Page 1

RUAH HADA[A

1


RUAH HADA[A

MAZAL TOV!

Gabriel Ruk ro|en 8.1.2013. Mazal tov mami Morani i tati Rafaelu.

Noah Isak Cime{a 9.1.2013. Mazal tov mami Skippy, tati Raulu i sestri Bianci.

2


RUAH HADA[A

SADR@AJ UVODNIK 4. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A... Sonja Samokovlija 5. RIJE^ PREDSJEDNIKA Dr. Vladimir [alamon S RABINOVOG STOLA 6. Nisan 5773 Rabin dr. Kotel Dadon 8. Rabin, njegova djelatnost u `idovskoj zajednici i njegov polo`aj u judaizmu Rabin dr. Kotel Dadon UZ TEMU BROJA 12. SOUL TO SOUL Maca i maror Rabin Dovid Goldwasser NA[I MIOMIRISI 12. Besamim Jasminka Doma{ STAJALI[TA 13. U prodaji sredinom travnja: knjiga “Arapsko-izraelski sukob: religija, politika i povijest svete zemlje” Dr. Boris Havel KOLUMNA 17. NA OBALAMA RIJEKA BABILONSKIH Otvoreno srce Dolores Bettini 18. PISMO VOLJENOJ I STARIJOJ BRA]I @idovi mogu biti zadovoljni s

Benediktom XVI Drago Pilsel JEZICI I KULTURA 20. Judeotatski Jezik kavkaskih @idova Gabi Abramac 21. Birobid`an – Биробиджан – ‫ביראָבידזשאַן‬ @idovska autonomna oblast Birobid`an – “Sovjetski Cion” Gabi Abramac ELIEZEROV KUTAK 24. [to je nama cionizam? Dr. Eliezer Papo 25. “Ko za slavom tr~i – ona od njeg’ bje`i; ko joj ute}’ nastoji – ona za njim hita.” Dr. Eliezer Papo [OA I NJEZINI IZVORI 28. Protokoli cionskih mudraca: popularna krivotvorina o svjetskoj `idovskoj uroti Julija Ko{ IZ NA[E BA[TINE 33. Kako su sagra|ene zidine Hrama Julija Ko{ DA SE NE ZABORAVE 34. Muslimanski heroji spa{avali su tijekom Holokausta `idovske `ivote Rachel Avraham 35. Irena Sendler Spasiteljica djece Var{ave Chana Kroll

38. Me|unarodni dan sje}anja na Holokaust Jasminka Doma{ KULTURA I UMJETNOST 39. U IZLOZIMA KNJI@ARA 42. Alfred Pal Milan Be{li} ^ITATELJI PI[U 41. Flory Jagoda i njen kofer uspomena Jasna ]iri} 45. Tubi{vat /Hami{a Asar bi{vat/ Msc. Josef Baruhovi} 46. Mapa Zelengaj Ljubo R. Weiss 48. Izbori za izraelski Knesset – s pozitivnim iznena|enjem Ljubo R. Weiss AKTUALNI TRENUTAK 50. Prvi izbori u Izraelu Leah Abramowitz PRENESENO IZ MEDIJA 51. Tribina razotkrivanje Preneseno iz HR medija 52. U vreme nabujalog nacionalizma raste mrznja prema Jevrejima Katarina @ivanovi} STRANA ZA DJECU 54. Pala~a u oblacima Gertrude Landa 56. ZANIMLJIVOSTI

Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah Hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u okvirima standardnih normi jezika kojima se autori slu`e. Fotografije na naslovnici – Maya Cime{a Samokovlija.

IMPRESUM RUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL • GODINA VI., BROJ 22, O@UJAK 2013/NISAN 5773. GLAVNI UREDNIK: Sonja Samokovlija UREDNI^KI SAVJET: Gabi Abramac, Dolores Bettini, Maya Cime{a Samokovlija i Dubravka Ple{e IZDAVA^: @idovska vjerska zajednica Bet Israel 10000 Zagreb, Ma`urani}ev trg 6/II., p.p. 880. TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376 www.bet-israel.com

UREDNI[TVO: samokovlijaºhotmail.com ZA IZDAVA^A: dr. Vladimir [alamon LEKTURA I KOREKTURA: Ljiljana Cikota GRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko Jovanovski TISAK: Skaner studio d.o.o. Zagreb RABINI: Kotel Dadon i Dovid Goldwasser KOLUMNISTI: Gabi Abramac, Dolores Bettini, Drago Pilsel

SURADNICI: Josef Baruhovi}, Milan Be{li}, Jasna ]iri}, Jasminka Doma{, Boris Havel, Julija Ko{, Eliezer Papo, Vladimir [alamon, Ljubo Ruben Weiss Izla`enje Ruah Hada{a financijski poma`e Savjet za nacionalne manjine RH.

3


RUAH HADA[A

UVODNIK / ‫ מאמר המערכת‬/ MAAMAR HAMAAREHET

“Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen” Knjiga Salomonova 6.23 Sonja Samokovlija Sonja Samokovlija

Dragi ~itatelji svaki put kad pro~itam zadnju stranicu neke knjige, `ao mi je {to joj je do{ao kraj. Taj sam osje}aj prvi put primijetila jo{ u djetinjstvu, nije me napu{tao niti kroz doba odrastanja, a kada sam po~ela u~iti za ispite, doga|alo mi se i dalje. Nekoliko dana nakon pro~itane knjige osje}aj da mi ne{to nedostaje ne dozvoljava mi da se prihvatim nove. Pro~itana knjiga tra`i svoj mir dok se slije`e u police mojih sje}anja i ne dozvoljava mi da ju potisne neka druga. To je kao neka vrsta opro{taja od upravo pro~itane. Ima knjiga kojima se uvijek vra}amo; ja osobno imam nekoliko takvih i svaki put kada kad posegnem za njima imam osje}aj povratka starom prijatelju. Mnoge re~enice znam napamet, no uvijek pa`ljivo ~itam svaku ispo~etka. Meni je to osje}aj obostrane komunikacije, one pri~aju a ja upijam. Svaka me pro~itana re~enica oplemenjuje mislima koje je netko drugi napisao a meni tako pa{u. Osim knjiga koje nam pru`aju u`itak ~itanja, obrazovanja, novih spoznaja, upoznavanja nepoznatih svjetova, kultura, obi~aja, razli~itih poimanja svijeta koji nas okru`uje, postoje i neke druge knjige. Knjige iz na{e ba{tine. Navest }u samo neke od njih. Knjiga koju ~itamo cijeloga `ivota uvijek ispo~etka i koja nikada nije pro~itana na isti na~in je svakako Tora. Bezbrojna su tuma~enja koja nam pru`aju starovremenski mudraci ali i rabini dana{njeg doba. Uvijek, svakog [abata u nekom od tuma~enja mo`ete prona}i ne{to novo, zanimljivo i pou~no {to susre}ete prvi put. Ova je knjiga, ili ako `elite knjige su na{i cjelo`ivotni prijatelj s kojim ne gubimo kontakt, ve} se vra}amo jedno drugom svakoga tjedna. Upravo smo pro{li Purim i tko zna po koji put, pro~itali Megilat Ester. Kakav dramati~ni zaplet, kakve dvorske intrige, ljubomore, podmetanja, sumnje, ali i vjernosti, hrabrosti i odanosti. Kakvi mo}nici koji zaboravljaju da sve ima granice, te da se s polo`aja miljenika lako pada u nemilost. Dovoljna je ~a{a previ{e ili pretjerana bahatost koja }e povrijediti jo{ mo}nijega. S druge pak strane, tu su skromnost i po`rtvovnost, ustrajnost ponosa i nepokolebljiva istina koju njeguju Mordehaj i Hadasa, ula`u}i ni{ta manje od svojih `ivota kako bi spasili `idovski narod. Istina i vjernost koje na kraju pobje|uje sile zla. Sljede}a knjiga koju }emo ponovno ~itati od po~etka i tako svih na{ih dana o blagdanu Pesahu je Hagada {el Pesah. Kakva je to ~arobna knjiga! [to je sve u njoj! Pratimo te`ak `ivot na{eg naroda u Misiru i zla koja im je ~inio faraon od ubijanja mu{ke djece do smanjivanja obroka i pove}avanja obima posla. Prelazi laganim uvodom u na{u povijest, vodi nas kroz dramati~ne poku{aje Mojsija i Arona da nagovore i faraona da pusti `idovski narod u slobodu. U poku{aju urazumljivanja od bezazlenih ~uda koje uz Bo`ju pomo} izvode Mojsije i 4

Aron, faraonovo odbijanje dovodi do pove}anih nevolja koje snalaze Egip}ane, no mo}nik ostaje tvrdoga srca sve do trenutka kada i sam bude pogo|en najve}im mogu}im gubitkom, gubitkom sina prvijenca. O~ajan do krajnosti, dopu{ta odlazak iz Izraela, {to oni i ~ine u najve}oj brzini, ne sti`u}i ispe}i kruh, te kao uspomenu na to mi, generacije iza njih, jedemo maces i beskvasno za cijelo vrijeme trajanja blagdana Pesah. Ubrzo nakon odlaska izraelskog naroda iz Egipta, faraon po`ali {to ih je pustio i povede silnu vojsku za njima kako bi ih vratio. No na samom rubu Crvenog mora Nah{on, pun vjere, hrabro stupa u vodu a Bo`ja pomo} dolazi. Razdvaja se more i narod sretno prelazi po suhom na drugu stranu, dok nadolaze}a faraonova vojska nalazi smrt u uskovitlanim valovima. Slijedi duga~ki putopis i ku{nje na koje Mojsije s narodom nailazio: vje~no nezadovoljni i stalno jamraju}i, tu`e}i se na sitnice i preuveli~avaju}i dobrobiti ropstva, zagor~avaju Mojsiju i ovako naporno putovanje. Svi zajedno pjevamo Dajenu, a mi smo uvijek ponovo svjesni da bi i manje ~uda bilo dovoljno da nas u~vrsti u na{oj vjeri. @elim spomenuti i jednu posebnu knjigu, a to je knjiga Psalama ili Tehilim kojoj se vra}amo takore}i dnevno. U njoj mo`emo na}i i nadu i utjehu, mo`e nas umiriti i dati nam volju da idemo dalje, ona nas nadahnjuje snagom i pozitivnim razmi{ljanjima; tu }emo na}i utjehu za bolesne i za one koji ~uvaju Izrael, iz nje ~itamo na limudu za pokojne – jednostavno, to je knjiga za kojom mo`ete posegnuti i nekoliko puta na dan ili onda kada `elite malu dozu duhovnosti da vam uljep{a dan. Postoje naravno i druge knjige iz na{e ba{tine koje ovdje zbog ograni~enog prostora ne}u obraditi, ali ima li ljep{e pjesme od “Pjesme nad pjesmama”, odi domovini i ljubavi prema njoj. [to re}i za “Knjigu o Rut” koju ~itamo za [avuot ili pak ostalim knjigama koje sve zajedno ~ine TANAH. Previ{e bi mi mjesta trebalo da tek povr{no “zagrebem” po njihovim sadr`ajima, a da i ne spominjem ostalu literaturu. Ta ne zovu nas uzalud Narodom Knjige. I sada na kraju, ali ne kao najmanje va`no ve} kao zaklju~ak, nemojte se bojati vra}ati ve} pro~itanim knjigama, mo`da }ete ba{ ovaj put prona}i u njima ne{to {to ste do sada propustili, neku lijepu ili duboku misao, neku poruku koja vam je promakla, ljepotu izra`avanja ili opisa. Mo`da vas neki predio opisan u knjizi potakne na ma{tanje i probudi neke ve} zaboravljene, a nedosanjane snove. Prepustite se ljepoti ~itanja i rasplamsajte svjetiljku koja gori u svima nama.  Hag Pesah sameah!


RIJE^ PREDSJEDNIKA / ‫ דבר הנשיא‬/ DVAR HANASI

RUAH HADA[A

Rije~ predsjednika Dr. Vladimir [alamon – predsjednik @idovske vjerske zajednice Bet Israel Dr. Vladimir [alamon

Po{tovani ~itatelji, Odnedavno sam izabran za predsjednika @idovske vjerske zajednice Bet Israel u Zagrebu. Donedavni predsjednik, prof. dr. Ivo Goldstein je u suradnji sa ~lanovima zajednice i prijateljima zajednice uspio etablirati zajednicu u gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj kao zajednicu vrijednih ~lanova koji uz rabina Kotel Dadona uspje{no njeguju i ~uvaju `idovsku vjeru i tradiciju. Istovremeno se u dosta kratkom vremenu uspjelo nastaviti sa radom @idovske osnovne {kole “Lauder-Hugo Kon” i osnovati Institut za judaistiku. Institut je ve} obogatio svoju djelatnost vrlo djelotvornom suradnjom sa evropski poznatom institucijom “Moses Mendelssohn” iz Potsdama, SR Njema~ka. U mom mandatu `elio bih realizirati otvaranje `idovskog dje~jeg vrti}a kao i intenzivirati kulturna doga|anja i otvoriti zajednicu gradu, te stvoriti novu kulturnu scenu u gradu Zagrebu. Brojna doga|anja, izlo`be, koncerti, prikazivanje filmova, scenski nastupi, predavanja i radionice bili bi sadr`aj rada nove kulturne scene. Stoga je ve} formirana i otvorena galerija “Stella Skopal” i kulturni klub “Alfred Pal”. Uz pet do {est suradnika i prijatelja zajednice u mogu}nosti smo realizirati vrlo kvalitetne i atraktivne programe u kojima bi u`ivali i u~estvovali ~lanovi, ali i prijatelji zajednice. lmenima Stelle Skopal i Alfreda Pala, odali smo priznanje ovim nezaboravnim ~lanovima `idovske zajednice

Zagreba, ali poku{avamo dati i primjer njegovanja kulture sje}anja i kulture dijaloga. Pomenutim radom, i pored malobrojnosti `idovske zajednice, nastavili bismo davati doprinos @idova kulturi grada i Republike, zadr`ali prisustvo `idovskog duha, koji kao najbolji za~ini, oplemenjuju i oboga}uju `ivot i duh sredine. @idovi su {irom svijeta, osim u Izraelu, jedna od broj~ano manjih manjina, ali ipak su se gotovo u svim sredinama izborili za respekt i priznanja. Slijede}i vrijednosti rada i znanja, po{tenja i lojalnosti, ova mala zajednica bi mogla poslu`iti kao primjer manjinskog prisustva, ali zna~ajnih rezultata. Poku{at }emo, i pored ote`anih ekonomskih uvjeta, nastaviti sa manifestacijom “Bejahad” – @idovska kulturna scena, za koju se s pravom mo`e re}i, da je bila u proteklih trinaest godina, ogledalo @idovstva/Jevrejstva na prostoru biv{e Jugoslavije i koja na{oj generaciji sa ovih prostora mo`e da slu`i na ~ast. Stoga pozivam sve ~lanove Bet Israela i ostalih `idovskih zajednica u Hrvatskoj, kao i njihove brojne prijatelje, da nas nastave posje}ivati, ali i aktivno u~estvovati u `ivotu i radu Bet lsraela!!!  [alom, Dr. Vladimir [alamon

Izraelski studenti razvijaju sustav koji {tedi vodu prilikom tu{iranja Avner Meyrav, No Camels

Sre}om, ova je zima Izraelu donijela veliku koli~inu ki{e. Ali, drugi fenomen tipi~an za izraelsku zimu je besmisleno tro{enje velike koli~ine te iste dragocjene vode – pu{tanje vode da te~e nekoliko minuta kako bi se zagrijala na temperaturu potrebnu za tu{iranje. Tipi~no izraelsko ku}anstvo sastoji se od ~etiri do pet osoba i godi{nje potro{i oko 110 kubnih metara vode po osobi. Kada sve zbrojite, prosje~na koli~ina uludo potro{ene vode iznosi osam litara dnevno ili tri kubna metra godi{nje. To zna~i da se godi{nje baci otprilike 37 milijuna kubnih metara vode, osobito tijekom zimskog perioda kada ljudi gotovo dvaput du`e ~ekaju da se voda zagrije. Novi sustav nazvan je “Has-Ham” a njegovi su tvorci Yossi Taplitzky, Ofer Zakun i Guy Almagor pod vodstvom dr. Shimona Leinkina i dr. Irit Avrahami sa Odsjeka za strojarstvo i mehatroniku Sveu~ili{ta Ariel. Sustav je na~injen s namjerom smanjenja bespotrebnog tro{enja vode i to ~uvanjem pitke vode i njezinim ponovnim usmjeravanjem za ku}nu uporabu. Sustav se instalira u tu{eve i sakuplja hladnu vodu koja te~e dok ljudi ~ekaju da se voda zagrije.

Temperatura kontrolira snagu toka Sustav “Has-Ham” Sustav sakuplja i pohranjuje vodu sve dok vru}a voda ne stigne do ru`e tu{a. Tek tada sustav usmjerava vodu kako bi se korisnik njome mogao poslu`iti. Istovremeno, voda se ispumpava iz spremnika za pohranu i spremna je za ponovno kori{tenje. Sustav “Has – Ham” koristi senzore temperature koji nadziru tok vode u slavine. Sustav, u biti, prepoznaje da cijevima kola hladna voda i osigurava da takva voda ne bude usmjerena u slavinu nego u spremnike za pohranu iz kojih se kasnije mo`e koristiti. Studenti dodaju i da su “ciljevi koje smo si postavili bili i da sustav za pohranu vode ne smije tro{iti mnogo struje, da se pohranjena voda mo`e koristiti za pi}e i da ne bude tzv. ’siva voda’, da sustav bude jednostavno pri kori{tenju i da prepoznaje temperaturu vode prije nego {to je ponovo preusmjeri potro{a~u.” 

5


RUAH HADA[A

S RABINOVOG STOLA / ‫ משולחן הרב‬/ MI[ULHAN HARAV

Nisan 5773 Rabin dr. Kotel Dadon

Rabin Kotel Dadon

Svjetska rabinska konferencija u Jeruzalemu.

Dragi prijatelji, Konferencija u Izraelu Po~etkom sije~nja o. g. sudjelovao sam na Svjetskoj rabinskoj konferenciji u Jeruzalemu. Kao i uvijek to je bilo vrijeme punjenja “baterija”, vrijeme kad dijelite znanje i iskustva s drugim rabinima iz cijeloga svijeta.

Hanuka i Purim ^estitam Sonji Samokovliji i kulturnom odboru na organizaciji Hanuke i Purima, bilo nam je jako lijepo! Isto tako `elim pohva6

liti Pekaru AGROBIV iz Rijeke za prefine krafne za Hanuku te hamanta{e za Purim.

Kulturni klub “Alfred Pal” i galerija “Stella Skopal” Jako mi je drago da je na{ kulturni klub uz blagoslov obitelj Pal dobio ime “Alfred Pal” (1920. – 2010.). Alfred je bio hrvatski slikar i grafi~ki dizajner. No meni Alfred Pal nije bio samo veliki umjetnik, on mi je bio dragi prijatelj, ~ovjek iskrenosti i dobrote. On vi{e nije s nama, ali njegova fotografija u na{em klubu te ime na{e kulturnog kluba uvijek }e nas podsje}ati na te vrednote za koje se on iskreno zalagao. I na{a galerija je dobila novo ime “Stella Skopal” (1904. – 1992.) koja je bila hrvatska kerami~arka, kiparica i srednjo{kolska nastavnica, `idovskog porijekla.


S RABINOVOG STOLA / ‫ משולחן הרב‬/ MI[ULHAN HARAV

Brit mila U na{oj zajednici odr`an je Brit mila Gabriela Ruka, sina Morane i Rafaela Ruka. Roditeljima `elim Mazal tov i neka dijete bude odgojeno u duhu na{ih predaka.

Obilje`avanje Me|unarodnog dana sje}anja na Holokaust, 27. 1. u Saboru RH Ove godine Me|unarodni dan Holokausta koji je ustanovljen prema odluci UN-a, obilje`en je u Saboru Republike Hrvatske. Bio je to vrlo dobro i dostojanstveno organizirana sve~anost. Drago mi je da je od strane na{e zajednice bilo prisutno dvadesetak ~lanova koji su uveli~ali ovaj va`an doga|aj, a tako|er zahvaljujem svima koji su sudjelovali u organizaciji ove zna~ajne proslave.

Tu Bi{vat Proslava Seder Tu Bi{vata bila je jako lijepa u okviru obiteljskog [abata. Na proslavi smo imali lijepu, ugodnu i toplu atmosferu, te se nadam da }emo na taj na~in slaviti i nadalje, naravno uz velik odziv na{eg ~lanstva.

Bar Micva – Jonatan Mo{e Zahvaljujem svima koji su bili s nama na bar micvi na{eg sina Jonatana Mo{ea. Na{oj obitelji je bilo jako zna~ajno i ugodno slaviti ovu proslavu, a ovom bar micvom na{ je minjan dodatno poja~an s jo{ jednim ~lanom.

Novi ravnatelja @idovske osnovne {kole “Lauder – Hugo Kon” Na{a {kola dobila je novog ravnatelja, g. Marijana Maduni}a. Poslije 10 godina rada {kole, imamo nove ciljeve i nove planove u podru~ju obrazovanja, me|u ostalim: podizanje standarda svih procesa u {koli, uvo|enje inovacija u rad {kole, opremanje kabineta itd. No na po~etku, prvenstveno `elim zahvaliti dosada{njoj ravnateljici g|i. Jasenki Rafaj, koja je ulo`ila puno truda u radu {kole; sada je odlu~ila produ`iti rad u nastavi kao razrednica. [aljem joj najboljie `elje za uspjeh u njenom radu. Novom ravnatelju `elim puno sre}e u realizacije svih zacrtanih ciljeva.

RUAH HADA[A

Rabin zajednice i koji je njegov zadatak. Koji status on ima? Kakav odnos ~lanovi zajednice trebaju imati prema svom rabinu? Kakav odnos trebaju imati prido{lice ili ne~lanovi, itd. Kako `ivimo u kr{}anskoj sredini, te uzimaju}i u obzir ~injenicu da vi{e od pola stolje}a nije bilo rabina u Hrvatskoj sve do mog dolaska 1998. g., ljudi imaju prirodnu tendencija usporediti rabina sa sve}enikom. Me|utim, jesu li to sli~ne uloge? Zbog svih tih pitanja (i vi{e od toga), zamoljen sam i od strane na{ih ~lanova da o tome ne{to napi{em te sam ovaj put moj ~lanak posvetio pojmu Rabina prema na{em izvorima.

Prodaja hameca Ovih dana svi se pripremamo za Pesah, ~istimo ku}u od hameca i pripremamo se za Seder ve~eru. Prije Pesaha veoma pomno moramo o~istiti na{e domove od hameca, to jest od svake vrste hrane koja nije ozna~ena ’ko{er za Pesah’. Hamec stavljamo na stranu, zatvaramo ga u ormar ili na sli~no mjesto (smo~nica i sl.) u na{em stanu, a uz pomo} rabina prodajemo ga ne`idovskoj osobi, kako tijekom osam dana Pesaha ne bi bio u na{em vlasni{tvu. Nakon Pesaha rabin ga ponovno otkupljuje za nas, kako bismo ga mogli normalno koristi nakon Pesaha. Onaj tko bi u svome posjedu imao hamec za vrijeme Pesaha, prekr{io bi zabranu Tore, a uz to, od takvoga hameca ne bi smio stjecati korist ni nakon Pesaha. Rije~ je, dakle, o vrlo va`nom i prakti~nom problemu. Stoga, molim Vas da od svake obitelji do|e jedan od roditelja u op}inu potpisati formular, koji }e ovlastiti rabina za prodaju hameca koji je u posjedu obitelji. Ovo ovla{tenje treba dati najkasnije do nedjelje 13 nisana 5773 / 24. o`ujka, 2013.

Program Radi ve}e dostupnosti podataka ~lanovima zajednice, osobito starijima, priklju~ujem ovome pismu program blagdana Pesaha i molitava. Veselim se vidjeti vas sve u velikom broju na svim blagdanskim doga|ajima i molitvama kako bismo mogli slaviti i moliti s po{tovanjem s minjanom. @elim svima Hag Pesah Ka{er VeSameah!  Va{ rabin, Dr. Kotel Dadon

^lanak o rabinu, njegovoj ulozi u `idovskoj zajednici te njegovom statusu u @idovstvu. Zbog nekih doga|aja koji su se u zadnje vrijeme desili u na{oj zajednici, primjjetio sam da je potrebno objasniti {to to~no zna~i

Ovako govori svemogu}i Gospodin: A kad vas o~istim od svih bezakonja va{ih, napu~it }u opet va{e gradove i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, neko} pustinja, nao~igled svakom prolazniku bit }e opet obra|ena. Tada }e se re}i: “Evo zemlje {to bija{e pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova {to bijahu pusti, same razvaline i ru{evine, a sada su utvr|eni i napu~eni!” 7


RUAH HADA[A

S RABINOVOG STOLA / ‫ משולחן הרב‬/ MI[ULHAN HARAV

Rabin, njegova djelatnost u `idovskoj zajednici i njegov polo`aj u judaizmu Rabin Kotel Dadon

U zadnje vrijeme primijetio sam da treba objasniti {to to~no jednoj zajednici zna~i rabin i {to je rabinov zadatak. Koji je njegov status, kakav treba biti odnos ~lanova prema svom rabinu a kakav odnos prido{lica ili ljudi koji nisu ~lanovi zajednice? Kako `ivimo u kr{}anskoj sredini i kako vi{e od pola stolje}a u Hrvatskoj nije bilo rabina (sve do mojeg dolaska 1998. godine), ljudi prirodno imaju tendenciju usporediti rabina sa sve}enikom. No, jesu li ove uloge sli~ne? Zamoljen sam i od na{ih ~lanova da napi{em nekoliko rije~i o tome. Svoja kratka obja{njenja temeljit }u na na{im izvorima. Rabin zajednice ima dvije funkcije: A. Duhovni vo|a zajednice – sudac ~ija je rije~ posljednja u svim pitanjima `idovskog zakona te u pitanjima koja su vezana uz djelovanje zajednice. Rabin u svojoj zajednici sudi o svim vjerskim pitanjima i na raspolaganju je svojoj zajednici kada su potrebni odgovori i prosudbe. B. Znalac judaizma – u~itelj ~lanova zajednice. Na ~elu svake `idovske zajednice u povijesti stajao je rabin koji je ljude pou~avao, odlu~ivao prema halahi1 (zakonu) u slu~ajevima koji nisu bili jasni. Rabin je bio dajan (sudac rabinskoga suda) koji je sudio prema zakonima Tore, nadgledao ka{rut (ko{er prehranu, klanje). Ponegdje je rabin zajednicu predstavljao i pred vlastima. Rabin je postavljen na takav polo`aj nakon {to je uspje{no polo`io mnoge testove znanja vezane uz `idovski zakon (zakoni vezani uz [abat), Nida (~isto}a obitelji), Avelut (`alovanje), Isur veHeter (ko{er hrana, klanje i dr.), Mikvaot (ritualna kupali{ta) i Nisuin (zakoni vezani uz brak), te nakon {to je dobio “smiha” (rabinsku diplomu) “Jore Jore” (More Cedek – pravo dono{enja odluka u halahi~kim pitanjima) od barem trojice rabina. Takav rabin smije suditi u pitanjima `idovskog zakona i pou~avati Toru. Postoje razlike izme|u institucija koje smiju dodjeljivati titulu rabina i te su razlike vezane uz materijal kojega treba savladati kako bi se zaslu`ila titula rabina. U sefardskim zajednicama rabin se naziva i “Haham” (mudar ~ovjek), u a{kenaskim zajednicama naziva ga se “Rav” ili “More Cedek” (u~itelj koji pravedno sudi).

Izvor obveze imati rabina Prema Majmonidu, svaka zajednica je obavezna imati rabina prema ovoj zapovjedi iz Tore: “Postavi sebi suce i glavare u svim mjestima, {to ti ih dadne Gospod, Bog tvoj, za svako pleme tvoje, da sude pravedno narod!” (Pnz 16:18)2. Na zakonodavni se sustav naj~e{}e gleda u svjetlu rje{avanja financijskih nesuglasica me|u ljudima. Ali, Majmonid je pro{irio 8

granice obveza i u sustav uveo i obvezu dr`anja Tore i svih njezinih propisa: “Zapovjedio nam je da postavimo suce i glavare kako bi svi ljudi slijedili zakone Tore te kako bi se Tori vratili i oni koji su odlutali s istinitog puta… Moraju narediti ~injenje dobra te upozoriti ljude ako ~ine zlo te ograni~iti djelovanje onih koji kr{e…” 3 Ova uloga suca podsje}a umnogome na dana{nju ulogu rabina te na ulogu koju je rabin imao u pro{lim stolje}ima i jasno je obja{njava rabin Aharon Halevi iz Barcelone4.

“Mara Deatra” – Rabin lokalne zajednice ili grada Mara Deatra (aramejski “gospodar grada”) je nadimak lokalnog rabina. [to se `idovskog zakona ti~e, njegove presude obvezuju sve ~lanove zajednice. Kako je on u svakoj zajednici/mjestu vrhovni vjerski autoritet, niti jedan drugi rabin ne smije donositi presude niti se uplitati bez dopu{tenja rabina zajednice. Talmud 5 navodi mno{tvo izvora iz kojih je jasno da su ~lanovi zajednica slijedili odluke svoga rabina ~ak i u slu~ajevima kada je njegova odluka bila u skladu s mi{ljenjem manjine. U Baraiti6 Babilonskog Talmuda ovako pi{e: “Na{i su rabini nau~avali: U mjestu rabina Eliezera obi~avali su sje}i stabla i iz njih radili ugljen koji se koristio za zagrijavanje `eljeza na [abat (priprema skalpela za obrezivanje mora se obaviti osmoga dana, ~ak ako taj dan pada ba{ na [abat – prim. K. D.). U mjestu rabina Josea Galilejca obi~avali su jesti meso pileta s mlijekom (op}enito govore}i, svaku vrsta mesa zabranjeno je jesti s mlijekom, uklju~uju}i i piletinu – prim. K. D.)”7. Iako je ve}ina mudraca odbacila ove presude, ti su isti mudraci ipak smatrali da je zakonito i vrijedno po{tivati presude lokalnih rabina. To je vidljivo i iz drugih izvora u Talmudu.8 Ra{ba (Rabi Solomon ben Abraham ben Aderet, 13. stolje}e) vjerovao je da ~lanovi zajednice i posjetitelji lokalne zajednice moraju po{tovati odluke lokalnog rabina jer se, u suprotnom, njihovo pona{anje tuma~i kao nepo{tovanje rabina a ~ast rabina je ~ast same Tore9. Rabi Yechiel Michel Epstein (19. stolje}e), tvorac Aruh Ha{ulhana dodaje da zabrana da se drugi rabin upli}e ili suprotstavlja odlukama lokalnog rabina proizlazi iz zabrane prisvajanja tu|eg10. Naziv “Mara Deatra” prvenstveno postoji u lokalnim zajednicama dok Hasidi slijede svojega rabina kojega nazivaju “Admor” i koji ne mora nu`no `ivjeti u istom gradu ili ~ak i dr`avi kao i ~lanovi njegove zajednice. No, ako djeluju u nekoj zajednici, i Hasidi moraju po{tovati lokalnog rabina i njegove odluke te se ni u kojem slu~aju ne smiju uplitati u odluke ili zalaziti u


S RABINOVOG STOLA / ‫ משולחן הרב‬/ MI[ULHAN HARAV

podru~je djelovanja lokalnog rabina. ^ak i sekularni vrhovni sud Izraela prihva}a halahi~ke segmente presude lokalnog rabina u slu~ajevima kada jedan rabin zalazi u podru~je djelovanja drugoga rabina. Jedna od temeljnih presuda Vrhovnog suda u takvom slu~aju bio je slu~aj izgradnje nove mikve (ritualnog kupali{ta)11. U gradu Elkani izgra|ena je nova mikva. Tu`itelji, ~lanovi hasidskog pokreta Habad, koji su `ivjeli u toj zajednici, tra`ili su da Ministarstvo izgradi mikve prema halahi~kim zahtjevima i obi~ajima Habada. Sud je presudio da je odluka vezana uz izgradnju mikve, kao i svaka druga odluka vezana uz vjerski zakon, prepu{tena lokalnom rabinu koji jedini ima pravo odlu~iti prema kojem obi~aju treba izgraditi mikve.

Postavite si rabina Mi{na12 u Avot nam ovako ka`e: “Yeho{ua sin Perachije je rekao: Postavite si rabina, steknite prijatelja i svakog ~ovjeka sudite dobrohotno.” 13 Ovo je jedna od Mi{ni iz najstarijih generacija14. Rabin Yeho{ua ka`e nam neka si “postavimo” rabina. Uloga osobe koja prou~ava i pou~ava Toru u judaizmu, rabina, nije samo uloga vjerskog djelatnika, osobe koja }e voditi molitve u sinagogi, na vjen~anjima ili sprovodima. To nije samo ~ovjek kojem se obra}amo kada `elimo presudu u pitanjima `idovskog zakona. Pravi rabin je onaj koji slu`i kao uzor svojoj zajednici, koji ne pou~ava samo druge pravilima Ha{emove Tore nego ta ista pravila `ivi i svojim ih `ivotom svjedo~i. Pravi poznavatelj Tore sposoban je mudrost Tore primijeniti na stvarne, `ivotne situacije. @ivot je daleko slo`eniji od rituala i vjerske ceremonije. Neprekidno se suo~avamo s izazovima – borimo se s vlastitom naravi i s odnosima s drugima. Mnoge odluke koje moramo donijeti tijekom dana i tijekom svojega `ivota u svojoj su biti vjerske. Evo nekoliko primjera: Koliko svoje zarade trebam dati za druge? Kako da uskladim zahtjeve karijere s obiteljskim obvezama, u~enjem Tore i sudjelovanjem radu zajednice? Koliko bih otvoren i prijateljski trebao biti u odnosima s drugima? Koliko truda trebam ulo`iti u popravljanje naru{enih odnosa a kada je vrijeme da od nekog odnosa dignem ruke? Koji na~in ka`njavanja djece je ispravan? Koliko bih po{tovanja trebao zahtijevati od svoje djece? Trebam li se uplitati u svaku lo{u odluku koju donesu ili rastjerati lo{e dru{tvo u kojem su se na{li ili ih trebam pustiti da sami stje~u `ivotna iskustva? Kako se trebam odnositi prema vlastitim roditeljima ~ija se vjerska uvjerenja mo`da uvelike razlikuju od mojih? Moram li se brinuti za njihovo zdravlje? Pitanja su beskrajna i stalna i upravo su ona temelj religije. Nije bitno koje je boje ne~ija kipa, upravo ova i ovakva pitanje odre|uju dr`imo li Toru i jesmo li uistinu bogobojazni @idovi. A da bismo na njih mogli odgovoriti, Izraelu su potrebni rabini. Prakti~ki, niti na jedno pitanje ne mo`e se odgovoriti jednim stihom ili jednim zakonom iz Talmuda. Na{i su Mudraci mnogo{to rekli o takvim pitanjima. Postoje prioriteti i iznimke koje se mora pa`ljivo odmjeriti i koje se mora uzeti u obzir, a ista pitanja ponekad }e imati razli~ite odgovore. Na primjer, Mudraci su se mnogo bavili pitanjima va`nosti u~enja Tore, podizanja djece, slu`enja zajednici, zara|ivanja za `ivot.

RUAH HADA[A

^emu se daje prioritet? Koliko vremena trebam posvetiti svakoj od ovih aktivnosti? To ovisi o tome tko sam, koje prioritete navodi Tora i kako se vje~ne istine Tore odnose na mene i na moju situaciju. Samo osoba koja poznaje Toru mo`e razjasniti kako se njezine mnogobrojne istine odnose na svaku pojedinu situaciju. @elim li izbje}i pomaganje supruzi s pranjem posu|a, dovoljno bi mi bilo re}i da “rabini ka`u da je prou~avanje Tore va`no…” Ali, pomaganje drugima, osobito vlastitoj supruzi – nije ni{ta manje obavezno. [to ima prioritet? Kako posti}i pravu ravnote`u? Stoga opet ka`em, Izraelu su potrebni rabini. Hvatanje `ivotne ravnote`e – pronala`enje balansa izme|u razli~itih vrijednosti i prioriteta Tore i `ivota – upravo je to ono {to vodi punom `ivotu i osobnoj ispunjenosti. I samo znanstvenik koji poznaje i mudrost Tore i ~lana svoje zajednice, mo}i }e pomo}i svojem susjedu u trenutku potrebe. Samo }e takav ~ovjek prepoznati jedinstvene kvalitete i atribute – ~esto ~ak i bolje od ~ovjeka koji je u potrebi – i odlu~iti kako se vje~ne vrijednosti Tore odnose ba{ na njega.

Izvor po{tovanja rabina “Onaj koji od svoga bli`njeg nau~i jedno poglavlje ili jedan zakon ili jedan stih ili jednu rije~ ili ~ak i jedno slovo, mora se prema njemu pona{ati s po{tovanjem. Jer, isto pronalazimo i kod Davida, kralja Izraela, koji ni{ta nije nau~io od Ahitofela15 osim dvije stvari ali ga je svejedno nazivao svojim “gospodarom”, svojim “vodi~em” i svojim “pouzdanikom” kao {to je re~eno (Psalmi 55:13): “ti si, ~ovjek kao ja, prijatelj moj, pouzdanik moj.” Sigurno iz toga mo`emo ovako zaklju~iti: ako je David, kralj Izraela, koji od Ahitofela nije nau~io ni{ta osim dvije stvari, Ahitofela ipak nazivao svojim gospodarom, vodi~em i prijateljem, iz toga bez sumnje proizlazi da svaki onaj koji od svojega bli`njeg nau~i jedno poglavlje, jedan zakon, jedan stih, jednu poslovicu ili ~ak i samo jedno slovo, du`an je po{tovati toga svog u~itelja. A nema ve}eg po{tovanja od po{tovanja Tore, kao {to je re~eno “Mudri }e naslijediti slavu, a bezumnike }e odnijeti sramota” (Mudre izreke 3:35)16, “a nedu`ni }e dobiti dobro”. (Mudre izreke 28:10 – moj prijevod); i nema dobra ve}eg od Tore jer je re~eno: “Jer vam dobre nauke dajem; ne prezirite Toru moju!” (ibid. 4:2).” 17 Na{i Mudraci u ovoj Mi{ni govore o po{tovanju koji ~ovjek mora imati prema u~itelju Tore. Prosvijetliti drugoga znanjem Tore daleko je va`nije od bilo kakve druge vrste pomo}i. Mudraci izjedna~avaju obvezu po{tovanja u~itelja s petom zapovijedi – obvezom po{tovanja roditelja. U nekim slu~ajevima, ako postoji mogu}nost izbora izme|u pomo}i ocu i pomo}i u~itelju Tore, u~itelj Tore ima prioritet “jer otac ga je doveo na svijet ali u~itelj, koji ga je pou~io mudrosti, doveo ga je do Budu}eg Svijeta.” 18 Dakle, pou~avanje Tore smatra se jednim od najve}ih ~ina davanja, ~inom koji daleko nadilazi svako milosr|e koje ovaj svijet mo`e ponuditi. Mudraci su svoju izjavu ograni~ili samo na u~enje Tore. Postoji i slu~aj kada jedna osoba poma`e drugoj u vr{enju micve19 koju druga osoba nije znala izvr{iti. I u ovom je slu~aju u~itelj pomogao u~eniku na na~in koji po svom zna~aju nadilazi ulogu koju su otac i majka imali kada su ~ovjeka doveli na fizi~ki svijet. 9


RUAH HADA[A

S RABINOVOG STOLA / ‫ משולחן הרב‬/ MI[ULHAN HARAV

No, Mudraci u tom slu~aju nikakvom sli~nom izjavom ne hvale takvog u~itelja. Iako takvo djelo nadilazi puku svjetovnu ljubaznost, Mudraci ne pokazuju previ{e entuzijazma, u svakom slu~aju ne onoliko koliko pokazuju u slu~aju jednog jedinog slova Tore. Na{i Mudraci ~ak sna`nijim rije~ima govore o u~enju Tore. U Postanku ~itamo o Ha{emovoj naredbi Abrahamu da preseli u Izrael: “I uze Abram Saraju, `enu svoju, i Lota, sina brata svojega, i sve blago, {to su ga imali, i sve du{e koje su na~inili u Haranu, i iza|o{e, da zapute u zemlju kanaansku; i oni do|o{e u zemlju kanaansku” (Pos 12,5).20 [to zna~i “i sve du{e, koje su na~inili u Haranu, i iza|o{e, da zapute u zemlju kanaansku”? Jednostavno tuma~enje bilo bi da se re~enica odnosi na sluge koje je stekao jer se rije~ “~initi” u hebrejskom ponekad koristi u tom smislu. No, Mudraci tuma~e da se radi o du{ama koje je stvorio tako {to ih je pou~io kako slijediti B-ga te ih tako doveo do Ha{emove istine ili, kako to ka`u Mudraci: “doveo ih pod okrilje Bo`anske Prisutnosti”21. Talmud to ovako komentira: “Re{ Laki{ je rekao: Onoga tko sina svoga prijatelja pou~ava Toru, Pismo smatra tvorcem tog ~ovjeka jer je pisano: “i sve du{e, koje su na~inili u Haranu” (Pos 12,5).22 Kako niti jedan ~ovjek ne mo`e na~initi (stvoriti) `ivot, tuma~i se da se zna~enje ovih rije~i odnosi na one koje je Abraham pou~io. Jednako tako, svatko tko svoga bli`njega pou~i Tori, kao da ga je iznova stvorio, a to je daleko va`nije i ve}e nego pru`anje pomo} i u izvr{enju micve i svakako ve}e od dono{enje osobe na svijet. Stoga je i po{tivanje rabina u biti po{tivanje Tore (cijele Tore koju je u~io) a vrije|anje i omalova`avanje rabina ujedno i vrije|anje i omalova`avanje Tore. Osim toga, pona{anje osobe koja ne po{tuje rabina koji ga je pou~avao, makar da ga je nau~io i samo jednom slovu, kao {to smo vidjeli, predstavlja vrhunac nezahvalnosti. Talmud ~ak sumnja mo`e li se rabin odre}i po{tovanja prema svojoj osobi: “R. Isaac b. Shila rekao je u ime R. Matane u ime R. Hisde: Ako se otac odrekne po{tovanja koje mu pripada, on ga se odrekao. Ali, ako se rabin `eli odre}i po{tovanja prema svojoj osobi, ne mo`e. Rabi Joseph je presudio: Ako se rabin `eli odre}i po{tovanja prema svojoj osobi, odrekao je se.” 23 Majmonid u svom kodeksu Mi{ne Tora, u petom poglavlju zakona u u~enju Tore govori i sa`ima propise o pitanju polo`aja i po{tovanja rabina. Iz tog dijela navodim neke zakone.

