Page 1

RUAH HADA[A

1


RUAH HADA[A

MAZAL TOV!

Eli [alamon Jane~i}, ro|ena 5. 10. 2012. Mazal tov roditeljima Miji i Slavenu, te bakama i dedama.

INTERNIST – GASTROENTEROLOG [alamon dr. Vladimir • kompletan internisti~ki pregled i EKG • suvremen tretman oboljenja jednjaka, `eluca, crijeva, jetre, `u~i i gu{tera~e • ultrazvuk abdomena • gastroskopija, kolonoskopija, polipektomija • zaustavljanje krvarenja iz probavnog trakta RADNO VRIJEME Radnim danom od 8.00 – 17.00 sati 10000 ZAGREB, Trg M. Maruli}a 17, Tel.: 01/ 482 96 52

2


RUAH HADA[A

SADR@AJ NAJNOVIJE VIJESTI 4. Izborna Skup{tina Bet Israela izabrala novog predsjednika i nove ~lanove Vije}a Sonja Samokovlija UVODNIK 5. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A... Sonja Samokovlija AKTUALNO IZ RABINATA 6. Kislev 5773 Rabin dr. Kotel Dadon 7. Zajedni~ka subotnja slu`ba rabina Isaka Asiela i rabina Kotela Dadona Rabin dr. Kotel Dadon

KOLUMNA 12. NA OBALAMA RIJEKA BABILONSKIH Dan sje}anja na `rtve Holokausta Dolores Bettini 14. PISMO VOLJENOJ I STARIJOJ BRA]I Pozor, fa{izam nam je sve bli`i i u poluokru`enju smo! Drago Pilsel IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE 15. Nekoliko izreka govornika jidi{a Priredila Gabi Abramac 16. @idovsko-iranski jezici Gabi Abramac

8. Preuzimanje odgovornosti Rabin dr. Kotel Dadon

18. Jidi{ knji`evnost i pozori{te Biserka Raj~i}

9. Bet Israel ugostio predstavnike Me{ihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj Jasminka Doma{

22. Sefardi, Bosna i Samokovlija; Rafael i Simha Eliezer Papo

9. Posjeta Mitropolita zagreba~ko-ljubljanskog, gospodina Jovana, Bet Israelu Jasminka Doma{

23. Otete godine: Slu~aj Finaly Julija Ko{

UZ TEMU BROJA 10. SOUL TO SOUL ^udo Rabin Dovid Goldwasser NA[I MIOMIRISI 11. Besamim Jasminka Doma{

[OA I NJEZINI IZVORI

DA SE NE ZABORAVE 25. Pri~a o [uli Dorfman Jasna ^iri} KULTURA I UMJETNOST 27. U IZLOZIMA KNJI@ARA

^ITATELJI PI[U 30. Auschwitz pri~a Ljubo Ruben Weiss 33. Albert Ajn{tajn i jevrejski problemi Mr. Josef Baruhovi} 35. Kutak uz TV trenutak Aron Albahari i Eliezer Papo 37. Dva fonda za prou~avanje poslijeratne `idovske povijesti iz Jevrejskog istorijskog muzeja u Beogradu Naida Mihal Brandl BILI SMO... 39. Obilje`ena 25. obljetnica Lauder zaklade u Berlinu Silvija Heim-Hercog 40. Bar micva Bejahad Dr. Vladimir [alamon 41. Limud Keshet Sonja Samokovlija PRENESENO IZ MEDIJA 42. Uticaj Jevreja na arhitekturu secesije Srednje Evrope (III. dio) Rudolf Klein 45. VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI 47 IN MEMORIAM – ‫לעילוי נשמת‬ Sonja Samokovlija

29. Veliki korak mlade zajednice: otvorenje knji`nice Bet Israela za javnost Julija Ko{

Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah Hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u okvirima standardnih normi jezika kojima se autori slu`e. Fotografije na naslovnici – iz albuma obitelji Alpar.

IMPRESUM RUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL • GODINA VI., BROJ 21, PROSINAC/TEVET. 2012./5773. GLAVNI UREDNIK: Sonja Samokovlija UREDNI^KI SAVJET: go{}a urednica Morana Palikovi}-Gruden, Dolores Bettini i Jasminka Doma{ IZDAVA^: @idovska vjerska zajednica Bet Israel 10000 Zagreb, Ma`urani}ev trg 6/II., p.p. 880. TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376 www.bet-israel.com UREDNI[TVO: samokovlijaºhotmail.com

ZA IZDAVA^A: prof. dr. Ivo Goldstein LEKTURA I KOREKTURA: Ljiljana Cikota GRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko Jovanovski TISAK: Skaner studio d.o.o. Zagreb U OVOM BROJU SURA\IVALI SU RABINI: Kotel Dadon i Dovid Goldwasser KOLUMNISTI: Dolores Bettini i Drago Pilsel

SURADNICI: Gabi Abramac, Aron Albahari, Josef Baruhovi}, Naida Mihal Brandl, Jasna ^iri}, Jasminka Doma{, Silvija Heim Hercog, Rudolf Klein, Julija Ko{, Eliezer Papo, Dubravka Ple{e, Biserka Raj~i}, Davor Salom, Vladimir [alamon i Ljubo Ruben Weiss Izla`enje Ruah Hada{a financijski poma`e Savjet za nacionalne manjine RH. 3


RUAH HADA[A

NAJNOVIJE VIJESTI

Izborna Skup{tina Bet Israela izabrala novog predsjednika i nove ~lanove Vije}a Sonja Samokovlija

Dana 18. 11. 2012. odr`ana je izborna Skup{tina Bet Israela na kojoj su izabrani novi predsjednik zajednice dr. Vladimir [alamon, te novi ~lanovi Vije}a. Potpredsjednici su @arko Blau i Ante Jeri}evi}, a za ~lanove Vije}a su izabrani Lea [iljak, Aleksandar Sre}kovi}, Jasminka Doma{, Sonja Samokovlija, Naida Mihal Brandl, Ernest Hercog, Vatroslav Ivanu{a i Robert [taub. U Nadzorni odbor izabrani su Jeri}evi} Igor, Maya Cime{a Samokovlija i Julija Ko{. Skup{tina je odr`ana u velikoj sali Bet Izraela s prisutnih 72% ~lanova s pravom glasa. Izvje{taj o radu i aktivnostima u protekloj godini podnijeli su dosada{nji predsjednik Bet Israela dr. Ivo Goldstein, koji odlazi na du`nost veleposlanika RH u Pariz, na{ rabin dr. Kotel Dadon, nakon ~ega je tajnik pro~itao Financijski izvje{taj za pro{lu godinu dobiven od Nadzornog odbora Bet Israela.

Vladimir [alamon, novi predsjednik Bet Israela.

Svoj program predstavio je novi predsjednik dr. Vladimir [alamon i pozvao ~lanove na aktivno sudjelovanje u kreiranju `ivota zajednice. Nakon progla{enja rezultata prire|en je domjenak u prostorijama kluba. 

Izborna skup{tina Bet Israela.

Otkri}e dokazuje da je Betlehem bio dio Kraljevstva Jude Tzvi Ben Gedalyahu, Arutz Sheva, prevela Dubravka Ple{e Arheolozi su otkrili prve materijalne dokaze da je Betlehem bio dio Kraljevstva Jude iz vremena Prvoga Hrama.

