Page 1


BIBLIOTEKA “KNJIGE KOJE TREBATE DANAS”

Naslov izvornika: “DESARROLLA UNA MENTE PRODIGIOSA”

Copyright © 2004, Ramón Campayo Copyright © 2004, Editorial Edaf, S. L. Madrid Copyright © za hrvatsko izdanje Planet Zoe d. o. o.

Published by the arrangement with EDITORIAL EDAF, S.L., Madrid. Prvi izvorni izdavaĉ je EDITORIAL EDAF, S.L., Madrid.

Prijevod: Dunja Flegar Urednica izdanja: llona Posokhova Dizajn omota i fotografije: Editorial Edaf, S. A. Obrada i prijelom: Planet Zoe d. o. o. I. izdanje: rujan, 2011. Nakladnik: PLANET ZOE d. o. o. Zagreb tel/fax: 01 62-55-498 www.knjigebuducnosti.com urednistvo@planetzoe.hr narudzbe@planetzoe.hr

CIP zapis dostupan u raĉunalnom katalogu Nacionalne i sveuĉilišne knjiţnice u Zagrebu pod brojem 779147

ISBN 978-953-7605-20-4


Sadrţaj Zahvale ........................................................................................................... 7 Poglavlje 1: Um i pamćenje .......................................................................... 8 Um ......................................................................................................... 8 Pamćenje ............................................................................................... 9 Vrste pamćenja .................................................................................... 10 Pamtljive informacije .......................................................................... 12 Tipovi pamtljivih ĉinjenica ................................................................. 14 Pravac zapamćivanja ........................................................................... 17 Naĉini zapamćivanja ........................................................................... 19 Poglavlje 2: Superpamćenje ....................................................................... 22 Prva vjeţba .......................................................................................... 22 Mentalne tablice .................................................................................. 26 Druga vjeţba ....................................................................................... 29 Kreiranje naše mentalne tablice .......................................................... 30 Treća vjeţba ........................................................................................ 32 Ĉetvrta vjeţba ...................................................................................... 33 Peta vjeţba........................................................................................... 34 Šesta vjeţba ......................................................................................... 36 Kompletiranje mentalne tablice .......................................................... 37 Proširivanje mentalne tablice .............................................................. 42 Poglavlje 3: Fotografsko ĉitanje (ultra brzo)............................................ 46 Zašto je vaţno nauĉiti ispravno ĉitati? ................................................ 46 Prva vjeţba .......................................................................................... 52 Druga vjeţba ....................................................................................... 54 Treća vjeţba ........................................................................................ 56 Trening u ĉitanju (1)............................................................................ 58 Ĉetvrta vjeţba ...................................................................................... 60 Peta vjeţba........................................................................................... 62 Šesta vjeţba ......................................................................................... 63 Sedma vjeţba....................................................................................... 64 Trening ultra-brzog ĉitanja (2) ............................................................ 65 Osma vjeţba ........................................................................................ 65 Deveta vjeţba ...................................................................................... 66 Deseta vjeţba....................................................................................... 67


Poglavlje 4: Generalni sustav uĉenja (R.C.S.) .......................................... 68 1. Personalizacija gradiva.................................................................... 69 Izrada saţetaka .................................................................................... 72 Adaptiranje graĊe ................................................................................ 75 Izrada mentalnih mapa ........................................................................ 80 2. Memoriranje .................................................................................... 82 Zapamćivanje mentalnih mapa ........................................................... 83 Memoriranje saţetaka ......................................................................... 84 Zapamćivanje oglednog gradiva ......................................................... 91 Zapamćivanje primjera saţetka ........................................................... 97 3. Ponavljanje .................................................................................... 102 Savjeti za kraj .................................................................................... 107 Poglavlje 5: Ispiti i razliĉite vrste testiranja ........................................... 109 Eseji i kratki odgovori na pitanja ...................................................... 110 Testovi višestrukih odgovora ............................................................ 111 Korištenje intuicije u odgovorima ..................................................... 115 Usmeni ispiti ..................................................................................... 116 Natjeĉajna testiranja .......................................................................... 117 Testiranja: pisani testovi ................................................................... 118 Testiranja: odgovaranje na pitanja s višestrukim izborom ............... 120 Formati testova višestrukog izbora ................................................... 122 Intuicija na natjeĉajnim testiranjima ................................................. 123 Poglavlje 6: Korisni savjeti ....................................................................... 125 Jutro prije ispita ................................................................................. 127 Poglavlje 7: Pamćenje i zdravlje .............................................................. 130 Osnovni savjeti .................................................................................. 130 Koje vitamine i minerale naš mozak najviše treba?.......................... 131 Poglavlje 8: Psihometrija .......................................................................... 132 Testovi inteligencije .......................................................................... 133 Zadaci za vjeţbu ................................................................................ 149 Rješenja ............................................................................................. 154 Psihometrijski testovi osobnosti........................................................ 155 Poglavlje 9: Psihološka priprema ............................................................ 157 Ispiti ................................................................................................... 158 Utjecaj psihološkog faktora............................................................... 163 Faze psihološke pripreme .................................................................. 165 Neki psihološki savjeti ...................................................................... 167


Tehnike samokontrole i relaksacije................................................... 171 Priroda naših ţivaca .......................................................................... 172 Prevladavanje napetosti i nervoze ..................................................... 173 Poglavlje 10: Sve o brizi i zabrinutosti .................................................... 175 Fobije/strahovi ................................................................................... 184 Osobni podsjetnik.............................................................................. 191 Poglavlje 11: Kreativna moć naših umova.............................................. 194 Kljuĉevi naše mentalne moći ............................................................ 196

O autoru ..................................................................................................... 198


Um je ravnodušan prema rezultatima, ali ako umije sanjati i teţiti nekom cilju, napredak postaje stvarnost. S druge strane, razmišljanje o rezultatu moglo bi zakoĉiti rad mozga i pojaĉati stanje nervoze, napetosti i straha od pogrešaka. Usredotoĉimo se zato na snove i usmjerimo sav svoj entuzijazam u ostvarivanje svih svojih snova... Rezultati tada dolaze sami od sebe. Ĉovjek koji umije koristiti maštu uvijek je pun ideja. Uspijeva rješavati probleme i biti sretan bez obzira na okolnosti, zato što uvijek nalazi izlaz i utjehu. Ramón Campayo


Zahvale

Napisao sam ovu knjigu potaknut molbama brojnih entuzijasta, uĉenika i prijatelja koji su se ozbiljno zainteresirali za moja istraţivanja tehnika pamćenja. Ţelio bih svima zahvaliti za sav ĉudesan "pritisak" kojem su me izloţili, a koji me prisilio da sjednem za tipkovnicu i poĉnem pisati. Ĉinim prvi korak u oblikovanju cjelovitog teĉaja, u kojem namjeravam otkriti sve nuţne "trikove" što bi trebali, bez razlike, zadovoljiti sve znatiţeljne ĉitatelje: poĉetnike i profesionalce. Dakle, svi ste vi do odreĊene mjere dali svoj udio u oblikovanju ove knjige. Htio bih vam vratiti tu uslugu dijeleći s vama tajnu vaše mentalne moći. Nadam se da ćete ovladati baš svakim svojim mentalnim, radnim i kreativnim mehanizmom, kako biste trijumfirali u ţivotu – i to ne samo ispravnom primjenom mojih tehnika uĉenja nego i maksimalnim snaţenjem samopouzdanja i psihološke pripreme. Ne bih ove retke mogao zakljuĉiti, a da posebno ne zahvalim Mariji Jesus Garciji, od milja zvanoj "Chus", svojoj supruzi, prijateljici, partnerici, potpori... Zahvaljujući njoj uspio sam ostvariti toliko divnih stvari! Njoj i svima vama upućujem izraze najdubljeg poštovanja i zahvalnosti. Ramón Campayo


1 Um i pamćenje

UM Radi se o sposobnosti što proţima svaku stanicu našega mozga, a omogućuje nam da mislimo, zakljuĉujemo, pamtimo, zamišljamo, uĉimo, osjećamo, odabiremo, itd. Zato što je u mozgu nagomilano beskrajno više ţivĉanih stanica nego u ostalim dijelovima tijela, nama se ĉini da um prebiva u mozgu, ali to je samo do odreĊene mjere toĉno. Um je kompleksan. Ima svoje svjesne i podsvjesne kapacitete pa stoga i funkcionira na te dvije razine. SVJESNI um koristimo iskljuĉivo za zakljuĉivanje, biranje i katkad mišljenje (premda treba naglasiti da mišljenjem uglavnom upravlja naša podsvijest). S druge strane, razliĉita osjetila kontroliraju što se odvija u PODSVJESNOM umu. To je glavno prebivalište pamćenja, osjećaja i imaginacije, pa ćemo se stoga osobito posvetiti tome podruĉju. NESVJESNI um drţimo dijelom spomenutog podsvjesnog uma. Njemu je teško pristupiti. U nesvjesnom umu pohranjene su sve prošle traume i obrambeni mehanizmi.


PAMĆENJE Radi se o mentalnoj sposobnosti koja nam omogućuje da pohranimo ili zadrţimo informaciju ili zbir ĉinjenica. Pamćenje je najuţe povezano s uĉenjem – ako se pod uĉenjem podrazumijeva memoriranje znanja i procesa zakljuĉivanja. Pamćenje se ponaša poput otvorenog skladišta (ĉinjenice neprekidno ulaze i izlaze iz njega) i, kao što sam rekao, ono prebiva u dijelu uma što ga zovemo podsviješću. Dokaz nam je to što sve ono što vidimo ili osjetimo podsvjesno pohranjujemo ili memoriramo. Pamtimo nenamjerno, nismo toga svjesni, to se naprosto dogaĊa. U svako doba dana moţemo se bez problema sjetiti što smo radili proteklih nekoliko sati, ĉak i dana, i toga se prisjećamo s istinskom lakoćom jer smo dogaĊaje naprosto zapamtili s vremenom. A to je moguće zahvaljujući potpuno nesvjesnom procesu zapamćivanja. Drugi put kojim moţemo pokazati da sposobnost uma za pohranjivanje podataka prebiva u podsvjesnome jest ĉinjenica da u odreĊenim okolnostima ne uspijevamo kontrolirati svoje pamćenje. Primjerice, kad trebaju polagati vaţne ispite mnogi ljudi pretrpe svojevrsnu "paralizu mozga" odnosno mentalnu blokadu. Uzrok leţi u prekomjernom pritisku i emocionalnoj napetosti, što moţe ometati naše pamćenje (i druge mentalne sposobnosti) u pravilnome radu. Kad bi se pamćenje koristilo i kontroliralo svjesno, ono nas nikada ne bi moglo izdati niti prevariti. Koliko ste se puta u ţivotu poţalili da vam je nešto "na vrhu jezika"? I što ste jaĉe to "s vrha jezika" pokušali prizvati u pamćenje, to vam je teţe išlo. Postoji li na svijetu ţena ili muškarac koji se mogu pohvaliti da ih pamćenje nikada nije prevarilo? Stoga što pamćenje prebiva u podsvjesnom, mi ne moţemo njime upravljati 100 posto vremena. MeĊutim, praksom i treningom moći ćemo ga kontrolirati 99 posto vremena. Dobro, sada znamo da je pamćenje skladište za pohranu informacija. Nije vaţno je li informacija vizualna, slušna ili neku druga. Jedino uistinu vaţno jest kako doći do kljuĉa koji otvara to skladište i, kad smo ga se konaĉno domogli, kako dobiti mogućnost apsolutnog pristupa i kontroliranja informacija. Eto, mi ćemo prouĉiti i usvojiti te mehanizme, nauĉiti kako rade te shvatiti zašto nas katkad izdaju. Ukratko, mi govorimo o tome kako od pamćenja dobiti najbolju izvedbu te kako ga najefikasnije koristiti.


VRSTE PAMĆENJA Pamćenje moţemo klasificirati na dva naĉina: a) Koliko vremena uspijevamo zadrţati memoriranu informaciju:  KRATKOROĈNO PAMĆENJE. Naprimjer, kad nam netko izdiktira telefonski broj mnogi od nas doţive sljedeće: ako broj smjesta ne pribiljeţimo, smjesta ga i zaboravimo; znamenke uspijevamo tek nekoliko sekundi zadrţati u pamćenju; katkad znamenke glasno ponavljamo jer bolje pamtimo slušajući vlastiti glas – i uspijevamo ih tako zadrţati u pamćenju dok se ne dokopamo olovke i papira.  SREDNJEROĈNO PAMĆENJE. O njemu govorimo kad se informacija zadrţi u pamćenju jedan ili najviše dva dana.  DUGOROĈNO PAMĆENJE. O njemu govorimo u sluĉaju kada informacija ostaje zadrţana u pamćenju mjesecima ili godinama, a potrebna je tek lagana stimulacija da bi se odrţala njena oštrina u pamćenju. Primjeri: sjećanje na grad u kojem ste proveli djetinjstvo, lica vaše braće i sestara, majĉin i oĉev glas. b) Osjetila su drugi naĉin primanja informacija koje se pamte. Stoga pamćenje moţe biti:  VIZUALNO. Najvaţnije i najmoćnije. Zahvaljujući njemu pamtimo sve što vidimo. Uĉenik koji ĉita knjigu, pisane rijeĉi moţe preobraziti u slike, što zovemo fotografskim pamćenjem (ne treba ga pomiješati s eidetskim pamćenjem). Pojedinac moţe razviti fotografsko pamćenje, ali tek nakon što razvije vještine koje su mu nuţan preduvjet. Dok ĉitamo, stvara se manje ili više logiĉan niz poveznica s informacijama kuje upijamo. To interpretira podsvjesni um, zajedno s podacima koje smo prethodno memorirali ili već usvojili u prošlosti. Razumijevanje podataka, ili fakata, koje je um sposoban zadrţati ili usvojiti, nazvat ćemo učenje. Uĉenici uĉe samo kad mogu promisliti i razumjeti ono što memoriraju. A to je moguće ako rade s onim što ćemo zvati sekvencijskim ĉinjenicama, o


kojima ćemo govoriti kasnije. Postoje i druge vrste ĉinjenica (takozvani ĉisti podaci) o kojima se ne da razmišljati i stoga ih se ne moţe uĉiti, ali koje se lako i temeljito mogu pohraniti u dugoroĉno sjećanje. I o njima ćemo uskoro reći nešto više. Razmotrimo pobliţe kako jasno razdijeliti pojmove pamćenja i uĉenja. Velik broj ljudi moţe pamtiti ĉinjenice, ali pritom ne znaju što su zapamtili pa se moţe reći da pritom ništa nisu nauĉili. Ţelite li uĉiti, vi morate moći razumjeti ono što pamtite i razmišljati o onome što pamtite, ali povrh svega, morate biti potpuno svjesni tih ĉinjenica. Ĉin uĉenja stvara iskustvo. To znaĉi: oni meĊu nama koji su nešto nauĉili moći će ubuduće zakljuĉivati na temelju steĉenoga znanja, dakle, to će im znanje koristiti. S druge strane, netko tko je netom memorirao stvari što ih uopće nije razumio neće znati ispravno odgovoriti kad se pitanje malo preformulira. Sada bih htio srušiti mit, odnosno uobiĉajenu predodţbu o fotografskom pamćenju. Obiĉno se pretpostavlja da je to nešto što osoba posjeduje te da s time moţe magiĉno, u tren oka, "fotografirati" sve što vidi – primjerice, u nekoj prostoriji – i zadrţati sliku s tim informacijama u pamćenju, fotografski preciznu. To je potpuno pogrešna predodţba i nema ĉovjeka koji bi to mogao, u što ukljuĉujem i sebe. Istina je da svi mi posjedujemo sposobnost kreiranja ili prisjećanja malih fotografskih "bljeskova". Premda to traje jedva nekoliko desetinki sekunde u našem pamćenju, moţe ih se razviti pravim treningom. Oni ĉine eidetsko pamćenje. U svakom sluĉaju, najjaĉa sjećanja su ona što se temelje na slikama, a još su jaĉa kad se temelje na slikama u pokretu. To ja nazivam mentalnim videom. To je bez sumnje najjaĉe oruţje što ga ljudska bića posjeduju i to ne samo za pamćenje, nego i za razvijanje sposobnosti brzog ĉitanja. Primjerice, razmislite o tome kako se dobro prisjećamo informacija koje smo gledali na svom kućnom kinu. To se moţe zahvaliti tome što te slike vidimo u stvarnosti. Dakle, sposobnost podrţavanja i pospješivanja pojavljivanja tih mentalnih slika povećava brzinu ĉitanja, jednako kao i brzinu pamćenja, i to drastiĉno. I ostala naša osjetila mogu nam pomoći pamtiti informacije, ali su mnogo manje efikasna.  SLUŠNO PAMĆENJE. Nastavimo li s njima po redu vaţnosti, na drugom ćemo mjestu zateći pamćenje što radi kroz sluh, a zove se slušno pamćenje. To je pamćenje što ga ĉesto svakodnevno koristimo


i koje nam omogućuje, primjerice, da upamtimo i dozovemo u pamćenje neku pjesmu. Zapazite da u prvom redu pamtimo, a onda se prisjećamo, iz ĉega logiĉno slijedi da se ne moţemo sjetiti neĉega što prethodno nismo zapamtili. Katkad je pak teško prizvati u pamćenje nešto što smo već bili zapamtili, i to zbog odreĊenog podsvjesnog mehanizma cenzure. To su zapravo defanzivni mehanizmi kojima naš um s vremena na vrijeme pribjegava (nekim se ljudima to dogaĊa ĉešće nego što bi to ţeljeli).  PAMĆENJE OKUSA. Ovo samo sebe objašnjava. Tko se ne bi prisjetio okusa omiljene hrane? Osobito kad je stalno iznova jede.  PAMĆENJE MIRISA. Zahvaljujući našem osjetu mirisa moţemo zapamtiti mirise i prizvati ih u sjećanje.  PAMĆENJE DODIRA. Pamćenje senzacija što ih osjećamo putem koţe dodirivanjem stvari. Naposljetku dolazimo do jedne zanimljive vrste pamćenja koja nosi naziv KINESTETIĈKO PAMĆENJE. Ono nam omogućuje izvoĊenje svih mogućih radnji i mišićnih kretnji što smo ih već automatizirali rutinski i nesvjesno (recimo hodanje, pisanje, upravljanje automobilom...). Iznimno je vaţno da uĉenici i studenti koji polaţu praktične ispite shvate kako tajna razvijanja ove vrste pamćenja – kinestetiĉkog pamćenja – leţi jedino u neprestanom prakticiranju odreĊene aktivnosti. Naš cilj ovdje je automatizacija, eliminiranje razmišljanja o tome što se radi. I zašto se pritom ne zabavljati!

PAMTLJIVE INFORMACIJE Poĉeli smo otkrivati uzbudljiv svijet pamćenja. Ali, koje su vrste informacija pamtljive? Što uistinu moţemo pamtiti? Moţemo zapamtiti "samo" jednu stvar: ĉinjenice. Ĉinjenice su sastavnice informacije, a najjednostavnija informacija moţe biti sastavljena od samo jedne ĉinjenice. Uzmimo primjer: "Glavni grad Francuske je Pariz."


Dao sam vam primjer osnovne informacije koja se sastoji od samo jedne ĉinjenice. Priopćio sam vam jednu ĉinjenicu o Francuskoj, da joj se glavni grad zove Pariz. Ova se ĉinjenica sastoji od dva dijela (ili ţarišne toĉke): "Francuska" i "Pariz"; "glavni grad" je karika što ih povezuje. Karika je relacija izmeĊu druge ţarišne toĉke (Pariz) i prve ţarišne toĉke (Francuska). U ovom sluĉaju, prema tome kako sam ja sroĉio reĉenicu, "Francuska" je izvor ili poĉetak ĉinjenice (napisana je prije) i stoga predstavlja poĉetnu ţarišnu toĉku. "Pariz" je kraj ili odredište ţarišne toĉke informacije. Moţda se ĉini da je to jedno te isto, ali ne bi bilo isto pamtiti tu ĉinjenicu unatrag, mijenjati ţarišne toĉke i reći: "Pariz je glavni grad Francuske". Startna ţarišna toĉka treba uvijek biti ona koja je većega opsega, u konkretnom sluĉaju Francuska je veća od Pariza. Stoga bi radi boljega pamćenja najpravilniji i najbolji poredak unutar ĉinjenice bio ovaj: "Francuska, glavni grad: Pariz" Ove vrste ĉinjenica uistinu su ĉisti podaci (vratit ćemo im se nešto kasnije). Odsad nadalje pamtite da je, kada ţelite zapamtiti ĉiste podatke, uvijek bolje uzeti ţarišnu toĉku većeg opsega ili veće vaţnosti kao izvor ili poĉetak ĉinjenice. U našem primjeru, kao što sam već objasnio, oĉito je da "Francuska" ima veći opseg jer se radi o drţavi, a "Pariz" je samo grad. Stoga zapamtite, kada god je to moguće, ĉinjenicu trebamo memorirati u pravilnome poretku: Jaĉa (major) ţarišina toĉka, karika, slabija (minor) ţarišna toĉka. Promotrite i usporedite taj poredak s onim koji smo naveli na poĉetku kada smo rekli "Glavni grad Francuske je Pariz." U tom je primjeru ĉinjenicu mnogo teţe memorirati, zato što se pojavljuje u ovom obliku: KARIKA (glavni grad), jaĉa ţarišna toĉka (FRANCUSKA), slabija ţarišna toĉka (PARIZ).


Kad bi poredak u ĉinjenici bio ovakav: "Pariz je glavni grad Francuske", mi bismo prvo uoĉili slabiju ţarišnu toĉku, "Pariz" bi bio startna toĉka ĉinjenice, a "Francuska" odredišna. I u ovom bi sluĉaju pri pamćenju bilo mnogo bolje zamijeniti red onako kako sam prije objasnio. To se nekima moţe ĉiniti komplicirano, moţda i ĉudno, ali nuţno je da to dobro shvatite i usvojite kako biste mogli uspješno nastaviti probijati se kroz tekst ove knjige. Napomena: imajte na umu da su termini što ste ih dosad susreli u tekstu (ţarišne toĉke, karike itd.), jednako kao i termini s kojima ćete se tek susresti (ĉisti podaci, sekvencijske ĉinjenice...) moje osobne kovanice. Nastale su kao rezultat temeljitoga istraţivanja. Vama su svakako nove pa je normalno da vam se isprva moţda ĉine kompliciranima. MeĊutim, vrlo su logiĉne i dobro utemeljene, brzo ćete se na njih naviknuti i bit će vam ugodno s njima raditi.

TIPOVI PAMTLJIVIH ĈINJENICA Kada uĉenik poĉinje ĉitati tekst, lako moţe uoĉiti da se informacije ili ĉinjenice mogu svrstati u dva tipa: 1. Ĉisti podaci To su informacije u kojima ne postoje nikakvi odnosi, nema logike meĊu ţarišnim toĉkama. Naprimjer, ako netko ţeli memorirati sve glavne gradove na svijetu, mora mu biti jasno da izmeĊu imena glavnog grada i njegove drţave ne postoji nikakva logiĉka veza. Zašto se glavni grad Kine zove Peking? Kojom bi se vrstom logike to moglo objasniti? Mogao bi to biti bilo koji drugi grad, zar ne? Nikad ne bih mogao postupkom dedukcije doći do imena glavnog grada, zakljuĉivanje tu ne pomaţe. Ime se mora zapamtiti. Budem li ga opetovano ponavljao uspjet ću ga zadrţati u pamćenju nekoliko sati ili, u najboljem sluĉaju, nekoliko dana (doslovno). Kako god bilo, na kraju bih nedvojbeno završio tako što bih sva imena zaboravio ili još gore, tako što bih pobrkao imena glavnih gradova.


Ĉinjenice ĉije ţarišne toĉke nisu ni u kakvom logiĉnom ili predvidljivom odnosu, a koje smo odluĉili nazvati "ĉistim podacima" (zato što su one oĉito i nedvojbeno baš to; naprosto podaci), ĉine glavninu pitanja na ispitima i testovima. One su ujedno i najteţe za pamćenje svakome tko ne zna kako ih se treba pamtiti. A to je nešto što se nama neće dogoditi. Nedvosmisleno moţemo tvrditi da gustoća ĉistih podataka sadrţanih u jednom predmetu – to znaĉi njihova kvantiteta ili proporcionalnost – odreĊuje koliko će "teško" studentu ili uĉeniku (dakako, onome koji ne zna uĉiti) ići pamćenje gradiva i njegovo zadrţavanje u pamćenju. Imajte na umu, mi samo umaĉemo prst u vodu, nismo još skoĉili. Zasad vam samo iznosim gole ĉinjenice, ali još uvijek ne znamo kako ih zapamtiti. To ćemo otkriti poslije. Sada ćemo se pozabaviti drugim tipom ĉinjenica, onim koji susrećemo dok ĉitamo, uĉimo ili gledamo dokumentarce ili filmove. 2. Sekvencionalne ĉinjenice IzmeĊu njih postoji manje ili više logiĉna i predvidljiva meĊupovezanost, dolaze u odreĊenom slijedu (što se katkad lako racionalizira ili previĊa) – otuda i ime – sekvencionalne ĉinjenice. Uĉenicima te ĉinjenice predstavljaju kostur svih informacija vezanih uz odreĊeno gradivo. MeĊutim, oni ne zarone dovoljno duboko, u potrazi za detaljima. Ništa ne moţe bolje od dobrog primjera pomoći da shvatite o ĉemu govorimo: pretpostavimo da ţelite zapamtiti film ili sadrţaj Titanica, a znamo da on sadrţi koliĉinu informacija ekvivalentnih informacijama u povećoj knjizi. Nudim općepoznati primjer tako da ĉitatelj moţe jasno razumjeti o ĉemu govorimo te da lakše prati izlaganje. U ovom filmu pojavljuje se mnogo logičnih činjenica koje dolaze u manje ili više predvidljivim sekvencama. Kako bih zadrţao termine srodne toj rijeĉi, odluĉio sam ih nazvati sekvencionalnim ĉinjenicama. MeĊu tim sekvencionalnim ĉinjenicama, od kojih su neke logiĉnije od drugih, (a neke je uistinu lako zapamtiti jer su bolno predvidljive), moţemo u prvom redu izdvojiti sljedeće: na poĉetku filma, putnici trebaju biti ukrcani na brod i onda, nakon luksuznog putovanja, brod se sudara s ledenjakom (samo primjera radi, logiĉno je da se brod ne moţe nasukati na


ledenjak prije nego što je putovanje poĉelo). Nakon sudara, i samo nakon sudara, voda nadire u trup. Tada će brod tonuti, brodolomci će se spašavati itd. Tko ne bi mogao zakljuĉiti ili predvidjeti logiĉan poredak tih sekvenci? Teško je zbuniti se ili se izgubiti u sekvencionalnim ĉinjenicama zato što nam one omogućuju da lakše pratimo radnju filma. Drugim rijeĉima: sekvencionalne ĉinjenice moţemo prepriĉati prijatelju nakon izlaska iz kina, nakon što smo pogledali film. Drugim rijeĉima, sve informacije iz filma nesvjesno su pohranjene u pamćenju. Kao što sam već rekao, te ĉinjenice ĉine kostur informacije što je treba zapamtiti (ili je već zapamćena) – u našem primjeru, to je spomenuti film. Taj nam kostur neće otkriti zamršene detalje, ali niti one koji nadilaze logiku ili zakljuĉivanje. Neće nam otkriti niti proizvoljne detalje, poput razdaljine koju je brod uspio prevaliti do sudara ili toĉan broj ţrtava brodoloma. Opet, u filmu ima mnogo čistih činjenica, takvih koje nisu logiĉne niti povezane jedna s drugom. Primjerice, ĉinjenica da se brod što je došao u pomoć Titaniku zvao Karpatija, ĉinjenica da je Titanik potonuo 14. travnja 1912. godine, te ĉinjenica da je to bio irski brod (mogao je biti engleski ili iz bilo koje druge zemlje, zar ne?), itd. Dakle to su primjeri ĉistih podataka, takvih koji nisu proizvod neke logike, do kojih se ne moţe doći zakljuĉivanjem i koje nije moguće predvidjeti ili pogoditi. S druge strane, zahvaljujući iskustvu sa sekvencionalnim ĉinjenicama moţemo zakljuĉiti da brod moţe potonuti tek nakon što se sudario s ledenjakom, a ne prije. U najĉešće ĉiste podatke ulaze datumi, brojevi, mjere, koliĉine itd. Takve je ĉinjenice moguće jedino memorirati koristeći tehnike stvaranja neobiĉnih, domišljatih i neuobiĉajenih asocijacija, no uĉenici ĉesto pri memoriranju primjenjuju jedino neuĉinkovite tehnike mehaniĉkog ponavljanja. Tehnika ponavljanja u memoriranju ĉistih podataka mnogo toga prepušta carstvu pukih slutnji. Budemo li podvrgnuti ispitivanju, primjerice, moţda se nećemo moći sjetiti je li spomenuti brod potonuo 14. 4. 1912. ili 12. 4. 1914. Uţas ovakve dvojbe na ispitu iskusio je svatko, bez obzira na to koliko su puta ti podaci prijeĊeni i ponavljani u procesu usvajanja gradiva, i bez obzira na "ljubav i volju" uloţene u uĉenju. Uistinu, postoji li netko tko to nije doţivio? Kao što vidite, korištenje tehnika ponavljanja za memoriranja ĉistih ĉinjenica pokazalo je da one zapravo koĉe pamćenje. Jer što se dogaĊa:


poput papiga ponavljamo jednu te istu ĉinjenicu do iznemoglosti, a kao da to samo po sebi nije dovoljno, time još i ne dobivamo nikakvu garanciju da nam pamćenje neće "zablokirati" kad odreĊeni podatak pokušamo prizvati na testu. Sada namjeravam objasniti kako uĉinkovito memorirati te vrste ĉinjenica – detaljno i primjerima pokazati kako se to ĉini smišljanjem neobiĉnih asocijacija. Dakle, sada mi recite, što će se desiti nakon što jednom ili dvaput pogledamo film? Veći dio moţemo zapamtiti lako i bez većeg napora, zar ne? Dakle, pravilan naĉin da se zapamti film (ili bilo što drugo) bio bi taj da se pogleda od poĉetka do kraja, mnogo puta, bez kontinuiranog zaustavljanja ili pauziranja, premotavanja, odnosno višekratnog pregledavanja jednih te istih dionica. Upravo u tome griješe uĉenici i studenti dok ĉitaju tekst (ili stranicu) – uvijek se iznova vraćaju natrag, ĉitaju iste odlomke, zaustavljaju se... Moţete li zamisliti kako bi bilo grozno kad biste tako gledali filmove? Zapamtite da uĉenje mora biti poput gledanja filma. U suprotnom ĉinite nešto pogrešno. Nakon što ste cijeli film odgledali bez prekida, mnogo bolje razumijete njegovu glavnu ideju, a to će posluţiti kao kostur ili kiĉma svih ostalih informacija koje film prenosi. Kostur ili kiĉma bit će saĉinjeni od svih njegovih sekvencionalnih ĉinjenica. Nema boljeg naĉina da to upamtite od obiĉnog ponavljanja. Naravno, kao što smo već napomenuli, film sadrţi mnogo ĉistih podataka, kao što su imena gradova i ljudi, datumi, koliĉine, odreĊene sluĉajne ili opasne scene itd., a to ćemo morati zapamtiti odvojeno koristeći tehniku neobiĉnih asocijacija, koju ćemo uskoro prouĉiti.

PRAVAC ZAPAMĆIVANJA Sada ćete nauĉiti glavno i najvaţnije pravilo uĉenja, pravilo što ga moţete smjesta primijeniti: Uvijek trebamo uĉiti od većega k manjemu.


To znaĉi da pamtimo od većeg opsega prema manjemu, od šireg dosega prema uţemu, od šireg pojma prema uţemu i u detalje. Sukladno navedenome pravilu, ţelimo li zapamtiti film, moramo ga pogledati od poĉetka do kraja, dakle prvo radimo s cjelinom, kompletnim opsegom. Ista stvar mora vrijediti i za knjigu ili gradivo. Na tome uistinu inzistiram. Morate učiti od većega prema manjemu, naprosto morate. To je potpuno suprotno od onoga što se dogaĊa s dubljim znaĉenjima i detaljima filma ili knjige, koji će rasti od manje prema više. To je vrlo logiĉno, premda se pri prvom gledanju filma moţe ĉiniti da smo pogubili mnogo detalja ili ih nismo razumjeli, pa ĉak ni zapazili. MeĊutim, još uvijek bismo trebali gledati film od poĉetka do kraja bez zaustavljanja zato što će to biti udobnije i efikasnije u dugoroĉnom smislu. Kad ga gledamo drugi ili treći put, kad se dobro upoznamo s njim, tada bismo trebali temeljitije prouĉiti detalje u sloţenijim scenama. MeĊutim, to je nešto što bismo trebali ĉiniti malo pomalo. Na taj naĉin progresivno uranjamo u najsloţenije i najkraće detalje, zato što ćemo se postupno osposobljavati/pripremati za usvajanje sve sloţenijih informacija. Jednako moţemo postupiti sa svakom vrstom graĊe. Nastojimo li od samog poĉetka postići dublje razumijevanje (umjesto da prvo s graĊom postupamo kao s cjelinom, "površnije", obraćajući pozornost samo na najjednostavnije detalje) – velika je vjerojatnost da ćemo se zaplesti i obeshrabriti, te da će nam se cijela stvar uĉiniti mnogo kompliciranijom nego što uistinu jest. Mogli bismo se ĉak i prestrašiti, pa i obeshrabriti do odreĊene mjere. Treba još dodati da takva vrsta memoriranja nedvojbeno mnogo više stoji. Dakle, ne trebate se zabrinjavati zbog toga što se pri prvom ĉitanju odreĊene ĉinjenice nisu "primile" u vašem pamćenju. Mnogi uĉenici i studenti znaju da se odgovori na mnoga pitanja otkrivaju dalje u tekstu poglavlja, ili u narednim poglavljima. Usvajaju sve više i više znanja, a u isto vrijeme uĉvršćuju stara znanja i popunjavaju praznine u nepotpunim informacijama. Isto se dogaĊa u sluĉaju kada nas neke scene iz filma zbunjuju ili ih posve ne razumijemo. Ĉesto se dogodi da ih shvatimo na kraju, zato je zasad najbolje, kako ne bismo izgubili koncentraciju niti motivaciju, pustiti na miru stvari koje ne razumijemo, ne misliti na njih, i samo nastaviti s gledanjem filma, zar ne? Cijela je poanta u tome da se poveća motivacija i uštedi dragocjeno vrijeme, jer mnogo bi se vremena izgubilo kad bi naš uĉenik zastajao na


svakoj prepreci i sumnji što bi se javila tijekom gledanja filma, a isto vrijedi i za uĉenje ozbiljnijih i sloţenijih dijelova gradiva. Dakle, shvatili smo da knjigu ili gradivo moramo ĉitati kao da se radi o filmu, pokušavajući vidjeti i ĉuti proĉitanu informaciju kao da je scena iz filma, bez stalnog "prematanja". Osjetili bismo silnu nelagodu kad bismo stalno zaustavljali film i vrtjeli svaku scenu nekoliko puta. Znaĉi, prvo i najvaţnije je da potpuno razumijete opću ideju ili okvir informacije (sekvencionalne ĉinjenice). Ponovit ću posljednji put: bolje je kad se neka graĊa ili tema prvi put sagleda u cjelini i bez pretjeranog udubljivanja u detalje. Tada, pri svakom novom prouĉavanju graĊe, ponirat ćete sve dublje, usporedno s usvajanjem opće strukture gradiva. Ako smo film odgledali dva ili tri puta, jasno je da ćemo izvrsno zapamtiti kostur. Usprkos tome, nećemo još moći zapamtiti ĉiste podatke; to ćemo morati obaviti pomoću neobiĉnih asocijacija. Sad vidite kako nam je sve što objašnjavam sasvim priroĊeno i uklapa se u naš naĉin ţivota i ponašanja. Drugim rijeĉima, ne otkrivam ništa što već ne postoji duboko u vama.

NAĈINI ZAPAMĆIVANJA Ovisno o tipu ĉinjenice sadrţane u svim informacijama što dopiru do vas, moguće je pamtiti na tri razliĉita naĉina. Zaključivanje Ono ima prednost pred svim drugim naĉinima zapamćivanja. Ova se metoda primjenjuje svaki put kad uĉimo ĉinjenicu o kojoj moţemo razmišljati i doći do nekih razumljivih zakljuĉaka. Ta će se informacija ĉvršće uhvatiti u naše pamćenje, a u tom sluĉaju takoĊer govorimo o uĉenju (ne samo o pamćenju). Skrenite pozornost na to koliko je uĉenje vaţno pri razumijevanju i odgovaranju na pitanja u testu. Kako bismo mogli odgovoriti na pitanja, morali smo prije toga promisliti i upamtiti informacije, ako se uzme u obzir da naša potreba za zakljuĉivanjem jasnije dolazi do izraţaja kada se treba pripremiti za test.


Zakljuĉivanje se uspješno koristi u pamćenju graĊe iz fizike ili matematike, primjerice, jer tu je sve puno formula, zakona, pravila itd. Ono je takoĊer korisno u razliĉitim vrstama graĊe koja ukljuĉuje ĉinjenice koje se mogu povezati odreĊenom logikom – to znaĉi, kada se uĉe ĉinjenice ĉiji se slijed moţe savršeno "rekonstruirati" ĉistim zakljuĉivanjem. S druge strane, i takoĊer koristeći zakljuĉivanje kao sistem uĉenja i pamćenja, mi moţemo proizvesti novo znanje temeljeno na onome što smo već nauĉili i, u isto vrijeme, konsolidirati ono što već znamo. Logiĉno je, meĊutim, i to da se do svih ĉinjenica što ih ţelimo zapamtiti ne moţe doći zakljuĉivanjem. Zato se ĉesto moramo okrenuti drugim sustavima pamćenja. Ponavljanje U primjeru kratkoroĉnog pamćenja kojeg sam vam dao, jasno je da mi opetovano ponavljamo telefonske brojeve kako nam ne bi "pobjegli", po mogućnosti glasno (ţeleći upregnuti svoje auditorno pamćenje) sve dok se ne dokopamo olovke i papira. Ponavljanje je sustav pamćenja koji studenti i uĉenici najviše koriste. MeĊutim, ono se rijetko primjenjuje na pravilan naĉin. Prije smo bili rekli da pamćenje gradiva ili teme treba biti identiĉno gledanju filma na kućnom kinu, bez ikakvih prekida. To podrazumijeva da se gleda cjelovito, da se poĉetni fokus postavi na film kao cjelinu. Nakon što se film pogleda nekoliko puta tijekom nekoliko dana, mi ćemo pravilno koristiti sustav ponavljanja i najefikasnije moguće upamtiti njegove sekvencionalne ĉinjenice. Nadalje, i u poglavlju o pripremi gradiva detaljnije ćemo se pozabaviti ovim tipom pamćenja. Neobične asocijacije Kada promatramo nešto osobito zanimljivo, neki dogaĊaj koji snaţno privlaĉi našu paţnju, nešto što ni u kom pogledu nije normalno ili je ĉak i nemoguće – što se dogaĊa? DogaĊa se to da te izvanredne ĉinjenice što im svjedoĉimo snaţno privlaĉe paţnju naše podsvijesti i zato se ĉvrsto usaĊuju u dugoroĉno pamćenje. Primjerice, kad biste odjednom ugledali svoga psa kako poĉinje ţonglirati s tri naranĉe, zar ne biste zauvijek zapamtili taj prizor? Naravno da


biste ga zapamtili! Usput biste vjerojatno zapamtili i sve što se taj dan dogaĊalo. Na sljedeća biste pitali odgovorili bez teškoća:  Što ste radili prije nego što se ta nevjerojatna scena odigrala?  Kako je vaš ljubimac uspio hvatati naranĉe šapama?  Što ste radili nakon što je predstava bila gotova? Svega biste se savršeno sjećali, i to mnogo, mnogo godina. Pamćenje koje se temelji na neobiĉnim asocijacijama drţi se najmoćnijim od svih pamćenja, što moţe zahvaliti enormnoj ulozi koju u svemu tome igra podsvijest (u kojoj naše pamćenje boravi). Ona po svaku cijenu ţeli saĉuvati, pohraniti tu posebnu, jedinstvenu i "vrijednu" informaciju. Zato ćemo ga zvati superpamćenjem.


2 Superpamćenje

Postoje oni koji su se već okušali u smišljanju neobiĉnih asocijacija ili poveznica jer su već ĉitali o tome ili im je netko objasnio kako se to radi. To neću prihvatiti. Tu tehniku treba savršeno nauĉiti i kontrolirati, te znati toĉno kada, gdje i kako je treba koristiti. To je najmoćnije mentalno oruĊe kojim raspolaţemo. U ovom ćete poglavlju nauĉiti tajne što upravljaju svijetom najdojmljivijega pamćenja, struĉnjacima dobro poznate, a nuţne svakom studentu i uĉeniku koji drţi do sebe. S tim tehnikama pamćenja, koje doista ostavljaju dojam autentiĉnih ĉuda u oĉima onih koji za njih još nisu ĉuli, i zahvaljujući nekim jednostavnim i praktiĉnim vjeţbama, vaše umijeće usmenog i pisanog izraţavanja, jednako kao i okretnost u mišljenju, znaĉajno će se poboljšati. Iskreno se nadam da ćete uţivati u tim tehnikama i nauĉiti ih koristiti najefikasnije moguće, kako biste postigli maksimum u uĉenju ili obavljanju bilo koje aktivnosti.

PRVA VJEŢBA Prva vjeţba koju predlaţem jasno će ilustrirati svu moć našega superpamćenja. Sastoji se od zapamćivanja lanca od 20 rijeĉi nakon samo jednog ĉitanja. Evo niza od prvih 10 rijeĉi: Traktor, ţarulja, roda, dugme, stol, skijaš, gorila, brod, bicikl, boca.


Pamćenje moţe jedino raditi jedino na naĉin povezivanja. Kao u sekvencionalnim ĉinjenicama, jedna nas ĉinjenica vodi do sljedeće pomoću primjene odreĊene logike ili slijeda. Ako se radi o ĉistim podacima, kao u sluĉaju ovih 10 rijeĉi, tu nema logike, pa ih stoga moramo povezati neobiĉnim, ĉudnovatim karikama kako bi ih um prepoznao kao "nešto jedinstveno". Tek ih tada moţemo memorirati automatski i bez napora. Prvo moramo kreirati neobiĉnu vezu izmeĊu rijeĉi "traktor" i rijeĉi "ţarulja". Zamislimo, primjerice, traktor na polju, kako ore brazde plugom što je prikljuĉen na njega. Kako traktor napreduje, iz brazdi koje plug ore poĉinje navirati gomila staklenih ţarulja što se pritom automatski pale. Pokušajte u mašti taj slijed dogaĊanja promatrati kao da vas od njih dijeli tek nekoliko metara. Ako je potrebno, zatvorite oĉi i pokušajte to zamisliti najvjernije moguće. Hajde! Ţrtvujte nekoliko sekundi da to vizualizirate! Nastavljajući dalje, zaboravite prethodnu asocijaciju, smišljenu za niz „traktor – ţarulja" jer sada moramo povezati ostatak rijeĉi neobiĉnim asocijacijama. Sljedeća rijeĉ je "roda" pa sada moramo povezati ţarulju s rodom. Hajdemo zamisliti rodu kako visi sa stropa, sa ţaruljom u dugom kljunu. Njezine duge noge vise prema dolje i, ovisno o tome kako ih povuĉemo, ţarulja se pali ili gasi. Zamišljajte tu sliku u svom umu do najsitnijeg detalja. Promatrajte to rodino dugo tijelo i perje. Kada povuĉemo noge prema dolje, ĉujemo "klik" i vidimo kako se prostorija ispunila svjetlom iz upaljene ţarulje. Slijede rijeĉi "dugme" i "stol". Sada predlaţem trostruku kariku s rodom, dugmetom i stolom. Zamislimo sada rodu kako, poput nekoga tko udara zakovice, poĉinje svojim kljunom zabijati veliku crnu dugmad za kapute u drveni stol. Roda povraća ili bljuje dugmad iz ţeluca i ona se misteriozno pojavljuju u njezinom kljunu. Zakucava ih u stol takvom brzinom kao da se radi o rodirobotu. Ĉak moţemo osjetiti karakteristiĉan miris drva.


Sljedeća rijeĉ je "skijaš", pa moramo napraviti neobiĉnu asocijaciju izmeĊu stola i skijaša. Hajdemo sada vizualizirati skijaša, koji se spušta skijaškom stazom sjedeći na stolu okrenutom naopaĉke, tako da mu noge strše u zrak. Prikladno je zamjećivati detalje u tim prizorima kako biste pojaĉali svoju vizualizaciju: uoĉimo blještavo bijeli snijeg. Skijaš se ĉvrsto drţi za prednje noge stola. Juri prema dolje velikom brzinom, uz popratne zvukove brzinskoga šuštanja kakvo nam je poznato iz prijenosa slaloma, i vidimo kako strelovito "prolijeće" izmeĊu snijegom pokrivenih jela. Rijeĉ koju sljedeću moramo memorirati jest "gorila". Sada moramo povezati skijaša i gorilu. Ovaj put vizualiziramo bijesnu gorilu koja je išĉupala dvije šipke iz svoga kaveza i koristi ih kao skijaške palice dok skijajući na dvije velike banane juri preko zaleĊenoga jezera. Gorila lovi polarnoga medvjeda koji joj je ukrao cijeli snop banana. Evidentno je da s takvim asocijacijama, s tolikom hrpom banana, moramo zapamtiti sliku gorile. Moguće je da će velik broj ĉitatelja pomisliti: "Kakav mentalni nered!" Nemojte razmišljati na taj naĉin! Zapamtite da naše pamćenje radi podsvjesno pa mi pamtimo automatski, a da to i ne primjećujemo. Tako, hajdemo sada zaboraviti sve prethodne asocijacije. Nema "varanja", virenja u stranice, jer to bi samo štetilo. Pripremite se za nove rijeĉi! Sada je vrijeme da poveţemo "gorilu" i "brod". Zamislite da slavni Titanik nije potonuo onako kako se zamišlja u filmovima: zamislimo da je zapravo, nakon što se "brod" sudario s ledenjakom, baš kad je već bio u vertikali i poĉeo tonuti, ogromna gorila, veliĉine King Konga izronila iz mora. Zgrabila je brod, izvukla ga van i opet porinula u more. Nakon tog herojskog djela lupala se pesnicama o prsa. Putnici su se uplašili nepodnošljive buke pa su poklopili uši rukama. Hajdemo sada povezati "brod" i "bicikl".


Vidimo jedan starinski parni brod, s velikim kotaĉem s lopaticama, kako plovi rijekom Mississippi. Kotaĉ se okreće i pokreće brod zato što ljubazni putnici, sliĉno robovima na galijama, pedaliraju u straţnjem dijelu broda. Dva ĉovjeka stoje na svakoj obali i pomaţu im, vukući brod uţetima priĉvršćenima na njihove bicikle. Posljednja rijeĉ je "boca". Dakle, poveţimo sada bicikl i bocu. Biciklistica pokušava svojim biciklom ući u grlo gigantske boce, balansirajući i poskakujući na jednom kotaĉu. Malo pomalo uspijeva ugurati bicikl u grlo boce. Jesmo li sada spremni? Dobro. Podsjetit ću vas da je prva rijeĉ bila "traktor". Uzmite koliko god vam vremena treba da se sjetite što je bilo s traktorom. Koji smo neobiĉan prizor vizualizirali? To će pomoći sljedećoj rijeĉi da se pojavi i tako dalje. Nastavite dok ne popunite niz od 10 rijeĉi. Pokušajte se prisjetiti svih rijeĉi prije nego što nastavite ĉitati. Samo naprijed! * * * Velika je vjerojatnost da ste bez ikakvih problema uspjeli zapamtiti sve rijeĉi i to u toĉnom poretku. Ako ste zapeli u nekoj asocijaciji, znaĉi da niste dovoljno jasno vizualizirali preporuĉenu neobiĉnu vizualizaciju. U tom je sluĉaju morate ponovno vizualizirati, s više detalja, ili promijeniti asocijaciju nekom koja vam više odgovara. Sada uzmimo posljednju rijeĉi iz prethodnog niza, "boca", i napravimo neobiĉnu asocijaciju s rijeĉi "deblo", prvom rijeĉju iz sljedećeg lanca rijeĉi. Onda poveţite "deblo" s "bikom", i nastavite tako dok ne doĊete do rijeĉi "lopta", isto kao što smo uĉinili s prvih deset rijeĉi. Kada završite s pravljenjem asocijacija, u pamćenju ćete imati pohranjen lanac od 20 rijeĉi. Deblo, bik, knjiga, sat, pokrivaĉ, oblak, vrata, kamen, more, lopta.


Kad završite s asocijacijama, sjetite se prve rijeĉi: "traktor". Zatim provjerite jeste li uspjeli zapamtiti svih 20 rijeĉi. Preporuĉujem vam da rijeĉi što ih se prisjećate zapišete na komad papira, kako biste poslije mogli provjeriti rezultate. Hej! Nema varanja niti prepisivanja! Sretno!

MENTALNE TABLICE Mentalna tablica je jednostavna shema pamćenja koja nam dopušta da inlormacije organizirano pohranimo u pamćenje. Konstrukcija što se sastoji od minimalno jedne tablice apsolutno je potrebna svakom uĉeniku ili studentu. Nadalje mogu bez ikakve sumnje tvrditi da student koji ne zna koristiti dobru mentalnu tablicu ili mu ona nije poznata, nikada neće postići zadovoljavajuće rezultate u uĉenju. Hajdemo na brzinu konstruirati jednu tablicu. Prvo je vaţno da kreiramo pravilo koje će nam omogućiti da brojke pretvaramo u slova. Poslije ćemo slova pretvoriti u rijeĉi, jer njih se moţe vizualizirati, pa ćemo onda moći smisliti neobiĉne asocijacije da ih poveţemo. Bilo bi to nemoguće postići samo s brojevima zato što njih ne moţemo vizualizirati u sluĉaju kada su saĉinjeni od više od dvije znamenke. Tako ćemo moći memorirati sve vrste numeriĉkih podataka, mjera, ĉlanke zakona, datume i sl. Zapazite kako, s ciljem veće uĉinkovitosti, svaki broj korespondira s jednim suglasnikom (najmanje) u abecedi, ali ne i sa samoglasnicima. Predlaţem sljedeću konverziju (koju poslije slobodno moţete zamijeniti nekom drugom): 1 t (lako je zapamtiti, jer slovo t priliĉno nalikuje broju 1). Od sada nadalje, slovo t je za vas isto što i broj 1. 2 n (slovo "n" izabrao sam zato što ima dvije noge). 3 m (slovo "m" ima 3 noge). 4 k (slovo se moţe povezati s latinskom rijeĉju "quartus" – ĉetiri ili kvartal – ĉetvrtina godine).