1. Otac i rabin “Kao {to je zapovje|eno po{tivati i bojati se oca, tako|er je zapovje|eno po{tivati i bojati se rabina, ~ak i vi{e nego oca jer otac je onaj koji osobu dovodi na svijet a rabin je dovodi do Budu}eg Svijeta svojim pou~avanjem. Vratiti rabinu stvar koju je izgubio va`nije je nego vratiti ocu izgubljeno. Vidi li netko rabina kako nosi ne{to te{ko i vidi li istovremeno svoga oca kako nosi ne{to te{ko, prvo treba pomo}i rabinu. Ako su i rabin i otac taoci za koje treba platiti otkupninu, prvo se mora otkupiti rabina, ali ako je otac u~eni mudrac, onda se prvo iskupljuje oca. ^ak ako je otac u~en ali nije u~en kao rabin, izgubljeni predmet prvo 10

treba vratiti rabinu. Nema ~asti ve}e od one koju zaslu`uje rabin. Mudraci ka`u da se ~ovjek treba bojati rabina kao {to se boji Ha{ema i da je svaki onaj koji se ne sla`e s rabinom nalik onome koji se sva|a s Ha{emom jer je pisano: “… kada se pobuni{e protiv Ha{ema” (Br. 26,9). Svaki onaj koji se sva|a s rabinom nalik je onome koji se sva|a s Ha{emom jer je pisano: “… Izraelci su se prepirali s Ha{emom a on se pokazao svetim” (Br. 20,13). Svatko tko zamjera rabinu ili protiv njega mrmlja, nalik je ~ovjeku koji mrmlja protiv Ha{ema jer je pisano: “… vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Ha{ema” (Izlazak 16,8). Svaki onaj koji govori protiv svog rabina nalik je ~ovjeku koji govori protiv Ha{ema jer je pisano “i po~e{e govoriti protiv Ha{ema i protiv Mo{ea” (Br. 21,5)”.24

2. Prijestupi “Proturje~enje rabinu sastoji se od odre|ivanja vremena za pou~avanje i/ili stvarnog pou~avanja bez dopu{tenja rabina koji je jo{ uvijek me|u `ivima, ~ak i kada se nalazi u drugoj zemlji. Uvijek je zabranjeno pou~avati u rabinovoj nazo~nosti a onoga tko to ~ini, mo`e se kazniti smr}u.” 25

3. Pristupanje rabinu “Zabranjeno je svog rabina zvati po imenu, ~ak i njemu iza le|a. Tako|er mu je zabranjeno spomenuti ime u njegovoj nazo~nosti. Zabranjeno je ~ak u nazo~nosti toga rabina ili oca imenom pozvati rabinovog imenjaka ili imenjaka oca. Umjesto toga, ime treba promijeniti u ne{to {to sli~no zvu~i. Na primjer, ako se rabin ili otac zove “Ploni”, ~ovjeka istog imena mo`e se nazvati “Pele” ili ne{to sli~no tome. Rabina se ne smije pozdravljati niti mu na pozdrav ozdravljati kao prijatelju. Treba se lagano nakloniti i re}i: “Pozdravljam te, moj rabine” s po{tovanjem. Odzdravljati treba rije~ima: “Mir s tobom, po{tovani rabine.” 26 “Nije dopu{teno sjediti na rabinovom mjestu, donositi sudove u njegovoj nazo~nosti, suprotstavljati mu se, sjesti u njegovoj nazo~nosti ili ustati prije nego li je rabin dao dopu{tenje ustati. Kada odlazimo od rabina, ne smijemo mu okretati le|a nego trebamo hodati unatra{ke kako bi mu uvijek bili okrenuti licem.” 27 “Obavezno je ustati kada izdaleka ugledamo rabina koji nam se pribli`ava i ostati stajati sve dok rabin ne pro|e. Tek tada je dopu{teno ponovo sjesti. Uvijek smo obavezni ~estitati rabinu blagdan.” 28

4. @alovanje za rabinom “Kada umre rabin, treba poderati odje}u kao znak osje}aja i tu se odje}u vi{e nikada ne smije popraviti. To se odnosi na rabina od kojega je osoba stekla najvi{e znanja. Svaki drugi rabin ima status kolege u~enika i njemu se ne treba pokazivati takva vrsta po{tovanja. Ipak, i nad drugim rabinom treba stati i poderati odje}u u slu~aju smrti, kao {to ~ine svi oni koji su du`ni `alovati, ~ak i u slu~aju da je od pokojnog rabina ~ovjek nau~io samo jednu jedinu stvar.” 29

5. Odricanje od po{tovanja rabinu “Rabin koji se `eli odre}i po{tovanja prema svojoj osobi u nekom pojedina~nom ili u svim aspektima pred jednim ili svim svojim


S RABINOVOG STOLA / ‫ משולחן הרב‬/ MI[ULHAN HARAV

u~enicima, to smije u~initi. Ipak, u~enik je i dalje du`an uzvisivati svoga rabina, ~ak i u vrijeme kada se rabin odri~e po~asti.” 30

Osobni osvrt Na kraju, `elim dodati i svoje osobno mi{ljenje. Iako razumijem poslanje Habada i, u principu, mislim da je ideja koja je pokrenula utemeljenje te organizacije dobra, imajmo na umu da svaku, pa i tu organizaciju ~ine ljudi. A ljudi su uvijek samo ljudi, optere}eni vlastitim problemima, kompleksima, povije{}u, {to mo`e dovesti do potencijalnih sukoba na lokalnoj razini izme|u Habad rabina i rabina zajednice i to na`alost nije rijetka pojava na `idovskoj sceni. Jednom prilikom bio sam u Rimu sudionik rabinske konferencije. Tada{nji doma}in rabin, Glavni Rabin Rima Elio Toaff, ispri~ao nam je doga|aj otprije 30-ak godina, dok je zadnji Habad Rebe (Rabin Menahem Shneorson) jo{ bio `iv. Desilo se da je u Rim do{lo nekoliko ~lanova Habada koji su zatim po~eli djelovati u gradu a da se o tome nisu konzultirali s “Mara Deatra” (Rabin Toaff). Zato je Rabin Toaff poslao pismo Rabinu Shneorsonu u kojem mu je napisao da bi on, kada bi do{ao i po~eo djelovati u Brooklynu u Crown Heightsu (podru~ju grada u kojem je Habad Rebe `ivio), sigurno prvo do{ao do Rabina Shneorsona i zamolio dozvolu za djelovanje. To, me|utim, pripadnici Habada u Rimu nisu u~inili. Vrlo brzo je stigao odgovor Rabina Shneorsona u kojem se slo`io s mi{ljenjem Rabina Toaffa te su pripadnici Habada napustili Rim. Jasno mi{ljenje Rabina Shneorsona po pitanju ovlasti lokalnog rabina mo`e se jako dobro i{~itati iz pisma koje je on napisao u pismu Rabiju Shlomu Yosefu Zevinu: “… naziv rabina me|u `idovskim narodom, “Mara Deatra” (= “Gospodar Grada”) ne odnosi se samo na autoritet dono{enja presude u `idovskom zakonu ([ulhan Aruh – Jore Dea) nego na autoritet dono{enja presuda u svim stvarima koje se odnose na mjesto i na ljude (~lanove zajednice, op. Kotel Dadon.)”.31 Duboko vjerujem da Rabin Habada nikada ne bi odobrio pona{anje jednog Hasida koji kr{i ta osnovna na~ela `idovskog prava – mira, reda i me|uljudskog po{tovanja.

RUAH HADA[A

bilonskog Talmuda. su obvezuju}e; uz babilonsku redakciju postoji i ranija, manje op{irna, ure|ena u Jeruzalemu (Jeruzalemski Talmud), koja nije kanonski obvezuju}a. 6 barajta ili berajta – vanjski; misli se na “vanjske” mi{ne, koje urednici nisu uvrstili u Mi{nu, ve} su zadr`ane u usporednoj zbirci. Vidi u Kotel Dadon, @idovstvo. @ivot, teologija i filozofija, Zagreb, Profil, 2009., str. 515. 7 BT [abat 130a 8 Vidi: BT Eruvin 94a “mjesto rabina [muela”, BT Pesahim 30a “mjesto rabina Rava”. 9 Vidi: Responsa Rashba 1, 253, Bnei Brak 1958. 10 Aruh ha[ulhan, Jore Dea 242,63, Var{ava 1884-1893. 11 Vidi presudu suca izraelskog Vrhovnog Suda, dr. Eliakima Rubinsteina – o presudi vezanoj uz autoritet lokalnog rabina – Hanan Hassan v. Ministry of Construction and Housing - Department for the Development of religious buildings, the Supreme Court 2957/06, 17. July 2006. 12 Mi{na – ponavljanje, u~enje; 1. temeljna literatura `idovskoga prava usmene Tore; uredio ju je rabi Jehuda Hanasi (188.) i sastoji se od {est glavnih dijelova ([i{a sidre Mi{na); najve}i i najva`niji izvor halahe (`idovskoga prava) iz doba tanaita, “corpus iuris” halahe; 2. svaka odredba u sustavu Mi{ne. 13 Mi{na Avot -Izreke otaca 1, 6. Mi{na. Pinhas Kehati, Jeruzalem, 1987. 14 2. stolje}a prije nove ere. Najranije doba Mi{ne naziva se Dobom parova (oko 260. pr. n. e. do 8. n. e.). Posljednji ~lan Velikog sabora, [imon Hacadik ([imon Pravedni), prvi je rabin iz doba Mi{ne. U svakome su nara{taju Doba parova na ~elu `idovskog naroda stajala po dva tanaita. Prva dvojica bili su [imon Hacadik i Antignos iz Sohoa. Prvi iz para bio bi nasi – predsjednik Sanhedrina (tijelo od 71 rabina “u~enjaka nara{taja”), vode}eg i zakonodavnog tijela, a drugi bi bio njegov zamjenik. Sanhedrin je bio i najvi{a sudska instanca. Nasi je bio i predsjednik vrhovnog suda Sanhedrina, a zamjenik, koji bi zauzeo njegovo mjesto, bio mu je av bet din (“otac suda”). Sud se sastojao od 71 ~lana Sanhedrina, koji bi pri su|enju zasjedao je u svojstvu suda. Pet je bilo slavnih parova: Jose ben Joezer i Jose ben Jonatan, Jeho{ua ben Perahja i Nitaj Haarbeli, Jehuda ben Tabaj i [imon ben [etah, [emaja i Avtalion, te Hilel i [amaj. 15 Ahitofel je bio savjetnik kralja Davida koji se okrenuo protiv njega i stao uz Absalomovu pobunu a kraju po~inio samoubojstvo. Vidi Samuel II, 15-17. Prema Talmudu (Sanhedrin 101b), Ahitofel je pomagao Absalomu nadaju}i se da }e na kraju sam uzurpirati vlast. 16 Prijevod Dani~i}-Karad`i}. 17 Mi{na Avot (Izreke Otaca 6,3). 18 Mi{na Bava Metziah 2:11. 19 micva – (hebr.: ‫ מצוה‬naredba, u mno`ini: micvot) je pravna norma u sustavu `idovskog prava. Dio micvi koji je izveden iz Tore na aramejskom ga se naziva ‫מדאוריתא‬ mideorajta, dok se dio koji su donijeli rabini na aramejskom naziva ‫ מדרבנן‬miderabanan. 20 Moj prijevod, K. D.

1 halaha – 1. pravni dio `idovske vjerske knji`evnosti; naziv dolazi od glagola ‫הלך‬ “halah” (i}i), jer “idemo”, to jest slijedimo `idovsko pravo. 2. pojedina odredba iz sustava halahe.

21 Sifrei, o Ponovljenom zakonu, para{a Vaethanan odlomak 32, Finkelstein, New York, 1969. 22 BT Sanhedrin 99b.

2 Prema prijevodu Ivana Evan|elista [ari}a, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, Sarajevo, 1941-1942. Svi su biblijski prijevodi, ukoliko nije druk~ije navedeno, citirani prema [ari}u. Hebrejski izvornik Tanah (Stari zavjet) navo|en je prema Lenjingradskom kodeksu.

23 BT Kidu{in 32a.

3 Majmonid Sefer Hamicvot, Micvot Ase broj: 176. Mossad harav Kook, Jeruzalem, 1990.

26 MT, Hilhot Talmid Tora 5,5.

4 Halevi, rabi Aharon iz Barcelone, Sefer Hahinuh, Micva 491., Mahon Jeru{alajim, Jeruzalem 1992.

28 MT, Hilhot Talmid Tora 5,7.

5 Talmud – hebrejski: u~enje, prou~avanje; golemo knji`evno djelo u {est tematskih dijelova, prema {est dijelova Mi{ne, koji tematski pokrivaju sva podru~ja ljudskoga `ivota; komentari i obja{njenja Mi{ne, ~ije je ure|ivanje zavr{eno 500. godine u Babilonu (prema kojemu se Talmud naziva babilonski); djelo oko 3000 rabina koji su u njega zapisali do tada usmeno preno{eno `idovsko pravo, halahu; uz Mi{nu, najve}e i najva`nije `idovsko knji`evno ostvarenje od Tanaha do danas; odredbe Ba-

24 MT, Hilhot Talmid Tora 5,1. 25 MT, Hilhot Talmid Tora 5,2.

27 MT, Hilhot Talmid Tora 5,6.

29 MT, Hilhot Talmid Tora 5,9. 30 MT, Hilhot Talmid Tora 5,11. 31 Vidi: Rabbi Sholom Dovber Wolpo, Shemen Sason Mechaverecha, Kfar Habad, 1990., str. 91.

11


RUAH HADA[A

TEMA BROJA / ‫ הנושא המרכזי‬/ HANOSE HAMERKAZI

Soul to Soul

Maca i maror Rabin Dovid Goldwasser, prijevod Dubravka Ple{e Rabin Dovid Goldwasser

Tora nam ka`e (Shemos 13:8): “Svome sinu toga dana objasni: to je za ono {to mi je Ha{em u~inio kad sam se iz Egipta izbavio.” Na{i nas Mudraci u~e da u trenutku kada ~itamo Hagadu i pri~amo pri~u o na{em izlasku iz Egipta, maca i maror moraju stajati pred nama na stolu kako bi ih svi mogli vidjeti. ^injenica da nam je zapovje|eno da pripovijedamo o ~udima koja je Ha{em za nas izvr{io ba{ u vrijeme kada se pred nama nalaze maca i maror, u~i nas ne~emu izuzetno va`nome. Pokazuje nam da ne govorimo samo o nekoj apstraktnoj micvi nego da u njoj doista i sudjelujemo. Kako bismo prenijeli ideal, @idovstvo tra`i aktivno uklju~ivanje u izvr{enje beskrajno vrijednih micvi, a ne samo prou~avanje ideja micvi.

Dok o tome razmi{ljamo, veseli me spoznaja da je zajednica Bet Israel tako aktivno uklju~ena u `ivljenje Tore i izvr{avanje micvot. Zahvaljuju}i ovoj zajednici, svima se pru`a privla~na mogu}nost u~iti Toru i @idovstvo. Ba{ kao {to se na stolu nalaze maca i maror, na dohvat ruke, tako je i Bet Israel svima u Hrvatskoj i {ire osigurao pristup autenti~nom Judaizmu temeljenom na Tori. Rabin Kotel Dadon i djelatnici te ~lanovi Bet Israela na izvrstan su na~in cijeloj {iroj zajednici omogu}ili pristup oazi vjere. U neprestanom sam kontaktu sa Sonjom te dobivam predivna izvje{}a o raznim aktivnostima va{e zajednice. S najsrda~nijim `eljama za sretan i ko{er Pesah, Rabin Dovid Goldwasser 

NA[I MIOMIRISI / ‫ בשמים‬/ BESAMIM

Besamim Jasminka Doma{

Jasminka Doma{

Sva prolje}a mojih razmi{ljanja, svi Izlasci, svi obredi Pesaha, uvijek i ponovno izazov su putovanja. Poziv upu}en negdje iz nutrine, iz jezgre Ein sofa da shvatimo kako bez promjene pristajemo na polako, ali sigurno nestajanje. Izlazak je povijest ne samo jednog davnog zbivanja na obali Crvenog mora koje se razdijelilo, nego svako bi}e ispisuje unutar tog mora i na njegovim koncentri~nim krugovima povijesnu zbilju svog jastva utkanu u Ja jesam. ^esto je daleko komotnije, udobnije, sigurnije odlu~iti se za mirovanje, nirvanu ili tek za malo zavisti upu}ene onima koji se kre}u druga~ijim ritmom. No vrijeme neumitno prolazi pa i onda kada nam se ~ini da se ba{ ni{ta ne doga|a i kada se uhvatimo u zamku srijede `ive}i, na primjer, u utorku. A ona talmudska izreka da je posla puno, a vremena malo, kod jednih funkcionira, kod drugih je samo mrtvo slovo na papiru. 12

Ipak, godina prolazi. Iz police s knjigama izvla~imo Hagadu, otvaramo je, uo~avamo na pojedinim stranicama tamne mrlje od vina, kapljice, i znamo da smo dio obreda, dio tradicije, djeli} zrnca pra{ine u nekoliko tisu}a godina Postojanja i Putovanja. Mi, kao segula, Njegova predraga svojina. Kada smo sretni i zadovoljni, unato~ te{ko}ama, hladno}i, divljini, pusto{i i pustinji, kora~amo prema Novoj zemlji, prema Kaananu nade. I ta nada Obe}ane zemlje ne da ~ovjeku da odustane nego da se bori kako zna i umije za svoje osobno dostojanstvo, ali i dostojanstvo naroda kojem pripada. I Bet Israel oto~i} je u moru tih o~ekivanja koji postoji ne da ga napustimo i time obezvrijedimo nego da ga u~inimo svojom voljom i uz pomo} bli`njih edenskim vrtom. To je ujedno i poziv da ponovno otkrijemo Adamovu knjigu u kojoj je najvrednija poruka da nema bolesti koja ne mo`e biti iscijeljena, da nema te{ko}e koja uz znanje i volju Svetog, blagoslovljen neka je, ne mo`e biti prevladana. 


STAJALI[TA / ‫ עמדה‬/ EMDA

RUAH HADA[A

U prodaji sredinom travnja: knjiga “Arapsko-izraelski sukob: religija, politika i povijest svete zemlje” Dr. Boris Havel Dr. Boris Havel

Na Fakultetu politi~kih znanosti Sveu~ili{ta u Zagrebu dr. Boris Havel je stekao akademski stupanj doktora znanosti iz znanstvenog podru~ja dru{tvenih znanosti, znanstvenog polja politologija, znanstvene grane me|unarodnih odnosa i nacionalne sigurnosti. Autorov osvrt na knjigu. Knjiga ima 636 stranica, sadr`i 12 zemljopisnih karat u boji na hrvatskom jeziku i vi{e od 350 bibliografskih jedinica.

socijalni, teritorijalni, psiholo{ki, ideolo{ki, sigurnosni, te povijesni i religijski. Ve}ina analiza bliskoisto~nih prilika na hrvatskom jeziku temelji se na ciljanoj usredoto~enosti na neke od ovih aspekata – konkretno na ekonomski, teritorijalni te donekle na etni~ki i ideolo{ki. Oni su katkad doista kvalitetno obra|eni. Moja temeljna zamjerka hrvatskim tekstovima o Bliskom istoku (ovdje prvenstveno mislim na medijske napise i publicisti~ka djela, od kojih ve}inu ~ine prijevodi, budu}i da je hrvatskih znanstvenih analiza malo) je njihova ideolo{ka obojenost, pristranost, te utemeljenost na pretpostavci kako su navedeni aspekti najva`niji ili ~ak jedini relevantni. Ekonomija i teritorij su nedvojbeno va`ni dijelovi svakoga me|unarodnog sukoba, no ukoliko im se prilazi s materijalisti~koga ideolo{kog aspekta, oni lako postaju prenagla{eni a slika koja se na koncu oblikuje pred ~itateljem je nepotpuna a katkad i groteskna. Od vremena biv{e dr`ave i prijateljevanja Broza Tita s raznim diktatorima, teroristima i kriminalcima iz arapskoga “nesvrstanog” svijeta, u na{oj se javnosti oblikovala upravo takva slika. Za glavne probleme arapsko-izraelskog sukoba uzimali su se kolonijalizam i cionizam. Nakon izraelskih pobjeda u [estodnevnom ratu, biv{a je dr`ava skupa s ve}inom komunisti~ko-ljevi~arskih re`ima @idovima osporila pravo na dr`avnost i samoobranu, te prekinula diplomatske odnose s Izraelom. Za glasovanja u Ujedinjenim narodima o progla{avanju cionizma oblikom rasizma, Jugoslavija je bezrezervno glasovala za.

Naslovnica knjige.

Arapsko-izraelski sukob je slo`en i kompliciran politolo{ki fenomen. Razumijevanje njegova nastanka i aktualne situacije zahtijeva analizu razli~itih aspekata, me|u kojima su etni~ki, ekonomski,

Hrvatska se dr`ava u mnogim aspektima me|unarodne politike odvojila od na~ela koja je zastupala SFRJ. Hrvatska vanjska politika od 1991. do danas, u usporedbi s vanjskom politikom biv{e dr`ave, predstavlja golem napredak za hrvatski narod i veliku ve}inu hrvatskih gra|ana. Hrvatska je djelatna u promicanje me|unarodnog prava, demokracije, ljudskih i gra|anskih prava, me|unarodne sigurnosti, a sve vi{e i u pru`anju raznih vidova me|unarodne pomo}i. Hrvatska je za saveznika odabrala zapadni, demokratski svijet, te postala ~lanicom NATO saveza. Katkad je ustrajavanje na diskontinuitetu s biv{im komunisti~kim re`imom mo`da bilo pretjerano. Hrvatska je, primjerice, zanemarila “nesvrstani” svijet ~ak i kao gospodarskog partnera i tr`i{te, {to se kasnije nastojalo ispraviti. Posljednjih godina stavovi prema vanjskopoliti~kim temama utemeljeni su na usugla{avanju s politikom EU i hrvatskim interesima, a uspore|ivanje s politikama 13


RUAH HADA[A

STAJALI[TA / ‫ עמדה‬/ EMDA

Uvod u [estodnevni rat 1967.

biv{eg re`ima postalo je irelevantno i anakronisti~no. Diskontinuitet se, u nastupu ili barem stavu, u skoro svemu podrazumijeva. Medijsko pra}enje vanjskopoliti~kih tema umnogome je slijedilo taj razvoj. No za medije i publicistiku, u jednom aspektu, vrijeme kao da je stalo: arapsko-izraelski sukob i dalje se ~esto percipira po tanjugovskoj {pranci kolonijalizma i cionizma kao glavne bliskoisto~ne problematike. U hrvatskim su medijima sukobi jedne demokratske, me|unarodno priznate dr`ave (Izraela) s prepoznatim teroristi~kim skupinama kakve su Hamas i Hezbolah nerijetko predstavljali priliku da se prika`e novinarska “nepristranost” i “objektivnost.” I na izraelskoj i na arapskoj strani stradali su mnogi nedu`ni ljudi, ~esto civili i djeca, i u toj ljudskoj patnji dakako da nema razlike i da je ljudski i ~estito suosje}ati sa sva~ijom tragedijom. No u isti okvir suosje}anja sa svima stavljati i simpatiziranje pripadnika notornih teroristi~kih skupina, ~iji portreti krase Interpolove tjeralice, ne{to je sasvim drugo. To ukazuje na kontinuitet tanjugov{tine, koji zabrinjava. Postavlja se pitanje, {to je tomu razlog? Radi li se o tome da se Bliski istok promatra kroz ideolo{ki crveno obojene nao~ale, ili o neupu}enosti u tu doista kompleksnu i kompliciranu temu? Polaze}i od pretpostavke da se ~esto radi o potonjem, odlu~io sam obraditi arapsko-izraelski sukob uz posve}ivanje vi{e pozornosti di14

Izrael i podru~ja osvojena u [estodnevnom ratu.

jelovima koje je “tanjugovska tradicija” uvijek i sustavno zanemarivala. Tu prvenstveno spadaju povijest i religija, a zatim i sigurnosni aspekt. Ne stavljaju}i pod upit kako ekonomija, kolonijalizam, ideologija cionizma, te borba za teritorij, koja je prisutna u svim sukobima naroda koji se spore oko razgrani~enja, igraju va`nu ulogu, poku{ao sam sukob kontekstualizirati iz jedne {ire perspektive. Kriterij kojim sam se vodio u analizama bio je oslu{kivanje i preno{enje onoga {to sami Izraelci i Arapi (a ne europski novinari) navode kao argumente u sukobu. I jedna i druga strana ima kvalitetnih i bizarnih argumenata, i jedna i druga ima utemeljenih i neutemeljenih potra`ivanja i tvrdnja; i jedna i druga strana su katkad u pravu a katkad u krivu. Ugrubo gledano, arapsko-izraelski sukob je sukob prava s pravom, u koji se ne mo`e proniknuti koriste}i se ideolo{kim aktivizmom kao temeljnom metodolo{kom postavkom. Povijest, i to vrlo daleka povijest, te aspekt iracionalnoga, toliko iracionalnoga da materijalne okolnosti i pragmatika pred njim uvelike izblijede, u arapsko-izraelskim odnosima predstavljaju ne samo odve} va`ne ~imbenike da bi ih se zanemarilo, ve} su mo`da klju~ni da bi se te odnose razumjelo. Tako je nastala doktorska disertacija Religijski ~imbenik arapsko-izraelskog sukoba. To je interdisciplinarna je studija u kojoj je s aspekta politologije, povijesti i teologije obra|ena pozadina, razvoj i trenutne politi~ke prilike na dijelu Bliskog istoka koji @idovi, kr{}ani i muslimani nazivaju Svetom zemljom. Prilago|ena diserta-


STAJALI[TA / ‫ עמדה‬/ EMDA

RUAH HADA[A

Izrael i okolni islamski svijet.

cija, koju sam u lipnju 2012. obranio na Fakultetu politi~kih znanosti Sveu~ili{ta u Zagrebu, u travnju izlazi kao knjiga Arapskoizraelski sukob: Religija, politika i povijest Svete zemlje u izdanju Naklade Ljevak.

ostvarenju mesijanskih obe}anja. Premda sekularna, iz njezine ~udesne povijesti – a povijest u `idovstvu ima spoznajnu vrijednost – religijska je zajednica postajala sve sklonija Dr`avi Izrael, te danas spada me|u glavne nositelje cionizma.

U knjizi sam opse`no – na preko 600 stranica – opisao kako je od izraelskih osvajanja Kanaana pa sve do danas, politi~ko vlasni{tvo nad tom zemljom jedna ili vi{e religijskih skupina uvijek percipirala kao odraz duhovnoga stanja zajednice. Usprkos smjenjivanju mnogih vladara, kraljevstava i ideologija, religija kao politi~ki ~imbenik u posljednjih preko tri tisu}lje}a bila je konstanta. Podrobno je opisana povijest `idovskoga naroda, i to od patrijarha Abrahama, kojemu se Bog objavio kako bi s njime sklopio Savez, ~ime je nastao hebrejski narod. Va`nost hebrejskoga, kasnije `idovskog naroda, i njegova izabranost le`i u toj objavi, koja je prema Bibliji jedini na~in ljudske spoznaje Boga. Dio objave podrazumijevao je i `idovsko vlasni{tvo nad zemljom Erec Izrael, no pravo naroda da u njoj `ivi uvjetovano je njegovom vjerno{}u Savezu, odnosno obdr`avanjem zapovijedi Zakona (micvot). U prvom dijelu knjige, koju ~ini pregled povijesti, opisana je interakcija `idovskog naroda i Boga, prema Svetom pismu i poslijebiblijskim tekstovima, sve do po~etka izgnanstva u 2. stolje}u poslije Krista. @idovski je narod to izgnanstvo prihvatio kao kaznu, ne izgubiv{i nadu da }e se Bog jednom smilovati i vratiti ih natrag. Rabinsko je `idovstvo po~ivalo na pretpostavci kako }e Bog, bude li narod u izgnanstvu vjerno dr`ao zapovijedi, poslati Mesiju koji }e obnoviti izraelsko kraljevstvo, pri ~emu je `idovski politi~ki aktivizam s ciljem okon~anja izgnanstva i obnove dr`avnosti, na~elno smatran teolo{ki nedopustivim. No od 1948., a osobito nakon ~udesnih pobjeda iz 1967. i 1973., sve ve}i dio religijske `idovske zajednice prihva}a Dr`avu Izrael kao teolo{ki legitiman korak prema eshatolo{kom dobu i

Povijest ima spoznajnu vrijednost i u kr{}anstvu i islamu, te je uz podrobno obja{njenje te teolo{ke postavke, u radnji opisan teolo{ki – prvenstveno kanonski – pogled i tih dviju zajednica na @idove i `idovstvo, na pokret cionizma te na uspostavu i obranu Dr`ave Izrael. Islamskim je osvajanjima za vladavine kalifa Omera podru~je Erec Izrael, tada Palestine, inkorporirano u Dom islama. Kako se islamska samopercepcija kao religije kona~ne objave velikim dijelom temelji upravo na uspje{nim osvajanjima te vojnom i politi~kom {irenju, nastanak `idovske dr`ave na podru~ju koje je jedanput bilo podre|eno islamu, dio muslimanske religijske zajednice smatra vjerski nedopustivim i ontolo{ki retrogradnim procesom. Golem problem rje{avanju arapsko-izraelskog sukoba predstavlja muslimansko kanonizirano neprijateljstvo prema @idovima, utemeljeno na Muhamedovim ratovima protiv `idovskih plemena iz Medine i Khajbera. U knjizi je, na temelju primarnih izvora islama, predstavljen rano-islamski kanonizirani muslimansko-`idovski odnos. Taj odnos nije bio jednoobrazan. On je varirao od srda~nosti do sukoba, ali je sukob s vremenom postao njegovom glavnom odrednicom, a `idovske zajednice u Medini uni{tene su jo{ za Muhamedova `ivota. U ovoj su knjizi, koliko je meni poznato, prvi put na hrvatskom jeziku, opisani ti odnosi, u cjelini. Tu su opisi prijateljstava i uzajamnog uva`avanja, te opisi neprijateljstava. Skoro svi ti opisi temelje se na primarnim izvorima a ne na kasnijim tuma~enjima, kako zbog njihove kontroverzne prirode, tako i zbog toga {to se na tim tekstovima temelji dana{nje shva}anje mnogih arapskih aktera sukoba sa @idovima. 15


RUAH HADA[A

STAJALI[TA / ‫ עמדה‬/ EMDA

Taj kanonski islamski pogled na @idove u suvremenu blisko-isto~nu politiku uveo je jeruzalemski muftija Had`i Emin elHuseini, koji je postojanje `idovske dr`ave uzdigao na razinu sveislamskoga problema. El-Huseini, blizak suradnik Hitlera i Himlera tijekom Drugoga svjetskog rata, djelovao je i na podru~ju Bosne i Hercegovine, a neki od njegovih protu`idovskih pamfleta objavljeni su 1943. na hrvatskom jeziku. Jedno poglavlje knjige posve}eno je njegovoj karijeri i politi~ko-duhovno-ideolo{koj ostav{tini. Islamisti~ke skupine poput Muslimanskog bratstva i njegove palestinske podru`nice Hamasa na Had`i Eminovu radikalizmu danas temelje politi~ki program. Njegova je zna~ajka iracionalna nepopustljivost te tuma~enje aktualnih politi~kih i dru{tvenih fenomena u religijskom crno-bijelom kontrastu. Knjiga se posebice bavi dokumentacijom i analizama koji ukazuju kako je takvo crno-bijelo vi|enje stvarnosti, a ne ekonomska situacija, glavni razlog arapsko-muslimanskog neprijateljstva prema Izraelu. I dok je stvaranje izraelske dr`ave potaknulo pogor{anje muslimansko-`idovskih odnosa, u mnogim kr{}anskim zajednicama ono je proizvelo suprotan u~inak. U modernoj je izraelskoj dr`avi dio Crkve, osobito njezini evan|eoski ogranci – na temelju dijelova Biblije protuma~enih kroz prizmu suvremene povijesti – prepoznao Bo`ju vjernost narodu Staroga saveza, iz ~ega proizlazi da Bog `idovski narod nije odbacio i zamijenio ga Crkvom, kako su kr{}ani tijekom ve}eg dijela svoje povijesti mislili. Mnogi su kr{}ani u `idovstvu prepoznali korijene svoje vjere, pa se u religiji koja je stolje}ima bila nositelj religijskog protu`idovstva i kasnije antisemitizma, u drugoj polovici 20. stolje}a kao dominantni sentiment prema @idovima po~eo profilirati religijski filosemitizam. On se pak djelomice o~ituje u politolo{kom fenomenu kr{}anskoga cionizma. Taj novi i donekle kontroverzni fenomen ukazuje na postojanje aktivnih politolo{ko-teolo{kih procesa, koji se u nekom obliku mogu prona}i u sve tri religije, a ~ine ih promjene teolo{kih postavki na temelju povijesnih politi~kih i dru{tvenih zbivanja vezanih uz obnovu `idovske dr`avnosti. Pitanje pred kojim se politolog i analiti~ar bliskoisto~nih prilika danas nalazi jest kako }e se ta interakcija izme|u politike i religije nastaviti. Pri tome je osobito zanimljivo ho}e li i kako do}i do daljnjih teolo{kih promjena u `idovstvu, kr{}anstvu i islamu, jer }e novoformirane teolo{ke percepcije, mo`da vi{e nego tradicionalne, utjecati na politi~ko postupanje religioznih aktera bliskoisto~nih zbivanja. A religioznih je aktera na svim stranama danas vi{e nego ikada. Jedna od glavnih teza knjige je da je reinterpretacija kanonskih tekstova jedan od nu`nih preduvjeta za smanjenje religijskog radikalizma i otvaranje dijaloga koji bi vodio prema smanjenju intenziteta sukoba, po{tivanju ljudskog `ivota a s vremenom mo`da i trajnom miru. No ovo nije utopisti~ka knjiga. Naprotiv, ona se temelji na pretpostavci kako je politi~ki realizam – koji podrazumijeva prepoznavanje stvarnih prilika i adekvatan odgovor na njih – nu`an preduvjet za svaki napredak. Ipak, opona{anje pozitivnih i mirotvornih obrazaca kojih u bogatoj povijesti interakcije @idova, kr{}ana i muslimana nije nedostajalo, moglo bi i danas polu~iti sli~ne rezultate. Optimizam i politi~ki realizam nisu nespojivi te sam knjigu zavr{io nekim razmi{ljanjima u tom smjeru. 16

Knjiga Arapsko-izraelski sukob: Religija, politika i povijest Svete zemlje predstavlja cjelovit, objektivan i nepristran prikaz u kojem su iznesene kritike i pohvale na ra~un obje strane. Nastojao sam u analizu uklju~iti ono {to je relevantno, a ne ono {to bi promicalo moje osobne preferencije. ^itatelju mogu obe}ati sljede}e: ovo nije jo{ jedan tekst nadahnut nesvrstan{tinom, Edwardom Saidom, antiimperijalizmom i protucionizmom. Nadahnut je dvadesetogodi{njim pou~avanjem izraelske povijesti, komparativne religije, iskustvom `ivota u Jeruzalemu, znanstvenom radoznalo{}u i fascinirano{}u Izraelom kao politolo{kim fenomenom. I uz to je jako zanimljiv.

Iz Predgovora prof. dr. sc. Mirjane Kasapovi} Knjiga Arapsko-izraelski sukob: Religija, politika i povijest Svete zemlje izniman je doprinos politi~koj znanosti, ali i dru{tvenim i humanisti~kim znanostima u Hrvatskoj uop}e. Rije~ je, prvo, o temi kojom se dosad nitko nije bavio tako temeljito, sustavno i mjerodavno kao Havel. Teolozi su napisali mnoge vrijedne rasprave o judaizmu i islamu, ali Havelova studija nije poglavito usmjerena na samosvrhovitu egzegezu svetih spisa, nego na analizu religijskih shva}anja koja imaju neposredne ili posredne politi~ke implikacije i konzekvencije. Samo se tako moglo utvrditi kako su dvije religije utjecale i kako jo{ utje~u na arapsko-izraelski sukob, ali i na arapsku i `idovsku politiku na Bliskom istoku op}enito. Rije~ je, drugo, o umnogome inovativnome interpretacijskom pristupu odnosa teologije, povijesti i politike. Havel je pokazao kako se ni judaizam ni islam ne zasnivaju na metafizi~kim dogmama nego na povijesnim doga|ajima ili na doga|ajima koje njihovi sljedbenici smatraju povijesnima, najprije pretvaraju}i povijest u teologiju, a potom teologiju u politiku koja, opet, kreira povijest. Samo je iz slo`ena odnosa u tom trokutu pojmljivo kako su i za{to religije tako izravno prisutne u politi~kom `ivotu arapske i `idovske zajednice. Taj se odnos mo`e interpretirati i druk~ijim redoslijedom: suvremena politika neposredno se ili posredovano zgu{njava u povijest, a potom ta povijest ulazi u teologiju i razli~ite teolo{ke interpretacije. Autor stoga smatra da bi pozornost trebalo usredoto~iti na aktualnu politiku koja }e ubudu}e utjecati na religiju, a ne na religiju koja je ve} utjecala na politiku. Naposljetku, iscrpnim razmatranjem odnosa religije i politike autor je otvorio i zanemarenu perspektivu u tuma~enju politi~kog ustrojstva i organizacije islamske i `idovske zajednice koja omogu}uje da se shvate korijeni i razlozi teokratizacije politi~kih poredaka na Bliskom istoku – od teokracijeiranskogtipadougradnjeteokratskihelemenatauve}inu politi~kih sustava u regiji, uklju~uju}i i izraelski – a koje promi~e konvencionalnim politolo{kim interpretacijama i zapadnim konstitucionalnim dizajnerima koji ustrajavaju na uvozu pravno-politi~kog pojmovlja i institucija s “kr{}anskog Zapada” u nekr{}anske i nezapadne dijelove svijeta. Ukratko, pred ~itateljima je iznimno vrijedna znanstvena studija koja nema premca u hrvatskim dru{tvenim i humanisti~kim znanostima. 


KOLUMNE / ‫ טורים‬/ TURIM

RUAH HADA[A

Na obalama rijeka babilonskih

Otvoreno srce Dolores Bettini Dolores Bettini

Punih deset poslijeratnih godina Elie Wiesel nije `elio ni govoriti ni pisati o ratu, ubijanju i logorima, a onda je 1954. svoja sje}anja opisao na 900 stranica teksta na jidi{u. Pod naslovom Un di velt hot ge{vign (A svijet je {utio) knjiga od 245 stranica objavljena je u Argentini. Na nagovor francuskog nobelovca Francoisa Mauriaca sastavio je skra}enu verziju. Knjiga se na francuskom pojavila 1958. pod naslovom La Nuit (No}). To je bio po~etak. Na svjetskoj knji`evnoj sceni pojavio se pisac Elie Wiesel. Pisac, profesor, politi~ki aktivist, nobelovac Elie Wiesel je ~itav svoj `ivotni rad posvetio pam}enju. Napisao je 57 knjiga od kojih je ve}ina vezana uz njegovo iskustvo Holokausta. Danas se njegova djela smatraju najzna~ajnijom literaturom o Holokaustu. Iskustvo velikog dijela pre`ivjelih veoma je sli~no Wieselovom, no oni nisu mogli ili nisu znali prona}i rije~i kojima bi to opisali. Mo`da su mislili da ni jedna rije~ nije dovoljno jasna, sna`na, pa ni dostojna da se u nju preto~i krik strave. Svijet koji su poznavali, vi{e ne postoji. Kako izgovoriti neizgovorivo? Pre`ivjele je progonio nepodno{ljiv osje}aj krivnje. Stra{na usamljenost. Praznina. Zanijemili su. Mo`da je to bio jedini na~in da nastave `ivjeti. Ponekad, rijetko, komadi} tog krika bi se otkinuo i razmotao u {apat: “I ja sam trebao/la ’oti}i’ s njima”, a onda opet muk. Wiesel je odlu~io ne zaboraviti, ne prestati govoriti i, unato~ svemu, ne prestati zalagati se za bolji svijet i vjerovati u nj. To je bio jedini na~in da i `ivot koji je bio pred njim – pre`ivi. Danas Elie Wiesel ima 84 godine. U ljeto 2011. morao je hitno na operaciju srca. I to iskustvo preto~io je u rije~i: u prosincu 2012. iz tiska je iza{la njegova knjiga Open heart – knjiga memoarskih zapisa, razmi{ljanja o svemu {to je pro`ivio, izgubio, dobio i u~inio. Dok su ga vozili na operaciju, razmi{ljao je o Holokaustu, o tome kako je pre`ivio, o ljubavi, obitelji i nedovr{enim poslovima. Sebe smatra dijelom generacije koju je Bog napustio, a ~ovje~anstvo izdalo. Razmi{lja o tome kako su ljudi uspjeli posti}i “savr{enstvo u okrutnosti” i ~udi se {to je “ubojicama i mu~iteljima normalno, dakle, ljudski, postupati neljudski. Treba li zato okrenuti le|a ~ovje~anstvu?” Wiesel ne daje neki logi~ki zaklju~ak, nego ~itatelju prepu{ta da razmisli sam, pa ka`e da je “na svakome da izabere izme|u nasilja odraslih i osmjeha djece, izme|u ru`no}e mr`nje i volje da joj se suprotstavi”. Njegov izbor se jasno pokazuje na svakoj stranici knjige. On jo{ uvijek vjeruje da se ~ovje~anstvo, unato~ njegovoj ne~ovje~nosti, mo`e popraviti i zato se “nastavlja dr`ati rije~i jer je na nama da ih pretvorimo u instrumente razumijevanja, a ne prezira. Na nama

Elie Wiesel.

je izbor ho}emo li ih upotrijebiti za proklinjanje ili lije~enje, za ranjavanje ili tje{enje”. A Bogu bi, kad bi mu bilo dopu{teno, postavio samo jedno pitanje: “Za{to?” Unato~ svemu, Wiesel ostaje privr`en i Bogu i ~ovjeku jer vjeruje da se “ne smijemo odre}i ni jednog od njih”. Svoju najnoviju knjigu zaklju~uje rije~ima: “Do`ivio sam ve} toliko ~uda. Znam da ih dugujem mojim precima. Sve {to sam postigao bilo je i bit }e posve}eno njihovim ubijenim snovima – i nadama. Neizmjerno sam im zahvalan. A moj `ivot? Nastavljam disati iz minute u minutu, od molitve do molitve.” Godine 1953. Izrael je 27. nisana proglasio nacionalnim danom sje}anja na Holokaust (Jom HaZikaron la[oa velaG’vura – Dan sje}anja na Holokaust i juna{tvo). Prvo je bilo predlo`eno da to bude 14. nisana, na godi{njicu ustanka u Var{avskom getu (19. travnja 1943.), ali budu}i da bi to bilo neposredno prije Pesaha, odlu~eno je da Dan sje}anja bude 27. nisana (osam dana prije Dana neovisnosti – Jom Ha’acmauta). Ove godine Jom Ha[oa pada na 8. travnja. 17


RUAH HADA[A

KOLUMNE / ‫ טורים‬/ TURIM

Pismo voljenoj i starijoj bra}i

@idovi mogu biti zadovoljni s Benediktom XVI Drago Pilsel Drago Pilsel

“Do{ao sam me|u vas pokazati po{tovanje i ljubav koju prema vama gaje biskupi i Rimska crkva i sva Katoli~ka crkva u svijetu. Na Koncil se treba pozivati stalno, on je zapo~eo neopoziv put dijaloga i bratstva”, rekao je Benedikt XVI u rimskoj sinagogi, pozivaju}i se na postupke i dokumente Ivana Pavla II, ali i na akcije u vlastitom episkopatu. Crkva je tra`ila i tra`i opro{taj za sve {to je u~iniv{i i ili propustiv{i pridonijelo antisemitizmu i te{kim ranama koje je on nanio.