Dramati~no arheolo{ko otkri}e objavljeno je pet dana prije proslave blagdana [avuota i ~itanje Knjige o Ruti u kojoj se spominje Betlehem. Glineni pe~at veli~ine 1,3 cm otkriven je prilikom iskapanja na lokaciji Ir David (Davidov grad), prekoputa Zapadnog Zida. Pe~at, na kojem se nalaze starohebrejska slova, pripada grupi pe~ata kojima su se pe~atili slu`beni dokumenti pristupni samo ovla{tenim du`nosnicima. Na pe~ati u tri retka pi{e: ‫( בשבעת‬Bishv’at) ‫( בת לכם‬Bat Lechem) ¢‫ך‬£‫( למל‬¢Lemel£ekh) 4

To zna~i da je pe~at poslan iz Betlehema kralju u Jeruzalem u sedmoj godini njegove vladavine. Eli Shukrun, voditelj iskapanja, rekao je da nije jasno na kojeg se to~no kralja odnosi ali se smje{ta u period kasnog sedmog st. pr. n. e. te u cjelini posmatrano sedmog st. pr. n. e. Shukrun je rekao i ovo: “Ovo je prvi put da se ime Betlehem pojavljuje izvan Biblije, na artefaktu iz perioda Prvoga Hrama, {to dokazuje da je Betlehem uistinu bio grad u Kraljevstvu Juda te da je postojao jo{ od starijih vremena.” Betlehem se spominje u Knjizi Bere{it u vezi smrti i sahrane pramajke Rahel, u Knjizi o Ruti kao mjestu na kojem su boravila djeca Jude te u Knjizi o [muelu kao gradu u kojem je David pomazan za kralja. 


UVODNIK

RUAH HADA[A

“Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen” Knjiga Salomonova 6.23 Sonja Samokovlija Sonja Samokovlija

Ovaj broj Ruaha posve}en je Hanuki, blagdanu svjetla i veselja, blagdanu ~ija nas proslava vra}a u davnu pro{lost i svake godine ispo~etka podsje}a na pobjedu svjetla nad tamom. To je mo`da metafora, no nikako nije pjesni~ka sloboda. Mi slavimo i prisje}amo se slavne borbe Makabejaca protiv najja~e sile toga vremena – Helena. Iskra slobode tinjala je u njihovim srcima i na kraju dovela do ustanka u kome se mala grupa hrabrih uspjela izboriti za svoje ideale i svoj na~in `ivota. Nakon oslobo|enja Hrama i pronalaska samo jedne uljanice s valjanim ko{er uljem za menoru, dostatne za jedan dan, Bo`jim je ~udom ulje trajalo osam dana i svjetlost velikog svije}njaka obasjavala je Hram ba{ kao {to je i trebalo. Hanuka je noviji blagdan; ustanak se zbio tek 167 godine prije nove ere. Mrski Antiohus nije niti slutio snagu koja se krila u tom malom narodu. No jako se prevario, podcijenio je na{u predanost, nije mogao pretpostaviti da }e @idovi radije izabrati smrt nego ropstvo, ako druga~ije ne ide. Bez Tore nije se moglo onda, nije se moglo niti u vrijeme rabina Akive, nije se moglo niti pod Izabelom i Ferdinandom. Toru nisu uspjeli uni{titi ni uporni pogromi u Rusiji, Ukrajini, Poljskoj; ni u Holokaustu nisu nam je mogli oduzeti iz na{ih misli, iz srdaca koja su kucala za opstanak, odr`anje @idovstva. Svi poku{aji da nam zabrane @idovstvo, da nas prevedu u neke druge vjere i obi~aje, zavr{avali su fizi~kim uni{tenjem, da nas smanje na {to je mogu}e manji broj, ili ako bi bilo mogu}e, da nas potpuno zbri{u s lica zemlje. Nije to uspjelo Amaleku, niti faraonu, niti kraljevima i carevima s mo}nim vojskama, ni Crkvi s Torquemadom na ~elu, nije uspjelo ni Hitleru s nacionalsocijalistima, ni Musoliniju s fa{istima, niti Staljinu s gulazima, ni arapskim zemljama s kalifima, {eicima i kakvim sve ne drugim tituliranim njihovim vladarima koji su protjerivali i proganjali @idove u novije doba.

Svjedoci smo kako danas u Evropi ubijaju djecu pred {kolama, ubijaju njihove roditelje, u~itelje i rabinere, napadaju sinagoge, {kole, vrti}e. Svjetski mediji posve}uju vi{e pa`nje ku}nim mezimcima celebrity osoba nego napadima na @idove; iscrtavanju “svastika” po `idovskim grobljima jo{ je vijest jedino u `idovskim novinama. Neki drugi interesi vladaju svijetom i pune novinske stupce. Na{e svjetlo gori i nitko ga osim Svemogu}ega ne mo`e ugasiti! Mi slavimo pobjedu malih, odanih, hrabrih. Mi slavimo svjetlost uz koju se mo`e ~itati, pisati, obrazovati se. Mi slavimo uspomenu na one koji vi{e nisu s nama a zadu`ili su nas. Mi svijetlimo na{im lu~icama ~ine}i svijet boljim, na{ mali Izrael svijetu doprinosi nebrojenim pronalascima u medicini, visokoj tehnologiji, mobilnoj telefoniji, fizici, kemiji, agrokulturi itd., itd. Ima mraka na svijetu; na`alost, mnogi `ive u mraku neznanja, ispranih mozgova, straha i tko zna ~ega sve {to im potire jasnu, razumnu misao. Neki ~ak poku{avaju utrnuti i na{e svjetiljke, no nisu svjesni da to ne mogu. Da, ponekad zgasne neko malo svjetlo, mu~kim napadom terorista nekada se mala lu~ica ugasi prerano, ali mi smo tu i bit }emo i dalje, a njihove ugasle svjetiljke samo }e pove}ati plamen na{ima. Pogledajte u na{e prozore u vrijeme trajanja Hanuke, pogledajte u prozore u gradovima kroz koje putujete, obratite pa`nju na mala svjetla {to trepere jer ona oda{ilju jasnu poruku, poruku veselja i sre}e, vjerovanja u sutra{nji dan i svjetlo koje nam pru`a Tora. Hag Hanuka sameah, neka vam svi va{i putovi budu obasjani svjetlom! 

Danas ponovno `ivimo u te{kom vremenu za nas @idove, no ne bojimo se da }e nas teroristi prestra{iti i utrnuti na{e svjetlo.

Ovako govori svemogu}i Gospodin: A kad vas o~istim od svih bezakonja va{ih, napu~it }u opet va{e gradove i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, neko} pustinja, nao~igled svakom prolazniku bit }e opet obra|ena. Tada }e se re}i: “Evo zemlje {to bija{e pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova {to bijahu pusti, same razvaline i ru{evine, a sada su utvr|eni i napu~eni!” 5


RUAH HADA[A

AKTUALNO IZ RABINATA

Kislev 5773 Rabin dr. Kotel Dadon

Rabin Kotel Dadon

Dragi prijatelji. nadam se da ste svi dobro i dobroga zdravlja.

Blagdani @elim pohvaliti sve ~lanove na{e zajednice koji su sudjelovali u svim molitvama od Ro{ Ha[ane preko Jom Kipura do Sukota. Imali smo stabilan minjan i vrlo bogate molitve. Osobito `elim naglasiti da je za mene osobno ovaj Jom Kipur bio poseban. Siguran sam da su svi koji su sudjelovali osjetili isto. Na{a sinagoga je srce na{e zajednice, s kojim su sve na{e ostale aktivnosti (organi) vezani.

25. godi{njica postojanja Lauder fondacije

damskog sveu~ili{ta iz Njema~ke do{la je delegacija od 4 profesora: g|a. Ria de Bleser, vicerektor sveu~ili{ta, prof. Julius Schoeps, direktor “Moses Mendelssohn” Zentrum – Center for European-Jewish Studies (MMZ), te sveu~ili{ni profesori Martin Arndt i Olaf Glöckner. S hrvatske strane sve~anom otvorenju nazo~ili su rektor Zagreba~kog sveu~ili{ta prof. Aleksa Bijeli{, dekan Filozofskog fakulteta prof. Damir Boras, pomo}nici ministra obrazovanja prof. Zelenika i prof. Beljo Lu~i} te izraelski i njema~ki veleposlanici u Republici Hrvatskoj. Prisutnima se na po~etku obratio prof. Goldstein, predstojnik Katedre za Judaistiku a nakon njega i svi ovdje navedeni. Uslijedila su kratka predavanja koja su odr`ali ugledni gosti kao {to su akademik Kova~ec, prof. Rebi}, prof. Arndt, prof. Glöckner te predava~i s Katedre za Judaistiku. @elim istaknuti veliki trud koji je prof. Goldstein ulo`io kako bi se sve ovo ostvarilo – i osnivanje Katedre, nakon toga studija Judaistike te na kraju i po~etak rada prve podru`nice “Moses Mendelssohn” instituta za istra`ivanje. Stoga mu `elim najiskrenije na svemu tome zahvaliti.