5 l (pomaţe ako se sjetimo da je slovo L u rimskim brojevima oznaka za "50"). 6 s (prvo slovo u rijeĉi "sestina" koja oznaĉava strofu sa 6 stihova; nalikuje brojci 6). 7 f (slovo f sliĉi brojci 7, zar ne?). 8 g (strašno jc sliĉno broju 8). 9 b (okrenite broj 9 naopaĉke i dobit ćete b). 0 r (iz rijeĉi za nulu "zero" uzeli smo slovo r). Izvrsno! Sada odvojimo nekoliko sekundi da se upoznamo s navedenim konverzijama i da ih zapamtimo. * * * Abeceda ima i neke druge suglasnike koje ćemo sada raspodijeliti brojevima, kako bi sustav bio što fleksibilniji. Konaĉna konverzija brojeva u slova, ona koju biste trebali nauĉiti napamet, glasi: 1 t, d (lako je zapamtiti, jer su t i d zvuĉno-bezvuĉni par u fonetici) 2 n 3 m 4 c, ć, ĉ, k (ĉ za ĉetiri, c i ć dolaze u paketu s njim, k je maloprije objašnjeno) 5 1 6 s, š, ţ, z (s je objašnjeno, š za šest, ţ i z nekako sliĉe paru s i š) 7 f 8 g, j 9 b, p, v (b i p su zvuĉno-bezvuĉni par, v zato što se s njima "rimuje") 0 r


Slova h i Ċ nisu ukljuĉena u ovu tablicu i mogu se koristiti kao dţokeri koje je moguće dodati kada treba oblikovati rijeĉ, kao što se koriste samoglasnici. Slova nj i lj koriste se za 28 i 58. Uzmite vremena koliko vam treba da biste tablicu nauĉili napamet i tek nakon toga nastavite ĉitati. Neće vam trebati više od nekoliko sekundi. * * * Sada imamo kompletan sustav koji moţemo primijeniti u pretvaranju brojeva u slova. Ove rijeĉi bit će lako vizualizirati i povezati neobiĉnim asocijacijama. Recimo da tijekom uĉenja naletimo na godinu 1856. Moţemo je zamijeniti rijeĉju "tjelesa". Samoglasnike moţemo dodavati kako god ţelimo da bismo oblikovali neku suvislu rijeĉ. Sada provjerite oblikuju li suglasnici u rijeĉi "tjelesa" broj 1856. Sada nam preostaje samo stvoriti neobiĉnu asocijaciju s rijeĉju "tjelesa" i s onim što taj broj predstavlja, kao što smo uĉinili u primjeru niza od 20 rijeĉi. Po ovom sistemu moţemo zapamtiti sve moguće brojeve: datume, telefonske brojeve, ĉlanke zakona, paragrafe, šifre, valencije i atomske brojeve, fizikalne konstante, mjere i veliĉine, udaljenosti, formule itd. Recimo da ţelite memorirati telefonski broj lokalne bolnice. Recimo da je broj 386-494. Ako broj razdijelimo na 3864 i 94 dobit ćemo dvije rijeĉi: "mjesec" i "boce". Sada od toga moramo napraviti neobiĉnu asocijaciju. Predlaţem trostruko povezivanje: Zamislite bolnicu gdje svi pacijenti leţe u svojim krevetima. Moţete vidjeti Mjesec kroz bolniĉke prozore. Pacijenti tresu boce šampanjca. Ĉepovi pucaju toliko snaţno da uspijevaju pogoditi sam Mjesec, bušeći gomile kratera. Neobiĉnu asocijaciju morate zamisliti što vjernije moţete. Morate ĉuti pucanje ĉepova koji iskaĉu iz boca, jednako kao i eksplozije koje se ĉuju dok ĉepovi divljom snagom bombardiraju Mjesec. Tako ćemo lako zapamtiti kljuĉne rijeĉi: "mjesec" i "boce" što zajedno tvore telefonski broj bolnice, a


to je mjesto gdje neobiĉna asocijacija koju smo smislili poĉinje (startna ţarišna toĉka). Predlaţem vam da napravite sljedeće vjeţbe kako biste postigli lakoću i okretnost u pretvaranju brojeva u slova. Radite po uzoru na već opisani primjer.

DRUGA VJEŢBA Memorirajte sljedeće telefonske brojeve onako kako smo nauĉili, pretvarajući brojeve u rijeĉi, a zatim stvorite neobiĉne asocijacije: a) posao: 1602 819 Predlaţem vam da broj prepišete na ĉisti komad papira, tako da vam bude lakše pretvoriti ga. Napravite to ovako:

Tako moţete uzeti slovo iz svakog stupca (samo jedno slovo) pa će vam biti mnogo lakše prisjetiti se rijeĉi koje biste mogli sloţiti pretvarajući brojeve. Ja ovdje, primjerice, vidim rijeĉi "tuširanje" za brojke 16028. Sjetite se da samoglasnici sluţe kao dţokeri. Sada moramo traţiti drugu rijeĉ kojom ćemo zamijeniti brojeve 1 i 9. Zašto ne bismo uzeli rijeĉ "deva"?


Zamislite da se tuširate pod tušem koji crpi vodu iz grba dviju velikih "deva", od kojih jedna stoji s lijeve, a druga s desne strane tuša. Morat ćete od toga napraviti neobiĉnu asocijaciju s poslom (radi se o broju s posla) tako da rezultat tog trostrukog povezivanja bude nešto što će vam uistinu zaokupiti pozornost i što vas neće dovesti u zabunu – ukratko, nešto što će biti nemoguće zaboraviti. Uĉinite isto sa sljedećim brojevima: b) autobusni kolodvor: 786509 c) ţeljezniĉki kolodvor: 455475 d) aerodrom: 361230 e) kazalište: 906238 * * * Neće uvijek biti lako pronaći rijeĉ, ali to se neće dogaĊati kad se jednom sloţi vlastita mentalna karta. Njoj ćete uvijek moći pribjeći u sluĉaju hitnosti.

KREIRANJE NAŠE MENTALNE TABLICE Svaka kutija (ili komora) koju oblikujemo da bismo kompletirali našu kartu treba biti prikazana imenom objekta koji je lako vizualizirati. Taj objekt mora sadrţavati slova prema pravilima koja smo prije utvrdili za pretvaranje brojeva u suglasnike. Dakle, za prvu kutiju treba nam ime nekog objekta (objekte je mnogo lakše vizualizirati od rijeĉi) koji sadrţi samo jedan suglasnik, slovo "t" ili "d". Broj samoglasnika je proizvoljan i moţemo ih dodavati po volji kako bismo mogli sloţiti rijeĉ. Sliĉno tome, da bismo napravili kutiju s brojem 90, recimo, treba nam rijeĉ koja sadrţi "p", "b" ili "v" i "r". Vidimo da se rijeĉ "pero" savršeno uklapa u tu shemu. Nemojte zaboraviti da samoglasnike moţete dodavati po volji. U nastavku trebamo konstruirati vlastitu mentalnu tablicu sa 100 kutija.


Tablica mora biti vrlo osobna, a rijeĉi što ih budete birali moraju biti objekti koji se meĊusobno jako razlikuju i koji su vam bliski. Osim objekata moţemo koristiti i ljude i ţivotinje, zato što se i njih moţe lako vizualizirati. Obiĉno ćete za ime jedne kutije moći birati izmeĊu nekoliko objekata. Odabrat ćete jedan objekt koji ste oblikovali prema mojim pravilima, ili, ako vam se tako više sviĊa, prema pravilima što ste ih sami smislili. Evo imena objekata koje moţemo iskoristiti u prvih deset "kutija" naše tablice: 1

duh, tuha (dijalektalna rijeĉ za poplun ispunjen perjem)

2

Noa (onaj koji je skupio sve ţivotinje na svojoj arci)

3

muha

4

ĉaĊa

5

hala

6

šah

7

UFO (slavni neidentificirani leteći objekti)

8

Gea (Zemlja)

9

puh

10 tur, tura Prisjetimo se da slova "h" i "Ċ" moţemo koristiti kao dţokere, jednako kao i samoglasnike. Trebate stvoriti i kutiju za 0: orao (koji u letu moţe praviti krugove). Primijetite da rijeĉ "orao" sadrţi samo jedan suglasnik ("r"), a to je znak za glas koji smo povezali s brojem 0. Sada zapamtite tih prvih deset kutija koje smo upravo opisali. To je lako. Podsjetit ću vas da morate odabrati samo jednu rijeĉ po kutiji, onu koju vam je draţa ili dojmljivija. Konaĉan odabir ne bi se smio mijenjati. U sluĉaju da vam se niti jedna od predloţenih rijeĉi ne sviĊa, slobodno smijete pronaći drugu, sve dotle dok se drţite svih pravila (broj/suglasnik) što sam ih zadao (ili pravila što ste ih sami oblikovali).


TREĆA VJEŢBA Koristeći sistem neobiĉnih asocijacija, memorirajte sljedećih devet objekata po redu. 1 2 3 4 5 6 7 8 9

cipela telefon radio novine uliĉna svjetiljka bombon knjiga krevet automobil

Primjerice, ako ste koristili rijeĉ "tuha" za prvu kutiju, rijeĉi "tuha" i "cipela" trebate povezati u neobiĉnoj asocijaciji. Zamislite ĉovjeka koji hoda sa stopalima omotanima u velike mekane "tuhe", kao da nosi cipele. Dok srĉano hoda, iz "tuhe" na sve strane leti perje. Zatim rijeĉ Noa (ili neku drugu odabranu rijeĉ) trebate povezati s telefonom. Zapamtite da morate kreirati neobiĉne, nesvakidašnje asocijacije. Morate smisliti nešto što će vam uistinu privući pozornost: nešto što će vas nasmijati, ostaviti snaţan dojam, oduševiti... Nastavite na isti naĉin memorirati ostale rijeĉi u vjeţbi. Kada završite s asocijacijama, svakom u svojoj kutiji, vratite se ovamo. * * * Što? Već ste gotovi? Kako je prošlo? Sada se cijele vjeţbe pokušajte prisjetiti bez ikakva reda. Zapazite kako uopće nije vaţno kojim redom idete, sve dok koristite svoju mentalnu


tablicu. Sve su informacije u njoj već organizirane i poredane, pa ih je nemoguće izgubiti. Odgovorite na sljedeća pitanja: Koja je rijeĉ na sedmom mjestu? Drugom mjestu? Ĉetvrtom mjestu? Na kojem je mjestu ili u kojoj je kutiji rijeĉ "uliĉna svjetiljka"? A rijeĉ "bombon"? A rijeĉ "radio"? Ako ste u bilo ĉemu pogriješili, znaĉi da niste oblikovali dovoljno neobiĉnu asocijaciju, ili da je niste dovoljno jasno vizualizirali.

ĈETVRTA VJEŢBA Sada ćemo memorirati devet glagola: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

jesti skakati smijati se crtati trĉati spavati raditi boriti se plivati

Kako biste vjeţbu obavili kako treba, morate asocirati svaki glagol s korespondirajućom kutijom u svojoj tablici. Tada zamislite svaki objekt što ste ga pridodali svojim kutijama kako izvodi radnje što ih zadani glagol oznaĉava. Smijete zamisliti i sliĉnu akciju koja sugerira glagol što ga morate zapamtiti. Nemojte zaboraviti vizualizirati i druge objekte koji mogu pomoći da se scena utvrdi u pamćenju. Primjerice, na trećem mjestu imamo rijeĉ "smijati se".


U trećoj kutiji moţete zamisliti ogromnu muhu kako sjedi u kinu s 3-D naoĉalama na oĉima i kutijom kokica u krilu, te se grohotom smije dok gleda vašu omiljenu komediju ili smiješnu scenu. Još jedan primjer. Na šestom mjestu imamo rijeĉ "spavati". Ako ste za 6 odabrali rijeĉ "šah", tada biste mogli zamisliti veliku ploĉu na kojoj su šahovske figure kostimirani stvarni ljudi u prirodnoj veliĉini: kraljica, kralj itd. I svi su oni usnuli kao u bajci o Trnoruţici, hrĉu i spavaju... Šah spava! Pokušajte "ĉuti" i "vidjeti" te neobiĉne asocijacije sa što više detalja i realistiĉnosti. Ako ste pogriješili, znaĉi da niste pravilno sloţili neobiĉnu asocijaciju, ili je niste dovoljno jasno vizualizirali.

PETA VJEŢBA Sada ćemo memorirati, redom i uz pomoć naše tablice, devet rijeĉi koje nije moguće jednostavno vizualizirati: njeţnost, ţalost, prekrasno, toĉan, prijateljstvo, hladno, smiješno, plavo, apetit U ovom sluĉaju moramo te rijeĉi zamijeniti objektima ili radnjama koje nas podsjećaju na njih ili ih sugeriraju. Vaţno je još, dakako, da te rijeĉi moţemo vizualizirati. Naprimjer:  Rijeĉ "njegovati" moţe zamijeniti rijeĉ njeţnost, pa onda moţemo tu rijeĉ asocirati s rijeĉju "tuha" ili predmetom za koji ste se trajno odluĉili u kutiji 1. (Recimo da "tuha" leţi bolesna u bolnici s toplomjerom u ustima, a medicinske sestre joj nose lijekove, mjere temperaturu, dakle, "njeguju" bolesnika).  Za rijeĉ ţalost moţete upotrijebiti glagol "plakati", ili moţda vizualizirati imenicu koja sliĉno zvuĉi.


 Za rijeĉ prekrasno zamislite nešto ĉija vas ljepota osobito oduševljava.  Za rijeĉ "toĉan" moţete zamisliti veliki stajaći sat koji otkucava točno vrijeme u polju punom ĉaĊe (ili smislite neku drugu asocijaciju ovisno o predmetu što ste ga smjestili u 4. kutiju).  Naš dobar prijatelj za rijeĉ prijateljstvo.  Ledenjak ili sladoled za hladno.  Klaun za smiješno.  Nebo za plavo.  Ogroman, slastan sendviĉ za apetit. Nakon što ste izveli devet asocijacija, moći ćete zapamtiti, u svakoj kutiji, predmet ili radnju koja zamjenjuje svaku od onih rijeĉi što se ne daju vizualizirati. Ne biste trebali imati nikakvih problema da se smjesta prisjetite izvornih rijeĉi te tako pravilno dovršite zadatak. Ako ste pogriješili, znaĉi da niste napravili dobru asocijaciju ili je niste dovoljno ţivo vizualizirali. Sada ćemo proširiti našu tablicu s 10 novih kutija: 11 tuta, duda, tata, teta 12 tuna, dina 13 dama, tom (svezak) 14 teka (razg. biljeţnica) 15 idol (zamislite svog idola) 16 tisa (crnogoriĉni otrovni grm s crvenim bobicama) 17 tofu (sir od sojinog mlijeka) 18 duga, doga 19 tuba, tupe, top, tava 20 nar (vrtna voćka iz porodice šipaka veliĉine jabuke, mogranj)


ŠESTA VJEŢBA Sada ćemo obaviti drugu praktiĉnu vjeţbu koja će nam koristiti pri memoriranju ĉistih podataka: atomski brojevi 10 kemijskih elemenata. Za to ćemo koristiti mentalnu tablicu. Element / atomski broj # - Ugljik: 6 - Dušik: 7 - Natrij: 11 - Fluor: 9 - Aluminij: 13 - Fosfor: 15 - Magnezij: 12 - Sumpor: 16 - Berilij: 4 - Litij: 3 Zamijetite kako zahvaljujući primjeni vlastite mentalne karte u memoriranju ove vjeţbe uvijek raspolaţemo dobrom vizualnom predodţbom barem jednog dijela asocijacije, zato što polovicu svake asocijacije (u ovom sluĉaju su to atomski brojevi) ĉini znamenka koja će korespondirati s jednom od naših mentalnih kutija, a time i objektom koji smo smjestili u nju. Dakle, ako je atomski broj 6, vizualizirat ćemo šah (kutija 6), UFO tamo gdje je atomski broj 7 itd. Drugim rijeĉima, pola posla je već obavljeno. Drugu polovicu asocijacije u ovom sluĉaju predstavljaju kemijski elementi. Neke od njih nije teško vizualizirati – aluminij, naprimjer. Lako je zamisliti aluminijsku foliju u koju tako ĉesto umatamo sendviĉe. Ĉak bismo mogli vizualizirati i sendviĉ. Ista je stvar i s fosforom (šibice). MeĊutim, ostale kemijske elemente morat ćemo zamišljati indirektno, koristeći neke predmete što nas podsjećaju na njih. Primjerice, fluor moţemo zamijeniti s tubom zubne paste (znajući da je fluor kljuĉni sastojak paste za zube), pa ĉak i ĉetkicom za zube. Pomoći će nam i ako vizualiziramo pranje zubi. Za ostale kemijske elemente što ih ne moţemo vizualizirati – litij, primjerice – morat ćemo ih zamijeniti predmetima koje sliĉno zvuĉe ili koje nas podsjećaju na njih i u tom smislu nam pomaţu da ih se prisjetimo.


Ovdje morate biti izuzetno oprezni! Rijeĉ "litij" trebala bi se zamijeniti objektom (uvijek moramo koristiti nešto konkretno radi lakše vizualizacije) sliĉnoga naziva ili ĉiji naziv poĉinje istim slovima kao "litij" te nas tako "navodi" da se prisjetimo tog elementa – recimo, rijeĉ "litica". Kada traţimo rijeĉ kojom moramo zamijeniti drugu rijeĉ što ju nije lako vizualizirati, uvijek je bolje odabrati neku koja "navodi na trag" prve rijeĉi identiĉnim prvim slovima. To je bolje od odabira rijeĉi koja sliĉno zvuĉi ili rijeĉi koja se s prvom rimuje. Naprimjer, pretpostavimo da se pokušavamo prisjetiti imena glumca Marlona Branda, i baš nam je na vrhu jezika, ali jednostavno nam ne uspijeva. Lakše bismo se prisjetili kad bi nam sugovornik pomogao i prišapnuo prva tri slova u glumĉevu imenu. Dakle, kad bi šapnuo: "Poĉinje Mar...", odmah bismo odgovorili: "Marlon Brando!" S druge strane, mnogo biste se teţe sjetili da vam je rekao: "Zvuĉi sliĉno malini." Zato uvijek kad je moguće odaberite zamjenu za rijeĉ koja nas navodi da se prisjetimo rijeĉi koja nam treba, i to zahvaljujući podudarnosti u prvim slovima. U ovoj vjeţbi, uzimajući u obzir spomenuta pravila, bilo bi najbolje upotrijebiti rijeĉ "litica" jer se moţe vizualizirati. Sada moţemo smisliti neobiĉnu asocijaciju s rijeĉju "muha" jer je to rijeĉ iz naše mentalne kutije koja korespondira s atomskim brojem litija (3). Tu vještinu ste, pretpostavljam, već svladali. Pa prionimo onda na posao i dovršimo ovu vjeţbu! Zapamtite da smišljanje asocijacija samo po sebi predstavlja veliĉanstvenu vjeţbu za vaš mozak.

KOMPLETIRANJE MENTALNE TABLICE Ovdje ću vam predstaviti ostatak osnovne mentalne tablice s potpunim i preciznim objašnjenjima za svaku izabranu rijeĉ. Tablicu biste trebali savršeno svladati. Naravno, nećemo koristiti kutiju za "0", jer smo je već povezali s rijeĉju ORAO. To ćemo smjestiti u posebnu pomoćnu kutiju. Baš svaka kutija mora vam biti savršeno jasna. Kao što sam već napomenuo, moţete preuzeti moje prijedloge ili pak smisliti posve nove, poštujući moja ili vlastita pravila.


Nemojte zaboraviti da je mnogo bolje odabrati objekte koji se mogu savršeno vizualizirati, odnosno pruţaju jasnu i oštru sliku. Izbjegavajte objekte koji previše nalikuju objektima pridruţenim drugim kutijama. Sliĉnost moţe uzrokovati zbrku. Primjerice, "ĉaša" i "vaza" previše su sliĉne da se upotrijebe za kutije 49 i 96, zato biste za jednu od tih kutija trebali neku drugu rijeĉ. Kako bih vam olakšao stvari, dat ću vam kompletnu mentalnu tablicu, svih 100 kutija, da iz njih odaberete rijeĉi koje vam odgovaraju: 1

duh, tuha (dijalektalna rijeĉ za poplun ispunjen perjem)

2

Noa (onaj koji je skupio sve ţivotinje na svojoj arci)

3

muha

4

ĉaĊa

5

hala

6

šah

7

UFO (slavni neidentificirani leteći objekti)

8

Gea (Zemlja)

9

puh

10 tur, tura 11 tuta, duda, tata, teta 12 tuna, dina 13 dama, tom (svezak) 14 teka (razg. biljeţnica) 15 idol (zamislite svog idola) 16 tisa (crnogoriĉni otrovni grm s crvenim bobicama) 17 tofu (sir od sojinog mlijeka) 18 duga, doga 19 tuba, tupe, top, tava 20 nar (vrtna voćka iz porodice šipaka veliĉine jabuke) 21 nota (glazbena), inat, nit 22 neon, nona (reg. baka)


23 Nemo (kapetan podmornice, iz romana 20 000 milja pod morem) 24 Inka (piće ili pripadnik naroda) 25 Nil (vidim ga s piramidama) 26 nos 27 Info (zamišljam informacijski desk) 28 noga, noj 29 nova (supernova), nebo, Nova (TV) 30 more 31 moda 32 mina 33 mama 34 maĉ, Miki (Maus), muka, meĉ 35 mula 36 miš 37 mafia (zamislite tipiĉnoga gangstera strašnoga lica u kićastom odijelu), muf 38 mag (maĊioniĉar, ĉarobnjak, mudrac) 39 ameba, mapa, mop (krpa za pod) 40 car 41 Ĉita (popularna ĉimpanza iz filmova o Tarzanu) 42 kuna, ĉun (manji plitki ĉamac) 43 kuma (moţda vilinska kuma iz Shreka II) 44 kuća, koka (domaća ptica) 45 koala, ĉelo 46 ĉaša, kaša, koza 47 kafe (café) 48 ĉaj


49 ćup, okovi 50 lira (glazbeni instrument), Lara (lik iz doktora Ţivaga) 51 led, LED (zamislite digitalni kalkulator ili sat), let, Ledo (sladoled) 52 luna, lane 53 lim, Lama (zamislite Dalai Lamu ili tibetanskog redovnika) 54 leća, Ilica 55 lula 56 loza, lešo, leš 57 laf (momĉina, frajer) 58 liga 59 lava 60 sir, ţir 61 sat 62 šina, ţuna, ţena, san 63 Sumo (zamislite sumo-borca), šuma, 64 šeik, šaka 65 sol, šal, ţal 66 suza, zez, šaš 67 sofa 68 soja, ţega, Ţuja (ako je volite piti), Zagi (maskota davne Univerzijade) 69 soba, ţaba, Sava, sob 70 far (na autu) 71 feta, Fido (ime psa) 72 fan 73 fama 74 faca, fićo


75 faul, "fila" (krema za kolaĉe) 76 fuţi, fiš (paprikaš), faza (strujna) 77 Fifi (lik iz crtića) 78 fuga, fuj 79 FBI (zamislite njihove tipiĉne jakne s inicijalima "FBI" sa straţnje strane) 80 gora, Jura 81 gad, gate (dijalekt. hlaĉe), gat, jato, jahta 82 Jana (mineralna voda ili ime), gnu (ţivotinja), jen 83 guma, jama, gem 84 gaće, gica, jak (ţivotinja) 85 iglu, gel, jela 86 gaza, gas, jeţ 87 gaf, jafa (keksi, namjerno griješimo samo s jednim f) 88 guja, gaga, jugo (vjetar), jug 89 Job (biblijski lik), guba 90 bura, pura, vrh 91 bide, put, pad 92 vuna, Pan, vino, poni 93 puma, bum! 94 biĉ, pak, vuk 95 vol, bol, val, pol 96 Pisa, viza, pusa, vaza 97 VHF (zamislite televiziju), puf, paf 98 vaga 99 beba, papa, buba 100 Etruria, terra (lat. zemlja)


PROŠIRIVANJE MENTALNE TABLICE Naša bi nam mentalna tablica u budućnosti mogla postati premala. Primjerice, španjolski ustav ima 169 ĉlanaka. Ţelimo li zapamtiti svih 169 ĉlanaka španjolskoga ustava, lako je vidjeti da nam treba još 69 kutija za ĉlanke koji prelaze broj 100. Ipak, mentalnu kartu nije teško proširiti. Postoje dva moguća naĉina da se to uĉini: 1) Isti naĉin na koji smo to dosad ĉinili, poštujući pravila koja smo ustanovili za slaganje mentalne karte od 100 kutija. Naprimjer: Za kutiju 101 treba nam:

1 0 1 t r t d d Vidimo da se rijeĉ "torta" vrlo dobro uklapa u taj model. Mogli smo pronaći i neku drugu rijeĉ, recimo "druid" ili "trut". Za kutiju 102 moţemo uzeti rijeĉ "trn", "drum" za broj 103 i tako dalje. Budući da ova metoda proširivanja iziskuje mnogo vremena i truda (no, valja reći da je ujedno i najizravnija i najuĉinkovitija) preporuĉujem vam da je primjenjujete po potrebi. 2) Po metodi dţokera, koja će nam omogućiti da je uvišestruĉimo (umjesto da je proširujemo). To znaĉi da će nam svaka kombinacija dţokera dati 100 novih kutija. S tim sustavom tablica dobiva enormne dimenzije, premda sve ima svoju cijenu, naravno. U našem sluĉaju svaka neobiĉna asocijacija koju napravimo bit će utrostruĉena, zato što s jedne strane imamo osnovnu kutiju (izmeĊu 1 i 100), a s druge strane imamo sve ono što ćemo staviti u tu kutiju i, konaĉno, dţoker kombinaciju, koja će nam reći u kojoj se stotini nalazimo (100, 200, 300 i tako dalje). Naprimjer, pretpostavimo da ţelimo zapamtiti ĉlanak 149 španjolskoga ustava. Pretpostavimo takoĊer da u vašoj tablici za broj 49 stoji rijeĉ "ćup" i da je vaš prvi "dţoker" (scena ili mjesto gdje će se odvijati neobiĉna situacija) olimpijski bazen.


Gore spomenuti ĉlanak poĉinje ovako: "Ekskluzivna kompetencija drţave" Da biste memorirali taj ĉlanak, prvo ga trebate proĉitati i razumjeti, a za to nam treba rezoniranje. Zapazite kako nije teško zakljuĉiti kako se ovaj ĉlanak odnosi na stvari koje ovise o drţavi, ne na autonomne zajednice ili pokrajine. Drugim rijeĉima, referira na nacionalnu vladu. Kad to jednom proĉitamo, otkrit ćemo da se uistinu odnosi na ono što sam prije spomenuo. Zahvaljujući sposobnosti mišljenja i zakljuĉivanja, nećemo imati problema sa shvaćanjem opće ideje ĉlanka. Moţda ćemo to morati proĉitati nekoliko puta i napraviti neke neobiĉne asocijacije unutar toga, u sluĉaju da je ĉlanak podijeljen na toĉke ili više sekcija. U tom bi sluĉaju trebalo napraviti mali lanac asocijacija (znate već kako se to radi). Istu stvar trebali bismo ĉiniti sa svakim ĉistim podatkom na koji naiĊemo. Kad to jednom obavimo, naša jedina teškoća, a to uistinu nije lako (premda nikako nije nemoguće) jest zapamtiti odnose li se zapamćeni podaci na ĉlanak 149 ili, recimo, 125. Dakle, da bi se to moglo, potrebno je utrostruĉiti asocijaciju povezivanjem sljedećih ĉimbenika:  "Ćup" – to nam govori da imamo posla s brojem 49 (bilo da ĉlanak završava s brojem 49 ili da je broj 49 dio stotice – 149 ili 249, npr.)  "Ekskluzivna kompetencija drţave". U ovom sluĉaju trebali bismo vizualizirati nešto što nam sugerira tu frazu. Ja zamišljam premijera moje drţave kako ţeli nešto ekskluzivno za sebe i samo za sebe.  "Olimpijski bazen" – tamo se ta neobiĉna asocijacija treba odvijati (time znamo da se radi o ĉlanku 149, a ne 49). Naposljetku sve spomenuto trebamo spojiti na jedinstven naĉin, i pritom se dobro zabaviti. Primjerice, mogli bismo zamisliti sljedeću scenu. Ja vizualiziram prije spomenutoga premijera, s velikim ćupom u rukama, kako svim snagama pokušava isprazniti cijeli olimpijski bazen pun vode. Svaki put kad mu netko priĊe, on posesivno zagrli ćup, zato što neće da mu ga itko otme. On eksluzivno ţeli prazniti bazen.


Mogli biste takoĊer vizualizirati kako sa svojim najvaţnijim ministrima (uţi kabinet) ćupovima prazni bazen, ako vam se više sviĊa. Sad ste se uvjerili da na taj naĉin uopće nije teško uĉiti – to je ugodno, a istovremeno i nevjerojatno uĉinkovito. Kad mislite na ĉlanak 149, sjetit ćete se ćupa i olimpijskog bazena. Odmah ćete se sjetiti da ćup treba isprazniti bazen, a tko je zato bolji od premijera (i njegova kabineta). I evo ih, posesivno su se prihvatili svoga posla. Sliĉno tome, ako vas na testu pitaju o "ekskluzivnim kompetencijama drţave", vizualizirat ćete opisanu sliku. Zapazite da je u tom sluĉaju malo teţe sjetiti se broja ĉlanka. To je zbog toga što smo poĉeli od neobiĉne asocijacije, a ne od broja kutije u tablici. U tom sluĉaju bi dana radnja bila poĉetna ţarišna toĉka asocijacije, a broj ĉlanka (kutija) krajnja ţarišna toĉka asocijacije. Sjećate li se teorije u kojoj smo objasnili ţarišne toĉke ĉistih podataka. Kada koristimo mentalnu tablicu, bit će lakše zapamtiti poredak asocijacija ako prvo vizualizirate kutiju (poĉetna ţarišna toĉka), a posljednje objekt koji treba staviti u kutiju (krajnja ţarišna toĉka). Stoga će vam biti lakše prisjetiti se cijele asocijacije kad vas zatraţe da objasnite ĉlanak broj 149. Odmah ćete otići u svoju mentalnu tablicu, sjetiti se ćupa i bazena, i onda automatski i cijelog sadrţaja ĉlanka. U svakom sluĉaju, kada god na ispitu ĉujete ili vidite pitanje o "ekskluzivnim kompetencijama drţave", bilo bi stvarno "kul" odgovor zapoĉeti ovako: "Sadrţan u 149. ĉlanku Ustava...", zar ne? Ispitivaĉi će biti zapanjeni. Ostale upotrebe džokera Sliĉno tome, dţokera moţe biti koliko god vi ţelite. MeĊutim, predlaţem vam da ih smišljate kad se javi potreba. Kad ih jednom smislite i oni "prorade" kako treba, ne biste ih više nikada trebali mijenjati. U svakom sluĉaju, zasad je mnogo vaţnije da što savršenije ovladate svojom osnovnom mentalnom tablicom (1-100). kutije 101 - 200 (ukljuĉujući) - olimpijski bazen kutije 201 - 300 (ukljuĉujući) - svemir kutije 301 - 400 (ukljuĉujući) - erupcija vulkana kutije 401 - 500 (ukljuĉujući) - vaša kuća


kutije 501 - 600 (ukljuĉujući) - planet koji buja ţivotom kutije 601 - 700 (ukljuĉujući) - pustinja kutije 701 - 800 (ukljuĉujući) - sjeverni pol itd. Iskoristite ove situacije ili zamislite vlastite. Kao što moţete vidjeti, jedina prepreka u svemu tome su eventualne granice vaše mašte. Postoje i druge vrste tablica: multiplikativne tablice. Za njih vam treba osnovna karta od barem 200 kut ija, a ideja je da multiplicirate svaku grupu od 100 kako biste dobili tablicu od 10.000 kutija. Nećemo se udubljivati u to jer iziskuje više pripreme, a i više prouĉavanja. Usto zahtijeva i da prethodno savršeno ovladate tehnikama iz ove knjige. BILJEŠKA Pazite ovo! Ako multiplicirate lanac od 10.000 kutija s 10 drugih dţokersituacija, dobit ćete lanac od 100.000 kutija! To je dovoljno da prestraši svakoga. Naravno, svaka vaša asocijacija morat će biti ĉetverostruka! Da zadovoljim vašu znatiţelju, reći ću vam da osobno vladam desecima raznovrsnih mentalnih tablica: osnovnim, višestrukim, razgranatim, itd. Najveća ima nezamislivih 1.000.000 kutija – ali nisam je još ispunio (ni blizu tome). Ali drţim je u pripravnosti, za svaki sluĉaj!


3 Fotografsko ĉitanje (ultra brzo)

ZAŠTO JE VAŢNO NAUĈITI ISPRAVNO ĈITATI? Prije svega, trud i vrijeme što ga uloţite u kvalitetnu tehniku ĉitanja vratit će vam se dvostruko. Drugim rijeĉima, uspjet ćete razviti brzinu ĉitanja koja nadilazi svaki prosjek (ĉitat ćete barem tri do ĉetiri puta brţe). Moći ćete takoĊer lakše i efikasnije memorirati informacije pri ĉitanju, ĉime će se znaĉajno smanjiti potreba za višekratnim pregledom materijala. Drugo, uz malo treninga, tijekom ĉitanja moći ćemo memorirati informacije zahvaljujući razvijanju sposobnosti stvaranja "mentalnog videa". To znaĉi da ćemo informacije ĉitati tako brzo i precizno da će se ĉiniti kao da gledamo film u kinu. Da smo ovu informaciju gledali u kinu, zapamtili bismo je mnogo bolje nego ĉitajući je u knjizi, zar ne? Osjetit ćemo entuzijazam i koncentraciju. Dok budemo uţivali u senzacijama našeg mentalnog videa, inspirirat će nas oĉevidna brzina i pouzdanost naše ĉitalaĉke plovidbe tekstom. Nadalje, zahvaljujući mnogo boljem razumijevanju proĉitanoga, brzom ĉitaĉu mnogo je lakše shvatiti opći smisao informacije.


Najveći NEDOSTACI što ih nalazimo u većine ljudi sljedeći su: a) Linearno čitanje riječi, bez da se zastane i pogleda ih se nakratko. Ako tako ĉinimo, nećemo moći uistinu shvatiti proĉitane ideje i informacije. Kad je objekt nepomiĉan, poput redaka u tekstu koji ĉitamo, i oko mora biti nepomiĉno, kako bi moglo jasno percipirati objekt. Ako tijekom snimanja neprekidno pomiĉemo fotografski aparat, nećemo dobiti jasnu sliku nepomiĉnog objekta, zar ne? Ista se stvar dogaĊa pri našoj tehnici fotografskog ĉitanja. Moramo istovremeno obuhvatiti grupu rijeĉi i "fotografirati" ih tijekom trenutne stanke. Ne smijemo se prepustiti jednostavnom skeniranju rijeĉi bez zastajkivanja, što uglavnom većina nas radi. To će nam samo dati neskladnu, zamućenu i nefokusiranu sliku rijeĉi te nam onemogućiti da ih ispravno vidimo. b) Sporo čitanje. Prosjeĉna brzina ĉitanja iznosi 200 rijeĉi u minuti, zbog ĉega:  Gubimo vrijeme  Gubimo koncentraciju  Ometa se naša sposobnost zadrţavanja informacija, zbog veće praznine meĊu idejama. Nadalje, neki studenti, zbog svojih pogrešnih ĉitalaĉkih navika (ĉesto vraćanje već proĉitanim recima), završe na prosjeku od 100 proĉitanih rijeĉi u minuti. Kako bi se naša tehnika pravilno primijenila, oĉi se moraju micati po stranici nizom vrlo brzih skokova, zastajkujući na svakoj grupi rijeĉi (unutar istog reda) koju kanimo fotografirati. Te pauze trebaju trajati od 0,25 do 0,75 sekundi. Te pauze ili zastajkivanja – bolje reĉeno, fotografije – trebaju obuhvatiti grupu od 4 do 6 rijeĉi. Zapravo, dok ĉitamo reĉenicu nismo zainteresirani za pojedinaĉni smisao svake rijeĉi; mi traţimo opći smisao reĉenice. Uzmimo, recimo, reĉenicu: "Kanarinac skakuće i pjeva u svom kavezu."


Ova reĉenica opisuje scenu koju je moguće vizualizirati u potpunosti. Budemo li tako postupili, dulje će nam ostati u pamćenju, jer nas zanima cjeloviti smisao reĉenice, ne svaka rijeĉ zasebno: "Kanarinac...skakuće...i.... pjeva...u...svom....kavezu.". Sporiji ĉitatelji moraju postupno nadodavati smisao svakoj rijeĉi koju ĉitaju, što se dogaĊa nesvjesno, rijeĉ po rijeĉ, sve dok ne doĊu do konaĉnog smisla. To pak rezultira smanjenjem brzine ĉitanja i koncentracije. Takvi se ĉitatelji prerano iscrpe, jer tekst gledaju šest puta ĉešće – nesvjesno se napreţu kako bi se prisjetili svake rijeĉi posebno, sve dok ih ne poveţu i ne doĊu do konaĉnog smisla, a to sve uzrokuje mentalnu napetost. Vratimo se reĉenici: "Kanarinac skakuće i pjeva u svom kavezu.". Proĉitate li to rijeĉ po rijeĉ, slijeva nadesno (obiĉno to svi ĉine), primijetit ćete da ste uistinu morali napraviti podsvjestan napor kako biste memorirali svaku rijeĉ i kasnije je se prisjetili. Zapazite kako se, ako doĊemo do rijeĉi "skakuće", a ne moţemo se prisjetiti da je rijeĉ o kanarincu, nećemo moći sjetiti smisla reĉenice. Dakle, nećemo znati o kakvoj se informaciji radilo. Kako bismo na taj naĉin uopće mogli uĉinkovito pamtiti? Ova je reĉenica kratka i lako pamtljiva. MeĊutim, logiĉno je da se u duljim reĉenicama ili sloţenijim tekstovima moţemo lako izgubiti (zapravo sam siguran da ćemo se prije ili poslije izgubiti). Ponestat će nam koncentracije, a moţda posve zaboravimo sve što smo proĉitali. Naš um se u takvom sluĉaju lako "iskljuĉi" i skrene s puta. Onaj mali napor nesvjesnog naknadnog pamćenja, koji sam prije spominjao, nekim se uĉenicima moţe ĉiniti beznaĉajnim. MeĊutim, kad ĉitamo reĉenicu za reĉenicom, satima i danima, taj mali napor ometa nešto mnogo veće i nesumnjivo koĉi našu sposobnost brzog memoriranja graĊe. Dok ĉitamo, barem dok ne steknemo dovoljno iskustva i teĉnosti, trebali bismo koristiti vodiĉ. To moţe biti olovka ili neko drugo vizualno pomagalo; pomoći će nam da se pravovremeno fokusiramo na grupu rijeĉi koju ţelimo ĉitati ili fotografirati, kao i da odrţimo ujednaĉen i precizan ritam pri ĉitanju svakog retka. Korištenje olovke ili pokazivaĉa kao vodiĉa nekim se ĉitateljima ĉini neprirodnim. Uvjeravam vas da to nije tako. Kad tek uĉimo ĉitati u djeĉjoj dobi, naš prirodni instinkt nekako nam sliĉno pomaţe, jer obiĉno ĉitamo uz pomoć prsta. Baš poput kompasa ili dalekozora on nam pomaţe da se pravilno usmjerimo. Zato je tijekom ĉitanja mnogo bolje koristiti vizualno pomagalo (koje olakšava oĉima da se kreću


po stranici), umjesto da naprosto pustimo vidu da stihijski i neprecizno lebdi nad tekstom, dok mi pokušavamo naći rijeĉi ili retke, pa ĉesto i zalutamo. Uistinu, ako ţelimo nauĉiti ĉitati brzo i pouzdano, vizualno pomagalo nam je apsolutno nuţno. Nije da mi ne bismo mogli ili trebali ĉitati bez njega, samo što ćemo se bez njega kretati sporije i nepreciznije, ĉime će nam ĉitanje postati napornije. Nadalje, trebat će nam mnogo više vremena i rada dok kvalitetno ne ovladamo tehnikom, da ne spominjem razoĉaranje koje bi mogli osjetiti oni koji su došli tek na pola puta. Ne bismo trebali mrmljati tijekom ĉitanja, niti bismo trebali micati usnama, ĉak ni malo. To će samo usporiti brzinu ĉitanja. Koncentraciju i misli trebali bismo takoĊer usmjeriti na zamišljanje i vizualiziranje proĉitanoga, kao da se radi o filmu. To je najvaţnija tajna. Tekst što ga ĉitamo trebao bi biti pozicioniran horizontalno, nikako pod kutom (kao što ĉinimo dok pišemo). To će poticati brţe pomicanje oĉiju. Trebali bismo takoĊer ĉitati s udaljenosti od otprilike 30 centimetara od stranice. Najznaĉajnije PREDNOSTI pravilnog ĉitanja su sljedeće:  Ova tehnika ĉitanja pomoći će poboljšati naš osjet "mentalnog videa", što je nedvojbeno najbolje oruĊe za pomoć u pamćenju.  Dobrom tehnikom štedimo nevjerojatno mnogo vremena. To je kao da usporeĊujemo putovanje automobilom brzinom od 100 do 200 km/h (ĉitanje 100 do 200 rijeĉi u minuti) s putovanjem avionom koji leti brţe od zvuka, dakle 1000 km/h (ĉitanje 1000 rijeĉi u minuti). Tom je brzinom moguće ĉitati zato što je naša mentalna sposobnost zadrţavanja ĉinjenica i percipiranja informacija mnogo veća od najveće brzine ĉitanja. Mi moţemo ĉitati 1000 rijeĉi u minuti, ali kad gledamo film u kinu, sposobni smo zadrţati informacije i ĉinjenice ekvivalentne ĉitanju do 60.000 rijeĉi u minuti. Ja sam to mnogo puta uspio postići na natjecanjima, a postiţem i dalje, s još većim uspjehom. Budući da ĉitamo mnogo sporije nego što naš um moţe snimati podatke, sporo ĉitanje moţe samo usporiti proces pamćenja. Stoga brzinu ĉitanja trebamo dovesti do maksimuma. Zar je stvarno istina da naši umovi mogu primati informacije brzinom ekvivalentnom ĉitanju 60.000 rijeĉi u minuti, te ih u isto vrijeme i razumjeti? Naravno! Dopustite da vam pokaţem. Naprimjer:


U jednoj filmskoj sceni vidimo kako ĉovjeka odjevenog u crno odijelo, koji visi s ograde broda, kane dokrajĉiti s leĊa, velikim noţem, za punoga mjeseca... Mentalna apsorpcija nam je tako brza da smo u stanju sve informacije preuzeti u manje od jedne sekunde, s potpunom jasnoćom i obiljem detalja: bljesak noţa, tišina, svjetlo i sjena, pribliţna visina i fiziĉka obiljeţja likova, brzina pokreta, glazba, pozadinski zvukovi, itd. Kad bismo rijeĉima morali opisati sve što smo vidjeli u toj sekundi, trebalo bi nam otprilike 1000 rijeĉi. Imamo tako mnogo potencijala da moţemo ĉak i s priliĉnom lakoćom predvidjeti što će se dogoditi u sljedećoj sceni: "Hoće li ovog ĉovjeka na kraju ubiti?" Ili bismo mogli osjetiti i pomisliti nešto sliĉno ovome: "Pomakni se već jednom! Ubit će te!" (Naravno, u sluĉaju da smo na strani lika.). Stoga, u jednoj sceni filma moţemo upiti koliĉinu informacija ekvivalentnu ĉitanju 60.000 do 80.000 rijeĉi u minuti. Drugim rijeĉima, toliko bi nam rijeĉi trebalo da savršeno opišemo jednominutnu scenu. U teoriji bi to bila maksimalna brzina ĉitanja, ipak mnogo viša nego u praksi. Dok primjenom mentalnog videa (što ga svi posjedujemo) kozmiĉkom brzinom skupljamo podatke, maksimum doseţemo gledajući filmske scene (izuzev patnje, osjećaja straha, emocija itd.). Informacije skupljene u samo jednoj sekundi toga filma, kad bi se zapisale, stale bi otprilike na jednu stranicu knjige. Pogledajmo koliko nam je malo vremena potrebno da odgledamo film (dva sata otprilike) i kako dobro ĉuvamo informacije iz njega. Usporedite to s time koliko vam treba da proĉitate knjigu. Nadalje, knjiga redovito sadrţi mnogo manje informacija od filma. U njoj nema glazbe, niĉega te vrste, da ne spominjemo ĉinjenicu kako je naše zanimanje, koncentracija i ostala motivacija uvijek viša dok gledamo film. Proces usvajanja podataka tijekom ĉitanja toliko je usporen da naš podsvjesni um ne uspijeva povezati ideje koje smo proĉitali u tekstu, ometajući sposobnost razumijevanja i procesuiranja informacija prikupljenih na svakoj stranici. Zato inzistiram da brzo i dobro ĉitanje bude sliĉno gledanju filma u kinu, sa svim prednostima koje uz to idu. Istrenirani um brzog ĉitaĉa procesuira informacije tako brzo da neizbjeţno stvara serije slika, ili barem senzacija – upravo zato što je to jedini naĉin da se u tako


kratkom vremenu "probave" informacije. Nema drugoga naĉina da se to postigne. Radi se o fantastiĉnom osjetu koji nazivam mentalnim videom. No sada – mrzim što vam to moram reći – u svemu tome postoje neke prepreke. Prije nego što pohlepni ĉitatelji uspiju kreirati mentalni video u svojim umovima, trebat će im dvije stvari: 1) sposobnost brzog ĉitanja (barem 800 do 900 rijeĉi u minuti) radi unosa informacija koje sadrţe dovoljnu koliĉinu podataka. U tom je sluĉaju podsvjesni um prisiljen reagirati stvaranjem slika radi procesuiranja tolike koliĉine informacija ili podataka. 2) istreniran i jak um, tako da ĉitatelj moţe primiti unos velike koliĉine informacija, velikom brzinom, i posljediĉno stvarati slike, bljeskove ili senzacije (ovisno o tipu teksta koji ĉitamo). Na svojim teĉajevima, nakon 90 minuta intenzivnog treninga, većinu svojih uĉenika uspijevam uvjeţbati da utrostruĉe ili uĉetverostruĉe brzinu ĉitanja. Nakon toga se brzina stabilizira na 700 do 800 rijeĉi u minuti, što i nije loše za poĉetnike, zar ne? Radim s njima kako bi "okrijepili" umove i otvorili ih barem na nekoliko minuta, tako da mogu primiti i usvojiti popriliĉnu koliĉinu informacija. Inaĉe bi ĉitali bez ikakvoga razumijevanja. Neki se doslovce "izbezume" kad vide da uspijevaju nesvjesno i automatski vidjeti, osjetiti i ĉuti informacije u tekstu koji su dobili na ĉitanje. Naţalost, tim nadarenim polaznicima sve to uzbuĊenje poremeti koncentraciju pa se slike što su ga prouzroĉile ubrzo izgube. Onda oni neumorno ĉitaju kako bi vratili "video senzaciju". No, koliko se god trudili, to nije moguće odmah postići. Senzacija dolazi samo kad se relaksirate i "oporavite" svoju tehniku. Meni to uspijeva u prvoj brzini (otprilike 1.200 rijeĉi u minuti) i, uz malo prakse, ne bi trebalo biti problema u dostizanju senzacije mentalnog videa kojega je, usput reĉeno, moguće vjeţbati i na druge naĉine. Sada ćemo poĉeti s prvom vjeţbom. Siguran sam da jedva ĉekate. Neke sloţenije vjeţbe nisu ukljuĉene u ovu knjigu. U budućnosti moţda napišem radni priruĉnik u kojem ću predstaviti opseţnija objašnjenja tehnika fotografskog ĉitanja, mentalnog ĉitanja i pamćenja općenito. No, to će se dogoditi kada entuzijasti budu pripremljeniji i iskusniji zahvaljujući upravo ovoj prvoj knjizi.


PRVA VJEŢBA Sada ćete proĉitati dvije zgodne priĉice tiskane vertikalno u uskim stupcima. Morat ćete upotrijebiti svoj periferni vid kako biste mogli vidjeli svaki redak. Svaki redak sadrţi otprilike dvije do tri rijeĉi. Bit je u tome da sve rijeĉi vidite odjednom, jednim brzim pogledom. To znaĉi da u isti mah morate vidjeti poĉetak i kraj reda.

PAŢNJA!

 Ne ĉitajte slijeva nadesno. Cijeli redak proĉitajte odjednom, kao da ga fotografirate. Tada, uz male skokove, nastavite prema kraju stupca sve do kraja teksta.  Dok ĉitate (ili fotografirate) tekst, skokovi trebaju biti brzi, a zastajkivanja vrlo kratka, trenutna.  Koristite vizualno pomagalo. Moţete koristiti olovku ili štapić te pokazivati redak time, kako biste omogućili oĉima da kreću brzo i precizno duţ stranice.  Trebali biste ĉitati dva retka u sekundi. Ne bojte se. Uvjerit ćete se da takav ritam nije teško odrţati.  Prvo proĉitajte tekst A, mnogo puta zaredom, sve dok u umu ne uspijete "vidjeti" što ĉitate. Tu senzaciju zovemo "mentalnim videom". Osim što je vrlo ugodan, omogućuje nam da tekst memoriramo brţe i kvalitetnije. Pomaţe nam i da se bolje koncentriramo.  Svaki put ĉitajte brţe i brţe. Kad to dobro usvojite i uspijete "vidjeti" proĉitano u svom umu, poĉnite s tekstom B. Poĉnite kad budete spremni.


TEKST A

Jednoga jako sunĉanoga dana u mjesecu kolovozu jedan se djeĉak na ljuljaĉki u parku ljuljao s mamom. Otmjen ĉovjek u skupom odijelu prošao je kraj njih i zastao da ih pogleda. Odjednom odloţi svoju aktovku pod stablo, olabavi kravatu, i sjedne na ljuljaĉku do njih. Veselo im se smiješio. U sredini uţurbanog dana ĉovjek je našao malu oazu djetinje radosti.


TEKST B Pod vodstvom svoga vodiĉa sedam putnika hodalo je po bijelome pijesku plaţe na najjuţnijem otoku arhipelaga Galapagos. Traţili su gnijezda u kojima zelene kornjaĉe nose svoja jaja i ostavljaju ih da se izlegnu. Svake godine, u travnju ili svibnju, male kornjaĉe izlaze iz svojih gnijezda i kreću u grozniĉavu neizvjesnu trku do mora da ne bi postale ruĉak gladnim pticama.