U povodu odreknu}a od slu`ba rimskoga biskupa (pape), izraelski premijer Benjamin Netanyahu istaknuo je zasluge Benedikta XVI na izgradnji odnosa izme|u kr{}ana i @idova. “Uime izraelskog naroda `elim vam zahvaliti za sve {to ste u~inili kao papa, kako biste produbili odnose izme|u kr{}ana i @idova te izme|u Vatikana i `idovske dr`ave”, napisao je Netanyahu u pismu Papi u odlasku. “Zahvaljujem vam tako|er {to ste u vremenu dok ste bili papa tako hrabro branili `idovsko-kr{}anske vrijednosti, kao i korijene na{e zajedni~ke civilizacije”, napisao je izraelski premijer. Povijesni posjet pape Benedikta XVI Izraelu godine 2009. (Papa je na 12 od svojih 25 inozemnih putovanja od 8. do 15. svibnja pohodio Amman u Jordanu, Jeruzalem, Ramallah i druge va`ne lokacije) otvorio je rijetku priliku za o~itovanje novih odnosa izme|u Izraela i Vatikana, zaklju~ili su tada komentatori izraelskih i talijanskih, odnosno vatikanskih medija. “Sje}am se sa zadovoljstvom na{eg susreta na kojem ste `idovstvo opisali kao starijeg brata kr{}anstva, i na kojem ste ponovili svoju predanost suradni~koj budu}nosti izme|u kr{}ana i @idova”, istaknuo je Netanyahu. Iskoristio bih ovu priliku da ka`em kako, unato~ nekim manje sretnim trenutcima, mo`emo izraziti suglasnost sa Netanyahuovom ocjenom i da bi @idovi mogli odnosno trebali biti zadovoljni pontifikatom Benedikta XVI iz perspektive, naravno, odnosa kr{}anstva i `idovstva i iz uvijek aktualne potrebe da se kr{}ani pokaju za grijehe u~injene protiv @idova bilo gdje i bilo kada. Unato~ nekim spekulacijama, papa je, primjerice, posjetio duhovni dom najstarije `idovske zajednice u svijetu izvan Izraela. Rekao je da je Crkva u ti{ini ~inila mnogo za @idove (rimsku sinagogu je prije njega pohodio i papa Ivan Pavao II). Te nedjelje 17. sije~nja 2010. srda~nost je prevladala nad napeto{}u kada je papa Benedikt XVI posjetio `idovsku zajednicu pra}en katoli~kim patrijarhom jeruzalemskim Fouadom Twalom, kardinalom dr`avnim tajnikom Tarcisiom Bertoneom i drugim dostojnicima Katoli~ke crkve. Pred Oktavijinim portikom, na ulasku u Ghetto, izvijestio je tada Inoslav Be{ker, dopisnik Jutarnjeg lista, do~ekao ga je predsjednik Rimske `idovske op}ine Riccardo Pacifici te rimski rabin Riccardo Di Segni. Papa je polo`io cvije}e pred spomen-plo~om 18

izvan Velike sinagoge gdje su navedena imena 1.022 @idova koji su iz Rima deportirana u Auschwitz gdje su u golemoj ve}ini ubijeni, te, zatim, na mjestu palestinskoga antiizraelskog atentata 1982. u kojemu je ubijen 2-godi{nji dje~ak Stefano Gaj Tachè, po kojemu se zove prostor za sinagogom. Tu je Papu do~ekao i izraelski vicepremijer Silvan Shalom, te biv{i rimski rabin Elio Toaff (94). U sinagogi je bila i talijanska do`ivotna senatorica nobelovka Rita Levi-Montalcini (100). Papa je ustao, kad su pozdravljene pre`ivjele `rtve. Pacifici je zaplakao kad je u pozdravu spomenuo da su njegov otac i on pre`ivjeli Holokaust jer su spa{eni u samostanu svete Marte u Firenzi, te da su mnogi drugi @idovi na{li spas u katoli~kim ustanovama i obiteljima, bez ikakve naknade. “Utoliko je sna`nije uzmanjkao glas Pija XII, makar i ne bi zaustavio vlakove smrti”, rekao je Pacifici. Zahtijevao je energi~niji prosvjed protiv dr`ava u kojima se ne smiju slobodno graditi sinagoge i crkve; tra`io je o{tru osudu antisemitizma i svake ksenofobije; solidarizaciju s onima u islamu koji ga vide kao solidarnost i osudu islamskog fundamentalizma. Rabin Di Segni podsjetio je da je Drugi vatikanski koncil omogu}io sada{nje odnose dijaloga uz ravnopravno dostojanstvo izme|u `idovstva i katoli{tva te upozorio da bi dokidanje koncilskih dostignu}a onemogu}ilo dijalog. “Do{ao sam me|u vas pokazati po{tovanje i ljubav koju prema vama gaje biskupi i Rimska crkva i sva Katoli~ka crkva u svijetu. Na Koncil se treba pozivati stalno, on je zapo~eo neopoziv put dijaloga i bratstva”, rekao je Benedikt XVI, pozivaju}i se na postupke i dokumente Ivana Pavla II, te i na akcije u vlastitom episkopatu. Crkva je tra`ila i tra`i opro{taj za sve {to je u~iniv{i ili propustiv{i pridonijelo antisemitizmu i te{kim ranama koje je on nanio. [oa je vrhunac puta mr`nje koji je ~ovjek u~inio staviv{i sebe na mjesto Boga”, rekao je papa, opetuju}i svoju ocjenu iz Auschwitza da je Tre}i Reich, nastoje}i uni{titi @idove, htio uni{titi Boga Abrahamova, koji je i kr{}anski Bog. U doba Holokausta mnogi su ostali ravnodu{ni, ali mnogi su raskrilili ruke u pomo}, kazao je Benedikt XVI, spomenuv{i da je i Apostolska Stolica tada u~inila mnogo, u ti{ini i diskreciji. Papa je tako naglasio aktivnost Pija XII, ne izustiv{i mu ime. Papa je


KOLUMNE / ‫ טורים‬/ TURIM

RUAH HADA[A

Papa Benedict XVI.

govor zavr{io ~itaju}i na hebrejskome CXVII psalam: “Aleluja! Hvalite Adonaja, svi puci, slavite ga, svi narodi! Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Gospodu ostaje dovijeka!” Program je dovr{en `idovskim himnom “^ekamo Mesiju”. “Ni jedno ni drugo”, konstatirao je kolega Be{ker, “nije bilo bez poruke”. U prvi mah se naga|alo da }e posjet biti otkazan po{to je papa Benedikt XVI u prosincu 2009. potpisao dekret o priznanju op}ih i teologalnih kreposti na juna~koj razini i za Pija XII, papu od 1939. do 1958., {to otvara put njegovoj beatifikaciji. Dekret je bio spreman za potpis godinu ranije, ali je Benedikt XV. htio mi{ljenje posebnog povjerenstva povjesni~ara, s obzirom na primjedbe da Pio XII nije u~inio dovoljno za @idove izlo`ene Holokaustu. @idovske zajednice u Izraelu i svijetu predbacuju Piju XII da “nije reagirao ni usmenim ni pisanim javnim prosvjedima” ~ak ni “kada su vijesti o likvidaciji @idova prispjele u Vatikan” te da se nije “1942. pridru`io prosvjedima Saveznika zbog ubojstava @idova”, te da nije intervenirao kada su @idovi iz Rima deportirani u Auschwitz. Talijanska Rabinska skup{tina, kojoj je predsjedavao Giuseppe Laras, biv{i milanski rabin, zahtijevala je obja{njenje, pa je nedugo zatim Ured za novinstvo Svete Stolice precizirao da Pio XII ne}e biti beatificiran zajedno s Ivanom Pavlom II, te da se dekret o “juna~koj razini kr{}anskih kreposti” odnosi samo na odnos Pija XII spram Boga i vjere, a “ne na vrednovanje povijesnog u~inka svih operativnih odluka” tog pape. Nadalje, da dekret Benedikta XVI “ne kani dakle, pa ni u najmanjoj mjeri, ograni~iti diskusiju o konkretnim odabirima Pija XII u situaciji u kojoj se na{ao, ali Crkva sa svoje strane tvrdi da se Pio XII za njih opredijelio s isklju~ivom nakanom da na najbolji na~in ispuni slu`bu s dramati~nom i dubokom papinskom odgovorno{}u”. @idovska zajednica u Rimu je na to obznanila da }e rado ugostiti Benedikta XVI u rimskoj sinagogi 17. sije~nja, ali da to ne zna~i da podr`ava pozitivne ocjene o Piju XII. Rabin Laras je pak ocijenio da obja{njenje Ureda za novinstvo nije objasnilo ni{ta i da on ne}e do}i u sinagogu pred papu. Uz rabina Di Segnija svrstali su se mnogi vi|eniji prvaci `idovske zajednice: njegov prethodnik Elio Toaff, koji je ugostio Ivana Pavla II, dopisnica Jerusalem Posta i dosad jedina predsjednica @idovskih zajednica Tullia Zevi, te predsjednik rimske @idovske op}ine Riccardo Pacifici. “Samo se dijalogiziraju}i i prevla|uju}i nesporazume mo`e na}i zajedni~ki put na{ih dviju religija; vrata

dijaloga moraju vazda biti otvorena”, rezimirao je Toaff. ^injenica je da je papa Nijemac i da desetlje}ima talijanski @idovi nisu htjeli ni kupiti ni ~uti ni{ta njema~ko, podsjetio je Pacifici u nedjelju uo~i posjeta, ali “danas je Njema~ka zemlja koja se najvi{e zauzima protiv bilo kakve diskriminacije i prva je usvojila 27. nisana, Jom ha{oa, kao Dan kajanja”. Benedikt XVI je drugi papa koji je stupio u neku sinagogu. Vi{emilenijski led razbio je Ivan Pavao II, posjetiv{i rimsku sinagogu 1986. i pozdraviv{i @idove kao “stariju bra}u”. Benedikt XVI je posjetio sinagogu u Kölnu 2005., a jednu od sinagoga i u New Yorku, uo~i Pesaha 2008. godine. Bilo je, napisao sam, nesretnih trenutaka kao kada je Benedikt XVI odlu~io rehabilitirati Britanca biskupa Richarda Williamsona, osporavatelja Holokausta bez posebnih konzultacija unutar Vatikana i tako podijelio prelate koji su strahovali kako }e taj potez trajno utjecati odnose sa @idovima. Williamson je iz tzv. lefebristi~ke odvojene crkvene zajednice koji je izjavio kako “plinske komore nisu nikad postojale” te da je u nacisti~kim logorima “ubijeno maksimalno 300 tisu}a @idova”. Poku{avaju}i kontrolirati {tetu, vatikanski list L’Osservatore Romano u uvodniku je objavio da su Williamsonovi komentari “te{ki, uznemiruju}i i neprihvatljivi” i podsjetio na crkveno u~enje protiv antisemitizma. No, `idovski ~elnici to nisu smatrali dovoljnim. Zato je papa prilikom posjete Londonu u rujnu 2010. jasno kazao, u povodu 70. godi{njice bitke za Britaniju – zra~nih sukobe u kojima su britanski piloti sprije~ili planiranu Hitlerovu invaziju, da je za njega “osobito bilo dirljivo biti ovdje i prisjetiti se tolikih va{ih sunarodnjaka koji su `rtvovali `ivote hrabro se odupiru}i snagama zle ideologije nacizma”. Treba isto tako navesti da je u drugom svesku trilogije Isus iz Nazareta, u sedmom poglavlju, gdje se govori o Isusovu su|enju, papa istaknuo da `idovski narod, kao takav, nije `elio Isusovu smrt, da je Isus bio @idov, kao i njegovi u~enici, te da ga je osudila hramska aristokracija. Pomno sam pratio ovaj pontifikat i svjedo~im da je papa mnogo puta ponovio obavezu bratskih odnosa kr{}ana i @idova. Za kraj, prisjetimo se papinih rije~i tijekom posjete Yad Vashemu (11. svibnja 2009.) kada je kazao: “Kao biskup Rima i nasljednik apostola Petra ponavljam, kao moji prethodnici, obavezu Crkve da moli i djeluje, bez prestanka, kako bi se osiguralo da se nikada vi{e ne ponovi mr`nja u srcima ljudi koja je dovela do ovih `rtava. Bog Abrahama, Izaka i Jakova, Bog je mira”.  19


RUAH HADA[A

JEZICI I KULTURA / ‫ שפות ותרבות‬/ SAFOT VETARBUT

Judeotatski Jezik kavkaskih @idova Gabi Abramac Gabi Abramac

Kavkaski @idovi ili kako se jo{ nazivaju, Planinski @idovi, Gorski @idovi ili Juhuro, @idovi su isto~nih i sjevernih padina Kavkaza, osobito Dagestana, ^e~enije i Azerbajd`ana. Na ta podru~ja najvjerojatnije su se doselili iz drevne Perzije, po~ev{i s doseljavanjem u petom stolje}u.

skvi ostaje jedino djelo ovog tipa. Latini~no pismo zamijenjeno je }irili~nim godine 1938. i od tada se judeotatski tako zapisuje. Mnogo dijela na judeotatskom objavljeno je izme|u 1930. i 1937. godine kada je on bio jezik na kojem se podu~avalo u velikom broju {kola. Godine 1938. autonomna republika Dagestan proglasila je tatski (kako su ga nazivali) jedinim od deset slu`benih jezika. Me|utim, nakon te godine, broj izdanja na judeotatskom znatno je opao.

Jezik koji govore kavkaski @idovi entnolekt je tatskog koji pripada jugozapadnoj grupi iranskih jezika. U znanstvenoj literaturi ovaj jezik se naziva judeotatski ili d`uhurski, no kavkaski @idovi zovu ga zuhun juhuri ili doslovno: “`idovski jezik”. Postoje ~etiri dijalekta ovog jezika: derbent, kuba, makhachkala-nalchik (povijesno dijalekt haytaghi) i vartashen koji se sada naziva oguz (povijesno znan kao shirvani). Od pamtivijeka dominantan pisani jezik kavkaskih @idova bio je hebrejski. Prvi pisani dokument na judeotatskom bio je leksikon judeotatskog zvan Otzar ha-Millin shel ha-Sefah ha-Tatit-Yehudit, koji je tijekom 1870-ih i 1880-ih kompilirao rabin Ya’akov Itzhakovich-Yitzhaki (1848-1917). Leksikon sadr`i gotovo 1900 rije~i u derbentskom dijalektu i njihovu hebrejsku istozna~nicu. Prva knjiga tiskana na judeo-tatskom izi{la je u Vilni 1909. godine. Bio je to prijevod Asafa Pinhasova koji je preveo djelo Yosefa Sapira (1869-1935). Godinu dana kasnije Pinhasov je izdao knjigu molitvi s judeotatskim prijevodom. Izme|u 1915. i 1922. u Bakuu su izlazile tri dnevne novine na judeotatskom. Od 1927. grad Derbent u Dagestanu postao je sredi{te judeotatskog djelovanja. Na nacionalnoj konferenciji kavkaske `idovske kulture koja se odr`ala te iste godine u Moskvi odlu~eno je da judeotatski knji`evni jezik bude temeljen na derbentskom dijalektu. Novine Zehmetkesh (Radnik) koje su izlazile u Derbentu od 1928. do 1941. odigrale su va`nu ulogu u ja~anju derbenstkog dijalekta. Pored judeotatskih izdanja koja su tiskana na hebrejskom pismu, s dodatnim dijakriticima koji su se tradicionalno koristili za pisanje judeotatskog, izme|u 1927. i 1928. godine pojavile su se dvije “pobolj{ane” verzije hebrejskog alfabeta s razli~itim sustavima vokalizacije kako bi nadomjestili samoglasnike koji su nedostajali. Godine 1929., godinu dana nakon vladine odluke, hebrejsko pismo zamijenjeno je latini~nim. Judeotatska gramatika koju je Naftali Zvi Anisimov objavio godine 1932. u Mo20

Nakon 1938. godine ruski se sve vi{e podu~avao u `idovskim {kolama Dagestana zamjenjuju}i judeotatski. U Azerbajd`anu je judeotatski uzmicao pred ruskim i azerbajad`anskim. Profesionalno kazali{te na judeotatskom koje je 1935. godine bilo utemeljeno u Derbentu zatvoreno je jedanaest godina kasnije s obja{njenjem da nije bilo dovoljno zainteresirane publike. Stolje}ima su kavkaski @idovi bili dvojezi~ni. U Azerbajd`anu su govorili judeo-tat i azerbajd`anski, a u sjevernom Dagestanu judeo-tatski i qumiq. Od kasnih 1920-ih, osobito tijekom 1930-ih, ruski je sve vi{e potiskivao ostale jezike. Tijekom Drugog svjetskog rata obustavljen je tisak na judeotatskom. Godine 1946. tisak je obnovljen i do 1990-ih su tiskane otprilike dvije do tri knjige godi{nje. Tijekom 1990-ih do{lo je do masovne migracije kavkaskih @idova u Izrael. Godine 1999. u Izraelu je utemeljeno dru{tvo kavkaskih pisaca. 

Poruke kavkaskih @idova Одомире дуь пойгьи, оммо абат ишу гьердуь еки нисди. Svaki ~ovjek ima dvije noge, ali svaki ima druga~iji korak. Амбар гоф сохугьо, амбар гьэлет мибу. Tko puno pri~a, puno grije{i. Гьер одоми гIэйб хуьшдере нидануь. Ne zna svatko svoje nedostatke. Эз дуьл кутэхьэ одомигьо хьофдбо парчогьети гирошде. Maleni ~ovjek mnogo puta u svojem `ivotu sebe smatra carem. Имбуруз туьниге, себэхь менуьм. Danas ti, no sutra ja. Э метеле гоф кем дери, эгьуьл - амбар. U poslovicama je malo slova, a mnogo mudrosti.


JEZICI I KULTURA / ‫ שפות ותרבות‬/ SAFOT VETARBUT

RUAH HADA[A

Birobid`an – Биробиджан – ‫ביראָבידזשאַן‬ @idovska autonomna oblast Birobid`an – “Sovjetski Cion” Gabi Abramac Skrivena duboko na istoku ruskog Sibira, na granici s Kinom, vi{e od 5.000 kilometara isto~no od Moskve, nalazi se @idovska autonomna oblast Birobid`an. Zauzima povr{inu od 36.000 ~etvornih kilometara, odnosno ve}a je od `idovske izraelske domovine.

Polo`aj Birobid`ana na karti Rusije.

Birobid`an je utemeljen 1928. godine kao rezultat Lenjinove nacionalne politike prema kojoj se svakoj narodnosti koja je bila tvorbeni entitet u Sovjetskom Savezu jam~io teritorij na kojemu se mogla nastaviti njegovati kulturna autonomija unutar socijalisti~kog okvira. Politika Sovjetskog Saveza prema nacionalnim i etni~kim manjinama Jo{ od Oktobarske revolucije, sovjeti su zna~ajno ulagali u kulturni i nacionalni razvoj etni~kih manjina Sovjetskog Saveza. Sovjetska politika definirala je nacionalnost prvenstveno na temelju jezika i teritorija s ~ime su se slagali mnogi isto~noeuropski intelektualci. Teoretski, nacionalizam je u marksisti~ko-lenjinisti~koj ideologiji smatran proizvodom prethodne faze povijesti koji je trebalo zamijeniti broj~anim rastom proletarijata i prelaskom na socijalizam. Lenjin i ostali bolj{evici shvatili su da su ljudi jednostavno ostali privr`eni svojim nacionalnim osje}ajima. Zbog ovoga su Lenjin i njegovi sljedbenici poku{ali osigurati odre|eni stupanj teritorijalno utemeljene autonomije razli~itim etno-nacionalnim skupinama, pretpostavljaju}i da }e u kona~nici, kako se novo pansovjetsko dru{tvo bude

uzdizalo, cijeli ovaj sustav odumirati. Kako bi implementirali ovaj ideal, sovjeti su razvili strategiju “etno-teritorijalnog {irenja” u kojoj je sustav nacionalnih jedinica bio pro{iren prema sve manjim i manjim teritorijima, koji su ponekada mogli predstavljati i samo jedno malo selo. Dok je lociranje ve}ine narodnosti i etni~kih grupa bilo rije{eno na relativno lak na~in, @idovi su predstavljali ve}i problem. @idovi Isto~ne Europe govorili su jidi{ te je tako `idovski narod imao “materinski” jezik, ali nije imao svoj teritorij {to je predstavljalo problem koji su `idovski aktivisti i sovjetska dr`ava poku{ali rije{iti. Rje{enje problema bezdr`avnosti bilo je stvaranje `idovskog teritorija unutar Sovjetskog Saveza i preseljenje sovjetskih @idova.

Projekt Birobid`an Projekt Birobid`an najbolje se mo`e razumjeti u kontekstu `idovskog nacionalizma zvanog “teritorijalizam” koji je zagovarao suverenu `idovsku zajednicu koja bi `ivjela na prikladnom teritoriju bilo gdje na svijetu, odnosno ne nu`no u zemlji Izrael. Nakon godine 1881., kada su pogromi u~estali, kada su @idove prisiljavali na slu`enje u vojsci i kada su se po~eli doga|ati pobune 21


RUAH HADA[A

JEZICI I KULTURA / ‫ שפות ותרבות‬/ SAFOT VETARBUT

postojalo je 79 zemljoradni~kih `idovskih kolonija na sovjetskom teritoriju. Naseljavanje @idova u Birobid`an, koji je grani~io s osjetljivom mand`urijskom granicom, za @idove je imalo je politi~kog smisla jer se smatralo da se lokalni koreanski uzgajiva~i ri`e i Kozaci ne}e previ{e buniti, a novi doseljenici tako|er bi slu`ili kao tampon zona pri japanskom imperijalnom {irenju u toj regiji. Podru~je u kojem se nalazi Birobid`dan ima monsunsku klimu s vru}im, vla`nim ljetima i hladnim, vjetrovitim zimama. Ve}inu podru~ja sa~injavalo je mo~varno tlo prepuno insekata.

unutar granica u kojima su @idovi smjeli `ivjeti u Rusiji, `idovski teritorijalisti zapo~eli su s kampanjama za dodjeljivanje teritorija na kojemu bi se @idovi mogli naseliti. Podru~ja koja su se spominjala uklju~ivala su Argentinu, Australiju, Kanadu, SAD te Ugandu. Prijedlog da se @idovima dodijeli teritorij u Birobid`anu izazvao je veliki interes me|u onima koji su tra`ili rje{enje za `idovsku raseljenost i bezdr`avnost. Ben Zion Goldberg, poznati novinar i urednik lista Der Tog, proglasio je ideju Birobid`dana va`nijom od kolonizacije Argentine i Palestine. “Herzl je skoro prihvatio Ugandu u divljinama Afrike”, naveo je. “[to bi Herzl bio rekao da mu je car ponudio Birobid`an? I to pod takvim uvjetima!”

Krimski poluotok kao rje{enje Nekoliko godina ranije, godine 1926., Ji{uv (`idovsko stanovni{tvo u Palestini) i cionisti~ki pokret bili su suo~eni s pravom alternativom za `idovsko naseljavanje izvan granica zemlje Izrael. Na konferenciji OZET-a1 odr`anoj 1926. godine objavljeno je da sovjetska vlada namjerava utemeljiti `idovsku republiku na poluotoku Krimu na kojemu je ve} `ivio zna~ajan broj @idova. Inicijalni {ok pretvorio se u `ivu paniku kada je postalo jasno da su sovjetsku inicijativu podr`ale `idovske zajednice diljem svijeta. Kada je nekoliko ~lanova Gedud Ha-Avoda2, na ~elu sa Menachemom Elkindom otputovalo za Krim, ovi strahovi samo su se poja~ali. Iako je stvoreno nekoliko `idovskih kolhoza, ve}i plan nije nikada ostvaren. Vijesti o propasti krimskog projekta do~ekane su s olak{anjem. Krimski plan bio je nakratko o`ivljen tijekom Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon rata a od strane `idovskog antifa{isti~kog komiteta.

22

Prvi `idovski doseljenici pristigli su ve} u svibnju 1928. godine, a sljede}ih nekoliko godina po~eli su dolaziti u manjim valovima iz razli~itih dijelova Ukrajine, Bjelorusije i sredi{nje Rusije. Kako bi potaknuli migraciju @idova, sovjeti su pokrenuli masovnu propagandnu kampanju koja je uklju~ivala postere i romane koji su opisivali socijalisti~ku utopiju. ^ak su i letci koji su promovirali Birobid`an bili izbacivani iz zrakoplova nad `idovskim naseljima u Bjelorusiji. Vlada je producirala film zvan Traga~i za sre}om koja je govorio o `idovskoj obitelji koja nakon Velike depresije u Americi stvara novi `ivot u Birobid`anu. U ovoj romanti~noj melodrami, pioniri sti`u u nepripitomljen, ali idili~an raj u kojemu su potoci puni ribe, {ume pune divlja~i, a zrakom se {iri pjesma. Vrijeme nije nikada prehladno ili pretoplo, a svi socijalisti~ki snovi se ostvaruju. Ironi~no je da su do objave filma 1936. godine, @idovi ve} po~eli napu{tati regiju. Godine 1934., Centralni Izvr{ni Komitet slu`beno unapre|uje status Birobid`ana u @idovsku autonomnu oblast, ~ime simboli~no i politi~ki odre|uje status koji }e ovaj teritorij imati u budu}oj sovjetskoj `idovskoj politici. Tako godine 1934. @idovi na papiru postaju “normalna” sovjetska nacionalnost iako ve}ina @idova nije `ivjela na “njihovom” teritoriju. Diljem svijeta socijalisti~ki orijentirani @idovi tada po~inju prikupljati sredstva za Birobid`an. Oko 1.500 @idova iz Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava, Ju`ne Amerike, Europe i Palestine pod britanskim mandatom, preselilo se na sovjetski Daleki Istok kako bi sudjelovali u ovom eksperimentu socijalisti~ke `idovske izgradnje.

Birobid`an kao alternativa cionizmu Birobid`an je odabran kao nova domovina sovjetskih @idova zbog geopoliti~kih pitanja koja su prethodno navedena, ali i s nakanom da se sprije~i ono {to se smatralo cionisti~kom prijetnjom. Osobito su se zabrinjavaju}im smatrali pogledi socijalnih cionista poput mi{ljenja Ber Borochova koji je vjerovao da se `idovsko pitanje mo`e rije{iti samo stvaranjem `idovskog teritorija u Palestini. Kako bi se izborili s ovom suparni~kom ideologijom koja je bila popularna me|u ljevi~arskim `idovskim intelektualnim krugovima, sovjeti su smislili @idovsku autonomnu oblast kao alternativu cionizmu. U ovom novom “Sovjetskom Cionu” trebala se, navodno, razviti nova proleterska `idovska kultura.

Birobid`an slu`beno postaje sovjetska `idovska kolonija

Jezi~na politika

U o`ujku 1928. godine Centralni Izvr{ni Komitet Sovjetskog Saveza slu`beno je donio odluku da }e Birobid`an biti najve}a, ali ne i jedina `idovska zemljoradni~ka kolonija nadaju}i se da }e vrlo brzo Birobid`an postati i slu`bena sovjetska `idovska regija. U to vrijeme

Kontrast izme|u projekta Birobid`an i cionizma odra`avao se i u jezi~nim politikama. Sovjeti su odabrali jidi{ kao nacionalni jezik @idova; hebrejski se, kao jezik koji se povezivao sa vjerskim judaizmom i zemljom Izrael u kojoj je bio o`ivljen, smatrao “reakci-


JEZICI I KULTURA / ‫ שפות ותרבות‬/ SAFOT VETARBUT

onarnim” jezikom. Sovjetske vlasti zabranile su podu~avanje hebrejskoga u osnovnim i srednjim {kolama 1919. godine. Knjige i ~asopisi na hebrejskom prestali su se tiskati i bili su uklonjeni iz knji`nica. U~itelji i u~enici koji su poku{avali u~iti hebrejski jezik bili su optu`ivani te ~ak i osu|ivani zbog kontrarevolucionarnih ili antisovjetskih radnji. [kole na jidi{u, novine, kazali{ta i ostale kulturne institucije u`ivale su dr`avnu potporu. Moskovski dr`avni `idovski teatar koji je izvodio djela na jidi{u, odr`ao se gotovo jo{ trideset godina nakon osnutka. U `idovskoj autonomnoj oblasti jidi{ se koristio u {kolama, u medijima, na uli~nim natpisima i na po{tanskim markama. Godine 1934. utemeljene su novine Birobizhaner Shtern koje i danas izlaze. Ulicama su davana imena poznatih autora koji su pisali na jidi{u, kao {to je to, primjerice, bio Sholom Aleichem.

Neuspjeh Birobid`ana kao projekta `idovske domovine Birobid`an nije uspio kao centar sovjetskog `idovskog `ivota. Tome su dva glavna razloga. Prvi je taj {to je `ivot bio te`ak, a Birobid`an je bio daleko od svih gradova i podru~ja u kojima su ostali @idovi `ivjeli. Drugo, SSSR nije ozbiljno investirao u Birobid`an kao `idovski nacionalni projekt. Velika ~istka koja se doga|ala izme|u 1936. i 1939. godine uni{tila je vodstvo Birobid`ana i ve}inu njegovih kulturnih institucija ~ime je ozna~en dramati~ni preokret sovjetske dr`ave kada je rije~ o ovom projektu. Nakon Drugoga svjetskog rata, Birobid`an je iskusio kratku demografsku i kulturnu obnovu, no antisemitizam i antikozmopolitske kampanje izme|u 1948. i 1952. uni{tili su ostatke sovjetskog `idovskog nacionalnog projekta. Osim sovjetskog poretka, kriti~an je bio i stav @idova koji su se nevoljko selili na sovjetski Daleki Istok. Ve}ina sovjetskih @idova bila je vi{e zainteresirana za selidbu u Moskvu ili Lenjingrad nego u enklavu blizu Mand`urije. Na svojemu vrhuncu, kada je bio slu`beno progla{en nacionalnim domom sovjetskih @idova (1934. – 1936.), Birobid`an je privukao vi{e @idova, ali brojke su i dalje bile male. Godine 1928. oko 525 @idova je odselilo u Birobid`an, a 1934. godine broj novih useljenika se popeo na 5.250. Me|utim, otprilike 60% ovih doseljenika napustilo je Birobid`an te iste godine. Godine 1939. u Birobid`anu je bio 13.291 @idov (18,57% ukupnog stanovni{tva), a od toga je 10.415 (35,13% ukupnog stanovni{tva) `ivjelo u glavnom gradu. Kada su se 1936. godine oblaci nacizma nadvili nad Europom, @idovi su tra`ili uto~i{te gdje god su ga mogli na}i. Edward E. Grusd, urednik B’nai B’rith Magazine, izjavio je da oni @idovi ”koji jo{ uvijek vjeruju u mo} molitve trebaju zahvaliti Bogu da u dana{njem ludom svijetu” postoji Birobid`an, “velika zemlja koja ih poziva i o~ekuje njihovu energiju i talent.” U takvim danima patnje `idovskog naroda, zaklju~io je, Birobid`an “}e se pokazati njihovim sigurnim uto~i{tem.” Nakon Drugoga svjetskog rata do{lo je do kratkog novog interesa za Birobid`an. Usred Holokausta, godine 1943., Max Weber, ameri~ki umjetnik, porijeklom @idov iz Poljske, nadao se da }e Birobid`an nakon rata biti “logi~na Palestina ove nesretne ere. U ovom novom potencijalnom uto~i{tu, `idovski narod bit }e slobodan razviti svoje priro|ene duhovne i intelektualne talente

RUAH HADA[A

kao i svoje industrijske i agrikulturalne sposobnosti te }e u`ivati u slobodi i sve ve}em izobilju”. Grusd i Weber bili su u krivu. @idovsko stanovni{tvo smanjilo se izme|u 1950. i 1980-ih. Mnogi @idovi napustili su Birobid`an izme|u 1989. i 1991. godine.

Birobid`an danas Nakon postsovjetske ere lokalni @idovi i ne`idovi poku{ali su o`ivjeti `idovsku kulturu u Birobid`anu putem knji`nica, `idovskih programa i {kola. Prema popisu stanovni{tva od 2010. godine, Birobid`an ima 75.000 stanovnika. @idova je otprilike 5.000-6.000, odnosno ~ine tek oko 1% @idovske autonomne oblasti. Oko 15.000 biv{ih stanovnika Oblasti i njihovih potomaka danas `ive u Izraelu u gradu Maalotu. Iako u Birobid`anu stanuje mali broj @idova, njihovo zanimanje za njihove `idovske korijene raste. ^lanovi `idovske zajednice dr`e [abat, pjevaju pjesme na jidi{u i okupljaju se kako bi u~ili o `idovskoj povijesti, kuhinji i folkloru. @idovska {kola i Birobid`ansko `idovsko nacionalno sveu~ili{te organiziraju obrazovne programe za djecu i odrasle. Na sredi{njoj `eljezni~koj stanici nalazi se petnaest metara visoka elektri~na menora s nazivom ”Birobid`an” na ruskom i jidi{u. Ekonomija po~iva na rudarstvu, sje~i drva, poljoprivredi i manjim oblicima proizvodnje. Nedavno su se pojavili prijedlozi za ukidanjem @idovske autonomne oblasti. Neki pozivaju na spajanje oblasti sa susjednim administrativnim jedinicama. @idovske organizacije u oblasti protestiraju protiv takvih ideja, tvrde}i da bi time bila eliminirana `idovska nacionalna autonoja u tom kraju u kojemu jo{ uvijek `ivi najve}i postotak @idova u odnosu na druge ruske federalne subjekte. Unato~ neprekidnoj prisutnosti @idova, Birobid`an nije nikada postao `idovska domovina u Sovjetskom Savezu. Za razliku od Birobid`ana, Cion nije nikada bio samo prazna zemlja. Izrael je imao simboli~ku i mitsku povijest povezanu s hebrejskim jezikom i sa `idovskom kulturom. Birobid`an to nije imao. Op}enito govore}i, sovjetski @idovi nisu `eljeli sudjelovati u sekularnoj `idovskoj naciji koju su im sovjetski `idovski aktivisti i sovjetska dr`ava ponudili. Ve}ina sovjetskih @idova imala je vi{e interesa postati modernim sovjetskim `idovskim gra|anima nego {to su bili spremni na stvaranje kulturnog i teritorijalnog eksperimenta koji bi stvorio socijalisti~ku naciju koja govori jidi{ – Sovjetski Cion.  1 OZET (ruski: ОЗЕТ – Общество землеустройства еврейских трудящихся, na jidi{u: GEZERD) je bila Udruga za zemljoradni~ko naseljavanje `idovskih radnika u SSSR-u. Od svojeg utemeljenja OZET se proglasio nepoliti~kim i nepartijskim tijelom, no poput mnogih takozvanih javnih organizacija, OZET-om su upravljale osobe bliske sovjetskim rukovode}im krugovima. OZET je pomagao samo novim poljoprivrednim zajednicama, ali ne i `idovskim kolonijama i farmama koje su ve} postojale. Organizirao je preseljenje doseljenika na nova podru~ja, gradio im domove i pribavljao im stoku i opremu. Osoblje OZET-a obavljalo je i jo{ neke funkcije koje nisu bile navedene u njihovoj osniva~koj povelji poput pomaganja `idovskim zemljoradnicima pri ostvarivanju kredita te pisanja priziva upu}enih vlastima koji su se odnosili na neprestane sukobe oko koje su doseljenici imali sa seljacima i lokalnim funkcionarima. 2 Gedud Ha-Avoda (“radni bataljun”) – bila je cionisti~ko-socijalisti~ka radna grupa utemeljena 8. kolovoza 1920 godine. Njezina tri cilja bila su rad, naseljavanje i obrana. Rije~ “obrana” je kasnije izostavljena iz imena zbog straha od gnjeva britanskih vlasti. Mnogi pripadnici grupe bili su prista{e Josepha Trumpeldora koji je poginuo u bitci kod Tel Haia. Od po~etnih 80 ~lanova, grupa je tijekom vremena narasla na preko 650 pripadnika. Godine 1923. grupa se raspala zbog ideolo{kih razmimoila`enja.

23


RUAH HADA[A

ELIEZEROV KUTAK / ‫ הפינה של אליעזר‬/ HAPINA [EL ELIEZER

[to je nama cionizam? Dr. Eliezer Papo

Dr. Eliezer Papo

Cionizam je pokret za stvaranje jevrejske nacionalne dr`ave na djeli}u teritorije osmanske dr`ave, u kojoj je jevrejski milet brojao sli~an broj pripadnika kao i slovenske hri{}anske grupe, tipa Srba ili, recimo, Bugara. Jevreji nisu izmislili ideju nacionalne dr`ave, i zadnji su osmanski milet koji se u nju uklopio… i to tek kad je ve} i vranama na granama bilo jasno da od Osmanskog Komonvelta ne}e ostati ni kamen na kamenu. Trudim se, evo, ali ba{ nikako da uvidim za{to ba{ Jevreji jedini ne bi smjeli da stvore nacionalnu dr`avu na razvalinama imperije u kojoj su bili zna~ajna populacija. Kako to obi~no biva, u sklopu stvaranja svojih homogenih nacionalnih dr`ava, Grci i Turci su protjerali jedni druge. Grozno!!! Ali, gle ~uda, o tome se danas vi{e ne govori. Pa, tä, niste valjda o~ekivali od Grka da teto{e Turke, poslije svega – ili od Turaka da njeguju jo{ gr~kih secesionista u njedrima? Jednako tako, ne govori se o arapskim Jevrejima, koji su prognani iz zemalja u kojima su `ivjeli preko hiljadu godina, kada je Izrael osnovan. Pa, tä, nismo valjda o~ekivali da arapske zemlje “progutaju knedlu” izraelske pobjede zdru`enih arapskih armija bez ikakve odmazde. Treba biti realan!!! Ovo pozivanje na osje}aj za realnost, naravno, jo{ uvijek ne zna~i da su ljudi postali neosjetljivi na ljudsku patnju!!! Na primjer, razne kvazianarhiste, kvazikomuniste i nadriislamiste {irom svijeta objedinjuje `acnutost palestinskom patnjom. Pripadnici nove svjetske kvaziavangarde nisu megalomani koji bi kritikovali sve razmjene stanovni{tva a priori, niti su pesimisti koji }e tu`no klimati glavom na sve i jednu “humanu” razmjenu stanovni{tva, bez da izvade ruke ispod stra`njice. Ne, ne, nikako… Ali, postoji jedna PARADIGMATI^NA RAZMJENA STANOVNI[TVA, izraelsko-arapska, ~ija }e POLOVINA (arapske izbjeglice iz Izraela) postati ultimativni primjer nepravde za evropsku neoljevicu i arapsku neodesnicu. Slike jevrejskih prognanika iz arapskih zemalja, naravno, ne uzbu|uju ove “humaniste” pretjerano. Budu}i da se radi o Jevrejima, vjerovatno postoje neki opravdani razlozi za{to su protjerani. Pa, majku mu, nije ni Hitler bio blesav!!! Da racionalni Njema~ki Rajh ulo`i tolika sredstva i energiju u kona~no rje{enje, bez da tu postoje neki dublji razlozi. Ma hajte, molim vas!!! Mora da su i Orijentalni Jevreji u mislima podr`avali mrske cioniste, ili su se bavili nekom drugom jevrejskom zavjereni~kom djelatno{}u. Ipak, najdirljivije je kad se Balkanci, koji svako malo presele stotine hiljada ljudi zbog njihovog porijekla, po~nu snebivati nad JEDNOM POLOVINOM IZRAELSKO-ARAPSKE RAZMJENE

24

STANOVNI[TVA. Nije li “malo” dvoli~no kada oni koji smatraju najnormalnijim da Srbija, Crna Gora, Gr~ka, Turska, Bugarska ili Hrvatska stvore nacionalne dr`ave i “humano” razmijene stanovni{tvo sa susjedima, odjedanput postanu humanisti pred slikom palestinskih izbjeglica. Naro~ito je iritantno kad vrli balkanski demografi posegnu za tvrdnjom kako je u “Palestini” bilo malo Jevreja. Ni manje, ni gluplje re~enice. • Prvo: nije bilo Palestine, nego Sirijski pa{aluk. • Drugo: u sirijskom pa{aluku je bilo mnogo Jevreja, a jo{ bitniji je njihov ukupan postotak u stanovni{tvu raspadaju}e se Imperije, jer JEVREJI SU BILI OSMANSKI MILET KOJI JE BROJAO STOTINE HILJADA PRIPADNIKA na teritoriji ZAJEDNI^KE IMPERIJE. Koliko je Grka bilo u Solunu??? Daleko manje nego Jevreja u Jerusalimu, pa je Solun danas gr~ki grad!!! Koliko je Turaka bilo u Izmiru, da ne ka`em Smirni??? Mnogo manje nego Jevreja u Jerusalimu, pa je Izmir danas turski grad. Ukratko, ko god ho}e da kritikujemo cionizam u sklopu kritike nacionalne dr`ave kao takve, bujrum... ali praviti od cionizma bauka a od Jevreja koloniste koji su se s Marsa spustili u “Palestinu” (ili, ta~nije, u ju`ne dijelove Dama{tanskog pa{aluka = sirijska Hercegovina) je smije{no. Izrael je komad biv{eg Osmanskog Carstva koji je zapao osmanske Jevreje i njihovu bra}u iz drugih zemalja, ba{ kao {to je Srbija dio biv{eg Osmanskog Carstva koji je zapao osmanske Srbe i njihovu K und K bra}u... Kome se ne svi|a, ima stara narodna: KEN NO LE PLAZE LA MINESTRA, KE SALTE POR LA FINESTRA (Kome se ne svi|a ve~era, eno mu, brate, pend`era). Po{to na Balkanu prevladava etni~ko poimanje nacije i nacionalno poimanje dr`ave, i na{i filosemiti i na{i antisemiti bi trebali smatrali logi~nim da Jevreji imaju isti onakav odnos prema Izraelu kakav Srbi izvan Srbije imaju prema Srbiji, Bo{njaci izvan Bosne prema Bosni ili Hrvati izvan Hrvatske prema Hrvatskoj. Ne postoji ni jedan BiH ili SFRJ Jevrejin koji nema najbli`u familiju u Izraelu, {to uop{te ne mora biti ta~no za Srbe u Hrvatskoj ili Hrvate u Srbiji, recimo u Vojvodini. Samim tim, pitanje odnosa prema Izraelu za nas nije samo pitanje odnosa prema Svetoj Zemlji, ili prema etni~koj dr`avi, za{titnici od svih budu}ih Holokausta, nego i pitanje odnosa prema ~lanovima porodice koji `ive u Izraelu. Ukratko, svi na{i prijatelji koji bi da nas vole kao Jevreje, pod uslovom da nismo cionisti, kucaju na pogre{na vrata. 


RUAH HADA[A

ELIEZEROV KUTAK / ‫ הפינה של אליעזר‬/ HAPINA [EL ELIEZER

“Ko za slavom tr~i – ona od njeg’ bje`i; ko joj ute}’ nastoji – ona za njim hita.” Midra{ Tanhuma, ~itanje Vajikra, odjeljak 3

dr. Eliezer Papo Iz knjige Sefardske pri~e

Jedanput posla{e nekog mladi}a iz dobre ku}e u je{ivu.1 Kako se pare nisu dale sakriti, mladi} vrlo brzo odsko~i me|u svojim prijateljima – kako odijelom i vlastitim dr`anjem, tako i servilno{}u koju je izazivao kod slabijih karaktera koje je privla~io, i koji su privla~ili njega. Mo} ste~ena vi{egodi{njim u~enjem, nakalemljena na ve} formiran `ivotni stav “posebnosti” i “odabranosti”, dovedo{e mladi}evu oholost do savr{enstva. Ni jedna djevojka ~iju sliku bi mu pokazale provodad`ije ili s kojom bi iza{ao “na vi|enje” nije mu bila dovoljno dobra. Jedna nije iz dobre ku}e, druga nije dovoljno obrazovana, tre}oj otac i bra}a nisu znalci Tore, ~etvrta nije dovoljno striktna u obdr`avanju propisa Tore, peta nije dovoljno imu}na – i tako u nedogled, dok provodad`ije sasvim ne digo{e ruke od njega. Jednog dana, uvidjev{i da mladi}eva oholost ve} uveliko {teti njegovoj okolini – a ponajprije njemu samome, ro{ a-je{iva2 ga pozva na razgovor u kome mu je blago skrenuo pa`nju na ~injenicu da mladi znalci Tore upravo zbog toga {to su uspje{ni moraju da se ~uvaju oholosti koja je majka svih grijeha, i koja sve uspjehe na svim drugim poljima ~ini neva`nim, ma kako veliki bili. Gledaj, sine, mudrost, pobo`nost i bogobojaznost opstaju samo u skromna ~ovjeka, govorio mu je. Kao {to se voda sa planine spu{ta u dolinu – tako bo`ansko nadahnu}e napu{ta uznosite, i boravi me|u poniznima. Dok je haham govorio, mladi} je mudro i ozbiljno klimao glavom. Odmah je shvatio da haham zapravo `eli da on porazgovara sa nekim od u~enika koji su se predali grijehu oholosti. I sam je primijetio da mnogi njegovi prijatelji o~ekuju daleko vi{e po~asti nego {to ih u skladu s njihovim porijeklom ili u~eno{}u sljeduje. Bilo mu je jasno da mu haham nije mogao jasno staviti do znanja o kojim se ljudima radi – jer je bio ograni~en striktnom zabranom ogovaranja. – Stoga je mladi} oprezno oslu{kivao ne bi li iz dalekih aluzija shvatio koga je haham imao na umu. U nastavku razgovora, haham dade mladi}u knjigu uputa za sticanje i razvijanje vrlina skromnosti i poniznosti. Mladi}u odmah postade jasno da se misija koju mu je haham povjerio ne sastoji od razgovora sa pojedincima u je{ivi – nego da je na njemu da vlastitim primjerom poka`e ostalima kako su pravi u~enici Tore istovremeno i skromni i ponizni. U narednim susretima ro{ ha-je{iva je nekoliko puta pitao mladi}a da li u~i “onu knjigu” – na {ta mu je mladi} svaki puta od-

govarao iscrpnim citatima iz iste, iz ~ega je haham (koji je vjerovao u objektivnost pristupa tekstu) shvatio da su ideje izlo`ene u knjizi prodrle u mladi}evo srce – te mu ubrzo organizova novu provodad`ijsku ponudu. Radilo se o pristojnoj, skromnoj i siroma{noj djevojci. Mladi} koji je ponudu shvatio kao li~nu uvredu ljutito odbrusi: Pored svih skorojevi}a u je{ivi meni ste na{li da nudite tu repu bez korijena. Ko je ona uop{te? – Pa ja nju ne bih uzeo ni onda kad sam bio najobi~niji u~enik dobra roda, izgleda i stanja – a kamo li sada kada sam me|u svim ovim oholim ljen~inama i suknjogonjama, i pored sve svoje u~enosti, jo{ i skroman i ponizan. Kako to obi~no i biva: Oni koji nisu spremni da u~e od drugih – ne u~e ni od u~itelja – dok oni koji svijetu pristupaju za~u|eno i zadivljeno, {iroko otvorenih o~iju i dobro otprtih u{iju, uvijek spremni da uo~e vlastiti nedostatak, da vlastite kvalitete vide isklju~ivo u svjetlu odgovornosti pred Bogom i pred ljudima, takvi u~e i od u~enika. Haham prvi put sasvim jasno uvidje da na svijetu ima ljudi koji misle da je znanje stvar teorije – a ne prakse, baratanja idejama – a ne djelima. Bo`e, najsmje{nije je od svega, pomisli, {to je sve tako dobro ude{eno. Upravo oni kojima je toliko stalo do po{tovanja drugih – te stoga poku{avaju da ga nametnu unaprijed – upravo oni dobijaju samo ljudski prezir. – Istovremeno, oni koji su svjesni da nisu dostojni po{tovanja jer su daleko od idela kome te`e – upravo oni dobijaju ljudsko po{tovanje. Pa to je upravo ono {to su imali na umu mudraci kada su rekli: “Ko god tr~i za slavom – slava bje`i od njega; a ko bje`i od nje – ona ga progoni” – shvati haham, udaraju}i se po ~elu, pa potr~a za mladi}em da mu saop{ti svoje novo otkri}e. Mladi} je saslu{ao hahama sa vidnom rezignacijom (ve} mu je, naime, bilo jasno da se haham odnosi prema njemu na ovakav na~in da bi lije~io vlastiti kompleks niska porijekla), ali zbog po{tovanja koje je gajio prema mudracima Talmuda, ipak odlu~i da poku{a sprovesti u djelo hahamov savjet. Izvjesno vrijeme posvetio je tome da odbija po~asti za koje se prije zdu{no borio. Ako bi mu ponudili da predvodi molitvu, on bi to odbio provjeravaju}i na licima prisutnih da li su svjesni `rtve koju ~ini, i preziru}i one koji bi olako i s prve prihvatili ponu|enu po~ast koju je on (kome pripada po redu i pravu) odbio. Ako bi mu ponudili da za subotnjom trpezom ka`e blagoslov nad vinom i hljebom, on bi se pravdao naglim nastupom ka{lja. Ljudima se teatralnost 25


RUAH HADA[A

ELIEZEROV KUTAK / ‫ הפינה של אליעזר‬/ HAPINA [EL ELIEZER

njegove la`ne skromnosti gadila vi{e nego njegova pre|a{nja nepatvorena oholost – te sasvim presta{e da mu ukazuju po~asti, a potom i da mu obra}aju pa`nju. Ljut, poni`en i uvrije|en, mladi} se uputi hahamovoj ku}i da mu povjeri kako je pou~en vlastitim iskustvom do{ao do zaklju~ka da su se vremena promijenila, i da je ono {to su mudraci rekli o slavi bilo ta~no u njihovo vrijeme kad se znalo gdje je ~ije mjesto – ali da znalac Tore koji se u dana{nje vrijeme pona{a ponizno time samo {teti ugledu Tore – jer ~ovjek danas vrijedi onoliko koliko nametne drugima da vrijedi, pa tako onaj koji ka`e da ne vrijedi mnogo tako i biva sagledan. Hahama je zatekao kako se u ba{ti igra sa djecom. ’Am ha-arec3 uvijek ostaje ’am haarec, pomisli. U je{ivi glumi mudraca – a ovdje tra}i vrijeme na ovozemaljske gluposti. Nije ~udo {to u njegovoj je{ivi nema po{tovanja za prave Tora vrijednosti. Svi su oni samo skorojevi}i ogrnute pla{tom u~enja i pobo`nosti. Svejedno, odlu~i da ostvari naum s kojim je do{ao, te izdeklamova govor koji je pripremio. Mudrac je dugo i netremice slu{ao dok je mladi} govorio sve vi{e i vi{e, sve uzbu|enije i uzbu|enije. – Ako se neko odrekao slave, ako je neko u onoj je{ivi bje`ao od slave – onda sam to bio ja. I, {ta se desilo? Ko je to uop{te primijetio? Kome je uop{te stalo? Ko uop{te zna da cijeni takvu skromnost? – pitao je mladi}, grcaju}i u iskrenom bolu, “ko bje`i od slave – slava ga progoni”, deklamovao je imitiraju}i podrugljivo hahamov glas, puste pri~e. [to onda mene ne progoni, kad evo mjesecima bje`im od nje? Za{to, rabi, za{to? – Ako iskreno pita{, kaza}u ti {ta se meni ~ini i {ta ja vjerujem – re~e haham, prekidaju}i mladi}a prvi put otkako je hrupio u njegovu ku}u i po~eo svoj monolog – meni se ~ini da nije dovoljno samo bje`ati od slave. Potrebno je i da se ~ovjek bje`u}i ne okre}e. Ti si bje`ao, ali s licem prema slavi. Bje`ao si od nje okrenut prema njoj. – A ni slava nije blesava. Uvidjela da je mami{ – pa se ne da. Nego, ko od slave bje`i, mora se posve okrenuti od nje. Ona }e tr~ati za njim tek onda kad mu ve} posve ne bude stalo.