Otvorenje biblioteke

Rabin Kotel Dadon, Ronald S. Lauder I Ivo Goldstein.

23. 10. i 24. 10. u Berlinu sam prisustvovao proslavi povodom 25. godi{njice postojanja Ronald S. Lauder fondacije. Sa mnom su bili i g|a. Silvija Heim-Hercog, u~iteljica hebrejskog u na{oj {koli, te g. Ivo Goldstein, predsjednik Bet Israela. Ovo je bilo prvi put da su na proslavu bili pozvani predsjednici `idovskih zajednica i to zbog osnivanja novog fonda ~iji je cilj borba protiv antisemitizma. Inicijator ove ideje je g. Lauder koji je ujedno i predsjednik Svjetskog `idovskog kongresa. Proslava je bila sve~ana i vrlo lijepo organizirana, pokazane su nam aktivnosti mre`e {kola i vrti}a Lauder fondacija u Europi. Impresivno je bilo vidjeti koliko je g. Lauder napravio za dobrobit `idovskog obrazovanja u Europi. Neizostavno moram spomenuti da bez g. Laudera i njegove fondacije ni na{a {kola ne bi postojala.

Studij Judaistike i “Moses Mendelssohn” institut u Zagrebu na Filozofskom fakultetu 10. 10. 2012., sve~ano je zapo~eo s radom studij Judaistike u sklopu Filozofskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu te istovremeno i aktivnosti “Moses Mendelssohn” instituta. Kao gosti s Pots6

U 10. mjesecu uz veliki odziv otvorili smo i biblioteku za Judaistiku, jer mi kao, “narod Knjige”, ne mo`emo biti bez biblioteke. Biti pismen, @idovu nije povlastica nego obaveza! Kao {to jedna od 613 zapovijedi nala`e – u~iti Toru danju i no}u. Budu}i nepismeni, ljudi ne mogu ispuniti ovu zapovijed te je tako oduvijek bila obaveza u~iti pisati i ~itati jednako kao {to je obaveza piti i jesti. Na{u biblioteku s vremenom }emo dopuniti mnogim naslovima judaisti~ke tematike {to }e prvo biti od koristi ~lanovima zajednice, a svakako poslu`iti i studentima Katedre za Judaistiku pri Filozofskom fakultetu. Uvjeren sam da }e ova biblioteka pomo}i oja~ati na{e intelektualno znanje i pribli`iti nas na{im korijenima. Ovim putem `elim zahvaliti g|i. Juliji Ko{ koja je pokreta~ ove ideje te joj za`eljeti puno uspjeha.

Nastavak proizvodnje ko{er vina u Hrvatskoj Poslije velikog uspjeha proizvodnje ko{er vina 2011. godine (u suradnji s vinarijom Agrolaguna iz Pore~a proizvedene su sorte Malvazija i Merlot), po~etkom 10. mjeseca krenuli smo u proizvodnju novih koli~ina ko{er vina, ovog puta sorte Cabernet Sauvignon, a sve u cilju {irenja asortimana ko{er vina. Za sada su rezultati vrlo dobri.

[abat u Beogradu U 10. mjesecu odazvali smo se pozivu Beogradske jevrejske op{tine i Vrhovnog rabina Srbije, rabina Isaka Asiela da do|emo


AKTUALNO IZ RABINATA

RUAH HADA[A

na jedan [abat u Beograd. Proveli smo vrlo lijep [abat s pregr{t sadr`aja, me|usobnog dru`enja, uz izvrsnu hranu. Pozvali smo rabina s obitelji te ~lanove Op{tine Beograd u uzvratni posjet, te se nadamo se da }emo ih uskoro ugostiti u Zagrebu.

Skup{tina Drago mi je da je godi{nja Skup{tina bila konstruktivna. Skup{tina je ta koja odr`ava va`nu vezu izme|u ~lanstva i rukovodstva, ne dopu{ta rukovodstvu da ikada zaboravi tko ih bira i koga predstavljaju te daje na znanje da su oni tu kako bi slu`ili na{em ~lanstvu a ne kako bi postali “profesionalni @idovi”. Skup{tina je ove godine bila i izborna, pa zahvaljujem svim ~lanovima koji su do{li birati. ^estitam novoizabranom predsjedniku dr. Vladimiru [alamonu, te svim novim ili ponovno izabranim ~lanovima Vije}a i Nadzornog odbora.

Ivo Golstein Na kraju `elim za`eljeti na{em, sada ve} biv{em predsjedniku zajednice, prof. dr. Ivi Goldsteinu sve najbolje u njegovom novom `ivotnom izazovu na mjestu hrvatskog veleposlanika u Parizu. Ivo je i moj jako dragi prijatelj, koji je bio uz mene u te{kim vremenima i te uspomene imaju posebno mjesto u mom srcu. Ivo je bio predsjednik od osnutka na{e zajednice i u najte`im vremenima dao sve od sebe. Mnogo toga ne bismo uspjeli ostvariti kao Zajednica da nije bilo Goldsteina i njegove velike i nesebi~ne

Ivo Goldstein. Foto John Feffer.

energije pri rje{avanju svih problema i prepreka na koje smo ~esto nailazili. U nadi da }emo uskoro slaviti [abat u Parizu zajedno s Ivom, `elim mu u svoje osobno ime te u ime moje obitelji, a svakako i u ime cijele na{e zajednice sretan put u i puno uspjeha na novom polo`aju uz uvjerenje da }e Hrvatsku predstavljati na najbolji mogu}i na~in. Hag Hanuka Sameah! Va{ rabin Dr. Kotel Dadon 

Zajedni~ka subotnja slu`ba rabina Isaka Asiela i rabina Kotela Dadona Davor Salom

Na poziv rabina Isaka Asiela od 26. – 27. oktobra 2012. u posetu jevrejskoj zajednici u Beogradu do{li su ~lanovi Jevrejske op{tine Bet Israel iz Zagreba na ~elu sa rabinom Kotel Dadonom.

Treba naglasiti da je za oba predavanja bilo veliko interesovanje te je uo~eno prisustvo i onih ~lanova i prijatelja Job-a koji ne prisustvuju redovno verskoj slu`bi.

Tokom boravka gosti su zajedno sa doma}inima, ~lanovima Jevrejske op{tine u Beogradu u~estvovali u slu`bi i obedu koji se tradicionalno prire|uju za [abat kao i predavanjima koja su ovom prilikom prire|ena.

U subotu po podne i nave~e, odr`ane su i slu`be Arvit i Avdala koje su vodili rabi Isak Asiel, rabin Kotel Dadon i hazan Stefan Sabli} i pomo}nici Marko Dragi} i Dejan Ga{i}.

Nakon ve~ernje slu`be na Erev [abat, prire|ena je Seudat [abat – ve~era u dru{tvenim prostorijama sinagoge, nakon koje je rabin Isak Asiel odr`ao {iur – ~as na temu Majmonides – propisi o pokajanju. Slede}eg dana, nakon prepodnevne slu`be i ~itanja para{a (odeljka iz Tore) Leh Leha gosti i doma}ini pristupili su zajedni~kom obedu – seuda {nija i dru`enju do popodnevnog predavanja koje je dr`ao rabin Kotel Dadon, nastavak razgovora na temu Majmonides i propisi o pokajanju.

