PREDGOVOR
J
a, Anđelko Kvesić, predsjednik HULDR-e u BiH osjećam potrebu da u riječi i slici, široj javnosti u BiH, uz pomoć svih koji hoće, mogu i žele prikazati stradanje Hrvata u Domovinskom ratu u BiH u periodu 91.-95-ta godina. lako smatram da su u domovinskom ratu u BIH od 91.-95-te stradali svi oni koji su u tom vremenu boravili u BiH. Unatoč ovoj tvrdnji, mogu kazati da su najteži i najstrašniji oblik stradanja koji su doživjeli, a neki i preživjeli, bili Iogoraši. Rat je prošao, a logoraške patnje još traju, sada još možda teže. Da je to odista tako govori i izjava jednog logoraša koji reče „Oslobođeni smo, ali ne i slobodni”, u prilog ovoj tvrdnji ide i konstatacija da još uvijek u BiH ne postoji pravna definicija što je logor, a što logoraš. Kao negativan doprinos ovome su tvrdnje pripadnika Armije BiH da u BiH nije ni bilo logora pod upravom armije. Tamo gdje su bila mjesta zatvaranja Hrvata oni nazivaju zatvorima, pritvorima, a najčešće sabirnim centrima u kojima je Hrvatima pružana zaštita i skrb od ratnih stradanja, a kao njihova zahvalnost „želja” da kopaju rovove na prvoj crti bojišnice, obavljaju i druge teške poslove (sjeća i cijepanje drva, prijenos municije, hrane i ranjenika) a u humane svrhe „dragovoljno” davanje krvi za bolesne i ranjene. Sve ove tvrdnje, nakon završetka domovinskog rata opterećuju i sipaju „sol na rane” logoraša koji moraju sve ovo odricati i dokazivati druge stvarne i istinite činjenice. Da bi, makar samo za jedan djelić, ukazali na nepravilnosti u prikazivanju patnji logoraša, želimo originalnim istinitim i stvarnim izjavama i slikama u ovoj monografiji pokazati široj društvenoj zajednici patnje ove populacije. Osim toga, svim „nevjernim Tomama” kako političarima, pa čak i međunarodnim predstavnicima tako i nekim drugim predstavnicima vojnih formacija koji su bili naši ratni neprijatelji, ukazati na potrebu priznavanja uvažavanja i ukazivanja zasluženih počasti Iogorašima. Ne opterećujemo se mislima da će ova monografija dati sve odgovore na poznata i nepoznata pitanja, nego smatramo da je ovo samo jedan mali i prvi korak u stvaranju realne i stvarne slike stradanja Hrvata u logorima širom Bosne i Hercegovine. Na kraju pozivamo sve koji hoće, mogu i žele doprinijeti utvrđivanju istine o logorima u Bosni i Hercegovini da nam pomognu da ova monografija u svom drugom izdanju bude i potpunija i cjelovitija. Svima onima koji pregledaju i pročitaju ovu monografiju želimo da ona bude izvor pravih i stvarnih činjenica.
Predsjednik HULDR-e BIH Anđelko Kvesić
3