovanja Ponce je primio čeho-slovačkog poslanika u Brazilu, i odnosi su ponovno uspostavljeni. Stanica očekuje da će sljedećih tjedana, ili u nešto dužem razdoblju, Čehoslovaci pokušati uspostaviti diplomatsku misiju u Quitu, u kojoj će, u to ne treba sumnjati, biti i obavještajni oficir. Operacije koje poduzimaju stanica u Quitu i baza Guayaquil usmje-rene su protiv tih ciljeva i vode se u skladu s uputama za poslanstva za Ekvador, koje sadrže generalnu listu prioriteta i ciljeva operacija. Prioritet A Prikupljati i predavati obavještenja o snazi i namjerama komunista i drugih političkih organizacija neprijateljski raspoloženih prema SAD-u, podrazumijevajući njihove međunarodne izvore podrške i vođenja te nji-hov utjecaj na ekvadorsku vladu. Cilj i: Pronaći agenta i/ili ubaciti tehnička sredstva na najvišu mo-guću razinu Komunističke partije Ekvadora (PCE), Socijalističke partije (PSE - revolucionarne), Komunističke omladine Ekvadora (JCE) i Revolu-cionarne unije omladine Ekvadora (URJE) te srodnih organizacija. Cilj 2: Pronaći agenta i/ili ubaciti tehnička sredstva u kubansku misiju u Ekvadoru. Prioritet B


Prikupljati i predavati obavještenja o stabilnosti vlade Ekvadora i snazi i namjerama disidentskih političkih grupa. Cilj i: Zadržati agente i druge izvore na najvišim mogućim razinama u vladi, službama sigurnosti i postojećim političkim organizacijama. Cilj 2: Zadržati agente i druge izvore u opozicijskim političkim par-tijama, posebno među vojnim liderima koji odgovaraju partijama opozi-cije. Prioritet C Propagandom i psihološkim ratnim operacijama: (i) sijati informacije i mišljenja koja će sprečavati antiameričku ili prokomunističku propa-gandu; (2) neutralizirati komunistički ili krajnje Ijevičarski utjecaj u glav-nim masovnim organizacijama, ili pomoći u osnivanju ili zadržavanju alternativnih organizacija koje ne predvode komunisti. Cilj i: Ubacivati odgovarajuću propagandu u najutjecajnije domaće medije. Cilj 2: Podržavati demokratske vođe političkih, sindikalnih, student-skih i omladinskih organizacija, posebno na područjima gdje je komuni-stički utjecaj najjači (Ekvadorska federacija studenata - FEUE; Ekvador-ska konfederacija radnika - CTE) i gdje bi se demokratski vođe mogli naći obeshrabrenima da se bore protiv subverzije komunista. To je prilično opsežan zadatak za tako malu stanicu i bazu - iako se iz budžeta CIA u ovoj fiskalnoj godini za Ekvador izdvaja nešto više od 500.000 dolara. U stanici u Quitu nalaze se: šef, James B. Noland;* zam-jenik šefa (to mjesto je prazno i neće se popunjavati do početka naredne godine); jedan operativni oficir, a to je posao na koji sam poslan ja; služ-benik odgovoran za izvještavanje, John Bacon,* koji vodi nekoliko najvaž-nijih operacija; službenik za komunikacije; administrativni pomoćnik (ona se brine o novcu i dobrima stanice, a radi i kao Nolandova sekretarica); i tajnica daktilografkinja. Cijela stanica uživa zaštitu u okviru političke sekcije ambasade, s izuzetkom Boba Weatherwaxa,* koji je operativni ofi-cir pod zaštitom službe javne pomoći misije Ujedinjenih naroda. Baza u Guayaquilu je sasvim malena politička sekcija tamošnjeg kon-zulata, tu su šef baze Richard Wheeler* (moj prethodnik u Quitu); jedan operativni oficir; jedan administrativni pomoćnik koji se brine i o komu-nikacijama; i tajnica - daktilografkinja. Generalne direktive iz uputa za poslanstva (RMD) uvježbavaju se u brojnim operacijama (imali smo koristi od agenata koje smo bili regru-tirali) i sada su cjelovito podrobno obrađene, najprije što se tiče glavne stanice u Quitu, a zatim i za bazu Guayaquil. QUITO - INOZEMNE I KONTRASPIJUNAZA OBAVJEŠTAJNE OPERACIJE ECSIGIL. To je najvažnija operacija ubacivanja protiv komunističke partije Ekvadora, čine je dva agenta koji su članovi partije i bliski surad-nici Rafaela Echeverrije Floresa, glavnog lidera PCE u sijeri. Agenti su Mario Cardenas,* čiji je kriptonim ECSIGIL-i, te Luis Vargas,* s kripto-nimom ECSIGIL-z. Izvještavaju već četiri godine otkako su regrutirani kao »posjetioci«, nakon što su se razočarali u svojoj partiji. Iako su agenti inače bliski prijatelji i došli su u stanicu zajedno, ne drže se mnogo jedan drugoga, tako da ako jedan mora otpasti, drugi neće biti otkriven. Raz-dvojenost je provedena zato da ne bi mogli surađivati na onome o čemu izvještavaju. iCardenasom se upravlja posredstvom Marija Cabeze de Vaca,* proiz-vođača mlijeka iz Quita, koji je u toku drugog svjetskog rata služio u američkoj vojsci i postao američkim građaninom, a po završetku rata vratio se u Ekvador. Oženjen je Amerikankom koja radi kao intendant u američkoj ambasadi. Vargas prima upute od Miguela Burbanova de


Lare,* šefa ureda Pan American-Grace Airwaysa na aerodromu u Quitu. Naši po-srednici ne znaju jedan za drugoga, iako svaki od njih zna da izvještaje predaju i Vargas i Cardenas. Odvojeno se sastaju s oficirom za izvještaje naše stanice, Johnom Baconom, koji rukovodi ovom operacijom. Iako ni jedan od dvojice agenata nije na nekoj važnoj izbornoj funk-ciji u partiji, izvanredno su bliski Echeverriji i upućeni u tok donošenja odluka u Quitu. Dobivaju informacije praktički o svakoj važnoj stvari, tako da ECSIGIL-projekt računa da otprilike svakoga tjedna šalje u Washing-ton pet ili šest opsežnih obavještajnih izvještaja. ECFONE. U toj operaciji sudjeluje jedan agent ubačen u komuni-stičku partiju i njegov posrednik. I oni izvještavaju o politici i plano-vima Velaskove vlade. Regrutiranje toga agenta, Atahualpe Basantesa Larreae,* ECFONE-3, jedno je od najzanimljivijih nedavnih dostignuća stanice. Na početku 1960, godine, kada su lideri Velaskova političkog pokreta počeli organizirati njegov povratak iz Buenos Airesa a odmah zatim i predsjedničku kampanju, Oswaldo Chiriboga,* ECFONE, bio je velaskistički vođa koji je obavještavao stanicu o političkoj kampanji po-kreta. Chiriboga je jednog dana rekao kako je nedavno sreo svojeg prija-telja Basantesa koji je bio aktivni ekvadorski komunist, ali se razišao s PCE i sada je u gadnim novčanim teškoćama. Noland, šef stanice, naredio je Chiribogi da Basantesu predloži ponovno aktiviranje u PCE kako bi izvještavao Chiribogu o tome kako komunistička partija reagira na Vela-skovu kampanju. Od samoga početka poduzete su potrebne mjere da se uspostave sigurni i tajni odnosi između Chiriboge i Basantesa, a Noland je Chiribogi predao skromnu svotu za »troškove« koje će Basantes imati prilikom predaje informacija - klasična tehnika za postizanje sve veće zavisnosti agenta o plaćanjima iz stanice. Basantes nije imao zapreka u svom reaktiviranju u PCE i uskoro je stao predavati vrijedne informacije. Chiriboga ga je, naravno, brižljivo vodio od nevažnih prema sve osjet-ljivijim informacijama i omogućavao Basantesu da sve dublje ulazi u zavi-san položaj. Iako je prvotno predviđen rok za Basantesove usluge završio lipanjskim izborima, Chiriboga je još uvijek bio kadar uvjeriti Basantesa kako i dalje treba njegove »savjete«. ECOLIVE. Agent za ubacivanje u revolucionarnu uniju omladine Ekvadora (URJE), ECOLIVE-i,* nedavni je »posjetilac« za kojega se smatra da ima široku skalu potencijalnih mogućnosti za ubacivanje u PCE ili druge revolucionarne organizacije, u kojima se kasnije njime može upravljati. Zasad on izvještava o aktivnostima i planovima URJE za ulične demonstracije u znak podrške Velaskovu pokušaju da anulira pro-tokol iz Rij a. 96I ECCENTRIC. Agent je liječnik, dr Felipe Ovalle,* koji za sobom ima povijest kolaboracije s američkim vladom još iz razdoblja FBI-a u toku drugog svjetskog rata. Iako je Kolumbijac, dugo živi u Ekvadoru, gdje obavlja skromnu liječničku praksu. Većinu pacijenata dobiva zahvaljujući tome što je na popisu onih liječnika američke ambasade, koji izdaju uvje-renja za vize građanima Ekvadora. Dosje Ovallea, agenta zoi, pokazuje da se verifikacija njegove diplome liječnika, vjerojatno stečena na kolum-bijskom sveučilištu, pokazala nemogućom. U toku proteklih godina raz-vio je tijesno prijateljstvo s predsjednikom' Velascom, kojemu je sada osobni liječnik. Ovalle izvještava stanicu o rezultatima svojih tjednih sa-stanaka s Velascom. Povremeno su njegove informacije dovoljno zanim-ljive da ih predamo u Washington, ali su obično slabije u usporedbi s onima drugih agenata.


ECAMOROUS. Najvažnija zadaća koju stanica treba obaviti u pri-premama sigurnosti za interameričku konferenciju jest uvježbavanje i opre-manje ekvadorske nacionalne policije. Obavještajni odjel zove se odjelom specijalnih službi centrale državne policije, a šef je policijski kapetan Jose Vargas,* ECAMOROUS-2., koji je prošao specijalni tečaj ovdje u štabu. Weatherwax, naš čovjek zadatka, gotovo isključivo radi s Vargasom, koji se nedavno našao u neprilici zbog toga što je bio vođa tajnog udruženja provelaskističkih mladih policijskih oficira. Tajna su udruženja u policiji, kao i u vojsci, zabranjena. Usprkos svim našim nastojanjima, Vargas, čini se, nema mnogo mo-gućnosti da nam pomogne, ali je uspio pripremiti tri ili četiri sporedna agenta za izvještavanje o ekstremno Ijevičarskim aktivnostima u svom rodnom gradu Riobambi, glavnom gradu planinske provincije, i u Esme-raldasu, središtu obalne provincije. Izvještaji iz tih izvora stižu izravno Vargasu, a on ih prosljeđuje stanici, jer za taj tip informacije na liniji prema vladi postoji slab interes. Suprotno tome, s Araujom - kao mini-strom zaduženim za državnu policiju - prikupljanje obavještajnih infor-macija postaje za jednog policijskog oficira riskantno. Obavještajne potrebe u toku interameričke konferencije valjat će u mnogo čemu zadovoljiti stanica izravno, putem unilateralnih operacija. No prije nego što će informacija te vrste biti proslijeđena Vargasu, po-trebno je prerušavanje kako bi se sakric izvor. Iako je, precizno rečeno, ECAMOROUS zapravo povezana operacija, obavještajnu policijsku jedi-nicu potpuno vodi stanica. Vargasa je unajmio Noland, daje mu i dodatni novac za njegove pomoćne agente i za troškove. Stanica je Vargasu dala nešto tehnike, aparate za fotografiranje i ne baš jako vrijednu opremu za prisluškivanje, sada uvježbavamo njegova šefa tehnike, poručnika Luisa Sandovala.* Vargas je mlad i prilično lakomislen, ali vrlo ugodan, dobrohotan i inteligentan. Misli se da će on biti odličan za dugoročno ubacivanje u državnu policiju. Kad god se to od njega zatraži, rado se koristi svojim položajem u policiji da zaštiti akcije koje stanica poduzima. | 7 CIA 97ECOLE. To je najvažnija operacija ubacivanja protiv ekvadorske dr-žavne policije koju stanica provodi, ali ne po obavještajnoj liniji. Ona također daje informacije o Ekvadorskoj konfederaciji radnika (CTE). Glavni agent, pukovnik Wilfredo Oswaldo Lugo,* ECOLE, radio je u toku drugog svjetskog rata zajedno s FBI-jem za američku vladu na hva-tanju nacista. Od 1947. radi sa stanicom u Quitu, a u policijskoj zbrci i čistki u prvim tjednima Velaskove vlasti imenovan je šefom personalnog odjela centralne nacionalne policije. Za razliku od prilično otvorenog kon-takta između Nolanda i Weatherwaxa te kapetana Vargasa, obavještaj-nog šefa, kontakt između Nolanda i Luga vrlo je diskretan. Smatra se da je on agent za ubacivanje u službu sigurnosti, a u kriznim vremenima nje-govo je izvještavanje bezvrijedno jer može davati situacijske izvještaje o vladinim planovima i reakcijama na događaje kako se odražavaju u poli-ciji i u vojsci. U toku svih tih godina pukovnik Lugo osposobio je nekoliko agenata koji izvještavaju o aktivnostima komunista i srodnih snaga. Dvojica od tih agenata i sada su aktivna, usmjerena su protiv CTE. Njihovi su iz-vještaji daleko ispod onih koje daju agenti ubačeni u PCE, kao što su Cardenas, Vargas i Basantes, ali su i dalje na platnoj listi, za slučaj da se nešto dogodi boljim agentima. Noland također redovito daje mjesečnu plaću pukovniku Lugu.


ECJACK. Prije otprilike dvije godine armija je ustanovila Vojnu oba-vještajnu službu Ekvadora (SIME) s potpukovnikom Rogerom Parede-som,* ECJACK, koji je već tada bio uspostavio kontakt s Nolandom. Nekoliko godina ranije Paredes je bio na školovanju u američkoj armiji u Fort Leavenworthu. Međutim 1959. godine, obeshrabren pomanjkanjem podrške vlade SIME, Paredes je predložio Nolandu da bi možda mogao biti korisniji ako se povuče iz armije i cijelo vrijeme radi za stanicu. U tom trenutku SIME je bila organizacija samo na papiru, a i danas je još uvijek beskorisna. Paredesov prijedlog Nolandu došao je upravo u trenutku kada je otkriveno da je ekipa stanice za ispitivanje i praćenja krivotvorila izvje-štaje i svoje troškove. Stara ekipa ECSERUM je raspuštena, a Paredes se povukao iz armije kako bi osnovao novu ekipu. Sada vodi ekipu od pet ljudi za praćenja i opća istraživanja u Quitu, a osim toga ima dva agenta koja izvještavaju o važnom gradu Loja, na južnim sijerama. Ta su dvojica agenta na rubu tamošnjih aktivnosti komunista. Uputa stanice za tu operaciju teče posredstvom potpukovnika Pare-desa, koji se služi organizacijom SIME kao zaštitom i tobožnjim spon-zorom za druge agente u operaciji. Sljedeći pomoćni agent je šef sekcije za osobne karte u kabinetu vlade. Kako svi građani moraju biti registri-rani i imati osobne karte koje izdaje vlada, taj agent, na naš zahtjev, osi-gurava puno ime, datum i mjesto rođenja, imena roditelja, zanimanje, adresu i fotografiju praktički svakog građanina Ekvadora. Njegova je glavna vrijednost u tome što osigurava stanici podatke za LYNX-listu,na kojoj je stotinjak komunista i drugih krajnjih ljevičara koje stanice smatra najopasnijima. LYNX-listu moraju imati sve stanice zapadne he-misfere u slučaju da lokalna vlada u danima krize zatraži (ili to od nje zatraži američka vlada) pomoć u hitnom zaštitnom pritvaranju opasnih osoba. Grupa ECJACK provodi dio vremena aktualizirajući adrese i mje-sta zaposlenja osoba s LYNX-liste te prikuplja tražene informacije o no-vima koji dolaze na taj popis. Grupa također slijedi službenike kubanske ambasade ili pak prati i identificira osobe koje posjećuju ambasadu. Njihov posao praćenja ocje-njuje stanica kao šeprtljav i indiskretan, ali postoji plan dodatnog uvjež-bavanja, nabavke vozila, možda i radio-opreme. Paredes, naravno, zadr-žava bliske kontakte s vojnim oficirima SIME, tako da stanica može motriti tu službu i potvrđivati izvještavanje majora američke armije koji je obavještajni savjetnik Pomoćne vojne savjetodavne grupe (MAAG). ECSTASY. U središnjoj pošti Quita, ECSTASY-i* je šef sekcije koja prima vreće s prispjelom poštom. Ako poštanske vreće stižu s Kube, iz sovjetskog bloka ili komunističke Kine, stavlja ih na stranu za svog brata, ECSTASY-2.,* koji ih predaje stanici. John Bacon, oficir stanice za izvje-štavanje, otvara pisma i vraća ih istog dana na redovitu razdiobu. Posao se plaća po komadu. Obrada zahtijeva tajno otvaranje, čitanje, fotogra-firanje pisama od interesa i ponovno zatvaranje pošiljki. Svaki tjedan Ba-con daje izvještaj o srži pisama za koje postoji glavno zanimanje, s kopi-jama za štab i za druge zainteresirane stanice. S obzirom na to da je glavnina pisama od Ekvadoraca koji posjećuju zemlje iz kojih dolaze pisma, operacije kontrole pošte omogućuju stanici da motri na putnike u komunističke zemlje i na potencijalne opasnosti koje od njih mogu doći kada se vrate. Pisma upućuju i na moguće vrbo-vanje Ekvadoraca koji su bili pozvani da posjete komunističke zemlje, kao i na one odabrane za školovanje na školama kao što je, na primjer, moskov-sko sveučilište prijateljstva. Druga pisma potječu od građana zemalja iz kojih pisma dolaze, oni pišu Ekvadorcima koji su bili u posjetu njihovoj zemlji. Pažnja se


pridaje mogućim političkim nezadovoljstvima onih koji pišu radi regrutiranja u zemljama odakle pisma potječu. Kako je takvih pisama otprilike trideset do četrdeset dnevno, opera-cija ECSTASY oduzima dosta vremena zaduženom oficiru stanice. No bez obzira na to riječ je o vrijednoj pomoćnoj operaciji, od razumljivog interesa za grupacije koje se u direktoratu za planiranje (Tajne službe) bave Kubom, Sovjetskim Savezom, Istočnom Evropom i komunističkom Kinom. ECOTTER. Kontrola putovanja uobičajena je pomoćna funkcija koja omogućuje stanici da motri na kretanje komunista, političara i drugih ljudi za koje imamo interesa, kako na letovima između Quita i drugih gradova, tako i na međunarodnim linijama. ECOTTERi,* zaposlen u uredu civilne avijacije na aerodromu u Quitu, predaje kopije svih lista putnika ECOTTER-u-2,,* koji ih'u ambasadi predaje stanici. Liste putnika 99koje pristižu u stanicu svega dan nakon leta kruže radi pomnog ispitivanja od jednog do drugog oficira stanice, a vraćaju se kada dolazi nova po-šiljka. ECOTTER-i uredio je s inspektorima koji na aerodromu kontroliraju ulazak da zabilježe na listama svaki slučaj kada u pasošu ima indikacije o putovanju u komunističku zemlju ili na Kubu. Ta informacija predaje se štabu i označava u dosjeima u stanici. O svakom putovanju važnih ljudi, pretežno lokalnih komunista ili komunističkih diplomata, obavještava se štab te odgovarajuća stanica i baze one zemlje u koju, kako se dade za-ključiti iz liste putnika, oni treba da putuju. ECTOSOME. Glavni agent stanice za obavještajnu aktivnost protiv Če-hoslovaka jest Otto Kladenskv,* predstavnik Oldsmobilea u Quitu. Nje-govi su izvještaji minorni otkako su Čehoslovaci protjerani prije tri go-dine. No kako su sada odnosi ponovno uspostavljeni, nesumnjivo je da će on biti u tijesnim kontaktima s čehoslovačkim funkcionerima kada opet otvore svoju ambasadu u Quitu. Zasad on predaje izvještaje o povre-menim posjetama čehoslovačkih trgovinskih predstavnika i osigurava vezu s ECOXBOW-i, koji se ubacio u velaskistički pokret na visokoj razini. ECOXBOW. Prije ovogodišnje političke kampanje Noland je počeo obrađivati penzioniranog armijskog potpukovnika Reinalda Vareu Do-nosa,* ECOXBOW-i, koga je upoznao uz pomoć Kladenskoga. Varea, visoki lider velaskista u vojnim krugovima, pridobiven je uz direktnu po-moć Kladenskoga. Noland je osigurao novac, Kladenskv ga je davao tamo gdje je trebalo da bi Varea pobijedio u kampanji za senat. U kolovozu je Varea izabran za potpredsjednika senata. Izvještavao je o vojnoj podršci Velascu i održavao redovite kontakte s visokim funkcionerima Ministar-stva obrane i glavnini vojnim jedinicama. Stanica plaća Vareu 700 dolara mjesečno, što je visoko za ekvadorske standarde, no njegov pristup ključnim obavještajnim podacima o vladinoj politici i njezinoj stabilnosti toliko i vrijedi. Čitav projekt predviđa i tro-škove za sobu iznajmljenu na ime Kladenskog u novom, luksuznom hotelu »Quito« (izgrađenom za potrebe interameričke konferencije), gdje se Kla-denskv i Varea povremeno sastaju. Noland povremeno susreće Vareu u hotelu, ali nastoji da njegove veze s njim budu što diskretnije. Da bi to postigao, koristi se Kladenskim koji prenosi poruke. AMBLOOD. Na početku ove godine osnovana je operativna baza u Miamiju, kriptonim JMWAVE, s ciljem da pomaže operacije protiv Ca-strova režima na Kubi. Stanica u Havani priprema se da nastavi opera-cije iz Miamija kada dođe do raskida veza s Kubom i ambasada se zatvori. Kao dio neizravnog sudjelovanja u kubanskoj operaciji, od stanice


u Quitu zatraženo je da osigura adrese iz usluge za komuniciranje nevidlji-vim pismima s agentima iz Kube. Potpukovnik Paredes, šef ekipe za istra-živanja i praćenja, iznajmio je nekoliko poštanskih pretinaca za kubanske agente koji su dio ekipe stacionirane u Santiagu, Kuba. Sef ekipe je Luis 100Toroella,* AMBLOOD-i, raniji vladin službenik na Kubi, obučavan u SAD-u, a sada je ponovno na Kubi kao šef ekipe AMBLOOD. Poruke za Kubu šalju se nevidljivim pismima u Miami, a odatle u po-štanskoj vreći stanici u Quitu gdje fiktivno pismo piše Francine Jacome,* ECDOXY, Amerikanka udana za Ekvadorca, koja povremeno izvršava pomoćne poslove za stanicu. Poruke iz Kube za Quito također su pisane tekućim sistemom tajnog pisanja. Iz poštanskih pretinaca prikuplja ih Pa-redes koji ih predaje stanici, a ova prosljeđuje bazi JMWAVE u Miamiju. PSIHOLOŠKE I PARAVOJNE OPERACIJE QUITA ECURGE. Glavni agent stanice za propagandu je Gustavo Salgado,* bivši komunist koji je, po mišljenju mnogih, jedan od izvanrednih liberal-nih političkih novinara zemlje. Njegovi se uvodnici nekoliko puta tjedno pojavljuju u »El Comercio«, glavnom dnevniku Quita, te u nekoliko po-krajinskih dnevnika. Pod pseudonimom, Salgado također objavljuje mnogo članaka u lokalnim novinama. O odgovarajućoj obradi ekvadorskih i međunarodnih tema u stanici se brine John Bacon, a zatim ih predaje agentu na posljednju obradu. Štab izdaje i upute o propagandnim akcijama. Na zahtjev drugih stanica Salgado može komentirati događaje u tim zemljama, a stanice se brinu da se njegovi komentari tamo i objavljuju. Salgado je izvanredno upotrebljiv za objelodanjivanje obavještajnih iz-vještaja koje šalju agenti ubačeni u komunističku partiju i slične grupacije, kao i za razjašnjavanje motiva zbog kojih se komunisti odlučuju na na-silne akcije. Agent je plaćen prema tome koliko napiše. ECELDER. Leci i oglasi su osnovne propagandne poruke u Ekvadoru. Operacija ECELDER tajni je naziv za ovu vrst akcije. Petorica braće, ve-ćina od njih ima druga stalna zanimanja, podijelila su posao u okviru male kućne štamparije. Obiteljsko ime je Rivadeneira, a braća su Marcelo,* Jorge,* Patricio,* Rodrigo* i Ramiro.* Braća su dobro poznata u lokal-nim košarkaškim krugovima, bila su udarna petorka u osnovnoj katoličkoj školi La Salle, tradicionalnom rivalu ekipe glavne laičke osnovne škole Mejia. Noland, koji je također poznato ime u košarkaškom krugu, u kon-taktu je sa svakim od braće koji u određenom trenutku radi na tiskanju. Tekstove za letke u stanici obično piše John Bacon. Predaje ih Gustavu Salgadu na poslednju redakturu. Kad su odštampani, leci se predaju tajnoj ekipi na razdiobu. ECELDER štamparija djeluje javno, prima čak i redo-vite poslovne narudžbe. Prilikom štampanja oglasa i cirkulara upotreblja-vaju se izmišljeni znakovi štamparije. Naime, po ekvadorskim zakonima sav tiskani materijal mora nositi i znak štamparije. Tiskara posjeduje i znakove štamparija u kojima svoj propagandni materijal tiskaju komu-nisti i druge srodne grupacije, a ti se znakovi upotrebljavaju onda kada tiskamo materijal koji se na njih odnosi. 101ECJOB. Za distribuiranje oglasa stanice koji se štampaju u tiskari ECELDER, služi ekipa studenata katoličkog univerziteta, kojom rukovodi ECJOB-i.* Kako oglasi nose znakove drugih štamparija, a ekipa ih di-stribuira bez službene dozvole, potrebna su sredstva za brzu i efikasnu distribuciju. Obično iznajmljujemo nekoliko kamiona. Dok se


oni brzo kreću zakrčenim ulicama Quita, ekipa zasipa ulice oglasima. Dogodilo se već nekoliko puta da su pojedini članovi grupe bili uhapšeni, ali ECJOB-i uvijek je bez teškoća ponovno kupio njihovu slobodu. Nitko iz ekipa, osim vođe, ne zna da je ambasada SAD-a sponzor te operacije. Ista grupa ispisuje i parole po gradu, što je također jedna od važnih vrsta propagande u Ekvadoru. Najčešće se posao obavlja u ranim jutar-njim satima, ispisuju se parole koje je dala stanica ili se pak premazuju ili brišu parole koje su ranije ispisale komunističke ili prokomunističke sku-pine. Grupa postupa izvanredno oprezno kako bi izbjegla ulične tučnjave sa svojim protivnicima koji ponekad krstare ulicama tražeći antikomu-niste koji im kvare posao. John Bacon nadležan je i za ovu operaciju. ECACTOR. Najvažnija operacija stanice s ciljem političkih akcija pro-tiv komunista jest financiranje i upravljanje odabranih vođa konzerva-tivne partije i kršćanskosocijalističkog pokreta. Operaciju razvija najvaž-niji agent stanice ubačen još u Ponceovu vladu, Renato Perez Drouet,* koji je bio generalni sekretar administracije pod Ponceom. Sada je opet u Quitu gdje vodi svoju putničku agenciju. Posredstvom Pereza stanica sada financira propagandu protiv komunista i političke akcije krščćansko-soci-jalističkog pokreta, kojemu je Perez na čelu. Prije izborne kampanje 1960. Perez je ponudio Nolandu pomoć mla-dog inženjera, Aurelija Davile Cajasa,* ECACTOR-i, koga je Noland po-čeo obrađivati. Davila je pojačao svoju aktivnost u konzervativnoj partiji i, uz financijsku podršku stanice, izabran je u lipnju u narodnu skupštinu, u kojoj je zastupao udaljenu i slabo naseljenu amazonsku provinciju Napo. Davila je sada mladi lider konzervativaca koji se naglo uspinje, prisno povezan s hijerarhijom katoličke Crkve koju partija zastupa u politici. Iz-vanredan je govornik, militantni antikomunist. Noland smatra da Davila ima dobar položaj za udarac protiv socijalnih reformi. Stanica mu sada pomaže da stvori svoju osobnu političku organizaciju koja se proširuje studentskom politikom katoličkog sveučilišta. Normalna komunikacija iz-među Nolanda i Davile, kao i predaja novca, odvija se posredstvom Renata Pereza. U hitnim slučajevima poruke i novac prima i predaje Barbara Svegle,* daktilografkinja stanice koja je iznajmila stan u Davilinoj stambe-noj zgradi. Uz pomoć Renata Pereza Noland je također »uzgajao« i najzad prido-bio Rafaela Arizagu,* ECACTOR-2., glavnog funkcionera konzervativne partije u Cuenci, trećem ekvadorskom gradu po veličini. Perezovim posred-stvom Noland je financirao kandidata konzervativne partije u Cuenci, među kojima je bio i agentov sin, Carlos Arizaga Vega,* ECACTOR-3, koji je bio izabran u vijeće provincije Azuay (Cuenca je glavni grad). KoIOZmunikacija između te grupe operacije ECACTOR je otežana, ali Noland obično putuje u Cuencu na susrete, iako i glavni agent može doći u Quito. Novci određeni za taj program troše se na propagandu protiv komunista, političke akcije studenata na sveučilištu u Cuenci te na lokalne militantne ulične akcije koje provodi grupa mladih članova konzervativne partije. Nedavno je još jedan agent pridodan da bi se ispunili ciljevi pro-jekta u Ambatu, glavnom gradu jedne provincije u sijerama i četvrtom po veličini u zemlji. Agent je Jorge Gortaire,* ECACTOR-4, penzionirani armijski pukovnik koji se nedavno vratio iz Washingtona gdje je radio u Odboru za interameričku obranu. Gortaire je na popisu vojnih oficira, Ponceovih pristaša, koje sada progone. Godine 1965. bio je izabran da po dužnosti bude senator u ime oružanih snaga, ali je tu proveo samo dio mandata, jer ga je Ponce bio poslao na rad u Odbor za interameričku obradu. U Washingtonu ga je


obrađivao oficir iz štaba CIA, zadužen da pristupa potencijalnim agentima i delegacijama toga tijela. Izvještaji o Gortaireu bili su poslani stanici u Quitu. Noland je inicirao kontakt s Gortaireom, a služba za Ekvador pripremila je potvrdu da agent može djelovati u političkoj akciji i propagandi protiv komunista u Ambatu. No-vom agentu pridavala se izvanredna važnost, jer je gradonačelnik Ambata revolucionarni socijalist koji se služi gradskim administrativnim aparatom da bi omogućio infiltraciju ekstremne ljevice. Gortaire ima velike šanse jer će, u slučaju da Ponce bude ponovo izabran na sljedećim izborima, vje-rojatno biti kandidat za ministra obrane. No bez obzira na to on će redo-vito izvještavati o sukobima i nezadovoljstvu u vojnim komandama. ECOPTIC. Socijalisti, valja upamtiti, podijelili su se na dva tabora: Demokratsku socijalističku partiju Ekvadora (PSE) i na Revolucionarnu socijalističku partiju (PSR). Zahvaljujući svojoj aktivnosti u sveučilišnoj sportskoj ligi, koja je pokrovitelj jedne od najboljih profesionalnih nogo-metnih momčadi Ekvadora, Noland je sreo, »kultivirao« i najzad zavrbo-vao Manuela Naranja,* ECOPTIC-i, glavnog vodju PSE. Nolandovom fi-nancijskom pomoći, Naranjo - ekonomist izvan serije - izabran je u lip-nju u narodnu skupštinu kao predstavnik provincije Pichincha (Quito). Financijska se pomoć nastavlja i dalje, tako da agent, poput drugih, može izgraditi svoju osobnu političku organizaciju i utjecati na nju da - u svojoj borbi protiv PSR - poduzima željene akcije na pitanjima kao što su komu-nizam i Castro. ECBLOOM. Radničke su operacije možda najslabiji dio operativnog programa stanice u Quitu, iako stanovite mogućnosti postoje zahvaljujući agentima za političke akcije Aureliju Davili i Manuelu Naranju. Kako se Velasco približio radničkoj klasi i siromašnima, Noland nastavlja podrža-vati svoga starog agenta u velaskističkom pokretu, Josea Baquera de la Calla.* Baquero ima predsjedničkih ambicija, vođa je izrazito desnog krila u velaskističkom pokretu, gotovo se poistovjetio s hijerarhijom kato-ličke Crkve. Sada je Velaskov ministar za rad i socijalno staranje. Noland se nada da će, uz Baquerovu pomoć, ojačati nekomunističke radničke 103organizacije. No njegova tijesna povezanost s Crkvom ograničava mu mo-gućnosti za radničke organizacije, posebno prema Katoličkom radničkom centru,* što ga kontrolira Crkva (CEDOC) i koji je mala oganizacija, ori-jentirana na obrtnike. Noland plaća Baquera i daje mu novac za podmi-renje troškova njegove vlastite političke skupine, kao i za obavještajnu aktivnost o vladi i velaskističkim političkim potezima. ECORT. Najvećim dijelom studentskim se operacijama ravna iz baze Guayaquil. Stanica u Quitu međutim financira i rukovodi najvažnijim ekvadorskim antikomunističkim studentskim časopisom »Voz Universita-ria«.* Agent te operacije je Wilson Almeida,* ECORT-i, urednik tih no-vina. Almeida je svome glasilu dao liberalnu orijentaciju, jer katolički stu-dentski pokret uživa podršku i pomoć Renata Pereza iz pokreta kršćan-skih socijalista i Aurelia Davile iz konzervativne partije. Osnovni je za-datak glasila ECORTa da propagandno djeluje protiv kubanske revolu-cije i protiv ubacivanja komunista u FEUE> (federaciju sveučilišnih stu-denata). Glavne su operacije baze u Guayaquilu: Operacije inozemnog obavještavanja i kontraobavještajna djelatnost ECHINOCARUS. Već se zamjećuju znaci političkog rascjepa u Komu-nističkoj partiji Ekvadora (PCE) na dilemi: revolucionarne akcije ili miran put u socijalizam. Rukovodstvo PCE, okupljeno oko generalnog sekretara Pedra Saada, općenito je više naklonjeno dugoj borbi za pripremu masa, a lideri iz sijera, grupiram oko Rafaela


Echeverrije Floresa, vođe komiteta provincije Pichincha, teže začecima gerilskih akcija i terorizmu. Komunisti se počinju svrstavati duž političke linije: planinska područja obala. Baza u Guayaquilu ima zadaću da motri na Saadovu grupu. Najbolji od nekoliko agenata za ubacivanje kojima baza raspolaže jest ECHINOCARUSi,* čije su veze s ćelijama partije izvanredne, ali je da-leko od tajni Saadova izvršnog komiteta. Baza u Guayaquilu nada se da će joj poći za rukom namamiti u stupicu prvorazrednog agenta za ubaci-vanje, ili će se, na osnovi studije koju sada izrađuje, opredijeliti za poja-čana tehnička sredstva. ECLAT. Nasuprot ekipi za praćenje i istraživanje ECJACK, koja dje-luje u Quitu, baza u Guayaquilu razvija operaciju ECLAT. Riječ je o pe-torici agenata koji imaju pristup policijskim dosjeima i vladinim doku-mentima za identifikaciju. Ekipom upravlja bivši armijski oficir koji tako-đer predaje informacije do kojih dolazi među svojim bivšim kolegama u obalnim vojnim garnizonima. Slično onoj u Quitu, i ovdašnja ekipa ras-polaže LYNX-listom koja služi -hitnim akcijama protiv najvažnijih akti-vista krajnje ljevice. ECAXLE. Al Red,* Amerikanac koji je veći dio života proveo u Guayaquilu, glavni je izvor najvažnijih političkih obavještajnih informa-cija kojima baza raspolaže. Naslijedio je ovdje obiteljski posao koji mu prilično loše ide, ali je uspio održati tijesne veze s različitim poslovnim, stručnim i političkim uglednicima. 104Psihološke i paravojne operacije baze u Guayaquilu ECCALICO. Ono što baza gubi na prikupljanju informacija obavještaj-nog karaktera nadoknađuje operacijama u radničkim i studentskim orga-nizacijama. ECCALICO je radnička operacija uz pomoć koje je baza uspjela pobijediti Pedra Saada na početku ove godine na izborima za rad-ničkog senatora s obale. Organizacija kojom je to postignuto jest jezgra nove radničke konfederacije za obalu, koja će konfederacija uskoro biti lansirana. Glavni agent operacije je Emilio Estrada Icaza,* direktor jedne od naj-većih banaka u zemlji. Glavni pomoćni agenti jesu Adalberto Miranda Giron,* šef federacije službenika provincije Guayas (činovnici) i kandi-dat naše baze koji je pobijedio Saada; zatim Victor Contreras Zuniga,* antikomunistički vođa radnika iz Gauyaquila, te Enrique Amador Mar-quez,* čovjek istog položaja i političkog opredjeljenja. Estradinim posred-stvom baza je financirala Mirandinu izbornu kampanju, koja se pretežno svodila na osnivanje i etabliranje novih, antikomunističkih, sindikata u obalnim provincijama, najviše u Guavasu (Guayaquil). Izbori su se temeljili na sistemu predlaganja kandidata prema broju radnika u sindikatima pri-znatim od strane izbornog suda. Iako su novi sindikati formirani u toku te operacije, ili barem većina od njih - bili samo društveni klubovi kompa-nija, dobili su podršku rukovodstava kompanija, za što se svojim autori-tetom, ali diskretno, potrudio Estrada, proteste što su dolazili iz CTE i drugih sindikalnih grupa pod utjecajem komunista izborni je sud odbio. Osim toga izborni je sud, upravo prije samog početka izbora, diskvalifi-cirao petnaestak sindikata naklonjenih Saadu, povodeći se za protestima agenata ECCALICO. Prilike su se okrenule Mirandi u korist, i on je bio izabran. Sef baze u Guayaquilu, Blair Moffet,* primio je za tu operaciju pohvale iz štaba, jer mu je pošlo za rukom da generalnog sekretara komu-nističke partije odstrani iz skupštinske stolice u kojoj je sjedio još od četr-desetih godina.


Baza sada planira da krene na osnivanje novih radničkih konfedera-cija na obali, oslanjajući se na iste sindikate, agente i zaštitne mjere ko-jima je služila i u vrijeme izbora. Upotrijebit će se i sindikalni programi CIA te radnički predstavnici ORIT (Interameričke regionalne radničke organizacije), koji su sudjelovali i u izbornoj kampanji, iako nisu u izrav-noj vezi s bazom. Dugoročna je strategija radničkih operacija, očito, slab-ljenje komunista i CTE, kojom dominiraju revolucionarni socijalisti, kako bi se osnovale i ojačale demokratske sindikalne strukture pod kontrolom stanice i baze. ECLOSE. Izborima koji bi trebali uspostaviti kontrolu nad Ekvador-skom federacijom studenata (FEUE) za račun baze u Guayaquilu ruko-vodi Alberto Alarcon,* ECLOSE, biznismen koji aktivno djeluje u Libe-ralnoj partiji. Svake godine u različito vrijeme pet ekvadorskih sveučilišta bira nove funkcionere FEUE. Jednom godišnje, prilikom premještaja sje-dišta FEUE s jednog sveučilišta na drugo, održava se konvencija. Alarcon 105organizira grupe agenata koje prisustvuju izbornim konvencijama, opskr-bljene znatnim svotama novca kojima kupuju glasove. Bave se i svim dru-gim akcijama koje mogu dovesti do izbornih neuspjeha komunista i kan-didata koji ih simpatiziraju. Zahvaljujući toj operaciji, već nekoliko go-dina kontrola nad FEUE nije u rukama komunista. Iako, utjecaj komu-nista na glavno rukovodstvo FEUE i neka lokalna još je uvijek vrlo sna-žan. No bez obzira na sve, napori da se FEUE izvuče iz prokomunističke internacionalne unije studenata u Pragu i pridruži COSEC-u,* u Levdenu, koju kontrolira CIA, pretrpjeli su neuspjeh. WASHINGTON Studenoga, 1960. Napetost i kriza prevladane su najznačajnijim probojem u operacijama protiv Kubanaca u Quitu. Prošlog mjeseca šofer kubanske ambasade, ko-munist, ponudio je svoje usluge našoj ambasadi putem posrednika, i sta-nica ga je smjesta angažirala. Njegovi su motivi izrazito financijske pri-rode, ali izvještavanje mu je bilo besprijekorno. Naravno, mogućnosti ko-jima raspolaže su ograničene, ali će on biti izvanredno vrijedan izvor in-formacija o kubanskim diplomatima koje možemo iskoristiti u pokuša-jima da nekoga od njih zavrbujemo. Problem je sada u tome da je agent ECALIBY-i* izostao sa sastanka prije nekoliko tjedana, a propustio je da se pojavi i na alternativnom sa-stanku. Blair Moffet, prijašnji šef baze Guayaquil, koji privremeno boravi u Quitu dok ja ne stignem, bavi se tim slučajem. Čak je provjeravao stvar u agentovu stanu. Ni tamo nitko ništa nije znao o tome što se s njime zbiva posljednjih dana. Moffet se pribojava da je šofer možda zapao u neprilike jer je ECJACK, ekipa za praćenje, izvjestila da se nije pojavljivao ni u ambasadi. Zasada Moffet nastavlja rad na novom, alternativnom sa-stanku, ali čini to uz najveći oprez zbog moguće kubanske provokacije. Kampanja stanice da izazove prijekid diplomatskih odnosa između Ekvadora i Kube zaustavljena je jer je Manuel Araujo, član vlade i pošto-valac kubanske revolucije, glavni vođa Velaskova programa kojim se želi ocrniti Ponceova administracija i najuriti iz vlade sve Ponceove pristaše. Araujova kampanja prilično je uspješna, barem toliko da naše agente za političke akcije iz redova konzervativaca i kršćanskih socijalista moramo držati u defenzivi. Araujo je također imao uspjeha u svojoj javnoj kam-panji da vladinu politiku izjednači s patriotizmom zbog porasta napetosti oko protokola iz Rija i pitanja granica s Peruom. Prošli mjesec, na primjer, Araujo je optužio za izdaju organizaciju mla-dih konzervativaca posredstvom koje Aurelio Davila ostvaruje programe političke akcije,


koje stanica ima, objašnjavajući da konzervativna partija izražava službenu opoziciju Velascu. Konzervativci su na to pozvali Arauja 106u narodnu skupštinu kako bi odgovorio na optužbe da je svojim ocje-nama o izdaji povrijedio ustav. Sjednica je trajala od 10 sati navečer do 5 sutradan u jutro. Araujo, bodren galamom velaskista s galerija koji su vikali protiv kršćanskih socijalista i konzervativaca, preokrenuo je sjednicu optužujući Ponceovu administraciju za korupciju. Čak je za izdaju optužio i četrdeset i osam već ranije istjeranih armijskih oficira. Uslijed zaglušujuće galame s galerija koje su divlje bodrile Arauja, konzervativci, kršćanski socijalisti, liberali te socijalistički oslanici koji su bili mislili da traže od njega objašnj jnja, primorani su da napuste sjednicu. Nove Araujove optužbe o izdaji izazvale su buru u vojnim krugovima, pa su se ministar obrane i sam Velasco našli u situaciji da poreknu kako je ijedan oficir kriv za izdaju. Od tih događaja na početku listopada velaskisti su nastavili na peruan-skom pitanju poistovjećivati rodoljublje s podrškom vladi. Dne 18. listo-pada tisuće je ljudi izašlo na ulice Guayaquila da uličnim demonstraci-jama izraze podršku Velascu i Arauju. Slične su demonstracije sutradan održane u Quitu. Dne zo. listopada FEUE je organizirala najveće masovne demonstracije u povijesti Quita. Studenti, vladini činovnici, ljudi iz svih društvenih slojeva sudjelovali su u maršu i slili se na nogometni stadion u Quitu, gdje su Velasco i drugi proglasili nevažećim protokol iz Rija. Na početku studenoga Araujo je ponovno pozvan da pred Kongresom odgovara na pitanja. Od ministarstva do zgrade parlamenta jahao je na olinjalom starom kljusetu, koje je, kako je objavio, Ponceov ministar unu-trašnjih poslova (kršćanski socijalist i bliski kolaborator naše stanice) pro-dao državnoj policiji za 30.000 sukra - oko 2.500 dolara. Rekao je da je bivši ministar nagovorio svog brata da nastupi kao prodavalac te da staru ragu valja balzamirati i smjestiti u muzej kao spomenik Ponceovoj admi-nistraciji. Jašeći od zgrade svog ministarstva do Kongresa, Araujo je putem oku-pio masu koja ga je slijedila - spektakl tog fizički deformirana čovjeka ni-žeg od pet stopa, vandajkovske brade, koji je ismijavao Ponceovu elitu, bio je opet u stilu koji ga je učinio toliko popularnim u siromašnim ma-sama. Velaskisti su ponovno ispunili galerije divlje bodreći Arauja u toku njegove interpelacije, a zaglušujući svaki pokušaj konzervativaca ili kršćanskih socijalista da ga kritiziraju. Kasnije u toku dana grupa vela-skista napala je demonstrante, pristaše konzervativaca. Policija koju kon-trolira Araujo kao vladin ministar najprije je napala studente, a zatim uvjerila skupinu velaskista da se raziđu. Dan nakon »konjske parade« Arauju je gotovo pošlo za rukom da otkrije ECJOB, našu ekipu za distribuiranje propagandnih materijala. Če-tvorica iz ekipe upravo su dijelila letke protiv komunizma i protiv Castra kada ih je, nekim slučajem, ugledao glavom Araujo. S&m ih je uhapsio. Agenti su optuženi da dijele letke na kojima je ispušten znak tiskare. Naša ECELDER tiskara pogriješila je što nije posegnula za nekim od onih fik107tivnih znakova za koje je potrebno dulje vrijeme da im se uđe u trag. Ovaj put vođi ekipe nije pošlo za rukom da otkupi njihovo oslobađanje, pa je Noland morao iskoristiti veze koje Aurelio Davila ima u Kongresu da bismo ih izbavili. Stanica je započela kampanju koja bi trebala dovesti do zbacivanja Arauja, ali stvari sporo napreduju. Davilinim posredstvom kružio je letak kojim se - zbog svoje podrške kubanskoj revoluciji - Araujo optužuje da je komunist. No velaskistički agenti, na primjer Baquero, ministar rada, i Reinaldo Varea,* potpredsjednik senata, nisu uspjeli umanjiti povjerenje koje predsjednik Velasco gaji prema Arauju. Kampanja je otežana jer je


povezana s Velaskovom političkom bitkom protiv konzervativaca i kršćan-skih socijalista - kojom se gotovo poništava efikasno djelovanje naših age-nata iz redova velaskista protiv Arauja. Kampanja koju vode izrazito desni politički agenti kakav je, na primjer, Davila s posebnom je pažnjom usmjerena na to da se Arauja poistovjeti s komunizmom, ali i da se pri tom izbjegne napad na samog Velasca. Naše snage pretrpjele su prije nekoliko dana još jedan udarac. Kršćan-ski su socijalisti organizirali svečano polaganja vijenaca i komemoraciju studentu ubijenom još u vrijeme prethodne Velaskove administracije, kada je policija napala jednu školu da odatle izbaci štrajkaše. Dan prije ceremonije u okviru koje se, kako je bilo planirano, trebao održati i tihi marš, Araujov podsekretar izjavio je da je riječ o provokaciji određenoj da izazove sukob između katoličkih studenata i vlade. Kada su sudionici marša stigli na trg nezavisnosti ispred predsjedničke palače, grupa vela-skista napala ih je toljagama i kamenjem. Povorka je potisnuta s trga, a njihovi vijenci, položeni na spomenik nezavisnoti, bili su uništeni. Gomila velaskista, koja je zagospodarila trgom, klicala je Velascu koji se upravo vraćao u palaču s jednog govora održanog u drugom dijelu grada. U toku popodneva i večeri uslijedili su brojni sukobi kada se gomila velaskista valjala ulicama napadajući posljednje ostatke skupine kršćanskih socija-lista koji su sudjelovali u maršu. Akciju protiv njih povela je i policijska konjica. Vlada se međutim sasvim jasno opredjeljuje za to da suzbija de-monstracije opozicije uz pomoć svojih političkih pristaša, a ne policijom. Taktika upotrijebljena u Kongresu pokazuje sada svoju vrijednost i na ulicama. Kao da sve to i tako već nije bilo dovoljno loše, Araujo je prognao jednog od naših sindikalnih agenata: Johna Snvdera,* interameričkog predstavnika međunarodnog udruženja radnika pošta, telegrafa i telefona (PTTI), koji dvije godine radi na organiziranju ekvadorskih radnika ko-munikacija. Araujo ga je optužio da planira štrajk neposredno prije samog početka interameričke konferencije. No pravi je razlog taj što je Ekvador-ska konfederacija radnika zahtijevala da se Snvder progna jer je isuviše aktivan. Jose Baquero de la Calle,* naš ministar rada, nije mogao učiniti ništa, - jednostavno, on nije toliko blizak Velascu koliko je to Araujo. 108Kampanja protiv Arauja bila je ometena kriznom atmosferom, nasta-lom zbog graničnih problema s Peruom. U rujnu šalje Velasco svog mi-nistra vanjskih poslova na zasjedanje generalne skupštine Ujedinjenih na-roda, gdje je ovaj ponovio odbacivanje protokola iz Rija s obrazloženjem da je taj dokument potpisan dok su peruanske trupe još uvijek držale dio ekvadorskog teritorija pod okupacijom. Ministar je dodao da će Ekvador potegnuti to pitanje na interameričkoj konferenciji. Peru je uzvratio za-htjevom za sastankom sila jamaca i prijetnjom da će izostati s konferen-cije. Garantne sile, uključujući i delegaciju SAD-a, sastale su se u listopadu u Rio de Janeiru, ali nije objavljena nikakva izjava. Međutim iz dokume-nata State Departmenta, kojima raspolaže naša služba za Ekvador, vidi se da su jamci izglasali da se Ekvadoru ne dopusti jednostrano ukidanje pro-tokola, a tajno su apelirali na obje zemlje da dođu do zajedničkog rješenja. Međutim, na početku prosinca objavit će se izjava kojom će se odbiti Ve-laskova stajališta. Reakcija u Ekvadoru bit će snažna - u rujnu su konzu-lati SAD-a i Perua u Guayaquilu bili zbog protokola napadnuti kamenjem. Stanica je primila pojedinačne izvještaje o tome kako bi se Velasco mogao obratiti Sovjetima ili Kubancima za pomoć kada vidi da bi se gra-nični problem mogao okrenuti protiv njega. Dapače, sumnja se da je mini-star za obrazovanje imao otvorene pregovore o kupovini oružja


prilikom svojeg nedavnog putovanja u Cehoslovačku, iako je službeno bilo objav-ljeno da je svrha tog putovanja nabavljenje tehničke opreme za ekvador-ske škole. Po ustavu, zasjedanje Kongresa u Ekvadoru održava se od 10. kolo-voza do 7. listopada, no moguće je produženje od trideset dana. Ovogo-dišnji je Kongres glasao za produženje zasjedanja. No u bitkama između desničara i velaskista nije bilo značajnih zakona ni o jednoj od reformi, posebno ne o agrarnoj reformi, što je inače bilo jedno od središnjih obe-ćanja u velaskističkoj kampanji. S druge strane, ukidanje zakona o napre-dovanju u građanskim službama bacilo je reformu administracije nekoliko godina unatrag. I još gore, na tajnoj sjednici, prije no što je pošao na od-mor, Kongres je izglasao da se primanja njegovih članova povećaju za 50 posto, retroaktivno od početka zasjedanja u kolovozu. Po novome, to je oko Z5 dolara dnevno - za ekvadorske standarde zaista velikodušno, ako se zna da dvije trećine stanovništva imaju obiteljski dohodak od samo 10 dolara mjesečno. Posljednja dva tjedna prije nego što sam bio dodijeljen inozemnim službama State Departmenta prošao sam specijalni tečaj sindikalnih i rad-ničkih operacija. Iako je kurs bio namijenjen srednjoj klasi specijalista za te operacije, instruktor odjela zapadne hemisfere rekao mi je da moram ispuniti kvotu. Uvjeravao me kako se neću baviti tim operacijama, nego da tečaj služi samo kao neka vrst podsjetnika o onome što sam već slušao. Nominalno, kurs se vodio pod nadzorom Ureda za obuku, ali su ljudi koji ga vode iz 10/4 (grupa 4, sindikati, odjela za međunarodne organi-zacije). Glavni događaj na tečaju bila su prepiranja između službenika od109jela za međunarodne organizacije i oficira za zadatke pojedinih područja 0 tome kako se služiti sindikalnim agentima koje u ime odjela za međuna-rodne organizacije kontrolira Cord Mever.* Oficiri odjela zapadne hemi-sfere bili su praktički jedinstveni u prijekorima ORIT-u, regionalnoj orga-nizaciji za zapadnu hemisferu Međunarodne konfederacije slobodnih sin-dikata.* Oni su tvrdili da ORIT nema nikakvih šansi, da je diskreditiran 1 potpuno neprivlačan za nekomunističke radničke i sindikalne organiza-cije u Latinskoj Americi. George Meanv,* i Serafmo Romualdi,* uvjerili su međutim šefove Agencije da se ORIT može spasiti tako da odjelu za-padne hemisfere ne preostaje ništa drugo doli pokušaj da ga spasi. Značajan je naglasak stavljen na prednosti korištenja agenata u razli-čitim međunarodnim strukovnim sekretarijatima, u kojima, barem u La-tinskoj Americi, Agencija ima određenu kontrolu. Lloyd Haskins,* izvršni sekretar Međunarodne federacije petrolejskih i kemijskih radnika,* dao nam je lekciju o tome kako on može pomoći organiziranju latinskoamerl-čkih radnika u kritičnoj petrolejskoj industriji. Zanimljivim mogućnostima u Latinskoj Americi raspolagala je i Međunarodna federacija radnika na plantažama, u poljoprivredi i srodnim djelatnostima,* (IFPAAW), koja je osnovana uz pomoć jedne druge zapadne obavještajne službe i bila vrlo djelotvorna u suzbijanju pobuna komunista u Malaji nakon drugog svjet-skog rata. U Latinskoj Americi služimo se tim sindikatom na sličan način kako bismo spriječili seljačku podršku gerilskim pokretima, i to organiza-cijom pomoći seljačkim udruženjima u većim područjima, agrarnom re-formom i razvitkom kooperative. Povrh svega, na tečaju je naglašavano da sindikalne operacije Agencije moraju težiti za tim da se razvijaju sindikati u nerazvijenim zemljama koji će se usredotočiti na ekonomska pitanja i tako ostati po strani od politike i ideologije klasne borbe. To je tradicija američkog sindikalizma koji, jednom promaknut u siromašnim


zemljama, dovodi do podizanja cijene rada i tako umanjuje učinke koje uvoz iz po-dručja u kojima je niska cijena rada ima na zapošljavanje u SAD-u. Nakon toga tečaja dva sam tjedna pohađao orijentacijska predavanja u institutu za inozemne službe State Departmenta. Iako je bilo dosadno, morao sam ih pohađati zbog zahtjeva da se prikrije moja prava djelat-nost. No ta su me predavanja navela na razmišljanje o mjestu koje opera-cije Agencije imaju u širem kontekstu vanjske politike SAD-a prema Latin-skoj Americi. Čini se da postoje dva osnovna programa koja vlade La-tinske Amerike moraju promaknuti: prvo, ekonomski razvitak na osnovi industrijalizacije; i drugo, ekonomske, socijalne i administrativne reforme kako bi se ispravile očite nepravde. Da bi se ekonomski razvijale, te zemlje trebaju kapital, tehnologiju i političku stabilnost. Programima američke vlade pomaže se u ispunjavanju tih zahtjeva, pogotovo otkad je ovuda putovao potpredsjednik Nixon. Interamerička banka za razvoj osnovana je prošle godine, export-import banka ulaže ovdje sve značajnija sredstva, proširuju se programi tehničke TIOlomoći Odbora za međunarodnu koordinaciju. Sada se osniva i Fond za kreditiranje socijalnog razvoja, koji će raspolagati sa 500 milijuna dolara, što SAD daju za zdravlje, stambenu izgradnju, obrazovanje i slične pot-hvate. Na osnovi Kennedvjevih govora po Latinskoj Americi, neki su ljudi zaključili da će ti programi biti još opsežniji kada on postane predsjed-nikom. Operacije CIA od temeljne su važnosti za programe ekonomskog raz-vitka i političke stabilnosti. Iskustva pokazuju da kada god komunizam stane prijetiti, dolazi do bijega kapitala i smanjivanja privatnih investi-cija. Kubanska revolucija pokrenula je i ohrabrila one snage kojima je stalo do nestabilnosti u čitavoj toj henasferi, a naš je zadatak da ih po-tisnemo. Operacije CIA pridonose uspostavljanju stabilnosti, pomažu lo-kalnim vladama da izgrade svoje snage sigurnosti - osobito policijske, ali i vojne - i da suzbijaju krajnju ljevicu.. To je, u osnovi, ono što mi činimo: stvoriti snage sigurnosti koje će suzbijati, slabiti, uništavati ekstremnu lje-vicu. Posredstvom takvih programa mi stvaramo uvjete u kojima će prija-teljske vlade ostvariti reforme pomoću kojih će eliminirati nepravde na kojima komunizam cvjeta. Već tjednima i Janet i ja primamo injekcije protiv svih bolesti o ko-jima se ikad nešto čulo. Ona prisustvuje sastancima u protokolu inozem-nih službi gdje se razgovara o tome što sve čeka jednu ženu koja živi u ambasadi. Bob Weatherwax rekao nam je štošta korisno o tome kako se tamo živi. Zvuči prefantastično. Ponio je sa sobom popis božičnih po-klona koje je naručila Nolandova obitelj, šaljemo im sve te darove našom žurnom avionskom pošiljkom. Danas sam posljednji put posjetio odjel kako bih dobio upute. Bio sam u grupi za obradu podataka da dobijem pseudonim - tajno ime kojim ću se služiti narednih trideset godina na svakom papiru interne korespon-dencije Agencije: pošiljkama, telegramima, izvještajima, svemu što pišem. Bit će to ime po kojemu će me poznavati prilikom napredovanja u službi, izvještaja o zdravstvenom stanju i svim drugim osobnim situacijama. Pot-pisao sam papire, potvrđujući svojim pravim imenom da ću za vrijeme dok sam tajno zaposlen u CIA upotrebljavati određeni službeni pseudonim. Tada sam pročitao ime - kako bih uopće mogao zaboraviti da sam od sada JEREMY S. HODAPP? QUITO, Ekvador 6. prosinca 1960.


Najzad smo ovdje. Našem sporom DC-7 trebalo je više od deset sati leta do Quita, uključujući spuštanja u Panami i Galiju. Janet i ja imali smo mjesta u prvom razredu zahvaljujući tome što se za tako duge letove niodobravaju dodatni troškovi. U redu sjedala iza nas sjedio je prijašnji. ekvadorski predsjednik Galo Plaža, vođa liberala, kojeg je Velasco ove godine pobijedio. Bilo bi zanimljivo porazgovarati s njim, ali sam se po-bojao da bi se takav pokušaj s moje strane mogao činiti previše poduzet-nim. Nadomak Quitu vrijeme je bilo ugodno i sunčano. Kroz prozore avi-ona vidjeli smo snijegom prekrivene vrhove vulkana i zelene doline što se pružaju po stranama planina. Onako obrađene, odavale su privid da su gotovo vertikalne. Pitao sam se kako je uopće moguće orati pod takvim kutom. Svatko je čuo o planinskim masivima Anda, no imati priliku vi-djeti te scene koje zaustavljau dah - zaista čovjeka može potpuno obuzeti. Na zračnom pristaništu u Quitu, ultramodernoj zgradi dovršenoj upravo za potrebe interameričke konferencije, dobrodošlicu nam je poželio Blair Moffet. Predao nam je orijentacijsku kartu koju je priredila amba-sada s oznakama svih ugodnih mjesta za razonodu. Odvezao nas je zatim do malog hotela u stambenoj četvrti samo blok dalje od zgrade ambasade. Nešto kasnije pojavio se Noland da nas pozdravi. Ugodno nas je iznenadio: pribavio je karte kako bismo popodne promatrali borbu bikova. U dru-štvu s nama bila je i njegova žena i nekoliko njihovih prijatelja. Danas je u Quitu najvažnija priredba godine: svečanost u čast oslobo-đenja grada od španjolske vladavine. Svečanosti traju već nekoliko dana. Borbe bikova, parade, izložba stoke. Nisam siguran da mi se borba bikova zaista sviđa. U redu, bilo je uzbudljivo, svirka i skandiranje olć zaglu-šuje... no ako je Paco Camino jedan od najboljih toreadora na svijetu, pitam se kakav je drugi s toga popisa. Gotovo je izmrcvario bika trudeći se da ga obori. Krenuli smo zatim na zabavu zajedno s Nolandovima u kuću jedne obitelji koja drži mrežu kinematografa. Činilo mi se da su svi prisutni na neki način u rodu - ili krvno, ili po bračnim vezama. Bio je tamo i Jorge Acosta,* Velaskov nećak i jedan od najboljih prijatelja naše stanice u vladinim krugovima. On je predsjednik vijeća za nacionalno planiranje. Nije to baš osobito moćan položaj, ali kako je ljubimac čitave obitelji predsjednika Velasca, nije daleko od pravih informacija o bitnim držav-nim odlukama. Upravo nedavno Acosta je navijestio da se Weatherwax, naš oficir koji djeluje pod zaštitom javne pomoći, može sada vratiti i da mu više ne prijeti opasnost. Upravo je prošlog tjedna napetost na političkoj sceni porasla. Dne i. prosinca gradska je uprava Quita, koja je pod kontrolom liberala, po-novno zasjedala. Bilo je došlo do ozbiljnog sukoba između pristaša libe-rala i velaskista. Kada je intervenirala Araujova policija, bomba sa suzav-cem bačena je na gradonačelnika, liberala. Garantne sile sutradan objavljuju svoju odluku kojom opovrgavaju stav Ekvadora, prema kojem ta država smotra protokol iz Rija ništetnim. Noland misli da objavljivanje te odluke neće proći mirno.QUITO 8. prosinca 1960 Kažu da je potrebno stanovito vrijeme da se naviknete živjeti na devet tisuća stopa nadmorske visine. Zrak je rijedak. Neprekidno sam pospan, ali nitko od nas nema nikakva znaka one užasne glavobolje koja spopada neke ljude. Noći su hladne, sasvim je očita razlika u hladu ili na suncu. Tako je suho da ljudi nose vunenu odjeću čak i za vrućih dana. Daleko najljepša stvar u Quitu je cvijeće. Čini se kao da je proljeće. Netko


reče da ovdje postoje samo dva doba, vlažno i suho, ali cvijeća ima cijele go-dine. Čim stignemo, posjetit ćemo obilježje sjeverno od grada kuda prolazi ekvator. Udaljeno je pola sata vožnje. Možete se fotografirati stojeći jed-nom nogom u sjevernoj, a drugom u južnoj hemisferi. Noland kaže da me želi uvesti u operacije koje sada vodi Blair Moffet, kako bi se ovaj mogao vratiti u Washington. Blair uzvraća da se ne može vratiti sve dok ne sazna što se dogodilo s vozačem kubanske ambasade. Izjava o protokolu iz Rija bila je gorak šamar svim nedavnim demon-stracijama i novim nadama izazvanim Velaskovim preuzimanjem vlasti. Za sutra organiziraju se uistinu velike demonstracije na trgu nezavisnosti. QUITO 9. prosinca 1960. Emocije su preplavile sve. Danas, četvrtog dana boravka u Quitu, vidio sam prvi put masovni napad na američku ambasadu. Kasno sam na-pustio hotel, upravitelj me upozorio da su demonstranti već bili obasuli ambasadu kamenjem. Kada sam stigao, samo je još mala grupa pjevala ispred zgrade. Ušao sam sa stražnje strane i vidio da su u toku ranijih napada mnogi prozori razbijeni. Čitav su dan u stanici zvonili telefoni, agenti su zvali da izvijeste o pokretima demonstranata koje je organizirala URJE - Revolucionarna unija ekvadorske omladine, što su se po nekoliko puta vraćali da napa-daju ambasadu. Araujo nije dopustio policiji da intervenira, tako da su gomile mogle raditi, što ih je volja. Iz ureda stanice na najvišem katu pro-matrao sam što se zbiva. Bacajući kamenje, pjevali su svoju omiljenu: »Kuba, Rusija, Ekvador«. Napadnut je i ekvadorsko-sjevernoamerički in-stitut za kulturu, koji vodi Informativna služba Sjedinjenih Država (USIS), te peruanska ambasada. Jednako je prošao i naš konzulat u Guayaquilu. Dok su trajali napadi na ambasadu, gotovo su svi gradski autobusi u Quitu obustavili promet i skupili se sjeverno od grada. Odatle su u ka-ravani krenuli prema trgu nezavisnosti, primajući usput gomile ljudi. Na trgu su se skupile tisuće. Tada su počeli govori. Velasco i njegov ministar 8 CIA 113r vanjskih poslova napali su protokol iz Rija, a Araujo je, sa svoje strane, pledirao da se uspostave diplomatski odnosi sa Sovjetima, ako se to po-kaže neophodnim da bi Ekvadoru bila ispravljena nepravda. Gomila je izvikivala osude protiv garantnih sila i protiv Organizacije američkih država. Ministar vanjskih poslova objavio je da će uskoro stići dva čeho-slovačka diplomata kako bi se otvorilo čehoslovačko poslanstvo. '•t .f QUITO 14. prosinca 1960. Napadi na ambasadu nastavljaju se i dalje, ali čini se da su sada sla-biji i samo povremeni. Poboljšana je policijska zaštita, čak su i neke armij-ske jedinice poslane u ambasadu. Araujo je bio primoran, zahvaljujući trezvenijim glavama u vladi, poput Acoste, poslati policijsku zaštitu. Ne-miri su prešli i u druge gradove, gdje su također napadnuti kulturni cen-tri zasnovani na bilateralnoj osnovi. Održano je više javnih demonstracija. Najveća je bila jučer kada su se u »maršu pravde« tisuće ljudi ponovno


okupile na trgu nezavisnosti. URJE je i dalje najvažnija sila koja stoji iza tih napada, iako marševe i demonstracije, nadahnute uglavnom građan-skim motivima, organiziraju i mnoge druge organizacije. Upravo su osnovane dvije važne sindikalne radničke organizacije, no samo je jedna od njih naša. ECCALICO agent u Guayaquilu, koji je vo-dio kampanju s ciljem da Miranda* pobijedi generalnog sekretara Ko-munističke partije Saada na izborima za senatora »po zadatku«, održao je od 9. do u. prosinca konvenciju i osnovao Regionalnu konfederaciju ekvadorskih priobalnih sindikata,* (CROCLE), kao stalni mehanizam koji će se boriti protiv Konfederacije ekvadorskih radnika (CTE) na obali, uglavnom u provinciji Guavas. Obojica glavnih agenata za akcije, Victor Contreras* i Enrique Amador,* u izvršnom su komitetu. Contreras kao predsjednik. Predstavnik interameričke regionalne sindikalne organizacije ORIT pokazao je da je od velike pomoći, posebno u osiguranju izvan-redne kamuflaže za naše agente. Postoji plan o udruživanju CROCLE s ORIT-ICFTU strukturom, umjesto sadašnje ekvadorske članice, male i neefikasne Konfederacije radnika Guavasa (COG), koju je pomagala naša baza u Guayaquilu. Radnički odjel Operativnih misija SAD u Quitu (USOM), kojemu je glavni posao u tome da pomaže slobodnim sindikatima u zemlji, poduzeo je prve korake za osnivanje nacionalne, nekomunističke sindikalne konfe-deracije. Pod njihovim je vodstvom u prvom tjednu ovoga mjeseca osno-van Koordinacioni komitet slobodnih sindikata Ekvadora. Taj će komitet uskoro početi osnivati koordinacione komitete u provincijama, koji će prerastati u provincijske federacije. Najzad, bit će osnovana nacionalna konfederacija. Plan je stanice da čitavu akciju zasad vodi USOM, a kasnije, 114kada stigne novi zamjenik šefa stanice, vjerojatno ćemo se angažirati u formiranju nacionalne konfederacije. U ovom je trenutku ubacivanje Mi-rande u Senat i osnivanje CROCLE najviše što možemo učiniti. Bili Dohertv,* interamerički predstavnik u PTTI,* i još jedan od međunarodnih radničkih agenata Odjela za međunarodne organizacije, stigli su prije nekoliko dana da, nakon izgona Johna Snvdera,* spase što se još spasiti može. On pokušava zadržati mogućnosti da PTTI i dalje pomaže sindikat radnika komunikacija FENETEL* (Federacija radnika telekomunikacija Ekvadora) u organizacijskim stvarima, obučavanju i pro-nalaženju skloništa, ali se Araujov neprijateljski stav nije promijenio. U slučaju da zatraži poseban tretman kod ministra rada Baquera de la Cal-lea, Noland se pribojavao da bi na taj način mogao otkriti naše veze s Do-hertvjem, a Baqauero vjerojatno ne bi bio kadar izbaciti Arauja iz igre. Studentske operacije u Guayaquilu također su doživjele velik uspjeh. Na početku ovoga mjeseca u Portovijeu je održan Nacionalni kongres FEUE, a snage ECLOSE koje je predvodio Alberto Alarcon* najzad su postigle dugo željeni pogodak. Kongres je usvojio novi sistem izbora služ-benika za različite dijelove FEUE. Od sada će izbori biti neposredni, oba-vezni i opći, nasuprot starom, posredničkom sistemu koji je komunistima i drugim lijevim snagama davao stanovitu prednost. Sjedište za narednu godinu bit će u Quitu, gdje je rukovodstvo FEUE u rukama umjerenih. Sreo sam ambasadora Bernbauma - stigao je nekoliko tjedana prije mene. Ovo mu je prvo ambasadorovanje. On je diplomat od karijere, nć osobito slikovit. Noland kaže da Bernbaum ne zna o našim operacijama, čak ni o operacijama političkih akcija, te da ništa o tome niti ne želi sa-znati. Ambasador je danas posjetio Velasca, prenoseći mu Kennedyjevu poruku. U toku posjeta saopćio je da su američke kreditne institucije u


načelu odobrile zajmove za stanovite javne radove i razvojne projekte. Čini se da je takva izjava dana kako bi se ublažilo antiameričko raspolo-ženje. Novinski izvještaji ukazuju na to da neke vlade traže odgodu ili pro-mjenu mjesta održavanja interameričke konferencije, uglavnom zbog ne<-davnih nereda, a kubanska štampa i radio navješćuju da bi Ekvador mo-gao slijediti Kubu u odbijanju da prizna interamerički sistem. QUITO 15. prosinca 1960. Aurelio Davila,* jedan od glavnih naših agenata za političke akcije u sklopu ECACTORprojekta, postigao je danas važnu i mudru pobjedu. On je organizirao masovne demonstracije podrške Velaskovoj politici u vezi s protokolom iz Rija, koje su zapravo bile uperene protiv Arauja. Studenti svih katoličkih škola i katoličkog sveučilišta marširali su na trgnezavisnosti gdje su uzvikivali parole protiv komunizma. I Velasco je bio na tribini. U trenutku kada je ministar obrane započeo govor, grupa protudemonstranata počela je uzvikivati »Kuba, Rusija, Ekvador«, čemu je uslijedila bujica povika »Dolje komunizam« iz mase studenata. Araujo, koji je također bio na tribini, složio se s protudemonstrantima. Gotovo istodobno počela je gužva. Velasco je zgrabio mikrofon zahtije-vajući tišinu i red. Govori su se nastavili. Riječ je uzeo i Velasco, ali je bio očito ozlojeđen zato što je Araujo narušio tu golemu demonstraciju podrške. Na poticaj Davile i drugih konzervativnih vođa, kardinal je danas ob-javio pastirsko pismo. Kardinal, čiji je utjecaj najmanje jednak onome što ga ima bilo koji političar uključujući i Velasca, upozorava da su vjera i domovina ugrožene i u neposrednoj opasnosti od komunizma, dodajući kako se Ekvador ne treba obraćati Kubi i Rusiji u traženju podrške za granično pitanje. Večeras je održana još jedna demonstracija podrške Velaskovoj politici prema Peruu - ali ovaj put je na sceni bila jedna Ijevičarska organizacija, Narodna revolucionarna liberalna partija (PLPR), odjeljak mladog krila liberalne partije, u kojem je mnoštvo onih što podržavaju Velasca. Među govornicima bili su Araujo i Gonzalo Villalba, potpredsjednik Konfede-racije radnika Ekvadora (CTE) i jedan od vođa Komunističke partije u Quitu. Pozvali su na diplomatske i trgovinske odnose sa Sovjetima, oba-rajući se istodobno na SAD i na konzervativce. QUITO 16. prosinca 1960. S Araujom je gotovo! Kasno popodne objavljeno je iz predsjedničke palače da je Araujova ostavka prihvaćena, ali mi smo čitavog dana pri-mali izvještaje da ga je, zapravo, Velasco uklonio. Proteklih tjedana stvo-rili smo snažnu struju propagande protiv njega, a njegovo ponašanje u toku jučerašnjih demonstracija samo je ubrzalo stvar. Ministar vanjskih poslova, dobar prijatelj SAD-a, također je sa svoje strane radio na tome da slomi Arauja. Naravno, Araujova identifikacija s krajnjom ljevicom dala mu je vrlo malo slobodnog prostora za manevriranje. Otkako je objavljeno da je Araujo dao ostavku, nastavljaju se ulični sukobi između njegovih pristaša, pretežno iz URJE, i njegovih protivnika iz redova velaskista. Donji dio grada pun je suzavca, ali izvještaji agenata pokazuju da se pobunjenici razilaze. 116QUITO


22. prosinca 1960. Građanske se demonstracije o peruanskom pitanju nastavljaju, ali su izgubile antiamerički prizvuk. Zapravo, gotovo da su ustupile mjesto kam-panji katoličkih grupa koje izražavaju podršku kardinalu, kao odgovor na napad revolucionarnih socijalista protiv njegova pastirskog pisma o komu-nistima. Kampanju vodi Aurelio Davila, sredstva se osiguravaju iz pro-jekta ECACTOR. Tu su uključena objavljena pisma i potpisi katoličkih organizacija, poput CEDOC, sindikalne konfederacije te Nacionalnog ka-toličkog akcionog odbora, potpredsjednik kojega je Davila. Marsom po kiši ulicama Quita, uzvikivanjem parola protiv Kube, ko-munizma i Rusije, kampanja je danas dostigla vrhunac. Glavni govornik bio je sam kardinal. Ponovio je svoja upozorenja iz pastirskog pisma o neposrednoj opasnosti od komunizma. Gotovo mu je devedeset godina, ali je zaista aktivan. Preuzeo sam prve operacije, susreo prve prave agente - najzad sam autentičan tajni operativni oficir. Preuzeo sam ECJACK, ekipu za praćenje i opća istraživanja, koju vodi potpukovnik Paredes. Blair me upoznao s njim prije nekoliko dana. Preko njega nastavljam pratiti kubansku ambasadu, nastojeći uhvatiti bilo kakav trag nestalog vozača. Uz tu operaciju preuzeo sam i dopisivanje tajnim pismima s kubanskim agentima. Predložio sam štabu da bismo mogli uštedjeti mnogo vremena ako bi oni poslali ovamo instruktora koji bi me naučio pisanju i razvijanju pisama. Na taj bismo način mogli kablogra-mom predavati poruke i uštedjeti vrijeme potrebno da tajna pisma stignu vrećama. Noland će me ovih dana upoznati s Francinom Jacome,* koja piše fiktivna pisma. Blair mi je prepustio i operaciju ECFONE. Glavni agent Oswaldo Chi-riboga,* imenovan je čovjekom za ekvadorska pitanja u Nizozemskoj, stanica u Haagu namjerava se njime služiti u akcijama protiv Sovjeta i diplomata socijalističkih zemalja. Moramo pronaći novu vezu za Basan-tesa,* agenta ubačenog u Komunističku partiju. Noland je odabrao dra Ovallea,* Velaskova liječnika, kako bi zadržao zaštitne mjere što su na snazi od samog početka te operacije. O izvještajima koje će primati od Basantesa dr Ovalle će javljati telefonom, a ja ću dolaziti u njegov ured da ih primim. U listopadu, kada je Basantes izabran u komitet provincije Pichincha, ta je operacija postala još značajnija. S obzirom na sve veću netrpeljivost između partijskih rukovodstava u priobalnom području i u sijerama, to je kao da imamo agenta u lokalnom izvršnom komitetu. Čini se da se stanica posljednjih dana pretvorila u neku dobrotvornu organizaciju. U Nolandovoj kući sve žene i poslužitelji pripremaju pakete bombona, cigareta, cigara, boca viskija, konjaka, šampanjca i vina, na tu-cete golf-lopti. Riječ je o božičnim poklonima agentima i »znancima« -(prijateljima koji bi mogli postati korisni agenti). 117Od većine oficira u stanicama CI A očekuje se da razviju osobne veze sa što više lokalnih uglednika, bez obzira na to je li riječ o poslovnim ljudima, onima iz školstva, umjetnosti, ili o političarima. Ljudima iz odjela zapadne hemisfere legitimacija State Departmenta pogodna je za obradu tih »znanaca«, dok sredstva stanice, namijenjena zabavi, klupskim troško-vima, poklonima i sličnom, omogućuju priličnu prednost pred našim ko-legama iz State Departmenta. Medu Ekvadorcima Noland je zaista u modi. Čini se da on poznaje svakoga u gradu. On je bivša zvijezda i trener nogometne momčadi ko-ledža, čovjek velikog osobnog šarma i energije. Njegova je žena prvakinja nacionalnog natjecanja žena u golfu. Oni su najdinamičniji par u amba-sadi, divi im se cjelokupno lokalno društvo. Pretežno su svoja


»poznan-stva« uspostavili zahvaljujući Nolandovu političkom i sportskom radu. Oboje je vrlo aktivno u teniskom i golf-klubu u Quitu. QUITO 30. prosinca 1960. Postoji mala sumnja da bi moglo doći do odgode interameričke konfe-rencije. Peru i dalje ostaje na tome da neće prisustvovati zbog toga što Ekvador i dalje namjerava potencirati problem protokola; Venezuela i Do-minikanska Republika nalaze se u krizi zbog Trujillova pokušaja da ubije Betancourta; američko-kubanski odnosi još su se više pogoršali. Svi znamo da će do invazije doći, ali nikako prije nego što Kennedv preuzme dužnost. Peru je danas raskinuo odnose s Kubom, i to neće pridonijeti izgledima konferencije. Taj je raskid dobrim dijelom znak poštovanja prema SAD-u zbog listopadske akcije sila garanata u vezi s protokolom iz Rija, no taj čin valja pripisati i operaciji naše stanice u Limi, u studenome. Bio je to napad više jedinica kubanskih izbjeglica protiv kubanske ambasade u Limi koji je uključivao mogućnost da se dokopaju dokumenata. Između tih au-tentičnih dokumenata stanica u Limi odabrala je nekoliko za koje je po-sebno bio zainteresiran naš Odjel tehničkih službi, a među njima bio je i dokument za koji se pretpostavlja da je popis ljudi u Peruu koje kubanska ambasada plaća ukupno oko 15.000 dolara mjesečno. Drugi od tih silom otetih dokumenata odnosio se na nepostojeću kam-panju kubanske ambasade u Limi oko promicanja položaja Ekvadora u vezi s protokolom iz Rija. S obzirom na to da nije bilo mnogo Peruanaca koji su povjerovali u vjerodostojnost tih dokumenata, stanica u Limi imala je velikih teškoća da ih objavi. Međutim prije nekoliko dana konzerva-tivni je poslanik peruanskog Kongresa govorio o njima, i jučer su najzad osvanuli u štampi glavnog grada. Iako su Kubanci prosvjedovali tvrdeći da je riječ o dokumentima sumnjiva podrijetla, novi odmetnik iz kubanske 118ambasade u Limi - koji je bio prisutan u toku napada a sada radi za Agenciju »potvrdio« je da su dokumenti Odjela za tehničke službe izvorni. Peruanska konzervativna vlada poslužila se dokumentima kao raz-logom za prijekid odnosa s Kubom. Mogli bismo nešto slično učiniti i ovdje, ali se Velasco vjerojatno ne bi odlučio na takvu akciju. On želi u pitanju protokola imati kubansku podršku u svojoj akciji protiv Perua, naravno ako je uspije dobiti. Nestanak vozača kubanske ambasade sada je riješen. Pokušao se na-praviti važnim pred vrtlarom ambasade,rekavši mu da radi za nas. Vrtlar je to rekao jednome od Kubanca i počela je potraga za vozačem. On se uspaničio i sakrivao se u jednom selu u provinciji, uvjeren da će ga Kubanci pokušati ubiti. Jučer je došao u ambasadu i susreo se s Blairom. Nema načina da se operacija spasi, ali Blair mu je dao manju svotu da bi se mogao vratiti u selo i da ima nešto para pri ruci. Noland je vrlo ljut na Blaira. On misli da Blair nije bio dovoljno oprezan kada je podučavao vozača što ovaj sve treba učiniti za svoju sigurnost. Ispalo je to suviše loše - a ranije sam se nadao da bih i tu operaciju mogao preuzeti. Blair se vraća u Washington. QUITO 4. siječnja 1961. Interamerička konferencija bit će izvan svake sumnje, odgođena nakon što su SAD prekinule odnose s Kubom. Svi kablogrami i korespondencija ranije predavana stanici u Havani sada treba da ide u JMWAVE-stanicu u Miamiju. Pretpostavljam da se


konferencija neće održati prije invazije prognanika. Održavanje tog skupa nakon sloma kubanske revolucije utje-cat će na ovdašnju situaciju sigurnosti. Zbog toga više nećemo morati brinuti o podršci kubanske ambasade Revolucionarnoj uniji omladine Ekvadora (URJE), a svi ti potencijalni agitatori i demonstranti neće više biti toliko entuzijastički raspoloženi. Dva čehoslovačka diplomata upravo su stigla kako bi ovdje otvorila poslanstvo. Štab ima podatke samo o jednome od njih, na kojeg sumnja da je obavještajni oficir. Na zahtjev štaba pažljivo ćemo ih pratiti posred-stvom agenata kao što je predstavnik Oldsmobilea Kladenskv, kako bismo došli do podatka koju zgradu kane unajmiti ili kupiti. Prije njihova pro-gonstva 1957. godine prisluškivali smo njihovu prostoriju gdje su imali aparate za odašiljanje poruka. Štab želi da to ponovno pokušamo. Naš oficir Weatherwax opet je ovdje, nastojat ćemo sada poboljšati prikupljanje obavještajnih podataka u seoskim područjima, jer smo tu go-tovo na ništici. Operacije kontrabande čine problem vrlo složenim. Neka područja, posebno sjeverno od Quita prema granici s Kolumbijom, žive 119od crne burze. Snage sigurnosti tih područja, ako ih nisu potplatili šefovi kontrabande, često su angažirane u malim sukobima protiv njih. Nemoć snaga sigurnosti na tim je područjima zapravo poziv na gerilske operacije. Stoga ih moramo ojačati. Kanimo to učiniti putem misija za javnu pomoć i na isti način postići da s tih područja prikupimo više obavještenja. QUITO 2.9. siječnja 1961. Danas je godišnjica potpisivanja protokola iz Rija. Očekivali smo na-pade na ambasadu. Ali do nasilja je došlo među samim Ekvadorcima. Ministar vanjskih poslova održao je u Guayaquilu govor o graničnom pro-blemu, a u svečanoj povorci što je zatim krenula prema sveučilištu bio je ismijan i s prezirom optužen kao izdajnik. Araujo i njegovi prijatelji iz URJE najvjerojatnije su ti koji žele uništiti ministra, jer je on bio medu snagama što su postigle smjenjivanje Arauja. Osim toga ministar je i do-bar prijatelj SAD-a. Kampanja protiv njega zasniva se na tome što je bio član komisije koja je u ime Ekvadora 1942,. potpisala protokol. Od Johna Bacona preuzeo sam ECSTASY, operaciju tajnog otvaranja pisama. Bacon se oslanjao na stare metode koje su mu oduzimale mnogo vremena. Stoga sam od Odjela tehničkih službi zatražio da mi pošalju stručnjaka za fotografiju koji će temeljito ispitati foto-laboratorij stanice u kojemu razvijam pisma. Stručnjaci za fotografiju i za tajna pisma upravo su završili posao. Laboratorij je potpuno nov. Stručnjaci će mi poslati na-rednih tjedana potrebne nove aparate. Zena-stručnjak za tajno pisanje ta-kođer je boravila ovdje kako bi me podučila u tehnici nevidljivog pisma i razvijanju poruka za kubanske agente i od njih. Ostavila mi je potrebne količine razvijača i kockica tinte. Odsada će baza u Miamiju slati kablo-grame meni, a ja ću ih, nakon što ih razvijem, odašiljati dalje. QUITO i. veljače 1961Velaskova netrepljivost prema opoziciji mogla bi izazvati novu krizu. Prije dva dana, prilikom svečanog otvaranja konvencije nacionalnog udru-ženja liječnika, izmijenio je oštre riječi s gradonačelnikom Quita, libe-ralom. Jučer, prilikom otvaranja nove tvornice gnojiva, čemu su obojica prisustvovala, velaskisti su izviždali i izvrgnuli preziru


gradonačelnika gađajući ga rajčicama, tako da je bio primoran, napustiti svečanost. I ve-laskisti i pristaše gradonačelnika prošle su noći demonstrirali ulicama. i zoPremijer je zaprijetio onima koji ugrožavaju javni red - naravno, ne velaskistima. Premijerovom odlukom danas je zatvorena ovdašnja radio-stanica, s administrativnim obrazloženjem da licenca nije pravodobno obnovljena. Zabrana je uslijedila nakon jednog programa u kojem su slušaoci bili po-zvani da se jave i sudjeluju izražavajući podršku gradonačelniku. Premijer je osobno nazvao radio-stanicu kada je emitirala program, i njegove su prijetnje bile emitirane kao dio emisije. Kasnije je zatvorio stanicu. Ve-teras su velaskisti održali više uličnih demonstracija. QUITO 8. veljače 1961. Na velikoj hacijendi u južnoj provinciji Chimborazo došlo je do oz-biljne pobune. Oko zooo Indijanaca okrenulo se protiv vlasnika hacijende i lokalnih vlasti. Tri su policajca povrijeđena, pozvana je vojska, dva su Indijanca ubijena, a više od šezdeset ih je uhapšeno. Vođe Indijanaca bili su članovi komisije Konfederacije radnika Ekvadora za savansko područje. Radnički senator, pripadnik revolucionarnih socijalista (također lider kon-federacije), započeo je s kampanjom za oslobođenje Indijanaca. Indijanske pritužbe bile su prilično osnovane - često se s njima loše postupa na tim golemim imanjima. U ovom slučaju vlasnik ih već godinu dana nije isplatio, a nije mjerio ni njihov dnevni učinak. Konfederacija radnika zahtijeva istragu o tome jesu li uhapšeni Indijanci bili mučeni te ispunjenje njihovih zahtjeva: isplatu nadnica, osiguravanje stanova i školovanje. Nekoliko mi je ljudi reklo da takvi incidenti lede krv u žilama ovdaš-njih zemljoposjednika. Ako bi samo jedan od takvih ustanaka izmakao kontroli i počeo se širiti, nitko ne bi mogao reći gdje će završiti. Vjero-jatno u samoj predsjedničkoj palači. Qurro 15. veljače 1961. Novi zamjenik šefa stanice, Gil Saudade,* stigao je na početku mje-seca. Preuzima radničke i studentske operacije, a Bacon će i dalje brinuti o ECURGE — media-operaciji. Saudade i ja tijesno surađujemo na pri-premi agenata koje ćemo poslati na latinskoameričku konferenciju o na-cionalnom suverenitetu, ekonomskoj nezavisnosti i miru, zakazanu za prvi tjedan ožujka u Mexico Citvju.Gilovi su agenti Juan Yepez del Pozo mlađi,* ECLURE-2, i Antonio Ulloa Coppiano,* ECLURE-3. Dok Gil još nije bio stigao, Noland ih je smatrao perspektivnim agentima koje valja razvijati i financijski potpo-magao njihov ulazak u Narodnu revolucionarnu liberalnu partiju* (PLPR). Ta partija privlači stanovit broj mlađih Velaskovih pristaša, pa se nadamo da ćemo agente moći iskoristiti tako da te radikale skrenemo s puta njihove podrške Kubi i odvratimo od izraženog antiamerikanizma. Među onima za koje se nadamo da ćemo ih uspjeti zainteresirati jesu i Araujove pristalice. Gil će se uvjeriti da partija zadržava svoj Ijevičarski karakter i da je čvrsto opozicijski nastrojena prema tradicionalnim poli-tičkim partijama Ekvadora. Agent koji je potpuno pod kontrolom jest Juan Yepez del Pozo stariji,* pisac koji je istodobno direktor ekvador-skog instituta za sociologiju. Ima velike političke ambicije i savjetnik je šefa partije. Konferencija u Mexico Citvju održava se pod pokroviteljstvom ljevi-čara, ranijeg predsjednika Meksika Lazara Cardenasa. Sprema se kao neka vrst propagandnih priprema za podršku kubanskoj revoluciji. S obzirom na to da će se tamo naći komunisti i


ljevičari iz čitave hemisfere, štab je zatražio prije mjesec dana od svih stanica da predlože agente koji će joj prisustvovati zbog obavještajnog djelovanja. Izuzev Gilovih agenata, šaljemo i Atahualpu Basantesa,* jednog od najboljih naših agenata ubačenih u Komunističku partiju Ekvadora. I štab i naša stanica u Mexico Citvju bili su zadovoljni time što će i on doći, pa sam mu poslao pismeni zahtjev, posluživši se drom Ovalleom. Ako bude moguće, on će pokušati da ga, nakon završetka konferencije, po-zovu da posjeti Kubu. Naše operacije propagande pripremile su zapažene komentare situa-cije usmjerene protiv Kube. Opća je tema - opasnost od prodiranja me-đunarodnog komunizma u zapadnu hemisferu posredstvom Kube. Te su tvrdnje još više dobile na značenju izjavama izbjeglih kubanskih vođa Ma-nuela de Varone,* i Josea Miroa Cardone*. Alarmantne optužbe protiv kubanske subverzivne djelatnosti sadržavale su i izvještaj iz kubanskih krugova u Miamiju, prema kojemu je Castro poslao oružje gerilcima u Kolumbiju te Ekvadoru da ga upotrijebi protiv Perua - ti su se izvještaji prvotno pojavili u listu »El Tiempo« u Bogoti, a prenio ih je »El Co-mercio« u Quitu. Još je jedan izvještaj stigao iz Havane, optužujući Castra da su njegovi napori da prodre u Južnu Ameriku koncentrirani uglavnom na Ekvador i Brazil. Castro je također optužen da je za konfe-renciju u Mexico Citvju poklonio 2.00 ooo dolara. Araujo je na neki način pomogao našu propagandnu akciju time što se pojavio na televiziji u Havani obećavajući kubanskoj revoluciji podršku vlade i naroda Ekvadora. Reakcija je ovdje bila vrlo snažna, te su Velasco i ministar vanjskih poslova svojim izjavama odbacili takvu Araujovu velikodušnost. 122Gustavo Salgado,* poznati uvodničar, objavljuje većinu materijala u našu korist. On je također priredio odgovore na propagandu što je usli-jedila nakon napada izbjeglica na kubansku ambasadu u Limi prošlog stu-denoga. Vođa napada nedavno je bio intervjuiran za jednu emisiju agen-cije »Orbe Latinoamericano«,* koja zapravo pripada propagandnoj ope-raciji naše stanice u Santiagu (Čile), a namijenjena je cijeloj hemisferi. Rekao je da ostali dokumenti kojih su se domogli u toku prepada (osim liste Peruanaca koje je plaćala kubanska ambasada u Limi) pokazuju da se Kuba poslužila nekim Peruancima i Ekvadorcima kako bi izazvala oru-žani sukob između tih dviju zemalja koji je trebao pripremiti atmosferu za buđenje komunizma u Peruu. U današnjem uvodniku Salgado je pod-grijao kašu i zatražio da se objave imena Ekvadoraca koji su bili upleteni u kubansku avanturu. Araujo će, naravno, biti na čelu toga popisa. Na-ravno, te »ostale dokumente« pripremila je Agencija. Svrha je te kampanje da se javno mnijenje pripremi tako da reakcija na invaziju na Kubu, kada do nje dođe, bude značajno ublažena. I druge stanice u Latinskoj Americi rade na istome zadatku, a i ovdje možemo uspješno ubaciti propagandu o kubanskom miješanju u svađe oko granica. QUITO 18. veljače 1961. Na Ijevičarsku kampanju, koja je išla za tim da ministar vanjskih po-slova odstupi s položaja, Velasco je reagirao vrlo oštro. U dijelu naših izvještaja naviješta se da bi to mogao biti početak kraja njegova četvrtog mandata. Jučer ujutro ministar vanjskih poslova pratio je jednog istaknutog ko-lumbijskog pravnika (eksperta međunarodnog prava i predlagača ekva-dorske teze o ništetnosti protokola iz Rija) na središnje sveučilište, kamo je bio pozvan da održi govor. Kada su


stigli, sedam stotina studenata po-čelo je vrijeđati ministra vanjskih poslova i napalo ga rajčicama. Dobio je nekoliko pogodaka, ali mu je uspjelo naći zaklon u zgradi. Kolumbijac je održao govor. Velasco je bjesnio, jer je taj skandal poremetio njegovu na-mjeru da u propagandnoj kampanji protiv Perua iskoristi Kolumbijca,. mada je zapravo ministar vanjskih poslova jedini bio napadnut. Vlada je danas dala uhapsiti pet članova URJE zbog njihova sudje-lovanja u incidentu, što je prouzrokovalo novi val prosvjeda. Konfedera-cija radnika (CTE) osudila je hapšenje i zahtijevala oslobađanje Carlosa Rodrigueza, člana Komunističke partije i organizatora Indijanaca u ne-davnoj pobuni u Chimborazu, koji je sada zatvoren u, Riobambi. Revolu-cionarni socijalisti protestiraju zbog toga što su trojica uhapšenih članovinjihove omladinske grupe. Protesti sadrže i zahtjeve za ostavkama mi-nistra vanjskih poslova i premijera, ovog potonjeg zbog nezakonitog hap-šenja studenata i zatvaranja radio-stanice i. veljače. QUITO 20. veljače 1961. Bio je to uistinu dan nasilja. Jučer je premijer naredio da se pet stu-denata pusti na slobodu, ali su oni odbili da napuste zatvor. Zahtijevali su habeas corpus raspravu, jer bi u tom slučaju raspravi prisustvovao gra-donačelnik Quita, što bi moglo poslužiti da se Velasco dovede u škripac i iznudi premijerova ostavka. U ranim jutarnjim satima studenti su silom ugurani u policijska kola i pojedinačno odvezeni u neke dijelove grada gdje su jednostavno izgurani iz vozila. Fakulteti prava i filozofije, koje predvode članovi URJE, otpočeli su jutros neograničeni štrajk kojim se traži ostavka premijera i ministra vanj-skih poslova. Rukovodstvo FEUE za grad Quito podržalo je štrajkaški komitet sa-zvavši četrdeset osamsatni štrajk cijelog sveučilišta. Sveučilišno vijeće, predvođeno rektorom, objavilo je svoj protest protiv vlade. Nakon što je štrajk jutros objavljen, skupina velaskista, koju su uglav-nom činili vladini službenici u državnim monopolima i carinskim služ-bama, skupila se u donjem dijelu grada, gdje je i filozofski fakultet. Ver-balnu konfrontaciju sa štrajkašima gomila je zamijenila napadajući ih kamenjem i natjerala ih da se sklone u fakultetsku zgradu. U toku jutra nastavili su nadzirati ulice oko zgrade fakulteta i uznemiravati studente nasiljem. Sveučilišna administracija i studenti osnovali su specijalni komitet sa zadaćom da ovaj posjeti premijera i zatraži da policija zaštiti štrajkaše od mase. Ministar je kratko rekao da vlada neće djelovati protiv studenata, ostavljajući pitanje policijske zaštite otvorenim. Gomila se ponovno skupila oko pet sati popodne, ovaj put na trgu nezavisnosti, gdje je klicala Velascu, a protiv studenata. Odavde su mar-širali do zgrade vlade. Ministar se pojavio na balkonu govoreći da je za-konito djelovao hapseći petoricu studenata zbog toga što su rajčicama gađali ministra vanjskih poslova, ali da nisu oslobođeni prije nego što je štrajk obznanjen. Moja ekipa za promatranje, predvođena pukovnikom Paredesom, kre-tala se donjim dijelom grada otkako je jutros počeo štrajk. Paredes nam je predao njihove izvještaje o pokretima gomile i opasnosti da studenti budu linčovani. Izvještaj smo kablogramom predali štabu. Noland se ne upušta u predviđanja hoće li Velasco izdržati - on misli da će prije nego što se vojnici uznemire doći do krvoprolića.gurro 21. veljače 1961.


Središte današnje akcije je Guayaquil. Pripadnike FEUE i URJE, koji su jutros demonstrirali ulicama, napala je gomila velaskista koji su djelo-vali pod kontrolom gradonačelnika (za razliku od Quita, gradonačelnik Guayaquila pristalica je Velasca). Sudionici marša nekoliko su puta mo-rali potražiti spas u zgradama gvajakvilskog sveučilišta, jer su se iz redova velaskista začuli pucnji. Policija se najzad umiješala i razbila demonstra-cije suzavcem. Sveučilišne vlasti protestirale su kod vlade i zatražile za-štitu studenata. Večeras su studenti u Guayaquilu ponovno organizirali demonstra-cije. I opet su ih velaskisti napali. Demonstranti su se najzad vratili na sveučilište. I tko će biti glavni govornik ako ne Araujo! Danas se vratio s Kube. Studenti su ga od hotela do sveučilišta nosili na ramenima. Oba-sipao je Kubance pohvalama i opisao nedavne demonstracije u Havani u znak protesta protiv ubojstva Patrisa Lumumbe. Nolandov agent, Manuel Naranjo,* poslanik umjerene Socijalističke partije, dobio je zadatak da danas objavi izjavu u kojoj će kritizirati ulogu URJE u studentskom štrajku i u napadu rajčicama na ministra vanjskih poslova. Wilson Almeida,* urednik našeg glavnog studentskog propa-gandnog organa »Voz Universitaria«, također je objavio izjavu protiv uloge URJE i njezine podrške ministru vanjskih poslova. Velaskističko udruženje profesionalaca objavilo je izjavu kojom je podržalo premijera. Glavna propagandna točka dana došla je međutim iz kubanske am-basade, koja je objavila senzacionalnu izjavu kojom navodi da će se u toku preduskrsne nedjelje na procesije vjernika organizirati napadi s pa-rolama »Živio Fidel, Kuba i Rusija«. Odgovornost za napade snosit će ambasada Kube. Kubanci u toj izjavi također poriču vijesti koje su se ne-davno pojavile, a prema kojima je u Ekvador stiglo šezdeset Kubanaca da bi ovdje izazivali probleme - dodajući da agenti koje plaćaju SAD ulaze u zemlju iz Perua. Ovdje se Araujova izjava na televiziji u Havani poku-šava protumačiti kao izraz solidarnosti između Ekvadoraca i Kubanaca, kako je to i Velasco više puta istakao. U izjavi se i kubanska izložba foto-grafija, otvorena u Quitu, tumači kao izraz pobjede revolucije, a ne kao komunistička propaganda, kako su to nedavno u svojim kritikama pokušavali prikazati desničari. Dodaje se da su pokrovitelji izložbe Konfe-deracija radnika Ekvadora (CTE), Nacionalni institut za kulturu, sveuči-lište i ambasada. Izjava završava tvrdnjom da su sve te nedavne provoka-cije poduzete s ciljem da se naruše dobri odnosi između Kube i Ekvadora i spriječi sudjelovanje Kube na interameričkoj konferenciji. Pravi krivac, prema izjavi, jest vlada SAD-a (uz pomoć iz Perua) kojoj nije odgovaralo što Kuba podržava Ekvador u pitanju protokola iz Rija. Izjava završava riječima kojima se veliča Velasco. IZ5S mojega stanovišta, ta je izjava izvanredno pogodna za poduzimanje diplomatske akcije. Ona, između ostalog, pokazuje da naša propaganda pogađa Kubance. Noland se nada da će agentima za političke operacije, Renatu Perezu i Aureliju Davili, uspjeti optužiti Kubance za miješanje u politiku Ekvadora. QUITO 22. veljače 1961. (J odgovoru na jučerašnje kubansko saopćenje za štampu naš je am-basador objavio izjavu kojoj se nasmijao svatko u stanici. Ambasador je rekao da su jedini agenti u Ekvadoru, koje plaćaju i obučavaju SAD, struč-njaci koje je ekvadorska vlada pozvala da pridonesu podizanju životnog standarda ekvadorskog naroda. Dodao je da su SAD objavile politiku reda, stabilnosti i progresa, kako je to sadržano u našim programima


teh-ničke i ekonomske pomoći i predložio da kubanska ambasada prezentira vladi Ekvadora svoje optužbe, ali i odgovarajuće dokaze. Izjava kubanske ambasade u Havani distribuirana je po čitavom kon-tinentu. Posebno je naglašeno da je kolaboracija između SAD-a i Perua dio plana da se Kuba izolira od ostalih zemalja Latinske Amerike i spri-ječi kubansko sudjelovanje na interameričkoj konferenciji. Ovo o izolaciji nisu mogli bolje pogoditi — to i jest središnja tema naše propagandne akcije. Danas je Guayaquil doživio najteže nasilje. Studente štrajkaše u sve-učilišnim zgradama napala je mnogo snažnija grupa velaskističkih stude-nata i namještenika i protjerala ih. Prije jutra osam je ljudi završilo u bolnici. Popodne su dvije bombe pričinile znatnu štetu u gradskoj kući Guayaquila, no žrtava nije bilo. Iz gradonačelnikova je ureda javljeno da je druga bomba ubačena kroz prozor njegova ureda, ali da nije eksplo-dirala. Gradonačelniku su počeli stizati izrazi podrške, a večeras je obja-vio da su ga teroristi pokušali ubiti. Baza u Guayaquilu izvijestila je kako nekoliko agenata vjeruje da je bombe podmetnuo sam gradonačelnik. Novinski izvještaji koje su odobrili naši agenti u nacionalnoj policiji tvrde da se opozicija prema vladi proširila i na Cuencu. Grupa studenata jučer je marširala pred uredom guvernera provincije tražeći da se isplati stanovita svota za školovanje. Oni nisu imali ništa zajedničko sa štraj-kašima u Guayaquilu, ali policija to nije znala. Konjica je sabljama napala sudionike marša. Nekoliko ih je ranila. Cuenca je vrlo konzervativan grad i ovaj je događaj bio povod za reakciju protiv Velasca. Studenti tamošnjeg sveučilišta danas su demonstrirali u znak podrške studentima u Quitu i Guayaquilu i protestirali protiv gluposti koju je jučer pokazala policija. Također su se pridružili zahtjevima za ostavkom dvojice ministara.QUITO 2,3. veljače 1961. Ozbiljna nastojanja agenata ECACTOR-projekta, osobito Aurelija Da-vile, da se pažnja usmjeri na komunizam i Kubu donose ploda. Danas je kardinal objavio drugo pastirsko pismo - ovaj put potpisali su ga svi nad-biskupi, biskupi i vikari hijerarhije. Davila je bio sazvao rukovodstvo kon-zervativne partije prije nekoliko tjedana kako bi se od kardinala zatražilo da objavi novo pismo. Pismom se svi katolici pozivaju da poduzmu oz-biljnu i djelotvornu akciju protiv komunista koji izazivaju neprilike u Ekvadoru, optužujući istodobno komuniste za pokušaj da iz graničnog problema izvuku koristi za svoje vlastite subverzivne ciljeve. Pismo lamen-' tira i nad slabljenjem pozicije Ekvadora u graničnom pitanju upravo zbog takve taktike komunista. Još je važniji današnji poziv konzervativne partije da se prekinu diplo-matski odnosi s Kubom. To je prvi formalni zahtjev za raskid s Kubom koji je uputila jedna politička partija. Uglavnom je zasnovan na izjavi kubanske ambasade prije dva dana. Novo pastirsko pismo i poziv na prijekid odnosa računaju s tim da upotrijebe rodoljublje i granični spor na sličan način kako to čini i Ve-lasco, ali na stanovit podzemni način, kako bi se diskreditirala krajnja ljevica i Kubanci. Nadamo se da se može stvoriti val javnog mišljenja, po-sebno među katolicima, koji će izjednačiti URJE, Arauja, CTE, PCE naravno, i kubansku ambasadu — s našim golemim naporima da se oslabi Velaskova kampanja protiv protokola. Ako se posreći, time će ojačati po-zicija ministra vanjskih poslova i Velasca samoga uvući u tu struju. No s obzirom na Velaskove napade na politička prava, animozitet je toliko jak da bi mogao izdržati otpor i ponovno žestoko


napadati našu ECACTOR-masu. U tom slučaju mi ćemo jednostavno nastaviti kampanju kako bismo neprijatelju oduzeli simbol patriotizma koji gradi na pitanju protokola. Uz pomoć istih političkih agenata promičemo osnivanje jednog anti-komunističkog građanskog fronta koji će se usredotočiti na prijekid od-nosa s Kubom i protiv tajnog ubacivanja ekstremne ljevice u ekvadorsku vladu. Upravo se u ovom razdoblju pripremna kampanja privodi kraju. Osnivanje novog fronta bit će objavljeno za nekoliko dana. John Bacon se zajedno sa svojim glavnim medija-agentom, Gustavom Salgadom,* priprema za novi program koji će se sastojati od serija vijesti »opreza« što će se plasirati u novinama kao plaćeni oglasi protiv komu-nizma, Kubanaca i drugih. Bit će to kratke informacije. Ako ih Bacon bude mogao pisati brzo, objavljivat će se dva-tri puta tjedno. Tobožnji sponsor bit će nepostojeći ekvadorski antikomunistički front, koji ne treba miješati s građanskim frontom političkih akcija koji će biti stvarna orga-nizacija. 117QUITp 28. veljače 1961. Jučer se slavio Dan naroda. Iznenada se činilo kao da je čitava zem-lja zaboravila svoje unutarnje mržnje, izbile u demonstracijama protiv Pe-rua koje je poticala vlada. Demonstracije su bile izrazito antiperuanske, jer su ovih dana u Limi objelodanjene optužbe prema kojima je Ekvador u rješavanju graničnog problema prihvatio pomoć Castra i, uopće, ko-munizma. Takve je optužbe nadahnula stanica u Limi kako bi se predu-srela kubanska podrška Ekvadoru i prihvaćanje te podrške, ako do nje uopće dođe. Danas se stvari normaliziraju. Naš antikomunistički građanski front, što se financira iz projekta ECACTOR, novine su lansirale objavljujući na dvjema stranicama osnivanje Nacionalnog obrambenog fronta uz 3000 potpisa, kojima se to potvrđuje,* U uvodnim izjavama, potpisnici - pre-težno konzervativci i kršćanski ^socijalisti - objavljuju da su se komunisti ubacili u vladu, CTE i FEUE te da je međunarodni komunistički pokret, nakon Kube, odabrao Ekvador kao drugi cilj svojega osvajanja Amerike. Svrha je fronta, kako je opisano, da brani zemlju protiv subverzije komu-nista, a prvotna je zadaća - prijekid odnosa s Kubom. Iako je politička obojenost desnih snaga što stoje iza fronta dobro po-znata, Noland se nada da će front imati bolje manevarske mogućnosti nego što to imaju političke partije jer je usmjeren samo na jednu točku: komunizam i Kubu. Upravo bi stoga front morao biti efikasnije sredstvo pritiska na Velasca da raskine s Kubom i zauzda URJE, Arauja, CTE i ostale. Imalo je to svoga učinka - u govoru u jednom provincijskom sre-dištu Velasco je danas izjavio kako je komunizam u Ekvadoru nemoguć. Salvador je danas postao sedma zemlja koja je prekinula s Kubom. QUITO 5. ožujka 1961Studentski štrajkovi jenjavaju. Čini se, da je Velasco preživio, iako opozicija prema njemu stalno jača zbog inflacije i korupcije u vladi, oso-bito među siromašnim klasama koje su za nj glasale. Koliko je to moguće, naše propagandne operacije koje se odnose na komunizam i Kubu nastoje među desničarima osnažiti opoziciju prema Velascu. Novcem projekata ECACTOR i ECURGE izbacili smo novu struju letaka, novinskih članaka, deklaracija, oglasa i zidnih parola, ugla-vnom posredstvom Salgada i Nacionalnog obrambenog fronta. Baconove »vijesti opreza« u »El Comerciju« također su krenule.