Ovakve zajedni~ke slu`be za [abat i dru`enje u sinagogi Sukat [alom su ve} postale tradicija. Se}amo se sli~ne i vrlo uspe{no organizovane posete prijatelja iz Zagreba pre nekoliko godina. Za o~ekivati je da se organizuje uzvratna poseta beogradskih Jevreja Bet Izraelu ve} u decembru mesecu 2012. budu}i da je od strane rabina Kotela Dadona i Sonje Samokovlije, predsednice Komisije za kulturu Bet Israel, upu}en srda~an poziv ~lanovima Jevrejske op{tine u Beogradu za zajedni~ki [abat i dru`enje u Zagrebu. Poseta se planira za 2.1. - 23. decembra. Detalji posete i program se pripremaju.  7


RUAH HADA[A

AKTUALNO IZ RABINATA

Preuzimanje odgovornosti Rabin Kotel Dadon

Gotovo da i nema tema na koje ne postoji konsenzus svih relevantnih strana (politi~kih, vjerskih, ideolo{kih), kao {to je tema socijalne pravde. Ujedno, gotovo da i nema teme koja je odba~ena na stranu i sustavno zanemarivana tijekom godina, kao {to je ta ista tema. Vrlo je lako govoriti o tome, entuzijasti~no pri~ati o va`nosti, te ~ak i prstom pokazati prema onima koji ne rade svoj posao. No, mnogo je te`e preuzeti osobnu odgovornost i raditi stvari koje }e promijeniti postoje}u situaciju. Tko je spreman skrenuti s puta? Dok je radio kao pastir za Jitra, Mojsije dolazi na brdo Bo`je u pustinji. Ondje je nai{ao na neobi~nu pojavu – grm koji gori ali ne izgara. Kako }e reagirati na ovaj ~udan prizor? Mojsiju nije bilo dovoljno podi}i obrvu i diviti se, nego je pri{ao kako bi {to neposrednije shvatio zna~enje: “Kad je Gospod vidio kako prilazi da razmotri” 1, Bog ga odmah zovne i imenuje za glasnika i spasitelja koji }e izbaviti svoj narod iz Egipta. Obi~no ovaj stih razumijevamo kao da se odnosi na lokalne doga|aje... Bog je vidio da Mojsije promatra goru}i grm. Ali kod Mojsija ovih osam rije~i dobivaju puno {ire zna~enje. Mojsije je ~ovjek koji je cijelog svog `ivota i{ao “vidjeti”. Jo{ dok je bio knez na faraonovu dvoru, kada mu je cijelo bogatstvo Egipta bilo na dohvat ruke, odlu~io je oti}i i vidjeti siroma{tvo svojih bra}e i sestara: “Jednog dana, kad je Mojsije ve} odrastao, do|e me|u svoj narod i vidje njegove muke.” 2 I isto tako odlazi pomo}i jednom zlostavljanom @idovu i spreman je platiti visoku cijenu: gubitak statusa i sigurnosti te stavljanje vlastitog `ivota u opasnost. Mi bismo o~ekivali da }e Mojsije nakon bijegu u Midjanu, gubitkom privilegija, te zamalo i gubitkom `ivota, nau~iti lekciju i suzdr`ati se od uplitanja u ne{to {to se ne odnosi na njega osobno... Ali s dolaskom u Midjan, prva stvar koju u~ini je ponovno uklju~ivanje u raspravu koja s njim nema doticaja. Mojsije odlazi spa{avati Jitrove k}eri od okrutnih pastira koji su ih iskori{tavali. Jer Mojsije je vjerni pastir, koji ne ide tvrdoglavo utabanim stazama ne osvr}u}i se lijevo i desno. On hoda otvorenih o~iju, oprezan i budan, odmah spreman oti}i, vidjeti i djelovati u svakoj prigodi kada je njegova pomo} potrebna. “Ta osoba”, ka`e Bog, “zaslu`uje spasti moj narod.”

njegova jedina i voljena k}er... Da li je obavezan izvr{iti svoj zavjet? Postoji li na~in kako bi spasio voljenu k}er od smrti? Mudraci ka`u da je postojala jedna mogu}nosti da ju spasi, no ona je tragi~no propu{tena. Ovako se ~udi Midra{: “Nije li bio tamo Pinchas (Veliki sve}enik, koji je imao ovlast poni{titi njegov zavjet)? Nego Pinchas je rekao: “On mi treba, a ja }u i}i k njemu? ’. Jiftah je rekao: ’Ja sam glava ~asnika Izraela (Vo|a) i ja trebam kod Pinchasa?’…u me|uvremenu umrla je djevojka...” 6 Mudraci ka`u da bi se poni{tio zavjet, samo su se trebali susresti Pinhas, duhovni vo|a i Jiftah, zapovjednik vojske. No, igre po{tovanja te statusne borbe sprije~ili su odr`avanje sastanka. Kad svaka strana prebacuje odgovornost na drugu stranu, cijenu pla}a nevina `rtva – u ovom slu~aju nedu`na djevojka. Mojsije i anonimna Jiftahova k}er pozivaju nas zajedno da ne stojimo nego da djelujemo! Skrenuti da bismo vidjeli i biti spremni – djelovati, mijenjati, pomo}i i ~ak izazvati revoluciju. Svatko tko `eli ostati pasivan i ni{ta ne ~initi, na}i }e bez pote{ko}a opravdanja i izgovore koji }e zvu~ati i razumno i uvjerljivo. No, na kraju srce zna i Bog zna da su postojale mogu}nosti koje su se otvorile, ali smo ih propustili jer smo odgovornost prebacili na nekoga drugog. Poznati pisac S.Y. Agnon7, dobro je opisao preuzimanje osobne odgovornosti kao alternativu za kraj pri~e o Jiftahovoj k}eri: “Ipak, da sam zaspao i spavao. Od kud znam da sam spavao, od sna koji sam sanjao. [to sam sanjao? Sanjao sam da je veliki rat do{ao na svijet i bio sam pozvan boriti se. Zavjetovao sam se Bogu: ako se u miru vratim iz rata, `rtvovat }u, kao paljenicu Bogu, onoga tko mi izi|e u susret na vrata moje ku}e. Vratio sam se ku}i u miru i evo me, izlazim prema sebi.” 8  1 Izlazak 3,4

Borbe za po{tovanje i njihov tragi~an kraj

2 Ibid., 2,11

U Bibliji susre}emo stra{nu pri~u o Jiftahu i njegovoj k}eri (ovu pri~u ina~e ~itamo kao haftara3 za para{at Hukat4). Prije odlaska u rat protiv Amonaca koji su ugrozili dobrobit naroda Izraela, sposoban zapovjednik zavjetuje se na neobi~an zavjet:

3 Tjedna ~itanja iz proroka (Knjiga o sucima 11, 1-33)

“I Jiftah se zavjetova Gospodu: ’Ako mi preda{ u ruke Amonce, tko prvi izi|e na vrata moje ku}e u susret meni kada se budem vra}ao kao pobjednik iz boja s Amoncima, bit }e Gospodinov i njega }u prinijeti kao paljenicu.’” 5

7 [muel Josef Agnon (1888. – 1970.) bio je prvi hebrejski pisac koji je dobio Nobelovu nagradu za knji`evnost (1966.). Nagradu je dobio zajedno s pjesnikinjom Nelly Sachs. Na engleskom, njegova su djela tiskana pod imenom S. Y. Agnon (hebrejski: ‫עגנון‬ ‫)ש”י‬. Jedan od centralnih li~nosti moderne hebrejske knji`evnosti, Agnon je ro|en u ukrajinskom mjestu Bu~a~; kasnije je emigrirao u Palestinu, a umro je u Jeruzalemu. Njegova djela se bave konfliktom tradicionalnog `idovskog `ivota i jezika s modernim svijetom. Ona, tako|er, poku{avaju obnoviti sve slabiju tradiciju europskih shtetla.