DRUGA VJEŢBA Slušajte ovo! Prosjeĉna brzina ĉitanja studenta na fakultetu iznosi 200 do 250 rijeĉi u minuti. Tome još morate oduzeti vrijeme izgubljeno na vraćanje i ponovljeno ĉitanje već proĉitanih materijala. Nakon svega toga, prosjeĉna brzina ĉitanja mogla bi iznositi jedva 150 rijeĉi u minuti ili ĉak i manje.


Sada trebate misliti na VRIJEME. Posebnu pozornost posvetite sljedećemu:  Prethodna dva jednostavna teksta imaju otprilike 60 rijeĉi, razdijeljenih u 25 redaka. Ako svaki tekst proĉitate u 8 sekundi, ĉitali biste fotografski brzinom od 8 rijeĉi u sekundi, što i nije loše za poĉetnika. To je ekvivalentno ĉitanju inspirativnih 480 rijeĉi u minuti!  Dakle, to bi trebao biti vaš prvi cilj u poĉetku. Poĉnite s tekstom A. Svaki redak trebate pratiti olovkom, ali trebate paziti da olovkom ne skaĉete previsoko ili zakrivljeno, bolje da je naprosto pomiĉete preko teksta, skaĉući horizontalno i blizu teksta, glatko a opet brzo.  Pokušajte malo-pomalo povećavati brzinu sve dok ne dostignete drugi cilj, a taj je da Tekst A proĉitate u 6 sekundi. Tako ćete dostići brzinu od 10 rijeĉi u sekundi, ili, drugim rijeĉima, ne manje od 600 rijeĉi u minuti!!! To je sad već voţnja, zar ne?  Onda biste isto trebali postići s Tekstom B. Moţda vam se ĉini da su predloţeni tekstovi prejednostavni, no takvi toĉno trebaju biti. Prvo morate poĉeti s jednostavnim tekstovima koji sadrţe vrlo malo ĉistih podataka te ih se moţe lako mentalno "vidjeti". To je zato da bi i najljeniji umovi (a lijeni su samo zato što su toliko dugo radili usporeno) poĉeli valjano koristiti svoje sposobnosti. Sjetite se da smo već prouĉili tri moguća naĉina pamćenja. Iz onoga što smo dosad vidjeli, moţemo zakljuĉiti da ovi tekstovi ne sadrţe (ili jedva sadrţe) ĉiste podatke, pa je jedino moguće da ih zapamtimo ponavljanjem. Drugim rijeĉima, ako ih nekoliko puta proĉitamo, sigurno ćemo moći detaljno govoriti o njima. Logiĉno, ovaj je sistem ovdje najbolji. Nemojte zaboraviti da morate pokušati mentalno "OSJETITI" ili "VIDJETI" ono što ĉitate. To je kao da prisiljavate svoj mentalni video da se pojavi, što, usput reĉeno, nije isto što i ĉitanje teksta i pokušavanje da ga se mentalno proĊe gledanjem slika. Ni to, s druge strane, nije loša ideja i moţe posluţiti za vjeţbu. Mentalne senzacije idu paralelno s informacijama što ih ĉitate, istovremeno, ponavljam, kao da gledate film u kinu. Ako ste spremni, zgrabite štopericu i poĉnite ĉitati. Rekao sam ĉitati??? Letjeti kroz tekst!


TREĆA VJEŢBA Sada ćemo uzeti u obzir sve što smo dosad nauĉili i krenuti s ĉitanjem pravih tekstova. Sigurno ste već vjeţbali brzo ĉitanje na nekoj lakoj knjizi,. Bacimo sad pogled na tekstove što smo ih prije ĉitali. Naći ćete ih na stranici 62. i 64. Razlog je vrlo jednostavan: U ovoj vam vjeţbi ţelim pokazati da se sekvencionalne ĉinjenice najbolje memoriraju ponavljanjem. Zapazite kako: Svaki tekst koji namjeravamo ĉitati saĉinjen je od sedam redaka s 11 do 12 rijeĉi. Na listu papira, ovisno o duţini retka, bit će ostavljen prazan prostor s desne strane, pribliţno jednoj trećini njegove širine. Taj ćemo prostor iskoristiti da bismo zapisali neobiĉne asocijacije s ĉistim podacima na koje budemo naišli. Shvatit ćete to bolje u poglavlju o općem sistemu uĉenja, pa o tome sada nemojte previše brinuti. Desna margina bit će bez poravnanja. Reci i odlomci bit će bitno razliĉito oblikovani (fotografski reĉeno). To će vam jako koristiti, a i povećati brzinu ĉitanja zato što neće biti razdvojenih rijeĉi, što bi znatno oteţalo ĉitanje. Nadalje, to je bolje i za pamćenje, zato što mi nastojimo pamtiti mjesta u tekstu gdje se odreĊene informacije mogu pronaći, bilo da je to na kraju nekog osobito dugog reda, ili u nekom koji je kraći od ostalih. Sada uzmite svoje vizualno pomagalo i proĊite kroz svaki redak s dva skoka u sekundi. Drugim rijeĉima, prolazit ćete jedan redak u sekundi, što će vam omogućiti brzinu od otprilike 700 rijeĉi u minuti. Izmjerite si vrijeme i uvjerit ćete se da vam uistinu treba osam sekundi za svaki tekst. Tekstove biste trebali ĉitati onoliko puta koliko je potrebno da postignete taj rezultat. Nemojte brinuti ako isprva budete sporiji, zato što svakodnevno vjeţbanje i ĉitanje igra kljuĉnu ulogu u postizanju rezultata. Sjetite se pravila o pravilnom pomicanju vizualnog pomagala:  morate ga drţati ravno i blizu stranici;  pomicati brzo izmeĊu skokova;  zastati na pola sekunde na svakom dijelu reda oznaĉenom simbolom "()".


Naprimjer: "Jednoga stvarno sunčanoga () dana u mjesecu kolovozu () jedan se..."  Ne dajte se hipnotizirati promatranjem vrška olovke ili vizualnoga pomagala. Trebali biste koristiti periferni vid da snimite polovicu svakog reda, pri svakom "skoku". Olovka je vaţno pomagalo, ali tajna je u tome da zaboravite da ona postoji, da se uopće ne obazirete na nju. Ponašajte se kao da je nema. U redu. Sad je vrijeme da se primimo posla: Jednoga stvarno sunĉanoga dana u mjesecu kolovozu jedan se djeĉak na ljuljaĉki u parku ljuljao s mamom. Otmjen ĉovjek u skupom odijelu prošao je kraj njih i zastao da ih pogleda. Odjednom odloţi svoju aktovku pod stablo, olabavi kravatu, i sjedne na ljuljaĉku do njih. Veselo im se smiješio. U sredini uţurbanog dana ĉovjek je našao malu oazu djetinje radosti. * * * Pod vodstvom svoga vodiĉa sedam putnika hodalo je po bijelome pijesku plaţe na najjuţnijem otoku arhipelaga Galapagos. Traţili su gnijezda u kojima zelene kornjaĉe nose svoja jaja i ostavljaju ih da se izlegnu. Svake godine, u travnju ili svibnju, male kornjaĉe izlaze iz svojih gnijezda i kreću u grozniĉavu, neizvjesnu trku do mora, da ne bi postale ruĉak gladnim pticama. * * * I kako je prošlo?


Ako je vaš odgovor dobro, moje ĉestitke. Vi ĉitate 700 rijeĉi u minuti, tri ili ĉetiri puta brţe od prosjeka studenata na fakultetu. Nastavite koristiti tu tehniku ĉitanja, osobito kod jednostavnih tekstova ili tekstova koji su vam dobro poznati te ih samo ponavljate. Oĉito je da ćete kod teških tekstova morati isprva malo usporiti, kako biste ih mogli razumjeti. Moţda ćete morati zastati kako biste razmislili, neovisno o uobiĉajenoj brzini ĉitanja. Ako je vaš odgovor "ne baš dobro", nemojte brinuti, u redu? Rado ćemo vam pomoći. Proĉitajte redak u tri skoka, a toĉke uporišta neka budu postavljene ovako: "Jednoga stvarno () sunčanoga dana () u mjesecu kolovozu () jedan se..." Kad vam ĉitanje krene teĉno, pokušajte svaki redak proĉitati u dva skoka, ali neka vas to sad ne zaokuplja. Svaki dan primjenjujte tehnike ĉitanja što smo ih dosad nauĉili. Preporuĉujem vam da uvijek ĉitate na taj naĉin, bez obzira što vam došlo pod ruku. Zasad nemojte brinuti o brzini ĉitanja, jer to će, koliko god paradoksalno zvuĉalo, doći samo po sebi. Brzina dolazi vremenom i vjeţbom. Sada ćemo se pozabaviti vjeţbama za trening fotografskog ĉitanja. Oni koji svakodnevno ĉitaju uz pomoć naše tehnike moraju primijetiti kako im se "krstarenje" tekstom osjetno ubrzava, osobito na poĉetku. Kasnije će se stvari donekle usporiti, dok se konaĉno ne stabiliziraju, kako to inaĉe biva u ţivotu. Kako god bilo, uĉenici koji ne samo da svaki dan pravilno ĉitaju, nego i ustrajno i konzistentno vjeţbaju ĉitanje, bit će oduševljeni koliko brzo napreduju u usporedbi s ostalima, kao i koliko se napredak sporije "usporava" nego da nisu toliko vjeţbali. Ukratko, moći ćete povećavati kvalitetu i brzinu ĉitanja, koncentraciju i ĉitalaĉku kompetenciju. Sada sve ovisi o vama i o tome što ţelite postići.

TRENING U ĈITANJU (1) Mnogi su ĉitatelji izuzetno zainteresirani za nastavak razvijanja ĉitalaĉkih vještina, naprosto ţele iz svojih umova izvući najviše što mogu. Stoga ću vam ovdje predloţiti niz vjeţbi za svakodnevnu primjenu, tako da pri svakodnevnom ĉitanju novina, knjiga i sl. u vrlo kratkom vremenu


moţete usvojiti uĉinkovitu i besprijekornu tehniku ĉitanja. Moguće je postići vrlo visoku brzinu ĉitanja s razumijevanjem, što će vas ujedno i izvrsno motivirati svaki put kad tu vještinu budete morali primijeniti. Na stranicama koje slijede ĉeka vas sedam vjeţbi. Poĉinju s brojem 4 (budući da ste već odradili tri) i završavaju na 10. Posebno trebate pripaziti na prve ĉetiri vjeţbe – dakle, od ĉetvrte do sedme. Posljednje tri vjeţbe su zanimljive, ali uistinu samo nadopunjuju ostale. Radite ove ĉetiri vjeţbe svakodnevno, otprilike mjesec dana. Uloţeno vrijeme vratit će vam se deseterostruko, zato što će vam se brzina ĉitanja osjetno poboljšati. Savjetujem vam da poĉnete s laganom knjigom, nekom koja ne sadrţi previše ĉistih podataka (datuma, brojeva i sl.) ili nekom koja ne traţi da stalno zastajkujete i razmišljate. Najbolje je uzeti neku djeĉju knjigu. Poslije moţete postupno birati teţe tekstove. U šestoj i sedmoj vjeţbi, ako ţelite, u biljeţnicu zapišite datume izvoĊenja s rezultatima. Tako usporeĊujete postignuća i procjenjujete napredak. Datume i rezultate moţete biljeţiti i u knjigu. Za to će vam posluţiti tablice priloţene nakon svake vjeţbe. To je dobro rješenje jer će podaci uvijek biti s vama, bez opasnosti da se izgube. Prije nego što poĉnete s prvom vjeţbom, morate odvojiti vrijeme kako biste: nauĉili mjeriti brzinu ĉitanja. Postupak je jednostavan, samo traţi malo opreza da bi se pravilno izveo. Uistinu se nadam da nitko ne pomišlja kako treba brojati svaku rijeĉ proĉitanu u odreĊenom vremenu. Najbolji naĉin mjerenja, a ujedno i najbrţi i najpouzdaniji (mnogo više nego što je stvarno potrebno) jest taj da odaberete pravu knjigu (zapamtite: lako štivo) i slijedite sljedeće korake: 1. Odaberite ĉetiri ili pet prosjeĉnih redaka i izbrojite rijeĉi. Izraĉunajte prosjek i uzet ćemo da svaki redak u knjizi ima toliko rijeĉi.


2. Pri odabiranju prosjeĉnih redaka morate paziti da to budu pravi "kandidati". Morate odabrati pune redove. Drugim rijeĉima, to ne mogu biti nepotpuni redovi (recimo, kraj odlomka). Izostavite takoĊer sve redove kojima odlomak poĉinje, jer su ti reci ĉesto uvuĉeni. Nemojte odabrati retke s dugaĉkim rijeĉima. Najbolje je odabrati retke koji sadrţe rijeĉi s najviše tri sloga. 3. Sada znamo da prosjeĉan redak ne moţe sadrţavati dugaĉke rijeĉi. No, moramo paziti i na kratke rijeĉi. Radi potpune toĉnosti, predlaţem da sve rijeĉi u takvom retku imaju u prosjeku ĉetiri do pet slova. Mogli biste nadodati takve rijeĉi iznad punog retka i tada biste vidjeli kako se one uklapaju u njega. To bi vjerojatno bio najlakši i najizravniji naĉin pronalaţenja prosjeĉnog broja rijeĉi u jednom redu. 4. Sada prebrojite koliko redaka ima prosjeĉna stranica (moţete to provjeriti na nekoliko stranica ako mislite da je broj redova nedosljedan). 5. Sada nam je preostalo jedino to da nakon ĉitanja prebrojimo stranice i redove na posljednjoj stranici. Budući da znate koliko vam je vremena trebalo da proĉitate stranice, neće vam biti teško izraĉunati brzinu ĉitanja.

ĈETVRTA VJEŢBA Sljedeći tekst što ga predlaţem za vjeţbu savršen je za ono što ovdje ţelimo postići. Tekst ne bi trebao biti previše gust (trebao bi sadrţavati malo ĉistih podataka) i trebao bi imati dobar fotografski potencijal. Ĉitajte ga kao i obiĉno, koristeći vizualno pomagalo i prolazeći svaki redak u dva skoka, osim ako vam to još uvijek nije suviše teško. U tom sluĉaju morate reducirati veliĉinu sekcije koju namjeravate fotografirati, te redak svladati u tri skoka. Vaša idealna brzina trebala bi ubrzo iznositi dva skoka u retku po sekundi (to moţete dostići i nakon jednog sata vjeţbe). Tako ćete dostići atraktivnih 720 rijeĉi u minuti (480 ako ste se odluĉili za tri skoka u retku). Uspijete li svladati retke u dva skoka, lako je izraĉunati da ĉitate nevjerojatnim ritmom od jednog retka u sekundi.


Podsjećam vas: Olovku morate stranicom micati linearno i brzo, ravnim horizontalnim pokretima u blizini teksta. Tako iskorištavate sve prednosti toga što svakih pola sekunde stvarno fotografirate svaki dio retka na koji polaţete olovku. To vam pomaţe i da izbjegnete gubljenje vremena na suvišno kretanje vizualnog pomagala u zraku. Ĉini se da nije tako, ali pola sekunde je dugo vrijeme. Zato ga dobro iskoristite i ĉitajte brzo, misleći na štivo i na slike što ih stvarate tijekom ĉitanja. Nemojte misliti ni na što drugo. Siguran sam da ćete se zabaviti s odabranim tekstom. Proĉitajte ga nekoliko puta zaredom i pokušajte vizualizirati ono što ĉitate, kao da gledate film. Nakon što ste ga proĉitali dva ili tri puta, pokušajte predvidjeti informacije što slijede, pokušajte ih preduhitriti.

ARKTIĈKI DABROVI Oţujak je bio grozan, park je prekrio sa osam centimetara snijega, a onda je nezgodan mraz pokrio tlo skliskim slojem tankog leda. Obuo sam svoje visoke ĉizme za snijeg i zakoraĉio na jezero, sluteći da će tanak sloj leda popustiti. Dvaput sam propao u vodu, sve do koljena. Kad sam se domogao jazbine, poloţio sam brezovo granje na led, u nadi da će se dabrovi pojaviti. Onda sam sjeo na mokro kamenje i ĉekao. Deset je tjedana prošlo otkad sam zadnji puta vidio jednog pripadnika kolonije. Jesu li spremili dovoljno hrane za ova teška tri mjeseca? Je li onih šest dabrova u jazbini još uvijek ţivo? Poĉeo je padati mokar snijeg. Nakon nekog vremena zaĉuo se tup zvuk: dabar se izmigoljio kroz ulaz u jazbinu i krenuo prema jezeru. Namjeravao je skoĉiti u vodu, tik ispred mene. Djelovao je jako pospano. Plivuckao je tako nekoliko sekundi s jedne strane na drugu, a onda se, tresući glavom poput psa, popeo na snijegom prekriven kamen nekih dva metra od mjesta gdje sam ja sjedio. Imao je poluzatvorene oĉi i nije se micao. I ja sam bio miran. Nakon što me malo promatrao, poĉeo se ureĊivati straţnjim


šapama. Dok sam promatrao kako ĉisti obraze i sreĊuje uši, jedan mladunac je izašao na svjeţ zrak i sjeo do njega. Gotovo istovremeno pojavio se još jedan momĉić i zauzeo svoje mjesto kraj mršavog tamnog odraslog. Bilo mi je drago što su kasnoroĊeni mladunci preţivjeli zimu i pucaju od zdravlja. Mnogo dana nakon tog dogaĊaja, kad sam opet došao na jezero, led je već posve nestao. Plava je voda savršeno odraţavala nebo. Iznenadila me stvarna veliĉina jezera, kojeg sam dosad samo vidio okovanog snijegom i ledom. U meĊuvremenu, dabrovi su uţivali u slobodi, pa sam ih sada mogao mnogo lakše promatrati. Prvi dabar koji je izašao iz kristalno bistre jezerske vode bila je Laurel, koju nisam vidio već ĉetiri mjeseca. Odmah sam je prepoznao, usprkos tome što je bila izgubila naslage sala što su oblagale njeno okruglo tijelo tijekom zime. Inspector je sljedeći izašao iz jazbine. On i Laurel skakali su poput para dupina, izvodeći beskrajne akrobacije u vodi. Uranjali su i zaranjali uţivajući svim srcem u svom malom vodenom posjedu. * * * Kako je bilo? Zar nije ugodno i jednostavno ĉitati na taj naĉin? Eto, sada s nesmanjenim entuzijazmom prionite na ostale vjeţbe!

PETA VJEŢBA Sada pokušajte bez vizualnog pomagala prelaziti pogledom po prethodnom tekstu. Ĉinite to horizontalno, vertikalno i dijagonalno, ali uvijek nadolje. Kombinirajte ta tri pokreta pokušavajući pritom uhvatiti što veću grupu rijeĉi. Oĉi će vam dobiti preciznost i samostalnost. Sada pokušajte istovremeno obuhvatiti grupe rijeĉi iz više susjednih redova. Poĉnite s dva susjedna reda. Fotografirajte ih u trenutku i onda odmah skrenite pogled s knjige i pokušajte mentalno i precizno reproducirati


rijeĉi u svakom od tih redova, ĉak i ako se radi o nepovezanim rijeĉima kojima ne moţete pridodati nikakav smisao. Vjeţba je namijenjena razvoju vertikalnog perifernog vida – to znaĉi od vrha prema dnu. Dosad smo vjeţbali horizontalni vid. Nakon nekoliko dana vjeţbe će vam postati ugodne. Pokušajte obuhvatiti tri ili više redova, ĉak i redove iz razliĉitih odlomaka. Toj vrsti vjeţbe moţete posvetiti ĉetiri ili pet minuta dnevno. Uistinu, bit će to prva prava vjeţba u dnevnoj seriji treninga koji vas ĉekaju. Za potrebe daljnjeg rada odaberite uistinu lagano štivo, kao što smo vam već preporuĉili. Ako ţelite, to moţe biti nešto sliĉno onome što ste ovdje ĉitali. To je najbolji naĉin za izvoĊenje svih predloţenih vjeţbi.

ŠESTA VJEŢBA Ĉitajte najbrţe što moţete uz pomoć vizualnog pomagala i pritom ne marite za razumijevanje. Obavite tri slijeda ĉitanja, minuta za jedan slijed, sa stankom od 30 sekundi izmeĊu dva slijeda. Mjerite brzinu ĉitanja i zapišite rezultate u tablicu na sljedećoj stranici. Napomena: Ne marite previše za kratke rijeĉi koje ne mijenjaju smisao, zareze i toĉke. Interpunkciju i veznike nije moguće vizualizirati u umu, ta mogućnost ne postoji. Vizualiziraju se slike. Kad gledamo film mi ne vlzualiziramo veznike, zareze i toĉke, zar ne? To nas ipak ne spreĉava da savršeno razumijemo radnju.

DATUM

BRZINA

NAPREDAK

OPASKE


SEDMA VJEŢBA Ĉitajte što brţe moţete uz pomoć vizualnog pomagala, ali sada, za razliku od prethodne vjeţbe, trebate u potpunosti razumjeti što ĉitate. Ipak, što god bilo, nikada ne biste smjeli zastati. Slijedite ove upute: 1. Primijetite li da prebrzo napredujete i pritom ne uspijevate razumjeti proĉitano, jednostavno malo usporite. 2. Primijetite li da biste mogli biti brţi jer ste uhvatili ritam, ubrzajte, ali bez straha. Ubrzavajte i usporavajte, kako vam je ugodnije, ali nemojte oklijevati u eksperimentiranju s brzinama. Obavite tri slijeda ĉitanja, minuta po slijedu s odmorom od 30 sekundi izmeĊu dva slijeda. Mjerite brzinu i zapišite rezultate u sljedeću tablicu. Sretno!

DATUM

BRZINA

NAPREDAK

OPASKE


TRENING ULTRA-BRZOG ĈITANJA (2) Za prakticiranje tehnike fotografskog ĉitanja i općenito svih tipova mentalnog fotografiranja ĉesto koristim brojeve, ukljuĉujući binarne i decimalne brojeve. Kao što vam je poznato, postoji svijet natjecanja iz mentalnog fotografiranja u kojem se za mjerenje kapaciteta tog pamćenja koriste upravo takvi brojevi. Logiĉno je da se oni koriste u tim natjecanjima, u prvom redu zbog objektivnosti i pravednosti. Kad bi se koristio tekst, natjecatelj kojem je jezik natjecanja materinji uvijek bi bio u prednosti. Nadalje, bilo bi nemoguće doslovno prevesti isti tekst na sve jezike. Osim teksta, broj rijeĉi, cjelovita ekstenzija teksta (ovisno o promjenama u duljini prevedenih rijeĉi) smanjivala bi se i povećavala, katkad pomaţući, a katkad odmaţući odreĊenom natjecatelju. Sada ćemo dodirnuti tu disciplinu, premda ona nije nezaobilazan dio treninga za poboljšanje brzine ĉitanja. Ove jednostavne vjeţbe samo su pomoć i nadopuna. Ipak, vrlo su uĉinkovite. Neće vam oduzeti previše vremena, a siguran sam da ćete uţivati u njima. Kad budete spremni, naprijed!

OSMA VJEŢBA Vidjet ćete brojeve posloţene u tri grupe. Ĉitate ih tako da se fokusirate (bez vizualnog pomagala) na srednju brojku u broju, i pritom ne smijete skretati pogled s tog mjesta. Fiksirajte pogled na taj broj pola sekunde, a onda se premjestite na drugi broj i tako dalje. Kao što ćete lako vidjeti, uspjet ćete obraditi dva broja u sekundi. Potrudite se otvoriti periferni vid kako biste jasno obuhvatili sve tri znamenke u svakom broju. Vidjet ćete da je to priliĉno jednostavno. Krenite od prvog lijevog stupca (on sadrţi jednostavnije brojeve), zatim prijeĊite na srednji stupac i na kraju na desni.


001

320

465

100

650

682

777

608

249

282

012

139

090

042

572

858

114

819

003

993

931

900

677

658

Pa, kako je prošlo? Sitnica, zar ne?

DEVETA VJEŢBA Sada ćemo ponovno ĉitati brojeve iz prethodne vjeţbe, ali tako da mentalno ponovimo broj koji je prethodio onome što ga upravo ĉitamo. Primjerice, zamislite da već ĉitate drugi broj, 455, kojeg smo istaknuli masnim slovima. Pretpostavljamo da ste završili ĉitati (ili fotografirati) broj "šest stotina osamdeset i šest": 686 455 324 295 Sliĉno, dok ĉitate, odnosno fiksirate pogled na drugi broj (otprilike pola sekunde), broj 324, trebali biste istovremeno u umu ponoviti broj 455, zato što je to broj što ste ga upravo fotografirali. Nastavite tako sve dok ne završite sa svim ponuĊenim brojevima. Primjećujete da ćete uvijek zaostajati s jednim brojem i stoga izgovarati (u mislima, ne glasno) odreĊeni broj malo prije broja što ga u isto vrijeme promatrate.


To je izvrsna vjeţba za fotografsko obuhvaćanje, a u isto vrijeme poboljšava koncentraciju i omogućava našem umu da bude istovremeno na dva mjesta, ĉime se uvećava njegova brzina rada. Vjeţbajte to koliko god je potrebno da biste u potpunosti ovladali tehnikom. Preporuĉujem vam da malo-pomalo vjeţbate svaki dan, dokle god je to neophodno.

DESETA VJEŢBA Sada ćemo zakomplicirati stvari, ali samo malo. Radit ćemo s brojevima koji slijede, a koji su malo teţi zato što se sastoje od ĉetiri znamenke, ne više od tri. Prvo napravite isto kao u osmoj vjeţbi. Sjećate li se? Napravite to bez mentalnog izgovaranja, samo ĉitajte. Onda ponovno proĉitajte, ali sada ponovite brojeve u svom umu, s jednim brojem "zaostatka", kao što smo ĉinili u prošloj vjeţbi.

0010

3200

4653

1000

6500

6823

7777

6080

2497

2828

0120

1396

0900

0420

5726

8585

1144

8194

0033

9939

9313

9009

6776

6586

Ako ţelite, sastavite nizove sa svojim brojevima i nastavite vjeţbati.


4 Generalni sustav uĉenja (R.C.S.)

Sada ću vam predstaviti svoj sustav uĉenja. Nazvao sam ga Sustav uĉenja Ramóna Campaye, a rijeĉ je o jednom od najuĉinkovitijih sustava kojim uĉenici ili studenti trenutno mogu ovladati. Rezultat je to mojeg višegodišnjeg istraţivanja te ujedinjuje razliĉite metode i strategije kojima smo se dosad u knjizi bavili. Ako se ispravno primijeni, rezultati su iznenaĊujući, što se mnogo puta pokazalo. GRADIVO je u prvom redu sloţeno u nizove SADRŢAJNIH PODRUĈJA. Sadrţajna podruĉja sastavljena su od TEMA. Podrazumijevamo da je tema temeljna jedinica graĊe. Teme su sastavljene od POGLAVLJA. Poglavlja sadrţe KLJUĈNE TOĈKE koje saĉinjavaju okvir ili temeljne dijelove teme. Njih se moţe razdijeliti na SEKCIJE I PODSEKCIJE. I na kraju dolazimo do PARAGRAFA (ODLOMKA). Naravno, ne susrećemo uvijek toliko podjela. Prvo moramo odvojiti 5 do 10 minuta za pregledavanje materijala koji smo skupili u vezi s našim gradivom. To ukljuĉuje sve iz ĉega ćemo uĉiti (knjige, biljeţnice itd.) – u daljnjem tekstu govorit ću o tome kao o sirovoj ili baziĉnoj graĊi. Ĉinimo to kako bismo dobili predodţbu o opsegu i teţini gradiva, kao i da bismo mogli poĉeti sa sastavljanjem saţetaka. Kroz cijelo


ovo poglavlje rijeĉ "sirovo" odnosi se na gradivo ili njegove odsjeĉke koje još nismo uspjeli pregledati, sumirati i adaptirati za potrebe uĉenja. Nakon toga moramo poĉeti ĉitati sirovo gradivo, izdvojeno iz naše sirove graĎe, uglavnom s popisa literature ili tema. Kad se radi o testiranjima ili prijemnim ispitima to ne mora nuţno biti prva tema. Trebala bi to biti najopćenitija graĊa, najmanje sloţena, ona koja nam je najdraţa ili nam najviše privlaĉi paţnju. Uvijek je bolje poĉeti s dobrim osjećajem. Naš sustav uĉenja sastoji se od tri jasno definirana dijela: 1. Personalizacija gradiva 2. Memoriranje 3. Ponavljanje

1. PERSONALIZACIJA GRADIVA Logiĉno, slijedit ćemo poredak i krenuti od prvog dijela: personalizacije gradiva. Poĉet ćemo od INICIJALNE graĊe (koju takoĊer zovemo sirovom ili baziĉnom graĊom), koja se sastoji od knjiga i biljeţaka što smo ih prikupili. Tu graĊu moramo pretvoriti u nešto drugaĉije i beskrajno uĉinkovitije, nešto što će postati naše OSOBNO GRADIVO. Taj osobni vodiĉ za uĉenje sastojat će se od specijalnih saţetaka, koji će posluţiti kao pravi "autoput" uĉenja, te takoĊer od mentalnih mapa (fotografski dizajniranih). Nakon ĉitanja naše prve sirove graĊe, trebali bismo se vratiti i išĉitati kljuĉne toĉke iz graĊe (ponavljamo, u graĊi za prijemne ispite to ne mora biti prva). Onda ćemo poĉeti stvarati naš saţetak, toĉku po toĉku, mijenjajući poredak ĉinjenica i informacija prema tome kako mi vidimo da je nuţno ili logiĉno. (Ĉinjenice koje naĊemo na kraju sirove graĊe mogu se naći na poĉetku našeg saţetka.) Kljuĉna toĉka postaje osnova za stvaranje saţetka, pa stoga tu polaznu toĉku moţemo slobodno odabrati.

Jako je vaţno da naš saţetak sadrţi sve čiste činjenice iz sirove graĊe. TakoĊer je vaţno da, kad poĉnete izraĊivati svoj saţetak, posebnu paţnju


posvetite glavnim idejama, jednako kao i većini grafiĉkih prikaza. Drugim rijeĉima, da većinu općih informacija, zajedno s onima koje nekako moţemo "fotografski vidjeti", stavimo na poĉetak. Iznimno, i to samo u sluĉaju kada nemate vremena izraĊivati saţetak, dopušteno je sve vaţne informacije podcrtati zelenom olovkom. (Ne preporuĉujem da koristite marker zato što je to priliĉno neugodno za oĉi.) Izostavite samo umetnute ili nebitne informacije (ako se radi o testu na zaokruţivanje). Ako se test piše u obliku eseja, tada oznaĉite najvaţnije dijelove, ograniĉavajući i prilagoĊavajući informacije tako se uklope u okvire toga kako namjeravate oblikovati ispitne odgovore. Malo uĉenika i studenata shvaća koliko je apsurdno uĉiti dodatne informacije koje ionako neće stići napisati u testu. U svakom sluĉaju, to pomaţe da se znaĉajno smanji obim svake graĊe. TakoĊer je dobra ideja, u sluĉaju kada nemamo vremena raditi saţetke, da asocijacije izmeĊu ĉistih ĉinjenica ispišemo u zasebnu biljeţnicu. Trebali biste takoĊer na stranicama knjige pribiljeţiti broj stranice u biljeţnici na kojoj se nalazi asocijacija povezana sa stranicom u knjizi (obiĉno na marginama knjiga i nema mjesta za više podataka). Trebali biste plavom olovkom oznaĉiti te ĉinjenice u knjizi, jer ćete tako kasnije ĉiste ĉinjenice moći pronaći u tren oka. U knjizi podcrtavamo zelenom olovkom zato što tako moţemo lako i brzo razdvajati od crnog tiskanog teksta i onoga oznaĉenog plavom bojom koji predstavlja ĉiste ĉinjenice i s njima povezane asocijacije. Jednako tako, uĉenje za ispit i uĉenje iz ĉiste zabave nije ista stvar, baš kao što se tehnike uĉenja za razliĉite tipove ispita znaĉajno razlikuju. Isto tako ne smijemo zaboraviti da ćemo s dobro sastavljenim saţetkom uštedjeti mnogo vremena, ne samo dok pokušavamo razumjeti gradivo, nego i tijekom memoriranja i ponavljanja. Brzina ĉitanja ovdje takoĊer igni znaĉajnu ulogu, pa vas podsjećam da biste saţetke trebali proĉitati mnogo puta ako ih ţelite pravilno zapamtiti. Posljednji savjet koji ću vam dati, pretpostavljajući da ste stvarno u stisci, da napravite barem nekoliko saţetaka tema iz vaše graĊe, osobito onih koje su vam naroĉito komplicirane i teške. S druge strane, zapamtite da se ti saţeci izraĊuju samo jednom. Stogu, ako iz nekog razloga niste prošli ispit, imat ćete pripremljene saţetke sa sljedeći pokušaj (nikad, nikad ne odustajte), pa će ponovna priprema biti brza i jednostavna.


Dakle, koncentrirajte se i saţimajte, ali onako kako smo rekli. Zaboravite što ste o tome otprije znali. Ovo je najbolji naĉin za budućnost. Našim ćemo saţecima pokušati: 1. Eliminirati prekomjerne/suviše podatke ("ispunjaĉe") iz sirove graĊe. 2. Koristiti vlastite riječi i izraţavati se na sebi svojstven način (to će vam pomoći da gradivo poslije zapamtite), no pritom trebate zadrţati razinu izraţavanja i jasnoće, te poštovati tehniĉke izraze i termine na koje nailazite, osobito u definicijama. Iz našeg saţetka nećemo izostaviti nijedan ĉisti podatak. Svi moraju biti uključeni. Drugim rijeĉima: naš će saţetak sadrţavati minimum potrebnih informacija, ali, u isto vrijeme, s tim saţetkom u rukama morate moći odgovoriti na bilo koje pitanje o graĊi. Trebali bismo takoĊer iskljuĉiti sve informacije što su nam poznate iz prošlih saţetaka, ili informacije poznate iz opće kulture i otprije usvojenih znanja, zato što od takve vrste ponavljanja podataka nema koristi. Na ispitu nam neće biti teško prisjetiti se tih znanja. I još nešto: trebali bismo potpuno vjerovati u sebe. Na kraju će se sva usvojena znanja uklopiti u cjelokupan sadrţaj znanja što ga nosite u sebi. Našim ćemo saţecima moći: 1. Reducirati obim inicijalne graĎe za polovicu ili nešto manje – katkad ćemo je ĉak reducirati na desetinu originalne graĊe. 2. Sekvencionalne činjenice reducirat ćemo brţe i bolje. Ĉinjenice iz naših saţetaka bit će nam bliskije zato što su povezane s nama svojstvenim vokabularom i izrazima, a i zato što smo ih promijenili s ciljem da informaciju najbolje prilagodimo sebi, te smo tako postigli da budu logiĉnije i koherentnije. 3. Čiste činjenice zapamtiti jednom i zauvijek, s potpunom jasnoćom, i nadalje, dobro ćemo se provesti tijekom uĉenja. Prikladno smo si izradili sve potrebne neobiĉne asocijacije, a sada ćemo ih zapisati na margine svakog saţetka, na vidljivo mjesto.


4. Poboljšati koncentraciju kasnijim memoriranjem graĊe, zato što se nećemo izgubiti u suvišnim podacima sadrţanima u sirovoj graĊi.

IZRADA SAŢETAKA Ne radi se o natuknicama ispisanima u infinitivima. Izraţavanje je dosljedno i logiĉno povezuje ĉinjenice (vlastitim rijeĉima) s ciljem poboljšanja razumijevanja. U isto vrijeme ide se u "srţ stvari". Sirova graĊa je obiĉno preopširna i puna ponavljanja, pa stoga nije potrebno da je stalno iznova ĉitamo. To trebamo izbjegavati i drţati se kljuĉnih ideja. Ako saţetke ispisujete olovkom, najbolje je koristiti biljeţnice s recikliranim papirom. To je urednije, a biljeţnice je lakše ĉuvati i ĉitati u bilo kojem poloţaju (sjedećem ili leţećem). Nadalje, svoje saţetke moţete ponijeti svuda sa sobom bez straha da ćete ih izgubiti. Najvaţnije je ipak da ta vrsta papira neće uspavati ili umoriti poput obiĉnog, zato što ne reflektira svjetlost u tolikoj mjeri. To će vam omogućiti da uĉite dulje, kvalitetnije i uz manje umaranja. Naravno da reciklirani papir iste kvalitete moţete kupiti i u listovima. Meni su ipak draţe biljeţnice kada moram pisati rukom. Udobnije su mi, premda svojim osobnim mišljenjem ne ţelim ni u kom sluĉaju utjecati na vas. To uistinu ovisi o vama i o tome što vam je udobnije. Ako pak imate osobno raĉunalo, preporuĉujem da ga koristite za ovu svrhu. Saţetke otisnite na recikliranom ili ţutom papiru. U odjeljku s primjerima saţetaka vidjet ćemo sve prednosti korištenja raĉunala. Redovi u našim saţecima trebali bi sadrţavati 10 do 12 rijeĉi (vidi "tehnike ĉitanja"). Trebalo bi koristiti dvije trećine papira (ostaviti široke margine). To nam pomaţe da brţe ĉitamo, ali nam ostaje dovoljno mjesta na desnoj margini za ispisivanje neobiĉnih asocijacija za neobiĉne podatke. Zapamtite da desnu marginu ne biste trebali poravnavati kako nam cijeli tekst ne bi izgledao isto. Nadalje, poravnanje odvaja rijeĉi u redu, što stvara nestabilan efekt za fotografske ĉitatelje – oni ne mogu "zahvatiti" ili "fotografirati" onoliko rijeĉi koliko bi inaĉe mogli, zbog previše bijelih praznina. Ako pak ne poravnavamo desnu marginu i ako ne odvajamo crticama rijeĉi koje ne stanu u red (što takoĊer usporava ĉitanje), vidjet ćemo koliko je lakše raditi s "neravnim" tekstom kada ga treba fotografski zapamtiti. To je upravo zato što duljina svakog retka varira, pa time i


olakšava zapamćivanje informacija. To je pak podudarno s fotografskim efektom zbog kojeg bolje pamtimo ono što se nalazi kraj neĉega što je, primjerice, prekriţeno. Desna margina, koja će nam zauzeti pribliţno jednu trećinu stranice, trebala bi biti rezervirana za biljeţenje neobiĉnih asocijacija za ĉiste podatke. Asocijacije treba biljeţiti nakon sitnog simbola koji ćemo odabrati posebno za ovu svrhu. Simbol će nam pomoći da se vizualno brţe krećemo izmeĊu ĉistih podataka zapisanih u tekstu saţetka i njihovih asocijacija pribiljeţenih na desnoj margini. To će nam takoĊer pomoći da se brţe krećemo kroz asocijacije zapisane na desnoj margini, zato što jednim pogledom moţemo vidjeti koliko nam je asocijacija zapisano kao i gdje koja poĉinje i završava. Ovaj mali simbol (ja koristim zvjezdicu) odmah će nam signalizirati prisutnost neobiĉne asocijacije. Asocijacije bismo trebali zapisivati plavom olovkom. Trebali bismo takoĊer istu boju koristiti za podcrtavanje ili zaokruţivanje kljuĉnih rijeĉi asocijacija na desnoj margini, jednako kao i u saţetku. VAŢNO: Dok pišemo saţetak, moramo drţati na umu da svaki pasus treba objašnjavati samo glavnu ideju i njene sekundarne dijelove, jer se tako kasnije lakše memorira. Ĉak i ako sirova graĊa nije odvojena odlomcima, mi to moramo uĉiniti, jer saţetak treba prilagoditi tom pravilu. To će nam takoĊer biti od pomoći kasnije kad budemo trebali izraditi vlastite mentalne mape. Korisno je i za povremeno memoriranje u hitnim situacijama, zahvaljujući meĊusobnom asociranju razliĉitih kljuĉnih rijeĉi koje predstavljaju svaki odjeljak. Bit će nam to od pomoći ako budemo morali obrazlagati temu na usmenom ispitu, ili ĉak ako budemo morali odrţati izlaganje, iz razloga koje sam već spomenuo. Sve brojĉane podatke treba pisati u znamenkama, nikako slovima. Svaku nejasnoću koja bi se mogla pojaviti prilikom izrade saţetka treba zapisati na bijeli papir ili na kraju biljeţnice (pišući odostraga prema naprijed) zato što se one mogu opet pojaviti. Tako ćemo ih skupiti zajedno uz gradivo pa se neće zagubiti. Ako koristimo biljeţnicu, najbolje je nejasnoću i njeno rješenje zapisati u saţetku.


Napomena: Prije nego što nastavimo sastavljati saţetak nejasnoće bismo trebali razjasniti sa struĉnjakom ili uĉiteljem. Imate li mnogo nejasnoća bilo bi najbolje da privremeno zaboravite na sastavljanje tog saţetka (koristite li biljeţnicu moţete ostaviti nekoliko listova praznih) i prebacite se na drugu temu. Upravo zbog toga preporuĉujemo da se saţimanje poĉne od jednostavnijih tema. To nam daje zdrav i realan osjećaj napredovanja kroz gradivo, brzo, od prvoga dana, a priznat ćete da to uistinu motivira. Nadalje, kad se konaĉno dotaknemo teţih tema, prethodno smo već ovladali gomilom pozadinskih informacija iz naše graĊe, pa će nam to pomoći da gradivo razumijemo bolje i brţe. Prije nego što zapoĉnemo sastavljati svoj saţetak, sve bi nam informacije trebale biti pri ruci, iz svakog izvora koji koristimo, tako da saţetak bude rezultat skupljanja informacija iz raznih izvora. Ako saţetke pišemo u biljeţnicu, uvijek trebamo ostaviti nekoliko praznih stranica izmeĊu dva saţetka, za sluĉaj da kasnije naiĊemo na informacije koje je korisno pridodati. Najbolja olovka za pisanje saţetaka jest crna. Iz istog razloga zbog kojeg sam vam maloprije preporuĉio reciklirani papir, naime ova boja reflektira najmanje svjetla. U kombinaciji s recikliranim papirom dobivate minimum odsjaja, što će vam omogućiti da radite dulje, izbjegnete preuranjeno umaranje ĉesto uzrokovano prejakim odsjajem. TakoĊer ćemo koristiti plavu olovku za biljeţenje asocijacija povezanih s ĉistim podacima, kao što se sjećate. Plavi tekst opušta oĉi. Upravo zato ne bismo plavu olovku trebali koristiti za pisanje saţetaka jer bi nas to moglo prerano umoriti. MeĊutim, ta je boja idealna za pisanje esejnih ispita, stoga što dugo gledanje u tu boju ima opuštajući uĉinak. Trebalo bismo takoĊer koristiti markere. Preporuĉujem vam tri vrste:  Plavi, za oznaĉavanje naslova teme, poglavlja i kljuĉnih toĉaka.  Crveni, za oznaĉavanje podnaslova koji saĉinjavaju svaku kljuĉnu toĉku.  Zeleni, za oznaĉavanje podnaslova poddijelova koje smo prije oznaĉili crveno.


Oprez! Uvijek oznaĉujte samo naslove dijelova svake teme, nikad ne oznaĉujte tekst. Primjenu i poredak boja za oznaĉavanje lako ćete zapamtiti jer idu od većeg prema manjem: od plave, koja predstavlja "prostranija" podruĉja (nebo, more itd.), prema zelenoj, koja se, s obzirom na to da je najsmirenija boja (priroda, drveće itd.), neće ljutiti zato što smo je stavili na posljednje mjesto. Ako vam je neki dio inicijalne graĊe osobito kompliciran, ĉak toliko da ga ne moţete saţeti, najbolje je neko vrijeme zaboraviti na njega – uokviriti ga ili oznaĉiti olovkom kako biste ga ubuduće lakše pronašli. (Jedna od prednosti saţetaka je u tom što ih moţemo sastavljati kojim god redom talimo.) Neovisno o tome, najteţe bi teme trebalo ostaviti za kraj, jer će nam tako biti svjeţije u umu kada doĊe vrijeme za ispit. TakoĊer, dotad ćemo već skupiti više znanja i temeljito obraditi ostatak graĊe pa nam neće biti teško prihvatiti se teţih stvari kad za to doĊe vrijeme. Vjerojatno ćemo dotad ĉak i nauĉiti neke specifiĉne informacije koje će nam razjasniti druge, sloţenije teme, ili nam barem pomoći da ih bolje razumijemo. Sliĉno tome, ostavljanje teţih tema za kraj takoĊer znaĉi da nas ništa neće ometati da se brzo, sretno, lako i s pouzdanjem krećemo kroz gradivo, od samog poĉetka. A to sa sobom nosi neprocjenjivo pozitivne psihološke efekte. Općenito gledano kandidati za prijemne i sliĉne ispite u prednosti su pred uĉenicima u školama bar što se tiĉe pripreme personalizirane graĊe. Oni mogu uĉiti svojim tempom, pa stoga mogu biti opušteniji tijekom cijelog procesa pripreme. Suprotno tome, uĉenici u akademskim institucijama obvezani su slijediti ritam koji diktiraju drugi, koji je pak katkad prebrz, a katkad prespor, ovisno o okolnostima. Iz svojih ćemo saţetaka izraditi MENTALNE MAPE, jednu za svaku temu, i time ćemo zakljuĉiti personalizaciju graĎe.

ADAPTIRANJE GRAĐE U sluĉaju prijemnih i sliĉnih ispita koji ukljuĉuju ili su u cjelini zamišljeni u formi eseja, svoju personaliziranu graĎu trebati ADAPTIRATI


kada se poĉne pribliţavati datum ispita. Ta adaptacija mora rezultirati reduciranim saţecima koji oduzimaju toĉno toliko vremena koliko ćete imati na testu, ovisno o pravilima ispitivanja. MeĊutim, zašto adaptirane verzije ne pišemo od samog poĉetka? Zašto ĉekamo da se poĉne pribliţavati datum ispita? Zato što se, na kraju krajeva, pravila testiranja mogu promijeniti u zadnji tren, te se s eseja prijeĊe na pitanja na zaokruţivanje (to se znalo dogaĊati, a moţe se uvijek ponoviti) – tada ćemo strahovati od rizika da nismo zapamtili dovoljno informacija koje bi nam mogle osigurati uspješan prolaz na tom novom testu. Tako se nešto ne bi moglo izbjeći kad bismo koristili samo skraćenu verziju graĊe. Za profesionalce kakvi smo vi i ja, to je jednostavno prevelik rizik. Nadalje, skraćivanje gradiva bez dobrog razloga takoĊer podrazumijeva ţrtvovanje mogućnosti uĉenja dodatnih informacija koje bi kandidatu mogle kasnije dobro posluţiti u sluĉaju da pristupa sliĉnom ispitu s pitanjima na zaokruţivanje ili kratkim odgovorima (na njih treba odgovarati samo s nekoliko rijeĉi koje mogu biti izvuĉene s bilo kojeg mjesta). Takve vrste testova iziskuju temeljitije poznavanje graĊe pa i priprema treba odgovarati tim zahtjevima. Zapamtite: pri testovima s višestrukim izborom ('na zaokruţivanje") gradivo treba maksimalno obuhvatiti jer pitanja mogu biti uzeta od bilo kuda, ĉak i iz prividno beznaĉajnih detalja. Stoga, kao što sam već rekao, ako te adaptirane saţetke sastavimo kad je ispit blizu, takoĊer ćemo uvjeţbati izdrţljivost u pisanju, što će nam znatno pomoći na dan ispita. Ruka nam se neće umoriti pa nas vjerojatno neće uhvatiti "spisateljski grĉ". To je takoĊer korisno za uvjeţbavanje prezentacije svake teme za ispit, jer pomno pazimo koje izraze biramo jednako kao i na pravopisna pravila, i izbjegavamo pogreške. Općenito gledano ovaj je pristup koristan za uĉinkovitije organiziranje svega nauĉenog. Budući da će naša osobna graĊa gotovo uvijek biti mnogo obimnija od graĊe prilagoĊene za ispit, trebali bismo odabrati uistinu vaţne dijelove (za adaptirane saţetke) te najvaţnije tehniĉke informacije. Tada te informacije moţemo uljepšati onim što nam je najdraţe ili ĉega se najbolje prisjećamo. Sliĉno tome, za sluĉaj da nam zatreba više informacija da bismo popunili vrijeme na ispitu pišući o odreĊenoj temi, trebamo ih potraţiti. Trebamo naći


sve što nam nedostaje, koristeći sve dostupne izvore: bilješke drugih uĉenika ili studenata, nove knjige i sl. Moram INZISTIRATI na vaţnosti pisanja tih adaptiranih verzija iskljuĉivo nakon što smo sastavili i savršeno memorirali sve naše osobne saţetke. Evo zašto: 1. Nakon toga bit će lakše stvarati saţetke, zato što smo ovladali kompletnim gradivom i takoĊer po svoj prilici usvojili nove informacije iz drugih sliĉnih ili komplementarnih podruĉja. Zahvaljujući tome, te ćemo informacije pridodati ili ĉak premjestiti iz jednog podruĉja u drugo gdje će se savršeno uklopiti. 2. U sluĉaju da se naĉin ispitivanja na testu u posljednji tren promijeni, recimo u kratke odgovore, još ćemo uvijek raspolagati komplementarnim informacijama iz naših svjeţe usvojenih osobnih saţetaka i tako nam pomoći da lakše odgovorimo na pitanja. 3. U posve nevjerojatnom sluĉaju da se ne moţemo sjetiti informacije o kojoj trebamo raspravljati na ispitu ili je napisati kao odgovor, uvijek je moţemo nadomjestiti nekom drugom informacijom. Premda je moţda nismo ukljuĉili u adaptirane saţetke, nećemo imati problema da je se prisjetimo. Zapravo, na samom ispitu mi ĉesto moţemo prizvati u pamćenje ne samo informacije iz reduciranog (adaptiranog) saţetka, nego ĉak i informacije iz naših osobnih saţetaka. Moţemo to zahvaliti ĉinjenici što smo svoje revidirane saţetke izradili u zadnji tren pa su nam informacije još uvijek svjeţe. Dakle, poĉnimo sada od jednostavnog primjera toga kako bi se saţetak trebao funkcionirati, tako da se moţete priviknuti formatu. PRVI SAŢETAK koji ćemo vidjeti izraĊen je na raĉunalu. Trebalo je otprilike 40 minuta da se napiše i preostalo je jedino oznaĉiti naslove dijelova razliĉitim bojama, te ispisati asocijacije ĉistih podataka na desnoj margini. Rijeĉ je o postojanju imaginarne planete. Odabrao sam tu temu zato da bi nam sve informacije bile potpuno nepoznate. Tako vaše prethodno znanje neće ni na koji naĉin utjecati na proces zapamćivanja kojim ćemo se poslije baviti.