Po{teni lopov Fin ke al riku li vieni la gana – al provi li sali la alma. Dok bogatom do|e volja (da pomogne) – siromahu iza|e du{a. Sefardska poslovica Ova neobi~na zgoda, provjerena i provjerljiva taman koliko i ostale “sarajevske pri~e”, desila se potkraj pro{log vijeka, s kraja turskog a s po~etka austrijskog vakta. – Stari i ugledni sarajevski trgovac, gazda Salom, o`enio je sina – i las bodas4 su trajale sedam dana tokom kojih je prostrana ku}a Salomovih bila otvorena za ogromnu porodicu i jo{ brojnije prijatelje. Drugog ili tre}eg dana po svadbi, dok su mlado`enjina majka, tetke, ujne i strine sjedile zajedno sa mladom, njenom majkom, tetkama, ujnama i strinama – u ku}u se, koriste}i op{tu gu`vu, uvukao i jedan siroma{ni Jevrej koji je odlu~io da na svoju ruku, valjda da ne bi ometao porodicu zauzetu rado{}u, uzme kredit 26

od Salomovih. Kredit se trebao sastojati u tome da siroma{ak uzme “u zalog” kakvu vrijedniju stvar iz doma Salomovih, zalo`i je – i s tim parama zapo~ne biznis – pa, kad mu “fino krene” (a nema razloga da mu ne krene) – a on lijepo otkupi zalog i vrati ga Salomu. S ovakvim ~istim i sve samim bogougodnim mislima u{unja se kradomice u Salomovu sobu za prijeme, tik do divanhane u kojoj sje|ahu `ene sa mladom – i po~e skidati srebrene ukrase kojima bijahu iski}eni zidovi sobe. – No, spretan i okretan kakvim ga dade Bog, ve} pri poku{aju skidanja prvog “zaloga”, uspje{no obori te{ku mesinganu demirliju koja se, dostojanstveno ali malo pretjerano bu~no, sru~i na ibrike i sahane koji pod njom stajahu. ^uv{i prvo lomljavu – a potom kobnu ti{inu kojoj ova ustupi mjesto – `ene, iz odsustva vriske, kletvi, zapomaganja ili isprika shvati{e da buku nije izazvala neka od slu`avki – te se odmah, racionalno i preduzimljivo, dado{e u dreku. – Neke su vikale na {panskom ladron5, druge su smatrale za uputnije da to prevedu na internacionalni bosanski nadaju}i se pomo}i sa strane – dok su tre}e znale da “pomo}i i spasenja nije ni u koga do u Boga Kralja Izraela” ~ijoj se za{titi preporu~i{e izgovaranjem stiha “[ema Jisrael...” 6 Prepadnut prvo situacijom u kojoj se ne htiju}i na{ao – a potom dirnut `enskim strahom koji je nenamjerno izazvao a predobro razumijevao – na{ nesu|eni lopov usko~i u divanhanu smiruju}i usplahirene `ene, sve obja{njavaju}i im rije~ima: “Mu`eris! No spanete’ – el ladron \udijo ez”.7 Nakon {to se sve smirilo – i nakon {to je “siroti na{ lopov”, kako su ga `ene odmah (sa neskrivenom simpatijom) nazvale, dobio priliku da, preko kafe i baklave, ispri~a `enama svoju muku koja ga je nagnala da se poslu`i na~inom koji jednom Jevrejinu ne prili~i – ali, “eto, s neba ne dado{e da zarad jedne sumnjive transakcije na ovom svijetu dovede u pitanje onaj drugi, bolji” – `ene se, polurasplakane, rastr~a{e po ku}i da prikupe “ne{to hljeba i krpa” za “nesretnikovu” `enu i djecu. Kad su uve~e ispri~ali gazdi Salomu cijelu pri~u o lopovu meka srca, starac nije mogao da se naslu{a dovoljno – tra`e}i stalno da mu pri~aju ponovo – ili da ponove neki dio. – A svaki put kad bi do{li do dijela kad mazalba{u8 poku{ava umiriti usplahirene `ene obja{njavaju}i im kako je i on Jevrej – starac bi se po~eo grohotom smijati zapitkuju}i stalno te kako je izgledao ladron kad je upao me|u `ene, te kako su `ene reagovale, te {ta je ta~no rekao – i sli~no. Sutradan, odmah poslije jutarnje molitve, gazda Salom posla po “pato}u di muestru ajduk” 9 – ne bi li svojim o~ima vidio ~udo nevi|eno: “jevrejskog provalnika”. – No, kad uvedo{e pred njega suvonjava prepadnuta ~ovjeka od svojih ~etrdeset godina u pohabanom bosanskom odijelu, gazda Saloma pro|e volja za {ega~enjem – pa prijateljski, gotovo o~inski, ukori nesretnika zbog sumnje u spremnost bolje stoje}ih op{tinara da mu priteknu u pomo} davanjem beskamatnog kredita kao {to nala`e Tora – nakon ~ega mu, na siroma{kovo zaprepa{tenje, dade sumu koja je dostajala za pokretanje malog obrta uz napomenu da ne mora sve vratiti odjednom – nego “na rate, malo po malo, kako bude imao”.


ELIEZEROV KUTAK / ‫ הפינה של אליעזר‬/ HAPINA [EL ELIEZER

Sefardske su se pri~e u Sarajevu obi~no zavr{avale rije~ima: “I komu todu estu fue verdad – ansi moz venga la geula. – I si fue mintira – ki muz venga il mashiah.” Ako je sve uistinu bilo ovako – onda neka nam do|e sloboda. – A ako li je ovo la` – neka nam do|e Mesija, – pa nije red da se ova zavr{i druga~ije.

Rabinski marifetluci Dobar dio predratnih sarajevskih rabina je zvanje stekao na rabinskom seminariju u Be~u. Pri~a se da je zavr{ni ispit pred dobijanje rabinske titule bio ispit iz retorike koji se sastojao u tome da apsolvent rabinskih studija u prisustvu cjelokupnog nastavni~kog vije}a i studenata svih godina odr`i jednosatni govor o temi koju bi dobio tek u amfiteatru. Smatralo se da osoba koja nije u stanju odgovoriti na takav izazov ne mo`e predstavljati jevrejsko u~enje ni prema vani ni prema unutra. Budu}i rabin bi stao na binu, otvorio kovertu koja je stajala na govornici, pro~itao temu o kojoj treba govoriti – i nakon pet minuta (koliko bi mu bilo dodijeljeno za organizovanje misli i pravljenje skice govora) po~eo govoriti na zadatu temu. Jedan od sarajevskih studenata, izvjesni Tauber koji je kasnije i slu`io kao rabin u nekoj od bosansko-hercegova~kih jevrejskih op{tina, je visprenim pitanjima i balkanskim verbalnim marifetlucima u toj mjeri zagor~avao `ivot profesoru retorike da se isti odlu~io na malu osvetu, koja je drskog Sarajliju trebala nau~iti pameti. Na dan Tauberovog zavr{nog ispita, umjesto da mu postavi te{ku temu (~emu je pomenuti, znaju}i za osje}anja {to ih je profesor gajio prema njemu, bio naredan) – profesor odlu~i da njegov papir jednostavno ostavi praznim, u`ivaju}i unaprijed u nezgodi u kojoj }e se vickasti student na}i. Amfiteatar je pun, u prvim redovima sjede svi profesori, iza njih studenti po godinama. Tauber prilazi bini, otvara kovertu, vadi presavijeni bijeli papir, otvara ga prikrivaju}i drhtanje ruku – i

RUAH HADA[A

gle ~uda: papir je prazan. Okre}e ga u o~ekivanju da je pogre{no slo`en, i da ga presudno pitanje o~ekuje na pole|ini – no, na op{te iznena|enje, ni tamo ne nalazi ni jedne jedine rije~i. Stariji studenti ve} pretpostavljaju o ~emu se radi. Mukla ti{ina vlada amfiteatrom. Po isteku tre}e minute pripreme, Tauber glasno saop{ti svoju temu: Ni{ta, nihil, creatio ex nihilo, stvaranje ni iz ~ega... u misticizmu postoje tvrdnje da je Bog svijet stvorio od ve} postoje}eg materijala, svejedno, me|u jevrejskim u~enjacima preovladavaju}e je mi{ljenje je da po~etne rije~i Prve Knjige Mojsijeve upu}uju na stvaranje ni iz ~ega... I tako punih sat vremena, bez pauze, rezime odgovora klasi~ne jevrejske misli na pitanje da li svijet postoji oduvijek ili je stvoren u vremenu, da li je vrijeme stvoreno, da li je materijalni svijet koji poznajemo samo premodelacija ve} postoje}e materije ili je nastao nakon apsolutnog nebitka, itd. itd. itd. Kada je, nakon ta~no {ezdeset minuta Tauber priveo kraju svoje izlaganje – majstorski kao {to je i po~eo, amfitetrom se odlije`e gromoglasni aplauz. Profesorsko vije}e dodijeli Tauberu najvi{u ocjenu – te profesoru retorike ne preostade nego da prizna da se u Be~u retorika samo u~i – dok je na Balkanu na~in `ivota.  1 Hebrejski: ye{iva – rabinska akademija. 2 Hebrejski: ro{ ha-ye{iva – upravnik rabinske akademije. 3 Hebrejski: 'am ha-arec – neznalica. 4 Ladino: las bodas – svadbene sve~anosti. 5 Ladino: ladron – lopov. 6 ^uj Izraele (Gospod Bog na{ – Gospod je jedan). 7 Ladino: Mujeris! No spantej – el ladron Djudijo ez – @ene ne bojte se – i lopov je Jevrej. 8 Ladino: mazalbashu – zlosre}kovi}. 9 Ladino: patochu di muestru ayduk – na{eg nespretnog hajduka.

U izlozima knji`ara – pripremila Dolores Bettini

Lizzie Doron: Za{to nisi do{la prije rata? izdava~: SysPrint, Zagreb, 2012. • prijevod: Maja Ru~evi} • broj stranica: 104

Autorica se u prvom dijelu svoje autobiografske trilogije, romanu Za{to nisi do{la prije rata? (1998.), neskriveno pojavljuje kao lik, no glavna je junakinja njezina majka. Tu nekonvencionalnu, ma{tovitu `enu, punu `ivotnog elana, opsjedaju sje}anja na Holokaust i vlastitu prekinutu mladost; sablasti iz pro{losti podrivaju joj napore koje ula`e u gradnju svojega novog svijeta. Taj intimni vrtlog u kojem odjekuju jeziva stradanja oslikan je nenametljivo, nizom anegdota, bez patetike, s dobrohotnim humorom. Knjiga je odmah po objavljivanju proslavila autoricu, a ovjen~ana je nagradom Buchman Memorijalnog centra Jad Va{em. *** Lizzie Doron ro|ena je 1953. u Tel Avivu, akademsku karijeru u podru~ju kognitivnih znanosti i teoretske lingvistike prekinula je i posvetila se pisanju. Romani i pri~e prevedeni su joj na desetak europskih jezika i nagra|eni u Njema~koj i Italiji. Njezine prve tri knjige ~ine autobiografsku trilogiju koju je izraelsko Ministarstvo obrazovanja uvrstilo u obaveznu {kolsku lektiru.  27


RUAH HADA[A

[OA I NJEZINI IZVORI / ‫ השואה ומקורותיה‬/ HA[OA UMEKOROTEHA

Protokoli cionskih mudraca: popularna krivotvorina o svjetskoj `idovskoj uroti I. dio: od nastanka do doba bu|enja nacizma Julija Ko{

Julija Ko{

Protokoli cionskih (sionskih) mudraca su op}e prepoznati kao krivotvorina iz antisemitskog izvora, nastala iz vi{e izvora krajem 19. i po~etkom 20. stolje}a, kojom se javnosti poku{ava nametnuti uvjerenje o postojanju `idovske zavjere za ovladavanje svjetskom mo}i. Protokoli su, me|utim, samo kap u moru iracionalne mr`nje, jedan od novijih simbola svojevrsnog rata protiv @idova koji traje gotovo dva tisu}lje}a. Vi{e su simptom mr`nje prema @idovima nego njezin uzrok. Zanimljiv je paradoks da su Protokole kona~no uobli~ili, u doba oko i neposredno nakon Prvoga svjetskog rata, ~esto upravo svoje politi~ke i dru{tvene stavove i namjere – poput ne{to kasnije nacista – pripisivali ’cionskim mudracima’. Tekst Protokola je slo`en u obliku teksta bez odre|enog redoslijeda. Navodi ~udno prepletene najstra{nije namjere `idovskih urotnika za osvajanjem svjetske mo}i obrednim klanjem kr{}ana (do najnovijega doba pripisivanoga @idovima putem krvne optu`be), nametanjem ne`idovima `idovske odnosno mojsijevske religije ({to je posve suprotno jednome od temelja `idovstva: teologiji izabranosti `idovskoga naroda, koja isklju~uje misionarski pristup), infiltracijom u {kolske sustave, u tokove novca... op}enito potajnom infiltracijom u dru{tvo, a zatim i njegovo zlo~ina~ko razaranje iznutra. @idovski poslovni ljudi, bankari, odvjetnici, lije~nici, trgovci, novinari... prikazani su kao arhetipovi beskrupuloznih grabe`ljivaca, kojima je `ivotna zada}a i cilj ovladavanje svijetom i njegovim bogatstvima putem sustavne primjene bezakonja, la`i, cinizma, zlo~ina~kog zavo|enja masa i op}eg izokretanja moralnih na~ela. Uz ostvarenje nadzora nad materijalnim svijetom, navodni plan obuhva}a i nametanje svijetu op}e duhovne izopa~enosti. Tekst Protokola ne spominje brojne tragedije niti zla koji su @idove toliko puta pogodili u pro{losti, ve} se `idovski narod predstavlja kao povla{teni narod u povijesti, koji se na{ao pred samim ostvarenjem preuzimanja apsolutne vlasti. Svaki ’protokol’ odnosno zapisnik ~ini zasebno poglavlje, a u svakom od njih se navodi niz sa`etih misli koje iznosi predsjedavaju}a osoba, koja proro~kim, gotovo apokalipti~nim stilom predaje navodni stoljetni zlo~ina~ki `idovski nauk, tuma~e}i namjeravani postupak za njegovo ostvarenje. U tome duhu je likovna oprema prakti~no svih izdanja Protokola do kraja Holokausta na naslovnicama uglavnom donosila karikature s prikazom `idovskoga mu{karca kao zmije koja parazitira na zdravom tijelu kr{}anskoga dru{tva. Javljao se i drugi stereotip: `idovski mu{ki portret s golemim zavinutim nosom, ote~enim poluspu{tenim o~nim kapcima, debelih usana s krajevima zavinutima prema dolje, lica s debelim obrvama i niskim ~elom, okru`enoga gustom crnom kosom i bradom, glave po28

krivene {e{irom-polucilindrom... Taj lik redovito obavlja kakvu gnusnu radnju (naj~e{}e u vezi s novcem) po kojoj se vidi da isisava `ivot iz svijeta i njegova kr{}anskog arijskog pu~anstva. Nakon Holokausta, nakladnici Protokola se klone takvih scena, strahuju}i od negativnog marketinga – za njih jo{ jednog dokaza `idovske mo}i. Temeljna namjera teksta je prikazati @idove, neovisno o njihovim me|usobnim osobnim razlikama, kao ~vrsto udru`enu homogenu interesnu zajednicu, koja uporno i trajno, nemoralno i zlobno, be{}utno i organizirano nastoji zadobiti nadzor nad svijetom. Prividni cilj autora i nakladnika toga teksta Protokola je ’raskrinkavanje’ te navodne stoljetne me|unarodne `idovske urote za osvajanje mo}i nad upravljanjem svijetom, za podjarmljivanje i istrebljivanje ostalih naroda. Pravi cilj autora, nakladnika i raspa~avatelja je izazivanje mr`nje prema `idovstvu. Ova razmjerno nedavno nastala krivotvorina, jedna je od zlo}udnijih postaja u dugoj povijesti antisemitizma. Prema anketama koje se u svijetu povremeno provode me|u ~itateljskom publikom, taj pamflet me|u intelektualcima redovito zauzima jedno od nekoliko najvi{ih mjesta na ljestvicama naj{tetnijih ikada objavljenih publikacija. Analizom teksta prvog britanskog izdanja Protokola, objavljenoga u Londonu 1920., kao krivotvorinu ga je 1921. raskrinkao engleski novinar Philip Graves, te nakon te godine ugledni krugovi u Engleskoj ne tiskaju Protokole i ne uzimaju ih nimalo ozbiljno. Povodom toga prvog britanskog izdanja jedan je od vo|a britanske `idovske zajednice, Lucian Wolf, objavio pamflet u kojemu je analizirao narav prijevare teksta Protokola. U Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama o{tro su protiv kleveta iz Protokola istupili predsjednik Woodrow Wilson, te bostonski kardinal i nadbiskup, a i sami ameri~ki @idovi nisu ravnodu{no promatrali klevetni~ku kampanju. Ameri~ki diplomat `idovskoga podrijetla Hermann Bernstein objavio je 1921. jednu od najranijih studija o nastanku Protokola, pod naslovom The History of a Lie (Povijest jedne la`i). O Protokolima kao krivotvorini postoje i kasnije sudske presude. Godine 1934. {vicarska `idovska zajednica je, nakon {to su nacisti po~eli Protokole {iriti i u [vicarskoj, pred sud u Bernu na temelju {vicarskih zakona iznijela optu`bu zbog objavljivanja i raspa~avanja opscenih spisa. Slu~aj je privukao novinstvo iz cijeloga svijeta, {to je zagovornicima istinitosti Protokola zacijelo bilo jo{ jednim dokazom o `idovskom svjetskom utjecaju putem javnih glasila. Sudsko razmatranje slu~aja preraslo je u istra`ivanje autenti~nosti Protokola, te je sud imenovao eksperta za predmet spora, te tako|er od obiju strana zatra`io da


[OA I NJEZINI IZVORI / ‫ השואה ומקורותיה‬/ HA[OA UMEKOROTEHA

imenuju svaka po jednog eksperta koji }e stru~no iznijeti argumente u prilog svoje strane. Obrana se `alila na takvu sudsku odluku, ne `ele}i imenovati eksperta koji }e poduprijeti njezinu stranu, ali je odbijena. Nakon daljnjeg odbijanja u nemogu}nosti pronala`enja ozbiljnog stru~njaka koji bi ju podupro, obrana je kona~no morala imenovati eksperta: nekog njema~kog pastora, koji se, me|utim, nikada nije pojavio pred sudom. Sudsko vije}e je nakon odgode od godine dana zbog bezuspje{nog o~ekivanja eksperta obrane, 14. svibnja 1935. ustanovilo da su Protokoli krivotvorina preuzeta uglavnom iz knjige Mauricea Jolyja, te da se radi o nemoralnom spisu. Obojica glavnooptu`enih osu|eni su na nov~ane kazne. Sudac Meyer je, objavljuju}i presudu, istaknuo da se nada ’do`ivjeti dan kada nitko ne}e razumjeti za{to bi ina~e normalni i razumni ljudi ~etrnaest dana mu~ili svoje mozgove nad pitanjem autenti~nosti Protokola cionskih mudraca, koje je nazvao ’smije{nom besmislicom’. Osu|eni su se `alili, a Prizivni sud je 1937. presudu poni{tio, jer se u slu~aju Protokola doista nije radilo i opscenim spisima u doslovnom smislu rije~i (spolno nedoli~nim). Prizivni sud je istodobno u svojoj odluci Protokole opisao kao sme}e ~iji je jedini cilj izazivanje mr`nje prema @idovima, kao ’apsolutno neopravdano i podlo vrije|anje i klevetanje’, koje bi trebalo zabraniti. Me|utim, odbijanje prvostupanjske presude kasnije je prire|iva~ima daljnjih naklada Protokola poslu`ilo kao dokaz njihove istinitosti, ~ak potvr|ene pred Prizivnim sudom, a obrazlo`enje toga suda su dosljedno izbjegavali navoditi. I u zemlji prvog objavljivanja Protokola, Rusiji, okru`ni sud u Moskvi je – 90 godina nakon prvotiska – u gra|anskoj parnici za klevetu presudio da oni jesu krivotvorina. Me|utim, golemi val masakara koji su u Rusiji izme|u 1881. i 1920. pogodili `idovsko stanovni{tvo pokrenut je uz odlu~uju}u pomo} protu`idovskog pokli~a utemeljenoga na pretpostavci da su Protokoli istiniti, a i suvremeni ruski antisemitizam hrani se sli~nim tezama, ne obaziru}i se na sudske presude. U razli~itih nakladnika mogu se na}i razli~ite i proturje~ne pojedinosti, osobito u smislu prijepora o tome jesu li Protokoli u potpunosti napisani kao krivotvorina s namjerom podmetanja @idovima ili su (ipak) manje ili vi{e integralno preuzeti od neke skupine “urotnika” (nekih misti~arskih organizacija) i samo podmetnuti @idovima. Ova umjetna dvojba se do danas poti~e kako bi u neupu}enome ~itatelju razvila vjerovanje ili barem sumnju u mogu}u izvornost teksta. Do pojave Protokola svi tekstovi kojima se izazivao antisemitizam dolazili su iz krugova izvan `idovstva, stoga pristalice mita o `idovskoj svjetskoj uroti rado prihva}aju zamisao da je javnost do dokumenta o zavjeri do{la navodnom kra|om od jednoga od njezinih sudionika, pa ~ak i od samoga Theodora Herzla, oca cionisti~ke ideje. Uspje{no ostvareni dojam o autenti~nosti dokumenta o `idovskoj `elji za osvajanjem svjetske mo}i potaknuo bi daljnji op}i strah od `idovske zavjere, kojim bi se mogla opravdavati mr`nja prema @idovima, a zatim i progoni. Pretpovijest nastanka Protokola je dijelom u srednjovjekovnim pu~kim pri~ama o @idovima kao izvoru svih zala. Me|u tim pri~ama su i one o tajnim rabinskim zasjedanjima radi razrade planova za obredna ubojstva kr{}ana. Uz to se tijekom povijesti

RUAH HADA[A

razvio i motiv ’antikrista’ – utjelovljenja mr`nje i borbe protiv Boga, stvoritelja svijeta i ~ovjeka. Tijekom renesanse i kasnije, te su pri~e s religijskoga podru~ja pre{le na politi~ko, na {to su se nastavili neki francuski katoli~ki autori (Barruel, Bailly) koji su poistovjetili masonstvo i `idovstvo, {to je i bitna crta Protokola. Na to se nadovezalo i mitsko pu~ko sje}anje na stvarni doga|aj koji je prethodio prvom povijesnom ostvarenju potpune gra|anske jednakopravnosti za @idove, {to je za antisemite zacijelo bio neugodan presedan. Naime, 1806. godine su se, na temelju Napoleonova poziva, okupili predstavnici brojnih `idovskih zajednica kako bi se izjasnili o dvanaest pitanja koja su im postavljena o podudarnosti `idovske religije i europskih gra|anskih norma, tekovina Francuske Revolucije. Ta svojevrsna europska op}a `idovska konferencija pru`ila je Napoleonu zadovoljavaju}e odgovore, te je presudio da @idovi mogu postati jednakopravnim gra|anima. Ali ta skup{tina `idovskih uglednika, odnosno ’mudraca’, koja je prekinula mnogostoljetnu `idovsku zakonsku obespravljenost, istodobno je dodala novi sadr`aj trajno `ivome pu~kom srednjovjekovnom mitu o `idovskoj uroti. Jer, za~udo ili ne, iste je godine, 1806., opat Barruel navodno do{ao do pisma nekog Simoninija, najvjerojatnije nastalo u francuskoj tajnoj policiji, u kojemu se ~estita opatu na ’razotkrivanju zavjere sotonske sekte za utiranje puta antikristu’, ali se spominje i ’judejska sekta, svakako naju`asnija snaga…’ Objavljeno je u srpnju 1878. u pari{kome Le Contemporainu, a zatim mnogo puta preuzimano u brojnim antisemitskim publikacijama, ovo navodno pismo izmi{ljenog autora nedvojbeno je odigralo ulogu u skorom nastanku Protokola cionskih mudraca. I Rus Sergej A. Nilus (Nilski), ~iji je tekst iz 1905., u ~ijem se i samom naslovu spominje ’antikrist’, postao jednim od klju~nih izvora za kasnije sklapanje i kona~no oblikovanje nekih verzija Protokola, bio je opsjednut mitom o antikristu (kao i vrlo mnogo pravoslavnoga i ne{to manje katoli~koga sve}enstva). Ali nije to bio bilo kakav antikrist, nego upravo `idovski. Kao izvor za nastanak i raspa~avanje Protokola, taj zasebni dio mr`nje prema `idovstvu nedvojbeno potje~e upravo iz dubine kr{}anske apokalipti~ke mitologije. Jer @idovi su zajedni~ki ’odbacili’ Isusa kao mesiju, dakle kao spasitelja ili Krista, zbog ~ega ih se sve od srednjega vijeka okrivljuje kao prouzro~itelje svih zala i, iznad svega, skore apokalipti~ke propasti ~ovje~anstva. U literaturi se javlja dosta razli~itosti oko pojedinosti o izvoru, odnosno izvorima za nastanak teksta Protokola. U obliku koji nam je poznat nastali su tijekom posljednjeg desetlje}a 19. stolje}a u pari{koj “radionici” ruske carske tajne slu`be, Ohrane, te su na ruskome poznati kao Protokoli sionskih mudrecov ili Sionskie protokoli. Danas, nakon vi{e od stolje}a nakon prvog objavljivanja teksta u vi{e donekle razli~itih verzija, u praksi je gotovo nebitno je li njihov temeljni i izravni autor bio Sergej A. Nilus (Nilski) ili Jurij G. Butmi ili netko tre}i, poput Matveja Golovinskog ili {efa ruske tajne slu`be u Parizu Mana{evi~-Manuilova, kako je 1999. objavio ruski povjesni~ar Lepehin. Opisuje li jedna verzija teksta 24, a druga 27 ili neki drugi broj navodnih ’tajnih sjednica’, je li izvorni jezik pamfleta ruski ili je postojao navodni francuski izvornik, u praksi je nebitno. Bitno je {to tekst 29


RUAH HADA[A

[OA I NJEZINI IZVORI / ‫ השואה ומקורותיה‬/ HA[OA UMEKOROTEHA

izvorno nije imao veze s navodnom `idovskom urotom, ve} je prvotno stvoren da bi ruskoga cara Nikolu II. uvjerio da je potrebno oja~ati polo`aj tajne policije ({to nije uspjelo samo stoga {to je car uradak krivotvoritelja smjesta kritizirao kao nedovoljno uspje{an da bi se na njemu temeljio `eljeni “dobar cilj”). Polazna to~ka budu}ih Protokola nastala je prilagodbom teksta francuskog politi~kog pamfleta Mauricea Jolyja iz 1864., pod naslovom Razgovori Machiavellija i Montesquieua u paklu (Dialogue aux enfers entre Machiavelli et Montesquieu), ~ija je tema bila osvajanje svjetske mo}i. Me|utim, Jolyjev se tekst nije odnosio na @idove kao pretendente na svjetsku mo} (njihov je dru{tveni polo`aj u Europi tada bio mjestimice razmjerno, a mjestimice izrazito nemo}an), ve} je bio usmjeren protiv samovlasti Napoleona III. Za nastanak pamfleta zami{ljenoga za raspirivanje mr`nje protiv @idova ovaj tekst nipo{to ne bi bio dostatan, premda je golema ve}ina budu}ih Protokola u potpunosti zasnovana na ovome tekstu kao predlo{ku. Ono {to u Jolyjevom tekstu govori Machiavelli, to je kasniji krivotvoritelj Protokola stavio u usta tajanstvenome `idovskom govorniku, neimenovanome ’cionskom mudracu’. Dok je Jolyjev Napoleon III. predstavljen kao Machiavelli, tvrdi da diktator u demokratskim dru{tvima nalazi dobar paravan za svoju tiraniju, u Protokolima je to jo{ vi{e nagla{eno tvrdnjom da su svi demokratski oblici vladanja tek krinka pod kojom djeluje i namjerava djelovati (`idovska) tiranija. Krivotvoritelj u preuzeti Jolyjev predlo`ak ubacuje ~itava poglavlja kojima je cilj napad na liberalne ideje i uzdizanje zemljoposjedni~ke aristokracije kao obranbenog bedema (potrebne) monarhije. Ovi odlomci su toliko ne`idovski po svome duhu da su upu}enije ~itatelje smjesta dovodili u dvojbu oko autorstva takvoga teksta. Ono je, neovisno o osobnim imenima autora raznih verzija Protokola, jasno prepoznatljivo u novodobnim krugovima politi~kih antisemita, koji tradicijsku europsku antisemitsku sliku @idova kao demonskoga bi}a bitno pro{iruju prikazuju}i `idovski narod kao utjelovljenje modernizma, koji donosi nove, liberalne dru{tvene odnose. Ruski povjesni~ar Burcev (Burtzev) uo~io je da se autor Protokola, uz Jolyjev pamflet, nedvojbeno slu`io i motivima iz romana antisemitskog autora Hermanna Goedschea Biarritz, objavljenoga 1868. Nije slu~ajno {to se roman javio neposredno pred godinu kada su njema~ki @idovi, kojih je bilo oko jedan posto u ukupnome stanovni{tvu, dobili jednaka gra|anska prava s ve}inom: u sjevernim njema~kim zemljama bilo je to 1869., u cijelome Reichu dvije godine kasnije. “Upravo jer je njema~ko nacionalno jedinstvo ostvareno vrlo kasno, Nijemci su postali izraziti u svome nacionalizmu, a to je dalo zamah antisemitizmu. Stoga ne ~udi {to se prvo cjelovito djelo koje predstavlja suvremeni mit o `idovskoj zavjeri pojavilo u Njema~koj, upravo u vremenu kada su @idovima trebala biti priznata gra|anska prava.” (Norman Cohn, The Myth of the Jewish World Conspiracy and the Protocols of the Elders of Zion) U Goedscheovu romanu jedno se poglavlje, ina~e krajnje romanti~arsko-senzacionalisti~kog `anra, zove @idovsko groblje u Pragu i Vije}e predstavnika dvanaest izraelskih plemena. U njemu se opisuje tajni no}ni sastanak ~lanova mjesnoga 30

`idovskog Vije}a i misteriozne rabinske klike, ’`idovska urota’ u kojoj sudjeluje i sam vrag. Autor podrobno opisuje izopa~ene, izobli~ene `idovske spodobe, koje no}u na groblju tajno dogovaraju na~ine na koje }e, u suradnji s vragom, upropastiti i podjarmiti ~ovje~anstvo: kako }e tvorni~ke radnike poticati prema revolucionarnim politi~kim ciljevima, kako }e putem burze i banaka sve monarhe pretvoriti u svoje du`nike i zatim njima upravljati, kako }e – poti~u}i slobodno mi{ljenje i antiklerikalizam – podrivati kr{}ansku Crkvu, kako }e usmjeravati narodna vjerovanja i opredjeljenja putem nadzora nad tiskom, kako }e preuzimati utjecajna mjesta u nacionalnim vladama... Sudionici zavjere tako|er preporu~uju `idovskom mu{karcu da brakove s kr{}ankama smatra izvorom dru{tvene koristi, pa da i razvrat potra`i tako|er s kr{}ankama, po`eljno djevicama, po{te|uju}i `idovske `ene. Zavjerenici zaklju~uju i da se nemiri i revolucije mogu tako usmjeriti da dobitak, umjesto potla~enima, donesu @idovima. Kona~no, nazivaju}i sebe ’sinovima zlatnoga teleta’, obnavljaju svoj zlo~ina~ki zavjet i razilaze se diljem svijeta, kako bi ga osvojili. Ruski prijevod ovoga poglavlja, tiskan u Sankt Peterburgu, ~itateljima je postao dostupnim ve} 1872., ~etiri godine nakon njema~koga izvornika. Tada je tome dijelu teksta iz knji`evnog djela – antisemitskoga i punoga lo{eg ukusa, ali ipak knji`evnog djela – prvi put dodana napomena da pri~a, premda izmi{ljena, ima temelj u ~injenicama. ^etiri godine kasnije, 1876., sli~na knji`ica se pojavila u Moskvi, pod naslovom Na `idovskome groblju u ~e{kom Pragu, s podnaslovom kao poja{njenjem: @idovi vladaju svijetom. Drugo izdanje tiskano je {est godina kasnije, 1880., a zatim su se sli~ne knji`ice pojavile u Odesi i Pragu. Sljede}e se godine, knji`ica prvi put pojavila u zapadnoj Europi: tiskana je u srpnju 1881. u Francuskoj, u pari{kome Le Contemporainu, ali ovoga je puta sadr`aj knji`ice ~itatelju prikazan kao ~ista istina. Svi govori trinaestorice ’pra{kih `idovskih vije}nika’ iz Goedscheova romana spojeni su u jedan traktat, kojim ’glavni rabin’ izgovara na nekom tajnom sastanku @idova. Goedische je izvorno svoj roman bio objavio pod pseudonimom Sir John Retcliffe, `ele}i ostaviti dojam da je engleski diplomat. Me|utim, u ovome izdanju je to postalo imenom samoga ’glavnog rabina’ koji izgovara govor. Zapravo je u tome francuskom izdanju tipi~no englesko prezime Retcliffe pogre{no prepisano: Readclif. Nakladnik ovog ’govora glavnog rabina’, François Bournand, tiskao ga je 1896. u svome tekstu Les Juifs et nos contemporains, uz napomenu da ’govor’ predstavlja nepatvoreni `idovski program za osvajanje svjetske mo}i, ~emu je dokaz u samim rije~ima navodnoga glavnog rabina Johna Readclifa. “Kasnija izdanja ’govora’ ~esto su bila pra}ena dirljivim iskazima po{tovanja tome juna~kom antisemitu, Sir Johnu Readclifu. Ovo nipo{to nije bilo nezaslu`eno, jer je, kada se govor 1933. prvi put pojavio u [vedskoj, u predgovoru pateti~no ustanovljeno: Sir John Readclif je za razotkrivanje velike `idovske zavjere polo`io svoj `ivot. Bija{e to tu`an kraj za ~ovjeka koji je, osim {to je bio njema~ki romanopisac, tako|er bio i engleski diplomat i povjesni~ar, juna~ki antisemit, a i glavni rabin.” (Norman Cohn, The Myth of the Jewish World Conspiracy and the Protocols of the Elders of Zion). Nakon toga francuskog izdanja ’rabinov govor’ se po~eo ustrajno


[OA I NJEZINI IZVORI / ‫ השואה ומקורותיה‬/ HA[OA UMEKOROTEHA

pretiskavati i {iriti: 1887. naveo ga je Theodor Fritsch u svome ’antisemitskome katekizmu za razumijevanje `idovskoga pitanja’ (Antisemiten-Katechismus: Eine Zussammenstellung des wichtigsten Materials zum Verständnis Judenfrage), 1891. se pojavio u antisemitskoj antologiji La Russie juive (@idovska Rusija), 1893. je objavljen u austrijskom Deutsch-soziale Blätter, na ~e{kome se 1901., prepri~an, pojavio u Pragu, pod naslovom Govor rabina o gojima ¢jidi{: goji – ne`idovi£. Nakon pra{ke zabrane, od rije~i do rije~i ga je u be~kome Reichstagu, pod izgovorom postavljanja upita, u svome istupanju citirao ~e{ki zastupnik, nakon ~ega je objavljen u dva lista, Michel wach auf i Wiener deutsche Zeitung, te je nastavio kru`iti. U Rusiji, gdje je ta tema ve} bila duboko pro{irena izvatkom iz Goedscheova romana, pojavio se 1891. i ruski prijevod ’rabinova govora’, tiskan u odeskom listu Novorosijskij telegraf. U ovome izdanju se tvrdilo da govor potje~e s tajnoga sastanka odr`anoga 1869. (o~ito nadahnuto ~injenicom da je te godine u Leipzigu odr`an prvi kongres za reformu `idovske religijske prakse), a autenti~nost dokumenta je jam~io navodni engleski aristokrat (a ne vi{e ’glavni rabin’) Sir John Readclif. Sam ’glavni rabin’ se u ruskim izdanjima uskoro po~eo zvati Eichorn i Reichorn ({to se doimalo daleko vi{e ’`idovskim’ od Readclif), a svoj je govor navodno odr`ao 1912. na (nepostoje}em) `idovskom kongresu u Lembergu. Tekst ’rabinova govora’ se u to doba u Rusiji stopio s Protokolima cionskih mudraca, te se nastavio zajedni~ki razvijati. Po~etna ruska naklada Protokola, u samo sto primjeraka, bila je objavljena posljednjih godina 19. stolje}a. Premda je tekst smjesta bio prepoznat kao slaba kompilacija vi{e raznorodnih tekstova, a prije svega antisemitska krivotvorina, zloduh je bio oslobo|en iz boce i po~eo je djelovati, isprva postupno i gotovo neprimjetno. Tijekom devet dana u kolovozu i rujnu 1903. jedna verzija Protokola objavljivana je u nastavcima u ruskom peterbur{kom ~asopisu Zastava (Znamja), pod naslovom @idovski program za osvajanje svijeta (Programa zavoevanija mira evrejami), te podnaslovom: Protokoli zasjedanja “Svjetske zajednice masona i cionskih mudraca” (Protokoli zasedanij “Vsemirnogo sojuza framasonov i sionskih mudrecov”). Urednik, profesionalni ruski antisemit Pavolaki Kru{evan, ~etiri mjeseca prije objavljivanja teksta potaknuo je veliki pogrom u gradu Ki{injevu i Besarabiji, u kojemu je ubijeno 45 @idova, vi{e od 400 ih je ranjeno, a 1300 ku}a i poslovnih prostorija uni{teno. Uz Protokole je objavio napomenu da je tekst preveden s francuskih Bilje`aka sa skupa Svjetskog saveza masona i cionskih mudraca, a on ga je u tom izdanju naslovio: @idovski program za osvajanje svijeta. Navodni francuski izvornik nije nikada nikome bio dostupan niti je igdje zabilje`eno njegovo postojanje. Autoritet za ovaj predmet, Cesare G. De Michelis, 2004. je objavio studiju koja ve} po~etkom svoga naslova tvrdi o nepostojanju navodnog francuskog izvornika: Nepostoje}i rukopis... Kru{evan je u svome listu 22. sije~nja 1904. zasebno tiskao i ’rabinov govor’, koji je njegov prijatelj G. P. Butmi obuhvatio u svome izdanju Protokola. Iste je godine jedno takvo izdanje objavljeno i u Harkovu. Potkraj 1905. godine Kru{evan je objavio jo{ jednu varijaciju na istu temu, knji`icu Korijen na{ih nevolja, s podnaslovom U ~emu

RUAH HADA[A

je uzrok dana{njeg dru{tvenog poreme}aja u Europi i osobito u Rusiji – odlomci iz drevnih i suvremenih protokola Svjetskog saveza masona. Ali ni jedan od tih prvih ruskih tekstova nije privukao ve}u pozornost, osim u nekoliko krugova oko tada u Rusiji brojnih misti~arskih kr{}anskih sekta. Me|utim, uskoro se tekst Protokola po~eo uzastopno vi{e puta tiskati u vi{e verzija: 1905., 1906., 1907., 1911. i 1917. Butmi i Kru{evan su u to doba ulagali sna`an napor u organiziranje Saveza ruskog naroda, krajnje desni~arske organizacije kasnije poznatije kao Crna stotina. Njezine su naoru`ane bande ubijale liberalne politi~are i napadale i masakrirale `idovsko stanovni{tvo. Crna stotina je 1906. tako|er objavila jednu od verzija Protokola, prvi put pod naslovom koji }e kasnije u~estati: Neprijatelji ljudskoga roda, s podnaslovom Protokoli iz tajnih arhiva sredi{njeg ureda Ciona. Tijekom 1906. pojavila su se jo{ tri izdanja, te jo{ jedno sljede}e godine, sve tiskano u Sankt Peterburgu, dok je 1906. jedno izdanje bilo objavljeno i u Kazanju. Izdanja Protokola u verzijama koje su tiskali Butmi i Kru{evan bila su jeftini pamfleti, namijenjeni {to ve}em raspa~avanju me|u rusko stanovni{tvo, ali istodobno se pojavilo i izdanje drugog autora, misti~koga pisca Sergeja Nilusa, koji se kretao u visokim dru{tvenim krugovima. Njegova knjiga Veliko u malome (Velikoje v malom i antihrist), s podnaslovom Antikrist kao neposredno mogu}a politi~ka pojava bila je o~ito namijenjena u`em, elitnome ~itateljstvu. Knjigu je tiskao iste 1905. godine tijekom koje su se u Rusiji Protokoli u jeftinim izdanjima po~eli tiskati u velikim nakladama. Ali dok su se Butmi-Kru{evanova izdanja Protokola usmjerila na probleme ruskoga, prete`no selja~koga i krajnje siroma{noga naroda, Nilusova knjiga je na~injena za ukus onodobne ruske aristokracije, prije svega cara Nikole I. On je, kao i cijeli njegov dvor i ruska aristokracija, bio sklon misti~koj literaturi, a osobito temama iz francuske povijesti, u {to je Nilus uklopio antisemitske teme, pa kona~no i Protokole. Knjiga je postala svakodnevnom omiljenom temom razgovora u aristokratskim krugovima, a moskovski mitropolit je naredio da se njegovu propovijed, u kojoj je citirao Nilusovu verziju Protokola, pro~ita u svih 368 moskovskih crkava; ona je smjesta i tiskana u desni~arskim novinama Moskovskija vjedomosti, kao svojevrsno novinsko izdanje Protokola, nalaze}i tako najbrojniju publiku u prakti~no svim ruskim gra|anskim krugovima. U prva dva izdanja svoje knjige (1901. i 1903.), Nilus nije bio uvrstio Protokole, a u ovom tre}em izdanju tvrdio je da su Protokoli zapisnici potajno pribavljeni s prvog cionisti~kog kongresa (ina~e doista odr`anog 1897. u {vicarskom Baselu). Njegovo spajanje ve} postoje}e i ra{irene tvrdnje o svjetskoj `idovskoj uroti s navodnim zapisnicima s prvog cionisti~kog kongresa postalo je prijelomnom to~kom u kona~nom oblikovanju Protokola. Me|utim, kada su ga upozorili da je kongres bio otvoren za posjetitelje, te mu je nazo~ilo i mnogo ne`idova, koji nisu svjedo~ili takvim ni sli~nim rije~ima, promijenio je tvrdnju, te izjavio da su Protokoli zapisani ve} 1902./3., na nekom drugom sastanku `idovskih vo|a, navodno u Francuskoj, u ’ljubljenome gnijezdu masonske zavjere’. Istodobno proturje~e}i sebi, ~ak je ustvrdio da je od ’pouzdane osobe koja je garantirala da je istinit’ 31


RUAH HADA[A

[OA I NJEZINI IZVORI / ‫ השואה ומקורותיה‬/ HA[OA UMEKOROTEHA

primjerak teksta dobio ve} 1901., odnosno najmanje godinu dana prije navodnog sastanka `idovskih vo|a u Francuskoj. Ni me|u ostalim brojnim nakladnicima Protokola i autorima tekstova o njima, gotovo nema suglasnosti oko njihova izvora ({to je, uz analize varijanata teksta objektivnome ~itatelju dodatna i nepotrebna potvrda njihove krivotvorine). Zaprepa{}uje ma{tovitost i raznovrsnost bizarnih pri~a o na~inima na koje je raskrinkana navodna `idovska urota: od toga da je tekst zapisnika navodnih sastanaka vode}ih svjetskih @idova pribavljen zapljenom teksta koji je u nekoj privatnoj ku}i otkrila ruska policija, preko niza drugih si`ea, sve do intrigantnih pri~ica o djevojkama i `enama koje kradu taj tekst u razli~itim prilikama iz ku}a svojih doma}ina, pa, u jednoj varijanti, ~ak i iz doma samoga ’oca cionizma’ Theodora Herzla. Rusiju su u Europi po~etkom stolje}a smatrali primitivnom, neprosvije}enom zemljom, te Protokoli u to vrijeme jo{ nisu bili zadobili {iru europsku pozornost. Svoje prve me|unarodne uspjehe morali su ~ekati do ranih godina nakon Prvoga svjetskog rata i dviju ruskih revolucija, gra|anske i bolj{evi~ke, nakon koje su ruski aristokratski krugovi, bje`e}i pred bolj{evicima na zapad, ponijeli i Nilusovu verziju Protokola. Stoga je upravo ta Nilusova verzija (a ne Butmi-Kru{evanova), postala jednom od pokreta~kih snaga europskoga antisemitizma u 20. (a ~esto i u 21.) stolje}u. A europske poslijeratne prilike i{le su na ruku raspa~avateljima antisemitskih tema. U Njema~koj je poslije izgubljenog rata gospodarstvo propalo i inflacija je prakti~no uni{tila gra|anstvo, a u Rusiji je netom prije toga, 1917., izbila krvava bolj{evi~ka ’crvena’ revolucija, kojoj se smjesta suprotstavila tako|er krvava ’bijela’ kontrarevolucija. Donedavne dr`avne strukture raspale su se, a na njihovim podru~jima oblikovale su se nove, nacionalne dr`ave, svaka sa svojim problemima. U prakti~no cijeloj Europi nakon rata zauvijek je nestao neko} ~vrsti osje}aj dru{tvene stabilnosti i sigurnosti. Ljudi su tragali za nedoku~ivim izvorom strahote koja je sru{ila njihov dotada{nji siguran i stabilan svijet. Europski gra|anin je u tim okolnostima postao spremnijim prihvatiti zamisao o svjetskoj uroti, a mnogi su postali spremnijima prihvatiti i zamisao da je ta urota nastala i odvija se upravo u okviru `idovstva. Ljudi koji su se donedavna podsmijevali o~itoj krivotvorini Protokola, sada su bili spremni uzimati ih ozbiljno. Tek tada su se Protokoli naglo pro{irili, isprva Rusijom. ’Bijeli’ kontrarevolucionari su revoluciju prikazivali kao `idovsku (u njezinu vodstvu bilo je nekoliko @idova), {to je izme|u 1918. i 1920. potaknulo novi val pogroma po `idovskim gradi}ima i selima. Pora`eni ’bijeli’ su se uskoro razi{li Europom, gdje su potaknuli brojne prijevode Protokola na sve velike jezike: njema~ki (Protokollen der Weissen von Zion), francuski (Les protocoles des sages de Sion), engleski (Protocols of the Learned Elders of Zion) i druge. ^esto je ovaj naslov bio podnaslov, a glavni naslov publikacije bio je kratka i jo{ jasnija antisemitska poruka:

32

@idovska opasnost. U Francuskoj su povremeno, sve od Francuske revolucije do Drugoga svjetskog rata, o`ivljavale stare antisemitske mr`nje, koje su se u 20. stolje}u pod utjecajem Protokola preobrazile i u krajnje desni~arske fantazije o svjetskoj `idovskoj zavjeri, uglavnom pod utjecajem mnogobrojnih ’bijelih’ izbjeglica iz Rusije. U Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama je u to doba znameniti tvorni~ar automobila Henry Ford, aktivni antisemit, u okviru svoje sna`ne nakladni~ke antisemitske kampanje tiskao 500.000 primjeraka Protokola i potaknuo prevo|enje na {est jezika, pored tiskanja golemih naklada vlastite antisemitske publikacije Me|unarodni @idov, koja se umnogome temeljila na Protokolima. U europskim zemljama su predvodnicima protu`idovske kampanje nastavili biti crkveni krugovi: prvo talijansko izdanje Protokola je 1921. izdao monsignor Benigni, vrlo blizak vode}im vatikanskim krugovima, koji se od 1890. sna`no uklju~io u medijsko {irenje mr`nje i objeda protiv `idovstva putem niza periodi~kih publikacija koje je pokretao. Podnaslov njegova izdanja Protokola glasio je: Dokumenti o `idovskom osvajanju svijeta. I u izrazito katoli~koj Poljskoj je sve}enstvo u svojim i lai~kim medijima {iroko podupiralo ({to traje i u 21. stolje}u) vrlo ra{irenu antisemitsku tradiciju; prvo poljsko izdanje Protokola pojavilo se 1920., a do sljede}e godine je rasprodano. U Francuskoj su Protokoli u`ivali trajnu popularnost, i u crkvenim i u lai~kim krugovima. U naporu za promid`bu antisemitizma, sljedbenici najdesnijega krila francuske politike udru`ivali su se s ruskim aristokratskim izbjeglicama pred bolj{evi~kom revolucijom. Neovisni tjednik L’Opinion tiskao je 1920. u tri nastavka skra}enu verziju Protokola, da bi se tijekom sljede}a tri mjeseca pojavila ukupno tri zasebna prijevoda cjelokupnog teksta. Dnevnik La Libre Parole objavljivao je prijevod u nastavcima, tijekom mjesec dana, a objavila ga je i revija La Vielle France – oba ova prijevoda izdana su i kao popularne bro{ure. Uz njih je pari{ki monsignor E. Jouin, koji je svoju javnu kampanju protiv ’judeo-masonske urote’ zapo~eo 1909., objavio prijevod Protokola u svome ~asopisu Revue internationale des sociétés secrètes, a zatim ga je 1920. objavio kao prvi svezak biblioteke Le Péril judéomaçonique (@idovska opasnost). Na ljestvici crkvenih polo`aja Jouina su promaknuli pape Benedikt XV. i Pio XI., ~emu je vjerojatno pridonijela i autorova dugotrajna odanost raskrinkavanju ’`idovsko-masonske urote’. ^etvrti francuski prijevod, izravno s ruskog izvornika, nastao je 1921. u francuskome rojalisti~kom krugu, a tijekom samo godine dana do`ivio je 16 izdanja; tijekom sljede}e ~etiri godine broj izdanja pove}ao se na 25, a izvrsno se prodavao sve do Drugoga svjetskog rata. Izdanja Protokola uskoro su se pojavila diljem Zemljinoga globusa, od Europe do dalekoga istoka, na {vedskom, danskom, norve{kom, finskom, rumunjskom, ma|arskom, litavskom, bugarskom, talijanskom, gr~kom, japanskom i kineskom jeziku. Drugi dio ~lanka bit }e objavljen u sljede}em broju. 