Nakon {to se vratio kao pobjednik ovjen~an slavom, bio je {okiran vidjev{i da je onaj tko mu je do{ao u susret s pjesmom – zapravo 8

4 Tjedna ~itanja iz Tore (Brojevi 19,1-22,1) 5 Knjiga o sucima 11, 30-31 6 Midra{ Rabah Postanak 60,3

8 “Ad Hena”, str. 76., To This Day (1952.)


AKTUALNO IZ RABINATA

RUAH HADA[A

Bet Israel ugostio predstavnike Posjeta Mitropolita Me{ihata Islamske zajednice u zagreba~ko-ljubljanskog, Republici Hrvatskoj gospodina Jovana, Bet Israelu Jasminka Doma{

Jasminka Doma{

Muftija Hasanovi} i rabin Kotel Dadon.

Na poziv @idovske vjerske zajednice Bet Israel u srijedu 7. studenog ugostili smo predstavnike Me{ihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj. Na ~elu delegacije bio je Muftija dr. Aziz ef. Hasanovi}, a uz njega su sastanku prisustvovali i g. g. Nermin ef. Botonji} – {ef kabineta, te Mevludi ef. Arslani – ravnatelj Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovi}a. Od doma}ina, predstavnika @idovske vjerske zajednice Bet Israel sastanku su prisustvovali glavni rabin dr. Kotel Dadon, predsjednik Bet Israela prof. dr. Ivo Goldstein, potpredsjednica g|a. Jasminka Doma{ te potpredsjednik Bet Israela dr. Vladimir [alamon. Nakon uvodnih pozdravnih govora Muftije Hasanovi}a te Ive Goldsteina, Muftija Hasanovi} istaknuo je kako ovaj njegov posjet @idovskoj vjerskoj zajednici Bet Israel u sebi sadr`i puno simbolike te da @idovska zajednica i Islamska zajednica u Hrvatskoj imaju izvrsne odnose koji mogu biti primjer mnogim drugim dr`avama u regiji, ali i {ire. Ovaj susret bio je dobra prigoda da se suradnja jo{ uspje{nije razvija na obostrano zadovoljstvo i u budu}nosti. Prostora za suradnju ima vrlo mnogo kako bi se kulturom zajedni{tva mogao i dalje unaprje|ivati vjerski i kulturni `ivot ~lanova obiju zajednica, `ivot tolerancije i me|usobnog uva`avanja. Izaslanstvo Me{ihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj upoznalo je predstavnike Bet Israela o na~inu rada Islamskog centra u Zagrebu te je potvr|eno kako su dosada{nja suradnja i mirotvoran dijalog donijeli vrlo konkretne i plodonosne rezultate. Tako|er, vi{e nego dosad sura|ivat }e se na podru~jima znanosti i kulture, te je u tom kontekstu spomenuta i mogu}nost osnivanja katedre za arabistiku pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu {to je od strane @idovske vjerske zajednice Bet Israel dobilo punu podr{ku. Nakon slu`benog dijela sastanka Muftija je sa suradnicima sa zanimanjem razgledao sinagogu. 

Mitropolit zagreba~ko-ljubljanski i cijele Italije gospodin Jovan i rabin Kotel Dadon.

Na poziv @idovske vjerske zajednice Bet Israel prvi put je u na{u Zajednicu do{ao Mitropolit zagreba~ko-ljubljanski i cijele Italije, gospodin Jovan, u pratnji Protojereja stavrofora g. Slobodana Lali}a. U srda~nom i prijateljskom razgovoru Mitropolit Jovan evocirao je uspomene na svoj rodni kraj i Podravsku Slatinu u kojoj su do po~etka Drugog svjetskog rata `ivjele i `idovske obitelji, pa je ~ak i njegova u~iteljica u osnovnoj {koli koju je poha|ao bila @idovka iz obitelji Kohn. Sa `aljenjem je konstatirao da je sinagogalni prostor prenamijenjen, a od `idovskog groblja u Podravskoj Slatini vi{e nema ni ostataka. Mitropolit je jasno naglasio da je Holokaust ~injenica, a ne mit, te da je osobno bio svjedok odvo|enja ljudi u Jasenovac i druge logore. Govorio je i o svojim dojmovima nakon posjeta logoru Dachau i Muzeju Holokausta Jad Va{em u Izraelu. Ugledni gosti iz Srpske pravoslavne crkve govorili su i o djelovanju i aktivnosti svojih institucija, a predsjednik Bet Israela Ivo Goldstein govorio je o aktualnim pitanjima zajednice, osnovnoj `idovskoj {koli “Lauder Hugo Kon”, ali i va`nosti Kulturne scene Bejahad, Hrvatsko izraelskom dru{tvu, pjeva~kom zboru “Mihael Montiljo” te izdava~koj djelatnosti Bet Israela. Razgovaralo se i o studiju judaistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te otvorenju Instituta “Moses Mendelsohn”. Otvorena su nova polja mogu}e suradnje, osobito kada je rije~ o suprotstavljanju poku{aja revidiranja povijesnih ~injenica. Uglednici iz Pravoslavne crkve sa zanimanjem su razgledali sinagogu Bet Israela uz vodstvo rabina dr. Kotel Dadona.  9


RUAH HADA[A

UZ TEMU BROJA

Soul to Soul

^udo Rabin Dovid Goldwasser, prijevod Dubravka Ple{e Rabin Dovid Goldwasser

Na{i mudraci u~e nas da su pametni ljudi, koji su `ivjeli u vrijeme kada se zbilo ~udo Hanuke, sâm blagdan ustanovili idu}e godine. Pitamo se za{to su ~ekali, za{to nisu odmah to vrijeme proglasili blagdanom. Gererski Rebe poja{njava da su neka ~uda namijenjena samo trenutku u kojem `ivimo dok su ostala namijenjena svim generacijama. Na primjer, ~udo izlaska @idova iz Egipta nadahnjuje nas svake godine kada slavimo blagdan Pesaha. Ha{monejci nisu mogli odrediti kojoj od ove dvije grupe pripada ~udo Hanuke u vrijeme kada se dogodilo. Nisu umjeli razaznati je li njegova va`nost privremena ili vje~na. Idu}e godine na obljetnicu pro{logodi{njeg ~uda, ljudi su ponovo do`ivjeli Bo`je emanacije – uzbu|enje, entuzijazam i nadahnu}e kojim ih je ispunilo ~udo. Shvatili su tada da ovo ~udo nije ograni~eno na jednu to~ku u vremenu nego da su njegov sjaj i ljepota namijenjeni svim budu}im generacijama. Zato su ga tek tada ustanovili kao blagdan koji se slavi svake godine kako bi nas pomladio i osna`io.

Rabi Levi Yitzchok iz Berdi~eva poja{njava da rije~i: “… za svoj narod Izrael izborio si veliku pobjedu i spasenje ba{ na ovaj dan”, koje ~itamo u posebnoj molitvi za Hanuku, Al HaNissim ukazuje ba{ na tu ideju. Pobjeda i spasenje koje smo do`ivjeli u ono davno vrijeme, u drugom stolje}u nisu bili ograni~eni samo na to vrijeme, njihov je potencijal prisutan svake godine, uklju~uju}i i dana{nje vrijeme. I zajednica Bet Israel svakako je zajednica ~uda. Sama ~injenica da nije samo pre`ivjela nego nastavlja cvjetati predstavlja izuzetan pothvat i sigurno je zasluga njezinog istaknutog rabina Kotela Dadona te uva`enih ~lanova ove zajednice. Po~a{}en sam {to barem malim dijelom mogu biti dio Vas. Iz dubine srca `elim Vam radosnu Hanuku i godinu ispunjenu neprekidnim uspjehom. Rabin Dovid Goldwasser 

Na krilima golubice etiopski @idovi stigli u Izrael Avi Hoffmann, prevela Dolores Bettini U Tel Aviv je stiglo 237 @idova iz Adis Abebe, dio posljednjih etiopskih @idova koji }e biti dovedeni u Izrael.