Planet TX-5910 (SAŢETAK) Promjer planeta iznosi 48.000 km (otprilike 30.000 milja – sliĉno Neptunu), a od nas je udaljen 85 svjetlosnih godina. Ispred nas je 2.500 godina. Njegovi su nas stanovnici posjetili 1.8.1964. Visoki su 2 metra (otprilike 6 stopa). Ţene su stoţastog oblika s vrhom okrenutim prema dolje. Muškarci su valjkastog oblika s ogromnim glavama i rukama. Vrlo su miroljubivi i marljivi. Stanovništvom upravlja kralj (poĉasna uloga) koji ima 5 savjetnika (po jedan za svaki kontinent). Komuniciraju telepatski (ostale vrste komunikacije nisu dopuštene zato što bi uzrokovale smetnje). S obzirom na njihovu visokorazvijenu kulturu, obrazovanje i usuglašeni sustav vrijednosti nema potrebe za zakonima, zatvorima i sudovima. *

ZDRAVLJE:

A) Lijeĉnici (nose obojene narukvice na desnoj ruci): - otorinolaringolozi: zelena; - kirurzi: ţuta; - kardiolozi: crvena - fizioterapeuti: bijela; - oftalmolozi: crna - hitna pomoć: smeĊe; - medicinske sestre: plavo B) Pacijenti (boja narukvice indicira teţinu bolesti): - lakša: ţuto; - srednje: plava; - teška: sivo * PRIJEVOZ: od gradskog prijevoza do putovanja na njihova 4 satelita: Preston, Galias, Rota i Eulen (poredani prema udaljenosti) *

ZEMLJOPIS: 4 kontinenta prema poloţaju: - Sjever (Umjerena klima): Copoal (bogati


kontinent). Zimzelena vegetacija. - Središnji dio (Topla klima): Ossen (2 savjetnika). Listopadna vegetacija. - Jug (Hladna klima): Vitalia (Hladno. Rijetka nastanjivost) i Ekstradivarius ("siromašan"). Gigantski borovi. TX ima jedan slani ocean bez valova ("Spokojno jezero"), i to zato što nema vjetra, nema seizmiĉkih aktivnosti ili potresa, a duboko je manje od 100 metara (otprilike 300 stopa). * Valuta im se zove moderio. Dolazi u novĉanicama od 1,10 i 100. Copoal takoĊer ima kovanice od 1.000 moderia. DRUGI SAŢETAK odnosi se na razliĉite okolnosti voţnje u terencu (pogon 4x4) kroz šumu. Obratite paţnju na sljedeće:  Oblikovanje, margine su oblikovane tako da tekst zauzima 2/3 stranice.  Naslov i kljuĉne toĉke oznaĉene su plavom bojom.  Pododjeljci su oznaĉeni crveno i plavo.  Plavo zaokruţivanje u cijelom tekstu saţetka, signalizira rijeĉi povezane s neobiĉnim asocijacijama zabiljeţenima na desnoj margini. Logiĉno, saţetak je reduciran za naše potrebe, tako da cijelu stvar moţete vidjeti na jednoj stranici. (Primjeri u boji nalaze se iza str. 86.) Saţeci su malog opsega zato što je i sirova graĊa bila takva. Ovdje se ne radi o tome da pokazujemo dugaĉke ili komplicirane saţetke, nego da vam pomognemo razumjeti kako ih treba pisati. Usporedite li dva saţetka, vidjet ćete da saţetak napisan na raĉunalu ima više prednosti od onoga pisanoga rukom:  Lakše se čita.


 Mnogo više riječi stane u jedan red (10 do 12). Kod rukom pisanih saţetaka mnogo će manje rijeĉi stati na isti prostor, a to onda negativno utjeĉe na brzinu ĉitanja. To moţemo zahvaliti tome što se naš periferni vid nikad ne mijenja; u oba sluĉaja proći ćemo kroz red teksta pomoću dva fotografska skoka. Više rijeĉi stane u saţetak ispisan na raĉunalu, zato pri svakom skoku upijamo više informacija.  Ako imate raĉunalo, pokušajte svoje saţetke izraĊivati pomoću računalnih programa koji pišu na diktat (takvih programa ima na trţištu). Dakako, oni griješe, ali tako ćete biti prisiljeni ispravljati greške, što je još jedna vjeţba pamćenja. Ako pak program bude savršeno "skidao" što mu govorite, još bolje, uštedjet ćete mnogo vremena. Pokušajte. Ako vam se bude svidjelo i uštedjelo vam dosta vremena, nastavite ga koristiti. Ako ne, zaboravite na to i nastavite dalje po starom. SuraĊujem s kompanijama na izradi uĉinkovitog i jeftinog programa koji bih mogao preporuĉiti polaznicima svojih teĉajeva. Nadam se da će program uskoro biti dovršen i dostupan na mojim internetskim stranicama.

IZRADA MENTALNIH MAPA Mentalna mapa za svaku temu treba uvijek zauzimati jedan list papira. Ako je tema mala, moţemo je popuniti dodatnim informacijama, te dopisati neobiĉne asocijacije koje smo napravili za zapamćivanje ĉistih podataka. Ipak, nemojte pretjerati jer sve vaţne detalje imate u saţetku. Mentalna mapa, najvaţnije od svega, treba biti ugodna oku i udobna za uĉenje zato što je njezina glavna svrha pruţiti nam brzi fotografski prikaz kostura graĊe. Kao što smo i prije ĉinili, moramo koristiti markere, što će nam znatno olakšati kretanje oko dijagrama. Koristit ćemo ih onako kao što smo to ĉinili u saţecima, što znaĉi da ćemo svakom bojom oznaĉiti naslov u graĊi koji toj boji odgovara, redom koji smo već ranije objasnili. Plavu olovku koristit ćemo za pisanje neobiĉnih asocijacija koje ţelimo predoĉiti na mapi. Dobra je ideja ispisivati ih s istim simbolom kojim ste se sluţili u saţecima. Kako biste izradili mentalnu mapu koja, kao što već znate, sadrţi kostur ili strukturu teme, nuţno je temeljito poznavanje teme.


Zato je mentalna mapa uvijek posljednja stavka pripreme i njenoj izradi treba pristupiti nakon što smo sastavili i usvojili saţetak. Naziv mentalne mape, zajedno s brojem teme (ako postoji takav poredak) treba ispisati nasred lista papira i uokviriti. Tada moţemo urediti dijelove teme smještajući ih na "grane", poĉinjući na vrhu (tamo gdje bi na satu bilo 12 sati), i nastavljajući u smjeru kretanja kazaljke na satu. Naslov teme (smješten u središtu mape) i te glavne grane markirat ćemo plavom bojom. U mentalnu bi mapu trebalo unositi po jednu rijeĉ ili vrlo kratke fraze, bez ulaţenja u dubinu ili adresiranja teškoća s kojima smo se susretali; mapa bi trebala biti jednostavna i ugodna za ĉitanje. Mentalne mape omogućuju nam da postignemo vaţno fotografsko zadrţavanje sadrţaja i, bude li potrebno, omogućuje nam da je lako u budućnosti nadopunimo novim zanimljivim informacijama. Studenti na fakultetu (ne oni koji polaţu ispite u razliĉite druge svrhe) idealno bi trebali napraviti saţetak za svaku temu predavanja, i to dok predavanja još traju a profesor razjašnjava teme. Jer tko osim njega moţe bolje razjasniti nejasnoće i nedoumice? Mentalne mape, s druge strane, treba izraĊivati kasnije, kod kuće, a to je ujedno i dobar naĉin da se ponovi gradivo. Drugaĉije od tradicionalnih pregleda koji su svi nalik jedan drugome zahvaljujući svom linearnom stilu, mentalna mapa je uvijek u većoj ili manjoj mjeri kruţna (cirkularna) i jedinstvenoga oblika. Taj oblik elipse ili kruga, zajedno s upotrebom razliĉitih boja, zasluţan je što memoriranje postaje osjetno lakše, a pomaţe nam i pri ponavljanju. To će izravno djelovati na brzinu memoriranja usporednog saţetka. S ovim našim saţecima i mentalnim mapama kompletirali smo izradu osobne graĊe. Ova PRVA MENTALNA MAPA (iza str. 86) odnosi se na vrlo jednostavnu temu koja se bavi kretanjem terenskog vozila kroz šumu. Obratite posebnu pozornost na:  Okrugli dizajn mape.  Naslove i kljuĉne rijeĉi istaknute plavom bojom.  Ostale nove podjele koje izlaze iz glavnih dijelova (ili kljuĉnih toĉki istaknutih plavom bojom) istaknute su crvenom bojom.


 Nove podjele, koje izlaze iz prije spomenutih "crvenih" podjela, istaknute su zelenom bojom. DRUGA MENTALNA MAPA (iza str. 86) pripada saţetku sastavljenome na raĉunalu (vidi primjer u boji iza str. 86) koji se bavi temom nepoznatoga planeta. Paţljivo promotrite njezin oblik i ispravnu primjenu markera. Ova mapa, razliĉito od prve, sadrţi ogromnu koliĉinu ĉistih ĉinjenica (premda one nisu napisane na njoj). Mi ćemo morati memorirati te ĉinjenice koristeći neobiĉne asocijacije. Memorirat ćemo samo one asocijacije koje smo zapisali u mentalnoj mapi (plavom olovkom). Ostatak asocijacija memorirat ćemo u sljedećem saţetku, zato što ćemo ih tamo naći. I jednostavno koncentrirano gledanje u mentalnu mapu nekoliko sekundi pomoći će memoriranju, zahvaljujući radu fotografskog pamćenja koje funkcionira automatski i nesvjesno. Primjenom mentalnih mapa u uĉenju bit će lakše zadrţati glavnu ideju gradiva, što je na poĉetku uistinu najvaţnije pa će stoga to biti i prva stvar koju ćemo uĉiniti. Sekundarne ćemo ideje memorirati istom lakoćom.

2. MEMORIRANJE Premda to tako isprva ne izgleda, stvarno zapamćivanje graĊe najkraći je dio procesa uĉenja. Što student stjeĉe više prakse i vještine, ono postaje sve kraće i kraće. Normalno, nakon slaganja saţetka, studenti koji su dosad dobili dovoljno prakse i treninga svakako će biti sposobni savršeno u isto vrijeme memorirati graĊu. Ovo osobito vrijedi za saţetke koji sadrţe mnogo ĉistih podataka ("najteţi") i koji su dobro povezani (neobiĉnim asocijacijama) nakon ili tijekom oblikovanja saţetka. Posljednja stvar: smišljanje i zapisivanje asocijacija tijekom sastavljanja saţetka redom kojim se pojavljuju nešto je što vam preporuĉujem ĉiniti koliko god ĉesto moţete. Tako ne samo da ćete uštedjeti vrijeme, nego će vam pomoći da ĉesto opustite svoj um, u smislu redovitog boravka u svijetu mašte (tako što ćete nakratko prestati pisati, i zamišljati nekakav fantastiĉan prizor na nekoliko sekundi).


Sada će neki pitati: "Zašto onda, za ime svijeta, uopće slaţemo mentalne mape?" Odgovor je jednostavan: kako bismo poboljšali i ubrzali usvajanje strukture znanja o svakoj pojedinoj temi. Argumenti s obzirom na opći proces zapamćivanja. Nakon memoriranja mentalne mape vi u glavi imate "sićušnog informatora" koji će pospješiti zapamćivanje odgovarajućega saţetka zato što ćete već jako dobro poznavati glavnu i sporedne ideje. To je kao da vam netko govori: "Priĉaj mi o ovome! A sada priĉaj o onome!" Argumenti s obzirom na budućnost i ponavljanje gradiva koje nuţno slijedi. Uskoro ćete otkriti da su mentalne mape i saţeci najbolji alati za taj zadatak.

ZAPAMĆIVANJE MENTALNIH MAPA PRVO, mentalne mape memoriramo prije saţetaka. Uvijek bismo trebali krenuti od prouĉavanja najširih i najmanje kompliciranih tema, te zatim pronaći pravi put do najkompleksnijih detalja, a njih ćemo takoĊer pronaći u svojim saţecima. Drugim rijeĉima, u dubinu ćemo ulaziti malo-pomalo, usporedno s time kako budemo proširivali znanje o temi. Zapamtite da nam je apsolutno najvaţnije nauĉiti strukturu svakog gradiva: njegove glavne dijelove i podjele – jednostavno reĉeno, njegov kostur. Zato moramo oblikovati mentalne mape: zahvaljujući njima moći ćemo jednim pogledom obuhvatiti gradivo. Kasnije će doći vrijeme da se progresivno memoriraju sloţene i suptilne ĉinjenice koje se pojavljuju u saţetku. Ne bismo trebali brinuti o gubitku vremena uloţenog u prouĉavanje mentalnih mapa (mapu uistinu moţete memorirati za minutu ili dvije). Pazite samo da joj podarite dobar fotografski dizajn. VAŢNO: Mentalne mape koje ja opisujem i preporuĉujem umnogome se razlikuju od crteţa, pregleda pa ĉak i mapa uma koje preporuĉuju drugi autori. Mape drugih autora posve su drugaĉije koncipirane i s njima se drugaĉije radi. Jedinica zapamćivanja, ili, ĉinjenice koje bismo trebali prve memorirati pomoću mentalnih mapa, saĉinjena je od svih onih naslova koje smo oznaĉili


plavom bojom, zato što se radi o općenitim pojmovima. Drugim rijeĉima, moramo biti sigurni da moţemo mentalno ponoviti glavne dijelove gradiva koje nam je pri ruci, što se odnosi samo na naslove tema, bez dubljeg ulaţenja u detalje. Onda ćemo se usmjeriti na prvi naslov u gradivu oznaĉen plavom bojom, pa ćemo zapamtiti njegove pododjeljke markirane crveno (ako ih ima). Kao što smo i prije ĉinili, sada ćemo samo memorirati naslove oznaĉene tom bojom (još bez detalja). Kad smo jednom nauĉili sve nazive sekcija markiranih crveno, isto moramo uĉiniti sa zelenim sekcijama koje se nalaze unutar crvenih. Kao što moţete vidjeti, uvijek pamtimo od većega prema manjemu. Nakon toga moramo kompletno zapamtiti prvu plavu sekciju u našoj mentalnoj mapi sa svim informacijama koje sadrţi. Proĉitajte je koliko god puta je potrebno (treniranome umu ne treba više od nekoliko puta) i pritom tiho prepriĉavajte proĉitano. Prvo vlastitim rijeĉima, a zatim malopomalo poĉnite uvoditi struĉne izraze. Odmah nakon toga trebamo provjeriti jesmo li upamtili kompletnu strukturu mentalne mape te da je razumijemo i umijemo iz nje izvoditi zakljuĉke. TakoĊer moramo biti sigurni da smo iz mape savršeno usvojili sve asocijacije za ĉiste podatke. Nakon što smo memorirali mapu, što će nam uzeti tek nekoliko minuta, bit ćemo spremni za sljedeću fazu: ponavljanje. S uĉenjem saţetaka trebali bismo poĉeti tek kad savršeno zapamtimo mentalne mape. To je opće pravilo koje biste zasad trebali slijediti. S vremenom, kako se vaša vještina bude razvijala, moći ćete i promijeniti ovo pravilo. Ali to ćemo vidjeti poslije, kad budemo govorili kako uĉiti saţetke.

MEMORIRANJE SAŢETAKA Već smo rekli da prvo moramo memorirati mentalne mape što nam neće biti previše naporno, niti sloţeno. Kad dobro nauĉimo mape, moţemo nastaviti s memoriranjem saţetaka. Ţelimo li nauĉiti saţetke, moramo ih ĉitati tehnikom fotografskog ĉitanja (uzgred reĉeno, tu tehniku bismo već trebali primjenjivati na svakome štivu)


dva ili tri puta zaredom (ili kolikogod vam puta treba). Uzmite si vremena, nastojte razumjeti što ĉitate i zastanite svaki put kad nešto ne razumijete. Nastavit ćemo ĉiniti isto sa svim odjeljcima u kojima su naslovi oznaĉeni plavo, sve dok ne dokuĉimo glavnu ideju svakog odjeljka. Zapamtite da ne biste trebali isprva pokušavati zapamtiti sve detalje graĊe. Bolje bi bilo pokušati baš suprotno: postupno ponirati sve dublje u materijal. Trebali bismo na taj naĉin proĉitati cijelu jedinicu gradiva, pokušati razumjeti i usvojiti tekst u plavim sekcijama, praveći neobiĉne asocijacije za sve ĉiste podatke na koje nailazimo. Trebali bismo ih istovremeno ispisati na desnoj margini lista. Još se uvijek ne bismo trebali doticati dijelova gradiva oznaĉenih drugim bojama (crvenom i zelenom), zato što oni pripadaju kompleksnijim dijelovima. Kad jednom usvojimo opću ideju svakoga dijela gradiva koje pripada "plavom naslovu", poĉinjemo na isti naĉin raditi s informacijama unutar naslova oznaĉenih crvenom bojom. Trebali bismo slijediti isti proces zapamćivanja koji smo i ranije koristili, ne ulazeći pritom u dijelove teksta ukljuĉene u zelene sekcije, zato što ovi dijelovi gradiva sadrţe još više kompleksnih detalja. Konaĉno, nakon što smo memorirali sve glavne ideje u crvenim odjeljcima istu stvar trebamo uĉiniti sa zelenim odjeljcima. Trebali bismo biti sigurni, nakon što smo nekoliko puta proĉitali odjeljke i pododjeljke, da smo uistinu uspjeli shvatiti njihovu glavnu ideju i, baš kao i u sluĉaju mentalnih mapa, to će nam uspijevati sve bolje i bolje – usvajajući pritom postupno sve struĉniju terminologiju. Zapamtite da će brzina čitanja isprva biti neujednaĉena zato što moramo shvatiti neke od proĉitanih informacija (premda je to stvar koju smo trebali obaviti dok smo saţetke sastavljali) – svakako zastanite da biste to uĉinili. U daljnjim ĉitanjima, kada smo već dobro razumjeli gradivo, naša će brzina ĉitanja doseći maksimum. Ĉiste podatke u saţetku trebali bismo memorirati pomoću neobiĉnih asocijacija, kao što sam već objasnio. Zapamtite da ih treba oznaĉiti njima namijenjenim simbolom, na desnoj margini rezerviranoj za ovu svrhu. Vjerojatno ste to već uĉinili dok ste sastavljali saţetak (što je svakako preporuĉljivo uĉiniti) i prije nego što ste poĉeli izraĊivati mentalne mape. U tom sluĉaju samo još jednom provjerite jeste li ih dobro usvojili.


* ZDRAVLJE: a) Zdravstveni djelatnici (nose obojene narukvice na desnoj ruci): - Otorinolaringolozi: zelena - Kirurzi: ţuta - Kardiolozi: crvena - Oftalmolozi: crna - Fizioterapeuti: bijela - Hitna pomoć: smeĊa - Medicinske sestre: plavo b) Pacijenti (narukvica indicira ozbiljnost bolesti) - Laka: ţuto - Srednja: plavo - Teška: sivo * TRANSPORT: Od gradskog prijevoza do transporta na njihova ĉetiri satelita: Preston, Galias, Rotu i Eulen (poredani od najbliţeg prema najdaljem) * ZEMLJOPIS: njihova ĉetiri kontinenta rasporeĊena su ovako: - Na sjeveru (umjerena klima): Copoal (bogat). Zeleni divovski hrastovi. - U središtu (topla klima): Ossen (Ogroman. Stoga 2 savjetnika). Kiseli hrastovi. - Na jugu (hladna klima): Vitalia (Hladna. Gotovo nenastanjena) i Ekstradivarius ("siromašan"). Gigantski borovi. ...i tako dalje... VAŢNO: Podsjećam vas da ne bismo trebali nastojati zapamtiti cijeli saţetak u jednoj sesiji. Isprva će biti dovoljno da se dobije proširena opća ideja (glavna ideja + neki jednostavni detalji), izostavljajući privremeno sloţenije dijelove. Bolje im je pristupiti tek kad kvalitetno ovladamo općim dijelovima graĊe.


Baš kao što smo zahvaljujući mentalnim mapama dobro upoznati s temeljnom idejom graĊe, proširena opća ideja ukljuĉuje sve informacije koje trebamo usvojiti dok prvi put ĉitamo saţetak (to je uistinu samo faza u pamćenju). To je gotovo kada nauĉimo i znamo objasniti glavnu ideju svake sekcije sve do zelenih dijelova (tu je granica, u sluĉaju da postoje i daljnje podjele). Da usporedimo, ova proširena opća ideja trebala bi biti ekvivalentna znanju i iskustvima koje entuzijastiĉno prepriĉavamo prijateljima i ĉlanovima obitelji po povratku sa zanimljivog godišnjeg odmora. Nakon što smo nauĉili proširenu glavnu ideju gradiva, raĉunamo da je faza uĉenja saţetaka kompletirana. Tada se posvećujemo trećoj i posljednjoj fazi: ponavljanju. Stoga uĉenje i ponavljanje idu ruku pod ruku i ne daju se razdvajati. Ono o ĉemu zapravo govorimo mogli bismo nazvati uĉenje-ponavljanje. Kao što sam već rekao i ponavljam, ove su stavke iznimno vaţne: Nove ĉinjenice i informacije pamtit ćemo u sukcesivnim pregledima u kojima ćemo u isto vrijeme konsolidirati sve što smo već nauĉili u prijašnjim pregledima. Pravilo zapamćivanja u sukcesivnim pregledima najbolja je metoda, u tehniĉkom (kompleksne dijelove pamtimo na kraju, nakon što smo skupili dovoljno znanja da ih moţemo svladati) i psihološkom smislu, zato što kada prvi put sjednemo da bismo uĉili saţetak, bit će nam jako ugodno, nećemo osjećati psihološki niti ikakav drugi pritisak. To je zato što ne oĉekujemo da ćemo sve odjednom nauĉiti. Prvo uĉimo jednostavnije i površnije informacije – one koje nam je draţe uĉiti zato što vjerujemo da su lakše ili zanimljivije, ostavljajući ostatak informacija za buduće uĉenje – ponavljanje. Kada uĉenici (studenti) jednom dobro ovladaju tehnikama zapamćivanja i dobiju dovoljno iskustva s konkretnim materijalom, bit će im velika nagrada kada se vlastitim oĉima uvjere da saţetke uspijevaju memorirati (barem glavninu) još tijekom njihova sastavljanja. Stoga, kada naposljetku doĊu do faze kada treba napraviti mentalnu mapu, gradivo im je već dobro poznato i moći će ga ispravno i detaljno reproducirati. Iznimka je jedino kada uĉenik još uvijek nema dovoljno prakse, u kojem sluĉaju onda treba slijediti opće pravilo zapamćivanja koje kaţe da se prvo


uĉi mentalna mapa a tek onda saţetak – upravo suprotno od reda kojim se izraĊuju (prvo se izraĊuje saţetak, a tek onda mapa). Malo pomalo, dok primjećujete da vam je lakše prisjećati se ĉinjenica iz svakog gradiva, trebali biste promijeniti poĉetnu strategiju i poĉeti zapamćivanje istovremeno s izradom saţetka. Ovaj naĉin rada je nevjerojatno uĉinkovit i uštedjet će vam gomilu vremena – nakon nešto više vjeţbe poĉet ćete pamtiti sami od sebe, posve nesvjesno. To takoĊer podrazumijeva manje napora, manje utrošene energije, poboljšanu koncentraciju i nevjerojatnu euforiju koja će vas zahvatiti kada uvidite kolike su prednosti takvoga uĉenja. MeĊutim, uĉenje uĉenja ima svoje nuţne stupnjeve, kao i sve drugo u ţivotu, pa se sada usmjerimo na poĉetne stupnjeve da bismo postupno napredovali. Sljedeće, zajedno ćemo uĉiti gradivo ĉija vam je faktografija posve nepoznata. To je najbolji pristup zato što nam omogućuje uvid u to koliko su ove tehnike doista uĉinkovite. Kada završite i uistinu dobijete jasnu predodţbu o tome kako obraditi i zapamtiti gradivo iz primjera, preporuĉujem vam da se bacite na posao i vjeţbate tehniku na nekoj drugoj temi, upravo kad steknete dodatnu agilnost i samopouzdanje. Moram vas ljubazno zamoliti da na poĉetku pazite na svaki detalj i nikako ne ţurite. Morate paţljivo proći kroz svaki korak. Dogovoreno?

ZAPAMĆIVANJE OGLEDNOG GRADIVA Kao što vam je već poznato, naš proces uĉenja mora proći kroz tri faze:  Personaliziranje graĊe (saţeci i mentalne mape)  Pamćenje  Ponavljanje (pregled) Prva stvar koja nam mora biti poznata jest poĉetna graĊa (sirova ili baziĉna graĊa). Kako nijedan uĉenik ne bi bio u prednosti pred ostalim, informacija u gradivu što ga namjeravamo memorirati u potpunosti je plod mašte. Govori se o izmišljenoj civilizaciji na izmišljenom planetu.


Ali prvo ćemo napraviti vrlo vaţnu prvu vjeţbu. Uzmite olovku, tri ili ĉetiri lista papira i štopericu. Poţurite! Ĉekam vas... Nakon što ga proĉitate, prepišite donji sastavak, smireno i normalnom brzinom. Uzmite si vremena koliko vam treba. Kad se suoĉite s ispitom u obliku eseja, uistinu je vaţno znati koliko brzo pišete rukom. Uvijek pamtite da biste trebali imati dobar rukopis i nimalo pravopisnih grešaka, te da biste se trebali izraţavati jasno i razumljivo. Nadalje, dok pišete takav ispit, ideje nastojte što jasnije predoĉiti. Trebalo bi to biti zabavno i lako, jer je potrebno jedino koherentno i logiĉno povezivati ĉinjenice. Ovaj će vam tekst zauzeti otprilike ĉetiri stranice, ako se koriste jednostrano, pravo bi pisanje eseja trajalo oko 40 minuta pri normalnoj brzini. Pisat ćete brţe nego što bi to bilo da sastavljate esej na ispitu – morate samo prepisivati – ne morate razmišljati – pa će vam trebati otprilike 32 minute (više ili manje) da završite s prepisivanjem u sluĉaju da vladate prosjeĉnom brzinom pisanja.

PLANET TX-5910 Rijeĉ je o vrlo udaljenom planetu kojeg sa Zemlje nije moguće vidjeti. Sve što o njemu znamo temelji se na informacijama koje smo primili od izvanzemaljskih bića što su posjetila naš planet dana 1.8.1964. godine. Oni su nam rekli da je njihov svijet mnogo napredniji od našega. Vjerojatno nas prestiţu za otprilike 2.500 godina. Opća organizacija gotovo je u svemu posve sliĉna našoj. Ovaj planet, od nas udaljen 85 svjetlosnih godina, naseljavaju vrlo miroljubiva i marljiva bića. Prema onome što su nam rekli, ĉini se da je njihov planet sliĉan našem Neptunu. Ima isti ekvatorijalni dijametar od 48 000 kilometara, a toliko ima i naš susjed u sunĉevu sustavu. Zdravstveni sustav im je takoĊer jako razvijen, baš kao i svi ostali sustavi. Zdravstveno osoblje razlikuje se po boji narukvica koje nose na desnoj ruci, po boji se zna kojoj specijalizaciji svaki lijeĉnik pripada. Evo kako su organizirani: - Oftalmolozi nose crne narukvice. - Kardiolozi nose crvene narukvice.


-

Otorinolaringolozi nose zelene narukvice. Kirurzi nose ţute narukvice. Fizioterapeuti nose bijele narukvice. Medicinske sestre, plave. Hitna pomoć, smeĊe, itd.

Pacijenti, s druge strane, nose narukvice koje pokazuju ozbiljnost bolesti, takoĊer u obojenom kodu: - Ozbiljno bolesni nose sive narukvice - Manje ozbiljni bolesnici nose plave narukvice - Obiĉni bolesnici nose ţute narukvice Postoji gradski, meĊugradski i interkontinentalni prijevoz (izmeĊu ĉetiri kontinenta koja saĉinjavaju planet), kao i svemirski transport. Posljednji povezuje planet s ĉetiri naseljena satelita. Imena satelita su (redom od najbliţeg prema najdaljem): Preston, Galias, Rota i Eulen. Njihov trgovinski sustav je takoĊer priliĉno sofisticiran, premda imaju valutu koju nazivaju moderio. Dolazi samo u denominacijama od jedan, deset i stotinu, osim u najbogatijem kontinentu, Copoalu, u kojem koriste i kovanicu od tisuću moderia. Ostali kontinenti imaju svoje jedinstvene karakteristike. Vitalia, primjerice, izuzetno je hladna, zbog ĉega je gotovo nenastanjiva. Ekstradivarius je najsiromašniji kontinent u usporedbi s ostalima, premda je pojam siromaštva na ovom planetu priliĉno relativan. Svi njegovi stanovnici imaju sve što im treba. Stanovnici komuniciraju telepatski. Svaki drugi oblik komunikacije je zabranjen zato što bi mogao proizvesti interferenciju s ostalim sustavima koji postoje na planetu. Planetom TX-5910 upravlja kralj koji ima pet savjetnika, od kojih svaki ima svoje zadatke na odgovarajućem kontinentu. Ossen, najveći kontinent, zbog svoje veliĉine ima dva savjetnika. Klima se moţe podijeliti na tri odvojene regije ili zone. Najtopliji dio je u središtu planeta, gdje se nalazi kontinent Ossen. Naposljetku, najblaţa klima je na sjeveru, gdje se nalazi posljednji kontinent, Copoal.


Vegetacija se uglavnom sastoji od gigantskih borova na jugu, konkretno na Ekstradivariusu, obilje listopadnoga drveća, dok u središnjoj regiji planeta raste neobiĉna vrsta drveća naziva kiseli hrast. Ostatak planeta, ili ono što ujedinjuje i povezuje sve kontinente jest ogroman slani ocean. On je gotovo posve nepomiĉan jer tamo nema vjetrova. To treba zahvaliti tome što u atmosferi općenito nema strujanja zraka, a nema ni seizmiĉkog drhtanja ili pomicanja, jer ocean nigdje nije osobito dubok; nigdje nije dublji od 100 metara. Stoga ne iznenaĊuje da su mu dali naziv "Spokojno jezero". Zanimljivo je primijetiti da na planetu TX ne postoje zakoni niti pravni sustav. Oni su ovdje posve nepotrebni, zbog visoke kulturne razvijenosti stanovnika i njihova istanĉana obrazovanja. Zato funkcija kralja predstavlja tek malo više od dekorativne funkcije. Na planetu ne postoje politiĉke stranke. Nema ni zatvora, sudova ili bilo ĉega te vrste. Sve su te stvari nekada davno u prošlosti postojale, ali danas su samo dio povijesti. Naposljetku, vaţno je zabiljeţiti da su stanovnici u prosjeku visoki 2 metra, kako ţene tako i muškarci. Ţene imaju njeţnije glave i više su stoţastog oblika (vrhom okrenutim prema dolje). Muškarci imaju valjkasta tijela i nikakvih drugih uoĉljivih osobina osim što su im ruke i glave neuobiĉajeno velikih proporcija s obzirom na ostatak tijela. * * * Dobro. Dosad ste već trebali ustanoviti brzinu pisanja, što će vam koristiti pri planiranju vremena za pisanje eseja – dok budete pripremali svoje adaptirane saţetke – u prethodno zadanim ispitnim okvirima. Kao što primjećujete, popriliĉno sam poštovao pravilo o prijelazu u "novi odlomak" prilikom promjene ideja. Ipak je tekst, kao što to uglavnom biva kod "sirove graĊe" popriliĉno neorganiziran, premda se to tako na prvi pogled ne ĉini. Primjerice, govori se o funkciji kralja, zatim o klimi, a zatim opet poĉinje govoriti o društvenom ureĊenju. TakoĊer, tjelesne . karakteristike izvanzemaljaca spomenute su tek na kraju (što ostavlja dojam kao da se radi o obiĉnim "brbljarijama" za kraj). Ovakvi bi se podaci trebali nalaziti na poĉetku, kada je naša znatiţelja na vrhuncu, osobito kad se radi o takvim neobiĉnim geometrijskim detaljima.


Sada pokušajte sastaviti vlastiti saţetak graĊe. Strukturirajte je logiĉnije, što će nedvojbeno pomoći razumijevanju, a nešto poslije i brzini zapamćivanja. Proĉistite je i izvadite iz nje sve suvišno i irelevantno, odnosno sve ono što vam ne donosi nove informacije. MeĊutim, u graĊi respektirajte sve ĉiste podatke. Neka desna margina ostane prazna kako biste poslije mogli dopisati neobiĉne asocijacije plavom tintom, i nemojte zaboraviti da se saţetak piše crnom olovkom. Jednako tako nemojte poslije zaboraviti oznaĉiti tekst markerima. Kad s time završite, i jedino nakon što završite, smijete proĉitati moj saţetak i usporediti sa svojim. Premda je tekst priliĉno lagan, sadrţi mnogo ĉistih podataka. Mnogim uĉenicima to predstavlja veliku teškoću zato što ne znaju kako memorirati te podatke. Jeste li već sastavili svoj saţetak? Dobro; hajdemo sada baciti pogled na moj saţetak. Ako ţelite, moţemo ga zajedno pregledati i memorirati. Na kolor stranici pronaći ćete dio mog saţetka u boji, da vidite kako se bojama (markerima) oznaĉuje tekst.

PLANET TX-5910 (Saţetak) Planet je promjera 48 000 km (sliĉno Neptunu) i udaljen 85 svjetlosnih godina. Napredniji je za 2.500 godina. Njihovi su nas stanovnici posjetili 1.8.1964. Visoki su 2 metra. Ţene imaju stoţasti oblik sa suţenjem prema dolje. Muškarci su valjkastog oblika s ogromnim glavama i rukama. Vrlo su miroljubivi i marljivi, a njima vlada kralj (poĉasna funkcija) koji ima 5 savjetnika (1 po


kontinentu). Komuniciraju telepatski (druge vrste komunikacije nisu dopuštene da bi se izbjegla interferencija). Njihova velika kultura, obrazovanje i zajedniĉki ideali (nema politiĉkih stranaka) ĉine nepotrebnim postojanje zakona, zatvora i sudova. * ZDRAVLJE: a) Zdravstveni djelatnici (nose obojene narukvice na desnoj ruci): -

Otorinolaringolozi: zelena Kirurzi: ţuta Kardiolozi: crvena Oftalmolozi: crna Fizioterapeuti: bijela Hitna pomoć: smeĊa Medicinske sestre: plavo

b) Pacijenti (narukvica indicira ozbiljnost bolesti) - Laka: ţuto - Srednja: plavo - Teška: sivo * TRANSPORT: Od gradskog prijevoza do transporta na njihova ĉetiri satelita: Preston, Galias, Rotu i Eulen (poredani od najbliţeg prema najdaljem) * ZEMLJOPIS: njihova ĉetiri kontinenta rasporeĊena su ovako:


- Na sjeveru (umjerena klima): Copoal (bogat). Zeleni divovski hrastovi. - U središtu (topla klima): Ossen (Ogroman. Stoga 2 savjetnika). Kiseli hrastovi. - Na jugu (hladna klima): Vitalia (Hladna. Gotovo nenastanjena) i Ekstradivarius ("siromašan"). Gigantski borovi. TX ima jedan slani ocean bez valova ("Jezero spokoja") zato što tamo nema vjetra, seizmiĉkih pomaka niti drhtanja, a nigdje nije dublji od 100 metara. Njihova valuta zove se moderio. Dolazi u denominacijama od 1, 10 i 100. Copoal ima i novĉanice od 1000 moderia.

ZAPAMĆIVANJE PRIMJERA SAŢETKA Budući da je graĊa puna ĉistih podataka, neobiĉne asocijacije koje ćemo morati smisliti zauzet će gotovo sve gradivo. Prva stvar koju moramo uĉiniti jest paţljivo promotriti naslov. Zamislite na trenutak da u svojem gradivu imate još mnogo planeta za nauĉiti (u drugim dijelovima gradiva) te da svaki od njih ima svoje vlastite karakteristike. Ne treba dokazivati koliko je neugodno (a siguran sam da se to desilo mnogim studentima i uĉenicima) kada na ispitu dobijete savršeno poznato pitanje, ali ne moţete se sjetiti toĉnog odgovora zato što ste podatke pomiješali sa sliĉnim gradivom. Oba su vam gradiva poznata, ali nikako se nc moţete sjetiti koji se odgovori odnose na "TX-5910", a koji na "TV5163", naprimjer. Je li vam se što sliĉno već dogodilo? Ĉini se da vam ţelim malo zakomplicirati stvari pri zapamćivanju ove teme. Kaţem "ĉini se" zato što ćete uskoro shvatiti da je to "maĉji kašalj", tj. da uopće nije teško uĉiti tako da nam se podaci o razliĉitim "planetima" ne pomiješaju unutar iste graĊe. Nauĉit ću vas kako to postići na najuĉinkovitiji


i najbezbolniji mogući naĉin. Oh! Naravno, i najzabavniji. Hajdemo reducirati mogućnost pogreške na, recimo, 0.0% Ako ste spremni, poĉnimo. Odvojimo malo vremena za zabavu i pouku! "TX" podsjeća na rijeĉ "taxi", a njegov identifikacijski broj "5910" moţe se pretvoriti u rijeĉ "leptir", primjerice. Sjećate se kako pretvaramo brojke u rijeĉi, zar ne? 5 L

9 B P V

1 T D

0 R

S tako poredanim slovima lako je naći rijeĉ ili frazu što ukljuĉuju sva slova koja bi trebala zamijeniti identifikacijski broj planeta. Trebali biste odabrati samo jedno slovo iz prikazanog stupca. U ovom sluĉaju odmah vam pada na um rijeĉ "LEPTIR". Ako se pak ne moţete sjetiti rijeĉi, bez oklijevanja se posluţite rjeĉnikom. U najgorem sluĉaju uvijek se moţete posluţiti mentalnom tablicom. Smijete i povezivati rijeĉi ovako: "taxi-lava-dar", pri ĉemu su rijeĉi "lava" i "dar" izvuĉene iz dijagrama. Kako vam se "sviĊa" ovaj prizor: taxi bjeţi pred rijekom uţarene lave, kad u jednom trenutku podivljali vulkan izbaci gigantski, u srebrni papir umotan dar, pada na cestu ispred taxija koji zbog toga mora snaţno zakoĉiti.... Ipak ćemo se u našem sluĉaju drţati rijeĉi "taxi" i "leptir". Zamislite grad ĉije su ulice napuĉene ogromnim "taxi-leptirima" u niskom letu. Ljudi ih dozivaju podizanjem ruke i tada "taxi-leptiri" usporavaju i lebde nad ploĉnikom, a ljudi uskaĉu u njih. Sada obratite pozornost. Rijeĉi koje zamjenjuju naslov – "taxi" i "leptir" – posluţit će kao dţokeri – odmah ćemo znati da referiramo na planet "TX 5910", a ne neki drugi, kada u neobiĉnoj asocijaciji naiĊemo na rijeĉ taxi ili leptir.


Sada bih htio da vizualizirate uistinu spektakularnu scenu obazirući se jedino na podcrtane rijeĉi i ne mareći za druge stvari: Vozaĉ vozi otvoreni taxi na ĉijem zadnjem sjedalu leţi gigantska vrećica ĉaja. Taxi ima tri kotaĉa i u obliku je trokuta (nalikuje "leptiru"). Vozaĉ ima tone gela u svojoj kosi i vozi po rijeci Nil (kao da se radi o taxi ĉamcu). Odjednom ubrzava, podiţući prednji kotaĉ te vozi na dva kotaĉa, kako bi lakše pretekao ostala vozila.

Prouĉite:  Tone gela u vozaĉevoj kosi podsjećaju nas na ĉinjenicu da je planet od nas udaljen "85 svjetlosnih godina".  Ĉaj na zadnjem sjedalu taksija s tri kotaĉa prijevod je podatka o promjeru planeta: "48.000" kilometara. "48" je ĉaj u našoj tablici, a tri kotaĉa su tri nule. Nemojte zaboraviti da se radi trokutastom taksiju.  U rijeci Nil vozi na dva kotaĉa, a to je podatak za 2500 godina koliko je planet napredniji od nas. "Nil" je broj 25, a dvije nule simboliziraju dva kotaĉa – na dva kotaĉa je vozaĉ ubrzavao dok je pretjecao ostala vozila. Nadalje, u gradivu piše da su nas "njegovi stanovnici posjetili 1.8.1964. godine". Budući da se radi o ĉistom podatku, logiĉno ga moramo prevesti u neobiĉnu asocijaciju. Najbolji i najuĉinkovitiji naĉin prevoĊenja datuma uvijek ukljuĉuje sljedeće: 1. Ako se radi o 20. stoljeću, uzimaju se samo dvije znamenke (recimo, u 1964. uzima se "64") 2. Ako godina pripada drugom tisućljeću (1001.-2000. godina), uzimamo posljednje tri znamenke (u 1475. uzimamo 475). Prema tom sustavu datum posjeta izvanzemaljaca, 1.8.1964., reducirat će se na "1864" pa ćemo morati pronaći rijeĉ koja korespondira s tim brojem. Za datume nam ne treba posebna tablica jer tu ne moramo posebno dovoditi informacije u red.


Ipak ćemo je u ovom sluĉaju upotrijebiti i raspoloviti broj na dva dijela jer se ovog trena ne mogu sjetiti rijeĉi kojom bismo mogli zamijeniti broj 1864. Ali moţemo dobiti rijeĉi "daj" i "sok". Nema veze jesu li to rijeĉi iz vaše mentalne tablice ili nisu. Vaţno je samo da ti fiktivni izvanzemaljci nisu samo jako marljivi nego su i nevjerojatno miroljubivi, pa je njihov voĊa pri svom prvom susretu s nama Zemljanima rekao: "Daj sok!" i njegovi su suradnici odmah iznijeli ĉaše s predivnim, hladnim, crvenim sokom i poĉeli nas nuditi njime. Tako su htjeli pokazati da dolaze u miru. Nakon nekog vremena moţda nećemo biti sasvim sigurni odnosi li se ovaj datum baš na dolazak bića s planeta TX-5910, ili pak na dolazak bića s nekog drugog planeta. Da bismo izbjegli zabunu, u neobiĉnu asocijaciju moramo ukljuĉiti dţoker: "taxi" ili "leptir", što vam je draţe. Moţemo uzeti i vozaĉa taksija s geliranom frizurom, zato što smo ga već iskoristili u neobiĉnoj asocijaciji na poĉetku ove teme. Naprimjer: Baš kad su svi prionuli ispijati voćni sok, pojavio se vozaĉ taksija. Ljut je jer mu je ponestalo gela (moţete zamisliti kako ljutito trese praznu boĉicu). Otima nekome sok iz ruke i, budući da je sok ljepljiv, pokušava njime zagladiti kosu kao da se radi o gelu. Odjeljak o zdravlju proradite sami. To je jednostavno i vi sada postajete napredan uĉenik. Da biste to uspjeli, morate zamijeniti lijeĉniĉku specijalizaciju i korespondirajuću boju narukvice za nešto što vam oni sugeriraju. Zatim kreirajte neobiĉnu asocijaciju s obje stvari. Naprimjer: oko za optiĉara, a za otorinolaringologa uho-grlo-nos. Moţete vizualizirati policajca za plavu boju i polarnoga medvjeda za bijelu. Moţete li zamisliti kako masira pacijenta svojim ogromnim pandţama (fizioterapeut)? Isto uĉinite s pacijentima i njihovim obojenim narukvicama. Zapamtimo sada ĉetiri satelita od bliţeg prema udaljenijem (Preston, Galias, Rota i Eulen). Ţelim da izgovorile i vizualizirate sljedeće reĉenice:


Putujem presto (brzo) u Galiju (Francuska) zato što je Eiffelov toranj spontano poĉeo rotirati. Kada doĊem tamo, vidjet ću kako svi ljudi euliraju (veliĉaju, hvale) toranj kao da se radi o magiĉnom totemu. Zapazite kako podcrtane rijeĉi uĉinkovito zamjenjuju nazive satelita. No, kako ćemo znati da ti sateliti pripadaju planetu "TX-5910", a ne nekom drugom? Pa, jednostavno. Po dolasku u Pariz ustanovio sam da slavni toranj ne rotira sam, nego: Naš dragi taksist svojim taxijem vuĉe toranj u krugovima. Zatim moţemo asocirati kontinente: Vitalia je najhladnija. Zato ljudi koji tamo ţive imaju više "vitalnosti" kako bi lakše putovali s mjesta na mjesto, a da se pritom ne smrznu. Zamislite da su vozaĉi taksija sa zalizanim frizurama najbrţi i najvitalniji, samo da biste bili sigurni da govorite o planetu "TX-5910", a ne o nekom drugom. Copoal je najbogatiji planet. Njegovi se stanovnici kupaju u zlatu. I opet, da ne bismo pomiješali planete, zamislimo usput kako se taksisti kupaju u gelu u velikim zlatnim posudama. Oh! Nadam se da ćete mi svi vi taksisti oprostiti na ovome! Primite moje pozdrave i izraze poštovanja, i...hm, hvala vam na pomoći! Ossen je najprostraniji i najveći, a to se osjeća i u njegovu imenu: dva s pokazuju da je dvostruko veći od svega ostaloga. Extradivarius je najsiromašniji. Njegovi su stanovnici toliko tuţni zbog svog siromaštva da sviraju tuţne melodije na svojim violinama, "ExStradivarijima", jeftinijim verzijama autentiĉnih Stradivarija. Drugaĉije, nešto manje uĉinkovite asocijacije moţe se napraviti jednostavnim podcrtavanjem ili oznaĉavanjem inicijala razliĉitih koincidencija. Uvijek biste to trebali ĉiniti plavom olovkom, tako da se ne zbunite.


Naprimjer: Na siromašnom kontinentu rastu gigantske smreke. Još par asocijacija: Muškarci imaju velike ruke i glave zato što su prilikom posjeta drugim planetima navikli nositi ogromne ĉaše voćnog soka na glavama i rukama. Zato im nisu potrebni posluţavnici (zamislite ih kako odrţavaju ravnoteţu). Ţene su trokutastog oblika, poput leptira. Preostale asocijacije moţete i sami smisliti. Ne morate se toga prihvatiti upravo sada. Smišljajte ih onoga dana dok budete obavljali drugi pregled. Proĉitajte saţetak tri ili ĉetiri puta koristeći pritom tehniku fotograf skog ĉitanja, ali ne prebrzo. Koristite olovku kao vodiĉ. Izvedite i oţivite sve naše prijašnje asocijacije. Zapišite ih na desnu marginu plavom olovkom (nemojte zaboraviti staviti svoj simbol prije asocijacije). Ovdje će biti mnogo asocijacija pa ako ne stanu na margine vašega saţetka prijeĊite na drugu stranu ili uzmite drugi papir. Onda napravite mentalnu mapu graĊe. U teoriji bismo mentalnu mapu trebali napraviti prije nego što memoriramo graĊu, ali budući da nam asocijacije naprosto naviru (zar nije tako?), a ova je tema popriliĉno gusta (sudeći po koliĉini ĉistih podataka), mnogo se toga obavi i prije izraĊivanja mentalne mape. Zamolit ću vas da se sutra pokušate sjetiti tih podataka. Izrecitirajte ih, a onda nakon tjedan dana napravite isto i vidjet ćete što će se dogoditi. Posljednji je korak PREGLED i PONAVLJANJE saţetka.

3. PONAVLJANJE Prvi, tzv. inicijalni pregledi, preklapaju se s fazom zapamćivanja. To znaĉi da istovremeno ponavljamo već memorirane ĉinjenice koje se odnose na prošireno općenito gradivo (kao što smo uĉinili s gradivom o planetu) i uĉimo nove informacije koje nadograĊujemo na već nauĉeno opće gradivo, iz neke teme. Dakle, to su informacije koje smo ostavili za poslije i koje postupno produbljujemo.


Podsjećam vas da memoriranje mentalne mape gradiva daje opći pregled, a kad prvi put uĉimo saţetak zapravo takoĊer uĉimo prošireno općenito gradivo pa je logiĉno da tada pamtimo više informacija nego što je to bilo dok smo uĉili mapu. Takvim postupnim pregledima ispunjavamo dva cilja: 1. Prvo utvrĊujemo već zapamćene ĉinjenice, konsolidiramo ih u pamćenju, malo-pomalo. 2. Sa svakim novim pregledom sve više proširujemo graĊu, progresivno usvajajući sve kompleksnije ĉinjenice. To su informacije koje nismo ukljuĉili u prvu fazu uĉenja – dakle one koje smo ostavili za poslije, kada budemo bolje upoznali gradivo. Zato je ovu fazu uĉenja najbolje nazvati fazom ponavljanjazapamćivanja, budući da se obje aktivnosti obavljaju istovremeno. Ponavljanje je kljuĉan dio uĉenja i ĉesto ne dobiva paţnju koju zasluţuje. Ĉesto se previše podcjenjuje, a zbog toga se "nauĉeno" gradivo slabo zadrţava u pamćenju. To pak moţe dovesti do toga da pamćenje zakaţe na ispitu. Ponavljanje barem na poĉetku uzima otprilike 90 posto vremena potrebnog za uĉenje. Zato treba odabrati pravi trenutak za ponavljanje gradiva. Ĉesto je mudro iskoristiti "prazan hod" tijekom dana, primjericc dok ĉekate u redu, na autobusnoj postaji, dok se odmarate u teretani i sliĉno. Sada ćemo razmotriti razliĉite vrste ponavljanja kojima moramo ovladati. Inicijalna ponavljanja Ovo su prvi pregledi koje moramo obaviti. Nakon što nauĉimo mentalnu mapu, ponovit ćemo je mentalno, bez pisanja. Dodatan napor uloţen u zapisivanje mape neće ići pamćenju u korist, sve informacije treba naprosto ponoviti u sebi. Onda moramo provjeriti jesmo li ponovili sve informacije iz mentalne mape. Ako nismo, moramo ustanoviti gdje smo pogriješili i ispraviti se. Zapnemo li u tim inicijalnim izlaganjima, nema problema, zato što sada imamo mapu (tik ispred sebe) da nam pomogne. MeĊutim, pokušajmo previše ne viriti u nju.