Nasuprot novom naletu glasina o tome kako će interamerička konfe-rencija biti odgođena, vlada je objavila nekoliko saopćenja o svojoj odluci 12.8da ne mijenja utvrđene termine konferencije. Bez obzira na to do prvih hapšenja zbog napada na studente 22,. veljače došlo je tek i. ožujka. Viši je sud primorao lokalno pravosuđe da krene u akciju. Uhapšeni su izni-jeli da im je zapovijedao pomoćnik gradonačelnika Guayaquila. Vođe FEUE i URJE, uhapšeni u toku štrajka, oslobođeni su. Time se neće pri-pomoći konferenciji. U Mexico Citvju danas je otvorena konferencija o nacionalnom suve-renitetu, ekonomskoj nezavisnosti i miru. Trojica od ukupno pet ekva-dorskih predstavnika naši su agenti; ako je slična situacija i u ostalih stanica, naše su mogućnosti bezgranične. Zasad se ne govori hoće li Basantes, moj agent ubačen u Komunističku partiju, krenuti na Kubu. gurro 7. ožujka 1961. Sovjetski ambasador u Mexicu stigao je danas u Quito u prijateljski posjet. Provest će ovdje tri dana raspravljajući, između ostalog, o namjeri Ekvadora da prodaje Sovjetima banane. Imamo program za izazivanje ras-cjepa i za propagandu protiv njega. Počelo je današnjom izjavom Nacio-nalnog obrambenog fronta kojom se traži da on napusti zemlju. U dru-gom saopćenju, onom Organizacije katoličke sveučilišne omladine za koje se pobrinuo Davila, ističe se da Kremlj godišnje troši milijun dolara kako bi se infiltrirao u Latinsku Ameriku. Dodaje se da budžet za propagandu, plaćanje agenata, tajno ubacivanje i instruktore za sabotaže, eksplozive i oružje - čime se djeluje protiv Ekvadora - iznosi 250 721 dolar i 5 centa. John Bacon piše protiv posjeta. On kaže: »Ekvadorci, budite oprezni prema komunističkim agitatorima! Služ-beno sovjetsko glasilo je »Pravda« - što znači istina - jedan od zapanju-jućih sarkazama suvremene povijesti. Skinemo li masku s lica glumaca te farse, vidjet ćemo da to nije čista nego izopačena istina kojom se želi klevetati. To je Rusija, to je komu-nizam. Sada je to i Kuba i fidelizam. Sljedbenici tih velikih međunarodnih smicalica, majstori opsjena i subverzije, žele u Ekvador uvesti metode slične onima kojima se služi njihov diktator. Da bi izbjegli odgovornost, plaćeni agenti peru ruke poput Pilata, iako se prve terorističke bombe čuju posvuda. Oprez, Ekvadorci, to je prijateljstvo koje će nas osramotiti.« Još se uvijek bavi mogućnošću da takve vijesti pripiše ekvadorskom antikomunističkom frontu. Bio je vrlo iznenađen pročitavši jutros da je upravo pod tim imenom osnovana prava organizacija. Objavila je danas svoj prvi bilten s temom: »Za vjeru i domovinu dat ćemo svoje živote«. Simbol organizacije je kondor koji svojim snažnim pandžama razara čekić i srp. 9 CIAQUITO 10. ožujka 1961. Šest antikomunističkih organizacija, uključivši i Nacionalni obrambeni front, nije dobilo dopuštenje da održi ulične demonstracije protiv sovjet-skog ambasadora. Bez obzira na to Davila je nekoliko svojih momaka poslao da se nađu u okolici hotela »Quito« naredne noći. Napravili su malu gužvu. Policijska je zaštita sovjetske delegacije jaka, pa nikakva na-silja nije bilo. Sovjetski je ambasador posjetio ministre vanjskih poslova i obrazo-vanja, kao i predsjednika Velasca. Objavljeno je da će jedna ekvadorska trgovinska misija uskoro


posjetiti Sovjetski Savez. Vlada želi prodavati banane, panama-šešire i balzamovo drvo u zamjenu za opremu za poljo-privredu i izgradnju prometnica. Sveobuhvatna policijska zaštita, uklju-čivši i konjicu, pripomaže našoj propagandnoj kampanji kada ambasador posjećuje kolonijalne crkve i druge turističke zanimljivosti. I današnja vijest »opreza« usmjerena je protiv Sovjeta: »Oprez, Ekvadorci! Komunizam porobljava. Komunizam donosi naj-teže ropstvo poznato kroz stoljeća i, kada jednom porobi ljude, žrtvama je vrlo teško da razbiju okove. Mađarska je pokušala 1956. Hrabri Mađari ustali su zahtijevajući kruh i slobodu u jednoj neuspješnoj ali herojskoj borbi. Uništili su ih sovjetski tenkovi, koji su masakrirali više od 32, ooo radnika i uveli zemlju u još gore ropstvo. U tom užasnom zločinu protiv humanosti izdajnička mario-neta Janos Kadar prešao je na stranu ruskih hordi koje su ubijale njegovu braću i porobile njegovu domovinu. Oprez! Postoje marionete iste vrste koje žele prodati Ekvador.« Večeras je obrambeni front sazvao u nekom kazalištu sastanak iza za-tvorenih vrata. Velasco je bio napadnut zbog svoje politike popuštanja prema komunizmu, osobito stoga što i dalje favorizira Arauja. Napali su ga i zbog inflacije, povećanih olakšica za reprezentaciju te zbog stanova za članove njegova kabineta. Poslije sastanka sudionike je na ulici napala skupina velaskista i članova URJE, koji su Arauju klicali »živio«. Naš bilateralni kulturni centar, nad kojim patronat drži ambasada, napadnut je kamenjem. Na kuću vođa kršćanskih socijalista ispaljeni su hici. Ako je opozicija Velaskovoj politici prema Kubi i komunizmu postala ozbiljna, još je ozbiljnija kada je riječ o ekonomskoj politici. Posljednja tri dana monetarno je vijeće izmijenilo fiskalnu i ekonomsku politiku koju je Velasco započeo kada je dobio vlast pretežno zbog sve većeg protiv-ljenja komora za poljoprivredu, trgovinu i industriju iz sijera. Problem izvire iz konkurentnih ekonomija obalnog područja i sijera, ali i zbog toga što je Velasco povjerio monetarnu politiku velaskističkim liderima iz Guayaquila. Neposredno nakon izbora ti su ljudi započeli kam-panju protiv rukovodstva monetarnog vijeća i centralne banke, koja je u 130Ponceovo doba slijedila politiku stabilnosti čvrstom valutom i uravnote-ženom vanjskom trgovinom. Velaskistički vođe s priobalnog područja tvr-dili su da takva politika guši ekonomski razvitak i predložili da se poveća emisija novca. Kada je Velasco preuzeo vlast, ta je grupa zauzela najvaž-nije pozicije u vladi u vezi s financijama, uključujući ministarstva ekono-mije i razvoja. Predsjednici monetarnog vijeća i centralne banke najzad su dali ostavke, a na njihova su mjesta došli ljudi iz istoga gvajakvilskog financijskog kruga. I QUITO ii. ožujka 1961. Mirovna je konferencija u Mexico Citvju završila. Od stanice u Me-xico Citvju primili smo kablogram kojim javljaju da je Basantes uspio dobiti poziv da posjeti Kubu. Provest će ondje najmanje dva ili tri tjedna. Kada se vrati u Mexico City, saslušat će ga oficir iz stanice u Miamiju. Stanica u Mexico Citvju bila je sasvim zadovoljna radom naših agenata u toku konferencije. Može se predvidjeti da je konferencija usvojila ove re-zolucije: podršku kubanskoj revoluciji; odbacivanje svih tendencija koje teže za oživljavanjem Monroeove doktrine; suprotstavljanje vojnim, tehni-čkim i ekonomskim


misijama SAD-a u Latinskoj Americi; nacionalizaciju teške industrije i inozemnih kompanija; uspostavljanje kulturnih i diplo-matskih odnosa sa sovjets-kim blokom i komunističkom Kinom; podršku Panami u njezinim naporima da dobije vlasništvo nad Panamskim ka-nalom. S obzirom na to da mnoge važne ličnosti koje posjećuju Quito odsje-daju u hotelu »Quito«, predložio sam Nolandu da bismo njihove posjete mogli bolje kontrolirati kad bismo se s američkom kompanijom koja upravlja hotelom dogovorili da prisluškujemo sobe. Mislio sam da neko-liko standardnih hotelskih svjetiljki pošaljemo u štab da ondje ugrade pre-dajnike s pomoću kojih bismo mogli čuti razgovor u sobama. Uz pomoć američkog upravitelja (kojega svi poznamo) mogli bismo postaviti svje-tiljke u sobe prije dolaska gostiju. Nolandu se ideja svidjela. Dvije svjetiljke pribavit će Otto Kladenskv,* koji je iznajmio sobu za operaciju s Reinaldom Vareom,* potpredsjed-nikom senata. Nakon što ih dobijemo, odlučit ćemo je li bolje poslužiti se upraviteljem ili ih postavljati na neki drugi način. Predložit ću da se upo-trijebi oprema koja radi na baterije, tako da se posao može obavljati i kada svjetiljka ne svijetli.QUITO 15. ožujka 1961. Govor predsjednika Kennedvja latinskoameričkim ambasadorima u Washingtonu o savezu za progres izazvao je ovdje uzbuđenje i gotovo ne-podijeljene povoljne komentare. Služimo se Castrovim govorom, održanim dan nakon Kennedvjeva, protiv njega samoga: izjavio je da kubansku re-voluciju podržavaju Ekvador, Urugvaj i Brazil. Putem Nacionalnog obram-benog fronta razvijamo stalnu propagandu protiv Velaskove politike prema Kubi, koja je i dovela do toga da su pretprošle noći napali ka-menjem Ponceovu kuću. Napadači su pobjegli, ali je vjerojatno da su to bili velaslcisti. Ostala se propaganda odvija pokrivanjem prognanika s Kube. U te svrhe vrlo nam dobro služi bilten njihove glavne grupe, Revolucionarnog demokratskog fronta,* kao i izjave prognanika koji stižu ovamo, obično u Guayaquil. Dosad Noland nije želio stupati u izravan dodir s kuban-skim prognanicima u Ekvadoru. Noland financira osnivanje antikomunističkog kršćanskog fronta u Cuenci, trećem ekvadorskom gradu po veličini. Glavni je agent Rafael Arizaga,* ECACTOR-z, voda tamošnje konzervativne partije. Njegov sin, Carlos Arizaga,* ECACTOR-3, član je vijeća provincije i bit će aktivan u frontu. Upravo je objavljeno osnivanje fronta. Bacon je riješio problem promijenivši ime svoje tobožnje organizacije u »Ekvadorsku antikomunističku akciju« umjesto dosadašnjeg »Front«. QUITO 19. ožujka 1961. Linije su čvrsto povučene. To je upravo ono što i želimo. Ljevičari su poveli među sobom kampanju za prikupljanje potpisa u znak podrške Ve-lascu da zadrži svoju politiku prema Kubi. Prije dva dana objavili su de-klaraciju kojom optužuju obrambeni front da pozivanjem na prijekid odnosa s Kubom zapravo pomaže Peruu. Izjavu popraćuju tri stranice potpisa, među kojima je i Araujov, ali i drugih ličnosti političkog, školskog i kulturnog života. Sam je Velasco, u govoru održanom jučer na komemoraciji svojim pristašama poginulim prije godinu dana kada je stigao u Quito da za-počne kampanju, inzistirao na tome da Ekvador neće raskinuti s Kubom dok je on predsjednik. Naglasio je i to da Ekvador nije


komunistička zem-lja, ali je aludirao na subverzivnu zavjeru protiv njega - nema sumnje da se to odnosi na nedavne glasine o desničarskoj zavjeri u vojsci. Na istom 132-je sastanku govorio i Araujo. Ako tako nastavi, mi ćemo Velasca izolirati u odnosu na pitanje Kube, tako da će glavnu podršku dobivati samo od krajnje ljevice. Na našoj je strani Gil Saudade, zamjenik šefa stanice, angažirao Juana Yepeza del Poza mlađeg, nacionalnog koordinatora Narodne revoluci-onarne liberalne partije, da nakon povratka s mirovne konferencije u Me-xico Citvju objavi manifest. Tim dokumentom, koji je danas objavljen, prekoravaju se konzervativci i kršćanski socijalisti zbog njihove sadašnje kampanje protiv komunizma i Kube, a također se oštro kritiziraju liberali i komunisti. Obraćajući se velaskistički usmjerenim masama siromašnih, Yepez je pozvao na integralnu revoluciju u korist siromašnih, ali je tražio da se ona kreće u okvirima zakona. Manifest također žigoše totalitarizam i, de facto, režime i slijeva i desna. Ako ova partija pokrene neke stvari, moći ćemo kontrolirati mnoge ljevičare, Velaskove pristaše, vezujući ih postupno protiv kubanskog rješenja. Gil se sada priprema da za Vepeza osnuje organizaciju u Guayaquilu. QUITO 27. ožujka 1961. Velasco pokazuje znakove hirovitosti, čemu je djelomice uzrok i naša propaganda. Bivšeg komandanta armije za Ponceove vladavine uhapsio je 23. ožujka zbog subverzije, no gradonačelnik Quita oslobodio ga je prije dva dana na saslušanju habeas corpus. Vlada je ispala toliko smiješnom, da je Velasco po svoj prilici smoždio svog premijera, koji je danas podnio ostavku iz »zdravstvenih razloga«. Objavljujući imenovanje novoga mini-stra, Velasco je kritizirao ono što je nazvao tendencioznim vijestima koje se gotovo svakodnevno pojavljuju u štampi. Svojim uobičajenim obraća-njem biračima, kojih ima 400000, optužio je propagandu da pokušava izazvati nerede. Velaskov liječnik dr Ovalle,* razgovara s Velascom go-tovo svakoga tjedna. Rekao mi je da je Velasco vrlo zabrinut zbog gubitka podrške u narodu, što pripisuje desničarskoj kampanji protiv Kube i ko-munizma. Vratio se Atahualpa Basantes, moj agent ubačen u Komunističku par-tiju Ekvadora, koji je, nakon mirovne konferencije u Mexico Citvju, pošao na Kubu. Vratio se preko Mexico Cityja, gdje je predao izvještaj oficiru iz stanice u Miamiju. U prvom izvještaju, koji sam upravo primio od dra Ovallea, Basantes jasno daje na znanje kako zna da radi za Agenciju, nesumnjivo zbog svojih sastanaka s našim oficirima u Mexico Citvju. No-land želi da se zasada nastavi taj velaskistički pretekst, stoga ga neću osobno susretati. Agent kao da ne može prestati hvaliti kubansku revolu-ciju - ne znam pravo što da radim. 133QUITO 2. travnja 1961. Ovoga tjedna ugodna iznenađenja za stanicu. Jučer je profesionalna nogometna momčad sveučilišne sportske lige izabrala nove funkcionere, a Noland je imenovan direktorom. Manuel Naranjo,* poslanik socijali-stičke partije kojega je Noland sreo i regrutirao zahvaljujući upravo ligi, izabran je za predsjednika kluba. Postati funkcioner najpoznatije nogo-metne momčadi u Quitu za Nolanda, službenika američke ambasade, za-ista je pitanje prestiža. Njegov izbor odražava djelomice njegovu sposob-nost da se nađe u pravom krugu, ali razlog je bez sumnje i u tome što je diplomatskom poštom pribavio odjeću i različite potrepštine te ih poklo-nio klubu na račun svojih troškova reprezentacije. Dogodilo se nešto još važnije. Socijalistička partija održava svoju


godišnju konvenciju, prvu ot-kako se prošle godine podijelila na umjereno krilo i krajnje Ijevičarsku revolucionarnu socijalističku partiju. Naranjo je danas izabran za general-nog sekretara, što znači da ćemo ubuduće imati još jači utjecaj na održa-vanje umjerene orijentacije partije. Naranjo i njegovi drugovi nazivaju sebe marksistima, ali odbacuju koncepte klasne borbe i diktature proleta-rijata. Važno je da imamo stanovit utjecaj na grupaciju koja može privući ljude socijaldemokratskog uvjerenja. QUITO 4. travnja 1961. Velasco se bori protiv kampanje desničara uperene protiv komunizma i Kube. Ponovno je žestoko istupio protiv Nacionalnog obrambenog fronta,* optužujući desne političke partije da iskorištavaju front kako bi navele ljude da se i zbog političkih i zbog ekonomskih razloga okrenu protiv vlade. Kasnije mu je odgovorio zamjenik direktora konzervativne partije, koji je u Izvršnom komitetu Obrambenog fronta, optužbom da je Velasco dozvolio sebi da ga u njegovim napadima na Front vode emocije. On odbacuje Velaskove optužbe da se frontom pokušava manipulirati kao opozicionom političkom partijom. Čistkom u armiji i ostavkom ministra obrane Velaskova nervoza po-staje sve očitija. Novi ministar pripada klici gvajakvilskih velaskista. Nje-govo će imenovanje ojačati optužbe da velaskistička oligarhija s priobal-nog područja manipulira predsjednikom. 134QUITO 15. travnja 1961Invaziju na Kubu započeli su »otpadnici« bombardiranjem kubanskih aerodroma. Na trgu nezavisnosti, s Araujom kao glavnim govornikom, ljevičari su održali sastanak kojim su prosvjedovali protiv bombardiranja. Napada na ambasadu još nema. S pukovnikom Lugom* i kapetanom Vargasom* Noland je dogovorio da nam se narednih nekoliko dana osi-gura pojačana zaštita. Invazija će za URJE i druge organizacije biti dobra ispričnica za sljedeću rundu razbijanja prozora. QUITO 18. travnja 1961. Invazija je stvarno započela danas. Izvještaji su kontradiktorni, a štab još šuti. U Quitu i Guayaquilu cijeli dan izbijaju antiameričke pobune. Armija je pozvana da zaštiti ambasadu, USOM i međudržavni kulturni centar. Ovdje u Quitu bučnu rulju predvodi Araujo. Davila je nastojao organizirati demonstracije podrške invaziji, ali su ovaj put demonstranti bili u znatnoj manjini, pa ih je policija morala za-štititi. Osjećaji se uglavnom okreću protiv invazije, iako većina tih protiv-nika savršeno shvaća što bi se u slučaju komunističke revolucije moglo dogoditi ovdje. Pripadnici URJE noćas su kamenjem obasuli glavnu isusovačku crkvu u donjem dijelu Quita, spomenik kolonijalne arhitekture. Nešto kasnije noću u vrtu naše ambasade eksplodirala je bomba. Moglo bi biti i gore. QUITO 19. travnja 1961. Zaista, situacija postaje sve gora. Jutros smo primili kablogram o vo-đenju propagande poslan je svim stanicama zapadne hemisfere - s upu-tama kako da objašnjavamo invaziju u Zaljevu svinja. U kablogramu stoji da invaziju valja predstaviti kao pojačanje ustanicima u Escambrav gorju, a ne kao osvajanje i zadržavanje bilo kojeg teritorija.


Takva je misija bila uspješna. Noland kaže da je sve propalo i da su u štabu izgubili glavu. Ni-kad ga nisam vidio tako mrzovoljna. Obrambeni front organizirao je prilično velike demonstracije podrške invaziji, uključujući govore protiv Castra i komunizma. Demonstranti su 135 tmarširali donjim gradom Quita, spalili rusku zastavu i izvikivali protiv Fidela, URJE i protiv kamenovanja isusovačke crkve. Ne znam što da mislim o invaziji. To je kao da ste izgubili igru, a na gubitak niste niti pomišljali. Brinem o AMBLOOD-agentima na Kubi. No-vinski izvještaji navješćuju da su tisuće ljudi uhapšene, mnogi jednostavno zbog sumnje da ne podržavaju Castra. Izmijenili smo pet ili šest nevidlji-vih pisama, ali nam ona nisu mnogo otkrila. Toroella* ima velike svote novca, naoružanje i jahtu, ali zasad radio-vezom komunicira izravno s Miamijem, a nevidljivim pismima posredstvom Quita. Pitam se je li s njim sve u redu. QUITO 24. travnja 1963. Zahvaljujući uglavnom Davilinim naporima, antikomunistička reakcija na slom u Zaljevu svinja izvela je ljevičare na ulice. Prije tri dana održana je još jedna prokastrovska demonstracija, no tada je vlada na tjedan dana zabranila sve demonstracije izvan zatvorenih prostora kako bi se tempe-ramenti ohladili. Dvadeset i prvoga proglašeno je da je osnovana Ekva-dorska brigada za borbu protiv Castra. Objavljen je poziv na upis i istak-nuto da su među onima koji su već ušli u novu formaciju vojni oficiri, studenti, radnici, odgajateljice, svećenici i činovnici. Na katoličkom je sve-učilištu održan zatvoreni sastanak na kojemu je podržana invazija. Koincidencijom, tradicionalna devetnica Žalosnoj Gospi što upravo počinje služi kao izlika da se napadne zabrana javnih demonstracija. Pro-povjednici su se usmjerili na neposrednu opasnost od komunizma koji se ubacuje u zemlju, a izdaje se za velaskizam. Predsjednik se tome, dakako, neće obradovati, jer je to jedan od najposjećenijih vjerskih događaja. Odr-žava se u isusovačkoj crkvi koju su, demonstrirajući protiv invazije, pri-padnici URJE obasuli kamenjem. Jučer je služba devetnice završila ulič-nom procesijom u kojoj su sudjelovale tisuće ljudi. Napokon se pretvorila u politički skup protiv komunizma i URJE. Danas je u novinama na stra-nici i pol objavljen članak kojim se osuđuju napadi na isusovačku crkvu. Araujo i URJE ogradili su se od napada. Čini se da su to zapravo učinili mladi pripadnici konzervativne partije ili pak kršćanski socijalisti. U cijelom tom komešanju Gil Saudade radi na jednoj od svojih među-narodnih organizacija. Prošlog su mjeseca generalni i administrativni se-kretar Međunarodne komisije pravnika* (ICJ) stigli u Quito kako bi pripremili teren da Ekvador postane članica te komisije. Saudade je za njih organizirao sastanak s Juanom Yepezom del Pozom starijim, socio-logom i vođom bolivarskog društva, glavnim savjetnikom naše Narodne revolucionarne liberalne partije.* Posjet funkcionera ICJ u sklopu je nji136hova putovanja po Latinskoj Americi s ciljem da osnuju članice ICJ tamo gdje one ne postoje i da ojačaju publicitet o radu te organizacije. Ekvadorska članica ICJ danas je i službeno osnovana, a Velasco ime-novan počasnim predsjednikom. Rektor centralnog sveučilišta, nezavisan ali sklon liberalima, predsjednik je privremenog izvršnog odbora, u kojem je i predsjednik vrhovnog suda zemlje. Druga istaknuta advokatska i prav-nička udruženja također sudjeluju. Tu je i Carlos Vallejo


Baze,* koji zajedno s Yepezom vodi znanstveni magazin »Enaayos« što ga financira i Saudade. Vallejo je također aktivan u PLPR, a Yepez je imenovan gene-ralnim sekretarom članice ICJ. Gil osim toga surađuje i s interameričkom federacijom zaposlenih no-vinara* (IFWN), koja je lani osnovana u Limi a radi pod okriljem ame-ričkog novinskog ceha. Ta je organizacija zapravo neka vrst sindikata, na-suprot Interameričkom udruženju štampe, koje pretežno čine izdavači; IFWN služi promicanju slobode štampe, ali i kao mehanizam antikomu-nističke propagande. Upravo je završila godišnja skupština u Quitu. Ob-javljena su saopćenja protiv Kube i desničarskih diktatora u hemisferi. Za-tražene su ekonomske, socijalne i političke reforme. Prisutni američki no-vinari imali su zadaću da pronađu i procijene moguće nove medija-agente za različite stanice. Saudade je djelovao uz pomoć organizacije domaćina, Nacionalne unije novinara Ekvadora.* QUITO 30. travnja 1961. USOM je dao svoj doprinos poniženjima u Zaljevu svinja. Ministru rada i socijalnog staranja, našem čovjeku Baqueru de la Calleu,* poslali su ček na pola milijuna dolara za kolonizaciju i razvitak savanskih po-dručja. Dobro publiciranoj svečanosti prisustvovao je Jorge Acosta,* šef državnog zavoda za kolonizaciju. Acosta je u čudnom odnosu sa stanicom. Mnogi od nas dobro ga poznaju i bliži nam je nego običan »suradnik«. S obzirom na to da ga ne plaćamo, on zapravo nije kontrolirani agent, ali nam kazuje sve što može. Problem s kojim se on sukobljava jest u tome: čini se da će Velasco radije žrtvovati svu podršku, osim krajnje desnice, nego da prekine s Kubom. Čak ni Acosta nije kadar prevladati toliku tvrdoglavost. Interamerička konferencija definitivno je otpala. Velasco je otvoreno prihvatio zajednički prijedlog predsjednika Kolumbije, Venezuele i Pa-name da se konferencija odgodi na neodređeno vrijeme. Nismo zatečeni, jer bi osiguranje sada zaista predstavljalo problem. Nikada ne prestaju glasine da ova ili ona zemlja predlaže odgađanje zbog toga što je sigur-nost stavljena na kocku. Nedavna ovdašnja otkrića da se oružje šalje kontrabandom iz SAD-a svakako nisu pridonijela nestanka strahovanja. 137Dan ranije nego što je objavljena odgoda Velasco je pozvao na nacio-nalno jedinstvo i stišavanje političkih strasti svojih sljedbenika. No istoga je dana trgovinska komora Quita osudila vladu što ne objavljuje tjedni statistički bilten centralne banke. Bilten se nije pojavio već pet tjedana. Komora tvrdi da vlada hotimično nastoji prikriti pogoršanu ekonomsku situaciju. Zaista, vlada razmatra priličan broj hitnih ekonomskih dekreta, ali je već unaprijed objavila da se ni jednim od njih ne predviđa poveća-vanje poreza. QUITO 5. svibnja 1961. Pritisak Nacionalnog obrambenog fronta i kardinala, koji je usmjeren protiv Velasca, pomaže i on sam. Tridesetog travnja kardinal je isključen iz uglednog Odbora za narodnu obranu, koji je sastavljen od eminentnih građana i odgovoran za savjetodavnu aktivnost o tome kako valja trošiti tajne fondove za obranu. Otkako je izviješteno o Velaskovoj akciji, više grupa katolika organiziralo je široko publicirane posjete solidarnosti kardinalu. Danas je to učinio i Obrambeni front. U posjete su, obično, uključeni govori o nehumanostima komunizma i neposrednoj opasnosti od komunističkog zauzimanja Ekvadora. Velaskova akcija isključivanja kar-dinala, jasno, znak je osvete zbog


kardinalove kritike vlade u pitanju komunizma. Simpatije prema kajdinalu, osobito među siromašnima i nepismenima, mogu pridonijeti jedino daljnjem osipanju Velaskove moći. QUITO 7. svibnja 1961. Upravo smo imali vrlo zapaženu provalu. Jedan od naših najboljih agenata ubačen u PCE, Luis Vargas,* izvijestio nas je nedavno o nečemu što je on smatrao početkom ozbiljnih gerilskih operacija. Vargas nije pri-padnik skupine koju sada uvježbavamo, ali njegove bliske i česte veze s njezinim vođama omogućile su mu da dođe do značajnih obavijesti. Grupu predvode Rafael Echeverria Flores, glavni vođa Komunističke partije u si-jerama, i Jorge Ribadeneira Altamirano, lider PCE u Quitu i glavni šef URJE. Grupu je uvježbavao specijalist iz inozemstva. Kojeg je državljan-stva, agent nije znao. Agent Vargas pravodobno je obavijestio stanicu, pa je Noland o tome izvijestio šefa policijske obavještajne službe, kapetana Josea Vargasa. Ju-tros je poručnik Sandoval,* postavio zamku, i već je dopodne uhapšeno u planini što se uzdiže iznad Quita dvadeset članova URJE. Među uhap138šenima su Ribadeneira i Echeverria. Stranac koji uvježbava grupu potječe iz Bolivije. Iz naše stanice u La Pazu dobili smo o njemu podatke koje će preuzeti policijska obavještajna služba. Prava je šteta što nije Kubanac. No, u svakom slučaju, propaganda zna što joj je činiti. QUITO 9. svibnja 1961. O hapšenju gerilaca jutros na istaknutim mjestima javljaju sve novine. Podsekretar vlade jučer je na konferenciji za štampu podijelio saopćenje, autori kojega su iz obavještajne jedinice. Na Nolandov prijedlog, uhapšeni su u policijskom izvještaju opisani kao grupica između mnogih sličnih koje već stanovito vrijeme uvježbavaju gerilske akcije na tajnim mjestima u zemlji. Policijski izvještaji prema kojima su se gerilci obučavali u ruko-vanju eksplozivom, izazivanju ratnog stanja, uličnim borbama i terorizmu, dobili su u novinama jaku dozu senzacionalnosti. Strani instruktor je Juan Alberto Enriquez Roncal, trideset i dvogo-dišnji Bolivijanac koji je došao u Ekvador prošloga mjeseca. Prije nego što je stigao u Quito, uvježbavao je članove URJE u Guayaquilu. Priznao je policiji sve, čak i to da su se sastanci održavali u Ribadeneirinoj odvjet-ničkoj kancelariji. Velasco je danas objavio izjavu prema kojoj će neumoljivo gušiti svaki terorizam. No oslobodio je sve uhapšenike, osim Ribadeneire, Echeverrije i Enriqueza. Vođa ranije uvježbanih gerilaca u Guayaquilu uhapšen je. No sasvim je sigurno da će oslobađanje ostalih izazvati negativnu reakciju javnosti. Prošle je noći bombama napadnuta električna centrala u Guaya-quilu. li QUITO 13. svibnja 1961. Basantes, također agent ubačen u PCE i penzionirani armijski major, obavijestio nas je da je rukovodstvo PCE u Guayaquilu (Pedro Saad i kompanija) bijesno na Ribadeneiru i Echeverriju. Oni misle da bi Enriquez mogao biti agent provokator CIA i da su Ribadeneira i Echeverria pali u klopku. No instruktor gerilaca priznao je danas kako je on zapravo Argenti-nac, star trideset i šest godina, i kako se zove Claudio Adiego Francia. Po-licijskoj obavještajnoj službi izjavio


je da nema novaca te da je održavao tečajeve za gerilce samo zato da bi mogao nastaviti putovanje. Njegovo je odredište Kuba, ali nije dobio poziv da dođe tamo. Opisivao je svoje više139godišnje revolucionarne aktivnosti u Argentini. No promijenio je priču, zaklinjući se sada da se uopće nije bavio.obučavanjem gerile, nego da je članovima URJE i PCE samo prenosio svoja argentinska iskustva. Taj novi zaokret zadržao je čitavu stvar u novinama i dalje. Slučaj može dobro doći našoj kampanji za prikupljanjem potpisa kako bi se uka-zala milost zarobljenicima invazionih snaga u Zaljevu svinja. Stanice duž cijele Latinske Amerike organizirale su tu kampanju. Agenti političke akcije projekta ECACTOR preuzeli su na se razašiljanje peticije; danas je objavljen brzojav poslan Castru s pozivom na milost uz više od sedam tisuća prikupljenih potpisa. Baza u Guayaquilu postigla je posljednjih mjeseci seriju uspjeha u stu-dentskim operacijama. Vrhunac je bio prije dva dana. FEUE je napustila Međunarodnu uniju studenata, kojoj je sjedište u Pragu. Ta, konačna, pobjeda otpočela je izmjenom izborne procedure u FEUE, postignutom u Portovijeu prošlog prosinca, slijedile su pobjede na izborima na sveučilištu u Cuenci, u ožujku, i na centralnom sveučilištu prošlog mjeseca u Quitu. U oba slučaja snage koje je predvodio Alberto Alarcon pobijedile su kandidate za funkcije u FEUE, koje su istaknuli ve-laskisti i krajnja ljevica. Poraženi smo samo na sveučilištu u Loji, gdje je pobijedio Ijevičarski kandidat. U Guayaquilu stanje je konfuzno, jer je u FEUE došlo do podjele na velaskističku grupu, koja podržava gradonačel-nika, i na krajnje lijevu, koju vode članovi URJE. Današnje izbore Nacionalnog vijeća FEUE u Quitu ratificirat će kon-gres FEUE, koji će se održati kasnije. U međuvremenu odnosi između FEUE i COSEC,* u Levdenu, koji kontrolira CIA, mogu se učvrstiti. QUITO 15. svibnja 1961Ambato je mjesto najnovije akcije. Jučer je u Ambatu, pod pokrovitelj-stvom tamošnjeg odjela kubanskog prijateljskog društva, otvorena izložba fotografija o toj zemlji. Svečanost je održana u gradskoj palači, što je odobrio tamošnji gradonačelnik, revolucionarni socijalist. Gradonačelnik je u svojem govoru otišao tako daleko da je kardinala nazvao izdajnikom. Kubanski je ambasador žestoko istupio protiv SAD-a. Nakon tih govora neočekivani prijekid struje onemogućio je prikazi-vanje filma o Kubi. Kasnije je dvadeset ljudi napalo palaču i uništilo ve-ćinu fotografija i opreme. Policija je stigla kad je sve već bilo uništeno. Grupa je hitro napustila palaču, ispaljujući u zrak revolverske hice. Hap-šenja nije bilo. Organizator prodora bio je Jorge Gortaire,* penzionirani armijski pukovnik i vođa pokreta kršćanskih socijalista u Ambatu. Noland ga je financirao iz ECACTOR-projekta još od prošle godine da bi mu pomogao 140 ii. 4* ' isfizgraditi organizaciju za militantne akcije i pokretanje političke kampanje protiv gradonačelnika. Brižljivo isplaniran napad, osobito u suradnji s po-licijom, glavni je


razlog uspjehu toga prodora. No gradonačelnik je priba-vio stanovitu količinu fotografija iz Quita, tako da je izložba mogla i dalje ostati otvorena. QUITO 22. svibnja 1961. Na zahtjev naše baze, policija u Guayaquilu nedavno je uhapsila tri kineska komunista koji su ovamo stigli prije nekoliko dana. Vize su dobili dobrotom ekvadorskog ambasadora u Havani. Ovdje su, vjerojatno, u svojstvu predstavnika federacije kineske omladine. Baza je nastojala ure-diti da oni ovdje borave što duže, kako bi se izvidjele mogućnosti njihova regrutiranja, no nalog za njihov izgon već je bio objavljen. Na zahtjev naše baze, policija se pobrinula da čitav slučaj dobije di-menziju senzacionalnoga. Službeni izvještaj optužuje ih za propagandu i subverziju navodeći da su u svojoj hotelskoj sobi imali snažan radio-pre-dajnik putem kojega su svake večeri poslije deset sati bili u vezi s Kubom i drugim komunističkim zemljama. Optužbe protivne zdravom razumu, ali u ovom je trenutku toliko straha i napetosti u atmosferi da će većina ljudi ipak povjerovati. Istog dana kada su kineski komunisti napustili zemlju, saznalo se za senzacionalnu zavjeru protiv Velasca. O pokušaju ubojstva izvijestio je Radio-Guayaquil (dvolično, ista ona stanica koja je dobila nalog da pre-stane s radom). Nastojanja da se uđe u trag toj vijesti odvela su do sa-moga kubanskog konzula. Konzul je odbio svjedočenje u istrazi, pa je ekvadorska vlada naredila da ga se protjera. Njegov nam je odlazak dao izliku za još jednu propagandnu akciju kojom želimo pokazati kubansko miješanje u ekvadorske stvari, iako je on, istini za volju, bio žrtva provo-kacije s obzirom na to da je o zavjeri sam izvijestio organe sigurnosti u Guayaquilu. Postalo nam je, naime, jasno da se tom provokacijom po-služio Velasco ili njegovi pomoćnici kako bi smirili Obrambeni front i druge snage protivne komunistima. Ovdje, u Quitu, Nacionalni obrambeni front svoju je propagandu pu-tem javnih sastanaka, konferencija za štampu i izjava za javnost proturao bučnije nego ikada. Front napada Velasca zbog njegove politike prema Kubi, zahtijevajući da se ukloni ekvadorski ambasador na Kubi zato što je darovao Castrov portret »u ime naroda Ekvadora«. Zahtijeva se da Ve-lasco guši komunizam, traži se protjerivanje kubanskoga ambasadora zbor njegova antiameričkog govora u Ambatu. Front nastavlja s pritiskom na Velasca da odredi svoje stajalište prema komunizmu, iako je ovaj ne141davno izjavio da Ekvador neće postati komunističkom zemljom dotle dok je on predsjednik. Konzervativna se partija također pridružila kampanji za protjerivanje kubanskoga ambasadora. Carlos Arizaga Vega,* vođa ECACTOR-operacije u Cuenci, širio je i najzad poslao Velascu peticiju kojom traži povlačenje ambasadora s Kube zbog toga što je darovao Castrov portret. Velasco, sa svoje strane, opozvao je vojnog zapovjednika za područje Cuence, poznatog protivnika komunista - izazivajući tako novi val kritike. Gradonačelnika Ambata nemilosrdno je žigosalo gradsko vijeće zbog njegovih izjava o kardinalu, kao i zbog toga što je dopustio da se izložba fotografije o Kubi održi u gradskoj palači. No jučer, prilikom zatvaranja izložbe, gradonačelnik Araujo, govornici CTE i PCE - svi su ponovili svoje antiklerikalne stavove. Nakon toga krenuli su ulicom, ali ih je pre-srela grupa katoličkih demonstranata, koje je organizirao Gortaire i na-oružao ih kamenjem, toljagama i vatrenim oružjem. Razvila se prava bitka, no iako je bilo ispaljeno i nekoliko hitaca, čini se da nitko nije bio pogođen. Znatno jači


protudemonstranti ubrzo su nadjačali ljevičare. Araujo se u jednom trenutku našao u opasnosti da bude linčovan. Da se nije umiješala policija, moglo je doći do vrlo ozbiljnog sukoba. Usred svih tih kriza, radničko-sindikalne operacije se nastavljaju, iako ne bez ozbiljnih teškoća. CROCLE, naša organizacija u priobalnom pod-ručju, sistematski je služila antikubanskoj i antikomunističkoj propagandi, no naši tamošnji agenti nisu u sindikalnim aktivnostima efikasni onoliko koliko bismo mi to željeli. Neprestano se bave svojim unutarnjim razmiri-cama i tako propuštaju da se organiziraju za svoje prave poslove. Me-đutim nećemo ih ukinuti sve dok Gilu Saudadeu ne uspije prebacivanje nekih agenata iz PLPR* u rukovodstvo nacionalne konfederacije neza-visnih sindikata, koja je još u začetku. Miranda,* naš sindikalni senator na obali, također nije djelotvoran, a i umiješan je u svađe s agentima CROCLE. Najzad, Jose Baquero, ministar rata, koji također radi za nas, odlučio je pokrenuti malu (i neefikasnu) katoličku radničku grupu, CEDOC, umjesto naše svjetovne organizacije koja se sada razvija. I nje-gove su mogućnosti djelovanja ograničene, jer je, kao ministar, odgovoran za zdravstvo, socijalno osiguranje, zaštitu malodobnika, vatrogastvo, za-druge, a ne samo za radnička pitanja. U dvjema prilikama štab Odjela za međunarodne organizacije poslao je agente da nam pomognu. William Sinclair*, predstavnik Međunarodnih javnih službi,* (PSI) i William H. McCabe,* također predstavnik PSI, stigli su ovamo da nam pomognu u pripremanju kongresa službenika gradskih i općinskih službi koji će, nekoliko tjedana kasnije, lansirati novu, Nacio-nalnu federaciju tih poslanika. Također posjetio nas je međunarodni pred-stavnik Internacionalne federacije tvorničkih, poljoprivrednih radnika i radnika srodnih djelatnosti,* (IFPAAW), koji je došao izvidjeti mogućnosti kako da pripomogne u organiziranju radnika iz neurbaniziranih priobalnih područja.QUITO 28. svibnja 1961. Kubanci su izveli odgovarajući manevar. Jučer je Carlos Olivares, podsekretar za vanjske poslove Kube i njihov najbolji stručnjak za otkri-vanje radio-smetnji stigao u Guayaquil. Olivares je na »putovanju dobre volje« i pokušava potpomoći odnose Kube sa zemljama u Zaljevu svinja. Danas je posjetio Velasca, ali nismo mogli dobiti izvještaj o njihovu pri-vatnom sastanku. Olivaresov posjet koincidira s novim izvještajima o značajnom publici-tetu koji se na Kubi pridaje nedavnim govorima ekvadorskog ambasadora na tamošnjim sveučilištima. Kubanski novinski izvještaji tvrde da je amba-sador napao SAD i dodao da je i Ekvador, poput Kube, žrtva »despot-skoga, nepravednog i gramžljivog američkog imperijalizma«. Izvještaji su doveli do novih izgreda protiv Velaskove politike prema Kubi. Velasco je danas održao još jedan govor, ali nije pokušao prikriti štetu koju mu nanosi naša kampanja. Osudio je neimenovane osobe što poku-šavaju podijeliti zemlju na komuniste i protivnike komunizma i ponovio da, dok je on predsjednikom, Ekvador nikad neće postati komunistički. Posredstvom Salgada, Davile, Pereza, Arizage, Gortairea i drugih age-nata naša se kampanja nastavlja. John Bacon i dalje, svaka dva ili tri dana, objavljuje svoje »vijesti opreza«, a druge propagandne teme bave se za-robljenicima u Zaljevu svinja i nedavnim hapšenjem gerilaca u Quitu. Gortaire je u Ambatu uspio lansirati antikomunistički front, u kojem su liberali i konzervativci, fašistička ARNE i druge organizacije. To je prvi znak vidljivog učešća


liberalne partije u frontu protiv komunista, što jasno odražava prestiž i Gortaireove organizatorske sposobnosti. QUITO 2,9. svibnja 1961. Ako naša propaganda i kampanja političke akcije ne prisile Velasca da poduzme ispravnu akciju, onda to sve gora ekonomska situacija sva-kako hoće. Predsjednik monetarnog savjeta, kojega je imenovao sam Ve-lasco, danas je podnio ostavku u znak protesta zbog propadanja privrede prouzrokovanog nestabilnošću u vezi s Kubom i komunističkim pitanjem. Od povratka (na početku ožujka) politici monetarne stabilnosti nije se mogla zakočiti inflacija, usprkos tome što je Velasco odlučio o stanovi-tom broju novih, neizravnih, poreza koji su vrlo nepopularni. I dok Ve-lasco i njegovi pomoćnici nastavljaju svojom pjesmom o »četrdeset godina velaskizma«, većina ljudi bori se protiv sve slabije kupovne moći. Poka-zatelj loše situacije može biti i vrijednost sukra na slobodnom tržištu: 143prije šest mjeseci valjalo je dati osamnaest sukra za dolar, a danas čak dvadeset i dva. Predsjednik monetarnog savjeta u ostavci pripisuje pogoršanu ekonom-sku situaciju pomanjkanju povjerenja, do čega je došlo zbog toga što Ve-lasco tolerira komunizam na unutarnjem planu i zbog njegove dvosmi-slenosti u ponašanju prema Kubi. Ustrajao je na tome da Velasco mora poduzeti akciju, a ne da objavljuje filozofske izjave, i jasno istaknuo ove specifične probleme: aktivnosti ekvadorskoga ambasadora na Kubi; rova-renje kubanske ambasade u Quitu i njihova konzulata u Guayaquilu; go-vor kubanskoga ambasadora u Ambatu i, najzad, nepostojanje Velaskove jasne definicije komunizma. Velasco je zaista zbunjen tom ostavkom, za koju Noland kaže da bi mogla imati stanovit učinak. Izjava o povlačenju ne bi mogla biti bolja čak i da smo je pisali mi sami. Točno ono što želimo. QUITO 30. svibnja 1961. Velasco najzad kreće u akciju. Nekoliko naših agenata, ubačenih među velaskiste, izvještava da je Velasco zatražio od Olivaresa povlačenje ku-banskog ambasadora. Neće biti proglašen »persona non grata« - jedno-stavno tih odlazak. To je vrlo očit znak da se Velasco suočava sa stvar-nošću: ne može i dalje zanemarivati pritisak kršćanskih socijalista, konzer-vativaca, katoličke Crkve i drugih protivnika komunista - a, naravno, ni nas. Čim saznamo datum odlaska kubanskog ambasadora, organizirat ćemo komitet za ne baš Ijubezan ispraćaj. Stvar ima i loših strana - sudac je danas oslobodio Echeverriju i Riba-deneiru uslijed pomanjkanja dokaza. U čitavom pravosuđu on je najbolji prijatelj krajnje ljevice i ovoj je dvojici bio posljednja nada. Raniji postu-pak habeas corpus nije im išao na ruku, a i kampanja koju je CTE bila poduzela za njihovo oslobađanje nije se pokazala osobito uspješnom. Su-dac je od policije zahtijevao dokumente o originalnim izvorima policijske informacije, uključivši i imena informanata. Kako je stanica bila jedini izvor, ne treba niti spominjati da je slučaj za nas pravno izgubljen. QUITO 3. lipnja 1961.


Večeras je Velasco održao vrlo važan govor. Na političkom je skupu pokušao dati jasno tumačenje koje je zahtijevao Obrambeni front i desne političke partije. Proklamirao je doktrinu liberalizma, koja za nj znači prije 144suradnju nego sukob među klasama. Osudio je komunizam, pohvalio predstavničku demokraciju i opisao svoj kurs kao sredinu između ljevice i desnice. Rekao je i to da komunizam treba napasti ne policijskom repre-sijom nego otklanjanjem bijede, gladi, bolesti i neznanja. Pokazao je i uči-nak naše kampanje, optužujući antikomuniste da nastoje oduzeti osnovicu njegovom uporištu i da pokušavaju podijeliti 400 ooo Ekvadoraca, koji su glasali za nj, na podlozi antikomunizma. Taj govor, upravo u trenutku protjerivanja kubanskog ambasadora, ima svrhu da ublaži kampanju. Naš je cilj potpuni raskid odnosa s Ku-bom, a ne samo protjerivanje ambasadora. Stanje u privredi vjerojatno će nam u tome pomoći. Sukr je sada sa osamnaest (prije šest mjeseci) pao na dvadeset i dva za dolar. Suprotnosti inflacije bjesne, cijene lijekovima među najvišima su u Latinskoj Americi. QUTTO 7. lipnja 1961. Velaskov »antikomunistički« govor bio je vrlo dobro primljen, tako da je čak i konzervativna partija objavila podršku. Međutim većina ljudi i dalje očekuje njegove akcije. Stoga i mi moramo srediti neke stvari prije nego što se opustimo. Dan nakon Velaskova govora ministar obrane jasno je rekao da Velasco sada smatra svoju poziciju antikomunističkom - ja-san pokušaj da se zaustavi opadanje podrške protukomunističke kam-panje, iza koje stoji stanica. Liberalna je partija prilično iznenadno zauzela položaj za udarac pro-tiv predsjednika. Nema sumnje, dijelom zbog toga što su velaskisti napali njihov list »El Comercio«. Na godišnjoj proslavi osnivanja partije rečeno je da je proteklih trideset godina velaskizma povuklo zemlju u stanje oba-mrlosti te da je, naravno, jedino liberalna partija može spasiti. Tvrdnje liberala pretežno se zasnivaju na sve goroj ekonomskoj situaciji: sukr je sada spao na dvadeset i pet za dolar. Dopuštene su, međutim, stanovite olakšice; uglavnom zahvaljujući Ve-laskovim antikomunističkim akcijama u protekla dva ili tri tjedna. Među-narodni monetarni fond danas je u Washingtonu objavio da za program stabilizacije u Ekvadoru dodjeljuje dodatnih deset milijuna dolara pomoći. U izjavi IMF-a također se kaže da Centralna banka, koja je bila zatražila pomoć, namjerava usvojiti politiku kreditnih ograničenja i još neke mjere kako bi dokrajčila bijeg kapitala, podrazumijevajući da su poduzete i druge mjere kako bi se spriječilo opadanje deviznih rezervi. Izjava IMF-a uznemirila je ovdašnju vladu, koja nije željela publicitet. Ministar ekonomije čak nije htio komentirati izjavu, rekavši da pitanje valja uputiti IMF-u u Washington. 10 CIA 145QUITO 12. lipnja 1961. Prošli tjedan, otkako je Velasco održao svoj »antikomunistički« govor, bio je prvi relativno miran otkako sam stigao. U uzbudljivoj brzini kojom smo išli iz krize u krizu gotovo nisam niti zamijetio koliko je moje znanje španjolskoga uznapredovalo. Noland je osobito zadovoljan mojim napret-kom u znanju jezika, a i načinom na koji sam stvarao


svoje prijatelje među Ekvadorcima, što bi bez znanja jezika bilo nemoguće. Vrijeme sam provodio uglavnom srećući ljude u golf-klubu dok sam učio igrati. Janet ima neku vrst mentalnog bloka u učenju jezika, i čini mi se da to uzrokuje neka trvenja među nama. Između ostalog, njezina su prija-teljstva time ograničena samo na one ljude koji govore engleski, to je sprečava u dodiru s poslugom i prilikom kupovine. Politika, na nesreću, također je ne zanima. No to su male i uobičajene bolesti, rečeno mi je, u prekomorskoj službi. I one, sigurno, blijede pred velikim novostima: u listopadu očekujemo našu prvu bebu, to je nešto što, doduše, nismo pred-viđali, ali smo oboje sretno iznenađeni. Redovit posao u stanici vrlo je naporan - noći, vikendi, kad god se nešto događa. Kad pročitamo novine, svakoga jutra počinjemo pisati i ra-zašiljati papire: pripremanje i pakovanje uputa o operacijama, obavještajni izvještaji, kablogrami o hitnim stvarima. Noland inzistira na tome da sva-koga dana čitamo dosje kablograma po kronološkom redu, kako bismo bili u toku svih stvari. Pisma, i koja se šalju i koja dolaze, kruže uokolo tako da svaki oficir točno zna što rade drugi, njihove uspjehe i njihove probleme. Svaki od nas dnevno kontrolira popise avionskih putnika, a Noland zahtijeva da svi čitamo kablograme State Departmenta i pisma kojima se bavi služba ambasade. Uza sve to čitanje prinuđen sam da iz-lazim kako bih susretao agente, iako izravno susrećem samo petoricu. Naj-gore je pisati obavještajne izvještaje, jer je potreban specijalni postupak i oblik. Propaganda i kampanja političke akcije protiv Arauja, Kube i komu-nizma uopće bile su glavni program stanice otkako sam prije šest mjeseci stigao ovamo. Iz ECACTORprojekta osigurava se novac za većinu tih aktivnosti. Stoje otprilike 50 ooo dolara godišnje, a u gradu poput Quita tisuću dolara tjedno znači zaista mnogo. Čini mi se da mi ne »obrađu-jemo« zemlju, no sigurno pomažemo da se događaji oblikuju u onom smjeru i formi kako želimo. Druga glavna aktivnost stanice, program uba-civanja u PCE, sustavno nam osigurava dobre informacije. Nema sumnje da Echeverria i njegova skupina ovdje u sijeri čini sve što može kako bi se pripremila za oružane gerilske operacije. Moramo i dalje činiti pritisak na Velasca da raskine s Kubom i pritegne krajnju ljevicu.QUTTO 15. lipnja 1961. Velasco, čini se, misli kako je njegovom »antikomunističkom« defini-cijom kampanja prekinuta. Sutradan je još u jednom govoru ponovio svoju staru temu kako Ekvador pod njegovom vlašću neće nikad postati komu-nističkom zemljom, ali je i dalje ostao pri tome da neće prekidati odnose s Kubom bez diplomatskog povoda. Na drugoj strani Jorge Ribadeneira, vođa URJE, uhapšen u toku uvje-žbavanja gerilaca, poslan je na odsluženje vojnog roka u jednu izoliranu jedinicu u amazonskoj džungli. Njegova će odsutnost svakako biti šamar vodstvu URJE u Quitu, kao i PCE-u. Posredstvom Gustava Salgada pokušavamo dovesti u vezu hapšenje gerilaca prošloga mjeseca s izvještajima o uvježbavanju gerilaca na Kubi. JMWAVE stanica u Miamiju nedavno je objavila članak o tome kako se u Havani obučavaju gerilci u skupinama od deset do petnaest. Pristigli su iz latinskoameričkih zemalja. Članak je bio poslan Salgadu, koji mu je pridodao dio o epizodi uvježbavanja članova URJE prošloga mjeseca i uredio da se objavljuje dva dana uzastopce. Bilo kako bilo, moramo za-držati dojam uvjerljivosti u propagandnoj kampanju o komunizmu i Kubi.


Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je danas da povlači ambasa-dora s Kube i da će on biti »na raspolaganju«. Velasco očito nastoji smiriti desničare, ali je činjenica da nema drugog izbora. QUITO 16. lipnja 1961Nedavno je objavljeno da će potpredsjednik Arosemena otputovati 18. lipnja u Sovjetski Savez, Čehoslovačku i Poljsku. Već neko vrijeme znali smo za to putovanje. Putuju na poziv Vrhovnog Sovjeta, a u dele-gaciji će, osim Arosemene, biti i nekoliko predstavnika raznih zakono-davnih tijela. Formalno, to je »privatno« putovanje, bez diplomatskih ili trgovinskih ciljeva. No Arosemena je poznat po svojim Ijevičarskim ide-jama - osim toga je i alkoholičar - pa je sasvim sigurno da će nam to putovanje donijeti neke nedaće. Velasco se protivi tome putovanju, jer se dan Arosemenina putovanja poklapa s danom dolaska Adlaia Stevensona, a Velasco teži za ekonom-skom pomoći. Stevenson putuje Latinskom Amerikom promičući Savez za progres i nastojeći od fijaska u Zaljevu svinja spasiti što se spasiti može. Velasco će ga dočekati s popisom zahtjeva. On ne želi da Arosemenino putovanje ugrozi zahtjeve za pomoć koje će uputiti Stevensonu, osobito sada kada je, nakon protjerivanja kubanskog ambasadora i opozivanja 147vlastitog, antiamerički raspoloženog ambasadora na Kubi, na pomolu po-voljna atmosfera. Tako je to putovanje izazvalo oštru javnu raspru između Arosemene i Velasca. Ministar vanjskih poslova izjavio je danas kako ka-binet jedinstveno smatra da Arosemenino putovanje u ovom trenutku »nije korisno«, ističući da Arosemena putuje na vlastiti račun, bez služ-bene podloge. Sa svoje strane, Arosemena ostaje pri svojoj odluci da pu-tuje, optužujući neimenovane vođe velaskističke vlade da su pomahnitali za novcem. Dr Ovalle izvještava da je Velasco izvan sebe od bijesa. f. QUITO 20. lipnja 1961. Arosemena je otputovao kako je i planirao. Danas odlazi ambasador Stevenson. Velasco je podnio memorandum od sedamnaest stranica s po-četnim zahtjevima za razvojne potrebe Ekvadora u ukupnoj vrijednosti od oko 2.00 milijuna dolara. Stevenson se susreo s umjerenim vođama dijela FEUE za Quito te s vođama pokreta nezavisnih sindikata. Jučer sam s njim kratko razgovarao u ambasadi. Narednih će dana u Washington ot-putovati ekvadorska delegacija na čelu s ministrom za razvoj da bi zatra-žila nove zajmove. Arosemenino putovanje vjerojatno neće naškoditi za-htjevima koje je Velasco iznio Stevensonu. No sukob koji je nastao među tom dvojicom neće se lako izgladiti. Velasco je opet promijenio premijera. Na to je mjesto postavio ra-nijeg, Ponceovog, ministra obrane, što je uobičajen korak da sebe na od-govarajući način osigura prije nego što se Kongres ponovno sastane u kolovozu. QUITO 29. lipnja 1961. Noland je odlučio da pojača pokrivanje Kubanaca na taj način što će u ambasadi postaviti telefon s prisluškivačem. Zatražio je da ja preuzmem tu operaciju. Neki dan me upoznao s Rafaelom Buchelijem,* inžinjerom koji vodi brigu o promjenama svih telefona u Quitu. Bucheli je stari No-landov prijatelj još otkako je njegov brat (kriptonim ECSAW) bio naš glavni agent političke akcije u Ponceovoj vladi. Stradao je u prometnoj nesreći. Bucheli


će čitavu stvar izvesti tako da će u centrali, u kojoj je i njegov ured, instalirati linije koje će spajati i njegov stan i kubansku am-basadu. Noland me upoznao i s Alfonsom Rodriguezom,* inžinjerom koji nadgleda čitav sistem telefonskih linija izvan centrala. Rodrigueza je Noland upoznao zahvaljujući svome radu u nogometnoj momčadi sve148učilišne sportske lige, gdje je Rodriguez također aktivan. Regrutirao je Rodrigueza, a ovaj je predložio i Buchelija rekavši za nj da može biti ko-ristan, ne znajući da je Bucheli to već bio prihvatio. Dvojica inžinjera, Noland i ja započeli smo planiranje operacije, ali Noland namjerava čitav posao prepustiti meni. Prvo što moram učiniti jest da iz štaba dobijem odobrenje za operaciju, a zatim da se pobrinem da iz stanice u Panami, gdje je Odjel tehničkih službi upravo postavio regionalnu pomoćnu bazu, pribavim nešto opreme. Panamska stanica smještena je u Fort Amadoru, u zoni Kanala, gdje postoje različite po-moćne službe koje su kadre svakoj stanici zapadne hemisfere uštedjeti nekoliko dana putovanja. Rodriguez će tada u Buchelijevoj kući po-staviti specijalnu liniju na koju ćemo montirati prislušne uređaje. Fran-cinu Jacome, koja je pisala fiktivna pisma na nevidljivim porukama za AMBLOOD-agente, zamolit ću da mi načini prijepis. QUITO 7. srpnja 1961. Za promjenu, dobre vijesti i od Velasca. Danas je Jorgea Acostu Ve-lasca* imenovao ministrom financija. Dosad je Acosta bio dorektor za-voda za kolonizaciju i potpredsjednik Nacionalnog vijeća za planiranje, ponešto udaljen od svog ujaka, predsjednika. Neprekidno je izvještavao Nolanda o Velaskovoj tvrdoglavosti, odbijanju da raskine s Kubom, ali odsada će moći na tom problemu raditi izravno u kabinetu. Ambasador Bernbaum također je pokušao omekšati Velasca glede ku-banskog problema. Zahvaljujući njegovoj pomoći, upravo je odobreno pet milijuna dolara zajma za razvoj stambene izgradnje. Osim toga postigao je da Velasco dobije poziv da posjeti Kennedvja, o čemu će biti javljeno za nekoliko dana, a do posjeta će vjerojatno doći u listopadu. Davila i konzervativci i dalje guraju svoje. Partija je danas zabranila da itko od njezinih članova preuzme posao u Velaskovoj administraciji. QUIRO ii. srpnja 1961. Kardinal je jučer objavio pastirsko pismo protiv Kube koje bi moglo promašiti cilj. To je podjarujuće, alarmantno, gotovo histerično upozo-renje protiv Kube i komunizma. On požuruje sve ekvadorske katolike da poduzmu akciju protiv komunizma, ali ne kaže koju vrst akcije. Izjava je u tolikoj mjeri emotivna da bi mogla uroditi suprotnim plodovima, ali 149Noland vjeruje da Davilina gomila, koja je na naš nagovor natjerala kar-dinala da tu izjavu objavi, zna što joj je činiti. Danas smo, posredstvom ekipe ECJOB, distribuirali nepotpisani letak kojim se žestoko napada kardinal zbog takvih svojih izjava. Kao što smo i očekivali, katoličke su organizacije u isti mah počele prosvjedovati. QUITO 15. srpnja 1961. Politička je situacija pošla novim smjerom koji bi mogao baciti u za-sjenak pitanja Kube i komunizma. Vladina opozicija iznenada se ujedi-nila pod potpredsjednikom Arosemenom, zahvaljujući uglavnom samome Velascu.


Prije tri dana Velasco je postavio novog ministra privrede, koji je i temeljni predlagač većine vladinih restrikcija. On je također bio udružen s gvajakvilskim financijskim interesima koji dižu hajku na Velasca; nje-govo je imenovanje odmah oživjelo kritike u kojima je prevladavala gva-jakvilska klika. Vlada je jučer proglasila izjednačavanje deviznih tečajeva, što znači da će uvoznici strojeva, sirovina, lijekova i drugih osnovnih ma-terijala morati plaćati otprilike 20 posto sukra više za svaki dolar deviza kupljenih u Centralnoj banci radi uvoza. Izjednačavanje je kao mjera praktički isto što i službena devalvacija sukra i trenutno će prouzročiti porast cijena. Jer nikakve mjere kompenzacije, kao što su izravnavanje taksa ili izuzimanje carinskih tarifa, nisu bile uključene. Najteže pogođeni sektor privrede bit će poljoprivreda u sijeri, ali će cijene općenito rasti u cijeloj zemlji. Dekret o izjednačavanju došao je istodobno s objavom serije novih in-direktnih taksa na gazirana pića, pivo, uredski papir, nezarađeni dohodak, putovanja magistralnim cestama i drugo. Te takse također će prouzročiti povećanje cijena ili opadanje kupovne moći, a ruše i Velaskove nedavne izjave prema kojima su već postojeće takse visoke. Međunarodni monetarni fond u Washingtonu izjavio je kako podržava mjere izjednačavanja, što ne iznenađuje, jer svatko zna da su te mjere bile uvjet za dodjeljivanje dodatnih deset milijuna dolara, što je objav-ljeno prošlog mjeseca. U Ekvadoru, međutim, gotovo svaka značajnija po-litička organizacija i druge grupacije, kao što su FEUE i CTE, suprotstav-ljaju se i izjednačavanju i novim neizravnim porezima. Novi ekonomski dekreti nisu mogli biti objavljeni u gore vrijeme za Velasca. Naime, jučer se Arosemena vratio sa svog moskovskog puto-vanja. Njegove pristalice, uključujući i vođe krajnje ljevice, gotovo više od tjedan dana pripremali su mu velik doček. Na aerodrom u Quitu došlo je nekoliko tisuća ljudi predvođenih Araujom, kao jednim od vođa. Na 150plakatima su se isticale parole »Kuba da, Jenkiji ne«, »Dolje imperijali-zam« i »Želimo odnose s Rusijom«. Velasca očekuje teška bitka da zadrži prednost. Sasvim je vjerojatno da će on prekinuti odnose s Kubom, kako bi osvojio podršku desnice, ali se ipak ne želimo na to kladiti. QUITO 23. srpnja 1961. Arosemena je postao neosporni vođa opozicije protiv Velasca. Iako konzervativci i kršćanski socijalisti i dalje ostaju u opoziciji na pitanjima Kube i komunizma, novi ekonomski dekreti daju FEUE, CTE, URJE, PCE i revolucionarnim socijalistima savršenu podlogu da se ujedine pod Arose-menom. Čak su se i reakcionarna liberalna radikalna partija i umjerena socijalistička partija, pod vodstvom našeg agenta Manuela Naranje, pri-družile krajnjoj ljevici podržavajući Arosemenu kao vođu opozicije. Velasco se uplašio iznenadne Arosemenine popularnosti. U toku pri-manja koje mu je priređeno u Guayaquilu lokalne tenkovske jedinice stav-ljene su u stanje uzbune kako bi time dočarale strah i (neuspješno) skra-tile njegovu prisutnost u tom gradu. U pokušajima da obrani ekonomske mjere s obrazloženjem da je vladi neophodan veći dohodak za javne ra-dove, Velasco je ogorčeno napao Arosemenu kako razbija velaskistički. pokret. Kako Arosemena i neki od njegovih pristaša sebe i dalje nazivaju velaskistima, iako su se okrenuli protiv samoga Velasca, predsjednik im je rekao da napuste pokret i osnuju drugu stranku pod drugim imenom.


Gvajakvilske studentske operacije slabe. Prije tjedan dana održani su izbori za funkcionere URJE na sveučilištu u Guayaquilu - možda najvaž-nijem dijelu FEUE s obzirom na visok stupanj militantnosti tamošnjih stu-denata. Naše snage, koje vodi Alberto Alarcon a financiraju se iz pro-jekta ECLOSE, porazila je ekstremna ljevica. Vođa URJE izabran je za predsjednika FEUE. Izbori su došli u zao čas, upravo kad su ljevičari u ekonomskim pitanjima bučno podržavali Arosemenu protiv Velasca. QUITO 27. srpnja 1961. Zamjenik šefa stanice, Gil Saudade, odlučio je da stavi na kocku bu-dućnost svoje ECLURE-partije, Narodne revolucionarne liberalne partije (PLPR), kako bi produžio vijek Velaskovu predsjedništvu. On se još uvi-jek nada da bi mogao privući velaskističku ljevicu, koja je sada uz Arauja, čak ako bi to moglo značiti i otvorenu podršku samome Velascu. Kadaje prije nekoliko tjedana održana u Quitu prva nacionalna konvencija partije, Velasca su izabrali za počasnoga predsjednika. Pripreme za konvenciju trajale su nekoliko mjeseci, u toku kojih su objavljivane izjave o glavnim pitanjima. Potkraj lipnja, na primjer, PLPR je objavila izjavu podrške Velaskovoj politici prema Kubi (manevar u koji se Saudade svjesno upustio), ali oštro optužujući »dvadeset obitelji koje su još od stjecanja nezavisnosti izrabljivale Ekvador i koje pokušavaju za-držati svoje povlastice tako da zadrže zemlju pod vlašću veleposjednika i glavešina«. U izjavi se također utvrđuje da su istinski neprijatelji ekvador-skog naroda konzervativna partija, pokret kršćanskih socijalista, radikalna liberalna partija i socijalistička partija - sve one predstavljaju bogate oli-garhije koje ugnjetavaju siromašne mase u zemlji. Dva tjedna kasnije PLPR objavljuje još jednu oštru izjavu, ovaj put kritizirajući nedavno pastoralno pismo kardinala kojega naši agenti optu-žuju da je samo jedan više iz oligarhije te da strah od komunista podre-đuje svojim vlastitim ciljevima. U ovom trenutku Gil ima na platnoj listi nacionalnog direktora partije, Juana Yepeza del Poza mlađeg, nacional-nog koordinatora Antonija Ulla Coppiana, pravnog zastupnika Carlosa Valleju Baeza i - mozak čitave operacije - Juana Yepeza del Poza sta-rijeg, koji nema funkcije. Saudade je vrlo zadovoljan konvencijom PLPR koja je sinoć završena Glavni govornik bio je Velasco. Završna je sjednica dobila izvanredno velik publicitet, a prisustvovala joj je masa svijeta. Iako je partija trebala podržati Velaskovu politiku prema Kubi iz taktičkih razloga, Saudade se pobrinuo da Juan Vepez mlađi u govoru prilikom otvaranja odredi PLPR kao partiju koja se suprotstavlja i lijevim i desnim ekstremima, dodajući da partija nikad ne može prihvatiti despotizam sovjetskog marksizma. Na konvenciji Gil je uspio pronaći dva nova agenta. Njegova je za-.misao da ih ubaci u pokret nezavisnih sindikata kako bi osigurao kon-trolu stanice nad operacijom CROCLE, koju vodi baza u Guayaquilu. Prvi je Matias Ulloa Coppiano,* brat Antonija, nacionalnog koordinatora PLPR. Matias je šef zajednice transportnih poduzeća. Drugi agent je Ricardo Vazquez Diaz,* vođa gvajakvilske delegacije PLPR, koji je bio jedan od sekretara konvencije. QUITO 31. srpnja 1961. Čini se da se Velasco i Kubanci približavaju osnivanju saveza za me-đusobnu pomoć. Jučer je objavljen intervju s novim ambasadorom u ko-jem on ističe da je Kuba prva


zemlja koja je podržala Ekvador u njegovim zahtjevima za revizijom protokola iz Rija, uspoređujući snažno nametanje obaveza iz protokola s isto takvim nametanjem obaveza od strane SAD-a 15*na osnovi Platskog amandmana i našeg zadržavanja pomorske baze u Guantanamu. Ministar vanjskih poslova danas je izjavio kako se Ekvador suprotstavlja svakom vidu kolektivne ili multilateralne intervencije na Kubi. Međutim, snage Obrambenog fronta ne miruju. Na prokubanskom mitingu prije tri dana Araujov govor bio je prekinut uslijed neočekivanog nestanka struje. Policijske jedinice i konjica oko dvorane spriječile su su-kob s protudemonstrantima. Slično se dogodilo i prilikom predaje akre-ditiva novog kubanskog ambasadora u predsjedničkoj palači; jedna anti-kastrovska grupa, koju je poslao Obrambeni front, sukobila se s grupom URJE koja je došla pred palaču da pozdravi ambasadora. Došlo je do sukoba koji je policija najzad suzbila suzavcem. Pomoćni ured Odjela tehničkih službi iz Paname poslao je magneto-fone, diktafone i drugi potreban pribor za prisluškivanje telefona u ku-banskoj ambasadi (kriptonim ECWHEAT). Prošloga tjedna bio je ovdje audiotehničar Larry Martin,* kako bi uvježbao Rafaela Buchelija u ruko-vanju opremom. U centrali je Bucheli uz pomoć jednog svog pomoćnika postavio potrebne linije. I Bucheli i njegov pomoćnik aktivni su u klubu aeromodelara u Quitu. Iz štaba ću dobiti katalog pribora o aeromode-larstvu kako bi njih dvojica mogli naručiti opremu koja im manjka u klubu. Tu će mi opremu poslati diplomatskom poštom. O plaći ćemo raz-govarati kasnije. QUITO 4. kolovoza 1961. Taktika zastrašivanja opozicije stajala je Velasca još jednoga premi-jera. U nedavnoj otvorenoj polemici s nacionalnim direktorom radikalne liberalne partije premijer se poslužio takvim brutalnim osobnim uvre-dama da ga je vođa liberala izazvao na dvoboj. Premijer je jučer podnio ostavku kako bi mogao prihvatiti izazov, jer je dvoboj u Ekvadoru za-branjen. Vođa liberala doletio je jučer iz Guayaquila u Quito da bi obavio posljednje pripreme. No na aerodromu ga je dočekalo nekoliko stotina bučnih velaskista, uglavnom policajaca u civilu i službenika vladinih mo-nopola i carine. Liberalni je vođa jedva uspio umaknuti linču. Nekoliko međunarodnih letova kasnilo je jer je aerodrom bio u oblaku suzavca koji je policija upotrijebila u tom općem kaosu. Dvoboj je kasnije otkazan jer su sekundanti uspjeli urediti da se bivši premijer dolično ispriča. Tako je čast bila zadovoljena. U toku gužve na aerodromu neočekivano je doletjela sovjetska dele-gacija u prijateljski posjet. Od drugih stanica zapadne hemisfere imali smo, doduše, izvještaje o njihovu putovanju, ali točan datum njihova puta u 153Quito nije bio određen, vjerojatno zato da se izbjegne neprijateljski do-ček. Naši agenti u Nacionalnom obrambenom frontu objavit će izjave i demonstrirati protiv posjeta. Delegacija1 će odsjesti u hotelu »Quito«. No još nam uvijek nisu vratili iz pomoćne tehničke baze u Panami naže sobne svjetiljke kako bismo mogli prisluškivati. QUITO 31. kolovoza 1961. Naše kampanje propagande i političke akcije da se i dalje opozicija prema Velascu okuplja oko pitanja Kube i komunizma potisnute su zbog veće važnosti ekonomskih dekreta o izjednačavanju deviznog tečaja i no-vih taksa, što je odlučeno prošloga mjeseca. Jedna od glavnih javnih tema postala je i inflacija. Vlada je, međutim, odlučila


da zadrži ekonomske dekrete kako bi stimulirala izvoz. Slično, nove su takse neophodne zbog financiranja policije, vojnih snaga, prosvjete i javne izgradnje. Bilo kako bilo, dekreti su postali zajednički nazivnik napada opozicije na Velasca. Trgovinska komora sutra će zatražiti opozivanje dekreta o jedinstvenom tečaju deviza. Kongres, koji se ponovno sastao prije tri tjedna, u središtu je političke debate opozicije. Velaskistička je taktika zastrašivanja s galerija obnov-ljena. U toku jedne sjednice, kada je zamjenik premijera bio pozvan da odgovori na pitanja o represivnim akcijama policije u Guayaquilu, nije se uslijed graje s galerija moglo čuti ni riječi. Poslanik opozicije, koji je pokušao postaviti pitanje, bio je zasut korama od banana i naranči te popljuvan. Ne obazirući se, poslanik je nekoliko sati govorio protiv re-presalija u Guayaquilu. Galerije su ga neprestano u toku govora napadale i ponižavale, tako da je najzad bio primoran potražiti zaklon. U među-vremenu je u dvorani izbila tuča među poslanicima, letjele su pepeljare, a snage sigurnosti parlamenta odbile su da izbace pobunjenike s galerija. Arosemena, kao predsjednik kongresa, i dalje vodi opoziciju protiv Velasca. Iako su lojalni velaskisti izabrani na funkcije u oba doma, ne-moguće je točno utvrditi premoć partije zbog nesigurne procjene koliko je velaskista prešlo na stranu Arosemene — takav je, na primjer, slučaj s Reinaldom Vareom,* koji je ponovno izabran za potpredsjednika senata i deklarirao se kao pristalica Arosemene. Prije dva tjedna Arosemena je po-zvao delegaciju CTE na zajedničku sjednicu kongresa kojoj je predsjedao. Članovi delegacije zatražili su da kongres poništi srpanjske dekrete o iz-jednačavanju tečajeva i novim taksama, dodajući da će, ukoliko se taj zahtjev ne prihvati, CTE sazvati opći štrajk. Ovaj put Arosemena je dao istjerati velaskističku skupinu kada je ova počela galamiti. 154QUITO 2. rujna 1961. Saudade sigurno napreduje sa svojom Narodnom revolucionarnom li-beralnom partijom (PLPR) — ovaj put uz pomoć stanice u Bogoti. Otkako je došao u Quito, Saudade korespondira sa stanicom u Bogoti koja po-država lijevo krilo Liberalne partije; ovo sebe naziva Revolucionarnom liberalnom partijom (PLR). Iskustvo PLR u Kolumbiji dobro dolazi Sau-dadeu, koji se nada da će s PLPR postići uspjeh ravan onome što ga sta-nica u Bogoti postiže s PLR. Prije nekoliko tjedana Saudade je naredio Juanu Vepezu del Pozu mlađem (iz PLPR) da pozove vođu PLR Alfonsa Lopeza Michelsona,* da posjeti Quito, kako bi se razmijenila iskustva i unaprijedio organizacioni rad PLPR. Saudade, naravno, nije otkrio interes CIA za PLPR, ali stanica u Bogoti osigurala je da se poziv prihvati. Lopez je stigao jučer. Posjetit će Velasca i Arosemenu i održati više govora. Posjetit će i Guayaquil. Saudade plaća račun. Publicitet posjeta vrlo je dobar. QUITO 4. rujna 1961. Arosemena učvršćuje političku podršku koju mu daje CTE. Potaknuo je senat da odobri 50 ooo sukra za nacionalnu konvenciju CTE, predvi-đenu da se održi potkraj mjeseca u Ambatu. CTE je zahvalila preko rad-ničkog senatora »po zadatku« iz sijera, koji pripada revolucionarnim so-cijalistima. Arosemena je pozvan da na završnoj sjednici konvencije održi govor. Prihvatio je. Kampanja CTE protiv dekreta o ujedinjavanju tečajeva i novih taksa nastavlja se usporedno s pripremama za opći štrajk, početak kojega još nije utvrđen.


Naši agenti ubačeni u PCE izvještavaju da je partija radosno prihva-tila suradnju Arosemene s CTE i ljevicom uopće - no Ijevičarski rukovo-dioci zabrinuti su zbog njegove sklonosti alkoholu i bit će oprezni kako ne bi nastradali ukoliko suradnja s njima bude prejaka. Za nekoliko dana počet ćemo prisluškivati čehoslovačko poslanstvo. Noland je naredio Ottu Kladenskom da od Cehoslovaka izmami infor-macije o mogućoj stalnoj lokaciji poslanstva. Najzad su Cehoslovaci pot-pisali ugovor za veliku zgradu koja je sada pred završetkom. Istražujući dokumentaciju o zgradi, Noland je otkrio da je projektant njegov prija-telj iz sveučilišne sportske lige. Noland poznaje i vlasnika kuće, ali je na-kon razgovora s inžinjerom odlučio da vlasniku ne govori ništa, jer bi se 155ovaj mogao uplašiti čitave stvari i suprotstaviti se kako ne bi izgubio ugovor. Iz štaba je stigla oprema za pet do šest instalacija. Ovdje su tehničari koji već studiraju plan zgrade da bi utvrdili upotrebu soba. Prvi im je cilj centrala iz koje će se emitirati šifrirane poruke, ured poslanika, a zatim kancelarije i spavaonice. Kako je zgrada u jednom od najljepših dijelova Quita, imamo na ras-polaganju mnoga pomoćna mjesta koja možemo iskoristiti u toku instali-ranja opreme. Predviđeno je da dva tehničara noću uđu u kuću zajedno s inžinjerom koji, srećom, govori engleski. Ja ću biti na promatračkom mjestu s kojeg se vidi cijela zgrada: u spavaonici stana jednog službenika USIS iz naše ambasade. Noland, šef policijske obavještajne službe, ka-petan Vargas,* i nekoliko Vargasovih dobro naoružanih momaka imat će sjedište svoje baze za podršku u stanu Nolandova administrativnog po-moćnika, samo dva bloka od kuće koja je naš cilj. Između baze za po-dršku, moga promatračkog mjesta i same zgrade uspostavit će se veza voki-tokijem. Ako nešto krene nizbrdo, pozvat ćemo Vargasa i njegove momke da se »službeno« umiješaju u trenutku kada naši tehničari budu natjerani u bijeg. Naravno, Vargas i njegova momčad neće saznati zbog čega će biti tu, osim u krajnjoj nuždi. QUITO 20. rujna 1961. Prvi je pokušaj prislušne operacije čehoslovačkog poslanstva propao. Bila je to pogreška tehničara. Mogu biti sretni što ih nisu uhvatili. Se-prtlje! Sve je teklo u savršenom redu do otprilike pet sati ujutro. Boreći se da ne zaspim, odjednom sam primijetio dvojicu tehničara kako žurno napuštaju zgradu sa svojim kovčežićima s priborom i trče niz ulicu do kola određenih za bijeg. Inžinjer je dotrčao za njima i sva se trojica odve-zoše. Pozvao sam voki-tokijem Nolanda. Krenuli smo u ambasadu da se sretnemo s tehničarima. Nevjerojatna priča. Čitavu su noć postavljali tri instalacije i upravo su se pripremali da plastičnim materijalom prikriju predajnike, kada su ih iznenadili čuvari Indijanci koji su čitave noći spavali u drugoj sobi. Indi-janci su poznavali inžinjera. No vlasnik zgrade bio im je naredio da ni-koga ne puštaju unutra. Inžinjer im je rekao da su naši, prestravljeni, teh-ničari zapravo električari koje je doveo sa sobom da mu pomognu nešto preurediti. U pet ujutro? I dok je inžinjer nastojao odvući pažnju Indija-naca, tehničari su iščupali instalacije iz zida i spakovali se. Čehoslovaci dolaze u kuću svakoga dana i sasvim je sigurno da će zamijetiti velike rupe koje su ostale nakon što su tehničari iščupali insta156lacije. Noland je dao inžinjeru nešto novca kako bi njime kupio šutnju Indijanaca, ali valja očekivati da će inžinjer imati mnogo muke da Ceho-slovacima objasni stvar. Nema mu druge nego da se pravi tup i uzda u šutnju Indijanaca.


Moglo bi biti prekasno da se pokuša ponovno, jer će se Cehoslovaci uskoro useliti. Pretpostavljam da će štab zatražiti da vidi što smo učinili s postavljanjem prislušnih aparata na telefon. I u toj operaciji ima tehni-čkih problema - hvatač u kubanskoj ambasadi, na primjer, još uvijek ne funkcionira dobro. Štab želi da pokušamo s novom vrstom opreme koja stavlja magnetofone u pokret prema zvuku telefonske žice, a ne izmjenom napona. Problem je u tome što žice reagiraju na program obližnje radio-stanice, tako da je sve što se bilježi na vrpcu glazba i samo glazba. Jedinu pravu nezgodu u čitavom tom zapetljanom poslu imat će vje-rojatno samo moj pas. Jadna Lanita. Prošlog sam tjedna iskušao na njoj preparat za umirenje pasa u slučaju da Cehoslovaci iznenada postave u kući pse čuvare - prije nekoliko godina stanica je pet noći upotrebljavala specijalan prašak pomiješan s hamburgerom, ali im nije pošlo za rukom da uspavaju pse koje su Cehoslovaci bili postavili i tako im je propao pokušaj da se ubace u zgradu. Sada, međutim, samo nekoliko minuta na-kon što sam joj dao propisanu dozu, Lanita je klonula. Sati su prolazili, i ona je pala u komu. Sutradan je došao veterinar i odveo je, rekavši da joj je centralni živčani sustav paraliziran. Još je uvijek u štenari. Ako ugine, poslat ću Odjelu tehničkih službi popriličan račun. QUITO 24. rujna 1961. Jučer je u Ambatu počela konvencija CTE. Bilo je kao i u kongresu. Arosemena je bio među gostima. Čim je ceremonijal počeo, grupa vela-skista koja se ubacila u dvoranu započela je klicati Velascu »vivas« napa-dajući Arosemenu i komunizam povikom »abajos«. Ljudi iz CTE stadoše uzvikivati »vivas« Arosemeni i Kubi. Zametnula se sveopća tučnjava. Ispaljeni su revolverski hici, bačene bombe sa smrdljivim plinom. Tek kada je stigla policija i napunila dvoranu suzavcem, gužva se prekinula. No nastavila se na ulici. Ceremonija otvaranja nastavila se u dvorani oba-vijenoj smradom i suzavcem. Velasco se jednostavno ne može naviknuti na kompromis. Ova epi-zoda mogla bi polučiti samo suprotne rezultate. 157QUITO 25. rujna 1961. Sada znam što se dogodilo našim kubanskim agentima na drugom kraju kanala kojima su bila upućena nevidljiva pisma. »El Comercio« ob-javljuje jutros na naslovnoj stranici članak o hapšenju Luisa Torroelle,* i drugih agenata projekta AMBLOOD i njihovu planu da ubiju Castra. Članak je zapravo teleks-materijal zasnovan na jučerašnjoj izjavi kubanske vlade. Članak u »El čomerciju«, prirodno, ima u naslovu vijest o tajnom dopisivanju na liniji Quito-Havana. Proizlazi da su agenti odali sve. Ali izvještaj ne sadrži i podatak o broju poštanskog pretinca u Quitu, koji se vodi pod pravim imenom pu-kovnika Paredesa. Poslao sam hitan kablogram stanici u Miamiju tražeći da nas obavijeste je li i broj poštanskog pretinca otkriven, jer će se pu-kovnik Paredes morati prikriti kako bi zaštitio svoju promatračku ekipu. Agenti su, izvan svake sumnje, uhapšeni prije nekoliko mjeseci, možda već u trenutku invazije u Zaljevu svinja. A stanica u Miamiju morala nam je to javiti kako bismo otkazali poštanski pretinac i uništili dokumentaciju o imenu vlasnika. Nisam znao da su planirali ubojstvo Castra. Međutim, novinski iz-vještaji iznose detaljan plan kojim se predviđala upotreba bazuka u zasjedi u blizini sportskog kompleksa u Havani. Mora da su za tu operaciju upo-trijebili radio-vezu. Nema nikakve indikacije o tome na koji su način uhvaćeni - preostaje mi nada da razlog tome nije moja loša tehnika


nevidljivih pisama. Nema vijesti ni o tome kada će ih izvesti pred pa-redon1 - ili možda već jesu. QUITO 3. listopada 1961. CTE je odlučila da sutra otpočne dvadeset četvorosatni opći štrajk protiv srpanjskih ekonomskih dekreta. Izjavili su da će u štrajku sudje-lovati 500 sindikalnih organizacija kojima će se pridružiti FEUE i socija-listička partija Manuela Naranja. Velasco smatra da je štrajk zapravo početak revolucije protiv njegove vlade, dodajući da, ako se nove takse obore, neće biti novca za »učitelje, policiju i vojsku«. Posljednjih nekoliko dana vlada je vodila propagandnu kampanju pro-tiv štrajka. Velik broj »unija«, u stvari velaskističkih političkih organiza-cija, pozivao je na bojkot štrajka. No jedina prava sindikalna unija koja bojkotira štrajk jest katolička CEDOC i naš vlastiti pokret nezavisnih sin1 Zid pred kojim se izvode osuđeni na smrt strijeljanjem.dikata, uključujući i CROCLE. I jedan i drugi su za poništavanje taksa, ali su protiv jačanja CTE. Večeras je (naš) ministar rada, Baquero de la Calle, u izjavi nacional-nom radiju proglasio štrajk subverzivnom političkom akcijom koja nema ništa zajedničko sa sindikalnom stvari, suprotstavljajući se tako tvrdnjama CTE da se štrajk održava isključivo iz ekonomskih razloga i da nema ništa s političkim motivima. I jedni i drugi imaju krivo, jer štrajk je i politički i ekonomski, no mi smo protiv štrajka, jer ga organizira krajnja ljevica. Nitko ne sumnja da će doći do nasilja u trenutku kada se štrajkaši posluže kamenini kockama kaldrme da bi zaustavili promet. Uspostavili smo specijalne veze s našim agentima u policiji kako bismo primali naj-novije vijesti o događajima u zemlji. Svuda vlada jaka napetost. QUITO 4. listopada 1961. Velasco je zaista neshvatljiv. Jutros se većina trgovinskih aktivnosti u Quitu i Guayaquilu odvija normalno. Očito je da će štrajk samo djelo-mično uspjeti. U podne su, međutim, policijska konjica i vojne tenkovske jedinice izvele takvu demonstraciju da su svi lokali bili naglo zatvoreni. Popodne je štrajk potpuno zahvatio oba grada. Da vlada nije stvorila takvu atmosferu straha, štrajk bi vjerojatno pretrpio neuspjeh. No došlo je do jakih sukoba u provincijama, pogotovu u Tulcanu, na granici s Ko-lumbijom. Nekoliko je ljudi ubijeno i ranjeno. QUITO 6. listopada 1961U Tulcanu se štrajk nastavlja. Jučer je onamo otputovala komisija kongresa, u kojoj je bio i Manuel Naranjo, zatim premijer te više visokih funkcionera policije i sigurnosti. Sastanak kongresne komisije, premijerove grupe i štrajkaške komisije Tulcana pretvorio se u politički skup protiv Velasca i vlade. Gomila se toliko uzbudila da je premijer bio prinuđen na bijeg u vladinu zgradu pod vojnom zaštitom. Danas je narodni štrajkaški komitet u obalnoj provinciji Esmaraldas odlučio slijediti poziv iz Tulcana da se štrajk produži bez ograničenja. Velasco nastavlja svojom tvrdom linijom. Četvorica glavnih vođa CTE pritvorena su dan prije štrajka, a objavljena su i imena devetnaestorice uhapšenih. 159QUITO


ii. listopada 1961. Velasco je okončao štrajkove u Tulcanu i Esmeraldi obećavši javne radove. Sutra putuje u Tulcan da bi saslušao pritužbe. Prije nekoliko dana u Guayaquilu je opet branio izjednačavanje tečajeva i nove takse, ali je tu bio gradonačelnik da optuži Arosemenu kako potkopava društveni po-redak iz samog predsjedništva kongresa. Kongres je sada već trideseti dan u izvanrednom stanju, a malo je znakova da bi se nešto značajno moglo dogoditi - vjerojatno tek više pobuna i sukoba s Velascom. Nitko ne oče-kuje da bi se zatišje posljednjih dana moglo nastaviti. Danas je završio nacionalni turnir u golfu: bio sam očajan, ali Noland i njegova žena igrali su dobro. Odlučio Sam da izostanem sa svečanosti večeras u klubu, jer Janet može svaki dan roditi. Njezin liječnik je šam-pion ovdašnjeg golf-kluba i organizira večerašnje primanje. Njegovo pred-viđanje, da će se porođaj zbiti na Kolumbov dan (iz. listopada, američki praznik koji se slavi i kao Dan otkrića - prim. pr.) vjerojatno će otpasti, jer sumnjam da će biti u dobroj kondiciji nakon večerašnje terevenke. QUITO 12. listopada 1961. Imao je pravo! Izvukao sam Alberta iz golf-kluba jutros u pet sati. Nekim čudom sve je teklo savršeno - rodio se dječak. QUITO 16. listopada 1961. Ured političke sigurnosti vladina kabineta pronašao je »zavjeru« kao povod hapšenju vođa opozicije. U to je toliko teško vjerovati, da će, čini se, Velaskove izglede učiniti gorim nego ikada. Protekla tri dana agenti političke sigurnosti hapse vođe opozicije, među kojima je i Ijevičarski po-slanik koji je u kolovozu postavljao pitanja ministru obrane, te nekoliko desničarskih vođa Nacionalnog obrambenog fronta. Srećom, među šesnaest uhapšenih nema nikoga od naših agenata, iako agenti sigurno tragaju za konzervativcima i komunistima. »Zavjeru« je danas obznanio generalni direktor službe sigurnosti, koja vodi brigu o političkoj sigurnosti vlade - to je služba od koje ćemo sa-svim sigurno biti daleko. Vođe »zavjere«, koja je trebala nastupiti sutra navečer, pripadnici su i krajnje ljevice, i krajnje desnice. Određena koli160čina oružja slavljenog na raspolaganje, za koju je bilo rečeno da potječe »iza zavjese«, pronađena je u stanovima komunista u toku prepada. Nitko pametan ne može povjerovati tako očitoj izmišljotini, ali Velasco se po svoj prilici nada da bi, ako se odluči na to da silom zatvori kongres, mo-gao ponovno oživjeti neophodnu podršku siromašnih i neobrazovanih masa. U znak odgovora na hapšenja i »zavjeru«, liberali, konzervativci, kršćanski socijalisti, demokratski socijalisti i fašistička ARNE - svi su da-nas zajednički osnovali koordinacioni biro s ciljem da se bori protiv pri-svojenih diktatorskih snaga Velasca. Jorge Acosta,* ministar financija, vratio se danas iz Washingtona. Pokušao je izazvati dojam uspješnosti putovanja rekavši reporterima da je nekoliko kredita »u fazi priprema« ili »spremnih za potpisivanje«, ali da nije mogao sve dovršiti. Velasco je zacijelo razočaran. Gotovo nezapaženo, u toj atmosferi krize, prošla je ostavka našeg mi-nistra rada, Josea Baquera de la Calle. Velasco ga se želio riješiti. Dopu-stio mu je da otpusti šefa vatrogasne komande u Guayaquilu zbog nedo-puštenog načina na koji se služio


fondovima, a zatim je prekinuo Baque-rovu akciju ne ostavljajući našem agentu drugoga izlaza osim ostavke. Bio je to nekoristan ministar, pa prema tome i ne osobito djelotvoran agent. Stoga Saudadeu i nije previše žao što je ovaj pao. Sada mu preostaje da ga skine s platne liste. QUITO 17. listopada 1961. Pucnjava prošle noći u kongresu pokrenula je cijelu zemlju, počele su se širiti glasine da se možda radi o akciji vojske protiv Velasca. Na zajedničkoj sjednici kongresa prošle noći skupina lojalnih velaski-sta ispunila je galerije i stala vitlati korama od naranči i banana, izviku-jući najgore uvrede koje su mogli smisliti. Onima na galerijama pridružili su se i lojalni velaskistički poslanici. Kada je Arosemena, koji je predsje-davao, naredio da se galerije očiste, policija je odbila da stupi u akciju. S galerija je poletjelo kamenje, pa su poslanici opozicije potražili zaklon pod klupama, dok su drugi stvorili zaštitni obruč oko Arosemene. Oko jedan poslije ponoći, nakon gotovo puna četiri sata gužve, s gale-rije su ispaljeni pucnji, nekoliko prema Arosemeninom mjestu. I on je najzad povukao svoj revolver, ispraznio ga u zrak i napustio dvoranu, uzvikujući da je na galerijama više od četrdeset policajaca u civilu sa služ-benim revolverima. Velasco danas poriče da želi uspostaviti diktaturu, dok lojalni velaski-stički poslanici istodobno tvrde da je sukob prošle noći bio neophodan kako bi se sačuvala demokracija u Ekvadoru. Arosemena je danas izjavio it CIA 161da će pred Vrhovnim sudom optužiti Velasca za pokušaj ubojstva. Poli-cija je suzavcem i hicima u zrak rastjerala danas u Guayaquilu demon-strante FEUE koji su izvikivali protiv vlade. Sve to ne može trajati vječno. guiTo 24. listopada 1961. Premijer je jučer podnio ostavku, radije nego da se suočio s političkim ispitivanjem u kongresu zbog represivnih mjera što traju od generalnog štrajka već tri tjedna. Velasco je imenovao Jorgea Acostu vršiocem duž-nosti premijera, što može promijeniti smjer stanici. Ali Noland misli da bi situacija mogla postati tako očajna da bi bilo iluzorno očekivati od Acoste iole koristan posao. Najzad, Velasco je danas učinio korak prema podršci konzervativnoj partiji. Noland je inzistirao na tome da Davila učini sve što može kako bi uvjet konzervativaca za podršku Velascu bio prijekid s Kubom. Stoga su konzervativci danas odbili ponuđeno ministarstvo rada, pa je Velaskova pozicija sve slabija. Acosta je rekao Nolandu da je Velasco i dalje tvrdo-koran kada je riječ o raskidu s Kubom, ali da će on učiniti sve što može kako bi uvjerio ujaka da je raskid jedina nada da vlada preživi i da se ponovno pridobiju konzervativci. U pisanim materijalima ne razaznajem želi li Agencija ili State De-partment da Velasco preživi ili padne - jedino da je naša politika daljnji pritisak na prijekid s Kubom. Očita je opasnost da će Velasco pasti zbog svoje tvrdoglavosti, a da će prilagodljivi Arosemena, koji je pod jakim utje-cajem CTE, FEUE i drugih nepoželjnih snaga, proširiti svoju moć, a dokrajčiti Velaskovu. Time Acostin utjecaj na Velasca postaje presudan. QUITO 27. listopada 1961.


Nismo mogli ponovno prodrijeti u čehoslovačko poslanstvo prije nji-hova useljenja, pa je tako prislušna operacija definitivno propala. Jedne noći netko je ispalio hice kroz goleme prednje prozore poslan-stva, ali bomba postavljena u vrtu nije eksplodirala. Prozori su vrlo skupi, valja ih uvesti iz SAD-a, tako da Čehoslovaci neko vrijeme trpe štetu -ostaci prozora obloženi su daskama. Nismo dali ni jednom agentu in-strukcije za taj teroristički napad, ali Noland misli da je to učinio kapetan Vargas, naš šef policijske obavještajne službe. Vargasov je ured zadužen da provede istragu o napadu. Preuzeo sam novu operaciju - dio ECACTOR-projekta političke akcije koji se odnosi na Tulcan. Noland se tajno susreo s Enriqueom Molinom,* 162vođom tamošnje organizacije konzervativne omladine. Ali teško je davati upute za djelovanje i obavljati financiranje, jer agent može tek vrlo ri-jetko dolaziti u Quito, a Noland nema vremena odlaziti onamo: puna dva dana vožnje do granice s Kolumbijom i natrag. Put od Quita do Tulcana do te je mjere spektakularan da ga je teško opisati. Zelene plodne doline, vulkani, vrhunaca prekrivenih snijegom, ne-plodni kanjoni podlokani zmijolikim rijekama, jezera površina glatkih po-put stakla, panoramski pogledi s visina kao da ste u avionu. Kameni pan-američki auto-put, planinski vjetrovi, slikovita indijanska sela, svakih ne-koliko kilometara drukčiji šeširi, ponča, čak i frizure razlikuju jednu zajed-nicu od druge. Predao sam novac Molini s napomenom da se koristi njime za anti-komunistički front u provinciji Carchi, ali vjerujem da će ga on upotri-jebiti prvenstveno za propagandu protiv Velasca. Uspostavio sam vezu kojom će on predavati obavještajne informacije o političkim kretanjima. Nastojat ćemo da se sastajemo naizmjenično: jedan mjesec on će dolaziti u Quito, a narednoga mjeseca ja ću posjećivati njega. QUITO i. studenoga 1961. Do novoga nasilja došlo je jučer u Cuenci kada je policija okrutno suzbila demonstracije FEUE protiv vlade. Mnoštvo se pridružilo studen-tima. Kada su demonstranti pokušali napasti vladine zgrade, pozvana je policija. U pucnjavi je sedam osoba ranjeno. Velasco je izjavio da će, usprkos tom nasilju, prekosutra posjetiti Cu-encu kako bi prisustvovao proslavi nezavisnosti provincije. Nagađa se da bi moglo doći do novih sukoba, jer su ljudi u Cuenci vrlo ljuti što je Velasco propustio da ublaži učinke opadanja cijena proizvodima toga područja — posebno panamskim šeširima. Odlazak iz provincije izazvan glađu, što je rijetka pojava čak i u Ekvadoru, traje već dulje. Predstavnici vlade u Quitu sve su nepopularniji u ovom izrazito konzervativnom i katoličkom području. Izvještaji naših policijskih agenata navješćuju da se pobuna u Cuenci nastavlja i danas. QUITO 3. studenoga 1961. Vojska je jučer preuzela kontrolu u provinciji Azuay (koje je Cuenca glavni grad), najmanje deset ljudi ranjeno je u pobuni. Velasco je smijenio guvernera provincije i druge vodeće vladine funkcionere i u Cuencu poslaovršioca dužnosti premijera, Jorgea Acostu, da sam izvidi stvar. Acostino putovanje izazvalo je nove prosvjede, nakon kojih su uslijedila nova hap-šenja. Gradske vlasti Cuence otkazale su proslavu nezavisnosti zakazanu za danas i zatražile da Velasco otkaže dolazak. Ali Velasco je upravo stigao u Cuencu. Radio i policija objavljuju iz-vještaje o novim pobunama. Pucnjava se nastavlja.