“Osam godina sam ~ekao ovaj sretni trenutak”, ka`e Fasil Jehunje dok u pretrpanoj jednosobnoj nastambi poma`e svojoj obitelji spakirati malobrojne stvari neposredno prije napu{tanja Gondara (Etiopija) i odlaska u izrael. Jehunje je jedan od 237 @idova koji su u listopadu sletjeli u Tel Aviv posebnim letom iz Adis Abebe. Dio je to operacije nazvane “Krila golubice”, koja je najavljena kao kona~no dovo|enje u Izrael posljednjih preostalih @idova Etiopije. U posljednje dvije godine to je bila najve}a pojedina~na grupa imigranata koja je sletjela u Izrael nakon Vladine odluke iz studenog 2010. da odobri alija za skoro 8.000 @idova preostalih u toj afri~koj dr`avi. @idovska agencija je bila zadu`ena za provedbu Vladine odluke i vi{i slu`benik agencije, Fentahum Sejum, poslan je da realizira predvi|eno. Sejum je energi~no i vje{to, u manje od dvije godine, sve organizirao i 6.000 gondarskih @idova doveo u Izrael. Sejum tvrdi da }e “zatvoriti du}an” kad preostalih 1.800 @idova koji su ostali u Gondaru preseli u Izrael – u roku od godinu dana. Sporno pitanje o tome {to u~initi s tisu}ama drugih koji sebe smatraju @idovima, ali nisu na Vladinom popisu, ostaje bez odgovora. Ovaj izvjestitelj, koji je do{ao u Gondar da se upozna s nekolicinom olima dok se spremaju napustiti Etiopiju, bio je zaprepa{ten u`asnim uvjetima u kojima su `ivjeli. Jehunje (38), njegova `ena Femiz i njihovo petero djece, `ivjeli su u jednosobnoj kolibi od blata. Kuhalo se vani na otvorenoj vatri. Nije 10

bilo ni traga sanitarnom ~voru. Njihov sin Getahe (17) mi je rekao da je s obitelji napustio selo prije osam godina kako bi skrpali za skroman `ivot. Milostinjom u hrani pomogle su im: @idovska agencija, Karen Yedidut i druge dobrotvorne organizacije. [to se ti~e obrazovnih i vjerskih potreba, u tome su imali pomo} {kole i zajednice koje je osnovala @idovska agencija. Potencijalni imigranti su se sami morali pobrinuti za stanovanje jer nikakav stambeni objekt nije bio osiguran. Upe~atljiv je kontrast izme|u pona{anja i vanjskog izgleda imigranata u njihovim gondarskim potleu{icama i po dolasku u Izrael. U Gondaru im je odje}a bila jadna i ~esto poderana; neki su bili bosonogi, a drugi nosili jeftinu plasti~nu obu}u. Kad su se spremili za odlazak u Izrael, odjenuli su {abatnu odje}u i djelovali veselije, iako pomalo prestra{eno od zvukova i pogleda na moderni Izrael u usporedbi s oronulim Gondarom. Mo{e Bahta, direktor prihvatnog centra Ibim u kojem }e novi imigranti biti smje{teni sljede}e dvije godine, napominje da }e njihovi domovi biti mnogo udobniji od onih u Gondaru, svaka obitelj }e imati vi{e soba i zdravstvene, obrazovne i dru{tvene sadr`aje pri ruci. Ibim je u blizini Sderota i u dosegu raketa i minobaca~a iz Gaze. Me|utim, Bahta ka`e, nitko se od imigranata nije uznemirio kad im je objasnio sigurnosne postupke koje treba slijediti kad se objavi “crveni alarm” i sirene upozore na predstoje}i raketni napad. 


NA[I MIOMIRISI

RUAH HADA[A

Besamim Jasminka Doma{

Jasminka Doma{

^udno je ovo vrijeme, nekako nam se svima ~ini da se ubrzava. No je li doista tako? Mo`da se samo promijenio na~in `ivota pomo}u tehnologije i izuma koji nam poma`u i istodobno odma`u. Pogled unatrag ~ini slike ljeta jo{ `ivim i toplim, zatim su tu i slike sun~ane, predivne jeseni, no sada smo u razdoblju zime, ranog snijega i ranog mraka. Samo neka nije hladno u du{i. Na kraju jedne godine, u danima Svjetla i blagdana Srca, Hanuke, treba suosje}ati sa svim onima, a njih nije malo, koji su ostali u 2012. bez posla i koji ne znaju kako dalje, suo~eni s bezbroj malih i velikih te{ko}a. Uo~i blagdana ili na sam blagdan, njima je mo`da najte`e, jer te{ko je `ivjeti po sje}anju. Svatko, s punim pravom, `eli `ivjeti sada. @ivot bez odgode za neka bolja vremena. Nikada nije suvi{no uvijek nanovo prisjetiti se da ljubav prema Adonaju ide od ljubavi ~ovjeka prema ~ovjeku. Od istinske brige za svako bi}e, od iskrenosti, a ne zluradosti ili ogovaranja. Jednostavno biti dobar, biti otvoren, prijateljski raspolo`en, nije ideal koji se ne mo`e dosegnuti i na to nas ne trebaju samo drugi podsticati nego to ovisi u prvom redu od svakog pojedinca. Od toga {to uistinu jest ili nije na{ identitet. Va`no je tako|er stalno poku{avati u~initi ne{to pozitivno i za sebe i za druge pogotovo {to smo svi zagu{eni lo{im vijestima koje otprilike glase: “Sada vam je lo{e, a bit }e vam jo{ gore.” Doista, upravo ja. koja radim u hrvatskom medijskom prostoru, sve ~e{}e sama sebi postavljam pitanje: “Koliko lo{ih vijesti ljudi mogu podnijeti?“ Znam i one koji su ih ba{ zbog tog razloga prestali slu{ati i poku{avaju sagraditi neki svoj bolji, pozitivniji, nezaga|en svijet. I dok gore svije}e na hanukiji, neka nas podsjete na `idovsko u~enje koje ka`e da su te{ko}e prisutne kako bismo, pored ostalog, spoznali svoje mogu}nosti i vidjeli {to nosimo u sebi. Tko smo zapravo. Uvijek i ponovno potrebno je kroz vanjsku formu i formalnost ulaziti u nutrinu, tra`iti ono bitno, ne samo gledati nego i vidjeti. Svjetlo blagdana otkriva u nama ti{inu koja je obasjana vi{im zna~enjem, a spoznaja je i u tome vrijedna, da budemo onima