Ove preglede treba obavljati svakodnevno, dvaput sa svakom mentalnom mapom, ali u razmaku od nekoliko sati. (Najbolje prvo ponavljanje obaviti ujutro, a drugo naveĉer.) Inicijalna ponavljanja ne uzimaju mnogo vremena i treba ih prakticirati sve dok ĉvrsto ne usvojimo gradivo i kad smo već toliko dobro ovladali mapama da neko vrijeme moţemo bez njih. Uobiĉajena je praksa ponavljati dva puta dnevno otprilike tjedan dana, premda nekim uĉenicima treba manje ili više vremena za to, ovisno o tehnici, sposobnostima i teţini graĊe. TakoĊer morate razumjeti da je jednotjedno inicijalno ponavljanje prosjek i, uz malo vjeţbe, uĉenici će odjednom otkriti da sve brţe i brţe potpuno ovladavaju graĊom, što pak znaĉi da se vrijeme ponavljanja progresivno smanjuje. Unutarnji će vam osjećaj govoriti da ste gradivo prenauĉili, te da je daljnje ponavljanje gubitak vremena. Taj osjećaj se razlikuje od ĉovjeka do ĉovjeka, pa i odluka ovisi o individualnim kriterijima. S obzirom na njihovu veliĉinu, posvetit ćemo jedan dan ponavljanju saţetaka. Zapamtite da se u tjednu inicijalnih ponavljanja dogaĊa preklapanje o ĉijoj sam vaţnosti već govorio. Ono se, kao što već znate, sastoji od progresivnog memoriranja preostalih, dubljih i kompleksnijih informacija. Njih uĉimo zajedno s ponavljanjem onoga što smo već memorirali. Na kraju ćemo morati uĉiti sve više mapa i saţetaka jer će nam pristizati sve više novog materijala. Sve to u hodu treba uklapati u fazu ponavljanja. Kad skupimo zavidan broj tema u fazi ponavljanja te nam više niti jedna nova ne stane u dnevni ritam ponavljanja, trebamo stati s uĉenjem i potpuno se posvetiti ponavljanju mapa i saţetaka, sve dok nam se uĉvrste u pamćenju. Tada tek moţemo reći da smo završili s prvom fazom ponavljanja. Zapazite da smo ponavljanju dali prednost pred memoriranjem. Bilo bi uistinu šteta kad bi zbog nedostatka ponavljanja ĉinjenice koje smo već nauĉili (a nismo ih dovoljno puta ponovili) poĉele "kopniti" u našem pamćenju. Nakon toga poĉinjemo drugu fazu uĉenja-ponavljanja, sve dok opet ne skupimo dovoljno novog materijala da se moţemo i opet u potpunosti posvetiti ponavljanju.


U ponavljanje ne bismo smjeli zaboraviti ukljuĉiti teme iz prijašnjih faza. I njih treba ponavljati jer ako to ne budemo ĉinili, doći će do zaboravljanja, a zaboravljanje znaĉi gubitak vremena. Taj postupak ponavljamo dok ne "sredimo" kompletno gradivo. Neki bi mogli pomisliti da u svemu tome ima previše ponavljanja. E pa njima mogu samo reći da su ona apsolutno nuţna jer samo i jedino zahvaljujući ponavljanjima moţemo potpuno ovladati svakim gradivom. S druge strane, ubrzo ćete se uvjeriti da nam je za ponavljanje svake teme dovoljno nekoliko minuta. Ovo su opća pravila za svakoga, pravila od kojih svaki uĉenik ili student koji drţi do sebe treba poĉeti. Vrhunski uvjeţbani uĉenici uvijek trebaju manje ponavljanja, baš kao što im treba manje vremena da nešto proĉitaju, razumiju i zapamte. Oni bolje od ikog drugog znaju najuĉinkovitiji ritam uĉenja u smislu vremena koje im treba da personaliziraju graĊu, zapamte je i ponove, kao i to koliko vremena trebaju odvojiti za svaku fazu. U svemu tome oni će biti uĉinkovitiji i profesionalniji od svih ostalih. Konferencijsko ponavljanje Nakon inicijalnih ponavljanja nastavit ćemo ponavljati gradivo bez potrebe za konzultiranjem bilješki. Ovisno o tome hoćemo li moći ponavljati bez bilješki znat ćemo u kojoj smo fazi ponavljanja. Ako nam bilješke budu zatrebale svaki put kad zapnemo, znaĉi da još nismo odmakli od inicijalne faze. No, ako smo u stanju kompletno gradivo precizno reproducirati u pamćenju, znaĉi da smo u ušli u konferencijsku fazu ponavljanja. Pri konferencijskim ponavljanjima u stanju smo reproducirati svako gradivo "poput struĉnjaka" – kao da ga izlaţemo publici na simpoziju. Dobro je zamišljati i osjetiti ovu "konferenciju" u mašti. Trebamo se uţivjeti kao da se ona stvarno dogaĊa. Za razliku od inicijalnih ponavljanja, bilješke nam više uopće nisu potrebne, premda bi moţda bilo dobro da nešto poslije, noću ako je moguće, provjerimo jesmo li uistinu precizno ovladali ĉinjenicama. Pri konferencijskim ponavljanjima više ne pravimo razliku izmeĊu saţetaka i mentalnih mapa. Jednostavno ćemo se ograniĉiti na iznošenje informacija sadrţanih u graĊi, premda je istina da nam fotografska pomoć


što je dobivamo iz mentalnih mapa moţe u poĉetku posluţiti kao pomoć u organizaciji i izlaganju informacija. Konferencijska ponavljanja mogu se i trebaju obavljati u dnevnim situacijama prisilne mentalne neaktivnosti, kako bi se uštedjelo vrijeme – primjerice, dok ĉekamo u redu u banci, trgovini i sliĉno. Budete li tako ĉinili, odmah ćete vidjeti da se ovakvo ponavljanje isplati jer je zabavno i spašava nas od dosade. Znajte takoĊer da gradivo moţemo ponavljati kojim god redom ţelimo. Sukcesivnim ponavljanjima stjeĉemo potpunu kontrolu nad graĊom, toliko dobru da je noću više ne moramo ponavljati. Sigurni smo da smo je pravilno ponovili i kompletno razumjeli. To znaĉi da smo dospjeli od treće faze: finalnog konferencijskog ponavljanja. Konačna konferencijska ponavljanja U toj fazi uĉenik samostalno odluĉuje koliko će ĉesto ubuduće ponavljati gradivo. U principu biste s ponavljanjem trebali prestati ĉim dovršite cijelo gradivo, ili još onoliko vremena koliko je dovoljno da se posvetite gradivu što ga još morate završiti. Dok ponavljamo saţetke i mentalne mape, nikada ne smijemo praviti bilješke. Bilo bi to obiĉno gubljenje vremena. Ljudi koji prave bilješke pri ponavljaju trebaju prestati s tom lošom navikom zato što ona ozbiljno šteti uĉinkovitosti uĉenja. Ako pak mislite da vam pisanje treba zbog manjka koncentracije, znajte da će vam koncentracija svakim danom biti sve bolja zahvaljujući ovom aktivnom, zabavnom i totalno uĉinkovitom sustavu uĉenja. Pisanje preporuĉujem na kraju, ako moramo pristupiti esejnom ispitu. Najbolji trenutak da se to uĉini jest onda kada ovladamo svim temama te doĊemo u fazu kada personaliziranu graĊu trebamo prilagoditi vremenu koje imamo na raspolaganju tijekom ispita. Tako ćemo razviti izdrţljivost i lakoću u pisanju. Čitanje-ponavljanje To je posljednja vrsta ponavljanja u koju moţemo ukljuĉiti štogod poţelimo. Ova je ponavljanja dobro ĉesto obavljati na poĉetku, a prije svega sa saţecima. Kada se radi o mentalnim mapama, takva ponavljanja nisu potrebna.


TakoĊer je najprikladnije i zapravo jedino moguće u sluĉajevima kada imamo samo dva ili tri dana do natjeĉajnog ispita za koji smo se uistinu dugo pripremali. Ovoj vrsti ponavljanja moţemo pribjeći kada smo previše umorni za bilo koju drugu vrstu mentalnog napora. MeĊutim, pazite da vam se ne nakupi previše loših dana!

SAVJETI ZA KRAJ Kad zapnete u gradivu, trebali biste odmah pomisliti da se radi o manjku razumijevanja. Taj problem treba riješiti odmah na poĉetku, prilikom izrade saţetaka. Na kraju bismo trebali biti sigurni da smo graĊom ovladali poput struĉnjaka. Bez obzira koliko zakuĉasto pitanje dobili na ispitu, osobito u sluĉaju pitanja s višestrukim izborom odgovora, nikad nećete biti uhvaćeni na prepad. Iz malo mentalnog treninga moţemo se nauĉiti brzo, jasno i udobno kretati graĊom. Onima koji se spremaju za razliĉita testiranja ĉvrsto preporuĉujem da znaĉajno prošire gradivo koristeći knjiţnicu, enciklopedije i razliĉite knjige, gledajući dokumentarce i emisije vezane uz zadanu temu (interesantno, zar ne?). Da biste to uspjeli, i u sluĉaju korištenja knjiga (to je najĉešći sluĉaj), dovoljno je odabranu informaciju proĉitati dva do tri puta prije nego što je dodate gradivu. Dobro je odvojiti tri do ĉetiri dana za proširivanje gradiva, ali tek nakon što ste završili fazu finalnih konferencijskih ponavljanja i bliţe terminu ispita. Tako ćete lakše zapamtiti informacije bez mukotrpnog ponavljanja. Naposljetku, u posljednja dva ili tri dana prije ispita (ovisno o tome koliko je opširno naše gradivo) ponavljanja će postati ekskluzivna ponavljanja za ĉitanje i, ako je moguće, štivo za opuštanje. Ona su najprikladnija za to jer su, meĊu ostalim stvarima, najbrţa i iziskuju najmanje mentalnog napora, što nam pak omogućuje da ispitu pristupimo odmoreniji i sa stanovitom "potrebom" da prenesemo nauĉene informacije.


Prvo treba ponoviti mape, a tek onda saţetke. Bude li vremena, graĊu bismo trebali ponoviti dvaput. MeĊutim, ako je osobito opseţna, a ni naša brzina ĉitanja još nije dosegla svjetlosne brzine, ponovit ćemo graĊu jednom. Kad već radimo na finalnim ponavljanjima, trebali bismo se osjećati poput "struĉnjaka"; ali ne samo to. Morali bismo biti smireni i opušteni. Ne bismo trebali previše razmišljati o ispitu. Kandidati za testiranja trebali bi paţljivo skupiti svu dokumentaciju potrebnu za testiranje, certifikate i sliĉno. Oni kandidati koji moraju pristupiti lijeĉniĉkom pregledu tog bi dana trebali paziti što unose u organizam, ĉvrsto i tekuće, jednako kao i u danima prije ispita. Trebali bi izbjegavati povišene razine šećera u krvi, kolesterola, povišeni krvni tlak itd. Osobito treba paziti DA SE NE TROŠE NIKAKVI LIJEKOVI, makar u uputama pisalo da je dovoljna potvrda lijeĉnika ili obiĉno obavještavanje lijeĉniĉkog povjerenstva. Ništa od toga moţda neće biti dovoljno. Na nesreću, preĉesto sam svjedoĉio sluĉajevima nepravednog eliminiranja kandidata zbog banalnog razloga uzimanja propisanih lijekova za prehladu, gripu ili kašalj. Na dan ispita trebali bismo misliti samo na to da se opustimo i uţivamo u lijepom danu, tako da usvojeno znanje moţe prirodno teći iz nas. Nikakvo ponavljanje vise nije potrebno! Time bismo samo postali tjeskobniji i u posljednji bismo tren poĉeli sumnjati u neke stvari, izazvali si nesigurnost pa ĉak i nervozu. Sve to, kao što i sami znate, nije nimalo korisno.


5 Ispiti i razliĉite vrste testiranja

Prije ili poslije doći će vrijeme da pokaţemo što smo nauĉili, što smo zapamtili. Došlo je vrijeme da se natjeĉemo, da sebi i drugima pokaţemo što znamo! Ovdje naša psihološka i emocionalna kontrola igraju kljuĉnu ulogu. Dobro nauĉeno gradivo malo znaĉi ako kandidat ili kandidatkinja to ne umiju pokazati. U ovom ćemo poglavlju temeljito prouĉiti sve moguće tipove provjere znanja. Otkrit ću vam male tajne svih vrsta testova. Na poĉetku moţemo sve vrste testova, ispita, provjera znanja, struĉnih ispita, prijemnih ispita, testiranja za posao itd. razvrstati u sljedeće kategorije:     

esej ili kratki odgovori na pitanja test višestrukog izbora ("test na zaokruţivanje") usmeni ispiti praktiĉni ispiti testovi sposobnosti

Tu su još i testovi fiziĉke spremnosti i zdravstveni pregledi koje neki moraju proći kod primanja na odreĊene poslove. Svaka vrsta testiranja ima svoje prednosti i nedostatke. Nemoguće je za svaku vrstu testa pripremati se na isti naĉin. Ne uĉi se jednako za ispit u školi i testiranje za posao.


ESEJI I KRATKI ODGOVORI NA PITANJA Ti se ispiti mogu temeljiti na opširnim pitanjima na koja treba dugo odgovarati ili na kratkim pitanjima koja zahtijevaju saţet odgovor. U ovom posljednjem trebamo se drţati pitanja, izbjegavati predugaĉke i preopširne odgovore. Da su od nas htjeli dobiti više informacija, zadali bi nam esej i dali više vremena da sroĉimo iscrpne odgovore. Kod esejnih ispita morate uĉiniti sljedeće:  Proĉitajte, i više puta ako treba, pitanja i upute u testu paţljivo i smireno. To je dobra navika jer se njome izbjegavaju krive interpretacije i nesporazumi.  Prvo morate odvojiti minutu ili dvije da biste organizirali red kojim ćete odgovarati na pitanja. Pitanja koja donose najviše bodova i ona na koja znate najbolje odgovoriti svakako imaju prednost.  Preporuĉljivo je, ako je to moguće, posljednjih 5 ili 10 minuta saĉuvati za konaĉnu provjeru odgovora.  Mnogo je bolje saţetije odgovoriti na sva pitanja nego briljantno odgovoriti na pola njih, a ostatak ostaviti prazno. Mnogi misle ako se natjeĉajni test sastoji od ĉetiri pitanja, a oni savršeno odgovore na dva, da će im prolaz biti osiguran. Ali uistinu nije tako. Općenito gledano, morate odgovoriti na sva pitanja, i to dobro, da biste dobili prolaz na testu, bez obzira na to je li to samo po sebi dovoljno da dobijete posao.  Iznošenje definicije/tvrdnje u odgovorima takoĊer je preporuĉljivo. Trebala bi biti jasna i precizna i izriĉito se odnositi na postavljeno pitanje. Ne bi trebala biti preopširna, oskudna ili konfuzna.  Nemojte zaboraviti da kadgod ţelimo brzo napisati mnogo teksta, veća je vjerojatnost da ćemo se zbuniti i zaboraviti kljuĉne informacije, "blokirati", napisati pogrešne informacije ili pravopisne greške.  Stavljajte mnogo pravopisnih toĉaka zato što one u isto vrijeme ostavljaju jak dojam istovremene opširnosti i jezgrovitosti. Nadalje, ispitivaĉ će cijeniti to što je vaš test toliko jednostavno i lako ĉitati i ispravljati. Tako će dobiti bolji dojam o nama, što će se odraziti na


 

konaĉnu ocjenu. On će nesvjesno biti sklon povisiti vam ocjenu. Zar i vi ne biste postupili isto kad biste bili u prilici ocjenjivati testove? Zapamtite da se siromašan jezik, neĉitljiv i neuredan rukopis, pravopisne greške i šturi odgovori uvijek "kaţnjavaju". Na kraju bi moţda bilo interesantno kratko sumirati pitanje, koristeći terminologiju i izraze iz njega. Time pokazujemo da nismo odlutali od teme te pomaţe da naši odgovori ispitivaĉu djeluju organiziranije i uvjerljivije. Savjetujem vam da to ĉinite osobito onda kada znate premalo ĉinjenica da biste doista kvalitetno odgovorili na pitanje, pa ovo moţe posluţiti kao svojevrstan "ispunjaĉ". Trebali biste trenirati vrlo brzo pisanje saţetaka graĊe; tako ćete uvjeţbati ruku i postići da se na ispitu prerano ne iscrpi. Dakako, takav trening pomaţe i da se izbjegne gnjavatorski spisateljski grĉ. Ako se test sastoji od kombinacije pitanja s višestrukim odgovorima i esejnih pitanja, trebali bismo napraviti neku vrstu "sendviĉa" tako što ćemo odgovore zaokruţivati usred testa – a "kruh" ćemo praviti od esejnih pitanja, tako što ćemo na njih odgovarati na poĉetku i na kraju testa. Time odmaramo ruke i um jer usred testa prianjamo lakšem zadatku i prikupljamo energiju zu kraj.

TESTOVI VIŠESTRUKIH ODGOVORA Prva tajna ovih testova jest u tome da shvatimo kako za njih, posve suprotno od esejnih pitanja, ne moramo ništa pamtiti od poĉetka do kraja. Ne morate pamtiti tekst i strukturu graĊe. Samo ĉiste podatke. TakoĊer ne morate znati objašnjavati ili diskutirati. Kod takvih je testova vrlo vaţna pristupnikova razina općeg obrazovanja i kulture – to se mora ozbiljno uzeti u obzir. Sveukupno steĉeno znanje olakšava pristupniku pronalaţenje pravih odgovora. Apsolutno je najvaţnije razumjeti i promišljati graĊu tijekom uĉenja zato što ćemo na testovima susresti mnogo zakuĉastih ili zavaravajućih pitanja. Na takva je pitanja lakše odgovoriti ako shvatimo što znaĉe i što se njima ţeli postići. Krajnje je vaţno paţljivo proĉitati sva pitanja koliko god puta treba. Ovo posljednje je takoĊer jako vaţno, osobito kod onih koji izvrsno vladaju graĊom pa zato brzopleto ĉitaju pitanja jer unaprijed pretpostave što u njima


piše. Mnogo puta zahvaljujući pretjeranoj sigurnosti padaju na "varku" u zavaravajućem pitanju. Poslije takvih testova ĉesto se znaju prolamati samooptuţujući krici: "Kako sam mogao promašiti pitanje?" ili "Pa to sam znala!" ili "Grrr...! Kakva glupa greška!" Budite paţljivi jer ţurba ĉesto stvara konfuziju. Katkad pitanje bolje razumijemo nakon drugog ili trećeg ĉitanja pa nam je i lakše odgovoriti, dok ga nakon prvoga ĉitanja moţda uopće nismo shvatili. To se obiĉno dogaĊa s pitanjima koja nisu formulirana isto kao u našem gradivu, jednako kao i kod onih koje nismo shvatili zbog manjka paţnje i razumijevanja. Stoga sam prisiljen opet naglasiti kako je razumijevanje i promišljanje materijala apsolutni kljuĉ prolaska na ovakvim tipovima testova. Kako odgovarati na testovima višestrukih izbora? Naravno, poĉet ćemo od prvog pitanja i onda redom smireno odgovarati na sva pitanja za ĉije smo odgovore sigurni. Nakon prve runde moramo razmisliti o sljedećem: Jesmo li toĉno odgovorili na dovoljno pitanja da proĊemo na testu? Napomena! U ovom sluĉaju mislimo na prolaz/pad. Ne govorim o testiranjima u kojima se tanak prolaz ne raĉuna; u takvim je testovima potrebno dobiti što je moguće veću ocjenu. A) Ako je odgovor da, a još nam je ostalo vremena, trebali bismo prvo provjeriti pitanja na koja smo odgovorili u prvoj rundi jer se radi o pitanjima koja najbolje znamo. Usput, to neće drugo trajati i priliĉno je lako. Tako ćemo obaviti najprikladniju provjeru i osigurati se od svake "glupe" pogreške što nam se nesvjesno moţda potkrala. Ako je sve bilo toĉno, trebamo nastaviti paţljivo ĉitati pitanja na koja još nismo odgovorili. Ĉinimo to da bismo vidjeli je li nam koje poznato pitanje promaklo, a moţda smo se u meĊuvremenu i sjetili odgovora. DogaĊa se i da odreĊeni upit u sebi sadrţi odgovore na neko drugo pitanje u testu. Logiĉno, ovo ćete uĉiniti samo ako pogrešni odgovori (tzv. negativni odgovori) donose negativne bodove. Ako to nije sluĉaj, najbolje bi bilo da odgovorite na sva pitanja. Ne bi trebalo hirovito odgovarati na


takva pitanja. U tom sluĉaju je preporuĉljivije slijediti intuiciju (više o tom u dijelu "korištenje intuicije u odgovaranju"). B) Ako je odgovor ne, dakle ako nismo odgovorili na dovoljno pitanja za prolaznu ili dobru ocjenu, morat ćemo riskirati. Da bismo u tome uspjeli, trebamo slijediti sljedeću matematiĉku formulu: "1 / (broj mogućih opcija - 1)" Pretpostavimo, naprimjer, da su ponuĊena 4 moguća odgovora (a,b,c i d) Primijenimo li ovu jednostavnu matematiĉku formulu, rezultat iznosi 1 / (4 - 1) = 1/3 Broj "4" je broj mogućih opcija. Dobivena vrijednost: "1/3" ili ako vam je draţe "0.33" predstavlja matematiĉku ravnoteţu ili jednakost. Dobro pazite! Uvijek bismo trebali riskirati gubitak 0.33 boda ili manje za svaki negativni odgovor (pogrešan). Ako gubimo više od 0.33 boda za svaki negativni odgovor, tada je bolje ne odgovarati na pitanje. Sada bacimo pogled na nazivnik našega razlomka: 1/3. Razlomak se uvijek moţe interpretirati ovako: "Za svaka tri negativna odgovora (nazivnik) oduzima se po jedan toĉan odgovor (brojnik "1"; to će uvijek biti 1)." Zamislite da nam, umjesto toga da za svaka tri negativna odgovora gubimo jedan toĉan (ili pozitivan), (1/3), kaţu da bismo izgubili bod za broj negativnih odgovora veći od nazivnika toga razlomka. Naprimjer, na testu bi nam mogli reći da za svaka ĉetiri negativna boda gubimo jedan pozitivan, pa ĉak i za više od ĉetiri. U tom bismo sluĉaju mogli mirne duše riskirati sva pitanja jer bi matematiĉka vjerojatnost išla nama u korist, i to u probitaĉnim omjerima. Ponavljam: u tom sluĉaju niti jedno pitanje ne treba ostati bez odgovora, ali, kao što sam već rekao, ne biste trebali odgovarati nasumce, već biste trebali koristiti intuiciju. O tome ćemo još govoriti. Zapazite da u ovom sluĉaju, da bismo si dopustili "riskiranja" i bili u pravoj prednosti, nazivnik (broj grešaka potrebnih da se izgubi jedan bod) mora biti veći od 3. Moglo se takoĊer dogoditi, premda se to ne dogaĊa tako ĉesto, da nazivnik bude manji od 3 i stoga bliţi broju 1. Primjerice, da su


vam rekli da za svaka 2 negativna odgovora gubite 1 toĉan, dobili bismo razlomak 1/2. U tom bismo sluĉaju dvojbena pitanja u principu trebali ostaviti prazna. Unatoĉ tomu meĊu pitanjima na koja nismo znali odgovoriti uvijek ima nekih kod kojih bismo postupkom eliminacije mogli suziti izbor odgovora. Zapravo se uistinu rijetko dogaĊa da uistinu nemamo pojma kako bi mogao glasiti odgovor – uglavnom nam se "upali lampica" pa uspijevamo izdvojiti moguće odgovore. Dakle, nad dvojbenim pitanjem ĉesto mozgamo ovako: "Siguran sam da ovo nije odgovor." Ponavljam, u takvim sluĉajevima prilikom odgovaranja moramo u obzir uzeti i formulu. Nakon što eliminiramo odgovore za koje smo sigurni da su pogrešni, preostat će još mnogo pitanja kod kojih je moguće izbor svesti na jedan ili dva moguća odgovora (ili tri itd.). Dakle, naša će se formula mijenjati ovisno o tome koliko je nesigurnih opcija preostalo. Zato ćemo na kraju koristiti dva ili tri razliĉita razlomka za svaku grupu sumnjivih pitanja na ispitu. Grupirat ćemo ih prema broju mogućih odgovora preostalih nakon eliminacije. Logiĉno, nije isto riskirati odgovor ako dvojite izmeĊu ĉetiri ili izmeĊu dvije opcije. Ako se naša formula podudara s brojem bodova koje gubimo nakon svakog pogrešnog odgovora, te se naĊemo u matematiĉkoj ravnoteţi (drugim rijeĉima, posve je isto) odgovaranje na tu grupu dvojbenih odgovora takoĊer će ovisiti o situaciji na ispitu. To stanje matematiĉke jednakosti priliĉno je ĉesto pa je zato nešto teţe kalkulirati, o ĉemu ćemo govoriti nešto poslije. Bolje ćete to razumjeti nakon što obradimo specifiĉan sluĉaj testiranja za posao. Ţelite li odmah znati, reći ću vam: kada ste suoĉeni s matematiĉkom ravnoteţom, uvijek riskirajte, ali pritom koristite intuiciju. Ponovno naglašavam da je proces eliminacije uglavnom najbolji naĉin odgovaranja na svako pitanje, a osobito ono za ĉiji odgovor nismo sigurni. Ĉešće bi vam se mogla dogaĊati zanimljiva stvar koju smo već spominjali. Budite dakle spremni na to da će vam neko opširnije pitanje na testu (znatno rjeĊe se takve stvari znaju naći i u odgovorima) potpuno rastjerati sumnje u vezi s odgovorom na neko prijašnje pitanje za ĉiji odgovor niste bili sigurni. Nemojte to nikako zaboraviti.


KORIŠTENJE INTUICIJE U ODGOVORIMA Kada nam rezultat gore spomenute formule ponudi povoljnu matematiĉku vjerojatnost, pokazujući nam da bismo trebali riskirati i odgovoriti na pitanja za ĉije odgovore nismo sigurni (ne moţemo se odluĉiti ili uistinu nemamo pojma što bi mogao biti odgovor), tada je vrijeme da primijenimo intuiciju. Ne moramo se bojati jer nemamo što izgubiti. Uĉinit ćemo to ovako:  Prvo pravilo: kada na dvojbena pitanja odgovarate pomoću intuicije trebate uzeti u obzir da je uglavnom točan onaj odgovor koji vam prvo padne na pamet. No, ako smo prilikom provjeravanja odgovora ustanovili grešku, ne trebamo se suzdrţavati od korigiranja. Drugim rijeĉima:  Ako nam nakon ponovne provjere kristalno jasno "sine" pravi odgovor na pitanje, trebali bismo slijediti taj osjećaj. Naime, statistike govore da su takve korekcije ĉesto toĉne.  Ako naša formula pokazuje da bismo trebali riskirati odgovor na dvojbena pitanja, no mi ne znamo koji odgovor odabrati, najbolje je pretpostaviti da će biti ravnoteţe u konaĉnom prebrojavanju odabranih mogućnosti, kada dodajemo i grupiramo odabrane odgovore (a, b, c, d itd.) prema broju puta u kojem se ta slova pojavljuju (što se zapravo dogaĊa vrlo ĉesto). To je lako pokazati. Primjerice, ako svaka osoba zapiše slova a, b, c i d brzo i proizvoljno, jedno za drugim, i tada ih prebroji, vidjet će da je, najĉešće, broj puta u kojem se svako slovo pojavljuje nevjerojatno blizak ili ĉak identiĉan. Zato bismo trebali odgovarati na pitanja u koja sumnjamo birajući opcije (slova) koja su se posljednja pojavila, a kada postane "gusto" trebali bismo oznaĉiti slovo koje se najdulje vremena nije pojavilo. Treba znati da su oni koji sastavljaju takve testove gotovo uvijek nesvjesno skloni izjednaĉiti broj puta u kojem svako slovo predstavlja toĉan odgovor. Kako god bilo, ne dajte se zaplašiti i zapamtite da poĉinjemo od povoljne matematiĉke vjerojatnosti. Eto zašto morate "riskirati" dvojbena pitanja.


Nadalje, u dijelu o pripremanju za testiranja za posao ili prijemnih ispita pronaći ćete više informacija o ovome.

USMENI ISPITI Za ove se ispite trebamo pripremiti kao da se pripremamo za esejne testove. Ako imate video ili računalnu kameru, moţete se snimati dok diskutirate ili prepriĉavate graĊu; to je izvrsna vjeţba. Prilikom diskutiranja graĊe trebamo pravilno izgovarati rijeĉi i, što je još vaţnije, trebamo govoriti polako i ne preglasno, jer bi nam to izazvalo nepotrebnu nervozu. Spor će nam govor pomoći da kupimo vrijeme za kvalitetnije prisjećanje ĉinjenica pohranjenih u pamćenju. Usput ćemo ući u više stanje relaksacije, tjelesne i mentalne. U takvo se stanje lakše ulazi kad previše ne povisujemo glas. Zapamtite: najbolje je govoriti što je moguće sporije i tiše. Na snimkama se moţemo analizirati i procijeniti svoj napredak. Ako niste pretjerano graciozni, najbolje je izbjegavati geste i nepotrebne kretnje. U tom je sluĉaju nabolje kretati se sporo i preciznim pokretima, premda je istina da gestikuliranje rukama nekim ljudima moţe pomoći. Kada ustajemo sa stolice da bismo odgovarali, do mjesta za odgovaranje moramo hodati polako i smireno. Trebamo upregnuti sve neophodne vještine da bismo kontrolirali ţivce prije nego što ustanemo sa stolice i mnogo prije nego što poĉnemo odgovarati (nekima treba više vremena za to, sve ovisi o osobi). Cijela je ideja u tome da se uvijek izbjegne nervoza zbog koje bismo mogli izgubiti kontrolu. Više informacija o ovoj graĊi pronaći ćete u poglavlju o samokontroli i tehnikama opuštanja. Primijenite sofrološke tehnike. U najefikasnije spada vizualizacija. Moţemo zamišljati da smo vrstan znanstvenik koji odrţava konferenciju za novinare. Pristupnici ili studenti koji slušaju ispit su publika, a naši su ispitivaĉi novinari. Vizualiziramo noću, u krevetu, kada smo najprijemĉiviji i moţemo utjecati na podsvijest takvim mislima i senzacijama. Osjetite uĉionicu; onjušite je. Trebali biste se osjećati udobno i opušteno. Trebali biste osjetiti


da ste "vaţni". Nakon svega, ipak ste temeljito prouĉili graĊu pa se moţe reći da ste postali pravi struĉnjak za nju. Na dan ispita trebali biste se opustiti i osjetiti sve što ste noću vizualizirali, te se posvetiti ostatku tehnika opuštanja ako bude potrebno. Ako ne treba, još bolje.

NATJEĈAJNA TESTIRANJA Kad govorimo o natjeĉajnim testiranjima, mislimo na sve vrste ispita što se temelje upravo na tome: natjecanju. To ukljuĉuje internacionalna testiranja za prekomorske poslove, testiranja za prijem u drţavnu sluţbu, prijemne ispite i sliĉno. U takvim ispitima onaj tko "pobijedi" ili postigne bolji rezultat dobiva posao, upisuje se na fakultet i sliĉno, dakle uvijek osvaja više bodova od onih koji samo sudjeluju. Ĉesto se govori: "Nije vaţno pobijediti, vaţno je sudjelovati." Ha! Moţda to vrijedi za djecu i amatere, ali svakako ne vrijedi u finalu Olimpijskih igara gdje apsolutno ništa nije vaţnije od pobjede (ili barem onoga što nalikuje pobjedi, ako se uzme u obzir neprekidna evolucija današnjeg kompetitivnog društva). U stvarnosti se spomenuta izreka citira više radi utjehe nego bilo ĉega drugoga. Nemojmo se zavaravati. Na olimpijskoj stazi ili na terenu prilikom završne utakmice, baš kao i na testiranju za posao, trijumfira jedino pobjednik (ili barem trijumfira nešto više od ostalih, barem što se tiĉe publike, novinara i medija, zar ne?). I u našem sluĉaju vrijedi isto. Stoga bi to trebao biti vaš konaĉni cilj: proći na testu i osvojiti svoje radno mjesto. Na obiĉnom ispitu koji se polaţe tijekom školske godine cijeli razred moţe proći, ne mora to biti samo odreĊeni broj uĉenika. MeĊutim, kad se radi o testiranjima za posao, prijemu u drţavnu sluţbu ili sliĉno, ako se nudi 10 radnih mjesta, onda nikako nije svejedno hoćete li završiti na 15. ili 80. mjestu. Jedino je vaţno ostvariti rezultat koji će vas smjestiti meĊu prvih 10 na ljestvici. Osobito ako nemamo toliko sreće da nas netko "iznutra" gura, najpametnije nam je da se pripremimo s profesionalizmom. Pritom dakako ne smijemo zaboraviti da nam cijeli taj posao treba biti zabavan. U pripremama bismo trebali uţivati, što će nam usput osigurati i bolje rezultate, premda znam da je nekima teško povjerovati da su ta dva procesa kompatibilna.


Osobno sam uvijek više volio testiranja za posao i sliĉne natjecateljske ispite od obiĉnih školskih testova. Ovi prvi daju vam više slobode i mogućnosti da organizirate vrijeme; premda je istina da ti testovi više nalikuju završnim ispitima na školama i fakultetima, koji su strahovito vaţni i nose sa sobom visok faktor rizika. MeĊutim, istina je i da mnogi ljudi nakon što proĊu takve testove nastavljaju uĉiti i pripremati se za nove, koji im onda osigurava bolji poloţaj na poslu ili pak novi posao. Glavna prednost takvih testova pred obiĉnim ispitima jest ta da uĉenje moţemo organizirati po ţelji, bez pritiska. Ako nam se danas ne uĉi, nema problema. U razdoblju pripremne faze moţemo si priuštiti ĉak i mali odmor. Općenito je pravilo da sami odreĊujemo ritam uĉenja. S druge strane, uĉenici i studenti trebaju slijediti striktne i neproporcionalne nastavne programe, s preopširnim materijalom i jako puno "ispunjaĉa", pa mnogi zbog toga osjete preopterećenje. U tim sluĉajevima akademski sustav prisiljava uĉenike da rade tempom koji nije njihov. Akademski programi trebali bi uistinu biti mnogo koncentriraniji i precizniji. Trebali bi ukljuĉivati manje materijala, oĉistiti se od svegu zastarjeloga i beskorisnoga. Tako bi postali i mnogo temeljitiji te bi ih u isto vrijeme bilo lakše slijediti. To bi vodilo mnogo kvalitetnijoj specijalizaciji u budućnosti. Dakako, ne vjerujem da bilo tko od nas moţe išta poduzeti u vezi s time, barem zasad. Najbolje što moţemo uĉiniti jest da se dobro pripremimo za uzbudljivu avanturu natjeĉajnih ispita! Jeste li spremni? OK, idemo onda dalje.

TESTIRANJA: PISANI TESTOVI Ova vrsta saĉinjava gotovo 100 posto svih testova. Neki se ĉak sastoje od više dijelova. Mogu doći u obliku eseja ili pitanja višestrukih izbora. A) Za esejne testove trebamo pripremiti adaptirane verzije gradiva za ispit, ĉija duljina koincidira s vremenom koje imamo da bismo objasnili svako pitanje. Te reducirane jedinice gradiva upravo su ono što će nas zateći na ispitu. To znaĉi sljedeće: ako imate sat vremena za pisanje o svakoj temi, onda je glupo memorirati 20 kartica teksta za svaku temu. Kad biste sve i


zapamtili, ne biste stigli sve što znate o temi zapisati u sat vremena. A nemate na raspolaganju pet ili šest sati. Zar to nije logiĉno? Pa, zaĉudili biste se koliko mi uĉenika i studenata dolazi s ovim problemom. I ne samo da time gube dragocjeno vrijeme, nego još i ugroţavaju sve druge usvojene informacije. Zahvaljujući takvom uzaludnom samoiscrpljivanju moglo bi im se desiti da zaborave ono što već znaju. Stalno drţite na umu da je za ispite u obliku eseja jedino realno uĉiti samo ono što je nuţno da bi se prošlo na testu, ali opet s najvećim mogućim pouzdanjem. O tim ćemo stvarima ionako više nauĉiti u praksi, nakon što uistinu dobijemo posao. To je uostalom i najbolji naĉin uĉenja. TakoĊer se drţite svega što smo rekli o prilagoĊivanju jedinica gradiva vremenu koje nam je dano na ispitu. Takve bi adaptacije trebalo prirediti bliţe datumu ispita i nakon što smo provjerili da se struktura ispita nije u posljednji tren promijenila. Rekli smo takoĊer, a sada samo ponavljamo, da bismo trebali ukljuĉiti samo najvaţnije informacije u materijalu odreĊene teme, upotpunjujući ih informacijama koje su nam najdraţe ili najbolje poznate. Sliĉno tome bismo trebali iskljuĉiti materijal koji se objektivno ili subjektivno teţe pamti. B) Na testovima višestrukih izbora, za razliku od eseja, što je gradivo ekstenzivnije, to bolje. O tome smo već raspravljali, ali sada bih ţelio naglasiti da je za razliĉite vrste testiranja ĉak i nuţno proširiti zadano gradivo novim informacijama, koje su sliĉne ili srodne gradivu. One se mogu pronaći u drugim knjigama ili bilješkama, u knjiţnicama, na Internetu, u dokumentarcima. Na testiranjima se takva pitanja znaju pojaviti, ĉesto ih zovu "slobodnim" pitanjima, a katkad nitko stvarno ne zna odakle su uzeta. Zahvaljujući tome što smo proširili svoje istraţivanje postoji veća vjerojatnost da ćemo znati odgovoriti na takva pitanja. To je priliĉno interesantno zato što je toĉan odgovor na takvo neobiĉno pitanje ĉesto zapravo presudan u tome tko će dobiti posao, a tko neće – bez obzira što su i ovi posljednji bili "dobro pripremljeni". Već sam rekao, i ne mogu to dovoljno puta istaknuti koliko je vaţno uistinu dobro razumjeti i promisliti gradivo. Potpuno razumijevanje gradiva ujedinjeno s pravilnim asociranjem ĉistih ĉinjenica trebalo bi biti sasvim dovoljno za dobivanje najviše ocjene na ispitu.


TakoĊer je zanimljivo zabiljeţiti da statistike pokazuju kako na testovima višestrukih izbora (inaĉe sve popularnijom vrstom testiranja) prirodnjaci postiţu bolje rezultate od društvenjaka. MeĊutim, posve suprotna stvar vrijedi za esejne testove. Ovo nam otkriće moţe pomoći kada se u isto vrijeme odrţavaju testovi na razliĉitim mjestima, a mi se ne moţemo odluĉiti kojem dati prednost. Ali pazite! Ova informacija nikoga ne bi smjela zaustaviti ili prestrašiti, a ponajmanje nekoga tko primjenjuje tehnike i znanje iz ove knjige.

TESTIRANJA: ODGOVARANJE NA PITANJA S VIŠESTRUKIM IZBOROM Naravno, i baš kao što smo rekli kod pitanja na zaokruţivanje na akademskim ispitima, na testiranjima ćemo takoĊer poĉeti s prvim pitanjem i nastaviti redom odgovarati. Nakon prve runde, i pretpostavljajući da je naš test posljednji u nizu testova koji se uobiĉajeno ukljuĉuju u takva testiranja, trebali bismo si uzeti vremena i razmisliti o sljedećem: Ovo je zadnji rezultat koji se pribraja konaĉnom rezultatu. Vjerojatno ćemo već znati gdje smo na listi (zajedno s dosad prikupljenim bodovima, a vidjet ćemo gdje su završili drugi pristupnici). Ako smo u ovom trenutku već ušli u popis onih koji su se kvalificirali za jedno od radnih mjesta – što će reći meĊu one koji su prošli – moţda više ne bi trebalo riskirati odgovarajući na dodatna pitanja. Sve ovisi o tome koliko više bodova imate od pristupnika koji je prvi ispod crte. Ili, ako se nudi 10 radnih mjesta, treba vas zanimati koliko bodova ima onaj koji je na 11. mjestu. Dat ću vam primjer tako da potpuno shvatite što vam ţelim reći. Zamislimo testiranje za posao u kojem se nudi 10 radnih mjesta. Pretpostavimo da nam ide dobro, da smo završili na 3. mjestu na listi. Nema veze koliko kandidata pristupa testiranju, nas bi jedino trebalo zanimati koliko bodova ima kandidat koji je završio na 11. mjestu. Na klasifikacijskoj listi moći ćemo provjeriti za koliko smo bodova bolji od prvoga ispod crte, znat ćemo i koliko bodova nosi taj posljednji test (to je vjerojatno navedeno u pravilima i smjernicama). Ako nije tako, raspitajte se kod voditelja testiranja ili informacijske sluţbe.


Nakon toga jednostavnom matematiĉkom kalkulacijom prethodno skupljenim bodovima dodajemo broj bodova koji bismo mogli osvojiti na posljednjem testu. Ovo posljednje dobivamo procjenjujući na koliko smo pitanja odgovorili toĉno u prvoj rundi zaokruţivanja. S druge strane, na isti naĉin, bodovima prvog kandidata ispod crte dodajemo maksimalan broj bodova koji bi mogao dobiti na posljednjem testu – dakle, kalkuliramo maksimalan broj bodova koje bi on mogao osvojiti da nekim sluĉajem u posljednjem testu postigne savršen rezultat. Ako za tog 11. kandidata ne postoji nikakva matematička šansa da se izjednači s našim rezultatom, moţemo se nasmiješiti i opustiti. Tada nam još samo preostaje provjeriti jesmo li ispravno napisali svoje ime i ostale traţene informacije. Moţemo još jednom provjeriti odgovore na pitanja, tek toliko da budemo sigurni da nismo pogriješili iz nepaţnje. Ako nam još preostane vremena, mogli bismo pregledati ostala pitanja, u sluĉaju da nam je promaklo neko na koje znamo odgovoriti. Ali budite paţljivi: u drugoj rundi odgovarajte iskljuĉivo na pitanja za ĉiji ste odgovor 100% sigurni! Odgovarajte samo na pitanja koja su vam u prvoj rundi promakla, a tek ste ih sada primijetili (to se katkad dogaĊa). Kadgod se suoĉite s nekakvim sumnjama, bolje je ne odgovarati. Zašto bismo riskirali siguran dobitak? Naravno, sve to vrijedi kada zbog netoĉnih odgovora gubimo bodove, što obiĉno jest sluĉaj. Ako nema oduzimanja bodova, trebali bismo odgovoriti na sva pitanja. MeĊutim, na nepoznata pitanja ne treba odgovarati hirovito. Tada treba koristiti intuiciju, kao što smo već savjetovali. U suprotnom sluĉaju: Ako nas 11. kandidat još moţe sustići, ili ako smo sami završili na 11. mjestu (ili negdje još dublje) posljednji nam test mora posluţiti da ostvarimo najbolji mogući rezultat. Da bismo to postigli još jednom moramo pribjeći našoj formuli: "l/(broj mogućih opcija-1)" Sjetite se da smo rekli da na ispitu s ponuĊene 4 opcije (a,b,c i d) ova formula daje rezultat: "l/(4-l) = l/3" pri ĉemu vrijednost "1/3" ili "0.33"


predstavlja matematiĉko ravnovjesje. Trebali bismo i morali bismo uvijek riskirati gubitak 0.33 boda (ili manje) za svaki negativni odgovor. S druge strane, ako svaki negativni odgovor odnosi više od 0.33 boda, tada bismo pitanje trebali ostaviti prazno. Sliĉno tome, što je nazivnik formule bliţi broju 1, to znaĉi, ako je to bilo koji broj manji od 3 – dvojbeno bi pitanje trebalo pustiti bez odgovora, naprosto zato što nam matematiĉka vjerojatnost ne ide na ruku. MeĊutim, ako za tri negativna odgovora ne gubimo jedan pozitivan, nego broj negativnih odgovora treba biti veći (4 ili više), tada trebamo riskirati jer je matematiĉka vjerojatnost na našoj strani. Tada bismo trebali odgovoriti na sva pitanja, ali nikako ne bismo smjeli pogaĊati. Ponavljam, trebamo koristiti intuiciju.

FORMATI TESTOVA VIŠESTRUKOG IZBORA Ovi testovi dijele se na dva tipa: A) PITANJA NA ZAOKRUŢIVANJE. Mnoga od tih pitanja pojavljuju se u priruĉnicima za testiranje, s pitanjima za vjeţbu i gotovim odgovorima, kao recimo u priruĉnicima za polaganje vozaĉkog ispita. Stoga neće biti gubitak vremena ako istraţite ponudu sliĉnih knjiga na trţištu i kupite one koje vam se ĉine najboljima. Testove ovog tipa uglavnom sastavlja posebno povjerenstvo tik pred testiranje. Tako se spreĉava curenje informacija, izbjegava favoriziranje i ĉinjenje usluga prijateljima i susjedima itd. Kad bi se testovi sastavljali puno prije, sigurno bi došlo do takvih propusta. Raspodjela informacija vaţnija je nego što se na prvi pogled ĉini. Više o tome u odjeljku "Intuicija na natjeĉajnim testiranjima". B) SKEN I RAČUNALNI TIP. S tim testovima dobivate obrazac koji trebate popuniti. Olovkom trebate nekako oznaĉiti pravilan odgovor: zacrnjujući kvadratić ili nekako drugaĉije. Takvi su testovi najĉešći kod testiranja koja prireĊuju nacionalne organizacije, kao i kod testiranja s velikim brojem kandidata, naprosto zato što ih je lakše ispravljati – to ĉini raĉunalo.


Oni se sastavljaju puno prije testiranja pa stoga općenito sadrţe više "zloćudnih" pitanja, a moţete raĉunati da će im pristupiti više ljudi "s vezama". Trebali bismo znati koja nas vrsta testova ĉeka. Misli li netko da se radi o jednoj te istoj stvari? E pa nije tako. MeĊu njima postoje neke suptilne razlike (premda ih nema puno) i njih ćemo razmotriti.

INTUICIJA NA NATJEĈAJNIM TESTIRANJIMA A) Radi li se o testu na zaokruţivanje (format tipa A), trebali bismo oĉekivati da se svaka opcija pojavi pribliţno jednako puta. Naprimjer: - 20 odgovora u kojima je toĉan odgovor a) - 18 odgovora u kojima je toĉan odgovor b) - 21 odgovor u kojima je toĉan odgovor c) Nemojte zaboraviti da se takvi ispiti pripremaju pod odreĎenim vremenskim pritiskom. Ako testiranje kasni zato što povjerenstvo još uvijek sastavlja pitanja, to je i više nego dovoljan dokaz onoga što sam tvrdio o faktoru vremena i o tome kako se svaka opcija (a,b, c itd.) u konaĉnici uvijek pojavi pribliţno jednak broj puta. Sjetite se još kako smo govorili da kad netko stane brzo i bez razmišljanja ispisivati nizove slova a,b i c, recimo jedno ispod drugog, kada ta slova zbroji, gotovo se uvijek ispostavlja da se svako slovo pojavljuje u gotovo sablasnoj ravnoteţi s drugim slovima. A brzina kojom se ti ispiti ĉesto sastavljaju potvrĊuje ovu teoriju. B) Ako su ispiti kompjuterizirani i mogućnosti nam matematiĉki idu na ruku, trebali bismo na isti naĉin riskirati. Trebamo se prisjetiti svega što smo rekli o opcijama koje se pojavljuju jednak broj puta, premda to u ovom sluĉaju neće imati toliki uĉinak jer se takvi testovi pripremaju mnogo prije i veća je vjerojatnost da ćete u njima naići na "zloću" koju smo prije spominjali.


Bez obzira na sve, podsjećam vas da ćemo, budemo li koristili našu formulu, statistiĉki uvijek igrati na sigurno – što pak znaĉi da se niĉega ne bismo trebali bojati. I dodajmo, tko još nije ĉuo za šampionsku sreću? Zar nije istina da ćete odsad nadalje uĉiti poput pravih šampiona? Postat ćete šampioni!


6 Korisni savjeti

 Mnogo je bolje svaki ili skoro svaki dan uĉiti malo pomalo (bilo da samo pregledavate obraĊeno gradivo ili se usredotoĉujete na dijelove koji vam baš i ne idu najbolje), nego kampanjski bubati.  Korisno je odmoriti se 5 do 10 minuta nakon svakih 30 ili 40 minuta uĉenja, i 10 do 15 minuta svakih sat vremena. Odmor omogućuje podsvjesnom umu da prihvati i organizira nauĉene informacije. Usto je mnogo lakše motivirati se i koncentrirati ako znate da se svakih pola sata ili više moţete relaksirati i odmoriti uz šalicu kave, mineralnu vodu ili lagani obrok, šetnjom ili jednostavnim opuštanjem. Kako god bilo, nije loša ideja promijeniti prostoriju ili atmosferu te potpuno zaboraviti na posao. Nikakvih mentalnih ponavljanja, ĉak i kad vam se ĉini da biste trebali. Bolje se od toga suzdrţati i razviti neku opuštajuću "naviku".  Soba u kojoj uĉite treba biti dobro osvijetljena. Pripazite na refleksiju svjetlosti koja pada na knjige ili papire koje ĉitate. Ako nije dobra, moţe vas vrlo brzo umoriti i naštetiti koncentraciji. Dnevno svjetlo uvijek je najbolji izbor.  Uĉimo tako da leĊa okrenemo sunĉevoj svjetlosti koja je, usput reĉeno, najbolja vrsta osvjetljenja. Svjetlo bi u potpunosti trebalo prekrivati naš radni prostor. Najbolje umjetno svjetlo daje stropna svjetiljka; na taj naĉin osvjetljava cijeli prostor i jednoliko raspršuje


svjetlost. Ne preporuĉuje se korištenje stolnih svjetiljki jer umaraju oĉi i uzrokuju takozvani gubitak stupnja osvjetljenja. Naprimjer, ako nam svjetlo dolazi s lijeve strane, mnogo više svjetlosti primamo u lijevo oko i zjenica tog oka bit će znatno proširena. S druge strane, desno oko prima mnogo manje svjetla. Ta neravnoteţa prouzrokuje prerano umaranje oĉiju i moţe prouzroĉiti glavobolje.  Uĉiti biste trebali u udobnom poloţaju. Obiĉno se preporuĉuje sjediti, a ne leţati, kako ne bismo umorili mišiće vrata, ruku i dr. Pretjerana opuštenost moţe prouzroĉiti pospanost ili slabost. Svatko mora za sebe otkriti najbolji poloţaj za uĉenje. TakoĊer se moramo pobrinuti da nam odjeća bude udobna i prikladna za rad.  Pokušajte koliko god je moguće uĉiti u mirnoj sobi, slobodnoj od buke i ometanja. Izbjegavajte svakojaka ometala (radio, televiziju, itd.). Potpuno je pogrešno misliti da se tako bolje uĉi. Uĉenje nalikuje gledanju filma u kinu: film nećemo razumjeti ako pritom, recimo, namjestimo slušalice i ukljuĉimo glazbu.  Kada izvanjske okolnosti nametnu nepovoljne uvjete za uĉenje, bolje je promijeniti mjesto ili prošetati dok se ne pruţi bolja prilika. Kako god bilo, budite oprezni! Nemojte se zavaravati neradom, kako vam to ne bi postala uobiĉajena isprika.  Prije poĉetka uĉenja dobra je ideja imati sve materijale pri ruci: saţetke, mentalne mape, olovke, markere, prazne papire, itd.  Nije dobra ideja uĉiti nakon glavnog, obilnog obroka; bolje je u to vrijeme odmarati, ili, ako već moramo, kratko ponoviti nauĉeno.  Zapravo, jutro je najbolje vrijeme za uĉenje – nakon buĊenja i laganog doruĉka. Dobro se uĉi i poslijepodne. Ponavljati je preporuĉljivo naveĉer. No, poslije ćemo vidjeti da je svaki dio dana dobar za ponavljanje.