IZ NA[E BA[TINE / ‫ מהמורשת שלנו‬/ MEHAMORE[ET [ELANU

RUAH HADA[A

Kako su sagra|ene zidine Hrama Julija Ko{ Narodna predaja Iz knjige Kamen i biseri, u pripremi za tisak

Nakon Davidove smrti, na njegovu je jeruzalemskom prijestolju zavladao sin mu Solomon, mirotvorac, najmudriji ~ovjek svoga doba i jedan od najmudrijih ljudi svih vremena. Upravo na onomu mjestu gdje je njegov otac iskopao temelj za Hram, kralj Solomon ga je izgradio. A bilo je to ono isto mjesto, na onoj istoj stijeni, gdje su, mnogim nara{tajima ranije, praotac Abraham i njegov sin Izak iskazali svoju potpunu, bezuvjetnu predanost Bogu i njegovoj rije~i. A neki ka`u da je to i ono isto mjesto na kojemu su, u najdubljoj starini, dvojica bra}e podigla zajedni~ki kup p{enice, ne `ele}i se dijeliti i govoriti: ovo je samo moje. I tako jedno}, kada tome bje vrijeme, kralj Solomon je pozvao sve, sav narod, bogate i siroma{ne, knezove i sve}enike, u~ene i neuke, pa im re~e: ’Narode Izraelov, izgradimo u Bo`ju ~ast veli~anstven Hram u Jeruzalemu. A s obzirom da }e Hram biti sveto mjesto za sav narod, sav narod treba i sudjelovati u njegovoj gradnji. Stoga }emo kockom odlu~iti koji zid }e tko graditi’. Jer u ta drevna vremena, slo`ni ljudi su kockom – dakle slu~ajno{}u, a ne me|usobnim nadja~avanjem – odre|ivali kada }e se {to u~initi i tko }e to u~initi. Tako kralj Solomon ozna~i ~etiri postrane stranice na kocki za `drijeb. Na jednoj napisa sjever, na drugoj jug, na tre}oj istok, a na posljednjoj zapad. Tada podijeli narod prema skupinama i svakoj dade da izabere po jednu od te ~etiri rije~i. Kocka je zatim odredila da }e knezovi graditi sjeverni zid, te kule i stubi{te Hrama, sve}enici }e graditi ju`ni zid i pobrinuti se za Zavjetni Kov~eg, te izatkati zastor za njega, a bogati trgovci }e izgraditi isto~ni zid i priskrbiti sve {to je potrebno za Vje~no svjetlo. Izgradnju zapadnoga zida i tkanje hramskih zastora kocka je povjerila siroma{nima, koje je zapala i posljednja du`nost koju je trebalo dodijeliti: molitva za zavr{etak gradnje Hrama. Tada gradnja zapo~e.

Trgovci su uzeli zlatni nakit svojih `ena i prodali ga, kako bi ~im radovi zavr{e mogli platiti radnike na gradnji njihova dijela i time se {to prije rije{iti obveze. Sli~no tomu, i knezovi i sve}enici prona{li su na~ine da netko umjesto njih izgradi njima dodijeljene dijelove zi|a, stubi{ta i drugo za {to su bili zadu`eni. No siromasi, koji nisu imali novca za pla}anje radnika koji bi im pomogli, morali su svoj dio graditi sami. Stoga je gradnja zapadnoga zida potrajala mnogo du`e. Svakoga su dana siroma{ni ljudi dolazili na gradili{te Hrama, pa su njegov zapadni zid gradili vlastitim rukama. A sve vrijeme dok su radili, srca su im bila puna radosti, jer su doista mnogo voljeli Boga. Kona~no je Hram bio dovr{en, blistavo lijep poput onoga nebeskog, koji je prvi u svojim proro~kim snovi|enjima upoznao kralj David. S Hramom se ni{ta na svijetu nije moglo usporediti: bio je on dragulj u kruni jeruzalemskoj, koji je i sam kruna svijeta. A zatim, kada bi siroma{ni ljudi do{li u Hram, o~evi su mogli govorili sinovima: ’Vidi{ li ovaj kamen u zidu? Ondje sam ga ugradio vlastitim rukama.’ A majke bi govorile k}erima: ’Pogledaj onaj predivni zastor u Hramu! Sama sam ga tkala.’ Mnogo, mnogo, mnogo godina kasnije, kada je Hram bio uni{ten, samo se njegov zapadni zid sa~uvao, jer su nad njim an|eli bili ra{irili svoja krila. Jer je taj zid, kojega su sagradili siroma{ni, u Bo`jim o~ima bio dragocjeniji od svega. I danas Zapadni zid stoji netaknut. Katkada ga nazivaju Zidom pla~a, jer se svakoga jutra njegovo kamenje orosi. Narod ka`e da to zid pla~e zbog ru{enja Hrama. I, kao {to svatko tko je tamo bio mo`e osobno o sebi posvjedo~iti, na tome se mjestu i danas osje}a stra{na i sveta Bo`ja nazo~nost. A suze hodo~asnika, dok u boli grcaju za izgubljenim Hramom, naslanjaju}i svoja ~ela na Zapadni zid, teku i kapaju po njegovom drevnom kamenju.  33


RUAH HADA[A

DA SE NE ZABORAVE / !‫ לא תשכח‬/ LO TI[KAH!

Muslimanski heroji spa{avali su tijekom Holokausta `idovske `ivote Rachel Avraham, prevela Dubravka Ple{e

Danas, 27. sije~nja 2013. godine je Me|unarodni dan sje}anja na Holokaust. Na taj dan prije 68 godina savezni~ke snage oslobodile su koncentracijski logor smrti Auschwitz. Iako Izrael obilje`ava Dan sje}anja na Holokaust na dan ustanka u Var{avskom getu, Ujedinjeni narodi su odlu~ili da datum obilje`avanja me|unarodnog dana sje}anja na Holokaust bude upravo dan kada je oslobo|en Auschwitz. Prema rije~ima rabina Israela Meira Laua, biv{eg glavnog rabina Izraela, “… datum koji su odabrali Ujedinjeni narodi kao dan Me|unarodnog sje}anja na Holokaust trebalo bi namijeniti odavanju po~asti Pravednicima me|u narodima koji su nastojali spa{avati @idove usprkos stra{nim opasnostima po vlastite `ivote. Nema prikladnijeg dana od ovoga da razmi{ljamo o osobama, o tim zvijezdama koje su blje{tavo sjale u najtamnijoj no}i, o ljudima kao {to su Chiune Sugihara, japanski konzul u Litvi, Roul Wallenberg, {vedski diplomata u Ma|arskoj, Oscar Schindler, njema~ki industrijalac u Poljskoj i o mnogim drugima ~ija imena nisu dovoljno dobro poznata.” Neka od tih imena pripadaju Muslimanima koji su nesebi~no riskirali vlastite `ivote kako bi spasili @idove a Me|unarodni dan sje}anja na Holokaust zna~ajna je prigoda za odavanje po~asti tim ljudima. Prema rije~ima ameri~kog znanstvenika Arnolda Reismana, Turska je vi{e u~inila za spa{avanje @idova nego SAD i Velika Britanija. Turska je spasila otprilike 15.000 turskih @idova koji su `ivjeli u Francuskoj, 20.000 isto~noeuropskih @idova te jo{ 190 poznatih `idovskih znanstvenika koji su u Turskoj prona{li sigurno uto~i{te. Turske op}ine u Gr~koj i Francuskoj predano su se borile za spas @idova i to uz velike osobne rizike. Turski konzul Selahattin Ülkümen upornim pritiscima je natjerao naciste da po{tede 50 @idova s Rodosa koji su imali tursko dr`avljanstvo. Nakon {to je tijekom bombardiranja konzulat razru{en, nacisti su mu ubili suprugu koja je bila u drugom stanju a njega zato~ili. 34

Turski konzul u Marseillesu, Necdet Cant, pokazao je sli~nu hrabrost. Kada je ~uo da su nacisti po~eli okupljati turske @idove koji su `ivjeli u Francuskoj, osobno je oti{ao na `eljezni~ku postaju i zahtijevao pu{tanje svih @idova koji su bili turski dr`avljani. Prema izvje{}u Arnolda Reismana, “...kada su ~uvari odbili pustit ljude, u{ao je u vagon zajedno s zatvorenicima. Njema~ki oficir naredio mu je da iza|e ali konzul je to odbio i vlastiti izlazak uvjetovao pu{tanjem svih @idova, turskih dr`avljana. Bijesan, oficir je odbio, rekao mu da onda i on ide s zarobljenicima i zatvorio vrata. Poslije tri sata vo`nje po izuzetnoj hladno}i u i prljav{tini, vlak je stigao do idu}e postaje. Shvativ{i da postoji mogu}nost za eksplozivni me|unarodni incident kojI je trebalo odmah razrije{iti, njema~ki oficir, koji je otvorio vrata vagona, duboko se ispri~ao i dopustio konzulu i svim ljudima u vagonu izlazak, a da pritom nije ni pogledao njihove dokumente kako bi provjerio jesu li uistinu turski gra|ani ili nisu.” Tim svojim ~inom konzul je spasio 80 `idovskih `ivota. Potrebno je istaknuti da Turska nije bila jedina muslimanska zemlja ~iji su diplomati aktivno nastojali spasiti @idove tijekom Holokausta uvijek pod cijenu izuzetnog osobnog rizika. Abdol-Hossein Sardari, koji je predvodio misiju Irana u Parizu, spasio je 2.000 iranskih @idova koji su za vrijeme nacisti~ke okupacije `ivjeli u Francuskoj te pritom silnoj pogibli izlo`io vlastiti `ivot i svoju karijeru. Nastavio se boriti za spas @idova ~ak i nakon {to mu je bio nare|en povratak ku}i. Koristio je svoj vlastiti novac kako bi financirao spas iranskih @idova nakon {to mu je oduzet diplomatski imunitet i pla}a. Na`alost, Abdol-Hosseinu Sardariju nikada za takav postupak nije odano priznanje te je umro u izgnanstvu u Londonu 1981. godine. Ambasadorska mirovina i sva dobra u Iranu oduzeti su mu poslije iranske revolucije 1979. godine. Talmud ka`e: “Tkogod je spasio samo jedan `ivot, kao da je spasio cijeli svijet.” Ove pri~e iz Holokausta pokazuju da ljudi koji vrjednuju ljudske `ivote, bez obzira na svoju narodnost ili vjeru, svojim djelima pokazuju smjer budu}im generacijama. 

Abdol-Hossein Sardari.


DA SE NE ZABORAVE / !‫ לא תשכח‬/ LO TI[KAH!

RUAH HADA[A

Irena Sendler Spasiteljica djece Var{ave Chana Kroll, prevela Dubravka Ple{e

Stewart, Elizabeth Cambers, Jessica Shelton i Sabrina Coons, na istra`ivanje je potakla re~enica koju im je njihov profesor Norman Conrad pokazao u jednom ~lanku u US News and World Report. Re~enica je jednostavno glasila: “Irena Sendler je spasila 2.500 djece iz var{avskog geta 1942./1943. godine.” I profesor i u~enice bili su uvjereni da se radi o tiskarskoj pogre{ci. Kako bi jedna osoba mogla spasiti 2.500 djece iz ogra|enog i strogo ~uvanog Var{avskog geta? Vjerovali su da je u ~lanku trebalo stajati 250. “Kad je ~ovjek pogleda”, rekao je Conrad novinaru, “ne mo`e zamisliti kako bi mogla pro}i pokraj nacisti~kih ~uvara dok u vre}i nosi dijete? Kako je to mogla?” Irena Sendler (Sendlerowa) bila je visoka samo 150 cm, pametnih, `ivahnih crnih o~iju i okruglog nasmijanog lica. Bila je lijepa a iz snimljenih intervjua prepoznajemo toplu ali odlu~nu osobu. Usprkos tome, izgledom ipak vi{e nalikuje na omiljenu lutku nego na neustra{ivog vo|u otpora. Otkuda joj hrabrost da pro{verca `idovsku djecu (koja su ponekad i plakala) pokraj okrutnih, te{ko naoru`anih ~uvara?

Irena Sendler.

Elzbieti Ficowskoj bilo je tek pet mjeseci kada su je u tesarskoj kutiji pro{vercali iz Var{avskog geta. Udomljena je kod poljske obitelji s “arijske” strane zida. Mlada `ena koja ju je iznijela iz geta uz Elzbietino je ime, na komadu toaletnog papira, napisala i imena njezinih roditelja te njezinu novu adresu. Na tom istom komadu papira bila su zapisana i imena druge djece koju je prokrijum~arila iz geta te podaci o njima. Staklenku u kojoj je dr`ala papir kasnije je zakopala pod stablo jabuke u vrtu ku}e svojih prijatelja.

To se pitanje pojavilo vrlo rano, odmah nakon po~etka istra`ivanja jer su u~enice ubrzo shvatile da se nije radilo ni o kakvoj pogre{ci – Irena je uistinu spasila 2.500 djece. Ali, u~enice nikada nisu ni pretpostavile da bi Ireni mogle postaviti to pitanje. Mislile su da je Irena, koja je ro|ena 1910. godine i pre`ivjela mu~enja Gestapa tijekom rata, sigurno ve} umrla. @eljele su saznati gdje je pokopana. Bile su odu{evljene kada su saznale da je jo{ `iva. Djevojke, koje su do tada napisale dramu @ivot u staklenci o Ireninom spa{avanju `idovske djece, odlu~ile su napisati pismo Ireni. Irena je `ivjela s ro|acima u si}u{nom stanu u Var{avi. Spomenule su i svoju dramu za koju su dobile prvu nagradu i koja }e biti izvedena na natjecanju Nacionalnog dana povijesti. @eljele su saznati vi{e detalja o njezinom `ivotu te su je pitale otkud joj tolika hrabrost?

Ako se ~ovjek utapa, mora mu se pomo}i Kako jedna osoba mo`e spasit 2.500 djece? Mlada `ena bila je dvadeset devetogodi{nja Irena Sendler, poljska katolkinja i socijalna radnica koja je spasila 2.500 `idovske djece. Za razliku od imena iz staklenke koja je iskopana nedugo poslije poraza nacista, Irenina pri~a i pri~a ljudi koji su joj pomagali u spa{avanju djece ostala je zakopana gotovo {ezdeset godina. Sve se to po~elo mijenjati 1999. godine kada su ~etiri u~enice srednje {kole u Uniontownu u Kanzasu po~ele razmi{ljati o projektima za natje~aj Nacionalnog dana povijesti. U~enice, Megan

“Moji su me roditelji nau~ili”, otpisala im je Irena “da ako se ~ovjek utapa, mora mu se pomo}i, bez obzira na njegovu vjeru ili nacionalnost. Mora mu se pomo}i.” Irena je ro|ena u Var{avi 15. velja~e 1910. godine ali ve}i dio mladosti provela je u Otwocku, gradi}u s vrlo `ivom `idovskom zajednicom. Koncem Prvoga svjetskog rata do{lo je to epidemije tifusa i Irenin otac, dr. Stanislaw Krzyzanowski, posvetio se brizi za siroma{ne @idove oboljele od ove bolesti. Me|utim i sam je obolio i umro. Ireni je bilo tek sedam godina. Ona i njezina 35


RUAH HADA[A

DA SE NE ZABORAVE / !‫ לא תשכח‬/ LO TI[KAH!

majka vratile su se u Var{avu gdje je Irena zavr{ila {kolu i upisala se na var{avsko sveu~ili{te. U to vrijeme stroga su pravila nalagala odvajanje studenata @idova i ne`idova te im nije bilo dopu{teno i da zajedno sjede, kako tijekom nastave tako ni poslije nastave.

Irena preru{ena u sestru kako bi u{la u geto. Irena je odbila poslu{ati ove naloge te je na godinu dana bila suspendirana. Uspjela je dovr{iti studij i do rujna 1939. godine, kada su nacisti okupirali Poljsku, bila je socijalna radnica koja je radila za var{avski Centar za socijalnu skrb. Oni koji su je poznavali, ka`u da je pomaganje drugima bilo u Ireninoj naravi. Iako je rano izgubila oca, njegova posve}enost drugima – koju je dodatno u~vrstio i primjer njezine majke – na nju su ostavili sna`an dojam. Iako je jo{ bila vrlo mlada, ve} su svi znali da se `rtvovala za druge te da se suprotstavljala sve ja~em antisemitizmu i nastojala zauzeti za @idove. Gotovo odmah, na po~etku nacisti~ke okupacije, Irena je po~ela izra|ivati la`ne dokumente za svoje `idovske prijatelje. Nudila je i hranu i skloni{te @idovima koje su sve vi{e bili proganjani: 1940. godine svjedo~ila je zatvaranju gotovo pola milijuna @idova u Var{avski geto – podru~ja veli~ine Centralnog parka u New Yorku. Nastavila je izra|ivati la`ne dokumente za one koji su pobjegli ili su se sakrili kako bi izbjegli odlazak u geto. Izme|u 1939. i 1942. godine Irena je uz pomo} nekolicine prijatelja kojima je vjerovala, krivotvorila vi{e od 3.000 dokumenata kako bi spasila `idovske obitelji. U jesen 1942. godine dvije Poljakinje, Zofia Kossak-Szczucka i Wanda Krahelska-Filipowicz, utemeljile su Zegotu – Savjet za pomo} @idovima u okupiranoj Poljskoj, ogranak poljskog pokreta otpora. ^lanovi Zegote zamolili su Irenu da bude na ~elu Odjela za djecu. Odmah se slo`ila. “Nisam gubila vrijeme na razmi{ljanje (o opasnosti),” kasnije je objasnila. “Znala sam da je to ne{to {to moram u~initi, znala sam da moram sudjelovati u spa{avanju.” Uz pomo} drugih socijalnih radnika, u jednom trenutku njih ~ak 25, Irena je zapo~ela sa spa{avanjem djece iz geta. U to je vrijeme radila kao administrator u Socijalnoj slu`bi. Slu`e}i se svojim slu`benim polo`ajem kao i strahom Nijemaca od zaraze, odlazila je u geto pod izlikom da `eli zaustaviti {irenje zaraze. Slu`beno, pregledavala je @idove u potrazi za znacima oboljelosti dok je, u stvari, tra`ila djecu koju bi mogla spasiti. Irena i njezini pomo}nici prvo su zbrinjavali siro~i}e koji su `ivjeli na ulicama geta. Kasnije, susretala se s roditeljima i tra`ila dopu{tenje da izvu~e njihovu djecu iz geta. Irena je uvijek pazila da svima, obiteljima, samostanima i siroti{tima koja su preuzimala djecu, bude savr{eno jasno da }e djecu morati vratiti njihovim obiteljima poslije rata. Vodila je detaljne popise upravo zbog tog razloga – kako bi mogla ponovo zdru`iti obitelji. Postojala su dva kanala kojim su se djeca krijum~arila iz geta: kroz dvije zgrade koje su stajale na granici izme|u geta i ostatka Var{ave. Jedna zgrada bila je stara sudnica a druga crkva. Djeca 36

Irena Sendler.

koja su bila dovoljno velika da nau~e osnovne katoli~ke molitve potajno su dovo|ena u crkvu sa `idovske strane. Kada bi u{li u crkvu, skinuli bi svoje `ute zvijezde i preuzeli svoj novi identitet, identitet poljske katoli~ke djece. Izlazili su kroz glavna vrata crkve koja su ~uvali nacisti~ki vojnici koji su ih ispitivali kada bi izlazili. Nacisti su se koristili razli~itim trikovima nastoje}i uhvatiti @idove koju su tim putem poku{avali pobje}i. Irena i njezini pomaga~i pou~ili su djecu besprijekorno – nikada ih nisu uhvatili pri izlasku iz crkve sa `idovskom djecom. Mla|u djecu nije se moglo spasiti na ovaj na~in. Irena bi njih stavljala u vre}e ili kutije i iznosila ih tako iz geta ili bi ih skrivala ispod krumpira u kolima. Jednom je iznijela dijete skriveno u lijesu. Drugom prilikom legalno je izvela ozbiljno bolesnu djecu iz geta u kolima hitne pomo}i. Pri tom joj je pomagao voza~ kola hitne pomo}i i – pas. Kada bi djeca po~ela cviliti, ona bi udarila psa i on bi po~injao lajati. To bi pokretalo lan~anu reakciju, javili bi se i nacisti~ki psi, pa bi zapo~injala paklena buka. U tom trenutku nacisti bi je pustili da pro|e. Kada bi se dokopali druge strane, Irena je odvodila djecu u dom svojih prijatelja, obitelji Piotrowski. Upravo je u domu obitelji Piotrowski Irena potajno zakopala i popis s imenima ispod stabla jabuke u vrtu ku}e. Obitelj Piotrowski `ivjela je nasuprot njema~ke vojarne. Djeca su ~esto odsjedala i kod Marie Kukulske, druge Irenine prijateljice, sve dok ih se nije moglo sigurno prebaciti u obitelji s kojima }e `ivjeti do kraja rata. Ljudi koji su pomagali Ireni, 24 `ene i jedan mu{karac, silno su riskirali. Njih desetoro izmjenjivalo se prilikom ulazaka u geto ali


DA SE NE ZABORAVE / !‫ לא תשכח‬/ LO TI[KAH!

sama Irena svakoga je dana tijekom osamnaest mjeseci odlazila u geto – i svaki put iz njega izlazila s djetetom. @ivot joj je neprekidno bio u opasnosti. Kona~no, postala je sumnjiva nacistima pa je ~esto mijenjala adresu ali nije prekidala svoj rad. Pa`ljivo vo|enje popisa zamalo ju je i izdalo. “Imena spa{ene djece pisala sam na tanki toaletni papir. Postojala su dva identi~na popisa u dvije staklenke”, prisjetila se Irena. “Jednom sam popis imala kod ku}e, i upravo je te no}i do{ao Gestapo. Na sre}u, jedna od djevojaka koje su mi bile kontakti, nije izgubila glavu nego je popis skrila u svojem donjem rublju. Poslije toga, popise nisam dr`ala kod ku}e.” Nijemcu su uhitili Irenu 20. listopada 1943. godine, pet mjeseci poslije uni{tenja Var{avskog geta. Dou{nik im je otkrio Ireninu adresu. Irenu su mu~ili i premla}ivali nekoliko dana; jedna noga i jedno stopalo bili su joj slomljeni ali ona je odbila otkriti gdje se djeca nalazi kao i imena svojih suradnika u pokretu otpora. Osu|ena je na strijeljanje ali su ~lanovi Zegote, podmitili ~uvara da je ostavi u {umi, gdje su je na{li i spasili. Ime joj se nalazi na javnim popisima ljudi koje je smaknuo Gestapo te je ostatak rata provela kriju}i se. Poslije rata, ulo`ila je silan trud da prona|e djecu i ponovo ih spoji s njihovim ro|acima ali gotovo sva djeca bila su siro~ad. Napravljene su kopije popisa i predane slu`benicima Zegote koji su Ireni pomogli u potrazi ali prona|en je tek mali broj ro|aka. Samo jedan posto @idova iz Var{avskog geta pre`ivio je rat. Komunisti u Poljskoj Irenin su rad u Zegoti proglasili subverzivnim Irenin rad bio je uglavnom nepoznat i neuva`en. S djecom je tijekom godina ostala u kontaktu. Mnogi od njih, uklju~uju}i i Elzbietu, smatrali su je materinskom figurom te su je redovito posje}ivali. Upravo Ireni su se obra}ali kada su trebali savjet ili roditeljsku ljubav. Zahvaljuju}i njihovom trudu, Yad Vashem je dva puta priznao njezin doprinos. Po~a{}ena je titulom Pravednice me|u narodima 1965. godine a 1983. godine u njezinu je ~ast u Izraelu posa|eno drvo. Irena je otputovala u Izrael na ceremoniju sa|enja drveta te se tamo susrela s nekom od djece koje je spasila. ^ak je, pripremaju}i se za put, nau~ila i malo hebrejskog ali bila je toliko uzbu|ena da se ipak odlu~ila pouzdati u prevoditelja. Njezin rad prepoznala je i @idovska fondacija za pravednike iz New Yorka. Irenin bi trud vjerojatno i dalje bio {ire nepoznat da nije bilo u~enica iz Kanzasa. Nakon {to su pobijedile na Nacionalnom natjecanju iz povijesti po~etkom 2000. godine, po~ele su svoju dramu izvoditi u zajednicama i {kolama diljem Kanzasa a mediji su po~eli prenositi pri~u o “`enskoj verziji Schindlera”. Uniontown je jedan dan proglasio Danom Irene Sendler a za njihovim su se primjerom poveli i drugi gradovi. Ba{ u to vrijeme zbile su se dvije vrlo va`ne stvari – kako za u~enice, tako i za Irenu. Otkrile su ne samo da je Irena `iva i

RUAH HADA[A

kako joj mogu pisati nego su i prona{le studenta koji je te~no govorio poljski i koji im je pristao prevoditi Irenina pisma. U sije~nju 2001. godine izvodile su svoju dramu u Kansas Cityju a lokalni poslovni ~ovjek im je sugerirao da upoznaju Irenu. Odgovorile su da to i planiraju te da {tede novac. ^ovjek ih je pitao koliko je Ireni sada godina a kada su mu rekle da joj je ve} devedeset i jedna, upotrijebio je svoje veze kako bi im pomogao u prikupljanju novca – u roku od samo jednoga dana – kako bi i u~enice i njihov profesor, Norman Conrad, mogli otputovati u Poljsku i upoznati Irenu. Normanova supruga i roditelji nekih od u~enica pridru`ili su im se na tom putu. U~enice su u Poljskoj posjetile Irenu, izvele svoju dramu i susrele se s predstavnicima Vlade. Nacionalni i me|unarodni mediji popratili su njihov posjet i tako prekinuli {utnju koja je trajala ve} gotovo 60 godina. Prvi posjet ostvaren je u svibnju 2001. godine i od tada se dramati~no promijenio na~in na koji se u {kolama govori o Holokaustu. Drugi Poljaci koji su spa{avali @idove tako|er su istupili i ispri~ali svoje pri~e. Djevojke su pet puta putovale u Poljsku i svaki se put susretale s Irenom. Uglavnom zahvaljuju}i njihovom velikom trudu da pro{ire pri~u o Ireninom pothvatu, Irena je dobila mno{tvo priznanja – uklju~uju}i i Red Bijelog Orla, najvi{e poljsko odlikovanje. No, Irena nije bila toliko sretna zato {to je prepoznat njezin rad nego zato {to je prepoznat rad Zegote te stoga {to je spoznaja o na~inu na koji je Zegota djelovala utjecala na na~in na koji su Poljaci promatrali vlastitu povijest. Time {to su Poljacima dale junake, u~enice iz Kanzasa su omogu}ile po~etak rasprave kako o dobru tako i o zlu koje se zbivalo tih godina. Irenina pri~a, drama te otprilike 4.000 stranica materijala prikupljenog direktno na izvoru koristi se danas u {kolama u Poljskoj i u Americi. Tijekom posljednjih {est godina Nagrada Irene Sendler dodjeljuje se projektima koji nastoje promovirati toleranciju. Svake godine biraju se dva dobitnika, po jedan izuzetan u~itelj iz Poljske te jedan iz Amerike. Ovo su rije~i koje je Irena uputila djevojkama: “Moje osje}aje zasjenila je ~injenica da su svi moji suradnici preminuli i da se sve ove po~asti sada iskazuju meni. Nemam rije~i kojima bih vam zahvalila, zato {to danas moja zemlja i ostatak svijeta znaju za hrabrost spasitelja… Prije nego {to ste napisali @ivot u staklenci svijet nije znao na{u pri~u; va{e izvedbe i va{ rad nastavljaju rad kojega sam zapo~ela prije pedeset godina.” Irenine posljednje rije~i u~enicama iz Kanzasa, napisane 3. svibnja 2008., glasile su: “Vi ste promijenile Poljsku, vi ste promijenile SAD, vi ste promijenile svijet. Jako, jako vas volim.” Irena je umrla 12. svibnja 2008. godine te je sahranjena na var{avskom groblju Powazki – mjestu rezerviranom za odabrane, za poljske umjetnike, pisce, znanstvenika i ratne heroje. Posjetitelji mre`ne stranice @ivot u staklenci pi{u da je od svih grobova glumaca, dobitnika Nobelove nagrade i drugih junaka, najvi{e svije}a upaljeno upravo na Ireninom grobu. 

37


RUAH HADA[A

DA SE NE ZABORAVE / !‫ לא תשכח‬/ LO TI[KAH!

Me|unarodni dan sje}anja na Holokaust Jasminka Doma{

Ulaz u koncentracijski logor Auschwitz.

28. sije~nja, Me|unarodni dan sje}anja na `rtve Holokausta, sve~ano je obilje`en u Saboru Republike Hrvatske u nazo~nosti zastupnika, ministara, predstavnika vjerskih zajednica, diplomata. A prvi put na takav doga|aj u Sabor su bili pozvani i predstavnici @idovske vjerske zajednice Bet Israel i @idovske op}ine Zagreb. U svojim govorima, predsjednik Sabora Josip Leko i predsjednik RH Ivo Josipovi} istaknuli su da gospodarska kriza u Europi i svijetu prijeti ja~anjem ideologije koja je dovela do Holokausta te poru~ili da se {irenje mr`nje ne smije zanemariti. Predsjednik Ivo Josipovi} izrazio je pijetet prema svim `rtvama Holokausta; pored ostalog je rekao da treba razmisliti o obe{te}enju obitelji ~iji su ~lanovi stradale i kojima je oduzeta imovina.

Podsjetio je da je {est milijuna ubijenih @idova rezultat zlo~ina~ke politike vo|ene u Njema~koj na koju nije ostala imuna ni Hrvatska i dodao: “Jasenovac je najve}i spomenik zla koji ne smijemo zaboraviti. “Podsjetio se i onih koji su imali hrabrosti oduprijeti se ideologiji mr`nje.” I predsjednik Sabora Josip Leko naglasio je da ni jedan narod ni dr`ava ne smiju zanemariti {irenje mr`nje te da je hrvatski narod ve} jednom platio cijenu totalitarne ideologije. Posebno su bile dojmljive njegove rije~i: “Obra}am vam se prije svega kao ~ovjek, duboko i sna`no potresen zlo~inima o kojima sam slu{ao, ~itao, gledao filmove, a to je presudno utjecalo na moja politi~ka, i ljudska uvjerenja, opredjeljenja i vrijednosti”. 

U izlozima knji`ara – pripremila Dolores Bettini

Franz Neumann: Behemot (Struktura i praksa nacionalsocijalizma 1933-1944.) izdava~: Disput, Zagreb, 2012. • prijevod: Damjan Lalovi} • broj stranica: 544

Knjiga Franza Neumanna Behemot: Struktura i praksa nacionalsocijalizma 1933-1944. (Behemoth: The Structure and Practice of National Socialism, 1933-1944) klasi~an je, nezaobilazan prikaz funkcioniranja vlasti u nacisti~koj Njema~koj, koji se u hrvatskom prijevodu pojavljuje tek nakon sedamdeset godina. Odmah po objavljivanju prvoga izdanja knjiga je prepoznata kao vrhunsko istra`ivanje i do danas je poticajna za daljnja propitivanja i razmatranja. Poput svog dalekog prethodnika Thomasa Hobbesa, utemeljitelja moderne politi~ke teorije koji je svoje glavno djelo iz 1651. naslovio imenom ~udovi{ta Levijatana, nemani vlasti i poretka, Neumann je – tako|er veliki politi~ki mislilac – svoju knjigu naslovio imenom Behemota, nemani kaosa, Levijatanovog biblijskog parnjaka i rivala. Golema studija Behemot rezultat je Neumannova intenzivnog teorijskog istra`ivanja ekonomijskih i politi~kih korijena totalitarizma u suvremenom industrijskom dru{tvu, odnosno identificiranja pretpostavki koje su omogu}ile pojavu nacionalsocijalizma i njegovo preuzimanje vlasti.  38


KULTURA I UMJETNOST / ‫ תרבות ואמנות‬/ TARBUT VEOMANUT

RUAH HADA[A

U izlozima knji`ara – pripremila Dolores Bettini

Yoram Kaniuk: Wasserman izdava~: SysPrint, Zagreb, 2010. • prijevod: Divina Marion • broj stranica: 159

Taliji, djevoj~ici iz Tel Aviva, `ivot }e se drasti~no promijeniti nakon {to prona|e zlostavljanog i polumrtvog psa. Brinu}i se o psu, otkrit }e njegov nevjerojatan dar pjevanja, zapravo tonski preciznog zavijanja uz glazbu {to }e privu}i zanimanje ostalih sugra|ana, zatim novinara, ali i prija{njeg Wassermanovog vlasnika, zlobnog i opakog ~ovjeka. Privr`enost djevoj~ice psu toliko je velika da }e radije oti}i u zatvor nego ga predati zlostavlja~u. Taliju }e izbaviti prijatelj Gidi i pritom razotkriti nepravilnosti u radu policije. Autor, koji slovi za jednog od najinovativnijih suvremenih pisca, u svojim djelima iznosi kritiku izraelskog dru{tva u ~emu ovaj roman za mlade` nije iznimka.  Jacob Taubes: Zapadna eshatologija izdava~: Antibarbarus, Zagreb, 2010. • prijevod: Dalibor Davidovi} • broj stranica: 262

Za zapadnu eshatologiju @idovi su bili ono {to su Grci bili za zapadnu ontologiju. Taubes nazna~uje put na kojem je ta duhovna energija za hilijasti~ku i revolucionarnu Europu bila u~inkovita, a otuda se s vremena na vrijeme i nastojala suzbiti kao “`idovski nauk”. Taubesu je stalo do toga da istakne `idovski element u duhovnoj povijesti ~ovje~anstva. Time je na~inio odlu~an prilog zapadnom sje}anju. Taubes u Zapadnoj eshatologiji ispisuje fascinantnu povijest eshatologije i mesijanske ideje u zapadnom mi{ljenju, po~ev{i od Ivana, Pavla, Augustina i Joakima iz Fiore preko Kanta i Hegela do Marxa, Kierkegaarda i Nietzschea, kojim se zatvara ovaj ciklus, bez mogu}nosti njegova ponovnog otvaranja. 

Georges Perec: Ispario izdava~: Meandarmedia, Zagreb, 2012. • prijevod: Vanda Mik{i} • broj stranica: 350

Lipogramski roman La Disparition, knji`evni pothvat bez premca, objavljen u Francuskoj 1969. godine, zbog iznimne je zahtjevnosti dosad preveden na svega desetak jezika, mahom velikih, a sada zahvaljuju}i prevoditeljici Vandi Mik{i} dobiva i hrvatsku ina~icu. Cijeli je roman, ina~e parodija detektivskog `anra koja se prote`e na preko tristo stranica, ispisan, naime, bez samoglasnika E! I dok na povr{noj razini zapleta skupina prijatelja kre}e u potragu za nestalim Antonom V. Ockallom, ispod teksta se stvara iznimno kompleksna mre`a odnosa s knji`evnim i izvanknji`evnim svijetom, mre`a ~iji je glavni protagonist upravo odsutno slovo… 

Péter Nádas: Paralelne pripovijesti izdava~: Fraktura, Zapre{i}, 2012. • prijevod: Xenia Detoni • broj stranica: 1572

U sredi{tu Paralelnih pripovijesti, romana neslu}ene dubine i {irine koji zahva}a dvadesetostoljetnu povijest srednjoeuropskih naroda – Ma|ara, @idova, Nijemaca i Roma – nalaze se osobne pri~e trojice prijatelja te njihovih obitelji, prijatelja i poznanika, ~ije se `ivotne silnice doti~u na najneobi~nijim mjestima i u najneo~ekivanijim situacijama. Mre`a osobnih drama, sre}a i tragedija koju Nádas plete oko Ágosta Lippaya Lehra, Hansa von Wolkensteina i Andrása Rotta gusta je i prote`e se od Berlina 1989. do Budimpe{te prije rata, pa preko nacisti~kih logora i eugeni~kih instituta, do Ma|arske revolucije 1956. Paralelne pripovijesti roman su u kojem se savr{eno doti~u eros i tanatos, u kojem je tjelesno i seksualno magi~no spojeno s filozofskim i povijesnim iskustvom. U ovome monumentalnom romanu s nezaboravnim likovima koje osje}amo kao dio svoje osobne povijesti neprestano se suo~avamo s osobnim i kolektivnim dvojbama, moralnim pitanjima pravednosti, krivnje, sre}e i nesre}e. Péter Nádas napisao je knjigu koja opisuje `ivot onakav kakav jest – kaoti~an, nabijen stra{}u i natopljen tjelesno{}u. Paralelne pripovijesti nastajale su osamnaest godina i istinsko su djelo knji`evnog majstora koje je ~udesno stvarnije od `ivota samoga.  39


RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST / ‫ תרבות ואמנות‬/ TARBUT VEOMANUT

U izlozima knji`ara – pripremila Dolores Bettini

Götz Aly: Hitlerova socijalna dr`ava izdava~: Fraktura, Zapre{i}, 2012. • prijevod: Daniela Tkalec • broj stranica: 504

Hitlerova socijalna dr`ava Götza Alyja nije samo jo{ jedan u nepreglednoj koli~ini znanstvenih i publicisti~kih radova posve}enih nacionalsocijalizmu, Drugom svjetskom ratu i Holokaustu. Ono {to je izdvaja iz tog mno{tva jest to {to se ne bavi op}epoznatim politi~kim i socijalnim procesima, nacisti~kom represijom i vojnim operacijama, ve} jednim koliko zanemarenim toliko va`nim aspektom nacisti~ke i, uop}e, svake vladavine. Fiskalna, socijalna i financijska politika jedna je od najva`nijih poluga vlasti, zna~ajna koliko i policija i propaganda. Hitlerova socijalna dr`ava analizira fiskalnu i prora~unsku politiku nacionalsocijalisti~kog re`ima. Ona dokumentirano ra{~lanjuje njegove fiskalne prihode koji su po~ivali na klasi~nim porezima, ali i na besprimjernoj plja~ki europskih @idova i ~itave okupirane Europe. Podjednaka pozornost posve}ena je i prora~unskim rashodima, odnosno redistribuciji oplja~kanog bogatstva kojim je re`im kupovao socijalni mir i `ivotni standard rasno i etni~ki podobnih podanika Tre}eg Reicha. Nacizam nije po~ivao samo na la`i i ubojstvu nego i na plja~ki. Iracionalni antisemitizam imao je i svoje “racionalno”, ekonomsko nali~je. Taj zlo~ina~ki pothvat financiran je jednako zlo~ina~kim metodama koje je uobli~io u privid fiskalnog legaliteta. 

Jonathan Safran Foer: Jesti `ivotinje izdava~: Algoritam, Zagreb, 2012. • prijevod: Ivana Galovi} • broj stranica: 296

U o~ekivanju ro|enja svog prvog djeteta, Foer je odlu~io sebi predstaviti sve argumente za i protiv vegetarijanstva kako bi odlu~io koji je najbolji na~in prehrane za njegovu bebu. Ono {to je otkrio {okiralo je njega samoga, a {okirat }e i svakog tko se upusti u ~itanje ove knjige koja se ~ita poput najnapetijeg krimi}a. U svom apelu za prestanak konzumacije mesa, Foer uspje{no kombinira moraliziranje i pragmatizam, a da je vrlo uvjerljiv u svojoj argumentaciji, pokazuje i primjer poznate glumice Natalie Portman, koja je izjavila da je promijenila svoje prehrambene navike nakon ~itanja ove knjige. Kombiniraju}i zastra{uju}e ~injenice, anegdote i vlastiti spisateljski talent, Foer je napisao duboko osoban, stru~an i nesporno zastra{uju}i prikaz mesne industrije, ali i svijeta u kojem `ivimo. 

Joshua Foer: Mjese~ev hod s Einsteinom – Umije}e i znanost pam}enja izdava~: Znanje, Zagreb, 2012. • prijevod: Tomislav [ostar • broj stranica: 272

Mo`e li svatko imati savr{eno pam}enje? Joshua Foer bio je poput ve}ine nas, zaboravljao je telefonske brojeve i gubio klju~eve. Onda je nau~io vje{tinu vje`banja pam}enja i godinu dana poslije na{ao se u finalu prvenstva Amerike u pam}enju. Spoznao je, usto, istinu koju ~esto zaboravljamo: ~ak i u ovom dobu tehnologije, pam}enje je temelj svega {to jesmo. U svojoj knjizi Mjese~ev hod s Einsteinom, Foer nas vodi na zapanjuju}e putovanje umom, od anti~kih tehnika “memorijske pala~e” do neuroznanosti, od ~ovjeka koji je zapamtio devet tisu}a knjiga do ~ovjeka koji stalno zaboravlja tko je, i pritom nam pokazuje kako svi mi mo`emo unaprijediti pam}enje. 

Shani Boianjiu: Vje~ne ratnice izdava~: Znanje, Zagreb, 2012. • prijevod: Marta Klepo • broj stranica: 243

Roman grubim realizmom opisuje sazrijevanje mladih djevojaka u izraelskoj vojsci, i pri tome do~arava nesigurnost `ivota koji se odvija pred stalnom prijetnjom rata. Yael, Avishag i Lea odrastaju u pograni~nom izraelskom gradi}u u kojem poha|aju srednjo{kolsku nastavu u monta`noj ku}ici. Njihovo prijateljstvo poma`e im da lak{e podnesu monotoniju provincijske svakodnevice. Nakon unova~enja, djevojke se, svaka na svoj na~in, snalaze u te{kim vojni~kim uvjetima. Yael prolazi obuku za strijelca i flertuje s momcima. Avishag nadzire izbjeglice koji poku{avaju prije}i granicu. Lea, na kontrolnoj rampi, zami{lja `ivote ljudi koji prolaze pokraj nje.  40


KULTURA I UMJETNOST / ‫ תרבות ואמנות‬/ TARBUT VEOMANUT

RUAH HADA[A

U izlozima knji`ara – pripremila Dolores Bettini

Sarah Winman: Kad je bog bio zec izdava~: Lumen izdava{tvo, Zagreb, 2012. • prijevod: Sandra Mla|enovi} • broj stranica: 308

Ovo je pri~a o bratu i sestri, o djetinjstvu i odrastanju, prijateljstvima i obiteljima, pobjedama i tragedijama te svemu {to se doga|a u me|uvremenu. Kad je bog bio zec obiteljska je saga koja obuhvata period od 30-ak godina – od 1968. do 11. 9. 2001. U ovom je romanu Sarah Winman dala za~udan opis odrastanja djevoj~ice Elly i njezina brata Joea, duhovita je to i dirljiva pri~a s nizom neobi~nih likova: prijateljice Jenny Penny koja govori svojim posebnim jezikom, inkarnacije Shirley Basey koja se pojavljuje kao savjetodavac, i jo{ nekoliko sli~nih osoba. Roman tematizira sje}anje i identitet, religiju, odgoj i `ivotne vrijednosti. 