QUITO 4. studenoga 1961. Jučer u Cuenci - najmanje još dva ubijena i osam ranjenih. Velasco se stavio na čelo povorke koja je pješice krenula od aerodroma prema gradu — teška provokacija protiv neprijateljskog dočeka koji se ogledao u kućama prekrivenim vijencima i crnim trakama u znak žalosti. Duž puta su Velasco i njegova pratnja izvrgnuti ruglu, ismijani i, najzad, napadnuti kamenjem i toljagama. Gužva je spriječena pucnjavom. Usprkos svemu tome, Velasco je inzistirao na tome da predvodi vojnu paradu. Ipak, bio je primoran da govor održi u zatvorenoj dvorani, gdje je za nasilja optužio olitičke vođe opozicije. Iz Cuence Velasco je krenuo u još nekoliko manjih gradova da održi govore, a zatim u Guayaquil. Današnja debata u kongresu o događajima u Cuenci trajala je osam sati. Čili, FEUE i revolucionarni socijalisti, udru-ženi s konzervativnom partijom i pokretom kršćanskih socijalista, osuđi-vali su Velasca. Čudan savez za naše agente političke akcije. Ali pobune protiv Velasca prevladavaju na sceni. Vršilac dužnosti premijera, Jorge Acosta, dobio je Velaskovo odobrenje za izgon još jednog Kubanca - ovaj put to je prvi sekretar ambasade, jer je ambasador trenutno u Havani. Nakon današnjeg sastanka s Kubancem ministar vanjskih poslova izjavio je da sekretar odlazi. Iznio je neodre-đene razloge, navodeći suradnju stanovitih političkih ličnosti Ekvadora i kubanske vlade, ali je istakao da odlazak prvoga sekretara ni u kojem smislu ne znači mijenjanje politike prema Kubi. Sekretar je uzvratio da se na Kubu vraća dobrovoljno. Jasno je da je ministar vanjskih poslova okli-jevao da li da proslijedi Acostino naređenje da se Kubanac protjera — a jednako je tako sumnjivo hoće li se taj očajnički potez Velasca da zado-bije podršku konzervativne partije i drugih desničara i ostvariti. Acosta je rekao Nolandu kako Velasco još uvijek odbija da potpuno raskine s Ku-bancima, ali da će na sličan način postupiti prema predstavniku kubanske agencije Prensa Latina. Velasco je, najzad, primio dvije dobre vijesti o ekonomskoj pomoći. U Washingtonu su upravo potpisana dva velika zajma: na 4 700 ooo do164lara za proizvodnju ulja iz afričkih palmi i za uzgajanje ovaca. I drugi, na 5 milijuna dolara, za gradnju stanova pripadnicima građanskog staleža. Dobro za javnost, ali skore rezultate ne treba očekivati. QUITO 5. studenoga 1961. Jorge Acosta izjavio je danas da je prvi sekretar kubanske ambasade protjeran kao persona non grata. Njegovo je objašnjenje neprekidno emi-tirala vladina radio-mreža. Međutim kubanska je ambasada tvrdila (kako bi spasila obraz) da tom funkcionaru nikad nije bilo rečeno da je pro-gnan. U potvrdi Ministarstva vanjskih poslova ipak je navedeno da je riječ o progonu, a ne o dobrovoljnom vraćanju na Kubu. QUITO 6. studenoga 1961. Ako ode, Velasco neće otići mirno. Danas nova nasilja, i u Quitu i u Guayaquilu, gdje je jedanaest ljudi ubijeno i najmanje četrnaest ranjeno - studenata i radnika. Štabu šaljemo izvještaj za izvještajem. Baza u Gua-yaquilu čini isto. Kongres se sastao u podne. Arosemena je optužio Velasca da je pre-kršio ustav. Delegacija FEUE posjetila je kongres da izrazi svoju podršku. Popodne, oko tri, kongresnu su palaču zaposjeli odredi vojske. Telefonske su veze prekinute.


Kabinet je jutros podnio ostavku. Velasco, koji je tek u podne stigao iz Guayaquila, proveo je najveći dio popodneva obilazeći vojne jedinice. U izjavi preko radija optužio je Arosemenu da se proglasio diktatorom, dodajući da ga smjenjuje s dužnosti potpredsjednika. Provest ću noć u ambasadi slušajući policijsku i vojnu radio-stanicu i preuzimati pozive agenata s ulica. Najnoviji glasi da je Arosemeni i dru-gim poslanicima dopušteno da, neposredno nakon ponoći, napuste kon-gresnu palaču. Krenuli su prema Velaskovoj kući, udaljenoj samo neko-liko blokova. Putem ih je uhapsio Velaskov generalni direktor službe si-gurnosti. Arosemena i drugi odvedeni su u zatvor. No neki agenti vjeruju da je to dobro promišljen opasni Arosemenin potez kako bi prisilio Ve-lasca na naustavnu akciju - koja bi mogla izazvati vojsku da se okrene protiv njega. Usprkos ostavci vlade, Acosta nastavlja obavljati dužnost premijera. Jutros je protjerao dopisnika Prense Latine, Kubanca, koji je već bio pro-gnan prošle godine, za Poncea, ali se vratio u zemlju kada je Araujo po-stao premijerom. Izvještaje o situaciji šaljemo štabu gotovo svakog sata.=MR™ QUITO 7. studenoga 1961. S Velascom je gotovo, ali još nema odluke o konačnom uspjehu. Oko pet sati ujutro u bataljonu inžinjerije u Quitu došlo je do pobune, s mo-tivacijom da je Velasco hapšenjem Arosemene prekršio ustav. Bataljon se sukobio s lojalnim armijskim jedinicama. Vatra je prekinuta oko osam ujutro kako bi se sklonili mrtvi i ranjeni. Kasnije, u toku jutra, visoka vojna komanda izjavila je da su i Velasco i Arosemena prekršili ustav. Nešto kasnije, predsjednika Vrhovnog suda imenovali su predsjednikom privremene vlade. Velasco je takvu odluku prihvatio, a predsjednik Vrhov-nog suda preuzeo je dužnost u predsjedničkoj palači. Nakon što je u toku poslijepodneva napustio predsjedničku palaču, Velasco je posjetio nekoliko lojalnih vojnih jedinica. Prema vojnim oba-vještenjima, on je sada u domu svojih prijatelja, ali traži azil u jednoj od ambasada zemalja Latinske Amerike. Acosta je već dobio azil u amba-sadi Venezuele. Arosemena se bori da osvoji predsjedništvo. Sinoć su on i drugi posla-nici pušteni iz zatvora i odmah su pošli u poslaničku palaču, gdje je Aro-semena sazvao zajedničku sjednicu i imenovao sebe predsjednikom. Usta-vno ograničenje produžetka zasjedanja kongresa završava večeras, točno u ponoć, ali kongres ostaje u palači, zajedno s Arosemenom. I večeras spavam u ambasadi — u slučaju da se visoka vojna komanda odluči prikloniti jednom od dvojice predsjednika. Nadajmo se da će se odlučiti za predsjednika Vrhovnog suda, desničara, koji će biti naklonjen raskidu s Kubom i, uopće, suzbijanju krajnje ljevice. purro 8. studenoga 1961. Arosemena je dobio trku! Jutros su palaču pravde okružile jedinice pješadije i tenkovi. Ali neposredno nakon podneva lovci ratnog zrako-plovstva stali su nadlijetati palaču u niskom letu ispaljujući u zrak hice kako bi zastrašili jedinice. Kada je postalo jasno da avijacija podržava Arosemenu i kongres, predsjednik Vrhovnog suda odstupio je s dužnosti - njegova je dužnost predsjednika Ekvadora trajala otprilike osamnaest sati - a


vojne su jedinice bile povučene iz blizine palače. Visoka vojna komanda priznala je danas kasno popodne Arosemenu. U satima što su prethodili takvom ishodu izbile su u različitim dijelo-vima Quita demonstracije koje su organizirale URJE i FEUE u znak po-drške Arosemeni. Nešto kasnije razlio se pravi val podrške novom pred-sjedniku zahvaćajući cijelu zemlju. Posebno su se isticali demonstranti GTE, zatim FEUE i URJE. 166Jutros, dok je vojska još uvijek držala palaču pravde, Arosemena je imenovao centristički kabinet sa dva liberala, dva demokratska socijalista, jednim kršćanskim socijalistom, jednim konzervativcem i tri nezavisna mi-nistra. Jedan je od socijalista i Manuel Naranjo, postavljen za ministra financija. Popodne je Arosemena održao više sastanaka sa svojim pristali-cama, između ostalih i s Araujom, kojega je nazvao »velikim borcem«. Kada je Araujo ustao i počeo govoriti masi što se valjala naokolo, uspio je jedino izreći »Poštovani građani Quita« prije nego što je bio ismijan. Arosemenin prvi čin, bez obzira na to što neće biti imenovan prije su-trašnjeg dana, bilo je sazivanje specijalne sjednice kongresa kako bi se izabrao potpredsjednik i obavili još neki poslovi. Današnjoj, prvoj, sjed-nici predsjedavao je Reinaldo Varea Donoso. Velasco se nije predao mirno. Iz ambasade Meksika objavio je izjavu kako nije dao ostavku. I podsjetio sve na onih 400 ooo glasova što ih je dobio prošle godine. Četiri puta izabran, triput srušen, pobjednik u pred-izbornim govorima i čovjek koji je »izgorio« na dužnosti. Da je samo ra-skinuo odnose s Kubom, mogao je zadobiti podršku konzervativaca i dru-gih desnih snaga te sretno prebroditi kampanju koju su na ekonomskim pitanjima protiv njega bile povele lijeve snage. QUITO 9. studenoga, 1961. Jutros, prije inauguralne svečanosti, FEUE je organizirala »operaciju čišćenja« simbolično pranje i pospremanje predsjedničke palače kako bi to mjesto čisto dočekalo Arosemenu. Predsjednik i njegov kabinet poveli su tada marš tisuća ljudi od palače pravde do predsjedničke palače na Trgu nezavisnosti. Arosemena je u go-voru opisao Velaskov režim kao režim koji je počeo s 400 ooo pristaša, a završio s 4 milijuna protivnika. Obećavajući akciju umjesto kitnjastih go-vora, obvezao se da će njegova vlada biti vlada mira i sklada, da će on biti predsjednikom svih Ekvadoraca, a ne samo nekolicine povlaštenih. Nama je, ipak, najznačajnije što je preuzeo obvezu da će nastaviti diplo-matske odnose s Kubom. Među drugim zloslutnim navještajima iz govora prilikom inauguracije predsjednik CTE napao je »jenkijevski imperijalizam«, odajući, istodobno, divljenje kubanskoj revoluciji i zauzimajući se za osnivanje Narodnog re-volucionarnog fronta. (Osnivanje fronta već su bili navijestili naši agenti ubačeni u PCE, navodeći da će se u nj uključiti CTE, revolucionarni soci-jalisti, PCE, URJE, Federacija ekvadorskih Indijanaca i novi studentski front nazvan Pokretom revolucionarnih sveučilišnih studenata.) Govorio je i predsjednik FEUE, rezimirajući sudjelovanje studenata u rušenju Ve-lasca. Iako je on umjerenjak izabran uz pomoć studentske operacije koju je vodila baza u Guayaquilu, proteklih je mjeseci opozicija Velascu iz ekonomskih i drugih poriva bila prejaka a da bi Albertu Alarconu i nje-govim agentima uspjelo odvratiti umjereno rukovodstvo od podrške Arosemeni.


Diplomatski odnosi SAD-a s ekvadorskom vladom nastavljaju se kao da je Velasco umro ili podnio ostavku - što znači da formalno prizna-vanje nove vlade uopće nije sporno. Sve je bilo izvedeno pravno i ustavno. ! QUITO ii. studenoga 1961. Opća politička klima odražava olakšanje, optimizam, zadovoljstvo -gotovo euforiju. Nakon četrnaest mjeseci Velaskova zastrašivanja, prista-lice tradicionalnih partija sretni su da vide koliko je Arosemena moćan. Barem u ovom trenutku. Davila je na izvanrednom zasjedanju kongresa izabran za predsjednika Narodne skupštine. Potpredsjednikom senata imenovan je Reinaldo Va-rea. U govoru, prihvaćajući dužnost, rekao je da će prije umrijeti nego narušiti pravne norme »te nove i nezaslužene počasti«. Kongres je uzeo dva dana odmora, a u ponedjeljak će se ponovno sastati radi izbora no-voga potpredsjednika. U toku vikenda napetost će porasti. Već se nagađa tko postaje Arosemenin »broj dva«. Taj je izbor vrlo važan, jer nitko ne zna koliko je Arosemena kadar izdržati svoje česte napadaje opijanja. No-land misli da Varea, jedan od vodećih kandidata, ima dobre izglede. Rek-tor središnjeg sveučilišta, nezavisan ali naklonjen liberalima, glavni je tak-mac i uživa podršku FEUE i krajnje ljevice. Velasco leti popodne u Panamu. U većem dijelu zemlje opet vlada mir, iščezao je vandalizam i pljačkanje izloga. Od općeg štrajka 4. listopada najmanje je trideset i dvoje ljudi ubijeno u pet gradova. Ranjenih je mnogo više. Četrdeset i pet samo u Quitu. Nije to baš bio udar bez krvi. QUITO 13. studenoga 1961. Noland je uspio izvesti svoj vlastiti udar. U toku vikenda Varea je za-tražio tajni sastanak u hotelu »Quito«. Želio je čuti zna li Noland na kojoj bi strani on mogao dobiti podršku da ga izaberu za potpredsjednika. Posebno, misli li Noland da bi se moglo računati s podrškom konzerva-tivaca. Noland odvrati da misli kako je to moguće, ali da valja biti tak168tican kako se ne bi stvorili nepoželjni odnosi prema Davili ili drugim agentima desničarskih snaga. Noland se kasnije susreo i s Davilom, koji je zatražio savjet koga da konzervativci podrže u izborima za potpredsjednika. Noland je diskretno spomenuo Vareu. Ako bi bio izabran rektor središnjeg sveučilišta, u tom bi slučaju prorektor, koji pripada revolucionarnim socijalistima, preuzeo sveučilište. Davila se obvezao da će konzervativci dati svoje glasove Varei. Kasnije su se Davila i Varea sastali da bi postigli sporazum, a Noland je uvjeren da nijedan od njih dvojice ne zna kako se on sastao i s jednim, i s drugim. Članak u jutrošnjem »El Comerciju«, autor kojega tje Gustavo Salgado, teško kompromitira rektora. Bila je to izjava podrške, pripisana komuni-stičkoj partiji Ekvadora i URJE. Ispravak će uslijediti, ali prekasno. Kon-gres se radi izbora potpredsjednika sastaje već u podne. Galerije su ispunili militantni članovi CTE i FEUE. Galame i zahtije-vaju izbor rektora. Davila predsjedava. U prvom krugu Varea dobiva šez-deset i četiri glasa — najviše od sve četvorice kandidata, ali dvanaest mu glasova nedostaje do dvotrećinske većine. Kad su objavljeni rezultati prvog kruga glasanja, galerije su skočile. Varea je u slijedećem


krugu iza-bran. Pristaše FEUE i CTE izgubili su glavu. Osule su Davilu kamenjem, ispljuvcima, grudicama papira. Policije, kao i obično, niotkuda. Nakon što ga je Davila proglasio potpredsjednikom, Varea je u svom nastupnom govoru bio malo preskroman: »Vidjet ćete da ja nemam spo-sobnosti da budem potpredsjednik republike. Pun sam nedostataka, ali njima se suprotstavljam svim svojim životom koji sam ispunio skromnošću i žrtvama. Vi i ja, uz Božju pomoć, možemo malo pomalo rješavati velike probleme koji pogađaju narod Ekvadora«. Noland kaže kako Varei na-mjerava podignuti plaću sa sedam stotina i pedeset na tisuću dolara mje-sečno. Kada postane predsjednikom, plaćat će mu još i više. Senator Humphrev stigao je jučer. Izvještavamo o mogućim demonstra-cijama protiv njega. Posjetit će Arosemenu i obratiti se kongresu. Jučer se našao u samoj meti zahvaljujući svojim napomenama u razgovoru s novi-narima: SAD su pripravne da financiraju razvitak siromašnih zemalja, ali njihove bi vlade trebale poduzeti agrarne, porezne i administrativne re-forme. U suprotnom, SAD bi financirale eventualni boljševizam. QUITO 17. studenoga 1961. Arasemeninoj vladi nisu istekla još ni dva tjedna, a već se vide jasni znaci sudjelovanja ljevičara u režimu. Pozicije na ministarskoj i podsekre-tarskoj razini, kakvu, na primjer, ima Manuel Naranjo, ministar finan-cija, sasvim su prihvatljive. AH poslovi na srednjem nivou sve više prelazeu ruke marksista i drugih ljevičara, koji nisu prijateljski raspoloženi prema SAD-u, iako čak niti ne moraju formalno biti pripadnici PCE ili revolucio-narnih socijalista. Pozicije koje nam nisu po volji pretežno su na području obrazovanja, zdravstva i socijalnog osiguranja, ali i nove vlade provincija Guayaquil i Guayas također su loše obojene za nas. I u stanici i u bazi u Guayaquilu pripremamo bilješke o novim lično-stima u Arosemeninoj vladi za potrebe ambasadora, generalnog konzula i za State Department u Washingtonu. Te se bilješke temelje na podacima iz dosjea, i na zahtjevima koje smo uputili našim agentima, ubačenim u PCE, da izvijeste o tome kako komunistička partija reagira na ljude na pojedi-nim funkcijama. Prvi nagovještaji pokazuju da će utjecaj s ekstremne ljevice biti pod Arosemenom znatno jači nego što je bio u vrijeme Velasca. Reagiranja State Departmenta i štaba umjereno su alarmantna. Štab je postavio specijalan zahtjev da nastavimo brižljivo promatrati imenovanja na koja se Arosemena odlučuje. Vlada zabrinutost kako je to samo poče-tak i kako će Ekvador i dalje kliziti ulijevo, znatno više nego Brazil. U vezi s kubanskim pitanjem — Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je da prvi sekretar ambasade, kojega je Velasco prognao, sada može ostati. U svoj onoj zbrci posljednjih dana Velaskove vladavine Kubanac nije niti napu-stio Quito. Da bismo se suprotstavili takvom slijedu događaja, namjeravamo po-krenuti novu rundu propagande i operacija političke akcije posredstvom naših ECACTOR-agenata Davile, Pereza, Nacionalnog obrambenog fronta i Gustava Salgada, propagandnog agenta. Potpredsjednik Reinaldo Varea bit će nam također izvanredno važan jer je posvuda poznat kao antikomunist. Umirovljeni je armijski potpukovnik, studirao je u Fort Rilevu i Fort Leavenvvorthu u SAD-u. Bio je i ekvadorski vojni ataše u Washingtonu, savjetnik Vijeća interameričke obrane, podsekretar Mini-starstva obrane i, kasnije, ministar obrane. Kao otvoren a ponešto indirektan udarac baza u Guayaquilu naredila je radničkoj organizaciji CROCLE da u jučerašnjim novinama na pola stra-nice objavi izjavu o


opasnosti od komunizma i podložnosti CTE organi-zaciju WFTU u Pragu. Izjava poziva na suzbijanje komunizma, upozorava protiv uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Sovjetskim Savezom i pred-viđa osnivanje konfederacije ekvadorskih slobodnih sindikalnih organiza-cija, kao demokratsku alternativu CTE. Arosemena želi razdrmati snage unutarnje sigurnosti. Danas je započela istraga s ciljem provjeravanja liste agenata Direktorata za nacionalnu sigur-nost, ureda za političku sigurnost odgovornog za Arosemenino hapšenje noću od 6. na 7. studenoga. Može se očekivati da mnogi agenti što se spo-minju u tim popisima jednostavno ne postoje nego da njihove plaće trpaju u svoje džepove visoki oficiri direktorata. Najvišim ešalonima nacionalne policije također predstoji »provjetrava-nje«. Kapetan Jose Vargas, šef obavještajne službe policije, bit će bez sumnje »očišćen«, jer je dobro poznat kao vođa tajne provelaskističke 170organizacije unutar policije. Nadamo se, međutim, da će poručnik Luis Sandoval,* glavni tehnički stručnjak u Vargasovoj garnituri i prilično apo-litičan policajac, ostati na svom mjestu. QUITO 20- studenoga 1961. Program stanice za ubacivanje u PCE ima bolje izglede nego ikada. Čla-novi PCE za provinciju Pichincha upravo su izabrali novi komitet te pro-vincije. Ne samo da je ponovno izabran Basantes nego su na izborima prošli i Cardenas, i Luis Vargas.* Tako imamo tri agenta u devetočlanom komitetu, koji se — zbog sve veće podjele rukovodstva priobalnog pod-ručja, kojemu je na čelu generalni sekretar PCE Pedro Saad, i rukovod-stva iz sijera pod Rafaelom Echeverrijom, predsjednikom komiteta pro-vincije Pichinche — može usporediti s nacionalnim Centralnim komitetom. Preuzeo sam od Nolanda još jednu operaciju - ovaj put to je pukovnik Osvaldo Lugo,* agent ubačen u nacionalnu policiju na najvišem nivou. Sli-jedeće noći Noland me upoznao s Lugom, koji je izvijestio da je imenovan šefom nacionalne policije za južni region sa sjedištem u Cuenci. Ostat će ovdje još nekoliko tjedana. U međuvremenu upoznat će me sa svojim pa-storkom, Edgarom Camachom, studentom koji će nam poslužiti kao karika u izvještavanju Lugovih pomoćnih agenata u CTE. Lugo očekuje da će naj-manje jedanput mjesečno dolaziti u Quito i tada bismo susretali. Hitne po-ruke slat će mi preko Camacha. Zaista prijazan, inteligentan i britak oficir. Operacije baze u Guayaquilu pretrpjele su jučer težak udarac iznenad-nom smrću najvažnijeg obavještajnog agenta za sindikalne operacije. Bio je to Emilio Estrada Icaza,* direktor jedne od najvećih ekvadorskih banaka, predsjednik kompanije za proizvodnju umjetnih gnojiva, bivši gradonačel-nik Guayaquila i vrlo poznati sakupljač iskopina iz prethispanske dobi. Upravo posredstvom Estrade baza je organizirala uspješnu kampanju od-stranjivanja Saada iz senata i nakon toga osnovala je radničku organiza-ciju CROCLE. QUITO 19. prosinca 1961. ^ Poplava poslova prije božičnog odmora, ali bez osobito povoljnih zna-kova za nas. Arosemena je prije tri dana. bio glavni govornik na kongresu Federacije ekvadorskih Indijanaca, koju kontrolira CTE. Osim njega govo-rili su i predsjednik CTE, inače revolucionarni socijalist; organizator PCE u Federaciji Indijanaca, Carlos Rodriguez i, najzad, Miguel Lechon, Indi-


171•it janac, član PCE, koji je bio izabran za predsjednika federacije. U govoru tisuća Indijanaca koji su se kamionima dovezli u Quito Arosemena je obe-ćao brzu akciju na ukidanju huasipunga. Jučer je, neposredno nakon kongresa Indijanaca, započeo kongres kam-pesinosa, organizacije seoskih radnika s priobalnog područja koja je pod okriljem CTE. Arosemena je i na ovom kongresu bio glavni govornik. Po-put prethodnoga, i taj je kongres donio uspjeha krajnjoj ljevici. Studentske organizacije koje za bazu u Guayaquilu predvodi Alberto Alarcon pretrpjele su još jedan poraz. Nacionalni kongres FEUE, što je ne-davno završen u Guayaquilu, donio je još jednu dominaciju krajnje ljevice. Gvajakvilsko će sveučilište, s odjeljkom FEUE koji vode militantni članovi URJE, biti naredne godine nacionalno sjedište organizacije. Delegacije sve-učilišta u Cuenci i Portovijeu, koje kontrolira Alarcon, napustile su kongres u trenutku kada su bile prihvaćene rezolucije podrške kubanskoj revoluciji, odnosno osude Saveza za progres. Protiv preuzimanja kormila od strane ekstremne ljevice, protestirali smo i preko Davile, omladinske organi-zacije katoličkog sveučilišta i Wilsona Almeide, urednika »Voz Uni-versitaria«. Nazadak u studentskim operacijama zabilježili smo i kada je jedan član revolucionarnih socijalista izabran za predsjednika odjela FEUE u Quitu. Nakon izbora novi su funkcioneri izglasali podršku Arosemeni u vezi s nje-govim stavom o neophodnosti agrarne reforme te o »odbijanju interven-cija« u odnosima s Kubom. Sada su, dakle, odjeli FEUE i u Quitu, i u Guayaquilu, kao i u Loji, u rukama ekstremista. U međuvremenu URJE prevladava na ulicama. Neki dan su militantni članovi URJE napali grupu kubanskih izbjeglica u vladi-nom uredu za registraciju. Stiglo ih je nekoliko stotina s namjerom da se nastane u Guayaquilu. Operacije u državnoj policiji još traju. Jose Vargas* ne samo da je raz-riješen dužnosti zapovjednika obavještajne jedinice policije - nego mu, jednako kao i drugim članovima tajne velaskističke policijske organizacije, prijeti hapšenje. Srećom, Luisa Sandovala nisu dirali, njegov posao u jedi-nici ostaje nepromijenjen. Viđam ga mnogo češće otkako je Vargas uklo-njen. Dok još ne budemo mogli procijeniti novog šefa policijske obavje-štajne službe, majora Pacifica de los Revesa,* Sandoval ostaje moja glavna veza s policijskom obavještajnom službom. Zapravo on je plaćeni uba-čeni agent. De los Reyes je došao u stanicu kako bi tobože raspravio o nekoj opremi što smo je bili dali Vargasu, ali je očito da želi uspostaviti vezu. Noland i ja naizmjenično ćemo se s njime viđati, ali mu nećemo kazati da se ja redovito sastajem sa Sandovalom. Pukovnik Lugo preuzeo je zapovjedništvo u zoni Cuence. Redovite veze s njim održavat ćemo preko Edgara Camacha, njegova pastorka; Lugo će otprilike jednom mjesečno dolaziti u Quito. Rekao mi je da plaću za njega i njegove pomoćne agente predajem njemu osobno. Mogu dakle zamisliti da će dolaziti u Quito svakoga mjeseca. 172Napreduje i osnivanje nacionalne konfederacije nezavisnih sindikata. Dne 16. i 17. prosinca sadašnje organizacije nezavisnih sindikata, koje pred-vodi CROCLE,* održale su zasjedanje da bi imenovale organizacioni ko-mitet za konstituirajući kongres nacionalne konfederacije - koja će se zvati Ekvadorska konfederacija organizacija slobodnih sindikata* (CEOSL). Jedan od radničkih agenata naše baze u Guayaquilu, Enrique Amador, predsjedovao je konvenciji, a glavni govornik bio je agent naše baze,


iza-bran prošle godine za radničkog senatora na obali, Adalberto Miranda Giron.* Konstituirajući kongres zakazan je za kraj travnja naredne godine. Iza fasade napretka izrastaju ozbiljni problemi među grupama neza-visnih sindikata. To je uglavnom pitanje sigurnosti zaposlenja i birokrat-ske taštine među vođama različitih organizacija. Natjecanje među njima tko će dobiti najbolji posao u CEOSL kad jednom bude osnovana stvara zavidnost i trzavice. Na početku studenoga najvažniji radnički agent za-padne hemisfere iz Odjela za međunarodne organizacije, Serafino Rotnu-aldi* (predstavnik AFL-CIO za Latinsku Ameriku), stigao je u Guayaquil da pokuša uspostaviti malo reda. Upravo završeno zasjedanje rezultat je njegova putovanja, ali vođe se još uvijek međusobno bore. Sada kad Velasca više nema, Narodna revolucionarna liberalna partija Gila Saudadea može slabiti, možda i potpuno nestati. Saudade namjerava neke od svojih agenata iz te partije, Matiasa Ullou,* Carlosa Valleja* i Ri-carda Vazqueza Diaza,* što hitnije prebaciti u organizaciju CEOSL, kako bi plaćeni agenti unijeli u tu organizaciju više discipline i reda. U protiv-nom će zauvijek ostati preslaba za borbu protiv CTE. Naš Nacionalni obrambeni front objavio je još jedan poziv na prijekid odnosa s Kubom. Međutim na nedavnom zasjedanju konzervativne partije odlučeno je da se Arosemeni izrazi generalna podrška, s tim da se još uvi-jek inzistira na raskidu s Kubancima. (Fotografije objavljene sa sastanka konzervativaca zbunjuju - ispred govornice bili su postavljeni raspeloz otprilike polovica prirodne veličine, sve zajedno podsjeća na isusovačko trubljenje na uzmak). Davila je izabran za pomoćnika generalnog direktora partije. I sve druge važne političke partije održale su svoja zasjedanja i pružaju generalnu podršku Arosemeni. I State Department kani stupiti u igru oko Arosemene i, možda, staviti ulog na antikomunističku tradiciju vojske. Prije nekoliko dana objavljena je vijest o novom zajmu: 8 milijuna dolara pomoći vlade SAD-a budžetu -četrdeset godina bez kamata. Prvotno je o tom zajmu pregovarao Jorge Acosta dok je bio ministar financija u Velaskovoj garnituri. Kongres je na odmoru do kolovoza. Praktički ne postoji zakon kojim bi se opravdalo njegovo m-dnevno zasjedanje koje je stajalo više od deset milijuna sukra. Nevjerojatno, kongres nije poduzeo akciju da opozove dekret o izjednačavanju deviznih tečajeva, na čemu se opozicija ujedinila protiv Velasca. Čini se da su i Arosemena i CTE zaboravili svoju glavnu točku. 173QUITO 23. prosinca 1961. Kako se bliži novogodišnje slavlje, ritam se ponešto usporava. Iskoristili smo pogodan trenutak da podijelimo viski, cigarete, lopte za golf i druge poklone. Noland je poveo sa sobom novog administrativnog pomoćnika, Ravmonda Ladda,* kako bi ga upoznao s gomilom agenata turističkih i putničkih agencija u Quitu da može proširiti operaciju kontrole putova-nja. Novi glavni agent bit će Patricio Ponce,* stari Nolandov prijatelj i istaknuta ličnost u poslovima oko borbi s bikovima. Ladd će se sastati s njim na tajnom mjestu čim to bude moguće. Operaciju zaustavljanja pisama, ECSTAZY, u siječnju će također predati Laddu. Sretni smo što smo za administrativni posao dobili Ladda. Obično se na takve poslove postavljaju žene. No on će moći preuzeti neke operacije. Na svojem prijašnjem zadatku u San Joseu (Kostarika) naučio je neke operativne tehnike. Iako nije bio primljen na


operativno obučavanje (zbog nedostatka formalnog obrazovanja), Ladd se, po Nolandovu mišljenju, može iskoristiti na manje osjetljivim zadacima. Savršeno se uveo u posao, pravi je šampion u golfu, rob pokera i, uopće, vrlo djelatan čovjek. Kada za trenutak zastanem da razmislim o uzbuđenjima i neprekidnoj krizi u prošloj godini, shvaćani da smo nastojali zadržati samo dva cilja, a oba smo promašili. Nismo bili kadri da izazovemo prijekid odnosa s Kubom. Nismo bili sposobni da navedemo vladu da stupi u akciju protiv sve jače snage komunista i srodnih pokreta. Sto se Velasca tiče, nismo se izravno angažirali u obaranju njegove vladavine. Ali financirajući konzervativce i kršćanske socijaliste u kvazireligijskoj kampanji protiv Kube i komunizma, pomogli smo im da unište osnovicu Velaskove snage među siromašnima, koji su u tako golemoj većini glasali za nj. Kada je Velasco uveo nove takse i izjednačenje deviznih tečajeva, naša kampanja koju su vodili desničari, a pripomogla nam je i inflacija, okrenula je već javno mnijenje protiv njega. Bilo je tada lako za CTE, URJE, FEUE i druge što naginju ekstremnoj ljevici da uzurpiraju antivelaskistični barjak služeći se Arosemenom kao simbolom protiv oligarhije i legitimnim nasljednikom. U narednim će mjesecima naš osnovni zadatak biti oživljavanje kam-panje protiv Kube putem Nacionalnog obrambenog fronta i drugih ope-racija. Usporedno s tim — brižljivo praćenje ubacivanja krajnje ljevice u Arosemeninu vladu i njihove pripreme za oružanu akciju. Iako su i druga i treća ličnost do Arosemene na našem platnom spisku, bit će teško doka-zati, da je sadašnje stanje sigurnosti poboljšano u odnosu na ono za Vela-skova režima. Temeljni razlozi zbog kojih postoje problemi sigurnosti uvijek ostaju isti: koncentracija bogatstva i moći u rukama nekolicine uz zanemarivanje mase naroda. Takva nepravda može samo potaknuti i ohrabriti ljude da pribjegnu krajnjim rješenjima. Još uvijek nema znaka reformi o kojima 174svi govore. Svakako, držanje mojih prijatelja - bili to konzervativci plave krvi, skorojevići liberali ili istaknuti nezavisni — ne ohrabruje. Njihova krajnja granica prezira prema siromašnima koji podržavaju Velasca - chusma — pokazuje koliko je dug put što ga još valja prevaliti. Mojemu je sinu tek deset tjedana, ali već pokazuje svoju osobnost i svijest. Ponosan otac, jesam zaista - prije tri tjedna krstili smo ga u staroj crkvi u Cotocollau, u prekrasnoj bijeloj odjeći koji su poklonile obitelji iz stanice. Nisam siguran što da učinim s Janet. I dalje se razdvajamo, manjka nam zajednički interes. Ona ne zna praktički ništa o mojem poslu. Njezino pomanjkanje zanimanja za politiku i nepoznavanje jezika navodi je na to da igra bridž s drugim američkim ženama koje se žele izdići iznad trivijal-nosti. Moram joj pomoći. No bujica dnevnih događaja ostavlja tako malo snage - osim za golf gdje provodim većinu slobodnog vremena. Nepošten bijeg, ali je istodobno i relaksacija. QUITO 2,. siječnja 1962. Kubanski podsekretar za vanjske poslove Carlos Olivares ponovno je u Ekvadoru - ovaj put traži podršku prije konferencije ministara vanjskih poslova Organizacije Američkih Država (OAS), predviđenu da se održi ovoga mjeseca u Punti del Este u Urugvaju. Vlada SAD-a nada se kako će uspjeti da na konferenciji osigura zajedničku akciju protiv Kube barem rezoluciju da sve zemlje koje još uvijek održavaju diplomatske i trgovinske odnose s Kubom počnu te odnose raskidati. Jučer se u jednom primor-skom odmaralištu Olivares


susreo s Arosemenom. Potonji je potvrdio svoju politiku nemiješanja u intervencije prema Kubi. Ekvador će se na konferenciji u Punti del Este, rekao je danas Arosemena, suprotstaviti sva-koj sankciji protiv Kube. Jedan od razloga zbog kojih želimo izolirati Kubu jest taj što štab vje-ruje da Kubanci uvježbavaju tisuće Južnoamerikanaca za gerilsko ratova-nje, sabotaže i terorističke akcije. Od svake se stanice zahtijeva da izvje-štava o putovanjima na Kubu, u Moskvu ili u Prag, što jesu doduše, duge, ali ipak česte linije do Kube. Upravo su sada najmanje šezdeset i dva Ekvadorca pozvana u Havanu na svečanosti u povodu treće godišnjice re-volucije. Nema sumnje da će neki od njih otići u logorišta za uvježbava-nje. Predsjednik Federacije ekvadorskih Indijanaca Miguel Lechon također je u toj grupi.QUITO 16. siječnja 1962. Naša nova kampanja - literalno rečeno - prilično je glasna. Naci-onalna konferencija URJE trebala je prije dva dana otpočeti u Cuenci. Ali prethodne noći pred vratima dviju crkava u Cuenci eksplodirale su bombe. Ranjenih nije bilo - naši militantni antikomunisti, koje je predvo-dio Carlos Arizaga Vega, pobrinuli su se za to - no istoga dana kada je konferencija trebala početi, došlo je do velikih »spontanih« demonstracija u znak protesta protiv eksplozija bombi. Vlasti su tada otkazale konven-ciju URJE kako bi se izbjeglo krvoproliće. Na temelju Daviline upute, konzervativna je partija zatražila da Aro-semena objavi svoje konačno političko stanovište o Kubi i komunizmu (što je uvod u novi pritisak konzervativaca). On im je odgovorio da se Ekvadorci moraju usmjeriti prema svojim nacionalnim problemima, koji su »iznad« problema Kube. Prekosutra' Davila organizira demonstracije u Quitu u znak solidarnosti s onima u Cuenci. Narodni revolucionarni pokret (što su ga, u trenutku kada je Arose-mena preuzeo vlast, osnovale PCE, URJE i druge krajnje lijeve organiza-cije) uputio je jučer delegaciju premijeru. Rekli su mu da bombe podmet-nute u Cuenci nisu njihovo djelo te da oni odbacuju teror kao sredstvo političke borbe. Prošle je noći na kuću Pedra Saada u Guayaquilu bačena bomba no ni ovaj put povrijeđenih nije bilo. Glavna je tema naše propagande ovih dana prošlomjesečna pucnjava u Havani, kojom je prilikom grupa Kubanaca nastojala da, izazvavši sudar automobila na obližnjem parkiralištu, dobije azil u ekvadorskoj ambasadi. Kubanske snage sigurnosti otvorile su vatru kako bi ih u tom naumu spriječile. Uklonjeno je nekoliko leševa. Gil Saudade i dalje mukotrpno radi sa svojim međunarodnim organi-zacijama. Sada je to ekvadorska članica Svjetske omladinske asambleje* (WAY) - Nacionalno vijeće omladine.* Okuplja studente, radnike, sport-ske organizacije, seosku i religioznu omladinu, skautske organizacije i omladinski crveni križ. Gil ovu operaciju vodi uz pomoć Juana Moellera,* predsjednika ekvadorskog omladinskog crvenog križa. Moeller je drugog vođu te organizacije upravo postavio za generalnog sekretara Vijeća omladine. U narednim mjesecima glavni će zadatak biti da se osigura su-djelovanje Ekvadora na kongresu WAY*, što se predviđa za kolovoz, te da se šefu ekvadorske delegacije pribavi iz štaba uputa o tome koje točke da podrži, a kojima da se suprotstavi.QUITO 19. siječnja 1962. Kampanja u Quitu u punom je jeku. Jučerašnji skup protiv Kube i komunizma bio je silan - vlada ga je prilično pripomogla. Nakon nekoliko dana priprema, što su ih obavili organizatori koje plaćamo iz projekta ECACTOR, jučer je ujutro premijer - liberal -


zabranio do daljnje obavi-jesti javne političke demonstracije u cijeloj zemlji, uključujući i skup pred-viđen za jučer popodne. Njegova se odluka temelji na nedavnom valu podmetanja bombi, kao i na napetosti koju je prouzročila naša nedavna kampanja. Organizatori su razglasili da će se skup održati usprkos zabrani kako bi se iskazala solidarnost s nedavnim demonstracijama u Quitu i Guaya-quilu. Gomila se skupila u dvorani na periferiji grada. Uskoro ih je bilo na tisuće. Počeli su se kretati prema trgu nezavisnosti. Policija ih je poku-šala zaustaviti suzavcem i konjicom, ali nije uspjela obuzdati tučnjavu šta-povima, usprkos tome što je dvanaest ljudi bilo ranjeno. Demonstranti su napali i protudemonstrante URJE, koji su se ubrzo razbježali. Stigavši na trg nezavisnosti, gomila je često uzvikivala protiv vlade i Arosemene. Govornici stadoše napadati komunizam, Kubu, tražiti prijekid odnosa s Kubom zahtijevajući da Ekvador na predstojećoj konferenciji u Punti del Este podrži program sankcija protiv Kube. Jučer, kada je objavio zabranu demonstracija, premijer je optužio de-sničare zbog »ratnog plana« koji se temelji na pomanjkanju vladina ko-načnog stava o komunizmu i Kubi. Danas pak premijer je zatražio da pre-stanu sukobi među Ekvadorcima zbog »vanjskih pitanja«. Kardinal je opet objavio još jedno protukomunističko pastoralno pismo, optužujući komu-niste^za podmetanje bombi u crkvama u Cuenci. I u Talcanu kampanja dobro napreduje. Jučer je, usprkos zabrani, do-šlo do protukomunističke demonstracije, a zatim i do sukoba s Ijevičar-sltim demonstrantima. Vrlo lijepo s našom kampanjom dopunjuje se i propagandna akcija našeg ambasadora. Uz velik publicitet, on je jučer Manuelu Naranju* pre-dao ček na drugi dio od ukupno 8 milijuna zajma u ime pomoći budžetu, što je bilo objavljeno u trenutku kada je Arosemena preuzeo vlast. Već jutros su se na istaknutim mjestima u novinama pojavile fotografije amba-sadora u trenutku predaje čeka. QUITO 21. siječnja 1962. Jučerašnje demonstracije u Guayaquilu financirala je naša baza. Na-kon što je ujutro na ulazu u jednu od glavnih crkvi bila eksplodirala bomba - ni ovaj put nije bilo povrijeđenih - tisuće ljudi izašlo je na ulice. CIA 177Bombe su uglavnom podmetali odredi kršćanskih socijalista kako bi uzburkali emocije. Netko bi pomislio da će ljudi to shvatiti. Međutim Renato Perez, glavni Nolandov agent među kršćanskim socijalistima, kaže da možemo tako nastaviti dokle god bude potrebno. Organizacije što su sudjelovale u demonstraciji u Guayaquilu bijahu Obrambeni front, naša sindikalna organizacija CROCLE, liberali, konzervativci, kršćanski socija-listi i fašistička ARNE. Demonstracija protiv komunista priređena je jučer i u Riobambi za-hvaljujući naporima novoga Nolandovog agenta, Davalosa.* Posredstvom Renata Pereza i Aurelija Davile, Noland pribavlja novac i za predstojeće demonstracije u Loji i drugim gradovima provincija. Danas počinje konferencija u Punti del Este. Usprkos svim pritiscima na vladu koje činimo zdesna, čini se da Ekvador neće podržati ni jedan zajednički korak protiv Kube. purro 31. siječnja 1962.


Konferencija u Punti del Este završila je jučer. Propala su sva naša nastojanja da se poduzmu sankcije protiv Kube, i to zahvaljujući suprot-stavljanju zemalja kojima pripada i Ekvador, čak i za rezoluciju o isklju-čenju Kube iz OAS-a glasalo je samo četrnaest zemalja. Među onima što su se suzdržali od glasanja bio je i Ekvador. Pokret kršćanskih socijalista danas je i službeno napustio Arosemeninu vladu. Konzervativna partija objavila je izjavu protiv vladina stava u Punti del Este. Ministru vanjskih poslova, istaknutom kršćanskom socijalistu, preostaje ili da odstupi s dužnosti, ili da napusti partiju. Prošle je noći čehoslovačko poslanstvo ponovno napadnuto bombom. Upravo postavljeni novi prozori, nakon napada prošloga listopada, pot-puno su uništeni. Jutros sam se, idući na posao, provezao pokraj poslan-stva. Stolari su već bili na poslu. Napadači su pobjegli zahvaljujući gustoj magli prošle noći - mora da je to bila skupina kršćanskih socijalista. QUITO 28. veljače 1962. Značajne političke partije održale su ovoga mjeseca konvencije ko-jima su počele pripreme za lokalne i provincijske izbore kao i za izbore za kongres, što su zakazani za lipanj. Gdje je to bilo moguće, imali smo naše agente koji su se zauzimali za rezolucije protiv Kubanaca i ovdašnjih komunista. 178Na konvenciji socijalističke partije Manuel Naranjo uspio je samo dje-lomično. Njegova je partija bila odlučila da se s liberalima ponovno udruži u Nacionalni demokratski front kako bi time osigurala zajedničku izbornu platformu. U izjavi o ponovnom uspostavljanju fronta poziva se na borbu protiv totalitarističnih pokreta što sada djeluju u Ekvadoru - ali se tako-đer potvrđuje vjera partije u filozofiju marksizma »prilagođenu političkoj i ekonomskoj stvarnosti Ekvadora«. U saopćenju o vanjskoj politici, ob-javljenom dva dana nakon završetka konferencije, podržano je načelo nemiješanja u kubanske poslove zajedno sa suprotstavljanjem isključenju Kube iz OAS-a i ekonomskoj blokadi. Konzervativna partija objavila je saopćenje kojim inzistira da Arose-mena isključi komuniste i komunističke pristaše iz administracije, doda-jući da komunisti pripremaju zavjeru kojoj je cilj da se uskoro podignu ustanci u cijeloj zemlji. Konzervativci u provinciji Azuay (glavni grad je Cuenca) izabrali su za direktora partije Carlosa Arizagu Vegu,* našeg glavnog ECACTOR-agenta. Araujo aktivno pokušava izgraditi organizaciju u koju će privući lijeve velaskističke glasače. Njegov novi Pokret narodne akcije danas je također zasjedao u sklopu izbornih priprema. Naša se kampanja i dalje služi optuživanjem komunista koji se osla-njaju na pojedine vladine funkcionere. Nastavlja se i rasprava o propu-štanju Ekvadora da podrži rezolucije protiv Kube u Punti del Este. Arose-mena se mora braniti. Propagandnim operacijama i operacijama političke akcije nastojimo ponoviti ono što smo učinili s Velascom: odrezati poli-tičku podršku na pitanjima Kube i komunizma tako da na strani ljevice ostanu samo krajnje lijeve snage. Arosemena, na svoje strane, često javno tvrdi kako komunisti nikada neće imati utjecaja u njegovoj vladi. Prije nekoliko tjedana Argentina je raskinula s Kubom. Bio je to vrhu-nac pritiska vojske na predsjednika Frondizija. Time su ubrzane glasine o tome kako će ekvadorski vojnici ostvariti sličan pritisak na Arosemenu. Glasine uglavnom pokreće desnica kao vrlo sugestivnu propagandu usmje-renu prema vojsci. To može djelovati - posebno otkako je,


nepuna tri tjedna nakon raskida, Argentina iz novog Saveza za progres primila 150 milijuna dolara. Sada još samo Ekvador i pet drugih latinskoameričkih zemalja održavaju odnose s Kubom. purro i- ožujka 1962. Nastojeći u vojsci stvoriti odbojnost prema ljevici, kršćanski socijalisti ubacili su se u današnji marš FEUE, kako bi izvikivali uvrede protiv armije i tako stvorili dojam nezadovoljstva FEUE vojskom. Sudionici su se kre-tali iz donjeg dijela grada prema Trgu nezavisnosti, gdje je govorio Arose179 Jmena. Vođe marša istupili su s peticijom za povećanje vladine pomoći sveučilištima. Situacija je zaista očajna - profesori središnjeg sveučilišta, na primjer, nisu primili plaće još od prosinca. Plan kršćanskih socijalista ostvaruje se savršeno. Marš su predvodili predsjednik FEUE, rektor i prorektor sveučilišta, ministar prosvjete i pre-mijer. Na Trgu nezavisnosti, neposredno prije početka govora, začuli su se uzvici »Smrt armiji«, »Više sveučilištima, manje vojsci«. Kao da je strujni krug zahvatio vojne oficire. Čuju se nova nagađanja, ovaj put ne od nas, o mogućim reakcijama vojske. puno 3. ožujka 1962. Reagiranja na ubacivanje kršćanskih socijalista u marš FEUE izazivaju izvanredno zadovoljstvo. Ministar obrane i šefovi svih službi jučer su ob-javili izjavu kojom naglašavaju da prekidaju dugu šutnju o mnogim aktiv-nostima kojima je svrha da posiju kaos u vojnim snagama i razdvoje ih od ekvadorskog naroda i vlade. Tim aktivnostima, kaže se u izjavi, uprav-lja međunarodni komunizam kampanjama u periodici, magazinima, na ra-diju, širenjem glasina, štrajkovima, obustavama rada, seoskim pobunama, uvježbavanjem milicije i, ovih dana, demonstracijama FEUE i. ožujka. Umjesto demonstriranja za novim ekonomskim resursima, kaže se u iz-javi, marš je iskorišten da bi se povela propaganda protiv oružanih snaga. Izjava završava odlučnošću ministra i šefova vojnih službi da poduzmu sve mjere koje smatraju potrebnima za obranu vojnih ustanova. Jučerašnja izjava vojske izvanredno koindicira sa skupom što smo ga financirali posredstvom Davile, a u kojem su sudjelovali konzervativci, kršćanski socijalisti, ARNE te katolička omladina, sindikalne i ženske organizacije. Svrha je bila da se još jednom istakne zahtjev za raskidanjem s Kubom. Glavni govornik bio je Davila. Osudio je uvrede što su ih voj-sci i. ožujka nanijeli komunisti i kastrovci, koji žele osnovati vlastitu na-rodnu vojsku. Dapače, optužio je Arosemenu da štiti komunističku pri-jetnju. Kao predsjednik skupštine, izrazio je podršku ministru obrane i šefovima vojnih službi. puno 16. ožujka 1962. Teška ruka sudbine oborila se na našeg potpredsjednika Reinalda Vareu. Vlada je jučer izjavila da je vojna oprema, koju je jedna tajna Velaskova misija kupila lani u SAD-u za milijun dolara, zapravo bes180korisno staro željezo. Izjava je došla samo nekoliko dana nakon što je jedan bivši Velaskov ministar uputio velaskistima javni poziv da se orga-niziraju za lipanjske izbore. Očito je izjava objavljena zato da bi se vela-skistički pokret diskreditirao prije izbora.


Varea je umiješan, jer je kao potpredsjednik senata bio šef misije koja je kupila tu robu. Nema optužbi o kradi novca. Ali dati se prevariti za milijun dolara od jedne američke kompanije koja se tako riješila suvišnih proizvoda, znači izrazitu nedoraslost poslu. Na fotografijama vide se tenkovi i vozila za prijevoz pješadije - neka bez motora, druga bez kotača, mnoga jednostavno zarđala i odbačena. Varea je bio rekao Nolandu da bi se taj slučaj mogao otkriti, ali se nadao da će ga uspjeti zadržati u tajnosti. Nema riječi da se iskaže koliko će to pogoditi položaj Varee kao Arosemenina nasljednika, ali Noland ima smisla za crni humor. PCE je upravo održala jedan od svojih rijetkih nacionalnih kongresa. Basantes i Cardenas također su prisustvovali kao članovi delegacije iz Pichinche. Podjele unutar partije o tome treba li uskoro krenuti u oru-žanu akciju ili i dalje raditi s masama postaju sve izraženije. Vođa PCE za Quito, Rafael Echeverria, izrasta u jednog od najvažnijih vođa među onima koji su naklonjeni oružanoj akciji, iako je Pedro Saad ponovno iza-bran za generalnog sekretara i sve ostaje pod njegovom čvrstom kontro-lom. Na žalost, ni jedan od naših agenata nije izabran u novi Centralni komitet. U komitetu će, međutim, biti indijanski vođa Miguel Lechon. QUTTO 25. ožujka 1962. Već nekoliko dana antikomunističke snage u Cuenci (kršćanski socija-listi i konzervativci) pripremaju se za nove masovne demonstracije protiv odnosa s Kubom i protiv ulaženja komunista u vladu. Noland ih financira posredstvom Carlosa Arizage, koji namjerava iskoristiti demonstracije kako bi iskazao solidarnost s ovdašnjim vojnim jedinicama. Stvar je vrlo uspješna. Usprkos tome što je policija odbila da izda dozvolu, tisuće ljudi izašle su s plakatima i zastavama noseći parole protiv komunista, Castra i URJE. Istaknuti su i zahtjevi za ostavkom Arosemene i lijevih funkcio-nera koje je on bio postavio. Vide se i izrazi solidarnosti s vojnim sna-gama, a protiv njihovih ekstremističkih napadača. Guverneru provincije, glavnom Arosemeninom predstavniku, podnesena je peticija sa zooo pot-pisa. Zapovjednik nacionalne policije u Cuenci, pukovnik Lugo, obavijestio nas je da ne može odobriti marš ulicama zbog naređenja iz Quita, ali da može izbjeći poduzimanje represivnih mjera. I zaista, marš se nije odvijao pod policijskom kontrolom. Nereda nije bilo. 1811 QUITO 28. ožujka 1962. Vojni garnizon u Cuenci, kojim zapovijeda pukovnik Aurelio Naranjo, iznenada je poslao Arosemeni poruku kojom mu daje sedamdeset i dva sata da prekine odnose s Kubom i smijeni Ijevičarskog ministra rada. Cijela je zemlja u buntovničkom raspoloženju, iako je rezultat neizvje-stan, jer se dosad ni jedna vojna jedinica nije pridružila tom zahtjevu. Popodne je Arosemena razgovarao s potpredsjednikom Vareom i s predstavnicima štampe. On uzima stvari čvrsto u ruke, obećavajući da će nesmiljeno kazniti odgovorne za pobunu. Tradicionalne partije tobože podržavaju Arosemenu i ustav, ali je konzervativna partija objavila izjavu kojom traži raskid s Kubom i Cehoslovačkom, kao i čistku komunista u vladi. FEUE, CTE, URJE i drugi krajnji ljevičari podržavaju, naravno, Arosemenu.


Ključ svega je reagiranje ministra obrane i zapovjednika oružanih snaga ovdje U Quitu. Provjeravamo cijelo pitanje posredstvom različitih agenata koji imaju pristup u te krugove, ali još uvijek nema izravnog odgovora jer vojni predstavnici zauzimaju neodređenu poziciju. Revolt u Cuenci, sasvim jasno, rezultat je ponovljene agitacije, koju smo, posredstvom kršćanskih socijalista i konzervativaca, poduzimali još od siječnja. Nema načina da se točno utvrdi kada bi se takva akcija mogla ostvariti, ali nekoliko senzacionalnih događaja proteklih dana zacijelo ima stanovitog utjecaja. Jučer su u Quito stigle vijesti o ustanku na golemoj hacijendi Tenguel (na obali) koja pripada podružnici »United Fruita«. Komunisti su tamo već stanovito vrijeme provodili svoju agitaciju. Osam stotina radnika štrajkaju protiv ugovora kompanije o predaji zemlje far-merima zakupcima. Štrajk je izazvao glasine o pobunama i u drugim poljoprivrednim područjima. Na jučerašnjem skupu kršćanskih socijalista, na kojem je govorio i Renato Perez, ustanak u Tenguelu pripisan je komunističkom rukovodstvu radnika štrajkaša. U Cuenci, također jučer, komitet konzervativne partije za provinciju pozvao je Nacionalni komitet partije da službeno objavi opoziciju Arosemeninom režimu. Ključne lič-nosti u tome su Carlos Arizaga Vega u Cuenci i Aurelio Davila Cajas,* u Nacionalnom komitetu. Druga senzacija - vojska u Argentini zbacila je predsjednika Frondi-zija. Iako je, zapravo, neposredan povod vojnoj intervenciji bila pobjeda peronista na izborima ovog mjeseca, u našoj ćemo propagandi taj udar povezati s Frondizijevim oklijevanjem da raskine s Kubom te njegovom općom politikom popuštanja krajnjoj ljevici.gurro 2,9. ožujka 1962. Kriza se nastavlja. Garnizon u Cuenci objavio je danas izjavu o neop-hodnosti prijekida odnosa s Kubom i Čehoslovačkom i o čišćenju vlade od komunista. Ministar obrane, šef generalštaba i zapovjednik armije indi-rektno podržavaju zapovjednika u Cuenci time što ne šalju trupe da uguše pobunu. U odgovoru na današnju izjavu garnizona iz Cuence ko-mandant armije javno je naredio zapovjedniku toga garnizona da se suzdrži od političkih izjava. Istodobno je, međutim, otvoreno izjavio mini-stru obrane kako oružane snage smatraju raskid s Kubom neophodnim. Danas je došlo do demonstracija u većini glavnih gradova: u Quitu jedna za Arosemenu, druga protiv njega; u Guayaquilu za Arosemenu; u Cuenci - protiv. Demonstranti su nosili plakate s natpisom »Krist kralj da, komunizam ne«. Arosemena pokušava uzvratiti udarac, ali bez podrške vojnih kru-gova gotovo je nemoćan. Danas je odstupio cijeli kabinet, uključujući ostavke premijera (zbog toga što je došlo do nesigurnosti u zemlji), mini-stra rada (bila je to određena gesta prema desničarima koji su ga smatrali krajnjim Ijevičarem) i ministra privrede (bio je jedan od vođa konzerva-tivne partije u kampanji protiv komunizma i odnosa s Kubom). QUTTO 30. ožujka 1962. Razilaženja između Arosemene i garnizona u Cuenci nastavljaju se već treći dan, iako Arosemena nastoji pronaći alternativu kako bi spasio obraz. Danas je izjavio da će za deset ili petnaest dana doći do plebiscitar-nog izjašnjavanja o odnosima s Kubom. Ideju o plebiscitu već su bile predložile neke institucije, među njima i Komora za industriju Pichinche, članice koje trpe posljedice svih napetosti i nestabilnosti posljednjih mje-seci. Arosemeni možda neće preostati ni tih deset ili petnaest dana da orga-nizira plebiscit. Popodne su u Quitu održane masovne demonstracije pod pokroviteljstvom snaga


protivnih komunizmu. Zahtijevale su da se raskine s Kubom. Organiziran je i četverosatni marš gradskim ulicama. U Mini-starstvu obrane, šef generalštaba - poznati antikomunist izjavio je demonstrantima kako i drugi vojni vođe dijele njihova gledišta o Kubi. Demonstracije su djelomično imale prizvuk protivljenja Arosemeni. Do sličnih je demonstracija danas došlo u Cuenci i u Riobambi. Nastojimo da se u štampi objavi što više izjava solidarnosti s pokretom koji težiraskidu s Kubom, uključujući i onu Narodne revolucionarne liberalne partije,* koju je Gil Saudade morao iznuditi od Juana Yepeza mlađeg. Usprkos svim kriznim situacijama, nastavljaju se i druge aktivnosti. Danas je Noland bio počasni gost na svečanosti koja je održana u čast njegova jednogodišnjeg rada u sveučilišnoj sportskoj ligi. Predsjedavao je Manuel Naranjo. Noland je dobio medalju i diplomu zahvalnosti - pu-blicitet je jak. QUITO 31. ožujka 1962. Rješenje se nazire. Konzervativci su danas i službeno okončali svoje sudioništvo u Arosemeninoj vladi. Razgovori između Arosemene i Nacio-nalnog demokratskog fronta koji tvore liberali, demokratski socijalisti i nezavisni - već su počeli. Jedan od uvjeta koji se mora ispuniti da bi front i dalje podržavao Arosemenu jest raskid s Kubom i Čehoslovačkom. U međuvremenu je izborni sud iz ustavnih razloga odbacio ideju o ple-biscitu. Povlačenje konzervativaca iz vlade obznanjeno je današnjim otvorenim pismom bivšeg ministra privrede, konzervativca, koji je prije dva dana podnio ostavku. Desničar iz Cuence optužuje u svom pismu komuniste, kojima je Arosemena dopustio da udu u vladu, zbog izigravanja ekonom-skog razvitka zemlje. Do takve je situacije, zanimljivo, došlo stoga što je potpredsjednik Varea neprihvatljiv vojnim zapovjednicima zbog one neslavne kupovine oružja u SAD-u. Da toga nije bilo, Arosemena bi, vjerojatno, ustupio mjesto Varei, koji je poznat po svojem otporu odnosima s Kubom. Liberali i ostali pripadnici demokratskog fronta očekuju da bi prevlašću u vladi mogli poboljšati svoje izglede na izborima. Konzervativci i kršćanski soci-jalisti bit će kadri započeti kampanju izjavom kako su oni zaslužni za raskid s Kubom (ako do toga dođe). Svatko će naći razloga da bude zadovoljan, osim Arosemene i krajnje ljevice - iako će, barem zasada, Arosemena preživjeti. Bombaški odred kršćanskih socijalista najzad se prošle noći spotakao. Oni su neposredno nakon ponoći bombama napali kardinalov stan (ovaj je spavao u bazilici u donjem dijelu grada), a nekoliko sati kasnije i sje-dište antikomunističkog fronta. Stjecajem nepovoljnih okolnosti, dva su bombaša uhvaćena. Priznali su policiji da su članovi antikomunističkog fronta, čime nisu doveli sebe u vezu s pokretom kršćanskih socijalista, koji je i bio planirao podmetanje bombi. Od svega - mnogo buke, malo štete. No osigurana je nova podloga za izraze solidarnosti s kardinalom. 184gurro i. travnja 1962. Kriza je završena. Kubanci se pakuju. Danas je objavljeno da će Nacionalni demokratski front zauzimati pet mjesta u kabinetu i da će se odnosi s Kubom prekinuti. Novi premijer, Alfredo Albornoz,* neza-visni je antikomunist koga Noland osobno poznaje. (Njegov je sin Nolan-dov i moj prijatelj - predsjednik je odbora YMCA, u kojem sam ja od siječnja zamijenio Nolanda. Novi ministar je ugledan bankar i vlasnik centra za prodaju chevroleta i buicka u Quitu. Noland namjerava da što prije stupi s njim u vezu.)


Danas su, u znak proslave zbog raskida s Kubom, održane nove de-monstracije i marševi protiv komunista u Quitu i na jugu zemlje, u Loji. Konzervativci i kršćanski socijalisti pripremaju masovne demonstracije koje će uslijediti za tri dana u znak podrške kardinalu - usprkos priz-nanju podmetača bombi (što je u novinama zabilježeno malom, sasvim neuglednom viješću). QUITO 2. travnja 1962. Napokon uspjeh! Novi kabinet danas se, na svojem prvom sastanku s Arosemenom, jednoglasno izjasnio za prijekid odnosa s Kubom, Ceho-slovačkom i Poljskom (koja je nedavno poslala jednog svojeg diplomata u Quito da otvori poslanstvo). Poslije sastanka Arosemena se žalio kako se plebiscit nije mogao održati. Vođe liberalne partije izrazili su svoju vjeru u raskid odnosa. Ministarstvo vanjskih poslova sutra će o tome službeno obavijestiti svaku od triju misija. Osim Poljaka, ovdje su tri Čehoslovaka i sedam Kubanaca. Glavni je problem Ministarstva vanjskih poslova pronaći zem-lju koja u Havani ima ambasadu, a koja bi bila voljna preuzeti ljude koji su našli utočište u ekvadorskoj ambasadi - njih gotovo dvije stotine. Krajnji ljevičari pokušavaju prirediti demonstracije protiv te odluke, ali mogli su okupiti tek male grupe. Poslijepodne smo proslavili pobjedu uz šampanjac. I štab nam je čestitao. QUITO 4. travnja 1962. Za ulične demonstracije kršćanskih socijalista i konzervativaca rečeno je da su najveće u povijesti Quita. Na desetke tisuća ljudi slijevalo se iz ulica donjeg grada prema Trgu nezavisnosti, gdje je kardinal, posljednji 185govornik, rekao da, slijedeći Kristovo učenje, oprašta teroristima koji su ga pokušali ubiti. Jedan od organizatora demonstracije bio je Aurelio Davila. On se pobrinuo da grupa izbjeglica pokloni kardinalu kubansku zastavu. (Glavna izbjeglička organizacija. Ravnateljstvo revolucionarnih studenata - pod kontrolom je stanice u Miamiju. U nekim zemljama pred-stavnicama te organizacije ravnaju izravno oficiri stanica. U našem slu-čaju, međutim, Noland ih radije drži podalje, uz pomoć Davile.) Noland se već susreo s novim premijerom Alfredom Albornozom,* kako bi mu prenio planove komunista što smo ih primili od naših uba-čenih agenata. Od jednog podagenta Josea Vargasa danas smo primili senzacionalni izvještaj prema kojem je Jorge Ribadeneira, jedan od glav-nih vođa URJE, pozvao svoje sljedbenike na neposrednu oružanu akciju u seoskom području prema obali. Veze s podagentom zasad su vrlo loše, ali Noland nastoji saznati što više detalja. Kada je Noland susreo premi-jera, vidio je da ovaj već raspolaže informacijom o gerilskoj operaciji -koja se odvija uglavnom u blizini Santo Dominga de los Coloradosa, gra-dića udaljenog nekoliko sati vožnje od Quita prema obali. Večeras mini-star obrane šalje bataljon u to područje. Kao mjeru predostrožnosti, pre-mijer je zabranio sve javne demonstracije do daljnjega, ali se i on i mini-star obrane nadaju kako će im poći za rukom da gerilsku operaciju zadrže u tajnosti sve dok se ne sazna koliko je ljudi u nju umiješano. Možda to bude nemoguće. Jer ostali agenti, uključujući i šefa ekipe za promatranje, potpukovnika Paredesa,* izvještavaju da se vojska već mobi-lizira. Razmišljanja o mogućnostima da se suočimo s efikasnom gerilskom operacijom jedna je od naših najčešćih mora, s obzirom na lakoću kojom se mogu odrezati komunikacije i


transport između obale i sijera. Osim toga, nepristupačan teren pogoduje manjim gerilskim operacijama na mnogim područjima. Ako je moguće prodrijeti u svijest Indijanaca i seljaka - a to nije lako zbog religioznih i drugih tradicionalnih utjecaja gerilci će imati vrlo snažno vrelo podrške i regrutiranja. Zato neprekidno i izazivamo akciju vlade protiv različitih grupacija krajnje ljevice kako bismo preduhitrili situacije poput ove. QUITO 5. travnja 1962,. Veze s agentom Josea Vargasa u gerilskoj grupi nemoguće je uspo-staviti. Vrlo malo važnih vijesti stiže iz zone operacije u Ministarstvo obrane. Poslao sam potpukovnika Paredesa u Santo Domingo da vidi može li on štogod saznati, ali se nije mogao približiti operativnoj zoni. Najbolje informacije do kojih dolazimo u Ministarstvu obrane omogu-ćuje nam major Ed Breslin, obavještajni savjetnik američke vojne misije. 186U Quitu je tek kratko, ali je već uspio uspostaviti veze s ljudima iz ekvadorske vojne obavještajne službe, mnogo bolje od njegova prethod-nika. I Noland i ja tijesno smo surađivali s njim u regrutiranju novih ljudi iz vojnih obavještajnih službi. Naše su veze s njim izvrsne. Uvježbavao je tenkovske posade koje su se lani iskrcale u Zaljevu svinja. Breslin izvje-šćuje da gerilci ne pružaju otpor i da ih je već nekoliko uhapšeno. Dva događaja prošle noći na aerodromu u Guayaquilu, a u vezi s Kubom, dat će nam dobar propagandni materijal. Najprije je uhapšen jedan Ekvadorac koji se vratio s tromjesečne gerilske obuke na Kubi. Zove se Guillermo Lavedra, vođa je CTE u Riobambi. O njegovu povratku izvijestila nas je naša baza u Mexico Cityju, koja vrlo dobro prati sve putnike za Kubu i s Kube preko Mexica posredstvom meksičke imigracione službe. Podaci o Lavedrinu putovanju predani su potpukovniku Pedru Velezu Moranu,* jednom od povezanih agenata baze. Za propa-gandu su interesantne knjige, članci, gramofonske ploče s revolucionar-nim pjesmama i, posebno, njegove fotografije u uniformi pripadnika kubanske milicije. Baza očekuje da uz Velezovu pomoć dođe do kopija sa saslušanja, a na zahtjev štaba predat će pitanja. Drugi slučaj, također iz domene potpukovnika Veleza, zbio se prili-kom opskrbljivanja gorivom kubanskog aviona koji je letio iz Čilea u Havanu, sa sedamdesetak putnika, većinu čine peruanski studenti koji su krenuli na Kubu na »školovanje« - najvjerojatnije, ipak, da su krenuli na obučavanje za gerilske akcije. Baza je zatražila od Veleza kopiju liste putnika, Što je neuobičajen zahtjev prilikom slijetanja zbog goriva, kako bi je proslijedila stanici u Limi. Dok je avion primao gorivo, kubanski je pilot viđen kako predaje kuvertu trećem sekretaru kubanske ambasade u Quitu (Kubanci još nisu bili otišli). Carinski inspektor zahtijevao je da pregleda kuvertu. Kubanski diplomat povukao je pištolj i uperio ga u inspektora. Tada ga je predstavnik vojne jedinice na aerodromu uhapsio. Tek je jutros oko 10 sati oslobođen, ali mu je dopušteno da zadrži kuvertu. QUITO 6. travnja 1962. Novine jutros objavljuju prve izvještaje o gerilskim operacijama u Santo Domingu senzacionalna prognoza da se radi o 300 ili više ljudi kojima komandira Araujo. Ministarstvo obrane, međutim, objavilo je kas-nije da je trideset gerilaca uhapšeno te da su uza se imali znatnu količinu oružja, municije i vojne opreme. Prvi izvještaji o ispitivanjima uhapšenih nagovješćuju, da je u gerilskoj grupi manje od 100 ljudi, da Araujo ne sudjeluje u njihovim akcijama, ali se vojne operacije nastavljaju.


187Iako prvi izvještaji o istrazi navješćuju da je gerilska operacija organi-zirana na brzinu, nakon pobune u Cuenci, i da je vrlo loše planirana, nastojat ćemo je u našoj propagandi učiniti ozbiljnom i opasnom. Među uhapšenima najviše je mladih članova URJE — sljedbenika Jorgea Riba-deneire, kojemu bi se vrlo lako moglo dogoditi da bude isključen iz PCE ako, što je vjerojatno, izvršni komitet na čelu sa Saadom nema ništa s tom operacijom. Izvještaji agenata ubačenih u PCE slažu se s gledištem da je Ribadeneira djelovao izvan partijske kontrole. QUITO 10. travna 1962. Gerilska je operacija u Santo Domingu zbrisana. Četrdeset i šest geri-laca uhvaćeno je nakon tek ponekog ispaljenog metka. Samo jedan slučaj ranjavanja - gerilac pogođen u nogu. Svi su dopremljeni u Quito. Zaslu-gom majora Breslina dobivamo kopije razultata istrage. Nastojeći da Paci-fico de los Reves,* ostavi dobar dojam na svom novom poslu šefa obavje-štajnog odjela nacionalne policije, dajem mu informacije o mnogim uhap-šenima koje on, kao svoje vlastite, prosljeđuje vojnoj ekipi koja vodi istragu. Propagandno djelovanje samo je djelomice uspjelo. Ministar obrane izjavio je da zaplijenjeno oružje nije istovjetno s onim kojim se služi ekva-dorska armija i mora da je poslano izvana - iako je istina da su sačma-rice, lovačke puške i puške M-i ukradene od vojske. Istražitelji su izjavili štampi (pogrešno, naravno) da je operacija bila vrlo brižljivo planirana i da ju je odobrio kongres PCE, održan prošloga mjeseca. No štampa u svojim komentarima nastoji obojiti operaciju romantično. Sudjelovanje Četiriju ili pet djevojaka, na primjer, opisano je da bi se pobudila sentimentalnost. Kad su uhapšenici prebačeni u policiju i kad im je bilo dopušteno da se susretnu s advokatima, rekli su da su pošli u Santo Domingo samo zato da bi se vježbavali u obrani Arosemenine vlade, kojoj garnizon u Cuenci prijeti da će je zbaciti. FEUE je angažirala grupu odvjetnika koji će braniti gerilce. Na nesreću, prerani alarm jav-nosti postao je predmetom šale, čak smiješan. I dalje će dva činioca biti važna. Prvo, lakoća kojom su gerilci pohva-tani daje ekvadorskim vojnim snagama novo povjerenje i može ohrabriti buduće zahtjeve za vladinim akcijama protiv krajnje ljevice. Drugo, ope-racija će pogoršati sve veće razlike'na ekstremnoj ljevici, i unutar i izvan PCE, između onih koji odobravaju skore oružane akcije i onih koji su za nastavljanje dugoročnog rada s masama. U svakom slučaju, ta žalosna pustolovina pokazala se za nas sretnom. 188QUITO 23. travnja 1962. Opet na hladnom, rijetkom zraku sijera nakon kratkih praznika. Poljak, Cehoslovaci i Kubanci napustili su Quito, pa više nema neprija-teljskih diplomatskih misija o kojima valja brinuti. Prisluškivanje kuban-skih telefona imalo je tek sporedan značaj, jer su Kubanci bili oprezni. No uskoro namjeravam kontrolirati Araujov telefon, a možda još jedan, ukoliko uspijem riješiti problem bilježenja razgovora. Tehničke probleme što su se javljali prilikom postavljanja opreme koja se pokretala na zvuk nikada nismo riješili, pa se vraćamo staroj aparaturi koja se pokreće prema naponu. Iako smo pokušavali gerilsku operaciju u Santo Domingu zadržati u žarištu pažnje, to nije bilo lako. Stanica u Riju pomogla nam je člankom o komunističkom putu jedne djevojke koja je sudjelovala u operaciji. To je Brazilka Abigail Perevra. Priču o njoj pripremio je dopisnik iz Rija za servis agencije »Orbe Latinoamericano«,* koja radi za čitavo


područje hemisfere, a kontrolira je naša stanica u Santiagu (Čile). U članku se kaže da je djevojčin otac federalni poslanik i osobni liječnik Luisa Carlosa Prestesa, dugogodišnjeg vode komunističke partije Brazila, dok je njezina majka nastavnica portugalskoga jezika u sovjetskoj trgovinskoj misiji u Rio de Janeiru. Oba su roditelja na čelu kineskobrazilskog kulturnog društva. Majka je na početku godine pošla na Kubu da posjeti Abigail, dok je ova - kaže se u članku - pohađala gerilski tečaj. Ovo bi moglo pomoći da je još neko vrijeme zadrže u zatvoru, ali je javno mnijenje naklonjeno njezinu oslobađanju. Gil Saudade uspostavio je još jednu frontovsku propagandnu organi-zaciju. Najnovija, osnovana prije nekoliko dana, nazvana je Komitetom za slobodu naroda.* Posredstvom te grupacije Gil će objavljivati doku-mente Evropske asambleje porobljenih naroda,* i drugih organizacija (koje Agencija kontrolira) posvećenih borbama za ljudska prava i gra-đanske slobode u komunističkim zemljama. Agent koji mu je pomogao pri uspostavljanju komiteta zove se Isabel Robalino Bollo.* Susreo ju je zahvaljujući Velaskovom bivšem ministru rada, Joseu Baqueru de la Calli. Robalinova je vođa Katoličkog radničkog centra (CEDOC) i glavni Gilov agent za operacije koji se poduzimaju uz pomoć te organizacije. Imenovana je sekretaricom komiteta. U njemu su mnogi istaknuti libe-ralni intelektualci i političari. i 189QUITO 27. travnja 1962. Vlada je ukinula zabranu javnih političkih demonstracija, koja je bila na snazi nakon meteža oko raskida s Kubom. Kampanja za lipanjske iz-bore zaokuplja svakoga. Kandidirat će se dosta naših agenata. No naša je glavna izborna operacija u Ambatu, gdje Jorge Gortaire, penzionirani armijski pukovnik i vođa kršćanskih socijalista, radi na tome da pobijedi gradonačelnika, revolucionarnog socijalista koji želi biti ponovno izabran. Gortaire je na čelu »Rotarv« kluba. Osim toga predsjednik je Antiko-munističkog fronta u Ambatu, koji mi, upravo preko njega, i financiramo. S obzirom na njegove izuzetne sposobnosti, front istupa s jedinstvenom listom kandidata, a podržavaju ga konzervativci, liberali, kršćanski socija-listi, nezavisni i, naravno, fašistička ARNE. Noland misli da je Gortaire jedan od najboljih agenata koje ima - uz Renata Pereza i Aurelija Davilu. Gil Saudade smjera da učini golem korak naprijed u ovdašnjim i u radničkim operacijama baze u Guayaquilu. Sutra počinje konstituirajuće zasjedanje konfederacije slobodnih sindikata koja će se zvati CEOSL.* Gil je prilično siguran da ćemo, između agenata baze u CROCLE i agenata njegove Narodne revolucionarne liberalne partije, ponovno uspostaviti kontrolu. Posljednjih mjeseci agenti PLPR opet su postali aktivniji. Gil se nada da će, uz njihovu pomoć, učiniti regionalnu razjedinjenost agenata CROCLE bezopasnom. i QUITO i. svibnja 1962. CEOSL - Konfederacija slobodnih sindikalnih organizacija Ekvadora - formalno je osnovana, a kontrolira je nekoliko agenata: Victor Contre-ras Zuniga,* predsjednik; Matias Ulloa Coppiano,* sekretar za vanjske odnose, i Ricardo Vazquez t)iaz,* sekretar za školstvo. Publicitet o osni-vanju te organizacije vrlo je dobar, stigle su poruke solidarnosti od ORIT-a iz Mexico Citvja, ICFTU te Međunarodnih sindikata iz Bruxe-


llesa. Na osnivačku svečanost bili su pozvani vođe drugih sindikalnih kon-federacija koje nadzire Agencija, na primjer Konfederacije sindikata Urug-vaja,* (CSU). Glavni je zadatak prvih zasjedanja da nova Konfederacija uđe kao članica u ICFTU i ORIT. Potonja je u Meksiku upravo otvorila školu za kadrove. Uskoro će CEOSL slati svoje polaznike u školu ORIT-a koju naša stanica u Mexico Citvju vodi uz pomoć Morrisa Paladina,* pomoć-nika generalnog sekretara ORIT-a. Paladino je čovjek koji za Odjel među-narodnih organizacija kontrolira ORIT. (Novi generalni sekretar ORIT-a 190Arturo Jauregui* dosad još nije izravno regrutiran, ali je bio ovdje u ožujku da nas obavijesti o otvaranju škole.) Gil Saudade od sada će tijesno surađivati s bazom u Guayaquilu, što znači da će njegovi agenti, Ulloa i Vazquez, surađivati s Contrerasom, agentom baze. Podrazumijeva se da nijedan od njih neće saznati kako onaj drugi surađuje s nama. Na nesreću, suprotnosti između agenata baze u Guayaquilu, što rade u okviru CROCLE, i agenata izborne operacije ECCALICO koje traju već dvije godine sada su dosegle vrhunac. Radničkom senatoru s obale Adalbertu Mirandi Gironu baza se prije nekoliko mjeseci zahvalila na uslugama zbog toga što se saznalo za neke njegove nedopuštene poslove s pojedinim kompanijama. Na konstituirajućem zasjedanju CEOSL bio je optužen kao izdajnik radničke klase, čime je zapravo počela kampanja za njegovo isključenje iz sindikalnog pokreta. QUITO 3. svibnja 1962. »Milijun za staro željezo« u Ekvadoru je skandal stoljeća. Ljevica se time sve više koristi kako bi vojne krugove izvrgla ruglu. Danas su načel-nik štaba i komandant armije objavili zajedničku izjavu da se brane od napada kojima su ih u svojim prvomajskim govorima obasuli vođe CTE, ali i od sadašnjih pokušaja da ih se poveže s tom aferom. Upozorili su na to da je svrha Ijevičarske kampanje konačna likvidacija oružanih snaga. U vojsci raste neraspoloženje i zbog nedavnih letaka i parola u kojima se vojni krugovi etiketiraju kao »trgovci otpacima«. U selima se razvila nova kriza koja silovito ukazuje na zaostalost ove zemlje. Protekla dva mjeseca vlada pokušava provesti popis zemljišnih po-sjeda i stoke kako bi stvorila elemente za privredno planiranje. Došlo je do brojnih pobuna Indijanaca, prouzročenih glasinama kako je to zapravo ideja komunista da se Indijancima oduzme stoka. U nekoliko slučajeva bilo je mrtvih i ranjenih. U provinciji Azuay, na primjer, jednog su uči-telja i njegova brata, koji su dali tražene podatke, raskomadali mache-tama. Samo je dolazak policije mogao spriječiti uništavanje njihovih ostataka. S obzirom na to da su svećenici u selima često odgovorni za širenje takvih glasina, vlada je morala zatražiti od crkvene hijerarhije da naloži svim svećenicima i drugim svojim podanicima da pomognu normalnom provođenju popisa. Bilo kako bilo, u Azuayu je popis obustavljen. Snaga ovdašnjih religioznih osjećaja zaista začuđuje. Prije dva tjedna, na Veliki petak, deseci tisuća Indijanaca i drugih siromašnih ljudi sudjelo-vali su u procesiji od podneva do šest sati popodne - usprkos kiši koja je pljuštala kao iz kabla. Jednako je bilo u Guayaquilu i drugim gradovima. 191gurro 12. svibnja 1962.


Neki od naših agenata vode ozbiljne izborne kampanje, ali drugima to ne uspijeva zbog pomanjkanja podrške. I Jose Baquero de la Calle, za Velasca ministar rada koji sada nastupa kao nezavisni velaskist, i Juan Yepez del Pozo stariji, generalni sekretar ekvadorske članice Međuna-rodne komisije pravnika,* koji vodi akciju u korist Narodne revolucio-narne liberalne partije,* kandidirali su se za gradonačelnika Quita. Kada je Konzervativna partija odbacila Baquerovu kandidaturu, ovaj se povu-kao. Isto je učinio i Vepez, jer mu nije uspjelo pridobiti značajniju pot-poru velaskista. Odbačen je i Oswaldo Chiriboga,* koji je dugo radio kao agent ubačen u velaskistički pokret. Podrška stanice svim tim kandida-tima bila je beznačajna jer su njihovi izgledi da uspiju bili prilično ograničeni. Nasuprot tome, kandidature Renata Pereza za gradsko vijeće, Aure-lija Davile za Narodnu skupštinu i Carlosa Arizage Vege za poslanika imaju dobre izglede. Alfredo Perez Guerrero,* predsjednik ovdašnje čla-nice ICJ, rektor središnjeg sveučilišta i čovjek naklonjen reformama, na-lazi se na čelu poslaničke liste Nacionalnog demokratskog fronta (libe-rali, socijalisti i nezavisni) i pobijedit će i bez naše pomoći. Kandidati Po-kreta kršćanskih socijalista i konzervativne partije financiraju se neizravno, iz sredstava odobrenih Perezu i Davili. 'N •t s ' QUITO 13. svibnja 1962. Kako se Arosemena i dalje opire isključivanju krajnjih ljevičara iz vlade — njihova je prisutnost zapravo sve izraženija — Noland je prepo-ručio, a štab prihvatio, da se prošire političke operacije što se financiraju iz projekta ECACTOR. Ne samo da će se nastaviti i pojačati pritisak uz pomoć redovitih agenata u Quitu, Cuenci, Riobambi, Ambatu i Tulcanu nego smo pridobili i dvojicu novih, uglednih vođa kršćanskih socijalista u Quitu. Nadležan sam za oba nova slučaja. Prvi je Carlos Roggiero,* umirovljeni vojni kapetan i jedan od glavnih predstavnika kršćanskih socijalista u Nacionalnom obrambenom frontu. Roggiero je šef militantnog akcionog odreda kršćanskih socijalista koji se bavi podmetanjem bombi. Počeo sam ga obučavati u upotrebi različitih zapaljivih sredstava za rastjerivanje i uznemiravanje ljudi, koja sam, na osnovi zahtjeva upućenog štabu, dobio od Odjela tehničkih službi. Po-sredstvom Roggiera osnovat ćemo možda deset odreda, s pet do deset ljudi u svakom, kako bismo razbili sastanke i manje demonstracije i kon191trolirali ulice i uznemiravali komunističku omladinu, URJE i slične gru-pacije. Drugi je Jose Maria Egas,* mladi odvjetnik, također vodeći predstav-nik kršćanskih socijalista u Nacionalnom obrambenom frontu. Egas je jedna od onih političkih figura koje se brzo uzdižu. Izvrstan je govornik. Uz njegovu pomoć osnovat ćemo pet odreda (četvorica-petorica u sva-kom) koji će se baviti istragama u vezi s našom listom za kontrolu sub-verzivnih akcija - ranije poznatom pod nazivom LYNX lista. Ekipa za promatranja, koju vodi potpukovnik Paredes, jednostavno ne stiže obav-ljati sav posao, a neophodna je i u obavljanju drugih zadataka. Sa sku-pinom koju će nadgledati Egas postići ćemo stalno kontroliranje stanova i radnih mjesta, tako da ćemo, u slučaju kada se stvari pogoršavaju i dođe trenutak istine, imati sve potrebne informacije za hitna hapšenja. Ako Egas bude obavljao svoj posao tako da opravda naša očekivanja, možda


ćemo ga poslati na obuku u štab, pa čak i proširiti operaciju fizičkog praćenja osoba za koje smo zainteresirani. Da bih poboljšao prikupljanje informacija obavještajnog karaktera o ekstremnoj ljevici, uredio sam da se posredstvom Rafaela Buchelija* i Al-fonsa Rodrigueza* postavi prislušna aparatura na još jedan telefon. Po-stavit će je na kućni telefon Antonija Floresa Beniteza, umirovljenog kape-tana i ponešto misterioznog kolege Rafaela Echeverrije Floresa, vođe PCE u Quitu. Naši agenti ubačeni u PCE, Cardenas i Vargas, pribavili su nam podatak da je Flores ključna osoba u nečemu što bi mogla biti organiza-cija koju je, vjerojatno, Echeverria osnovao izvan strukture PCE. Moguće je da Echeverria razvija grupaciju koja bi mogla postati jezgra budućih gerilskih akcija i gradskog terorizma, ali u tu grupu nije ušao još ni jedan od naših agenata. Prisluškivat ću neko vrijeme Floresa da saznam razvija li se nešto zanimljivo - Edgar Camacho brinut će se o prepisivanju, jer se Francine Jacome cijelo vrijeme bavi samo Araujovom linijom. Aparatura će se nalaziti u Buchelijevu stanu kao tobožnja mala električna radionica. Ravmond Ladd,* naš marljivi administrativni službenik, vrlo je aktivan u košarkaškoj organizaciji. Radi kao trener lokalnog ženskog kluba. Za-hvaljujući tom poslu, upoznao je Modesta Poncea,* ekvadorskog ministra pošta, telegrafa i telefona, koji je ubrzo zatražio da Ladd u ambasadi nad-gleda poštu koju već kontroliramo našom uobičajenom metodom. Da bi-smo izbjegli eventualne sumnje kako posebnim kanalima već otprije kon-troliramo pošiljke iz Kube i sovjetskog bloka, Ladd je prihvatio Ponceovu ponudu, tako da sada isti posao radimo dvaput. Svakako, pokrivanje no-vih poslova za koje smo zainteresirani možemo osigurati uz Ponceovu po-moć, pa je Ladd počeo da mu uručuje novac pod uobičajenom izlikom podmirivanja troškova. 13 CIA 193QUITO 21- svibnja 1962. Arosemena je uzvratio udarac vojsci za poniženje što je bio primoran prekinuti s Kubom. Prošli tjedan smijenio je ministra obrane, komandanta armije poslao je za vojnog atašea u Pariz, a zapovjednika avijacije za voj-nog atašea u Buenos Aires. Istog trenutka uslijedili su prosvjedi kršćan-skih socijalista, konzervativaca i drugih partija zbog premještaja tih ofi-cira, nepokolebljivih protivnika komunizma. Istodobno su uslijedile i nove optužbe da se komunisti ubacuju u vladu. Imenovan samo sedam tjedana ranije, premijer Alfredo Albornoz* podnio je u znak protesta ostavku. Nakon toga ostavke su podnijeli i drugi ministri iz Nacionalnog demokratskog fronta. Razlog je Aroseme-nino odbijanje da poštuje svoje prošlomjesečno obećanje kada je Front ušao u vladu da će razriješiti dužnosti dvije ključne Ijevičarske ličnosti: generalnog sekretara administracije i guvernera provincije Guavas. Nolandu je žao što gubi Albornoza jer su bili razvili vrijednu suradnju na prikupljanju informacija obavještajnog karaktera. Albornoz je bio po-veo i akciju protiv nepoželjnih osoba u vladi. Arosemena traži novu po-dršku, ali front ne odstupa od ostavki. Jučer su, međutim, imenovani novi ministri nakon što je Arosemena još jednom obećao, tajno, da će smijeniti guvernera provincije Guavas. Ostavka je objavljena danas. Iako je to korak u željenu smjeru, generalni sekretar administracije i mnogi drugi iste političke boje i dalje ostaju na svojim dužnostima. Medu novim je ministrima i Juan Sevilla,* moj part-ner u golfu. On je imenovan ministrom za rad i socijalno staraje. Gil Saudade odlučit će može li Sevilla u njegovim radničkim operacijama biti koristan.


QUITO 4. lipnja 1962. U nekoliko gradova razbuktalo se posljednjih dana pred izbore već uobičajeno nasilje. Izbori su održani jučer. Pravi je razlog bila podjela na centar i na velaskiste - s obiljem kandidata u cijeloj zemlji, izuzevši kraj-nju ljevicu, koja nije sudjelovala. Konzervativna partija osvojila je većinu mjesta u Narodnoj skupštini (iako ne i potrebnu većinu), a pobijedila je i na izborima u provincijama i u gradovima. Aurelio Davila, koji je rukovodio kampanjom konzervati-vaca u Quitu, izabran je za poslanika Pichinche. Renato Perez, s liste kršćanskih socijalista, izabran je za gradskog vijećnika Quita. Najzad, I'.Carlos Arizaga Vega izabran je poslanikom Konzervativne partije za pro-vinciju Azuay. Velaskisti su pretrpjeli težak poraz. Osvojili su samo šest poslaničkih mjesta i dva gradonačelnička - od kojih jedno u Ambatu. Tamo se kandi-dirao i Jorge Gortaire, kojeg je podupirao Antikomunistički front,* ali je bio drugi. No Gortaire je zadobio opće povjerenje jer je porazio predstav-nika revolucionarnih socijalista. Izbori su jasan nagovještaj djelotvornosti kampanje konzervativaca protiv ubacivanja komunista u vladu, težak su udarac i Arosemeni, i Na-cionalnom demokratskom frontu. Na zasjedanju kongresa nema sumnje da će konzervativci pojačati pritisak za isključivanje ekstremnih ljevičara iz vlade. U zaoštravanju prilika u vezi s kupovinom starudije za ekvadorsku vojsku Reinaldo Varea zadobiva teške udarce. Taj slučaj prevladava na cijeloj političkoj pozornici i, na nesreću za nas, Varea se baš ne brani vje-što od tih napada, iako mu i jest teško da se' obrani. Ovih će dana kre-nuti u Washington na liječenje čira na želucu. Davila će obavljati dužnost potpredsjednika. l QUITO 15. lipnja 1962. s Međunarodni monetarni fond upravo je objavio da će u narednih dva-naest mjeseci odobriti Ekvadoru drugi stabilizacijski zajam od pet mili-juna dolara kako bi se poboljšala platna bilanca zemlje. Izjava je optimi-stična i sadrži dozu pohvale zbog toga što je Ekvador od sredine 1961. zaustavio pad svojih deviznih rezervi i postigao ravnotežu platne bilance. Nova pomoć, naravno, uvjetuje se zadržavanjem izjednačenja deviznih te-čajeva, što je prošle godine pridonijelo zbacivanju Velasca. Upravo se pripremaju dva programa kao dijelovi novih nastojanja predstavnika SAD-a u pojedinim zemljama za sprečavanje pobuna koje potiču komunisti. Prvi je program građanske akcije, u kojem sudjeluju ekvadorske vojne službe i američka pomoćna vojna misija. Na programu se radi već nekoliko godina, ali sada će se proširiti i institucionalizirati. Svrha mu je razvitak pojedinih lokalnih zajednica uz pomoć vojnih jedi-nica. Drugim riječima, valja dokazati kako je vojska na strani naroda. Tako bi se onemogućile tendencije siromašnih da podliježu propagandi i prelaze na stranu komunista. To je program koji treba povezati narod, posebno seljake, s vladom posredstvom vojske koja vidljivo i konkretno pridonosi dobrobiti naroda. Programu građanske akcije, prvom te vrste u Latinskoj Americi, dodi-jeljena je pomoć američke vojne misije u novcu i opremi (vrijedna 1,5 mi-


13* 195lijuna dolara) i 500 ooo dolara iz sredstava Agencije za međunarodni raz-voj (AID). Projekti uključuju rekonstrukciju cesta, izgradnju kanala za navodnjavanje, sistema za pitku vodu, zdravstvenih objekata najprije u provinciji Azuay, a zatim u Guayaquilu i u području Cavambe-Olmedo, sjeverno od Quita. Osigurat će se publicitet i propaganda tih projekata i u drugim područjima kako bi se i tamo ubrzalo donošenje prijedloga za nove projekte. U stanici ćemo raditi s majorom Breslinom,* obavještajnim savjetni-kom američke vojne misije. On će se poslužiti osobljem misije. Ono će posjećivati područja na kojima će se izvoditi radovi i bit će izvidnici koji će izvještavati o gostoljubivosti, razini agitpropovskih aktivnosti komu-nista i općoj djelotvornosti programa. Drugi je program bliži uobičajenim operacijama stanice i predstavi^ odgovor Washingtona na ograničenost sadašnjih radničkih programa koji poduzimaju AID, ORIT i stanice CIA. Problem je u vezi sa sukobom oko nedjelotvornosti ORIT-a, ali je i dalekosežniji. U suštini radi se o tome kako da se ubrza ekspanzija aktivnosti na organiziranju radnika u Latin-skoj Americi i tako umanji vrijednost sindikata u kojima prevladava kraj-nja ljevica te da se onemogući ubacivanje komunista i kastrovaca. Taj novi program rezultat je višegodišnjih studija i planiranja. Usmjerit će ga Američki institut za razvitak slobodnih sindikata* (AIFLD), koji je prošle godine osnovan u Washingtonu s ciljem da se bavi proučavanjem sindikata. Razlog zbog kojega je osnovana nova institucija jest taj što su sindi-kalni programi AID ograničeni s obzirom na svoju izravnu zavisnost od američke vlade. Oni služe za prljave borbe koje karakteriziraju organi-ziranje sindikata i jurisdiktijske bitke. Programi ORIT-a također su ograničeni zbog toga što su članice slabe ili u nekim zemljama uopće ne postoje, iako se osnivanjem nove škole ORIT-a u Meksiku planira pro-širenje akcija. Kontrola je otežana, a rezultati su skromni. Programi stanica CIA također trpe od ograničenosti uslijed nedostatka ljudi, ali još i više zbog ograničenih svota što se mogu tajno kanalizirati putem stanica i međunarodnih organizacija kakve su ORIT i ICFTU. Na čelu AIFLD-a je Serafino Romualdi, dugogodišnji agent Odjela za međunarodne organizacije, koji je odstupio s mjesta interameričkog predstavnika AFL-CIO da bi u novoj organizaciji preuzeo dužnost iz-vršnog direktora. Glavni suradnici štaba u direktoriju jesu George Meany,* J. Peter Grace* i Joseph Beirne,* predsjednik sindikata radnika veza Ame-rike* (CWA), najveće članice međunarodnog sindikata radnika pošta, telegrafa i telefona (Pili) u zapadnoj hemisferi. Zapravo, AIFLD je osno-van po uzoru na obučavalište CWA, u kojem se uvježbavaju vođe latinsko-američkih članica PTTI. Dnevnu kontrolu AIFLD-a u korist Odjela za međunarodne organizacije objavljat će Romualdi i William Dohertv,* bivši interamerički predstavnik PTTI, a sada direktor socijalnih projekata AIFLD-a. 196Poslove će voditi prvi ljudi direktorija, tako da će se velike svote moći upućivati u AIFLD, a institut će zapravo sudjelovati u američkim poslo-vima u Latinskoj Americi. U svakom slučaju, pravno je AIFLD privatna korporacija koja ne radi s profitom, a financira se iz fondacija, ostvarenih poslova i iz AFL-CIO. Istaknuti latinskoamerički liberali, kao što je Jose Figueres,* bivši kostarikanski predsjednik i dugogodišnji kolaborator Agencije, povremeno će biti članovi direktorija. AIFLD organizirat će antikomunističke radničke sindikate u Latinskoj Americi. S obzirom na to da je sindikalno organiziranje prilično osjetljiva stvar za AID što se tiče


financiranja, čak i neizravno, prividno će cilj biti »obrazovanje odraslih« i socijalni projekti (izgradnja stanova za rad-nike, institucije za kreditiranje i za kooperaciju). Prvenstven je zadatak da se u zemljama Latinske Amerike osnuju ustanove za obučavanje koje će preuzeti i proširiti dosadašnje tečajeve što ih je već u mnogim zemljama bila organizirala AID. Iako će te ustanove nominalno i administrativno kontrolirati AIFLD u Washingtonu, planira se da na čelu što većeg broja takvih institucija stoje plaćeni agenti CIA i da se na taj način uspostavi operativna kontrola stanice. U većini slučajeva, nadamo se> agenti u AIFLD-u bit će američki građani koji već imaju stanovito iskustvo u sindikatima, iako se u takvim poslovima mogu angažirati i stranci. Pro-gramima obučavanja u lokalnim institucijama u Latinskoj Americi pri-premat će se sindikalni organizatori, koji će, nakon obuke, provesti devet mjeseci samo na organiziranju novih sindikata, a plaćat će ih i sve troškove podmirivati lokalni instituti. Sto se javnosti tiče, AIFLD će se koncentrirati na socijalne projekte i vidove »obrazovanja odraslih«, držeći diskretno u pozadini svoje organizacijske programe. Ovog mjeseca u sklopu obuke u latinskoameričkim zemljama AIFLD počinje programom naprednih tečajeva obuke u Washingtonu. Pronala-ženje i kontakt s potencijalnim agentima za radničko-sindikalne operacije bit će stalna zadaća nastavnika koji izvode obuku u Latinskoj Americi i na tečajevima u Washingtonu, a koje kontrolira Agencija. Agenti koji već sudjeluju u sindikalnim operacijama mogu biti angažirani u tim tečajevima da bi pokazali svoje stručne sposobnosti. U Ekvadoru predstavnik AIFLD-a iz SAD-a koji radi na organiziranju instituta za obuku - prvom, koji počinje za tri tjedna - nije agent, ali je poslan kako bi se izbjeglo odugovlačenje. Međutim Gil Saudade postigao je da Ricardo Vazquez Diaz,* njegov sekretar za obrazovanje u CEOSL, bude predstavnik Ekvadora u lokalnom programu obuke za AIFLD. Među nastavnicima bit će i Carlos Vallejo Baez,* također Saudadov agent, iz Narodne revolucionarne liberalne partije. Najzad, Saudade će ili regrutirati tog prvog predstavnika AIFLD-a, ili će štab urediti da se pošalje pro-vjereni agent. Ta dva nova programa - vojni Program građanske akcije i AIFLD -bez sumnje se ovdje šire brže nego u većini zemalja Latinske Amerike. 197m Nedavno sam pročitao izvještaj specijalne međuministarske ekipe struč-njaka iz Washingtona, Ekipe za stratešku analizu ciljeva (SATT), koja je proteklih mjeseci tajno posjetila sve latinskoameričke zemlje. Svrha njihova puta bila je da kontroliraju sve programe vlade SAD-a u svakoj zemlji i utvrde stupanj ozbiljnosti prijetnji gradskog terorizma i gerilskog rato-vanja. Mi smo pripremili tajni dodatak tom izvještaju. Među preporukama nalazi se i proširenje programa za kontrolu subverzija i aktualiziranje podataka o nepredviđenim okolnostima unutar kojih bi se naše operacije mogle odvijati iz treće zemlje - u slučaju da budemo primorani napustiti naše mjesto u ambasadi. Zapravo Ekvador, zajedno s Bolivijom i Guate-malom, spada prema ocjeni izvještaja u najvjerojatnija područja skorih oružanih pobuna. Odluka o hitnom proširenju Programa građanske akcije i sindikalnih programa vjerojatno je rezultat izvještaja te ekipe. QUITO 21. srpnja 1962. U studentskim operacijama naša baza u Guayaquilu izvela je nov uspješan prodor. Snage protivne komunistima, Što ih predvodi Alberto Alarcon, pobijedile su na izborima FEUE.* Zauzele su mjesta koja su dosad zauzimali funkcioneri ekstremne ljevice,


članovi URJE. Alarcon je u Quitu prije nepuna dva tjedna bio na turniru u golfu, održanom pod pokroviteljstvom ambasadora Bernbauma. Tu su priliku Alarcon i Noland iskoristili da obave posljednje pripreme za izbore FEUE. Gil Saudade razvija još jednu operaciju - organizaciju poslovnih ljudi i stručnjaka koja će promicati ekonomsku i socijalnu reformu. I druge sta-nice osnivale su dosad građanske organizacije te vrste. Pokazale su se vrlo korisnima u širenju pripagande, a i kao pogodni oblici financiranja izbora i drugih operacija političke akcije. Naša grupacija naziva se Centrom za studije ekonomskih i društvenih reformi* (CERES). Na čelu su dvojica age-nata, Mario Cabeza de Vaca* i Jaime Ponce Yepez.* Cabeza de Vaca ranije je bio desna ruka Marija Cardenasa, agenta ubačenog u PCE. No među njima izbio je tako oštar sukob da je John Bacon morao Cardenasa preba-citi Miguelu Burbanu de Lari,* koji je već surađivao s drugim agentom ubačenim u PCE, Luisom Vargasom.* Cabeza de Vaca predan je Saudadeu da ga ovaj postavi u organizaciju CERES. Jaime Ponce je Shellov trgovac u Quitu, moj i Nolandov prijatelj. Noland ga je pridobio za posao u CERES-u, a zatim ga predao Saudadeu. Stanica u Bogoti pomaže nam šaljući delegaciju svoje grupe za reformu, nazvane Centrom za studije i društvenu akciju* (CEAS). Delegacija je već stigla. 198purro 2,. kolovoza 1962.. Arosemena se vratio iz državnog posjeta Washingtonu. Na glavnom službenom sastanku s Kennedvjem bio je izrazito dobro raspoložen. Dokazao je da zna nabrojiti sve američke predsjednike, počevši od G. Washingcona. No požalio se kako se ne može prisjetiti imena svih ekvadorskih predsjednika; toliko ih je bilo u posljednjoj polovici stoljeća. Kennedv se zabavljao, a izvještaji State Departmenta o tom su putovanju sumorni. I posljednji gerilac iz Santo Dominga oslobođen je zahvaljujući Arose-meni. Posljednjih su mjeseci »kapali« iz zatvora jedan po jedan, a u jav-nosti se o tome gotovo nije čulo. Dok Davili i ostalima uspije na za-sjedanju kongresa, što počinje za tjedan dana, postaviti pitanje o tome, čitav slučaj progutat će baruština birokracije. Nekoliko je gerilaca već otišlo na dodatnu obuku na Kubu. Prisluškivač na telefonu Antonija Floresa Beniteza omogućuje nam da sada raspolažemo vrednijim informacijama nego što nam ih može pri-baviti itko od naših agenata ubačenih u PCE. Floresa naziva deset ili petnaest osoba. Govore vrlo malo, samo šifrirane rečenice za dogovaranje sastanaka. Imena su također šifrirana. Posredstvom ekipe ECJACK za promatranja, koju predvodi potpukovnik Paredes, nastojim otkriti s kime je sve Flores u dodiru. No posao napreduje vrlo sporo, poglavito stoga što je Floresa gotovo nemoguće pratiti - djelomično je uzrok tome slaba vještina ekipe, a pretežno to što se Flores kreće vrlo oprezno i neprestano poduzima mjere kako bi zameo trag. Usprkos tome otkrio sam da je Rafael Echeverria, glavni vođa PCE u Quitu, jedan od onih koji su u tajnoj vezi s Floresom. Tu su i jedan podoficir odsjeka za veze iz Ministarstva obrane, šef odsjeka za doku-mentaciju predsjedništva i zamjenik komandanta Arosemenine tjelesne garde. Analizirajući snimljeni materijal, utvrdio sam da je Flores prilikom telefonskih razgovora vrlo oprezan. Međutim njegova se žena, kad god je sama u kući, ponaša kao prava brbljavica. Do vrlo važnih podataka došli smo zahvaljajući njezinoj nepažnji. Moj je dojam da Flores, koji nije član PCE, predvodi grupu za prikup-ljanje informacija obavještajnog karaktera u korist organizacije koju Echeverria nastoji osnovati izvan


sastava PCE. Ako on svoj posao jednako dobro obavlja i u grupama za gerilske i terorističke akcije, morat ćemo djelovati vrlo brzo kako bismo ugušili tu organizaciju prije nego što dođe do oružanih operacija. Dobili smo novoga prepisivača. Zove se Rodrigo Rivadeneira,* jedan je od braće koja vode tajnu tiskaru. Rodrigo pripada najboljim ekva-dorskim košarkašima. Bio je na školovanju koje mu je osigurao Noland.U lipnju se, zbog novčanih teškoća obitelji, vratio u Ekvador i vjerojatno će morati odustati od daljnjeg školovanja. Francine Jacome nekoliko mjeseci neće moći obavljati svoj posao. Stoga Rodrigo preuzima Araujovu liniju. Taj telefon, iako zanimljiv, ipak nam ne donosi toliko vrijednih informacija kao Floresov. Dva agenta u policiji prebačena su na nove zadatke. Jučer je Pacifico de los Reyes,* šef policijske obavještajne službe, otputovao na tečaj što ga FBI organizira u Quanticu (Virginia). Školovanje smo mu organizirali uz pomoć ureda za javnu sigurnost, koji djeluje u sklopu Agencije za međunarodni razvoj. Neće ga ovdje biti do kraja godine. Prije odlaska upitao me želim li za to vrijeme zadržati suradnju s policijskom obavje-štajnom službom. Odabrao je Luisa Sandovala,* glavnog tehničkog struč-njaka te službe, s kojim sam se susretao još od prošle godine, ali bez Revesova znanja. Prije tri dana predstavio mi je Sandovala. Jedva smo uspjeli ostati ozbiljni. Prije odlaska de los Reyes je unaprijeđen u čin majora. Posredstvom našeg Ureda za obuku postigao sam da mu, kad završi tečaj, štab odobri pohađanje specijalne obuke za obavještajce. Naš najstariji i najvažniji ubačeni agent u državnoj policiji, pukovnik Oswaldo Lugo, premješten je iz područja Cuence na položaj šefa četvrtog područja sa sjedištem u Guayaquilu. Novi mu posao omogućuje da za-povijeda svim jedinicama nacionalne policije na obalnome području, što će svakako biti vrlo važno za operacije naše baze u Guayaquilu. Ovih ću dana otputovati onamo, da predstavim Luga šefu baze. Štab je obuku gerilaca na Kubi označio najvažnijim zadatkom u Latin-skoj Americi. Svim, stanicama izdane su upute, da u skupine što putuju na obuku ubace svoje agente. Dosad još nismo uspjeli pronaći takva agenta. Međutim nedavno sam susreo novog direktora ureda za useljavanje u strane zemlje, Pabla Maldonalda.* Spreman nam je pomoći tako da admi-nistrativnim postupkom zabrani putovanje na Kubu osobama za koje smo zainteresirani. Maldonaldo, s kojim sam se upoznao kod zajedničkih pri-jatelja, također je voljan pobrinuti se za temeljite carinske pretrage svih Ekvadoraca koji se vraćaju s Kube. Počeo sam mu dostavljati informacije što ih pripremaju meksičke i španjolske vezne službe na temelju uselje-ničkih isprava putnika koji s Kube i na Kubu putuju preko Mexico Cityja i Madrida. QUITO 10. kolovoza 1962. Kongres je danas otvoren zasjedanjem na kojem je istaknuto da će glavna pažnja biti poklonjena agrarnoj reformi. Nacionalni demokratski front prevladava u senatu. Konzervativna partija mogla bi ostvariti isto 200 Jto u narodnoj skupštini ako je podrže dva ili tri poslanika Ijevičarskih okupljenih narodnih snaga. Konzervativci su riješeni da zatraže Vareinu ostavku.* Noland nema načina da to zaustavi, a niti da spase Vareu. Kad jednom zbog »milijuna za starudiju« odbace Vareu, konzervativci neće oklijevati da zbace i Aro-semenu ili da ga, tobože zbog njegova


narušenog zdravlja, prisile na ostavku. Na nesreću, Varea mora otići prvi, jer je istodoban odlazak i Arosemene i Varee kao potpredsjednika gotovo nemoguće i zamisliti. Varea je i dalje predsjednik senata. Za potpredsjednika narodne skupštine izabran je Carlos Arizaga Vega,* naš agent političke akcije u projektu ECACTOR u Cuenci. Ubrzo je zamijenio Davilu na mjestu vode desničarske opstrukcije - Davila se bacio na organizacijske poslove, pa se nije niti kandidirao za narodnu skupštinu. purro 2.9. kolovoza 1962. Nakon četiri dana političke krize, koja je dovela do ostavke svih ministara u kabinetu, Arosemena je najzad smijenio Ijevičarski orijenti-ranog generalnog sekretara administracije. Izvan svake sumnje, to je zna-čajna pobjeda konzervativaca i kršćanskih socijalista, iako valja priznati da su se kampanji protiv ključne Ijevičarske ličnosti u administraciji još prošle godine bili priključili i neki liberali i socijalisti. Od ostalih ostavki u kabinetu prihvaćena je samo još ona Manuela Naranja,* ministra financija i Nolandova agenta koji vodi demokratsku Socijalističku partiju. Naranjova je ostavka došla kao rezultat sve većeg suprotstavljanja poslovnih ljudi njegovoj krutoj politici, iako se njegovo osobno poštenje i način na koji je počeo provoditi poreznu reformu visoko cijeni. Još je jedan Nolandov agent u sve goroj situaciji. Pretprošle noći na-rodna je skupština izglasala da se Varea smijeni zbog sudjelovanja u onoj glasovitoj kupovini vojne starudije - još uvijek glavnoj temi trenutačne ekvadorske politike. Nije optužen za krađu novca, nego za nemarnost i nesposobnost. Osim njega, skupština optužuje i tadašnjeg ministra obrane. Napad vodi Carlos Arizaga Vega. Araujo se vratio u Guayaquil iz Kine, kamo je bio otputovao potkraj prošlog mjeseca. Pet filmova za obuku o izazivanju uličnih borbi i sav propagandni materijal zaplijenili su mu na aerodromu. U Kini ga je pri-mio potpredsjednik vlade - nastojimo istražiti kakvu je podršku dobio. 201QUITO 3. rujna 1962. Radničke operacije teku s promjenljivim uspjehom. Vodstvo CROCLE u okviru CEOSL ustrajalo je u napadima na Adalberta Mirandu, rad-ničkog senatora s obale, zbog njegova djelovanja u gvajakvilskoj tele-fonskoj kompaniji. Optužuju ga da je bio umiješan u nastojanje pod-ružnice »United Fruita« da se otpuste nely namještenici, članovi sindikata te podružnice, koji su se nedavno pridružili organizacijama CROCLE i CEOSL. Isti vode CROCLE u Guayaquilu ulažu napore za Mirandinu dis-kvalifikaciju u senatu, ali ni u tom pokušaju nisu uspjeli. Kampanju protiv Mirande bila je, barem u nekim pravcima, odobrila baza, ali sada ta kam-panja postaje sve nepoželjnija zbog poznatih sukoba u CROCLE. Baza predviđa da će uskoro raskinuti s agentima CROCLE koji neprekidno nastoje zadržati regionalno obilježje te organizacije, što se kosi s našim nastojanjima da, umjesto CROCLE, organiziramo federacije obalnih pro-vincija. Kada do toga dođe, Gil Saudade će poslati svoje agente iz Quita da uspostave punu kontrolu nad CEOSL-om; on se upravo priprema za takav razvoj događaja. U međuvremenu, program AIFLD razvija se posredstvom Ricarda Vazqueza Diaza u tijesnoj suradnji s CEOSL-om. Narednog će mjeseca Vazquez voditi seminar za radničke vođe, od kojih će četvorica biti oda-brana da pohađaju tečaj AIFLD što u listopadu počinje u Washingtonu.