 Kada se pripremamo za testiranja s nizom teorijskih testova, i to samo ako imamo dovoljno vremena, uĉenje bismo trebali poĉeti od tema koje će se pojaviti u posljednjem nizu testova. To je zato što konaĉna selekcija kandidata poĉinje od njih. Zapamtite da je na posljednjim testovima psihološki faktor najvaţniji. Ţivci se u to vrijeme mogu s nama vrlo okrutno poigrati. Dakle, što smo pripremljeniji, to bolje. Zahvaljujući toj taktici teme koje smo pamtili i nauĉili za posljednje testove bit će nam najsvjeţije i najlakše ćemo ih zapamtiti, jer smo ih najprije nauĉili. S druge strane, u razmaku izmeĊu dva testa u sklopu cijelog postupka dobivamo nekoliko fantastiĉnih dana za kompletno ponavljanje gradiva teorijskih ispita – onih koje smo ostavili za kraj i koje ćemo tako dobro nauĉiti.

JUTRO PRIJE ISPITA  Dan je najbolje zapoĉeti energetskim doruĉkom. Ovo preporuĉujem i onima koji inaĉe nikada ne doruĉkuju. To je najbolje jer nas ĉeka dan krcat intenzivnim mentalnim aktivnostima.  Morate ostaviti dovoljno vremena da bez ţurbe doĊete na mjesto polaganja ispita. Bude li nam ponestalo vremena, uhvatit će nas nepoţeljna nervoza. Statistike pokazuju da pristupnici, prije svega oni koji kreću na testiranja i prijemne ispite, na dan ispita doţive više prometnih nezgoda. Zato krenite na ispit ranije i nemojte ţuriti. Katkad je potrebno (ili barem preporuĉljivo) misliti nekoliko dana unaprijed te se toĉno raspitati o lokaciji odrţavanja ispita (u sluĉaju prijemnih ispita ili testiranja za posao). Ne biste trebali pronaći samo zgradu, nego se upoznati i s rasporedom prostorija u kojima će se testovi odrţati. Velike zgrade pristupnicima su katkad previše komplicirane, pa se u tom sluĉaju lako zbune ili ĉak izgube u traţenju prostorija. Zbog toga mogu zakasniti (neki nikada ne dospiju do prostorije) te se naposljetku iznerviraju više nego što je potrebno.


 TakoĊer je dobro saznati kako se dolazi do mjesta odrţavanja ispita. Hoćemo li pješaĉiti ili ići automobilom? Ima li parkirnih mjesta u blizini? Koliko nam treba da doĊemo do tamo? Za kandidate koji ispite shvaćaju vrlo ozbiljno takva pitanja ne mogu ostati bez odgovora. U sluĉaju da doţivite nezgodu, morate što prije kontaktirati ispitivaĉe i objasniti im što se dogodilo (logiĉno, ako okolnosti to dopuštaju i ako vam se nije dogodilo ništa ozbiljno). Kad se poslije pojavimo na mjestu odrţavanja ispita (koji je moţda već i završio), moramo sa sobom ponijeti neku vrstu pisanog opravdanja: od lijeĉnika ili policijskog duţnosnika, ili neki drugi oblik dokaza da smo doţivjeli nezgodu. Ako je nezgoda bila ozbiljna i ne moţemo ići na ispit, netko bi trebao odnijeti potvrde umjesto nas.  Poduzmite sve da biste nekoliko minuta prije ispita ostali sami, u miru i spokoju. Velika je vjerojatnost da će nas okruţiti nervozni ljudi koji ţustro ponavljaju svoje bilješke, a bit će tu i šaljivaca koji hihoću i ludiraju se. Bez sumnje je najbolje izbjeći i jedne i druge.  Konaĉno se vrata otvaraju i pristupnici smiju ući u prostoriju za testiranje. Još jednom aktivirajte samokontrolu te nastojte pri ulasku u sobu biti puni optimizma, ne osjećajući ni najmanji psihološki pritisak. Spremni ste i voljni izaći na ispit i uţivat ćete u tome. Nemojte odustati prije nego što ste poĉeli. Na kraju krajeva, zar mi nismo najbolji struĉnjaci na svijetu?  Ako moţemo odabrati gdje ćemo sjesti, najbolje mjesto je u sredini prostorije (promatrano od naprijed prema straga) kraj zida, nasuprot prozorima. Obiĉno nam ta mjesta pobjegnu, bilo zato što se unaprijed dijele ili zato što smo u prostoriju došli prekasno (ili prerano) pa su nam rekli gdje moramo sjesti. Obratite pozornost: Kraj prozora nas mogu ometati vanjska buka, sunĉevo svjetlo i temperaturne promjene, uobiĉajene tijekom oblaĉnog vremena kad se sunce povremeno pojavljuje izmeĊu oblaka.


U prednjem dijelu prostorije otkrit ćemo da su ispitivaĉi buĉniji nego što bi ĉovjek oĉekivao te da katkad znaju meĊusobno ĉavrljati. Mjesto koje sam vam ranije preporuĉio neće ovisiti o temperaturi i svjetlu te je mnogo stabilnije za rad. Sunce nas neće ometati, a i buka će biti udaljena, ĉak i ona koja dolazi od nervoznih pristupnika koji nogama struţu po podu, kašljucaju i sliĉno. Sjednemo li kraj zida okruţivat će nas manje ljudi, što odmah jamĉi i manje buke. Uoĉite razmještaj i vrednovanje razliĉitih mjesta sjedenja u sljedećem dijagramu:

Budemo li prisiljeni sjesti kraj prozora (što je posve moguće s obzirom na prije navedene razloge), a sunce nam smeta, nijedan pristupnik ne mora se bojati zatvoriti prozore, spustiti rolete ili razvući zavjese. Ako to nije moguće jer, primjerice, nema zavjesa, najbolje je ljubazno i smjerno pitati ispitivaĉe dopuštaju li da se premjestite. Znajte da se oni neće uvrijediti, veća je vjerojatnost da će biti sretni što vam mogu pomoći. Pokraj prozora jaĉe smo izloţeni vanjskoj buci uslijed graĊevinskih radova, prometa, prolaznika, itd. U takvim i sliĉnim okolnostima i opet zamolite ispitivaĉe da vam dopuste promijeniti mjesto. Budete li ljubazni, neće vas odbiti. Konaĉno, to je posve prirodna molba.


7 Pamćenje i zdravlje

OSNOVNI SAVJETI  Uravnoteţena prehrana, bez pretjerivanja u nekim namirnicama ili nedostatku istih, pomoći će nam u svakoj aktivnosti kojom se u ţivotu bavimo, fiziĉki i mentalno. Stoga uĉenje i pamćenje nisu u tome iznimka.  Dok se pripremamo za uĉenje, ne bismo trebali jesti velike koliĉine hrane, kao ni pretešku hranu ili hranu koja se teško probavlja.  Naravno, cigarete, alkohol ili druge vrste opojnih tvari uvijek će nam štetiti.  Ako namjeravamo uĉiti poslijepodne, bolje je da pojedemo lakši ruĉak i kasnije prigrizemo nešto što volimo. To nam pomaţe razbistriti um dok sc odmaramo od uĉenja.  Nije pametno uĉiti nakon glavnog jela; bolje je odmoriti se ili u krajnjem sluĉaju ponoviti nauĉeno.


KOJE VITAMINE I MINERALE NAŠ MOZAK NAJVIŠE TREBA? Od minerala uglavnom nam je potreban fosfor i magnezij, a od vitamina A i D. FOSFOR se moţe naći u mlijeku i mlijeĉnim proizvodima (budite oprezni sa sirom jer kod nekih ljudi moţe prouzrokovati migrenu), jajima, cjelovitim ţitaricama, orašastim plodovima, ĉokoladi, ili mahunastom povrću (slanutak, grašak, leća i soja). MAGNEZIJ se nalazi u nerafiniranoj morskoj soli, cjelovitim ţitaricama, orašastim plodovima, ĉokoladi i mahunastom povrću. Kako bi tijelo apsorbiralo fosfor potreban mu je vitamin D. Taj vitamin je moguće naći u ulju od jetre bakalara. Proizvodi ga i naša koţa kad se izlaţemo suncu. VITAMIN A uglavnom se nalazi u jetrama ţivotinja, a izvan mesne prehrane u mrkvi, peršinu i slatkom krumpiru. Kao što i sami vidite, nema se tu puno za reći. Mediteranska prehrana, naprimjer, vrlo je cjelovita i uistinu daje sve vitamine i minerale koji su vam potrebni. REDOVITA I PRILAGOĐENA FIZIĈKA AKTIVNOST vrlo je poţeljna jer osvjeţava i relaksira um. Vjeţbanjem oblikujemo tijelo i poboljšavamo krvni tlak, što je vrijedno paţnje i poštovanja. Na kraju bih ţelio naglasiti koliko je vaţno da se dovoljno odmorimo i naspavamo. Najpoţeljnije je ne umoriti se previše. Osim što tako prestajete biti produktivni, proizvodite i loše vibracije, a to naš um onesposobljuje u obavljanju ţeljenih aktivnosti.


8 Psihometrija

Psihometrijske testove sve ĉešće susrećemo na razliĉitim tipovima testiranja. Ĉesto su sastavni dio intervjuiranja za primanje na odreĊene vrste posla. Nadalje, oni u mnogima izazivaju strah, gotovo uţas. Pristupnici misle da im situacija izmiĉe kontroli te da su općenito bespomoćni. Katkad ne razumiju što se od njih oĉekuje i kako bi trebalo rješavati takve testove. Drugim rijeĉima, izgubljeni su. To je razlog zbog kojeg sam odluĉio ove testove ukljuĉiti u knjigu: ţelim vas uvesti u njih i pomoći da se skine "veo tajne" kojim su obavijeni. Kao što ćete vidjeti, ne radi se o nepoznatim ili magiĉnim vjeţbama – prije suprotno, te vjeţbe su ugodne i zabavne. Moţda već znate za njih jer ste ih negdje rješavali. Ĉak i ako je tako, savjetujem vam da prouĉite ovo poglavlje. Uvijek se moţe nauĉiti nešto novo. Psihometrijske testove moţemo podijeliti u dvije osnovne grupe:  Prva grupa sluţi za mjerenje inteligencije (kvocijent inteligencije, IQ),  Testovi osobnosti temelje se na odreĊivanju odreĊenog psihološkog profila ili balansa osobnosti – ovisno o tome što je potrebno za obavljanje odreĊenog posla. Sada ćemo razmotriti prvu grupu. Ovdje ćete pronaći mnogo praktiĉnih primjera, a onda i neke zadatke za vjeţbu.


TESTOVI INTELIGENCIJE Ovo su testovi kojima se procjenjuje inteligencija osobe. Postoje razliĉite skale mjerenja kvocijenta inteligencije, a najpoznatija je Cattelova skala. Ostale skale ukljuĉuju Termanovu, Stanford-Binetovu i Weschlerovu skalu. U relaciji prema IQ-u svake osobe, ustanovljene su sljedeće podjele: MENTALNA RETARDACIJA: 0 - 24 Teška retardacija (u odraslih mentalna dob od 2 godine) 25 - 49 Umjerena retardacija (mentalna dob 3-6 godina) 50 - 69 Laka retardacija (mentalna dob 7-10 godina) GRANIĈNI STUPANJ INTELIGENCIJE: 70 - 79 Prosjeĉno uĉenje nemoguće ISPODROSJEĈAN STUPANJ INTELIGENCIJE: 80 - 89 Moguće je uĉiti na prosjeĉnim razinama, ali uz teškoće PROSJEĈNA INTELIGENCIJA: 90 - 109 (50% populacije) VISOKA INTELIGENCIJA: 110 -120 (Tipiĉna na akademskoj razini) NATPROSJEĈNA INTELIGENCIJA: 120 -129 VISOKO NATPROSJEĈNA: 130 -139 BLIZU GENIJALNE: 140 -159 GENIJ: 160 I VIŠE


Ne moţemo precizno izmjeriti kvocijente veće od 200, njih samo procjenjujemo. MeĊunarodno udruţenje "Mensa" prihvaća samo "inteligentne" ĉlanove. Njih ima više od 20.000, a otprilike ĉetvrtina njih postiţe rezultate više od 155 na Cattellovoj skali. IQ mjerenja vrlo su vaţna i uzimaju se u obzir u drţavama koje ih znaju raĉunati, kao što je u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama. Tamo darovita djeca dobivaju vaţan poticaj u obrazovanju, primjerice, njima se daju stipendije ili imaju povlašten upis u škole. Svi sustavi stvoreni za mjerenje inteligencije imaju isti cilj: ustanoviti kapacitet rezoniranja svake osobe te otkriti logiĉke sljedove u seriji problema precizno kreiranih u tu svrhu. Primjenom standardiziranih testova na uzorku od tisuća ljudi, uzimajući pritom u obzir njihovu dob, spol, razinu obrazovanja i sl. kreiraju se tablice ili skale organizirane preciznim matematiĉkim kalkulacijama. Naposljetku se dobiva statistika koja omogućuje ustanoviti je li osoba manje ili više briljantna od prosjeka. Naprimjer, osoba sa 130 bodova briljantnija je od 90 posto populacije. Ako ima 148 bodova, on ili ona briljantniji su od 98 posto populacije. Usput reĉeno, ovaj postotak (98%) potreban vam je da biste upali u Mensu. Cilj ovih testova jest potraţiti u seriji kalkuliranih vjeţbi kraj ili nastavak logiĉkoga slijeda koji moţe doći u obliku brojeva, geometrijskih oblika ili


sliĉno. Jednom kad otkrijemo logiku slijeda, pomoću naĊenoga pravila lako slijedimo figure do kraja. Testovi se takoĊer mogu baviti sljedovima brojeva i slova, domina, "suvišnim" rijeĉima i izrazima. Premda, kada se u test umiješaju rijeĉi ne moţemo dobiti pravi IQ jer u igru ulazi sreća, kao što je ĉest sluĉaj. Svrha testova s rijeĉima ĉesto jest naprosto ustanoviti posjeduje li osoba minimum zahtijevane inteligencije. Najbolje što mogu savjetovati kandidatima jest da budu izvanredno pripremljeni te da uklone svaku slabu toĉku. Zato biste trebali znati i vjeţbati sve što bi vam na neki naĉin moglo zatrebati u budućnosti, premda vam trenutno nije potrebno. Bacimo sada pogled na najĉešće primjere zadataka u testovima inteligencije. Brojevni nizovi Ove se vjeţbe sastoje od nizova brojeva meĊusobno povezanih tako da, ako znamo kakva je to veza – koje pravilo vodi od jednog broja prema drugome – moţemo nastaviti brojevni niz ili lanac unedogled, dodajući onoliko brojeva koliko ţelimo. Bacimo sada pogled na jednostavnije primjere: 1, 2, 3, 4... Koji bi broj mogao doći nakon 4? Prvo morate pogoditi koje pravilo prati ovaj niz. U prethodnom primjeru pravilo uistinu nije moglo biti jednostavnije. Dakle, budući da se pravilo primjenjuje svaki put, sljedeći broj je 5. Sliĉno tome lanac se moţe brojiti unatrag: 8, 7, 6, 5... Koji broj dolazi nakon 5? Pravilo ovoga niza je da je svaki broj koji slijedi za jedan manji od prethodnog – znaĉi, brojevi se svaki put smanjuju za jedan – broj koji traţimo je broj 4. Brojevni nizovi, baš kao i svaki drugi oblik psihometrijskih zadataka, obiĉno su poredani po teţini. Dakle, ako negdje zapnemo, bolje je zaboraviti


na teţe zadatke u nastavku. Kasnije, i to samo ako budemo imali vremena, vratit ćemo se teţim problemima po drugi put. Nemojte zaboraviti da je za rješavanje ove vrste testova predviĊeno mnogo vremena. Zapravo, i više nego dovoljno vremena, pa to nije faktor koji bi utjecao na rezultate. U sljedećem nizu: 4, 7, 10, 13... Koji je sljedeći broj u nizu? Vidimo da se broj svaki put povećava za tri, dakle logiĉno je da sljedeći broj bude 16. No, sljedeći je niz sloţeniji: 3, 4, 6, 9... Koji je sljedeći broj u nizu? Nije teško otkriti pravilo ovoga niza. Vidimo da se razlika izmeĊu svaka dva broja povećava za jedan. Dakle, razlika izmeĊu 3 i 4 je jedan, izmeĊu 4 i 6 je 2, razlika izmeĊu 6 i 9 je tri, pa će razlika izmeĊu sljedeća dva broja biti 4, dakle pisat ćemo broj 13. U sljedećem primjeru: 4, 3, 7,10,17, 27... Koji je sljedeći broj u nizu? Zapazite da je 7 zbroj brojeva 3 + 4, a to su brojevi koji mu prethode u nizu. Broj 17, primjerice, suma je brojeva 10 i 7, koji mu takoĊer prethode u nizu. Stoga, ako nastavimo slijediti ovo pravilo, sljedeći broj trebao bi biti suma brojeva 17 i 27, a to je 44. Prouĉimo sljedeći primjer: 2, 6, 14, 30... Koji je sljedeći broj u nizu? Ako pomnoţimo broj sa 2 i dodamo 2 (2 x 2 + 2 = 6), dobivamo sljedeći, dakle broj koji traţimo je 62 (30 x 2 + 2).


Nastavimo sada sljedeći niz: 3, 4, 8, 8, 23,12, 68,16... Koji broj slijedi? Ovaj je primjer sloţeniji, a njegova teţina leţi u ĉinjenici da postoje dva razliĉita umetnuta slijeda u istom lancu. Gledajte na to ovako: 3, 4, 8, 8, 23, 12, 68,16... Prvi slijed sastavljen je od podcrtanih brojeva. Pravilo koje moramo slijediti da bismo dobili sljedeći broj jest pomnoţiti sa 3 i oduzeti 1. Dakle, imamo: 3 x 3 = 9, i onda, 9-1=8, drugi podcrtani broj u nizu. Onda napravimo isto s ovim: 8 x 3 = 24 i 24 - 1 =23. Napravimo li isto s posljednjim brojem u ovom dijelu slijeda, 68, dobit ćemo: 68 x 3 = 204 i 204 - 1 = 203, a to je broj koji traţimo. Drugi slijed u prethodnome nizu predstavlja ometajući slijed koji se isprepleće s glavnim slijedom. Ako u zadatku ne piše drugaĉije, trebali bismo napisati samo sljedeći broj u nizu, a to je 203. MeĊutim, da bismo zaokruţili naš posljednji primjer brojevnih nizova, primijetit ćemo da je drugi slijed rezultat dodavanja broja 4 svakom broju, tako da je sljedeći broj u ovom nizu 20 (16 + 4). Ako smo u zadatku dobili upute da moramo upisati sljedeća dva broja u nizu, onda su to 203 i 20, upravo tim redom, pa će niz izgledati ovako: 3, 4, 8, 8, 23, 12, 68, 16, 203, 20... I tako u beskonaĉnost. Kao što vidite, nije teško, kvaka leţi u tome da se pogodi logika kojom su brojevi poredani u niz. Na kraju vas upozoravam da pripazite na banalne pogreške u zbrajanju, oduzimanju, mnoţenju i dijeljenju. Domino Naravno da ne morate znati pravila ove slavne igre da biste riješili zadatke. Baš kao što smo radili s nizovima brojeva, trebamo samo otkriti pravilo ili pravila prema kojima je oblikovan niz i koje će nam onda omogućiti da niz nastavimo.


Ovi se testovi ĉesto koriste na natjeĉajnim testiranjima zato što daju vrlo pouzdane i objektivne rezultate. Zato ćemo im se osobito posvetiti. Prva i osnovna stvar je da svaki domino ima sedam mogućih lica, koja idu od 0 (prazno) do šest. Te se mogućnosti udvostruĉuju zato što se mogući rezultati pojavljuju dvaput:  Jedan ispod i jedan iznad, ako je domino u vertikalnoj poziciji, što nalikuje brojniku i nazivniku u razlomku.  Slijeva nadesno, ako su domina horizontalna. No, dva broja u dva dijela domina mogu biti ista, kao, recimo 3/3, što moţemo zvati dvojnikom. Ako domino nije dvojni, tada brojnik i nazivnik neće biti isti pa neće biti svejedno u kojem je domino poloţaju. Zapamtite da u ovom zadnjem sluĉaju govorimo o različitim dominima pa je nuţno znati pravilan poredak brojeva. Domina mogu ići prema većim ili prema manjim brojevima, pa je vrlo vaţno znati da moţemo doći do broja 6. Sa 6 se vraćamo na prazan domino ili 0, i tako dalje, u beskonačnim krugovima. Paţljivo promotrite sljedeći niz domina. Obratite pozornost na neke karakteristike koje sam prije opisao.

Morate pronaći domino koji dolazi na mjesto s isprekidanim linijama, a koja nikada ne biste smjeli pobrkati s praznim dominom. U prvom primjeru, koji je usput reĉeno vrlo jednostavan, moţemo vidjeti da su svi nazivnici isti. Logiĉno moramo pretpostaviti da je nazivnik sljedećeg domina u nizu takoĊer 3. Brojnik se, meĊutim, uvijek povećava za jedan. Zapazite kako tvore beskonaĉne krugove o kojima smo govorili, zato što kada doĊu do broja 6, sljedeći broj mora biti 0, koja zatvara krug. Tada se vraća na 1 i u našem primjeru nastavlja na 2, što je brojnik koji traţimo. Dakle, rješenje je domino 2/3.


PrijeĊimo na novi primjer:

U ovom sluĉaju, suprotno onome što smo imali u prvom primjeru, brojnik je uvijek isti, 2, i logiĉno je pretpostaviti da se to nastavlja i dalje. Nazivnik se smanjuje za jedan svaki put dok ne doĊe do 0, što vam je već poznato iz prethodnog primjera, a tada kreće ispoĉetka. Zapamtile da domina tvore beskonaĉne zatvorene krugove. Novi krug moţe poĉeti i od broja 6 nakon što je pao do 0. Nakon 6 dolazi 5, pa moţemo zakljuĉiti da je domino koji traţimo 2/5. Evo još jednog primjera:

Ovdje imamo brojnik koji se svaki put povećava za 2. Ponavljam (kao i obiĉno) – kada doĊemo do 6, najvećeg broja koji se moţe pojaviti u dominu, nastavljamo na isti naĉin i povećavamo za 2 (prvo je bilo od 0, pa od 1) – brojnik koji traţimo je 3. U nazivniku primjećujemo da se niz jednostavno smanjuje za jedan dok ne doĊemo do broja 2. Dakle, naš konaĉan odgovor bio bi domino 3/2. U novom primjeru, koji je sliĉan onom prethodnom, brojnik se svaki put povećava za jedan. Zato odgovor za brojnik glasi 0. Nazivnik se pak smanjuje svaki put za 2 pa takoĊer završava na 0. Dakle, domino koji traţimo je 0/0.


Prouĉimo sad nov i drugaĉiji primjer:

Ovdje moţemo primijetiti ometajući domino 1/1. On je pravilno umetnut u niz pa ovdje predstavlja kompletan odgovor koji se od nas traţi: 1/1. Drugi niz saĉinjavaju domina ĉiji se brojnik povećava za jedan, a nazivnik se smanjuje za dva, pa bi sljedeći domino u nizu bio 6/2. Zapamtite da nisu od nas traţili da to otkrijemo, pa to ne moramo ni zapisati. Ipak, dobro je znati. Idemo na novi primjer:

Ne dajte se zbuniti brojem domina dvojnika. U ovom sluĉaju opet primjećujemo umetnuti domino, 1/1. MeĊutim, vidimo novi niz domina koji se izmjenjuju s dominom 1/1. Oni su rezultat dodavanja broja 3 brojniku i nazivniku, što bi znaĉilo da sljedeći domino u nizu i naš konaĉan odgovor glasi 6/6. Novi primjer:


Ovdje vidimo novi sluĉaj umetanja – dobiven dvama nizovima koji se izmjenjuju. Prvo vidimo da se za dva povećavaju brojnici prvog, trećeg, petog i, logiĉno, sedmog domina. Jedan je odgovor koji traţimo. S druge strane, nazivnici ovih domina smanjuju se uvijek za jedan: 6, 5, 4... pa moţemo pretpostaviti da će nazivnik odgovora biti 3. Konaĉan odgovor je 1/3. Domino 4/5 saĉinjava drugi niz – usporedan s onim koji nam je do odgovor. Taj se niz temelji na jednostavnoj izmjeni domina 4/5 i 5/4. Sada ćemo se pozabaviti sliĉnim primjerom:

U ovom sluĉaju vidimo da dvojna domina nisu ometajuća; oni su ti koji tvore glavni niz. Prva kombinacija 3/2 izmjenjuje se s preokrenutom kombinacijom 2/3, a izmeĊu njih su umetnuta domina koja tvore drugi niz. Posljednji domino – i odgovor – jest 2/3. Uvijek je dobro potruditi se razumjeti nastavak niza, premda se to od nas ne traţi. To je dobro za vjeţbu. Vidimo da je drugi niz 2/0, 2/6, 2/5 iz ĉega nije teško zakljuĉiti da je brojnik uvijek 2, a da se nazivnik smanjuje za jedan. Dakle, ovom nizu nakon traţenog odgovora slijedi domino 2/4. Nastavimo s drugim primjerom. Odvojite nekoliko sekundi i pokušajte sami pronaći rješenje. Ako ţelite, odgovor nacrtajte u iscrtkanom dominu:

Zapazite da i ovdje imamo dva razliĉita niza. U jednom imamo domina 1, 3 i 5 plus odgovor koji dolazi na broju 7. Zamjećujemo da se brojnici povećavaju za 2, a nazivnici smanjuju za 1, pa je odgovor koji traţimo 1/3. Drugi niz je sastavljen od domina na parnim mjestima. Njihovo je pravilo da im se brojnici smanjuju za dva, a nazivnici za jedan, što pak znaĉi da je sljedeći domino u nizu, onaj koji nije dio zadatka, 1/2.


Prouĉite sljedeći primjer i zapišite odgovor:

U neparnom nizu sastavljenom od domina na prvom, trećem i petom mjestu te mjestu za odgovor (ili sedmi domino) moţemo primijetiti kako se brojnik povećava za jedan, a nazivnik smanjuje za dva, ĉime dobivamo odgovor: 6/2. Domina na parnim mjestima imaju dvojnike koji se svaki put smanjuju za dva. Stoga bi sljedeći domino u nizu, kad bi se od nas traţio, bio 4/4. Nije teško, zar ne? Riješimo novi primjer:

Prva stvar koju bismo trebali zamijetiti jest da ovdje nema toliko domina kao prije. Kad imamo malo domina, odmah bismo trebali pomisliti da se radi o jednom cjelovitom nizu. Jeste li se dosjetili odgovora? Evo rješenja. Zapazite kako brojnik u jednom dominu postaje nazivnik u drugom, a nazivnik +1 korespondira s brojnikom sljedećeg domina. Stoga je odgovor koji traţimo 6/0. To je bilo lako, zar ne? Da bi se rješavali ovakvi zadaci potrebna je vjeţba i ponešto mašte. Ipak, ti nizovi mogu postati strahovito komplicirani. Cilj mi nije ovdje vam pokazivati svaki mogući sluĉaj zato što bi to bilo nemoguće. Ţelim vam ih samo pribliţiti te vas uputiti u najĉešće vrste nizova. Riješite sljedeći primjer:


Sliĉan je onome što smo ga upravo vidjeli. Ovaj put, kad bismo brojniku dodali 1, dobili bismo nazivnik sljedećeg domina. Ako nazivnicima dodamo 2, dobit ćemo brojnik sljedećeg domina. Logiĉno, odgovor je 0/2. Novi primjer:

Ne dopustite da vas horizontalna domina prestraše. Vertikalni se ĉitaju od vrha prema dnu, a horizontalni slijeva nadesno. Ako je to prekomplicirano za vas, uvijek ih moţete mentalno staviti u okomit poloţaj – podiţući ih nadesno, u smjeru kazaljke na satu. Na horizontalnim dominima brojnik korespondira s brojem lijevo, a nazivnik s brojem desno. Brojnici se povećavaju za jedan, a nazivnici se smanjuju za dva, tako da je naš odgovor 6/2. Evo drugog primjera:

Ovdje moţete vidjeti kako se brojnici povećavaju za tri, a nazivnici za jedan. Odgovor nije tako teško pronaći. Glasi: 0/0. Domina se na testiranjima mogu pojaviti i u parovima:


U ovom primjeru imamo tri para i logiĉko pravilo koje uoĉavamo u prva dva para. Ovaj prvi primjer iznimno je jednostavan. Domina su "ukriţena". To znaĉi da je brojnik prvoga nazivnik u drugome, a nazivnik prvoga je brojnik u drugome. Zato odgovor glasi 6/2. Zapazite kako ovdje pravila za jedan par vrijede i za sva tri. Pogledajmo što se dogaĊa ovdje:

Još jednom trebamo naći vezu izmeĊu dva domina u jednom paru – to će pravilo onda vrijediti za cijeli niz parova. Ako oduzmemo 2 od prvog brojnika, dobit ćemo drugi nazivnik. Ako dodamo 1 prvom nazivniku, dobit ćemo drugi brojnik. Odgovor je 6/6. Paţljivo prouĉite sljedeći primjer:

Primjećujemo da su domina sparena tako da je drugi brojnik jednak prvom brojniku +3. Oduzmemo li 1 od prvog nazivnika, dobivamo drugi nazivnik. Dakle, rezultat je 6/2. Analizirajmo sljedeći, nešto kompliciraniji primjer:

Rješenje je nešto jaĉe zakamuflirano, ali nije ga preteško pronaći. Brojnici svakog para zbrojeni daju 6, a nazivnici svakog para zbrojeni daju 7. Primjenom ovog pravila dobivamo rješenje 4/4.


Zadaci u kojima se domina javljaju u grupama od tri mogu biti malo teţi.

U ovom sluĉaju rješenje je jednostavnije nego što se naizgled ĉini. Moţete li ga pronaći? Sve što morate uĉiniti jest zbrojiti posebno nazivnik s nazivnikom i brojnik s brojnikom prva dva domina te tako dobivate brojnik i nazivnik trećega. Onda pravilo primijenite na drugi trio. Rezultat je 0/2. U drugom paru zbroj dva brojnika iznosi 7 – to je više od maksimalno dopuštenog broja 6. Dakle, moramo se spustiti na 0. Evo sliĉnog primjera:

Moramo izvesti jednostavnu operaciju zbrajanja da bismo do došli do rezultata 0/1. Problemi koji slijede na prvi se pogled mogu uĉiniti kompliciranijima:


Ovo je spirala koja poĉinje dominom 3/1, koji je, kao što vidite, horizontalan. Bilo bi vam moţda lakše kad biste zamislili da je svaki domino automobil koji putuje u smjeru posljednjeg domina, odgovora. Svaki "automobil" (baš kao i svi normalni automobili) imaju prednji dio (ovdje je to 3) i straţnji dio (ovdje je to 1). Prednji dijelovi automobila svaki se put smanjuju za 1, a straţnji dijelovi se povećavaju za 2. Stoga je posljednji auto – pardon, domino, 3/1. Hajdemo naposljetku do posljednjeg primjera. On sliĉi mozaiku i ĉini se da je najteţi od svih.

Vidite li rješenje? Ĉetiri horizontalna domina (poloţena) izgledaju kao odraz u ogledu. Zapazite kako su dva vanjska broja, 1 i 2, u istoj poziciji sa svake strane. MeĊutim, unutarnje toĉkice, 5 i 3, zamijenile su mjesta. Sada samo isto to pravilo morate primijeniti na ĉetiri vertikalna domina. Dakle, kako biste pronašli "izgubljeni" domino, vanjske toĉkice moraju ostati iste – ovdje je to 4 i 5, a zatim morate zamijeniti mjesta unutarnjim toĉkicama. Rezultat je 1/5. Kad obavimo najteţi dio posla, tj. otkrijemo pravilo ili logiku problema, tada nam samo još preostaje dobro paziti da ne napravimo neku banalnu pogrešku, recimo nešto krivo zbrojimo. Mogli bismo se takoĊer zbuniti i nehotice zamijeniti poredak toĉkica te preokrenuti rezultat posljednjega domina. Naravno, to će se raĉunati kao greška. Na kraju poglavlja za vjeţbu nudim još zadataka s rješenjima. Sada ćemo se pozabaviti posljednjom vrstom psihometrijskih testova. Radi se o problemima koji na prvi pogled mnoge ljude nasmrt prestraše, prvenstveno zbog toga kako izgledaju. Poznati su kao dijagrami.


Dijagramski testovi Prvo i prvo, vaţno je ne dati se zastrašiti ovim nazivom (kao ni bilo kojim drugim kad smo već kod toga). Naprosto moramo smisliti nekakav naziv za ove bezazlene vjeţbe. Vidjet ćete niz kvadrata. Moramo proniknuti u njihovu logiku. Tako ćemo dovršiti sekciju – naravno, prije toga ću vas upozoriti da više psihometrijskih vjeţbi moţete pronaći na kraju ovoga poglavlja. Vjeţbajte, a usput se malo i zabavite! Koji od dijagrama što slijede (A, B, C ili D) korespondiraju s praznima, pilima s iscrtkanim linijama?

Jeste li pogodili? Odgovor je C. Pogledajte putanju jedne toĉkice koja se kreće kvadratom u smjeru kazaljke na satu, a i druge dvije toĉke ĉine isto, samo u smjeru suprotnom kazaljki na satu. Dobro pazite da odgovor ne pomiješate sa B. Odgovor B nudi istu raspodjelu kao i C, ali se dvije toĉke pojavljuju na dnu kvadratića, a ne na vrhu gdje im je mjesto! Promotrimo sada drugi primjer. Ţrtvujte nekoliko trenutaka i pokušajte samostalno doći do odgovora. Ako ţelite, moţete ga predvidjeti. Precrtajte ga u biljeţnicu bez gledanja u ponuĊene opcije. NaiĊete li na probleme, bacite pogled na ponuĊene odgovore. Toĉan odgovor skriva se tamo; odaberite ga.


Vidimo da se nova toĉka nadodaje u putanji suprotnoj kretanju kazaljke na satu. Crtica skaĉe naprijed-natrag dijagonalno izmeĊu dvije iste kutije – a to su one što ĉine desnu dijagonalu. Jedini dijagram koji slijedi ovu logiku je dijagram B. Riješite sljedeći primjer:

Prvo usmjerite paţnju na krug koji se kreće dijagonalno udesno i onda nestaje. Ostali oblici pojavljuju se prvo u donjoj lijevoj kutijici, penju se u gornju lijevu kutijicu i onda spuštaju dijagonalno poput onog kruga, te konaĉno nestaju. Jedini dijagram koji slijedi ovaj obrazac jest dijagram A. (Dijagram C to ne moţe biti zato što se u donjoj lijevoj kutiji ne pojavljuje nikakav novi oblik.


Evo sljedećeg primjera:

U ovom sluĉaju imamo "prazan" pravokutnik (unutar njega je toĉka koja nije njegov sastavni dio) koji se nalazi u donjem desnom kutu, jedan u gornjem lijevom kutu i jedan u donjem desnom kutu – oni su djelomiĉno ispunjeni. Imamo dakle i toĉku koja putuje, naizgled proizvoljno, izmeĊu sve ĉetiri kutije. Toĉan odgovor je A, gdje se dvije figure susreću u jednoj kutiji. Pravokutnik je posve ispunjen i prekriva toĉku. Kad završite s prouĉavanjem primjera moţete rješavati ponuĊene zadatke koje nudim na sljedećim stranicama. Onda provjerite rezultate u odsjeĉku s rješenjima. Zabavite se!

ZADACI ZA VJEŢBU Brojevni nizovi Dovršite sljedeće nizove brojeva: 5, 8, 12, 17...? 3, 2, 4, 4, 5, 8, 6, 16, 7...? 4, 2, 6, 8, 14, 22...? 3, 5, 9, 17...? 1, 3, 11, 123...? 25, 21, 16, 10...? 8,12, 16, 24, 32, 48...? 3, 9, 7, 4, 8, 9, 5, 7, 11, 6, 6, 13, 7...?


1, 2, 5, 14...? 46, 24, 43, 42, 37, 24, 28, 42...? Domino PronaĊite domino koji nastavlja niz, onako kako smo vjeţbali u prijašnjim primjerima:


Dijagramski testovi Odaberite jedan od ponuĊenih odgovora, A, B, C ili D koji nastavlja niz u sljedećem zadatku:


RJEÅ ENJA Brojevni nizovi 1) 23 2) 32 3) 36 4) 33 5) 15131

6) 3 7) 64 8) 5 9) 41 10) 16

Domino 1) 1/1 2) 4/3 3) 2/5 4) 4/1 5) 1/3 6) 5/1 7) 6/3 8) 6/4 9) 6/3 Dijagramski testovi D A C C

10) 11) 12) 13) 14) 15) 16) 17) 18)

5/5 4/4 6/2 1/0 5/4 5/6 4/1 0/2 0/6


PSIHOMETRIJSKI TESTOVI OSOBNOSTI Saĉinjeni su od niza popriliĉno nepouzdanih pitanja oblikovanih da bi se ustanovio psihološki profil osobe koja pristupa testiranju. Opće je pravilo da biste trebali redom odgovarati na sva pitanja, premda se to ne moţe uvijek savjetovati zato što moţe dovesti do greške ili nedosljednosti. Primjerice, pitanje moţe glasiti: "Volite li jahati konje?" Ako nikad niste jahali konja, ne biste trebali odgovarati. Ne bismo trebali pomiješati ono što volimo s onime za što mislimo da bismo zavoljeli kad bismo imali prilike probati. Sljedeće bi pitanje moglo glasiti ovako: "Jeste li ikada jahali konja?" Ako ovdje odgovorite nijeĉno, proturjeĉit ćete sebi u sluĉaju da ste na prvo pitanje odgovorili potvrdno. Postoji logiĉan zakljuĉak, a on glasi: ako nikada niste jahali konja, kako onda znate sviĊa li vam se to ili ne? Ljudi koji tvrde da im sviĊa nešto što nikada nisu probali, ispitivaĉu (ili psihologu koji evaluira testove) mogu djelovati popriliĉno neozbiljno i nepouzdano, zar ne? Ovi testovi puni su pitanja kojima je jedina svrha pronaći kontradikcije u osobnostima pristupnika. Mogu biti sliĉna gornjem primjeru, ili se pak jedno te isto pitanje ponavlja bezbroj puta u preformuliranom obliku. Takva su pitanja ĉesto zakamuflirana meĊu banalnim upitima koji su osobni i izravni, poput upita o tome što vam je ukusno, primjerice. Evidentno je da nitko ne moţe dobiti negativne bodove na takvim testovima, ali budite dosljedni u odgovorima. Nemojte svaki put kad vam se postavi isto pitanje odgovoriti nešto drugo. Katkad je neophodno malo "lagati" kako bi se ostavilo poţeljan dojam. Primjerice:  Oni koji se natjeĉu za mjesto policajca nikada ne bi trebali napisati da lako gube strpljenje u odreĊenim okolnostima, ĉak i kad je to katkad istina. Nemojmo zaboraviti da oni, izmeĊu ostalog, barataju oruţjem.  Ako vas pitaju biste li zadrţali novĉanik pronaĊen na ploĉniku, uz pretpostavku da ne znate tko ga je izgubio, logiĉan je odgovor: da. Kakvu opciju još imate? Negativan odgovor mogao bi indicirati nezrelu osobnost.


 Natjeĉemo li se za mjesto odgojitelja/odgojiteljice, kao posljednji primjer, trebali bismo napisati da imamo obilje strpljenja i da volimo raditi s djecom, pa makar pri tome i nešto preuveliĉali. U osnovi istu stvar moramo ĉiniti prilikom intervjua za posao. U sluĉaju bilo kakve sumnje, uvijek trebate davati odgovore koje biste ţeljeli ĉitati kad biste bili u koţi onoga tko ĉita i evaluira testove, osim kad se radi o pitanjima koja se tiĉu osobnog ukusa, a ĉija je jedina svrha "popuniti" test i zadobiti povjerenje pristupnika. Usput reĉeno, nikoga ove preporuke ne bi trebale uznemiriti, niti izazivati krivnju kod onih koji ih slijede, osobito kad se radi o testiranjima za posao – sve je dopušteno u ljubavi i testiranjima. Oficijelne organizacije i njihovi delegati prvi su kada treba "povući veze" za prijatelje i rodbinu, pa je ionako teško upasti u to kolo. Dakle, naţalost za neke, a nasreću za neke druge, natjeĉajna testiranja pretvaraju se u svojevrstan rat u kojem je sve dopušteno!


9 Psihološka priprema Ovo poglavlje nije posvećeno samo onima koji polaţu ispite, posvećeno je svima. Ţivot je jedan neprekidan ispit. Uvijek neĉemu teţimo, traţimo nove ciljeve. Uzmimo ovu uzbudljivu temu kao najvaţniji dio knjige. Sve uĉenje na svijetu i najbolja moguća memorija ne znaĉe ništa ako tijekom ispita sve "pokvare" naši napeti, neukrotivi ţivci. U meni nema ni traĉka sumnje u to da onome tko ţeli postati šampion u pamćenju, uĉenju ili briljirati na ispitima treba neprobojna psiha, psihologija pobjednika – visoko, bolje reći vrtoglavo visoko samopouzdanje. U tome nema ništa loše, baš suprotno, pokušat ću iskreno pomoći ĉitateljima da otkriju tajne pretvaranja mašte u stvarnost. Ovo poglavlje osobito posvećujem onima koji ga u psihološkom smislu najviše trebaju i nadam se da ću takve zaraziti svojim entuzijazmom. Njega pak dugujem niĉem drugom do primjeni jednostavnih smjernica koje ću vam ovdje otkriti. Paţljivo prouĉite ovo poglavlje i razmislite o njegovu sadrţaju. Tada pokušajte primijeniti malo samokritike, tj. usporedite dobivene informacije s vlastitom osobnošću, time kakvi ste. Recimo ovako:  Koje sliĉnosti i razlike uoĉavate izmeĊu sebe i razliĉitih karakteristika osobnosti što ste ih ovdje otkrili?  Kakvi ste, i kakvi biste ţeljeli biti?  Jeste li u stanju osjetiti dovoljno naklonosti prema sebi? Kad završite s ĉitanjem poglavlja, vratite se na ova pitanja i pokušajte na njih odgovoriti.


ISPITI Ljudi se uglavnom boje ispita, katkad ĉak i paniĉno. Stvarna percepcija straha temelji se na jednom mitu: Pasti na ispitu je loše. Dakako, ovo uvjerenje je pogrešno. Zapamtite da sada govorimo o akademskim ispitima, a ne o natjeĉajnim testiranjima. Neuspjeh nije loš, ne bi nas trebao ĉak ni zabrinjavati (u najdoslovnijem smislu rijeĉi). Ono što bi bilo loše i što bi nam svakako dalo razloga za brigu jest izostanak uĉenju ili površno uĉenje. Niti itko moţe biti sto posto siguran da je uvijek loše propasti na natjeĉajnom testiranju. Naravno, kada govorimo o postocima, uvijek je bolje proći nego pasti. MeĊutim, koliko je ljudi na kraju pronašlo bolji posao, novi put – naprosto zato što u poĉetku nisu prošli na testiranju? Poĉetna mentalna reakcija tih ljudi – kad su ugledali "ne zadovoljava" u svojim rezultatima mislili su da je to nešto najgore što im se moglo dogoditi – odjednom se prometnula u zadovoljstvo. Shvatili su da bi bilo mnogo gore da su prošli i prihvatili posao za koji su se natjecali. Otkrili su koliko je dobro to što nisu prošli. Ali pazite! Ovaj sretan završetak, ovaj najbolji mogući ishod dolazi samo onima koji se u suoĉavanju s oĉitim fijaskom, zahvaljujući svojoj ţilavosti, nisu dali obeshrabriti. Usprkos svemu nisu izgubili nadu i nastavili su traţili nove mogućnosti. Uopće se ne obraćam onima koji ĉitajući ove retke pronalaze razloge i opravdanja za dobrovoljni neuspjeh. Iznenadili biste se koliko takvih ljudi ima. Oni koji moje savjete shvaćaju na taj naĉin nemaju ţilavosti ni samopouzdanja te su osuĊeni na najspektakularnije poraze sve dotle dok ne prestanu razmišljati i ponašati se na taj naĉin. Ne ţelim da se moje rijeĉi krivo interpretiraju. Naravno da je glavni cilj svih studenata i uĉenika, a osobito kandidata na natjeĉajnim testiranjima, proći test – i što više bodova skupe, to bolje. Upravo sam zato ovo poglavlje uklopio u knjigu. Posljednja stvar koja bi pristupnika trebala zabrinjavati jest konaĉan rezultat (tj. hoće li proći ili pasti na ispitu). Zamislite vozaĉa koji uvijek i svugdje brine hoće li na cilj stići na cilj ţiv i neozlijeĊen, umjesto da se opusti i uţiva u voţnji.


Kad polaţete ispit, morali biste se posve izgubiti u vlastitim nadanjima i entuzijazmu (zašto ne?) i uţivati u tome, baš kao što je sluĉaj sa svim ostalim stvarima koje vas oduševljavaju. To je najbolje što moţete uĉiniti. I s praktiĉne strane je bolje zato što naša podsvijest, kada se suoĉi s velikim pritiskom, ukljuĉuje svoje obrambene mehanizme, nastojeći blokirati zapamćene informacije kojih se ţelimo prisjetiti. Ĉak i ako nam se pamćenje ne zablokira posve, djelomiĉno bi se moglo zakoĉiti, ovisno o tome koliko smo nervozni prije ispita. Svatko poznaje nekoga tko je zbog mentalne blokade posve zakazao na nekom vaţnom ispitu ili u nekoj idrugoj prilici, zar ne? Ĉak i oni koji su najviše uĉili i temeljito upili gradivo nisu pošteĊeni mogućnosti blokade. Nose cijelu tonu odgovornosti na svojim plećima i osjećaju ogroman pritisak. Pritisak nevjerojatne odgovornosti moţe biti previše za njih. Glavni razlog zbog kojeg naša podsvijest moţe uĉiniti da naš um stane jest strah od neuspjeha. Kad već sjedite na ispitu, kocka je baĉena. U tim trenucima nismo više odgovorni ni za što. Bili smo odgovorni dok smo se pripremali ili propuštali pripremati za ispit, ali u trenutku istine ne bismo si trebali ništa predbacivati. Trebamo se opustiti, uţivati u ispitu i dopustiti svome znanju da prirodno teĉe. Strah od neuspjeha na ispitu raĊa se iz misli da je pad nešto loše. Unatoĉ tomu nemojte zaboraviti da poraz ne postoji za one koji su se borili svim snagama. Izbjegnemo li precjenjivati ispite i prestanemo ih povezivati s uspjehom i porazom, oni nas automatski prestaju plašiti, a to rezultira boljim rezultatima. U ovo moţete biti sigurni. Ne treba posebno naglašavati da će se strah probuditi u podsvijesti onih koji su već pali na nekom vaţnom ispitu i patili zbog toga. Boje se opet prolaziti kroz situaciju koja im je uzrokovala patnju. Ovdje dobro pazite što vam ţelim reći: patnju nije uzrokovao ispit, nego osobni stav i procjenjivanje rezultata. Ukratko: postoji stanje uzbune, ĉak i fobije, u umovima onih koji su odluĉili prekomjerno vrednovati moguće rezultate ispita, ĉesto još dok ih ĉekaju (katkad i mnogo ranije). Kada pak moraju pristupiti sljedećem ispitu, osjetit će strah koji će se manifestirati u obliku beskrajne koliĉine neugodnih tjelesnih senzacija koje je uistinu teško kontrolirati. Taj je strah direktan rezultat njihova stava. Nalikuje to reakciji na odreĊene podsvjesne mehanizme obrane. Vaša podsvijest ne razumije zašto


ste ovdje i zašto patite te ţeli da ubuduće izbjegnete takvu i svaku sliĉnu situaciju. Dakle, kad se sjetite da vas sutra ili sljedeći tjedan ĉeku vaţan ispit, um će odmah poĉeti negodovati u obliku nervoze, tjeskobe, ubrzanog kucanja srca, nesanice ili nekog drugog neugodnog simptoma. Sve to za vaše dobro, kako se ne biste uputili na drugi ispit i tako izbjegli ponavljanje toga zauvijek strašnog iskustva. Podsvijest vas jedino ţeli zaštititi (sve fobije i obrambeni mehanizmi nisu ništa drugo do metode samozaštite što dolaze iz te naše "ĉudne" podsvijesti). Nemoguće joj je razumjeti zašto smo zbog obiĉnog odgovvaranja na nekoliko pitanja (to je ono što ispit uistinu jest, ostalo je naša izmišljotina) spremni toliko ugroziti svoje zdravlje, samopouzdanje i dobro mišljenje o sebi. Prolaz ili pad nisu sami po sebi ni dobri ni loši. Moţda suoĉavanje s neuspjehom u nekom razdoblju ţivota pomaţe da nešto nauĉimo i to primijenimo u bliţoj ili daljoj budućnosti. Moţda nam to moţe pomoći da se bolje motiviramo. Kratkoroĉno se ĉini da je dobro proći testove pod svaku cijenu, ĉak i kad to nismo zasluţili. Ali zar nije pametnije uĉiti dobrom tehnikom, ovladati umijećem pripreme i memoriranja graĊe, te se jednom zauvijek riješiti straha od ispita? Ovo bismo mogli dobiti u nekoliko fantastiĉnih godina prakse, stjecanja znanja i kompletnog treninga što bi nam usto svakim danom nedvojbeno otvaralo vrata budućnosti. Recimo da smo pristupili testiranju za privlaĉan posao ili smo bez ikakvih problema dobili posao u struci za koju smo se školovali – naprosto zbog svojih kvaliteta autentiĉnog struĉnjaka. U svakom sluĉaju, zahvaljujući primjeni tih vještina razina produk¬tivnosti neprestano će nam se povećavati i napravit ćemo sve što bude trebalo da uĊemo na trţište rada ili se pak nastavimo penjati na obrazovnoj ljestvici. Ĉesto studenti koji samo ţele proći ispit budu pretjerano samouvjereni i opušteni. Zadovoljavaju se prosjeĉnošću i ne priĊu ni blizu ostvarenju svojih najviših potencijala. Kasnije jadno prolaze i na natjeĉajnim testiranjima, premda su na fakultetu ili u školi bili "dobri" uĉenici i studenti. Pazite! Ne tvrdim da je tu i tamo dobro pasti na ispitu. Ţelim reći da dobro i loše leţi u našoj tehniĉkoj i psihološkoj pripremi za ispit. Ispit samo podrazumijeva da ţanjete što ste sijali i stoga ne biste u tom trenutku trebali oĉekivati ništa više od toga, a ponajmanje ĉuda.


