SVIJET RIJEČ OKO RABINA NAS
Ruah RuahHadaša Hadaša
רוח חדשה
רוח חדשה
Ruah Hadaša
SVIJET RIJEČ OKO RABINA NAS
Antisemitizam u Francuskoj: više od 300 istaknutih osoba upozorava na “etničko čišćenje”
Zapad mirno spava zahvaljujući Izraelu
Evaine Le Calvé Ivičević
Giulio Meotti / prevela Dubravka Pleše
Više od 300 istaknutih osoba potpisalo je “manifest protiv novoga antisemitizma” u Francuskoj, koji je 22. travnja 2018. objavio francuski dnevnik Le Parisien. Među potpisnicima nalaze se političari desnice i ljevice (bivši predsjednik Republike Nicolas Sarkozy, bivši premijer Manuel Valls, bivši gradonačelnik Pariza Bertrand Delanoë, predsjednik stranke Les Républicains Laurent Wauquiez), umjetnici (Gérard Depardieu, Charles Aznavour, Françoise Hardy), intelektualci (Alain Finkielkraut, Bernard-Henri Levy, Elisabeth Badinter i Luc Ferry) te brojni vjerni dužnosnici, među kojima i neki imami. “U recentnoj su prošlosti radikalni islamisti ubili ‒ a u nekim slučajevima i mučili ‒ 11 Židova zato što su Židovi”, piše u manifestu. “Opasnost da budu žrtve napada dvadeset je puta veća za francuske Židove nego za njihove muslimanske sugrađane”, pišu u manifestu. Kao posljedica toga, “deset posto židovskih građana Pariza i šire okolice, odnosno oko 50 000 osoba, u posljednje je vrijeme bilo primorano preseliti se zato što više nije bilo sigurno u nekim naseljima i zato što njihova djeca nisu mogla više pohađati javne škole”. Potpisnici u svom protestu protiv “novog antisemitizma” zahtijevaju da “teološki autoriteti stave van snage stihove Kur’ana u kojima se poziva na ubojstvo i kažnjavanje Židova, kršćana i nevjernika, kao što je to napravio drugi vatikanski koncil u vezi s katoličkim antisemitizmom, tako da nijedan vjernik ne bi mogao vršiti zločin pozivajući se 38
na svetu knjigu. Čekamo od islama u Francuskoj da otvori put”, piše u manifestu. Iako se zadnjih godina broj antisemitskih činova počinjenih u Francuskoj smanjio, brutalnost napada čiji su Židovi žrtve je veća. O tome svjedoče statistike francuskoga Ministarstva unutrašnjih poslova. Podsjetimo na niz tragičnih događaja koji su pogodili židovsku zajednicu u Francuskoj tijekom proteklih desetak godina: otmica i ubojstvo Ilana Halimija blizu Pariza (u veljači 2006.), pokolj u židovskoj školi Ozar Hatorah u Toulouseu (u ožujku 2012.), napad na mladi par u Créteilu (u prosincu 2014.), napad na supermarket Hyper Cacher (u siječnju 2015.), napad mačetom na židovskoga profesora u Marseilleu (u siječnju 2016.), ubojstvo umirovljenice Sarah Halimi u Parizu (u travnju 2017.), otmica i sekestracija obitelji u Livry-Garganu (u rujnu 2017.) te umorstvo osamdesetpetogodišnjakinje Mireille Knoll u Parizu (u ožujku 2018.). Ponavljanje i svirepost napada uperenih protiv Židova u Francuskoj svjedoče o trajnosti “starog antisemitizma”, ali i o pojavi “nove judeofobije”, kako procjenjuje Nacionalna savjetodavna komisija za ljudska prava (Commission nationale consultative des droits de l’homme, u daljnjem tekstu: Komisija). Statistički podaci kojima raspolaže francuska uprava navode na zaključak da se od 2014. ukupan broj antisemitskih činova počinjenih u Francuskoj smanjio, između ostaloga zahvaljujući pokretanju “operacije Stražar”, odno-
sno plana za zaštitu vjerskih objekata kojima prijeti opasnost. Međutim, unutar toga broja vidljiv je porast antisemitskih akcija (preko 26 %) naspram prijetnji i porast brutalnosti tih akcija, ističe Komisija. Zabrinutost dijeli i Odbor za zaštitu židovske zajednice (Service de protection de la communauté juive) koji zadnjih godina bilježi eskalaciju nasilja (kada su prijavljeni napadi željeznim šipkama, vatrenim oružjem, noževima, itd.). U svom izvješću Komisija upozorava da svjedočimo pojavi „nove judeofobije” koja ne počiva na kršćanskome antijudaizmu ni na tezama o navodnoj superiornosti “arijske rase”, niti na negiranju Holokausta, nego na anticionizmu. “Od 2000. godine [kada je buknula druga Intifada] broj antisemitskih činova dosegnuo je, uz primjetne fluktuacije, znatno višu razinu nego prije”, komentira Komisija. Razvoj antisemitskih činova je, po svemu sudeći, povezan s trzajima izraelsko-palestinskoga sukoba. Što se pak tiče kretanja stavova o Židovima (prema istraživanju o stupnju tolerancije koje provodi Komisija) Francuska bilježi određeni napredak. Ipak, iako su u manjinskome postotku, antisemitske predrasude nisu zanemarive: 20 % Francuza smatra da “Židovi imaju previše vlasti u Francuskoj”, a 38 % misli da “ se Židoviprema novcu odnose na specifičan način”. Ne čudi dakle što je prošle godine zabilježeno oko 28 000 alija iz Francuske (prema Times of Israel), i što je “francuska zajednica” u Izraelu dosegla 150000 osoba (prema istome izvoru).