Prije dva tjedna ovdje je boravila delegacija PTTI da bi sa svojom ekvadorskom članicom FENETEL,* jednim od najvažnijih sindikata u CEOSL-u, raspravila organizacijska pitanja i program jeftine izgradnje stanova. PTTI obučava vođe FENETEL-a u svojoj školi u Fort Royalu (Virginia), pa je posjet iskorišten i za bolje informiranje o programima seminara AIFLD. U sastavu delegacije bili su i novi interamerički pred-stavnik PTTI i jedan Kubanac, vođa sindikata kubanskih telefonskih radnika u izgnanstvu. Nema sumnje da je PTTI najuspješniji od svih međunarodnih stručnih sindikata koji sada djeluju u Ekvadoru pod vodstvom Odjela za međunarodne organizacije. Valja se upitati kako ekvadorska radnička klasa uopće ima volje da se organizira. Prije dva tjedna predsjednik Nacionalne planske komisije iz-vještavajući o općem stanju privrede pred narodnom skupštinom, izjavio je da je radnik 1961. godine primao u prosjeku samo 162. sukra mjesečno - oko sedam dolara. zozQUITO 10. rujna 1962. Noland mi je predao još jedan dio ECACTOR-projekta političke akcije. Od sada ravnat ću operacijom u Ambatu, koju vodi Jorge Gor-taire. Prije dva tjedna bio sam s Nolandom u Ambatu da bih se susreo s Gortairom. R'ječ je o prislušnoj operaciji koja bi nam morala donijeti više podataka o tome podržavaju li Kinezi Arauja. Nešto ranije, upravitelj ho-tela »"Willa Hilda« u Ambatu, inače čehoslovački emigrant, izvijestio je Gortaira da je Araujo rezervirao jednu od vila. Bit će to, nakon putovanja u komunističku Kinu, prvi Araujov posjet njegovim sljedbenicima u Ambatu. Gortaire je predložio da prisluškujemo vilu - on će preuzeti nad-zor kada Araujo stigne, potkraj mjeseca. Prošlog vikenda došao sam ponovo, donijevši opremu, i proveo neko-liko dana s Gortairom. Postavili smo mikrofon, predajnik i baterije u drveni okvir klozetskih vratiju. Aparatura radi savršeno. Gortaire će lako primati razgovore u svojoj kući, nedaleko od »Ville Hilde«. Jedini je pro-blem u tome što je Gortaire bio zaboravio zaključati vrata. Dok sam sta-jao na klozetskoj dasci postavljajući instalacije, nekoliko je čistačica upalo u kućicu. Bile su zaprepaštene mojim dosta čudnim poslom, ali Gortaire vjeruje da one uopće ne mogu niti zamisliti što sam zapravo radio. On će povremeno viđati upravitelja ne bi li saznao jesu li čistačice spominjale moju rabotu. QUITO 3- listopada 1962. Arosemena je preživio još jedan pokušaj obaranja zbog nesposobnosti, uglavnom stoga što je među konzervativcima došlo do rascjepa na tom pitanju, ali i zato što je Varea već i suviše diskreditiran. Zahvaljujući suradnji s Pablom Maldonaldom,* direktorom ureda za useljavanje u druge zemlje, a u nastojanjima da zaustavljamo ili odgađamo dozvole Ekvadorcima što putuju na Kubu i da pažljivo kontroliramo nji-hovu prtljagu prilikom povratka, susreo sam potpredsjednika vlade, Manuala Cordovu Galarzu,* Maldonaldova neposredno pretpostavljenog. Cordova je izrazio spremnost da surađuje u nastojanjima da se prekinu putovanja na Kubu. Rekao je kako je i premijer Jaime del Hierro,* odlu-čan u uspostavljanju djelotvorne kontrole. Dodao je kako mogu kad god želim nazvati njega ili premijera i izložiti im svoje nove ideje.


Noland baš ne gori od nestrpljenja da se poveže s Cordovom ili del Hierrom, jer, kako kaže, Arosemena im neće dopustiti da takvu djelo203tvornu akciju uopće poduzmu. Noland misli da oni, jednostavno, žele po-kazati volju za suradnjom, jer dužnosti premijera i podsekretara za javnu sigurnost u toj vladi nisu takve da bi osiguravale osobnu budućnost. On ih smatra jednakima ostalim liberalima što služe Arosemeni: sramnim oportunistima. Za sada nastavljam s Maldonaldom. Izbjegavat ću dodir s Cordovom i del Hierrom. Danas je Cordova otišao u Cuencu radi istrage o jezovitom zločinu u nekom indijanskom selu, dvadesetak kilometara od Cuence. Jedna liječ-nička ekipa Andske misije, organizacije koju pomažu agencije UN a svrha joj je da prosvjećuje Indijance u zabitim područjima nekoliko zemalja, obilazila je sela u neposrednoj blizini i u jednom od njih, koje je dotad već nekoliko puta bila posjetila, naišla na neobjašnjivo neprijateljski doček. Zaustavili su džip. Liječnik i socijalni radnik nastavili su pješice, a u vozilu su ostali bolničarka i vozač. Došavši u selo, liječnik i socijalni radnik za-tekli su Indijance okupljene u crkvi prije službe. U trenutku kada su ušli u crkvu, dočekali su ih krajnje neprijateljski. Indijanci su ih počeli gurati i prijetiti im. Kako se nisu vraćali, bolničarka je napustila džip i krenula u selo. I nju su, kad je ušla u crkvu, napali. Indijance je spopao bijes, jer je nekoliko njih mislilo da su ljudi iz Andske misije komunisti. Kako je nji-hov položaj postajao sve opasniji, članovi misije pokušali su se spasiti bijegom u sakristiju, ali su ih Indijanci sustigli i okružili ne dopuštajući im da odu. Tada se pojavio postariji svećenik, koji trideset i osam godina vodi župu. Članovi misije zamolili su ga da potvrdi Indijancima kako oni nisu komunisti i kako su ovdje samo zato da pomognu. Svećenik je odbio da intervenira, čak i onda kada su članovi ekipe kleknuli pred njim moleći zaštitu. Jednostavno ih je blagoslovio i nestao. Članove ekipe okrutno su pretukli - bolničarka se onesvijestila, a liječnika i socijalnog radnika raz-vlačili su po ulici. Bolničarki je uspjelo pobjeći i vratiti se do džipa, odakle je pozvala policijsku patrolu iz Cuence. Kada se vratila u selo, našla je liječnika i so-cijalnog radnika ubijene kamenjem, toljagama i machetama. Mjesni uči-telj koji je pokušao pomoći članovima ekipa i sam je bio napadnut. U tre-nutku kada su bolničarka i policijska patrola stigli u selo, Indijanci su se pripremili da spale učitelja vjerujući da je mrtav. Prvi rezultati istrage pokazuju da je svećenik i prije upućivao Indijance da se odupru popisu imanja i stoke, jer da je to komunistička zavjera. Bio je proširio i glasinu kako su članovi ekipa Andske misije zapravo ko-munisti. Prijatelji mi rekoše kako će svećenik biti po kazni poslan u dom za umirovljene svećenike. Arosemena je nagradio Manuela Naranja,* imenujući ga stalnim dele-gatom Ekvadora u Generalnoj skupštini UN. Naranjo je već otišao u New York. Noland je dogovorio da oficiri iz ureda Agencije u New Yorku stupe u vezu s Naranjom. Njime ćemo se poslužiti u specijalnim operaci-jama ČIA u Ujedinjenim narodima. Z04purro 7. listopada 1962. Izbori u Brazilu, održani danas, vrhunac su jedne od najvećih ope-racija političke akcije što ih je Odjel za zapadnu hemisferu ikada iz-veo. Gotovo cijele godine stanica u Rio de Janeiru i njezine mnogo-brojne baze u konzulatima po zemlji bile su angažirane u kampanji, koja je stajala nekoliko milijuna dolara, a cilj koje je bio da se za federalna, državna i gradska mjesta izaberu antikomunistički kandi-dati. Možemo se nadati da će


oni postati protuteža tendenciji skre-tanja Goulartove vlade ulijevo — vlade u koju se sve jače ubacuju ko-munisti i krajnja ljevica. Nolandov povratak u Washington, što se očekivao već nekoliko mje-seci, sada je i službeno objavljen. Nakon što je ovdje proveo pet godina, u prosincu će ga zamijeniti Warren L. Dean,* sadašnji pomoćnik šefa sta-nice u Mexico Citvju. Ovdje nitko ništa ne zna o novom šefu. Osim da je ranije bio čovjek FBI i da je Nolanda već zamolio da uredi sve kako bi njegove pse, koji stižu istim avionom iz Mexico Citvja, na aerodromu od-mah oslobodili bez ikakvih procedura. QUTTO 15. listopada 1962. Sto se PCE tiče, gerilska avantura u Santo Domingu privedena je kraju. Na plenumu Centralnog komiteta, što je upravo završen, Jorge Ribade-neira isključen je iz partije zbog svoje »razbijačke« rabote u URJE, kao i zbog toga što je u gerilsku operaciju poveo članove PCE i JCE. Do isklju-čivanja je došlo u skladu s rezolucijom Komiteta provincije Pichinche, koji je u kolovozu proveo istragu. Ribadeneira je bio nestalni član Generalnog komiteta i stalni član Komiteta provincije Pichinche, kojemu je na čelu stajao Rafael Echeverria. Naši agenti javljaju da se borba sada prenosi u URJE, u okviru koje se Ribadeneirine snage bore protiv onog dijela orga-nizacije koji kontroliraju PCE i Pedro Saad. Valja zamisliti kako će Cen-tralni komitet reagirati na Echeverrijine usporedne akcije izvan PCE kada mu serviramo naše izvještaje o pripremama Echeverrijine grupe za oružane akcije i terorizam. Do tih smo obavještenja došli zahvaljujući ECWHEAT-operaciji: prisluškivanju telefona Antonija Floresa. Nastavljam poslove s dvojicom vođa kršćanskih socijalista iz Quita, Carlosom Roggierom i Joseom Maria Egasom, na njihovim područjima militantne akcije i kontrole subverzivnih akcija. Egasa je podrobno obra105 iđivao šef političke sekcije naše ambasade (moj tobožnji gazda), koji ne zna da je on moj agent. Egas je upravo krenuo da za jednog od vođa State Departmenta promatra američku izbornu kampanju. Uglavnom će boraviti u Kaliforniji. No nakon izbora vratit će se u Washington, gdje će mu štab omogućiti da mjesec dana pohađa intenzivan tečaj tajnih opera-cija, uglavnom praćenja i istraga. Velasco namjerava ponovno zakoračiti na političku scenu. Čini se da neće trebati dugo čekati da se na horizontu izborne kampanje 1964. po-javi i njegova figura. Posredstvom novinskog servisa »Orbe Latinoameri-cano« uredili smo da Velasca intervjuiraju u Buenos Airesu. Potvrdio je svoje planove da se u siječnju 1964. vrati izbornoj kampanji. Ovdašnje objavljivanje njegova intervjua uzbudilo je javnost u onoj mjeri u kojoj mi to želimo, tako da našim ECACTOR-agentima predstoji da izvedu kom-plot koji bi trebao odvratiti Velasca od povratka ili kandidiranja. Noland ima novog agenta u redovima velaskista. Javio mu se prije ne-koliko tjedana u ambasadu nudeći raznovrsne informacije o organizacij-skom radu velaskističkih vođa u Quitu. Novi agent zove se Medadro Toro.* Iznervirao je Nolanda zbog toga što uživa reputaciju revolveraša. Bio je jedan od četvorice koji su lani u listopadu pucali na Arosemenu u kongresu. U zatvoru je proboravio sve do veljače, kada je vrhovni sud poništio taj slučaj. U travnju je ponovno dospio u zatvor zbog javnih uvreda nanesenih Arosemeni, a u svibnju je istaknut kao velaskistički kan-didat za poslanika na lipanjskim izborima. Izgubio je, i sada se na svaki način nastoji spasiti. Njegove su informacije


pomogle da se uklone uče-stale glasine o brzom Velaskovom povratku. Stoga Noland, iako se osobno boji toga čovjeka, ipak misli da on posjeduje široku skalu mogućnosti. Nolanda osobito uznemiruju Torove malene i sjajne oči koje prodiru kroz čovjeka, no preostaje mu dvoje: ili da se počne tajno sastajati s njime izvan ambasade, ili da čitavu stvar zaboravi. U političkom smislu, Toro je pravi dinamit. Iako se čak nekoliko njegovih agenata duboko ušančilo u radničkoj organizaciji CEOSL, Gil Saudade nastoji spasiti svoju Narodnu revolu-cionarnu liberalnu partiju* (PLPR). Nakon Velaskova pada ponovno se unutar PLPR razbuktala borba između naših agenata i grupe krajnjih lje-vičara bliskih Arauju. Vrhunac je bio prošloga tjedna kada su neki Arau-jovi prijatelji isključeni iz partije. Gil će sada pokušati da se njegovi agenti opet aktiviraju u organizaciji kako bi privukli velaskiste koji su se odalečili od Arauja. Sve zbog toga da bi PLPR mogla imati stanovit utjecaj ako se Velasco vrati k izbornoj kampanji 1964. godine. zo6QUITO 6. studenoga 1962. Dugotrajni postupak za opoziv Reinalda Varee, što je dominirao poli-tičkom pozornicom još od kolovoza, najzad je priveden kraju. Senat je danas Vareu riješio optužbe, iako je ministru obrane iz Velaskove ere za-branjeno da dvije godine obavlja javne funkcije. Varea će možda i pre-živjeti kao potpredsjednik, ali je s njegovom političkom korisnošću gotovo. Jedina mu je nada u tome da svim silama nastoji povratiti svoju reputa-ciju kako bi, u slučaju sljedećeg skandala što bi ga Arosemena mogao pro-uzročiti svojim pijanstvom, bio kadar da bez većeg otpora naslijedi Aror semenu, tobože zbog predsjednikova slabog zdravlja. Čak da se to i do-godi, male su, možda nikakve, šanse da Varea nadjača opoziciju konzerva-tivaca i kršćanskih socijalista. Najzad, on je velaskist. QUITO 8. studenoga 1962. Posljednja sjednica kongresa prošle noći nije narušila tradiciju. Nakon dužeg mlataranja uzdignutim pesnicama, iz čega nije izostao ni Davila, usvojen je državni budžet. Rasprava o budžetu počela je tek jučer. Bila je, naravno, plitka i puna nepromišjenosti. Opće je mišljenje da će financijske teškoće biti značajne usprkos novi poreznim mjerama. Zasjedanje kongresa 1962.. godine, jednako kao i prošle i pretprošle, za-vršeno je a da nove reforme - agrarna, porezna i administrativna - nisu izglasane. Konzervativci i kršćanski socijalisti tražili su mogućnosti da kongres pretvore u politički forum s kojeg bi, povodeći se za skandalom s kupovinom starudije za vojsku, napali i Arosemeninu administraciju, i velaskistički pokret. Ozbiljnija zakonodavna aktivnost nije niti mogla doći na red. QUITO 20. prosinca 1962. Nova kriza - najteža do sada - izbila je jučer. Čileanski predsjednik Allesandri zaustavio se jučer popodne u Guayaquilu u službenom posjetu Arosemeni nakon susreta s Kennedvjem. Arosemena je stigao na aerodrom tako pijan da su ga morali pridržavati s obje strane. Kasnije na banketu pozvao je gosta da se obojica »malo zagriju«. Vijest o toj gužvi prostrujila je zemljom poput bljeska. Carlos Arizaga Vega već je počeo skupljati potpise za sazivanje specijalnog zasjedanja 2.07kongresa na kojem bi trebalo zbaciti Arosemenu. Ovaj put bi Arosemena mogao lako pasti.


Novi šef stanice stigao je sa svojom ženom i psima. Noland odlazi drugi tjedan. Gradsko vijeće Quita dodijelilo je Jimu medalju u znak pri-znanja za njegov rad u omladinskim i sportskim društvima. Svečanosti je predsjedavao Renato Perez, vršilac dužnosti predsjednika vijeća. Golf-klub priređuje sutra u Nolandovu čast veliko primanje. Za prekosutra Janet i ja pozvali smo u našu kuću stotinjak prijatelja kako bismo Nolandovima poželjeli zbogom. QUITO 28. prosinca 1962. Nolandovi su otišli. Novi šef stanice Warren Dean* nije potratio mnogo vremena da bi nas upoznao sa svojim načinom rada. Sutradan, još dok je Noland bio ovdje, Ray Ladd i ja izašli smo da provedemo popodne s prijateljima, uglavnom iz turizma, u baru i u šetnjama oko Miradora, odakle se pruža pogled na grad. Ujutro nam je Dean na sastanku osoblja stanice očitao lekciju pri čemu nije ostavio nikakve sumnje da želi u sva-kom trenutku znati gdje je tko. Noland me nakon toga pozvao na jedan od svojih prijateljskih razgovora, upozoravajući me da Dean po svoj pri-lici neće blagonaklono gledati na moje dotadašnje običaje te da ću bolje učiniti ako se budem malo diskretnije ponašao. Iskreno rečeno, mislim da novi šef izvlači stare metode vojničke discipline - odmjereno zastrašivanje kako bi uspostavio vlastiti autoritet. S dodatnim satima odrađenim noću i preko vikenda mogu zacijelo nadoknaditi jedno izgubljeno popodne. Novi je šef krupan čovjek, visok otprilike šest stopa i četiri inča, pre-težak. Očito je da prilično teško podnosi visinu i prorijeđeni zrak. Bez ob-zira na to što je ovamo stigao iz Mexico Citvja, svako popodne nakon ručka sjedi za stolom boreći se sa snom. Promjene koje je nagovijestio od-nose se na pojačanu akciju protiv krajnje ljevice prikupljanjem informa-cija putem tehničkih operacija i regrutiranjem novih agenata. Zatražio je i to da proširim poslove s majorom Pacificom de los Revesom, bivšim še-fom obavještajne policije. De los Reyes upravo se vratio s tečajeva u aka-demiji FBI u Virginiji i u našem štabu, gdje su ga nekoliko tjedana obu-čavali u tajnim obavještajnim operacijama. Upravo je imenovan šefom za istrage kriminalnih djela za provinciju Pichincha, ali će istodobno i dalje nadgledati obavještajni odjel. Jose Maria Egas, mlađi vođa kršćanskih socijalista, također se vratio sa svog putovanja po nalogu State Departmenta, a završio je i naš pro-gram specijalne obuke. Dean želi da se i tim agentom više koristim, jer je štab zabrinut zbog novih pobuna što bi mogle uskoro uslijediti. Programi, 208kao što su kontrola popisa osoba na koje sumnjamo da bi mogle izvoditi subverzivne akcije, dobivaju na važnosti. U tom nam je poslu Egasova ekipa presudna. Od sada plaćat ću mu mjesečno zoo dolara u domaćoj valuti, što je vrlo mnogo za ekvadorske standarde, ali odgovara Deanovim uputama. QUITO 12. siječnja 1963. Na Nacionalnoj konvenciji URJE prošlog tjedna u Guayaquilu izgla-sano je isključivanje Jorgea Ribadeneire i još devet drugih vođa te organi-zacije, od kojih je većina bila umiješana u gerilske operacije u Santo Do-mingu. Ta isključenja uvjeravaju da je PCE kontrolirala tok zasjedanja. Isključeni su posebno optuženi da su zloupotrijebili 40 ooo dolara koje su Ribadeneira i njegova grupa primili od Kubanaca za gerilske operacije, ne u Santo Domingu, nego u okolici Queveda.


Najbolji izvještaj o zasjedanju primili smo od novog agenta baze u Guayaquilu, jednog od isključenih vođa URJE. Iako taj agent, Enrique Medina,* ubuduće neće izvještavati o radu URJE, baza će nastojati da mu osigura udio u organizaciji koju će sada osnovati bivši vođa URJE. S našeg gledišta, URJE prestaje bivati glavna opasnost za izazivanje pobuna. Najvažniji su vođe izbačeni, i PCE je ponovno upostavila kon-trolu nad tom organizacijom. Naglasak će od sada biti na organizacijskim pitanjima i radu s masama više nego na oružanim akcijama. Sto, naravno, ne znači da se neće i dalje odabirati oblici agitacije podmetanjem bombi i uličnim akcijama. Naš je glavni zadatak da motrimo novu organizaciju koju osnivaju Ribadeneira i drugi koji su zajedno s njim bili isključeni. Pojačat ćemo i brigu za naše ubacivanje u Araujove i Echeverrijine grupe u Quitu. Narednih dana baza će za gvajakvilsku štampu prirediti odgo-varajući članak o konvenciji URJE, a mi ćemo sa svoje strane učiniti pri-mjerene poteze ovdje u Quitu. Bit će to šamar i organizaciji URJE, i isključenima, jer i jedni i drugi, razumljivo, nastoje svoje razmirice zadr-žati što dalje od javnosti. Kad bi bio naš agent, Ribadeneira nam ne bi mogao bolje poslužiti. Moj jednogodišnji mandat savjetnika YMCA ističe. Sada namjeravam organizirati košarkašku momčad u okviru YMCA. Dean je odobrio da fondovi stanice služe i za plaćanje igrača, pa vjerujem da ćemo neke od najboljih košarkaša u Quitu uspjeti zainteresirati za novu momčad. Sport-sku odjeću i papuče nabavit ćemo u SAD-a i uvesti diplomatskom poštom. Administrativni pomoćnik u stanici Ray Ladd bit će trener. Za stanicu je svakako znak napretka kada Širi krug svojih veza i dolazi u dodir s po-tencijalnim agentima posredstvom YMCA, koja je ovdje osnovana tek prije koje godine. 14 OA 209QUITO 16. siječnja 1963. Reorganiziranje CEOSL napreduje, iako će raskid sa starim agentima CROCLE, koji je namjeravala provesti baza u Guayaquilu, zahtijevati da u studenome ovdje boravi Serafino Romualdi, izvršni direktor AIFLD-a i dugogodišnji predstavnik AFL-CIO za Latinsku Ameriku. Bitka između starih agenata CROCLE* i COG,* što su se bili priklonili zadržavanju autonomije svojih sindikata unutar CEOSL-a i naših novih agenata koji su (prema našim uputama) ustrajali na tome da CROCLE i COG ugasnu u korist nove federacije provincije Guavas, najzad je prije nekoliko dana dovela do isključivanja vođa CROCLE i COG-a iz CEOSL-a. Među isključenima je i Victor Contreras,* koji je tek prošlog travnja bio izabran za prvog predsjednika CEOSL-a. Matias Ulloa Coppiano sada je vršilac dužnosti generalnog sekretara CEOSL-a, a Ricardo Vazquez Diaz obavlja dužnost tajnika organizacije. Obojica su agenti koje je Gil Saudade prvotno regrutirao posredstvom svoje Narodne revolucionarne liberalne partije. Ricardo Vazquez Diaz, zajedno s Carlosom Vallejom Baezom,* posti-gao je vrlo zapažene rezultate u proširenju obrazovnog programa AIFLD-a. Prošlih mjeseci tečajevi su održavani u Guayaquilu i Cuenci, a i ovdje u Quitu. Plan je da se slični tečajevi održe i u gradovima drugih provincija kako bi i u tim područjima ojačale CEOSL-organizacije. gurro 18. siječnja 1963.


U Quitu su izborne akcije u studentskoj organizaciji, koje vodi Alberto Alarcon, i ovaj put bile uspješne. Izbori za funkcionere odjeljka FEUE u Quitu u prosincu dali su toliko tijesan rezultat da su obje strane izjavile kako je posrijedi podvala, pa je glasanje bilo poništeno. Danas se glasovalo drugi put. Pobijedio je Alarconov kandidat, umjerenjak. Na-cionalno sjedište FEUE sada je u Cuenci, gradu u kojem su snage protiv komunista u većini. Baza u Guayaquilu dala je - zahvaljujući pukovniku Lugu, koman-dantu državne policije u obalnim provincijama koji je prošlog listopada imao bogatu lovinu (tri tone propagandnog materijala) - objaviti nekoliko tajnih dokumenata PCE. Narednih dana ti će dokumenti ugledati svjetlo dana u izvještaju senatske istražne komisije za propagandu. Među njima je i rezolucija Centralnog komiteta o isključenju Ribadeneire. Dean je od-lučio da što više stvara atmosferu straha kao dio nove kampanje za vla-dine akcije protiv krajnje ljevice.QUITO 30. siječnja 1963. Stigao je novi oficir stanice koji će djelovati pod zaštitom javne sigur-nosti. Dean mi je naložio da održavam vezu novoga agenta sa stanicom. Ime mu je John Burke* i jedan je od najmarljivijih crva koje sam ikada vidio. Čini vam se kao da će dopuzati u samo predvorje predsjedničke pa-lače ne bi li prisluškivao što se događa u Arosemeninoj spavaonici. Nje-gova je poteškoća u tome što je u toku obuke slomio nogu. Godinu i pol, koliko nije mogao raditi ništa drugo, pohađao je svaki tečaj što ga je bio organizirao Odjel tehničkih službi. Posljednjih je mjeseci slao stanici go-mile prislušne, fotografske i druge tehničke opreme, uključujući više od 300 kilograma ključeva za kola — za svaki model »forda«, »general mo-torsa« i »chrvslera«, izgrađen od 192.5. Dean je napokon počeo očajavati nad tom gomilom tehnike, pa je štabu poslao kablogram kojim zahtijeva da se ubuduće ne šalje ni jedan zavrtanj ako on to ne zatraži. Jadni Burke. Početak za njega nije slutio na dobro. Dean mi je naredio da Burkea što više zaposlim na policijskim zadacima Agencije za međunarodni razvoj (AID), do daljnjeg. Čini se da bi njegov prvi zadatak unutar AID-a mogao biti putovanje kanuom po džunglama Amazone da izvidi kako se u tim zabitim područjima oživotvoruju zakoni. Nije to neka tajna operacija, ali bi mogla postati zanimljivom ako upadne među Auca lovce na glave. Bez šale, Burkea očekuje mnogo zadataka u poslovima s policijom. Zaista neće imati slobodnog vremena. U okviru programa javne sigurnosti, AID ove godine daje policiji naoružanja i opreme u vrijednosti od milijun dolara: zooo pušaka s milijun metaka, 500 revolvera s pola milijuna me-taka, oko 6000 bombi sa suzavcem, 1500 sačmarica sa 15 ooo zrna, go-tovo 2.000 plinskih maski, 44 pokretne radio-stanice i 19 onih za baze te svu potrebnu opremu za laboratorijski rad i za istražne poslove. Osim što obučava pripadnike državne policije u samom Ekvadoru, ured za javnu sigurnost šalje otprilike sedamdeset pripadnika ovdašnje policije u Inter-američku policijsku akademiju* u Ford David, u zoni Panamskog kanala. Akademiju je prošle godine osnovala naša stanica u Panami. Namjera je da to bude glavni centar za protupobunjeničke akcije. U mnogome će podsjećati na obuku vojnih oficira Latinske Amerike, što je bila organizi-rana u sklopu programa vojne pomoći. QUITO 15. veljače 1963. Dean je svakim danom sve odlučniji da izbjegne situaciju što bi mogla nastati iznenadnom pobunom. Želi da se osobito pojača nadzor nad dvjema grupama. Taj je


zadatak povjerio meni. Te dvije grupe, što me uopće ne iznenađuje, predvode Araujo i Echeverria. 14*Sto se Araujove skupine tiče, uspjeli smo prodrijeti u nju zahvaljujući tome što smo nedavno pridobili jednog od njegovih bliskih suradnika, velaskističkog političkog nadničara Jaimea Jaramilla Romera.* Prošlog mjeseca uhapšen je kada je s Araujom i s još dvojicom isključenih voda PLPR-a pokušavao regrutirati ljude u provincijama. Uskoro nakon toga »došetao« se u političku sekciju ambasade. Nakon što nas je o tome izvi-jestio službenik State Departmenta, odlučili smo da s Jaramillom usposta-vimo tajni dodir služeći se pri tom jednim službenikom naše baze u Guayaquilu. Taj čovjek, Julian Zambianco,* došao je u Quito. Automo-bilom ko/i smo unajmili posredstvom pomoćnog agenta Josea Molestine,* Zambianco je posjetio Jaramilla u njegovoj kući. Drugi put susreli su se u Zambiancovu autu. Prisluškivao sam njihov razgovor iz drugog automo-bila, odakle sam istodobno brinuo o Zambiancovoj sigurnosti. Prethodno sam u Zambiancova kola bio postavio radio-predajnik. Jaramillove infor-macije prilično su dobre - uključujući i onu prema kojoj Araujo u naj-kraćem roku treba otputovati na Kubu kako bi osigurao više novca. S ob-zirom na to da je Dean čovjek koji bezgranično vjeruje u poligraf, zatražio sam da štab pošalje što prije ispitivača koji će testirati Jaramilla. Ako je Jaramillo čist, povezat ću ga s novim posrednikom tako da nećemo morati zbog svakog novog susreta pozivati Zambianca u Quito. I dalje prislu-škujemo Araujov telefon, ali nemamo osobitih informacija. Prisluškovanjem telefona Antonija Floresa Beniteza, jednog od vodećih Echeverrijinih pomoćnika, i dalje primamo izvrsne obavijesti. Flores očito prima vrlo dobre izvještaje od svojih agenata u Ministarstvu obrane, pred-sjedničkoj palači i u policiji. Naša je teškoća u tome što na odgovarajući način ne pokrivamo Echeverrijine planove za njegovu organizaciju tero-rističkih i gerilskih akcija. Iako, valja reći, neke nam obavijesti pribavlja Mario Cerdenas, jedan od naših agenata ubačenih u PCE, blizak Echever-riji. U skladu s Deanovim uputama proučavamo mogućnosti triju novih operacija od kojih očekujemo da poboljšaju naše pokrivanje Echeverrije. Najprije ćemo pokušati postaviti uređaj za ozvučavanje u Libreria Nueva Cultura, knjižari PCE u Quitu, kojom upravlja Jose Maria Roura, voda broj dva PCE u Quitu i najbliži Echeverrijin suradnik. Njih se dvo-jica često susreću u knjižari, koja i inače služi kao sastajalište vođa PCE u Quitu. Knjižara ima veliku prostoriju što gleda na ulicu. Nalazi se u jednoj staroj kolonijalnoj kući u donjem dijelu grada. U registru vlasnika zgrada otkrio sam da je zgrada vlasništvo mojega partnera u golfu Erne-sta Davalosa.* Davalos se složio s tim da mi omogući pristup u zgradu i da me u nedjelju, kada je knjižara zatvorena, osigurava dok budem po-stavljao uređaje za ozvučenje u prostoriji iznad knjižare. Nadam se da ću prislušnu stanicu uspjeti smjestiti u modernoj višekatnoj zgradi nasuprot knjižari, odakle možemo također fotografirati posjetioce i prisluškivati telefon. Drugo, nastojat ćemo montirati uređaje za ozvučenje Echeverrijina stana. On živi u novijoj kući, u donjem dijelu Quita, ali će postavljanje zizuređaja biti otežano. Na katu ispod njegova stana nalazi se zavičajni klub osoba rođenih u Loji, a odatle bismo mogli provući potrebne žice i posta-viti mikrofon i predajnik. Posao će se odvijati vrlo sporo i bit će opasan, pogotovo ako budemo prisiljeni da ga obavljamo u vrijeme kada Eche-verria ili njegova žena borave u stanu. No Cardenas vjeruje da Echeverria sve važne sastanke drži u kući te da vjerojatno o svojim


poslovima razgo-vara sa ženom, Cehoslovakinjom. Provjeravam i mogućnosti da iznajmim stan preko puta Echeverrijina koji bi nam u toku te operacije služio kao stanica za slušanje i promatranje. I, najzad, treća operacija postavljanja prislušnih uređaja usmjerena je protiv Antonija Floresa Beniteza. Nedavno se preselio u modernu više-katnu stambenu zgradu u kojoj bismo mogli postaviti prislušnu stanicu i kontrolirati telefon i razgovore u njegovu stanu. Iako su nam šanse da prodremo u njegov stan ili pokrajnje stanove u kojima bismo željeli po-staviti potrebnu opremu zaista male, stan iznad njegova bit će za nekoliko tjedana ispražnjen. Mogao bih unajmiti taj stan da prisluškujem telefon (radije nego da to činim iz kuće Rafaela Buchelija), pa da kasnije vidim mogu li stručnjaci za prislušne uređaje postaviti žice kako su prvotno bili zamislili, ili ćemo morati provaliti u stan. Već otprije znamo da Flores mnoge svoje kontakte održava u vlastitu stanu te da o gotovo svim svojim poslovima razgovara sa ženom - koja ih obilato prepričava u telefonskim razgovorima kada on nije kod kuće. Sto se vlade tiče, Dean želi da pojačam veze s Pablom Maldonaldom,* direktorom ureda za iseljavanje u druge zemlje, te da uspostavim tzv. povezane odnose s Manuelom Cordovom, podsekretarom vlade, kao i s premijerom Jaimeom del Hierrom.* Iako sam izbjegavao sve kontakte s ovom dvojicom (u skladu s Nolandovim prošlogodišnjim uputama), neće mi biti teško da ih uspostavim. Dean je kao razlog naveo taj, da se otkrije i procijeni njihova spremnost da poduzimaju akcije i prikupljaju informa-cije koje nas zanimaju. Kad jednom utvrdimo visok stupanj njihove sprem-nosti na suradnju, moći ćemo znatno svrsishodnije odrediti koje će infor-macije dovesti do željenih akcija nakon što ih predamo agentima u poli-ciji kao što su Pacifico de los Reyes ili Oswaldo Lugo. Da bismo proveli sve te zadatke tehničke prirode, potrebni su nam novi agenti za bilježenje razgovora, fotografiranje i kurirske dužnosti -kada počnu raditi, neće nas više iznenađivati ni Araujo, ni Echeverria. U ekipi za prisluškivanje telefona radit će Edgar Camacho i Francine Jacome, koja će objavljati i kurirske poslove. Rodrigo Rivadeneira radit će kao prepisivač u novoj prislušnoj operaciji, a Francine će nam prenositi i njegov materijal. Francine će svakoga jutra u osam sati dolaziti k meni da preda kopije razgovora i primi informacije za oboje. Učinili smo još jedan pokušaj koji bi mogao biti važan: Jorgeu Gor-tairu dao sam novac da kupi »land rover« kojim će obići vojne garnizone u planinskom području na jugu i u obalnom području. Svrha je togaputovanja da Gortaire ispita kako vojni vođe reagiraju na glasine o mo-gućem pokretu protiv Arosemene te da odvagne njihova raspoloženja za takvu akciju čak ako u tim glasinama i nema istine. QUITO i. ožujka 1963. Jutrašnje novine objavljuju vrlo zapažen izvještaj o jučerašnjem svjedo-čenju McConea pred senatom u Washingtonu o uvježbavanju gerilaca na Kubi. Direktor je spomenuo Ekvador kao jednu od zemalja iz koje je regrutiran najveći broj polaznika. Objašnjavao je kako kubanska amba-sada u Mexico City pokušava prikriti putovanja na Kubu tako da vize izdaje na običnom komadu papira, a ne unosi ih u pasoše. Uz njegov iz-vještaj uslijedilo je saopćenje štaba, što ga je prošloga mjeseca objavio State Department, kako je 1962. godine 1000-1500 mladića iz Latinske Amerike prošlo gerilsku obuku na Kubi. Komentirajući te izvještaje, Dean mi je ispričao kako se jedna od njegovih operacija u Mexico Citvju odvijala posredstvom ekipe za kon-trolu putovanja na aerodromu.


Inspektori meksičkog ureda za iseljavanja udarali su u pasoše putnika za Kubu žigove »Stigao s Kube« ili »Odlazi na Kubu« kako bi osigurali da ta putovanja ostanu zabilježena u put-nicama. Tamošnja stanica također snima sve pasoše, a u trenutku ukrca-vanja ili izlaska iz aviona snima sve putnike za koje smo zainteresirani. Rezultati takve kontrole putnika u Mexico Citvju kombiniraju se s drugim podacima u putovanju, pretežno s drugih važnih linija za Kubu preko Madrida i Praga, radi kompjuterske obrade. Da bih pojačao operaciju preko Pabla Maldonalda, Dean je zatražio da mu predajem kopije mje-sečnih kompjuterskih lista o putovanju Ekvadoraca na Kubu. Osim toga stanica u Mexico Citvju kablogramima javlja imena i druge podatke o putovanjima stanicama cijele hemisfere kako bi se putnici mogli zadržati ili pak temeljito pretražiti oni koji stižu kući. I tu vrstu obavještenja predavat ću Maldonaldu i upotrebljavati ih kao sredstvo da se približim Cordovi i del Hierru. Pokušao sam navesti Deana da mi otkrije zbog čega želi da ja izravno radim s premijerom i podsekretarom. Obično, naime, šef stanice rukovodi tzv. povezanim kontaktima na najvišem nivou. Rekao mi je da mi treba iskustva koje će mi kasnije dobro doći. 214GUAYAQUIL 31. ožujka 1963. U poslu oficira CIA najbolje je to što nikada nemate prilike da se dugo dosađujete. Prekjučer, u petak, doletio sam iz Quita da regrutiram nekoga koga sam poznavao već više od godinu dana i koga šef baze Ralph Seehafer* želi uzeti kao vezu do jednog od svojih agenata ubačenih u PCE. Pridobio sam ga bez teškoća. Novog agenta Alfreda Villacresa* predstavljam sutra Seehaferu. Stigao sam ovamo u petak kako ne bih i vikend morao provesti na nadmorskoj visini na kojoj leži Quito, ali uglavnom zbog toga što Alfredo i ja subotnje večeri provodimo obilazeći najbjednije jazbine Guayaquila. Prošla je noć bila jedna od tipičnih. Posljednju smo stanicu napustili jutros oko osam sati. Alfredo se kotrljao neasfaltiranim rupčagastim uli-cama predgrađa drevenjara ispaljujući hice u zrak, dok se njegov raskli-mani džip bez ijednoga prozora otkotrljao niz ulicu i praktički raspao. Nazvao me popodne u hotel da mi kaže kako smo za dlaku izbjegli da budemo umiješani u skandal što ga je Arosemena noćas bio izazvao. Nekoliko minuta nakon što smo noćas napustili »Cuatro y Media« (bila je to jedna od naših prvih »stanica«, iz koje smo otišli oko i sat ujutro) stigao je Arosemena sa svojim društvom. Cijelim gradom kruži priča kako su Arosemena i njegovi prijatelji stali bockati konobare - svi su homo-seksualci naređujući im na kraju da na glave stave zaslone svjetiljki. Arosemena je povukao pištolj koji uvijek nosi sa sobom i, mjesto da puca u zaslone, pogodio je jednoga konobara u glavu. Nitko nije siguran je li konobar mrtav ili je u bolnici, ali čini se da će krivnja pasti na Arosemenina osobnog tajnika Gala Ledesmu (poznatog kao »Vaneno« - otrovni). Danas je Ledesma odletio u Panamu, odakle će čekati da vidi kako će se stvari ovdje razvijati. Da smo se zatekli u lokalu, reče mi Alfredo, u trenutku kada je stigao Arosemena i njegovi, morali bismo ostati u toj rupi, jer Arosemena uvijek sve prisutne poziva da budu njegovi gosti. Mogu zamisliti ambasadarovo lice da je vidio moje ime u novinskim izvještajima: pa-pa Ekvador. GUAYAQUIL 2. travnja 1963. Trebalo je da se u Quito vratim prvim jutarnjim avionom, ali se jučer nenadano počela razvijati vrlo zanimljiva situacija. Nakon što sam ga na objedu upoznao s Villacresom,


Seehafer i ja vratili smo se u konzulat, gdje nas je posjetio šef ureda USIS. Ispričao nam je kako je jutros neki mladić došao u konzulat tražeći nekoga s kime bi mogao razgovarati o ijednom »obavještenju«. Najzad je bio upućen njemu. Ta osoba rekla mu je da je Peruanac i da raspolaže obavještenjem o revolucionarnom pokretu u Peruu, u koji su umiješani i Kubanci. Sef USIS-a kazao nam je da je Peruanac bio toliko nervozan i zbunjen da je vjerojatno psihijatarski slučaj. Seehafer me zamolio da se susretnem s Peruancem ako nemam važnijeg posla. Dogovorili smo se da mu šef USIS-a dade broj moje hotelske sobe (Peruanac se trebao ponovno javiti popodne u konzulat), kamo me navečer može nazvati. Peruanac je došao u hotel. Razgovarali smo dva ili tri sata. Načinio sam mnogo bilježaka, jer nisam poznavao ni jedno ime s peruanske poli-tičke pozornice i jutros poslao kablogram u Limu u štab. Peruanac se zove Enrique Amaya Quintana* i pripada umjerenijim militantnim pripad-nicima Pokreta revolucionarne ljevice (MIR). Upravo je završio tromje-sečni tečaj obuke na Kubi kao pripadnik grupe od sedam stotina članova MIR-a. Svi se upravo sada opet prebacuju u Peru, koristeći se prijelazima preko Kolumbije i Ekvadora. Važnost je ovoga budućega agenta, ako govori istinu, u tome što je unutar te skupine pripadnika MIR-a jedini on bio izabran za specijalnu obuku uspostavljanja veza. Pokazao mi je bilježnicu punu tzv. adresa iz usluge po cijeloj Latinskoj Americi kamo je imao slati tajnu poštu. Dapače, pokazao mi je riječnik koji služi kao rješenje sistema šifara koje je trebao upotrebljavati u tajnom pisanju i u radio-vezama s Havanom. Popodne smo primili odgovore iz štaba i iz Lime kojima se potvrđuje Amavin status u MIR-u i upozorava kako ne smijemo dopustiti da on nestane. MIR je najvažnija gerilska organizacija u Peruu, pripadaju joj stotine ljudi uvježbavanih na Kubi s dobro razrađenim planovima za oružane pobude. Stanica u Limi poslala je popis pitanja na koja ću noćas u razgovoru s Amavom potražiti odgovore. On je zaista nervozan, neće da odgovara u magnetofon, ali ću ustrajati na tome da sve njegove odgovore bilježim na vrpcu kako ne bismo ovisili samo o mojim bilješkama. Osim toga na taj način mogu od njega najviše izvući. Neće biti lako privoljeti ga da ostane uz nas - on želi financijsku pomoć kako bi svoju ženu i dijete izvukao iz Perua i u nekoj drugoj zemlji pronašao novo prebivalište. Rekao je da se u toku obuke na Kubi razočarao, ali meni se čini da je izgubio živce sada kada je dospio gotovo na samo bojište. QUITO 5. travnja 1963. Slučaj s Pokretom revolucionarne ljevice čini se da je naveo svakoga u štabu da skoči na noge. Ne samo službe za Peru i za Ekvador - i grupa za Kubu, pa čak i Odjel za sovjetsku Rusiju umiješali su se učitav slučaj. Kao vezu i službenika koji će održavati kontakt odabrao sam Juliana Zambianca.* Jučer je iz štaba stigao i Wade Thomas kako bi izbliza pratio slučaj - on je stručnjak za .operacije ubacivanja u komu-nističke partije. U međuvremenu sam svakodnevno snimao razgovore s Amavom, a najvažnije sam činjenice predavao kablogramom štabu i stanici u Limi. Momak je, čini se, zaista čist — sve je provjereno — i jučer sam se, najzad, sporazumio s njime da, nakon povratka u Peru, provede još kraće vrijeme sa svojim bivšim prijateljima. Ako me ne vara dojam o


kablo-gramu iz Lime, Amaya bi mogao postati njihov prvi važan agent ubačen u MIR. Sto se mene tiče, vratio sam se u Quito i time je čitav slučaj za mene završen. QUITO iz. travnja 1963. Upravo je stigao izvještaj Marija Cardenasa, našeg najboljeg agenta ubačenog u PCE, bliskog, ali ne i intimnog, Echeverrijinog suradnika. Cardenas javlja da je Jose Maria Roura, glavni Echeverrijin pomoćnik u Quitu, otputovao u komunističku Kinu, gdje bi trebalo da primi novac potreban Echeverrijinoj grupi da najzad počne oružane akcije. Echeverria je savjetovao Cardenasu da Rouru susretne u Kolumbiji, u vrijeme koje će kasnije biti dogovoreno, kako bi od njega primio novac i dokumente. Roura, kojega mnogi znaju, ne bi trebao sam unositi novac u zemlju. U stanici smo razgovarali o tome da li da izvijestimo premijera Jaimea del Hierra ili podsekretara vlade Manuela Cordovu, ali smo najzad, zbog što bolje sigurnosti, odlučili da kontrolu Rourina povratka povjerimo Juanu Sevilli,* ministru financija. Kako sam i pretpostavljao, Sevilla, moj partner u golfu, uskočio je u slučaj i odredio svog osobnog tajnika Carlosa Rendona Chiribagu* da na kitoškom aerodromu pazi na Rourin povratak. Sada nam preostaje samo nada da će se Roura vratiti izravno u Quito, bez zadržavanja u Kolumbiji, tako da nećemo morati štititi Cardenasa. Ako nekim slučajem saznamo da će Roura stići u Guayaquil, Sevilla može svojega osobnog tajnika poslati da tamo dočeka Rouru. U međuvremenu pokrećem operaciju za prisluškivanje Rourine knjižare. Ovih će dana Larry Martin,* stručnjak za prislušne uređaje iz pomoćne jedinice naše stanice u Panami, stići ovamo radi postavljanja opreme. Osim što se bavimo Rourinim putovanjem, motrimo i na Araujov povratak. Trenutačno je na Kubi. Možda će i on donijeti novac, iako su šanse da su i on i Roura bili u tolikoj mjeri nepažljivi da sa sobom nose novac minimalne. Da bismo dobili pravodobna obavještenja o njegovu povratku, pozvao sam Zambianca da ponovno dođe iz Guayaquila u Quito kako bi Jaimea Jaramilla* predao novom posredniku, Jorgeu Andinu,* vlasniku jednog hotela i najboljem ekvadorskom igraču pola. Andinu znam gotovo otkako sam došao. Bio je izrazio spremnost da pomogne. Izvještaje će primati u hotelu, a predavat će mi ih u drugom, vlasnikom kojega je postao prije nekoliko tjedana. Jedna od tajni koju sada moramo riješiti jest pitanje postoji li neka tješnja veza između Ara-ujove i Echeverrijine skupine. Echeverria je, naime, nekoliko puta davao povoda da se pomisli kako je on u dodiru s Kubancima. Velaskistički revolveraš kojega je Noland iskušavao prošle godine Medardo Toro* izvještava sada na uobičajenoj osnovici. Dean mi je rekao da ga primim. Tako sam Zambianca postavio u sličan odnos u kojem je bio s Jaimeom Jaramillom prije dva mjeseca. Dok ne pronađem dobrog posrednika za Tora, održavat ćemo veze preko Zambianca, a taj je put vrlo siguran. Najvažnije što želimo jest da budemo brzo i temeljito obaviještavani o Velaskovim planovima da se vrati pred izbore naredne godine. Zaista je šteta što Toro nije ni u kakvoj vezi s Araujovom grupom. l ti i puno 14. travnja 1963. Kao da se svakim danom novi val glasina o skorom izbijanju gerilskih sukoba i terorizma razlijeva zemljom. Dijelom je u tim glasinama sadržana naša neprekidna propagandna


kampanja kojoj je svrha da glavnu pažnju usmjeri na komunizam i tako izazove ozbiljne vladine akcije na slamanju svakog pokušaja pobuna. No napetost se djelomice zasniva i na istinskim slučajevima, na primjer pljenidbi propagandnog materijala, što je bio uspjeh policije i pukovnika Luga u Guayaquilu, te teškom ranjavanju jed-nog terorista prilikom eksplozije bombe u jednoj od njihovih vježbi. Za-brinuti smo hoće li ekvadorska policija i vojska biti sposobna da se nose s odlučnim i spremnim gerilskim pokretom. Nedavni je slučaj pojačao naše sumnje. Pretprošle se noći školski brod ratne mornarice vraćao s otočja Galapagos vozeći grupu sveučilišnih stu-denata koji su tamo bili na izletu. Obalna patrola mornarice čekala je u tami jedan švercerski brod. Patrola je pomislila da školski brod pripada kontrabandi, pa je otvorila vatru. Začela, se dvosatna bitka između tih dviju brodova ratne mornarice. Najzad je patrola morala zatražiti pomoć iz Guayaquila, i tek tada je centar za veze ratne mornarice prekinuo sukob. Još je gore u čitavoj stvari bilo to što u toku dvosatne borbe ni na jednom brodu nije bilo oštećenja. Ranjen je samo jedan mornar. Došavši u Gua-yaquil, neki su studenti ispričali čitavu priču o kojoj danas pišu gvajakvil-ske novine. Ali mornarica šuti. Čuvši jutros što se zbilo, Dean je zatražio da ubrzam provođenje novih tehničkih operacija. Rekao je da će nas štab razjuriti ako dopustimo da nas iznenade Araujo, Echeverria i ostali, kao što je to slučaj s gerilskim pokretima koji već postoje u Peruu, Venezueli i Guatemali i zbog čega je 118pao Goulart u Brazilu. Jedini ohrabrujući znak jest sve veća spremnost premijera i podsekretara vlade da pojačaju opću kontrolu putovanja i da dopuste policijske akcije poput one koju je bio izveo pukovnik Lugo. Me-đutim del Hierro i Cofdova, zahvaljujući Arosemeni, ne mogu poduzimati zaista svrhovite akcije. QUITO 19. TRAVNJA 1963. Još jedno važno putovanje nad kojim se valja zabrinuti - Antonio Flores Benitez, jedan od Echeverrijinih pomoćnika, otputovao je danas na Kubu. Ne možemo dokučiti zašto bi Echeverria poslao Floresa na Kubu kada je Araujo već tamo, a Roura u Kini. Roura je, kako tvrdi Cardenas, krenuo na put bez odobrenja Izvršnog komiteta PCE u Guayaquilu. Ako Pedro Saad to otkrije, Rouri predstoje velike teškoće, jer je on član Cen-tralnog komiteta PCE. A možda i Echeverriji. Nema nikakve sumnje da Echeverria snažno napreduje sa svojom izvanpartijskom organizacijom. Flores je bio toliko oprezan da o svom putovanju nikome nije govorio na telefonu, ali je njegova žena izbrbljala to prije nekoliko dana. Horesov telefon sada prisluškujemo iz stana do njegova. U stan se uselio Rodrigo Rivadeneira* zajedno s bratom Ramirom* i majkom. Njih se dvojica vrlo dobro brinu o prepisivanju razgovora. Vezu smo uspostavili vrlo lako jer su telefonske linije provedene u cijeloj zgradi. Rafael Bucheli i njegov pomoćnik spojili su linije s razvodnom kutijom u prizemlju zgrade. Dok je Flores na putu, pokušat ćemo ugraditi opremu za ozvučenje stana, iako naš stručnjak nije baš oduševljen time što će radove morati izvoditi u prenapregnutom betonu. Odlučio sam da se koristim Rodrigom Rivadeneirom u tehničkoj ope-raciji prisluškivanja i promatranja knjižare PCE. Larry Martin i ja postavili smo u nedjelju linije u gornjoj prostoriji, a Ernesto Davalos* nas je štitio. Davalos je bio vrlo nervozan, jer je nastojnik komunist i većinu vre-mena provodi u knjižari. Iako sam ga uvjeravao da ćemo posao obavljati tiho, Martin je odlučio da linije postavi iza glavne police i ispod nekoliko polica na podu. Buka koju smo prouzročili bušeći njihove okvire, stare valjda stoljeće, bila je


toliko jaka da Davalos malo što nije doživio srčani napad. Isto se dogodilo kada smo police postavljali na njihova prava mjesta. Na sreću, nastojnik nije pokazao znaka sumnje - barem ne što se Davalosa tiče. Kakvoća tona vrlo je dobra (Echeverria vodi knjižaru dok je Roura u Kini), iako ponekad buka s ulice prigušuje razgovor. Rivadeneira je unajmio ured preko puta i odabrao ga kao svoje mjesto za slušanje. Sjedi u ostavi koju nam je uredio Fred Parker,* američki građanin i naš pomoćni agent koji ima tvornicu namještaja u Quitu. Par-ker je ostavu načinio tako da se, nakon što nam više ne bude trebala, možeiznijeti u dijelovima. Rivadeneira sjedi tamo i kroz maskiranu stranu osluš-kuje, snima, fotografira posjetioce knjižare i vodi dnevnik. Imao sam sreću i unajmio stan preko puta točno iznad Echeverrijina. To promatračko i prislušno mjesto unajmio sam posredstvom Luisa San-dovala, glavnog tehničkog stručnjaka specijalne policije, koji je prihvatio moju ponudu da u dogledno vrijeme potpuno radi za nas. Sandoval je dao ostavku u policiji i otvorit će tobože fotografski studio u tom stanu. Dao sam mu dovoljno opreme za početak — ostatak će stići kasnije — pa će on razvijati i umnožavati fotografije s filmova koje će Rivadeneira sni-mati u knjižari. Čim nam se ukaže prilika, opet ćemo pozvati Larrvja Mar-tina i pokušati ozvučiti Echeverrijin stan - vjerojatno iz zavičajnog kluba ljudi iz Loje, koji zauzima, cijeli kat ispod Echeverrijina stana. QUITO 24. travnja 1963 Otkrili smo senzacionalni slučaj koji bi nam mogao donijeti prvi veliki proboj u našoj operaciji. A moglo bi se dogoditi da, zahvaljujući tome što se Arosemena umiješao, čitava stvar padne. Baza u Guayaquilu primila je prije nekoliko dana od jednog svog ubačenog agenta izviješće da jedna Kubanka uvježbava tamošnje članove URJE. Baza je obavještenje proslije-dila pukovniku Lugu, koji ju je dao uhapsiti. Zove se July da Cordova Reyes,* barem tako piše u njezinim ispravama. Mogao bi to biti prvi slučaj da Kubanci šalju svoje ekipe za uvježbavanje u latinskoameričke zemlje u kojima nemaju diplomatskih misija - sigurno je da je to prvi slučaj te vrste u Ekvadoru. Međutim pukovnik Lugo izvijestio nas je da je nakon njezina hapšenja dobio naređenje da ne provodi širu istragu. Raspravio sam tu stvar s premijerom Jaimeom del Hierrom, kako bih mu ukazao na veliku važnost toga slučaja jer nam pomaže da otkrijemo dokle se proširuje kubansko miješanje. Pogotovo da se vidi postoji li, osim te žene, još koji Kubanac te da se utvrde detalji o tome kada je stigla, koga je obučavala, gdje i koga je obučavala prije dolaska, zatim o njezinoj ulozi u obavještajnoj službi Kube, vezama i si. Spremni smo, rekao sam premijeru, da iz Washingtona pozovemo stručnjaka koji bi mogao pomoći u istrazi, ali za koga se ne smije znati da je Amerikanac. Sve što sam izvukao iz premijera bilo je oklijevanje. Stoga smo zaključili da je Arosemena naredio kako slučaj ne treba dalje istraživati. Prije dva dana guverner provincije Guayas naredio je da se Kubanka protjera iz zemlje; pokušavamo spasiti njezin slučaj, ali u ovom trenutku nema za to mnogo prilike. Krajnja je ljevica dospjela u situaciju da se d roumi da li da podrži vladu koja je raskinula s Kubom. Arosemena sigurno ne obmanjuje ekstremnu ljevicu, pa ni ikoga drugog, koliko se snažno mora boriti za 220političku podršku. Prije dva dana opozvao je privremeni zakon o budžetu, izglasan u studenome, kojim se zabranjuje da ijedna plaća u vladi bude veća od predsjednikove. Svrha je toga zakona bila da se ograniče vrlo visoke plaće i druge pogodnosti koje su


primali šefovi stanovitih samo-stalnih vladinih agencija, ali i neki drugi funkcioneri koji su u vladi obav-ljali više poslova. Neki od njih, na primjer, zarađivali su dvaput više od Arosemene - tisuću dolara mjesečno. Očito je opozvao zakon kako bi jače privukao svoje pristaše iz liberalne partije, ali i druge što su se našli po-vrijeđenima ograničavanjem primanja. Neukusno za očajno siromašnu ba-nana-republiku, u kojoj više od polovice stanovništva prima manje od 100 dolara godišnje. QUITO i. svibnja 1963Stanovit uspjeh u slučaju da Cordove. Dne zy. travnja deportirana je u Meksiko, ali je odbila ulazak u zemlju i vratila se u Guayaquil. Pukov-nik Lugo ne može nastaviti istragu dok ne dobije odobrenje iz ministarstva. Stoga ću čitav slučaj ponovno iznijeti del Hierru i Manuelu Cordovi. Warren Dean je sretan. Gil Saudade postigao je u sindikalnim operacijama stanovit uspjeh. Prošlog je mjeseca sindikalna federacija provincije Guaves (FETLIG)* osnovana kao članica CEOSL umjesto dosadašnje CROCLE. Bilo je to dugo traženo rješenje, još od početka, i možda će se sada okončati svađe koje su toliko dugo ometale CEOSL. Tečajevi AIFLD-a, koji su uglavnom na brizi naših agenata Richarda Vazqueza Diaza i Carlosa Valleje Baeza, i dalje djeluju. Vazquez je nedavno potvrđen kao stalni organizacijski sekre-tar CEOSL-a, a Matias Ulloa Coppiano izabran je za stalnog generalnog sekretara. Te su poslove obavljali otkako su u siječnju isključeni stari agenti CROCLE. Danas su na ulice, u povodu praznika rada, izašli samo pripadnici CTE i katoličke CEDOC. Umjesto parade, na koju bi i tako došlo malo ljudi, naš je ambasador pozvao skupinu ljudi iz CEOSL-a u svoju reziden-ciju na primanje. Za zabavu se pobrinuo Matias Ulloa.* QUITO ii. svibnja 1963. Zbio se senzacionalan događaj koji je pridonio da se najzad rasvijetle nedavna podmetanja bombi. Cio grad živio je u uzbuđenju. Neposredno poslije ponoći četvorica terorista (dvojica iz URJE) pozvala su taksi, svla-dala i uspavala vozača, vezala ga i smjestila u prtljažnik. Teroristi su kre-nuli gradskim ulicama u kojima su zgrade ambasada različitih zemalja na koje su zgrade namjeravali baciti bombe. Bili su dobro naoružani i opskrb-ljeni municijom. No kako je policija odnedavno pojačala zaštitu ambasada, teroristi su napustili ideju o bacanju bombi. Pred zoru se vozač osvije-stio, uspio odvezad konopac kojim je bio vezan i otvoriti prtljažnik. Tero-risti su ga ugledali kada je već bježao. Uspio im je umaknuti. Javio se policiji. Major Pacifico de los Reyes preuzeo je slučaj. Teroriste je obuzela panika. Odvezli su se na kraj grada, odakle su se namjeravali spasiti bije-gom na vulkan što se uzdiže ponad Quita. Opća uzbuna popraćena valom straha širila se gradom. Hajka je trajala cijeli dan, i teroristi su najzad bili uhvaćeni. Priznali su već svoju ulogu u nedavnim podmetanjima bombi i u različitim oružanim pljačkama kojima su zapravo namicali novac za gerilske operacije. Najviše je zapanjila izjava prema kojoj je njihov šef Jorge Ribadeneira, vođa glasovite gerilske operacije kod Santo Dominga. Drugi je Claudio Adiego Francis, Argentinac koji je zbog obučavanja čla-nova URJE već bio uhapšen 1961. godine. Nismo raspolagali obavještenjima o toj novoj Ribadeneirinoj grupi. Rekao sam de los Revesu da pokuša utvrditi postoji li neka veza između njih i Echeverrijine skupine. QUITO


17. svibnja 1963. Major de los Reyes uhapsio je Franciju, ali Ribadeneira se još uvijek krije. U zatvoru su bili Echeverrija i njegov glavni pomoćnik za pitanja Indijanaca, ali su obojica protestirali i branili se da su nevini, pa ih je de los Reyes oslobodio. Propaganda toga slučaja je izvanredna. Sve novine objavljuju fotografije naoružanja i municije. Dean želi da štampa nadu-gačko iskorištava svaki mogući slučaj: Lavedrin, da Cordovin, ovaj po-sljednji kao i sadašnja putovanja Arauja, Roure i Floresa. Arosemenu se pošto-poto mora prinuditi da poduzme protuakcije. Možda je još prerano tvrditi, ali čini se da se promjene u politici već naziru. Ured za iseljavanje u druge zemlje, kojemu je na čelu Pablo Mal-donaldo, uskratio je danas pasoše desetorici mladih Ekvadoraca koji su trebali krenuti na »školovanje« na Kubu. Prethodno sam o tome izvijestio Maldonalda, ali ovo je prvi put da je poduzeo oštre mjere. To bi moglo uspjeti. Studenti su zatražili pasoše rekavši da kane u Meksiko (gdje bi uredili da dobiju vize i nastave putovanje). Protesti su već uslijedili. Vidjet ćemo koliko će del Hierru, Maldonaldovu pretpostavljenom, trebati da ih smiri. ^^zQUITO 19. svibnja 1963. Roura se upecao! Jutros me nazvao Juan Sevilla,* ministar financija, da me izvijesti kako je Roura stigao na aerodrom i kako je otkriveno da uza se ima 2.5 ooo dolara u gotovu. Osobni Sevillin tajnik Carlos Rendon bio je na aerodromu i pretražio Rouru. U ovom trenutku Rouru drži policija, a novac mu je oduzet. Predložio sam Sevilli da tom slučaju pri-doda novu dozu senzacionalnosti tako što će ispričati priču kako je Roura nosio krivotvorene dokumente, kompromitirajuće tekstove i sličan pro-pagandni materijal. Bit će to velika afera. Jorge Gortaire* vratio se prije nekoliko dana u Quito. Završio je obilazak vojnih garnizona na jugu i u obalnom području, sa stanovitim zakašnjenjem zbog čestih kvarova na vozilu. Nakon povratka u Ambato napisat će opširan izvještaj. Rekao je da vojne komande u tim područjima osjećaju priličnu odbojnost prema Arosemeni. Ako i ne u korist Reinalda Varee, vojne vođe, kad se jednom organiziraju, ništa neće spriječiti da prisile Arosemenu na ostavku. Zasad ne vide što bi trebalo učiniti, jer se priklanjaju poštivanju ustavnih načela. Varea je još uvijek muha uhvaćena na Ijepak, jer je afera oko kupovine vojne starudije dovela vojsku u smi-ješan položaj. Svi oficiri s kojima se Gortaire susreo ozbiljno su zabrinuti ubacivanjem komunista u vladu i pripremama za oružanu akciju, ali morat će se dogoditi nešto još ozbiljnije a da bi se oni odlučili na bunu protiv Arosemene. Stoga moramo i dalje nastaviti s pritiskom, koristeći se do krajnjih mogućnosti svakim slučajem kako bismo rasplamsavali propa-gandu i stvorili prostor za djelovanje naših agenata političke akcije. Sto se Veree tiče, Dean razmišlja da li da mu predloži ostavku ili ne, možda na taj način da mu otkaže suradnju uz povoljno financijsko rješenje. Ali čvrste odluke još nema. QUITO 2.1. svibnja 1963. Rourin se slučaj nalazi na naslovnim stranicama novina - fantastično! Cijela zemlja govori samo o tome. Slučaj je preuzeo del Hierro. Prihvatio je prijedlog o »kompromitirajućim dokumentima«. Izjavio je novinarima da su dokumenti, pronađeni kod Roure, važniji od novca i da su u vezi s nedavnim vijestima iz SAD-a, prema kojima Che Guevara priprema pla-nove gerilskih akcija u nekoliko zemalja Južne Amerike,


između ostalih i u Ekvadoru. Rečeno je i to da dokumenti sadrže i »tajni plan« gerilskih i terorističkih akcija u Ekvadoru. Del Hierro me noćas nazvao da upita može li netko u Washingtonu provjeriti jesu li novčanice pronađene kod Roure krivotvorene, jer da 12.3 f i A*,*^*. _*,, *- w[ ¥ stručnjaci Centralne banke tvrde da su ispravne. Pretpostavljam da on i njegovi prijatelji žele zadržati taj novac, pa sam poslao kablogram štabu da vide može li se što učiniti. Zabrinut sam tim dei Hierrovim potezom i načinom na koji on, izne-nada, pokazuje toliku žurbu. Možda ga na to primorava Sevilla, jer on je odgovoran za hapšenje. No del Hierro zasad odbija istragu protiv Ku-banke July da Cordova Reyes. QUITO 23. svibnja 1963. Del Hierro je zabrinut zbog toga što štampa i ostali činioci zahtijevaju da se objave Rourini kompromitirajući dokumenti. Takvi dokumenti, na-ravno, ne postoje, pa Rourini odvjetnici sada kreću u akciju. Bilo kako bilo, i del Hierro, i Sevilla drže čitav slučaj u središtu pažnje, naglašava-jući kako je Rourin slučaj primjer unošenja tuđe ideologije koja želi ovla-dati zemljom. Del Hierro se poziva i na slučaj desetorice studenata kojima su uskraćeni pasoši i na još jedan primjer krivotvorenja dokumenata za putovanje na Kubu i obučavanje u gerilskom ratovanju. Sevillin tajnik, koji je izvršio hapšenje na aerodromu, izjavio je jučer da Rourini doku-menti sadrže upute o tome kako da se organizira marksistička revolucija, kako valja poticati sukobe medu klasama i kako da se organiziraju kam-pesinosi i poljoprivredni radnici. Del Hierro je jučer naredio da se u Guayaquilu uhapsi tamošnji do-pisnik novinske agencije »Nova Kina«, izvještaji koje su prilikom pre-tresa na aerodromu pronađeni u Rourinu džepu. Dopisnik se prije neko-liko dana vratio iz Evrope. Njegovo putovanje mora da je u vezi s Rourinim. Rourini branitelji stupili su jučer u akciju objavljujući izjavu koja ukazuje na njegovu zabrinutost mogućim reperkusijama od strane Saada i rukovodstva PCE u Guayaquilu. Sto se tiče novca koji je kod njega pronađen, rekao je da ga je u London pozvala Gouzi Shudian (među-narodna knjižara u Pekingu), da je putovanje bilo hitno i da je obavljeno bez dozvole PCE. S obzirom na to da je vlada nedavno zaplijenila mate-rijal nabavljen za prodaju u njegovoj knjižari, Roura je rekao kako je 25 ooo dolara dobio da bi u nekoj tiskari ponovno štampao materijal kojim ga je opskrbila Gouzi Shudian. Iz Londona krenuo je u Peking. Potužio se kako su mu zaplijenjene bilješke o njegovim posjetima komu-nama i drugim mjestima. Nema sumnje da će Roura zapasti u velike neprilike u PCE, možda će biti i isključen, kao što se dogodilo i Ribadeneiri. Sto je važnije, njegovo će hapšenje izazvati još dublji jaz između Saada i Echeverrijinih grupa. Zaista izvrsna priča za naslovnu stranicu.gurro 24. svibnja 1963. Loš dan za Rouru. Dao je službenu izjavu na sudu dodajući da je o novim tiskarskim poslovima u Pekingu razgovarao s nekim Chan Kung Venom. Novac mu je, kako je


rekao, na povratku u Bernu predao neki Po I Fo. Provjerili smo ta nevjerojatna imena u štabu - Rourina mašta zaista nema granica. Bio je tamo i Rourin branitelj prije nego što je državno vijeće (najviše tijelo koje prima predstavke protiv vladina ograničavanja osobnih sloboda) odbilo Rourin zahtjev da ga se oslobodi, ali je uzelo u razmatranje Rourine optužbe da su Sevilla i del Hierro prekršili ustav. Predstoji mu suđenje zbog »dokumenata« i pronađenog novca. Imamo dovoljno vremena da izmislimo odgovarajuće dokumente koje će del Hierro upotrijebiti protiv Roure, ali prethodno nam valja još nešto učiniti. John Bacon, nadležan za izvještaje u našoj stanici, i ja predložili smo Deanu da pripremimo kompromitantne dokumente protiv Antonija Flo-resa Beniteza koji će mu se podmetnuti u trenutku kada stigne na aero-drom. Postoji, naravno, mogućnost da on stigne iz Kolumbije, a možda dođe u Guavaguil, ali Deanu se plan svidio, pa nam je rekao da nastavimo. Dokument treba da bude Floresov i Echeverrijin zajednički izvještaj Ku-bancima o statusu njihove organizacije te o njihovim planovima za oru-žanu akciju. Pišemo ono što o toj organizaciji znamo, dodajemo ponešto tamo gdje je to potrebno na temelju informacija do kojih smo bili došli u ECWHEAT-operaciji prisluškivanja telefona i na osnovi izvještaja Carde-nasa i Vargasa, naših ponajboljih agenata ubačenih u Echeverrijinu grupu. Posebno ističemo (u svrhu propagande što ima uslijediti) Floresove uba-čene agente u Ministarstvu obrane, armijskoj službi veza, predsjedničkoj tjelesnoj gardi i u arhivama predsjedništva. Namjeravamo spomenuti i odnose s Araujovom grupom, kao i s Gonzalom Sono Mogrom, za kojega pretpostavljamo da uvježbava jednu organizaciju u rukovanju eksplozi-vom i oružjem. QUITO 26. svibnja 1963. U toku vikenda bilo je posla preko glave. Bacon i ja svršili smo jučer »Izvještaj o Floresu«. Bacon ga je predao Mikeu Burbanu,* kako bi ga ovaj priredio u konačnom obliku na ispravnom španjolskom jeziku i u odgovarajućem komunističkom žargonu. On najbolje poznaje taj posao, ier je vezni agent Cardenasu i Vargasu. Pitanja nema. Dobili su dokument koji zaista privlači pozornost i može donijeti izvanredne rezultate. 15 CIA L jBacon je u izvještaju dao i opću analizu ekvadorske političke pozor-nice uz odgovarajuću osudu Saadova rukovođenja PCE i njezinih »refor-mističkih« tendencija. Ustvrdio je da je Echeverrijina grupa već bila pri-mila novac od Kubanaca i da ovaj izvještaj potvrđuje da su primljena nova sredstva. Datum početka sveopće kampanje terorista bit će konac srpnja (jer već raspolažemo izvještajima prema kojima CTE namjerava u tom razdoblju pozvati na opći štrajk). Ciljevi podmetanja bombi i geril-skih napada bit će stanovi policijskih i vojnih oficira te važni objekti kao što su vodovodi, telefonske i električne centrale. Burbano je vratio izvještaj. Jutros' sam ga prepisao; punih pet stranica. Dean je navratio u ured. Dogovorili smo se da je bolje da taj izvještaj podmetne ministar financija Juan Sevilla nego da to učini premijer Jaime del Hierro. Pošao sam do Seville; odmah je prihvatio ideju i rekao da će za taj zadatak uzeti Carlosa Rendona, istog onog svog tajnika (carin-skog inspektora) koji je pretraživao Rouru. Vrativši se u ambasadu, za-tekao sam Deana kako se igra poput djeteta. Bio je otišao u »Favoritu« da kupi pastu za zube. Utrošio je tri sata da istisne sadržaj i očisti tubu. Smotao je stranice izvještaja, svom


snagom stao cipelom na njih da smotak bude što tanji i utisnuo ga u tubu. Uručio sam tubu Sevilli koji će je sutra predati Rendonu da je ovaj pokuša podmetnuti, ako bude moguće. Rendon neće napuštati aerodrom sve dok Flores ne stigne. Ako se dogodi da doputuje iz Kolumbije ili u Guayaquil, već ćemo naći načina da po-stignemo cilj. Na ovaj ili onaj način, reakcija nipošto neće izostati. (i si QUITO 29. svibnja 1963. Jučer nova senzacija. Araujo se vratio s Kube. Loše smo učinili što nismo i za nj pripremili kakav dokument, ali on je ipak učinio točno ono što smo priželjkivali. Sevillini carinici, koje smo obavijestili o Araujovu dolasku, pokušali su ga pretražiti, ali je Araujo izazvao takav skandal, pa su ga odveli u središnji imigracioni ured. Imao je uza se samo četrdeset i jedan dolar i kasnije je oslobođen — ali je na aerodromu iz svega glasa vikao kako će u Ekvadoru uskoro doći do revolucije. Jutrošnje novine hitro su reagirale objavljujući njegove riječi. I ostali propagandni potezi slijede jedan za drugim. Državno vijeće, koje se sastalo radi Rourina slučaja, također je osvanulo na prvim stra-nicama. Objavljene su, u sklopu obrazloženja akcije što ju je Vijeće bilo poduzelo protiv Roure, osude komunizma i Kube. Slučaj Guillerma La-yedre, koji je izgubio obje ruke obučavajući članove URJE u pravljenju bombi, došao je pred sud. Posljednja komedija Jorge Ribadeneire još uvijek privlači pažnju. Međutim nismo uspjeli pokrenuti istragu protiv Kubanke.QUTTO 31. svibnja 1963. Prvi pokušaj da prisluškujemo Echeverriju zavrišo je gotovo katastro-falno. Stručnjaci za prislušne uređaje Larry Martin i njegov pomoćnik vratili su se iz Paname. Izradio sam plan osiguranja i pokrivanja. Gil Saudade poslao je iz Loje jednog od svojih agenata koji djeluje u tamoš-njim aktivnostima katoličkih studenata, Cristobala Mogroveja,* jedinog agenta koji lako može unajmiti prostorije članova zavičajnog kluba toga grada što zauzimaju kat ispod Echeverrijina stana. Iz Guayaquila sam doveo Juliana Zambianca da bude vođa ekipe i da Mogroveja uputi kako će nas zaštititi. Luis Sandoval i ja bili smo na promatračko-prislušnom mjestu preko puta, ostajući cijelo vrijeme u vezi sa Zambiancom uz pomoć voki-tokija. Posredstvom Pepea Molestine* uredio sam da nas u blizini čekaju dva vozila u slučaju bijega. Mogrovejo je već bio unajmio cijeli klub za današnje popodne (petak), a možemo prostorije unajmiti i preko vikenda, ukoliko njegovi »poslovni razgovori« sa strancima budu iziskivali dodatne razgovore. Iz ranijih pre-traživanja znali smo koju sobu Echeverria upotrebljava kao radnu, pa smo odabrali odgovarajuću točku odakle valja bušiti zid. Ekipa je ušla u klub jutros oko deset sati. Martin i njegov pomoćnik počeli su raditi tiho da ne bi uzbunili Echeverriju i njegovu ženu, koji su ulazili i izlazili iz radne sobe. Oko četiri sata popodne u klub je uletio upravitelj u društvu nakinđurenih dama, kojima je želio pokazati pro-storije. Mogrovejo je posvjedovao govoreći kako mu je bio obećan potpuni mir. No kako su upravitelj i njegove gošće bili ustrajni, Zambianco se morao umiješati i onemogućiti im da uđu u prostoriju u kojoj smo radili. Događaj je izazvao dovoljno sumnje u upravitelja, a isto toliko panike u Mogroveja, da bismo bili svjesni kako za sada valja prekinuti tu ope-raciju. Poručio sam Zambiancu da kaže tehničarima


neka začepe rupe plastičnom smjesom i preboje ih. Trebalo im je za to samo nekoliko trenutaka. Ekipa je ubrzo napustila zgradu. Zasad odustajemo od toga pokušaja. Nastojat ću pronaći drugi način pristupa u klub. Loše smo odabrali kad smo se odlučili za Mogroveja. No nećemo na tu mogućnost zaboraviti, jer je Echeverria, kaže Cardenas, nekoliko puta navijestio da jest u nekoj vezi s Kubom - možda, valja pretpostaviti, uz pomoć nevidljivih pisama i radio-vezom. Stručnjak za fotografiju iz Paname, koji je nedavno bio ovdje, rek-"-> nam je da Odjel tehničkih službi posjeduje velike leće koje se mogu upotrebljavati za sni-manje »kroz zavjesu«. Echeverria ponekad radi za stolom ispred prozora. Snimajući možemo dobiti fotografije dokumenata s kojih se dade pročitati što u njima piše. To bi mogao biti jedan od načina da čitamo njegovo dopisivanje. 15*gunro 2. lipnja 1963. I Flores je zagrizao. Još jedna velika afera. Juan Sevilla i ja igrali smo jutros golf, kada nam je pritrčao skupljač lopti pozivajući ga na telefon. Požurili smo u prostorije kluba, prilično sigurni da nas zove Carlos Rendon, njegov osobni tajnik, da nam javi kako je Flores stigao i da je tuba podmetnuta. Kasno popodne Sevilla mi je telefonirao. Pošao sam njegovoj kući. Objasnio mi je da je Rendon vidio Floresa u trenutku dolaska i da mu je uspio podmetnuti tubu u rukav. Tuba je ispala u trenutku kada je kontrolirao Floresovu prtljagu, »pronašao ju je« i počeo razgledati. Najzad je otvorio tubu i pronašao skriveni izvještaj. Zajedno s Floresom stigao je još jedan dobro poznati komunist, Hugo Noboa. U tajnom džepu nosio je 1400 dolara gotovine. Taj je novac, zajedno s propagandnim materijalom i gramofonskim pločama s revolu-cionarnim pjesmama zaplijenjen, kao i Floresov izvještaj. I Flores, i Noboa uhapšeni su i odvedeni u policijski ured za sigurnost radi ispitivanja. Sada to valja prikazati javnosti. puno 3. lipnja 1963. Ovaj put morat ćemo se izboriti za odjek u javnosti. U današnjim se novinama pojavila tek kratka vijest o hapšenju Floresa i Noboe. Od sve-ukupnog »Izvještaja o Floresu« zabilježeno je samo to da je u njegovu kovčežiću pronađen mikrofilm. Prema toj vijesti, Flores je rekao da mu je, ako je i pronađen kakav mikrofilm, podmetnut ili u San Juanu (Puerto Ricu), gdje se nalazio tranzitno, ili ovdje u Quitu. Provjerio sam to kod Juana Seville. Rekao mi je da će Arosemena po-kušati cijeli slučaj, uključujući i krivotvorene dokumente, skinuti s dnev-nog reda. To i jest razlog, kako tvrdi Sevilla, što je Flores još uvijek pod paskom policijskog ureda za sigurnost, umjesto da ga preuzme odjel za istrage koji vodi major Pacifico de los Reyes. Rekao mi je da je ključ čitave stvari u rukama premijera Jaimea del Hierra te da bih premijeru, ako ga poznajem, trebao ukazati na važnost koju valja pridati Floresu i dokumentima. (Ni Sevilla, ni del Hierro ne znaju da održavam odnose s obojicom.) Gotovo cijelo popodne pokušavao sam telefonirati del Hierru ili Ma-nuelu Cordovi, podsekretaru vlade. Nema smisla da me na ovaj način izbjegavaju. Dean će se sigurno ražestiti zbog toga što su izvještaji izostali. 2*8QUITO 4. lipnja 1963.


Sada nema više nikakve sumnje da je Arosemena pokušao prikriti cijeli slučaj i zaštititi Floresa, ali mi ulažemo sve napore da on izgubi igru. Sevilla je zaprijetio ostavkom ako se slučaj zataška, a glasine o novoj krizi kabineta jučer su bile toliko snažne da je generalni sekretar admini-stracije danas morao javno demantirati postojanje krize. Del Hierro me konačno danas nazvao. Prilikom susreta u Cordovinoj kući predao mi je »Izvještaj o Floresu« i zatražio da provjerim je li istinit, jer da je stvar izuzetno ozbiljna. Nisam bio kadar baciti ni pogleda na nj i utvrditi je li istinit, stoga sam ga ponio sa sobom u stanicu. Kada sam o tome govorio Deanu, spopao ga je bijes. Skakao je po sobi i najzad rekao da se izvještaj mora objaviti. Zaista je ljut na del Hierra, za kojega misli da cijelu stvar zavlači zato da liberalnu partiju poštedi neprilika. Jer dokument je zaista opasan za vladu, iako mu je osnovna namjera usmjerena protiv Echeverrijine skupine. Dobar je znak to što je Flores iz nadležnosti ureda za sigurnost predan policiji, što znači da slučajem sada upravlja del Hierro. Flores je u svojoj izjavi rekao samo to da je bio na četrdeset petodnevnom putovanju po Evropi u svojstvu novinara (piše za Ijevičarski tjednik »La Manana«), ne spominjući uopće putovanje na Kubu. purrp 5. lipnja 1963. Nema znakova da će se Deanov eksplozivan temperament smiriti. Jutros je zahtijevao da mu dadem broj privatnog telefona Jaimea del Hierra u ministarstvu. Nazvao je del Hierra i Ijutito mu rekao da je dokument, naravno, autentičan i da to svaki Ekvadorce mora pročitati. Dean je bio toliko oprezan da u vrijeme toga razgovora uključi i svoj diktafon za slučaj da se del Hierro potuži ambasadoru. Predložio sam Deanu da jedan primjerak dokumenta predam Jorgeu Rivadeneiri Arauju, bratu Rodriga Rivadeneire - prepisivača koji pri-sluškuje Floresov telefon. Jorge već dugo sudjeluje u radu tajne tiskare zajedno sa svojom braćom, a i suradnik je lista »El Comercio«, vodećeg dnevnika u Quitu. Ne običavamo naš propagandni materijal plasirati Jorgeovim posredstvom, ali Dean se složio da je to najbrži način da nači-nimo pritisak na del Hierra da objavi izvorni dokument. Kasnije sam ko-piju dokumenta predao Rodrigu, a ovaj ju je uručio Jorgeu koji će je poka-zati svojim urednicima. To bi moglo dovesti do raskida mojih odnosa s del Hierrom i Cordovom, ali Deanu je to svejedno - on misli da Arosemena i liberali ionako ne mogu još dugo odolijevati. Jl QUITO 6. lipnja 1963. Naš komplot protiv del Hierra zaista se posrećio. Jutros oko deset sati nazvao me Cordova iz prijemne sobe u ambasadi. Čim sam sišao, poveo me do automobila u kojem je čekao del Hierro. Rekao mi je da mora hitno dobiti natrag dokument o Floresu, jer da se štampa na neki način dokopala jednog primjerka i da mu ne preostaje drugo nego da u toku dana objavi izvoran tekst. Požurio sam da mu donesem dokument i u prolazu na brzinu ispričao Deanu kako se stvar razvija. Skočio je u zrak od radosti. Nazvao sam Rodriga Rivadeneiru da upozori brata Jorgea kako će vlada u toku dana objaviti dokument. Možda se tekst neće po-javiti u večernjim izdanjima, ali cijeli grad već zuji o tome. Državno vijeće danas je službeno odbilo Rourine optužbe protiv del Hierra i Seville, što se i očekivalo. Roura će zadugo još biti na ledu, a i Floresove šanse da se izvuče svedene su na ništicu. U sutrašnjim će se novinama objaviti službena Sevillina izjava pred


Državnim vijećem - platili smo cijelu stranicu u novinama. Izjava sadrži podatke o broju članova i regrutiranju novih članova PCE, što sam Sevilli bio dao kako bi imao što bolje argumente. Mario Cardenas i Luis Vargas javljaju da je tim udarcem Echeverria psihički uništen. Boji se da će najprije Rourino, a sada i Floresovo, hap-šenje dovesti i do njegova političkog kraja. Saad i rukovodstvo možda će ga čak isključiti iz PCE. Skriva se. Agenti pokušavaju otkriti njegovo skrovište. QUITO 7. lipnja 1963. Dokument je najzad objavljen. Odjek je golem. Ništa nije izostalo: Saad i gvajakvilsko rukovodstvo PCE opisani su kao »stari birokrati zado-jeni buržoaskim natruhama, vjerni liniji Moskve i djeluju kao kočnica revolucije«. Također: »Mi (Echeverrijina grupa) smo vjerni iskustvima kubanske revolucije i neophodnosti da se priprema oružani otpor.« Za Arauja se tvrdi da vodi priličan broj uvježbanih i naoružanih ekipa, a Ribadeneirina grupa opisuje se kao upotrebljiva za »naše« ciljeve. Spo-menuti su i svi vladini uredi u kojima je Flores imao svoje veze — uklju-čujući i predsjedničku palaču - a kao dan početka operacija (terorizma u gradovima i gerilskih akcija u seoskim sredinama) označen je konac srpnja, što odgovara »našim« pozivima da CTE u to vrijeme povede opći štrajk. Kao da taj dokument nije sam po sebi dovoljan, čistom slučajnošću CTE je jučer pozvala na opći štrajk, zakazan za konac srpnja. Naši su nas 2.30agenti već ranije bili obavijestili da će taj poziv kad-tad biti upućen, stoga smo ga i spomenuli u dokumentu o Floresu. Štampa je vijest o tome doni-jela uz dokument o Floresu kao potvrdu da je ovaj posljednji - istinit. Povrh svega, jutros je objavljena i Sevillina izjava pred Državnim vijećem. QUITO 15. lipnja 1963. Još nekoliko povoljnih vijesti. Najprije, upravo sam drugi put unapri-jeđen otkako sam u Quitu. Sada sam GS-n, što je otprilike ravno kape-tanskom činu u vojsci. Drugo, izviješten sam o premještaju u Montevideo, u Urugvaju, kamo ću otići potkraj godine sutradan me o tome pismom neslužbeno izvijestio i Noland. Bio, sam zatražio da me premjeste na dužnost šefa baze u Guayaquilu kada se to jnjesto isprazni, ali je i vijest o dužnosti u Montevideu vrlo dobra jer ću opet biti na obali. Već su mi dojadile ove planine. Osim toga Noland kaže da je Montevideo grad u kojem je divno živjeti i da se tamo odvijaju zanimljive operacije. Susreti Zambianca i Medarda Tora,* velaskističkog revolveraša, bili su plodni, ali Dean je nezadovoljan. Želi pravodobne podatke o Velasko-vim planovima da se vrati na izbore naredne godine. Posredstvom Zam-bianca pripremio sam plan da pošaljemo Tora u Buenos Aires, tobože na liječenje jedne teške povrede, koja će narednih nekoliko godina zahtijevati posebnu njegu. Toro će se liječiti zapravo u Montevideu, ali će biti u dodiru s Velascom u Buenos Airesu i truditi se da bude što bliže uza nj. Nadamo se da će Velasco uzeti Tora za svog povjerljivog čovjeka, možda za tajnika ili suradnika - to neće biti teško, jer je Toro s dvije strojnice preko ramena bio uz Velasca kada je ovaj napuštao predsjedničku palaču. Obavijestio sam o tome stanicu u Buenos Airesu, načinio plan prema kojem će postupati jedan od njihovih službenika i postavio zahtjev da se Toro nađe na popisu za poligrafiranje kada dođu ispitivači. Vjerujemo da će Toro ubrzo srediti svoje stvari i da će moći potkraj mjeseca otputovati.


Vikend ću provesti u Guayaquilu, od toga jedan dan na plaži - a zatim krećem u Montu i Portoviejo, dva najvažnija grada provincije Ma-nabi, koja leži sjeverno od provincije Guavas. U Portovieju ću upoznati Juliana Zambianca s Fredericom Gortairom,* bratom Jorgea Gortaira, armijskim potpukovnikom i komandantom vojnih jedinica te provincije. S obzirom na to da je Manabi posebno siromašna provincija, čak i u usporedbi s ekvadorskim standardima, aktivnosti komunista posljednjih su godina značajno porasle. Zambianco je u toj provinciji već izveo neko-liko operacija, uključujući i podršku dobro poznatom antikomunističkom svećeniku. Za svojih čestih putovanja u taj kraj moći će rukovoditi kon-taktima s Gortairom. Prve veze već je prošlog mjeseca bio uspostavio 131Jorge Gortaire, tako da će se nova operacija odvijati bez poteškoća. Svrha je da izvještaje o aktivnostima komunista u Manabiju prosljeđujemo pot-pukovniku Gortairu koji, kako tvrdi njegov brat, neće oklijevati da pod-uzima oštre i hitne akcije bez političkih ograničenja kojima je često izložen pukovnik Lugo u Guayaquilu. Warren Dean uskoro odlazi na šestotjedni (ili osmotjedni) odmor kući. Loše za Gila Saudadea. Uobičajeno je da zamjenik u odsutnosti šefa obavlja sve dužnosti šefa stanice. No s obzirom na sadašnju napetost i ne-stabilnost situacije, Dean je zatražio da štab pošalje nekoga da ga privre-meno zamijeni. Bit će to Dave McLean,* specijalni pomoćnik pukovnika Kinga,* šefa odjela koji je, što iznenađuje, uspio preživjeti kadrovske pro-mjene što su uslijedile nakon invazije na Kubu. Za boravka u štabu Dean će zatražiti da se otvore još dva mjesta za službenike koji će, u okviru ambasade, raditi na određenim slučajevima. QUITO 22. lipnja 1963. Unutar vlade rasplamsava se sukob između frakcija što se opredjeljuju za različite pravice akcije protiv sve snažnije napetosti i straha od izbijanja neposrednih sukoba. Ministar financija Juan Sevilla predvodi pristaše oštre linije, dok je premijer Jaime del Hierro negdje u sredini, pokuša-vajući manevrirati na taj način da liberali ostanu u vladi i zadrže svoje sadašnje pozicije. Arosemena predvodi golubove koji odbijaju da priznaju opasnost i ljevičare koji priželjkuju slom moći tradicionalnih partija. Stoga i suradnja koju očekujemo od del Hierra na planu sigurnosti ima dvije strane medalje. Danas je, na primjer, vlada objavila program ograničenja putovanja na Kubu, koji sam nastojao progurati još od prošle godine. Od sada su putovanja Ekvadoraca na Kubu praktički zabranjena. Na svim će pasošima stajati žig »Ne vrijedi za putovanje na Kubu«. Program je djelo Pabla Mal-donalda, koji mi je nedavno rekao da će biti vrlo teško dobiti pristanak za tako drastičnu mjeru. S druge strane del Hierro još uvijek izbjegava da mi odobri pristup Kubanki koja je obavljala obuku u Guayaquilu -poslali su je u Tulcan, gotovo izolirani grad, i smjestili je tako da može »pobjeći« i lako se dokopati Kolumbije. Prije dva dana neki je televizijski komentator, antikomunist, jedva umakao smrti kada je bomba raznijela njegov automobil. Policija pukov-nika Luga jučer je na osnovi obavijesti jednog agenta naše baze prodrla u tvornicu i skladište bombi u izoliranoj kući Antonija Changa, militant-nog pripadnika jedne frakcije URJE. Changova žena, njihova dva sina i jedan Španjolac, stručnjak za bombe i njegov pomoćnik, uhapšeni su. Dali su senzacionalne izjave, među kojima i onu da ih je obučavao jedanKubanac. (Na Kubi nije bio od 1940. godine, ali je taj podatak u propa-gandnom materijalu ispušten.) U međuvremenu nastojimo da sredstva obavještavanja i dalje podgri, javaju sve slučajeve, stare i nove, a stanice u susjednim zemljama u tome nam pomažu. Kako koji


slučaj izbije, obavještavamo Caracas, Bogotu, Limu, Rio de Janeiro, Santiago i druge stanice šaljući im hitno izreske objavljenih materijala. Tamošnje stanice pripremaju uvodnike o komuni-stičkoj opasnosti u Ekvadoru i šalju nam izreske o tome. Na toj osnovi mi opet pripremamo komentare koji sadrže podatke o tome kako se izvana gleda na situaciju u Ekvadoru. Dean je učinio posljednji napor prije odlaska na odmor da u slučaju Reinalda Varee spasi što se spasiti dade. Rekao mu je da održi govore o svim nedavnim slučajevima i da upozori na planove komunista o poduzi-manju akcija i postavljanju bombi. Jučer je Varea počeo. Održao je govor na zasjedanju industrijske komore, optužujući komunizam da je rak koji želi uništiti nacionalni život. Nade da bi on naslijedio Arosemenu manje su no ikada. Prije tri dana vrhovni je sud počeo saslušavati optužnicu protiv tri osobe optužene da su sudjelovale u aferi s kupovinom starog oružja. Na sreću, Varea nije među njima. QUITO 25. lipnja 1963. Danas je pukla još jedna senzacija: ovaj put bez naše pomoći. Slučaj je počeo jutros kada je jedan pripadnik padobranske jedinice Lenina Torresa, koji je još uvijek u zatvoru otkako je prošle godine otkriveno da je njegova jedinica pomogla gerilcima koje je uhapsila da umaknu, pobjegao i udružio se s trojicom kako bi oteli DC-4 kompanije Area Airli-nes, što je odavde letio u Guayaquil. Imali su plan da lete iznad Quita bacajući letke s pozivom ljudima da se okupe ispred predsjedničke palače i zahtijevaju oslobađanje Torresa i pripadnika njegove jedinice. Dok avion bude u zraku, članovi URJE trebali su izvesti seriju eksplozija bombi i zahtijevati oslobađanje Floresa, Noboe i Roure, kao i Torresovih pado-branaca. Avion bi tada sletio, prihvatio oslobođene i odletio na Kubu. Torresov čovjek koji je imao izvesti taj plan pobjegao je dok je u pratnji zatvorskog čuvara bio pušten na kratko iz zatvora zbog jedne hitne obiteljske stvari. No čuvar, kojega je zatvorenik svladao, svezao i začepio mu usta, uspio se osloboditi i izvijestiti o planiranoj otmici o kojoj je bio čuo. Pacifico de los Reyes,* šef istražnog kriminalističkog odjela u Quitu, postavio je nekoliko svojih ljudi na aerodromu. Kada su četvorica otmičara stigla, policajci su ih uhapsili. Kod njih je pronađeno oružje, bombe, boca sa suzavcem, voki-toki aparati, TNT - i, naravno, leci. Nakon hapšenja izjavili su da su Araujo i Ribadeneira također umije»35 5 Jšani u pripremu plana, ali to bi mogla biti i mala provokacija koju je izveo de los Reyes. Cijela epizoda mora da je dobro prikazana ili možda čak svjesno ubačena. Večernji listovi donose o tome izvještaje na naslovnim stranicama. Još jedan val šoka prošao je zemljom. To je prva planirana politička otmica aviona. QUITO 2,7. lipnja 1963. Danas je uspješniji dan za propagandno djelovanje nego mnogi drugi, jer pokazuje kako napreduje naša pojačana kampanja kojoj je svrha da poraste zabrinutost zbog komunizma. Na prvoj stranici »El Comercija« tome su posvećena četiri članka. U glavnome je naslovu izvještaj o jučeraš-njoj konferenciji za štampu Reinalda Varee,* na kojoj je optužio komu-nizam da zastrašuje zemlju organiziranom subverzijom, uključujući tero-rizam i masakr. Za Kubu je ustvrdio da je, uz pomoć Rusije i Kine, žarište terora komunista u Americi, dodajući da će se na zasjedanju kon-gresa u kolovozu


donijeti poseban zakon protiv terorizma. Možda će komunizam biti stavljen izvan zakona. Drugi članak izvještava o konferen-ciji za štampu Jaimea del Hierra, na kojoj je obećao da će uništiti svaki centar komunističkog terora u zemlji. U trećem članku opisuje se napad koji su izveli policajci pukovnika Luga u-Guayaquilu, kao i otkriće još jedne tvornice bombi, u kojoj je pronađeno 150 granata. Opisuje se i strateški sastanak koji su prije dva dana održali pukovnik Lugo, Manuel Cordova, general državne policije i guverner provincije Guavas. Četvrti članak sadrži najnovije informacije o neuspjeloj otmici aviona. U petom članku s naslovne stranice govori se, da se ne zaboravi, ponešto i o aferi oko kupovine neupotrebljivog oružja i opreme. Osim toga u jednom uvod-niku poziva se na uzbunu zbog nedavnih slučajeva terorizma, a u drugom su dobre želje nekolicini kubanskih izbjeglica koji su nedavno osnovali diverzantsku grupu na Kubi. QUITO 28. lipnja 1963. U jučerašnjim akcijama gvajakvilska je policija, kojom zapovijeda pu-kovnik Lugo, pronašla još 300 bombi. Broj uhapšenih terorista sada se povećao na devetnaest. U čast ministra financija Juana Seville* industrijska komora i udruže-nja trgovine i proizvođača tekstila jučer su priredili banket. Osuđujući ko-munizam, Sevilla je rekao: »Zemlja proživljava duboku moralnu krizu. Obeshrabrujuće je prošetati vladinim uredima i vidjeti koliko su moralne vrednote nisko pale. Moramo ih pošto-poto opet uzdignuti«. Predana mu je povelja na koži u znak zahvalnosti za njegovu »jasnu demokratsku po-ziciju u obrani slobodnih poduzeća i ideologije Zapada u našoj zemlji«. Štampa i dalje piše o Rourinu slučaju i o pokušaju otmice aviona. Obavljeno je da će stručnjaci ispitati jesu li novčanice pronađene kod Ro-ure krivotvore ne ili nisu. Zakašnjela formalnost. Već sam bio rekao Jaimeu del Hierru da Ministarstvo financija u Washingtonu odbija izdati lažnu potvrdu o tome kako je američka valuta krivotvorena. QUITO 5. srpnja 1963. Lanac dosadašnjih slučajeva, posebno Rourinog i Floresovoga, rezul-tirao je upravo onim što smo željeli. Na izvanrednom sastanku Centralnog komiteta PCE cijeli je Komitet provincije Pichincha na čelu s Echverrijom smijenjen, Roura isključen iz partije, a Echeverria suspendiran. Jedan od Echeverrijinih pomoćnika, Jaime Galarza, već je objavio članak kojim na-vješćuje da iza tajni odkrivenih u dokumentu pronađenom u Floresa i iza Rourina hapšenja stoji možda generalni sekretar PCE Pedro Saad. Jer tako povjerljive informacije mogu doći samo od članova partije na najvišim dužnostima Kampanje koje smo poduzimali u protekla tri mjeseca donijele su i druge rezultate. Većina naših agenata političke akcije, posebno desničara što djeluju u okviru projekta ECACTOR, izvještavaju da s obzirom na te-žinu situacije postoji veća sklonost vojnim potezima nego poduzimanju koraka protiv Arosemene od strane kongresa. Na jučerašnjem primanju, što ga je priredio naš ambasador, pojedini su političari izrazili iznenađenje činjenicom da su pripreme komunista toliko uznapredovale. Povrh toga čini se da je svatko zabrinut izgledima da se Velasco vrati i mogućnošću da on ponovno pobijedi. Neki članovi kongresa smatraju da treba otvoriti postupak protiv predsjednika, ali mnogi shvaćaju da je prednost na Arose-meninoj strani, možda i zbog njegova patronata nad slabim i podijeljenim kongresom. QUITO 8. srpnja 1963.