koji nas znaju, ba{ tako biblijskim stilom izra`eno, blagoslov. Divne su te rije~i, poznati i znati, koje upu}uju na bliskost i intimnost ljudskih bi}a. Jer, ako smo stalno zatvoreni u sebi, svjetlo ne dopire do su{tine. Ako smo prijateljski raspolo`eni, umna`amo svjetlo Hanuke, ~inimo da svije}e na hanukiji ja~e sjaje. Naravno, nema te osobe koja ne posumnja u sebe. Koja se ne upita: “Mogu li vjerovati u svjetlo kad ima toliko tame?” Ali, ako Svevi{nji vjeruje u nas, kako mi smijemo sumnjati u sebe. Svijet u kojem `ivimo prepun je zvukova, zbrke, razli~itih struja i energija koje vuku ~as na jednu ~as na drugu stranu. Na{i mudraci bi rekli da ne smijemo `ivjeti stihijski, u}i u kaos, jer je on ona praiskonska divljina i pusto{. Umjesto toga treba ~uvati u svojem srcu arku kojoj ne mogu na{koditi oluje. Treba `ivjeti u svijetu, a ne biti od svijeta. @ivjeti na trgu, ali ne pustitiu da trg u|e u nas. U tome nam u najve}oj mjeri poma`e u~enje, konkretno svete knjige koje imamo, sveto znanje i svijest da mo`emo biti svjetlo koje predajemo drugima, a ono se ne smanjuje i ne umanjuje. Upravo `idovsko u~enje s neizmjernim bogatstvom duha i duhovnosti pokazuje {to zna~i `ivjeti sa svije{}u koja je probu|ena, sa svije{}u koja obasjava misli i doga|aje, koja otkriva ne samo ono izre~eno nego i ono sakriveno. Svjetlo je predivno, ali ono osvijetli i stvari koje bi netko `elio da ostanu sakrivene. I za ljude koji su duhovni i doista imaju uvid u bi}e, ni{ta nije te`e nego kad prepoznaju razliku izme|u vanjskog i unutarnjeg, kad ~ovjeka vide bez maske ma kako ona bila majstorski na~injena. Mnogo puta to vi|enje ne ~ini takvu osobu sretnom, ali ~ini da se zna nositi s istinom. Jer ako ne `ivimo u istini, tko smo onda? No, svakome je dana mogu}ost da osjeti {to je to ahava raba, Velika ljubav. Ljubav Jednog, jedinstvena, u vje~nom postojanju Vje~nog. I zato svjetla Hanuke neka budu jednom zauvijek Svjetlo Izvora koje obasjava darove koje smo dobili Njegovom ljubavi, darove koje jo{ nismo stigli ili se nismo usudili otvoriti. 

11


RUAH HADA[A

KOLUMNA

Na obalama rijeka babilonskih

Dan sje}anja na `rtve Holokausta Dolores Bettini Dolores Bettini

“Njima }u podi}i u ku}i svojoj i me|u zidovima svojim spomenik i ime (Jad Va{em), vje~no ime koje ne}e biti iskorijenjeno” (Izaija 56:5)

Ulaz u koncntracioni logor Birkenau.

Godine 2005 Generalna skup{tina UN-a proglasila je 27. sije~nja – dan kada je oslobo|en Auschwitz, Me|unarodnim danom sje}anja na `rtve Holokausta. Na taj dan je svaka dr`ava ~lanica UN-a obavezna odati po~ast `rtvama nacisti~kog re`ima i organizirati obrazovne programe kako bi se na vrijeme sprije~io svaki mogu}i budu}i genocid. Sredinom sije~nja 1945., sovjetska Crvena armija pribli`ila se Auschwitzu. U koncentracijski logor Auschwitz (Auschwitz I, Auschwitz II – Birkenau i Auschwitz III – Monrowitz) u{li su 27. sije~nja i tamo zatekli oko 7000 zato~enika od kojih je ve}ina bila bolesna i na samrti. Procjenjuje se da je u kompleks logora Auschwitz od 1940. do 1945. deportirano najmanje 1.3 milijuna ljudi. Od toga ih je ubijeno 1.1 milijun, ve}ina u plinskim komorama koje su bile u funkciji do studenog 1944. Od oko 1.1 milijun @idova dopremljenih u Auschwitz, najmanje 960.000 ih je ubijeno. Ostale `rtve su bili Poljaci (oko 74.000), sovjetski 12

ratni zarobljenici (oko15.000), Romi (oko 21.000) i pribli`no 10 – 15.000 sovjetskih civila, ^eha, Jugoslavena, Francuza, Nijemaca i Austrijanaca. Od 1942. pa do kraja ljeta 1944. u Auschwitz – Birkenau dopremani su vlakovima, u sto~nim vagonima, @idovi iz svih europskih dr`ava koje su nacisti okupirali ili iz onih koje su bile njema~ke saveznice. Me|utim, tek u svibnju 1944., kad su u Auschwitz-Birkenau deportirani ma|arski @idovi, taj logor je postao mjesto najve}eg masovnog ubojstva i `ari{te “kona~nog rje{enja.” Transportima iz Ma|arske logor smrti Auschwitz – Birkenau, kao instrument nacisti~kog plana o potpunom uni{tenju europskih @idova, postigao je vrhunac svoje u~inkovitosti. Od kraja travnja do po~etka srpnja 1944. iz Ma|arske i sa podru~ja pod ma|arskom okupacijom, u 147 vlakova je deportirano pribli`no 440.000


KOLUMNA

RUAH HADA[A

@idova, od toga oko 426.000 njih u Auschwitz – Birkenau, a od tog broja 320.000 direktno u plinske komore. Njima nije utetoviran broj, niti su im imena upisivana u logorsku kartoteku. Od tih 440.000 ljudi, pribli`no 110.000 je imalo “sre}e” i bilo izdvojeno na prisilni rad u kompleksu logora. Jedan dio njih je u tjednima koji su uslijedili preba~en u druge logore u Njema~koj i Austriji. Malo ih je do~ekalo oslobo|enje. Do o`ujka 1944., kad su njema~ke trupe okupirale Ma|arsku, unato~ protu`idovskim zakonima i odvo|enju mu{karaca na prisilni rad, a zatim i u radne jedinice u kojima su nenaoru`ani umirali na Isto~nom frontu od gladi, bolesti, hladno}e, od ruku stra`ara, u borbenim akcijama i u minskim poljima, Ma|arska i dijelovi drugih dr`ava pod ma|arskom okupacijom, za @idove su bili relativno sigurno mjesto. ^elnici te posljednje velike europske `idovske zajednice imali su izvje{taje i znali za sudbinu @idova pod njema~kom okupacijom i `ivjeli su u neizvjesnosti s obzirom na ma|arsko savezni{tvo s Hitlerom. Ali u usporedbi s ostalim `idovskim zajednicama od kojih je ve}ina bila uni{tena do 1944., ~inilo se da ma|arski @idovi “imaju sre}e.” Nisu vjerovali da se i njima mo`e dogoditi ono {to se doga|a @idovima u ostalim dijelovima Europe. U Ma|arskoj su @idovi jo{ uvijek mogli na}i uto~i{te. Me|utim, pod zapovjedni{tvom i nadzorom Adolfa Eichmanna i uz svesrdnu suradnju ma|arskih vlasti, “kona~no rje{enje `idovskog pitanja u Ma|arskoj” krenulo je brzinom i djelotvorno{}u koja je iznenadila i same Nijemce. Brzina kojom su ma|arske vlasti isklju~ile @idove iz dru{tva, oplja~kale ih, izdvojile i deportirale, nezabilje`ena je u ~itavoj povijesti Holokausta. Tako je bilo i u dijelovima Vojvodine koje je 1941. Ma|arska okupirala. Na anektiranim podru~jima, krajem lipnja 1941. uvedena je ma|arska uprava. Ba~ka je pripojena `upaniji Bacs-Bodrog. Najvi{e @idova je `ivjelo u ~etiri velika grada: u Subotici, Novom Sadu, Senti i u Somboru. Ma|arske trupe u{le su u Sombor 12. travnja 1941. i odmah po~ele s hap{enjima i smaknu}ima, a kad se situacija malo “smirila,” vojne vlasti su mobilizirale radno sposobne @idove u tzv. radne jedinice. Na prisilni rad su odvo|eni, pa nakon nekog vremena vra}ani, pa opet odvo|eni sve dok nisu zavr{ili na Isto~nom frontu odakle se ve}ina vi{e nije vratila. Stradali su negdje u Ukrajini vjerojatno 1943. Njihove obitelji do~ekale su prolje}e 1944. u Somboru i okolnim mjestima. Od 21. do 29. travnja 1944. svi preostali somborski @idovi odvedeni su u tranzitne logore; neki u Ba~ku Topolu, a ve}ina u Baju. Pribli`no 8.200 @idova dopremljenih u Baju odvedeno je u Auschwitz u dva transporta 28. svibnja i 18. lipnja 1944. Me|u njima su bili @idovi iz Sombora i njegove okolice. Od 1.200 somborskih @idova, u ratu je izgubilo `ivot njih 964. Prema podacima United States Holocaust Memorial Museuma (USHMM), Jevrejska op}ina Sombor je jo{ 1960-ih godina pro{log stolje}a od lokalnih vlasti dobila (i od tada je u njezinom posjedu) originalnu kartoteku ma|arske policije iz doba Drugog svjetskog rata. USHMM je na svojoj internetskoj stranici obja-