Uri Orlev: Bje`i, mali, bje`i izdava~: SysPrint, Zagreb, 2012. • prijevod: Snje`ana Husi} • broj stranica: 172

Po izbijanju rata, osmogodi{nji Srulik zato~en je u `idovskom getu iz kojeg bje`i te se na po~etku skriva po {umama. Potom uzima poljsko ime Jurek Staniak i luta od farme do farme, rade}i za hranu i preno}i{te, izla`u}i se velikim opasnostima i stradanjima... • Uri Orlev je ro|en u Var{avi 1931. godine, dio Drugoga svjetskog rata proveo je u Var{avskom getu, a potom ga je skrivalo nekoliko poljskih obitelji. Majku su mu ubili nacisti, a oca, kojeg su zato~ili Rusi, ponovno je sreo tek 1954. u Izraelu. Pisati je po~eo u ~etrdesetim godinama, a otada je objavio tridesetak knjiga, prete`no za djecu i mlade. Prevedene su na 38 jezika, i ovjen~ane brojnim nagradama, od kojih su najzna~ajnije Andersenova (1996.) i Ze’ev (za `ivotno djelo, 2002.). Orlevu je najvi{e me|unarodnih priznanja donio upravo roman Bje`i, mali, bje`i (2001.) – potresna i napeta, uvelike autobiografska pri~a o dje~aku koji je izmakao Holokaustu. 

Edmund De Waal: Zec jantarnih o~iju izdava~: Mozaik knjiga, Zagreb, 2012. • prijevod: Patricija Vodopija • broj stranica: 366

Ukupno 264 drvene i bjelokosne figurice (necuke), nijedna ve}a od kutije {ibica, intimna je zbirka ~ije putovanje – u zapanjuju}e originalnim memoarima, Edmund de Waal opisuje uz povijest obitelji kojoj je zbirka predstavljala dragocjenost. Pri~a ide s s kontinenta na kontinent, iz stolje}a u stolje}e, u napetoj storiji o ratu i miru, strasti i gubitku. Edmund de Waal svjetski je poznat lon~ar. Provev{i trideset godina u izradi predivnih posuda – koje se potom prodaju, sakupljaju, predaju dalje – posjeduje poseban osje}aj za tajne `ivote predmeta. Kad je naslijedio zbirku od 264 maju{nih japanskih rezbarija u drvu i bjelokosti, nazvanih necuke, `elio je znati tko ih je dodirivao i dr`ao u rukama i kako je ta zbirka uspjela pre`ivjeti. Tako zapo~inje ova krajnje dirljiva biografska i detektivska pri~a u kojoj de Waal otkriva pri~u o japanskim figuricama, kao i pri~u svoje obitelji, Ephrussisa, kroz pet nara{taja. Bankarska dinastija iz devetnaestog stolje}a u Parizu i Be~u, Ephrussisi bili su bogati i po{tovani kao Rothchildovi. Me|utim, krajem Drugoga svjetskog rata, kad su figurice bile skrivene u Be~u, ta je zbirka minijaturnih rezbarija bila jedino {to je preostalo od njihova ogromnog carstva. Edmund de Waal bio je o~aran kad je prona{ao zbirku u stanu svog prastrica Iggieja u Tokiju. Kad je kasnije naslijedio necuke, oslobodila se pri~a ve}a i dramati~nija no {to bi je ikad mogao zamisliti... 

Joseph Roth: Pri~a o 1002. no}i izdava~: Alfa, Zagreb, 2012. • prijevod: Vlado Vladi} • broj stranica: 210

U prigodi dr`avni~koga posjeta Be~u, {ah od Perzije izrazi neodgodivu `elju da provede jednu no} s lijepom, udanom groficom W. Diplomatski gledano, rije~ je o vrlo osjetljivoj situaciji. Konji~ki zapovjednik Taittinger sjeti se svoje negda{nje ljubavnice – mala Mizzi Schinagl iz Sieveringa vrlo nalikuje grofici. Evo elegantnoga rje{enja za Be~ki dvor, dok je za Mizzi, koju Taittinger jo{ uvijek voli, ’1002. no}’ s dalekose`nim posljedicama. Njezina naknada, vrijedna biserna ogrlica, postaje za nju i Taittingera zla kob. Roth u svom romanu prikazuje frivolni svijet propale elegancije, erotska komedija pretvara se u smrtnu ozbiljnost. Rije~ je o veli~anstvenoj slici razvrata, ljuta i zajedljiva. Rothovo remek-djelo Pri~a o 1002. no}i prvi se put pojavljuje u hrvatskom prijevodu. 

41


RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST / ‫ תרבות ואמנות‬/ TARBUT VEOMANUT

Alfred Pal Milan Be{li} Me|utim, brojna stradanja nisu prestajala ni u godinama poslije propasti K und K Monarhije, ve} se jo{ potresnije nastavljaju kao najtragi~nije dionice slikareva `ivota koje je proizvela politika totalirizma, najprije nacisti~ka i fa{isti~ka, a poslije i komunisti~ka. Od prve je stradao samo zato {to je @idov pa je zbog toga uhi}en i deportiran u talijanski logor Porto Re (Kraljevica) i Campo concentramento per prigionieri civili di guerra na otoku Rabu za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Nakon pada Italije 1943. godine, priklju~uje se @idovskom rapskom bataljunu, s kojim }e biti sudionikom vojevanja u partizanskim jedinicama u NOB-u. Stradao je i od one druge politike koju je provodila rigidna komunisti~ka vlast nedugo poslije rata, samo zato {to je druk~ije izra`avao svoja humanisti~ka stajali{ta i politi~ka uvjerenja zbog kojih je i zatvoren u jugoslavenski kazamat na Golom otoku 1949. godine gdje je s tisu}ama isto tako nevinih bio zato~en gotovo pune ~etiri godine.

Alfred Pal.

Svestrani likovni umjetnik Alfred Pal u svojemu je dugom i plodnom stvarala~kom `ivotu ostavio dubokoga traga u hrvatskoj umjetnosti i kulturi. Njegov je `ivotni put zapo~eo 1920. godine u Be~u, u prijestolnici mo}ne habsbur{ke dinastije ~ija je stoljetna vladavina Austro-Ugarskom Monarhijom tih godina i skon~ala. Ovu ~injenicu o raspadu srednjoeuropskog imperija mo`da i ne bismo trebali spominjati u na{emu prisje}anju na slikara jer nam je najva`nije govoriti o njegovu djelu, ali je ovdje ipak navodimo ponajvi{e zbog njezina presudnog utjecaja na umjetnikov `ivot, a navodimo je i zato jer je radikalno promijenila njegov smjer. Spominjemo taj povijesni doga|aj i stoga da bismo ga u slikarevoj liniji `ivota kontekstuirali i s njima sli~nim doga|ajima {to su poslije uslijedili, a oni su s istom ru{ila~kom energijom oru`anih prevrata i ratnih stradanja deterministi~ki oblikovali njegov `ivotopis ispisuju}i pojedina poglavlja apsurdom i dubokom patnjom. Na tim stranicama slikareva `ivotopisa ~itamo o gubitku njegovih najbli`ih ve} u djetinjstvu, zatim o ~estim i dramati~nim promjenama mjesta bivanja, o selidbama iz Be~a u Krakow, pa u Vukovar i druge gradove, te, naposljetku, u Zagreb, gdje je i zavr{io njegov `ivotni put 2010. godine. 42

Ta }e vlastita stradanja prvi put izraziti u slici Stra`arska kula koju radi 1960. godine, na svoj ~etrdeseti ro|endan, kada prire|uje u Dru{tvu arhitekata u Zagrebu svoju prvu samostalnu izlo`bu pod nazivom Strati{te. Sve te bolne doga|aje i nevolje slikar je oblikovao s iznimno sna`nom ekspresivno{}u, stvaraju}i osebujnu likovnu poetiku u kojoj se nisu talo`ili samo slojevi sje}anja, ve} i oni koji su njegovo bi}e duboko sondirali u vrijeme i prostor u kojemu je `ivio i koji ga je okru`ivao, pro`et egzistencijalisti~kim dvojbama i strahom, slutnjama i neizvjesnostima kao temeljnim obilje`jem na{e civilizacije. Upravo je te teme problematizirao i u drugim ciklusima, primjerice Letjelice, ka`njenici i dudovi (1969.), Logora{i, ka`njenici, be{tije i pokoje stablo (1982.), Holokaust, pedeset godina poslije (1989.), Goru}i grm (2004.). Treba re}i da je kritika u njegovu slikarstvu prepoznala i izrazite simboli~ke konotacije tih velikih tematskih polja, apostrofiraju}i stvarala~ku komponentu s nedvojbenim likovnim vrijednostima izrazito ekspresionisti~kih naboja. Te su zna~ajke Palova slikarstva isticali likovni kriti~ari i povjesni~ari umjetnosti Josip Depolo, @eljko Sabol, \uro Van|ura, Darko Schneider, Tonko Maroevi} i drugi. Dakako, posebno podru~je tog svestranog stvarala~kog interesa pokriva i golema produkcija u mediju grafi~kog oblikovanja, u kojemu je dao nezaobilazan prilog hrvatskoj grafi~koj umjetnosti druge polovine minulog stolje}a, i zbog kojega je ~esto nazivan majstorom grafi~kog oblikovanja. Va`no je, stoga, podsjetiti da je Alfred Pal i jedan od osniva~a Kerempuha (1945.), zacijelo najpoznatijeg hrvatskog humoristi~kog lista koji je tu “titulu” godinama superiorno nosio. Svojim dugogodi{njim radom na grafi~kom oblikovanju knjiga, obilje`io je cijelo jedno razdoblje, napose ono od 1970. do 1985. godine, kao tehni~ki i likovni urednik u Nakladnom zavodu Matice hrvatske, kao i u drugim izdava~kim ku}ama, primjerice, Znanju, gdje je grafi~ki oblikovao legendarne biblioteke Hit i Evergreen. Treba spomenuti da je i njegova uloga kao


KULTURA I UMJETNOST / ‫ תרבות ואמנות‬/ TARBUT VEOMANUT

pokreta~a i osniva~a I. ZGRAF – 75. bila presudna, jer je to ubrzo postala i presti`na manifestacija svjetskog dizajna u Zagrebu. Palov burni i dugi `ivot nesvakida{njeg umjetnika plodnog i raznovrsnog djela bili su privla~ni za interpretacije ne samo perima kriti~ara, ve} i oku kamere u mediju filma. Naime, svoje vi|enje obiju komponenti kadrirao je u majstorskim filmskim zapisima Sudbina (1987.) i Goli otok (1994.) Bogdan @i`i}. Palov potresan `ivot i intrigantan opus sa`et je u monografskoj knjizi Pal u izdanju Matice hrvatske (2004.) koju je uredila Jelena Hekman s recentnim izborom tekstova: Tonka Maroevi}a, Josipa Depola, \or|a Janjatovi}a, Dore Kinert-Bu}an, \ure Van|ure i Darka Schneidera. Godinu poslije, 2005. koncipirao sam njegovu samostalnu izlo`bu u Zagrebu u Galeriji Forum s iznimno intrigantnim ciklusom slika Goru}i grm. A sa retrospektivnom izlo`bom u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu 2009. godine Pal je pokazao hrvatskoj kulturnoj javnosti svoje iznimno plodno

RUAH HADA[A

i raznovrsno stvarala{tvo nastalo tijekom dugog razdoblja. Bogdan @i`i} napisao je i knjigu Goru}i grm: Alfred Pal – `ivot i djelo koju je objavila izdava~ka ku}a Duirieux 2011. godine u Zagrebu; u njoj pratimo kronolo{ku pri~u o Palovom zaista neobi~nom `ivotnom putu koji smo nastojali markirati u ovom kratkom zapisu u najva`nijim to~kama i najdramati~nijim trenucima. Na ovim stranicama, kao i na onima iz monografske knjige, a napose u likovnom jeziku njegova osebujnog djela ~itamo onu istu duhovnost i intelektualnu radoznalost koja mu je pokazivala put i u najte`im `ivotnim trenucima, kao i onim {to }e uvijek svijetliti u njegovu stvarala{tvu, u hrvatskoj umjetnosti, u sje}anjima mnogih kolega, prijatelja i suradnika: tu specifi~nu, rekli bismo “palovsku” blagost koja je pro`imala dostojanstvom i produhovljenom jednostavno{}u cijelo njegovo bi}e koje s osje}ajima dubokog po{tovanja nosi u svom sje}anju i pisac ovih redaka. 

^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM

Flory Jagoda i njen kofer uspomena Jasna ]iri}

Jasna ]iri}

Florica Kabiljo ro|ena je 21. decembra, 1923. godine u Sarajevu, od oca Samuela Pape i majke Roze Altarac. Kratko pre njenog ro|enja, majka napu{ta Florinog oca i vra}a se svojim roditeljima Sumbulu i Berti Altarac, koji su bili sefardski muzi~ari u mestu Vlasenica u Bosni. Godine 1930., Floricina majka udaje se za Mihaela Kabilja u Zagrebu, gdje nastavlja da `ivi, ostavljaju}i Floricu u Vlasenici sa babom i dedom. Svi su u porodici bili muzikalni, tako da je Florica, stasavaju}i, no}i i no}i provodila pevaju}i sa svojom bakom, tetkom, ujakom i ro|acima. Za vreme odvojenosti od roditelja, uspje{no je savladala sefardske obi~aje i ladino jezik. U tome joj je pomogla njena nona – baka, koja nije dozvolila da se zaboravi ladino jezik, a to je kroz pesmu i muziku najbolje uspevalo. Dve godine kasnije, Mihael Kabiljo legalno usvaja Floricu i ona se pridru`uje majci i o~uhu u Zagrebu. Prelaskom u Zagreb, trebalo je Florici malo vremena da se prilagodi novoj sredini i novom na~inu `ivota, polazi i u osnovnu {kolu u Zagrebu. Tako|e, dobija i zvani~no muzi~ko obrazovanje i brzo usavr{ava sviranje harmonike. Po~etkom Drugoga svetskog rata, Florica je, po zakonima Nezavisne Dr`ave Hrvatske, izba~ena iz {kole i bila prinu|ena da nosi `utu traku, oznaku da je Jevrejka. Njen muzi~ki u~itelj je, tako|e, odbio da se vi|a sa njom i da je u~i. Tako da su lo{i uslovi `ivota i progon Jevreja u Zagrebu, naterali njenog o~uha Mihaela da skloni Floricu i u~ini joj, ako je mogu}e, bezbri`nije detinjstvo.

On joj kupuje voznu kartu do Splita, koji je tada bio pod italijanskom okupacijom. Florica tada putuje prvi put sama vozom. Da bi izbegla sve sumnje u svoje poreklo i sumnji~ave poglede drugih putnika, ona po~inje da svira svoju harmoniku putnicima u vagonu. Roditelji joj se priklju~uju posle osam dana. Familija Altarac nastavlja da `ivi u Splitu nekoliko meseci, sve do italijanske internacije Jevreja na ostrvo Kor~ula na Jadranskom moru. Kor~ula je tada bila sigurno uto~i{te sve do italijanske kapitulacije 25. jula 1943. godine Naime, od tada su Italijani dr`ali teritoriju uz pomo} njema~ke vojske. Florica sa majkom uspeva da pobegne brodom i ode do italijanskog kopna. Posle jedne no}i i dva dana one sti`u do Italije i svog odredi{ta – Barija. Mihael koji je tada bio u Splitu, znao je za njihovo bekstvo i nekoliko nedelja kasnije i on im se priklju~uje. U Bariju Florica je na{la posao pri ameri~koj vojsci i tamo upoznaje Harija. Ven~ali su se 24. juna, 1945. godine. Hari se vratio u Ameriku posle zavr{etka rata, a Florica je ostala da ~eka do juna 1946., dok nije pribavila sve useljeni~ke papire. Dan pre nego {to je Florica napustila Italiju, njena majka je primila pismo od brata Leze Altarca. Napisao je da su u napadu, u maju 1941. godine, svi Jevreji iz Vlasenice odvedeni i zatvoreni u jedan ambar, gde su likvidirani – s njima i 42 ~lana porodica Altarac. Napisao je i to, da su oni tada bili ubijani, jedan po jedan, od strane lokalnog muslimana, koji je radio po nema~kim nalozima, a zatim je njihova tela bacio u jedan klanac. 43


RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM

Flori Jagoda.

Lezo je olabavio jednu dasku u ambaru i tako pobegao no} pre likvidacije. On je bio jedini ~lan porodice koji je pre`iveo ovaj masakr. Kako Flory danas ka`e: “Do{la sam u Ameriku 1946. godine, kao mlada, sa koferom punim sje}anja, kako dobrih, tako i ru`nih. Mnogi od nas koji smo pre`ivjeli Holokaust, imali smo jednu zajedni~ku misao i stvar...na{u ti{inu. Ali, ipak, kako smo rasli i starili, po~eli smo da osje}amo da trebamo da podijelimo sa svijetom na{u bol i patnju, a tako|e i na{a sretna sje}anja. Ja sam moja sje}anja preto~ila u pjesme. Moje pjesme su bile preno{ene usmeno sa generacije na generaciju.” Floryn poku{aj da pesmom na ladinu o~uva tradiciju je veoma va`an, jer je njena generacija, posljednja generacija koja kod ku}e govori ladino jezik. Pesma je ono {to na{u dragu Flory ispunjava. Nemilosrdna zbivanja i sva stradanja za vreme rata napadaju njenu du{u, ali ona se brani pesmom, nekada pesmom punom bola i tuge. Se}anja na pesmu njene none, se} anja na Bosnu, Sarajevo, ostaju za sva vremena i generacije. Ona ima stalnu potrebu da svojim pesmama pove`e kontraste: od tu`nih se}anja do sretnih zvukova njenih nadahnutih pesama, u kojima dolazi do izra`aja njezin talenat muzi~ara, kompozitora i peva~ice. Na njenom putu joj poma`e porodica, pa tako zajedno poku{avaju da odr`e i sa~uvaju tu sjajnu i raznovrsnu muzi~ku tradiciju bosanskih Sefarda, kao i uspomenu na porodicu Altarac. Flory Jagoda objavila je 4 CD-a: Kantikas Di Mi Nona – Pesme moje bake; to su pesme kojima je baka u~ila mladu Floricu i koje govore o svim sretnim uspomenama na na`alost stradalu porodicu u Bosni. Ove pesme su bile nonin poklon, koji je Flory ponela sa sobom odlaze}i iz Evrope. Memories of Sarajevo – Uspomene iz Sarajeva, su pesme posve}ene 500-toj godi{njici proterivanja Jevreja iz [panije, ali i njihovom stalnom o~uvanju uspomene na `ivot u [paniji kroz pesme. La Nona Kanta – Baka peva, ove pesme je napisala Flory za svoje unuke i otpevala ih je sa svojom djecom Beti, Elliotom i Lori. 44

Arvoliko – malo drvo stoji kao nemi svedok u`asnog kraja porodice Altarac iz Bosne. Jedino je ono danas oznaka masovne grobnice 42 ~lana porodice Altarac, koja je nedu`na stradala za vreme Drugoga svetskog rata. U ovim pesmama, oslikan je njena bol, patnja, tuga, koji joj neprekidno dodiruju du{u. Tako|e je objavljena i Flory Jagoda pesmarica, a snimljen je i dokumentarni film The Key from Spain – Klju~ iz [panije. Izgnani Jevreji iz [panije, poneli su sa sobom klju~eve svojih mirisnih ku}a. Tako te klju~eve ~uvaju i Jevreji koji su se nastanili u krajevima biv{eg Otomanskog Carstva. O tome peva i Flori Jagoda: “Onde esta la jave ke estava in ka{on Mis nonus la tru{erun kun grande dolor de la kaza de Espanja, de Espanja.” “Gde je klju~ {to je bio u sanduku, preci moji poneli ga, potreseni bolno, od ku}e u [paniji, u [paniji.” I tako na{a draga Flory Jagoda u svojim koferima ~uva sefardsku uspomenu, dugu vi{e od 500 godina, ~uva i svoje patnje, se}anja, bol, tugu, ali i radost, veselje, sre}u i ljubav. A mi nju ~uvamo, u svojim srcima i svojim koferima uspomena, za sva vremena. *** 2011. godine jula meseca predstavnici Jevrejske zajednice BiH i op{tine Vlasenica su na lokalitetu Stubli} u op{tini Vlasenica otkrili spomen-plo~u stradalim ~lanovima porodice Altarac, koje su u Drugom svetskom ratu zverski ubili pripadnici Franceti}eve Crne legije. U naletu usta{a u aprilu 1942. godine mu~ki je ubijeno 50 ~lanova ove porodice, koji su nakon umorstva ba~eni u duboke vrta~e, gdje se i danas nalaze njihovi posmrtni ostaci. ^inu otkrivanja spomen-plo~e prisustvovala je i Flory Jagoda Altarac, potomak vlaseni~kih Altaraca, koja je do{la iz Va{ingtona da bi se poklonila senima svojih predaka i stavila kamen se}anja na spomen-obele`je. 


^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM

RUAH HADA[A

Tubi{vat /Hami{a Asar bi{vat/ Msc. Jozef Baruhovi}

Msc. Jozef Baruhovi}

Ve} smo za{li u 2013. godinu i ve} je jedan praznik iza nas. Praznik, skra}eno, Tubi{vat ili hami{o{i ili Frutas ili Hami{a asar bi{vat. Praznik Tubi{vat opisuje se u Mi{ni kao Nova godina drve}a. Praznik je nastao jo{ u biblijska vremena kada je Izrael bio samostalna dr`ava, kada su Judeja i Samarija bile slobodna zemlja i kada su Jevreji bili i zemljoradnici. To je praznik kada se odre|uje sudbina svakog drveta kao {to se za Ro{ Ha{anu odre|uje sudbina svakog ~oveka. Izraelski zemljoradnik je na taj dan, 15. {vat po jevrejskom kalendaru, iskazivao duboko po{tovanje prema svemu `ivom {to raste iz zemlje i daje plodove a posebno prema drve} u koje raste u biblijskoj zemlji: maslini, kedru, ~empresu. Posebno je bilo na ceni maslinovo drvo koje je davalo hranu, davalo hlad, davalo drvnu gra|u. To je i razumljivo. Stara jevrejska postojbina uvek je oskudevala u vodi i drve}e se smatralo izuzetnim Bo`ijim darom. Bio je obi~aj da se za svakog novoro|enog de~ka posadi kedar, visoko uspravno i sna`no drvo, a za svaku novoro|enu devoj~icu ~empres simbol ne`nosti. @elja izraelskog zemljoradnika bila je da se odmara na svojoj zemlji, u hladu svog drveta i da pije vino iz svog vinograda. Biblija ~esto govori o drve}u kao o simbolu plemenitosti i dobrote. “Po{ten ~ovek je kao drvo pored potoka, koje daje plodove na vreme i ~ije li{}e nikad ne vene”(Psalm 1.3). Praznik Tubi{vat imao je i prakti~an zna~aj, to je bio zadnji rok do koga je trebalo odvojiti desetak od roda – iz teku}e godine – za sve{tenstvo. Posle praznika trebalo je ve} odvajati desetak za novu, nastupaju}u godinu. Mo`e se postaviti pitanje jesu li na{i praoci dobro odabrali datum proslave Tubi{vata – 15. {vat. Tada jo{ nema nikakvih vidljivih najava o plodovima na zemlji. Priroda se budi i tek za nekoliko meseci treba o~ekivati prve plodove. Ali odgovor je ipak potvrdan – dobro su odabrali taj dan jer u mesecu {vatu ima najvi{e padavina u Izraelu i zemlja i korenje dobro su natopljeni vodom i ve} se stvaraju sokovi u korenju drve}a koje }e uskoro dati plodove. Praznik Tubi{vat se praznovao i posle razaranja Drugog Hrama. Prestao je da se praznuje u 11. stole}u kada su krsta{i uni{tili poslednja jevrejska naselja u Palestini. U 16. stole}u u gradu Cfa-

tu u Galileji, Sefardi su ponovo obnovili tradiciju praznovanja Tubi{vata. Praznovanje se zatim ra{irilo po celom jevrejskom svetu. Kod nas se Tubi{vat praznovao kao porodi~ni praznik. Na taj dan na sve~ano postavljenom stolu bile je izneseno raznorodno vo}e i posle o~itane molitve mla|i ~lanovi porodice stavljali su u svoje vre}ice ne{to od toga vo}a. Ve}ina jevrejskih porodica u to vreme imala je u svojim stanovima i kasicu KKI (Jevrejskog nacionalnog fonda) i na taj dan ubacivali bi nov~i}e, dobrovoljne priloge, za sa|enje drve}a i po{umljavanje u tada{njoj Palestini, budu}em Erec Israelu. Krajem 19. veka, kada je zapo~elo osnivanje zemljoradni~kih zadruga i kolonizacija Palestine, Tubi{vat je poprimio nove forme praznovanja. Nova godina drve}a je postala simbol oslobo|enja zemlje i pretvaranja pustinje u plodnu zemlju. Osnivanjem Dr`ave Izraela zapo~elo se sa masovnim po{umljavanjem i na prvi Tubi{vat 1949. godine, posle progla{enja Dr`ave Izrael krenulo se u sa|enje {ume mu~enika (sa {est miliona stabala) u spomen na {est miliona `rtava Holokausta. U Izraelu se i danas sade mnogobrojne sadnice drve}a u znak po{tovanja i priznanja pojedincima i one nose imena istaknutih i zaslu`nih ljudi Jevreja i nejevreja. Danas je Izrael jedina zemlja na svetu koja ima vi{e {uma nego {to je imala pre sto godina. Do sada je u Izraelu od osnivanja dr`ave do danas, zasa|eno dvesto miliona stabala. Za ovu godinu u planu je da se zasadi novih milion stabala. U znak se}anja na nedavno raketiranje od strane Hamasa u pojasu Gaze kada je ispaljeno na ju`ni deo Izraela u tom kratkom periodu preko 1.500 raketa, pokrenuta je akcija sa|enja 1.500 stabala u pojasu Sderota gde su rakete najvi{e padale. Danas svaki pojedinac mo`e u znak se}anja na ~lana porodice ili u znak zahvalnosti, zasaditi drvo u Izraelu. Na Tubi{vat danas, u Izraelu, deca i omladina odlaze u prirodu i taj dan provode u igri i sa|enju novih stabala. 

Tubi{vat ^lanovi i prijatelji na{e zajednice i ove su godine uplatili i posadili znatan broj sadnica drve}a u Izraelu uz blagdan Tubi{vat. Pogledajte neke od certifikata, odlu~ite se i pridru`ite nam se i vi. Nikada nije kasno za posaditi drvo. Sadnice ko{taju 100 kuna. Uplatiti se mogu kod na{eg tajnika ili direktno internetom.  45


RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM

Mapa Zelengaj (o dr. \uri Vrane{i}u, Krle`inu spasitelju, i o @idovima) Ljubo R. Weiss

Publicist Igor Mandi} svojevremeno je, analiziraju}i rad i poruke Miroslava Krle`e (1893.– 1981.), po mom sudu, barda hrvatske i europske knji`evnosti te enciklopediste, pozdravio porukom i knjigom: Zbogom, dragi Krle`a (Beograd, 1988.). Prije nekoliko godina Igor Mandi} opet je upozorio: “Krle`a je kao TNT, bolje je ne kopati po njemu!” Naravno, kao i o svemu, i o Krle`i mo`emo misliti kako nam je drago – De gustibus non est disputandum (o ukusima se ne raspravlja). No, ne samo zbog involviranosti Adolfa Weissa (1894.), mog pokojnog djeda, i njegova brata Eugena u slu~aj Zelengaj, odnosno zbog ~injenice da sam na{ao dva meni bliska imena i prezimena na tzv. Vrane{i}evoj listi, ve} zbog {oka koji je u meni izazvala sjajna publicisti~ka studija ^ovjek iz Krle`ine mape Milana Gavrovi}a (Novi Liber, Zagreb, 2011.), vrijeme je skrenuti pa`nju na sadr`aj knjige koja je zamalo bez premca u novijoj hrvatskoj publicistici. Naime, Milan Gavrovi} poduhvatio se nezahvalne rekonstrukcije `ivota Krle`ina spasitelja dr. \ure Vrane{i}a, koji je Krle`u, poznato je, primio u svoj sanatorij na Zelengaju u Zagrebu, tijekom Drugoga svjetskog rata i tako mu spasio `ivot. Gavrovi}eva knjiga mogla bi biti i poticaj za obradu teme koja jo{ nije dotaknuta – Krle`a i @idovi!

Tajanstvena mapa Zelengaj Tek kada je izvu~ena iz mraka dugog dvadeset godina pisana ostav{tina Miroslava Krle`e, ~uvana u Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji`nici Hrvatske i kada se pojavila Krle`ina mapa s naslovom ZELENGAJ i kada su sin pokojnog \ure Vrane{i}a, Kre{o Vrane{i}, i novinar stare garde Milan Gavrovi}, zavirili u mapu, pro~e{ljali je, a posebno je to minuciozno uradio Milan Gavrovi}, pred ~itateljima je iskrsnuo nevjerojatan politi~ko-pravni triler, koji se ~ita, bukvalno, od prve do zadnje stranice, bez daha – knjiga ^ovjek iz Krle`ine mape. Kakav Sheldon, kakav Ludlum, kakva Agatha Christie, kakav Leon Uris... pa ~ak i kakav Isaac Deutscher…? Osobno bilo je, rekoh, pravo otkri}e na}i na tzv. Vrane{i}evoj listi ime djeda Adolfa Weissa. Za skrivanje Adolfa Weissa u sanatoriju Zelengaj nije znala obitelj, pogotovo ne sinovi Marko i Ljubomir-Ruben. Znalo se da je djed tijekom Holokausta nestajao, pa se pojavljivao, iskrsnuo odnekuda, u ku}i u Luka~u, pokraj Virovitice. Od 63 imena na listi iz travnja 1943., po imenima i prezimenima dalo bi se zaklju~iti da su u sanatoriju ve}inom boravili @idovi (96%) a za mnoge je intervenirao Krle`a: “... na temelju moje li~ne intervencije proveli su moji li~ni znanci, gra|ani izraelitske vjeroispovijesti ~itave tjedne i mjesece, pod dramatskim okolnostima”, pa su poslije pre{li u Ljubljanu. Spominje Krle`a Nemirovskog sa suprugom, Samuel Davida Aleksandera i suprugu mu, Haim (?), E. Deutscha, Rose Axelrod… @ivot i smrt \ure Vrane{i}a, neuropsihijatra, {to ih je izvrsno opisao i rekonstruirao Milan Gavrovi}, pokazuju se neuhvatlji46

vom i te{ko shvatljivom dramom u kojoj se razbistrava koprena lijevog pokreta u Jugoslaviji kao i pozadinsko funkcioniranje usta{ke dr`ave te njema~kih poslanika, uklju~uju}i obavje{tajni milje Tre}eg Reicha. Ocrtava se i milje doma}ih obavje{tajaca predvo|enih mo}nim Ivanom Kraja~i}em Stevom, koji negdje iz sjene vu~e poteze od kojih se mo`e lediti krv u `ilama – i dr. \uri Vrane{i}u, ali i Miroslavu Krle`i te onim brojnim osobama koje su boravile u Zelengaju, kao {to su ne ba{ anonimni Krsto Hegedu{i}, slikar, Antun Augustin~i}, kipar, Milan Sachs, dirigent @idov…U ^ovjeku iz Krle`ine mape spominju se i Mile Budak, knji`evnik, Mirko Puk, otac i sin Kvaternik, Edmund Glaise von Horstenau,…Tu su i Bo`idar Ad`ija i druge li~nosti tzv. lijeve hrvatske inteligencije, me|u kojima opet ve}i broj @idova. U knjizi se postavlja bitno pitanje: da li je sve navedene osobe, uklju~uju}i i veliki broj @idova, {titi samaritanac Vrane{i}, ili je to bio ~in promu}urnog doktora `eljnog uzbu|enja, avantura, mjesta u sredi{tu pa`nje? Odgovor se ne nazire ni pred kraj knjige, ostaje na ~itatelju da iz mno{tva argumenata i protuargumenata koje je spretno navodio Gavrovi}, zaklju~i {to su ~injenice, a {to fikcija ili tek rekonstrukcija. Ono o ~emu se samo govorkalo u {irim krugovima Zagreba i Hrvatske, raspli}e se dokumentirano kao saga o spasitelju kojeg se nije moglo spasiti jer u vremenu nakon Drugoga svjetskog rata postoje zakoni, ali prije svih, kao najvi{i, nepisani ustav, direktive nepogre{ive Partije, koja mo`e oprostiti Krle`i njegovu kolebljivost, ali ne i Vrane{i}u tek djelomi~no dokazanu kolaboraciju s usta{ama i Gestapom!

Tri su|enja dr. \uri Vrane{i}u Doktoru Vrane{i}u sudilo se ~ak tri puta: u prvom procesu oslobo|en je, u drugom je ka`njen sa dvadeset godina zatvora a u tre}em, osu|en je na smrt strijeljanjem, koje je po kratkom postupku i provedeno. U tom razdoblju ocrtava se i lik Krle`e, razapetog izme|u ~asnog zalaganja za svog spasitelja do straha {to }e na to zalaganje re}i “njegovi” koji zapravo nikada nisu bili njegovi: sve je ovisilo kako ga je Tito i ponetko iz najbli`e Titove okoline do`ivljavao, kako ga i koliko cijenio, a koliko mrzio. U knjizi ^ovjek iz Krle`ine mape frapantna je spoznaja koja se name}e: ni usta{ki, pa ni partizanski, a ~ak ni nacisti~ki pokret nisu jedinstveni, i svakog trenutka svi akteri su homo homini lupus. Posebno je zanimljivo Titovo pona{anje: u sukobu na knji`evnoj ljevici koji je plamtio uo~i Drugog svjetskog rata, zauzeo je stajali{te protivno Krle`inom. Naime, Krle`in britki um nije se libio kritizirati i Staljina i staljinisti~ke metode, od kojih nije bila imuna ni Komunisti~ka partija Jugoslavije {to je sve podvajalo radni~ki pokret i Partiju. Neodlazak Krle`e u partizane ({to su Nazor i Goran Kova~i} u~inili) ostali su, po tvrdolinija{ima u KP odnosno SK, mrlja u Krle`inoj biografiji. I


RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM

~ovjek iz Krle`ine mape, do u detalje opisuje Krle`inu nezahvalnu poziciju – ozna~avan kao trockist nailazio je na podozrenje Partije i u Milovanu \ilasu (\idi) imao je smrtnog neprijatelja, a istovremeno Krle`i o glavi radio je Dido Kvaternik, desna ruka Ante Paveli}a (Krle`a izme|u \ide i Dide!!) Na odre|eni na~in sklanjanje u sanatorij kod doktora Vrane{i}a bio je Krle`in tre}i put, ali riskantan, jer ni bolni~ka soba nije bila apsolutna sigurnost. U sukobu s usta{ama, dr. Vrane{i} se sklonio neko vrijeme u Austriju i ~ini se, po~inio fatalnu gre{ku: dobiva signale da se vrati jer dolaze “njegovi”, tj. partizani (Vasa Bogdanov) dok ga neki rezolutno odgovaraju od povratka (me|u njima i Krle`a). I poslije, Vrane{i} u kaosu zavr{etka rata ne bje`i na Zapad, ve} je tra`io vezu da se prebaci na oslobo|eni teritorij, ta veza nije stigla i u Samoboru, kod brata, do~ekao je oslobo|enje. I tada nastaje vrhunac drame: uhap{en je, {est mjeseci ~eka su|enje do 30. listopada 1945. Krle`a je samoinicijativno dao na sudu izjavu u korist \ure Vrane{i}a, a bio je primljen i kod predsjednika hrvatske vlade i Partije dr. Vladimira Bakari}a. Na prvom su|enju Vrane{i} je oslobo|en je svake krivnje! Osloba|aju}u presudu potpisao je sudac [nidar{i}. Zatim sudac [nidar{i} biva uhi}en i su|en, a u tu`ila{tvu je trajala “uzbuna najvi{eg stupnja” (M. Gavrovi}). Vije}e Vrhovnog suda Hrvatske usvojilo je `albu tu`itelja s obrazlo`enjem da nije utvr|eno tko je od boraca NOP-a tra`io od Vrane{i}a da odr`ava veze s Nijemcima i usta{ama, kako bi spa{avao ljude. Ve} 17. studenog 1945. Vrane{i}u je su|eno drugi put; iako ga je branio vrsni odvjetnik dr. Ivo Politeo, druga presuda glasila je: dvadeset godina robije s prinudnim radom… Slijedi Krle`ina molba Titu, Krle`ino putovanje u Beograd, Titovo obe}anje da }e se zalo`iti za Krle`ina spasitelja, ali je ve} 7. prosinca 1945. Vrhovni sud izrekao smrtnu presudu i 13. sije~nja 1946. kazna je izvr{ena! Milan Gavrovi} obja{njava: intervencija iz Beograda zakasnila je samo pola sata, strijeljanje je bilo izvr{eno!!!

Tito, Stevo Kraja~i}, Krle`a i – `rtva dr. Vrane{i}? Deseto poglavlje Gavrovi}eve knjige, mo`da i najzanimljivije, poku{ava odgonetnuti odnose Tita i Ivana Steve Kraja~i}a, koji je vjerojatno stajao iza cijelog pravnog postupka i smrtne kazne izre~ene i izvr{ene nad dr. \urom Vrane{i}em. Za{to je i da li je Ivanu Stevi Kraja~i}u dr. Vrane{i} bio vrlo nezgodan svjedok, au-

tor poku{ava odgovoriti navode}i {iri splet odnosa partizanskog pokreta, usta{a i okupatora Nijemaca, pri kraju rata. Sav taj koloplet zamr{enih odnosa nemogu}e je prepri~ati. Temeljno pitanje: mogu li dobra djela jednog ~ovjeka iskupiti ga od evidentnih politi~kih grijeha koje je po~inio. Zaintrigirala me je jedna neobi~na ~injenica: me|u svjedocima na sudskim procesima Vrane{i}u bilo je nekoliko @idova iz sanatorija, no nijedan od njih nije stao u obranu Vrane{i}a s takvim `arom kao – Miroslav Krle`a! Objasniti bi se to dalo ~injenicom da se ve}ina @idova ve} krajem 1945. suo~ila sa realnim dimenzijama Holokausta, pa iako nije potvr|ena izravna umije{anost dr. \ure Vrane{i}a u pisanje rasnih zakona u NDH, ~injenica je da ih je zagovarao.

Mapa Zelengaj kao svjedo~anstvo U `ivotima ljudi, posebno u politici, nakon {to padnu mnoge `rtve, zna se konstatirati – desila se pogre{ka! Postoje nepopravljive i popravljive pogre{ke, kao {to postoje u svakom s delikatnom slu~aju razne njegove dimenzije, u slu~aju dr. \ure Vrane{i}a sasvim sigurno. Na mnoga postavljena pitanja i konstatacije i dr. Stanka Lasi}a i Slavka Goldsteina, te samog autora, nikada ne}emo dobiti odgovore jer dva klju~na protagonista ove pravno-politi~ke drame mrtva su: i \uro Vrane{i} i Miroslav Krle`a. Za{to Krle`a nije tra`io prijem kod Steve Kraja~i}a ili kod Vlade Bakari}a i upoznao ih s Titovim stavom kada je rije~ o slu~aju Vrane{i}? Za{to se Krle`a u pismu Bakari}u nije pozvao na Brozova obe}anja? Jedno je sigurno: Krle`ina mapa Zelengaj je otvorena i pa`ljivo kori{tena, i zahvaljuju}i Milanu Gavrovi}u dobili smo jednu od najboljih knjiga aktualne hrvatske publicistike. Ove godine navr{ava se 120 godina od Krle`ina ro|enja, i njegova svjedo~enja o @idovima u sanatoriju Zelengaj tra`e detaljniju analizu. Malo je podataka o tome kako su @idovi dolazili u Vrane{i}ev sanatorij, {to se s njima dogodilo kasnije. Za djeda Adolfa Weissa nema dileme – u travnju 1943. spominje se na Vrane{i}evoj listi, a ve} po~etkom svibnja iste godine, zajedno s cijelom obitelji Weiss, na rampi je logora Ausschwitz-Birkenau. Smrtno stradava od hladno}e u blizini logora Buchenwald po~etkom 1945. godine. 

Izbori u Izraelu U sije~nju ove godine u Izraelu su odr`ani izbori za Kneset. U novom sastavu Kneseta sjedit }e predstavnici 12 stranaka na ~elu s koalicijom Likud-Bejtenu (31 mjesto) koju predvodi Benjamin Netanjahu. Najve}e iznena|enje je stranka Je{ Atid (19 mjesta) na ~elu s Jairom Lapidom koji je preko no}i postao zvijezda ovih izbora. Do zaklju~enja ovog broja Ruaha, Benjamin Netanjahu, kojem je povjeren mandat, jo{ nije sastavio novu Vladu. Netanjahu najavljuje {iroku koalicijsku Vladu. Pregovori s potencijalnim

koalicijskim partnerima jo{ uvijek traju, a prema izjavama koje dolaze iz nekih stranaka, mogu}i su i novi izbori. Rezultati izbora: • Likud-Bejtenu (31) • Laburisti (15) • [as (11) • Hatnua (6) • Ujedinjena arapska lista (4) • Balad (3)

• Je{ Atid (19) • Bajit jehudi (12) • Ujedinjena Tora judaizam (7) • Merec (6) • Hada{ (4) • Kadima (2)  47


RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM

Izbori za izraelski Knesset – s pozitivnim iznena|enjem Ljubo R. Weiss

Najnoviji rezultati parlamentarnih izbora u Izraelu (sije~anj 2013.) pokazali su kako je nezahvalno prognozirati ishod izbora za Knesset. Po objavljenim rezultatima, dosada{nji premijer Benjamin Netanyahu (1949.), popularan i poznat u Izraelu i `idovskom svijetu po nadimku Bibi, bit }e ponovo premijer mada je njegov Likud kao i desni blok oko Likuda, postigao slabe izborne rezultate, svakako slabije od o~ekivanja samog Netanyahua, ali i mnogih prognozera i analiti~ara. Kada se spomene ime i prezime B. Netanyahua, malo ~itatelja zna da je on diplomirao arhitekturu i menad`ment na ~uvenom Massachusetts Institute of Technology te da je studirao i politi~ke znanosti na Harwardu i MIT-u! “Jaki premijer za jaki Izrael”, bio je jednostavan slogan B. Netanyahua u izbornoj utrci, ali nije primljen kod izraelskih bira~a s nekim posebnim odu{evljenjem. U odnosu na rezultate izbora iz 2009. godine dogodilo se i iznena|enje: njegov Likud izgubio je desetak mandata i Netanyahu mora voditi ra~una o novoj sna`noj liberalnoj stranci centra Jesh Atid (Budu}nost) koju predvodi Yair Lapid (1963.), popularni dobrostoje}i exkolumnist i moderator, novinar koji }e biti nezaobilazan u formiranju Netanyahuove vlade. Ve} nakon neslu`benih rezultata, Netanyahu se oglasio preko facebooka i objavio kako je izraelski narod odlu~io da on ostane premijer. Koliko je Netanyahuova pobjeda tijesna svjedo~i i sljede}a ~injenica: ako bismo na tradicionalisti~ki na~in promatrali odnos snaga u Knessetu, on je otprilike 62 prema 58 mandata u korist desne grupacije stranaka.

Otklonjena opasnost skretanja udesno Otklonjena je i velika opasnost koje su se pribojavali mnogi analiti~ari kako u Izraelu, tako i u svijetu. Neposredno pred izbore u Izraelu je u anketama padala popularnost Netanyahua, a kao opasna konkurencija sdesna vi|en je njegov nekada{nji bliski suradnik, mladi multimilijuner Naftali Bennett, lociran na ekstremnijim pozicijama prema palestinskom pitanju od samog Netanyahua. Tek u studenom 2012. preuzeo je Bennett, na op}e iznena|enje, rukovo|enje malom desni~arskom partijom Habajit Hajehudi – @idovska ku}a (ognji{te, dom), no umjesto drugoga mjesta po snazi, zavr{io je na ~etvrtom mjestu. Me|uprostor su ispunili spomenuti Yair Lapid i Shelly Yachimovich, {efica tradicionalne radni~ke partije odnosno izraelskih laburista. Po lijepom, sun~anom danu, u utorak 22. Sije~nja, Izraelci – s pravom glasa (5,5 milijuna) – su iza{li na vi{e od 10. 000 glasa~kih mjesta u velikom broju (oko 70%!!) biraju}i izme|u ~ak vi{e od 30 stranaka 120 zastupnika u Knesset i zapravo pokazali istan~an osje}aj za politi~ku stvarnost zemlje ne podlije`u}i euforiji koju su poticali, pojednostavljeno re~eno, izraelski jastrebovi i s Avig48

dorom Liebermanom u jednoj od uloga. Izraelci su, suprotno strahovanjima, podr`ali stranku iznena|enja koja se zala`e za koegzistenciju s Palestincima. Zanimljivo, Palestince u Izraelu ~ak je i Arapska liga pozvala na izlazak na izbore budu}i da su iskazivali nepovjerenje – ne toliko prema izraelskom politi~kom sustavu – koliko prema vlastitim kandidatima za Knesset. Izborna kampanja bila je, kao obi~no dinami~na, a publicitet je dobio i jedan ameri~ki ultraortodoksni rabin, koji je izlazak na glasanje ozna~io grijehom i nudio 100 dolara svakome tko ne iza|e na izbore. U izbornoj utrci dominirala su ipak socijalno-ekonomska pitanja jer ni Izrael nije imun od neoliberalnih tendencija u dru{tvu koje je sve vi{e raslojeno na bogatu elitu i osiroma{en srednji sloj i radni{tvo, premda izraelska ekonomija u vremenu svjetske krize pokazuje, i pored Hamasa i Gaze i napetosti u zemlji, zavidan rast od blizu ~ak 5% bruto dru{tvenog proizvoda. Naravno, nije se moglo izbje}i i pitanje sigurnosti dr`ave.