Rafael Echeverrija još se uvijek skriva i samo povremeno susreće naše agente. Da bismo izbliza promatrali njegove aktivnosti i možda otkrili tajno skrovište, uredio sam da se »land rover« kupljen nedavno za putova-nje Jorgea Gortaira preda Luisu Vargasu, agentu ubačenom u PCE. Kola sam dao Joseu Molestini,* pomoćnom agentu koji trguje rabljenim vozi-lima, da ih pokuša prodati. Istodobno, John Bacon šalje Vargasa da po-kuša kupiti auto. Molestina ne poznaje Vargasa, pogotovo ne kao komu-nista, i kada mi je rekao da ima ponudu da proda kola, rekao sam mu neka je svakako prihvati. Echeverria, koji nema privatni automobil, sva-kako će zatražiti da ga Vargas vozi na sastanke. Sredstva javnog obavještavanja i dalje pišu o dosadašnjim slučajevima, kao i o nastojanjima da se Varea spasi. Baza u Guayaquilu objavila je u listu »El Universo«, ovdašnjem glavnom dnevniku, uvodnik kojim hvali Vareu zbog njegovih nedavnih antikomunističkih istupanja. Isti smo uvod-nik plasirati i u »El Comerciju«. Osudili smo planove komunista za terori-stičke akcije. Operacije naše stanice u Georgetownu (Britanska Gvajana) izvojevale su veliku pobjedu protiv premijera, marksista, Cheddija Jagana. Jagan je tu koloniju, otkako je došao na vlast pedesetih godina, vodio Ijevičarsko--nacionalističkom stazom na podlozi prevlasti toga Indijca nad ovdašnjim crncima. Operacije stanice u Georgetownu već su nekoliko godina usmje-rene na izgradnju tamošnjeg sindikalnog pokreta protiv Jagana, uglavnom posredstvom Međunarodnog stručnog sindikata javnih službi* (PSI), jed-nog od međunarodnih sindikata za javne službenike. Zaštita je osigurana posredstvom Američke federacije državnih, pokrajinskih i gradskih služ-benika,* američke članice PSI. Prošle je godine stanica u Georgetownu posredstvom PSI financirala kampanju protiv Jagana iz svojega budžeta. Novac je bio namijenjen po-dizanju pobuna, općem štrajku i ubrzavanju britanske intervencije kako bi se uspostavio red. U travnju je stanica financirala i upravljala još jed-nim štrajkom s ciljem da oslabi Jaganovu vladu. Ovaj put bio je to štrajk službenika gvajanske vlade, sindikat kojih je član PSI. Najzad im je uspjelo prisiliti Jagana na kapitulaciju. Ovdašnji ljudi, koji su bili u stanici u. Georgetownu, kažu kako se Agencija nada da će joj poći za rukom predati vlast u ruke vodstvu crnačke zajednice, iako su Jagan i Indijci brojniji. QUITO ii. srpnja 1963. Arosemena je pao. Na njegovo je mjesto došla vojna hunta u kojoj su četiri ličnosti. Počelo je sinoć na banketu koji je Arosemena priredio u čast predsjed-nika kompanije »Grace Lines« - W. R. Grace and Co. sudjeluje s velikim investicijama u Ekvadoru - na koji su bili pozvani i najviši predstavnici ekvadorske vojske, jer je predsjednik »Grace Lines« umirovljeni admiralameričke mornarice. Na večeri je Arosemena pohvalno govorio o američ-kim poslovnim pothvatima u Latinskoj Americi, ali je našem ambasadoru nanio tešku uvredu ismijavajući američke diplomatske predstavnike. U svom pijanstvu Arosemena je pokazao nevjerojatnu vulgarnost i napustio banket i svoje goste. Na sastanku u Ministarstvu obrane šefovi vojnih službi odlučili su da Arosemenu zamijeni hunta. Oko podneva tenkovi i vojne jedinice okru-žile su predsjedničku palaču. Pošao sam do hotela »Majestic«, koji se na-lazi nasuprot palači. Tamo je Jorge Andino,* naš pomoćni agent, inače vlasnik hotela, rezervirao sobu za mene da bih promatrao tok akcije. Pri-sluškivao sam i vojnu obavještajnu radio-mrežu, pa telefonom i voki-to-kijem


izvještavao stanicu, odakle su slali izvještaje o udaru štabu i u Pa-namu (tamošnja vojna komanda prima sve obavještajne podatke Agencije s područja Latinske Amerike). Prošlo je nekoliko sati punih napetosti, u toku kojih je Arosemena, za kojeg se zna da je naoružan, odbijao da primi delegaciju hume. Ostao je u dijelu palače u kojoj stanuje čak i kada su članovi hunte stigli i započeli svojim poslom u predsjedničkoj palači. Najzad su Arosemenu razoružali i odveli na aerodrom, odakle je vojnim avionom prebačen u Panamu — na isto mjesto kamo je prije nešto manje od dvije godine poslan Velasco. U toku udara vojska je ugušila Ijevičarske protestne demonstracije. Troje ljudi je ubijeno, sedamnaest ranjeno, ali bi te brojke vjerojatno bile veće da je ikada sačinjen točan popis žrtava. Reinaldo Varea uzalud je pokušavao sazvati kongres kako bi osigurao svoje predsjedništvo. Ni od toga ništa - i s njim je gotovo. Huntu sačinjavaju oficiri koji zapovijedaju vojskom, zrakoplovstvom i mornaricom te pukovnik koji je dosad bio sekretar Vijeća državne obrane. Šef hunte je mornarički kapetan, ali sekretar Vijeća državne obrane, pu-kovnik Marcos Gandara,* njezin je mozak i ličnost s najjačim utjecajem. Nema nikakve sumnje da su ti ljudi protivnici komunizma i da će, ko-načno, poduzeti akciju koju želimo kako bi uništili krajnju ljevicu prije nego što ona bude kadra poduzeti ozbiljne oružane operacije. QUITO 13. srpnja 1963. Hunta učrŠćuje svoju moć bez otpora. Vojne jedinice iz cijele zemlje šal)u poruke lojalnosti, građanske su slobode ukinute, a komunisti i drugi krajnji ljevičari izolirani i zatvoreni. Samo u Guayaquilu ima ih više od stotine. Komunizam je stavljen izvan zakona (prvi zakonski akt nove hunte), uvedena je cenzura, policijski sat traje od 9 navečer do 6 sati ujutro. Otkazani su i izbori što su se trebali održati naredne godine. »37Potrajat će nekoliko dana dok vlada SAD-a službeno prizna huntu. No mi smo već imena osoba s naše liste, sumnjivih zbog mogućih subverzivnih akcija, stali predavati majoru de los Revesu u Quitu i pukovniku Lugu u Guayaquilu. Njih dvojica, zajedno sa svojim vojnim kolegama organiziraju na osnovi tih popisa nova hapšenja. Zasad ćemo nastaviti surađivati s istim agentima u policiji. Kad vlada SAD-a prizna huntu i Dean se vrati u Quito, donijet ćemo odluke o novim kontaktima u vladi. Možda naj-vjerojatniji vezni agent može biti ministar obrane, pukovnik Aurelio Na-ranjo, koji je bio šef garnizona u Cuen'ci i vođa pokreta koji je prisilio Arosemenu da raskine s Kubom; zatim premijer, pukovnik Luis Mora Bo-wen,* te vođa hunte pukovnik Marcos Gandara. Osim što je komunizam stavila izvan zakona, hunta se s naklonošću odnosi prema reformama koje građanska vlada nikad nije bila kadra do-nijeti. U prvoj javnoj izjavi hunta je rekla da joj je cilj uspostaviti moralne vrijednosti, jer da je zemlja došla na rub neodgovornosti i anarhije. Nji-hova će vlast biti ograničena na vrijeme potrebno da se uguši val terorizma i subverzije i riješe najkritičniji problemi zemlje. Izjavili su da njihova vlada neće biti oligarhijska, nego da će provoditi politiku koja će unapri-jediti ekonomski i socijalni razvitak kako bi se podigao životni standard - ne samo bržim razvitkom zemlje, već i drukčijom raspodjelom narodnog dohotka. Među najhitnijima su reformama agrarna, porezna te reforma državne administracije. Na konferenciji za štampu pukovnik Gandara rekao je da će se re-forme donijeti dekretima. Nakon ugušivanja ekstremne ljevice hunta će sazvati ustavotvornu skupštinu, proglasiti novi ustav i raspisati izbore. Međutim, dodao je, hunta bi mogla ostati na vlasti i dvije godine da izvrši svoje planove - žto je smjesta dovelo do prosvjeda političara.


Danas, pri-lično miroljubivo, hunta je objavila izjavu kojom se kaže da »neće dugo ostati na vlasti«. Obrazlažući svoje korake, hunta je rekla da je Arosemena pogazio na-cionalnu čast svojim učestalim opijanjem i izrazima simpatija komunizmu. Arosemena je pak u Panami, kao* što je to svojedobno učinio i Velasco, izjavio da još uvijek nije odstupio: I Varea će u Panamu, ali su njemu po-željeli sretan put. Na kitoškom aerodromu, kamo su ga jučer prebacili iz zatvora, uručena mu je kuverta s mjesečnom plaćom. QUITO 31. srpnja 1963. Prva tri tjedna huntine vladavine protekla su prilično mirno u uspo-redbi s uobičajenim tokovima vojnih diktatura. Zapravo, nakon svih tih kriza i napetosti posljednjih mjeseci teško je zapaziti bilo kakav osjećaj 238euforije. Sjedinjene Države danas su priznale huntu, a mi smo nastavili predavati informacije majoru de los Revesu i pukovniku Lugu. Želimo po-kazati koliko su važne operacije stanice u razdoblju kada su prekinuti uobičajeni diplomatski kontakti. Usprkos tome najvažniji komunistički vođe, barem s našeg stajališta, Echeverria na primjer, izbjegli su svim na-stojanjima da ih uhvate. Vrlo je vjerojatno da su neki od njih napustili zemlju. Zasad hunta uživa političku podršku konzervativaca, kršćanskih soci-jalista i drugih - ne partija kao takvih nego pojedinaca. Ne zna se dokle će biti tako, jer je hunta riješena da prekine borbu za vlast između Velasca i Poncea, kao i nestabilnost do koje dovodi kaudiljizam. Dapače, nagla-šavajući da namjerava ukinuti posebne povlastice i vlast oligarhija, ostva-rivanjem projekata razvoja zemlje, izgradnjom stanova, podizanjem zdrav-stvenog i obrazovnog nivoa stanovništva, hunta zadobiva značajnu po-dršku naroda. S našeg stanovišta, hunta je zaista povoljno, iako prijelazno rješenje da se svlada nestabilnost i ukloni opasnost izbijanja pobuna koje sputavaju razvitak zemlje. Uvođenjem reformi koje ova zemlja treba i po-duzimanjem odlučnih akcija radi gušenja krajnje ljevice, hunta će povratiti povjerenje, zaustaviti bijeg kapitala i potaknuti ekonomski razvoj. QUITO 15. kolovoza 1963. Dean se vratio s odmora i već ubrzano radi na uspostavljanju veza s huntom. Redovito susreće pukovnika Gandaru, najutjecajnijeg člana hunte, pukovnika Manuela Naranja, ministra obrane, i premijera, pukov-nika Luisa Moru Bowena. Gandaru opskrbljuje tjednim pregledima obavje-štajnih aktivnosti u Latinskoj Americi i u svijetu (kriptonim PBBAND), koje svakog petka primamo iz štaba, prevodimo u toku vikenda i pone-djeljkom predajemo Gandari. Gandara je u načelu već pristao na zajed-ničku operaciju prisluškivanja telefona, u kojoj ćemo se mi pobrinuti za opremu i prepisivače, a on će osigurati veze u telefonskim centralama i pobrinuti se 73 zaštitu prislušnih mjesta. Prihvatili su da se, za pokus, pri-slušno mjesto postavi u Vojnoj akademiji. Dean želi takvu operaciju pri-sluškivanja telefona kojom će konkurirati onoj u Mexico Citvju, gdje, kako je rekao, tamošnja stanica može usporedno kontrolirati trideset li-nija. Nakon što ta operacija krene, oslobodit ćemo Rafaela Buchelija kako bi mogao nadgledati osjetljive političke linije bez znanja hunte.


Gil Saudade prebačen je u Curitibu (Brazil) (baza s jednim čovjekom u tamošnjem konzulatu), a njegova zamjena, Loren Walsh,* ne govori špa-njolski, Walsh, koji je u odjel zapadne hemisfere prebačen iz odjela za 139 ?Daleki istok nakon rada u Karačiju, proći će kratki tečaj španjolskog je-zika da može pohađati međuodjelski tečaj o suzbijanju oružanih pobuna, koji mora završiti svaki šef ili zamjenik šefa stanice. Sto se mene tiče, Sau-dadeovim odlaskom preuzeo sam većinu njegovih operaija: Wilsona Almeidu* i »Voz Universitaria«, radničko-sindikalnu operaciju CEOSL, a s njom i Matiasa Ullou Coppiana, Ricarda Vazqueza Diaza i Carlosa Val-leyu Baeza, kao i media-operaciju i Antonija Ullou Coppiana, kitoškog do-pisnika agencije »Orbe Latinoamericano«. Većina tih agenata vođe su Na-rodne revolucionarne liberalne partije, a Antonio Ulloa vodi radio-stanicu PLPR koju smo kupili njegovim posredstvom i posredstvom Juana Ye-peza del Poza mlađega. Takvim razvitkom, stvari se ne malo pogoršavaju. Novi zamjenik šefa stanice neće moći preuzeti ni jednu od tih operacija, jer nitko od agenata ne govori dobro engleski. Dean tvrdi da će pomoć stići uskoro, jer je dobio odobrenje za tri nova mjesta u ambasadi; dvojica će doći narednih mjeseci, a treći na početku druge godine. Sve što mogu učiniti s novim agentima jest to da ih držim na vezi dok se ne nađe netko tko će zaista s njima raditi. U ovom trenutku u Quitu je oko 125 političkih zatvorenika, ne samo komunista nego i velaskista i članova Ujedinjenih narodnih snaga. Hun-tina je politika da im dopusti egzil, iako će neki od njih moći ostati u Ekvadoru, što ovisi o njihovoj političkoj prošlosti - o kojoj se sud u većini slučajeva temelji na podacima koje mi predajemo premijeru, pukovniku Luisu Mori Bowenu. Postupak s tim i ostalim zatvorenicima u Guayaquilu i drugdje tražit će dugo vremena zbog istražnog postupka. Iako Dean ti-jesno surađuje s premijerom u sprovođenju postupaka prema tim zaroblje-nicima, nada se da će iskoristiti takve slučajeve kako bi se u Ministarstvu obrane osnovala nova služba koja će se baviti isključivo prikupljanjem obavještajnih podataka o komunističkoj djelatnosti. Pri tom je od temelj-nog značenja ono što smo prethodno uglavili s policijom. Zapravo će se Ministarstvo obrane na taj način poboljšati, jer će se političari, prije ili kasnije, ponovo vratiti u vladu i u politiku, pa će vojska ostati po strani od službene politike, usredsređujući se na krajnju ljevicu. Među huntinim programima reformi prva su na redu sveučilišta i na-cionalna kulturna fundacija »Časa de la Cultura«. Imaju dugu tradiciju centra lijevih i komunističkih agitatora i okupljanja novih sljedbenika. Ne-koliko operacija stanice i baze usmjereno je na to da se hunta potakne na reformu sveučilišta te da pri tom može računati s agentima Albertom Alarconom u Guayaquilu i sa studentskom publikacijom »Voz Universi-taria«, koju izdaje Wilson Almeida. Prema Gandari, prvi dekret o sveuči-lišnoj reformi bit će objavljen za nekoliko dana s važnom nadopunom da će sudjelovanje studenata u administraciji biti znatno ograničeno. 240QUTTO 30. kolovoza 1963. Uviiek se činilo da u sindikalnim operacijama vlada neka zbrka, no one povremeno zasjaju svojim punim sjajem. Ricardo Vazquez Diaz, je-dan od naših sindikalnih agenata koje sam preuzeo od Saudadea, rekao mi je neki dan da je njegova ljubavnica službeni zapisničar svih važnih sa-stanaka u kabinetu i sastanaka hunte te da mu je nekoliko puta dala pri-mjerak zapisnika kako bi se obavijestio zbog svojeg posla u CEOSL-u. Dao mi je


nekoliko primjeraka koje sam pokazao Deanu. Kad ih je pregledao, Dean mi je rekao da tu ženu, posredstvom Vazqueza, plaćam svaki mje-sec. Od sada ćemo primati kopije zapisnika s tih sastanaka čak prije nego sami sudionici. U ambasadi će stojati na raspolaganju samo ambasadoru i prvom sekretaru. U Washington ćemo slati samo sažetke, i to uskom krugu ljudi, dok će cjelovit tekst na španjolskom biti dostupan samo na poseban zahtjev. Prema Deanovim riječima, ambasador je izvanredno za-interesiran da sazna kako hunta i članovi kabineta reagiraju na sastanke s njim i kako se koriste tim izvještajima prilikom planiranja svojih susreta s ambasadorom. Konačno, pokušat ćemo Vazquezovu ljubavnicu, ECSIGH-i,* pridobiti izravno, no u ovom trenutku valja mi postupati vrlo oprezno kako ne bih povrijedio organizaciju CEOSL. Vazquez se zaklinje da nikome nije govorio o tim zapisnicima, u što vjerujem. Jer da nekome i jest govorio, mogao je to biti samo neki od agenata CEOSL-a, a taj bi mi o tome vjerojatno nešto spomenuo. Ti su zapisnici biseri političke oba-vještajne prirode - upravo takvi kakve u operacijama tajnih akcija valja dobivati. (Došlo je do promjene u terminologiji: operacije što su se nazivale psihološkim i paravojnim - sindikalne, omladinske i studentske, media, paravojne, političke akcije sada se nazivaju tajnim akcijama ili - ČA ope-racije. Do te je promjene u terminologiji došlo u štabu kada se dotadašnja služba PP-operacija spojila s Odjelom za međunarodne organizacije da bi osnovale službu koja se sada zove Službom za tajne akcije.) U provođenju radničkih operacija sukobljujemo se, zahvaljujući novoj vladi, s ozbiljnim problemima. Hunta je, na primjer, zabranila štrajkove. S obzirom na to hunta se prema sindikalnom pokretu CEOSL namjerava odnositi jednako kao i prema CTE. Taj opći razvitak stvari još se više pogoršava zahvaljujući ministru privede Enriqueu Amadoru Marquezu,* bivšem sindikalnom agentu baze u Guayaquilu, koji je zbog regionalizma dobio lani otkaz. Amador čini sve što može kako bi se donijele odluke po-voljne za njegove stare prijatelje u CROCLE-u i COG-u, a štetne za CEOSL. Upravo sada nastala je vrlo ozbiljna situacija zbog pokušaja hunte da reorganizira željeznice, jednu od mnogih pasivnih vladinih autonomnih institucija, koje, sve zajedno, troše otprilike 65 posto narodnoga dohotka. i« CIAPotpukovnik koji je imenovan upraviteljem željeznica naklonjeniji je (ka-toličkom) sindikatu željeznica CEDOC, što ga podržavaju COG i CROCLE, nego drugom sindikatu, dijelu CEOSL-a i članici Međuna-rodne federacije transportnih radnika* (ITF) u Londonu. Uredio sam da Jack Otero,* pomoćnik interameričkog predstavnika ITF-a i jedan od naših sindikalnih agenata pod ugovorom, dođe iz Rio de Janeira u Quito kako bi pomogao da se obrani sindikat željezničara u okviru CEOSL-a. On je sada ovdje. No umjesto da slijedi moje upute u prilaženju toj stvari i da se ponaša u skladu s njima, počeo je prijetiti da će ITF bojkotirati ekvadorske proizvode. Izgledi da bi teretni brodovi pre-tovareni pokvarenim ekvadorskim bananama stajali u lukama diljem svi-jeta izazvali su protuprijetnje hunte, pa nam nije preostalo drugo nego da Oterov posjet naglo skratimo. Sindikat željezničara ITF mogao bi time biti i pogođen, ali namjeravamo poduzeti akciju iz Washingtona, vjero-jatno posredstvom agenta na višoj razini kakav je, na primjer, Andrevv McClellan.* On je zamijenio Serafina Romualdija na dužnosti interamerič-kog predstavnika AFL-CIO kada je Romualdi uspostavio AIFLD. Hunti je potrebna škola da nauči razliku između pokreta slobodnih sindikata i OTE, ali to neće biti lako, tako dugo dok Amador potajno radi za supar-nike CEOSL-a.


Premijer je vrlo sklon suradnji, slijedi naše savjete o postupku prema političkim zatvorenicima. Ovdje je sada posebna istražna ekipa koja je stigla iz jedinice specijalnih vojnih snaga SAD-a iz zone Kanala: završili su tamo školu za protugerilske akcije, pomažu izradi izvještaja o istražnim postupcima i pripremaju planove dodatnih ispitivanja. Rezultati baš ne uzbuđuju, ali omogućuju nam izvanredne informacije za naše arhive. Re-zultat je da se zarobljenici oslobađaju postupno, u vrlo velikim razmacima. Većina bira egzil u Čileu. Araujo je jedna od velikih riba koja se uspjela sakriti. No prije nekoliko dana dobio je, zajedno sa šestoricom drugova, azil u ambasadi Bolivije. Prilika je da će tamo ostati dugo dok mu hunta ne dopusti slobodno kretanje. Nastavlja se reforma sveučilišta. Sveučilišta u Loji i u Guayaquilu već su je sprovela, a sada je red na centralnom sveučilištu u Quitu. Pravo je značenje te mjere u tome da se komunisti i drugi krajnji ljevičari isključe iz sveučilišnih administracija i fakulteta. Isti se postupak provodi i u osnovnim i srednjim školama, a njime rukovode vojni guverneri svake pro-vincije. Proširuju se i reforme vladine administracije. Ministarstva vanjskih po-slova i privrede već su reorganizirana. Zasad hunta ne djeluje tako loše - sutra stiže Teodoro Moscoso, koordinator Saveza za progres, da bi pre-govarao o sporazumima za dodatnu pomoć. Z4ZQUITO 8. rujna 1963. Radničke su operacije toliko konfuzne da sam primoran na neko vri-jeme sve druge operacije koje vodim staviti na led. Nije ni čudo da je Gil Saudade imao tako malo agenata: oni samo govore i govore, tako da sa-stanak s jednini agentom traje gotovo cijelo jutro i popodne. Naš poziv McClellanu da pomogne izazvao je pravu eksploziju. Poslao je hunti telegram zaprijetivši da će AFL-CIO uložiti napore da zaustavi po-moć iz fondova Saveza za progres te da će se obratiti Organizaciji američ-kih država i Ujedinjenim narodima ako hunta ne prestane s pritiskom na sindikate. Prije tri dana generalni sekretar administracije oborio se na McClellanov telegram i pokazao novinarima dokumente na temelju kojih CROCLE i COG podržavahu huntu i pukovnika - upravitelja željeznica. Hunta se sada priprema da željezriičarirna potpuno uskrati pravo da se organiziraju. Svakako moramo zaustaviti takav tok događaja. Zatražili smo da iz Washingtona dođe neka druga visoka ličnost nadležna za rad-ničke operacije. Možda William Dohertv,* bivši latinskoamerički predstav-nik PTTI, koji sada radi u sklopu AIFLD-a. Prevladava uvjerenje da je Dohertv jedan od najuspješnijih naših radničkih agenata, pa Dean misli da bi baš on mogao uspjeti promijeniti stav hunte prema našim organiza-cijama. Nedavno je štab tajnih akcija poslao dvojicu operativnih oficira u Pa-namu da pomognu u radničko-sindikalnim operacijama što se odvijaju u području hemisfere, tobože kao službenike Odjela tehničkih službi koji rade u Panami. Stigli su u kratak posjet Quitu, više zbog toga da se upute u stvari nego zbog čega drugoga, ali oni namjeravaju da nekoga iz ORIT-a pošalju ovamo kako bi se glede rješenja problema pronašao zajednički je-zik s huntom. Bili Brown, jedan od sindikalnih funkcionera, rekao nam je da je nedavno pridobiven generalni sekretar ORIT-a Arturo Jauregui, tako da ćemo ga ubuduće znatno lakše upućivati u akciju. Prethodno je kon-trolu ORIT-a u Mexico Citvju obavljao Morris Paladino,* pomoćnik ge-neralnog sekretara i glavni predstavnik AFL-CIO u toj službi. Moguće je da će ubuduće sam Jauregui intervenirati.


Prošli tjedan ispitivali su agente na poligrafu. Konačno sam odlučio da se susretnem s Atahualpom Basantesom,* jednim od naših agenata uba-čenih u PCE koji nas izvještava od 1960. godine, ali se nikad nije susreo s nekim oficirom stanice radi poligrafiranja. Razgovor s Basantesom zanimljiv je jer pokazuje kako je LCFLUTTER koristan i za druge stvari, a ne samo za procjenjivanje poštenja u izvješta-vanju o potrošenim novcima. U Basantesovu slučaju, a taj nije posebno neobičan - tvrdi ispitivač - na poligrafu smo dobili masu podataka o nje-govoj motivaciji i osjećajima i prema nama, i prema njegovim prijateljima.u partiji. Sigurno je da nije on osobito odan čovjek i da smo ga privukli novcem, ali još uvijek vjeruje da kapitalizam u njegovoj zemlji djeluje razorno. Zašto radi za nas? Dijelom zbog novca. Ali on također misli da rukovodstvo PCE ne zaslužuje povjerenje. Od sada ću pokušati da ga vi-đam najmanje jednom mjesečno. U posljednjih šest mjeseci broj njegovih izvještaja znatno se smanjio, uglavnom stoga što dr Ovalle* zaista loše su-rađuje s agentom, tako da već sada tražim novog posrednika. Umjesto da mu povećamo plaću, što može biti nesigurno, složio sam se s tim da Ba-santesu platimo premiju nove police o životnom osiguranju - skuplje jest, jer on je već blizu pedesete i slaba je zdravlja, ali ta polica samo je jedan kontrolni činilac više. Ispitivač na poligrafu, koji je sa mnom radio na Basantesovu slučaju, zove se Les Fannin.* Bio je uhapšen u Singapuru 1960. godine kada je po-kušao ispitivati tamošnjeg povezanog suradnika kojega je stanica željela regrutirati kao agenta ubačenog u singapursku policiju. Agencija je singa-purskom premijeru ponudila oko tri milijuna dolara kaucije za Fannina, a državni sekretar Rusk čak je napisao pismo isprike nadajući se da će Fannina osloboditi. Bilo kako bilo, proveo je mjesece u singapurskom zat-voru prije nego što je bio oslobođen. Rekao mi je da analiza Agencije o tome slučaju pokazuje da je britanski MI-6, koji je kontrolirao singapursku službu onda kada je Singapur još uvijek bio britanska kolonija, od samoga početka znao za pokušaj regrutiranja. Oštro reagirajući na narušavanje čvrstog sporazuma, prema kojem će se CIA uzdržavati od regrutiranja u britanskim područjima, osim ako je osigurana prethodna dozvola, MI-6, kako tvrdi Fannin, dogovorio se sa singapurskim funkcionerom sigurnosti da odigra svoju igru, a u trenutku poligrafiranja - Fannina su uhapsili. Jedan od agenata kojega je Saudade bio poslao na Kubu upravo je uhapšen na povratku u Guayaquil. Čini se da nitko ne zna što da s njim radi. Agent je Cristobal Mogrovejo,* isti onaj agent iz Loje kojim smo se mi poslužili u neuspjelom pokušaju postavljanja prislušnih uređaja u zavi-čajnom klubu toga grada ispod stana Rafaela Echeverrije. Dean poduzima oštre mjere prema Mogroveju, jer su mu funkcioneri stanice u Miamiju (bivša stanica u Havani) nakon što je napustio Kubu rekli da se ne vraća u Ekvador. Poslali smo precizne upute o tome kako se zaštiti Mogrovejo. Ali on nije htio postupati prema našim uputama, pa Dean neće oklijevati da ga izgubi. Uhapšen je jer je u njegovoj prtljazi pronađen kubanski pro-pagandni materijal. (Nevjerojatno glupo.) Hapšenje je već izazvalo široka prepričavanja u Loji, gdje je Mogrovejo predsjednik udruženja studenata prava na tamošnjem sveučilištu i svuda poznat kao nepokolebljiv katolik. Operacije prisluškivanja Echeverrijina i Floresova stana zasad smo obu-stavili. Prije ili kasnije Flores će napustiti zemlju. A Echeverria se još uvijek skriva. Operacija prisluškivanja i fotografiranja knjižare PCE također je obustavljena otkako je hunta, neposredno nakon udara, zatvorila knjižaru. Predstoji nam da prislušne uređaje vratimo, uz znatno veće troškove i buku. »44QUITO


20. rujna 1963. Ovo je mjesec premještaja: agenata, posjetilaca i novog osoblja stanice. Prvi je medu novim operativnim oficirima stanice stigao — Morton (Pete) Palmer,* a radit će tobože u ekonomskoj sekciji ambasade. Nema sumnje da će on biti odlična pripomoć stanici, i ja već počinjem neke od svojih operacija tajne akcije prenositi na nj. Dean mi je naredio da se pobrinem za još jednog došljaka: Teda Shan-nona,* bivšeg šefa stanice u Panami, a sada šefa sekcije kontraobavještajne ekipe u štabu koji je odgovoran za službenike CIA što rade tobože u sklopu javne sigurnosti AID. Shannon je bio osnivač Interameričke poli-cijske akademije* u Panami (koja se naredne godine seli u Washington, gdje će raditi pod novim nazivom kao Međunarodna policijska akade-mija*). Bio je prilično nezadovoljan što se nismo više koristili oficirom koji je radio pod okriljem javne sigurnosti, Johnom Burkeom.* Dean je objasnio Shannonu kako je strahovao da Burke zbog svoje preizražene rav-nodušnosti prema poslu ne zapadne u neprilike. No kad je Shannon otišao, Dean mi je rekao da razmislim kakve bismo operacije mogli povjeriti Bur-keu. Dean je zabrinut kritičkim opaskama štaba da ne zapošljava svoje ljude. Iako je, zapravo, mnogo poslova koje Burke može objavljati. Prvo će biti da ga povežemo s istraživačkom ekipom specijalnih snaga koja se bavi političkim zarobljenicima. U Ekvador se jučer vratio Reinaldo Varea,* ali njegove neprilike nisu ni izdaleka prestale. Neposredno nakon udara hunta je poništila njegov opoziv, ali je izjavila da će mu, ako se ikada vrati, ponovno suditi. Njegov povratak znači da će morati pred sud. No on se složio s tim da se uzdrži od političke aktivnosti. Iz Paname je otišao u Houston, gdje mu je funk-cioner štaba dao posljednju plaću. Ako Dean zaželi da ga vidi, veza će se uspostaviti posredstvom Otta Kladenskog.* Umjesto Manuela Naranja, za ekvadorskog ambasadora u UN postav-ljen je novi čovjek, pa se i Naranjo vratio. Štab je bio izuzetno zadovoljan poslom koji je Naranjo obavio za nas u UN. Dean također - namjerava imenovati Naranja, koji je opet počeo raditi u socijalističkoj partiji, stal-nim agentom, što znači da će primati velik dohodak, uživati različite po-vlastice, biti stalno zaposlen i osigurati mirovinu. Arosemenin ministar financija Juan Sevilla* jedini je od agenata po-litičke akcije iz stare vlade kojemu je hunta dala novi posao. Vjerojatno zbog njegove odlučne akcije u mjesecima koji su prethodili huntinu do-lasku. Imenovan je novim ekvadorskim ambasadorom u Zapadnoj Nje-mačkoj. Proslijedili smo njegov dosje stanici u Bonnu i dogovorili se kako da se uspostavi dodir ako se žele njime koristiti u Njemačkoj. Prije neko-liko tjedana dao sam Sevilli novac za Carlosa Rendona,* njegova osobnog tajnika koji je uhvatio Rouru i podmetnuo dokumente Floresu. Rendonu su se, međutim, zaprijetili, i on kani za nekoliko mjeseci napustiti zemlju.1 Potpukovnik Federico Gortaire premješten je s dužnosti vojnog koman-danta provincije Manabi za vojnog guvernera provincije Chimborazo. Za sada ćemo s njim biti u dodiru posredstvom Jorgea Gortaira, kako ne bi-smo gubili na vremenu. No Dean namjerava nekoga od novih službenika poslati što prije izravno u Riobambu radi susreta s pukovnikom Gor-tairom. Dean još uvijek neće zamoliti premijera, pukovnika Luisa Moru Bo-wena, da intervenira u slučaju Cristobala Mogroveja. Mogrovejo je izjavio policiji da je na Kubu pošao po našem nalogu. Čak je i njegova majka došla da vidi ambasadora, ali Dean se pravi mutav. Mislim da bi on tre-bao pomoći jadnom momku da se izvuče iz toga bijednog zatvora.


Medeni mjesec između javnosti i hunte prošao je začuđujuće brzo. Tra-dicionalne političke partije brinu se da bi hunta mogla ostati na vlasti i duže nego što je pretpostavljala, a ni masovna unapređenja novih vojnih oficira nisu osobito popularna. Posebno otkako su među unaprijeđenima prvi bili sami članovi hunte: podijelili su se tako da je jedan od njih po-stao pukovnik, jedan admiral, a dvojica su generali. QUITO 15. listopada 1963. Radničke operacije još uvijek ne teku onako kako mi predviđamo, za-hvaljujući huntinim arbitrarnim akcijama. Od prošlog mjeseca u pripremi je novi zakon o prometu, ali hunta odbija da zatraži mišljenje nacionalne federacije vozača (taksija, kamiona i autobusa) organizacije koju će za-kon najteže pogoditi. Svatko shvaća neodložnost da se zaustavi opći pro-metni kaos i neredi što se često događaju na cestama, posebno kada se prepuni autobusi, tehnički gotovo neispravni, spuštaju s planina: obično vozač, ako je živ i može se micati, nestaje s poprišta što brže može. No federaciju vozača pošto-poto moramo odvući iz CTE i, po mogućnosti, pripojiti je CEOSL-u. Stoga smo Jacka Otera* pozvali da se vrati iz Rio de Janeira i izvidi može li intervenirati kod hunte glede prometnog zakona i bez obzira na to što federacija vozača nije članica ITF-a. Možda će ti na-pori donijeti neke rezultate, ako ne u suradnji s huntom, a ono s federa-cijom vozača. Čak i AIFLD-operacije izazivaju probleme. Sef programa za zemlju nije ovdje, tako da ga ne možemo navesti (osim posredstvom Washingtona) da svoj program uskladi s našima. Konačno je stigao i Dohertv da nam pomogne kako bi program AIFLD tekao bez zakašnjenja. Ali time još nije sve gotovo. Namjerava postići to da Emilio Garza,* čovjek iz AIFLD-a u Bogoti, regrutirani i kontrolirani agent, dođe ovamo i proboravi koliko je potrebno da bi se AIFLD-program odvijao prema Deanovim željama. Uglavnom je to pitanje zadataka osoblja putem kojeg želimo pridobivatinaše agente. Prije ili kasnije, stanice će voditi sve AIFLD-programe -ekspanzija je dosad bila toliko jaka da su često ljudi koji nisu agenti po-stavljani za šefove AIFLD-a, a njih se može kontrolirati jedino improvizi-ranim aranžmanima. Politički su zatvorenici, onim redom kako su njihovi slučajevi razma-trani, dobivali dozvole za egzil. Još ih je uvijek više od stotine. Flores i Roura odlaze u Čile. Araujo je konačno dobio dozvolu i prije tjedan dana otišao u Boliviju. Echeverria se još uvijek skriva, odbacio je zamku koju smo mu postavili s Vargasovim* »land roverom«. Cardenas, Vargas, Ba-santes* i ostali naši ubačeni agenti na neki su način uspjeli izbjeći hapšenje. Nekoliko dana proteklog tjedna naši agenti u Narodnoj revolucionar-noj liberalnoj partiji također su bili politički zatvorenici. Održavali su sa-stanak usprkos tome što je vlada zabranila sve političke skupove koji nisu bili prethodno odobreni. Među uhapšenima' su Juan Yepez del Pozo mlađi, Carlos Vallejo Baez* i Antonio Ulloa Coppiano.* Bili su zatvoreni samo nekolko dana. Kasnije su Vallejo i Baez priznali da su posegnuli za takvim sredstvom radi publiciteta. Pete Palmer* pozabavit će se tim agen-tima kako bi idući put o takvim šalama raspravili najprije s nama - u suprotnom, mogu očekivati da ih, ako hunti bude trebalo više vremena da ih pusti, napirimo mi sami. Stigao je još jedan oficir stanice: Jim Wall,* stari prijatelj s kojim sam prošao program obuke u Camp Pearvju. Wall je upravo završio dvogo-dišnju službu djelujući kao student u Santiagu. Preuzet će i neke moje ope-racije - vjerojatno agente političke akcije iz


projekta ECACTOR. Radit će tobože u ekonomskoj sekciji ambasade. Zajedno s Palmerom. Ispitivači na poligrafu sada su u Buenos Airesu. Dean želi biti siguran da je i Medardo Toro* među poligrafiranima. Naš je dojam da stanica u Buenos Airesu nije taj zadatak shvatila previše ozbiljno - nema sumnje da imaju dosta argentinskih problema kojima se bave. Da bismo vidjeli zašto rezultati operacije nisu bolji, Dean je zatražio da odem u Buenos Aires i prisustvujem Torovu poligrafiranju. Poći ću i u Montevideo, jer je Toro tamo na liječenju i već je u dodiru, što se Velasca tiče, s jednim funkcio-nerom kubanske ambasade u tom gradu. Moscosov posjet donio je Ekvadorcima dobre vijesti - ovoga je mje-seca objavljeno da je Interamerička banka za razvoj odobrila novi zajam od deset milijuna dolara. gurro 7. studenoga 1963. Bilo je to čudno putovanje. Razočaralo me kada je riječ o Toru. Ali me zato vrlo ohrabrilo u pogledu mojih budućih zadataka u Montevideu. Stanica u Buenos Airesu smatra da Torov slučaj ne zaslužuje ni etiketu »47sporedan. Upravo kako smo i sumnjali. Sve čemu se možemo nadati jest da će jedan od službenika stanice povremeno viđati Tora da prima nje-gove izvještaje i predaje mu plaću. U Montevideu je još gore - šef tamoš-nje stanice Ned Holman* ne želi imati posla s Velascom. Holman bijaše Nolandov predšasnik u Quitu, pa tako ima dosta gorkih iskustava s Ve-lascom. Slučaj je vrlo zanimljiv, jer je Velasco otvorio liniju prema Kuban-cima posredstvom Tora, koji se već dva ili tri puta susreo s Ricardom Gutierrezom. Stanica u Montevideu poznaje Gutierreza kao šefa kubanskih obavještajnih operacija, za koje vjeruje da su velikim dijelom uperene pro-tiv Argentine zahvaljujući gerilskim operacijama koje se tamo sada pro-vode. Bit će zanimljivo da se vidi prima li Velasco novac od Kubanaca -ako namjerava ponovno postati predsjedničkim kandidatom, onda je to sasvim moguće. Jer, on je odbio raskid odnosa s Kubom, a i o Castru je uvijek govorio povoljno. Osim razjašnjavanja okolnosti u vezi s Torom, u Buenos Airesu zani-mala su me još dva slučaja. Prvi je jedan radnički vođa, najbolji ubačeni agent u peronističkom pokretu, a drugi - argentinski pomorski oficir koji zajedno sa svojom ženom radi kao agent ubačen u obavještajnu službu mornarice. QUITO 10. studenoga 1963. Nacionalna federacija vozača primila je 31. listopada zahtjev vlade da provede »poreznu analizu«, što znači da će pod kontrolu doći jedina orga-nizacija koja može paralizirati cijelu zemlju. Proći će još mnogo vremena prije nego što će taj sindikat potpasti pod ITF. To zapravo i nije sindikat, jer su mnogi njegovi članovi vlasnici taksija, kamiona i autobusa, čak i benzinskih stanica. Oni su stoga prije srednja klasa nego radnička. Ali sa stanovišta dugoročnih planova, najvažnije je da organizirane sindikalne grupacije dođu pod kontrolu i u sferu većeg utjecaja. Bili Dohertv* postigao je da Emilio Garza,* agent AIFLD-a u Bogoti, dođe ovamo da nam pomogne otkloniti probleme između naših agenata u CEOSL-u i operacije AIFLD-a. Taj je agent odličan izbor. Već sam prepo-ručio da ga prebacimo u Ekvador kada njegovi zadaci u Bogoti budu za-vršeni. On je jedan od najuspješnijih sindikalnih agenata s kojima sam se susreo.


Posljednjih šest tjedana teroristi su nastavili već uobičajenim podme-tanjima bombi. Napadane su uglavnom vladine zgrade. Započelo je u Quitu - u jednom tjednu sredinom listopada eksplodiralo je pet bombi - no val terorizma širi se i na Guayaquil. Čini se da ni jedan od naših agenata ne zna koja skupina stoji iza tih bombardiranja. Dean postaje 248nervozan. Stanje zabrinjava, jer hunta ostaje neosjetljiva na eksplozije bombi usprkos svim hapšenjima i sve brojnijim protjerivanjima. Preksutra namjeravam regrutirati Josea Mariju Rouru, koji još od svibnja trune u zatvoru u Garcia Morenu. Dopušteno mu je da napusti zemlju. Odletjet će najprije u Guayaquil, zatim u Limu i u La Paz i ko-načno, u Čile. Pukovnik Lugo proteklih je tjedana bio u Quitu. On kaže da su poli-cijski istražitelji utvrdili kako je Roura u depresiji, razočaran svojom poli-tičkom prošlošću. Vrlo je zabrinut zbog obitelji koja je bez sredstava i živi od pomoći prijatelja. Ta se informacija poklapa s onim što sam sa-znao iz izvještaja istrage, koje sam primio iz drugih izvora, te iz obavje-štenja o Rourinoj obitelji, do kojih smo došli posredstvom agenata u PCE. Lugo misli da je Roura spreman na regrutiranje, ali ne misli da to treba obaviti u zatvoru. Kad smo razmotrili mogućnosti, Dean je naredio da uzmem kartu za isti avion od Guayaquila do Lime kojim ide i Roura i da pokušam sreću u avionu. Utanačili smo s pomoćnim agentom naše baze u Guayaquilu, ECBLISS-i, inače Amerikancem koji radi za kompaniju »Braniff«, neka uredi da dobijem mjesto do Roure. Iz štaba je stiglo odobrenje. Stanica u Limi zatražit će od policije da dopusti Rouri da provede nekoliko dana u gradu, ako želi, jer ga od dolaska u Guayaquil do leta u La Paz dijele samo dva sata. Sto se naših ciljeva tiče, najbolje mjesto za razgovor s njim, osim u avionu, bit će Lima. Bolje nego La Paz. Kad budem govorio s njim, pozvat ću ga da ostane u Limi na moj trošak. Nakon svih tih mjeseci pro-vedenih u jednom od najbjednijih zatvora na svijetu mogao bi prihvatiti moju ponudu. U svakom slučaju, vrijedi pokušati u avionu Roura je poznat kao čovjek koji mijenja mišljenja - jer nam je zaista neophodan agent ubačen u zajednicu ekvadorskih komunista koji su u Santiagu u izgnanstvu. Roura bi mogao biti izvrstan izvor informacija kada sa konačno vrati ovamo. QUITO 13. studenoga 1963. Nije sve baš teklo savršeno, ali se nije dogodila ni nesreća. Odlučio sam se za podnevni let u Guayaquil. Roura je u policijskoj pratnji, na moje iznenađenje, stigao na isti avion. Pukovnik Lugo rekao mi je kako je Roura želio ići jutarnjim avionom, a posljednja stvar koju bih poželio jest da me Roura ugleda u Quitu ili da budem u bilo kakvoj vezi s njime. Dogovor između baze i našeg pomoćnog agenta savršeno je funkcionirao - agent me čekao na aerodromu u tri sata ujutro i dao mi kartu za sjedalo do Rourina. Policija će osloboditi Rouru u trenutku ulaska u avion. 2-49l Bio sam zaprepašten videći da je u avionu tek desetak putnika. Stjuar-desa me dovela do mjesta. Roura je već bio tamo. Moj ranije planirani uvod i priča koju sam bio pripremio počela se topiti. Želio sam da raz-govor otpočnemo kao putnici koji se ne poznaju. Želio sam imati mjesto do Rourina za slučaj da avion bude krcat - kako netko drugi ne bi za-uzeo to mjesto. Sada bi sve moglo izgledati previše namješteno. Kada sam sjeo do Roure, uslijedila je gotovo beskončna tišina. Očaj-nički sam pokušavao pronaći neku novu izliku da stupim u razgovor -netko je trebao nešto reći, a bilo je očito da sam ja tu s određenim ciljem. Iznenada se vratila stjuardesa i predložila mi da


prijeđem na neko drugo mjesto kako bih mogao spavati, jer je tek svaki drugi red sjedala zauzet. Bila je to prilika da se priberem i pripremim nov plan. Stoga sam krenuo prema prednjem dijelu aviona i utučen zauzeo mjesto. Zarulali smo pistom i vinuli se u zrak. Kako su prolazile minute, pet, deset, dvadeset, postajao sam sve nervozniji. Već sam bio počeo, poput lošeg agenta sigurnosti, izmišljati razloge zbog kojih nisam uspio razgo-varati s Rourom. No nekako sam morao probiti led. Najzad sam ustao i prošetao do Rourina sjedala, osjećajući se kao da koračam prema lede-nom moru. Predstavio sam se, naravno, lažnim imenom. Roura je nonšalantno pristao na razgovor. Sjeo sam i počeo uobičajenim uvodom. Osjećao sam se lakše čim sam krenuo. Bio sam američki novinar koji je proteklih ne-koliko tjedana proveo u Ekvadoru studirajući probleme nepismenosti, zdravstva i siromaštva, kako bih o tome napisao seriju članaka. Na aero-dromu bio sam ugodno iznenađen videći da i on putuje. Stoga ga pitam ima li nešto protiv da razgovaramo o ekvadorskim problemima s onog stanovišta kako na njih gleda jedan komunistički revolucionar. Dodao sam da sam saznao za njegovo hapšenje i da sam izrazio svoje čuđenje kako je do jedne tako jednostrane i nerazumne odluke uopće moglo doći. Let je protekao u razgovoru o Ekvadoru uz šalicu kave. Roura je go-vorio otvoreno. Djelovao je opušteno. Činilo se da se među nama razvila mala simpatija. Otprilike dvadeset minuta prije slijetanja prebacio sam razgovor na Rourinu osobna situaciju. Rekao mi je da putuje do La Paza i da će za nekoliko dana nastaviti .za Santiago. Bio je zabrinut za svoju obitelj i očekivao teška vremena u izgnanstvu. Sada sam trebao izložiti svoj prijedlog, uvijeno ali ipak dovoljno jasno da Roura razumije. Rekao sam da ću u Limi sresti prijatelje koji više -manje rade isto što i ja. I oni će vjerojatno poželjeti da porazgovaraju s njim. Bio sam siguran da će mu ponuditi stanovitu svotu kao naknadu za intervju, jer oni zastupaju velike kuće. Bio je zainteresiran, ali je rekao da su mu Peruanci dopustili boravak na aerodromu samo do sljedećeg leta. Odgovorio sam da moji prijatelji vjerojatno mogu ishoditi dozvolu da proboravi tamo nekoliko dana, a on neka zamoli imigracione vlasti da mu dopuste, da u Limi ostane barem jedan dan te da u La Paz produži noćas ili ujutro. Tko zna, rekao sam, možda bi se moglo urediti da on 150prima stalnu financijsku pomoć u Santiagu, a njegova obitelj u Quitu. Možda bi on ćak mogao postići da i njegova obitelj dođe u Santiago i da tamo žive zajedno. Osjetio sam da je zagrizao i počeo shvaćati. Kada se upalilo svjetlo »Vežite se«, izvukao sam komadić papira sa svojim tobožnjim imenom i zanimanjem, na kojem je bio i broj poštan-skog pretinca u Washingtonu. Rekao sam mu da ću u Limi odsjesti u hotelu »Crillon«. Ako mu pode za rukom da ostane nekoliko dana u Limi, neka me nazove kako bismo nastavili razgovor. Ako ne, uvijek može stu-piti u vezu sa mnom posredstvom mojega poštanskog pretinca. Nije mi rekao da će od imigracionih vlasti na aerodromu zatražiti dozvolu da ostane ondje nekoliko dana, ali nije niti odbio. Pomislio sam da je već bio donio odluku da ostane. I na kraju ponadao sam se da sam ga uvjerio kako znam o čemu se radi te da je i on shvatio kako ima posla s CIA - domahnuo sam zbogom, oslovivši ga »Pepito«, imenom kojim su ga zvali drugovi iz PCE. Prešao sam na svoje sjedalo. Na terminalu sam se pozdravio sa službenikom stanice u Limi koji je povezan s imigracionim vlastima. On je već bio uredio da se Rouri izda dozvola boravka ako je


zatraži, ili da mu se ponudi ako je on sam ne bude zahtijevao. Naravno, stvar će se urediti tako da se ne posumnja kako Rouru želimo pridobiti. Iz zgrade terminala promatrali smo avion kompanije »Braniff«, očekujući da se Roura konačno pojavi na izlazu. Najzad se pojavio, pristupio stepenicama, a onda se iznenada okrenuo i ponovno ušao u avion. Jer u tim trenucima desetak uniformiranih poli-cajaca koji su žurili, gotovo trčali prema avionu, pojaviše se na stepeni-cama. Njihov predvodnik ušao je.u avion. Preostalo je da čekamo. Služ-benik naše stanice pošao je do aerodromske policije i imigracionog ureda da vidi što se događa, a ja sam krenuo u ured stanice u ambasadi i čekao vijesti s aerodroma. Ako Roura ostane, otići ću u »Crilon« i čekati njegov poziv. Ako produži u La Paz, podnevnim avionom kompanije »Avianca« vratit ću se u Quito. Došavši u ambasadu, čuo sam loše vijesti. Roura se prestrašio policije koja je bila onako jurnula prema njemu i pomislio da će se dogoditi nešto strašno. Odbio je da vrijeme do polaska aviona provede u aerodromskoj zgradi. Bio je izuzetno nervozan i cijelo vrijeme brinuo hoće li zakasniti na avion za La Paz. Otputovao je kako je bio predvidio. Sef stanice u Limi Bob Daviš* ispričavao se zbog pretjerano revnog op-timizma svoje povezane službe - policajci koji su ušli u avion željeli su Rouri iskazati topao doček dok mu imigraciona služba ne uputi poziv da ostane ovdje nekoliko dana. Stanica u Limi loše je izvela operaciju. Uvjeren sam da bi Roura bio ostao. Ne preostaje nam drugo nego da čekamo njegov brzojav, pismo ili poruku u poštanskom pretincu. Dean razmišlja o tome da se veza s Rourom ponovno uspostavi kada stigne u Santiago. U stanici sam se raspitao kako napreduje operacija ubacivanja u MIR - započeo sam je u Guayaquilu regrutiranjem Enriquea Amaye Quintane. 2.51 lZamjenik šefa stanice Clark Simmons* jedan je od mojih nastavnika u Camp Pearvju, a zadužen je i za taj slučaj. Rekao mi je da su Amavine informacije zlata vrijedne. Otkrio je deset osnovnih logorišta i vježbališta, dao mnogo podataka o gradskoj infrastrukturi i izvijestio vrlo detaljno o njihovoj obuci i načinu pripremanja akcija. Stanica ima bilježnicu s kar-tama, imenima i adresama, fotografijama i svim drugim važnim podacima o MIR-u. Stanica smatra da je taj pokret najjača prijetnja pobunom u Peruu. Podaci u bilježnici pisani su španjolskim jezikom, stalno se unose novi, tako da se u pravom trenutku mogu predati peruanskoj vojsci. Iz stanice poslao sam kablogram štabu o tome kako je tekao pokušaj Rourina regrutiranja, a kopije uputio u Quito i u La Paz. Dean je već bio vidio kablogram kada sam se popodne vratio i vrlo je zadovoljan, iako još uvijek ne možemo biti sigurni da je Roura prihvatio. Sutra ću dobiti bolivijsku i čileansku vizu kako bih mogao hitno otputovati ako Roura brzojavi na poštanski pretinac u Washingtonu. QUITO 17. studenoga 1963. Nije trajalo dugo da se razriješi Rourino regrutiranje. Jutros smo pri-mili kablogram iz stanice u La Pazu kojim posebno uvježbani RYBAT--izvjestitelj tvrdi da se Roura već dvaput tajno sastao s dvojicom vodećih bolivijskih komunista. Ispričao im je o mojem pokušaju da ga regrutiram i rekao da će me ubiti ako me ikada sretne. Jedan od dvojice Bolivijaca, čini mi se, agent je stanice u La Pazu. A možda je informacija dobivena prisluškivanjem. Viza mi sada nije potrebna, ali Dean misli da bi se Roura nakon šest mjeseci, godinu ili dvije, još uvijek mogao predomisliti. On u svakom slučaju zna da smo zainteresirani, a, konačno, ima i broj poštan-skog pretinca.


Preostaju mi još tri tjedna do odlaska. Prenosim operacije na trojicu novih oficira, a sam završavam neke sporedne slučajeve - s obavezom da ću ih se, ako bude potrebno, ponovno prihvatiti. Među onima s kojima sam završio jest i dr Philip Ovalle, Velaskov osobni liječnik i posrednik do Atahualpe Basantesa, agenta ubačenog u PCE. Ovalle postaje senilan, i to je vjerojatno glavni razlog što je Basante-sovo izvještavanje toliko opalo. Prije raskida mogao sam nagovoriti amba-sadora da Ovalla ponovno stavi na listu priznatih liječnika za dodjelu viza (konzularna sekcija izbrisala ga je iz toga popisa jer je u SAD poslao ne-koliko sifilističara). U suprotnom, mogao bi postati opasan. Mogućnosti Velaskova povrataka vrlo su slabe, pa i nema razloga da se gubi vrijeme primajući od Ovallea obavještenja o velaskistima. Regrutirao sam novog posrednika do Basantesa. Vjerujem da će novi čovjek podići tempo agen-tova izvještavanja. To je Gonzalo Fernandez,* nekad pukovnik ekvadorZJiskog ratnog zrakoplovstva. Bio je vojni ataše u Londonu dok nije bio primoran iz političkih razloga na povlačenje. Kako je i Basantes nekadašnji vojni oficir, sva je prilika da će njih dvojica dobro surađivati. Prekinuo sam i tajnu kontrolu pisama koju sam ponovno bio preuzeo nakon što se administrativni pomoćnik prije nekoliko mjeseci vratio iz Quita. U početku agenti su se bunili. Ali kada sam im objasnio da ne-mamo vremena za otvaranje, čitanje, fotografiranje, zatvaranje, te za dva sastanka - jedan da primimo pisma, a drugi da ih vraćamo - čini se da su shvatili. Svidjeli su im se uvjeti raskida. Dogovorili smo se da ćemo pri-ređivati sastanke svaka dva ili tri mjeseca. Plaćali bismo ih za uništavanje propagandnog materijala. Za tih nekoliko stotina dolara - nije loše. Po mojem mišljenju, kontrola pisama zaista je gubljenje vremena. Samo štabne službe, pripravne da preuzmu sve, kao na primjer grupacija za Kubu, bavit će se pismima i uvježbavati tehniku nevidljivog pisanja. TAMPA 10. prosinca 1963. Na putu kući uspoređivao sam sadašnju situaciju u Ekvadoru s onom koju sam zatekao prilikom dolaska. Noland više ne bi prepoznao ovo mjesto. U stanici u Quitu sada je osam oficira, uključujući i Gabea Lo-wea,* koji će stići u proljeće da popuni posljednje otvoreno mjesto. Pet ih je bilo kada sam stigao. Sada su tamo dvije sekretarice, nekoliko žena naših ljudi koje su također zaposlene i još jedan službenik za veze. U Guayaquilu još uvijek imamo dva oficira u konzulatu, ali im je pridodan jedan koji djeluje izvana. Dean planira da poveća broj oficira pod nesluž-benom zaštitom, posebno u Guayaquilu. Budžet stanice dramatično ra-ste - od 500 ooo dolara 1960. godine do gotovo 800 ooo dolara danas. Svakako, operacije su uspješnije. Poboljšan je program suzbijanja po-buna zahvaljujući hapšenjima, protjerivanju i općoj represiji koju podu-zima hunta. Pripremamo nekoliko novih operacija - osobito nova prislu-škivanja telefona te osnivanje obavještajne vojne jedinice, o čemu se stara Dean. Mnoge od tih aktivnosti odvijaju se u suradnji s huntom. No po-sredstvom policije, vojnih oficira i stenografkinje koja je na našoj platnoj listi ubacili smo se i u samu huntu. Ima izgleda da će se poboljšati i stu-dentske operacije. Radničke operacije, CEOSL i AIFLD, čvrsto su u našim rukama, usprkos svim problemima s kojima su se sukobljavale. Najbolji naši agenti ubačeni PCE preživjeli su, a imamo ih još nekoliko novih, uključujući i one u bazi u Guayaquilu.


Sto se tiče opće političke situacije, tu stojimo još povoljnije. Kad sam stigao u Ekvador, Araujo je bio premijer. Za dvije i pol godine tradici-onalne su partije učinile niz stvari zbog kojih su se ljudi okrenuli krajnjim rješenjima. Svi političari: Velasco i njegovi sljedbenici, konzervativci, »53kršćanski socijalisti, liberali i socijalisti borili su se za uske sektaške inte-rese, ponekad pod vodstvom naših agenata i bliskih povezanih službi. No propustili su da otvore demokratske tokove reformi, zbog čega su morali platiti račun, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog neispunjenih obećanja. Sada se konačno te reforme mogu uvesti dekretima; čini se sigurnim da će red koji je hunta uvela ubrzati ekonomski razvitak. Zemljišna je re-forma još uvijek najhitnija. U izvještaju objavljenom ove godine Organi-zacija za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda utvrdila je da otpri-like 800.000 ekvadorskih obitelji (više od tri milijuna ljudi) živi u kraj-njem siromaštvu, a samo 1000 bogatih porodica (900 zemljoposjednika i stotinu koje se bave biznisom i trgovinom) posjeduje golema bogatstva. 2-54H o> I-H a H— l OlWASHINGTON 8. veljače 1964. Teško je ostati ravnodušan posjetom novoj zgradi štaba u Virginiji. Dvadesetak tridesetak minuta od Washingtona, uz rijeku Potomac -vrlo lijep put kroz park, uz stijene, do ulaza u štab gdje stoji oznaka »Ured za javni promet«, postavljena tu očito zato da nekoga zavara. Zgrada je golema sedmorokatnica u obliku slova »H«, okružena licom i drvoredom. Kad jednom uđete, vrlo se teško snaći. Pročitao sam negdje da je sagrađena za potrebe deset tisuća namještenika, a parkirališta za golem broj automobila. Prvi je dojam da u toj zgradi boravi više ljudi nego što je bilo predviđeno. Sa službenikom nadležnim za Ekvador proveo sam puna dva dana po-punjavajući podatke koji nikada ne ulaze u službeno izvještavanje. Upo-znavao sam se s promjenama u štapskoj administraciji. Najvažnija je pro-mjena - nedavno uspostavljanje novog direktorata DDS/T (za znanost i tehnologiju), koji je odio nastao spajanjem dosadašnjeg Ureda za obavje-štajnu djelatnost s područja nauke i Ureda za istraživanja i izvještavanje, oba iz okvira DDI, te još nekoliko drugih ureda. Novo je tijelo preuzelo na sebe pripremanje informacija i ispunjavanje zahtjeva za izvještavanjem o napretku različitih važnih područja znanosti i tehnologije u svijetu, s posebnim osvrtom, što ne iznenađuje, na razvoj sovjetskog naoružanja. Nova je institucija odgovorna za razvitak sistema tehničke koordinacije. Dosadašnji Direktorat za koordinaciju je ukinut. Još se jedna važna promjena zbila u DDP-u,1 u kojem su se Odjel za međunarodne organizacije i Služba psiholoških i paravojnih akcija ujedi-nile i usvojile novo ime: Služba tajnih akcija. Stapska koordinacija i vođe-nje svih CA-operacija (ranije poznatih kao PP-operacije) sada je centrali-zirano u toj službi. Ljudi koji rade u novoj CA-službi, možda zbog toga što su mnogi od njih veterani tradicionalnih sukoba između Odjela za međunarodne organizacije i Odjela za različita geografska područja, raz1 Vidi shemu VI 17 CIA


2-57vili su novu terminologiju koja izaziva smijeh u hodnicima štaba. Umjesto da agente i dalje nazivaju agentima, u svojim ih memorandumima i drugim dokumentima ustrajno spominju kao »tajne prijatelje«. O problemima u vezi s kontrolom agenata - stara rana lOD-a koja nikad neće zacijeliti -nitko više ne govori, kao da je nestala samim time što se operativni agenti ČA više ne nazivaju tim imenom. U DDP-u uskoro će doći do nove promjene. Odjeli za sovjetsku Rusiju i za Istočnu Evropu će se spojiti, s time da će Grčka pripasti Odjelu za Bliski istok. Sve evropske komunističke zemlje bit će u okviru Odjela za sovjetski blok. Umjesto REDWOOD-a, novi zajednički nazivnik svih akcija toga Odjela glasit će REDTOP. Također postoji potpuno novi odjel DDP-a pod nazivom Odjel za unutrašnje operacije (DOD), odgovoran za obavještajne zadatke CIA u SAD-u (usmjeren na vanjske ciljeve, naravno). DOD je pretežno angaži-ran u regrutiranju Amerikanaca, učenjaka i stručnjaka, koji će obavljati zadatke na međunarodnim konferencijama. DOD ima svoju »stanicu« u samom Washingtonu i urede u nekim drugim gradovima. Najnovija vijest u Odjelu za zapadnu hemisferu jest odlazak dosadaš-njeg šefa, pukovnika J. C. Kinga.* Njegova je moć postupno slabila još od invazije u Zaljevu svinja, kada su kubanski poslovi izuzeti iz nadlež-nosti Odjela. Osim toga Kingu su dodijeljeni različiti savjetnici kao što je, na primjer, Dave McLean,* koji je obavljao dužnost šefa stanice u Quitu kada je hunta preuzela vlast, te Bili Hood,* koji je prošle godine radio na nedavno otvorenom mjestu šefa operacija. Kinga je na dužnosti šefa Od-jela zamijenio jedan od starijih oficira koji je, nakon invazije u Zaljevu svinja, premješten iz Odjela za Daleki istok. Zove se Desmond Fitzge-rald,* dosad je bio pomoćnik šefa Odjela zapadne hemisfere za kubanske poslove - također nova funkcija osnovana nakon invazije na Kubu. Dosa-dašnji zamjenik šefa Odjela Ray Herbert* nastavlja rukovoditi zadacima osoblja i onim zadacima koji nisu izričito povezani s operacijama upere-nim protiv Kube. .£> 1 WASHINGTON 10. veljače 1964. Proveo sam noć izvan Nolandove kuće. Žive u McLeanu, nedaleko od štaba — izgleda kao da svi žive u tom području. Nakon povratka u štab Noland je postao šef grupe za Brazil u okviru Odjela za zapadnu hemi-sferu - to je značajan posao otkako je Brazil pod Goulartom krenuo uli-jevo. Prošle godine Noland je nekoliko puta boravio u Brazilu. Prema nje-govim riječima, Brazil je za nas najteži problem u Latinskoj Americi - čak ozbiljniji od Kube, otkako je odbačeno oružje. 258Istraga koju je brazilski parlament proveo o izborima 1961. godine, što je započela prošlog svibnja i još uvijek traje, nije potpomogla opera-cije u Brazilu. Otkriveno je da su u glavnini operacijama političke akcije naše stanice u Riju — Brazilsko udruženje za demokratsku akciju (IBAD) i srodna organizacija Narodne demokratske akcije (ADEP) u izbornoj kampanji ip6z. utrošili za financijsku podršku protukomunističkim kandi-datima otprilike dvanaest milijuna dolara, a možda i dvadeset. Bili su osi-gurani fondovi izvana, za izbore za guvernere u osam od jedanaest država, za petnaest kandidata za federalne senatore, 2.50 kandidata za fe-deralne poslanike i za oko 600 kandidata za najviše državno zakonodavno tijelo. Rezultati izbora bili su različiti. Kandidati koje je podržavala sta-nica izabrani su za guvernere u državama Sao Paulo i Rio Grande, koje i jesu najvažnije. No ljevičar, Goulartov pristalica, pobijedio je na izbo-rima za guvernera


značajne sjeveroistočne države Pernambuco. U narod-noj skupštini odnosi između triju glavnih političkih partija ostali su jed-naki, što je ocijenjeno kao pobjeda. Parlamentarna istražna komisija bila je na neki način pod kontrolom - pet od devet njezinih članova i sami su primali novac od IBAD-a i ADEP-a. No samo je odbijanje bankarskih institucija, kao što su First Na-tional City Bank,* Bank of Boston* i Royal Bank of Canada,* da otkriju strane izvore sredstava deponiranih za IBAD i ADEP spriječilo da se ne otkrije pravo stanje stvari. Potkraj kolovoza prošle godine predsjednik Goulart naredio je da se ukinu ADEP i IBAD, a u parlamentarnom izvje-štaju, objavljenom u studenome, navodi se zaključak da su te dvije orga-nizacije nezakonito pokušale utjecati na izbore i96z. godine. WASHINGTON 12. veljače 1964. Proteklih dana kretao sam se između službe za Urugvaj i grupe za Kubu kako bih se upoznao s prvenstvenim operativnim zadacima protiv Kubanaca. U Montevideu će moj osnovni zadatak biti operacije protiv Kube. Još samo pet zemalja Latinske Amerike ima diplomatske odnose s Kubom. Operacija protiv Kubanaca u Montevideu vrlo je važna, tvrdi se u uputama koje sadrže zadatke stanica. To je jedina stanica u cijeloj hemisferi čije su operacije protiv sovjetske ambasade na drugom mjestu na listi prioritetnih zadataka. Razloge tome treba tražiti u činjenici da komunizam u Urugvaju značajno raste, posebno u sindikatima. Bez sumnje, tome pridonosi tamošnja kubanska ambasada. Dapače, postoje jaki dokazi da sadašnje gerilske i terorističke aktivnosti na sjeveru Argen-tine pomaže kubanska ambasada u Montevideu. Upravo sada postoje dva glavna cilja protukubanskih operacija u Montevideu. Najprije, u svrhu raskida odnosa, provodimo sve odgovara-juće operacije da bismo potpomogli optužbe Venezuele protiv Kube o in17* 2-59 »tervenciji i agresiji, koje se temelje na otkrivanju tajnih skladišta oružja na venezuelanskoj obali prošlog studenoga. Utvrđeno je da je oružje proiz-vedeno u Belgiji, a tvorničar uvjerava da ga je prodao Kubancima. Svrha je toga venezuelanskog slučaja da se konačno, posredstvom OAS-a, po-zovu sve latinskoameričke zemlje koje još imaju odnose s Kubom da ih raskinu. Možemo se nadati da će takav korak, na koji će pozvati Vene-zuela a ne SAD, sadržavati dovoljno dokaza da ga OAS prihvati, posebno ako narednih mjeseci ojača propaganda koju neće pokretati SAD. Iz di-skrecije, nikoga nisam pitao o tome, ali čini mi se, da je cijeli taj slučaj s otkrivanjem skrovišta oružja vodila stanica u Caracasu. Sumnjam na to da je oružje podmetnula stanica, možda u zajedničkoj operaciji s tamoš-njom službom, i onda »otkrila« stvar. Kako je naš temeljni cilj u Urugvaju da izazovemo raskid diplomat-skih odnosa s Kubom, moramo se u međuvremenu ubaciti u kubansku misiju u Montevideu bilo s tehnikom, bilo s regrutiranjem agenta, da bi-smo stekli bolje obavještajne podatke o kubanskim aktivnostima. Već pro-vodimo neke operacije protiv kubanske ambasade, ali još se nismo uspjeli ubaciti unutra. Ne može se karati da to stanica nije pokušala. Lani je bilo nekoliko pokušaja regrutiranja. Uspjeli smo samo s Rolandom Santanom.* Na ne-sreću, Santana je kratko boravio u Montevideu, a i nije imao pristupa delikatnijim informacijama, jer nije bio obavještajni oficir. Ako ništa drugo, taj nam je slučaj poslužio za propagandu.


U narednoj smo prilici bili blizu da pridobijemo oficira za kojega smo vjerovali da je šef kubanske obavještajne službe u Montevideu. Taj oficir, Earle Perez Freeman,* u prosincu je oštro odbio pokušaj regrutiranja, neposredno prije nego što se, nakon tri godine provedene u Urugvaju, trebao vratiti na Kubu. U Meksiku, gdje je čekao avion za Havanu, izne-nada se pojavio u američkoj ambasadi. U razgovoru s oficirom stanice složio se da zatraži azil u SAD-u. S njime je razgovarao Bob Shaw,* jedan od mojih nastavnika u ISOLATION-u. U hodnicima štaba još se uvijek prepričava njegovo pomanjkanje svakog opreza. Nakon što je obavio sve pripreme da Pereza prebaci u SAD vojnim avionom s aerodroma u Me-xico Citvju, Shaw ga je odvezao kolima na aerodrom. Putem je Pereza iznenada obuzela panika, iskočio je iz Shawovih kola i nestao u gomili prolaznika. Ni sada nitko ne može razumjeti kako je Shaw zaboravio prvo pravilo u takvim slučajevima: da smjesti Pereza na zadnje sjedalo, u sre-dinu između dvojice naših službenika. Da je Perez i promijenio mišljenje prije nego što je trebalo da napusti Mexico City, u razgovoru bismo ga možda uvjerili kako treba otići. Ako ništa drugo, izbjegla bi se panika i gubitak kontakta. Perez se vratio u Havanu. Nema znaka da su Kubanci saznali za njegov dodir sa stanicom u Mexico Citvju. No u štabu vlada nepodijeljeno mišljenje da je u ovom slučaju stanica loše obavila posao -nisu dobiveni čak ni osnovni podaci o kubanskim operacijama u Mon-tevideu. z6oGrupa za Kubu najviše je zainteresirana da se pokuša regrutirati šifrant za koga je stanica utvrdila da se zove Roberto Hernandez.* Oficiri iz di-rektorata za obavještajne poslove, koji se bave kubanskim komunikaci-jama, kažu da Sovjeti opskrbljuju Kubance kriptogramskim materijalima koji se upotrebljavaju u njihovoj diplomatskoj i obavještajnoj korespon-denciji i koje je nemoguće otkriti. Ako uspijem regrutirati šifranta, rekoše, moglo bi se postići da stručnjak iz štaba kopira materijale i da ih nepri-mjetno vrati. Buduće, a možda i ranije dopisivanje — koje sada čuva Agencija za nacionalnu sigurnost za slučaj da se jednom saznaju šifre -u tom bi se slučaju moglo pročitati. MIAMI 14. ožuljka 1964. Naš smo bora\ak rasporedili tako da budemo i u kući Janetinih rodi-telja u Michigenu, i kod mojih ovdje na Floridi. Prije dva tjedna rodio nam se i drugi sin, točno onoga dana kako je prije nekoliko mjeseci li-ječnik predvidio. Kakvo veselje - ponovno sve teče savršeno. Kada za nekoliko tjedana beba bude sposobna za put, Janet i djeca odletjet će u Montevideo. Ja, međutim, odlazim odmah, jer se oficir kojega moram zamijeniti sprema da hitno ode. Na putu u Montevideo zaustavio sam se ovdje i gotovo cijeli dan pro-veo raspravljajući o tome kako stanica JMWAVE (Miami) može potpo-moći naš program protiv Kubanaca u Montevideu. Charlie McKav,* oficir JMWAVE s kojim sam se susreo na aerodromu, predložio mi je da o poslu razgovaramo na plaži umjesto u zrakoplovnoj bazi Homestead. Od-marali smo se na suncu sve dok nije došlo vrijeme da me prebaci na aerodrom. Bio je pravi čovjek za takve razgovore, jer je u stanici u Mon-tevideu radio šezdesetih godina i poznaje tamošnje operacije. Operacije CIA u Miamiju su opsežne, ali, čini se, pretežno usmjerene na ispitivanje izbjeglica, prikupljanje i aktualiziranje informacija i na ope-racije paravojnih infiltracija na Kubu. Imaju i oficire za pojedine zadatke te agente - kubanske izbjeglice koji mogu pomoći stanicama hemisfere na povremenim zadacima regrutiranja, prepisivanja u


operacijama prisluški-vanja, kao i u mnogim drugim zadacima. Nedavno je stanica u Monte-videu predložila da JMWAVE pokuša pronaći ženu koja bi se približila kubanskom šifrantu poznatom po iznimnoj sklonosti ljubavnim avantu-rama. McKay tvrdi da su nedavno pronašli kandidatkinju — Kubanku izu-zetne ljepote koja se već otprije bavi takvim poslom. Narednog će tjedna biografske podatke, izvještaj o dosadašnjim njezinim ulogama u pojedinim operacijama i fotografiju koju mi je pokazao poslati u Montevideo. Glavna operacija stanice u Miamiju koja se odnosi na Urugvaj jest projekt AMHALF, u koji su uključena tri urugvajska diplomata na za-datku u Havani. To su trgovinski predstavnik Zuleik Ayala Cabeda,* drugi sekretar ambasade German Roosen i prvi sekretar Hamlet Goncal-ves.* Nijedan od njih, pretpostavljamo, ne zna da druga dvojica rade za CIA, ali u stanici drže da oni među sobom o tome ipak razgovaraju. Među njihove zadatke u Havani ulazi i osiguravanje azila pojedinim Kubancima, predavanje i preuzimanje tajnih poruka na skrovitim mjestima za druge agente, kupovina valute, promatranje pojedinih luka i pokreta vojnih je-dinica. Veza s agentima iz Miamija odvija se putem radija, a osim toga najmanje svakog drugog tjedna jedan od njih putuje u Nassau ili Miami po zadacima koji nisu u vezi s CIA. Iznose, na primjer, čvrstu valutu i dragocjenosti koje su ostavili bjegunci. Takva vrsta kontrabande služi i kao zaštita njihovu poslu za CIA, ali i pridaje izuzetnu osjetljivost cijeloj operaciji. Ta je osjetljivost već postala opasnom, jer se u igri protiv jedne zemlje nalaze i diplomati koji su u njoj akreditirani. State Departmentu neće biti lako da se ispriča urugvajskoj vladi ako se operacija otkrije. MONTEVIDEO 15. ožujka 1964 Prekrasan grad — nije ni čudo da se u Odjelu za zapadnu hemisferu smatra jednim od glavnih zgoditaka. Na aerodromu me dočekao Gerry O'Gradv,* zamjenik šefa stanice, i odveo u hotel »Lancaster« na trgu slo-bode, gdje sam odsjeo i lani. Poveo me zatim u svoj veliki sedmorosobni stan iz kojega se pruža pogled na Ramblu i još dalje na plažu Pocitos, gdje smo proveli popodne razmjenjujući iskustva. O'Gradv je stigao ovamo u siječnju, no njegova obitelj neće doći do lipnja, kada djeci završava škola. I on je jedan od onih koji su premješteni iz Odjela za Daleki istok. Radio je u Tajpehu i u Bangkoku. Dobar momak. MONTEVIDEO 18. ožujka 1964. Prijelaz iz pretposljednje zemlje po veličini u najmanju u Južnoj Ame-rici omogućuje da se vide goleme razlike u nacionalnom razvitku. Kon-trasti, ne sličnosti, ocrtavaju se izvanredno jasno. Urugvaj je zaista izu-zetak u većini ustaljenih shvaćanja o Latinskoj Americi. Odaje dojam slož-nog društva organiziranog u modernoj, sigurnoj državi. Indijanci nisu pre-pušteni sami sebi niti su potisnuti u najdublje siromaštvo, ne postoje pri-rodne geografske razlike između plantaža na obali i farmi u sijerama na štetu potonjih, nema stalnih kriza i političke nestabilnosti, nema široko rasprostranjene nepismenosti, militarizma, nerazumno visoke stope natalii6zteta. Na prvom koraku u Urugvaju zamjećuju se pogodnosti za koje se nadam da će proizaći i iz huntinih programa reformi u Ekvadoru. U Urugvaju kao da je sve u službi napretka. Dohodak po stanovniku iznosi 700 dolara i među najvišima je u Latinskoj Americi. Devedeset po-sto stanovništva je pismeno. Samo u Montevideu izlazi deset dnevnih li-stova. Zemlja je pretežno urbanizirana (otprilike 85 posto), a više od po-lovice od ukupno z,6 milijuna stanovnika živi u Montevideu.


Zdravstvene ustanove i prehrana zadovoljavaju. Socijalno osiguranje i mirovinski si-stem na visokoj su razini. Naseljenost iznosi trećinu latinskoameričkog prosjeka, a porast stanovništva je najniži - samo 1,3 posto. Sto je najvaž-nije, reljef je takav da omogućuje da se 88 posto zemlje iskoristi, uglav-nom za stočarstvo. Ovdje susrećemo model političke stabilnosti, zemlju koja u ovom stoljeću gotovo da i nije imala vojnih intervencija u politici. Po pažljivo odabranoj definiciji, to je »američka Švicarska«. Takva sretna situacija u Urugvaju datira od izbora 1903. godine, kada je na vlast bio došao Jose Batlle y Ordonez, zacijelo jedan od najvećih i najdjelotvornijih zapadnih liberalnih reformatora koji je stavio točku na žestoke sukobe urbaniziranog i ruralnog dijela zemlje, sukobe što su pri-jetili da rascijepe Urugvaj, kao što se to u devetnaestom stoljeću događalo u većini zemalja Latinske Amerike. Urugvajci duguju Batlleu društveno priznanje kao jednom od najnaprednijih ljudi svoga vremena: uveo je osmosatni radni dan, obavezni dan odmora i tjednu isplatu, naknade rad-nicima za slučaj povreda, odredio minimalne zarade, mirovinsko i soci-jalno osiguranje, slobodnu građansku prosvjetu koju država novčano pot-pomaže. Da bi regulirao poboljšanje položaja radnika i kontrolirao kon-centraciju ekonomske moći u rukama privatnih stranih i nacionalnih in-teresa, Batlle je ustanovio vladine monopole u javnim službama, bankar-stvu i stanovitim trgovinskim i industrijskim područjima. U politici, Batlle je ustanovio načelo koparticipacije, u kojoj je manjinska partija blankista (poznata i kao Nacionalna partija) podijelila vlast s Batlleovom »Colo-rado« partijom u izvršnoj vlasti, u kojoj su sudjelovali članovi obiju partija. Posredstvom toga mehanizma, javni je autoritet podijeljen, partijske frak-cije isključene, a krvave borbe za političku vlast okončane. Batlleu, dakle, Urugvajci mogu pripisati kao zaslugu političku stabilnost zemlje, socijalnu jednakost, politiku preraspodjele dohotka u korist pojedinih grana privrede u razvoju, sistem socijalne zaštite i vladine trgovinske monopole, financij-ske te monopole javnih službi. Međutim, od 1954. godine životni standard u Urugvaju opada. Ukupni narodni proizvod više ne raste, produktivnost i narodni dohodak je opao, industrijski je rast spao ispod ionako niske stope rasta stanovništva. In-vesticije čine samo u posto od ukupnog narodnog proizvoda, što je, možda, navještaj otpora Urugvajaca snižavaju uobičajene razine potroš-nje. Ugroženi životni standard srednje i niže klase doveo je do sukoba koji se očituju u učestalim, sve širini i oštrijim štrajkovima, što su počeli pre-vladavati u životu te zemlje. 2*3Sto se dogodilo u toj najutopističkijoj od modernih demokracija? Od sredine pedesetih godina glavni je ekonomski problem bio: kako se prila-goditi padu svjetskih cijena glavnih urugvajskih izvoznih proizvoda - go-veđeg mesa, kože i vune. Kako su prihodi od izvoza opali - ispod razine postignute prije trideset godina - urugvajski uvoz bio je pod oštrim pri-tiskom sve viših cijena gotovih proizvoda i polusirovina potrebnih prera-đivačkoj industriji podignutoj u doba depresije, a zatim prosperiteta iz-među 19451955. Rezultat: inflacija, deficit platne bilance, ekonomska stagnacija, porast nezaposlenosti (sada iznosi 12. posto), devalvacija. Djelomično su problemi s kojima se Urugvaj sukobio bili neizbježni, jer se donedavni napredak temeljio na neuobičajenim tržištima za drugog svjetskog rata i rata u Koreji. Problemi su se, međutim, pogoršavali stano-vitim vladinim političkim potezima, posebno otvaranjem novih radnih mjesta u vladi i njezinim poduzećima, što je učinjeno s ciljem da se ublaži nezaposlenost i ubrza politička pomoć. Kako u raspodjeli poslova u vladi


postoji »sistem tri-dva« (tri mjesta za one koje postavlja većinska partija, a dva za one koje popunjava manjinska partija), uspostavljen u toku tri-desetih godina, moglo bi se reći da su obje partije dospjele u podređeni položaj prema vrhovima administracije. Zaista, broj vladinih činovnika povećao se od 58 ooo u 1938. na 170 ooo u 1955. godini. Sada ih je 200 ooo. S obzirom za primamljive penzije i druge povlastice koje uži-vaju, vlada uvjerenje da svatko ima pravo na zaposlenje u vladi - iako su plaće uslijed inflacije opale toliko da većini zaposlenih u vladi treba još jedan posao kako bi preživjeli. No glavni je rezultat: pomanjkanje sred-stava za financiranje javne administracije. Ova se kritizira zbog nespo-sobnosti, sporosti, nesnalaženju u papirima, visokog stupnja izostajanja s posla, slabog obrazovanja i opće korupcije. Sistem plaćanja u aparatu urugvajske države temelji se na tome da se jedan dio zarade od izvoza zadrži primjenom višestrukih izjednačavanja deviznih tečajeva. Središnja banka plaća izvoznika u pesosima svotom koja je manja od vrijednosti njegova proizvoda na slobodnom tržištu, a razlika se, posredstvom banke, pretače u vladine operacije. Taj je sistem metoda za preraspodjelu dohotka i jednak je po svom učinku izvoznoj taksi, koja ruši ravnopravan položaj domaćeg proizvoda na međunaro-dnim tržištima. Retencije također služe da se primarni proizvodni sektor, stočari i rančeri, privole da se ne opiru porezima što se ubiru kao pri-pomoć vladinoj birokraciji u Montevideu i jačanju njihovih povlastica. Rezultat je da rančeri povlače vunu i stoku s tržišta ili pak svoje proiz-vode prodaju kontrabandi - obično preko nezaštićene granice prema juž-nom Brazilu. Sukobi između interesa seoske i urbane sredine, produbljeni opada-njem prihoda od izvoza, imali su kao posljedicu pad produktivnosti i ži-votnog standarda Urugvajaca. Godine 1958, nakon što su gotovo 100 go-dina bili u opoziciji, blankisti su na državnim izborima pobijedili u koa-liciji s Federalnom ligom za seoski pokret, takozvanim ruralistima. Koali-čija je izradila programe povećanja izvoza poljoprivrednih proizvoda, ali je u ostvarivanju toga programa već na početku naišla na slab uspjeh. Godine 1959. bio je potreban veliki međunarodni zajam za izravnavanje platne bilance. Međunarodni monetarni fond zahtijevao je da se usvoje fiskalne reforme za zaustavljanje inflacije, izravnavanje robne razmjene i unapređivanje izvoza. Ti su zahtjevi prihvaćeni. Pesos je devalvirao, re-tencije su na izvoz smanjene, uspostavljena je kontrola uvoza, podrezana krila potrošnji. No program ozdravljenja ipak nije uspio. Djelomično stoga što su cijene uvoznim industrijskim proizvodima i dalje rasle, a in-flacija i druge boljke nisu otklonjene. Pesosu, koji je devalvirao sa 1,5 na 6,5 za dolar 1959. godine, vrijednost je i dalje opadala, tako da sada valja dati 18 pesosa za jedan dolar. Troškovi života rastu, od nekih 15 posto godine 1962.. na 33,5 posto godinu dana kasnije. Usprkos daljnjem opa-danju privredne moći blancosi su uspjeli zadržati kontrolu izvršne vlasti i na izborima i96z. godine, uglavnom stoga što su nova mjesta u vladinoj administraciji otvorena prije izbora. Možda još značajnije nego što je obeshrabrivanje rančera da poveća-vaju proizvodnju ili druge suprotnosti u politici preraspodjele dohotka jest razvodnjavanje političke moći u toj zemlji. Izvršno tijelo (kolegij), za-mišljeno na osnovi dogovora o podjeli vlasti između dviju glavnih partija i kao brana pokušajima uzurpacije, sastoji se od devet članova. Šest ih je iz partije većine, a tri su iz partije manjine. U praksi se, međutim, vladin Nacionalni savjet često javlja kao treći zakonodavac zahvaljujući frakcio-naštvu koje je izborni sistem unio u vladajuće partije. Sadašnje Nacionalno vijeće, na primjer, čine tri člana jedne blankističke frakcije, dvojica iz druge i jedan pripadnik treće frakcije. Članovi


manjinske partije coloradosa slično su podijeljeni: dvojica iz jedne, a jedan iz druge frakcije. Tih pet različitih frakcija zastupljeno je u egzekutivi svaka sa svojim programom i svojom političkom organizacijom. Sposobnost izvršne vlasti da usmjeruje i odlučuje vrlo je ograničena i uvjetovana eventualnim ujedinjavanjem frakcija na pojedinim pitanjima, često mimo linija samih partija. Zakonodavstvo je rascjepkano na sličan način. Zapravo je podređeno samo sebi. Posebni zakon omogućuje svakom senatoru i poslaniku da bez carine uveze jedan novi inozemni automobil svake godine, što, u uvjetima inflatornih cijena, automatski znači da se tim kolima dva ili tri puta pove-ćava vrijednost. Legislativa je na sličan način 1961. favorizirala političare, osiguravajući, u trenutku povlačenja s dužnosti, povlastice za nosioce poli-tičkih funkcija. Odobravaju se i posebne vladine pozajmice za gradnju kuća članovima predstavničkog doma pod vrlo povoljnim uvjetima. Kakvi su izgledi da se sada riješe neki od problema zemlje kada je već ranije bilo toliko mogućnosti? Stanovit je stupanj oštrine neophodan, ali reforme bi trebale zahvatiti vladina poduzeća, poljoprivredu, a možda naj-više izvršnu vlast. Dvadeset i osam vladinih poduzeća, samostalnih i decentraliziranih službi, optužuje se za neefikasnost, korupciju i gubitke. Za tako malu lzemlju, raspon njihovih poslova zaista je golem: željeznice, avionski pro-met, kamionski transport, autobusne linije, prerada i promet naftom, proizvodnja cementa, proizvodnja i uvoz alkoholnih pića, prerada mesa, osiguranje, vjerovništvo i trgovinsko bankarstvo, pomorski prijevoz, uprav-ljanje lukom u Montevideu, elektroenergija, telefoni i telegrafi, vodoop-skrba, komunalne službe. Poboljšano rukovođenje i odstranjivanje gubi-taka i korupcije u središnjoj administraciji - koju sačinjavaju različita mi-nistarstva nasuprot samostalnim kompanijama i decentraliziranim služ-bama — također je vrlo važno. U poljoprivredi se moraju riješiti dva osnovna problema: okrupnja-vanje posjeda i porast dohotka te nedostatan kapital i slaba tehnologija. Sto se okrupnjavanja posjeda tiče, otprilike 5 posto jedinica drži oko 60 posto zemlje, a gotovo 75 posto jedinica raspolaže s manje od 10 posto zemlje. Problem odnosa između latifundija i malih posjeda izmakao je Batlleovoj pažnji. Više od 40 posto zemlje iskorištava se posredstvom sta-novitih oblika nesigurnog zakupa, koji sadržavaju odgovarajuće mjere usmjerene protiv bogaćenja. Jasno je da se pregolemi zemljišni posjedi moraju ponovno raspodijeliti kako bi se intenzivirala obrada zemlje, a i zbog porasta proizvodnje i otvaranja novih radnih mjesta. Sto se izvršne vlasti tiče, započele su rasprave o ustavnoj reformi, to jest o povratku na predsjedništvo s jednom ličnošću te eventualno zadr-žavanje kolegija, ali tako da svi izabrani članovi budu pripadnici iste stranke. Čini se da nitko ne zna kako će Urugvaj riješiti svoje probleme. Ali svi se slažu s tim da je zemlja zapala u gospodarsku, političku i moralnu krizu. MONTEVIDEO 2,1. ožujka 1964. Stanica u Montevideu pripada među srednje po broju službenika u zapadnoj hemisferi. Osim šefa stanice Neda Holmana* i O'Gradvja, ovdje su još četiri operativna oficira (po jedan za sovjetske operacije, komuni-stičku partiju i srodne grupacije, operacije tajnih akcija i za kubanske ope-racije), zatim administrativni pomoćnik, dva službenika veze i tri tajnice - svi pod firmom političke sekcije naše ambasade. Izvana, bez službene zaštite, imamo dva američka građanina. Napredniji stupanj razvitka u Urugvaju, u usporedbi s Ekvadorom, odražava se u analizama stanice o operativnoj okolici kao daleko slože-nijoj i jače neprijateljski


raspoloženoj sredini nego što je to slučaj sa siro-mašnim i zaostalim susjednim zemljama. Iako postoje sličnosti u ciljevima stanica, razlike su uglavnom u većoj sposobnosti ovdašnjih neprijatelja. z66KOMUNISTIČKA PARTIJA URUGVAJA (PCU) Nasuprot podijeljenoj, slaboj i frakcijama razjedinjenoj Komunističkoj partiji Ekvadora, PCU je dobro organizirana i disciplinirana partija s puno jaćim utjecajem nego što to pokazuju glasački rezultati koje postiže. Za-hvaljujući djelomično i izbornom sistemu (ley de lemaš), PCU gotovo sim-bolično sudjeluje u državnoj zakonodavnoj vlasti: ima tri mjesta od ukupno 130. J/eđutim, snaga te partije raste uglavnom zbog sve gore ekonomske situac.je. Dok je na izborima 1958". PCU osvojila zj ooo glasova (2,,6 posto), godine i96z. dobila je 41 ooo (3,5 posto). Stanica procjenjuje da broj članova PCE stalno raste: od otprilike 3000 1961. godine do sa-dašnjih 6000 — a sama PCU tvrdi da ima 10 ooo članova. Političke aktivnosti PCU usmjerene su uglavnom na Lijevi front oslo-bođenja, poznatiji kao FIDEL (Frente Izquierda de Liberacion). Osim PCU, FIDEL uključuje Urugvajski revolucionarni pokret (MRO) i nekoliko ma-njih lijevih rascjepkanih grupa. Glavni vođa MRO-a Ariel Collazo član je predstavničkog doma. Uz tri mjesta koja drži PCU, FIDEL je u kongresu zastupljen četvoricom poslanika. Iznimno slobodna politička atmosfera u Urugvaju omogućuje samo-stalno ponašanje PCE u njezinim aktivnostima u radničko-sindikalnim i studentskim organizacijama, kao i u političkoj fronti. Partijske novine »El Popular« izlaze dnevno i prodaju se po cijelom Montevideu — čime se omogućuje vrlo snažna propaganda PCU protiv »sjevernoameričkog im-perijalizma« i korupcije tradicionalnih urugvajskih buržoaskih partija. I dok su mnoge komunističke partije uzdrmane podjelom oko sovjetskog ili kineskog modela, PCU je na tom planu imala tek neznatnih neprilika i zadržala je nepodijeljenu podršku Sovjetima. Podrška kubanskoj revolu-ciji i suprotstavljanje svakom raskidu odnosa s Kubom - glavna su poli-tička stanovišta PCU. KONFEDERACIJA RADNIKA URUGVAJA (CTU) U više od četrdeset godina postojanja PCU bila je aktivno prisutna u urugvajskom radničkom pokretu, a osobito 1947. godine, kada je imala najjači utjecaj u Općem sindikatu radnika koji je zastupao otprilike 60 po-sto organiziranih radnika. Ideološki rascjep nakon Staljinove smrti prouz-ročio je opadanje utjecaja PCU na sindikate, pa je suparnička Konfedera-cija rada Urugvaja (CTU), uz pomoć naše stanice u Montevideu, prevla-dala. CTU je ušla kao članica u ORIT* i ICFTU,* ali je stala gubiti kada joj je Socijalistička partija Urugvaja uskratila podršku, a PCU obnovila svoje organizacijske napore. U početku šezdesetih godina, pod vodstvom PCU, osnovana je CTU i sada je najveća i najvažnija sindikalna organiza-cija u Urugvaju. Osim što komunisti vode CTU, ni lijevi socijalisti nisu bez stanovita utjecaja.Glavni politički zadaci CTU jesu podrška kubanskoj revoluciji i suprotstavljanje vladinoj ekonomskoj politici, posebno mjerama reformi, koje, poduzete na zahtjev Međunarodnog monetarnog fonda (devalvacija, pooštravanje dosljednosti u ostvarivanju odluka), pogađaju ljude s naj-manjim dohotkom. I dok je tek malen broj radnika komunista (većina zaposlenih radnika glasa za tradicionalne partije), utjecaj PCU i drugih lijevih snaga u CTU sposoban je da mobilizira sedam stotina tisuća rad-nika, možda polovicu ukupne radne snage, u borbi za ispunjenje zakonski osnovanih zahtjeva. Akcije mogu biti: od potpunog štrajka do kratkih, jednosatnih ili dvosatnih, obustava rada, pa do štrajkova na neodređeno vrijeme koji


paraliziraju važne dijelove privrede. Kao što se moglo i oče-kivati, CTU je članica Svjetske federacije sindikata, kojoj je sjedište u Pragu. FEDERACIJA SVEUČILIŠNIH STUDENATA URUGVJA (FEUU) Stanje u nacionalnoj studentskoj uniji slično je onome u radničkom pokretu: među studentima vrlo je malo komunista, ali oni kontroliraju federaciju. U Urugvaju djeluju dvije visokoškolske ustanove: republičko sveučilište Republike sa 14 ooo studenata i nacionalna tehnička škola (Uni-versidad de Trabajo), na kojoj studira 18 ooo polaznika. Obje su u Monte-videu. Aktivnosti FEUU usredotočene su na republičko sveučilište, ali se proširuju i na srednje škole. Jedan član PCU generalni je sekretar FEUU. Kada za to bude razloga, velik broj studenata može se mobilizirati za militantne ulične akcije i studentske štrajkove. Političke akcije FEUU usmjeruju se na podršku kubanskoj revoluciji i zahtjevima CTU. Meta napada je »sjevernoamerički imperijalizam«. SOCIJALISTIČKA PARTIJA URUGVAJA (PSU) Iako prokastrovska, PSU kao politička snaga nema utjecaja u Urugvaju - na izborima 1962.. godine, prvi put nakon više godina, izgubila je pozi-cije. Ipak, uspjelo joj je zadržati stanovit utjecaj među intelektualcima, piscima i članovima sindikata. Velik dio problema s kojim se sukobljavaju socijalisti leži u nutranjem neslaganju oko toga, da li miran način rješa-vanja stvari zamijeniti nasilnim političkim činom. Dio militantno raspo-loženih članova PSU, koje predvodi Raul Sendic, vođa radnika šećerana iz Bella Uniona u sjevernom Urugvaju, napustio je partiju i osnovao malu aktivističku revolucionarnu organizaciju. No i dalje su slabi. A Sendic je u bijegu i nada se da će naći sklonište u Argentini. 268URUGVAJSKI REVOLUCIONARNI POKRET (MRO) Iako MRO sudjeluje u FIDEL-u zajedno s PCU, ipak je taj pokret zadržao svoju neovisnost i znatno se borbenije postavlja u političkim problemima nego što je to slučaj s PCU. Kako se bio posvetio oružanim pobunama, smatra se da je opasan. No ipak vjerujemo da nema više od nekoliko stotina članova i da je njegov utjecaj prilično ograničen. TROCKISTI I ANARHISTI Revolucionarna radnička partija (POR), koji vodi Luis Naguil, trocki-stička je grupa sjedinjena s frakcijom posadasa iz Četvrte internacionale. Manje ih je od stotine i njihov je utjecaj sasvim malen. Slične male grupe anarhista vode braća Gatti, Mauricio i Gerardo. Djeluju u Montevideu. No i njih stanica tek povremeno obrađuje. ARGENTINSKI IZGNANICI Urugvaj, sa svojom dobrohotnom i popustljivom političkom klimom, tradicionalno je utočište političkih izbjeglica iz drugih zemalja, osobito Argentine i Paragvaja. Otkako je Peron zbačen 1955. godine, Montevideo je značio sigurnost za peroniste čija je aktivnost u Argentini bila podvrg-nuta žestokoj odmazdi. Stanica u Buenos Airesu slabo je djelovala na ubacivanju u peronistički pokret, posebno na krajnju ljevicu toga pokreta. Stoga je stanica u Montevideu poduzela nekoliko uspješnih operacija pro-tiv peronista u Urugvaju, za koje je otkriveno da uživaju podršku Kuba-naca. Prisluškivanjem stana Juli ja Gallega Sota, prognanog peronističkog novinara, otkrili smo da postoji tajna veza između Gallega i bivšeg šefa kubanske obavještajne službe u Montevideu Earla Pereza Freemana -onoga istoga koji je u Mexico Citvju želio prijeći k nama. Naša je stanica bivšeg šefa zapravo pripremila najvažniju analizu složenih odnosa različitih grupa unutar peronizma. Oni za koje je CIA zainteresirana označeni su kao »peronisti lijevog krila i


argentinski teroristi«. No svi su znaci da će argentinska vlada dopustiti peronistima povratak, što znači da će se mnoge argentinske revolucionarne aktivnosti uskoro početi premještati u Buenos Aires. PARAGVAJSKI IZGNANICI Čak u većoj mjeri nego što je to slučaj s argentinskim ekstremistima, Komunistička partija Paragvaja (PCP) prinuđena je da djeluje izvan vla-stite zemlje. Sa sjedištima uglavnom u Buenos Airesu, Montevideu i SaoPaulu, PCP je sa svojih 500, od ukupno tri do četiri tisuće članova koji žive u Paragvaju, gotovo nedjelotvorna. Stroessnerova vlada vrlo žestoko provodi progone i zatvaranja aktivista PCP-a. Usprkos tome, PCP je osnovala političku frontu - Ujedinjenu frontu za nacionalno oslobođenje (FULNA), u koju su uključene neke nekomunističke partije - lijevo krilo liberalne partije i febreristički pokret. U Paragvaju im je politička aktivnost zabranjena. Štab FULNA nalazi se u Montevideu. SOVJETSKA MISIJA Sovjetsku misiju u Montevideu sačinjava poslanstvo, trgovinsko pred-stavništvo i dopisništvo agencije TASS. Od dvadesetak službenika poslan-stva samo ih je osam na diplomatskoj listi urugvajskog Ministarstva vanjskih poslova, a ostali su na popisu administrativnih i pomoćnih služ-benika. Od ukupno dvadeset službenika ambasade, dvanaestorica su po-znati obavještajci ili se na to sumnja; za šest se zna, a na dvojicu se sumnja da rade za KGB (državna sigurnost); za dva se zna, a na dvojicu sumnja da rade za GRU (vojna obavještajna služba). Trgovinsko predstavništvo, smješteno u posebnoj zgradi u kojoj stanuju članovi sovjetske misije, čini pet službenika, od kojih se za dvojicu zna, a na jednog sumnja da rade za KGB. Dopisnik TASS-a poznat je kao čovjek KGB-a. Dakle, od dva-deset i šest sovjetskih ljudi u Montevideu šesnaestorica su otkriveni oba-vještajci ili se na to sumnja - to je prosjek za sovjetske misije u Latinskoj Americi. Ciljevi sovjetskih obavještajnih operacija u Urugvaju, za razliku od onih američke ambasade i stanice CIA, prilično su jasno vidljivi, iako je u operacijama naše stanice propušteno da se o tome, osim u rijetkim pri-likama, vodi brižljiva evidencija. Misli se da je na vrhu liste sovjetskih prvenstvenih zadataka podrška PCU i CTU, ubacivanje u urugvajsku vladu i u lijeve frakcije tradicionalnih političkih partija njihovih »utjecajnih age-nata«, tiskanje i distribucija propagandnog materijala u Latinskoj Americi posredstvom, između ostalih, »Ediciones Pueblos Unidos«, ubacivanje u područje kulture — u različite organizacije, na primjer uz pomoć Sovjet-sko-urugvajskog društva prijateljstva, pomoć za putovanja posredstvom ureda kompanije Scandinavia Airlines Svstem u Montevideu i, konačno, pomoć »ilegalnim« obavještajnim oficirima koji se šalju na putovanja s lažnim ispravama. KUBANSKA MISIJA Poput Sovjeta, i Kubanci imaju ambasadu i odvojeno trgovinsko pred-stavništvo. Ali telegrafsku agenciju »Prensa Latina« vode Urugvajci i Argentinci. Na čelu ambasade je otpravnik poslova s četvoricom diplo170mata, za koje se zna ili sumnja da su obavještajni oficiri. Trgovinsko pred-stavništvo vode trgovinski savjetnik i njegova žena, za oboje se misli da su obavještajci. Za razliku od operacija koje Agencija izvodi protiv Sovjeta, o podjeli kubanskih operacija ne znaju se okviri. Praktički ništa nije po-zanto o organizacijskom sastavu kubanske obavještajne djelatnosti.