Ustanovljeno je da odgovorni ljudi nakon pada na ispitu nastoje pronaći uzroke svoga "neuspjeha", uĉe iz njega i tako jaĉaju svoje slabe strane. Dugoroĉno postaju mnogo uspješniji i kvalitetniji od konformistiĉki nastrojenih koji proĊu tek da proĊu. S druge strane morate zapamtiti da postoje faktori koji utjeĉu na konaĉne rezultate ispita i koji ne ovise o pristupniku. Dakle, ispite je moguće proći na više naĉina, što nikako ne donosi dobrobit u budućnosti.  Sreća. Neki nauĉe samo dvije ili tri stvari, a onda ih baš to pitaju na ispitu.  Lutrija. Ako pristupnici ne znaju barem malo o sadrţaju ispita, bilo bi im uistinu teško poloţiti test s mogućnošću odabira odgovora – mnogo teţe nego savršeno pogaĊati ili naslijepo predvidjeti svaki ishod nogometne igre. Moguće je pasti na ispitu zbog razloga koji su izvan vaše kontrole. MeĊutim, vjerojatnost da će se svi nuţni faktori poklopiti i proizvesti stvarno veliki peh moţe se javiti samo jednom u ţivotu, baš kao i zgoditak na lotu. Vjerojatnost da se tako nešto dvaput dogodi ravna je nuli, osim ako baš nismo zloupotrijebili sve svoje kreativne snage da tako nešto insceniramo. Dakle, zapamtimo da tajna nije u tome da proĊemo ili padnemo na ispitu, nego u tome da znamo kako se pripremiti za suoĉavanje s cijelim tim procesom od trenutka kad smo poĉeli uĉiti pa do trenutka kad smo predali riješeni test. Kljuĉno je takoĊer znati da nakon dobivanja rezultata sebe moramo poĉastiti razumijevanjem i briţnošću – osobito ako su rezultati loši. Samo tako moţemo izvući najbolje za sebe u budućnosti i sprijeĉiti našu dragu podsvijest da nam u budućnosti pokuša pomoći jednim od svojih obrambenih mehanizama...udarajući tamo gdje smo najslabiji! Rezultati će uvijek doći sami od sebe, to je sigurno, zato ne brinite o njima. Jednostavno se suoĉite s onime što dolazi, bilo to dobro ili loše. U svakom sluĉaju prema sebi se moramo ponašati kao sto bismo se ponašali prema osobi koju volimo najviše na svijetu. Posluţimo se primjerom: što bismo uĉinili ili kako bismo reagirali kad bismo pali na ispitu? Trebali bismo reagirati tako da se opustimo, volimo se i dalje, budemo sebi u tom trenutku najbolji prijatelj te da se prema sebi tako i ophodimo, Razgovarajte sa sobom i savjetujte se s ljubavlju! Jeste li to ikada pokušali


pred ogledalom? Pa, preporuĉujem vam to. Uĉinite to! Kad se udaljite od ogledala osjetit ćete da se nešto u vama promijenilo nabolje. Osjetit ćete olakšanje i slobodu. Ponavljajte to toliko ĉesto koliko je potrebno, sve dotle dok ljubav i briţnost ne uĉine da postanete "nezamjenjiva osobu u svom ţivotu". Naravno, morate prouĉiti i analizirati sve faktore koji su utjecali na vaš oĉit "neuspjeh". Pronalaţenje uzroka sigurno će vam pomoći da se bolje upoznate i kvalitetnije pripremite za ispite koji dolaze. Ako tako budete radili, moţete biti sigurni da će vaši neuspjesi u budućnosti postati uspjesi. Naravno da ne govorimo o "studentima" koji uvijek iznova propadaju zato što ne uĉe ili zato što se ne ţele pripremati za ispite. To su oni koji se iskljuĉivo brinu za tulumarenje i provode i ni za što drugo. Takvi ljudi moraju odrasti i hrabro prigrliti uĉenje te svakako nauĉiti kako se uĉi. Usput reĉeno, tko kaţe da se uĉenje i polaganje ispita ne moţe pretvoriti u zabavu? Oni koji tako ne misle, osobito kad se radi o testovima, vjeruju da izlaskom na ispit previše riskirate zar ne? A što je s opasnim sportovima? Njih ima puno, a ljudi koji se njima bave uglavnom nisu profesionalci. Ĉine to iz ĉiste zabave. Pa i oni puno riskiraju, zar ne? S time da oni riskiraju ni manje ni više nego vlastiti ţivot. Riskiraju mnogo više od nekoga tko polaţe ispit te mu je jedini rekvizit u tome olovka i bezopasan list papira. Uistinu nema potrebe duljiti s takvim oĉiglednim primjerima, ali zar svaki novi dan nije svojevrstan test? Zar ne riskirate nešto svaki put kad izaĊete iz kuće, uĊete u auto, prelazite ulicu ili hodate pored neke zgrade? Jesam li u krivu? Budete li stvari ĉinili ispravno i s ljubavlju, sve moţe postati zabavno. I još ćemo imati više vremena za ugodne i zabavne stvari. Nauĉit ćete iskoristiti svaku minutu svoga vremena za kvalitetniji i radosniji ţivot, otkrivajući predivne osjećaje koji se bez iznimke javljaju nakon dobro obavljenog posla. Oni koji u potpunosti znaju uţivati u svom poslu ne boje se rezultata. Kada se ne bojimo krajnjih rezultata, izvlaĉimo najbolje iz sebe i svojih umijeća, a time još više uţivamo u sebi. Uhvaćeni smo u zaĉarani, vrtoglavi krug neprekidnoga poboljšanja i napretka! Mislim da je to nešto što uistinu vrijedi pokušati. Ispiti su nužnost Kada to ne bi bio sluĉaj, tko bi od nas uopće htio uĉiti? Budimo iskreni.


Bez ispita mnogi ljudi ne bi znali ĉak ni pravilno ĉitati i pisati, da ne govorimo o dubljem poznavanju graĊe. Svi uĉenici i studenti moraju razumjeti i prihvatiti da su sve vrste ispita apsolutno nuţne. Kad to moţemo razumjeti, nauĉit ćemo ih voljeti i u njima vidjeti nešto dobro, nešto što oblikuje dio našega društva, premda i nije uvijek pravedno. Ispiti su nuţni zato što nas obvezuju na prouĉavanje i uĉenje, na razvijanje natjecateljskog duha, bolju pripremljenost za budućnost. Oni odvajaju ili odabiru one koji se trude od onih koji se ne trude, odgovornije od neodgovornijih. Ne bi bilo pravedno kad bi svakoga mjerili istom mjerom te kad bi se iz laţne solidarnosti svakome dopustilo da proĊe na ispitu, dobije diplomu, certifikat, nezasluţeno radno mjesto, bez obzira na kvantitetu i kvalitetu usvojenih znanja i vještina. Kakvo bismo društvo tako stvorili? Odgovorit ću vam: lijeno društvo bez priprema, bez ikakvih standarda, bez struĉnjaka i profesionalaca. Zašto se uopće truditi ako svi na kraju dobiju isto? Uopće pritom ne ţelim ulaziti u globalne rezultate i posljedice koje bi poplavile naše društvo (koje već ionako ne funkcionira kako treba) na svakoj razini (ekonomskoj, politiĉkoj, itd.) i dovele do potpunoga kolapsa. Dakle, ispite i testiranja prihvatimo kao nešto vaţno i neophodno, bez krivih predodţbi i promatranja jedino negativnih strana (koje katkad uistinu postoje). Uţivajmo u njima! Ali budite oprezni! Za njih se moramo i pripremiti.

UTJECAJ PSIHOLOŠKOG FAKTORA Psihološki faktor obiĉno utjeĉe na rezultate ispita, zbog ĉega oni odraţavaju tek 60 do 90 posto naših stvarnih sposobnosti. No, postotak je ĉesto još i niţi, a moţe se spustiti do nule. To su sluĉajevi kada pristupnike zbog velike napetosti i izrazitog psihološkog pritiska uhvati proljev, povraćanje, nesvjestica, tjeskoba, abnormalno lupanje srca, bolovi u prsima ili trbuhu i mnogi drugi simptomi. Neki zbog toga napuštaju ispit ili se uopće ne pojave. OdreĊeni postotak ljudi od tolikoga straha razvija fobiju. Njima je u prevladavanju tih problema potrebna struĉna pomoć.


Osobno primjećujem da mi u posljednje vrijeme dolazi sve više ljudi koji se ţale na prije pobrojane probleme te navode jedan i više simptoma, lišeni nade, bez sposobnosti koncentracije i bez trunke samopoštovanja. U njihovu je sluĉaju potrebno intervenirati prije nego što se stvari pogoršaju, a oni doĊu do ruba psihiĉkog sloma. Kada smo suoĉeni s vaţnim testiranjem ili ispitom (psihološki faktor ne igra tako veliku ulogu kod manje vaţnih ispita), u osnovi susrećemo tri tipa osobnosti, s obzirom na stupanj nauĉenosti gradiva i postignutih rezultata: A) SUPERPRIPREMLJENI. Ovih kandidata ima 2 posto, a psihološki faktor (p.f.) moţe njihov uspjeh smanjiti na 80 do 90 posto stvarne pripremljenosti. Obiĉno su sigurni u svoje znanje, a neki ĉak imaju i puno samopouzdanja. U pravilu postiţu najbolje rezultate na ispitima i testiranjima. Velik postotak njih bude prvi na listama i dobiva posao. B) SLABO PRIPREMLJENI. Osobito oni koji na ispit odlaze oslanjajući se na sreću. Ne mislim na one koji se pripreme najbolje što mogu, ali govore "da nisu ništa radili" kako bi se unaprijed opravdali pred drugima u sluĉaju neuspjeha. Time samo ţele prikriti svoje strahove. Ova grupa predstavlja oko 20 posto svih kandidata, a njihov p.f. smanjuje uspjeh takoĊer na 80 posto do 90 posto stvarne pripremljenosti, jer su ti kandidati svjesni da nemaju što izgubiti pa se previše ne uzrujavaju. C) PROSJEĈNO PRIPREMLJENI. To je bez sumnje glavnina pristupnika kod kojih p.f. smanjuje uspjeh na 60 do 80 posto stvarnih sposobnosti – prvenstveno zato što su svjesni da će se negdje blizu njih povlaĉiti crta. Oni zbog toga osjećaju veliku odgovornost i pate najviše od svih. Zapravo, u većine njih se loša razdoblja izmjenjuju s gorim razdobljima, ĉak i kad su prvi rezultati obećavajući. Budući da se serije testova nastavljaju, a prvi rezultati daju traĉak nade, ti ljudi poĉinju osjećati još veću odgovornost, što mora biti popraćeno dodatnim psihiĉkim pritiskom. U tu grupu spadaju i kandidati koji uopće nemaju uspjeha, zbog uzroka koje sam ranije spomenuo, povezanih s osjećajem pretjerane odgovornosti i prevelikim psihiĉkim pritiskom.


NAPOMENA: Ĉesto koristim izraz "natjeĉajno testiranje" ili govorim o kandidatima. Oni koji nemaju iskustva s takvim testiranjima ne trebaju se pritom osjećati izostavljeno jer se sve što govorim odnosi i na njih. Svi polaţu ispite, ali testiranja za posao ili prijemni ispiti za fakultet, primjerice, mnogo jaĉe utjeĉu na ţivote od rutinskih provjera znanja, manjih ispita ili kolokvija tijekom školske ili akademske godine. Stoga, dok se obraćam kandidatima na natjecateljskim ispitima, mislim i na one koji se pripremaju za svaki drugi oblik provjere. Razlika je jedino u tome što su ovi drugi pod manjim psihiĉkim pritiskom. Bez obzira na to, mnogima suoĉavanje sa svakom vrstom provjere i dalje predstavlja zastrašujuće iskustvo.

FAZE PSIHOLOŠKE PRIPREME Psihološka priprema mora proći kroz tri faze: 1. PRIPREMA, PAMĆENJE I PONAVLJANJE GRADIVA. To je najdulja faza u kojoj p.f. ima najmanji utjecaj. Nadalje, taj utjecaj moţe biti i pozitivan. To se dogaĊa kad se kanditati motiviraju zamišljajući prolazak na ispitu, sanjare i kuju planove za budućnost. Govore si stvari poput: "Vidi kako mi dobro ide!" ili "Ako proĊem, bit će fantastiĉno jer ...!" i sliĉne stvari. Usput reĉeno, ustinu je dobro tako ĉiniti. U ovoj fazi studenti nesvjesno shvaćaju da je "opasnost" suoĉavanja sa ispitom daleko i zbog toga još uvijek ima vremena reagirati i dobro se pripremiti. 2. PRIBLIŢAVANJE DATUMA ISPITA. U ovom sluĉaju, p.f. se već okrenuo u negativnom smjeru. Ĉini se da nam poĉinje nedostajati vremena i svjesni smo kako nam je znanje još uvijek nestabilno. Ĉini nam se da se informacije koje smo upamtili još uvijek nisu utvrdile u pamćenju. To će se ostvariti ako se prepustimo lošim emocijama. 3. VRIJEME ISPITA I SATI PRIJE ISPITA. Katkad i dani. Mogu se javiti simptomi stvarne pa ĉak i zamišljene bolesti. Patnja uzrokovana pretjeranim psihološkim pritiskom moţe postati ekstremna.


Ovaj psihološki pritisak dosiţe svoj maksimum nekoliko minuta ili sekundi prije poĉetka ispita te se time smanjuju naše kvalitete. Usprkos tome, zanimljivo je kako se nekoliko minuta nakon poĉetka ispita, ako stoiĉki preţivimo emocionalni pristisak, naši ţivci brzo i znaĉajno smiruju. Ĉesto si na kraju ispita predbacujemo što smo na poĉetku bili toliko izbezumljeni govoreći si nešto sliĉno ovome: "Ne mogu vjerovati kolika patnja, a zašto? Ispit je bio maĉji kašalj!" Kao da to nije bilo dovoljno, obiĉno se brinemo i nakon ispita. U tom sluĉaju provjeravamo slaţu li se odgovori naših prijatelja s našima, i kad to nije sluĉaj, plašimo se da su naši odgovori pogrešni. Sada imamo još jedan razlog za patnju. Ova situacija moţe postati i gora ako izgubimo vjeru u sebe, a moţda nas još ĉeka cijeli niz testova, kao što je to recimo uobiĉajeno u testiranjima za posao. U našem sluĉaju prvi kljuĉ dobre psihološke pripreme jest savjesno pripremanje ispita, koliko god je to u našoj moći, s obzirom na to da katkad nemamo dovoljno vremena za savršenu pripremu. U tom sluĉaju ne bismo na ispit trebali ići u patnji i strahu. Ništa više od toga. Pravilna priprema podrazumijeva postupnu pripremu – ne samo zato što tako imamo više vremena za uĉenje, nego i zato što ćemo opuštenije uĉiti, a ostat će nam i više slobodnoga vremena za odmor i rekreaciju. U sluĉaju natjeĉajnih ispita bolje je s pripremom i uĉenjem poĉeti prije nego što se objavi datum odrţavanja. Poĉnimo od materijala s prošlih testova te od gradiva za koje znamo da će biti na ispitu. Uoĉite kako zahvaljujući tome dobivamo više vremena za proširivanje i utvrĊivanje znanja, a to nam svakako omogućuje da se bolje pripremimo za ispit. Kada se objavi termin testiranja za koje smo zainteresirani, mi smo već skupili dovoljno znanja da se moţemo brzo, pouzdano i bez zastajkivanja kretati kroz finalno gradivo. Posve ćemo neprimjetno uštedjeti mnogo vremena, a to će nam pomoći da se opustimo od prvog dana. GraĊa bi trebala biti kompletno i savršeno pripremljena puno prije druge faze, pribiţavanja datuma ispita.


NEKI PSIHOLOŠKI SAVJETI  Ostavimo li sebi dovoljno vremena za pripremu poštedjet ćemo se osjećaja preopterećenja i nemoći, a to će nam pomoći da više "uţivamo", ĉak i neposredno prije ispita. Budemo li radili redovito i pomalo svaki dan, spremit ćemo se za ispit a da to i ne osjetimo. Izveli smo to opušteno i s uţitkom (moţda nam se ĉak i svidjelo), a usto se nismo morali odricati ostalih ţivotnih uţitaka. To nas je navelo na misao da ţivot pristupnika i nije teţak kako se na prvi pogled ĉini. Takav će nas stav još više psihiĉki ojaĉati.  Kad se radi o testiranjima moramo imati na umu da će uvijek biti izvanjskih faktora koje ne moţemo kontrolirati, a koji na kraju mogu utjecati na našu sreću. Stoga, ako ne proĎemo testiranje, svijet neće propasti, a mi moramo pokušati ponovo. Statistike nam govore da znaĉajan postotak studenata koji su vrlo dobro pripremljeni, i pri tome stvarno mislim vrlo dobro pripremljeni, proĊu test u prvih pet pokušaja. To uopće nije loše. Ali, koliko su jadni sretnici uĉili i patili zbog toga? Usprkos tome moji polaznici ĉesto proĊu iz prvog pokušaja.  Zapamtite da je najbolja strategija prolaska testiranja i osiguravanja budućnosti uzdizanje na ljestvici, ako je moguće, poĉevši od testiranja s većim brojem otvorenih mjesta. Na tim ispitama "potezanje veza" ima manje utjecaja, kao i ukupna priprema kandidata, koja je sukladno tome znatno niţa.  Ako, s druge strane, pristupamo testiranju u kojem se nude samo dva ili tri otvorena mjesta, vjerojatno je (prema mom iskustvu s više stotina kandidata) da su ta mjesta već popunjena. Osobito mislim da testiranje ima priliĉnih izgleda kada se nudi najmanje pet mjesta.  Jednom kad smo si osigurali prolaz, moţemo smireno nastuviti sa svojim napretkom, polaţući testove za mjesta koja su bolja i zanimljivija. Moţe se uzeti kao opće pravilo da je priliĉno opasno ĉiniti to unatrag – znaĉi, poĉeti od testa u kojem se nude samo dvije ili tri pozicije, kako sam ranije rekao, jer su vjerojatno već popunjene. Osim što bi na kraju mogli biti razoĉarani, mogli biste izgubiti dosta vremena.


Imajte na umu da teškoća u dobivanju mjesta u natjeĉajnom testiranju leţi u broju otvorenih mjesta, a ne u broju kandidata, jer ako ima mnogo mjesta koje je potrebno popuniti, a mi smo dobro pripremljeni, otkrit ćemo da visoki postotak prijavljenih kandidata ĉak ne zna napisati vlastito ime. (Moje isprike onima koji to ne znaju.)  Zapamtite uvijek da je dosljednost ključ uspjeha i da će sav trud koji smo uloţili uvijek biti vrijedan kada ispit proĊemo i dostignemo svoj cilj. To je razlog zašto moramo biti dosljedni i raditi svaki dan, jer je bolje to uĉiniti u kraćim i ĉešćim sesijama nego u iscrpljujućem kampanjskom ritmu.  Nemojte se ograničavati dok se pripremate za ispit. Pojaĉajte svoju psihološku pripremu razmišljanjem o tome što ćete sve postići nakon što proĊete ispit, ali ĉinite to dostojanstveno, bez pretjeranog pritiska.  Na ispit ponesite barem dvije olovke. Što su kvalitetnije tim bolje, jer bi moglo biti priliĉno neugodno ako olovka ne piše dobro, pa morate nekontrolirano šarati po papiru kako biste je prije ispita natjerali da piše. Uvijek postoji netko s tim problemom na svakom ispitu, šara praznom penkalom po papiru dok konaĉno nije prisiljen zamoliti za novu nekoga tko je voljan slušati. Dok smo još pri ovoj temi, podsjetit ću vas daje najbolje koristiti plavu kemijsku olovku, posebno za esejistiĉke ispite, jer je frekvencija svjetlosti koju reflektiraju opuštajuća (jednako kao što crvena stvara uzbuĊenje). Na taj naĉin, ĉitanje plavoga rukopisa ima opuštajuće djelovanje.  Morate ispravno razumjeti upute i apsolutno se ne smijete ustruĉavati postaviti ĉak i najjednostavnija pitanja. Nitko neće "zapamtiti vaše lice" i svetiti vam se. Baš suprotno, ako nekome budu davali prednost, dat će je onome tko postavlja pitanja uljudno i prijateljskim tonom.  Vrlo je vaţno shvatiti da iz sebe moţemo izvući 100 posto samo ako na ispit idemo kao da to nije ništa osobito – kao da nemate što izgubiti. Ispitu moramo pristupiti potpuno opušteno, ali s maksimumom samopouzdanja i sigurnosti. Nikada se ne bismo trebali osjećati osramoćeno ili to pokazivati, uglavnom zato što tako nešto uopće ne postoji. "Napravio sam budalu od


sebe" osobna je procjena, to nije opće mišljenje i nema nikakve veze sa stvarnošću.  TakoĎer se ne trebamo bojati ĉuvara na ispitu ili ispitivaĉa. Kako god bilo, zapamtite da oni uvijek vole kada im pristupate s krajnjim poštovanjem i ljubaznošću.  Dok uĉimo, i prije svega nakon intenzivnog napora, moramo se znati osobno ocijeniti i nagraditi. TakoĊer moramo biti strpljivi s dugim, iscrpljujućim aktivnostima ili onima koje ne daju baš pozitivne rezultate, jer posao uĉenja, poput svake druge aktivnosti, takoĊer ima svoje teškoće.  Uspješnim studentima potrebna je velika doza samopoštovanja i samopouzdanja, kao i volja i upornost. Istovremeno s uĉenjem moraju poduzeti sve što je moguće da se oslobode strahova ili kompleksa. Siguran sam da vi poĉinjete shvaćati kako to postići na najbolji naĉin.  Morali bi nauĉiti bez ikakva problema priznati svoje zablude i svoje pogreške jer iz njih uĉite mnogo više nego što se ĉini. Ne oklijevajte poĉeti ispoĉetka uvijek kada osjetite da je to potrebno.  Dok uĉimo moramo se pokušati koncentrirati na temu koja je pred nama, bez obzira što radili u tom trenutku. Potrebno je riješiti ili odloţiti na stranu sve vrste mentalnih ili psihiĉkih problema koji bi mogli utjecati na naše rezultate. To je vrlo jednostavno ako primijenimo uĉinkovitu tehniku uĉenja.  Kada poĉinjemo s uĉenjem, osobito ako je tema opširna ili kompleksna, morali bismo ojačati svoje strpljenje i ići korak po korak ĉak kad se ĉini da nam je ostalo dosta gradiva ili da oteţano napredujemo. Tisuću je puta bolje temeljito utvrditi gradivo, ĉak i kad se napreduje malim koracima, kao što smo nauĉili raditi, nego prelijetati gradivo ubrzano, gradeći time kule u pijesku (sjetite se priĉe o tri mala prašĉića).  Ne bismo trebali imati previše povjerenja u naše kolege kandidate – samo u one kojima apsolutno vjerujemo – jer mnogi od njih mogu negativno utjecati na nas zbog manjka tehniĉke ili emocionalne pripreme.


 Prakticirajte sofrološke tehnike da biste prevladali ili poboljšali odreĊeni aspekt svoje liĉnosti kada god je to potrebno.  Nakon svega, morali bismo ţeljno iščekivati dan polaganja ispita. To je sliĉno onome što se dogaĊa trkaćim konjima pred natjecanje, kad u svojim boksovima nestrpljivo ĉekaju poĉetak utrke.  Izbjegavajte brbljanje i tašte i neprimjerene komentare drugih ljudi – osobito u sluĉaju natjeĉajnih testiranja gdje je u pitanju naša budućnost. Osobito je mudro izbjegavati tipiĉne gnjavatore koji ne prestaju govoriti kako nisu mogli uĉiti i kako su ovdje samo da pokušaju proći, ili koji nam pripovijedaju cijelu svoju ţivotnu priĉu (neki se ĉak hvale kako su noć prije proveli partijajući). Dok to ĉine, cijelo se vrijeme cerekaju i zbijaju šale, oĉekujući da im odobravamo i hvalimo njihova "velika postignuća". Ukratko, moramo osjećati mentalni mir. Izbacite svaku misao koja tome ne doprinosi i zamijenite je mislima koje to ĉine.  Na ispit morate ići s ukljuĉenim autopilotom bez analiziranja ili razmišljanja o tome što radite. To je drugi dobar naĉin kontroliranja ţivaca.  Konaĉno, dobro zapamtite da će naša podsvijest, budemo li previše patili zbog nervoze, pokrenuti obrambene mehanizme izbjegavanja patnje. Zašto da to ne uĉini? "Pomoći" će nam "uvijek tako dragom" mentalnom blokadom ili neĉim sliĉnim, kako bi nas udaljila s ispita i tako prekinula muke. Nije li to naprosto sjajno? Vjerojatno će u posljednjem pokušaju spašavanja naši ţivci htjeti biti fiziĉki primijećeni. Priuštit će nam zadovoljstvo muĉnine u ţelucu, oteţanog disanja i sliĉno. Ukratko, podsvijest će nastojati procijeniti situaciju i zaštititi vas, ovisno o tome koliko ste u tom aspektu u posljednje vrijeme napredovali. To je njen naĉin da vas pita: "Jesi li uistinu sretan s time gdje si i što radiš?"  Budite sretni i smijte se, jer to je jezik kojim svojoj nutrini poruĉujete: "Hvala, prijatelju, ali danas se osjećam sigurno i pouzdano. Ne moraš me ni od ĉega štititi."


TEHNIKE SAMOKONTROLE I RELAKSACIJE Ljudi koji znaju kako riješiti vlastite probleme inteligentni su, zar ne mislite tako? Ali, nisu li još inteligentniji oni koji znaju kako izbjeći probleme? U skladu s reĉenim, ispravno bi bilo nauĉiti samokontrolu i tehnike relaksacije, primijeniti ih u danima prije i tijekom ispita te tako unaprijed riješiti probleme napetosti i nervoze (ako postoje). Uistinu, kad kriza ţivaca već nastupi, ljudima je obiĉno teško dovesti se u razmjerno opušteno stanje. Naprimjer: Strahovito ste zabrinuti jer vas ĉeka polaganje praktiĉnog dijela vozaĉkog ispita, a instruktor koji sjedi do vas shvaća to i kaţe: "Opusti se." Velika je vjerojatnost da ćete odgovoriti: "Najviše od svega ţelim da se sada mogu opustiti!" Iz toga moţemo zakljuĉiti da je mnogo vaţnije izbjeći mogućnost nervoze nego nauĉiti kontrolirati ţivce. To je mnogo inteligentnije, jer ako i postanete nervozni, bit će to u mnogo manjem intenzitetu i lakše za svladati. Kontroliranje ţivaca pomoći će nam da smanjimo patnju, ali i da ne izgubimo samopouzdanje i vjeru u sebe. Tako ćemo izbjeći rizik zaboravljanja informacija koje bi stanje emocionalne napetosti moglo prouzroĉiti. Poznata uzreĉica "gram prevencije bolji je od tone lijekova" ovdje ima osobito znaĉenje. Ipak: Kada biste trebali poĉeti kontrolirati svoje ţivce? Za neke je dovoljno poĉeti nekoliko sati ili minuta prije ispita. Drugi će se morati boriti da ne izgube kontrolu dan ranije, a ostali moraju poĉeti i prije. Vaţno je ne izgubiti kontrolu u nekom trenutku prije ispita. Toĉno je i da je priliĉno lako svladati nervozu koja se javlja dan ili dva prije ispita. Tada je sasvim dovoljno misli preusmjeriti na nešto drugo.


PRIRODA NAŠIH ŢIVACA Nervoza i napetost pojavljuju se kada osjetimo strah. Usprkos tome, već smo ranije shvatili da se ispita ne bismo trebali bojati. Naprotiv, morali bismo ih voljeti i prihvatiti ih kao nešto uistinu nuţno. Kad se uspijemo riješiti svih svojih strahova i briga, tada naprosto ne moţemo osjetiti nervozu. To je matematiĉki toĉno. U temelju svega, kao što znate, naši su ţivci sastavni dio instinkta samoobrane. Podsvjesni um nas upozorava da se nalazimo u "opasnosti", te nam svim sredstvima nastoji pomoći da tu opasnost izbjegnemo. U svakom sluĉaju, sve dok elegantno ne prihvatite ispite, ne otkrijete zadovoljstvo u njima i sliĉnim naizgled neugodnim situacijama u ţivotu, a svjestan sam da je to isprva teško, pametno je ovladati samokontrolom i tehnikama opuštanja kao sredstvima dodatne pomoći. Uskoro ću vas nauĉiti ovim tehnikama. Pa ipak, tehnike kontrole i opuštanja nalikuju lijeku koji nam pomaţe nositi se s odreĊenim trenutkom i odreĊenim okolnostima. Ako ih trebate uzeti, znaĉi da nešto nije kako treba. Ĉesta potreba za tehnikama opuštanja jednaka je ovisnosti o stalnom uzimanju lijekova (ovo je samo kako bih vam dao primjer.) Ne zaboravite da je gram prevencije bolji od tone lijekova. Stoga je uvijek bolje potraţiti i napasti uzroke koji stvaraju nelagodu ili bolest. Uzroci napetosti su poznati: strah i zabrinutost. Stoga napadnimo korijen problema. Moramo jednom zauvijek eliminirati uzroke i tek tada ne trebamo lijek da bismo kontrolirali simptome. To jest, tehnike opuštanja postaju suvišne jer se više ne moramo opuštati, a sve zato što više nema situacija zbog koji bi to bilo potrebno. Uvijek ćemo biti mirni i opušteni. Svima koji svakodnevno koriste kvalitetne vjeţbe opuštanja, a o tome imam najbolje moguće mišljenje, ipak moram reći da to što stalno trebaju taj "lijek" pokazuje da nešto nije kako treba. Pa ipak, pametno je za svaki sluĉaj na poĉetku pripremiti "malu pilulu", dok sve ne stane na svoje mjesto. Stoga vam savjetujem da dobro ovladate tehnikama opuštanja i samokontrole koje ću vam opisati.


PREVLADAVANJE NAPETOSTI I NERVOZE Prva stvar jest postizanje potpune kontrole nad mišićima. Ĉim primijetite simptome koji upozoravaju da postajete napeti i nervozni, poduzmite sljedeće:  Prvo, prestanite se kretati ili gestikulirati, i pustite da se vaše tijelo potpuno opusti i omlohavi. U meĊuvremenu pokušajte izbaciti sve misli i tada, malo pomalo, oĉistite um, potpuno ga ispraznite.  Tada udahnite dva ili tri puta, polako i duboko, izdišući sav zrak koji imate u svojim plućima. U isto vrijeme, poĉet ćete osjećati kako vaše tijelo postaje sve teţe.  Osjećajte kako tijelo sa svakim udahom i potpunim izdahom postaje sve teţe.  Dok dišete i dok vaše tijelo postaje sve "mlohavije", iznutra bi trebali poĉeti izranjati ugodni i vedri osjećaji. Potaknite ih ovako: "Ništa te ne smeta", "Ništa te ne razoĉarava", "Poĉinješ se osjećati uistinu dobro", "Sve si bolje i bolje".  Moramo se mentalno izolirati od izvanjskog svijeta, iznutra se osjećajući "sve bolje, bolje i bolje...". Dobro je prakticirati ovu tehniku do ovladavanja, kako bi poĉela teći prirodno i bez pritisaka. Budemo li stalno morali razmišljati što sve moramo uĉiniti da bismo se opustili, NEĆEMO MOĆI isprazniti um onako kako bi trebalo. Stoga biste ovo trebali vjeţbati svaki dan i u svakoj prilici, kao što se ĉini sa svim vjeţbama. Budu li vaši ţivci pokazali svoju ruţnu stranu tijekom pisanja ispita, nabolje je: 1. Prestati pisati na nekoliko sekundi. 2. Izvoditi opisane tehnike tijekom jedne minute.


Ako se to dogodi na usmenom ispitu:  Trebali bismo se prestati micati i gestikulirati.  Trebali bismo spustiti glas i priĉati sporije.  Trebali bismo diskretno poĉeti duboko disati i opuštati tijelo dok izdišemo.  Trebali bismo nastaviti priĉati sporo, duboko dišući.  Trebali bismo misliti samo i iskljuĉivo na informaciju o kojoj u tom trenutku raspravljamo, bez ikakva pritiska. Pokušajte iznutra osjetiti sreću. Jamĉim vam da ćete dobiti iznenaĊujuće rezultate. U svakom sluĉaju moći ćemo se osjetno opustiti u svega nekoliko sekundi. Kako bismo ostali opušteni i zadobili samopouzdanje, trebali bismo nastaviti s onim što smo radili, no pritom pokrećući samo one mišiće koje moramo, bez gestikulacije i suvišnih pokreta. I psihiĉki si moţemo pomoći. Nemojte se muĉiti negativnim mislima ili razmišljati o stvarima koje nemaju nikakve veze s testom, o drugim ljudima ili o svojim obvezama. TEMELJNO Nikad nemojte misliti: "Ja to ne mogu" ili "Ovo mi izmiĉe kontroli." Ako to uĉinite, izgubljeni ste. Moramo se osjećati sigurno i zapamtiti da smo sami sebi najbolji prijatelji. Morate uistinu osjetiti prisutnost svog "najboljeg prijatelja". Kad smo u tako dobrom društvu, zašto da brinemo?


10 Sve o brizi i zabrinutosti

Briga je krivac za najteţe probleme u svakom društvu. Devedeset i devet posto svjetske populacije ţivi u stanju neprekidne zabrinutosti, a to loše utjeĉe na kvalitetu njihova ţivota. Normalno je i da se briga blisko povezuje s idejom "problema" i izlazi na površinu kada precjenjujemo neizvjesnost rezultata onoga što radimo ili namjeravamo raditi u budućnosti. Istu stvar moţemo ĉiniti i kad se radi o drugim osobama za koje nas veţe poseban interes. Kada kaţem "neizvjesni rezultati" mislim na to koliko mnogo ljudi bez ikakvog osobitog razloga brine o stvarima koje se još nisu dogodile i ne predstavljaju ništa više od kula u pijesku. Tko se nikad nije brinuo o neĉemu što se moralo odraditi u bliskoj budućnosti, ili o neĉemu što se tek trebalo dogoditi, a kada je vrijeme došlo, stvari koje su izazivale toliku zabrinutost ispale su sasvim dobro? Tada naš patnik izjavljuje nešto poput: "Srećom sve je ispalo mnogo bolje nego što sam oĉekivao", ili netko drugi komentira, "Vidiš, nisi trebao toliko brinuti." To je zato što zabrinjavanje u osnovi (tim više što se to nešto još uopće nije dogodilo) nema nikakvog smisla i protivi se logici. Ljudi imaju potrebu ţivjeti u svijetu u kojem sve oko njih savršeno funkcionira i nalazi se pod njihovom kontrolom. Ako to nije sluĉaj, uskaĉe briga. Nipošto ne govorim da bi nam trebalo biti manje stalo do iĉega – tvrdim baš suprotno.


Upravo zbog toga moramo djelovati u pravom trenutku, ne brinući o rezultatima, i to osobito zato što su toliko ĉesto neizvjesni. Rezultati dosta ĉesto nisu onakvi kakvima smo se nadali. Moţda su ĉak opreĉni onome što smo priţeljkivali. Što će se dogoditi kada se to dogodi? Ništa. Ništa se neće dogoditi, osim onoga što mi ţelimo da se dogodi. Kao i uvijek, moramo koristiti svoju slobodu izbora. Što ćemo odabrati ili što ţelimo biti kada se suoĉimo s neoĉekivanim rezultatima koji su nas "a priori" razoĉarali? Kaţem "a priori" jer se mnogo puta ona izreka "u svakom zlu ima nešto dobro" pokazuje istinitom. Na kraju se ispostavi da su ti "loši rezultati" najbolja stvar koja nam se mogla dogoditi, ili barem mnogo bolja nego što smo oĉekivali. Dakle, tvrdim da uvijek kad se suoĉimo s rezultatima koji su suprotni našim pretenzijama, za koje se ĉini da nam oĉigledno nisu u interesu, moţemo birati, iako se moţda ĉini da nije tako. Uvijek moţemo odabrati rješenje za koje osjećamo da je najbolje za nas. Katkad nam se ĉini da ĉak ni to nije toĉno te da ishod ne spada u kategoriju manje ili više lošeg, nego katastrofalnog. Tada je najbolje primijeniti staru poslovicu koja kaţe "Ako moţeš riješiti svoj problem, zašto brinuti? Ako ne moţeš riješiti svoj problem, opet, zašto brinuti?" U ovim naoĉigled ekstremnim sluĉajevima uvijek moţemo birati hoćemo li podići glavu gore ili postati depresivni; izmeĊu suoĉavanja sa situacijom s dostojanstvom i stilom, ili raspadom i oĉajanjem. Što od ovoga vi odabirete? NaĊemo li se u stvarno ozbiljnoj poziciji, nikada se ne smijemo iznevjeriti. Tada smo si najpotrebniji. Ako je nešto u našim ţivotima "pošlo krivo" moramo znati kako to prihvatiti s integritetom i dostojanstvom. Loši rezultati već su iza nas, a sva patnja koja nam se nakon toga dogaĊa samo će pogoršati problem. Ako rješenja nema, onda se ništa više ne moţe uĉiniti: suoĉite se s tim ili to naprosto odstranite. Štogod morali uĉinili, inzistiram, uĉinite to sa stilom, dostojanstvom i integritetom koje svi ljudi imaju, samo što mnogi ne znaju gdje traţiti. Nemojte dopustiti da još više patite, kao što ne biste svog najboljeg prijatelja pustili da pati kada bi on bio taj koji ima problem. Dajte svom intimnom unutarnjem prijatelju najbolji mogući savjet. Razgovarajte s njim! Tada obratite pozornost na to što ste rekli i odmah to primijenite u praksi. Budete li uvijek tako postupali, ne sumnjajte da će vas ţivot uvijek iznenaditi kompenzacijama mnogo većim od kratkoroĉne štete koju ste pretrpjeli. Prije svega, svi smo mi kreatori vlastite sudbine, a naša moć da stvaramo okolnosti daleko nadilazi sve što moţemo zamisliti.


Jednom je na moje konzultacije došao ĉovjek koji se ţalio da je uistinu "sagorio" od posla. Rekao mi je da je sve tamo loše jer svaki dan mora vrlo rano ustati i raditi mnogo sati; nije mogao podnijeti svog šefa, svoje kolege, radno okruţenje i tako dalje. Povrh svega, nije zaraĊivao puno. "Ovo mi se ĉini jednostavnim," odgovorio sam mu. "Oĉigledno je da je uzrok vašeg problema posao. Dajte otkaz i nemojte sutra ići na posao. Vidjet ćete kako će vaši problemi nestati." Ĉovjek se pobunio: "Što to govorite? Ne mogu to uĉiniti. Imam obitelj i djecu i svi oni ovise o mojoj plaći." Pitao sam ga voli li svoju obitelj, a on mi je odgovorio da ih neizmjerno voli – više od iĉega na svijetu. Dakle, oboje smo se sloţili da je zahvaljujući svom poslu mogao zadrţati ono što je za njega znaĉilo sve na svijetu, svoju obitelj. Zakljuĉili smo iz toga da u njegovom poslu mora biti barem nešto dobro, pa makar to bila ta jedna jedina stvar. Stoga sam mu predloţio da prednosti i nedostatke zajedno stavimo na vagu, odnosno da ih zapišemo na papir. U jedan smo stupac upisali sve negativne aspekte njegova posla, a u drugi stupac pozitivne. Tada smo zajedno procijenili rezultate – to jest, koji je stupac prevagnuo i koje mogućnosti stoje pred mojim klijentom. Na negativnoj strani našao se njegov raspored, radna satnica i tako dalje. Odmah je poĉeo nabrajati: "Ovo je loše, ovo je takoĊer loše...," i nastavili smo dodavati sve više tereta: njegov šef, njegovi kolege, mjesto gdje je radio, njegove perspektive, njegova motivacija, plaća, godišnji odmor, slobodni dani... Kraj se nije nazirao. Negativna je strana bila potpuno popunjena teretom negativnih stvari. Tada me pogledao s mješavinom zadovoljstva i ponosa i rekao: "Što? Nije li to dovoljno? Imam dovoljno razloga da se osjećam loše, zar ne?" Na pozitivnu stranu stavili smo teţinu koja podudara s financijskom neovisnošću koju mu je posao pruţao: plaća je opskrbljivala njega i njegovu obitelj. Odjednom moj klijent zakljuĉi: "Ovdje moţete prestati." Pretpostavio sam da procjenjuje naklon vage, ali ne prema broju utega na njoj, jer bilo je posve jasno da ima mnogo više negativnih okolnosti nego pozitivnih, nego prema teţini tog jednog jedinog utega što je bio na pozitivnoj strani. To je na kraju krajeva bilo ono uistinu vaţno te će odrediti koja će strana prevagnuti.


Ovaj je ĉovjek prepoznao da ţeli nastaviti raditi, baš kao što je izjavio na poĉetku. Premda je postojala samo jedna pozitivna stvar u njegovu poslu – financijska neovisnost – to mu je bilo vaţnije od svih negativnosti zajedno. Zahvaljujući poslu mogao je odrţavati ono što mu je najviše znaĉilo i što je najviše cijenio: svoju obitelj. Na kraju sam mu predloţio da uloţi maksimalne napore u pronalaţenje novoga posla – da naĊe nešto bolje za sebe. U meĊuvremenu, s obzirom na to da je slobodno odabrao ostati na sadašnjem poslu, neka promijeni stav prema njemu, za vlastito dobro i dobro svoje obitelji. Trebao bi razmišljati o našem popisu i promatrati ga kao cjelinu, bez razdvajanja negativnih i pozitivnih strana. "Istina je da imate problema", rekao sam mu. "Ali što trenutno dobivate time što svaki dan nosite teret negativne strane, umjesto da promatrate cjelinu? Vi promatrate samo onu stranu za koju ste i sami rekli da ima manju teţinu od pozitivne. Koncentrirajte se za promjenu nekoliko minuta samo na pozitivnu stranu. Pogledajte je! Razmislite što vam govori." Sloţio se s prijedlogom da pokuša promijeniti stav prema sadašnjem poslu. TakoĊer će se dublje zamisliti nad time koliko mu znaĉi pozitivna strana te će provoditi kvalitetnije vrijeme sa svojom obitelji. Budući da je odluĉio nastaviti s poslom u istoj firmi, napravit će s time najbolje što moţe, jer mu protestiranje i ţaljenje zapravo neće stvarno pomoći da išta promijeni. TakoĊer, njegova patnja na poslu bila je rezultat iskljuĉivog promatranja negativne strane vage – djelomiĉne i nepravedne procjene stvarnosti i vlastite slobode izbora. Nisam mu uopće zabranio da gleda negativnu stranu popisa kad zaţeli, ali sam ga upozorio da uvijek kad to bude ĉinio treba ĉitati cijeli popis i promatrati ga kao nedjeljivu cjelinu. Upozorio sam ga da se treba prisjetiti kako je i zašto jedna strana popisa prevagnula. Zaţelio sam mu puno sreće i oprostio se s njim uz nadu da će uskoro pronaći bolji posao. Dva mjeseca poslije ovaj se klijent vratio na savjetovanje. Lice mu je sjalo od zadovoljstva. "Mora da ste pronašli bolji posao", rekao sam mu obješenjaĉki. "Ne, ništa tome sliĉno," odgovorio je. "Jednostavno sam u trenutku najvećeg oĉaja odluĉio promijeniti svoj stav prema poslu. Unatoĉ tome što ga još uvijek nisam prihvaćao, prouĉio sam popis kao cjelinu, baš kao što ste mi savjetovali."


Nastavio je priĉati kako se zatim dogodilo nešto poput maloga ĉuda. Kad je promijenio svoj stav i stanje uma, odnos kolega prema njemu takoĊer se naglo promijenio. Šef ga je više cijenio i zapitkivao gdje je nestao onaj drugi momak (onaj koji se nikad nije prestajao ţaliti). Moj dragi klijent realizirao je istinsku snagu rijeĉi: one omogućuju da osjećamo i kreiramo sve što kontinuirano izraţavamo. Na kraju povjerujemo u ono što si stalno ponavljamo. Prestao je negativno priĉati o svom poslu, a više toga pozitivnog o obitelji koja mu je više znaĉila. Taj novi pogled na stvari, mnogo pošteniji i realistiĉniji, takoĊer je poboljšao njegov odnos s obitelji i krugom prijatelja. Nekoliko mjeseci poslije opet sam naletio na tog ĉovjeka. Bez rijeĉi je prešao ulicu i vrlo me odluĉno zagrlio, pri ĉemu me gotovo srušio (definitivno je bio impulzivan). Inzistirao je da me poĉasti kavom. Sjećam se vrlo dobro da sam mu rekao: "Sada sam definitivno siguran da ste konaĉno našli fantastiĉan novi posao." "Ništa takvo. Moja se situacija jako poboljšala. Kolege me vole i ja volim njih. Šef me cijeni mnogo više pa mi je odredio bolji raspored i dao više slobodnog vremena. Osjećam da sam vaţniji, a da stvar bude bolja, dobio sam povišicu. Ĉak mislim – Boţe! Prije bi mi to bilo nezamislivo – mislim da mi se moj posao ĉak i sviĊa! I kad se samo sjetim da ovu radikalnu promjenu u poslovnoj situaciji ne trebam zahvaliti promjeni radnog mjesta nego promjeni stava prema radnom mjestu! Kad sam promijenio stav, sve se promijenilo." Primijetite koje je sve mudrosti izgovorio nakon što je shvatio da sam stvara vlastitu realnost. Ovaj je klijent (sada moj dobar prijatelj) stav srećom promijenio na bolje. Kreativnu snaga našeg uma, naših rijeĉi i naših djela je ogromna, ali potrebno je znati da postoji. Ne znati da je imamo dovoljno je loše, ali još je gore kad je pogrešno koristimo. Zapamtite: Sve je u našim ţivotima odreĊeno onime što odabiremo uĉiniti ili što odabiremo biti u suoĉavanju sa svim okolnostima i dogaĊajima koje pred nama iskrsnu. Ako našem autu pukne guma, zapravo imamo samo dvije opcije: Jesmo li vozaĉ koji je pretpostavljao da bi se jednog dana tako nešto moglo dogoditi te se jednostavno hvata ukoštac s popravkom i ĉak zviţdi neku pjesmicu dok mijenja gumu? Ili spadamo u one koji bijesno nabiju praznu gumu i udare haubu automobila uz povik: "Zašto sam tako loše sreće!"


Problem je isti za oba vozaĉa: jednostavno neoĉekivano puknuće gume. Kako god, ono što definira svaku od tih liĉnosti i po ĉemu se one razlikuju jest stav i njihova sposobnost da odaberu što će sljedeće reći ili uĉiniti. Vozaĉi koji se razbjesne na kraju ipak moraju promijeniti gumu, baš kao i smireni. Moţda će im trebati više vremena da obave posao, a s takvim si stavom oteţavaju rad. Kad se vrate u auto moţda će ih boljeti noga, ruka ili prsti koje su prikliještili u nekom od korištenih alata ili dijelu auta dok su mijenjali gumu. Noge ih moţda bole jer su udarali automobil da se ispušu. Da ne spominjem kako će si pokvariti dan i koliku će ljutnju pretrpjeti. Plus, tu je i dodatni rizik da će ta ljutnja negativno utjecati na vozaĉke vještine i dovesti ih u opasne situacije. Ako usporeĊujemo ovaj tip osobe s onim prvim tipom, taj tip promijenit će gumu mnogo prije prvog, obavit će to mnogo sigurnije i kvalitetnije i onda jednostavno nastaviti put bez ikakvih problema. Cijeli dogaĊaj njima je obiĉna neplanirana sitnica za koju se uvijek pretpostavlja da bi se mogla dogoditi. Ukratko, njima je to posve neznatan dogaĊaj koji vjerojatno nikome neće ni spomenuti. Stoga, je li pravi problem za obje liĉnosti puknuće gume ili stav? Ako nam pukne guma, znaĉi li to automatski da si moramo pokvariti dan lošim raspoloţenjem? Ne zaboravimo da takvi ljudi sebe sabotiraju i u svim drugim situacijama. Zahvaljujući neprekidnom samozlostavljanju ništa im ne polazi za rukom. No zapravo samo ţanju ono što su posijali. Usput reĉeno, kad već razgovaramo o automobilima, dopustite mi još jednu ilustraciju toga koliko je mala korist od zabrinjavanja. Radi se o sluĉaju preuranjene brige. Zamislite ĉovjeka koji se vozi u svom automobilu na putu dugom 200 km izmeĊu dva grada, nazovimo ih A i B. Vozaĉ bi trebao, ako svoju inteligenciju koristi ispravno, uţivati u putovanju, zaustaviti se kad je umoran i prošetati se, popiti šalicu kave ili se jednostavno odmoriti, uvijek s istim osjećajem unutarnje sreće. Prije svega, on je taj koji je odluĉio poći na put. Nadalje, putuje sa svojim najboljim prijateljem (samim sobom). Našem vozaĉu nema smisla da se na svoje putovanje uputi zabrinut za konaĉan ishod putovanja. To jest, ne bi smio brinuti hoće li mu se dogoditi prometna nesreća, hoće li negdje krivo skrenuti, hoće li ţiv stići na cilj ili se negdje slupati. Zar ne mislite tako?