neku vrstu anksiozne sreće i kreativnosti, koja potječe od krhkosti ove fantastične avanture. Čudo!
Jeste li primijetili da Ujedinjeni narodi osuđuju izgradnju svake pojedine prostorije u Judeji i Samariji ali nisu rekli ni riječ o ubojstvima dvojice rabina u dva tjedna?
Izrael nije još ni dovršio najavu o izgradnji šačice kuća na teritoriju Judeje i Samarije poslije 1967. godine, a Ujedinjeni su se narodi već ujedinili protiv toga čina, Europska je komisija već poslala svoju službenu deklaraciju o tome pitanju, novinski su uvodnici već osudili izraelsku odluku, a popisi proizvoda koje treba bojkotirati već su napisani!
Dok su u Rimu turski predsjednik Erdogan i papa Franjo jedan drugome čestitali na postupcima vezanima uz Jeruzalem, a Europska unija iznosila crveni tepih pred Mahmouda Abbasa, Izrael je štitio Zapad. Ova je mala država do danas spriječila Iran da proizvede atomsku bombu, uništila je nuklearne planove Saddama Husseina i Bashara el Assada zahvaljujući dvama samostalnim bombardiranjima, čuva sigurnost Jordana koja bi se bez Izraela samo urušila, spriječila je napade ISIL-a na europske civilne letove, a sada smo otkrili i da je egipatski predsjednik el Sisi nedavno od Izraela tražio da bombardira uporišta ISIL-a na Sinaju. Danas Izrael igra ulogu bliskoistočnoga vatrogasca. Probajte povremeno zamisliti tu regiju bez Izraela, onako kako bi antisemiti diljem svijeta to željeli. Bio bi to Bliski istok u kojemu bi odrubitelji glava izlazili na Sredozemlje, u kojem bi se zrakoplovi puni zapadnjaka koji putuju iz Sharm el Sheikha rušili i nestajali u Crvenome moru, Bliski istok na kojemu bi se svaki diktator pridružio nesmiljenoj trci za nuklearnim oružjem, Bliski istok s kojega bi još mnogi milijuni izbjeglica nastojali dosegnuti Europu. Noćas ćemo mirnije spavati zahvaljujući Izraelu. Kakva li je iznimna zemlja ta židovska država! Napetost raste i organiziraju se
masovne vojne vježbe u kojima sudjeluje i američka vojska za slučaj raketnoga napada. Ministar obrane Liberman rekao je da Izrael neće dopustiti ponavljanje situacije kakva je postojala 2006. godine, kada su građani Bejruta uživali na plažama dok su Izraelci u Tel Avivu sjedili u skloništima. Istovremeno, ova čudesna mala zemlja nedavno je proglašena trećom najinovativnijom državom na svijetu. To priznanje stiže sa Svjetskoga ekonomskog foruma. Sve ostale države koje se spominju na toj listi su demokracije u kojima već 70 godina nije bilo rata. Kako to da inovacije cvjetaju u Izraelu, usprkos činjenici da je ova demokratska država u ratu od trenutka svojega nastanka? Zahvaljujući pameti, odlučnosti i spoznaji da postoji mogućnost trenutnoga uništenja. Onaj tko udiše izraelski zrak, udiše
U posljednja je dva tjedna Izrael sahranio dvojicu rabina koje su hladnokrvno ubili izraelski “mirovni partneri”, ali osuda čina ubojstva Židova koji tamo žive, kakva je uslijedila poslije izgradnje kuća, nije se ni vidjela ni čula. Jesmo li sigurni da je krv Židova crvena, da i oni imaju djecu i majke, da poslije Šoaha doista imaju pravo postojati? Počinjem u to sumnjati. Svakoga dana gledamo nove epizode serije Uništiti Izrael, Židova po Židova. To je jedan od najpopularnijih televizijskih proizvoda u povijesti.
Giulio Meotti talijanski novinar je i pisac te autor dviju kolumni tjedno za Arutz Sheva. Pisac je knjige Nova šoa (A New Shoah), u kojoj se bavi istraživanjem osobnih priča žrtava terora u Izraelu. Knjigu je izdala izdavačka kuća Encounter. Njegovu drugu knjigu Optužujem: Vatikan protiv Izraela (J’Accuse: the Vatican Against Israel) objavila je izdavačka kuća Mantua Books. Meotti piše i za Wall Street Journal, Frontpage te Commentary. 39