Ipak, stanica u Montevideu prikupila je vrijedne informacije o kuban-skim vezama s argentinskim revolucionarima. Postoje jasni nagovještaji da Kubanci iz svoje ambasade u Montevideu pomažu sadašnje operacije geri-laca u sjevernoj Argentini. Ostale aktivnosti Kubanaca usmjerene su prema PCU, CTU, FEUU, umjetnicima, intelektualcima, piscima i Ijevičarskim vođama tradicionalnih partija. DIPLOMATSKE MISIJE DRUGIH KOMUNISTIČKIH ZEMALJA Cehoslovačka, Poljska, Bugarska, Mađarska, Rumunjska i Jugoslavija također imaju svoje diplomatske misije u Montevideu. Drži se da su s kontraobavještajnog stanovišta najvažniji Čehoslovaci. Ali nedostatak osoblja u stanici isključuje dobro promišljene operacije protiv bilo koje misije tih komunističkih zemalja. Ovdje djeluje i trgovinska misija Istočne Njemačke. S obzirom na to da imamo važnije zadatke, ne pratimo dovoljno pozorno njezine aktiv-nosti. Posredstvom ministra unutrašnjih poslova šef stanice pokušava po-stići da se Istočnim Nijemcima uskrati gostoprimstvo. Čitajući dokumente i materijale s uputama o Urugvaju, postoje jasno da je klima za operacije — uz sovjetsku, kubansku i čehoslovačku obavje-štajnu službu te promišljenu i obrazovanu političku opoziciju u PCE i srodnim organizacijama - nepogodnija nego u Ekvadoru. Valjat će voditi brigu o sigurnosti u operacijama, osobito prilikom susreta i održavanja veza s agentima. No usprkos tome Urugvajci su općenito dobro raspo-loženi prema SAD-u. Kako stanica ima bliske odnose s policijom i drugim snagama sigurnosti, operativna je klima, općenito govoreći, povoljna. MONTEVIDEO 22. ožujka 1964. Do prošle godine stanica u Montevideu imala je tipične protukomuni-stičke političke operacije kakvima se bave i druge stanice hemisfere. Naj-važnija među tim akcijama vodena je posredstvom Benita Nardonea,* vođe Federalne lige za ruralistički pokret i urugvajskog predsjednika od 2711960. do 1961. Drugima je operacijama bila svrha da se ulice čiste od komunista i drugih ljevičara, a naši odredi, često uz sudjelovanje bivših policajaca, prekidali su njihove sastanke i terorizirali ih. Tortura komu-nista i drugih ljevičara primjenjivala se u istragama koje su vodili naši vezni agenti u policiji. Izvanredan je uspjeh postignut u siječnju 1961. upravo prije nego što je završio Nardoneov predsjednički mandat, kada je kubanski ambasador Mario Garcia Inchaustegui, zajedno s prvim sekre-tarom sovjetske ambasade, morao napustiti zemlju zbog sumnje da su se miješali u urugvajske stvari. Cilj stanice, naravno, bio je prijekid odnosa, ali je otpor tome među članovima Nacionalnog vijeća bio prejak. Te su se operacije proširile, slično kao i ECACTOR-operacije u Ekva-doru, pod vodstvom Toma Floresa,* koji je 1960. došao na dužnost šefa stanice. Međutim ambasador Wymberly Coerr, koji je stigao 1962,. godine, zahtijevao je da Flores prekine političke intervencije s Nardoneom i ope-racije militantne akcije, koje su dovele do nekoliko ubojstava i tako dale komunistima materijala za propagandne kampanje protiv »fašističke« vlade blankista. Flores se opirao. Godine 1963. ambasador ga je pre-mjestio, i tako su operacije završene. Holman je bio poslan da zamijeni Floresa, ali on je zadržao diskretnu vezu s Nordoneom samo radi prikup-ljanja obavještajnih podataka, bez implikacija političke akcije. U ovom trenutku Nardone boluje od raka (u posljednjem stadiju) i s njim je za sve operacije s praktičnim ciljevima svršeno.


Međutim, ostali operativni programi stanice pokrivaju sva područja. To su najprije direktive za pojedine misije: Prioritet A Prikupljanje i javljanje obavještajnih podataka o snazi i namjerama komunističkih i drugih političkih organizacija neprijateljski raspoloženih prema SAD-u, uključujući i njihove međunarodne izvore podrške i vođenja. Cilj i: Uspostaviti operacije s ciljem da se ostvari ubacivanje agenta ili tehničkih sredstava u kubansku, sovjetsku i misije drugih komunističkih zemalja u Urugvaju. Cilj 2.: Ubaciti agenta ili tehnička sredstva na najvišu razinu u Komu-nističku partiju Urugvaja, Komunističku omladinu Urugvaja, Lijevu frontu oslobođenja (FIDEL), Konfederaciju radnika Urugvaja, Socijalističku par-tiju (revolucionarnu grupu), Federaciju sveučilišnih studenata, Urugvajski revolucionarni pokret (MRO) i srodne organizacije. Cilj 3: Postići da se agent ili tehnička sredstva ubace među argentinske teroriste i lijeve peronističke organizacije koje djeluju u Urugvaju, u Ko-munističku partiju Paragvaja, Paragvajsku ujedinjenu frontu za nacio-nalno oslobođenje (FULNA) i druge slične organizacije trećih zemalja koje djeluju u Urugvaju.Prioritet B Zadržati odnose s urugvajskim službama sigurnosti, ponajprije vojnom obavještajnom službom i policijom u Montevideu. Cilj i: Posredstvom povezanih službi zadržati mogućnost prikupljanja obavještajnih podataka da bi se podržavale unilateralne operacije stanice, prikupljati informacije o političkim potezima urugvajske vlade koje se odnose na politiku vlade SAD-a i prema komunističkom pokretu u Urugvaju. Cilj z: Zadržati program razmjene obavještajnih podataka s pove-zanim službama kako bi se informacije o komunističkom i srodnim poli-tičkim pokretima u zemlji predavali urugvajskoj vladi uključujući, kada je moguće, i informacije iz unilateralnih izvora. Cilj 3: Sudjelovati u združenim operacijama s urugvajskim službama sigurnosti kako bi se potpomagale unilateralne operacije stanice i pobolj-šale sposobnosti prikupljanja obavještajnih podataka tih službi. Cilj 4: Obučavanjem, vođenjem i financijskom pomoći pokušati da se poboljša ukupna sposobnost urugvajskih službi sigurnosti za prikupljanje obavještajnih podataka o komunističkom pokretu u Urugvaju. Prioritet C Posredstvom operacija tajne akcije: i - širiti informacije i mišljenja sa svrhom da se spriječi antiamerička ili prokomunistička propaganda; 2 - neutralizirati utjecaj komunista i krajnje ljevice na velike masovne demonstracije ili pomoći u uspostavljanju i održavanju alternativnih orga-nizacija pod nekomunističkim vodstvom. Cilj i: Plasirati odgovarajuću propagandu posredstvom najjačih lokal-nih sredstava informiranja, uključujući štampu, radio i televiziju. Cilj z: Podržavati demokratske vode radničko-sindikalnih, studentskih i omladinskih organizacija, osobito u područjima gdje je utjecaj komunista najjači (Federacija sveučilišnih studenata, Konfederacija radnika Urugvaja) i gdje demokratske vođe valja ohrabriti da se bore protiv subverzija komunista. INOZEMNE OBAVJEŠTAJNE I KONTRAOBAVJESTAJNE OPERACIJE AVCAVE. Između četiri agenta ubačena u Komunističku partiju Ekva-dora AVCAVE-i* je najvažniji. On je na »srednjoj razini«, dok su ostali na »nižoj«. Razlog zbog kojega je


stanica s vrlo ograničenim uspjehom, uspjela ubaciti agente u PCU, u usporedbi s drugim zemljama, na primjer s Ekvadorom, leži prije svega u činjenici da je ovdje životni standard i prosperitet veći: urugvajski komunisti jednostavno nisu u tolikoj oskudici i izvrgnuti nesigurnosti kao što je to slučaj s njihovim kolegama u siroi» CIAmasnijim zemljama i stoga su manje podložni regrutiranju pod financij-skim uvjetima. Od jednake, ako ne i veće, važnosti jest viša razina poli-tičkog obrazovanja u Urugvaju, superiorno rukovodstvo partije, neznatna unutarnja partijska neslaganja i uspon koji je partija doživjela prošlih godina - možda je masama dan čak tračak revolucionarne nade da tradi-cionalne partije iskorištavaju zemlju. Ne bi se moglo kazati kako stanica nije pokušavala pridobiti agenta na »visokoj razini«. Redovito se u određenim vremenskim razmacima pokušavalo regrutirati ugledne članove partije na načine uobičajene u radu stanice, ali su ta nastojanja ostajala bezuspješna. Uspjeh koji smo postigli s AVCAVE-i proizlazi iz njegova članstva u komitetu jednog područja Montevidea, kao i iz bliskih odnosa koje je održavao s proki-neskom frakcijom. Njegov položaj omogućuje stanici da se ranije upozna sa stanovitim političkim potezima koje priprema PCU, ali je on daleko od toga da saznaje što se događa u sekretarijatu partije. Ipak, za stanicu je dosta korisna njegova dužnost čuvara u centrali PCU. AVPEARL. Već nekoliko mjeseci Paul Bruns,* oficir slučaja u ope-racijama protiv PCU, trudi se da pronađe način kako da prisluškuje dvo-ranu u kojoj centrala PCU održava sastanke sekretarijata i vodi povjer-ljive razgovore. Posredstvom AVOIDANCE-p,* jednog od nižih ubačenih agenata koji pokatkad obavlja dužnost čuvara u centrali PCU, stanica je primila otiske ključeva konferencijske dvorane, na osnovi kojih je načinila duplikate. No danonoćna straža u centrali onemogućuje tajni ulazak u dvoranu i postavljanje prislušnih uređaja. AVOIDANCE-9 također je fotografirao električne vodove i priključke u dvorani za sastanke koju čuvari pregledavaju prilikom svakog obilaska zgrade. Stanica je naručila da se iz Washingtona pošalju utikači rasvjetnih tijela identični onima što se upotrebljavaju u Urugvaju. Odjel tehničkih službi priprema uređaje (mikrofone, predajnike i prekidače) koji će se postaviti u stropna rasvjetna tijela potpuno jednake izrade. Snimljeni su i svi utikači u konferencijskoj dvorani tako da bi se u njihove kopije što se izrađuju u štabu unijeli svi detalji s originalnih rasvjetnih tijela. Nova rasvjetna tijela s uređajima za ozvučenje jednostavno će se postaviti na mjesta dosadašnjih. Ako postavljanje izvedemo uspješno, zvuk ćemo primati električnim vodovima. Proučen je i razmještaj vodova kako bi se utvrdilo koji stanovi i gra-đevine leže između zgrade centrale i prvog transformatora. Na jednom od mjesta duž te linije postavit ćemo prislušno mjesto, jer signali radio-frek-vencija ne mogu prolaziti kroz transformator. Za rad na prislušnom mjestu pomišljali smo na nekoliko agenata koje smo već ranije bili pro-vjerili u pomoćnim operacijama. Za sada se oslanjamo na AVOIDANCE-9, koji nema pojma o pravoj prirodi operacije. Ali on je iznimno potkupljiv, pa postoji mogućnost da jednom kada sazna za uređaje počne ucjenjivati stanicu. Stoga smo AVCAVE-i,* čija je lojalnost na višoj razini, uputili da dobrovoljno obavlja dužnost čuvara. Tako će i on jednu ili dvije noći 2-74mjesečno provoditi na tom poslu i pomoći nam da izvedemo AVPEARL. Očekujemo da nam centrala pošalje uređaje da bismo ih iskušali prije nego što ih postavimo. AVBASK. Jedini ubačeni agent stanice u Urugvajskom revolucionar-nom pokretu (MRO) je Anibal Mercader,* mladi bankovni činovnik kojega je obradio i konačno


regrutirao Michael Berger,* oficir na čije sam mjesto došao ja. Agentove informacije su, općenito, srednje vrijed-nosti, jer je prilično udaljen od vodstva pokreta. No dobro je usmjeren i postoji stanovita nada da bi u toj relativno maloj organizaciji mogao uzna-predovati. Kako je MRO orijentiran na terorističke akcije, može nastati problem kako daleko da agent ide, čak ako to i želi, u izvještavanju o velikim razornim akcijama koje priprema njegova organizacija. Dapače, i sam je agent u procjepu: da emigrira u SAD (njegovo poznavanje bankov-nih poslova omogućilo bi mu skromnu zaradu), ili da ostane u Urugvaju, gdje bi se morao suočiti samo s prijetnjama i neprekidnom ugroženošću. AVBUTTE. To je pomoćni i više-manje administrativni projekt o tome što valja činiti s građaninom SAD-a koji radi kao operativni oficir pod ugovorom. Zove se Ralph Hatry,* a radi u sklopu inozemnih obavje-štajnih operacija. U Montevideu je predstavnik kompanije »Thomas H. Mi-ner and Associates«,* koja se bavi marketingom i komercijalnom pro-pagandom. Ta tvrtka sa sjedištem u Chicagu osigurava zaštitu službe-nicima CIA u drugim zemljama. Hatry, kojemu je šezdesetak godina, već niz godina radi za obavještajnu službu SAD-a. Pod zaštitom jedne ame-ričke petrolejske kompanije ranije je obavljao zadatke na Dalekom istoku. Razlog zbog kojeg je dodijeljen stanici u Montevideu povezan je sa sta-novitim teškoćama proizašlim iz stavaka o roku trajanja njegova ugovora. U pripremanju toga ugovora imao je udjela i Gerry O'Gradv, zamjenik šefa stanice. Po njemu, Hatry je čovjek težak za suradnju, ali ima ugledne pokrovitelje. Pomoćnik u DDP-u Thomas Karamessines* dao je upute da se Hatrvju nade posao bilo gdje. Hatrvjev dosje šetao je naokolo i konačno dospio u službu za Urugvaj. U Montevideo je Hatry došao prošle godine i od tada bez prestanka stvara teškoće, u prvom redu zahtjevima novčane prirode i traženjem dodatnih olakšica. Sef stanice Holman nastoji da između sebe i Hatrvja održi što veću distancu - Hatry želi upravo suprotno. Kako je Berger mlađi oficir stanice, povjereno mu je da Hatrvja uvede u svoje operacije i da se bavi njegovim zahtjevima. Kao što je često slučaj sa službenicima koji ne rade pod službenom zaštitom, vrijeme potrebno da se Hatrvjevi zahtjevi riješe u okviru stanice zapravo je zbrisalo sve koristi koje smo od njega imali. Hatry vodi četiri operacije: tajnu kontrolu pisama, jednog paragvajskog vođu u izgnanstvu, nekoliko agenata ubačenih u paragvajsku Komunističku partiju i FULNA te jedno promatračko mjesto u kubanskoj ambasadi. AVBALM. Agent te operacije je Epifanio Mendez Fleitas,* prognani vođa paragvajske liberalne partije. Pretežno se bavi dopisivanjem i okup1«*ljanjem članova možda neke nove političke organizacije unutar liberalne partije u Montevideu, Buenos Airesu i Sao Paulu. Operacija se odvija u Montevideu, kako bismo stanici u Asuncionu i štabu pomogli da slijedi aktivnosti paragvajskih prognanika, a i zbog toga da se osiguramo ako liberali ikada još stupe na paragvajsku političku scenu. Taj nam agent osim toga služi kako bi stanica znala stupanj udjela liberalne partije u FULNA, političkoj fronti što se suprotstavlja Stroessneru a kontroliraju je paragvajski komunisti. AVCASK. I ta je operacija uperena protiv Paragvajaca u egzilu, osobito članova Komunističke partije Paragvaja (PCP) i FULNA. Glavni agent, AVCASK-i,** aktivan je u Ijevičarskoj grupi unutar paragvajske liberalne partije. Izvještava o lijevim tendencijama unutar partije, a istodobno služi kao posrednik i usmjerava dva manje značajna agenta, AVCASK-2* i AVCASK-3,* Istodobno, AVCASK-3 je član liberalne


partije, ali radi u FULNA i predaje izvještaje AVCASK-1 o zbivanju u FULNA te o djelo-vanju PCP-a unutar te fronte. AVCASK-3 je član PCP, koja se sada kreće prema paravojnom krilu, što znači da se priprema za oružane akcije protiv Stroessnerove vlade. Od sve trojice agenata samo AVCASK-i zna da je sponzor operacije CIA i koristi se vlastitom liberalnom partijom kao za-štitom za davanje uputa i plaćanje ostaloj dvojici. Godišnje ovaj projekt stoji otprilike pet tisuća dolara. Hatry razgovara s AVCASK-1 i sve izvje-štaje predaje Michaelu Bergeru. AVIDnT. Tajni pregled pisama omogućuje nam da budemo upućeni u poštu koja iz sovjetskog bloka, komunističke Kine i nekih drugih ze-malja stiže na ovdašnje adrese. Glavni je agent AVANDANA,* postariji čovjek koji radi već niz godina, od drugog svjetskog rata, u Evropi. On prima pisma od AVIDnT-?* i AVIDITY-i6.* Oba agenta zaposlena su u glavnoj pošti u Montevideu. AVANDANA susreće svakog dana jednog od tih podagenata, prima novu poštu i vraća pregledanu. Plaćanje se obavlja na osnovi broja primljenih pisama. AVANDANA obrađuje pisma u svojoj kući, gdje ima potrebnu foto--opremu i uređaj kojim se otvaraju pisma uz pomoć pare. On piše infor-macije o zanimljivim pismima koje snima na mikrofilm i predaje Hatrvju, a ovaj opet Bergeru. Godišnje nas ta operacija stoji nekih 10 ooo dolara. AVBLINKER. Kada je stanica odlučila da promatračko mjesto po-stavi nasuprot kubanskoj ambasadi, riješeno je da taj posao obavlja AVENGEFUL-/,* supruga agenta AVANDANA. Ona mu je pomagala u kontroliranju pisama operacije AVIDITY, a povremeno je bila prepisivač u operaciji prisluškivanja telefona AVENGEFUL. Promatračko mjesto na-lazi se u velikoj zgradi nasuprot ambasadi u elegantnoj četvrti Montevidea zvanoj Carrasco. Stanica plaća troškove stana u kojem stanuju AVBLIN-KER-r i 2., američki bračni par koji tu živi. Muž je zaposlen u urugvajskoj podružnici jedne američke kompanije. AVENGEFUL-7 provodi dan u sobi s pogledom na ulicu snimajući osobe koje ulaze ili izlaze iz ambasade i bilježi vrijeme i svoje opaske. AVANDANA razvija filmove i izrađuje foto-grafije. Suradnja AVENGEFUL-y s američkom obavještajnom službom seže u doba drugog svjetskog rata, kada je radila iza neprijateljskih linija u Evropi. Osim što vodi dnevnik i snima, AVENGEFUL-7 služi i kao radio-baza ekipi za praćenje, AVENIN, koja prati svoje kubanske »mete«. Sa svog promatračkog mjesta ona putem radija javlja kada ličnost koju treba pratiti napušta ambasadu - a različitim signalima javlja kreće li se pješice, autom, po ovoj ili onoj strani ulice. Ekipa za praćenje sjedu u vozilu, četiri ili pet blokova dalje, pa na osnovi tih informacija »hvata« osobu za koju je zainteresirana. Dnevnik i fotografije predaju se Hatrvju. On također prima i prosljeđuje obavijesti ekipe za praćenje. AVENIN. Stanica raspolaže dvjema ekipama za praćenje. Najstarija je i najdjelotvornija ekipa AVENIN, kojom rukovodi Roberto Musso.* Ekipu čini sedam agenata za praćenje, jedan je agent zaposlen u državnom podu-zeću specijaliziranom za popravke, a jedan u telegrafskoj službi. On pri-bavlja kopije šifriranih telegrama koje primaju i odašilju misije zemalja sovjetskog bloka putem javne telegrafske službe. Većina agenata za pra-ćenje, a takav je slučaj i s Mussom, službenici su gradske uprave Monte-videa. Veze održava i upute izdaje Paul Burns, naš oficir zadatka. Predaja i primanje poruka obavlja se u jednom uredu nedaleko od zgrade gradske uprave.


Ekipa je dobro uvježbana. Misli se da je to jedna od najboljih unila-teralnih pratećih ekipa u odjelu za zapadnu hemisferu. Posao obavljaju sa dva kombija i volkswagenom opremljenim aparatima za snimanje s peri-skopom, čime im je omogućeno da u krugu od 360 stupnjeva snimaju i promatraju sve što nas zanima. Tajni radio-uređaji upotrebljavaju se za veze medu vozilima, zatim između vozila i promatračkog mjesta nasuprot kubanskoj ambasadi i između vozila i ljudi koji rade na ulici. Agenti koji svoj posao obavljaju na ulici nose mali baterijski primopredajnik i jed-nako dobro mogu održavati veze među sobom kao i s vozilima. Uvjež-bani su i opremljeni 3 5-milimetarskim automatskim robot-kamerama za tajna snimanja na ulici. Ekipa AVENIN osnovana je sredinom pedesetih godina. Jezgru čine agenti koji su ranije dio svog radnog vremena provodili kao policijski istražitelji. Do prošle godine, kada je osnovana druga ekipa za praćenja, ekipa AVENIN gotovo je .cijelo vrijeme imala zadatak da prati sovjetske obavještajne oficire ili osobe koje su s njim u doticaju. Njihovo najsenza-cionalnije otkriće bila je serija tajnih sastanaka između jednog funkcionera urugvajskog Ministarstva vanjskih poslova i jednog oficira KGB-a iz sovjetske misije, u toku koje su bila u upotrebi sva rasploživa signalna sredstva i tajna mjesta za pohranjivanje i preuzimanje poruka. Fotografije i sav drugi materijal do kojeg se moglo doći predala je stanica urugvaj-skim vlastima. Rezultat je bio izgon sovjetskog oficira, a i propagandna je korist bila znatna. Međutim prošle je godine ekipa AVENIN prestala 177 lr pratiti Sovjete i usmjerila svoju pažnju na Kubance, dobrim dijelom i zbog toga što smo o Sovjetima saznali mnogo od onoga što nas je zanimalo. Agent AVENIN u poduzeću za pružanje elektrousluga i popravaka vrijedan je zato što ima pristup popisima adresa osoba u Montevideu koje reklamiraju kvar na električnim uređajima u vodovima. Ti nam popisi pomažu ne samo u kontroli stanova ili ureda u kojima rade ili stanuju osobe što ih valja slijediti nego ekipa može i izvidjeti kako je zgrada osi-gurana i koja su mjesta najčuvanija. Na zahtjev, agent pribavlja arhitek-tonski plan svake zgrade u kojoj poduzeće obavlja usluge. Tim se plano-vima služimo prilikom postavljanja prislusnih uređaja ili pak pri tajnom ulaženju u druge svrhe. Osim toga isti agent može biti upućen da obavlja uobičajene kontrole uređaja u zgradama, tobože u ime svojega poduzeća, što mu osigurava pristup praktički svakom uredu, stanu ili kući u Monte-videu. AVENGEFUL. Operaciju prisluškivanja telefona provodi stanica po-sredstvom vezne službe AVALANCHE (gradska policija u Montevideu) još od drugog svjetskog rata, kada je kontrašpijunažu u Južnoj Americi obavljao FBI. U ovom je trenutku to najvažnija združena operacija koju vode stanice i jedna urugvajska služba. Veze se na zahtjev policije uspo-stavljaju u jednoj telefonskoj centrali. Trideset dvostrukih veza vodi od glavne centrale u gradu do policijskog štaba, gdje je, na najvišem katu, postavljeno prislušno mjesto. Glavni stručnjak Jacobo de Anda* i njegov pomoćnik i kurir Juan Torres* rukovode prislušnim mjestom na kojem su za svaku liniju po-stavljeni uređaji za uključivanje i magnetofoni. Torres je uredio da linije povezu inžinjeri telefonske kompanije. Svakoga dana on predaje vrpce drugom kuriru, AVOIDANCE,* a on ih raznosi prepisivačima koji svoj posao obavljaju u stanovima ili u tajnim uredima na sigurnom. Ti kuriri istodobno prikupljaju prijepise i preslušane vrpce, i predaju ih Torresu, koji ih svaki dan po drugom


kuriru šalje u stanicu. Ti kuriri rade za obavještajni odjel policije. Policija, dakle, osigurava veze i vodi prislušno mjesto. Kurir AVOIDANCE je agent stanice kojega poznaje jedino Torres. Policija ne poznaje prepisivače, ali primjerke svih prepisanih razgovora, osim u izuzetnim slučajevima, osigurava za potrebe odjela za obavještajnu djelatnost policije sama stanica. Svaki operativni oficir stanice koji prima izvještaje o telefonskim razgovorima za koje je zainteresiran odgovoran je za prepisivače svojih linija. Tako oficir za operacije protiv Sovjeta Russell Phipps* nadzire dva postarija ruska emigranta koji razgovore sa sovjetskih linija prepisuju na engleskom. Oficir za Komunističku partiju Paul Burns* odgovoran je za prepisivača koji radi na toj liniji, a oficir za kubanske operacije vodi brigu o prepisivaču linija kojima prisluškujemo Kubance. Većina prepisivača ne zna jedan za drugoga; držimo ih podalje od policije. Stanica koja osigurava tehničke uređaje i financira operaciju radi iz-ravno sa šefom Guardia Metropolitana, policijskim funkcionerom koji 178potpuno vodi operaciju prisluškivanja telefona. Obično je armijski pukov-nik ili potpukovnik određen da vodi paravojnu policijsku službu za izne-nadne napade. Sada je na toj dužnosti pukovnik Roberto Ramirez.* On je taj koji određuje koje će se linije prisluškivati. To je dio njegovih ope-racija protiv kontrabande, čime se također osigurava zaštita linija naše stanice, koje su političke prirode. Torres i de Anda rade pod nadzorom šefa Guardia Metropolitana, iako, u načelu, odobrenje za operaciju iz-daje ministar za unutarnju sigurnost i šef policije u Montevideu. Stanici je stalo do toga da se što više prisluškuju telefoni u akcijama protiv kon-trabande, ne samo zbog toga što se time osigurava pokriće za linije sta-nice, nego i stoga što operacije protiv kontrabande uvelike koriste samoj policiji i umanjuju strah od političkog skandala, zavisno od toga tko je ministar unutarnje sigurnosti. Sada motrimo samo na sedam linija. Tri su postavljene protiv Sovjeta (jedna do ambasade, druga do konzulata, a treća naizmjenično na drugi telefon ambasade ili sovjetsko trgovinsko predstavništvo), jednom prislu-škujemo jednog argentinskog revolucionara koji je tijesno povezan s Ku-bancima. I, konačno, jednom linijom prisluškujemo centralu Komunističke partije Urugvaja. U AVENGEFUL operaciji sigurnost je vrlo ozbiljan problem, jer o toj operaciji zna više ljudi: raniji ministri i njihovi potčinjeni, bivši policijski šefovi i njihovi potčinjeni, sadašnji oficiri Guardia Metropolitana, krimi-nalisti i oficiri kontraobavještajnog odjela policije. Primjerci bilježaka o razgovorima koje pripremamo za obavještajni odjel policije na vrlo su nesigurnom mjestu, jer je taj odjel i dalje pod vrlo slabom kontrolom sigurnosti, usprkos svim naporima naše stanice da se tu kontrolu pojača. »El Popular«, novine PCU, redovito objavljuju informacije o prisluškivanju telefona, ali objavljeni detalji nisu takvi da bismo morali prekinuti tu operaciju. Proizlazi da je prisluškivanje telefona u Montevideu vrlo slabo organi-zirano. Postoje brojne mogućnosti da izbije ozbiljan skandal. AVBARON. Jedini agent ubačen u kubansku misiju ovdašnji je čovjek koji je za stanicu počeo raditi kao niži agent ubačen u PCU. Zove se Warner, vozač je kubanske ambasade. Njegova majka radi u ambasadi kao kuharica. Otprilike prije dva mjeseca Kubanci su izbacili dotadašnjeg vozača. Stanica se pobrinula da Warnerova majka pokuša zaposliti svoga sina na tom mjestu. Paul Burns, oficir stanice koji se bavi Kubancima, organizirao je hitan tečaj vožnje. Iznenada, agent je postao vrlo značajan dodatak njegovu


operativnom programu protiv Kubanaca. Molba Warne-rove majke je prihvaćena, i Kubanci su zaposlili Warnera. Iako je već prvi dan na svom novom radnom mjestu izazvao sudar, ipak je stekao njihovo povjerenje. Agent, istini za volju, nema pristupa dokumentima ili povjer-ljivim informacijama o kubanskoj podršci revolucionarima, ali ipak pre-daje vrijedne podatke o kubanskim funkcionerima, kao i informacije o sigurnosti i drugim mjerama što se poduzimaju kao zaštita ambasade i 2-79trgovinskog predstavništva. Oficir stanice i vozač sastaju se izravno u nekom sigurnom stanu ili u nekom automobilu. ECFLUTE. Jedini potencijalni dvostruki agent zadatka protiv ovdašnje kubanske obavještajne službe jest Medardo Toro,* Ekvadorac koga je stanica iz Quita poslala u Buenos Aires da izvještava o bivšem predsjed-niku Velascu, sada u egzilu. Vezu od Velasca do kubanske vlade Toro je stvorio posredstvom Ricarda Gutierreza Torrensa, kubanskoga diplomata za kojeg se vjeruje da je šef njihove obavještajne službe u Montevideu. Iako su stanica u Quitu i naš štab izvanredno zainteresirani da kontro-liraju tu vezu kako bismo raspolagali informacijama o mogućnostima kubanske podrške Velascu, šef stanice u Montevideu, Ned Holman, izbje-gava da se ovdje bavi tim slučajem. On to opravdava time što već imamo više nego dovoljno posla. Pribojava se pokrivanja još kojeg slučaja izgnan-stva. Za sada će se sastanci Tora i Gutierreza pratiti na osnovi izvještaja što se diplomatskom poštom šalju iz Buenos Airesa. A VBUSY / ZRKNICK. Najvažniji kontraobavještajni zadatak protiv Kubanaca u Montevideu jest kontroliranje pošte pomoćnog kubanskog obavještajnog agenta kojega poznajemo. Slučaj je otvoren 1962.. kada su uhvaćene šifrirane radio-poruke iz Havane kubanskom agentu, za kojega se vjerovalo da se nalazi u Limi ili u La Pazu. Agencija za nacionalnu si-gurnost može otkriti sadržaj poruka, ali nije uspjela pronaći agenta koji ih prima. U jednoj poruci Havana je dala ime i adresu primaoca iz usluge u Montevideu kojemu se agent može obratiti pismom kada je to ne-ophodno, a predana je i specijalna oznaka za omotnicu, koja će označa-vati operativnu korespondenciju. Adresat u Montevideu je Jorge Castillo, bankovni činovnik, aktivan u političkoj fronti FIDEL. Signal je linija pod-vučena pod »Edificio Panamericano«, gdje Castillo stanuje. Očekuje se da je operativno dopisivanje pisano nevidljivim pismom. Da bismo kontrolirali taj kanal veze ako se aktivira, stanica je regru-tirala Castillova pismonošu. No kako pismonoši AVBUSY-i,* ne možemo otkriti posebnu oznaku na omotnici (otkrivena je vrlo osjetljivim postup-kom otkrivanja šifara), oficir stanice primoran je pregledavati svu poštu upućenu Castillu - što iziskuje mnogo vremena. Operativna korespon-dencija dosad još nije otkrivena, no iz naše centrale javljaju da je u sličnim slučajevima s kubanskim agentima ZRKNICK bio postignut uspjeh. (ZRKNICK je kriptonim koji se upotrebljava za cjelokupne veze kojima se kontroliraju operacije protiv kubanskih agenata u Latinskoj Americi.) AVBLIMP. Sovjetska ambasada smještena je u velikoj zgradi okru-ženoj vrtom i visokim zidovima. Da bismo motrili na dolaske i odlaske sovjetskog osoblja, posebno obavještajnih oficira, stanica je osnovala pro-matračko mjesto u visokoj stambenoj zgradi udaljenoj jedan blok odavde te u zgradi nasuprot ambasadi. Promatračko mjesto pokriva bračni par koji ovdje i živi. Oni vode dnevnik ulazaka i izlazaka sovjetskog osoblja, fotografiraju posjetioce i registarske tablice vozila posjetilaca te održavaju vezu s ekipom za praćenje AVBANDY na isti način kao što to čini proma-


zSotračko mjesto nasuprot kubanskoj ambasadi s ekipom AVENIN. Proma-tračko mjesto AVBLIMP također služi promatranju hijerarhijskog odnosa sovjetskog osoblja. Da bi se o tome uspješno izvještavalo, potrebni su dugi sastanci na kojima oficir zadužen za sovjetske operacije daje potrebne upute. Saznavanje podataka o tim odnosima od izvanredne je važnosti za otkrivanje hijerarhije unutar KGB-a i GRU-a. Stan je vlasništvo pomoć-nog agenta stanice koji ga izdaje u najam bračnom paru što radi na promatračkom mjestu. AVBANDY. Nova ekipa za praćenje osnovana je 1963. godine da dje-luje protiv Sovjeta i osoba koje su s njima u vezi. Uz još pet agenata, tu je i šef ekipe, vojni major. Ekipa ima dva kombija i uređaje za veze, slične onima kojima se služi ekipa AVENIN Kad god je potrebno, surađuju s promatračkim mjestom AVBLIMP. Sef ekipe, AVBANDY-i, privukao je pažnju stanice u povezanim operacijama s urugvajskom vojnom obavje-štajnom službom. Nakon obrađivanja, bio je regrutiran da, bez znanja svo-jih pretpostavljenih u vojsci, vodi novu ekipu za praćenje. Ekipa sada polazi intenzivnu obuku, koju vodi Eziquiel Ramirez,* instruktor iz naše centrale koji usavršava rad ekipa za praćenje. Kad za mjesec dana završe posao, ekipa AVBANDY poći će i na osmotjednu specijalizaciju. AVERT. Posredstvom pomoćnog agenta AVERT-i stanica već neko-liko godina posjeduje zgradu koja je zidom spojena sa sovjetskim konzu-latom. Konzulat i ta zgrada dva su dijela jedne trokatne građevine podije-ljene po polovici. Zgrada je tik do stražnjeg vrta zgrade sovjetske amba-sade. Osim ureda, u konzulatu je stan konzula, za kojega se zna da je oficir KGB-a, te još jedne obitelji. Naša zgrada prazna je već nekoliko godina. Njome se samo povremeno koriste naši stručnjaci kada postav-ljaju uređaje za hvatanje radio-poruka iz sovjetske ambasade. Kada uspiju, takve elektronske operacije omogućuju da se šifrirane veze mogu čitati, ali u Montevideu dosad u tome još nismo uspjeli. Dvoumili smo se što da učinimo s tom zgradom: da li je upotreblja-vati kao dodatno promatračko mjesto jer omogućuje promatranje vrta u kojem sovjetski oficiri često održavaju svoje razgovore; da li za prislu-škivanje ureda konzulata i stanova; prodati je ili jednostavno zadržati? Odlučili smo se za potonje, iako stanica vjeruje da su Sovjeti svjesni kako su pod našom kontrolom. Oni su vjerojatno prisluškivali nas, smatrajući to rutinskom mjerom zaštite. AGENTI ZA DODIR SA SOVJETIMA Najslabija strana naših operacija1 protiv Sovjeta u Montevideu jest program agenata za dodir - Urugvajaca aili drugih koji su kadri razviti osobne odnose sa sovjetskim funkcionerima kako bi davali informacije o njima i, ako je moguće, regrutirali ih ili naveli na dezertiranje. Iako su z8itri ili četiri agenata stanice u dodiru sa sovjetskim oficirima, njihovi su odnosi slabi, a izvještavanje nedostatno. AVDANDY. Dio programa stanice protiv Kubanaca, Sovjeta i diplo-matskih misija drugih komunističkih zemalja u Montevideu odnosi se na stalnu potrebu fotografiranja i aktualiziranja biografskih podataka o osoblju. Iako promatračka mjesta protiv Kubanaca i Sovjeta opskrbljuju dobrim fotografijama, korištenje tih fotografija ograničeno je uslijed ne-ophodnosti da se zaštite promatračka mjesta. Urugvajsko ministarstvo vanjskih poslova dobiva fotografije osoblja koje radi u diplomatskim misi-jama kako bi im izdalo osobne karte koje uvijek moraju imati uza se. AVDANDY-i* funkcioner je srednjeg stupnja u Ministarstvu vanjskih poslova koji kopije svih fotografija predaje šefu stanice, a


povrh toga i kojekakve druge obavijesti. Iako smo nastojali dobiti pasoše diplomatskog osoblja komunističkih zemalja na rok dovoljan za fotografiranje, agent je oklijevao da otuđuje putnice koje se šalju na potvrdu. No bez obzira na to, njegov pristanak da svaki dosje iz ureda za protokol Ministarstva vanjskih poslova predaje stanici da ih kopira vrijedna je, iako rutinska, pomoćna funkcija. ZRBEACH. Jedna od aktivnosti kojom CIA pomaže Agenciji za nacionalnu sigurnost u zadacima otkrivanja šifara jest održavanje ekipa radio-monitora u stanovitim ambasadama SAD-a. Često, ali ne samo tamo gdje postoje sovjetske diplomatske misije, stanice CIA imaju stanovit broj monitora koji brzo otkrivaju frekvencije i bilježe radioporuke, koje se predaju zatim na daljnju obradbu. Program je poznat pod kriptogramom ZRBEACH. Takva je ekipa nekoliko godina radila u stanici u Monte-videu. Uz pomoć monitora, pokretne se stanice primiču što bliže uređajima s kojih se emitiraju radioporuke - kao što je to slučaj s našom zgradom AVERT u blizini sovjetske ambasade. Ekipa ZRBEACH radi pod ko-mandom odjela D unutar DDP-a, iako ih na samom mjestu nadzire šef stanice. Došavši u Montevideo, Ned Holman je preporučio da se ekipa ZRBEACH povuče jer joj nedostaje posla. Postupno su se njezine aktiv-nosti sužavale, a posljednjih tjedana pakuju svoje uređaje. Nekoliko ih je već otišlo u druge stanice. Sef ekipe ZRBEACH Fred Morehouse* odlazi na novi zadatak u Caracas. AVBALSA. Veza s urugvajskom vojnom obavještajnom službom ulazi u nadležnost Gerrvja O'Gradyja, zamjenika šefa stanice. On održava redovite sastanke s potpukovnikom Zipitrijom,* zamjenikom šefa službe. I Holman se povremeno susreće a Zipitrijom, a kada je potrebno, i sa šefom službe pukovnikom Carvajalom.* Stanica u Montevideu nekoliko je godina pokušavala svoju veznu službu osposobiti obučavanjem, poklo-nila joj je uređaje i financirala njezinu djelatnost, ali je uspjeh bio ne-znatan. Čak i sada, njihova se glavna aktivnost na prikupljanju informa-cija sastoji u tome da skupljaju izreske iz lijeve lokalne štampe. Glavni je problem službe u tome što je tradicija urugvajske vojske da se drži daljeod politike, o čemu svjedoči i Carvajalovo oklijevanje da svoju službu angažira u operacijama protiv PCU i drugih političkih grupa krajnje Ije- , viče. No zamjenik šefa službe, Zipitria, ljuti je antikomunist. Njegove ideje/ graniče s fašističkim metodama represije. Carvajal ga stalno drži u poza* dini. Za sada se stanica koristi zamjenikom šefa službe kao izvorom infor-macija o vladinoj politici prema krajnjoj ljevici te o raspoloženjima unutar vojske prema civilnoj vlai. Može se očekivati da će Zipitria jednoga dana postati šefom službe. AVALANCHE. Najvažnija snaga javne sigurnosti u Montevideu jest policijska uprava Montevidea - kriptonim je AVALANCHE - s kojom povezani odnosi postoje još iz drugog svjetskog rata kada je FBI nastojao utvrditi ozbiljnost pronacističkih tendencija u Urugvaju i u Argentini. Kasnih četrdesetih godina, kada je bila otvorena stanica CIA, stanovite zajedničke operacije, uključujući i prisluškivanje telefona, preuzete su od FBI. Iako u Ministarstvu unutarnje sigurnosti Urugvaja postoji odjel poli-cije, ministar gotovo redovito odlučuje da gradskoj policiji Montevidea, zahvaljujući njezinoj stručnoj spremi i drugim prednostima, povjerava važne zadatke, čak i one izvan Montevidea. Kao što je to slučaj i u Ekvadoru, ministar unutarnje sigurnosti nadle-žan je za policiju. Veze stanice s građanskim snagama sigurnosti počinju od ministra. Sada je to blanlcistički političar Felipe Gil*, s kojim se Hol-man redovito susreće. Redovito ili kada god je potrebno Holman susreće i pukovnika Venturu Rodrigueza,* šefa policije u


Montevideu; Carlosa Mar-tina,* njegova zamjenika; inspektora Guillerma Copella,* šefa istražnog odjela, i njegova zamjenika, inspektora Juana Josea Bragu;* šefa odjela za obavještajnu aktivnost i veze Alejandra Otera;* pukovnika Roberta Rami-reza,* šefa Guardia Metropolitana (jedinica za iznenadne napade protiv pobunjenika); potpukovnika Marija Barbea,* šefa Guardia Republicana (paravojna policijska konjica) i druge. Najvažniji su među njima ministar, šef policije, šef odjela za obavještajnu aktivnost i veze te šef Guardia Me-tropolitana, koji nadzire operaciju prisluškivanja telefona. Kao i u Argentini, politička osjetljivost misije javne pomoći Agencije za međunarodni razvoj u poboljšavanju sposobnosti policije osvetila se misiji u Urugvaju i ograničila pomoć policije u ljudstvu kad god je stanica to bila zatražila. No dok je u Argentini operativni oficir pod neslužbenom zaštitom (nekoliko godina bio je u prividnom ugovoru s argentinskom fe-deralnom policijom kako bi vodio operacije prisluškivanja telefona i druge operacije), u Urugvaju tim zadacima rukovode oficiri stanice pod službe-nom zaštitom ambasade. Do siječnja je svim zadacima u vezi s AVALAN-CHE rukovodio zamjenik šefa stanice. No kad je zamjenik Wiley Gilstrap* bio premješten na dužnost šefa stanice u San Salvadoru, a zamijenio ga O'Gradv čije je znanje španjolskoga vrlo ograničeno, te je dužnosti pre-uzeo Holman. Dugoročni planovi stanice morat će prijeći u nadležnost misije javne pomoći, u koju će se uključiti i oficiri CIA kako bi ljudi staz83niče u ambasadi mogli obavljati druge dužnosti. Međutim, na to će valjati pričekati dok se na pozornici u ulozi ministra unutarnje sigurnosti ne pojavi jaka ličnost kadra da se bori za misiju javne pomoći. S druge strane stanica je poslala neke oficire urugvajske policije na školovanje u poli-cijsku akademiju, koja je promijenila naziv i sada se zove Međunarodna policijska akademija. Sjedište akademije premješteno je iz Paname u Washington. Među aktivnostima koje policija obavlja u korist stanice najvažnija je operacija prisluškivanja telefona AVENGEFUL. Drugim aktivnostima že-limo upotpuniti unilateralne programe prikupljanja informacija te sprije-čiti policiju da otkrije te operacije. Osim prisluškivanja telefona, druge se aktivnosti ostvaruju posredstvom odjela za obavještajnu djelatnost i veze. Kontrola putnika. Policija svakodnevno dostavlja stanici popise put-nika s aerodroma i iz luke u Montevideu, odakle svake noći putnički bro-dovi kreću u Buenos Aires. Osim tih lista daju se i posebne dnevne liste važnih putnika, koje priprema osoblje odjela za kontraobavještajnu dje-latnost. Tu su uključeni oni koji putuju s diplomatskim pasošima, važne političke ličnosti, komunisti i drugi ljevičari, kao i vođe peronističkog po-kreta. Na zahtjev, možemo dobiti popise putnika koji ulaze ili izlaze u Coloniji, važnoj tranzitnoj točki između Montevidea i Buenos Airesa. Dostupni su nam i popisi gostiju koji odsjedaju u Montevideu. U kontroli putnika imamo i slabu točku. To je aerodrom Carrasco, glavni aerodrom Montevidea, ali ta zračna luka pripada u nadležnost policijske službe u Canelonesu. Postoji prilično suparništvo između policije u Montevideu i one u Canelonesu. Još veće teškoće stvara unosan posao s kontrabandom na aerodromu, koju štite ljubomorni carinski funkcioneri i ne dopuštaju pojačavanje policijske kontrole. Stoga su nastojanja stanice da kontrolira putnike i fotografira ostala bezuspješna. Provjera imena. Kao pomoć uredu za izdavanje viza u našoj ambasadi redovito se traže informacije od policije, obično o Urugvajcima koji za-htijevaju američke vize. Podatke iz dosjea o obavještajnoj i kriminalističkih službi stanica predaje uredu za vize kako bi se odlučilo hoće li se viza odobriti ili neće.


Biografski podaci i fotografije. Urugvaj ima državni registar glasača koji služi i kao sistem za izdavanje osobnih karata. AVALANCHE-služba omogućuje nam da praktički o svakom Urugvajcu ili strancu koji je ovdje stalno nastanjen saznamo puno ime, datum i mjesto rođenja, imena rodi-telja, adresu, mjesto zaposlenja; dobivamo i fotografije. Taj je materijal iz-vanredno vrijedan za operacije praćenja, koje izvode ekipe AVENIN i AVBANDV, zatim za kontrolu osoba s popisa osumnjičenih za subver-zivne akcije, ali i u mnoge druge svrhe. Podaci o registarskim tablicama. Pomoć stanici u njezinim analizama posjetilaca sovjetske i kubanske ambasade jesu imena i adrese vlasnika 284automobila, kojih se registarske tablice snimaju s promatračkih mjesta. Policija omogućuje skupljanje tih informacija, ali pri tom ne zna prave razloge zbog kojih ih tražimo. Isti podaci služe također kao dodatak izvještajima ekipa za praćenja. Izvještavanje. Odjel za obavještajnu aktivnost i veze gradske policije Montevidea glavno je vrelo informacija vladi (i stanici) o štrajkovima i uličnim demonstracijama. Ta vrsta informiranja zadobila je na važnosti u proteklih nekoliko godina, otkako su radnički sindikati, pod vodstvom PCU, počeli kampanje za štrajkove i demonstracije u znak protesta protiv, vladine ekonomske politike. Kada do štrajka ili demonstracije dođe, sta-nicu o razvitku događaja telefonom izvještava odjel za obavještajnu aktiv-nost i veze. Daju se podaci o broju ljudi, stupnju nasilja, mjestima održa-vanja, vladinim naređenjima za suzbijanje, procjeni djelotvornosti. Svi se podaci obrađuju i uključuju u izvještaje koje stanica upućuje centrali, juž-noj i atlantskoj vojnoj komandi i drugima. Na kraju svakoga mjeseca odjel za obavještajnu aktivnost i veze priprema opći izvještaj o štrajkovima i građanskim neredima, a stanica prima jedan primjerak toga dokumenta. Kontakti između različitih oficira policije i stanice nisu tajna šefu po-licije - opisani su kao »službene« veze. Stanica održava i tajne veze s biv-šim šefom odjela, koji je prešao na novu dužnost i sada je po činu četvrti ili peti oficir u odjelu za istrage. Taj oficir, inspektor Antonio Piriz Ca-stagnet,* plaćen je kao agent stanice ubačen u policiju i odlično surađuje u izvršavanju zadataka nepoznatih njegovim pretpostavljenima. Stanica se orijentira na toga agenta u izvršavanju osjetljivijih zadataka za koje joj je stalo da šef policije ili netko drugi o njima ništa ne sazna. Piriz također dostavlja vrijedne informacije o vladinim namjerama prema štrajkovima i građanskim neredima, o pokretima policije i mogućim kadrovskim pro-mjenama. Ako se izuzme AVENGEFUL, operacija prisluškivanja telefona, cijeli projekt AVALANCHE stoji godišnje oko Z5 ooo dolara. SMOTH. Britanska obavještajna služba (MI-6), poznata u CIA pod kriptonimom SMOTH, već je dugo aktivna u području La Plate, gdje kon-trolira britanske ekonomske i političke interese. Stanica redovito prima iz centrale kopije izvještaja što ih priprema SMOTH, ali je kvaliteta tih izvje-štaja neznatna. S obzirom na budžetska ograničenja, Britanci će uskoro zatvoriti svoj ured u Montevideu što ga vodi samo jedan čovjek. No prije povratka u Englesku oficir SMOTH upoznat će Holmana sa zapovjedni-kom njihove stanice u Buenos Airesu, koji će voditi brigu o interesima MI-6 u Montevideu. U osnovi je dogovor između kolega u istom zanima-nju. No veza SMOTH nema veće važnosti za operativne programe u Montevideu. ODENVY. FBI (kriptonim ODENVY) ima jednog oficira u ambasadi u Rio de Janeiru (radi kao pravni savjetnik) koji kontrolira interese FBI u Urugvaju i u Argentini. Povremeno šef FBI dolazi u Montevideo u posjetr


policiji i obično dobrohotno naziva našeg šefa stanice u Montevideu. No FBI će uskoro u ambasadi u Buenos Airesu otvoriti svoj ured koji će pre-uzeti njegove interese u Urugvaju. OPERACIJE TAJNE AKCIJE (ČA) AVCHIP. Uz Ralpha Hatrja (ugovorni oficir, bez službene zaštite) je mlađi bivši marinac koji prividno radi kao ovdašnji zastupnik nekoliko američkih izvoznih poduzeća. Zaštita toga službenika, Brooksa Reada,* sasvim je dobro izdržala ove tri ili četiri godine otkako je u Montevideu, uglavnom zbog toga što se družio s Britancima koje je susretao kao šef engleske kazališne družine u Montevideu. Iako je zapravo radio u okviru programa inozemnih obavještajnih operacija, prošle je godine prebačen u ČA kao posredni agent i oficir zadatka u studentskim i media-operacijama. Premda to oduzima dosta vremena, poslove s Readom obavlja O'Grady, i to sa zadovoljstvom, u usporedbi s obiljem problema koje Hatry nepre-kidno izaziva. AVBUZZ. Kako u Montevideu izlazi mnogo jutarnjih i večernjih dnev-nika, medianovinske operacije usredotočene su na AVBUZZ-i,* koji je odgovoran za plasiranje propagande u različitim dnevnicima. Kako sva-ke novine nekomunističke štampe pripadaju ili su odgovorne nekoj važ-nijoj frakciji glavnih političkih partija, članci se u nekim dnevnicima mogu objaviti znatno lakše nego u drugima, što ovisi o sadržaju i gledištu koje izražavaju. AVBUZZ-i ima pristup cjelokupnoj liberalnoj štampi, no naj-češće aktivira dva dnevnika frakcije Union Blanca Demokratica, koja dje-luje u okviru blankista (El Pais i El Plata), zatim jutarnji dnevnik »El Dia«, koji pripada 14. listi partije Colorada i, konačno, u manjoj mjeri jutarnji dnevnik »La Manana«, koji pripada organizaciji Union Colorada y Bat-llista. Agent AVBUZZ-i plaća urednike listova prema prostoru koji ustu-paju propagandnim tekstovima. Članci se obično objavljuju kao nepotpi-sani uvodnici samih listova. Cijelu operaciju vodi O'Gradv posredstvom Brooksa Reada, koji radi izravno s AVBUZZ-i. Stanica može računati s time da će se objaviti dva do tri članka dnevno. Izresci se šalju štabu i drugim stanicama kako bi ih i one pokušale objaviti. AVBUZZ-i povremeno, u skladu s uputama stanice, piše letke. Obično na protukomunističke teme. On upravlja malom ekipom koja rastura letke po ulicama. Štampamo ih u jednoj prijateljskoj tiskari. AVBUZZ-i se u svojim poslovima služi radiom i televizijom, ali u manjoj mjeri nego no-vinama, jer ta dva medija objavljuju manje političkih komentara. AVBLOOM. Studentske operacije posljednjih su godina imale ograni-čen uspjeK usprkos tome što su protukomunistički vođe zauzimali ugledne funkcije u FEUU. Stanica je nedavno preporučila, a centrala prihvatila, da se studentske operacije usmjere više na srednje škole nego na sveučilište 136vodeći se idejom da protukomunistička indoktrinacija na nižoj razini može donijeti bolje rezultate kasnije kada studenti dođu na sveučilište. Brooks Read radi s nekoliko skupina protukomunističkih studentskih vođa, ko-jima osigurava novac za rad na organizacijskom i propagandnom po-dručju. Studentskim operacijama također upravlja O'Gradv. AVCHARM. Radničko-sindikalne operacije poduzimaju se već neko-liko godina sa svrhom da ojačaju Urugvajsku konfederaciju rada* (CSU), članicu strukture ORITICFTU,* ali nismo uspjeli u nastojanjima da je iz-vučemo iz nedaća u koje je bila zapala, prošlih godina. Uskoro valja ko-načno odlučiti hoćemo li i dalje podržavati CSU. Ako


CSU treba spasiti, stanica mora zamijeniti sadašnje vođe i cijeli posao početi nanovo. Neće to biti lak zadatak, jer se oni ustrajno tome opiru. U stvari, CSU je uve-like diskreditirana, a organizirani radnici pretežno su ujedinjeni unutar nje ili u suradnji s CTU i krajnjom ljevicom. Osim CSU, radničko-sindikalne operacije stanice usmjerene su i prema odabranim sindikatima kojima se može pomagati ili na njih utjecati. Možda ih, najzad, i kontrolirati posred-stvom međunarodnih stručnih sindikata koji djeluju u Latinskoj Americi, kakva je, na primjer, Međunarodna federacija transportnih radnika.* Najvažnijom novom aktivnošću u radničko-sindikalnim operacijama smatra se otvaranje Američkog instituta za razvitak slobodnih sindikata,* u Montevideu prošlog studenoga. Nova služba naziva se Urugvajskim in-stitutom za obrazovanje sindikata.* Direktorom joj je Jack Goodwyn,* američki građanin koji radi kao ugovorni agent, a predstavnik je AIFLD-a u Montevideu. Oficir stanice koji rukovodi radničko-sindikalnim opera-cijama, Alexander Zeffer,* susreće Goodwyna tajno, zajednički dogova-raju planove rada, primaju i predaju izvještaje i obavljaju druge poslove. Osim što se obučavaju ovdje u instituciji AIFLD-a, Urugvajci pohađaju i u školu ORIT-a u Meksiku i školu AIFLD-a u Washingtonu. AVALON. A. Fernandez Chavez* godinama je djelovao na plasiranju propagandnih materijala, a bio je i izvor obavještajnih i političkih poda-taka. Kada AVBUZZ-i ne može u štampi objaviti materijale za koje je sta-nica zainteresirana, posao preuzima Fernandez, koji, zahvaljujući širokome krugu prijatelja u političkim i novinskim krugovima, može uspjeti. Radi kao ovdašnji dopisnik talijanske agencije ANSA te kao dopisnik novin-skog servisa »Orbe Latinoamericano«,* koju kontrolira stanica u Santiagu. Iako povremeno susreće Holmana, uobičajene kontakte održava Chavez s Faulom Burnsom, oficirom stanice koji vodi operacije protiv komunističke partije. AVID. Iako su operacije političke akcije, ranije ostvarivane posred-stvom Benita Nardonea, uglavnom okončane, Holman i dalje viđa Nar-donea, njegovu ženu Olgu Clerici de Nardone,* koja je vrlo aktivna u ru-ralističkom pokretu, te Juana Josea Garija,* glavnog Nardoneova politič-kog pomoćnika. Gari ima glavnu političku funkciju dodijeljenu ruralistima u sadašnjoj vladi blankista — predsjednik je banke State Mortage. Ako dođe do promjene politike i stanica se vrati političkoj i militantnoj akciji, 187počet ćemo s gđom Nardone i s Garijem, čak ako Nardone i podlegne u svojoj borbi protiv raka. AVIATOR. Holman je nedavno povjerio O'Gradvju održavanje kon-takta s Juanom Carlosom Quagliottijem,* izrazito fašistički orijentiranim advokatom i rančerom. Taj čovjek predvodi grupu slično orijentiranih Urugvajaca, zabrinutih opadanjem vladine djelotvornosti i uspjesima lje-vice posljednjih godina. Nastoji uvjeriti vojne rukovodioce da interveniraju u političkim poslovima i vrlo bi se jasno priklonio snažnoj vojnoj vladi ili vladi u kojoj bi glavnu riječ vodili militaristi, nasuprot sadašnjoj slaboj i podijeljenoj izvršnoj vlasti. Iako mu stanica ne osigurava sredstva niti ga potiče, pokušali smo njegove aktivnosti podvrgnuti kontroli radi prikup-ljanja informacija o namjerama vojnih krugova da neustavnim odlukama rješavaju urugvajske nedaće. Pojavi li se potreba da stanica svojim opera-cijama promiče vojnu intervenciju, Quagliotti će biti prava osoba posred-stvom koje ćemo djelovati. POMOĆNI AGENTI Kao i druge stanice, i ovdašnja ima prilično velik broj pomoćnih age-nata koji stanici iznajmljuju vozila i drugu imovinu. Te agente, koje oficiri stanice susreću u svojim


društvenim kontaktima, plaćamo radije viskijem ili drugim skupim, a njima teško dostupnim, stvarima koje dobivamo diplomatskim kanalima nego novcem. Tito Banks, * trgovac vunom, bri-tanskog podrijetla, jedan je od uspješnijih među takvim agentima. Slično kao u Ekvadoru, stanica u Montevideu ima relativno malo ofi-cira, ali to ne znači da raspolaže malim sredstvima. Budžet stanice iznosi nešto više od milijun dolara godišnje. Poboljšanja su potrebna najviše u programima za pronalaženje agenata koji će djelovati protiv Sovjeta, za iz-ravno regrutiranje protiv Kubanaca, za agente koji će biti ubačeni u PCU na visokoj razini. Neophodno je poboljšati i obavještajnu službu policije i postići bolje rezultate u radničko-sindikalnim i studentskim operacijama. Narednog tjedna preuzet ću operacije protiv Kubanaca, ali ne sve one koje sada vodi Michael Berger, oficir na čije sam mjesto došao. Taj oficir ima teškoća s učenjem španjolskog jezika, i, u cjelini gledano, mogao je raditi samo s agentima koji govore engleski. Narednog vikenda oženit će se jednom Urugvajkom, zatim će na medeni mjesec, pa kući, te konačno na novi zadatak, u Dominikansku Republiku. Operacije koje preuzimam jesu: AVCASK, operacije protiv Paragvaja-ca; AVIDITY, kontrola pisama; Ralpha Hatryja i njegove probleme (na žalost); AVENGEFUL-9, prepisivača koji prisluškuje telefone; A V AND A-NA, vozača kubanske ambasade; promatračko mjesto kubanske ambasa-de; AVENIN, ekipu za praćenja; AVBASK, operaciju ubacivanja u MRO; službenika protokola Ministarstva vanjskih poslova koji nas opskrbljuje .otografijama i podacima o diplomatima komunističkih zemalja; i konačno listonošu koji donosi poštu ZRKNICK-u, pomoćnom agentu kubanske 188obavještajne službe. Privremeno (barem se tako nadam) preuzimam Hol-manove kontakte s inspektorom Antonijem Pirizom,* našim glavnim uba-čenim agentom u gradskoj policiji Montevidea, te s Alejandrom Oterom,* šefom odjela za obavještajnu djelatnost i veze. MONTEVIDEO 26. ožujka 1964. Blankisti zapadaju u sve dublju krizu koja pokazuje složenost i poje-dine dijelove urugvajske politike - kao i posljedice koje to stanje ostav-lja na naše operacije. Sef policije u Canelonesu, području koje dodiruje Montevideo, u siječ-nju je bio umiješan u bizarnu pljačku banke. Policija je dvojicu pljačkaša ubila u trenutku napuštanja banke. U novinskim izvještajima tvrdilo se da je postojao i treći član bande, koji je radio za šefa policije, te da je pret-hodno obavijestio koju banku namjeravaju orobiti, kojeg dana, u koje vri-jeme i, konačno, na kojim će se mjestima pljačkaši skrivati nakon napada. Sef policije pribavio je pljačkašima neispravno oružje tako da neće moći pucati. U kiši metaka, što ju je osula policija iz zasjede, ranjen je jedan po-licajac i jedan slučajni prolaznik. No šef policije naredio je da policajci ne prestaju pucati, a kasnije je tvrdio da su napadači prvi ispalili hice na po-liciju. Ironično za ubijene napadače, tjedan dana prije prepada na banku štampa u Montevideu objavila je nekoliko članaka o neobičnim pokretima policajaca u Canelonesu kojima je svrha da predusretnu moguću pljačku. Da su napadači čitali novine, saznali bi da su izdani. Nakon toga protuzakonitog postupka policije uslijedila su negodova-nja koja su izazvala istragu Ministarstva unutarnje sigurnosti i akciju da se šef policije smijeni i optuži zbog toga što nije spriječio pljačku banke. Me-đu blankistima nastala je podjela na one koji podržavaju šefa policije, pri-padnika jedne blankističke frakcije, i one koji podržavaju Felipea Gila,* ministra unutarnje sigurnosti, koji pripada drugoj blankističkoj frakciji i vodi akciju protiv šefa policije. Policajčevi pristaše optužuju ministra da niječe kako ga je


šef policije zapravo potpuno informirao o čitavom slučaju i traže da ministar odstupi zbog svojeg nemoralnog postupka. Jučer je umro Benito Nardone.* Gotovo do samog kraja izražavao je preko radija podršku šefu policije Canelonesa. Juan Jose Gari* javlja da se ne nazire skoro rješenje. Položaj blankista slabi. Tok stvari ozbiljno po-gađa blankističku većinu u vladinu nacionalnom vijeću. Ni koloradosi ne sjede skrštenih ruku. Dan nakon mojega dolaska zahvaljujući podijeljeno-sti među blankistima, za predsjednika narodne skupštine izabran je jedan pripadnik koloradosa. U međuvremenu, Holmanov glavni projekt s mini-strom unutaršnje sigurnosti - uspostavljanje misije za javnu pomoć AID-a u policiji - i dalje ovisi o Gilovoj odluci. i? CIA 90MONTEVTOEO i. travnja 1964. S Goulartom je u Brazilu gotovo, brže i jednostavnije nego što su to mnogi očekivali. Vojsci i političkim vođama opozicije dao je upravo dokaz koji su tražili: govor u udruženju armijskih podoficira, koji je značio da podržava vojne starješine nižih činova protiv oficira. Dolazeći neposredno nakon odbijanja poslušnosti mornara nižih činova, govor nije mogao bolje poslužiti ostvarenju naših ciljeva. Stanica u Riju upozorila je da Goulart vjerojatno dolazi u Urugvaj, što dokazuje da su Holmanova strahovanja o novim problemima što mogu nastati u vezi s izgnanicima bila opravdana. Sjedinjene Države gotovo su istog trena priznale novu vojnu vladu. U Washingtonu, pretpostavljam, vlada ne baš tiha i zato vrlo indikativna euforija zbog toga što su operacije poduzimane u protekle dvije i pol go-dine da se spriječi skretanje Brazila ulijevo najzad uspjele. Naša kampanja protiv Goularta odvija se na istoj liniji na kojoj smo se prije dvije-tri godine borili protiv ubacivanja komunista u Velaskovu i Arosemeninu vladu u Ekvadoru. Holman kaže da su stanica u Riju i nje-zine veće baze financirale masovne demonstracije u gradovima protiv Go-ulartove vlade, koje su demonstracije pokazale da su stare pjesme o Bogu, domovini, obitelji i slobodi jače no ikada. Goulartov pad valja bez sumnje u prvom redu zahvaliti brižljivu planiranju i dobro odmjerenoj propagandi još od izbora 1962. godine. Holmana brine novi val izbjeglica o kojima ćemo, pored svih ovih Paragvajaca i Argentinaca, također morati voditi računa. MONTEVIDEO 3. travnja 1964. Svi su izgledi da će moje prvo regrutiranje Kubanca uspjeti. Iz Brazila je ovamo stigla trgovinska misija i ostaje do narednog tjedna. Jedan agent stanice u Riju izvijestio je kako se čini da je Raul Alonzo Olive, član mi-sije i možda najvažniji njezin član, s obzirom na to da je visoki funkcioner u industriji šećera, razočaran revolucijom. Da bi zaštitila svojeg agenta od provokacije, a možda i zbog zbrke što ovoga tjedna vlada u Brazilu, sta-nica u Riju predložila je da se pokušaj regrutiranja izvede ovdje ili u Ma-dridu, posljednjoj točki na kojoj će se misija zaustaviti prije povratka u Havanu. AVENIN, ekipa za praćenje, slijedila ga je od dolaska i prvom prili-kom kada ga je zatekla nasamo, uručila mu poruku kojom traži sastanak. Poruka je sastavljena tako da je bilo jasno kako je šalje CIA. Pročitavši po-ruku i slijedeći upute, krenuo je u šetnju određenom ulicom, u kojoj sam ga pokupio i odveo na sigurno mjesto da razgovaramo. Centrala je poslala 2.90listu pitanja za nj, uglavnom o ovogodišnjoj berbi šećera, nastojanjima da se mehanizira sječa šećerne trske itd. Svi koje je poznavao bili su time ne-zadovoljni. Razgovarali smo gotovo dva sata, a zatim se on morao pridru-žiti svojoj delegaciji. No


prije nego što otputuju u Madrid sastat ću se s njime još nekoliko puta. Iz stanice u Madridu upravo su stigle upute o uspostavljanju kontakta s njim. Rekao je da će proizvodnja šećera ove godine dostići pet milijuna tona i naširoko isticao probleme sa strojevima za sječu trske, koji se često kvare. Iznenadilo me da poznaje brojne vladine ličnosti, iako nije bio osobito an-gažiran u borbi protiv Batiste. Snimao sam razgovor, što mu se nije baš osobito svidjelo. Kablogra-mom sam izvjestio o sadržaju razgovora. On misli da će u Madridu pro-boraviti gotovo cijeli naredni tjedan, možda i nešto dulje, tako da se veze mogu razvijati i tamo. Čudno, brzo se složio s tim da se vrati na Kubu i da CIA čuva njegovu plaću, ali mi se ipak čini poštenim. U Madridu će ga poligrafirati, pa ćemo tada moći utvrditi njegovu bona fides. MONTEVIDEO 5. travnja 1964. Jučer je stigao Goulart. Dočekan je začuđujuće srdačnom dobrodošli-com. To što je vlast preuzela vojska primljeno je u Urugvaju prilično loše, jer je Goulart bio izabran narodnom voljom. Osim ostaloga, čvrsta ruka vojne vlade u Brazilu donijet će teškoća Urugvaju zbog toga što će se ovamo slijevati političke izbjeglice. Funkcioneri Goulartove vlade već stižu. Naša stanica iz Rija šalje jedan kablogram za drugim zahtijevajući da ubrzamo izvještavanje o pridošlicama. Naš je jedini izvor informacija Otero,* jer je odjel za obavještajnu djelatnost i veze, kojemu je on na čelu, odgovoran za provođenje postupka s izbjeglicama. Jasno je da stanica u Riju potpuno podržava vojnu vladu. Ključ sa suzbijanje eventualnog po-kušaju protiv udara i gušenje pobune jest u hapšenju ili u protjerivanju Leonela Brizole, ljevičara, Goulartova šurjaka. Brizola je federalni poslanik za Guanabaru (Rio de Janeiro) i sada je u bijegu. Naša centrala ubrzava propagandu u cijeloj hemisferi da se izrazi po-drška novoj brazilskoj vladi i diskreditira Goulart. Arturo Jaregui,* gene-ralni sekretar ORIT-a, poslao je, na primjer, telegram kojim ORIT* izra-žava podršku novoj vladi Brazila. To bi moglo izazvati negativna reagira-nja u pojedinim državama, na primjer u Venezueli, jer je politika CIA bila da se ORIT suprotstavlja vojnim pokušajima obaranja slobodno izabra-nih vlada - što se nije baš pokazalo realnim s gledišta sadašnjeg toka do-gađaja. Posredstvom AVBUZZ-a nastojimo da u povodu prošlogodišnjeg ot-krivanja tajnih skrovišta oružja u Venezueli ojača neraspoloženje OAS-a Jprema Kubi. U dnevniku »La Manana«, što izlazi u Coloradu, jučer se po-javio plaćeni oglas na pola stranice. Potpisala ga je i tobože napisala Hada Rosette,* ovdašnja predstavnica Revolucionarnog vijeća Kube* i jedna od propagandnih agenata u projektu AVBUZZ. U stvari, tekst su napisali O'Grady i Brooks Read, a temeljio se na informacijama štaba i dosjeima stanice. Otkriveno skrovište oružja pripisala je stanica sveukupnom ubaci-vanju Sovjeta i Kubanaca u hemisferu, a te su naše tvrdnje bile potkrijep-ljene i izjavama koje smo pripisali Rolandu Santani,* kubanskom dezer-teru koji je lani boravio ovdje. Za pobunjeničke pokrete u Venezueli, Hon-durasu, Peruu, Kolumbiji, Argentini, Panami i Boliviji tvrdi se da primaju direktive iz sovjetskih i kubanskih ambasada u Mexico Citvju, Buenos Airesu i Montevideu. Nismo zaboravili spomenuti i kineske komuniste. MONTEVIDEO 18. travnja 1964. S konferencije šefova stanica Holman se vratio s nevoljko prihvaćenom spoznajom da ćemo brazilskim političkim izbjeglicama morati pokloniti više pažnje. Sam predsjednik Johnson odlučio je da se moraju spriječiti pokušaji protiv udara i pobune u Brazilu te da se, u dužem razdoblju, što brže i djelotvornije učvrste tamošnje snage sigurnosti. Nikada


više ne smi-jemo dopustiti da Brazil skrene ulijevo, jer bi komunisti i druge snage mogle zaprijetiti da stupe na pozornicu ili da, u najmanju ruku, počnu oz-biljno utjecati na tok događaja. Takva politika ovdje, u Montevideu, znači da stanici u Riju valja po-moći sveobuhvatnijim prikupljanjem informacija o izbjeglicama. Činit će-mo to posredstvom obavještajne službe policije. Taj će zadatak dopasti mene, jer Holman, pomišljao sam, želi da ja nastavim raditi s Oterom, Pi-rizom, de Andom, Torresom i drugima, a da on zadrži kontakte na višoj razini - s ministrom unutarnje sigurnosti, Felipeom Gilom, i šefom poli-cije, pukovnikom Venturom Rodriguezom.* Za početak pridobio sam Otera da svoje oficire postavi u stanove Goularta i još trojice ili četvorice najvažnijih izbjeglica, imena kojih nam je dostavila stanica u Riju. Dje-lujući kao oficiri za osobnu sigurnost izbjeglica, oni će zapravo voditi dnevnik posjetilaca. O najvažnijim podacima iz dnevnika, kao i o pridoš-lim izbjeglicama, kablogramima ćemo izvještavati Rio. Cjeloviti izvještaji slat će se diplomatskom poštom. Ovdašnja politička strujanja okreću se protiv nove vojne vlade u Bra-zilu. Vrlo je teško plasirati u novine za nas povoljne komentare. Brazilska je vlada počela na različite načine provoditi pritisak na Urugvajce, pa će Goulartu i njegovim pristalicama biti ovdje zabranjeno da se angažiraju u političkim aktivnostima. 2.9ZStvaranje raspoloženja za raskid odnosa s Kubom gotovo je jednako teško kao i promicanje komentara u korist Brazila. Nisu Urugvajci skloni komunizmu niti blagonaklono raspoloženi prema kubanskoj revoluciji. Kamen-temeljac urugvajske vanjske politike jest izričito nemiješanje, zbog stanovite ranjivosti zemlje od pritisaka dvaju velikih susjeda. Kako se sank-cije ili zajednička akcija protiv Kube mogu lako protumačiti kao miješa-nje u kubanske unutarnje stvari, program stanice za izazivanje raskida od-nosa suprotstavlja se tradicionalnoj urugvajskoj politici. Čak i u takvim okolnostima, u sredstvima obavještavanja pokrivamo kubanske teme nadajući se da pokušaji Venezuele da sazove konferenciju ministara vanjskih poslova OAS-a o otkrivenim skrovištima oružja neće kao rezultat imati samo održavanje toga skupa nego i rezoluciju kojom će se sve zemlje OAS-a pozvati da raskinu s Kubom. Prije nekoliko dana ve-nezuelanski ministar vanjskih poslova u bivšoj Betancourtovoj vladi, Mar-cos Falcon Briseno, boravio je ovdje tražeći podršku sazivanju konferen-cije, ali nije uspio uvjeriti Urugvajce da se aktivno pridruže akciji. MONTEVIDEO 24. travnja 1964. Svoj je posjet upravo završio novi šef odjela zapadne hemisfere Des-mond Fitzgerald.* Obilazi sve stanice toga područja. Holman je priredio zakusku za članove stanice i njihove žene. U uredu se svatko od nas poje-dinačno sastao s Fitzgeraldom da bismo mu opisali naše operacije. Bio je zadovoljan pokušajem regrutiranja Kubanca, ali je posumnjao da se možda radi o provokaciji, jer je riječ o čovjeku s velikim iskustvom u industriji šećera. Umjesto pet milijuna tona, ovogodišnja će proizvodnja biti, tvrdi Fitzgerald, manja od četiri milijuna tona. Ohrabrio me da poklonim paž-nju pripremama za regrutiranje šifranta u kubanskoj ambasadi. Kada smo mu rekli da jedan od ureda stanice dijeli samo zid od jednog praznog stana, naredio je da se na taj zid smjesta postavi natpis »Ova soba je ozvu-čena«. I u CIA položaj donosi povlastice! Fitzgerald je čvrsto ostao na tome da stanica Montevideo pokloni po-zornost podršci novoj brazilskoj vojnoj vladi povećanim opsegom prikup-ljanja informacija i propagandnim operacijama. Holman je O'Gradvja imenovao odgovornim za probleme


Brazila. Stanica Rio pomoći će nam na taj način što će jednog od svojih agenata poslati kao vojnog atašea u ov-dašnju brazilsku ambasadu. Taj čovjek, pukovnik Camara Sena,* treba stići svaki dan. Susretat će ga O'Gradv i pomagati mu u razvijanju opera-cija ubacivanja u izbjegličke krugove. Usprkos popularnosti koju Goulart ovdje uživa, vladino nacionalno vijeće jučer je priznalo brazilsku vladu, što će poslužiti smanjenju napeto-sti. Goulartu je priznato da je ovdje zatražio politički azil. Dakle, ne smatra se bjeguncem. To je nešto niži status koji će mu dati više slobode za političke aktivnosti. MONTTE VIDEO 2. svibnja 1964. Centrala je odobrila moj plan regrutiranja Roberta Hernandeza, ku-banskog šiframa. Vidjet ćemo hoće li nas poslužiti sreća. Za početni dodir angažirat ću Ezequiela Ramireza,* nastavnika iz centrale koji je upravo za-vršio obučavanjem AVBANCY, ekipe za praćenje. On može »proći« u ulozi Španjolca ili Južnoamerikanca, a bit će manje opasno i za Hernan-deza (ako prihvati) dok se ne dogovorimo za tajni sastanak. Zajedno s eki-pom AVENIN, Ramirez danas počinje slijediti Hernandeza od ambasade do bilo kojeg mjesta u gradu gdje bi mu se mogao približiti. Teško je reći kakvi su izgledi, iako nam je vozač kubanske ambasade Warner* dao izvrsne obavijesti na osnovi kojih možemo procijeniti Her-nandezovu ličnost. Ne samo da ima problema sa ženom, koja je upravo rodila, nego se čini, da je više nego zagrijan za Mirtu, svoju prijateljicu Urugvajku. Upravo zbog toga otklonio sam ponudu stanice Miami da nam pošalje djevojku. Svu ću pažnju pridati Hernandezovom interesu za pre-mještaj, možda u Buenos Aires. Osim što radi kao šifrant, Hernandez je stručni službenik ambasade, specijalist za fotografiju. Možda bismo mu uz premještaj mogli pomoći da otvori vlastiti fotografski studio. Zasad, me-đutim, na temelju uputa iz štaba, ponudit ćemo mu trideset tisuća dolara ako nam oda sve što zna o kubanskim obavještajnim operacijama; pet-naest tisuća za predaju svih šifri i tri tisuće dolara mjesečno dokle god radi za nas na svome mjestu u ambasadi. Već imam sigurno mjesto za sastanke, ako Hernandez prihvati. Preuzet ću ga od Ramireza čim to bude moguće. Sutradan sam rekao Holmanu kako bih mogao više učiniti u poslovima s policijom i na kubanskim operacijama kada ne bih bio do grla opterećen Paragvajcima, kontrolom pisama i Ralphom Hatrvjem. Bilo je s moje strane prljavo što sam istodobno predložio da te operacije preuzme Alex Zeffer,* naš oficir za radničko-sindikalne operacije. Holman se složio i o tome obavijestio Zeffera, koji otada sa mnom ne govori. On zna sve o problemima s Hatrvjem i teškoćama u vezi s tajnom kontrolom pisama. I dalje ću povremeno svraćati noću u kuću AVANDANA,* kako bih o problemima promatračkog mjesta kubanske ambasade porazgovarao s nje-govom ženom. Ne bih želio propustiti to iskustvo - zgrada je zapravo ni-zak uvučen bungalov, u slabo naseljenoj gradskoj periferiji, okružen drve-ćem gustim poput džungle. Okružena je žičanom ogradom, a čuva ga možda i šest divljih pasa. Takva izoliranost u tom gotovo pustom predjelu dobro dolazi, jer je AVANDANA gotovo sasvim gluh. Rasprave o toku 294operacije su, naravno, potrebne, ali o njima ne valja govoriti glasno, a po-gotovo ne vikati. Svaki put kada sam odlazio onamo pratio me Hatry. Pro-matrati tu dvojicu postarijih ljudi kako se međusobno deru o svom špi-junskom poslu bilo je zanimljivo, kao što je uopće zanimljivo proučavati svaku suprotnost. Jedna od operacija koje sam preuzeo otpala je sama po sebi. Merca-der,* agent ubačen u MRO, odlučio je da potraži posao u SAD-u. Primila ga je banka u Miamiju, i on uskoro


odlazi - uredio sam da se na doku-mentu stanice kojim traži američku vizu izbriše podatak da je bio član MRO-a. Ne zavidim Alexu Zefferu zbog njegovih radničko-sindikalnih opera-cija. Preostaje mu da započne iznova, od ništice, jer je konačno odlučeno da se Urugvajskoj konfederaciji rada* (CSU) uskrati podrška. CSU je prošlog mjeseca održala kongres na kojem rukovodstvo nije bilo kadro prebroditi osobne sukobe, koji su kao posljedicu imali povlačenje poje-dinih sindikata iz članstva i odbijanje drugih da u tu organizaciju uđu. Stvarni je problem u rukovodstvu. Andrex McClellan,* interamerički pred-stavnik AFLCIO, i Bil Dohertv,* šef socijalnih projekata AIFLD-a -obojica agenti kojima upravljaju oficiri štaba za tajne akcije u našoj cen-trali - stigli su prošlog tjedna i rekli vođama CSUa da će financijska pomoć što je dosad pristizala posredstvom ICFTU-a, ORIT-a i ITS-a biti ukinuta. Situacija je prilično nepovoljna, jer je CSU nedavno osnovao koope-rativu za radničke stanove i očekivao financijsku pomoć AIFLD-a za iz-gradnju. Ta sredstva neće biti dodijeljena CSU, već će se vjerojatno usmje-riti drugim nekomunističkim sindikalnim organizacijama. Narednog tjedna doći će Serafino Romualdi,* izvršni direktor AIFLD-a. CSU treba pustiti da se sam ugasi. Jedno je sigurno: proći će nekoliko godina prije nego što će se u okviru programa AIFLD-a obrazovati nova grupacija sindikalnih vođa i među njima regrutirati novi agenti, kadri da osnuju novu nacio-nalnu konfederaciju koja će ući u sastav ORIT-a i ICFTU-a. MONTEVIDEO 5. svibnja 1964. Nitko od nas ne zna sasvim sigurno što se događa. Kako smo pred-vidjeli, Ramirez i njegova ekipa slijedili su Hernandeza u gradu. U pravom trenutku Ramirez mu je pristupio na ulici rekavši da je vlada SAD-a za-interesirana da mu pomogne. Hernandez je pristao da razgovara, ali je na raspolaganju imao samo petnaest minuta jer se morao vratiti u ambasadu. Bio je to pravi svežanj živaca, ali se u načelu složio da nam oda šifre i omogući da ih se dokopamo. Dogovoreno je da se ponovno nađu sutradan popodne. JKabJogramom sam obavijestio štab o sastanku i predložio da odjel D odmah pošalje stručnjaka koji bi u pravom trenutku počeo raditi na deši-friranju. Ako ovo regrutiranje uspije, a vjerujem da hoće, prvi put će nam uspjeti da se na ovom području ubacimo u operacije protiv Kubanaca. Pojačana je antikubanska propaganda. Danas su stigli predstavnici Uprave revolucionarnih studenata u egzilu* (DRE), organizacije koju fi-nancira i kontrolira stanica u Miamiju. Putuju po Južnoj Americi šireći vijesti o ekonomskoj propasti Kube. U Montevideu DRE nema stalnog predstavnika, pa su te poslove preuzeli Hada Rosete* i AVBUZZ-i. Po-sredstvom AVBUZZ-i pokrećemo propagandu i o suđenju Marcosu Rodriguezu na Kubi, vođi uprave revolucionarnih studenata u borbi protiv Batiste. Rodriguez je optužen da je članove pokreta »26. srpnja« odao Batistinoj policiji. Mi tvrdimo, svjesno pogrešno, da je on zapravo bio komunist i da je ljude iz pokreta »2.6. srpnja« izdao na osnovi uputa kubanske komunističke partije. Svrha: da se izazovu razlike među komu-nistima stare linije i pripadnicima pokreta »26. srpnja«. Prašinu dižemo i oko čišćenja Anibala Escalantea. Oba slučaja izazivaju ozbiljne razlike na Kubi, gdje se, prema tvrđenju AVBUZZ-i, »represija može usporediti s onom pod Hitlerom, Mussolinijem i Staljinom, kada revolucija jede vla-stitu djecu«. Unutarnja kriza blankista, izazvana policijskim slučajem u Canelonesu, i dalje se produbljava. U pitanju je, osim ugleda glavnih vođa, podjela blankističkih frakcija - vrlo


osjetljiva situacija koja uslijed unutarnje borbe može uroditi samo novim teškoćama. Sire se glasovi o predstojećoj krizi kabineta. MONTEVIDEO 10. svibnja 1964. U regrutiranju Hernandeza ne ide sve glatko. Po drugi puta sastao se s Ramirezom, ali je odbio da govori o operacijama Kubanaca sve dok ne vidi novac. Ne vjeruje nam ni koliko je crno pod niktom. Zeke (Ezequiel Ramirez - prim. pr.) je ugovorio treći sastanak na koji sam otišao ponijevši sa sobom petnaest tisuća dolara - skoro svu gotovinu koju smo imali u stanici. Holmanu se nije sviđalo što sam ponio sav taj novac. Ali ako želimo navesti Hernandeza da govori, moramo mu, u najmanju ruku po-kazati novac i, možda, predati jedan dio. Pridružio mi se, radi pojačane sigurnosti, O'Gradv. Ali Hernandez se nije pojavio. Bio sam predvidio da Hernandezu predam tisuću dolara ako bude spreman da progovori, a potom da ga uvjerim kako treba da na računu Agencije držim njegov novac dok konačno ne uredimo da on »nestane«. U suprotnom, moglo bi se otkriti da posjeduje veliku svotu novca, pori-jeklo kojega ne bi mogao objasniti. Čekam ga već četvrtu noć. Ako senoćas ne pojavi, ne preostaje nam drugo nego da Zeke zajedno s ekipom za praćenje krene u akciju. Jučer je stigao tehničar iz odjela D. Rekao je da mu je bilježnica sa šiframa potrebna samo na nekoliko sati da ih snimi i zatim opet zapečati. Bit će to vješto načinjen trik: bilježnica sa šiframa ima dodatne pečate na sve četiri stranice, tako da je moguće vidjeti samo gornju stranicu. No ako nam pođe za rukom da ih snimimo, moći ćemo čitati sve njihove poruke toliko dugo dok su šifre na snazi. Za mene je najvažnije da saznamo podatke o njihovim obavještajnim operacijama. Hernandez je rekao Zeki da zna apsolutno sve o tome što oni ovdje rade, i ja mu vjerujem. Večeras će se pojaviti. Leonel Brizola, vođa krajnje ljevice u Goulartovoj vladi i Goulartov šurjak, stigao je u egzil. Brazilska vlada zatražila je da se i on i Goulart interniraju. Internirani, živjet će u nekom gradu u unutrašnjosti, bez slo-bode kretanja po zemlji, čime će kontrola biti olakšana. Kako je Brizola bio najopasniji politički vođa u staroj vladi, njegov odlazak iz Brazila doprinos je povoljnom razvitku stvari. Skrivao se još od Goulartova pada. Stanica u Riju želi da ga pratimo što bolje. MONTEVTOEO 15. svibnja 1964. S Hernandezovim regrutiranjem nešto zaista nije u redu. Promatračko mjesto koje nadgleda kubansku ambasadu izvijestilo je da Hernandez, od drugog susreta s Ramirezom, gotovo i nije napuštao ambasadu. Ekipa za praćenje i Zeke čekali su puna četiri dana znak s promatračkog mjesta da ponovno predusretnu Hernandeza. Prisluškujući telefon ambasade, otkrili smo da Hernandez nije imao mnogo poziva. Vozač* nas je danas izvijestio da u posljednje vrijeme nije često razgovarao s Hernandezom. Ne želim vozaču davati nikakvih posebnih uputa, jer neću da posumnja kako još nekoga regrutiramo. Nema druge nego da budemo strpljivi i da i dalje pokušavamo. Još jedan dosadan zadatak. Stanica u Santiagu vodi zaista veliku ope-raciju ne bi li spriječila da Salvadora Allendea izaberu za predsjednika. Godine 1958. gotovo mu je bilo uspjelo da bude izabran, a ovaj put nitko ne želi išta prepustiti slučaju. Neprilika je da financijski ured u našoj centrali nema dovoljno čileanskih eskudosa u njujorškim


bankama, pa namjerava kupiti eskudose u bankama u Limi i Riju. No čak ni tamo nisu mogli podmiriti zahtjeve, pa su zamolili nas da pomognemo. Agent za kupovanje deviza u ovom je području First National City Bank,* ali deviznim se pitanjima obično bavi stanica u Buenos Airesu, jer ima financijski ured »klase A«, ovlašten da kupuje devize. Kao stanica »klase B«, ograničeni smo na to da mijenjamo dolare za lokalne valutesamo u hitnim slučajevima. No bez obzira na to štab je poslao ček na račun filijale New York City Bank. Ček sam predao Jacku Hennessyju,* Amerikancu koji radi u gradskoj banci Montevidea. Naša je centrala pri kupnji deviza već poslovala s njim. Njujorška banka bila ga je izvijestila da treba očekivati ček. Predao sam mu ga. Poslao je svoje kupce u Santiago da kriomice kupuju valutu. Vratili su se za nekoliko dana. Hennessv kaže da novac obično donose u kovčežićima i podmićuju carin-ske službenike kako ih ne bi pregledavali. Paul Burns i ja pošli smo do Hennessvja da pokupimo novac. Nakon povratka proveli smo ostatak dana brojeći novac - više od stotinu tisuća dolara. Novac ćemo poslati stanici u Santiagu diplomatskom torbom. Mora da troše milijune da spase taj sistem, a New York, Lima i Rio de Janeiro zajedno nisu kadru da im izađu u susret. MONTEVIDEO 20. svibnja 1964. Hernandezovo je regrutiranje propalo - zasada, svakako. Danas je konačno napustio ambasadu. Ekipa za praćenje i Zeke uhvatili su ga u gradu. Hernandez je odbio da razgovara s Ramirezom, čak se pravio da ga uopće ne poznaje. Ishod operacije ovisi sada o tome je li Hernandez ikome u ambasadi govorio o svojim razgovorima s Ramirezom. Svi znaci kazuju da nije. Kada mu se Zeke danas približio, problijedio je. Da je ispripovijedao nekome o regrutiranju, ne bi se tako panično ponašao, jer bi inače njegov položaj u ambasadi bio čvrst. Nema sumnje da njegov strah potječe otuda što nije izvijestio o svojem prvom susretu s Ramirezom -podrazumijevajući, naravno, da je prvi pristanak bio iskren. Ramirez se sutra vraća u Washington. Pustit ćemo Hernandeza na miru do narednog pokušaja. Iz njegova prvog razgovora s Ramirezom proizlazi da bi njegova politička i kulturna orijentacija mogla prije biti usmjerena prema Argentini ili Brazilu nego prema SAD-u. Možda ćemo zatražiti pomoć stanica iz Buenos Airesa ili Rija da nam pošalju ubačenog agenta snaga sigurnosti, koji bi drugi put pokušao stupiti u dodir s Hernandezom u ime vlada Brazila ili Argentine. MONTEVIDEO 2,1. svibnja 1964. Hernandeza je obuzela panika, ali vjerojatno će na koncu ipak pristati. Vozač kubanske ambasade jutros me nazvao zahtijevajući da se hitno sastanemo. Izvijestio me kako je jutros, kada je došao na posao, u amba-sadi vladala zbrka. Hernandez je noću napustio ambasadu - živi tamo s 2.98obitelji - ostavivši svoj vjenčani prsten i poruku za ženu. Kubanci vjeruju da je dezertirao k nama i da se skriva ili da je već na putu u SAD, Zabri-nutost i potištenost ljudi u ambasadi navodi na pomisao da je Hernandez ponio šifre sa sobom. Rekao sam vozaču da se zadrži u ambasadi cijeli dan, ako je to mo-guće - nedjeljom popodne, naime, obično za nj nema posla - i da se po-nudi da radi. Proradilo je i promatračko mjesto kubanske ambasade — običavamo ga u toku vikenda zatvoriti - te sam zajedno s Holmanom, O'Gradvjem i Burnsom pokušao utvrditi što nam je činiti. Ne možemo dokučiti gdje je Hernandez i zašto se nije vratio u ambasadu. Vrata amba-sade ostavit ćemo otvorena tako da Hernandez (u slučaju da čeka noć) može ući bez


prethodnog poziva da mu se otvori. Noću će dežurati jedan službenik stanice. Tako ćemo Hernandeza ohrabriti da dođe. Pojavit će se prije ili kasnije. MONTEVIDEO 24. svibnja 1964. Hernandez mora da je poludio. Vozač je zatražio da se još jedanput hitno sastanemo i izvjestio da se Hernandez vratio u zoru. Drže ga na katu pod stražom. Otpravnik poslova jučer i danas nekoliko je puta išao u sovjetsku ambasadu, vjerojatno zbog toga što Sovjeti prenose šifrirane poruke o Hernandezu između Kubanaca i Havane. Sto je moglo navesti Hernandeza da se ponovno predomisli? MONTEVIDEO 26. svibnja 1964. Prema tvrđenju vozača, Hernandeza će pod posebnim nadzorom poslati na Kubu. Ricardo Gutierrez i Eduardo Hernandez, obojica obavje-štajni oficiri, bit će mu pratnja. Avionom »Svvissaira« odlaze u petak u Zenevu, odakle će drugom linijom nastaviti u Prag. Hernandez je ispričao vozaču kako je u subotu, nakon što je napustio ambasadu, otišao do svog prijatelja Rubena Pazosa te da su se obojica odvezla do brazilske granice. Hernandez je imao šifre kod sebe. Namje-ravao je prebjeći brazilskom konzulu u Riveri, ali je konzul provodio vikend izvan Rivere. Neko ga je vrijeme čekao, a onda je odlučio da se vrati i da se osloni na revolucionarnu pravdu - rekao je vozaču, AVBA-RON-i, da će vjerojatno morati provesti pet godina na preodgajanju. Sumnjam. Odlučili smo da taj slučaj iskoristimo u propagandne svrhe i da poku-šamo da Hernandez na putu kući iznenada nestane. Odluka o objavlji2*9vanju cijelog slučaja došla je nakon što je ministar unutarnje sigurnosti, Felipe Gil, odbio da se Ministarstvo vanjskih poslova i vladino nacionalno vijeće umiješaju u taj predmet. Holman mu je bio rekao da je Hernandez uhvaćen prilikom pokušaja da prebjegne k nama i zatražio da se upotrijebe politička sredstava da se Hernandez spasi. Najviše s čime se ministar složio bilo je da se Hernandez na aerodromu podvrgne policijskom saslušanju i razdvoji, ako treba i silom, od svoje pratnje. Posredstvom agenta AVBUZZ-i cijeli ćemo slučaj prikazati kao senzacionalnu otmicu dezer-tera unutar kubanske ambasade koji je pokušao pobjeći od komunističke tiranije. MONTEVIDEO 2.8. svibnja 1964. Priča o kidnapiranju Hernandeza preplavila je sve novine i izazvala upravo onakvo reagiranje kakvo smo željeli. AVBUZZ-i poslao je neko-licinu reportera u ambasadu da zatraže razgovor s Hernandezom, ali su ih tamo odbili, što je samo pridonijelo nagađanjima da će se na koncu konca pojaviti samo Hernandezov les. Upozorio sam na oprez svaku stanicu u mjestima gdje će se avion s Hernandezom spustiti na putu do Zeneve. Stanice u Rio de Janeiru, Mad-ridu i Bernu pripremaju se za akciju. Rio i Madrid utanačit će da povezane policijske službe razgovaraju s Hernandezom, a baza u Zenevi uredit će da uniformirani švicarski policajci budu na dužnosti kada Hernandez bude u tranzitu, iako bi pritisak da se s Hernandezom razgovara mogao za Švicarsku biti i preosjetljiv. Nadamo se da Hernandez neće stići tako daleko. Posredstvom šefa policije, pukovnika Venture Rodrigueza, sutra ćemo, prije polijetanja, raz-govarati s Hernandezom. Inspektor Antonio Piriz* i šef obavještajne službe Alejandro Otero* bit će tamo. U toku privatnog razgovora Hernandez će biti odvojen od svoje pratnje. Pokušat će ga uvjeriti da ostane,


radije nego da se nakon povratka suoči s kaznom. I ja ću biti na aerodromu kako bih razgovarao s njim ako pokaže znake pristanka na politički azil u Urugvaju. MONTEVIDEO 29. svibnja 1964. I bez obzira na propagandu, Hernandeza nije moguće uvjeriti. Na aerodromu se jedan od pratilaca, Gutierrez, htio oduprijeti pokušaju da policija nasamo razgovara s Hernandezom. U žučnoj raspravi povukao je 300 I-pištolj i bio prisilno razoružan. Hernandez je, međutim, ostao pri tvrdnji da se vraća dobrovoljno; konačno se zajedno sa ženom i djecom u pratnji dvojice čuvara ukrcao u avion. Do sada nema vijesti od stanica duž njegova puta. Kubanci su se jufros odlučili na kontrapropagandu i pozvali štampu da u ambasadi intervjuira Hernandeza. Vraća se na Kubu, rekao je Her-nandez, zbog toga što se pobojao odmazde protiv žene i sina, koju bi mogle počiniti stanovite osobe (nije ih otkrio) koje su ga pokušale navesti na izdaju domovine. Prošlih dvadeset dana, priznao je, stanovite osobe, državljanstvo kojih ne zna, pokušale su ga nagovoriti na ulici. Najprije su mu ponudile pet tisuća dolara, a kasnije još pet tisuća. Čak i tim intervjuom štampa daje na znanje da se Hernandez vraća iz razloga sigur-nosti, a toj činjenici pridonosi i to što putuje pod pratnjom. Operacija može i propasti, ali je sigurno da smo uništili mogućnosti da Kubanci ovdje i dalje operativno djeluju. Ambasadu su napustila dva službenika, trgovinski predstavnik i njegova žena, te otpravnik poslova za kojega ne vjerujemo da je angažiran u obavještajnim zadacima. Iznenada su od pet funkcionera spali na dva i moraju se služiti vezama sovjetske ambasade dok im ne stigne novi šifrant. Osim toga propaganda može pridonijeti klimi pogodnoj za raskid odnosa, pogotovo ako u okviru OAS-a venezuelanski slučaj naiđe na povoljan prijem. Ako i nismo dobili šifre i željena obavještenja, izveli smo dobru predstavu u sredstvima javnog obavještavanja i upropastili im posao. Možda ne izravno s Hernandezovim slučajem - neko vrijeme to nećemo znati - ali i dva su nedavna, za nas vrlo povoljna, događaja pove-zana s dezertiranjem kubanskih obavještajaca. U Kanadi je kubanski obavještajni oficir Vladimir Rodriguez* dezertirao prije nekoliko tjedana i sada iznosi prve detalje o Općoj obavještajnoj upravi (DGI), koja djeluje u sklopu ministarstva unutarnjih poslova. Naša centrala saopćava nam svježe podatke o njegovim iskazima. To otkriće slično je onome što ga je bio iznio prvi dezerter KGB-a. O toj kubanskoj instituciji dosad nismo znali ništa - čak ni to da postoji. Tješnje je povezan s kubanskim operacijama u Urugvaju pokušaj de-zertiranja Earlea Pereza Freemana,* bivšeg šefa njihove obavještajne službe u Montevideu, koji je prebjegao, a zatim, prošlog siječnja, u Meksiku pro-mijenio mišljenje. Perez je ovih dana dobio azil u urugvajskoj ambasadi u Havani, u kojoj trojica ili četvorica diplomata (agenti AMHALF) rade za stanicu u Miamiju. Jedan od njih, otpravnik poslova, upravo je dobio zamjenu. Ali posredstvom druge dvojice, Germana Roosena* i Hamleta Goncalvesa,* Miami će nastojati otkriti kubanske operacije u Montevideu. U toku vikenda priredit ću popis pitanja koji će se zasnivati na već pozna-tim činjenicama i uputiti ga u Miami kako bi agenti AMHALF znali što nas sve zanima. 301MONTCVIDEO 6. lipnja 1964. Borba unutar partije blankista izazvala je novu krizu, upravo kao što je i nemir u sindikatima dosegao vrhunac. Od zi. svibnja ministri kabineta jedan za drugim podnosili su ostavke. Ministar obrane odstupio je 30. svibnja, a danas i ministar unutarnje


sigurnosti, Felipe Gil. Od početne zabrinutosti nad policijskim slučajem u Canelonesu među blankistima se razvio sukob oko osnovnih zadataka vlade. Sve su jači glasovi prema ko-jima blankistički oficiri pripremaju udar protiv političkog rukovodstva svoje partije. Ti su glasovi zasad nepotvrđeni, ali centrali redovito šaljemo negativne izvještaje, zasnovane uglavnom na informacijama Garija i pu-kovnika Venture Rodrigueza, bliskih armijskim oficirima za koje se tvrdi da su umiješani u pripremanje udara. Holman se nada da će dobiti novog ministra unutarnje sigurnosti, dovoljno jakog da progura misiju javne pomoći za policiju. Kako je vlada prestala raditi, sindikati samostalnih poduzeća i decen-traliziranih službi postaju sve ratoborniji. Prije dva dana organizirali su dvadeset i četverosatni štrajk zahtijevajući povećanje budžeta za 45 posto u korist vladinih poduzeća. Već ru ranije ti sindikati, zajedno s CTU, orga-nizirali dvadeset i četverosatni opći štrajk u znak protesta protiv inflacije. Hernandez se vratio na Kubu, iako su se i policijski agenti stanice Rio sukobili s Gutierrezom kada su nasamo razgovarali sa šifrantom. Objavljeni su podaci o ovogodišnjoj berbi šećera na Kubi (znatno nepo-voljniji nego što mi je bio rekao Alonso,* moj kubanski funkcioner u industriji šećera), tako da Fitzgerald vjerojatno ima pravo. Preostaje mi da otkažem tajno sastajalište koje sam bio unajmio za sastanke s Alonsom. Iz Madrida još nema vijesti o rezultatima poligrafiranja. Stanica u Miamiju izvijestila je da bi primanje informacija od Pereza iz Havane moglo biti složenije nego što se misli, jer da oni ne žele da Goncalves i Roosen zajedno rade na tome slučaju. Za sada će posao biti povjeren samo Roosenu, a on dolazi u Miami ili Nassau tek jedanput mjesečno. MONTEVIDEO 17. lipnja 1964. Blankisti su konačno otklonili krizu. Imenovani su novi ministri, a različitim međusobno suprotstavljenim frakcijama dodijeljeni i neki drugi zadaci. Novim ministrom unutarnje sigurnosti imenovan je Adolfo Tejera,* o kojem šef policije u Montevideu, Rodriguez, ima povoljno mišljenje. Uz Rodriguezovu pomoć Holman će stupiti u vezu s novim ministrom služeći se i operacijom prisluškivanja telefona AVENGEFUL, kao izlikom. Kasnije će mu iznijeti program javne pomoći AID-a. 301Sva privredna aktivnost danas je zakočena jednodnevnim općim štraj-kom što su ga CTU i sindikati samostalnih vladinih poduzeća i decentra-liziranih službi bili organizirali protestirajući protiv inflacije i drugih eko-nomskih boljki koje teško pogađaju radnike. Prošle noći kada je štrajk trebao početi, pukovnik Rodriguez,* šef policije Montevidea i vladin glavni oficir sigurnosti, izdao je saopćenje kojim glasine o tome da vojska pre-uzima vlast proglašava potpuno neosnovanima. Kolika razlika od Ekvadora, gdje je opći štrajk dovoljan da obori vladu. Promet ovdje teče bez ograničenja. Čini se, da gotovo svatko ide na plažu, osim, naravno, ako je prehladno za kupanje. Holman, ocjenju-jući da je raspoloženje slično opuštenosti u nedjeljno popodne, kaže kako se Urugvajci ponašaju kao dokoni gosti u nekoj kavani na obali koji zadovoljno srcu svoj mate i promatraju bibanje valova. Brazilska vlada i dalje vrši pritisak da se suzbijaju pokušaji političke aktivnosti Goularta, Brizole i drugih izbjeglica. Iako su nekima od onih što su se sklonili u urugvajsku ambasadu kasnije dopustili da odu iz zemlje, što je privremeno umanjilo napetost, poslali su ovamo svoga izaslanika da na konferenciji za štampu pokuša potaknuti akciju za boljom kontro-lom nad izbjeglicama. Izaslanikove su izjave imale suprotan učinak, jer je


on optužio pomagače Goularta i Brizole da, posredstvom studentskih, radničkosindikalnih i vladinih organizacija, rovare protiv vojne vlade. Rekao je i to da su se komunisti udomili u Urugvaju, koji da je, takav, opasan za cijeli kontinent. Urugvajski ministar vanjskih poslova kasnije je rekao kako je komunistička partija u Urugvaju legalna i dodao da se njezin utjecaj u zemlji jedva i osjeća. Pritisak Brazila može izazvati nepoželjan odjek u kratkom razdoblju. No prije ili kasnije Urugvajci će se morati odlučiti na sličnu oštru akciju protiv komunizma, jer je zemlja premalena a da bi se oduprla pritisku Brazila. Kao odgovor na, pretpostavljam Holmanovo, opiranje da pokriva izbjeglice, stanica Rio odlučila je da - uz sadašnjeg vojnog atašea, pukov-nika Camaru Senu* - pošalje još dvojicu svojih agenata u ovdašnju brazilsku ambasadu. Jedan je ubačeni agent na visokoj razini (u ministar-stvu vanjskih poslova) Manuel Pio Correa,* koji dolazi na mjesto amba-sadora, a drugi, njegov štićenik Lyle Fontoura,* novi je prvi sekretar ambasade. Do prošlog mjeseca Pio je bič brazilski ambasador u Meksiku, gdje je vrlo djelotvorno radio na operativnim zadacima naše stanice. No kako Meksiko nije priznao novu vojnu vladu, Pio je bio opozvan. Stanica Rio uspjela je postići da ga pošalju u Montevideo, koji je u ovom trenutku vruće područje diplomacije brazilske vlade. Kada njih dvojica dođu, Hol-man će održavati kontakte s Piom, dok će O'Gradv raditi s Fontourom. Stanica u Riju odlučila je da, na ovaj ili drugi način, započne operacijama protiv izbjeglica. Pio je, po svemu sudeći, uporan tip, pripravan da vrši pritisak na urugvajsku vladu. 303 i jMONTEVIDEO 28. lipnja 1964. Stanica Miami nailazi na teškoće u primanju informacija od Earlea Pereza Freemana, kubanskog obavještajnog oficira koji ima azil u urugvaj-skoj ambasadi u Havani. Nakon nekoliko uzaludnih pokušaja Germana Roosena, jednog od urugvajskih diplomata koji rade za stanicu Miami, da izvuče obavještenja, Perez ga je optužio da radi za CIA i zahtijevao od CIA da poduzme mjere kako bi ga izvukla s Kube. Rekao je Roosenu da neće kazati ni riječi o kubanskim operacijama u Urugvaju sve dok ne ode s Kube i bude na sigurnom. S Roosenom je problem u tome što on ne može bez uputa urugvajskog ministarstva vanjskih poslova izvršiti pritisak na Pereza. Zanijekao je, naravno, Perezove optužbe o svojim vezama s nama, ali oklijeva da nastavi s pokušajima bez prethodnog odobrenja svoje vlade. Holman je pristao na to da inspektoru Pirizu predložim da on pođe u Miami da da Roosenu službene upute - ali tako da Roosen pri tom ne sazna kako je Piriz s nama u vezi. Pirizu se ideja svidjela, ali je upozorio da šef policije, pukovnik Rodriguez, mora odobriti putovanje zajedno s ministarstvom vanjskih poslova. Holman je predložio Rodriguezu da pošalje u Miami jednog od svojih najboljih oficira kako bi surađivao s urugvajskim diplomatima koji su u ambasadi u dodiru s Perezom, a da pri tom ne oda naše kontakte ni s Pirizom, ni s Roosenom. Rodriguez se, što se moglo i očekivati, složio s tom idejom, osigurao privolu ministarstva vanjskih poslova i odredio Piriza da obavi zadatak. Piriz će narednih dana otputovati u Miami da izda službene upute Roosenu i Goncalvesu. Oficir tamošnje stanice sastajat će se odvojeno s Roosenom, Goncalvesom i Pirizom, od kojih ni jedan nije osobito dobro rješenje, ali moramo se zaštititi od toga da saznaju kako surađujemo sa svom trojicom. Roosen i Goncalves bit će službeno potak-nuti da vrše pritisak na kubanskog obavještajnog oficira.