Yair Lapid kao iznena|enje “Selfmade” Yair Lapid osvojio je zamalo tri puta vi{e mjesta nego {to su ankete predvi|ale. Taj nekada{nji voditelj Drugoga programa izraelske televizije, sin je Tommyja Lapida, politi~ara i publiciste koji se nekada prezivao Lampel. Ve} je Tommy Lapid postigao, prije osam godina, zavidan uspjeh sa strankom Shinui i Yair je nastavio o~ev anga`man. Otac mu je bio novinar, suvlasnik dnevnika Maariv i TV 2 – Izrael te osniva~ stranke Shinui, ministar pravosu|a stranke koja je bila u koaliciji s Netanyahuom. Likud Baitenu (31 mjesto u Knessetu) je nastao spajanjem stranke Likud (Benjamin Netanyahu) i Israel Baitenu (sada nepostoje}e stranke Avigdora Liebermana). Pamtim Tommyja Lapida, za vrijeme boravka u Izraelu 1971., kada je na{oj grupi odr`ao zanimljivo predavanje u Tel Avivu. Lapid nam se tada predstavio i starim prezimenom koje je1948. ponio iz Novog Sada kada je uselio u Izrael. Tommy Lapid je imao jo{ dvije k}erke, od kojih je jedna poginula u prometnoj nesre}i. O `ivotu Tommyja Lapida mo`e se podrobnije saznati u autobiografskoj knjizi (Sje}anja nakon moje smrti) Yaira Lapida; knjiga je objavljenoj na engleskom. Useljenici s podru~ja Jugoslavije govore sve najbolje o Yairu, koji ih je osvojio {armom i inteligencijom, i velika ve}ina smatra da je njegov astronomski uspjeh posve zaslu`en. Stranka Yesh Atid je nova stranka koju je Yair formirao uz veliku pomo} majke [ulamit, porijeklom poljske @idovke, suradnju svoje `ene (Lihi, tako|er novinarke) i podr{ku o~evih prijatelja ro|enih Izraelaca, ma|arskih @idova i, posebno, mlade ex-jugoslavenske generacije. Ma|arski @idovi ga smatraju svojim, {to isto tvrde @idovi porijeklom iz Poljske i ex-Jugoslavije. Najva`nije je da ga je u potpunosti prihvatila mlada generacija Izraelaca bez obzira na porijeklo (tu se opet izdvajaju vojnici i studenti). Na`alost, Yair ne govori na{ jezik.


^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM

Ovaj 49-godi{njak zanimljive biografije (glumac kojeg uspore|uju s Georgeom Clooneyjem, pisao je ~ak i knjige za djecu te se bavio boksom) posebno podr`an od intelektualaca, mladih, stanovnika velikih gradova, osvojio je 19 mjesta u Knessetu, gdje stranku ne predstavlja onaj koji je ranije bio ~lan parlamenta. Pokazala se zasi}enost Izraelaca starim politi~kim li~nostima, i vrlo lako je mogu}e da Lapidova stranka bude jezi~ac na vagi u formiranju nove vlade i {to je sigurno, odigrat }e zna~ajnu ulogu u kreiranju budu}e politike Izraela. Moto njegove izborne kampanje “Mi smo ovdje za promjene!”, pokazao se u~inkovitim. Lapid govori prije svega ono {to srednji sloj `eli ~uti – socijalni teret potrebno je raspodijeliti jednako na sve slojeve dru{tva! “Mi ne}emo pristupiti vladi koja ne uklju~uje i ortodoksne stranke koje ~ine prista{e s velikim brojem ~lanova obitelji odnosno s mnogo djece, koje je i do sada dr`ava, uz malo iznimaka, podupirala.” Yair Lapid, zanimljivo je, spreman je sura|ivati i s Netanyahuom, ali nije spreman da njegova stranka bude “smokvin list” za

RUAH HADA[A

vladu ~ija je klijentela prete`no sastavljena od naseljenika, ultraortodoksnih i nacionalno-religioznih prista{a za koje Lapid ne iskazuje posebne simpatije. Najva`nije u svemu, ~ini se, Lapidov je stav da ne mo`e podr`ati vladu koja ne `eli pregovarati s Palestincima. O~ito je da Benjamin Netanyahu ne mo`e vi{e ra~unati na prirodne koalicijske partnere i da je Likud Beitenu prisiljen na neke kompromise na koje nije ra~unao u izbornoj kampanji odnosno da u budu}nosti nova vlada ne}e mo}i ra~unati na komotnu ve}inu u Knessetu ve} }e biti suo~ena s jakom oporbom. Dok ovo pi{em, objavljena je vijest da je predsjednik Izraela Shimon Peres odredio B. Netanyahua za mandatora nove vlade. Time je Izrael jo{ jednom pokazao da ima `ivahnu i promjenljivu politi~ku scenu, a visoka izlaznost bira~a na izbore je znak povjerenja u politi~ke institucije i znak da je pluralizam u izraelskom dru{tvu konstanta jedne ipak razvijene demokracije toliko potrebne i u drugim zemljama Bliskog i Srednjeg istoka. 

@idovski u~itelji u Velikoj Britaniji Judith Sudilovsky, skratila i prevela Dolores Bettini Vije}em, savjetovao je nastavnicima da se priklju~e sindikatu `idovskih u~itelja kako bi se oja~ala prisutnost @idova u NUT-u. Do pobolj{anja u NUT-u mo`e “do}i samo iznutra”, vjeruju predstavnici Odbora. “Uo~en, ~esto stvarno neprijateljski, odnos prema Izraelu, u brojnim je sindikatima naveo `idovske ~lanove da se odreknu ~lanstva, {to je razumljivo”, rekao je glasnogovornik BOD-a James Martin za Jerusalem Post. “Me|utim, to ih na`alost li{ava prilike da utje~u na politiku, {to je pravo svakog sindikaliste, a {to ~esto zna~i da se ostavlja slobodan prostor radikalnijim elementima da sastave program rada”, nastavlja Martin. “Ima i drugih pitanja koja se ti~u `idovskih u~itelja: slobodno vrijeme za vjerske obveze, pitanje pla}anja i uvjeta koje bi trebao sindikat propisno dozna~iti ~lanovima, umjesto {to ma{ta o vanjskoj politici.”

... Predstavni~ko vije}e @idova u Velikoj Britaniji (BOD) pozvalo je `idovske u~itelje da se priklju~e Nacionalnom sindikatu u~itelja (National Union of Teachers – NUT) i sli~nim akademskim organizacijama. Poziv je upu}en nakon vi{egodi{njeg nezadovoljstva sindikatima kao {to je NUT, zbog postupaka i izjava koje su neki od `idovskih ~lanova percipirali kao antiizraelske. Savjet `idovskog rukovodstva, koji po tom pitanju sura|uje s

U pismu koje je o tim pitanjima uputila u~iteljima @idovima, predsjednica udru`enja `idovskih u~itelja, Flora Richards, objasnila je da se mnogi ~lanovi njezine organizacije “zbog retorike NUT-a kad je rije~ o Izraelu/Palestini, kao @idovi osje}aju nelagodno u Sindikatu. Mnogi od njih cionizam i povezanost s Izraelom smatraju jezgrom svog identiteta, pa demonizacija `idovske dr`ave poga|a te u~itelje i njihov polo`aj u NUT-u ~ini neizdr`ivim”. Me|utim, ona ipak poziva u~itelje @idove da obnove svoje ~lanstvo u NUT-u rije~ima: “Moramo se zalagati za judaizam i Izrael unutar NUT-a. Moramo sudjelovati u diskusiji, a ne prigovarati izvana.” 

49


RUAH HADA[A

AKTUALNI TRENUTAK

Prvi izbori u Izraelu Leah Abramowitz, prevela Dolores Bettini

U vrijeme odr`avanja pro{lih izbora za Knesset, Lea Abramovi~, socijalna radnica, spisateljica i aktivistica, napisala je: “... ^esto nas bombardiraju i podsje}aju kako se malo toga promijenilo – kako politi~ari puno obe}aju, a malo toga odr`e; kako stranke, ina~e zakleti neprijatelji, ulaze u apsurdne koalicije posve suprotne volji onih koji su za njih glasali i kako su vanjski utjecaji i pritisci vrlo sli~ni onima s kojima se Izrael suo~avao 1950-ih, 60-ih i svih ostalih desetlje}a.” Kako bi pokazala da nije ba{ sve ostalo isto i da se vremena ipak mijenjaju, citira odlomak iz dnevnika rabina Mosesa Jekutiela Alperta. Rabin Moses Jekutiel Alpert (1917. – 1955.) bio je u~itelj u je{ivi Ec hajim u Jeruzalemu. Zahvaljuju}i poznavanju stranih jezika i neokaljanom karakteru, rabin Alpert je imenovan “muhtarom”, zvani~nim vo|om `idovskih ~etvrti u sjevernom Jeruzalemu tijekom britanskog mandata (1938.), {to mu je omogu}ilo da se neometano kre}e tijekom policijskog sata kojim su Britanci ograni~ili @idovima slobodno kretanje Jeruzalemom. Mno{tvo je pri~a o njegovom herojstvu i dobro~instvima. Bio je neobi~na osoba, u~enjak, izvanredan u~itelj poetske du{e i vrlo moralna osoba. Bio je aktivni ~lan Agudat Jisraela, pa je na izborima 1949. glasao za “Bet” jer su se te godine sve vjerske stranke ujedinile i to slovo izabrale kao svoj simbol. Ovo je njegov opis tog zna~ajnog dana: “24. teveta 5709. (25. 1. 1949.) – Prvi puta u 2000 godina odr`avaju se izbori za Kneset. Moja `ena i ja ustali smo rano, u 5.35 ujutro kao i moj brat reb [imon Lev, moj {ogor reb Netanel Sleduhin i moj sin Dov. Nakon {to smo na brzinu popili po {alicu kave, odjenuli smo {abatnu odje}u u ~ast ovog velikog i svetog dana za koji kazujemo: “Ovo je dan koji je Bog proglasio; radujmo se i budimo sretni.” Poslije 2.000 godina progonstva, zapravo jo{ od 6 dana Stvaranja, nikad nismo imali priliku kao {to je ova danas – da izi|emo i glasamo u `idovskoj dr`avi. Blagoslovljen neka je Onaj koji nam je omogu}io da do`ivimo i vidimo taj dan. Moj sin Dov je iza{ao iz ku}e u 5.45 i oti{ao kamo god da je oti{ao, jer on je veliki prista{a stranke Herut i nije se vratio ~itav dan i ~itavu no}. Moja `ena, brat, zet i ja krenuli smo prema birali{tu u 10. okrugu, u Hapoel Hamizrahi zgradi u ulici Haba{im, dr`e}i u rukama osobne iskaznice koje je izdala Dr`ava Izrael. Kratku udaljenost od na{e ku}e do birali{ta prepje{a~ili smo s velikom rado{}u. Trenutno stanujemo ispod obitelji Dvasha Goldsmidta u Batei Wittenbergu jer

50

je na{u ku}u u Beit Jisraelu pogodila raketa, pa se popravlja. Zato glasamo na ovom glasa~kom mjestu umjesto na onom u Beit Jisraelu. Cijelim putem do birali{ta osje}ao sam se kao na blagdan Simha Tora kad ple{emo s Torom, ali umjesto svitka Tore, u rukama sam dr`ao svoju izraelsku osobnu iskaznicu. Zamislite sre}u i veselje koje sam osje}ao! U 5.50 stigli smo u zgradu Hapoel Hamizrahi. Bili smo prvi. Samo je portir bio tamo i svjetla su bila upaljena. Upitao sam portira: “Gdje je bira~ka komisija? Jo{ nisu do{li?” ^ekali smo do 5.54. Dva ~lana komisije su stigla. U 6.02 je napokon stigao i njihov predsjedavaju}i. Prigovorio sam {to nije do{ao na vrijeme jer po zakonu birali{te mora biti otvoreno od 6 sati. Predsjedavaju}i se ispri~ao. Onda je objavio: ... budu}i da postoji kvorum, dva ~lana komisije, jedan promatra~ iz Heruta i on samda mogu po~eti s radom. Portir je donio glasa~ke kutije, a predsjedavaju}i je zatim pozvao mene i mog brata u znak po{tovanja prema starijima i zamolio nas da posvjedo~imo da su kutije prazne i da gledamo kako ih pe~ate. To je zabilje`eno u protokolu u kojem je zapisao: “Ja, predsjedavaju}i, stigao sam u 6 sati ({to nije to~no jer smo mi stigli u 5.50, a on tek u 6), a u 6.23 smo zapo~eli s radom.” Budu}i da sam najstariji tamo, dobit }u privilegiju da budem prvi glasa~, kazao je predsjedavaju}i. Drhte}i od osje}aja po{tovanja i svetosti, pru`io sam predsjedavaju}em osobnu iskaznicu. Pro~itao je s nje moje ime, a njegov zamjenik ga je upisao u popis glasa~a kao broj 1. Dao mi je omotnicu i oti{ao sam u ogra|eni prostor u kojem se nalazio popis stranaka. Drhtavom rukom i s osje}ajem svetosti, odabrao sam cedulju ozna~enu slovom “Bet”, slovo koje je ozna~avalo Ujedinjene vjerske stranke, pa`ljivo je stavio u kuvertu i vratio se bira~koj komisiji. Svima sam im pokazao da u ruci imam samo jednu kuvertu, a onda, u trenutku najve}e radosti u mom `ivotu, trenutku kojeg ni moj otac, ni moj djed, ni bilo tko od mojih predaka nije do`ivio (samo sam ja imao tu povlasticu), kazao sam blagoslov [ehijanu i pa`ljivo spustio kuvertu u glasa~ku kutiju. “Blagoslovljen sam ja i blagoslovljen je moj doprinos!” Srda~no sam se rukovao s predsjedavaju}im i ostalim ~lanovima komisije i iza{ao. Pri~ekao sam `enu, brata i {ogora, a u 6.28 smo oti{li. Ja sam oti{ao na molitvu, a `ena ku}i. Zaista veliki blagdan!” 


PRENESENO IZ MEDIJA / ‫ מהתקשורת‬/ MEHATIK[ORET

RUAH HADA[A

Tribina razotkrivanje Izvornik: index.hr

Amos Oz.

Slavni izraealski pisac Amos Oz objavio je sa svojom k}erkom Faniom Oz-Salzberger, sveu~ili{nom profesoricom povijesti, publicisti~ku knjigu Jews and Words, u kojoj tvrdi da je za povijest @idova klju~an odnos tog naroda prema jeziku. S obzirom da se @idove, pored ostaloga, naziva i Narodom Knjige, u biti i nije toliko iznena|uju}a teza koju u zajedni~koj knjizi iznose pisac Amos Oz i njegova k}erka Fania Oz-Salzberger. Jews and Words je provokativno publicisti~ko djelo koje se nedavno pojavilo na anglosaksonskom tr`i{tu u izdanju Yale University Press, u kojemu Oz i Oz-Salzberger “lutaju dugom `idovskom povijesti kako bi objasnili integralni odnos @idova i rije~i”. Teza autorskog dvojca jest da su rije~i ono {to povezuje dana{nje @idove s vremenom Abrahama, a izla`u je, debatiraju, provjeravaju i argumentiraju nizom eseja, dijaloga, proznog pripovijedanja i znanstvene analize. Jews and Words na 248 stranica poku{ava potaknuti ~itatelje da na povijest @idova prvenstveno gledaju kao na povijest rije~i i jezika, a ne heroja i tragedija, s naglaskom na to da judaizam ne mora biti uvjetovan vjerom u Boga, odnosno religijom. Amos Oz je to artikulirao u intervjuu koji je u povodu izlaska ove knjige dao za ameri~ki National Public Radio: “Smatramo da je

judaizam civilizacija, a ne samo religija. Postoji mnogo, mnogo razli~itih na~ina da se bude @idov. A jedan od tih na~ina je biti i nereligiozan @idov. @idovsko naslje|e se prvenstveno sastoji od teksta, knjiga i duhovne kreativnosti. Religija je tek jedan element tog veli~anstvenog naslje|a.” Oz isti~e da “@idovi tisu}ama godina nisu imali ni{ta osim knjiga: Nismo imali zemlju, nismo imali divnu arhitekturu ili velika sveta mjesta, a ni mnogo heroja. Imali smo knjige i tekstove te se o tome najvi{e pri~alo za obiteljskim stolom. Tako su ti tekstovi i{li od generacije do generacije, {to ne zna~i da ih se nije reinterpretiralo i nanova razumijevalo.” No Jews and Words nudi i pregr{t zabavnih povijesno-lingvisti~kih detalja, poput pri~e o etimologiji rije~i chutzpah, ali i znakovite informacije da doslovni prijevod rije~i Izrael zna~i ’onaj tko se bori s Bogom’. U svakom slu~aju, i Amos Oz je sam po sebi pokazatelj posve}enog odnosa @idova i rije~i, {to znaju svi ~itatelji njegovih knjiga. Jews and Words je, kako ka`u autori, knji`evno predjelo koje treba ~itatelja potaknuti na dodatno promi{ljanje i istra`ivanje, pa se nadamo kako }emo uskoro mo}i ~itati i hrvatski prijevod ove zanimljive knjige. 

Cedaka Box N. N. za sinagogu N. N. za sinagogu Obitelj Ben~i} za rad zajednice ELC rad zajednice Iliya Zavelev za rad zajednice Julija Ko{ za kidu{ N. N. za socijalni odbor N. N. za socijalni odbor Z. R. za purimske kola~e Ester Loher

3.000,00 kn 645,00 kn 500,00 kn 500,00 kn 1.400,00 kn 100,00 kn 1.000,00 kn 20.500,00 kn 300,00 kn slika za zajednicu 51


RUAH HADA[A

PRENESENO IZ MEDIJA / ‫ מהתקשורת‬/ MEHATIK[ORET

U vreme nabujalog nacionalizma raste mr`nja prema Jevrejima Katarina @ivanovi} Preneseno iz Lameda

Jevrejska zajednica u Srbiji ima oko 3.000 ~lanova. Od toga oko 1.600 Jevreja, dok su ostali ~lanovi supru`nici i deca iz me{ovitih brakova. Ne smatraju sebe nacionalnom manjinom, ve} etni~ko-verskom zajednicom, kako je Savez jevrejskih op{tina Srbije i registrovan u nekada{njem Ministarstvu vera Srbije. Jevreji su jedini narod koji izjedna~ava veru i nacionalnost. U Srbiji se ose}aju sigurno, kao ravnopravni ~lanovi dru{tva. Nisu izlo`eni diskriminaciji onoliko koliko su neke druge grupe, ali odre|enih oblika netrpeljivosti ima. Naime, antisemitizam – netrpeljivost i mr`nja prema Jevrejima, potkrepljen nizom predrasuda, postoji otkad i judaizam, prva monoteisti~ka religija nastala pre vi{e od 4.000 godina. Menjali su se stereotipi, vidovi ispoljavanja mr`nje, ali je antisemitizam opstao i u 21. veku, ~ak i u zemljama gde nema Jevreja. Najve}e stradanje ovog naroda zabele`eno je u Hitlerovoj nacisti~koj Nema~koj, kada ih je tokom Drugog svetskog rata ubijeno oko {est miliona. Neslavnu ulogu u tome ima i Srbija, koja je u vreme vlade Milana Nedi}a pomagala nacistima da re{e “jevrejsko pitanje”, deportovala ih u NDH i Nema~ku, ali ubijala i na sopstvenoj teritoriji. U telegramu koji je iz Beograda poslat u Berlin 1942. pisalo je “Srbija je postala slobodna od Jevreja”. Svi jevrejski mu{karci su likvidirani do kraja 1941. godine. Nakon toga formiran je logor Staro sajmi{te, gde je 6.400 mahom `ena i dece Jevreja ugu{eno izduvnim gasovima. Pre Drugog svetskog rata u Srbiji je bilo oko 37.000 Jevreja, a u Beogradu oko 12.000. Po~asni predsednik Saveza jevrejskih op{tina Srbije Aleksandar Ne}ak ka`e za Danas da je status Jevreja u srpskom dru{tvu sa stanovi{ta zakonskih re{enja i odnosa zvani~nih struktura prema ovoj zajednici korektan, ali upozorava da antisemitizma ima. – Antisemitizam je prisutan u svim zemljama, ~ak i u onima gde nema jevrejskih zajednica. Prisutan je i u Srbiji. Nekada vi{e, nekada manje, u zavisnosti od ekonomskih i dru{tveno-politi~kih prilika u zemlji i u inostranstvu. U zavisnosti i od toga koliko je i kad nekome potreban. Generalno govore}i, vlast i dru{tvo ne reaguju na antisemitske pojave i minimiziraju njihovu opasnost. A antisemitizam je dru{tvena opasnost, kojoj dru{tvo mora energi~no i efikasno da se suprotstavi – nagla{ava Ne}ak. Oblici antisemitizma u Srbiji su mnogobrojni. Od fizi~kih napada na jevrejske objekte, sinagoge i jevrejske op{tine, preko devastiranja jevrejskih grobalja, ru{enja nadgrobnih spomenika, ispisivanja antisemitskih grafita do pisanja i slanja prete}ih pisama pojedinim ~lanovima zajednice. Fizi~kih napada na Jevreje nije bilo, te mnogi gra|ani Srbije smatraju da antisemitizma i nema ako nema `rtava. Me|utim, u ultradesni~arskim krugovima i te kako postoje predrasude poput “Jevreji vladaju svetom, bogati su i kupuju vlade novcem, kuju teorije zavere, zli su i 52

treba ih se ~uvati”. Katkad se tako ne{to provu~e i u javnom diskursu i tek onda tu`ila{tvo reaguje zbog govora mr`nje, kao {to je bilo u rijaliti programu Dvor na TV Pink, nakon ~ega su podnete tu`be protiv peva~a Maje Nikoli} i Milo{a Bojani}a. Za {irenje antisemitske literature jo{ niko nije odgovarao, iako je jevrejska zajednica vi{e puta podnosila prijave protiv pisaca i distributera. – Najprisutniji oblik antisemitizma je u izlozima “boljih knji`ara”, ali ga ima i “ispod tezge”. Broj antisemitskih naslova – izdanja je ve}i od 120. Savez jevrejskih op{tina Srbije podneo je na desetine krivi~nih prijava i tu`bi. U jednoj od osloba|aju}ih presuda dobili smo obja{njenje da predmetna knjiga nije izazvala vi{e antisemitizma nego {to ga ima, pa se na{a tu`ba odbacuje. Kao da postoji dozvoljeni nivo antisemitizma – ukazuje Ne}ak. Jedini na~in borbe protiv predrasuda je edukacija od najranijeg uzrasta. – Kada jedno dru{tvo, poput na{eg, nedovoljno edukuje nove generacije, otvara mogu}nost i prostor za pojavu netolerancije, ksenofobije, rasizma i antisemitizma, stvaraju}i tako uslove za nove zlo~ine. Edukovanje zna~i izgra|ivanje moralnih vrednosti koje }e kod svakog mladog ~oveka, bez obzira kojoj naciji pripadao ili koju veru ispovedao, oblikovati pre svega moralan stav i ube|enje da se mora suprostaviti zlo~inu i svakom zlu koje proisti~e iz neznanja, primitivnosti, straha od razli~itosti i stereotipa – navodi Ne}ak. Simbol stradanja Jevreja tokom Holokausta u Srbiji jedan je od najve}ih nema~kih koncentracionih logora u Jugoisto~noj Evropi, Judenlager Semlin, na mestu koje danas zovemo Staro sajmi{te. – U tom logoru, za samo {est nedelja, na monstruozan na~in ubijeno je 6.400 Jevreja, ve}inom `ena i dece u pokretnoj gasnoj komori zvanoj “du{egupka”. Pro{lo je vi{e od 70 godina od tog zverstva. Promenili smo vi{e dru{tveno politi~kih sistema, promenile su se mnoge vlade i bezbroj politi~ara. Ali niko, ama ba{ niko nije imao moralnu potrebu, niti `elju ili nije smeo da obele`i to sveto mesto. Da postavi najskromniju plo~u na kojoj bi pisalo da je tu ubijeno 6.400 ljudi samo zato {to su bili Jevreji. Da li bi danas nekome smetala ta plo~a? Ne znam, ali ako ne bi, za{to te plo~e nema? – pita se Ne}ak. Nagla{ava da budu}nost na{eg dru{tva zavisi od stepena obrazovanosti i izgradnje sistema vrednosti utemeljenog na humanizmu i savremenim dometima civilizacije. U tome u velikoj meri mo`e pomo}i Priru~nik za u~enje o Holokaustu koji je predstavljen pro{le nedelje. – Priru~nik za u~enje o Holokaustu je rezultat serioznog, stru~nog rada grupe autora iz Srbije, u~esnika seminara koji je odr`an u


PRENESENO IZ MEDIJA / ‫ מהתקשורת‬/ MEHATIK[ORET

Jerusalimu. Knjigu su izdali Platoneum iz Novog Sada i Savez jevrejskih op{tina Srbije. Namenjena je prvenstveno profesorima, koji svoja znanja na najbolji na~in treba da prenesu u~enicima. Priru~nik za u~enje o Holokaustu je, u tom smislu, alat za edukaciju mladih, a edukacija je najbolji, prihvatljiv i najefikasniji na~in da se spre~i ponavljanje zlo~ina – nagla{ava Ne}ak. Da Srbija daje odre|eni doprinos u borbi protiv antisemitizma potvr|uju izve{taji centra “Simon Vizental”, u kojem se ocenjuju napori dr`ava u istrazi i su|enjima ratnim zlo~incima iz Drugog svetskog rata. Srbija svake godine zauzme visoku poziciju kao zemlja sa antifa{isti~kom tradicijom, ~ije institucije ula`u napore da se zlo~inci iz Drugog svetskog rata izvedu pred lice pravde. Ipak, uzimaju}i u obzir nacionalni naboj me|u ultradesni~arskim organizacijama koji je porastao posle osloba|aju}ih presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Marka~u, pitanje je da li }e se on i u kolikoj meri odraziti na Jevreje. Jeste da je ostra{}enost prema drugim nacijama u Srbiji kod ovih organizacija uglavnom usmerena ka manjinama sa kojima smo bili u ratu protekle dve decenije, ali je jo{ Teodor Adorno, nema~ki filozof i sociolog, vode}i nau~nik Frankfurtske {kole, polovinom pro{log veka povezao porast antisemitizma sa antidemokratski orijentisanim li~nostima, autoritarnog karaktera, koji se ispoljava u osetljivim nacionalnim okolnostima.

Savez jevrejskih op{tina Osniva~i Saveza jevrejskih op{tina Srbije su jevrejske op{tine Beograd, Novi Sad, Subotica, Zrenjanin, Zemun, Pan~evo, Sombor, Kikinda, Ni{ i Pri{tina sa sedi{tem u Beogradu. Savez jevrejskih op{tina Srbije zajedni~ki je organ osniva~a i predstavlja jevrejsku zajednicu Srbije u zemlji i inostranstvu.

Filip David: Upiranje prstom u Jevreje Knji`evnik Filip David ka`e za Danas da ~im ima porasta nacionalizma dolazi i do porasta antisemitizma. – Tako je bilo i 1999. za vreme bombardovanja kada je prona|eno da su me|u Amerikancima koji su bombardovali Srbiju bila trojica jevrejskog porekla, pa su odmah krivicu svalili na Jevreje.

RUAH HADA[A

I ovih dana u medijima ~itamo da je sudija Ha{kog tribunala, Teodor Meron, koji je glasao za osloba|aju}u presudu hrvatskim generalima, ameri~ki Jevrejin. Drugi se ne uzimaju u obzir, prst se uvek upire u Jevreje – nagla{ava David. On potvr|uje da Jevreji u Srbiji nisu manjinska grupa, ve} etni~ka i verska zajednica, za razliku od Hrvatske gde imaju status manjinske grupe

Demonolo{ko sujeverje Jevreji su tokom istorije bili narod koji je najvi{e proganjan u svetu. Antisemitizam nije etni~ka ili rasna predrasuda, ve} jednostavno mr`nja potkrepljena neznanjem i skup stereotipa i stavova, ~esto kontradiktornih. Kao, na primer, “Jevreji vole da se izdvajaju od drugih, i Jevreji vole da se infiltriraju u sve pore dru{tva”. – Mr`nja prema Jevrejima izvire iz demonolo{kog sujeverja. Bila je i ostala najve}a, najupornija, najdublja i najintenzivnija mr`nja koju je ~ove~anstvo ikada osetilo. Uzrok za antisemitizam je ono {to Jevreje i ~ini Jevrejima, a to je judaizam. Zbog svoje posve}enosti judaizmu, Jevreji su uvek vodili i imali `ivot razli~it po kvalitetu od okoline u kojoj su `iveli. Taj kvalitet `ivota je direktna posledica judaizma. Hiljadama godina smo `iveli bez dr`ave, razasuti po celom svetu, pod razli~itim klimatskim uslovima, govore}i razli~ite jezike, u raznim dru{tvenim uslovima i okru`enju, samo nam je vera bila ista. Ako smo hiljadama godina, zahvaljuju}i veri, sa~uvali svoj identitet, onda je jedini mogu}i na~in da i nadalje sa~uvamo na{ identitet taj da budemo posve}eni judaizmu – smatra na{ sagovornik. Svoju tradiciju, verski i nacionalni identitet, Jevreji u Srbiji ~uvaju obele`avaju}i datume stradanja svog naroda, ali i kulturno-edukativnim manifestacijama i doga|ajima. – Postoji veliki broj aktivnosti koje omogu}avaju o~uvanje tradicije. Redovno se odr`avaju kursevi hebrejskog. U plesnim grupama igra se folklor, postoji vi{e horova koji neguju jevrejsku pesmu, muziku, predavanja iz razli~itih oblasti od religije do savremenih tema. Pa ipak treba znati da je [abat vi{e sa~uvao jevrejski narod nego {to su Jevreji sa~uvali [abat – zaklju~uje Ne}ak. 

Visoki rezultati testova izraelskih u~enika Izvje{}e Ministarstva obrazovanja pokazalo je dramati~no pobolj{anje u postignu}ima u~enika u svim sektorima: Sa’ar upozorio da se ne smije spavati na lovorikama. Jpost.com staff, prevela Dubravka Ple{e

Rezultati testova izraelskih u~enika iz svih dijelova dru{tva pokazali su dramati~no pobolj{anje u svim predmetima. Prema podacima Ministarstva obrazovanja, rezultati izraelskih u~enika na me|unarodnim testovima iz 2011. bili su najbolji otkako se ti rezultati bilje`e (kraj 1990-ih). Ministar obrazovanja Gideon Sa’ar upozorio je da se ne smije spavati na lovorikama: “Kriza u obrazovanju i dalje traje”, rekao je. “Sve je jasno vidljivo. Zajedno se moramo nositi sa stvarno{}u i moramo je promijeniti… to je na{a obaveza prema idu}oj generaciji.”

Govornici hebrejskoga zauzeli su prvih deset mjesta u svim predmetima dok je do pobolj{anja rezultata testova do{lo u svim socio-ekonomskim grupama. Govornici arapskoga koji jo{ uvijek zaostaju za govornicima hebrejskoga, tako|er su postigli bolje rezultate nego pro{le godine u matematici, prirodnim znanostima i ~itanju s razumijevanjem. U matematici Izrael je sko~io sa 24. mjesta iz 2007. godine na 7. mjesto u 2011. godini, a zna~ajni rezultati postignuti su i u prirodnim znanostima te u ~itanju s razumijevanjem.  53


RUAH HADA[A

STRANA ZA DJECU / ‫ הפינה לילדים‬/ HAPINA LEJELADIM

Mala La i Kohav Pala~a u oblacima @idovske bajke i legende Gertrude Landa, prevela Dubravka Ple{e

Ikkor, `idovski vezir kralja Asirije, bio je najmudriji ~ovjek u zemlji ali nije bio sretan. Bio je omiljen svome kralju koji ga je obasipao po~astima i uzor ljudima koji su se klanjali pred njim na ulici te se bacali na zemlju kako bi poljubili porub njegove haljine. Uvijek je imao lijepu rije~ za one koji su tra`ili njegov savjet ali o~i su mu neprekidno bile tu`ne, a dok bi gledao djecu kako se igraju na ulici niz obraze bi mu tekle suze. Dobar glas o mudrome ~ovjeku pro{irio se daleko izvan granica Asirije i vladari su pazili da ne uvrijede kralja kojem je Ikkor bio glavni savjetnik. Ali, Ikkor je ~esto sam sjedio u svojoj prelijepoj pala~i i te{ko uzdisao. Zvuk dje~jeg smijeha nikada se nije ~uo u Ikkorovj pala~i i upravo je to bio razlog njegovoj tuzi. Ikkor je bio pobo`an ~ovjek, temeljito obrazovan u pitanjima Svetog Zakona i molio se dugo i predano te slu{ao savjete ~arobnjaka kako bi bio blagoslovljen samo jednim sinom ili k}eri koji bi ponijeli njegovo ime i slavu. Ali, godine su prolazile a njemu se djeca nisu ra|ala.

Kralj se nasmijao na ove njegove rije~i, no uozbiljio se kada mu je Nadan obe}ao donijeti dokaz u roku od tri dana. Nadan se bacio na posao i napisao dva pisma. Jednoga je namijenio faraonu, kralju Egipta te u njemu ovako napisao: “Faraone, sine Sunca i mo}ni vladaru zemlje, `ivio vje~no! @eli{ vladati Asirijom. Poslu{aj stoga moje rije~i i desetog dana idu}eg mjeseca do|i sa svojom vojskom u Orlovu ravnicu nedaleko grada gdje }u ti ja, Ikkor, veliki vezir, u ruke dati tvoga neprijatelja, kralja Asirije.” Pismo je la`no potpisao Ikkorovim imenom te ga odnio kralju. “Ovo sam na{ao”, rekao je, “i donio ti. Iz pisma je jasno da Ikkor tvoju dr`avu namjerava dati u ruke tvojem neprijatelju.”

Svake godine, prema savjetu kralja, Ikkor se `enio drugom `enom i sada je u haremu imao ve} trideset `ena od kojih mu niti jedna nije rodila dijete. Odlu~io je da se vi{e ne}e `eniti i jedne je no}i usnio san u kojem mu se pojavio duh i rekao mu:

Kralj je bio stra{no ljut i odmah je `elio poslati po Ikkora ali Nadan ga je savjetovao da bude strpljiv.

“Ikkore, umrijet }e{ u dubokoj starosti ali djece ne}e{ imati. Stoga, uzmi Nadana, sina tvoje obudovjele sestre i neka on bude tvoj sin.”

Zatim je napisao drugo pismo, namijenjeno Ikkoru te potpisao kralja i zape~atio pismo kraljevim pe~atom koji je ukrao. U pismu je molio Ikkora da desetog dana idu}eg mjeseca okupi vojsku u Orlovoj ravnici kako bi prikazao njihovu brojnost stranim poslanicima te da se pretvara da napada kralja, kako bi prikazao vrhunsku pripremljenost vojske.

Nadan je bio pristao dje~ak od petnaest godina i Ikkor je ispri~ao svoj san njegovoj majci koja je dopustila da Nadana odvede u pala~u i tamo ga podi`e kao vlastitog sina. Tuga je nestala iz vezirovih o~iju dok je gledao kako dje~ak u~i i kako se igra. I sam je Ikkor pou~avao Nadana. Ali, isprva na veliko iznena|enje a zatim na jad i tugu, Nadan nije bio zahvalan za bogatstvo i ljubav kojima ga je Ikkor obasuo. Zanemario je pouke i postao ponosan, uobra`en i arogantan. Prema slugama se ru`no pona{ao i nije slu{ao mudre savjete Ikkorove. Vezir se pak nadao da }e se dje~ak popraviti i opametiti te ga je poveo u pala~u kralja i postavio ga ~asnikom u kraljevskoj gardi. Radi Ikkora, kralj je Nadan izdigao me|u svoje odabrane ~asnike i cijela je zemlja u mladi}u vidjela Ikkorovog nasljednika i budu} eg vezira. Zahvaljuju}i tome, Nadan je postao jo{ arogantniji i na pamet mu je pala zla zamisao kojom je istovremeno `elio dodatno se dodvoriti kralju i zamijeniti Ikkora. 54

“O kralju, `ivio vje~no!” rekao je jednoga dana, kada je Ikkor bio odsutan, daleko na drugom kraju dr`ave. “@alosti me {to moram izre}i ove rije~i upozorenja protiv Ikkora mudrog, oca koji me posvojio. Ali, on te `eli uni{titi.”

“Pri~ekaj do desetog dana idu}eg mjeseca, dana godi{nje smotre, i tada }e{ vidjeti da }u te jo{ vi{e iznenaditi”, rekao je Nadan.

Vezir se vratio dan prije smotre i dok je kralj zajedno s Nadanom i stranim poslanicima promatrao smotru, Ikkor i postrojbe, rade}i prema uputama koje su dobili, izveli su pokazni napad na njegovo veli~anstvo. “Zar ne vidi{?” rekao je Nadan. “Kad ve} nema egipatskog kralja, Ikkor ti prijeti”, i istoga je trenutka izdao naredbu kraljevskim truba~ima da odsviraju kraj. Ikkora su doveli pred kralja i pokazali mu pismo faraonu. “Objasni ovo, ako mo`e{”, viknuo je kralj bijesno. “Vjerovao sam ti i obdario te bogatstvom i ~a{}u a ti me izdaje{. Nije li ovo tvoj potpis, nije li ovo tvoj pe~at?” Ikkor je bio toliko pogo|en da nije ni{ta odgovorio a Nadan je kralju {apnu da to samo dokazuje Ikkarovu krivicu.


STRANA ZA DJECU / ‫ הפינה לילדים‬/ HAPINA LEJELADIM

“Vodite ga na pogubljenje”, povikao je kralj, “i neka mu glava bude odrezana od tijela i ba~ena stotinu lakata daleko.” Ikkor je pao na koljena i zamolio kralja za milost da bude pogubljen u vlastitoj ku}i kako bi ga tamo mogli pokopati. Molbi je udovoljeno i Nabu Samak, krvnik, odveo je Ikkora zato~enika u njegovu pala~u. Nabu Samak je bio Ikkorov dobar prijatelj i mu~ilo ga je {to }e morati izvr{iti kraljevu naredbu.

RUAH HADA[A

Naredio je da mu donesu ~etiri pitoma orla iz vrtova pala~e i da im na kand`e pri~vrste trake duga~ke pet stotina lakata. Zatim je odabrao ~etiri mladi}a sitnijeg stasa i uvje`bao ih da sjede na le|ima orlova i tako lete. Kada je i to bilo gotovo, krenuo je u Egipat s velikom karavanom i gomilom robova. “Kako ti je ime?” pitao je faraon kada je Ikkor stigao pred njega. “Ime mi je Akban i zadnji sam me|u kraljevim savjetnicima.”

“Ikkore,” rekao je Nabu Samak, “siguran sam da si nedu`an i `elim te spasiti. Poslu{aj me. U tamnici le`i stra{ni razbojnik koji je ubio ~ovjeka i koji zaslu`uje umrijeti. Njegova brada i kosa nalik su tvojima i s udaljenosti vas bi se dvojicu lako moglo zamijeniti. Njemu }u odsje}i glavu i njegovu }u glavu pokazati gomili a ti se mo`e{ sakriti i `ivjeti u tajnosti.”

“Misli li tvoj gospodar da su moji zahtjevi tako jednostavni?” pitao je faraon.

Ikkor je zahvalio prijatelju i tako su i u~inili. Razbojnikova glava izlo`ena je na krovu ku}e a ljudi su plakali, uvjereni da je to glava dobroga Ikkora.

Na Ikkorov znak, ~etvorica mladi}a su se popela na le|a orlova koji su se uzdigli visoko u zrak. Ptice su u zraku ostale udaljene dvjesto lakata, kao {to su bile i uvje`bane a mladi}i su dr`ali u`ad u obliku ~etverokuta.

Vezir se, pak, spustio u podrum, duboko ispod svoje pala~e i tamo je `ivio. Njegov posvojeni sin Nadan postavljen je za vrhovnog kraljevog savjetnika umjesto Ikkora. Kada je faraon, kralj Egipta, ~uo da je Ikkor mudri pogubljen, odlu~io je krenuti u rat s Asirijom. Zato je poslao pismo kralju i od njega zatra`io da po{alje arhitekta koji }e osmisliti i izgraditi pala~u u oblacima. “Ako to u~ini{”, pisao je faraon, “ja, faraon, sin Sunca, pla}at }u danak tebi. Ako pak ne uspije{, ti }e{ meni morati pla}ati danak.” Kralj Asirije bio je zbunjen kada je primio ovo pismo na koje je morao odgovoriti u roku od tri mjeseca. Nadan ga nije znao savjetovati {to u~initi i kralj je gorko po`alio {to Ikkor, ~ovjek izuzetne mudrosti, vi{e nije uz njega. “Dao bih ~etvrtinu kraljevstva da Ikkora mogu ponovno vratiti me|u `ive”, viknuo je kralj. ^uv{i te rije~i, krvnik Nabu Samak pao je na koljena i priznao da je Ikkor `iv. “Odmah ga dovedi ovamo”, viknuo je kralj. Ikkor nije mogao povjerovati novostima koje mu je prijatelj donio, a ljudi su plakali od radosti i su}uti kada su vidjeli staroga vezira kojeg su vodili ulicama. Izgledao je uistinu neobi~no. Dvanaest mjeseci bio je zatvoren u podrumu i brada mu je izrasla do zemlje, kosa se spustila do polovine le|a a nokti su mu bili nekoliko centimetara duga~ki. I kralj je plakao kada je vidio svog starog vezira. “Ikkore,” rekao je kralj, “ve} odavno osje}am da si nedu`an i nedostajao mi je tvoj mudar savjet. Pomozi mi u ovom te{kom trenutku i ja }u te pomilovati.” “Va{e veli~anstvo,” rekao je Ikkor, “`elim samo vama slu`iti. Nevin sam a vrijeme }e dokazati moju nedu`nost.” Kada je pro~itao faraonov zahtjev, Ikkor se nasmije{io.

Ikkor se naklonio, pokazav{i tom gestom da je uistinu tako a faraon je zbog toga bio silno uzrujan i zbunjen. “Obavi odmah svoj zadatak”, naredio je faraon.

“Ovo je nacrt pala~e u oblacima”, rekao je Ikkor, pokazuju}i u visinu. “Naredi svojim ljudima da odnesu tamo cigle i beton. Zadatak je tako jednostavan da }e moji dje~aci sve sami izgraditi.” Faraon se namr{tio. Nije o~ekivao da }e ga netko tako nadmudriti ali nije to ni odmah `elio priznati. “U mojoj zemlji”, rekao je sarkasti~no, “ne koristimo beton. Kamenje ve`emo jedno s drugim. Mo`e{ li i to u~initi?” “Bez problema”, odgovorio je Ikkor, “ako mi tvoji mudraci izrade nit sa~injenu od pijeska.” “A umije{ li ti {ivati s niti pijeska?” pitao je faraon. “Umijem”, odgovorio je Ikkor. Gledaju}i u smjeru sunca, izdubio je maju{nu rupu u zidu i tanka zraka sunca zasjala je kroz otvor. Zatim je uzeo nekoliko zrnaca pijeska i otpuhnuo ih kroz rupicu te su na zrakama sunca nalikovali niti. “Brzo, zgrabite je”, povikao je ali, naravno, nitko nije mogao zgrabiti takvu nit. Faraon je dugo i sa zanimanjem gledao Ikkora. “Uistinu, ti si ~ovjek mudrosti”, rekao je. “Da nije mrtav, pomislio bi da si ti Ikkor mudri.” “Ja i jesam Ikkor”, odgovorio je vezir i ispri~ao faraonu kako je izbjegao smrti. “Ja }u dokazati da si nevin” uzviknuo je faraon. “Napisat }u pismo tvom kralju.” I ne samo da je tako u~inio, nego je Ikkoru dao i mno{tvo vrijednih poklona te se vezir vratio u Asiriju, ponovo zauzeo svoje mjesto uz kralja i bio mu jo{ dra`i nego prije. Nadan je prognan i nitko vi{e nikada o njemu nije ~uo niti rije~i. 

“Pa, to je jednostavno”, rekao je. “Idem u Egipat i nadmudrit }u faraona.” 55


RUAH HADA[A

ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD

Benjamin “Bugsy” Siegel Ameri~ki mafija{ `idovskog podrijetla Ariela Pelaia, About.com Guide, prevela Dubravka Ple{e

U sije~nju 1929. godine Siegel je o`enio svoju dugogodi{nju djevojku Estu Krakower, sestru pla}enog ubojice Whiteyja Krakowera. Dobili su dvije k}eri ali brak je zavr{io razvodom.

Siegelovo preseljenje na Zapadnu obalu, po~etak djelovanja u Las Vegasu Potkraj 1930-ih Siegel se preselio u Kaliforniju gdje se bavio {vercom alkohola i kockanjem te postavio za svojeg zamjenika Mickeya Cohena, ~lana mafije koji je tako|er bio @idov. Siegel je `ivio ekstravagantnim `ivotom, kupovao nekretnine, prire|ivao rasko{ne zabave i dru`io se s bogatima i slavnima. Prema nekim izvorima, glumica Jean Harlow bila je kuma Siegelovoj k}eri Millicent. Benjamin “Bugsy” Siegel.