Svatko tko dovoljno ĉesto putuje automobilom uviĊa logiku toga, a ona ukratko glasi da je suludo patiti razmišljanjem o konaĉnom rezultatu, tim više ako je krajnji rezultat neizvjestan. To znaĉi da trebamo jednostavno uţivati u putovanju i ne brinuti o rezultatima, jer oni dolaze sami od sebe. Nadalje, mnogo puta rezultati ne ovise o nama i izvan su naše kontrole. Studentu koji polaţe ispit jednako je tako besmisleno brinuti se o konaĉnim rezultatima. Tako nešto moţemo smatrati ozbiljnim psihiĉkim samozlostavljanjem. Zar se ne slaţete? Koji je smisao da se student brine hoće li proći ili pasti na ispitu, umjesto da uţiva u "voţnji" i zabavlja se odgovarajući na pitanja (jednako kao kad igra igru pogaĊanja s prijateljima). Nakon svega što je napravljeno, odgovaranje na pitanja je zabavno, osobito kad se radi o testu općeg znanja. Ako vam se ovo ĉini neobiĉnim, razmislite koliko ima zabavnih igara u kojima natjecatelji moraju odgovarati na takav tip pitanja. Publika takoĊer voli sudjelovati odgovarajući na pitanja od kuće. Što je toliko loše u tome da ispitu pristupamo na sliĉan naĉin? Nakon što ovo proĉitaju, dosta bi ljudi moglo prigovoriti: "Ali kad gledam kviz ili igram igru pogaĊanja s prijateljima, ništa ne stavljam na kocku. Kako god bilo, na prijemnom ispitu ili testiranju za posao cijela mi je budućnost na kocki i ovisi o nekoliko pitanja." Pa, baš zbog toga. Koji bolji razlog postoji da se "uţiva u voţnji"? Podaci i znanja koja moramo pokazati na ispitu uskladišteni su ili pohranjeni u našem pamćenju, u nekom kutu naše podsvijesti. Da, u onom dijelu mozga koji s nama katkad moţe izvoditi vrlo lukave trikove – ako ne uspijemo razumjeti kako djeluje i ako se prema sebi ne odnosimo strpljivo i s ruzumijevanjem, kao s najboljim prijateljem. Naša podsvijest ne razumije zašto netko tko polaţe ispit (njegov "vlasnik") mora zbog toga toliko patiti. Ona nas uvijek ţeli zaštititi. Tako jednostavno. Kako bi provela tu misiju, ima bezbroj obrambenih mehanizama koji mogu završiti fobijama. O njima ćemo govoriti nešto poslije. Naša se podsvijest neće skanjivati upotrijebiti te mehanizme ako misli da nas time štiti o većega zla. Ako tijekom polaganja ispita ili obavljanja bilo koje druge aktivnosti osjećamo preveliku zabrinutost, naša podsvijest uĉinit će sve što je u njenoj moći (a to je uvijek mnogo) da nas sprijeĉi u bilo ĉemu što u nama izaziva preveliku brigu. To će nam dojaviti tako što će izazvati razliĉite, vrlo


neugodne simptome, od kojih su neki priliĉno štetni za zdravlje. O tome je u knjizi već bilo rijeĉi. Podsvijest moţe ĉak i pogoršati simptome do toĉke u kojoj smo prisiljeni u najkraćem roku prekinuti ono što radimo. Ako je potrebno, neće oklijevati da nam blokira pamćenje dok, primjerice, pred publikom usmeno odgovaramo na pitanja. Tako će jednom i zauvijek prekinuti patnju i natjerati svog "vlasnika" da se smjesta vrati kući na odmor i oporavak. Zamislite! Naša podsvijest reagira zaštitniĉki i obrambeno te u skladu s poretkom prioriteta, a u tom je poretku zdravlje "štićenika" vaţnije od svega ostaloga (mnogo više od odgovaranja na nekakva ispitna pitanja). Ona razumije jedino osjećaje. Pitat će vas uvijek iznova kako se osjećate u vezi s onim što radite. Ako osjećate zadovoljstvo, ugodu ili dobre vibracije (kako pjesma kaţe), vaša podsvijest ţeli da redovito ponavljate te dobre stvari. Ako ste otišli u kino i uistinu uţivali u tome, vjerojatno ćete ţeljeti to ponoviti. Ĉak i od same pomisli da danas opet idete u kino, osjećate se bolje i lakše podnosite loše stvari koje ste moţda doţivjeli tijekom dana. Razmislite, primjerice, kako vam je bilo kad ste posljednji put igrali igru pogaĊanja ili sliĉnu igru s prijateljima. Sjetit ćete se kako ste tijekom igre bili potpuno u sadašnjosti i kako ste uţivali odgovarajući na pitanja. Ponavljam, to moţe biti priliĉno zabavno. Nikoga nije briga hoće li pobijediti ili izgubiti (osim onih koji imaju nekih psihiĉkih problema). Išĉekujući igru sigurno ste manje brinuli nego išĉekujući ispit. Upravo zato što je igraĉima igra ugodna i zato što se jedino ţele dobro zabaviti, njihova podsvijest ĉini sve što je u njenoj moći da se sretno nastave igrati. Podsvijest im u potpunosti olakšava prisjećanje – do te mjere da se kod igraĉa koji ne zna odgovor aktivira mašta, a memorija, refleksi i cijeli um izoštruju do krajnjih granica. Podsvijest moţe u takvim okolnostima ojaĉati sposobnosti do te mjere da će oni koji inaĉe nikada ne bi mogli pogoditi pravi odgovor u tome sada s lakoćom uspjeti, ili barem doći blizu odgovora. To je u potpunoj suprotnosti s onim što se dogaĊa kada "ţrtva" ispita prenosi osjećaj zabrinutosti u svoju podsvijest. TakoĊer zapazite kako pamćenje ovih igraĉa nije jedina stvar koja se izoštrava tijekom igre. Podsvijest moţe uĉiniti još i više da poboljša atmosferu i potakne igraĉe da se nastave igrati i zabavljati. Moţda će to postići tako što će ukloniti ili barem ublaţiti glavobolju, ili im omogućiti da na trenutak zaborave svoje probleme, loš dan na poslu i sliĉno.


Iz svega toga moţemo zakljuĉiti da podsvijest ne samo da nije loša, nego i da joj je glavna zadaća pomoći nam – premda je to katkad teško shvatiti. Za naše vlastito dobro, dobili smo taj moćan alat kojim se moţemo štititi. MeĊutim, baš zato što je tako moćan, moramo ga odgovorno koristiti. To znaĉi da nikada ne treba ići protiv svoje podsvijesti, nego suraĊivati s njom, igrati u istom timu. Ako patimo ili se loše osjećamo u nekoj situaciji, to je zato što smo pogrešno odabrali – odabrali smo ono što nas povreĊuje. A to se gotovo uvijek dogaĊa zato što smo neku stvar ili problem precijenili toliko da smo pretjerali u brizi. Dakle, ako prije ispita ţelite izvući najbolje iz svoga uma, ako ţelite ostaviti najbolji mogući dojam na razgovoru za posao ili u bilo ĉemu drugome u ţivotu – evo zašto imate dodatne razloge da uţivate u "voţnji". Osjećajte se dobro iznutra i uţivajte u onome što radite. Zaboravite i prestanite brinuti o budućnosti i koncentrirajte se na uţivanje u onome što trenutno radite. To je uistinu zabavno i vrijedno vašeg truda. Nećete poţaliti! Vaša će podsvijest primijetiti kako se dobro osjećate i poduzet će sve što je u njenoj moći da tako i ostane. Izoštrit će vam memoriju, dosjetljivost i mentalne sposobnosti kako ne biste odustali i otišli. Zahvaljujući tome moţemo nastaviti pristupati tim predivnim ţivotnim ispitima, proţivljavati iskustva koja umu šalju ugodne osjećaje. A puninu tih osjećaja moţete iskusiti samo ako podsvijest pretvorite u svog najboljeg prijatelja. Kad se jednom tako sjedinite sa svojom podsviješću, ništa vas više neće rastaviti. Koliko god se stvari ĉinile "loše" vaš vjeran drug nikad vas neće ostaviti na cjedilu. Vaša nerazdvojna podsvijest bit će tu za vas, spremna da vam pomogne svakim djelićem svoje kreativne moći. Uvijek će biti pripravna trenutno i nepovratno vas nagraditi plodovima vašeg vlastitog odabira. Ovdje takoĊer mislim na posebne okolnosti koje se "ĉudesno" dogaĊaju nakon što ste mislili da je već prekasno, a koje idu na vašu korist. Zahvaljujući njima osjećat ćete se kao srećković. Bez obzira na sve to, nikad nemojte zaboraviti da ste vi onaj koji bira, te da je sve što vam se dogaĊa rezultat vaših vlastitih odluka.


FOBIJE/STRAHOVI Moglo bi se dogoditi da, usprkos svemu, naš neustrašiv i neiskusan polagaĉ ispita padne na nekom (uvijek) vaţnom ispitu. Što se tada dogaĊa? Kako bismo trebali reagirati u takvoj situaciji? Sebi smo najpotrebniji upravo u trenucima oĉitoga "poraza" – tada si ponajviše moramo biti najbolji prijatelji. Što bi se dogodilo da jedan od naših prijatelja padne na ispitu? Što bismo mu rekli? Nije li istina da bismo rekli nešto poput "Nemoj se brinuti oko toga! Napravio si najviše što si mogao", "Uspjet ćeš sljedeći put" ili nešto sliĉno kako bi se osjećali bolje? To je pravi naĉin ophoĊenja s prijateljima. Zagrlimo ih, poĉastimo pićem i utješimo nekim inspirativnim rijeĉima. Kad se nama dogodi da padnemo na ispitu (ili bilo što drugo krene u krivom smjeru) trebali bismo se ponijeti jednako. Dakle, nastojati se oraspoloţiti, popiti hladno piće, zašto ne, "proslaviti" (ili moţda preferirate rijeĉ "kompenzirati") omiljenom hranom. Što je tako loše u tome da dragoga prijatelja poĉastite dobrom veĉerom kako biste mu kompenzirali sve ono loše što je doţivio tijekom dana? Jamĉim vam da će se nakon svega toga vaš problem smanjiti, a vi se osjećati mnogo bolje. Imajte na umu, kao što sam već rekao, da naša podsvijest ruzumije jedino osjećaje. Kakvi god bili vaši osjećaji u vezi s onim što trenutno radite, vaša će podsvijest u budućnosti reagirati sukladno tome. Ako neuspjeh (ili nešto drugo u ţivotu) pretvorite u traumu i uslijed toga patite, vaša podsvijest poţeljet će vas zaštititi od sliĉnih situacija pa će bez izuzetka poduzeti sve potrebne mjere da to provede u djelo. Pribliţavanjem dana ispita, primjerice, poĉinjete se osjećati sve lošije. Imate probavne smetnje, probleme sa spavanjem ili nešto sliĉno. Vaš um, kao bezuvjetni prijatelj uvijek i svugdje, neće htjeti da ikad više morate proći kroz takvo iskustvo. Dakle, stvorili ste fobiju (ili je barem zaĉeli). Kao sve ostale fobije i ova se temelji na strahu koji, kao i svi strahovi, poĉinje prekomjernom brigom, a ona, kao i sve brige, potjeĉe od lošeg odabira, odnosno suviše negativne procjene okolnosti. Ako je tako, sve dok vaša fobija ne nestane, nećete se osjećati udobno prije ispita ili situacije koja je uzrokovala ovu obrambenu reakciju u vašoj podsvijesti. MeĊutim, fobija moţe nestati jedino zajedno sa svojim uzrocima i to nakon što svojoj podsvijesti pokaţete da vas nema razloga štititi. To postiţete tako što ćete promijeniti svoja djela, svoje misli i svoje rijeĉi. Ukratko, vaši novi i promijenjeni osjećaji pokazuju podsvijesti da opozove


zaštitu – jednostavno zato što novi izbor ponašanja više ne generira nikakav oblik straha ili zabrinutosti. To znaĉi da biste trebali uĉiniti sve što je u vašoj moći da proĊete, ali u isto vrijeme ne biste trebali brinuti o rezultatima. Onda i samo onda kad to istinski osjećate, podsvijest će vas pustiti na miru, a vi ćete osjetiti ogromno olakšanje. Fobija se poĉinje povlaĉiti. S druge strane, ako se budete drţali starih navika i puštali da vas svaki neuspjeh pogodi istom ţestinom, osigurat ćete si samo jedno: dan za danom vaša će fobija sve više jaĉati. Simptomi će se prije izraziti, biti ĉešći i intenzivniji. A onda ih je teţe lijeĉiti zbog sve većeg gomilanja negativnih iskustava. U nekom trenutku moţda ĉak i pomislite da ste naprosto takvi, da za vaš problem ne postoji rješenje. No, to je pogrešno jer niste oduvijek bili takvi. Niste takvi roĊeni. Jednostavno ste onakvi kakvima ste se stvorili – kakvi ste odluĉili biti. Tu vjerojatno nije kraj priĉi. Sve će to ostaviti znatne posljedice na vašem samopouzdanju i slici o sebi. Poĉet ćete vjerovati da niste sposobni za ovo ili ono, osjećat ćete sve veću frustraciju, dok na kraju ne završite u kompleksu inferiornosti. A kada taj kompleks postane stvaran, na što neće i trebati dugo ĉekati, naći ćete se u zaĉaranom krugu iz kojeg je teško pobjeći. Što se inferiornije osjećate, to ćete u realnosti i biti inferiorniji, pa vam je onda još gore. To će se uvijek iznova ponavljati sve dok iskreno ne razbijemo zaĉarani krug i radikalno ne promijenimo stav i osjećaje prema sebi. Svatko tko pati od brige ima vezane ruke, a stvari se ĉesto pogoršavaju: pojavljuje se strah. Ljudi koji ţive uronjeni u bilo koju vrstu straha gube slobodu. Sve svaĊe, konflikti i ratovi potekli su od neke vrste straha. Strah potiskuje samopouzdanje koje je toliko vaţno za sretan ţivot. MeĊu tolikim drugim stvarima, strah smanjuje samopouzdanje te ga moţe ĉak i uništiti. Kada obilujemo samopouzdanjem, moţe se zakljuĉiti da se u svakoj ţivotnoj situaciji podupiremo i hranimo ljubavlju. Smiješno je s jedne strane voljeti neke druge ljude, koje ĉesto tek površno poznajemo i povremeno viĊamo, a sebe u isto vrijeme "zanemarivati" ĉak do mjere redovitog psihiĉkog samozlostavljanja. Ljudi daju savjete drugima. Svatko daje savjete drugome, ali kada doĊe vrijeme za djelovanje, a mi smo ti koji moramo djelovati, ĉesto zaboravljamo dobre savjete što smo ih tako briţno dijelili drugima. Baš suprotno, postupamo posve opreĉno vlastitim savjetima. Gdje je sada naše


razumijevanje? Što se dogodilo sa savjetima što smo ih dijelili drugima: "Opusti se, ĉovjeĉe!", "Ne brini", "Napravio si najbolje što si mogao" ili "Ako ne moţeš riješiti problem, pusti ga; ništa ne moţeš uĉiniti u vezi s tim," i druge sliĉne fraze. Ove izjave svakako sadrţe dobre namjere podizanja duha osobe kojoj se ţeli pomoći, a u tome ĉesto i uspijevaju. Iz toga moramo nauĉiti da tako moţemo pomoći i sebi, s obzirom na to da smo se osvjedoĉili kako imamo sposobnosti i znanja isto postići s drugima. To bi ĉak trebalo biti mnogo lakše, jer sebe u svakom pogledu ipak bolje poznajemo. Ukratko, svi mi znamo kako treba postupati u suoĉavanju sa ţivotnim problemima; odnosno, da se bolje izrazim: u suoĉavanju s okolnostima koje smo odluĉili smatrati problemima vrijednima zabrinjavanja. Svjesni smo da je najbolje ponašanje lišeno neprekidne zabrinutosti. To je ujedno i razlog zbog kojeg svatko priţeljkuje ţivot bez strahova i briga. Jamĉim vam da se to moţe postići, a i vi znate da se moţe. Ne govorim vam ništa novo, samo vas podsjećam; svi mi to znamo. Zato drugima savjetujemo da ţive u skladu s time, da prestanu brinuti, ali kada se sami suoĉimo s problemom, izabiremo nešto drugo i dopuštamo da nas vode bijes, ljutnja i sliĉni štetni osjećaji. Dopuštamo da nas ponesu naše rutine i obiĉaji zato što smo navikli na patnju, to je jedino što poznajemo. I premda mislimo da bi se drugi trebali ponašati drugaĉije, mi to ne moţemo ili ne ţelimo, draţe nam je prepustiti se gnjevu i onda "ispuštati paru". Vjerujete li uistinu da su naši umovi toliko katastrofalno ograniĉeni? Naši su umovi ograniĉeni onoliko koliko mi vjerujemo da su ograniĉeni. Na svojim savjetovanjima moć uma ĉesto usporeĊujem s primjerom ĉovjeka koji uokolo hoda s dţepom punim novaca, ali uopće ne zna da ga ima. Dopustite da vam to pojasnim. Zamislimo da jednog vrućeg ljetnog dana (poput današnjeg, kada ovo pišem) šećete ulicom i naiĊete na slastiĉarnicu. Odjednom dobijete ţelju za sladoledom, ali pomislite kako ga ne moţete kupiti jer sa sobom niste ponijeli novac. No zapravo ga imate jer ste prije dva sata naletjeli na nekoga tko vam je bio duţan i taj vam je vratio novac. Sve se dogodilo tako brzo. Šetali ste, druga osoba je ţurila, a vi ste takoĊer hitro gurnuli novĉanice u dţep u koji inaĉe ne spremate novac. No danas ste napravili iznimku i sada ga tamo ima. U stvari, tko nije u dţepu našao novĉanicu kada se tome najmanje nadao – i ugodno se iznenadio. Svatko je jednom pronašao izgubljenu novĉanicu u torbi, pretincu ili dţepu


koji rijetko koristi traţeći nešto posve drugo, ili mu se dogodilo nešto sliĉno. U našem sluĉaju zamislite da ste u ruci kojom inaĉe primate stvari, u trenutku kad vam je prijatelj prišao, drţali mobitel. Novac ste primili drugom rukom i odmah ga strpali u dţep u koji inaĉe nikada ne spremate novac. Nastavimo. Dakle, unatoĉ tome što imate dovoljno novca i zahvaljujući tome što toga niste svjesni (ili se ne sjećate), vi hodate uokolo uvjereni da su vam dţepovi prazni. I premda ste malo usporili prolazeći kraj slastiĉarnice, a usta su vam se navlaţila, nećete zastati. Ţaleći "što sa sobom niste ponijeli novac" nastavit ćete hodati i u sebi razmišljati: "Moţda sljedeći put". Netko vas promatra s druge strane ulice. Primijetio je kako ste usporili zureći u slastiĉarnicu i istovremeno posegnuli prema dţepu u kojem inaĉe drţite sitniš. Prema tome kako ste traţili kovanice, prema tome kako ste usporili, promatrali slastiĉarnicu, prema razoĉaranju na vašem licu, promatraĉ pogaĊa da biste htjeli kupiti sladoled, ali ne moţete. Naš promatraĉ izoštrena uma razmišlja i naposljetku izvodi dva zakljuĉka: "Osoba koja je prošla kraj slastiĉarnice ţeli kupiti sladoled, ali nema novaca; ili ima novac ali to ne zna. U svakom sluĉaju, nastavlja hodati." Dakle, to kako je promatraĉ razmišljao i donio zakljuĉke o situaciji realnost je naših umova, to je naše svakodnevno iskustvo. Nema razlike izmeĊu stvarnoga "ne" i vjerovanja u nijeĉan odgovor, premda je u stvarnosti odgovor potvrdan. Ako vjerujemo da smo ograniĉeni, sigurno ćemo biti ograniĉeni. Zapamtite: ako mislite da nemate novaca, tada nemate novaca; tu nema razlike. Ako vjerujete da je nešto teško i da se ne moţe postići bez patnje, nema sumnje da će vam biti teţe nego što jest i da ćete uistinu patiti. Kreativna snaga naših umova ovdje je trenutna, odmah ćete uoĉiti njene uĉinke. S druge strane, budete li vjerovali da nešto moţete postići, ako to budete mislili svaki dan – s hrabrošću, bez vezanosti, bez straha i neprekidno – nemoguće je da ne uspijete ostvariti to ĉemu teţite. Gdje postoji volja, postoji i naĉin. Upornost je kljuĉ uspjeha. Siguran sam da ste sliĉne izraze već više puta ĉuli. Ne samo da su prekrasni, oni su potpuno istiniti. Povijest pokazuje koliki su ljudi osjećali nevjerojatan poriv i kako su s tim porivom postigli svoje ciljeve. Pritom nikad nisu gubili nadu i nikad nisu


izgubili motivaciju. Baš suprotno, uvijek su vjerovali u sebe, ali u isto vrijeme nisu sebi postavljali suvišne zahtjeve, iako su toĉno znali što ţele postići. Nikad nisu brinuli o konaĉnim rezultatima, i uvijek su se prema sebi ophodili kao prema najboljem prijatelju. S druge strane ima ljudi koji se tjeraju do ruba snaga kako bi sve u njihovim ţivotima savršeno funkcioniralo – da se ne bi morali ni o ĉemu brinuti. To im uspijeva: ţive brinući se za to da uklone brige. Ĉak i kad to od njih traţi velike ţrtve, oni se jako trude drţati ritam, obavljati stvari na vrijeme, završiti sve što su zapoĉeli, ĉak i obaviti nešto izvan plana. Uistinu su uvjereni da će bolje spavati ako ne budu imali nikakvih nezavršenih poslova. I ovo je legitimna mogućnost, ali je bolje nauĉiti uţivati u aktivnostima, ugodnim i manje ugodnim. I dobro je zapamtiti da smo ih odluĉili obaviti zato što vjerujemo da je u našem najboljem interesu da tako uĉinimo, ĉak i ako nam se katkad ne sviĊaju. Nastojanje da sve oko nas ispadne savršeno ĉesto je toliko naporno i nanosi nam toliko putuje da je, bez ikakve sumnje, katkad bolje pustiti da nešto i ne ispadne kako treba. Tako se moţemo opustiti i osloboditi se psihološkog pritiska. Naravno, katkad morate biti dovoljno hladnokrvni da dopustite, ili se ĉak prisilite na neke "loše" stvari u ţivotu, koje vam ĉak mogu donijeti neku vrstu nagrade. Ĉak i bez mogućnosti bilo kakve nagrade, skidanje nagomilanih briga s leĊa moţe biti dovoljna utjeha u oĉiglednom neuspjehu. Da me ne biste krivo shvatili, pokazat ću vam na primjeru što toĉno mislim. U jednoj je prilici k meni na savjetovanje došao petnaestogodišnji uĉenik s roditeljima. Imao je problema u školi, što je tipiĉna situacija: u školskoj svjedodţbi pisalo je da je pao iz pet predmeta. Na temelju iskrene panike u njegovim oĉima i rezultata individualnog razgovora koji smo vodili, kristalno sam jasno zakljuĉio da je ovaj uĉenik uloţio popriliĉan trud da proĊe ispite, ali to mu nikako nije uspijevalo. Oba njegova roditelja sloţila su se da je proveo dovoljno vremena s knjigama, iako nisu stvarno znali je li koncentrirano uĉio ili sanjario. Tijekom savjetovanja pokazalo se da je ovaj djeĉak zbog jednog predmeta prekinuo sve drugo. Veći dio vremena trošio je na taj predmet, ali nikako ga nije mogao razumjeti. Na njega mu je odlazilo toliko vremena da je ostale predmete posve zapostavio. Predmete koje je uspio proći, prošao je za dlaku. Ĉinilo se da ga ozbiljno psihiĉki pogaĊa odnos izmeĊu vremena koje provodi uĉeći i postignutih rezultata.


Najbolje rješenje koje sam mogao smisliti bilo je da uĉenik prestane trošiti toliko vremena na predmet koji ga toliko izluĊuje i brine, te rasporediti preostalo vrijeme na uĉenje ostalih predmeta. Nije mogao puno izgubiti jer je skoro iz svega pao. Posvećivanjem više vremena ostalim predmetima mogao je oĉekivati bolje rezultate, da ne spominjem oslobaĊanje od psihološkog pritiska uzrokovanog hrvanjem s onim najteţim predmetom. To nam se ĉinilo razumnim rješenjem. Kaţem "ĉinilo nam se" jer su se i roditelji sloţili s mojim prijedlogom, sretni što se nazire kakvo-takvo rješenje. Uĉenik je bio više nego oduševljen kad je shvatio da se jedina njegova obveza prema tom predmetu sastoji od toga da se njime uopće ne bavi. Istovremeno je zajedno s roditeljima osjećao laganu krivnju: "Zar uistinu mislite da ne bismo trebali barem pokušati poloţiti taj nesretni predmet?" Baš je u tome bila tajna: nikako u trenutnim okolnostima. Ostao nam je još jedan mali problem: Što bi uĉenik trebao odgovoriti uĉitelju kad ga ovaj pita zašto i dalje dobiva jedinicu za jedinicom iz njegova predmeta? Trebao bi jednostavno odgovoriti da prolazi kroz loše razdoblje i da bez obzira na uloţeni trud ne uspijeva svladati predmet. Neka kaţe da se ne uspijeva koncentrirati i da misli kako ga nije sposoban nauĉiti. Neka još pridoda da pati od nekog oblika mentalne blokade i pritom zamoli uĉitelja da mu pomogne razumjeti i ispravno uĉiti predmet. Bez obzira na to kako će uĉitelj reagirati, plan za sljedeće polugodište je pokrenut. Uĉenik neće više izgubiti minutu – niti sekundu – na uĉenje predmeta koji mu zadaje toliko glavobolje. Na kraju polugodišta mladić me posjetio sa svojim roditeljima, kao što smo se dogovorili. Iz njegova pogleda nije bilo teško zakljuĉiti da se nešto radikalno promijenilo. U svjedodţbi se na moje oduševljenje vidjelo da ima samo jednu negativnu ocjenu (ništa naspram onih pet s prvog polugodišta). Oĉekivali smo tu jednu negativnu ocjenu, zar ne? Naravno da jesmo i logiĉno da nas nije iznenadila. Kako bi mogla? Ali iznenaĊenjima nije bilo kraja. Ako izuzmemo tu jednu negativnu ocjenu, iz ostalih je predmeta imao prosjek vrlo dobar (4), dok je ranije dobivao jedva dvojke.


To nije bilo sve. Samopouzdanje mu je znaĉajno poraslo. Ako zanemarimo negativnu ocjenu, mogli bismo reći da je postao dobar uĉenik. Ja barem tako mislim, jer je povisio ocjene iz svih ostalih predmeta. Rekao mi je da je prvi put u ţivotu tijekom školske godine uţivao u uĉenju. Osjećao je da ima mnogo više vremena, nije bilo nikakvog psihološkog pritiska ili prisilnog osjećaja odgovornosti pa je bio motiviraniji za uĉenje. TakoĊer je izjavio da mu se uĉenje (katkad) sviĊalo, što je prije tri mjeseca bilo posve nezamislivo. Dodao je da je osobito uţivao dok su njegovi uĉitelji ĉitali njegove ocjene, ĉudeći se (jednako kao i njegovi školski kolege) što je postigao tako velik napredak u tako kratkom vremenu. U ĉemu je tajna nakon svega? U jednostavnosti. Morao je biti dovoljno hladnokrvan da iz svoga ţivota "eliminira" vaţnu prepreku koja ga je konstantno vukla natrag, škodeći njegovu uĉenju i osobnom razvoju, a zbog koje je formirao pogrešnu sliku o sebi i osjećao se inferiorno, glupo, usporeno i, naravno, kao loš uĉenik. S jednom je negativnom ocjenom mogao proći školsku godinu bez ponavljanja, što je bio njegov najveći strah. Kad je došlo vrijeme da polaţe taj predmet odluĉio je malo se potruditi tijekom ljeta, uĉiti i uzeti privatne instrukcije kako bi konaĉno dobio prolaznu ocjenu. Tijekom školske godine je briljirao. Sada se smatrao dobrim uĉenikom, njegovi su kompleksi nestali i, što je još bolje, sljedeću je godinu poĉeo hrabro, s voljom i velikim nadama. Radikalna promjena u njegovoj strategiji bila je dovoljna da katastrofalne rezultate brzo pretvori u briljantne. Iste je godine ovaj mladić upisao moj teĉaj o uĉenju i tehnikama pamćenja, a trenutno se ubraja u moje najbolje uĉenike. Njegovo visoĉanstvo sada godinu za godinom s lakoćom "prošeće" kroz svaki teĉaj koji upiše. Katkad treba kriviti uĉitelja što uĉenik ne razumije predmet, ali istina je da je za to uglavnom kriv uĉenik. Pritom mislim na predmete poput matematike, koje uopće nije teško razumjeti i proći ako se ispravno poduĉavaju. Mislim na uĉitelje koji ruše sve u razredu, pritom mislim baš na sve. Ĉesto vidimo razred od 30 ili 40 uĉenika u kojem samo tri ili ĉetiri proĊu. Ironiĉno je da većina ovih uĉenika kasnije uzima privatne instrukcije i otkriva da je matematika jednostavna, moţda ĉak i zabavna, dok im je ranije bila dosadna i mrska. Kad je stvarno shvate, mogu samo reći: "I to je to?" ili "Zar je tako jednostavno?". TakoĊer je istina da su predmeti kroz


školsku godinu previše zgusnuti. Ĉini se da naš edukacijski sustav preferira pretrpavanje s previše predmeta, ĉak i kad nema dovoljno vremena da ih se temeljito obradi, umjesto da postupno konsolidira znanja uĉenika. Izgleda kao da uopće nije vaţno razumiju li to što uĉe. Mnogi uĉitelji ne znaju što poduzeti u vezi s tim. Osjećaju da nisu sposobni pokriti toliko graĊe u tako malo vremena. S druge strane, ako previše vremena posvete uĉeniku koji najviše zaostaje, usporit će ostatak razreda i usporiti plan rada, što samo pogoršava stvari. Tko je zapravo odgovoran? Jesu li uĉitelji i uĉenici zapravo ţrtve? Ĉvrsto vjerujem da bi oni koji oblikuju obrazovni sustav i donose zakone to trebali regulirati. Oni imaju moć promijeniti okolnosti koje toliko razoĉaravaju one koji ţele uĉiti. Te okolnosti ne idu na ruku nacionalnim obrazovnim sustavima, što je danas lako vidljivo u izuzetno visokom postotku padova i odustajanja od školovanja. Bilo bi mnogo lakše kad bi se smanjila koliĉina gradiva što je treba obraditi u odreĊenom vremenu te kad bi se gradivo usvajalo sporije, s više primjera i praktiĉnih vjeţbi. Ja mislim kako je ipak najvaţnije da uĉenici nauĉe nešto o onome što uĉe. U suprotnom se moţe dogoditi da se daju obeshrabriti i preplašiti koliĉinom knjiga i materijala što ih trebaju prouĉiti. U stvarnosti se dogaĊa to da uĉenici jure kroz opširno gradivo ne razumijevajući ništa. Zar ne bi bilo najjednostavnije eliminirati beskonaĉnu koliĉinu suvišnih informacija koje su prisiljeni usvajati. Znanje takvim podacima uvijek mogu upotpuniti poslije, kada završe formalno obrazovanje i dobiju više slobodnog vremena.

OSOBNI PODSJETNIK Osobni podsjetnici ili rokovnici – oni koji imaju posebnu stranicu za planiranje svakog dana u godini, iz sata u sat – najjednostavniji su i ujedno najpraktiĉniji izum za lakši ţivot u današnjem društvu. Usudio bih se ĉak reći da su "jednostavno revolucionarni". Danas moramo planirati brojne sastanke i uvijek iznova mijenjati planove, i zapisati to da ne bismo zaboravili. Kad bismo pokušali pamtiti sve što moramo uĉiniti ili, još bolje, strahovati hoćemo li zaboraviti, to ne bi bilo nimalo dobro za nas. Tada bi pamćenje mnogobrojnih sastanaka, obveza i ostalih stvari koje treba obaviti postalo još jedna briga u ţivotu: "Ne smijete ništa zaboraviti!"


Nema niĉeg što u sebi ima toliko brige kao kad se brinete hoćete li se sjetiti svojih briga! To je nešto poput brige nad brigama. Naš podsvjesni um apsolutno mrzi prisjećati se svojih briga i takoĊer mrzi ţivjeti u stanju konstantne brige o tome. Kad koristimo podsjetnik znaĉi da imamo samo jednu stvar o kojoj moramo brinuti: otvoriti ga svaki dan, proĉitati što u njemu piše i prema tome postupati. Jednom kada ga zatvorimo, moţemo se iskljuĉiti i prestati brinuti. Naš prijatelj podsjetnik svako nas malo podsjeća na sve preuzete obveze, ĉak i one koje tek planiramo, poĉinjemo s pripremama, ili su tek u dugoroĉnom planu, samo ako smo ih se udostojili zabiljeţiti. Podsjetnik je nešto poput anĊela ĉuvara koji dolazi i govori: "Spavaj mirno. Pobrinut ću se za sve. Sutra ću biti sretan što te mogu podsjetiti na sve što moraš uĉiniti. Zasad se iskljuĉi i odmori." Taj moćan i u isto vrijeme vrlo jednostavan i ekonomiĉan alat preporuĉuje se i onima koji vode opušten ţivot bez mnogo briga. Nekoliko briga koje moţda imaju bile bi da ne zaborave otići frizeru ili nekome ĉestitati roĊendan. Ako ga nikad niste koristili ili vam se ĉini da nije od velike pomoći, predlaţem da ga ipak pokušate koristiti mjesec ili dva dana i onda definitivno odluĉite. Zapišite sve u njega. Skinite sve sa svojih leĊa detaljnim planiranjem rasporeda. Vaš prijatelj podsjetnik moţe vam mnogo toga ponuditi i nikad vas neće iznevjeriti ili ostaviti na cjedilu (osim ako ga izgubite). Kad ga otvorite, lako ćete se prisjetiti što morate napraviti, a to je jednostavno sve što ste odluĉili zabiljeţiti – tako jednostavno. * * * Dragi prijatelji, nadam se da će vam ovo što sam napisao pomoći u ţivotu. Volio bih kad biste svoj um koristili u svoj njegovoj snazi i veliĉini. Ne kaţe se uzalud da je um naše najmoćnije oruĊe. Uvijek se osjećajte dobro, sebi ţelite najbolje, ugaĊajte si i ophodite se prema sebi ljubazno, s poštovanjem i uvaţavanjem. Nimalo ne sumnjajte da ćete na taj naĉin privući svako dobro. Osim toga, tako ćete lakše pomagati drugima jer ćete im davati od onoga što imate, a imat ćete tako puno toga za dati. Na taj naĉin ne moţete imati nikakvih briga ili misli koje vas negativno pogaĊaju, jer nakon svega što je uĉinjeno i reĉeno, sve se temelji na vašoj


slobodi izbora. Ono što vam ţelim reći jest: birajte! Uvijek birajte uzvišenu viziju o sebi. Odaberite ono što biste uĉinili za osobu koju volite najviše na svijetu. Ako otkrijete da ono što ste odabrali ĉiniti ili misliti nije dobro za vas, s entuzijazmom to zamijenite novim djelima i mislima, bez ikakvog straha ili oklijevanja. Birajte slobodno i bez straha jer vaš najbolji prijatelj, vaš um, uvijek će stajati iza vas i podrţavati vas. Svaki dan nekoliko minuta priĉajte sa sobom u ogledalu. Povjerite se sebi s potpunim povjerenjem. Na kraju krajeva, razgovarate s osobom koju najviše volite i koja vas najviše voli. Tada se savjetujte i vidjet ćete da ste mnogo mudriji nego što ste mislili. Kada prestanete gledati u ogledalo, a odraz vašeg najboljeg prijatelja nestane; kada više niste zajedno i vratite se u svoj dnevni boravak, vidjet ćete da se nešto u vama promijenilo. Osjećat ćete se ugodno i mnogo slobodnije. Vi ste za sebe stvorili te osjećaje. Problemi postaju mnogo jednostavniji i lakše ih je podnijeti. Moţda ĉak i sasvim išĉeznu. Svaki dan napravite ovu krasnu vjeţbu. Onda se vratite na ove stranice i ĉitajte ih koliko god bude potrebno; sve dok ĉitanje postane suvišno, a to će biti kad vas ovo novo iskustvo preobrazi u autentiĉne majstore ţivota. Ĉinite to dok ne postanete majstori svojih rijeĉi, misli i djela. Kako bi vam to uspjelo, morate se bezuvjetno sjediniti sa sobom i odvaţiti se na fantastiĉnu avanturu ţivota, posve lišeni straha i puni velikih nada. Ne zaboravite: vi birate.


11 Kreativna moć naših umova

Tko nije dobio grĉeve u ţelucu (da ne spominjem ĉireve), proljev, glavobolju, tjeskobu, muĉninu i još svašta...jer nije mogao svladati vlastite ţivce? Sve te tjelesne osjete stvorio je naš nemiran i neobuzdan um. Ovi tjelesni simptomi potpuno su stvarni i nisu proizvod naše mašte, kao što neki moţda vjeruju. Onaj tko najviše pati i plaća posljedice naše je tijelo, barem u poĉetku. Što se dogaĊa nakon što iskusimo te loše tjelesne osjećaje i neugodu? Kada se ti osjeti (ili iskustva koja su ih izazvala) dovoljno dugo ponavljaju, mogu utjecati na naše najdublje osjećaje. A što nam se moţe dogoditi mentalno? Stalni osjećaji nervoze ili muĉnine mogu nas uistinu ograniĉiti u radu, društvenim odnosima i općenito u mnogim svakodnevnim situacijama. U nama mogu ĉak stvoriti i komplekse. Takvi se ljudi naposljetku osjećaju inferiorno, misle da su nesposobni za ovo ili oni. Konaĉno razviju samo sebi svojstvene komplekse. Zapazite kako jedna "jednostavna" mentalna aktivnost u sluĉaju nemirnih ţivaca (ili pogrešne interpretacije realnosti) moţe sama kreirati realne (i nepoţeljne) tjelesne senzacije i bolesti poput razliĉitih bolova i grĉeva, ĉireva, migrena, itd.


Zanimljivo je ustanoviti kako je kreativna snaga našeg uma "uspješnija" kada stvara negativne fiziĉke i psihiĉke realnosti (ranije spomenute) nego kada stvara pozitivne. Zašto je tako? Jesmo li loši kreatori? Evidentno nismo loši kreatori jer stvaramo punom parom, iako to uglavnom ĉinimo tako što sebi proizvodimo negativne ili škodljive situacije. Mnogi se ljudi poĉnu uvjeravati da imaju bolest koju zapravo nemaju. Nakon nekog vremena uspiju je uĉiniti stvarnom te je tako iskusiti. Istina je, naši umovi posjeduju nevjerojatnu snagu autosugestije! U redu, nismo grozni kreatori jer smo ĉak u stanju stvoriti fiziĉke stvarnosti naprosto misleći o njima ili ih zamišljajući. MeĊutim, ako se ĉini da za sebe stvaramo uglavnom negativne ili škodljive stvari, tada slijedi pitanje: Ĉemu dugujemo ovaj oĉevidan neuspjeh proizašao iz vlastitih kreacija? Prvo to ne bismo trebali zvati neuspjehom, zato što uvijek kreiramo ono što ţelimo, ĉak i kad nam treba vremena da bismo uspjeli. Stvaramo i ono ĉega se bojimo ili ono od ĉega zaziremo, premda uglavnom nesvjesno. Drugo, uistinu se dogaĊa to da svoju mentalnu energiju ne trošimo ispravno. Naša mentalna energija moţe nam ozbiljno naškoditi, baš poput i vlastite fiziĉke snage kada je ne bismo bili svjesni. Poĉešemo li prejako oko koje nas svrbi, mogli bismo ga ozlijediti. I naš um posjeduje jednaku moć, a to je kreativna moć, strahovita energija – i zato vam je bolje da se sprijateljite sa svojim umom – sklopite stopostotno prijateljstvo. Neki mentalnu snagu koriste kontinuirano, a još više njih je koristi nesvjesno, da ne spominjem one koji je uopće ne koriste. U principu je ne koriste zbog nedostatka vrijednosti, kriterija, banalne lijenosti. Naprosto se prepuštaju dominantnoj struji svijesti i kolektivnim idejama, mišljenjima, svketonazorima i hirovima. No da se vratim na ono o ĉemu sam govorio: kao što uz pomoć našeg uma moţemo kreirati negativne fiziĉke i psihiĉke realnosti, tako moţemo stvoriti pozitivne. Rekao bih da je to ĉak i lakše; ako uzmemo da smo postali toliko dobri u korištenju mentalne snage u pogrešnom smjeru, i to iz dana u dan – što je posljediĉno proizvelo realno iskustvo koje nam šteti. Stvarni smo majstori u tome. Kad biste istu koliĉinu energije uloţili u kreiranje pozitivne stvarnosti, nemojte mislite da je ne biste kreirali


jednakim tempom, ako ne i brţe. Jer uistinu duboko u sebi ţelimo da nam se dogodi više dobrih nego loših stvari. Samo što ĉesto svoju mentalnu kreativnu moć koristimo na pogrešan naĉin.

KLJUĈEVI NAŠE MENTALNE MOĆI Postoje tri kljuĉa koji nam omogućuju da kontroliramo svoju osobnost, ţivot, ĉak i sudbinu. Ta tri personalna modusa djelovanja definitivno kreiraju našu stvarnost, a to su misao, rijeĉ i djelovanje. Razmotrimo što se dogaĊa. Kada netko misli da nije zdrav ili da je bolestan (ĉak i ako jest u tom trenutku), ne moţe se prestati saţalijevati i svima govori kako se loše osjeća, a u društvu se onda i ponaša sukladno tome. Naprimjer, bezvoljno ţivi svoj ţivot, zatvara se u kuću, ne ţeli izlaziti, itd. Bolest se nepopravljivo uvukla u um (moţda je, zapravo vrlo vjerojatno, nesvjesno stvorena, mnogo je stvari u to ukljuĉeno). To se toliko duboko ugnijezdi u umu da, nastavi li misliti i djelovati u skladu s time, stvara breme koje će nositi cijeli ţivot. A usput reĉeno, bit će to ţivot konstantno lišen najvaţnijih stvari, a prepun patnje i muĉenja. No, moguće je promijeniti mentalitet, naĉin gledanja na ţivot i, naravno, samim time djelovanje i postupke. Neki se moţda pitaju: "A što ako je osoba bolesna zbog vanjskih okolnosti?" Ostavimo na trenutak okolnosti, vanjske i unutarnje. Ovakvi ljudi, pa i ostali kad se radi o tome, radi vlastite dobrobiti svoju kreativnu moć trebaju koristiti na pozitivan naĉin, a ne štetiti sami sebi kao što obiĉno ĉine. Struĉnjaci u kreiranju negativnog: A) Stalno misle na to da nisu dobro. Tako se osjećaju svakodnevno te neprekidno traţe indicije i dokaze koji bi pokazali da je to toĉno. Uvjereni su da svaka promjena u njihovom tijelima ili umovima moţe biti samo na lošije. Suprotno tome, vi trebate raditi tako da se svaki dan osjećate bolje te traţiti znakove koji pokazuju da ste dobro. Mislite neprekidno kako ste svaki dan sve bolje i bolje, da vam se poboljšava zdravlje, situacija na poslu, financije, vaši društveni odnosi, itd. Bez obzira na to što ţelite poboljšati, na kraju će vam se to i ostvariti. Trebali biste neprekidno misliti na to i


djelovati u skladu s time; ako ukrotite sumnje i temeljito prigrlite ovaj mentalitet, ne postoji mogućnost neuspjeha. Osjetite svoje unutarnje samopouzdanje, osjetite ga u obliku ekstremno pozitivne energije koja probija iz vas i ispunjava svoju zadaću da vam pomogne ostvariti sve što si zacrtate. Siguran sam da to moţete i hoćete. Nemojte odustati. Nemojte se predomisliti. Svaki dan uĉvršćujte ovu ideju u svom umu dok vaše ţelje konaĉno ne postanu stvarnost. B) Svima govore da nisu dobro. Ne prestaju govoriti o tome i pritom sve više poĉinju u to vjerovati. Vi nasuprot tome trebate cijelom svijetu reći da se osjećate dobro. Recite svima da se osjećate bolje i da svaki dan imate sve više nade. Na kraju ćete uistinu stvoriti i osjetiti svoju vlastitu dragocjenu stvarnost. C) Ponašaju se apatiĉno, jadno, oĉevidno potvrĊujući "kako se loše osjećaju", ponovno stvarajući bolest u svom umu, sada mnogo jaĉu i konzistentniju. Vi biste s druge strane trebali djelovati zadovoljno, sukladno onome što ţelite postati i kreirati za sebe. Na kraju ćete postati onakvi kakvi ţelite jer ćete stvarati takvu realnost svakim danom, svakom svojom mišlju, rijeĉju, gestom i postupkom. Sve je ovo stvoreno zahvaljujući vama. Vi ĉak ne moţete ni misliti da niste ono što ste odredili da budete, jer ćete uistinu to i postati. Negativni ljudi svoju kreativnu moć koriste slabo ili nesvjesno, ali to ĉine svakodnevno i konzistentno. To ĉine uistinu dobro. Slijedite ih u tome: ĉinite to svakodnevno i konzistentno, ali pozitivno. Uvijek gledajte naprijed jer svaki dan je novi svijet. Nemojte pokušati popraviti nešto što imate, a ne sviĊa vam se, jer bi to znaĉilo da gledate u prošlost. Napravite radikalnu promjenu! Zamijenite svoje misli novim, boljim mislima. Preobrazite se u svog najboljeg stvarnog prijatelja, svaki dan, pomognite sebi i volite sebe onakvima kakvi jeste. Stvarajte! To znaĉi gledati u budućnost. Stupajte svojim ţivotnim putem kreirajući najbolju predodţbu o sebi – najuzvišeniju sliku vlastite osobnosti. Ĉinite to neprekidno s ljubavlju i nadom. Ne brinite za rezultate: oni će doći. I uvijek će biti povoljni za vas. Drugaĉije ne moţe biti.


O autoru Ramón Campayo jedan je od najboljih svjetskih mentalista. Od 1980. godine do današnjega dana sudjeluje u natjecanjima iz pamćenja. Danas je vlasnik velikog broja svjetskih rekorda u brzini zapamćivanja i opsegu materijala za zapamćivanje. Pamti 23.200 rijeĉi za 72 sata i reproducira ih toĉnim slijedom i sukladno s rednim brojem rijeĉi. (Naprimjer, "Recite rijeĉ broj 18324. ") Nakon jednokratnog slušanja 500 sluĉajno odabranih rijeĉi reproducirao ih je 498. Rezultati natjecanja zabiljeţeni su u sluţbenim spisima selekcije u program "Rompiendo récords", Barcelona, 1987. Ramón Campayo zapamtio je boju i znaĉenje šest snopova španjolskih karata (sveukupno 240 karata) koje su leţale na stolu (pritom ih nije vidio jer je imao povez na oĉima), po sluhu pamteći redoslijed pomiješanih karata. Ramón Campayo bez pogrešaka ih je reproducirao toĉnim redoslijedom u roku od 18 minuta. Toĉnim redoslijedom zapamtio je znaĉenje 84 domino ploĉice iz triju kompleta, poštujući poredak dvaju brojeva na svakoj ploĉici (npr. ploĉica 3/5 razlikuje se od ploĉice 5/3, iako su u biti iste). I taj je zadatak izveo zavezanih oĉiju, za svega 8 minuta, nakon što je samo jednom ĉuo znaĉenje ploĉica (1999). Drugom je prilikom u svega 9 minuta zapamtio 6 cijelih domino kompleta (168 ploĉica). Devetog studenog 2003. godine u njemaĉkom Starnbergu Ramón Campayo uspostavio je 15 svjetskih rekorda u brzini zapamćivanja, u ĉetiri razliĉita zadatka. Potukao je vlastite rekorde jedan za drugim u manje od sat vremena. Konaĉni rekordi u svakom zadatku bili su sljedeći:


1) Zapamtio je 16-znaĉni broj (7934625...) u jednoj sekundi. Na današnji dan povećao je taj rekord na 19-znaĉni broj. 2) Zapamtio je u svega jednoj sekundi binarni 30-znaĉni broj (10010110...). Na današnji dan povećao je taj rekord na 46-znaĉni broj. 3) U dvije sekunde zapamtio je 42-znaĉni binarni broj. Na današnji dan povećao je taj rekord na 54-znaĉni broj. 4) U 3 sekunde zapamtio je 48-znaĉni binarni broj. Na današnji dan povećao je taj rekord na 62-znaĉni broj. Kao što vidite, rezultati svih rekorda postupno se poboljšavaju od natjecanja do natjecanja. U svakom natjecanju u kojem je Ramón sudjelovao, svojim je vrhunskim intelektualnim sposobnostima postigao nove rekorde. TakoĊer, potukao je svjetske rekorde u zapamćivanju 100-znaĉnog broja u 50 sekundi i 1000-znaĉnog broja u 15 minuta. Na jednak naĉin pravilnim redoslijedom pamti popise rijetkih znakova, game s golemom koliĉinom boja, prepoznaje ljude prema prethodno zapamćenim DNA strukturama, pamti tekstove cijelih knjiga razliĉitih ţanrova, itd. Munjevito zapamćivanje toliko dugaĉkih nizova brojeva i podataka zahtijeva vještinu superbrzog ĉitanja. Nije ni ĉudo što je Ramón Campayo i u tom podruĉju postavio svjetski rekord. On je ĉovjek koji ĉita najbrţe na svijetu. Prosjeĉna ("svakodnevna") brzina ĉitanja Ramóna Campayo veća je od 2.500 rijeĉi u minuti, što je deseterostruko brţe od prosjeĉnog studenta. No za potrebe natjecanja Ramón postiţe brzinu ĉitanja više od 4.000 rijeĉi u minuti, odnosno 70 rijeĉi u sekundi! Ramón Campayo je ĉlan MeĊunarodnog društva MENSA. Njegov je kvocijent inteligencije (IQ) 194 boda i jedan je od najviših pokazatelja inteligencije u svijetu. Svjetski je poznati struĉnjak u tehnikama uĉenja, ĉitanja i pamćenja; priprema studente pouĉavajući ih tajnama uspješnog upravljanja vlastitim mentalnim sposobnostima. Studenti koji su završili njegove teĉajeve takoĊer postiţu vrhunske rezultate. Autor je programa "Speed-Memory" (www.speed-memory.com) koji ujedinjuje i koordinira svjetska prvenstva iz brzog pamćenja. U svojoj "Školi prvaka" priprema ljude koji su zainteresirani za brzo uĉenje i dobivanje maksimalne koristi od vlastitog uma. Njegovi bivši


uĉenici danas pripadaju svjetskoj eliti i zauzimaju pobjedniĉka mjesta u svim natjecanjima na svjetskoj razini koja su obuhvaćena programom "SpeedMemory". Ramón Campayo je profesionalni hipnoterapeut koji se bavi kliniĉkom hipnozom od 1992. godine. Na svojim teĉajevima psihološki priprema studente za postizanje maksimalne kontrole nad vlastitim tijelom i umom. U polaznika teĉajevima raste samopoštovanje i pozitivna usmjerenost, rješavaju se svih strahova i nemira, osobito treme prije ispita. Ramón ĉesto nastupa na nacionalnoj radioteleviziji u Španjolskoj, a više je puta bio gost i na ameriĉkoj televiziji.

Supercitanje, superucenje, superpamcenje - Ramn Campayo  
Supercitanje, superucenje, superpamcenje - Ramn Campayo  
Advertisement