Moramo izvući iz njega obavještenja prije no što bi raskid odnosa s Kubom zahtijevao povlačenje diplomata — agenata iz Havane. Kampanja za izolaciju Kube za korak je bliže uspjehu. OAS objav-ljuje da je prikupljen dovoljan broj glasova u prilog sazivu konferencije ministara vanjskih poslova, na kojoj će se razmatrati slučaj otkrivenih skrovišta oružja i nastojanje Venezuele da sve članice OAS-a koje još uvijek imaju odnose s Kubom te odnose raskinu. U međuvremenu, još nema nagovještaja hoće li Urugvaj podržati takvu akciju. Zahvaljujući AVBUZZ-projektu u sredstvima javnog obavještavanja nastavlja se propaganda protiv Kube. U gomili objavljenih materijala na-laze se i oni iz naše stare propagandne operacije Editors Press Servicea,* sa sjedištem u New Vorku, koji priprema mnoge članke protiv Castrove vlade i komunizma uopće. Mnoge od tih članaka pišu kubanski izbjeg-lice, a među njima je i Guillermo Martinez Marquez.* 304MONTEVIDEO 15. srpnja 1964. Glasine o mogućem vojnom udaru utihnule su nakon prošlomjesečnog općeg štrajka. Ali nekoliko štrajkova i dalje traje. Naša centrala uputila je neuobičajenu depešu, za koju Holman vjeruje da je uvod u ponovno pribjegavanje operacijama političke akcije. Iako je depešu, kao što to obično čini, potpisao šef odsjeka, Holman tvrdi da ju je zapravo napisao zamjenik šefa odjela, Ray Herbert,* njegov prijatelj iz davnih dana kada su zajedno radili u FBI. Prilično neodređenim sadržajem, depešom se nalaže da proširimo veze na političkom polju u svrhu pribavljanja obavje-štajnih informacija o političkoj stabilnosti, vladinoj politici prema aktiv-nostima krajnje ljevice te o mogućim rješenjima današnjih problema, kakav je ustavna reforma. Holman vjeruje kako je Herbert brižljivo iz-bjegao spominjanje operacija političke akcije (nasuprot prikupljanju obavještajnih informacija političke naravi), ali je bilo sasvim jasno nago-viješteno da je poruka odaslana radi pripreme za obnavljanje tih ope-racija. Holman me zadužio da u pripremnom razdoblju izvještavam o tome kako napreduju organizacijske pripreme i kako se ostvaruju nove političke veze. On će se češće sastajati s gđom Nardone i s Garijem, a uskoro će me upoznati s još jednim vođom ruralista, Wilsonom Elsoom,* saveznim poslanikom. Za sada nećemo uspostavljati dodir s drugim glavnim vođom ruralista, senatorom Juanom Mariom Bordaberrvjem,. jer je on još otprije u vezi s našim ambasadorom Coerrom, a Holman ne želi sukob s poto-njim. Ruralisti postadoše značajni zbog toga što su već objavili svoju podršku ustavnoj reformi sa svrhom da se Urugvaj vrati pod čvrsto pred-sjedništvo jednoga čovjeka. Ostale partije otvoreno se suprotstavljaju takvoj reformi. Osim obaveze da održavam veze s ruralistima, Holman je zatražio da s jednim službenikom legalne političke sekcije naše ambasade otpočnem susretati pojedine liberalne vođe partije koloradosa, poglavito one koji pri-padaju listi 15 i listi 99. Te dvije frakcije imat će značajan udio u izbo-rima 1966. godine. Dobrodošli su kao potencijalni agenti za otvaranje veza u programima operacija protiv Sovjeta. U svrhu političkog izvještavanja. Holman će također uspostaviti nove kontakte s Adolfom Tejerom,* ministrom unutarnje sigurnosti, pukov-nikom Venturom Rodriguezom, šefom policije, i s pukovnikom Carvaja-lom, šefom vojne obavještajne službe. U ovom trenutku Holman će se uzdržati od ponovnog uspostavljanja veza s pukovnikom Mariom Aguerrondom,* Rodriguezovim predšasnikom na dužnosti šefa policije i bivšim bliskim povezanim suradnikom stanice. Aguerrondo je, naime, u središtu


svih glasina o pokretu vojnih oficira blankista protiv vlade. O'Gradv će se redovitije susretati s Juanom Carlosom Quagliottijem,* 10 CIA 305bogatim rančerom i odvjetnikom vrlo aktivnim u promicanju intervencio-nističkih sklonosti među vojnim vođama. Raspravljajući o proširivanju političkih veza, Holman je rekao da mo-ramo biti pažljivi kako ambasador ne bi posumnjao da se vraćamo opera-cijama političke akcije. Kada za to dođe vrijeme, odluka će se donijeti u Washingtonu, a ambasador će o tome biti obaviješten diplomatskim kanalima. Loše vijesti. Svi poslovi s političkim vođama u Quitu pokazali su je-dino to koliko su ovi skloni korupciji i neradu. Ovdje, u Urugvaju, čini se da su političari tome još skloniji. Nisam mogao biti neraspoloženiji za posao. Ne želim »uzgajati« senatore i poslanike čak ni kada to moram činiti po direktorovoj naredbi. MONTEVBDEO 20. srpnja 1964. Filijala »First National City Bank« u Montevideu treba da proda novu svotu čileanskih eskudosa, koji će se diplomatskom torbom prebaciti u Santiago. Ovaj put je financijski službenik nadležan za kupovanje valuta u Limi i Riju došao u Montevideo da pomogne u primopredaji novca. I ovaj put kupovina vrijedi 100 ooo dolara, a to je, tvrdi taj financijski stručnjak, samo još jedna rupa u remenu. Kaže da trošimo više novaca na čileanske izbore nego što smo to činili prije dvije godine u Brazilu. Zapali smo u ozbiljne teškoće u AVENGEFUL/AVALANCHE ope-raciji prisluškivanja telefona. Kurir koji dostavlja vrpce prepisivačima, AVOIDANCE,* izvijestio je Paula Burnsa, svojeg oficira zadatka, da je kovčežić s vrpcama nestao iz prtljažnika njegova auta dok je prikupljao i raspoređivao vrpce. AVOIDANCE ne zna je li vrpce odnio običan lopov ili neprijatelj. Iako se zaklinje da je bio vrlo pažljiv i čuvao se da ga netko ne prati, sva je prilika da će vrpce biti preslušane. Učinit će to čak i obi-čan lopov da vidi mogu li se vrpce unovčiti. Nakon rasprave s Holmanom i Burnsom izvijestio sam Otera i pukov-nika Ramireza, zapovjednika Guardia Metropolitana, da smo izgubili neke vrpce te da mislimo kako sve linije, izuzev kubanske ambasade, valja prekinuti. Ramirez je pristao da se kubanska linija zadrži zbog predsto-jećeg sastanka OAS-a i mogućnosti raskida odnosa s Kubom. Zadržat će i nekoliko linija kojima prisluškuje kontrabandu, u svrhu pokrivanja, iako nema načina da se zaniječe koga smo sve prisluškivali ako se vrpce preslušaju. AVOIDANCE će privremeno biti uklonjen iz operacije, iako će sudjelo-vati u akcijama dnevne prakse. Vrpce kubanske linije slat ćemo u stanicu dnevnim kuririma policijske obavještajne službe i predavat ćemo ih To-masu Zafiriadisu,* Urugvajcu zaposlenom u trgovinskoj sekciji ambasade. 306On će poslužiti kao kurir između stanice i svoje žene (AVENGEFUL-3),* koja prepisuje vrpce kubanske linije. Njegova šurjakinja (AVENGEFUL--5-,* prepisivao linije centrale PCU, također će pomoći u obradi vrpci kubanske linije, jer smo njezin posao ukinuli. Uvlačenje službenika zapo-slenog u ambasadi u takav posao nije dopušteno, ali Holman je spreman da riskira i ambasadorov gnjev samo da održi kubansku liniju. MONTEVIDEO 25. srpnja 1964. *


OAS je prihvatio akciju da sve članice prekinu diplomatske i trgo-vinske odnose s Kubom. Osim u humanitarne svrhe, izostat će i zračni i pomorski promet. Trebale su četiri godine da do takve akcije dođe - ne samo operacije CIA, nego cjelokupna naša vanjska politika prema Latin-skoj Americi bila je usmjerena k tome cilju. Zemlje koje još nisu raski-nule odnose (Čile, Meksiko i Urugvaj) glasale su protiv takve akcije, dok se Bolivija uzdržala. Odobrava li Urugvaj ili bilo koja od tih zemalja takvu akciju ili ne, drugo je pitanje, ali propaganda iz centrale odlučna je u po-zivu svim zemljama da se priklone toj akciji. Poslije glasanja u prilog raskidu odnosa, agenti AMHALF u urugvaj-skoj ambasadi u Havani - Roosen i Goncalves - možda će uspjeti izvući željene informacije iz Pereza Freemana. Jer čak i uz pomoć inspektora Pi-riza u Miamiju, dvojica urugvajskih diplomata nisu bila sposobna da iz-vrše potreban pritisak kako bi Perez otkrio što zna o kubanskim opera-cijama u Montevideu. A te su nam informacije neophodne da potpomog-nemo kampanju za raskid odnosa između Urugvaja i Kube. Mogli bismo, doduše, umjesto njegovih informacija sami napisati dokument koji će se zasnivati na malo činjenica i mnogo mašte te ga pripisati Perezu, o čijoj prisutnosti u ambasadi javnost zna. No takav bi nam se dokument mogao osvetiti ako su Kubanci sami poslali Pereza da zatraži azil u urugvajskoj ambasadi. Naime, sumnjamo na to sve više, jer Perez odbija da bilo što kaže. Ako bismo objavili taj dokument, Perez bi mogao pobjeći iz amba-sade i posredstvom kubanskih vlasti javno zanijekati naše tvrdnje. Kako sada stvari stoje, inspektor Piriz će se vratiti, a mi ćemo odložiti objavlji-vanje dokumenta dok ne vidimo kako će se naša kampanja u sredstvima javnog informiranja odvijati i bez toga. Radničko-sindikalne operacije koje vodi Jack Goodwyn* i AIFLD* teku prilično sporo. Ovoga tjedna posjetio nas je Joaquin (Jack) Otero,* predstavnik Međunarodne federacije transportnih radnika* (ITF), koji je prošle godine zajedno sa mnom radio u Quitu. Sada je Otero glavni pred-stavnik ITF-a za Latinsku Ameriku i Karibe. Došao je da pomogne u boj-kotu izvoza mesa, što su ga organizirali proizvođači ambalaže koji nisu u 20* 307sindikatima. Nadamo se da će on pripomoći jačanju sindikata koji sudje-luju u bojkotu. Obrazovni programi sindikata, kojima je Agencija pokrovitelj a odvi-jaju se posredstvom ORIT-a, i dalje se proširuju. Posredstvom Međuna-rodnog fonda solidarnosti ICFTU, naša je centrala dala oko 2.00 ooo do-lara za održavanje nastave u školi ORIT-a u Cuernavaci. Dosad su, naime, obrazovni tečajevi ORIT-a bili omeđeni mogućnostima koje je u Mexico Citvju dopuštala Konfederacija radnika Meksika,* koja je nakon AFLCIO najjača članica ORIT-a. Iako do otvaranja škole u Cuernavaci valja priče-kati još godinu ili dvije, tečajevi ORIT-a već dobivaju na značenju time što su dobro usklađeni s programima AIFLD-a u Washingtonu. Kao da već nemamo dovoljno problema s Argentincima, Paragvaj-cima i Brazilcima. Sada valja brinuti i o Bolivijcima. Prije nekih tjedan dana u Montevideo je stigao novi ambasador Bolivije, Jose Antonio Arce.* Stanica u La Pazu zatražila, je da nastavimo s njime održavati odnose koje je dosad imala ta stanica. Od revolucije je u Boliviji obavljao mnoge duž-nosti u vladi, a donedavno je radio kao ministar unutarnjih poslova. Na toj je dužnosti održavao tijesne veze sa stanicom La Paz. Holman će ga povremeno viđati, vjerojatno ne više nego što je uistinu potrebno. I to iz ovog razloga: kada se


jednom vrati u La Paz, taj ugledni pristaša pred-sjednika Paza Estenssora mogao bi ponovno surađivati u operacijama naše stanice u Boliviji. Glavni Arceov zadatak ovdje bit će kontroliranje pristaša bivšeg boli-vijskog predsjednika Hernana Silesa Suazoa, pa i njega samog ako - što se očekuje - dođe u Montevideo kao izbjeglica. Siles teži da, u skladu s njihovom tradicijom od revolucije 1952.. godine, nakon mandata Paza Estensorra ponovno postane predsjednikom. Paz je, međutim, prekinuo tradiciju i u svibnju ponovno izabran, pa mu sada ne preostaje drugo nego da se bori protiv zavjere koju Siles priprema. Stanici u La Pazu stalo je da spriječi Silesa da se vrati na predsjednički položaj, jer je donedavno bio sklon lijevim tendencijama, a održavao je i prijateljske odnose sa So-vjetima dok je od 1960. do 1962,. bio bolivijski ambasador u Montevideu. Da bismo pomogli stanici u La Pazu, zamolio sam, za početak, Šefa oba-vještajne policije Otera da među Silesovim političkim prijateljima neupad-ljivo provjeri njegove planove i pokuša doznati hoće li doći ovamo. MONTEVIDEO ii. kolovoza 1964. Slaganje Urugvaja s rezolucijom OAS-a o Kubi izaziva sumnje. Mini-star vanjskih poslova izjavio je nakon povratka iz Washingtona da vla-dino nacionalno vijeće sada mora odlučiti hoće li se rezolucija OAS-a pod308nijeti Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda na odobrenje prije nego što se može smatrati izglasanom. To je manevar odugovlačenja kako bi se iz-bjegla teška odluka. No najteži udarac nanosi Meksiko svojom izjavom da će ignorirati rezoluciju. Bolivija se još nije opredijelila. Sve dok ne po-stignemo da Urugvaj ostane usamljen u odbijanju raskida odnosa, naši su izgledi prilično loši. Dapače, iako smo značajno pojačali našu kampanju na kubanskom pitanju posredstvom AVBUZZ-i, nema izgleda da će kam-panja i uspjeti. Jer ljevica se bori protiv raskida odnosa i istodobno na-pada vladinu ekonomsku politiku. Nacionalna konvencija radnika (CNT), osnovana prije samo tjedan dana kao pridružena, koordinirajuća organizacija CTU i sindikata vla-dinih radnika, povela je još jedan opći štrajk. Ponovno je zaustavljena go-tovo sva ekonomska aktivnost zemlje: transport, barovi, restorani, luka, građevinarstvo, tvornice vune, tekstila, benzinske stanice, škole i mnoge druge ustanove. Štrajk je sazvan u znak podrške nastavljanju odnosa s Ku-bom, dakle u političke svrhe, što u Urugvaju nije nepoznato. I bez obzira na štrajk, osnivanje CNT-a vrlo je značajan korak napri-jed što ga je poduzeo sindikat, na koji utječu komunisti; po prvi put vla-dini radnici u središnjoj administraciji (ministarstva i aparat izvršne vla-sti) te samostalna vladina poduzeća i decentralizirane službe djeluju u istoj organizaciji kao i sindikati privatnog sektora CTU-a. Inflacija što traje i dalje te devalvacija (sada valja dati 2.3 pesosa za dolar) daju CNT-u mnogo opravdanih razloga za agitaciju u predstojećim mjesecima. Osim na kubanskom pitanju, akcije CNT-a usmjerene su na povećanje plaća i dodatne olakšice, koje bi naredne godine valjalo plaćati iz budžeta. MONTEVIDEO 2,1. kolovoza 1964. Media-operacijom AVBUZZ gotovo svakodnevno objavljujemo uvod-nike u kojima se traži slaganje Urugvaja s rezolucijom OAS-a o raskidu s Kubom. Čileanski predsjednik Alessandri već je to učinio umjesto da pričeka ishod izbora. I Bolivija je danas izjavila da prekida odnose u skladu s rezolucijom, pa su tako samo još Meksiko i Urugvaj ostali pove-zani s Kubom. I vladino nacionalno vijeće zacijelo će popustiti jer se našlo usamljeno, ali se ovdje odluke donose sporo. Članovi većine u nacionalnom vijeću određuju svoje stanovište o


važnim stvarima tek nakon prethodne odluke unutar svake blankističke frakcije zastupljene u vijeću. Na isti način odlu-čuju i frakcije koloradosa. Konačno se sastaje NCG da bi službeno usvo-jilo stajališta svake frakcije, a tek se tada donosi odluka. Kada je riječ o odnosima s Kubom, ministar vanjskih poslova mora tek podnijeti izvje309štaj o konferenciji OAS-a i o raspravi koja se tamo vodila, iako je od toga događaja proteklo više od mjesec dana. Uspjeli smo, u propagandne svrhe, da Juana Castro,* Fidelova sestra, u pauzi na aerodromu u Montevideu dade izjavu u prilog raskidu. Pre-bjegla je u lipnju u Meksiko i sada je na propagandnom putovanju po Južnoj Americi, koje su organizirali stanica Miami i naša centrala. Nje-zinoj ćemo izjavi dati velik publicitet. Nekoliko dana kasnije uslijedit će posjet još jednog agenta stanice Miami: Isabele Siero Perez,* ugledne čla-nice Međunarodne federacije žena-advokata,* također jedne od međuna-rodnih organizacija o kojima brine služba ČA. Ona će opisati krizu ha-vanske situacije i naglasiti kako se Sovjeti koriste Kubom kao bazom za ubacivanje u hemisferu. MONTEVIDEO 31. kolovoza 1964. Strani diplomati u Montevideu nedavno su priredili mjesečni zajedni-čki objed, kojem smo prisustvovali Janet, ja i još nekoliko ljudi iz amba-sade. Slučajno smo započeli razgovor s dvojicom sovjetskih diplomata i pridružili im se za ručkom. Štabu sam poslao podsjetnik o razgovoru -jedan od Sovjeta, Sergej Borisov, poznat je kao oficir KGB-a. Holman mi je kasnije rekao neka nastavim kontakte i izvidim je li Borisov zaintere-siran. Russel Phipps,* naš oficir za protusovjetske operacije, nije prodoran tip i Holman očito nije zadovoljan Phippsovim neuspjehom u regrutiranju novog agenta pogodnog za kontakte. I narednog ću mjeseca otići na sastanak diplomata, ali nisam spreman da dublje zađem u sovjetske operacije. Analiziranje tekstova s vrpca i po-punjavanje dosjea svježim podacima smrtno je dosadan posao i zadaje i previše posla za stolom. Vidjet ćemo je li Borisov zainteresiran za nasta-vak kontakta. On je konzul i živi u sovjetskoj strani zgrade AVERT. Pokušat ću regrutirati novoga Kubanca. Možda nam situacija s raski-danjem odnosa bude korisna. Moja je meta Aldo Rodriguez Camps, ku-banski otpravnik poslova u Montevideu. Njegov tast živi u egzilu u Me-ksiku. Lani je stanica u Miamiju poslala toga čovjeka, AMPIG-i,* u Mon-tevideo da otkrije kakva politička mišljenja o Castru i komunizmu imaju otpravnik poslova i njegova žena. Osjetio je u razgovorima da nisu oso-bito zagrijani komunisti, iako su bez sumnje bili lojalni kubanskoj revolu-ciji. Tada je bilo odlučeno da se ne nastoji oko regrutiranja ili dezertiranja ni Alda, ni Estere, nego da se pričeka pogodan trenutak. Stanica Miami na moj je zahtjev predložila Aldovu tastu da što prije ponovno dođe u Miami kako bi svojoj kćerki, koja je podložna tuđem mišljenju, postavio izravan prijedlog. Ako bi Ester pristala da dezertira, 310ugovorit ćemo kako da je prebacimo u Miami, ali tek kad pridobije i Alda. Glavni mamac trebala bi biti njihova djeca, kojima je otac vrlo pri-vržen. Kada se suoči s činjenicom da oni lete u Miami, i on bi se mogao odlučiti da pođe s njima. Na žalost, taj je pokušaj propao. Tast je došao kako je bilo dogovoreno i počeo razgovarati s kćerkom, ali je ona već na samom početku odbila svaki razgovor o dezertiranju. Vratio se nakon dva dana u Miami, tužan i slomljen, ne znajući hoće li ikada više vidjeti svoju kćerku i unučad.


MONTEVIDEO 4. rujna 1964. Glavni dnevnici blankista i koloradosa objavljuju pravu bujicu čla-naka i izjava iz izvora AVBUZZ kojima pozivaju vladu da se pažljivo od-nosi prema rezoluciji OAS-a. Međutim taktiziranje različitih blankističkih i koloradoskih članova vladina nacionalnog vijeća i njihovih frakcija ima kao posljedicu to da se gledišta o raskidu s Kubom gotovo svakodnevno mijenjaju. Prije tri dana trebao se održati sastanak komisije za vanjske poslove nacionalnog vijeća, ali nije održan jer nije bilo kvoruma. Sada je, za 10. rujna, zakazana debata o tome na sjednici NCG-a u punom sa-stavu, a prošle noći konačno je NCG odlučio da o rezoluciji OAS-a ras-pravlja na posebnom sastanku 8. rujna. Dosad su samo dva člana NCG-a dala naslutiti kako će glasati - jedan za, drugi protiv - i sva je prilika da ćemo izgubiti. U međuvremenu, odnosi s Brazilom ponovno su zapali u krizu, a teza da se Urugvaj mora prikloniti većini kako bi odolio priti-scima Argentine i Brazila spušta stvar na zemlju. Ako se odluka o prijekidu odnosa ne proglasi ovaj tjedan, napisat ću »Izvještaj Pereza Freemana« i objaviti ga ili posredstvom inspektora Pi-riza, ili agenata AMHALF, Roosena i Goncalvesa. Ministar vanjskih po-slova, koji se izjašnjava protiv raskida, vjerojatno je prvi momak koga ću optužiti da je kubanski agent - što vjerojatno i jest. Odjeci izbora u Čileu pokazuju da je Edouardo Frei lako pobijedio Allendea. Još jedna naša pobjeda u izbornim operacijama. Narednih šest godina Allende neće biti opasan. MONTEVIDEO 8. rujna 1964. Velika pobjeda. Četrdeset i četiri dana nakon objave rezolucije OAS-a o Kubi NCG je izglasao svoje slaganje s tim dokumentom. Rezultat gla-sanja nije se mogao predvidjeti do posljednjeg trenutka, kada je predsjed311nik NCG-a promijenio stanovište i pridobio svojeg savjetnika da ne pri-hvati stav svoje frakcije nego da glasa zajedno s njim. Konačan rezultat: šestorica su se izjasnila za raskid (pet blankista i jedan kolorados) i tro-jica protiv (jedan blankist i dva koloradosa). Dok su vijećnici zasjedali, nekoliko tisuća prokubanskih demonstranata okupilo se na trgu nezavi-snosti ispred vladine zgrade u kojoj se održavala sjednica NCG-a. U tre-nutku objavljivanja rezultata glasanja došlo je do gužve, gomila se sjurila niz glavnu ulicu 18. srpnja, razbijajući stakla na dućanima. Sudarila se s policijom i pripadnicima republikanske garde. Najmanje deset policajaca je ranjeno, a dvadeset i šest demonstranata uhapšeno prije nego što je gomila rastjerana mlazevima vode i suzavcem. Više demonstranata uspjelo se probiti niz ulicu 18. srpnja do zgrada sveučilišta. Tamo se vodi bitka kamenjem i petardama, koje bacaju s krova glavne svučilišne zgrade. Provest ću noć u stanici. Ako se dogodi nešto drastično, valja obavije-stiti centralu. Sutra ćemo vidjeti možemo li pridobiti kojeg Kubanca prije nego što se stanu vraćati kućama. MONTEVIDEO 10. rujna 1964. Pobune traju i dalje. Uglavnom u zgradama sveučilišta u ulici 18. srp-nja. Iako su neki demonstranti jučer ujutro, na poziv šefa policije pukov-nika Rodrigueza* i ministra unutarnje sigurnosti Adolfa Tejera,* napu-stili sveučilište, novi su sukobi izbili jučer oko deset sati i još traju. De-monstranti taktiziraju tako da, osim što se nabacuju kamenjem sa sveuči-lišnih zgrada, izazivaju male gužve po ulicama ne bi li razbili policijske jedinice. Stakla na lokalima i automobilima parkirana uz našu ambasadu razbijena su kamenjem. Jutros je napadnuto nekoliko američkih poslovnih ustanova. Snažna bomba eksplodirala je ispred zgrade američke banke. Razmrskani su go-lemi stakleni prozori i otpao je viseći strop u prizemlju. Do druge eksplo-zije došlo je ispred »Western Telegraph Companv«.


Jedan pakleni stroj eksplodirao je u uredima »Moore-McCormick Lines«. Uredi kompanije »General Electric« također su demolirani. Kubanci su obavijestili Ministarstvo vanjskih poslova da u subotu od-laze u Madrid. Prošle sam noći, zajedno s Robertom Mussom,* šefom ekipe za praćenje, AVENIN, pokušao telefonski razgovarati s novim ši-frantom. Posluživši se imenom nekoga za koga već znamo da je u kon-taktu sa šifrantom, Musso ga je dobio na telefon i predao meni. Rekoh mu da sam bio prijatelj Roberta Hernandeza, njegova predšasnika, te da bih i njemu volio predložiti sličan način suradnje. Rekao mi je neka ga 312.lijepo poljubim u dupe i spustio slušalicu. Pokušat ću ponovno, ako na-đem vremena i nakon što isto učinim s još trojicom - od kojih su dvo-jica došla nakon epizode s Hernandezom. Možda su Kubanci jučer počinili veliku pogrešku u nastojanju da svo-jim odlaskom ne izgube i sve veze. Poslali su vozača, mojeg agenta, da preda telegram za Tucuman (Argentina) sa slijedećom porukom »Vrati se zbog vjenčanja tvog nećaka«. To može biti jedino šifrirana rečenica, a hitnost kojom je šofer pozvan da preda brzojav navodi na zaključak da je nekome upućen poziv na sastanak prije subote. Poslao sam sve podatke stanici u Buenos Airesu kako bi počela tragati. Pažljivo ću kontrolirati sve putnike na avionskim linijama i riječnim brodovima kako bih otkrio ime toga i mogućih drugih kubanskih agenata. Ne znamo ništa o osobi kojoj je brzojav upućen, ali vjerojatno je riječ o nekome tko je umiješan u ge-rilske aktivnosti na području Tucumana. MONTEVIDEO ii. rujna 1964. Demonstranti su i dalje u zgradi sveučilišta. Bombe su bačene na pro-storije OAS-a, Coca-Cole, zgrade novina koje su podržavale raskid s KUT bom (»El Dia«, »El Pais« i »El Plata«), kuće četvorice vijećnika koji su glasali za raskid te u susjedstvo sjedišta nekoliko frakcija koje su se bile priklonile prijekidu odnosa. Na sveučilištu, koje je još okruženo polici-jom, studentima mlađim od 2.1 godine dopušteno je da odu. Crveni križ i liječnici ušli su u sveučilište da razdijele pokrivače i pruže pomoć stu-dentima koji su trpjeli od hladnoće i gladi. Svaki od studenata koji želi napustiti demonstracije u zgradama sveučilišta mora se registrirati, iden-tificirati, a hapšenje mu ne gine. Pukovnik Rodriguez pripremio je plan zamki svima onima koji su ušli u zgrade sveučilišta a nisu studenti. Da ne zaostanu za studentskim i političkim demonstrantima, radnici gradskog prometa održali su danas popodne trosatni štrajk. Radnici sa-mostalnih vladinih poduzeća i decentraliziranih službi priredili su goleme demonstracije ispred palače pravde. Ponovno su zahtijevali olakšice iz budžeta. Razgovarao sam sa svim Kubancima osim jednoga i svi su odbili sa-stanak koji sam im predlagao. Jedan od njih pozvao me prošle noći na kavu u ambasadu, ali sam smatrao pametnijim da odbijem poziv, bez obzira na to što je vjetar koji prodire do kostiju zviždao kroz telefonsku kabinu. Sutra, prilikom njihova odlaska, naći ću se na aerodromu - za-jedno s Oterom*, Pirizom* i drugim policijskim funkcionerima - ako se netko u posljednji trenutak predomisli i dezertira. 313 iMONTEVIDEO 12. rujna 1964. Jutros su studenti konačno opkoljeni. Dopušteno im je da, nakon što su im uzeti otisci prstiju, fotografije i biografski podaci, napuste sveuči-lišnu zgradu. Četrdeset i tri osobe, od ukupno 400 koliko ih je bilo u sve-učilištu, uhapšene su jer se otkrilo da nisu studenti.


Popodne se na aerodromu okupilo nekoliko tisuča demonstranata da Kubancima kaže zbogom. Kada je policija stala potiskivati demonstrante prema glavnoj cesti, podalje od glavne aerodromske zgrade, izbio je novi sukob koji se razvio u pravu bitku palicama. Policija ih je ubrzo rastjerala, jer je u akciju na otvorenom stupila konjica. Ima mnogo ranjenih na obje strane. Svi su Kubanci otišli kako su i najavili. Ostaje samo jedan: trgovinski savjetnik. Dopušteno mu je da ostane još nekoliko tjedana kako bi zaklju-čio kupovinu sušene govedine. Od svih latinskoameričkih i karipskih zemalja, samo još Meksiko odr-žava odnose s Kubom. Ako Meksiko odbije da se prikloni raskidu, a to izgleda mogučim, dalo bi se to iskoristiti za različite operativne akcije protiv Kube. Moguće je čak da je naša tamošnja stanica nagovorila me-ksičku vladu da ne raskida s Kubom. Mi smo svoj posao obavili, ali si-romah O'Gradv radit će do kraja godine i slati štabu sve izreske članaka o Kubi koje smo plasirali u našim media-operacijama. Nastojanja stanice Miami da, posredstvom urugvajskih diplomata Roosena i Goncalvesa, dobije informacije od Earlea Pereza Freemana sada su okončana, jer se diplomati vraćaju u Montevideo. Iako će Švi-carska zastupati urugvajske interese u Havani, otpravnik poslova ostat će još neko vrijeme u ambasadi da bi se pobrinuo o prebacivanju osam osoba koje su tu imale azil u drugu ambasadu. Među tom je osmoricom i Perez Freeman. Prema mišljenju stanice Miami, Goncalves je i previše nepo-uzdan i frivolan, a da bi mogao poslužiti u operacijama, stoga sam za-tražio od njih da pripreme plan veze samo za Roosena. Sasvim je moguće da bi on mogao razviti odnose sa sovjetskim oficirom ovdje, no to će ivisiti o brižljivom ispitivanju znaju li Kubanci da je Roosen radio za nas. Nismo se još riješili ni Kubanaca, a već se pokušavaju ubaciti kineski komunisti. Ministar vanjskih poslova tek je jučer izjavio jednom novinaru da je komunistička Kina zatražila da otvori trgovinsku misiju u Monte-videu i da će, što se njega tiče, taj zahtjev proći. Holman je naložio O'Gradvju da prati što se događa, ali, kao i u slučaju s Brazilcima, za detalje sam odgovoran ja, jer ćemo se za primanje informacija poslužiti policijskom obavještajnom službom. Novi brazilski ambasador Manuel Pio Correa stiže sutra. Na putu ovamo obilazi brazilske vojne jedinice duž urugvajsko-brazilske granice. Holman će drugi tjedan uspostaviti vezu s njim. 314MONTEVIDEO 16. rujna 1964. Usprkos neprekidnim i snažnim operacijama stanice protiv Kubanaca, ali i drugim stvarima, na primjer s Brazilom, te uspjesima ovdašnjih ko-munista u sindikatima, imamo vrlo ozbiljan moralni problem koji, kako vrijeme prolazi, postaje sve veći. I u drugim stanicama, pretpostavljam, svakim je danom zahtjev za poslom sve veći, no to u čovjeka rađa nesla-ganje s tim i svodi njegov entuzijazam na minimum, jer nitko nema ni vremena ni energije za rasipanje. No ovdje problem predstavlja Holman, i to se tiče svakog čovjeka u stanici. Problem je u tome što Holman od svih oficira stanice očekuje da daju izvanredne rezultate, ali on sam nije voljan ulagati napore. Poznat je po tome što ima svoje miljenike, pa je tako, ne znam je li to bolje ili gore, upravo mene odabrao za svoga štićenika. Nekoliko dana u tjednu poziva me na ručak i inzistira da subotom popodne igram golf s njegovom go-milom u klubu Cerro, iako sam sasvim jasno pokazao da time nisam odu-ševljen. Kada smo sami, s podsmijehom govori o drugim oficirima stanice, posebno


o O'Gradvju, Phippsu i Zefferu. Zbog neprestanih Holmanovih kritičkih opaski O'Gradv je postao pravo klupko živaca. Svoje kritike Hol-man obično ispaljuje zbog nečijeg nedovoljnog poznavanja jezika ili zbog slabih rezultata u regrutiranju novih agenata, no katkada kritizira čak i supruge. Njegov bi se pristup možda mogao razumjeti kad bi svoju kritičnost dokazivao vlastitim poslom, no on izbjegava rad koliko god može. Za-htjeve drugih stanica, na primjer Rija, La Paza ili Buenos Airesa da se nešto uradi tumači kao da mu se nanose osobne uvrede. Jednoga dana dok smo igrali golf, Holman mi je rekao da je zapravo bio prilično za-dovoljan time što nisam uspio regrutirati Hernandeza, kubanskog ši-frama. Kazao mi je da je u Montevideo došao za to da se u te četiri go-dine prije mirovine dobro odmori. Želi da operacija bude što manje, a ambasador što sretniji. Da je Hernandez bio regrutiran, štab bi nas ne-prekidno gnjavio svojini zahtjevima, a možda bi nam poslao i »eksperte« da nas uče kako se vode operacije. Ne samo da je Holman odlučan da se operacije svedu na najmanju mjeru. Noću ili u toku vikenda, kada stižu kablogrami koji imaju prven-stvo ili koje valja odaslati, Holman neće da ide u stanicu i da preuzme akciju. Šalje ili O'Gradvja da donese kablogram njegovoj kući u Carrasco - što je suprotno svim pravilima sigurnosti - ili naređuje službeniku koji radi na vezama da mu on donese poruke. Ako neki oficir treba preuzeti akciju, on ga jednostavno nazove kući. Nisam siguran što treba da učinim, jer ja sam jedini od oficira za ko-jega Holman misli da dobro obavlja svoj posao. Ne treba zbog toga biti 315 Jponosan, mogao bi to biti poljubac smrti. Prije nego što sam napustio Quito, Waren Dean rekao mi je da Holmana ne smatraju izvanrednim šefom stanice u odsjeku, ali da je štićenik Raya Herberta, zamjenika šefa odsjeka, i njegov najbolji prijatelj. MONTEVIDEO 25. rujna 1964. Kongres je danas odobrio nove budžete državnim bankama, u okviru kojih priznaje i 30 posto za povećanje plaća, retroaktivno od siječnja ove godine, kao i povećane beneficije. Politički motiv prevagnuo je u posljed-njem trenutku, iako je NCG prethodno odbacio tako velikodušna pove-ćanja, za koja se, doduše - ima li se u vidu inflacija - ne bi moglo reći da nisu opravdana. Osnovni je problem u tome što će povećanje od 30 posto ponukati i sve druge vladine namještenike da i oni postave svoje zahtjeve, posljedica čega će biti ubrzavanje inflacije i novi manjkovi budžeta. Nova Nacionalna konvencija radnika, koja je pod snažnim utjecajem PCU-a, također pojačava svoja nastojanja da se vladini namještenici i rad-nici privatnog sektora izjednače. Za naredne tjedne planira niz sastanaka i marševa. Vrhunac će biti masovni sastanak na početku prosinca. Taj se skup već sada naziva Kongresom naroda, a predstavljat će sindikate i ostale narodne masovne organizacije. Na Kongresu naroda formulirat će se odluke o problemima koji tište zemlju - nije loša ideja da se učini nešto u toj konfuziji. Odnosi između Urugvaja i Brazila ponovno su dosegli vrelište. Policija u Porto Alegreu, glavnom gradu brazilske države koja graniči s Urugva-jem, upravo je otkrila novu zavjeru Goularta i njegovih pristaša. Napi-sani plan, otkriven slučajno u jednog sveučilišnog studenta, sadržavao je i osnivanje terorističkih komandoskih jedinica. U Porto Alegreu već je bila otkrivena zavjera u koju su bili umiješani armijski oficiri lojalni Goulartu. U Montevideu je 300 brazilskih izbjeglica osnovalo udruženje sa svrhom da


pomaže onima što nemaju dovoljno sredstava. Međutim, na prvom sa-stanku raspravljalo se o načinima kako bi se mogla zbaciti vojna vlada. Brizolina žena, Goulartova sestra, izabrana je u upravni odbor udruženja. Utvrđujući mogućnosti da komunistička Kina osnuje ovdje svoju trgo-vinsku misiju, otkrili smo da je dozvola već odobrena, ali ne Kinezima, nego Sjevernokorejcima. Oni su upravo stigli i zakupili kuću u istoj ulici u kojoj je i sovjetsko poslanstvo. Holman je zatražio od Tejere,* ministra unutarnje sigurnosti, da vidi što bi se dalo učiaiti kako ne bi ovdje ostali stalno, ali Tejera nije ništa obećao. Naša centrala već traži program na temelju kojeg bi ovi trebali biti izbačeni. 316Nedavno su se zbila dva važna događaja u našim, inače ne baš sjajnim studentskim operacijama. Nova publikacija namijenjena sveučilišnim i srednjoškolskim studentima izašla je iz tiska: zove se »Combate«, a ure-duje je Alberto Roca.* U institutu »Alfredo Vazquez Acevedo«, srednjoj školi pridruženoj sveučilištu, koja je kao takva najvažnija studentska unija na toj razini a koju podržava naša stanica, poraženi su kandidati usmje-reni prema programu FEUU. Prije ili kasnije, naš će se posao s tom gru-pom, Udruženjem studenata pripravnika,* odraziti u FEUU. MONTEVIDEO 29. rujna 1964. Montevideo se probudio s glasinama da blankistički stariji vojni ofi-ciri pripremaju udar protiv vlade. Razlog je večera koju je Juan Jose Gari, davni agent stanice u Ligi ruralista i sadašnji predsjednik State Mortgage Bank sinoć priredio u čast Marija Aguerrondoa,* bivšeg šefa policije u Montevideu, koji je nedavno promaknut iz čina pukovnika u čin generala. Među gostima na večeri bili su vođe ruralista i gotovo svi najviši vojni komandanti, od ministra obrane naniže. Holman je provjeravao glasine kod Garija i Adolfa Tejere, ministra unutarnje sigurnosti, a ja sam se raspitivao kod pukovnika Roberta Ramireza, šefa Guardia Metropolitana, koji je također bio prisutan. Večera je jednostavno bila izraz počasti Aguerrondu. Glasine, potpuno neosnovane, pokazuju koliko su ljudi ner-vozni zbog mogućnosti da vojska preuzme vlast, zbog sve snažnijeg utje-caja PCU-a na sindikate i, konačno, zbog vladine nesposobnosti da uspori inflaciju. Predviđaju se novi štrajkovi. Holman misli kako je konačno dobio pristanak ministra unutarnje si-gurnosti Adolfa Tejere da misija javne pomoći počne raditi za policiju u sklopu AID-a. Sef policije pukovnik Rodriguez već je neko vrijeme želio taj program, ali delikatno pitanje otvorenog rada stranaca s policijom na-velo je Tejeru da oklijeva u donošenju odluke. Ne treba se čuditi zašto se Tejera najzad ipak odlučio. Upravo je pred budžetskom komisijom na-rodne skupštine izjavio kako je njegovo ministarstvo presiromašno da ku-puje papir, da policija nema dovoljno uniformi, oružja, prometnih vozila i uređaja za vezu te da protupožarna služba nema dovoljno cijevi, kemi-kalija, vozila i druge opreme. No nije riječ samo o novcu i opremi za policiju: oni su vrlo slabo kva-lificirani za posao koji obavljaju. Ne samo da su česte pljačke banaka, nego za uspješan bijeg služe ukradena kola, motorkotači, bicikli, kamioni, autobusi - pa čak i konji. Prilikom nedavne pljačke, kola koja su čekala na pljačkaše nisu se mogla pokrenuti, pa su se pljačkaši jednostavno od-šetali ulicom na plažu i nestali u gomili. U kolovozu su četiri lopova uhva317ćena prilikom provale u jednu kuću na obali u blizini Punta del Este, ali su pobjegli u obližnja brda, a nakon dvodnevne pucnjave probili su kor-don od nekoliko stotina policajaca. Kola za bijeg zastala su u pijesku, pa su pješice pošli niz plažu, orobili još


jednu kuću, ponovno su otkriveni i konačno su pobjegli čamcem, veslajući. Punih šest dana policija ih je na-stojala pronaći, služeći se autima, helikopterima, krećući se pješice po nji-hovu tragu, ali su oni najzad uspjeli sretno umaknuti, noseći plijen na leđima dok su biciklima bježali glavnim auto-putom u Montevideo. Na sličan je način ograničena sposobnost službe AVALANCHE koja pokušava suzbiti terorističke akcije. Nema nikakve sumnje da su neka od bombardiranja, u vrijeme kada su odnosi s Kubom već bili raskinuti, djelo terorističke grupe koju vodi Raul Sendic. Sendic se u ožujku vratio, nakon što se nekoliko mjeseci skrivao u Argentini zbog toga što je ukrao oružje u nekom streljačkom klubu u Coloniji. Stigao je sportskim avionom na mali aerodrom u blizini Montevidea. Kada je otkriven, projurio je pokraj policije i pobjegao kamionom koji ga je čekao. Narednog mjeseca ukra-deno je 4000 sipki dinamita iz jednog skladišta, a nekoliko dana kasnije ukraden je, na nekoj drugoj strani, potreban broj štapina. Cijela je poli-cija bila kadra izjaviti samo to kako bi te krađe mogle biti djelo Sendi-cove bande. Podizanje razine spremnosti policije slično je radničko-sindikalnim operacijama. Još smo uvijek na početku, pred nama je dug put obuča-vanja, opskrbljivanja opremom, osiguranja novca, što se nas tiče, posebno nam se valja oboružati strpljenjem. MONTEVIDEO 7. listopada 1964. Danas je posljednji dan četrdeset osmosatnog štrajka samostalnih vla-dinih poduzeća i decentraliziranih službi. Jedino su radile elektrokompa-nija i vladine banke, iako je svaka smjena u banci zaustavljala rad na jedan sat, u znak solidarnosti. Jučer su vladini namještenici koji su u štrajku, zatim sindikati CNT i FEUU održali demonstracije pred pa-lačom pravde zahtijevajući povećanje plaća za 30 posto, točno onoliko koliko su prije dva tjedna dobili službenici vladinih banaka. Sve privatne benzinske stanice zatvorene su prije dva dana na neodre-đeno vrijeme. Vlasnici štrajkaju protiv vlade, zahtijevajući povoljniju raz-liku između prodajne i kupovne cijene nego što je ima državni monopol ANCAP, koji također posjeduje mnogo benzinskih stanica. Kako i ANCAP-radnici sudjeluju u četrdeset osmosatnom štrajku vladinih rad-nika, jučer i danas zatvorene su sve benzinske stanice. Najavljuje se više novih štrajkova i demonstracija: učitelja, službenika u pojedinim ministar-stvima, poštanskih radnika i pojedinih sindikata u privatnom sektoru. 318MONTEVIDEO 17. listopada 1964. Otero i njegovi ljudi zaista su imali sreće. Dvojica vođa Sendicove grupe terorista - Jorge Manera, inženjer u jednoj elektrotehničkoj kom-paniji, i Julio Marenales, profesor na umjetničkoj akademiji - uhapšeni su nakon neuspjelog pokušaja da opljačkaju banku. Priznali su da je svrha pljačke bila da se namakne pomoć beračima šećerne trske »Bella Uniona« i da je umjetnička akademija središte njihove aktivnosti. Policija im je zaplijenila oružje i sada traga za još dvojicom pripadnika skupine. Podaci koje je grupa odala Oteru vrlo su važni za njegovu daljnju akciju, jer je to jedina aktivna oružana grupacija. Ako istraga donese dobre informa-cije, mogli bismo se upustiti u regrutiranja koja će nam omogućiti da se ubacimo u grupu. Jer sve dosad djelovali su potpuno tajno. Odlučili smo da ponovno uspostavimo AVENGEFUL-linije kako bi-smo prisluškivali Sovjete i PCU. Jednu liniju postavit ćemo do kubanske agencije »Prensa Latina«, a drugu do čehoslovačke ambasade, koje za-stupa kubanske interese. Ako budemo raspolagali dovoljnim brojem pre-pisivača, postavit ćemo prisluškivač i na telefon Sare Youchak,


mlade aktivistkinje političkog fronta FIDEL, koja je, po svim znacima kojima raspolažemo, kubanski obavještajni agent. Još uvijek nema nagovještaja što se krije iza krađe vrpci iz automo-bila kojim se služio AVOIDANCE. On sada ponovno preuzima kurirske dužnosti, tako da za te poslove ubuduće ne moramo angažirati namje-štenika naše ambasade. Pukovnik Ramirez, šef Guardia Metripolitana, za-ista je zadovoljan našom operacijom AVENGEFUL. Njegovi su ljudi neki dan, radeći na temelju podataka dobivenih prisluškivanjem telefona, pre-sreli kamion sa 600 tranzistorskih radio-aparata prekrcanih iz aviona koji je kontrabandom stigao iz Argentine. Tri stotine tisuća pezosa, kolika je vrijednost plijena, podijelit će među sobom Ramirez i njegovi ljudi. U međuvremenu, vlada je izjavila kako jednostavno nema novaca da isplati rujanske zarade. Čak ni policija ni armija, koje prve primaju plaće, nisu za rujan primile ni pare. Nasuprot tome, NCG je upravo odobrio da se za 30 posto povećaju zarade zaposlenima u državnoj telefonskoj kom-paniji te petrolejskim i elektroprivrednim monopolima. MONTEVIDEO 25. listopada 1964. Perez Freeman ubijen je prilikom pokušaja bijega iz urugvajske amba-sade u Havani! U jutrošnjim agencijskim izvještajima kaže se da je poku-šao ometati urugvajskog otpravnika poslova koji nastoji pronaći amba319sadu voljnu da preuzme osobe što su u ambasadi u azilu. Stanica Miami nastoji provjeriti točnost izvještaja, ali još nema nikakvih potvrda. Da je stanica u Mexico Cityju uspjela urediti prošlog siječnja da Freeman dezer-tira, raspolagali bismo svim informacijama koje je on znao i sada bi se taj momak izležavao na suncu u Miamiju. MONTEVIDEO 31. listopada 1964. Ministarstvo vanjskih poslova primilo je iz ambasade u Havani o Free-manovu slučaju izvještaj koji se obično naziva najduljim kablogramom u povijesti - nekih 1300 grupa šifara. Služba veze u Ministarstvu vanjskih poslova nije mogla iz »tehničkih« razloga dešifrirati kablogram - što vje-rojatno znači da je stvar vrlo delikatna. Stoga je ministar vanjskih po-slova nazvao ambasadu telefonom kako bi mu otpravnik poslova ispričao što se zapravo dogodilo. Prema pričanju otpravnika poslova, Perez Freeman bio je vođa če-tvorke u azilu, koja je, iskorišćujući otpravnikovu ljubaznost, uzela nje-gova kola i pobjegla iz ambasade. Kubanske snage sigurnosti uputile su se u potragu. Kad je grupa, zaustavljena na jednoj cesti, Perez Freeman iskočio je iz kola. Ustrijeljen je pri pokušaju bijega. Ostali su odvedeni u jednu tvrđavu u kojoj se obično obavljaju pogubljenja. Zatražio sam da stanica Miami provjeri istinitost otpravnikove verzije. Prijašnji bolivijski predsjednik Hernan Siles Suazo uhvaćen je u poku-šaju pripremanja zavjere. Predsjednik Paz Estenssoro deportirao ga je. Vratio se u Montevideo. Od nas se očekuje da izvijestimo o svakom nje-govom nagovještaju o povratku u Boliviju. Paz Estenssoro nalazi se u oz-biljnim teškoćama, pa stanica La Paz ne želi nikakvih komplikacija sa Si-lesom. Holman se i dalje viđa s bolivijskim ambasadorom Joseom Arceom, kojemu predaje probrane informacije obavještajne policije. U jučerašnjem razgovoru s novinarima Arce je uvjeravao da su pobune protiv Paza Estenssora inspirirali komunisti te da su one osuđene na propast. Istaknuo je da Paz uživa punu podršku bolivijskog naroda i da će se sadašnji pro-blemi uspješno riješiti. Dodao je da su grupice što se suprotstavljaju Pazu toliko malobrojne da bi sve zajedno stale u jedan autobus.


Bivši pred-sjednik Siles ne miče se iz Montevidea, ali ga je Otero povjerio specijal-nom odredu »sigurnosti« kako bi ga još bolje nadzirao. 32.0MONTEVIDEO 6. studenoga 1964. Bolivijski predsjednik Paz Estenssoro zbačen je s vlasti. Vojska je pre-uzela kormilo. Pazu je dopušteno da ode u egzil u Limu. Ambasador Arce dao je ostavku i izjavio kako namjerava još neko vrijeme ostati u Montevideu. Bivši predsjednik Siles pakuje stvari i narednih će dana krenuti u Bo-liviju. Holman ne izgleda presretan, jer su sve jači glasovi kako se Paz Estenssoro namjerava nastaniti u Montevideu - što znači da će se pra-ćenje izbjeglica nastaviti, samo što su se promijenile mete. Kasno sinoć narodna je skupština konačno usvojila budžet. Dogodilo se to deset minuta prije no što po ustavu ističe rok za takvu odluku i nakon četrdeset osmosatne neprekinute rasprave. Odluka je donesena za-hvaljujući političkom paktu u posljednjem trenutku između blankista, koji su izgubili većinu u parlamentu, ruralista, kršćanskih demokrata i jedne male frakcije koloradosa. Jedinstveno je mišljenje, čak i među blankistima, da takav budžet nema smisla jer je deficitaran, tako da čak ni devalvacija pesosa, koja bi se poduzela s ciljem povećanja budžeta, ne bi pripomogla pokrivanju rashoda. Treća devalvacija otkako su blankisti 1959. došli na vlast. Vidio sam svoje sovjetske prijatelje na nekoliko nedavnih diplomatskih primanja, a zbližio sam se i s nekoliko Rumunja i Čehoslovaka. Centrala je povoljno reagirala i zatražila da i dalje razvijam kontakt sa sovjetskim konzulom Borisovom. Sutra navečer poći ću u sovjetsku ambasadu kao ambasadorov predstavnik na proslavu oktobarske revolucije. Phipps mi kaže da mogu očekivati mnogo votke, kavijara i pjesmu. MONTEVIDEO 28. studenoga 1964. Odnosi između Urugvaja i Brazila ponovno postaju vrući, iako Gou-lartovo značenje sve više slabi. Ima neprilika sa srcem i nedavno je pod-vrgnut operaciji. Brizola je u središtu sukoba, jer je nedavno objavio rezo-luciju protiv brazilske vlade. Rezolucija je objavljena istodobno ovdje i u Brazilu. Brazilski ambasador Manuel Pio Correa* uložio je još jedan službeni protest protiv načina kako ovdje nadziru Brizolu. No možda je važnije od toga to što su nedavno stigla ovamo dvojica bivših visokih funkcionera Goulartove vlade, Max de Gosta Santos, nekadašnji poslanik, te bivši ministar rada Almino Alfonso. Obojica su krajnji ljevičari. Pio je prosvjedovao zbog njihova dolaska, istaknuvši da su u Urugvaj ušli ile-galno te da ovdje ne mogu dobiti azil, jer su ga u drugim zemljama dobili li CIA ^»SSfafca^asfriSfefcas Jneposredno nakon vojnog udara. Slučaj proučava ministar unutarnje si-gurnosti Adolfo Tejera.* Holman ga požuruje da donese odluku o protje-rivanju dvojice Brazilaca. Federalna vlada Brazila bila je prisiljena da u državi Goias preuzme stvari u svoje ruke, smijeni državnu vladu zbog, kako je to nazvano, ko-munističke subverzije. Brazilski ministar vanjskih poslova jučer je osudio intervenciju u državi Goias, poduzetu zbog aktivnosti izgnanika u Monte-videu (dosad najteža kriza vojne vlade). Predsjednik Castelo Branco iz-javio je danas u kongresu da je on osobno naredio preuzimanje vlasti u Goiasu kako bi preduhitrio zavjeru koju Brizola vodi iz Montevidea. Pio Correa će, bez sumnje, uložiti nove proteste.


Iznenadna vojna intervencija Brazila u Urugvaju čini se sasvim mo-gućnom. Na osnovi praćenja pokreta vojske u južnom Brazilu obavještaj-nim smo putovima primili nekoliko alarmantnih izvještaja o takvoj mo-gućnosti. Prema tim izvještajima, brazilska je vojska spremna da u sva-kom trenutku otpočne invaziju na Urugvaj. Dovoljno je nekoliko sati da uđe u Montevideo. MONTE VIDEO 2,. prosinca 1964. Posljednjih tjedana pokušavam slijediti nagovještaje iz gomile vijesti o mogućim agentima i operacijama Kubanaca. Većinu tih vijesti saznajemo prisluškivanjem telefona, praćenjem, kontrolom pisama i kontrolom veznih kanala. Neki od tih slučajeva posebno su zanimljivi. I dalje, posredstvom pismonoše AVBUSY-i, primam poštu upućenu pomoćnom kubanskom obavještajnom agentu Jorgeu Castillu. Kubanci su u svibnju promijenili kriptografski sistem svoje mreže u Latinskoj Americi (agenti ZRKNICK), vjerojatno kao rezultat našeg gotovo uspje-log regrutiranja Hernandeza te dezertiranja njihova obavještajnog oficira AMMUG-i* u Kanadu. Od svibnja, Agencija za nacionalnu sigurnost nije kadra dešifrirati njihove poruke koje i dalje šalju agentima što djeluju u pojedinim dijelovima Latinske Amerike. Iako nisam otkrio ni jedno pismo koje bi poslao kubanski agent za kojega vjerujem da radi ili u Limi ili u La Pazu, pronašao sam nekoliko vrlo sumnjivih pisama poslanih iz jed-nog provincijskog urugvajskog grada. Prisluškivanje telefona i praćenje Sare Youchak (njezini česti otvoreni kontakti s jednim kubanskim obavještajnim oficirom prije raskida odnosa) otkrili su da ona često putuje u Buenos Aires da posjeti svoga nećaka, za kojega stanica u Buenos Airesu smatra da je povezan s gerilskim aktivno-stima u sjevernoj Argentini i s organiziranjem studenata komunista. No Sarin prvi nećak (kojega nikad nije vidjela) službenik je u inozemnim služ-bama State Departmenta. Uskoro ću zatražiti od našeg štaba da s ljudima 32Aiz službe sigurnosti State Departmenta provjere bismo li toga čovjeka mo-gli postaviti kao agenta koji će nadzirati Saru. Kontrolom veza za rezervaciju avionskih karata Agencija za nacio-nalnu sigurnost otkrila je da je šef ureda »Scandinavia Airlines Svstem« u Montevideu - Danilo Trelles odgovoran za raspodjelu unaprijed pla-ćenih karata putnicima iz mnogih latinskoameričkih zemalja na letovima kompanije SAS, što nekoliko puta tjedno polaze iz Santiaga u Čileu i s više usputnih zaustavljanja stižu u Prag. Unaprijed plaćene karte obično traži praško predstavništvo »Cubana Airlinesa«, a namijenjene su Južnoamerikancima koji putuju na Kubu. S obzirom na to da se unaprijed pla-ćene karte šalju bez imena putnika, Trelles ih označuje i osigurava da bi se zaštitio identitet putnika. Mi nastojimo otkriti kako Trelles saznaje za identitet putnika. Odgovor bi se mogao dobiti posredstvom čehoslovačke ili sovjetske ambasade, koje Trellesova pomoćnica, Flora Papo, često po-sjećuje. Papo se zapravo brine o detaljima te pomoćne operacije, a ekipa za praćenje AVENIN otkrila je nekoliko zanimljivih i za nju nepovoljnih podataka. Prisluškivanje telefona AVENGEFUL u uredu kubanske agencije »Prensa Latina« u Montevideu čini se da je otkrilo ono u što sam i sum-njao - da »Prensa Latina« služi kao pomoćni mehanizam kubanskih oba-vještajnih operacija otkako je ukinuta ambasada. Mjesečni troškovi ureda iznose oko pet tisuća dolara, koje telegramski uplaćuje Bank of Canada podružnici Bank of London and Montreal u Montevideu. Otkriveno je i to da plaće, najamnine, veze i svi drugi troškovi ne prelaze polovicu te svote. Naša centrala


sada razjašnjava te podatke posredstvom pomoćnika šefa Bank of London and Montreal, kojega otprije dobro poznajem i koga ću regrutirati da izvještava o stanju računa »Prense Latine«. Bit će zanim-ljivo otkriti tko su primaoci one druge polovice novca, ali za sada mogu samo naslućivati da se taj novac upotrebljava za obavještajne operacije. Imamo novog oficira zadatka u operacijama protiv Komunističke par-tije Urugvaja i organizacija koje su s njom u vezi. Novi čovjek je Bob Riefe.* Bio je prije pet godina glavni nastavnik za komunistička pitanja u obuci JOT-a. Riefe je liječnik, no cijelu svoju karijeru proveo je kao nastavnik. Mogao se ubaciti u posao u DDP, kao u dio programa »usavr-šavanja« naše Službe za obuku. Prije nekoliko godina dodijeljen je jednoj stanici zapadne hemisfere, ali ga je snašao srčani udar. Nadam se da ću uvjeriti Riefea da ponovno preuzme bivšeg vozača kubanske ambasade, AVBARON-i, kojega sam bezuspješno pokušavao ubaciti u posao oko PCU otkako su Kubanci otišli. Riefeov prethodnik Paul Burns vraća se u centralu prilično obeshra-bren što u četverogodišnjem razdoblju nije uspio izvesti ni jedno ubaci-vanje u PCU na visokoj razini. Prošlih mjeseci glavninu vremena proveo je trudeći se oko projekta AVPEARL, ozvučavanja konferencijske dvorane PCU. Ozvučene porculanske električne svjetiljke poslane su prije nekoliko 32-3mjeseci iz centrale. No kada je AVCAVE-i, agent ubačen u PCU određen za postavljanje instalacija, obilazio dvoranu na svojoj redovitoj dužnosti čuvara, otkrio je da obojeni dijelovi svjetiljaka koje smo dobili nisu dobro izvedeni. Vratili smo ih u stanicu, gdje ih je popravio Frank Sherno,* stručnjak TSD-a. Sherno otvara pomoćnu radionicu za ovo područje u stanici u Buenos Airesu kako bi pružao usluge u Urugvaju, Čileu i Ar-gentini. (Time ćemo usluge u tehničkim operacijama dobivati znatno brže nego iz regionalne pomoćne baze u stanici Panama.) Konačno smo pronašli i prislušno mjesto - malen stan u zgradi iza centrale PCE, ali je položaj stana takav da se mogu hvatati signali iz pre-dajnika u svjetiljkama. AVCAVE-i ponovno je na dužnosti čuvara, Sherno se vratio iz Buenos Airesa. Obavljajući svoju redovitu dužnost, agent je mogao prvotne svjetiljke u dvorani za sastanke zamijeniti našima, ozvu-čenima, kako bismo ih iskušali. Sherno je na prislušnom mjestu imao pre-dajnik da iskuša prekidače (na jednoj frekvenciji se uključuje, a na drugoj isključuje) i prijemnik te RF i kvalitetu prijema. Tada je AVCAVE-i za-mijenio originalne svjetiljke našima, jer se od Sherna nije mogla primiti poruka ako svjetiljke nisu radile na odgovarajući način. Iskušavanje je bilo vrlo riskantno i za AVCAVE-r, i za Sherna, koji je bio na LP. Čuvari u centrali PCU uvijek se kreću u parovima. Za AVCAVE-i, koji je trebao napustiti svoga pratioca samo onoliko koliko mu je bilo potrebno da zamijeni svjetiljke, i to je bilo opasno, iako mu je u čitavom poslu bio potreban samo odvijač. Ulaženje i izlaženje Sherna s predajnikom i prijemnikom u LP također je bilo opasno, jer su gotovo svi ljudi oko centrale PCU članovi partije i sumnjičavi prema strancima. Na neki način i AVCAVE-i i Sherno uspjeli su ostati nezamijećeni. Riefe će sada pokušati pronaći stalnog čovjeka za LP i brinuti se da AVCAVE-i izvede konačno postavljanje sredstava za ozvučenje. Sherno tvrdi da su signali izvrsni. MONTEVIDEO 4. prosinca 1964. Brazilski ambasador Pio Correa* diže veliku buku oko dvaju bivših vođe Goulartove vlade, Maxa da Goste Santosa i Almina Alfonsa. Mi-nistar unutarnje sigurnosti Adolfo Tejera preporučio je prije desetak dana nacionalnom vijeću da tu dvojicu progna, jer su u


Urugvaj ušli ilegalno. Tjedan dana kasnije ministar vanjskih poslova izjavio je da oni mogu ostati u Urugvaju, jer su, na koncu konca, njihovi dokumenti u redu — kako pokazuje istraga Ministarstva unutarnje sigurnosti. Bijesan, Pio Cor-rea uložio je drugu protestnu notu tražeći njihov izgon i interniranje Bri-zole - žaleći se i na to što je Brizoli nekoliko puta stajao na raspolaganju avion za kurirske letove u Brazil i iz Brazila. 3*4NCG je s posljednjim protestom upoznao ministre unutarnje sigur-nosti i vanjskih poslova, s uputama potonjem da zatraži od brazilske vlade objašnjenje u povodu ponovljenih upada brazilskih vojnih vozila u Uru-gvaj. Spomenuta su i tri aviona koja su pripadala Brizoli. Odjel za oba-vještajnu djelatnost i veze policije u Montevideu, kojemu je na čelu Otero,* uhapsio je jednog špijuna pukovnika Camare Sene,* pomorskog narednika koji je došao predstavljajući se kao student, ali je uhvaćen jer se smatralo da je jedan od izgnanika. Optužen je za špijunažu, ali je na intervenciju brazilske ambasade oslobođen. Holman tvrdi da će Pio Correa protestirati i dalje sve dok Brizola ne napusti Urugvaj ili dok ga se ne internira i sve do povoljnog stava u Al-fonsovu i Santosovu slučaju. U protivnom, možemo očekivati da će Bra-zil intervenirati vojskom. MONTEVIDEO 18. prosinca 1964. Nova pobjeda stanice Georgetown u Britanskoj Gvajani u nastoja-njima da zbaci Ijevičarskog nacionalista, premijera i opredijeljenog marksi-sta Cheddija Jagana. Na nedavnim izborima Jaganova partija, koju čine uglavnom Indijci, izgubila je kontrolu u parlamentu u korist crnačke partije i pojedinih grupa. Novi premijer Forbes Burnham smatra se umje-renim i njegov uspon do vlasti konačno je otklonio strahovanja da bi Jagan mogao Britansku Gvajanu pretvoriti u drugu Kubu. Pobjeda je izvo-jevana zahvaljujući i operacijama CIA u proteklih pet godina što smo ih poduzimali radi ojačavanja sindikata koji su se suprotstavljali Jaganu. Uglavnom posredstvom Međunarodne javne pomoći* koja je poslužila kao sredstvo da se financiraju štrajkovi službenika. Jagan je upozoravao da je riječ o prijevari — ranije ove godine prognao je Genea Meakinsa,* jednog od naših glavnih radničko-sindikalnih agenata u operaciji, ali mu više nije koristilo. MONTTEVIDEO 25. prosinca 1964. Božić je u Urugvaju kao proslava 4. srpnja kod kuće. Vruće je i svi odlaze na plažu — sam praznik sasvim je nereligijski obilježen kao »Dan obitelji« (Uskrsni tjedan zamijenjen je »Turističkim tjednom« i većina ljudi odlazi tada na odmor). Kakva razlika u usporedbi s Ekvadorom, gdje je Crkva i te kako jaka. 32-5 lZaustavio sam se kod O'Gradvja da mu čestitam praznik, ali je naš susret završio razgovorom o najnovijem Holmanovom ispadu. O'Grady i njegova žena priredili su prije nekoliko dana zakusku u čast novog ope-rativnog oficira CP-a Boba Riefea. Holman je te noći malo više popio i uskoro stao predbacivati O'Gradvju, a zatim i Riefeu i njegovoj ženi. Bilo je zaista neugodno. O'Gradyju se opet vraćaju crveni mjehuri po koži, usprkos tome što svi znamo da će na kraju izgubiti samo Holman. Određene snage u centrali nisu sasvim zadovoljno načinom rada sta-nice, posebno ne na području sovjetskih operacija. U narednih šest mje-seci Holmana očekuje premještaj u Guatemalu. Njega će na dužnosti šefa stanice naslijediti John Horton,* koji je u odjel zapadne hemisfere došao iz odsjeka za Daleki istok, kao i toliki drugi nakon invazije u Zaljevu svi-nja. Holman je upravo dobio službenu obavijest o tome, ali je već ranije čuo


o premještaju. Obavijestio ga je bio njegov zaštitnik Ray Herbert, zamjenik šefa odsjeka. Iako je Herbert donekle uspio spasiti situaciju time što je Holmana premjestio u Guatemalu, Holman je sve ogorčeniji. Na Holmanovoj listi osoba koje treba napadati Russ Phipps, oficir sovjet-skih operacija, gotovo je na istoj razini na kojoj je i O'Grady. No napao je i Riefea, jer je on očito pripadnik nove ekipe koju namjerava dovesti Horton. Holman je neraspoložen prema pridošlicama iz odsjeka za Daleki istok, jer je on u Južnoj Americi još od drugog svjetskog rata. O'Grady, Phipps i Alexander Zeffer zabrinuti su jer će Holmanovo traženje krivaca pošto-poto zacijelo uništiti njihove karijere i prilike za napredovanja i nove zadatke. Prije nekoliko mjeseci slučajno sam otkrio tajnu kombinaciju Holmanova sefa i iz radoznalosti počeo čitati neke po-ruke »samo za osobnu informaciju«, koje otprilike jedanput tjedno raz-mjenjuje s Desom Fitzgeraldom,* šefom odsjeka. Bio sam toliko iznenađen njegovim napadima na svakoga od nas, da sam kombinaciju odao i O'Gradyju. Sada on čita pisma od čega mu je crvenilo sve jače - i mi-slim da će on kombinaciju odati Phippsu i Zefferu. Opasno je to što se Holman o oficirima u tim porukama izražava toliko loše da oni to ne mogu niti pretpostaviti. Čitanje tih poruka zapravo je izvanredno opasno, ali je sigurno da su ti oficiri nadležni za svoj posao i bolji radnici od Holmana. Pitam se hoćemo li izdržati tih šest mjeseci a da ne dođe do gužve. MONTEVIDEO 15. siječnja 1965. Neke odluke o odnosima s Brazilom nagovještavaju da blankisti ulažu napore ako bi umanjili pritisak Brazila. NCG je izglasao da se ne odobri politički azil Alminu Alfonsu i Maxu de Gosti Santosu, s obrazloženjemda su u Urugvaj došli nakon što su u drugim zemljama već imali azil. Međutim, dobili su turističke vize koje vrijede devedeset dana, što neće obradovati Pija Correu. Odluka o Brizoli nije ni bila potrebna, jer je on ministru unutarnje sigurnosti obećao da će najkasnije do Z3- siječnja na-pustiti Urugvaj. No Brizoli će biti dopušteno da se vrati u Urugvaj. U tom bi slučaju mogao ponovno zatražiti politički azil. Ovdje su sada dvojica novih značajnih izbjeglica. Prvi je bivši oficir brazilskog ratnog zrakoplovstva i čovjek s najviše odlikovanja koji se bi-jegom iz vojnog zatvora u Porto Alegreu spasio i prebacio preko granice. Drugi je bivši poslanik koji je bio u egzilu u Boliviji sve do pada pred-sjednika Paza. Nedavno je došao ovamo iz straha da bi ga novi desni-čarski režim u Boliviji mogao protjerati u Brazil. Obojica su ugledne Bri-zoline pristalice. Žaleći se osobno predsjedniku NCG-a, Pio Correa tražio je da se ne-što učini u pogledu njegovih četrnaest zahtjeva o izbjeglicama. Time je Ministarstvo vanjskih poslova bilo izazvano da objavi nekoliko nota, ali otpor postoji i dalje. Brazilska štampa, u međuvremenu, vjerojatno na poticaje vlade, otpočela je kampanju jačanja napetosti, nagađajući da će se odnosi raskinuti i da će se i na Urugvaj primijeniti trgovinski pritisak. Prema njihovu tvrđenju, urugvajsko i brazilsko ministarstvo vanjskih po-slova zanijekale je da će doći do prijekida odnosa. Vijećnik koloradosa u NCG-u zatražio je da ministar vanjskih poslova odstupi s dužnosti zbog oklijevanja u rješavanju problema s Brazilom. Stvari s Brazilom za mene su prava gnjavaža, jer neprestano moram provjeravati glasine i zahtijevati od policije posebne izvještaje o izbjegli-cama, kako bi se Holman i O'Gradv mogli njima služiti u kontaktima s Piom Correom, Fontourom i Camarom Senom. Tko može povjerovati da je šaka ovdašnjih izbjeglica kadra zaprijetiti brazilskoj vojnoj vladi?


No naša centrala i dalje zahtijeva da pomognemo stanici Rio u njezinim ope-racijama podrške vojsci. Da vojska u Brazilu nije tako snažno antikomunistička, naša bi ih po-moć trebala zabrinuti. Nedavno su Brazilci proživljavali krizu oko pitanja da li se mornarica ili zrakoplovstvo treba brinuti o avionima s njihova jedinog nosača aviona — onemoćale krave koju im je bila dala američka mornarica. Dvojica ministara ratnog zrakoplovstva nedavno su dala ostavke zbog odluke predsjednika da se avionima služi mornarica. No on je jučer opet promijenio mišljenje, pa je ostavku dao ministar mornarice. Sada se čini da će brazilski nosač upotrebljavati ipak piloti ratnog zrako-plovstva. Da bi se odnosi s Brazilom još pogoršali, prjie nekoliko dana bombama su napadnuti trgovinski uredi brazilske ambasade. Šteta je beznačajna, jer je bomba bila loše postavljena. Međutim na pokrajnjem zidu bio je natpis »tupamaros«, zamijećen i u nekoliko ranijih slučajeva podmetanja bombi. Sef obavještajne službe policije, Otero, pokušava utvrditi tko su ti ljudi. 3*7On misli da je riječ o Sendicovoj grupi. Raul Sendic, voda revolucionarnih socijalista, uhapšen zbog kontrabande u jednom argentinskom gradu u blizini granice, nedavno je oslobođen i možda se vratio u Montevideo. Nemoć da se zauzdaju podmetanja bombi pokazuje razliku između uspješnog i neuspješnog ubacivanja u komunističku partiju i srodne gru-pacije. Takva bi grupa u Ekvadoru već bila otkrivena. Riefe ne uzima podmetanja bombi previše k srcu. Čini se da svu pozornost namjerava pridati izričito ojačanoj komunističkoj partiji. MONTEVIDEO 4. veljače 1965. Na nedavnim diplomatskim skupovima susreo sam svoje sovjetske pri-jatelje. Zbližio sam se i s nekim Rumunjima i Cehoslovacima. Centrala je reagirala povoljno i zatražila da razvijeni kontakte sa sovjetskim konzulom Borisovom. Janet i ja smo prošle nedjelje zajedno s Borisovom i njegovom ženom Ninom krenuli na plažu. Došli su u našu kuću u Carrascu, a zatim nas je Borisov odvezao na plažu u blizinu Solymara. Vozi vrlo nespretno, što me živcira - ponaša se kao početnik. U šahu je drukčiji, lako me pobijedio. Phipps mi kaže da Borisov bez sumnje zna da sam oficir CIA. Ponekad se pitam zašto se uopće susrećem s njim. Centrala kaže da se odnosi održavaju i dalje - za slučaj da Borisov popusti i pokuša »uspostaviti most«. Holman je zatražio da preuzmem svu odgovornost za misije Cehoslo-vačke, Rumunjske, Bugarske, Poljske i Jugoslavije. Za istočnoevropske zemlje nisu izradili operativne postupke kakve imamo kada je riječ o Sovjetima. Centrala ima takve agente ubačene na visokoj razini u tim zemljama, pa brižljivo utvrđivanje i postavljanje agenata za pristup jedno-stavno nije potrebno. Uspjehe u tim zemljama ostvarili su oficiri CIA u izravnim kontaktima. Za početak, međutim, aktualizirat će dosje o osoblju svake misije, a narednog tjedna pokušat ću posredstvom AVDANDY-i pribaviti dosje iz protokola Ministarstva vanjskih poslova. Zatim ću izraditi album fotografija i zatražiti od centrale izvještaj o novim ljudima koji trebaju doći. U ovom trenutku nisam čak ni siguran tko su zapravo oni, jer se Phipps bio bacio samo na Sovjete, a zanemario zemlje Istočne Evrope. Prošlog tjedna prvi put sam posjetio LP AVENGEFUL, operacije pri-sluškivanja telefona u centrali policije u Montevideu. Poveo sam i struč-njaka iz TSD-a koji je želio vidjeti kako se rukuje opremom — u operativ-nom dosjeu nisam mogao utvrditi kada je jedan oficir stanice posjetio to mjesto, možda prije nekoliko godina. Prostorija je nasuprot


uredu zamje-nika šefa policije, na istome katu na kojem je < Otero, šef obavještajne službe i veze, sa svojim odjelom. Prostorije toga c djela dijele od LP-a za-ključana čelična vrata - uobičajeni način da se uđe u LP na katu jest liftom iz podzemne garaže, za koju je potreban poseban ključ. Na istom hodniku, na suprotnoj strani od LP-a, nalazi se nekoliko soba, za koje mi je rečeno da služe za odmor šefu i njegovom zamjeniku. De Anda i Torres* stručnjaci i rukovaoci LP-a, odlično rukuju opre-mom, ali imaju problema s vrućinom. Magnetofoni isijavaju toliku toplinu da je u prostoriji toplo kao usred ljeta. Obećao sam da ću im pribaviti klimatizacijski uređaj koji se može postaviti na malom prozoru prema hodniku ili će se negdje drugdje morati probiti otvor. LP nema prozora prema ulici, samo taj prozorčić na hodnik - dobro za sigurnost, ali bez ventilacije. MONTEVIDEO 7. veljače 1965. Istraga o kubanskoj agenciji »Prensa Latina« postaje sve zanimljivija. S obzirom na proceduralne sporazume, morao sam odgoditi regrutiranje mojega prijatelja u Bank of London and Montreal sve dok šef obavještajne službe njegove zemlje ne porazgovara s njim i njegovim pretpostavljenim, upraviteljem banke, kojega također poznajem iz golfkluba. Dok se taj spori tok stvari privede kraju, pregledavam račun »Prense Latine«. Kako se čekovi ne vraćaju vlasniku računa u Urugvaju, bilo je lako otkriti da se skoro sav novac isplaćuje u gotovini. Opravdani troškovi iznose otprilike polovicu ukupne mjesečne svote, po čemu je jasno da sav ostali novac ide za »druge aktivnosti«. Naredni je korak provjeravanje financij-skih izvještaja vladinih ureda kako bismo otkrili da li se dogodilo da je »Prensa Latina« ikada bila optužena zbog krivotvorenja financijskih izvje-štaja ili sličnih nezakonitih postupaka u trošenju novca. MONTEVIDEO ii. veljače 1965. NCG je konačno izglasao da se Brizola internira — dostignuće koje je izvuklo i posljednji gram velike energije i upornosti Pija Corree.* Tipično, međutim - NCG je odlučio da Brizola može po volji izabrati grad u kojemu želi živjeti, svaki izuzev Montevidea i najmanje 300 kilometara udaljen od brazilske granice. Sada se možemo odmoriti od tih zamornih brazilskih operacija. 3*9Pio Correa izvrsno je obavio svoj posao dovevši Urugvajce na pitanju izbjeglica do krajnje granice, što je omogućilo ugodan posjet ministra vanjskih poslova. Brizola je odabrao odmaralište Atlantidu kao grad gdje će biti interniran. Oterovi će »oficiri za sigurnost« iz obavještajne službe policije i dalje voditi dnevnik. Atlantida je udaljena samo 35 kilometara od Montevidea, i Brizola može i tu biti poprilično aktivan. Udaljenost od Brazila takva je da manja ne može biti - 301 kilometar. Holman je od ministra unutarnje sigurnosti Tejere ishodio konačnu dozvolu za misiju javne pomoći AID-u. Prošlog mjeseca stigao je novi šef javne pomoći. Zasad ćemo se uzdržati od toga da jednog našeg oficira stavimo da djeluje pod zaštitom javne pomoći, a ja ću nastaviti s opera-cijom policijske obavještajne službe. Kad misija počne pružati pomoć poli-ciji (vozila, oružje, oprema za veze, obuka), jedan će naš oficir cijelo vri-jeme raditi s Oterovim obavještajnim odjelom. Najbolje što dotada mogu učiniti jest da nastavim operaciju AVENGEFUL i da Oteru povećam pri-manja u ime troškova za obavještajne poslove. Policiji u Montevideu ne žuri se da primi pomoć. U najnovijoj pljački banke, prije tri dana, policijac na dužnosti previše se uzbudio i zabunom pucao na jednog klijenta umjesto na pljačkaša. Vidio je napadače, mu-škarca i ženu, kako bježe bez plijena. Prešli su nekoliko blokova i upali u taksi koji ih je odvezao na drugi kraj grada. Kako nisu imali


novaca da plate vožnju, napadač je vozaču dao pištolj. Vozač je, međutim, na radiju čuo o pljački i pištolj predao policiji. Provjeravajući oružje, policija je otkrila da je to službeni revolver nekoga od njezinih ljudi. Uhapšen je u svome stanu i priznao da je prisilio svoju ženu da pođe s njim u pljačku. Posljednji su put tu banku 1959. opljačkale dvije žene (muškarci?) pre-svučene u opatice. Nikad nisu uhvaćene. Novi štrajkovi: vozači autobusa i trolejbusa u Montevideu štrajkaju radi plaća; lučki radnici radi prošlogodišnjeg božičnog dodatka; gradski namještenici radi retroaktivnih dodatnih beneficija. Inflacija je 1964. go-dine iznosila gotovo 45 posto, a posljednjih se mjeseci povećavala za 3 posto mjesečno. Blankisti nastoje provesti još jednu devalvaciju. Pezos je nestabilan; sada je spao na 30 za dolar. MONTEVIDEO 25. veljače 1965. Važan pogodak u operaciji kontrole pisama upućivanih Jorgeu Ca-stillu, pomoćnom agentu kubanske obavještajne službe koji agentu 101 iz Lime ili La Paza služi kao adresat iz usluge. Listonoša AVBUSY-i po-nudio mi je neki dan oveću tvrdu omotnicu smeđe boje, upućenu ne 330Castillu nego Raulu Trajtenbergu, koji živi u istoj zgradi u kojoj i Castillo. Odlučio sam da zadržim to pismo. Bilo je odaslano iz Havane. Riječi »Edi-ficio Panamericano« bile su potcrtane na isti način kako je to bivalo u pismima Castillu. S AVBUSY-i dogovorio sam se da pismo zadržim nekoliko dana u slučaju da centrala odluči poslati stručnjake za tehnike nevidljivog pisma da ispitaju sadržaj. Omotnica je sadržavala izreske iz havanskih novina i kubanske nounske vijesti. Centrala je kablogramom javila da smjesta iz Paname šalje stručnjaka (pomoćni stručnjak iz Buenos Airesa specijalist je za ozvučenja i fotografiju, ali ne i za SW tehniku), da pokuša »izvaditi« tajnu poruku. Nismo, međutim, uspjeli pronaći dovoljno snažan tijesak za kopiranje pisama, pa sam omotnicu morao vratiti AVBUSY-i. Provjeravajući u stanici dosje o Trajtenbergu, otkrio sam pismo koje mu je bilo upućeno iz Havane, otprilike dvije godine ranije, a otvoreno je bilo zahvaljujući operaciji AVIDITY. Čudno, isti rukopis na omotnici. Kao da je Trajtenberg samome sebi pisao iz Havane — mislim da je Traj-tenberg, možda, vlastoručno napisao svoju adresu na više omotnica koje je predao kubanskom obavještajnom oficiru da ih ovaj kasnije upotrijebi. AVBUSY-i redovito će mi ubuduće predavati Trajtenbergovu poštu, iako on uskoro odlazi na studij u Pariz. Iz druge korespondencije upućivane Trajtenbergu otkrili smo da njegov otac (Trajtenberg živi s roditeljima) obrće velike svote na računu jedne banke u Švicarskoj. Stanica Bern izvi-jestila je da švicarska služba sigurnosti pristaje na to da osigura podatke 0 tom bankovnom računu, ali želi da bude upoznata sa svim potankostima 1 razlozima. A naša centrala, s obzirom na osjetljivost drugih slučajeva u istoj kubanskoj mreži, upravo takve pojedinosti, ne želi odati. MONTEVIDEO 18. ožujka 1965. Novi predsjednik NCG-a Washington Beltran suočava se s radničkim nemirima koji izbijaju usprkos skorim karnevalskim svečanostima: željez-ničari štrajkaju zbog retroaktivno povećanih plaća, međugradske auto-busne linije ponovno ne rade zbog toga što su izostale plaće i potpore, zaposleni u autobusnom i trolejbusnom prometu u Montevideu također štrajkaju zbog plaća i potpora, a klinike i bolnice štrajkaju zahtijevajući da im se isplate siječanjske zarade. Osim taksija, javni prijevoz u


Montevideu danas miruje. Podsekretar za financije upravo je objavio da vlada prima sredstva tek za polovicu dnevnih troškova središnje administracije. Pokušavamo se pomalo osloboditi od tmurne atmosfere netrpeljivosti u stanici. Holmanova pisma Fitzgeraldu, što počinju s »Dragi Chet«, (služ331beni mu je pseudonim Chester D. DAINOLD), postaju sve gora, ako je to još uopće moguće, pa O'Gradvju, kad god čita taj papir, crvenilo postaje sve izrazitije. Bob Riefe, oficir za komunističku partiju, ima svoj način čitanja dnevnih vijesti o propustima urugvajske vlade, protkan glasnim retoričkim pitanjima i isto tako glasnim provalama smijeha i neslanih komentara. Njegovo odobravanje štrajkova i drugih oblika agitacijskog djelovanja koje poduzima partija o kojoj on brine dijelimo i mi, ali možda iz drugih razloga. Jer, mi procjenjujemo političku privrženost reformama (zemljišnoj i fiskalnoj) i krutosti potrebnoj da se zaustavi kriza zemlje. Russ Phipps, koji sjedi nasuprot meni i Riefeu, podsmjehuje se njegovim izvještajima o praćenju, prijepisima vrpci o prisluškivanju telefona i dnev-nicima promatračkih mjesta, mrmljajući povremeno kako PCU nije glavna imeta nego da su Sovjeti ti na koje valja obratiti punu pažnju. Riefe i Phipps uvijek me nađu negdje u sredini, jer sam ja zadužen za to da izgradim odsjek za obavještajnu djelatnost policije i da razvijani političke kontakte. Kada stvari krenu loše, obično zovem Alexa Zeffera, koji sjedi iza Riefea, ali njemu je moral toliko opao da se uopće ne može udubiti u posao; samo prigušeno sipa psovke. Tada se obraćam za pomoć O'Gradvju, jer on radi na vojnoj obavještajnoj djelatnosti, takvoj kakva već jest, a uz to je i čovjek kojega Holman terorizira više nego ikoga. I tako nas petorica počinjemo raspravljati o izlazima iz nemilog stanja. Obično je Holman taj koji treba da spasi Urugvaj - postoji plan da Phippsa pošaljemo šefu KGB-a sa zahtjevom da oni navedu Holmana na dezertiranje, uz našu pomoć ako to bude potrebno. No ako oni na to ne pristanu, što je sasvim vjerojatno, e pa dobro, još uvijek postoji AVA-LANCHE. Službenici iz štaba generalnog inspektora bili su ovdje u uobičajenoj kontroli. Bio je to pravi trenutak da prenesu u centralu mišljenja o Hol-manovoj nedoraslosti poslu, ali mislim da nitko nije niti zinuo. MONTEVIDEO 31. ožujka 1965. U postavljanju uređaja za ozvučenje, AVPEARL, u dvorani za sjed-nice rukovodstva PCU-a učinili smo još jedan korak. AVCAVE-i, koji opet obavlja dužnosti čuvara, postavio je dvije električne svjetiljke, a ispitivanje koje je Frank Sherno proveo na prislušnom mjestu pokazalo je da je posao dobro obavljen. Sada nam valja pronaći čovjeka pogodnog da na pri-slušnom mjestu obavlja posao i snima sastanke. Idealno bi bilo kada bi ta osoba mogla i prepisivati vrpce. No sva je prilika da će prepisivanje biti povjereno ponajprije prepisivaču AVENGEFUL-5, koji je i ranije ispisivao vrpce s telefona u PCU, pa već poznaje imena i glasove. 53*MONTE VIDEO 6. travnja 1965. Današnji opći štrajk zaista je golemih razmjera; Oterova služba procje-njuje da sudjeluje oko 90 posto organiziranih radnika. Vladini su uredi zatvoreni, taksiji i autobusi stoje, restorani ne rade, novine ne izlaze. Protestira se protiv vladine ekonomske politike. Povorke su bučne i doimaju se impresivno, ali nema izvještaja o nasilju. Govornici su tražili radikalna rješenja problema zemlje - odluke koje će pogoditi povlaštene klase, odakle problemi i izviru. Štrajk je iskorišten i za to da se promaknu predstojeći programi CNT-a, uključujući i pripremni sastanak za Kongres naroda, zakazan najprije pro-šlog prosinca, pa odgođen,


kao i godišnji protestni marš berača šećerne trske iz Artigasa, daleko na sjeveru od Montevidea. Nedavno objavljeni statistički podaci dobrodošli su u najnovijim prosvjedima: OAS je prošloga mjeseca objavio kako je inflacija u Urugvaju, u razdoblju od i^ćz. do 1964. godine, dosegla 59,7 posto - više nego u Čileu (36,6 posto), Argen-tini (z4,4 posto), pa čak i u Brazilu (58,4 posto). Vladu zabrinjavaju uspjesi CNT-a. Ministar unutarnje sigurnosti, Adolfo Tejera, u sinoćnjem je govoru na radiju posebnu pažnju poklonio pravima i dužnostima građana, govoreći, naravno, u kontekstu današnjeg općeg štrajka. Holman je i dalje ustrajan u tome da ja razvijam brojnije kontakte. No taj posao držim na najnižoj razini. Ako na polju političkih akcija dostig-nemo razinu djelotvornosti kakvu smo imali u Ekvadoru, imali bismo bolje oružje protiv PCU-a CNT-a i drugih lijevih snaga. Ono što je ovdje neophodno jest intenzifikacija obrade zemlje i zbog povećavanja izvoza i zbog porasta zaposlenosti, ali se to neće dogoditi ukoliko izostane zemljišna reforma. Da smo bili razradili akcije protiv ljevice, u takvoj ravnoteži uspjeh ne bi izostao. Ali urugvajski su političari zainteresirani za druge stvari, a ne za zemljišnu reformu. MONTE VIDEO 14. travnja 1965. Vlada je poduzela prvi korak prema suzbijanju agitacije koju organi-zira ljevica. Prošlog tjedna NCG je osnovao izvanrednu komisiju, s po-sebnim izvršnim ovlaštenjima, koja treba riješiti probleme što ih izaziva višemjesečna suša. Najozbiljnije je pogođeno stočarstvo. U komisiji su ministri obrane i unutarnje sigurnosti. Slične su komisije osnovane i u pogođenim područjima, na čelu s lokalnim policijskim fnnkcionerima i 333 i-t i T predstavnicima Ministarstva obrane te agronomima i veterinarima. Isti dan NCG je objavio da se ministru unutarnje sigurnosti daju posebna ovlaštenja da na dvadeset i četiri sata zabrani javne skupove. Taj drugi dekret, za koji je ministar kasnije priznao da je donesen zato da se spriječi marš berača šećerne trske, objavljen je s namjerom da se pomisli kako je on u vezi s posebnim mjerama protiv suše. Nadali su se da će rasprave o tome izostati. CNT je smjesta tu mjeru označio kao izravno upravljenu protiv marša radnika industrije šećera, što je ubrzalo ministrovo priznanje. Koloradoska manjina vijećnika NCG-a bezuspješno je pokušala opozvati tu odluku. S obzirom na to da takvi dekreti znače ograničavanje građanskih sloboda, bili su podneseni na odobrenje zakonodavnim tijelima. Blankisti, znajući da će i koloradosi i ostale partije opozvati dekret uperen protiv marša, spriječili su kvorum jednostavnim izostojanjem sa sjednice. Objavljujući dekret, NCG je objasnio da time ne usvaja izvanredne mjere sigurnosti, kako je to određeno ustavom (mjere jednake opsadnom stanju). Tejera je uvjeravao da će njegova specijalna ovlaštenja biti isko-rištena samo ako za to bude razloga. Međutim u javnoj izjavi prije dva dana optužio je maršere da sa sobom vode žene i djecu, da za djecu nije organizirana potrebna zdravstvena i odgojna zaštita te da postoji opasnost promiskuiteta. Mi smo razvili taj sukob dodajući izvještajima za štampu, što dolaze iz Ministarstva unutarnje sigurnosti, da će marš biti slomljen prije nego što se sudionici i približe Montevideu. U ovom trenutku sudio-nici marša nalaze se u San Joseu, nekoliko


dana hoda od Montevidea, gdje ih policija registrira uzimajući njihove biografske podatke, otiske prstiju i fotografije za - Oterov obavještajni dosje. Ako Tejera naredi da se marš razbije, neće to zapaziti previše ljudi, jer je sada turistički tjedan i gotovo je cijela zemlja na odmoru. S našeg stanovišta, on mora tako postupiti, jer berače šećerne trske predvodi Raul Sendic, sada bjegunac, za kojega se vjeruje da je lani organizirao većinu terorističkih akcija podmetanja bombi. MONTEVIDEO 25. travnja 1965. Berači šećerne trske jučer su stigli u Montevideo - gotovo nezamije-ćeni, bez opasnosti da vlada intervenira. Nešto mnogo značajnije iznenada je privuklo opću pozornost: propala je jedna od glavnih urugvajskih ba-naka. Preuzela ju je državna banka. Događaj je izazvao paniku i strah da bi i druge banke mogle bankrotirati. Što ne mora biti loše! U ovoj maloj zemlji djeluje oko pedeset privatnih banaka, iako vladine bankarske insti-tucije obavljaju više od 65 posto trgovinskih poslova. Pezos je pao na 39 za dolar. 354MONTEVIDEO 27. travnja 1965. Inspektor Piriz određen je da rukovodi istragom o prijevarama i dru-gim kriminalnim aktima u vezi s propašću banke. Jedanaest službenika i direktora banke već je u zatvoru. Međutim danas je državna banka pre-uzela još dvije privatne banke. Zbog strahovanja da ne počne opća navala na banke, dekretom je objavljen dan odmora za sve bankarske institucije. Taj praznik ničemu neće pridonijeti, jer su se sve privatne banke i tako bile zatvorile još prije šest dana kada je prva propala, a sindikati organi-zirali štrajk kojim su zahtijevali da se osigura zaposlenje službenicima banke koja je pretrpjela slom. NCG je danas, gotovo nezamijećeno, ukinuo dekret o izvanrednim mjerama zbog suše, donesen 8. travnja, ali poseban dekret o ograničenju javnih skupova i dalje vrijedi. MONTEVIDEO 28. travnja 1965. Ne shvaćam invaziju na Dominikansku Republiku. Bosch je na izbo-rima 1962.. bio izabran zahvaljujući glasovima seljaka, koje je bio organi-zirao Sacha Volman.* Volman je osnivač Instituta za političko obrazo-vanje u Kostariki (kriptonim ZREAGER), kamo šaljemo na obuku mlade liberalne političke nade. Bosch je istoga kroja kao što su i Munoz Marin, Betancourt i Haya de la Torre. Pristaša je reformi kojima bi se omogu-ćila preraspodjela dohotka i integracija. Vojska ga je zbacila 1963. godine nakon samo sedam mjeseci vladavine, što se ima zahvaliti desničarskom protivljenju njegovoj zemljišnoj reformi, a i nacionalističkoj ekonomskoj politici. Bila je to za nj šansa da uspostavi ravnotežu prema zapostavlje-nom seljaštvu i da dohodak iz industrije, pretežno industrije šećera, usmjeri na obrazovanje i socijalne projekte. Upravo sada, kad konstitucionalisti žele dovesti Boscha na vlast, mi smo poslali marince da bismo to spriječili. Nitko ne vjeruje Johnsonovoj priči o začetku nove revolucije kubanskoga stila. Ni Urugvajci ne shvaćaju što se događa. Ljudi ovdje smatraju da je Bosch pristaša one vrsti libe-ralnih reformi koje su Urugvaju donijele socijalnu integraciju. Ulične de-monstracije protiv SAD-a već su započele. Situacija je teška. AVBUZZ-i ispast će glupo u svojim pokušajima da plasira propagandne članke. Cen-trala kaže da moramo odobriti invaziju radi opasnosti za živote Ameri-konca i drugih stranaca te zbog mogućnosti da komunisti preuzmu u ruke pokret konstitucionalista. l MONTEVIDEO 4. ožujka 1965.


Centrala je poslala pedesetoricu operativnih oficira u Dominikansku Republiku da iz seoskih područja izvještavaju o podršci naroda Caama-novim snagama. S oficirima su otišli i pomoćnici za veze, opremljeni radio--uređajima za slanje izvještaja izravno u SAD. Sve stanice zapadne hemi-sfere izviještene su da stanovit broj svojih oficira stave na raspolaganje za slučaj hitnih putovanja. Holman mi neće dopustiti da idem - vjerojatno zato što bi u tom slučaju on morao malo više zapeti. Volio bih da pođem i vidim što se događa. Sigurno je da pokret konstitucionalista nije pao u ruke komunistima. A tek Johnsonova doktrina! »Revolucije kojima je svrha da uspostave komunističku vladavinu nisu unutarnja stvar, nego traže akciju cijele hemisfere«. Pucanj u prazno. Oni jednostavno ne žele Boscha, a ti »oni« vjerojatno su interesi američke industrije šećera. Bilo je više demonstracija protiv invazije; neke su dovele i do nasilja. Ciljevi napada: ambasada SAD-a, OAS-a, američke poslovne institucije. Četiri demonstranta ranjena su danas u pucnjavi kada je policija slomila ulični marš nakon sastanka na sveučilištu. Privatne banke i dalje su zatvo-rene - sada već petnaesti dan - a nema nagovještaja o tome kada će se vladinim namještenicima isplatiti zarade za travanj. Ministri obrane i unu-tarnje sigurnosti javno opovrgavaju glasine o pripremanju udara. MONTEVIDEO 7. travnja 1965. Doputovao je ambasador Harriman da bi objasnio invaziju na Domi-nikansku Republiku i predložio Urugvaju da sudjeluje u multilateralnim mirovnim snagama. Nakon jučerašnjeg razgovora s predsjednikom Bel-tranom održao je konferenciju za novinare na kojoj je osudio pedeset osmoricu uvježbanih komunista koji su preuzeli Boschov pokret i time izazvali invaziju. Priznao je, ipak, da Caamano, vođa Boschova pokreta, nije među tom pedeset osmoricom. Rekao je zatim da američka vlada neće dopustiti uspostavljanje još jedne komunističke vlade u hemisferi. Mogu zamisliti stanicu u Santo Domingu kako panično sastavlja popis tih pedeset i osam uvježbanih komunista na osnovi svoje liste za kontrolu osoba osumnjičenih za subverzije. Mora da ih je bilo više od pedeset i osam, ali na kontrolnoj listi imali su samo imena Boschovih i Caamanovih ljudi, a ne i komunista. Pokret je ugušen, ne zato što je bio komunistički, nego zato što je bio nacionalistički. Harriman nije uvjerio Urugvajce nakon što je otputovao, NCG je izglasao odluku da ne sudjeluje u mirov-nim snagama koje je jučer odobrio OAS. Naša je nova lozinka »pedeset i osam uvježbanih komunista«, a odgovor je »deset tisuća marinaca«. 336MONTE VIDEO 12. svibnja 1965. Demonstracije i napadi na američke poslovne institucije u znak pro-testa zbog invazije na Dominikansku Republiku sveudilj se nastav-ljaju. CNT, FEUU i druge organizacije pod utjecajem komunista u tim su demonstracijama najaktivnije. Suprotstavljanje invaziji nailazi na ve-liku podršku naroda, a to bi moglo postati opasnim za NCG. Među američkim institucijama koje su napadnute bombama nalaze se Ali Ame-rica Cables i IBM. CNT je i na čelu pobuna protiv ekonomske politike. Gotovo svako-dnevno izbijaju u javnost nova otkrića o korupciji u bankarskom sektoru. Iako je kongres donio poseban zakon kojim se namještenicima propalih banaka osigurava posao, napetost raste jer je državna banka jučer pre-uzela još tri privatne banke. Sindikat bankarskih radnika izglasao je da se zaposleni vrate na posao, ali je vlada danas izjavila da banke neće biti otvorene


prije 17. svibnja. Razlog je taj što ne mogu početi poslovati prije nego što iz Londona ne stigne pošiljka od 500 milijuna novih pezosa. Glasine o udaru čuju se i dalje. Tejera je jučer na sjednici NCG-a izjavio kako vjeruje da je dekret od 8. travnja o ograničavanju javnoga okupljanja neustavan. Objasnio je sa žaljenjem da jedini zakon o javnim sastancima potječe još iz 1897. godine i obećao da će narednog tjedna iz-dati novi ustavni dekret o tom pitanju. Jučer su štrajkali i lučki radnici. Namještenici u sudskim ustanovama povremeno su obustavili rad zahtije-vajući isplatu travanjskih zarada. MONTEVIDEO 20. svibnja 1965. Financijskoj korupciji u Urugvaju kao da nema kraja. Jučer je NCG smijenio cijeli odbor direktora državne banke. Zatvoreno je devetnaest službenika i direktora propalih banaka. Istrage se nastavljaju. Nakon što su dvadeset i šest dana bile zatvorene, privatne su se banke opet otvorile, ali niža vrijednost pezosa - sada 41 pezos za dolar - najavljuje nove skandale. Na radničkoj-sindikalnoj fronti štrajkaju zbog neisplaćenih travanj-skih zarada vladini namještenici u sudstvu, javnim školama, luci, petrolej-skom monopolu, ribarskim poduzećima, poštama, prometu i na sveučilištu. Predviđaju se i novi štrajkovi ili se njima, zasad, tek prijeti. Glasovi o vojnom udaru tako su snažni da je ministarstvo obrane jučer javno opovrglo takve glasine. Najnoviji su glasovi u vezi sa spekulacijama brazilske štampe. Brazilski i argentinski vojni vođe, smatra štampa, paž11 CIA 337ljivo promatraju sve brojnije štrajkove i bankarske skandale u Urugvaju. Urugvaj možda postaje opasan zbog svojeg suprotstavljanja intervenciji u Dominikanskoj Republici i tolerantnosti prema aktivnosti izbjeglica. NCG razmatra najnoviji prosvjed Pija Corree o financijskoj podršci, o skupo-vima izbjeglica i njihovu prebacivanju iz Urugvaja natrag u Brazil. PCU u posljednje vrijeme planira da bude domaćin međunarodnoj konferenciji podrške Kubi pod nazivom kontinentalni kongres solidarnosti s Kubom. Predviđen je da se održi od 18. do ^o. lipnja. Naša centrala želi spriječiti konferenciju, pa je Holman predložio Tejeri da je zabrane, jer da bi se njezino održavanje moglo loše odraziti na položaj Urugvaja u SAD-u (gdje će se zatražiti odobrenje izvanrednih financijskih zajmova) i u Latin-skoj Americi. Tejera je smjesta uvidio vezu s problemima koji postoje u odnosima s Brazilom i obećao da će stvar raspraviti s NCG-om. MONTEVIDEO 29. svibnja 1965. Iznenada smo doživjeli pravu bujicu pokreta snaga sigurnosti, izazvanih spornim aktivnostima jednoga O'Gradvjevog agenta, Juana Carlosa Quag-liottija,* i pripadnika njegove grupe. Prošle noći policija je uspostavila izvanrednu kontrolu u Montevideu i unutrašnjosti. Posebne patrole, kon-trolne točke, odredi sigurnosti pri radio-stanicama, u telefonskoj kompa-niji, vodovodu, željezničkim stanicama, mostovima i na raskršćima. Ju-tros je Tejera dao javnu izjavu da su te mjere bile poduzete kako bi se državnoj kompaniji koja distribuira struju pomoglo da racionira upo-trebu električne energije zbog smanjenog kapaciteta, što je posljedica pro-šlogodišnje suše. Ministar obrane također je porekao da postoje bilo kakvi posebni razlozi za policijske mjere, no glasovi o pokretu vojske protiv, vlade jači su nego ikada.