Benjamin “Bugsy” Siegel bio je mo}ni ~lan mafije od po~etka sve do sredine 20. stolje}a. Bio je zgodan, prijeke naravi i nemilosrdan. Ubio ga je nepoznati atentator u lipnju 1947. godine dok je bio u posjeti svojoj djevojci Virginiji Hill.

Rana mladost Benjamin Siegel ro|en je 20. velja~e 1906. godine u Brooklynu, u New Yorku. Poticao je iz siroma{ne ruske `idovske obitelji koja je `ivjela u Williamsburgu, kvartu poznatom po kriminalu. Kao dje~ak, Siegel je postao ~lan lokalne bande, po~eo je krasti i baviti se sitnim zlo~inima. Kasnije je pre{ao na iznu|ivanje novca “za za{titu” od sitnih trgovaca u New Yorku. Godine 1918. Siegel se sprijateljio s Meyerom Lanskim, drugim `idovskim mladi}em koji }e tako|er postati znameniti ~lan mafije. Zajedno su stvorili Bugs-Meyer bandu i svoju kriminalnu djelatnost pro{irili na naru~ena umorstva, kocku i {vercanje alkohola.

Benjamin “Bugsy” Siegel Tijekom 1920-ih, talijanski gangster Charles “Lucky” Luciano utemeljio je, zajedno s drugim kriminalcima, sindikat. Siegelu su nadjenuli nadimak “Bugsy” (buba) zbog prijeke naravi. Ako je vjerovati ~lanku objavljenom na PBS.org, smatrali su da je Siegel “lud kao buba” i da je “kao pi{tolj kada se razljuti”. Iako su ~lanovi Siegelove bande ovaj nadimak smatrali komplimentom, Siegel ga je mrzio i rijetki su ga se usu|ivali tako zvati. Siegel je ubrzo postao klju~na figura u Lucianovoj grupi organiziranog kriminala i bio je jedan od ~etvorice ubojica koje je Bugs-Meyerova banda poslala da ubiju sicilijanskog mafija{kog {efa Joe “[efa” Masseriu 1931. godine. Maseria je ubijen u jednom od svojih omiljenih restorana na Long Islandu. 56

Nakon nekog vremena Siegel je po~eo izlaziti s glumicom Virginiom Hill koja ne sam {to je bila poznata po ljepoti nego, kao i Siegel, po svojoj naravi. Dugo godina mu je Virginia Hill bila ljubavnica a njihova je veza trajala i tijekom braka s Estom. Neko se vrijeme Siegel i sam bavio mi{lju da postane glumac. Sredinom 1940-ih Siegel i Hall odlaze u Nevadu na poziv Meyera Lanskog. Siegel je po~eo raditi na planovima za stvaranje kockarskog centra te je izgradio The Pink Flamingo Hotel i kasino novcem koji je prikupio sindikat. U to vrijeme Las Vegas jo{ nije bio razvijeni centar kocke a Siegel ga je zami{ljao kao luksuzno odmarali{te gdje bi bogata{i mogli prokockati svoj novac. Na taj su na~in Siegel, Lanski i drug ~lanovi mafije utemeljili prva kasina te stvorili Las Vegas kakvoga danas poznajemo. The Pink Flamingo Hotel otvoren je 26. prosinca 1946. u Las Vegasu, u Nevadi a cijena cijelog projekta bila je 6 milijuna dolara (planirani bud`et iznosio je 1,5 milijuna dolara). Kasino je zatvoren dva tjedna kasnije. Ponovno je otvoren 1. o`ujka s novim imenom – The Fabulous Flamingo – te je nakon nekog vremena kona~no po~eo donositi profit. No, tada je Siegel ve} bio u sukobu s mnogim mafija{ima koji su financirali cijeli projekt. Vjeruje se da je cijena hotela toliko nadma{ila prvobitan bud`et upravo stoga {to Siegel nije bio osobiti biznismen te stoga {to je ukrao dobar dio novca.

Smrt Bugsyja Siegela Kada su saznali za Siegelovo o~ajno upravljanje hotelom te za kra|u sredstava, Meyer Lansky i drugi mo}ni mafija{i bili su bijesni. Vjerojatno je stoga Siegel i ubijen 20. lipnja 1947. godine u domu Virginije Hill na Beverly Hillsu. Nepoznati ubojica pucao je na Siegela kroz prozor dnevne sobe te ga pogodio nekoliko puta. Prema smrtovnici, Siegele je umro od prostrijelne rane glave te posljedi~nog krvarenja u mozak. Nitko od Siegelovih suradnika nije do{ao na sprovod. Sahranjen je na holivudskom groblju Hollywood Forever Cemetery, u Beth Olam mauzoleju. 


ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD

RUAH HADA[A

Rabinat i konverzija Rabin Marc D. Angel, prijevod Dolores Bettini

Rabin Marc D. Angel je osniva~ i direktor Instituta za `idovske ideje i ideale i rabin emeritus [panjolske i portugalske sinagoge u New Yorku, koja je utemeljena 1654. godine. Autor je i urednik 31 knjige. Tako|er je biv{i predsjednik ameri~kog ortodoksnog rabinskog suda i suosniva~ International Rabbinic Fellowship – udru`enja modernoortodoksnih rabina.

Veliki

ameri~ki romanopisac iz 19. st., Herman Melville, je uo~io: “Tko mo`e u dugi povu}i crtu tamo gdje ljubi~asti ton zavr{ava, a naran~asti po~inje?.. Gdje se to~no prvi pretapa u drugi?” Tko mo`e povu}i to~nu crtu tamo gdje se religija odmakla od duhovne i suosje}ajne vizije `ivota u politi~ki entitet sklon {irenju svoje svjetovne mo}i? Kada je vjerski “establi{ment” pre{ao crtu i od zastupnika u slu`bi Boga i ~ovje~anstva, postao samouslu`na birokracija posve}ena vlastitom samoo~uvanju? Imamo kontinuum, sli~an dugi, koji premo{}uje ~istu, idealisti~ku religiju s jedne strane i “religiju” strahovito `eljnu mo}i s druge strane. Velik dio vjerskog `ivota te~e izme|u te dvije krajnje to~ke. U najboljim scenarijima vjerski `ivot ostaje {to je mogu}e bli`e duhovnom, suosje}ajnom polu. U najgorim scenarijima on klizi – gotovo neprimjetno – sve bli`e ekstremno tvrdoglavoj birokratskoj mo}i politike. Kad se radi o prelasku na judaizam, stvarno se mo`e vidjeti gdje se jedan ton pretapa u drugi, gdje je religija skliznula u mo} politike. Bilo je to 2006. godine kad je Glavni rabinat Izraela objavio da vi{e ne}e priznavati valjanost konverzija koje su izvr{ili ortodoksni rabini u dijaspori. Kasnije su promijenili stajali{te i pristali prihvatiti samo one konverzije koje su izvr{ili rabinski sudovi iz dijaspore koji udovoljavaju zahtjevima Rabinata. Ta politika ima malo veze s religijom i mnogo s posezanjem za mo}i. Jednim potezom je izraelski Rabinat bacio ljagu na ovlasti (s’miha) vi{e stotina ortodoksnih rabina {irom svijeta; bacio sumnju na konverzije tisu}a ljudi i njihovi obitelji; stvorio brojne prepreke onim ortodoksnim obra}enicima koji su htjeli napraviti alija. Ta politika nije samo uvredljiva i okrutna, nego i antihalahi~ka. Prema halahi, svi ortodoksni obra}enici su 100 % @idovi – u o~ima halahe i Boga. Pa ipak, Rabinat obznanjuje da ne}e prihvatiti te ljude kao @idove i da ih Dr`ava Izrael ne treba prihvatiti kao @idove. Religija je o~ito skliznula u mo} politike. [to je motiviralo Rabinat na tako besprimjeren i neopravdan stav protiv ortodoksnih rabina (prvenstveno ortodoksnih rabina koji ne pripadaju haredi zajednici) u dijaspori? Tu nesumnjivo ima vi{e elemenata, ali evo nekih sugestija: pove}ani pritisak da se pri-

lagode najekstremnijim haredi gledi{tima na konverziju (i halahu op}enito); pove}ana `elja za nadziranjem ortodoksnih rabina u svijetu; pove}ana `elja za ve}im ovlastima u Dr`avi Izrael. Kad religija sklizne u politi~ku mo}, sama religija je ta koja biva okaljana. Stoga ne iznena|uje {to visoki postotak izraelske populacije ima malo po{tovanja prema Rabinatu. Ne iznena|uje {to veoma visoki postotak @idova iz dijaspore vrlo negativno gleda na Rabinat. Kao simboli vjere, Rabinat i njihovi saveznici uvelike su proma{ili. Umjesto da pobude po{tovanje i divljenje prema judaizmu i halahi, “vjerski establi{ment” je proizveo prezir, ~ak i mr`nju, prema judaizmu i halahi. A onda je iskliznuo iz duhovnih i suosje}ajnih ideala religije, pa zatim sam sebe udaljio od naklonosti `idovskog svijeta. U stvari, o halahi~koj pripadnosti jednog ortodoksnog obra}enika `idovstvu, ne odlu~uje Rabinat, nego Bog. Rabinat nema pravo dovesti u pitanje ili osporiti valjanost halahi~kih konverzija. Talmud u~i da onaj tko tla~i obra}enika, kr{i 36 zapovijedi (neki ka`u 46). Zastra{uju}e je razmi{ljanje o tome koliko su ve} zapovijedi prekr{ili Rabinat i njihovi saveznici u svom bezrazlo`nom i golemom pritisku na tisu}e obra}enika, potencijalnih obra}enika i obitelji obra}enika. Rabinat je nevoljko pristao, zahvaljuju}i naporima rabina [aula Farbera i njegove Itim organizacije, da dopusti izraelskom Ministarstvu unutarnjih poslova (Misrad haPenim) da uputi ortodoksne obra}enike na @idovsku agenciju kao onu koja ima kontakte s ortodoksnim rabinima u dijaspori i u boljoj je poziciji nego Rabinat kad je rije~ o odlu~ivanju je li konverzija izvr{ena u dobroj vjeri ortodoksnih rabina. Iako se Rabinat s time slo`io, ~ini se da se danas toga ne dr`i. Ortodoksne obra}enike koji `ele napraviti alija, opet ugnjetava Rabinat. Ho}e li nova garnitura Glavnih rabina pobolj{ati situaciju? Mogu}e je i svakako po`eljno. Ali ja vjerujem da pravi odgovor le`i u udaljavanju Rabinata iz tog postupka. Dokle god Rabinat tra`i i dobiva ovlast da prihvati ili odbije ortodoksne konverzije, bit }e neizbje`nog zlorabljenja i bespotrebne patnje. Religija }e izgubiti. Halaha }e izgubiti. Dr`ava Izrael }e izgubiti. Obra}enici na judaizam zaslu`uju bolje. Dr`ava Izrael zaslu`uje bolje. Judaizam i halaha zaslu`uju bolje. 

57


RUAH HADA[A

ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD

^udo u Bagdadu Nuta Yisrael Shurack, Chabad.org, prevela Dubravka Ple{e

Bilo je podne kada je postariji putnik u{ao u `idovsku ~etvrt Bagdada. Tr`nica na kojoj su trgovci iz mnogih zemalja prodavali svoje tkanine, za~ine i drugu robu, djelovala je neobi~no prazno za takav dan. Pogledom je prona{ao najljep{u zgradu u tom dijelu grada i zaklju~io da to mora biti velika sinagoga. Nastavio je put prema sinagogi i u{ao u njezino dvori{te te sjeo da bi se odmorio, otvorio svoju malu torbu i izvadio nekoliko suhih smokava kako bi se osvje`io i povratio snagu. No, tek {to je zapo~eo s ru~kom, ~uo je uzrujane glasove iz sveti{ta. Odjednom je ugledao zapanjuju}i, potresan prizor – stotine @idova predano su pjevali psalme te pritom plakali i jecali. “[to se dogodilo?” pitao je prvog @idova kojega je zaustavio. @urno i o~ajnim glasom ~ovjek mu je ispri~ao da je sultan naredio @idovima Bagdada da odaberu vo|u koji }e mo}i ~initi ~uda kakva je ~inio Mo{e. Kako je Mo{e, koji je predvodio `idovski narod na izlasku iz Egipta ~inio ~uda, sultan je ista ~uda o~ekivao od vo|e bagdadskih @idova. Ako ne uspio dati takvog ~udotvorca, @idovi }e biti prognani iz Bagdada. Stoga su @idovi postili i molili Ha{ema za spasenje. Mirno i strpljivo, mudri putnik pristupio je i drugim @idovima sve dok kona~no nije shvatio cijelu pri~u. Sultanov glavni savjetnik, Mustafa, silno je mrzio @idove i jedini cilj u `ivotu bio mu je uni{titi @idove ili ih barem zauvijek prognati iz Bagdada. Uvjerio je sultana da @idovi nisu samo nevjernici zato {to nije~u proroka Muhameda nego i da su kradljivci i la`ljivci koji zaslu`uju trenutno izgnanstvo. Isprva sultan nije povjerovao Mustafinim rije~ima ali onda mu je Mustafa ispri~ao {to se dogodilo kada su @idovi napu{tali Egipat i {to je Mo{e u~inio faraonu. Sultan se zabrinuo da bi mo`da neki od `idovskih vo|a Bagdada i njega, sultana, mogao po~eti napadati raznim po{astima te je odlu~io da ne}e riskirati. Stoga je izdao zapovijed da @idovi moraju dati vo|u nalik na Mo{ea ili odmah zauvijek napustiti Bagdad. Mudar postariji putnik nekoliko je trenutaka sjedio i razmi{ljao a zatim pri{ao jednom od rabina ispred sinagoge i ne{to mu {apnuo u uho. Uskoro su vo|e zajednice tiho razgovarali i odjednom se za~ulo glasno pljeskanje s govornice i jedan od njih je rekao: “Ovaj ~ovjek, posjetitelj na{ega grada, ka`e da ima plan. Odmah }e oti}i do sultana i poku{ati }e nas spasiti. Ako bude uspje{an, radovat }emo se, ali ako ne uspije, re}i }e sultanu da mi u tome nismo sudjelovali. U me|uvremenu }emo nastaviti moliti za njegov uspjeh!” Trgovac je krenuo prema pala~i, pokucao na vrata i rekao: “Ja sam @idov koji umije ~initi ~uda i zahtijevam da odmah vidim sultana.” Nedugo potom na{ao se licem u lice s vladarom Bagdada. “Zna~i”, rekao je Sultan, “ti umije{ ~initi ~uda kao Mo{e. [to umije{ raditi?” Deseci ljudi, od pekara do dvorske lude i kraljevske stra`e i savjetnika zurili su u starca s bijelom bradom i prodornim o~ima. “Ako dopustite”, rekao je, “izvesti }u ~udo nalik onome koje je sam Mo{e izveo. Pred va{im o~ima, odrubit }u ~ovjeku glavu ma~em a zatim ga ponovo spojiti i on }e `ivjeti!” 58

Sultan se nervozno nasmijao i pogledao uokolo, ne znaju}i {to bi mislio i kako bi procijenio situaciju. Mo`da je ~ovjek potpuni lu|ak. Ili, mo`da govori istinu. Na kraju krajeva, djeluje izuzetno samopouzdano i govori s velikom samouvjereno{}u. [to ako govori istinu? Bude li i dalje sumnjao u njega, tko zna kakav bi u`as mogao zadesiti sultana i njegovo kraljevstvo. Trgovac je nastavio: “^ovjek ~iju }u glavu odsje}i mora uistinu biti mudar. U stavi, to mora biti najmudriji ~ovjek u kraljevstvu. Ako ne bude, njegova glava ne}e se dobro spojiti s tijelom.” Zaintrigiran, sultan je odlu~io da na svoje o~i mora vidjeti govori li @idov istinu. Ogledao se po prostoriji sve dok mu pogled nije pao na Mustafu, njegovog glavnog savjetnika i najmudrijeg ~ovjeka u kraljevstvu. Prije no {to je sultan rekao i rije~, Mustafa je povikao: “Ne, on la`e! @idov je varalica! Ne mo`e uistinu ~ovjeku odsje}i glavu a zatim je ponovo spojiti.” “To je mo`da istina”, rekao je sultan, “ali {to ako govori istinu a mi ne u~inimo kako nam je rekao? Zacijelo ne `eli{ cijelo kraljevstvo dovesti u opasnost! Na kraju krajeva, nisi li mi upravo ti savjetovao da izagnam @idove kako ne bismo bili u opasnosti?” “Odmah donesite ma~”, povikao je sultan, “Mustafa se dobrovoljno javio!” Na te rije~i Mustafa je po~eo drhtati i vikati: “Ne, priznajem! Bio sam glup i u krivu! @idovi nemaju nikakve ~arobne mo}i!” Mustafa je istr~ao iz pala~e i nitko ga nikada vi{e nije vidio. Sultan je poni{tio svoju naredbu, zahvalio starome @idovu na dolasku i objavio da @idovu u Bagdadu smiju `ivjeti dokle god budu htjeli. Trgovac se vratio u sinagogu kako bi s drugima podijelio dobre vijesti. Zavladalo je neopisivo veselje, prire|ena je i sve~anost u ~ast ~uda koje je Ha{em izveo za svoj narod. Tada se starac tiho i brzo iskrao sa proslave i nestao iz grada prije no {to je itko uspio saznati kako se zove. Neki ka`u da je to bio prorok Elijahu. Drugi ka`u da se radi o velikom mistiku. Tre}i pak vjeruju da se radilo o @idovu kojem je jednostavno bilo stalo do drugih @idova kao {to mu je bilo stalo do samoga sebe. Ova pri~a poma`e nam da objasnimo va`an aspekt Pesaha. Svaki blagdan obilje`en je micvama koje, me|utim, ne ispunjavaju svi na isti na~in. Na primjer, ve}ina nas ~uje {ofar samo ako netko drugi pu{e u njega. U mnogim domovima postoji obi~aj da glava obitelji pali menoru kao predstavnik cijele obitelji. No, na Pesah svatko mora jesti svoju macu. Na Pesah smo svi jednako va`ni. U vrijeme Izlaska svi su se ljudi zdru`ili u jedan narod. Zajedni~ko napu{tanje Egipta, ujedinjeni u jedan narod, pripremili su teren za micvu koju je Hilel smatrao samom sr`i cijele Tore: ljubav prema drugom @idovu. Junak ove pri~e utjelovio je ono {to svi smatramo istinitim – svatko od nas je potpun tek kada u~ini sve {to je u njegovoj mo}i da drugi @idov bude zbrinut. Upravo zato i Hagada zapo~inje pozivom: “Svi koji su gladni neka pristupe na{em stolu i jedu”. Na{ je stol potpun tek kada je otvoren i drugima. 


ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD

RUAH HADA[A

Civilne `rtve, @idovi i etika rata Rabi Lazer Gurkow, prevela Dubravka Ple{e

Napadnuti mno{tvom raketa sa podru~ja Gaze koje su ubile nekoliko, ozlijedile mnogo i terorizirale milijune, Izrael je odgovorio zra~nim napadima na vojne ciljeve u Gazi. Radarski navo|eni projektili napali su teroristi~ke }elije, lansere raketa, tvornice bombi i instalacije Hamasove vlade. Razlika izme|u teroristi~kih napada i izraelskog odgovora le`i u ~injenici da su teroristi namjerno ciljali, ga|ali civile i nastojali pobiti nedu`ne ljude, dok su izraelski zrakoplovi bacali letke kojima su poticali stanovnike da napuste podru~ja u kojima se nalaze mete napada. Teroristi ga|aju nedu`ne, a Izraelci ih nastoje spasiti. Ipak, ponekad se dogodi da cilj bude proma{en i da pritom stradaju nedu`ni civili. Smrt svakog nedu`nog bi}a je tragi~na. Srce zadrhti na prizor malenog djeteta izlomljenog tijela i ugaslog `ivota. Izraelska vojska ne cilja `ene i djecu nego su njihove smrti ponekad neizbje`na posljedica vojne akcije. Nema na~ina da se osigura sigurnost civila kada se rat vodi u prenapu~enom gradu. U mnogim prilikama odgovornost je svakako na neprijatelju koji se bori zaklanjaju}i se djecom i `enama no, svejedno ostaje pitanje – je li eti~no da vojska vodi rat u nazo~nosti nedu`nog stanovni{tva? Na{a srca zahtijevaju da zaustavimo takve ratove ali razum nam govori da bi povla~enje omogu}ilo teroristima da neka`njeno nastave svoje teroristi~ke djelatnosti. Rastrgani smo izme|u du`nosti i su}uti, suosje}anja prema vlastitoj djeci i suosje}anja prema djeci neprijatelja. [to u~initi?

U mirnodopskom vremenu, svako uzrokovanje kolateralnih `rtava i {tete je kriminalno i ka`njivo zlodjelo. Na primjer, i u doba mira dopu{teno je ubiti onoga koji nas proganja s namjerom da nas ubije ali nije dopu{teno uzrokovati kolateralnu {tetu ubijanjem nedu`nih ljudskih {titova iza kojih se skriva progonitelj. No, ratni uvjeti su druga~iji i ne dopu{taju nam mirnodopske luksuze. Kada bi se rat mogao voditi samo pod uvjetima da ne}e biti civilnih `rtava, niti jedna zemlja na svijetu ne bi se mogla braniti u vrijeme rata i svaka agresija bila bi de facto nagra|ena. Zakoni rata ne potje~u iz mirnodopskog zakona o progonitelju i upravo je zato Jakov krenuo u rat usprkos o~itoj odvratnosti prema sukobu.

@alovanje za neprijateljskim vojnicima

Da je uistinu brinuo govori nam i ~injenica da @idovi i danas oplakuju gubitak nevinog `ivota. ^injenica da ga ta briga nije omela od pripreme za rat upozorava nas da bez obzira na strahote civilnih `rtava moramo uzeti oru`je kada nam se nametne rat. Ako to ne u~inimo, na{a su djeca u opasnosti.

Abraham, ~ije se srce topilo od ljubavi pri pogledu na stranca, zaratio je protiv koalicije ~etiri zemlje kako bi spasio svoga ne}aka Lota. Nakon povratka iz rata, ukazao mu se Ha{em i rekao mu: “Ne boj se, Abrahame, ja }u te za{tititi, tvoja je nagrada velika.” Na{i Mudraci nas u~e da se Abraham bojao da je izgubio svoju vrijednost jer je vodio rat. Znao je ima pravo ratovati kako bi spasio Lota, ali je li ga imao pravo spasiti po cijenu ljudskoga `ivota? Abrahamova dilema bila je ~ak ozbiljnija od Jakovljeve. Jakova je zabrinjavalo ubijanje nedu`nih promatra~a. Abraham je brinuo radi ubijanja neprijateljskih vojnika pa ga je Ha{em morao utje{iti i ohrabriti. Oni koje si ubio, rekao je Ha{em, zaslu`ili su biti ubijeni. Proigrali su vlastite `ivote kada su digli oru`je na Lota. Kako ka`u na{i Mudraci, to je trnje u kraljevom vrtu. Kralj bi unajmio radnike da oplijeve svaki trn, a kako si to sada ti u~inio umjesto njih, ne mora{ brinuti. Upravo suprotno, tvoja }e nagrada biti velika jer si spasio `rtvu od zlostavlja~a. Abraham je bio prvi @idov koji se digao na oru`je zbog opravdanog razloga. Srce mu se kidalo {to je to morao u~initi i kada se vratio ku}i iz rata tugovao je zbog gubitka vlastite nevinosti. Uni{tila ga je spoznaja o tome u {to su ga neprijatelji pretvorili. Danas nas Vatikan `eli pou~iti moralnim vrijednostima osu|uju}i Izrael za ubojstvo djece. Kardinal Ravasi trebao bi se prisjetiti s kime razgovara. @idovi su Narod Knjige koji su svijet pou~ili o svetosti `ivota. Za @idove svaki je `ivot dragocjen, ~ak i `ivoti na{ih neprijatelja. @idovi ne ratuju zato {to misle da je `ivot bezvrijedan. @idovi ratuju upravo zato {to znaju da `ivoti imaju vrijednost i da ih se mora za{tititi. Kada nam se nametne rat, svaki put pla~emo jer su na{i neprijatelji od nas napravili ubojice. Abrahama je gotovo uni{tila smrt njegovog neprijatelja. Jakov je brinuo zbog ubijanja nedu`nih. Ali, kada im je rat bio nametnut, bacili su se u akciju bez oklijevanja. Ha{em je podr`ao njihova djela i razumio njihovu brigu. “Ne boj se, Abrahame, ja }u biti tvoj {tit.“

To nikako ne zna~i da je u ratu na civile otvoren slobodan lov. Oni koji neprijatelju ne ponude pomo}, nisu nam neprijatelji i moramo poduzeti sve {to je u na{oj mo}i kako bi ih spasili, ali na svijetu nema vjerskog ili zakonskog propisa koji zabranjuje vojnu aktivnost koja bi mogla rezultirati nenamjernim, neizbje`nim i nepredvidljivim civilnim `rtvama.

I mi drhtimo kada je na bilo kojoj od dvije zava|ene strane izgubljen `ivot. Na`alost, @idovi poznaju tugu bolje od bilo kojeg drugog naroda, mi znamo {to zna~i izgubiti voljene osobe. Ne ratujemo s namjerom da ubijemo nego s namjerom da spasimo. Ne polazimo u rat kako bismo ubili nedu`ne, ~ak ni neprijateljske vojnike. Ratujemo kako bismo s obje strane smanjili prolijevanje krvi. 

Strah i zabrinutost Nismo prvi koji brinemo o slu~ajnim `rtvama rata. Kada su Jakova izvijestili da je Esav podigao vojsku i da mu dolazi ususret, prepao se i zabrinuo. Na{i mudraci obja{njavaju da se bojao za vlastiti `ivot ali i da se bojao da }e biti natjeran u rat u kojem }e morati uzeti tu|i `ivot. Rabinskih komentara ovog obja{njenja ima mno{tvo ali ve}ina se sla`e da se Jakov nije bojao da }e morati uzeti Esavov `ivot. Esav je odbacio svoje pravo na `ivot u trenutku kada je krenuo na svojega brata. Talmudski zakon kad je rije~ o tom pitanju, vrlo je jasan – digne li se tko na tebe, ustani i ubij ti njega. Zaprijeti{ li `ivotu drugoga, izgubio si pravo na svoj `ivot. Jakova je brinula mogu}nost kolateralnih `rtava, bojao se da bi i drugi mogli biti ubijeni u `aru borbe.

59


RUAH HADA[A

ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD

Ostav{tina kraljice od Sabe: Nadahnjuju}e mlade `ene Beta Israela Rama Musa, prevela Dubravka Ple{e Unato~ mnogim izazovima s kojima se i danas susre}u mnogobrojni useljenici iz Etiopije – negativni stereotipi, trajan rasizam i ’stakleni stropovi’ – `ene ove zajednice uspinju se na pozicije mo}i i zna~aja.

“Va{a povijest dio je na{e povijesti, a va{a budu}nost dio je na{e budu}nosti”, rekao je premijer Benjamin Netaniahy pred vi{e od 1.000 etiopskih @idova koji su se u svibnju okupili na Brdu Herzl u Jeruzalemu. Toga 20. svibnja odr`ana je komemoracija za Etiopljane koji su umrli tijekom velikog useljenja u Izrael 1980-ih i 1990-ih. Prvi je put u 20 godina neki izraelski premijer i formalno priznao ovo memorijalno okupljanje i sudjelovao u njemu. Samo nekoliko mjeseci ranije, 18. sije~nja, vi{e od 5.000 mladih etiopskih Izraelaca i njihovih istomi{ljenika protutnjalo je sredi{tem Jeruzalema protestiraju}i protiv rasizma i diskriminacije. U samom sredi{tvu obespravljene etiopske zajednice nalaze se mlade `ene, Izraelke etiopskog podrijetla. U o`ujku je Pnina Falego Gaday-Agenyahu, profesorica koja je, u dobi od dvije godine, zajedno sa svojom obitelji napravila alija, postala prva Izraelka etiopskog podrijetla postavljena u Izraelsko vije}e za vi{e obrazovanje. Yarden Fanta-Vagenshtein, studentica na postdoktorskom studiju Fakulteta za obrazovanje Sveu~ili{ta Harvard, napravila je alija 1985. godine i postala prva Etiopljanka koja je u Izraelu stekla doktorat. Belaynesh Zevadia napravila je alija kao tinejd`erka te je s 25 godina postala prva Izraelka etiopskog porijekla koja slu`i kao diplomatkinja u Ministarstvu vanjskih poslova. U velja~i je postavljena za prvu ambasadoricu Izraela ro|enu u Etiopiji. Jo{ je zanimljivija ~injenica da }e Zevadia predstavljati Dr`avu Izrael u veleposlanstvu u Etiopiji. Kao ameri~ku dr`avljanku ro|enu u Sierra Leoneu, ove su me 60

`ene nadahnule da se otputim u Jeruzalem kao Fulbrightova stipendistica i istra`im `ivot mladih, uspje{nih `ena etiopskog podrijetla. @elela sam razumjeti kako su se mlade etiopske Izraelke nosile s problemima u vlastitim `ivotima te kako su postale uspje{ne. Dio mog istra`ivanja bili su i intervjui s tri fascinantne mlade `ene – Ester Semu, Shirom Shato i Leom Biteolin — u nastojanju da razotkrijem ponos i patnju etiopske zajednice. Kao studentica na razmjeni na Hebrejskom sveu~ili{tu u Jeruzalemu vidjela sam znatno vi{e etiopskih studentica nego etiopskih studenata. Ve}ina mojih etiopskih prijateljica bile su zaposlene u vladinim agencijama i javnim organizacijama dok su ve}ina pospanih za{titara po jeruzalemskim trgovinama i restoranima bili etiopski mu{karci. I zaista, prema izvje{taju vode}eg izraelskog centra za dru{tvena istra`ivanja Myers-JDC-Brookdale Institute iz 2006. godine, 12,3% Izraelki etiopskog podrijetla zauzimaju akademska i upravlja~ka mjesta dok se isto mo`e re}i samo za 8,2% mu{karaca etiopskog podrijetla. “Mislim da Etiopljanke `ele uspjeti”, ka`e Ester Semu. “@ele vi{e i svjesnije su {to sve mogu ostvariti.” Semu je prva izraelska Etiopljanka koja radi kao turisti~ki vodi~. Sitna ljepotica ~iji je engleski naglasak identi~an naglasku prosje~nog ameri~kog u~enika koji je doputovao u Izrael u okviru Taglit-Birthright putovanja, naporno je radila da bi postala ono {to jest. Roditelji Ester Semu napravili su alija tijekom Operacije Mojsije 1985. godine i ona je jedina od desetero djece ro|ena u Izraelu. Kao i u slu~aju mnogih drugih etiopsko-izraelskih obitelji, neki ~lano-


ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD

vi obitelji Ester Semu umrli su u Sudanu tijekom putovanja u Izrael. Sam proces imigracije mo`da dodatno poti~e mlade etiopske Izraelke i daje im upornosti da postanu uspje{ne. Etiopski @idovi bili su poljoprivrednici pa im je stoga i useljenje u modernu, industrijaliziranu zemlju kao {to je Izrael, bilo izuzetno traumati~no. Stolje}ima su pripadnici Beta Israel, “iz ku}e Izraela,” podnosili neprekidne progone kao `idovska manjina u Etiopiji. Po~etkom 1980-ih, ameri~ka `idovska dijaspora lobirala je za njih kod ameri~ke Vlade i kod Dr`ave Izrael kako bi spasili etiopsku manjinu odlaskom preko niza tajnih zra~nih mostova iz Etiopije u Obe}anu zemlju. Zajednica je bila smje{tena u prihvatne centre gdje su u~ili hebrejski te su im pru`ene temeljne socijalne usluge. Pro{la su desetlje}a i milijuni {ekela su ulo`eni u njihovu integraciju ali etiopska `idovska zajednica u Izraelu i dalje propada. Vi{e od 50% etiopskih obitelji `ivi ispod granice siroma{tva a tisu}e se i dalje suo~avaju s diskriminacijom pri pronala`enju smje{taja, u obrazovanju i zapo{ljavanju. “Odrastaju}i u Afuli, znala sam da smo druga~iji. Vrlo brzo mi je to postalo sasvim jasno – u {koli, u trgovini, svugdje”, ka`e Semu. U osnovnoj {koli druga izraelska djeca zvala su je ku{i, pogrdni naziv koji potje~e od rije~i Ku{, biblijskog imena za dana{nji Sudan. Odrasli, koji ~esto nisu znali ~itati i pisati svojim materinjim jezikom, kamoli hebrejskim, suo~avali su se s brojnim problemima i morali su se oslanjati na svoju malenu djecu. Leah Biteolin imala je tri godine kada je obitelj napravila alija poslije mnogih mjeseci ~ekanja u izbjegli~kom logoru u Sudanu. “Bilo je to neopisivo uzbudljivo”, pri~a ona. No, kada su kona~no stigli u Izrael, djevoj~ica je ubrzo morala na svoja le|a preuzeti odgovornosti odraslih. “Nas troje – ja, moja sestra i brat – znali smo da moramo pomo}i roditeljima. Prevodili smo im novosti, pisali pisma vladinim uredima i ugovarali lije~ni~ke preglede. Radili smo stvari kojima se desetogodi{njaci obi~no ne bave”, ka`e Biteolin. Od najranije dobi mlade `ene s kojima sam razgovarala suo~avale su se sa stigmom koju dijeli vi{e od 116.000 `idovskih useljenika iz Etiopije i njihova djeca, od kojih je 32% i ro|eno u Izraelu. Alisvaka od mojih sugovornica uspjela je izbje}i sudbinu siroma{tva i marginalizacije, djelomi~no zbog vlastitog fakultetskog obrazovanja ali i zbog me|unarodnih putovanja koja su se pokazala klju~nima i koja su im dala samopouzdanje i u~inila ih ponosnima na vlastito kulturno naslje|e. Semu govori {panjolski koji je nau~ila gledaju}i sapunice na televiziji a putovala je i na Cipar. Provela je i godinu dana u SAD-u kamo ju je poslala vjerska organizacija za mlade Bnei Akiva kako bi pou~avala djecu u `idovskoj {koli u New Yorku. Tijekom Sigida, biblijskog praznika koji slavi etiopska `idovska dijaspora, Semu je odr`ala predavanje o svojoj etiopskoj kulturi pred prostorijom prepunom ameri~kih @idova. Tijekom te godine provedene daleko od doma, zaista je odrasla, nau~ila se nositi s problemima i otkrila tko je ona uistinu: “Kona~no sam postala zadovoljna kulturom svoje obitelji. Shvatila sam da ~ovjek mora znati tko je i otkuda dolazi da bi ne{to mogao stvoriti u budu}nosti, da bi mogao postati netko”, rasu|uje Semu.

RUAH HADA[A

Predrasude i preniska o~ekvanja i dalje postoje: “Ljudi su zaprepa{teni kad god po~nem govoriti engleski”, ka`e Esther. “Natjeram samu sebe da povjerujem kako je to smije{no jer bih u suprotnom bila uistinu tu`na.” Sve moje sugovornice suo~ile su se s negativnim sterotipima koji nisu bili vezani samo uz njihovu rasu nego i uz njihov spol. “@ivimo u {ovinisti~kom dru{tvu i svi govore o ljepoti Etiopljanki ali ne i o njihovoj pameti ili postignu}ima”, ka`e Sato. “Smatra se da se sve Etiopljanke `ele udate za neetiopljane”, ozloje|eno primje}uje Sato. Mo`da u ovom stereotipu i ima pone{to istine jer se prema podacima Zavoda za statistiku dvostruko vi{e `ena uda za neetiopljane nego {to se uda za Etiopljane. Ali, kako je etiopskih Izraelaca malo na fakultetima i pozicijama rezerviranim za stru~njake, normalno je da se etiopske Izraelke `ele udati za mu{karce koji su im par prema naobrazbi ili u profesionalnom smislu. I unutar same etiopske zajednice, na `ene se vr{i pritisak da se udaju unutar svoje zajednice. Takva nesklonost mje{ovitim brakovima temelji se na starim ranama koje nikada nisu zacijeljele. Nakon {to su Etiopljani obavili alija u Izrael, rabinski establi{ment zadao je fatalni udarac starje{inama Beta Israel odbijanjem etiopskog biblijskog tipa judaizma koji nije uklju~ivao usmenu Toru. Osim toga, Kesim, tradicionalni sve}enici ove zajednice suo~ili su se s ~injenicom da su im ovlasti bitno smanjene i ograni~ene, zahvaljuju}i djelovanju vjerskog establi{menta. U sije~nju Haaretz je pisao o tome da rabini nastoje polako istisnuti ove ~uvare koji su tisu}ama godina pazili na `idovske tradicije svoje zajednice. Elegantni Kesim s bijelim turbanima, otmjenim hodom i slikovitim ceremonijalnim ki{obranima uskoro }e i{~eznuti u povijest. Usprkos ~injenici da su dobro obrazovane, prilago|ene modernom izraelskom dru{tvu, sve tri `ene osje}aju duboko po{tovanje prema vlastitoj tradicionalnoj etiopskoj kulturi. Sve se tri sla`u da je najve} i problem s kojim se susre}u mladi Beta Israela nemogu}nost integracije. “Dana{nja djeca izrazito su odvojena od naslje|a svojih predaka. Toliko su `eljeli biti prihva}eni u izraelsko dru{tvo da su odbacili vlastitu kulturu i obi~aje”, ka`e Semu. No, kao {to je vidljivo iz masovnih demonstracija odr`anih u sije~nju. mladi etiopski Izraelci vrlo su ljuti jer, iako su odbacili stare tradicije i hebrejski im je materinji jezik a neki od njih su i ro|eni u Izraelu, nisu uspjeli umaknuti stigmi siroma{nih afri~kih seljaka koje je Izrael morao spa{avati te ih je upoznao s modernim toaletom. Takav polo`aj doveo je i do dramati~nog pove}anja rizi~nog pona{anja me|u prvom i drugom generacijom mladih etiopskih Izraelaca. Leah Biteolin, Ester Semu i Shira Shato bez sumnje su blistavi dragulji u kruni biblijske kraljice od Sabe. Ali, usprkos tome {to nam njihove pri~e mogu poslu`iti kao nadahnu}e, tisu}e mladih etiopskih Izraelaca nemaju priliku obrazovati se na sveu~ili{tima ili putovati. Netaniahy je svoj govor zavr{io rije~ima: “Nadam se da }e na{ novi plan za pobolj{anje useljenja i integracije svima vama pomo}i da se probijete kroz ’stakleni’ strop.” Ako Dr`ava Izrael ispuni svoje obe}anje etiopskim @idovima, kakvo }e novo poglavlje ova nova generacija ispisati za `idovski narod? 

61


RUAH HADA[A

ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD

Opearcijska sala budu}nosti Prevela Dolores Bettini Dr. Kobi Vortman govori o svom radu i {kolovanju

Dr. Kobi Vortman.

Izgradnja nove generacije operacijskih dvorana je moje vi|enje budu}nost; zamjena tradicionalnog kirur{kog zahvata neinvazivnim, ambulantnim postupkom. InSightec je osnovan u sije~nju 1999. Tvrtka je razvila revolucionarnu tehnologiju koja omogu}uje lije~enje ljudi bez rezanja tijela. Razvili smo sustav koji dopu{ta da se ciljana mjesta, koja se nalaze duboko u tijelu, uni{ti neinvazivnom metodom. Jedinstveno je za InSightec da se istodobno prate i postupak i rezultat. Tako korisnik mo`e mijenjati parametre postupka lije~enja usput, a ne retrospektivno. Glavni dio sustava je transduktor koji oda{ilje ultrazvu~ne valove s tisu}ama elemenata, a nadzire ih slo`eni elektroni~ki sustav. Svaki element je usmjeren prema mjestu koje se tretira. Ta tehnologija nam omogu}uje da pratimo gotovo svaki tumor unutar tijela. Po~eli smo s miomom maternice. To je oboljenje golem problem jer oko 25% `ena trpi od zna~ajnih simptomatskih posljedica. Danas je standard histeroktomija (kirur{ki postupak uklanjanja maternice, op. prev.), {to zahtijeva hospitalizaciju na 3-5 dana, a nakon toga tjedne oporavka kod ku}e. Na{im tretmanom sljede}i dan se pacijent vra}a svom `ivotu, poslu i obitelji. To je za `ene ogromna promjena. Drugi korak je onkologija. Odlu~ili smo postupak primijeniti na tumor kostiju. To je palijativni postupak. Sljede}i korak, koji je po mnogo ~emu “sveti gral” te tehnologije, jest lije~enje mozga. Lije~imo bolesti sredi{njeg `iv~anog sustava (npr. Parkinson, drhtavicu). Imamo pacijente koji desecima godina pate od tih bolesti i koji neposredno nakon tretmana odlaze bez drhtavice. Na{ sljede}i korak }e biti tumori mozga, rak prostate, jetara, doj62

ke itd. S vremenom }e to prerasti u novu generaciju operacijske dvorane i bolni~ke usluge. Prvi stupanj fizike i matematike zavr{io sam u Jeruzalemu, a onda sam pre{ao na Tehnion i zavr{io prvi stupanj elektrotehnike, a onda i doktorirao iz elektrooptike. Istovremeno sam po~eo raditi u “Rafaelu”. Dok sam tamo radio, tijesno smo sura|ivali s nekolicinom laboratorija i istra`iva~a s Tehniona i kao mje{oviti tim radili smo na nekoliko revolucionarnih programa koji danas imaju glavnu ulogu u izraelskoj obrani. Kad smo pokrenuli InSightec, ~itav R&D tim je do{ao s Tehniona. Trebalo mi je vremena da uvjerim voditelje na razgovor s bilo kime iz nekog drugog instituta. To je tvrtka koja se zasniva na Tehnionu. Najmanje 80% nas dolazi s Tehniona. Glavni izazov u tretmanu mozga jest omogu}iti prodiranje kroz lubanju i usmjeriti valove na odre|eno mjesto u mozgu. To jo{ nitko nije uspio napraviti. Po mnogo~emu taj je sustav “Star trek” jer sama ideja da se nekog mo`e staviti na stol, promatrati ga koriste}i MRI, a tri sata kasnije ~ovjek sjedne na svoj bicikl i odveze se ku}i, ne{to je {to bar moja generacija do`ivljava kao znanstvenu fantastiku. U stvarnosti, sustav postoji i danas je djelotvoran. Mno{tvo zamisli imamo. U skoro svemu {to se takne, ima mogu}nosti da se u~ini ne{to druk~ije. Zamislite mo`dani udar, zamislite mogu}nost da se tom tehnologijom brzo otopi ugru{ak – u prva tri do ~etiri sata – i spasi mozak. Druga ideja je ciljano uno{enje lijeka, kako bismo izazvali znatno vi{u toksi~nost u ciljanom opsegu, a zaobi{li i sa~uvali ostali dio tijela. Ono o ~emu ja sanjam i kako ja to vidim jest: dovesti do velikih promjena u medicini i pomo}i na globalnoj razini milijunima ljudi. 


RUAH HADA[A

Mazal tov Sandri i Yairu!

64


IN MEMORIAM

RUAH HADA[A

Galerija Stella Skopal

Izlozba Petera Weissa – autor.

Izlozba Snje`ana Po`ar – s otvorenja.

S otvorenja zlozbe Petera Weissa.

Plakat izlo`be Snje`ane Po`ar. 63


PRILOG IN MEMORIAM U BOJI

RUAH HADA[A

Purim 5773

1


RUAH HADA[A

2

PRILOG U BOJI


IN MEMORIAM PRILOG U BOJI

RUAH HADA[A

3


RUAH HADA[A

4

PRILOG U BOJI


RUAH HADA[A

PROGRAM ZA BLAGDANE

Program raspored za Pesah 5773. Rabin dr. Kotel Dadon

***

Dragi prijatelji, {aljem vam raspored slu`bi za osam dana blagdana Pesaha kako bi vam bilo lak{e sudjelovati u blagdanskim slu`bama.

Hag [eni

Bdikat Hamec – nedjelja, 13. nisana 5773. / 24. o`ujak 2013.

Erev [viji {el Pesah – nedjelja, 20. nisana 5773./ 31. o`ujka 2013.

Erev Pesah – ponedjeljak, 14. nisana 5773./ 25. o`ujak 2013. Taanit Behorot (post prvoro|enaca). Zavr{iti upotrebu hameca do 10:00, prodati i spaliti (Beur hamec) do 11.00.

19.04 – Paljenje svije}a 19.10 – Minha 19.25 – Arvit {el Hag – nakon slu`be – Kidu{ za Pesah

17.55 – Paljenje svije}a 18.00 – Minha 18.15 – Arvit {el Hag Pesah

7. dan Pesaha – ponedjeljak, 21. nisana 5773./ 1. travnja 2013.

Nakon slu`be – Seder ve~era – Hotel The Regent Esplanade Zagreb I. dan Pesaha – utorak, 15. nisana 5773./ 26. o`ujak 2013. 9.00 – [ahrit – nakon slu`ba Kidu{ 18.00 – Minha {el Hag Pesah 18.30 – Arvit {el Hag Pesah II. Seder II. dan Pesaha – srijeda, 16. nisana 5773./ 27. O`ujak 2013. 9.00 – [ahrit – nakon slu`be – Kidu{ 18.15 – Minha {el Hag Pesah 19.00 – Arvit {el Mocae Hag, Havdala

9.00 – [ahrit- nakon slu`be – Kidu{ 19.15 – Minha 19.45 – Arvit {el Hag Pesah – nakon slu`be – Kidu{ za Pesah 8. dan Pesaha – Aharon {el Pesah- utorak, 22. nisana 5773./ 2. travnja 2013. 9.00 – [ahrit 10.30 – MAZKIR Kidu{ 19.15 – Minha 20.06 – Arvit i Havdala Hag Pesah Ka{er VeSameah! Va{ rabin, Dr. Kotel Dadon 

Hol HaMoed – 17-20. nisana 5773./ 28. o`ujak do 31. o`ujka 2013. 1

Profile for Bet Israel

Ruah Hadaša br. 22  

Novi Broj Ruah Hadaša br. 22

Ruah Hadaša br. 22  

Novi Broj Ruah Hadaša br. 22

Profile for betisrael
Advertisement