Prema informacijama komesara Otera i njegove obavještajne službe, Quagliotti je uhapšen nakon što je Otero u istrazi utvrdio kako je on (Quagliotti) uredio da se tiska i razašilje iskrivljena verzija jednog članka o opravdanosti vojne intervencije u politici, koji je 1919. napisao otac pred-sjednika Beltrana. Sudac kojega su obavijestili o slučaju odbio je da pre-uzme postupak. U međuvremenu je Quagliotti oslobođen zahvaljujući ne-dorečenoj akciji vojnog suda. Njegovo oslobađanje izazvalo je val neza-vodoljstva u policiji. Ali nezadovoljni su i stanoviti vojni krugovi, jer se policija upustila u istragu i hapšenje. Quagliottijev slučaj dosad nije povezan s posebnim mjerama sigur-nosti. No O'Gradv namjerava da za sada izbjegava susrete s njim. Slično tome, kada me Otero prije nekoliko dana pitao što znam o Quagliottiju, odgovorio sam odrečno. Centrala je bila zabrinuta otvaranjem sukoba 338između policije i vojnih vođa, ali smo izvijestili da će oluja vjerojatno proći. Sef policije, pukovnik Ventura Rodriguez, tvrdi da se kriza prebrođuje. Na jučerašnjem sastanku NCG-a, prije nego što su proglašene posebne mjere sigurnosti, Tejera je zatražio odobrenje da zabrani održavanje konti-nentalnog kongresa solidarnosti s Kubom. Služeći se izvještajem koji smo mu mi priredili o kongresu kao da je njegov vlastiti, ministar je rekao da je svrha kongresa ponovno uspostavljanje odnosa s Kubom i promicanje strane ideologije, nespojive s urugvajskim načelima. Rekao je da želi iz-bjeći pogubne obrate u koje će se upustiti komunistički elementi koji nastoje stvoriti mogućnosti za ubacivanje opasnih ekstremista. Dodavši da Urugvaj ima već dosta problema i bez kongresa, NCG je odgodio od-luku, no svi su izgledi da će zabraniti održavanje kongresa kako bi se izbjeglo pogoršavanje izgleda za dobivanje sredstava za državnu banku, koja je bankrotirala. Njujorškim bankama duguje otprilike 18 milijuna dolara. Predsjednik banke dao je ostavku, a banku je preuzeo NCG. Vri-jednost pezosa pala je na 52 za dolar. Na pomolu su skandali u kompa-nijama za izvoz vune. MONTE VIDEO 2. lipnja 1965. Vladino nacionalno vijeće sinoć je raspravljalo o Quagliottijevom slu-čaju. Govorili su Tejera i ministar obrane. Tejera je potvrdio da su po-sebne mjere sigurnosti, na snazi od prošloga tjedna, posljedica Quagliot-tijeva agitiranja u vojnim krugovima i neslaganja oko toga treba li mu suditi ili ne treba. Danas se Quagliotti pojavio pred vojnim sudom, ali postupak nije pokrenut s obrazloženjem da okrivljeni nije ulazio u vojna postrojenja. Kriza je zasad prošla zahvaljujući Quagliottijevim prijateljima među višim oficirima. No nezadovoljstvo u policiji traje i dalje; izjalovio joj se plan da okrivljenome sudi d građanski i vojni sud. Prihvaćen je Tejerin zahtjev da se.zabrani održavanje prokubanskog kongresa. Nacionalno vijeće izglasalo je zabranu povodeći se za načelom nemiješanja. Naša će centrala biti zadovoljna. MONTEVIDEO 4. lipnja 1965. Još svega nekoliko tjedana do Holmanova premještaja. Nitko od nas ne može shvatiti zašto on ide baš u Guatemalu, gdje su opasnosti od izbi-janja pobuna možda najozbiljnije. Ako je toliko loš da ga iz Montevidea 339premještaju već nakon dvije godine, sigurno je da ne može zadovoljiti ni kao šef stanice u zemlji kojoj predstoje oružane akcije.


Jedini uspjeh na koji se može pozvati jest to da mu je uspjelo pokre-nuti program javne pomoći. Nakon dolaska prvih službenika AID-a Hol-man je priredio nekoliko večera kako bi ove predstavio ministru unutarnje sigurnosti i višim oficirima policije. Kao oficir stanice odgovoran za pove-zivanje s policijom, bio sam primoran sjediti za tim večerama u Holma-novoj kući. Uskoro će početi priređivati i koktele da novog šefa stanice uvede u društvo i da se oprosti s nama. Čudan je čovjek taj Holman. Sigurno je osjetio kako je u stanici usamljen, ali o tome nikad ne govori. Ograničio se na to da ponižava ostale oficire. Holman je zatražio da preuzmem još jednu operaciju. Nastojimo po-staviti tehničke uređaje protiv ambasade Ujedinjene Arapske Republike. Plan je da ih postavimo u dvorišnoj zgradi naše ambasade, iz koje se vide prozori misije UAR-a, te na katu iznad prostorija njihove misije, na kojem su i prostorije AID-a. Operacijom se dosad, ne baš s oduševljenjem, bavio Phipps. Centrala je nestrpljiva. Ako uspijemo, moći će čitati važne kriptograffrane poruke UAR-a. U tu je svrhu centrala zatražila plan raspo-reda prostorija ambasade, koji sam osigurao posredstvom agenta AVENIN iz elektrokompanije. Oficir odsjeka D uskoro će doći ovamo da istraži najpovoljnija rješenja. Kako je moj ured u unutarnjem krilu ambasade, imam pogled na prozore egipatske misije. Još uvijek ne mogu povjerovati u razloge invazije na Dominikansku Republiku, koju invaziju nastojimo promicati posredstvom AVBUZZ-i. Holman kaže da ishodište valja tražiti još u Trujillovu ubojstvu, koje je izvela Agencija. U to je vrijeme Holman u centrali bio šef grupe za Ka-ribe i duboko umiješan u planiranje ubojstva koje su izveli kubanski bje-gunci iz Miamija, opskrbljeni oružjem koje smo im poslali diplomatskom vezom. Ubojicama je oružje prenio američki građanin, agent stanice u Santo Domingu i vlasnik neke veletrgovine. Nakon ubojstva morali smo ga skloniti na sigurno, jer je u toku istrage bio među osumnjičenima. Što me to sprečava da prihvatim opravdanost invazije? Ne može se reći da sam protiv intervencije kao takve, jer, na koncu, sve što činim na ovaj ili drugi način jest miješanje u stvari drugih zemalja. Razloge, dijelom, valja tražiti u širini razmjera invazije, koji čovjeka osupnjuju. S druge strane, sveobuhvatna vojna invazija logičan je posljednji korak što pre-ostaje kada su sva druga sredstva suzbijanja pobune iscrpljena. Stanica Santo Domingo nije vodila stvar do kraja, ili nije mogla voditi. No zbu-njuje me to da smo intervenirali na krivoj strani. Jednostavno ne vjerujem da »pedeset i osam obučenih komunista« može zagospodariti pokretom tisuća ljudi kojima su na čelu iskusni političari. To je izgovor. Pravi razlog mora da je u suprotstavljanju američkih kompanija koje imaju svoje inve-sticije u Dominikanskoj Republici predsjedniku Boschu. Sigurno je da bi te investicije mogle donositi profite čak i u uvjetima zemljišne reforme i ostvarivanja sličnih programa. 340MONTEVIDEO 17. lipnja 1965. Gotovo da smo izgubili jednog od naših glavnih povezanih policijskih oficira, Carlosa Martina,* zamjenika načelnika policije u Montevideu. Martin je, kao i načelnik, armijski pukovnik, ali je i prisegnuti financijski revizor. Vještačio je u policijskoj istrazi, koja je, od travnja, otkrila brojne slučajeve korupcije. Povukao se s dužnosti prije dva dana kada je sudac odbio njegov zahtjev da ispita jednog od zatočenih službenika prve banke o tome tko je sve na popisu visokih vladinih funkcionera koje je ta banka plaćala. Liste sadržavaju šifrirana imena koja je Martin htio otkriti i pri-ložiti ostalim materijalima istrage. Martinova je ostavka, u znak protesta zbog sprečavanja policije u istrazi, izazvala


takvo negodovanje da se vla-dino nacionalno vijeće složilo s tim da se rad na tim listama nastavi, a Martin je danas povukao ostavku. Trideset i jedna osoba dosad je pro-glašena krivom. MONTEVIDEO 24. lipnja 1965. Vladino nacionalno vijeće raspolaže popisom političkih funkcionera koje je podmićivala banka što je u travnju pala pod stečaj. Među njima je jedan ugledan blankistički senator, potpredsjednik State Mortgage Bank, jedan blankistički vođa koji je upravo imenovan novini urugvajskim am-basadorom u Ujedinjenim narodima, dva visoka funkcionera ministarstva financija, osoba zadužena za istragu o jednoj od banaka koje su dospjele pod stečaj te osoba poznata po inicijalima J. J. G. Taj posljednji može biti samo Juan Jose Gari, naš politički suradnik među ruralistima još od Nar-doneovih dana, a danas predsjednik State Mortgage Banka. U međuvremenu je utvrđeno da dugovi republičke banke dosežu 358 milijuna dolara, od čega je 38 milijuna dolara dospjelih za naplatu. Zlato te banke, možda polovica bančinih potraživanja, morat će se poslati u SAD u svrhu kolateralnog jamstva za financiranje banke. Takav poni-žavajući zahtjev zasigurno će blankiste skupo stajati. Na radničko-sindikalnom planu blankisti su donijeli važnu političku odluku o primjenjivanju kaznenih mjera prema namještenicima središnje administracije zbog štrajka održanog 17. lipnja. Opravdanost takvih mjera tumači se nezakonitošću štrajkova vladinih namještenika. Vlada je dosad oklijevala da se pozove na nezakonitost zbog inflacije i očitih posljedica političke naravi. Odgovor na tu odluku bio je drugi štrajk namještenika središnje administracije - počeo je jučer i noćas se treba okončati. Motivi su: olakšice za koje je pristanak osiguran još lani ali još nisu plaćene; is-plata zarada na vrijeme i, treće, sadašnje kaznene mjere. Štrajk je sveobu-f,« hvatan. Zatvoren je aerodrom u Montevideu i cijeli vladin sistem komuni-kacija. Štrajkovi su izbili i u sudstvu, na sveučilištu i u kliničkoj bolnici. Vrijednost pezosa pala je na 69 za dolar. Jedan od vijećnika, pripadnik koloradosa, zatražio je ostavku ministra financija. MONTEVIDEO 7. srpnja 1965. Pokret lijevih revolucionarnih snaga (MIR) u Peruu konačno je krenuo u akciju. Čini se da je u nekoliko početnih akcija protiv peruanske policije postigao uspjehe. Peruanska je vlada prije tri dana proglasila opsadno stanje i pozvala vojsku da potpomogne policijske operacije. Stotine ljevi-čara iz cijele zemlje strpano je u zatvor. Čini se da se gerilske operacije odvijaju uglavnom na istočnim područjima Anda, prema granici s Brazi-lom. Nema sumnje da je bilježnica s obavještajnim podacima, koju je sta-nica Lima dobila od Enriquea Amaye Quintane,* pripadnika MIR-a kojega smo prije dvije godine obradili u Montevideu, sada u rukama povezanih oficira peruanske vojske. Kontinentalni kongres solidarnosti s Kubom premjestio se u Santiago nakon što smo bili pridobili Urugvajce da ga zabrane. Sada je stanica San-tiago postigla to da čileanska vlada također donese odluku o zabrani. Nema im druge nego da potraže narednu zemlju. Vjerojatnije je da će se cijela stvar na kraju zaboraviti. MONTEVIDEO 16. srpnja 1965. Holman je otišao. Osim Johna Hortona, novog šefa stanice, nitko od nas nije bio na aerodromu da ga isprati. Atmosfera u stanici već se promi-jenila iznad očekivanja. O'Gradyjeve crvene pjege gotovo su izblijedile, iako je dobio loše vijesti. Predstoji mu


premještaj, a na njegovo će mjesto doći novi zamjenik šefa stanice, čovjek koji je bolje svladao španjolski. Horton gotovo ne zna španjolski jezik. Rekao mi je kako želi da radim zajedno s njim na vezama na visokoj razini, kao što je, na primjer, mini-star obrane ili unutarnje sigurnosti i šef policije. Pretpostavljam da ću biti prevodilac dok on ne bude kadar da sam razgovara. No i to je bolje nego ovdje i dalje imati Holmana. Horton je prava suprotnost: društven, s iz-razitim smislom za humor, anglofil još iz dana kada je radio kao šef sta-nice Hongkong. Čak je uveo običaj da nas ujutro pri polasku na posao skuplja službenim automobilom, tako da se naše žene lakše kreću gradom služeći se vlastitim kolima. 34ZMONTEVIDEO 23. srpnja 1965. Sredstva za isplatu olakšica vladinim službenicima sinoć je odobrio senat, nakon što su proteklih dana štrajkovi obuhvatili pošte, sveučilišnu administraciju, središnju administraciju, činovnike u sudstvu i u zdravstvu. , štrajkali su čak i poreznici ministarstva financija. Ta financijska mjera zahtijevala je da se u promet ubaci 1,7 milijardi novih pezosa, mnogo manje nego što su zahtijevali blankistički vijećnici NCGa, što je senatore iz frakcije predsjednika NCG-a potaknulo na to da glasaju protiv. Ta je frakcija zahtijevala pet milijardi pezosa - gotovo dvostruko više novca nego što je sada u opticaju. Isplaćuju se lipanjske zarade, pa mnogi vla-dini namještenici napuštaju štrajk i vraćaju se na posao. FEUU, međutim, organizira munjevite demonstracije po ulicama protiv vladine odluke da ne isplati 100 milijuna pezosa zastarjelih potraživanja sveučilištu. Naredni sukob očekuje se za koji dan kada Narodna skupština počinje razmatrati budžet. Sindikati vladinih namještenika pokušat će povećanje plaća uklju-čiti u raspravu o budžetu. Od siječnja do lipnja ove godine inflacija je iznosila 26,3 posto, što i jest jedan od razloga da je vlada odbacila svoju raniju prijetnju kako će uvesti sankcije protiv štrajka. Horton je nestrpljiv da poveća sposobnosti odsjeka za obavještajnu djelatnost ovdašnje policije — nastojeći je pretvoriti u specijalnu grupu za politički rad, otprilike onako kako to radi britanska policija. 2eli da više vremena utrošim na obučavanje Otera, načelnika odsjeka za obavještajnu djelatnost i veze, i da mu dadem više novca za namještaj i opremu njegova kabineta i drugih ureda u njegovu odsjeku. Horton namjerava što hitnije poslati Otera u Međunarodnu policijsku akademiju na dodatnu obuku, koju nakon završetka Akademijina tečaja organizira naša centrala. Prije nego što je krenuo iz Washingtona, Horton je od AID-a dobio odobrenje da jednog od oficira CIA stavi pod zaštitu javne pomoći. Nakon što za to dobijemo odobrenje šefa policije, postavit ćemo svojeg čovjeka koji će se posvetiti isključivo radu s odsjekom za obavještajnu djelatnost i veze. Fizičko praćenje osoba i kontrola putnika dvije su operacije koje na-mjeravamo početi temeljito i od početka. Proširenje operacije AVENGE-FUL dolazi na red kasnije. Možda zajedno TS operacijama regrutiranja ljudi s ljevice. No te će promjene uslijediti kad Otero završi obuku u Washing-tonu. U kontroli putnika otpočet ćemo s operacijama na aerodromu u Montevideu: kontrole pasoša zbog »zastarjelih fotografija« te listama osoba osumnjičenih za moguću subverzivnu djelatnost. Program javne pomoći AID-a teče povoljno. Vozila, sredstva veze, ure-đaji za kontrolu izbijanja pobuna i obuka snaga policije - glavne su točke na kojima valja raditi. Dok ne stigne naš oficir koji će raditi pod zaštitom javne pomoći, policijska obavještajna


djelatnost bit će pod strogom kon-trolom našega ureda. Bit će to dugoročan i težak posao, a ja ga zbog dru343l gih obaveza neću moći obavljati kako valja. Moramo na neki način navesti policiju da počne ozbiljno raditi na osnovnim stvarima, kao što su sigur-nost i neprimjetno prikupljanje podataka za dosje. Centrala šalje stručnjaka za prerušavanje, koji će u tome obučavati operativne oficire stanice. Stručnjak je Joan Humphries,* žena stručnjaka za prislušne uređaje koja radi u stanici Mexico City. Donijela je vlasulje, boje za kosu, specijalne cipele i odjeću, posebne naočale, umjetne brkove, bradavice, madeže i nekoliko kompleta krivotvorenih dokumenata. MONTEVIDEO 15. kolovoza 1965. Umjesto Russa Phippsa, koji je premješten natrag u centralu, dolazi novi oficir za sovjetske operacije. Zove se Dick Conolly,* diplomirao je na West Pointu, a dosad je radio u Kairu i u Tokiju. Kako se Conollv još ne može služiti španjolskim, Horton je zatražio da pomognem u jednoj ope-raciji koju je Phipps započeo posljednjih tjedana svog boravka. Riječ je o još jednom regrutiranju vozača - ovaj put to je AVAILABLE-i,* vozač sovjetskog trgovinskog predstavništva. Iako taj agent ima sovjetsko držav-ljanstvo, u sovjetskoj misiji drže da je on ovdašnji čovjek. U stvari, odra-stao je u Urugvaju, a sin je ruskog emigranta. Za tu operaciju Phipps je bio uzeo jednog člana AVBANDV ekipe za praćenje. Taj agent, AVBANDY-4,* otac je šefa ekipe, inače vojni major. Ima uza se nekoliko posjetnica, a obično se predstavlja kao dr Nikolich, savjetnik za uvozno-izvozne poslove iz Buenos Airesa. Prišao je vozaču, tobože zainteresiran, da mu ovaj pomogne u nastojanjima da unaprijedi uvoz robe u Argentinu i Urugvaj iz Sovjetskog Saveza. Za svaku informa-ciju o radu sovjetskog trgovinskog predstavništva u Montevideu dr Niko-lich će platiti vozaču proviziju od ostvarenog posla. Phipps je, međutim, bio zainteresiran da se vozačem posluži kao agentom koji bi mu omogu-ćio da dopre do Sovjeta koji rade u trgovinskom predstavništvu - za dvojicu se zna da su obavještajci, a za jednog se pretpostavlja. Kako je regrutiranje izvedeno upravo kada je Phipps bio na odlasku, AVBANDV-4 prebacio je vozača meni, kanadskom poslovnom prijatelju koji radi u Montevideu. Dr. Nikolich, odnosno AVBANDY-4, dolazit će povremeno zbog poslova iz Buenos Airesa u Montevideo i viđat će vozača ako nađe za to vremena. Phipps je osigurao i tajni stan za sastanke, bi-jednu rupu u jednoj zgradi na aveniji Rivera, nekoliko blokova udaljenoj od zoološkog vrta. Iz tog sobička u prizemlju jedva da se vidi nebo. Vrlo je hladno. No bez obzira na to vozač i ja sastajemo se u toj sobici jednom tjedno, uvijek noću. Njegov izvještaj o petorici trgovinskih službenika, nji-hovim obiteljima i sekretarici, o tome kako svi stanuju u sedmorokatnoj 344zgradi u kojoj je i trgovinsko predstavništvo nije me baš uzdrmao, ali i to je bolje nego sve što smo dosad saznali od drugih agenata za prilaženje. Teroristička grupa tupamarosa i dalje je aktivna. Nedavno su podmet-nuli bombe u uredu kompanije Bayer i ostavili za sobom natpis kojim protestiraju zbog američke intervencije u Vijetnamu. Riefe još uvijek ne misli da su oni dovoljno važni a da bi se odobrio program akcije i regru-tiranja protiv njih. Stoga sam stao poticati šefa obavještajne policije Otera da svu pažnju obrati na njih. Nema danas više sumnje da je to grupa koju


od i<j6z. vodi Raul Sendic, Ijevičarski vođa berača šećerne trske, koji je raskinuo sa socijalističkom partijom. MONTEVIDEO 2,0. kolovoza 1965. Kongres naroda, pod pokroviteljstvom CNT-a, odgađan nekoliko puta otkako je prvotno zakazan prošle godine, najzad je započeo i pokazuje znake uspjeha. Glavnu ulogu ima PCU, naravno. No uspjelo je privući i nekomuniste da sudjeluju u radu kongresa. Sudjeluju praktički sve značaj-nije organizacije sindikata, studenata, službenika vlade i penzionera, za-jedno sa zajednicama potrošača, srodnim organizacijama, pokrajinskim organizacijama i Ijevičarskom štampom. Sastanci se održavaju na sveuči-lištu i drugdje. Sudionici pripremaju pismene odluke o pitanjima koja tište zemlju, polazeći pri tom s Ijevičarsko-nacionalističkih pozicija. Obarajući se očito na tradicionalne partije i kongres, kongres naroda privukao je značajnu pažnju. Nema sumnje da će PCU-u i sličnim grupacijama doni-jeti nove pristalice i obogatiti njihovu propagandnu platformu. Taj je skup isuviše uspješan a da bismo ga ignorirali. Stoga smo, po-sredstvima AVBUZZ-i, objavili uvodnik koji ocjenjuje da je kongres prim-jer klasične taktike komunističke ujedinjene fronte. Kongres zapravo nije isto što i politički mehanizam ujedinjene fronte, no mi se pribojavamo da bi takvim mogao postati i odigrati svoju ulogu u izborima naredne go-dine. Posredstvom AVBUZZ-i tiskali smo podzemni letak, pripisujući ga kongresu, kojim se letkom urugvajski narod poziva da započne štrajk po-bunjenika i da radnici smjesta okupiraju tvornice i ustanove u kojima rade. Tisuće letaka rastureno je u toku dana izazivajući organizatore kon-gresa da bijesno pobijaju svoju odgovornost za sadržaj letka. U toj kam-panji, kojoj je svrha da nekomuniste odvrati od sudjelovanja na kongresu, bit će još više uvodnika i članaka u kojima se napada kongres. Jedna od akcija kongresa naroda jest otpor programima stabilizacije, koje je bio zatražio Međunarodni monetarni front, jer te mjere teže poga-đaju slojeve ljudi s niskim i srednjim primanjima. Grupa vrlo uglednih urugvajskih političkih vođa boravi u New Yorku pokušavajući dobiti nove zajmove kako bi spasili republičku banku (urugvajsku središnju 345banku). Njujorški bankari, međutim, traže nove financijske reforme koje će odgovarati zahtjevima Međunarodnog monetarnog fonda. To je njihov uvjet za odobravanje novih kredita - koji bi mogli iznositi ukupno 150 do zoo milijuna dolara. Na sastanku vladina nacionalnog vijeća prošle noći dok je cijela zemlja čekala vijesti iz New Yorka o misiji koja je išla po zajmove, otkriveno je da je prije dva dana u urugvajskoj diplomatskoj pošti stigla u Montevideo hitna povjerljiva poruka koju je bila poslala ta delegacija. Nitko to nije kadar objasniti, ali diplomatska torba, u mnogim zemljama najbrižljivije čuvani sistem vladinih komunikacija, nije zadržana na aerodromu. Na-rednim je letom vraćena u New York, pa nacionalnom vijeću ne preostaje drugo nego da čeka dok se pošilja ne pronađe i ne dopremi natrag, kako bi se o njezinu sadržaju mogle donijeti odluke. Blankisti se i dalje međusobno natežu oko toga kako plaćati vladine namještenike. Vršilac dužnosti ministra financija jučer je izvijestio nacio-nalno vijeće da se za ovaj mjesec plaće, bez novih izvora, jednostavno ne mogu isplatiti. Odlučno je tražio novu emisiju novca. U ovom trenutku računa se da će ovogodišnji deficit iznositi 6,3 milijardi pezosa. Novčići od pet i deset centavosa nestali su iz opticaja, jer su vredniji kao rastaljeni metal nego kao novac.


MONTEVIDEO 27. kolovoza 1965. Jedan od najnovijih Holmanovih zahtjeva ministru unutarnje sigur-nosti Adolfu Tejeri bio je da pronađe način na koji će protjerati sjeverno-korejsku trgovinsku misiju, koja je ovdje već gotovu godinu dana. Tome zahtjevu uslijedila su moja pitanja policiji o Korejcima, ali bez zadovolja-vajućih odgovora. Da bih uspio namamiti policiju na suradnju, odlučio sam se na neuobičajen korak. Zatražio sam podršku stanice Miami, even-tualno i nekih drugih, da slijede kretanje aviona koji je u Miamiju primio tovar tranzistorskih radio-aparata i televizora da bi ih prokrijumčario u Urugvaj. Informaciju o tom krugu kontrabande, zahvaljujući operaciji pri-sluškivanja telefona, osigurala je sama policija. Sef Guardije Metropoli-tane, pukovnik Ramirez, zatražio je da vidim može li stanica Miami pratiti kretanje aviona. Ramirez i njegovi kolege nestrpljivi su da postave zamku toj pošiljci, jer svaki tovar* kontrabande koji uhvate zadržavaju za sebe. Stanica Miami izvijestila je o polijetanju aviona, Lima i Santiago o teh-ničkim slijetanjima u toku leta. Neku noć avion se tajno spustio na jedan aerodrom u unutrašnjosti, istovario teret i ponovno uzletio. Guardia Me-tropolitana zaustavila je dva kamiona natovarena televizorima i tranzi-storskim prijemnicima - po prvoj procjeni pošiljka vrijedi 10 milijuna pe34«zosa. Još uvijek nema akcije oko Korejaca. No na to ćemo podsjetiti šefa policije prvom prilikom kada se s njime susretnemo: ne prima često tako vrijednu pomoć kakvu smo mu upravo ukazali. Zračna, baza broj i urugvajskog ratnog zrakoplovstva bila je pozor-nica prijema prvih osam novih aparata koji su im isporučeni u okviru našeg dodatnog vojnog programa. Ambasador Hoyt priredio je primanje za urugvajsku delegaciju u kojoj su bili ministar obrane, komandant rat-nog zrakoplovstva, načelnik štaba i druge visoke vojne ličnosti. Ambasa-dor je naglasio da se toga dana slavi četvorogodišnjica potpisivanja povelje u Punti del Este, o početku djelovanja Saveza za progres. Citirao je dekla-raciju predsjednika Johnsona, prema kojoj Savez za progres ne samo da mijenja povijest slobodnog svijeta nego i dugu povijest slobode. Nakon invazije na Dominikansku Republiku - čovjek ostaje u nedoumici. Foto-grafije u jučerašnjim novinama prikazuju ambasadora, ministra i ostale — gotovo su zaklonili pogled na malu »cessnu« sa četiri sjedala, koja je i bila povod svečanosti. / MONTEVIDEO 10. rujna 1965. Štrajkaška aktivnost ponovno je u punom zamahu nakon gotovo mje-sec dana prividnog zatišja. Vratila se delegacija koja je u New Yorku tra-žila financijsku pomoć. Dobili su samo 55 milijuna dolara, dosta da isplate 38 milijuna dolara dospjelih dugovanja, no ipak se mora poslati zlato kao kolateralno jamstvo. No uskoro će biti potrebni novi krediti kako bi se spriječila nova nelikvidnost republičke banke. Uvjeti koje postavlja Među-narodni monetarni fond sigurno će sadržavati ponovljene stavove o tro-šenju novca na unutarnje stvari, kao što su plaće vladinim namještenicima i novčane potpore. Prevladava pesimizam. Svi se slažu s tim da predstoje još teža vremena. Vrijednost pezosa pala je na 68 za dolar. Borba medu blankistima zakočila je imenovanje novog savjeta direk-tora republičke banke. Stanje je takvo da su ministar i podsekretar za fi-nancije jučer podnijeli ostavke tek toliko da bi danas svoje neopozive ostavke obojica povukla. U pitanju je samo to koja će blankistička frak-cija dobiti mjesta u vijeću direktora. Racioniranje opskrbe električnom energijom nastavlja se, iako je suša što je vladala na početku godine sada


ustupila mjesto ozbiljnim poplavama koje su dovele do toga da uzduž ri-jeke Urugvaja valja evakuirati stotine obitelji. Suočeni smo s epidemijom bjesnoće - bolesti za koju se vjerovalo da je u Urugvaju iskorijenjena još prije nekoliko godina. Prošle je godine otprilike 4000 ljudi ugrizao pas, iako je u isto vrijeme samo u Montevideu uhvaćeno 10 ooo pasa — luta-lica. Svuda vlada osjećaj nelagodnosti. 347Nova govorkanja iz Brazila i Argentine o mogućoj intervenciji u Urug-vaju izazivaju oštre reakcije. U tjednu proslava brazilske armije njihov je ministar rata veličao na najistaknutijim mjestima povijesnu misiju brazil-ske vojske: »Obrana demokratskih institucija ne samo unutar naših gra-nica već u svim dijelovima Amerike mora jačati zbog opasnosti od među-narodnog komunizma«. Nekoliko dana kasnije komandant argentinske vojske general Juan Carlos Ongania rekao je, na povratku iz Brazila, kako su se argentinska i brazilska armifa složile da se bore protiv komunizma u Južnoj Americi, posebno onoga kubanskoga. Iako nije izričito spomenuo Urugvaj, njegova izjava dolazi u vrijeme javnih rasprava i u Argentini i u Brazilu o ekonomskim i socijalnim problemima Urugvaja. Ongania je kasnije demantirao svoju izjavu kakva je objavljena u štampi, no ta prvotna verzija ovdje se i dalje smatra istinitom. Protesti urugvajskih voj-nih oficira doveli su do otkazivanja poziva komandantu brazilske vojske da posjeti granično područje. Urugvajska mornarica povukla se iz zajed-ničkih vježbi koje su se imale održati uz sudjelovanje američkih i argentin-skih jedinica. Urugvajski su oficiri bojkotirali konferenciju koju je u Mon-tevideu trebao održati jedan od rukovodilaca argentinske vojske. Mini-starstvo vanjskih poslova objavilo je u ime vladina nacionalnog vijeća iz-javu kojom bilo čijim oružanim vojnim snagama odriče ulogu tutora Uru-gvaju. Čini se da ne mogu izbjeći dublje zalaženje u područje sovjetskih ope-racija. Osim Borisova (koga povremeno i dalje viđam), Semenova (prvog sekretara čija je pripadnost obavještajnim poslovima, ako ičija jest, sasvim nepoznata) i vozača trgovinskog predstavništva, imamo na liniji novog šefa KGB-a Kalturina. Posredstvom AVENGEFUL saznali smo da Kaltu-rin traži stan. Kada jedan Sovjet živi izvan zajednice u kojoj su svi ostali, mora da je obavještajni oficir, jer svi ostali moraju biti pod kontrolom. Stan koji Kalturinu odgovara vlasništvo je Carlosa Salguera,* rukovoditelja prodaje kompanije »Philip Morris« za Latinsku Ameriku, inače naturali-ziranog Amerikanca kolumbijskog podrijetla. Salguero živi u velikom stanu u Carrasku, karno je prešao zajedno s obitelji prije nego što sam ja uselio u njegovu bivšu kuću. Salguerov stan, vlasništvo kompanije koju zastupa, nalazi se u modernoj zgfadi iz koje se pruža pogled na Pocitas. Conolly je zatražio da razgovaram sa Salguerom o mogućnosti da mi dopusti pristup u stan prije nego što se Kalturin useli. Kalturin je konačno odlučio da unajmi taj stan. Na »regrutnom ručku« u golf-klubu Salguero se složio s tim da posjetimo stan prije nego što se Kalturin useli. Salguera sam predao Conollyju, operativnom oficiru za sovjetske poslove, koji će zajedno s Frankom Shernoom, stručnjakom dodijeljenim stanici Buenos Aires, organizirati postavljanje prislušnih ure-đaja. Jedan razlog za operaciju prisluškivanja jest i taj što Kalturin vjero-jatno ima ljubavne odnose s Ninom Borisovom, ženom mojega prijatelja M«konzula - također oficirom KGB-a. Borisova radi u ambasadi, vjerojatno na klasificiranju dokumenata, i možda će s Kalturinom, ako se nađe u njegovu stanu, zametnuti za nas zanimljiv razgovor. Kalturinova žena do-sad još nije stigla, iako je on u jednom telefonskom razgovoru rekao kako je uskoro očekuje. Postoji također mogućnost


da je Kalturin iznajmio stan kako bi privukao potencijalne agente, a možda i za sastanke s njima. MONTEVIDEO 23. rujna 1965. Štrajkovi su sve jači: štrajkaju zaposleni u gradskoj upravi, državnim bankama, samostalnim poduzećima i decentraliziranim službama. Blanki-stički članovi vladina nacionalnog vijeća i direktori državnih poduzeća od-lučili su jučer da pozovu policiju kako bi ova natjerala namještenike para-liziranih državnih banaka da odrade punih deset dana. Svaki namještenik koji se ne odazove tome pozivu bit će smijenjen - teška mjera za urugvaj-ske standarde. Danas se pozivi za povratak na posao nastavljaju. Ali re-publička banka i State Mortgage Bank opet su jutros bile zatvorene. Rad-nici u privatnim bankama počinju pola sata kasnije i završavaju posao ; pola sata ranije, u znak solidarnosti s namještenicima državnih banaka. Blankistički članovi NCG-a i direktori državnih poduzeća odlučili su • na današnjem sastanku da odobre samo 2.5 posto povećanja plaća zapo-slenima u svim samostalnim poduzećima i decentraliziranim službama, bez ikakvih daljnjih pregovora. Sindikati, međutim, ustrajno zahtijevaju 48 po-sto povećanja u 1966. godini, citirajući upravo statistiku inflacije za raz-| dobije od siječnja do kolovoza: 33,8 posto. Blankistički su vođe riješeni da ostanu na svojoj liniji zbog neophodnosti da se poštuju zahtjevi Među-narodnog monetarnog fonda. To će u svakom slučaju djelovati depresivno na bankovne radnike, koji su također otvorili vrata zahtjevima za pove-ćanje plaća. Na strani sindikata nema znakova ublažavanja. Pezos je ponovno pao, sada valja dati 74 pezosa za dolar. Ministar i podsekretar za financije opet su podnijeli ostavke, a vladino nacionalno vijeće ovaj put ih je i prihvatilo. Rezolucija predstavničkog doma u Washingtonu od zo. rujna prouzro-čila je izgrede i ovdje i u drugim dijelovima Latinske Amerike. Rezolucijom se SAD-u ili bilo kojoj drugoj američkoj državi dopušta pravo unilateralne vojne intervencije u drugim američkim državama ako je to potrebno da se komunizam zadrži izvan zapadne hemisfere. Ovdje se ocjenjuje da je rezo-lucija ohrabrenje intervencionističkim snagama u Brazilu i Argentini. Ako ta rezolucija ima svrhu da iskaže podršku invaziji na Dominikansku Re-publiku, kako se čini da jest, mogu se jedino čuditi kako su se to mnogi politički vođe u SAD-u dali uvjeriti da pedeset i osam uvježbanih komu-nista mogu potčiniti Boschov pokret. 349MONTEVIDEO 27. rujna 1965. Posjetio nas je John Hart, novi zamjenik šefa odsjeka zapadne hemi-sfere za kubanske poslove. Dosad je obavljao dužnost šefa stanice u Bang-koku i u Rabatu. Stari je Hortonov prijatelj. Kako je on novi oficir odgo-voran za operacije protiv Kubanaca, proveo sam prilično vremena upuon jući ga u naše operacije i slušajući njegova obrazloženja kako valja više raditi protiv Kubanaca. Hart tvrdi kako Agencija gotovo i nema izvještaja agenata sa same Kube (iako je tehničko pokrivanje elektroničkim prikupljanjem obavješte-nja i praćenjem iz zraka osigurano na odgovarajući način). No on želi da regrutiramo agente za kontrolu pošte. Način na koji to valja izvesti svodi se na to da se vrlo pažljivo kontrolira pošta s Kube ne bi li se opazili znaci nezadovoljstva u onoga koji piše. Ako podaci u centrali i stanici JMWAVE u Miamiju ne otkriju tko je razočarani pisac - mogući agent, stanica koja je otkrila njegovo nezadovoljstvo, ili neka druga u zapadnoj hemisferi, može odgovoriti na pismo nepoznatoga s Kube uputom da to pismo sa-čuva. Ako Kubanac odgovori na


adresu iz usluge koja se navede u pismu, njemu se piše drugo pismo s uputama kako će razviti nevidljivu poruku napisanu u prvom pismu. Razvijena poruka zapravo je ponuda za regru-tiranje. Ako Kubanac na tu ponudu odgovori povoljno, poslat će mu se specijalni karbon-papir i uspostavit će se redovito dopisivanje. Ovdje u Montevideu naša operacija kontrole pisama AVIDITY pratit će poštu i otkrivati moguće agente. Iako sam Ijubezno kimao glavom i pokušavao iskazati oduševljenje da potražim iglu u stogu sijena, mislio sam u sebi kako taj čovjek mora da je lud ako misli da imamo vremena za takve igre. Jedva uspijevam snimiti pismo s Kube, a nekmoli da se upuštam u regrutiranja i sve što ona do-nose. Sljedeći Hartov nježni prijedlog jest da pronađemo Che Guevaru. Gue-vara je nestao prije šest mjeseci. Iako je bilo nekih znakova o njemu u Africi, nitko ne zna gdje se nalazi. Hart misli da bi Guevara mogao biti u nekoj bolnici u Sovjetskom Savezu, mentalno slomljen uslijed uzimanja pokvarenih lijekova protiv astme. Zatražio je da brižljivo nadziremo liste putnika. Obećao je da će nam poslati upravo dovršenu fotografiju Che Guevare bez brade - to je zapravo slika, jer nema ni jedne fotografije na kojoj bi Guevara bio bez brade. Hart također traži da nastavimo već za-početu kampanju oko objavljivanja nepoželjnih spekulacija o Guevarinu nestanku, nadajući se da će se on ponovno negdje pojaviti kako bi presje-kao takve spekulacije. I ostale stanice bave se istim poslom. Hartov posjet došao mi je u pogodno vrijeme, jer se njemu svidjelo kako radim protiv Kubanaca. Nakon šest mjeseci potražit ću posao u cen-trali, ukoliko ne odlučim napustiti Agenciju. U ovom trenutku nisam 350sasvim siguran za što ću se odlučiti, no Hortonu sam iznio svoj plan da se u centralu vratim u ožujku, kada se navršavaju dvije godine mojeg bo-ravka ovdje. Postoje dva problema: čini se kao da prvi pojačava drugi. U kući je situacija gora nego ikada: nemamo zajedničkih interesa osim djece, nema razgovora, sve je izraženije negodovanje zbog upadanja u stupicu usam-ljenosti. Rekao sam Janet da je, kada se vratimo u Washington, namjera-vam napustiti - čini se da mi ona ne vjeruje - no inzistirala je na tome da se vrati ranije. Odvajanje od djece ne mogu prihvatiti. Paklena situacija za svakoga od nas. Drugi problem još je teži. Invazija na Dominikansku Republiku navela me na razmišljanje što mi to zapravo radimo u Latinskoj Americi. S jedne strane zaustavljeno je širenje utjecaja kubanske revolucije. Programi su-zbijanja ustanaka pokazali su se najčešće uspješnima. Komunistička je sub-verzija, u najmanju ruku, pod kontrolom. No dobre strane ispravljanja nepravdi, što komunizam i čini privlačnim, ne pokazuju napretka. Ovdje je problem u tome što postoji malen broj posjednika zemlje koji proizvode za izvoz i čiji se interesi sukobljavaju s interesima većine ostalih. Sve dok Urugvaj nema zemljišne reforme, nema ni pravedne raspodjele, ni dobiti, ni gubitaka proizvodnje. Neće biti poticaja zemljoposjednicima da proiz-vode i izvoze na zakonskoj osnovici. I izvozne će cijene dramatično rasti, beneficije će uglavnom pripadati šačici ljudi koja posjeduje zemlju - istoj onoj šaci ljudi koji i u ovim teškim vremenima najmanje trpe. Sigurno je da će se zemljoposjednici oduprijeti, kao, uostalom, i u drugim zemljama, no Savez za progres mora na neki način stimulirati zemljišnu reformu, ako želimo da i druge reforme postignu uspjeh. Sto više razmišljam o invaziji na Dominikansku Republiku, to se češće pitam žele li političari u Washingtonu da zaista dođe do reformi u Latin-skoj Americi. Možda udio


komunista i ne bi bila losa stvar, jer bi ih se na taj način moglo uspješnije kontrolirati. No misliti da pedeset i osam komunista, koji sudjeluju u narodnom pokretu za liberalne reforme, mogu preuzeti kontrolu nad tim pokretom u najmanju ruku znači pokazati ne-povjerenje prema samim reformama. Najgore od svega jest to da što više radimo na jačanju snaga sigurnosti, policije i vojske, posebno obavještaj-nih službi, sve manje važnosti pridajemo reformama. Kakve su koristi od-stranjivanja subverzija ako nepravde postoje i dalje? Ne vjerujem da Savez za progres obavlja svoju ulogu i mislim, na koncu, da nisam odabrao pravu karijeru. Morat ću i dalje raditi kada se odvojim od Janet, nakon povratka u Washington, jer će joj trebati novac za djecu, a ona se vjerojatno neće htjeti zaposliti. Moj će cilj biti da pronađem drugi posao, a da se pri tom ne nađem u situaciji da živim s malo novaca ili bez njih. Rekao sam Hartu da bih volio raditi na kubanskim poslovima. Možda je Riefeov cinizam najbolji način da se ostane u Agenciji i umiri vlastita savjest.MONTEVIDEO i. listopada 1965. Ozvučenje Kalturinova stana izvedeno je uspješno - predajnici su u krevetu i u sofi. Baterije će trajati šest mjeseci, možda i više, jer predajnici imaju prekidače kojima se upravlja radio-putem. Conollvju sada preostaje da pronađe prislušno mjesto, dovoljno blizu da bi mogao upravljati preki-dačima i snimati. Zatim mu valja pronaći čovjeka koji će upravljati ure-đajima na prislušnom mjestu i prepisivača. Te su prislušne operacije prljava stvar. MONTEVIDEO 3. listopada 1965. Nastavljaju se štrajkovi vladinih namještenika, posebno bankovnih rad-nika. Sve se glasnije govori da vlada namjerava proglasiti opsadno stanje kako bi slomila štrajkove. Dosad jedina vladina akcija jest zatvaranje ba-naka i prijetnja ekonomskim mjerama svakom namješteniku koji se pri-kloni novim štrajkovima. Međutim sindikati samostalnih poduzeća i de-centraliziranih službi, koji su upravo okončali dvodnevno izbivanje s posla, oglasili su novi trodnevni štrajk od 13. do 15. listopada. Pukovnik policije u Montevideu Ventura Rodriguez,* najviši funkcio-ner sigurnosti u zemlji, otišao je u Miami na konferenciju šefova američke policije, no iznenada je pozvan da se hitno vrati. Iako razlozi njegovu po-vratku nisu povezani sa sadašnjim štrajkovima, njegov je povratak doveo do novih nagađanja. Rekao nam je da još nije donijeta odluka o progla-šenju opsadnog stanja. Naša centrala postaje nervozna i zahtijeva da je neprekidno izvještavamo o situaciji. Opsadno stanje u Peruu konačno je ukinuto, Gerilski pokret MIR je po-ražen, još samo preostaje da se likvidira. Nedavni posjetilac koji je prošao kroz Umu rekao mi je da je tamošnja stanica otvorila svoju ispostavu u jednom planinskom selu u kojem se smjestila i peruanska vojna komanda. Od srpnja do rujna, mjesecima vrlo važnim za operaciju, istureno mjesto naše stanice služilo je za prikupljanje obavještajnih podataka o uspjesima i promašajima vojnog angažiranja te za predavanje obavještenja iz izvora stanice Lima vojnoj komandi. U akcijama gradske organizacije MIR, uhap-šen je naš glavni ubačeni agent, Enrique Amava Quintana.* U policijskoj istrazi otkrio je da radi za nas. Konačno ga je stanica oslobodila i premje-stila u Meksiko sa - siguran sam - sasvim pristojnim naknadama za po-vlačenje. Suzbijanje MIR-a smatrat će se klasičnim slučajem djelotvornosti na ugušivanju pobuna kada se, u toku najvažnijeg razdoblja organizacijskih


352.priprema, prikupljaju dobra obavještenja i uvježba sve što treba prethoditi početku gerilskih operacija. Kako je dobro obučenih gerilaca na Kubi bilo mnogo, ugušivanje pobune bilo bi otežano i dugotrajno da nemamo uba-čenog agenta poput Amaye. I MONTEVIDEO 7. listopada 1965. Nacionalno vijeće izglasalo je popodne odluku o opsadnom stanju (šest blankista za, trojica koloradosa protiv), koja se, prema urugvajskom zakonu, naziva »hitnim mjerama sigurnosti«. Prijedlog, obrazložen neop-hodnošću da se stane na kraj sindikalnim nemirima, podnio je ministar unutarnje sigurnosti Adolfo Tejera. Dekretom se zabranjuju svi štrajkovi i skupovi na kojima bi se zagovarali štrajkovi i drugi oblici propagande. Provođenje opsadnog stanja povjereno je ministrima unutarnjih poslova i obrane. Odluka je zapravo tajno donijeta još jučer. Jer štrajka cijela zemlja, vladine banke, sudstvo i druga životno važna područja - glavni motivi štrajkaša jesu plaće, inflacija, sankcije protiv štrajkaša i dodatne olakšice. Da bi spremne dočekale akciju, policiji i vojsci isplaćena su primanja za rujan. Pukovnik Ventura Rodriguez, koji je bio krenuo u Miami na konfe-renciju šefova američke policije a zatim bio hitno pozvan da se vrati, ko-mesar Otero i inspektor Piriz rekoše mi da je policija već nekoliko dana u stanju pripravnosti. Naša centrala želi da je svakodnevno izvještavamo o štrajkovima i nasiljima sve dok traje opsadno stanje. Nitko nije zatečen - jučerašnja »tajna« odluka blankista osvanula je u jutrošnjim dnevnicima — no CNT nije odložio svoje planove da popodne organizira javni skup, a zatim i marš od predstavničke palače do trga ne-zavisnosti. U trenutku kada je NCG donosio odluku, demonstranti su se okupljali na trgu ispred ureda NCG-a. Čim je odluka o opsadnom stanju prihvaćena, policija je upala na trg da rastjera demonstrante. Do sada, a već je duboka noć, uhapšena su trideset i četiri radnika, svi iz elektrokom-panije, osim dvojice vođa sindikata bankovnih namještenika. MONTEVIDEO 8. listopada 1965. Dosad je uhapšeno više od stotinu ljudi, ali svi ugledniji sindikalni vođe sklonili su na sigurna mjesta. Popodne su u vladinim bankama na-stavljeni štrajkovi sjedenjem. Uslijedilo je izbacivanje štrajkaša iz banaka i hapšenja. U različitim dijelovima grada organiziraju se munjevite demon-stracije protiv opsadnog stanja. 13 CIA 353Dekret o uvođenju opsadnog stanja predan je, u skladu s ustavom, na odobrenje predstavničkom domu. Znajući da će koloradosi i otcijepljene grupice pokušati oboriti dekret, blankisti se nisu odazvali pozivu i tako spriječili kvorum. CNT je za 13. listopada sazvao opći štrajk. Samostalna poduzeća i decentralizirane službe obustavit će rad na tri dana. Vlada je u nevolji. MONTEVIDEO 15. listopada 1965. Policija nije dorasla dobro organiziranim sindikatima. Opći je štrajk uspio. Odazvalo se više od zoo ooo vladinih radnika, i većina radnika u privatnim poduzećima. Novine, javni prijevoz, industrija vune, tekstila, zdravstvo, škole - zakočene su gotovo sve djelatnosti. Danas, posljednji dan, štrajkaju samostalna poduzeća i decentralizirane službe. Održano je mnogo munjevitih uličnih demonstracija, po zidovima su ispisane proštraj-kaške parole i dijeljeni su leci.


Policija je uhapsila više stotina štrajkaša, no najvažniji vođe još su uvijek na slobodi. Radio stanica PCU-a, Radio Nacional, zatvoren je na sedamdeset i dva sata zbog toga što je emitirao vijesti o štrajkovima, a jedno izdanje Ijevičarskog dnevnika »Epoca« jučer je zaplijenjeno. U znak protesta, udruženje štampe i novinski sindikat ponovno su stupili u štrajk, pa novine danas nisu izašle. Tejera* je javno osudio komunističko vodstvo sindikata vladinih namještenika zbog nereda, a blankistički vode odlučuju se na sve žešće mjere. Direktori četiriju vladinih banaka objavili su otpu-štanje osamnaestom namještenika zbog sudjelovanja u štrajku. Samostalna vladina poduzeća i decentralizirane službe objavile su sankcije oduzima-nja zarada sudionicama štrajka - dvodnevne zarade za prvi dan štrajka, trodnevne za jučerašnji i petodnevne zarade za današnji, treći dan štrajka. Ako se štrajk nastavi, uslijedit će otpuštanja s posla.- Dogovoreno je ko-načno sasvim samovoljno - da se plaće povećaju za 15 posto, iako sin-dikati zahtijevaju povećanje od 48 posto. Inflacija ove godine bilježi porast od 50 posto. PCU predviđa, izvještavaju naši agenti, da će se nastaviti ulične demon-stracije i druge mjere pritiska na vladu da odustane od izbacivanja ljudi s posla i kaznenih odredbi. Dvojica naših agenata, AVCAVE-i i AVOI-DANCE-9, pripadnici su strogo tajnih odreda »samoobrane« PCU-a, anga-žiranih u munjevitim demonstracijama i dijeljenju propagandnih materi-jala. Izvještavaju iznad očekivanja dobro, ali nisu bili kadri saznati skro-višta stanovitih sindikalnih vođa, o čemu - kad saznamo - obavještavamo policiju kako bi ih pohapsila. Policija je komunistima i srodnim grupacijama danas izvoljela dati po-godnu žrtvu za njihovu kampanju protiv vlade. Pročulo se o mučenju ko354jemu je bio podvrgnut mlad inžinjer gradskog vodovoda Julio Arizaga, uhapšen prije nekoliko dana. Jutros je gotovo pobjesnio u ćeliji u centrali AVALANCHE i prevezen je u vojnu bolnicu. Napao je čuvara i uspio ga raniti njegovim vlastitim oružjem. Ipak je svladan, a njegovo se ponašanje pripisuje policijskoj torturi kojoj je bio podvrgnut. Moram cijelu stvar provjeriti kod komesara Otera, jer nije običaj da policija muči političke zatvornike. Arizaga je član prokineskog Pokreta lijevih revolucionarnih snaga (MIR) i bivši član PCU-a. Bio je svojedobno i jedan od vođa FEUU-a, ali nikad osobito aktivan u sindikatima. Riefe je posljednjih mjeseci usmje-ravao AVCAVE-i prema tješnjim vezama s MIR-om, ali s time da zadrži dobru poziciju u PCU-u. No kako se MIR radije priklanja akcijama na seoskim područjima, podrazumijevajući i gerilu, na štetu organiziranja sin-dikata, AVCAVE-i dobit će upute da potpuno napusti PCU i prikloni se pokretu MIR. U međuvremenu daje nam dobre obavještajne podatke o svojim bivšim kolegama iz PCU-a, na primjer o Arizagi, ali i PCU-u općenito. MONTEVIDEO 19. listopada 1965. Vladino nacionalno vijeće (koloradosi su se uzdržali) usvojilo je pro-gram ekonomske stabilizacije s ciljem da vladi omogući dobivanje dodat-nog zajma Međunarodnog monetarnog fonda koji bi otvorio vrata novim privatnim i službenim zajmovima. Većina promatrača slaže se da je opsadno stanje bilo uvedeno ne samo zbog slamanja štrajkova nego i zato da se predusretne oštro suprotstavljanje novim ekonomskim mjerama, koje sindikati neće prihvatiti. Najnoviji problem: Ministarstvo financija dodijelilo je Ministarstvu unutarnje sigurnosti milijun pezosa za pokrivanje troškova izazvanih opsadnim stanjem. No da bi se ta odluka ispunila, valja osigurati do-voljno novčanica. Britanska tvrtka koja štampa urugvajski


novac zadržava isporuku jer republička banka nije kadra platiti troškove - dosad nije pla-ćeno 100 ooo britanskih funti. MONTEVIDEO 22. listopada 1965. Komesar Otero nije se baš sasvim jasno izrazio o mučenju Julija Ari-zage, aktivista MIRa. Time je u stvari na svoj način potvrdio istinitost priče. Arizaga je u ponedjeljak priveden sudu na saslušanje o tome zašto 355je pucao u svog čuvara, ali je njegovo stanje bilo tako loše a tragovi mu-čenja vidljivi, da je sudac donio oslobađajuću presudu. Policija je to od-bila, pa je vraćen u vojnu bolnicu, gdje se još uvijek ne može doprijeti do njega. O cijelom slučaju razgovarao sam i s inspektorom Antonijem Pirizom. Rekao mi je da je inspektor Juan Jose Braga,* pomoćnik direktora za istrage, bio taj koji je naredio i nadgledao mučenje. Svrha je bila da se do-biju obavještenja o MIR-u i o tupamarosima, čiji organizacijski sastav i pobliži podaci još nisu poznati. Antonio ne misli da je i Otero sudjelovao u mučenju, no sve je moguće. Objasnio je da je soba za mučenje u istom hodniku gdje je i prislušno mjesto AVENGEFUL, u odijeljenom dijelu iz-nad ureda načelnika policije i njegova zamjenika. Primjetio sam te pro-storije za svojega posjeta prislušnom mjestu, ali mi je bilo rečeno da se sobama, isključivo za odmaranje, koriste pukovnik Rodriguez i pukovnik Martin. Prema Antonijevim tvrdnjama, obično se uhvaćenome prebacuje kapuljača preko glave i veže ga se na krevet, a picana (električni dinamo uređaj na ručni pogon) priključuje se na zatvorenikove genitalije. Otkad su završene protuterorističke operacije policije, koje je vodio Tom Flores,* i otkako je general Aguerrondo smijenjen s dužnosti šefa policije,* mučenje političkih zatvorenika zaista je rijetkost. Međutim picana se još uvijek pri-mijenjuje na kriminalcima (to i jest razlog zašto kradljivci i pljačkaši često sami sebe ranjavaju prije nego što ih uhvate - da bi prvih nekoliko dana nakon hapšenja proveli u bolnici). A možda je mučenje Arizage tek izuze-tak, znak Bragina razočaranja zbog nemoći da zaustavi tupamarose u nji-hovim akcijama podmetanja bombi. MONTEVIDEO 28. listopada 1965. Sve do danas blankističko je rukovodstvo odlučno odbijalo sindikalne zahtjeve o povećanju plaća i ukidanju kaznenih mjera. Ali sindikalni su vođe angažirani da, na pitanju ukidanja sankcija, dobiju podršku kolora-doskih predstavnika u zakonodavnim tijelima. Bojeći se političkih sukoba s koloradosima, blankisti danas objavljuju da će na plaće za listopad pri-mijeniti samo polovicu ranije izglasanih sankcija zbog sudjelovanja u štrajku, a da će druga polovica tih mjera biti primijenjena na plaće za stu-deni. Dali su na znanje i to da postoji mogućnost povećanja plaća i olak-šica i iznad Z5 posto, ali tek naredne godine. Mjere sigurnosti toliko su popustile da je teško i povjerovati kako još uvijek vlada opsadno stanje. Gotovo su svi uhapšeni sada oslobođeni. CNT je, dopače, održao masovni skup protiv kaznenih mjera, a policija uopće nije intervenirala. Jedini štrajk koji još uvijek traje jest štrajk mje356snih radnika. Vojska je počela čistiti otpatke po ulicama od prošlog tjedna. Jedini razlog zbog kojeg je opsadno stanje još na snazi jest - Ariza-gino vrlo loše zdravstveno stanje. Da je oslobođen, znaci mučenja bili bi svima očiti. Stoga su blankistički vođe prisiljeni da zadrže takvo stanje kako bi zaštitili načelnika policije Venturu Rodrigueza i ministra unutar-nje sigurnosti Adolfa Tejeru. Arizagin slučaj doveo


je do ozbiljnog sukoba među tom dvojicom, a koloradosi su to iskoristili kao političko pitanje. Tejera provodi internu »istragu« u policiji. Posredstvom misije javne pomoći uspio sam komesara Otera, šefa oba-vještajnih operacija policije, ubaciti u Međunarodnu policijsku akademiju, gdje novi tečaj počinje u siječnju u Washingtonu. Nakon što provede dva-naest tjedana na Akademiji, Otero će u našoj centrali pohađati poseban tečaj o obavještajnim operacijama. Zatražio sam da naš ured za obuku pokloni punu pažnju nastavi fizičkog praćenja i operacijama ubacivanja u komunističke partije — odabiranju ciljeva, regrutiranju, radu s agentima. Možda će odgovarajuća obuka oficira kakav je Otero pridonijeti da se po-licija osposobi da regrutira agente i plaća informacije umjesto da muči zatvorenike. Sam bog zna koliko je Oteru takav tečaj potreban. Još od ožujka za-glibio je u Cukursov slučaj (kidnapiranje jednog bivšeg nacista koje se nije posrećilo), a sve zbog sitnog publiciteta i malo putovanja. Cukurs je ko-načno kremiran, a prije nekoliko dana Otero je njegovu sinu predao urnu s pepelom i zubni most. No Cukursov sin i njihov obiteljski liječnik izja-vili su reporterima da pokojnik nikad nije imao zubni most. Oteru ne preostaje drugo nego da se uputi u potragu za novom lešinom. MONTEVIDEO 4. studenoga 1965. Opsadno stanje danas je konačno ukinuto - Arizagino se zdravlje to-liko poboljšalo da ga mogu pustiti na slobodu. Koloradosi i dalje napa-daju vladu zbog tog primjera mučenja, ali Tejera se zaklinje da ministar-stvo nastavlja istragom. Ništa od svega toga, naravno, jer to načelnik po-licije neće dopustiti. Ako bi bio prisiljen, zatražit će podršku vojne ko-mande, a blankistima ne odgovara da se zbog jedne prljavštine liše snage koju im ulijeva vojska. Ni koloradosima nije stalo da se to dogodi. Nema, dakle, opasnosti za Bragu, Otera ili mučitelje. U razdoblju opsadnog stanja blankistički senatori i poslanici nisu se odazivali pozivu na zasjedanja o hitnim dekretima. Mogli su zbog nedo-statka kvoruma spriječiti koloradose da izglasaju ukidanje opsadnog sta-nja. Međutim, pregovorima su koloradosi prisilili blankiste na situaciju 357koja ih daleko više kompromitira. Jučer je senat, u kojem prevladavaju koloradosi, poništio sve odluke o izbacivanju štrajkaša s posla, kao i ka-znene mjere umanjivanja plaća štrajkašima. Slična se akcija očekuje i u skupštini. MONTEVIDEO 10. studenoga 1965. Pregovori su propali. Opet su na pomolu štrajkovi, a time i moguć-nost ponovnog uvođenja opsadnog stanja. Iako radnici u cijeloj zemlji po-novno štrajkaju (a prometni radnici u Montevideu zbog listopadskih plaća), glavni pravac napada vode sindikati središnje administracije. Od-bacili su prijedlog o povećanju plaća narednog srpnja. Štrajkaju već četr-deset i osam sati, sljedećeg tjedna bit će to već sedamdeset i dva sata - i tako unedogled. Pregovori između vlade i sindikata samostalnih poduzeća i decentraliziranih službi nastavljaju se, ali rješenja nema na vidiku. Uspr-kos štrajkovima, narodna je skupština danas prihvatila da poništi ranije odluke, a sada cijela stvar ide pred vladino nacionalno vijeće, gdje će tek veto posvjedočiti o potpunom padu dominirajuće frakcije blankista. Ako su štrajkovi vladinih namještenika nezakoniti, onda i odluka o poništa-vanju odluka mora biti suprotna ustavu. No sve se ovdje čini toliko nepodudarnim da bi i jedan protuustavni zakon bio nešto sasvim prirodno.


Koloradosi su Arizagin slučaj potegnuli u narodnoj skupštini - neki među njima žele zadobiti političke prednosti hineći šok i iznenađenje -ali skupštinska istraga nema prilike da, u slučaju AVALANCHE, napre-duje brže od istrage ministra unutarnje sigurnosti. MONTEVIDEO 16. studenoga 1965. Otero i policija u cjelini opet su se pokazali pravim šeprtljama. Državni sekretar Rusk, koji je ovdje u posjetu, jutros je na Trgu nezavi-snosti položio vijenac na spomenik Joseu Artigasu, ocu urugvajske neza-visnosti. Cijeli tjedan nastojao sam kod Otera, odgovornog za pripremu mjera sigurnosti, da u vezi s Ruskovim posjetom poduzme sve mjere predostrožnosti kako bi se izbjegao svaki incident. Jutros se 300 Oterovih policajaca postavilo u kordon oko spomenika, kada je, iznenada, jedan mlađi čovjek probio kordon i potrčao prema Rusku pljujući državnom se-kretaru ravno u lice. Otero je stajao desno od Ruska, sav se bio ukočio. Ipak, prvi se oporavio i zajedno s još nekolicinom policajaca odvukao na-padača. Rusk je rupčićem otro lice i položio vijenac. Pukovnik Rodriguez* 358i drugi vladini funkcioneri večeras su posjetili ambasadu kako bi se služ-beno ispričali. Napadač, član omladinske organizacije PCU, prevezen je, zbog batina koje je dobio na policiji, u bolnicu. Tvrdi se da je u komi. MONTEVIDEO 19. studenoga 1965. Prije nekoliko dana ovdje je, pod pokroviteljstvom FEUU i Međuna-rodne unije studenata sa sjedištem u Pragu, počela važna studentska kon-ferencija. Skup je nazvan Seminarom za socijalno i ekonomsko ujedinje-nje Latinske Amerike. Prisustvuje otprilike 60 delegacija iz cijele hemi-sfere. Posredstvom AVBUZZ-i objavili smo u štampi Montevidea nepri-jateljski intoniran uvodnik, istaknuvši da seminar organiziraju, financiraju i njime rukovode Sovjeti kroz IUS i FEUU, koja je pod kontrolom PCU-a. Uredili smo da se rasturaju leci s istim sadržajem, kao i šaljiv faksimil novčanice od 100 urugvajskih pezosa koju prekriva rubalj, hoteći time pri-kazati kako Sovjeti daju novac za seminar. Iz odsjeka tehničkih službi na-ručili smo kopije papira, službenih pisama sa zaglavljem Seminara i pot-pisom sekretara seminara za vanjske odnose Daniela Waksmana. Papiri su različite duljine, tako da bi se na njima moglo napisati svako pismo koje bismo željeli pripisati Waksmanu. Ako se za tim ukaže potreba, imat ćemo podzemno pismo koje možemo pridodati drugim propagandnim materijalima protiv seminara. Waksman je vođa FEUU-a. Pokušaj proboja u sindikat državne banke nije uspio. Siri se novi val štrajkova protiv veta nacionalnog vijeća na ukidanje kaznenih mjera. Vla-dinim bankama pridružila se i središnja administracija, kliničke bolnice, osnovne i srednje škole, sveučilište i pravosuđe. Radnici civilnog zrako-plovstva odlučili su da na dva dana, danas i sutra, zatvore aerodrom. Uslijedit će novi štrajkovi. Preostaje još tjedan dana do roka, određenog ustavom, za povećanje plaća vladinim namještenicima, jer su izbori zakazani za ±7. studenoga 1966. Kako se nikakvo povećanje plaća ne može obećati u toku godine što prethodi izborima, svi su izgledi da će naredni tjedan obilovati potresima. MONTEVIDEO 2,7. studenoga 1965. Prošloga tjedna stavljen je još jedan veliki znak pitanja na urugvajsku demokraciju. Počelo je sa štrajkom civilnog zrakoplovstva, 19. i 20. stu-denoga, a završilo prošle noći odobrenjem kongresa da se povećaju plaće. 359t


U međuvremenu nije bilo dana bez štrajka jednog od sindikata vladinih namještenika. Škole, banke, sveučilište, poštanski i telekomunikacijski si-stemi, grafičari, lučki radnici, središnja administracija i drugi - stupali su u štrajk jedni za drugima, sve dok £5. studenoga cijela zemlja nije bila pa-ralizirana općim štrajkom što ga je organizirao CNT. Luka u Montevideu je zatvorena, aerodrom je ponovno zatvoren, 2,5. i 2.6. studenoga nisu iza-šle novine. Ulični marševi i demonstracije tisuća radnika bile su gotovo svakodnevna pojava. Završavale su obično pred predstavničkom palačom govorima u kojima su se zahtijevale olakšice kako bi se postigla ravnoteža uslijed inflacije. Jučer, posljednjeg dana u toku kojega se moglo odlučid o povećanju plaća, demonstracije su dosegle vrhunac. Znajući da ima na raspolaganju vrijeme do ponoći, vladino nacionalno vijeće sastalo se u sedam sati navečer. Svi blankistički ministri pozvani su u sjedište vlade, gdje im je bilo rečeno da čekaju u pokrajnjoj sobi. U 7 sati i 2.0 minuta iz narodne je skupštine nacionalnom vijeću poslan doku-ment na sedamdeset i dvije stranice koji broji 195 članova. (Dokument sadrži mnogo podataka o vladinim financijama, posebno s obzirom na povećanje plaća.) Dokument je nakon kratke rasprave prihvaćen. Vijećnici koloradosi bili su dovedeni u situaciju da odglasaju, a da čak nisu imali prilike niti vidjeti tekst. U sličnoj su situaciji bili i blankistički ministri (osim ministra financija), koji su trebali potpisati odluku. U osam sati i pedeset i pet minuta ministar financija stigao je s dokumentom u narodnu skupštinu, u kojoj se rasprava vodila do konačne odluke, koja je pala u 11.34 te noći. Ispred skupštine čekao je predsjednik senata. Pohitao je s dokumentom u senat, stigavši sedamnaest minuta prije ponoći. Iako se nekoliko senatora javilo za riječ, nije preostalo vremena niti da se doku-ment pročita. Točno minutu prije ponoći senat je najzad izglasao da pri-hvaća dokument. Tim se odlukama osigurava značajno povećanje plaća vladinim namje-štenicima, iako nisu prihvaćeni svi zahtjevi. Usporedno je donesena od-luka o novim taksama za poljoprivredu i stočarstvo, izvoznike vune i za banke. Uza sve to opozicija je izjavila da i takav dokument donosi još veću inflaciju. Gotovo svi štrajkaši danas se vraćaju na posao - osim rad-nika vodovoda. Sukobi, međutim, nisu okončani, jer su kaznene odredbe još uvijek na snazi. S obzirom na veto nacionalnog vijeća o poništavanju sankcija, blankistički članovi zakonodavnog tijela sprečavaju kvorum. A savjetnici blankističkog nacionalnog vijeća zahtijevaju još i nove kaznene odredbe za najnovije štrajkove. Mir između vlade i njezinih radnika još nije na pomolu. 360MONTEVIDEO 3. prosinca 1965. Da bismo prisluškivali Kalturina, osigurali smo, točno iznad Salgue-rova stana, još jedan u kojem ćemo postaviti prislušno mjesto. Moju se-kretaricu raduje što će zasada tamo raditi, ali time problem nije i riješen. Prema izvještajima AVENGEFUL prisluškivača telefona u sovjetskoj ambasadi, Kalturin subotnja popodneva redovito provodi u tom stanu. Njegova veza s Borisovom traje i dalje. Uz to se pojavila i njegova žena -iako nije sretna i daje naslutiti da bi se uskoro mogla vratiti u Sovjetski Savez. Sve dok ne pronađemo osobu koja bi cijelo vrijeme radila na prisluš-nom mjestu, ta će operacija biti sporedna. Iako Conollv, oficir sovjetskih operacija, odlazi svake subote i ponekad nedjeljom na prislušno mjesto da uključi, odnosno isključi, odašiljač te, ako je Kalturin tamo, snima što ovaj govori. Prošle subote nakon ručka pošao sam s Conollvjem. Odaši-ljači za uključivanje smješteni su u sivim »samsonite« kovčežićima. Kad se otvore i antena upravi u smjeru Kalturinova stana, rukovalac pritišće dugme


predajnika pet sekundi. Ako prekidač ne radi, postupak se ponav-lja sve dok se predajnik ne uključi, iako to ne valja raditi prečesto, jer se odašiljač može pregrijati. U kovčežiću je i prekrivač, tako da rukovalac može izbjeći nepoželjno kvarenje uređaja. Možda bi i Kalturin poželio ta-kav zaklon. No Conollv ne shvaća što želim kazati. U drugom »samso-nite« kovčežću je prijemndk-magnetofon, koji se pokreće na sličan način. Te tehničke operacije zaista su dosadne - a osim toga od njih još nema neke koristi. MONTEVIDEO 6. prosinca 1965. Blankisti u nacionalnom vijeću zahtijevaju da kaznene odredbe i dalje ostanu na snazi. Dapače, da se u slučaju svakog novog štrajka još poja-čaju. Oduzimanja od plaća primijenjivat će se na četiri dana u mjesecu sve dok kaznene odredbe ne budu zadovoljene, što u nekim slučajevima znači da će štrajkaši ostati bez osamnaestodnevnih zarada. U samostalnim poduzećima i decentraliziranim službama već su, u znak protesta, djelo-mično obustavili rad. Sindikat Ministarstva financija zatražio je da mini-star podnese ostavku. Služba za ubiranje taksa toga ministarstva uzvra-tila je istom mjestom, proglašavajući ministra nepoželjnom osobom. Služ-benici središnje administracije pridružili su se ostalima koji najavljuju nove štrajkove. Uputili su se u maršu prema Ministarstvu financija zahti3«!jevajući da o kaznenim odredbama razgovaraju s ministrom. Policija je upotrijebila jake snage i razbila štrajkaše. Sutra se ponpvno uvodi opsadno stanje. Antonio Piriz i Alejandro Otero nazvali su da me izvijeste kako će policija noćas nastojati uhvatiti što više uglednih sindikalnih vođa. Nadaju se da će im to bolje poći za rukom ako započnu noćas nego da čekaju da nacionalno vijeće sutra iz-glasa odluku o ponovnom uvođenju opsadnog stanja. Isti policijski agenti izvještavaju da blankistički funkcioneri žele uhap-siti vođe vladinih sindikata prije nego što se pročuje o ponovnom uvo-đenju opsadnog stanja - što je zaista poželjno mišljenje o načinu na koji se ovom zemljom šire tajne. Bez obzira na to ministar financija najavio je noćas da je nacionalno vijeće odbacilo najnoviji plan namještenika sre-dišnje administracije za olakšavanje kaznenih odradaba. Zaključio je da će se pregovori nastaviti sutradan. Sva je prilika da su sindikalni vođe već pobjegli u svoja skloništa. MONTEVIDEO 7. prosinca 1965. Kao što se moglo i očekivati, gotovo svi vođe sindikata vladinih rad-nika saznali su da se ponovno uvodi opsadno stanje i izbjegli policijskom hapšenju. Jutros, kada su radnici središnje administracije u maršu stigli na Trgu nezavisnosti nasuprot vladinoj palači, blankistički članovi nacio-nalnog vijeća izglasali su odluku o ponovnom uvođenju opsadnog stanja. Zahtjev je postavio ministar unutarnje sigurnosti Adolfo Tejera, dokazu-jući ga potrebom da se spriječi pokušaj organiziranih sindikata za subver-zijom nacionalne ekonomije. Dekret je proslijeđen zakonodavnim tijelima, no blankisti su ponovno izostali sa sastanka kako bi onemogućili kvorum. Policija, a osobito Oterov odsjek, daje prilično jadnu sliku, iako je jutrošnje demonstracije ispred zgrade nacionalnog vijeća slomila bez na-silja. Premda su rano počeli, uhapšeno je samo petnaest osoba. Odredi »samoobrane« PCU-a ponovo šire propagandu i općenito se opiru opsad-nom stanju. Da bi pomogao Oteru i policiji spasio obraz, Horton se slo-žio s tim da komesaru predam ime i adresu jednog od vođa odreda »samo-obrane« Oscara Bonaudija, u svrhu zaštitnog pritvora. Kako postoje samo tri


takva odreda, AVCAVE-i je u jednom, a AVOIDANCE-9 u drugom, Bonaudijevo će hapšenje prouzročiti strah od špijuna i vjerojatno navesti PCU da aktivnost odreda u propagandi zaustavi na neko vrijeme. Riefe ne želi da se Bonaudi uhapsi, jer se pribojava da bi njegovi agenti mogli imati neugodnosti, ali Horton želi pomoći policiji, osobito Oteru, da po-pravi ugled.MONTEVIDEO 10. prosinca 1965. Prava vijest! Blankistički član vladina nacionalnog vijeća Alberto He-ber, koji će u ožujku preuzeti dužnost predsjednika NCG-a, predložio je danas da Urugvaj prekine diplomatske odnose sa Sovjetskim Savezom zbog sovjetskog uplitanja u neprilike s urugvajskim sindikatima. Nemamo izravne veze f. Heberom, ali stvar možemo provjeriti kod pukovnika Ro-drigueza. Nema načina da sovjetskog vozača susretnem prije narednog tjedna kako bih otkrio njihova reagiranja, no Conollv je svu pažnju usmje-rio na AVENGEFUL-operaciju prisluškivanja. Naša centrala je oduševljena i potvrđuje da raskid moramo pomoći svim raspoloživim sredstvima. Lee Smith, novi operativni oficir tajnih akcija koji je nedavno zamijenio Alexa Zeffera, priprema tzv. podzemno pismo kojim će sovjetskog kulturnog atašea dovesti u vezu s Ijevičarskim studentskim aktivnostima. Lee se služi formularima sa zaglavljem Seminara o socijalnoj i ekonomskoj intergraciji Latinske Amerike, koje nam je odsjek tehničkih službi priredio prošloga mjeseca. Moji policajci izgledaju bolje no ikada. Jučer je sindikat grafičkih rad-nika izglasao da NE stupi u štrajk nakon što je policija upala u sindikalnu dvoranu i uhapsila više od stotinu ljudi. Kasnije su oslobođeni. Međutim prilikom drugog glasanja odlučeno je da se uđe u štrajk. Danas i sutra u Montevideu neće biti novina. MONTEVIDEO u. prosinca 1965. Cijeli smo dan radili na pripremanju izvještaja za člana vladina nacio-nalnog vijeća Alberta Hebera, koji će opravdati raskid diplomatskih od-nosa sa Sovjetima i stavljanje PCU-a izv,an zakona. Počeli smo raditi prošle noći, kada je Johna Cassidvja,* koji je zamijenio O'Gradvja na dužnosti šefa stanice, hitno pozvao jedan od njegovih ljudi u obavještajnoj službi urugvajske vojske. Heber ih je jučer bio zamolio da mu priprema izvještaj o Sovjetima. No kako ni s čim nisu raspolagali, obratili su se stanici za pomoć. Svi oficiri stanice sastali su se jutros da rasprave o pisanju izvještaja za Hebera. Nakon što smo odlučili da ga napišemo na podlozi potpunog loma u odnosima, Conollv je odabrao imena četvorice Rusa koji će biti odgovorni za njihove radničko-sindikalne operacije i tada krenuo na posao da u dosjeima pronađe konkretne informacije kako bi svojoj mašti dao kakvu-takvu težinu. Slično je Riefe odabrao stanovite ključne ličnosti CNT-a i vladinih sindikata kao urugvajsku protutežu Sovjetima, podra3*3zumijevajući i istinite informacije koje se mogu po potrebi ubaciti u iz-vještaj. Na primjer, nedavna putovanja vođa PCU-a u Prag i Moskvu, Cassidv, Conollv, Riefe i ja napisali smo tada konačnu verziju, koju smo Cassidv i ja preveli na španjolski. Cassidv je večeras taj dokument predao agentu AVBUZZ-i radi korigiranja i dotjerivanja španjolskoga, a sutra će ga predati vojnoj obavještajnoj službi (kriptonim AVBALSA). Dvadeset stranica izvještaja za jedan dan - nije loše. Dokument sadrži dovoljno pro-vjerenih informacija koje daju naslutiti da će biti prihvaćen. Pripremili smo taj izvještaj imajući na umu da će, osim raskidu odnosa sa Sovjetima i stavljanjem PCU-a izvan zakona, poslužiti i našim media--operacijama. Heber je javno već rekao da raspolaže s dovoljno stvari koje idu u prilog raskidu, iako nije raspolagao svim detaljima. Ako, me-đutim, do raskida ipak ne dođe, u svakom slučaju možemo


objaviti taj izvještaj i pripisati ga Heberu - on, vjerojatno, neće biti sklon tome da ga porekne. Izvještaj će naići na senzacionalan odjek i utrti put odlukama koje želimo. Imat ćemo materijal koji u sredstvima informiranja mogu ob-javiti i druge stanice, na primjer Buenos Aires i Rio de Janeiro. Heber tvrdi da će se' članovi blankističkog nacionalnog vijeća sastati sutra (u nedjelju) da donesu odluku o raskidu. Službena akcija vladina nacionalnog vijeća uslijedit će u ponedjeljak ili utorak. Ministar obrane u međuvre-menu predlaže da se PCU stavi izvan zakona, a njegovi propagandni or-gani, na primjer »El Popular«, zabrane. Podzemno pismo koje dovodi u vezu sovjetskog kulturnog atašea sa Seminarom o socijalnoj i ekonomskoj integraciji objavit će se u »El Plati«, večernjem listu koji pripada blankističkoj frakciji što je predvodi pred-sjednik NCG-a. Pismo sadrži izjavu zahvalnosti za stručnu pomoć i upute u vezi sa seminarom, a donio ga je jedan prijatelj što se nadavno vratio u Montevideo. Zahvaljuje se i na »svoj drugoj pomoći«. Iako je pismo neodređeno, lako se dade naslutiti da je riječ o sovjetskoj financijskoj po-moći i nadzoru nad seminarom. Krivotvorili smo potpis Daniela Waks-mana, sekretara za vanjske odnose na seminaru. Napetost na radničko-sindikalnoj fronti jača je nego ikada. Masovna hapšenja radnika (više od zoo uhapšenih u republičkoj banci i otprilike toliko u tvornici guma). CNT poziva na još jedan opći štrajk 14. prosinca. Nastavljaju se munjevite ulične demonstracije protiv vlade. U blizini ne-koliko stanova vladinih prvaka i političkih klubova tradicionalnih partija podmetnute su bombe. Procjenjujemo da će, ako se novi opći štrajk ne otkaže, blankisti raskinuti odnose sa Sovjetima, a zatim će uslijediti oštre mjere protiv PCU-a i Ijevičarskih radničkih prvaka.MONTE VIDEO 12,. prosinca 1965. Jutros, prije nego što će Cassidy predati Heberu izvještaj vojne oba-vještajne službe, Horton je odlučio da taj dokument najprije pokaže pu-kovniku Venturi Rodriguezu, načelniku policije i najvišem vojnom oficiru javne sigurnosti. U Rodriguezovu uredu sjeli smo za okrugli konferencijski stol, zajedno s Rodriguezom i pukovnikom Robertom Ramirezom, načel-nikom Guardije Metropolitane, koji je na svojem malom tranzistoru slušao prijenos nogometne utakmice. Dok je Rodriguez čitao izvještaj, začuo sam čudan mukli glas. Čuo se sve glasnije i prepoznao sam ljudsko krkljanje. Pomislio sam u prvi mah da to ulični prodavač izvikuje svoju ponudu, sve dok Rodriguez nije rekao Ramirezu da pojača radio. Uzvici su bivali sve snažniji, prerastali su u krikove. Rodriguez je nekoliko puta rekao Ramirezu da pojača prijenos. Znao sam da smo slušali krikove nekoga koga su mučili u sobi do AVEN-GEFUL prislušnog mjesta, iznad Rodriguezova ureda. Kada je Rodriguez konačno završio s čitanjem izvještaja, rekao nam je kako misli da će do-kument biti vrlo djelotvoran. Horton i ja vratili smo se u ambasadu. Na povratku Horton se složio da krikovi koje smo čuli potječu od nekoga koga su mučili. Objasnio sam mu smještaj sobe za mučenje prema prislušnom mjestu AVENGEFUL i Rodriguezovu uredu. Glasno sam se pitao da li bi žrtva mogao biti Bonaudi, čije sam ime predao Oteru radi zaštitnog pritvora. Sutra ću zatražiti da mi Otero kaže istinu. Ako je to bio Bonaudi, nisam sasvim siguran što ću učiniti. Ne znam što učiniti s takvom policijom - tako su sirovi i nedjelotvorni. Bilo mi je jasno da nije trebalo davati policiji nikakva imena, pogotovo nakon Arizagina slučaja prošlog mjeseca, a da se prije toga s nekim ne posavjetujem, i sa šefom stanice ako je potrebno, o tome kakvu će akciju policija poduzeti.


Slušajući taj glas, bez obzira na to čiji je bio, osjećao sam se užasnutim i bespomoćnim. Sve što sam želio bilo je da pobjegnem od toga glasa i iz policijske centrale. Bilo kamo. Zašto ni Horton ni ja nismo ništa rekli Rodriguezu? Samo smo sjedili tamo, zaprepašteni, šokirani. Taj će mi glas još dugo odjekivati u ušima. U ambasadi je ambasador obavijestio Hortona da se jutros pred-sjednik nacionalnog vijeća raspitivao o informacijama koje bi se mogle iskoristiti za potkrepljivanje odluke o raskidanju odnosa sa Sovjetima. Horton mu je pokazao Heberov izvještaj. Ambasador je predložio da izvještaj predamo Washingtonu Beltranu, predsjedniku NCG-a. Odnio je izvornik Beltranovoj kući, a kopiju smo poslali vojnoj obavještajnoj službi s upozorenjem da Hebera valja obavijestiti kako i Beltran posjeduje jedan primjerak dokumenta. Predavanje izvještaja za Beltrana ambasadoru može donijeti stanovite prednosti, ali bi Heber možda mogao oklijevati da se sada tim izvješta-jem i posluži. To je zaista loše. Jer Heber je član NCG, koji je uvjerio ostale da valja ponovno uvesti opsadno stanje. On je predložio prijekid odnosa, a osim toga za manje od tri mjeseca postat će predsjednikom vladina nacionalnog vijeća. MONTEVIDEO 13. prosinca 1965. Ćorsokak je prebrođen. Za sada neće doći do raskida sa Sovjetima. Prošle su se noći vlada i sindikati banaka sporazumjeli da se ponište is-ključenja s posla, a da će kaznene odredbe protiv štrajkaša biti raspore-đene na što više mjeseci kako bi se provele što bezbolnije. Tome spora-zumu uslijedilo je puštanje iz zatvora svih radnika banaka koji su potkraj prošlog tjedna bili uhapšeni. Rano jutros sličan je sporazum postignut i sa sindikatima središnje administracije. Komunistima i militantnim vo-đama CNT-a nije preostalo drugo nego da, kada su vladini sindikati već prihvatili takve odluke, otkazu opći štrajk koji je trebao započeti sutra. Kako je opći štrajk slomljen i kako su postignuti sporazumi sa sin-dikatima, vlada je otklonila svoju prijetnju da će raskinuti odnose sa Sovje-tima. Izvještaj pripremljen za Hebera još neko vrijeme neće izaći iz vlade - možemo to učiniti kasnije. Opsadno stanje nastavit će se sve do čvrstih sporazuma sa svim vladinim sindikatima. Ljevičarski dnevnik »Epoca« još je uvijek zatvoren zbog širenja podjarujuće propagande. Više od 300 ljudi još je uvijek u zatvorima. Nešto suprotno toj općoj klimi, ali ipak korisno. Operacija podzemnog pisma protiv FEUU-a i sovjetskog kulturnog atašea, objavljena u poslije-podnevnoj »El Plati«, izazvala je senzaciju. Glavni naslov »Dokumenti za raskid s Rusijom« i istaknuto mjesto tome materijalu dat će i sutrašnje jutarnje novine. Demanti Daniela Waksmana, vođe FEUU-a kojemu je pismo pripisano, stigao je u isti čas, no tome će se dati beznačajan pro-stor, izuzev u Ijevičarskom tisku. AVBUZZ-i odgovorio je s Albertom Roccom, izdavačem studentskih novina »Combate« koje financira stanica, da preuzme odgovornost za podzemno pismo kako bismo »El Platu« oslo-bodili od opasnosti da se izvrgne neprilikama. Posredstvom AVBUZZ-i objavit ćemo nov propagandni materijal u obliku uvodnika služeći se »kapitulacijom« sindikata da bi se izbjegao raskid sa Sovjetima kao dokazom sovjetskoga utjecaja na sindikate (iako je, istini za volju, vlada dala znatno veće ustupke nego sindikati). 366MONTEVIDEO 14. prosinca 1965. Neočekivani razvoj događaja. Ministar unutarnje sigurnosti Adolfo Tejera pokušao je pukovnika Rodrigueza, načelnika policije, staviti u po-ložaj da ovaj dade ostavku.


Zavjera kojom se ministru htjela ponuditi ostavka dojavljena je nacionalnom vijeću. Sve je to toliko složeno i bizarno, da čak ni nakon Oterovih i Pirizovih objašnjenja nisam sasvim siguran što se zaista dogodilo. Epizoda je započela nešto prije ponoći kada me Otero nazvao da me obavijesti kako je ministar unutarnje sigurnosti upravo javio da su sta-noviti sindikalni prvaci u sovjetskoj ambasadi te da je policija okružila ambasadu kako bi ih spriječila da pobjegnu. Otero kaže kako je izvještaj o tome da su sindikalni vođe pobjegli u ambasadu zapravo lažan, iako je policiji zaista naređeno da opkoli ambasadu. Dogovorili smo se da se jutros sastanemo radi razjašnjenja situacije. Senzacionalni izvještaj o bijegu sindikalnih prvaka u sovjetsku amba-sadu osvanuo je u jutarnoj štampi. Prema izjavi generalnog direktora Mi-nistarstva unutarnje sigurnosti, koji je novinarima dao podatke neposredno prije nego što me Otero nazvao prošle noći, policija je slijedila stanovite sindikalne vođe koji su na listi za hapšenje nakon sjednice na kojoj su pregovarali s ministrom. Policija je javila da su sindikalni prvaci ušli u zgradu sovjetske ambasade, koju je policija tada opkolila. Otero mi pak jutros kaže da policija nije slijedila sindikalne vođe nakon njihova susreta s ministrom, već da ih je slijedio generalni direktor ministarstva. Izgubio ih je iz vida u blizini sovjetske ambasade i kasnije, vjerojatno u dogovoru s ministrom, izdao policiji naređenje da opkoli am-basadu, a izvještaj o tome da se kriju u toj zgradi pripisao policiji. Ge-neralni direktor radije je izdao takvo interno naređenje nego da to učini preko policijske centrale, kako bi ambasada bila opkoljena prije nego što se cijela stvar provjeri. Cilj je da se policija učini smiješnom. Jer pukovnik Rodriguez u svojoj je blankističkoj frakciji protestirao protiv toga da mi-nistar izravno pregovara sa sindikalnim prvacima koji su na popisu za hapšenje. Kasnije, u toku dana, policija je objavila saopćenje s Rodriguezovim potpisom kojim se saopćenjem poriče da je ona dala bilo kakav izvještaj ministru unutarnje sigurnosti o osobama koje su pobjegle u sovjetsku am-basadu. Opovrgava se i to da je policija slijedila sindikalne prvake nakon njihova susreta s ministrom. Policija je kasnije u toku dana uhapsila jed-nog od sindikalnih prvaka o kojima je riječ, iako je ministar naredio da ga puste. Tek na intervenciju dvojice članova nacionalnog vijeća uhapšenik je oslobođen. Otero mi je potvrdio da su krici koje smo Horton i ja čuli zaista bili Bonaudijevi. Braga,* zamjenik načelnika za istrage, naredio je mučenje 367koje je trajalo tri dana. Bonaudi je odbio da odgovori i na jedno pitanje. Otero tvrdi da su Braga i ostali iznenađeni Bonaudijevim otporom. Bonau-dijevo je ime posljednje koje sam predao policiji sve dok imaju Bragu. MONTEVIDEO 16. prosinca 1965. Blankisti su prihvatili ostavke ministra i načelnika policije. Ministar-stvo unutarnje sigurnosti prešlo je sada blankistima koje predvodi Alberto Heber. On u ožujku treba da postane predsjednikom NCG-a. Novi je ministar Nicolas Storace,* a novi načelnik policije Rogelio Ubac,* također vojni pukovnik. Trenutno je urugvajski vojni ataše u Asuncionu, u Paragvaju. Jučer se mogao steći dojam da će solidarnost što su je viši vojni oficiri izrazili Rodriguezu imati kao posljedicu samo Tejerino smjenjivanje s duž-nosti. No i prvi izvještaj o Ubachu, što ga je dao ured vojnog atašea ambasade, također je povoljan. Horton i ja susrest ćemo se službeno s njim nakon što preuzme dužnost, vjerojatno narednog tjedna. Na osnovi dosjea naše stanice, povoljne su i informacije o Storaceu, još


otkako je, ranih 6o-tih godina, bio na dužnosti ministra unutarnje sigurnosti. Naredni tjedan sastat ćemo se i sa Storaceom. U međuvremenu će možda i odsjek policije izaći iz paralize koja ga je bila zahvatila posljednja tri dana i uvesti opsadno stanje. Osim Rodrigueza, i ostali vojni oficiri policijske hijerarhije također su odstupili s dužnosti ili će to uskoro učiniti - što znači da ćemo imati novog načelnika Guardije Metropolitane i novog kontrolora AVENGEFUL, po-licijske operacije prisluškivanja telefona. Nema izgleda da će nastavak te operacije izazivati teškoće. Ovdje je u kratkom posjetu boravio Jake Esterline,* novi zamjenik šefa odsjeka zapadne hemisfere. Zamijenio je na toj dužnosti Raya Herberta, koji odlazi u mirovinu. Esterline mi je rekao da neće biti moguće da se vratim u Washington za tri mjeseca, kako sam bio predviđao, jer da je moj premještaj odgođen na šest mjeseci. S obzirom na kućne prilike, raz-očaranje je teško, ali složio sam se da ostanem dokle god je potrebno. Horton je u Esterlinovu čast priredio hladnu večeru kojoj je prisustvo-valo i osoblje stanice. U prilično usijanoj raspravi o tome zašto je u Guate-malu, gdje je situacija tako složena, poslan baš Holman, Esterline je priznao da je pokušao spriječiti Holmanovo imenovanje na tu dužnost, jer su vijesti o Holmanovoj nespremnosti da vodi stanicu Montevideo po-stupno ipak stizale u centralu. Des Fitzgerald, koji je preuzeo DDP od Helmsa, oklijevao je da to učini, jer je prethodno o tome već bila postig-nuta suglasnost sa State Departmentom. Esterline je, međutim, rekao da su on i novi šef odsjeka zapadne hemisfere Bili Broe,* uredili da se Hol368manove kritike oficira stanice učine neškodljivima za njih, potpisavši po-seban dokument za dosjee tih osoba. Volio bih da sam s Esterlineom govorio o načelima vezanim uz suzbi-janje pobuna - na primjer o tome kako možemo opravdavati naše opera-cije podrške policiji i nanošenja udaraca PCU-u, FEU-u, i drugim lijevim snagama, kada sve to služi učvršćivanju pozicije bijedne, korumpirane i nedjelotvorne urugvajske vlade. Ako mi u CIA i drugim američkim pro-gramima tražimo načine da ojačamo takve i slične vladajuće klike samo zbog toga što su antikomunističke, tada je naše djelovanje svedeno na to da uvodimo jedan tip nepravde kako bismo izbjegli drugi. Nisam to spomenuo Jakeu iz istog razloga iz kojeg nitko u stanici o tome ne raspravlja ozbiljno, iako je u kuloarima cinizam i ismijavanje blankista, koloradosa, policije, vojske i drugih koje pomažemo jače nego ikada. Sto je samo jasan dokaz da smo svi mi u dilemi. No ozbiljno dovo-đenje načela u pitanje može prouzročiti ideološko slabljenje i cijeli vlak problema s poligrafiranjem, sigurnosnim provjerama, karijerom, osobnom sigurnošću. Za sve nas rasprava ostaje na razini ironije. MONTEVIDEO 24. prosinca 1965. Nacionalno vijeće ukinulo je jučer opsadno stanje. Državna banka za-počela je dijeliti u svrhu božičnih dodataka različitim vladinim službama svotu od 500 milijuna pezosa. Sedmorica bankara, uhapšenih zbog prije-vara otkrivenih u travnju, danas su oslobođena - s obzirom na sve gubitke koje su nanijeli, to baš i nije teška kazna. Promicanje raskida sa Sovjetima u sredstvima obavještavanja u obliku oglašavanja postojećih i izmišljenih organizacija, koje provodimo posred-stvom AVBUZZ-i, ponovno jača. Jedan od tipičnih takvih oglasa objavio je prije neki dan Nacionalni feministički pokret za obranu slobode,* koji je raskid odnosa povezao s »velikim djelom na nacionalnoj obnovi«.


U doglednoj budućnosti do raskida ipak neće doći, kako je to Storace, novi ministar unutarnje sigurnosti, rekao Hortonu i meni prilikom našeg prvog susreta s njim. On želi da se operacija AVENGEFUL i dalje odvija i o tome je dao upute načelniku policije. Storace je glavni vladin prego-varač sa sindikatima. Da bi održavao pritisak na sindikate i na Sovjete, zatražio je da tješnje surađujemo s novim direktorom njegove službe za iseljavanje, Luisom Vargasom*, koji priprema novi plan u vezi s diplo-matskim misijama komunističkih zemalja u Montevideu. Horton je za-tražio da redovito surađujem s Vargasom, kojega smo sreli prilikom našeg drugog susreta sa Storaceom. Horton i ja susreli smo se i s novim načelnikom policije Rogelijom Ubachom,* koji nas je predstavio potpukovniku Amaurvju Prantlu,* 24 CIA 369li "S31 novom šefu metropolitanske garde i glavnom kontroloru prislušnog mjesta AVENGEFUL. Ubach želi da proširujemo program javne pomoći AID, prva godina kojega je upravo završena. Naglasak je još uvijek na komuni-kacijskim sistemima. Ali sada se posebna pažnja poklanja metropolitanskoj gardi, jedinicama za iznenadno ugušivanje pobuna, za koje smo osigura-vali suzavac, municiju, šljemove i plinske maske. U okviru programa obuke AID-a, u Međunarodnu policijsku akademiju u Washington otišlo je deset policijskih oficira. Dosadašnja cijena: otprilike 300 ooo dolara. Pretprošle noći odigrala se još jedna pljačka oružja - vjerojatno djelo tupamarosa. Odnijeli su osamdeset i šest revolvera, četrdeset i sedam sač-marica, pet pušaka i municiju - sve iz jedne trgovine oružjem u Monte-videu. Komesar Otero putuje u Washington, gdje će se zadržati tri tjedna. Naša je centrala odlučila da ga školuje u Školi međunarodnih policijskih službi,* javnoj ustanovi centrale, umjesto na Međunarodnoj policijskoj akademiji kojom upravlja AID. Zaštita AID-a, međutim, zadržana je i dalje. MONTEVIDEO 3. siječnja 1966. Otkako je prošlog mjeseca slomljen opći štrajk, došlo je do radničkih nereda u gradskom prometu u Montevideu. I to se uspjelo riješiti. Ali inflacija je veća nego ikada, što znači da se sa sigurnošću mogu očekivati još veće neprilike. Prema podacima iz vladinih izvora, životni su troškovi samo u prosincu porasli za 16,6 posto. Inflacija je u 1965. dostigla 85,5 posto - dvaput je veća nego 1964. godine. Na školi ekonomskih nauka sveučilišta tvrde, međutim, da je stupanj inflacije u 1965. iznosio 99,6 posto. Nije onda ni čudo da je UPI (United Press International, američka novinska agencija — prim. pr.) urugvajsku društvenu i privrednu krizu ubrojio među deset najvažnijih novinskih događaja godine. Osnovni razlog porastu inflacije u studenome i prosincu bile su pri-vredne reforme usvojene u listopadu. Oslobađanje pezosa na uvoz dovelo je do toga da je ranija službena stopa porasla sa 2.4 na 60. Te su reforme bile neophodne kako bi državna banka omogućila refinanciranje i stvorila mogućnosti za privremeni kredit od 48 milijuna dolara, potpisan i. pro-sinca. No, bit će potrebne nove reforme da bi Međunarodni monetarni fond dao svoj pristanak na još 50 milijuna zajma. Bez potpore IMF-a, kredit se ne može osigurati; osim pod lihvarskim uvjetima. Ministar finan-cija opet je otputovao u Washington na sastanak u Međunarodnom mo-netarnom fondu. Nevolja je u tome što reforme koje zahtijeva IMF treba da potpomognu izvoz. Neposredni odrazi stabilizacije


pogađaju niže slo-jeve srednje klase i siromašne, koji ionako mogu najmanje pridonijeti stabilizaciji. 370Takve prilike stvaraju blankistima nevolje u ovogodišnjim izborima. Zbog opozicije seoskih proizvođača, poglavito ovčara i onih koji se bave trgovinom vune, novi porezi izglasani u studenom ne mogu pokriti pove-ćane plaće i olakšice vladinim namještenicima. Posljedica je još veći deficit i dublja inflacija. Iako su listopadske mjere išle prije svega na ruku seoskim proizvođačima, svi su izgledi da će se kontrabanda u Brazilu na-staviti. Blankistima bi mogla donijeti spas ustavna reforma. Cijelu prošlu go-dinu razvijao se pokret u prilog tome. Ruralisti su još uvijek na čelu pokreta za reformu (danas je Juan Jose Gari* podnio ostavku na dužnost predsjednika State Mortgage banke u znak protesta što se njegova ujedi-njena blankistička frakcija nije izjasnila za reformu). No zahtjevi za re-formom jačaju i među blankistima, i među koloradosima. Najvažnija pro-mjena bila bi povratak izvršnoj vlasti s jednom ličnošću, čime se želi utrti put djelotvornijem odlučivanju. No prijeteći je znak u pokretu za reformu prevlast ruralnih proizvođača. Jedan koloradoski dnevnik nedavno je, u uvodniku kojim se izjasnio protiv povratka na predsjednički sistem, ista-kao da su svih 200 obitelji koje drže 70 do 80 posto urugvajske zemlje pristaše izvršne vlasti kojoj će na čelu biti jedna osoba. Po tome proizlazi da će se zemljišna reforma što dulje odlagati. Na sreću za mene, Horton se složio s tim da napustim sav posao na otvaranju političkih kontakata. Sve stanice u hemisferi angažirane su u propagandi protiv trikontinen-talne konferencije, što je jučer počela u Havani. Sastalo se više od 500 delegata iz sedamdeset i sedam zemalja - neki delegati nastupaju u ime vlada, drugi predstavljaju krajnje lijeve političke organizacije. Osnovne teme konferencije ne začuđuju: antiimperijalizam; antikolonijalizam; borba protiv neokolonijalizma; solidarnost s borbom naroda Vijetnama, Domi-nikanske Republike i Rodezije; unapređivanje solidarnosti na ekonomskoj, socijalnoj i kulturnoj razini. To je glavni događaj komunističkog dijela svi-jeta. Očekuje se da će trajati do iz. siječnja. Centrala je već nekoliko mjeseci pripremala propagandnu kampanju i bila zatražila da stanice uznastoje ubaciti u delegacije svoje agente. Mi nemamo agenta kojega bismo poslali na konferenciju, no AVBUZZ-i pri-premio je za objavljivanje u novinama cijelo brdo materijala. Naši su pravci: isticanje konferencije kao instrumenta sovjetske subverzije pod nadzorom KGB-a, te otvoreno priznanje da opasnosti koje donosi konfe-rencija zahtijevaju političke, diplomatske i vojne protumjere. Kako je svrha konferencije da dovede do jedinstva između različitih razjedinjenih revolucionarnih organizacija, propagandne su operacije usmjerene i na te organizacije — uspjeh se očekuje upravo u podržavanju otpora prevlasti sovjetske linije i partija koje tu liniju zastupaju. Sto se više zauzimamo za nezavisnost i podjelu među revolucionarnim organiza-cijama, to će one više slabiti, pa ćemo se u njih lakše ubacivati i lakše ih poražavati. 37*Luis Vargas,* direktor službe za iseljavanje, složio se s tim da razmotri slučaj Sjevernokorejaca koji su bili došli na ograničeno vrijeme, a ovdje su već gotovo godinu i pol. Već je Tejera mjesecima bio u prilici da se odluči na akciju, ali ništa se nije dogodilo. Možemo se nadati da će Vargas i Storace,* ministar unutarnje sigurnosti, pristati da zatraže od njih da napuste Montevideo. MONTEVIDEO 7. siječnja 1966.


Sovjeti su jučerašnjim govorom S. P. Rašidova, šefa sovjetske delega-cije, člana prezidija i zamjenika premijera, na trikontinentalnoj konferenciji dali našim propagandnim operacijama savršeno oružje. Rašidov je po-tvrdio odlučnost Sovjetskog Saveza da dade najveću moguću pomoć u novcu, naoružanju i municiji pobunjeničkim pokretima koji žele izazivati socijalne revolucije. Rekao je da u ovom trenutku Sovjeti podupiru oslo-bodilačke pokrete u Guatemali, Peruu, Dominikanskoj Republici, Porto-riku, Gvajani i Venezueli. Govor su prenijele novi