Ulaz u koncentracijski logor Auschwitz.

vio osnovne podatke o kartoteci, ali bez mogu}nosti njezinog pregledavanja. Kartoteka se sastoji od 926 dosjea somborskih @idova. Ve}ina ih je odvedena u Auschwitz i odmah po dolasku ubijena. Na svakom kartonu je upisano ime i prezime, vjerska pripadnost, datum i mjesto ro|enja, ime mu`a ili `ene, imena i prezimena roditelja, mjesto i ulica stanovanja, zanimanje. U rubrici: Nyelvismeret s egyéb megjegyzések (jezici i druge napomene) na pojedinim kartonima je (bez datuma) upisano: MUNKASZOLGÁLATOS!!! (prisilni rad). Na pole|ini ve}ine kartona, u rubrici: Letratóztatás ideje (vrijeme pritvaranja) upisano je: 21. 04.1944. átadatott (preba~en): Topolya (tranzitni logor Ba~ka Topola) ili 26/27./29.04.1944. – Baja (tranzitni logor). Prema dr. Emilu Holceru, koji je omogu}io USHMM-u da do|e do kopije kartoteke, u Srbiji se ne zna za njezino postojanje, niti je bilo koji ~lanak ili publikacija objavljena o tome do 2010., kad je predsjednik JO Sombor kartoteku skenirao (ali ne ~itavu, ~ini se) i snimio na DVD. Od 6 milijuna (je li to kona~an broj?) @idova `rtava Holokausta, u bazi podataka Jad Va{ema zabilje`ena su imena 4 milijuna. Danas, 68 godina nakon zavr{etka Drugog svjetskog rata i 50 godina od kako je JO Sombor do{ao u posjed kartoteke, danas, kad su {anse da budu zabilje`ena imena i preostala 2 milijuna ljudi (me|u kojima ima i somborskih @idova) koji su nestali bez traga, gotovo jednake nuli, ne bi li bilo ljudski, pravedno, po{teno, ispravno i logi~no objaviti da postoji originalna kartoteka ma|arske policije o 926 somborskih @idova, upoznati s time Jevrejski istorijski muzej u Beogradu i `idovske op}ine u biv{oj Jugoslaviji, obavijestiti Jad Va{em, poslati im kopije policijskih kartona i tako pomo}i da se nadopuni baza podataka, da se isprave pogre{ni i/ili dodaju novi podaci i imena nikad spomenutih `rtava? Do kraja ljeta 2012. ni{ta od toga nije bilo u~injeno.  13


RUAH HADA[A

KOLUMNA

Pismo voljenoj i starijoj bra}i

Pozor, fa{izam nam je sve bliži i u poluokruženju smo! Drago Pilsel Drago Pilsel

Kako bi se o~uvala hegemonija politi~kih i ekonomskih elita, država je spremna uga|ati fa{istima i zatirati svaki oblik otpora i kritike, dok miroljubiva i progresivna dobitnica ovogodi{nje Nobelove nagrade za mir, zadovoljna time {to Gr~ka vra}a dugove i financijski sustav je o~uvan, o svemu {uti i nezainteresirano promatra novi uspon nacizma na europskom jugu. Ho}e li nas to pogoditi?

Gledam slike na webu El Paisa: gomila Grka svaki dan ~eka u redu da bi iz ruku neonacista iz stranke Zlatna zora, stranke poznate po zalaganju za radikalna rje{enja imigracije, poput miniranja granica, nakon {to osobnom iskaznicom doka`u da nisu stranci, primili plave vre}ice s hranom. Efektan rasisti~ki trik kojim se ovi ekstremisti dodvoravaju onima u potrebi i manjkom pameti. Aktivisti su stotine Grka poslu`ivali odjeveni u crne majice sa strana~kim logom koji podsje}a na svastiku. Christos Pappas, jedan od zastupnika Zlatne zore koji je sudjelovao u ovoj akciji, rekao je da bi gra|ani gr~ke nacionalnosti trebali imati prednost jer se nalaze u Gr~koj. Zlatna zora na posljednjim izborima osvojila je 18 mjesta u parlamentu, {to je rezultiralo velikim valom nezadovoljstva me|u ilegalnim imigrantima i politi~kim protivnicima. Me|u radikalnim prijedlozima ove stranke je i onaj da Grci krv doniraju isklju~ivo sugra|anima gr~ke nacionalnosti, na {to ih je pozvala plakatima koje je polijepila po Ateni. Neonacistima se na putu na{ao trgovac egipatskog porijekla Malik Abdulbasset. Nakon {to su prebili njegovog pomo}nika, napali su trgovca, unato~ tome {to je policija osiguravala prosvjede koje su predvodili ~lanovi Zlatne zore, a koji su se pretvorili u nasilne orgije. Povod prosvjedima bio je napad na Grka, koji je umalo ubijen zbog kra|e 10 eura. Ilias Panagiotaris, parlamentarni zastupnik Zlatne zore, nije iskazao ni trunku empatije prema napadnutim imigrantima. “Ve}ina nacija, osim SAD-a i Australije, imaju jednu nacionalnost koja definira njenu kulturu. Gr~ka se mora vratiti ovom idealu. Zlatna zora je vrlo dobro organizirana stranka koja intervenira da bi podr`ala i pomogla ljudima. Bez nas bi, u zemlji u kojoj je dva od deset milijuna ljudi ilegalno, bio kaos”, rekao je. Podr{ka stranci sve je ve}a i pove}ala se od 7 posto, koliko su dobili na posljednjim izborima, pokazuju ovotjedne ankete. ^elnici Zlatne zore obe}ali su kako }e strpati ilegalne imigrante na letove za Islamabad te kako }e papiri svakog naturaliziranog Grka biti pomno pregledani. I tako bismo mogli u nedogled. Gr~ko dru{tvo u stanju je dezintegracije, uz sve ve}e patnje velikog broja ljudi koji se vi{e ne mogu prehraniti ili platiti si lije14

kove. U potezu vrhunskog cinizma, gr~ka je Vlada, najavila novu mjeru kojoj je cilj olak{ati teret krize siroma{nim Grcima – u supermarketima }e se po ni`oj cijeni prodavati hrana kojoj je istekao rok trajanja. ^ini se da je elitama iz zemalja jezgre EU, ponajprije Njema~ke, stalo do toga da Gr~ka ostane dio eurozone. Razlog tomu naravno nije ljubav prema Gr~koj, ve} goli klasni interes koji shva}a da bi gr~ki izlazak nanio preveliku {tetu europskom financijskom i bankarskom sustavu, ali i globalnom kapitalizmu op}enito. Velikodu{no{}u Trojke, Gr~ka je dobila dvogodi{nje produljenje roka za smanjenje prora~unskog deficita ispod 3% BDP-a, kao i novu ratu financijske pomo}i za financiranje duga. Cijena prava sitnica – nove mjere {tednje. Paralelno s gore opisanim zbivanjima, u jezovitom podsje}anju na 1930. godine u Njema~koj, Gr~ka posljednjih mjeseci svjedo~i i strelovitom rastu fa{isti~ke reakcije. Taj proces ima svoj izraz u politi~koj stranci i uli~noj bandi zvanoj Zlatna Zora (gr~. Hyrsi Avgi) koja ne skriva svoja neonacisti~ka uvjerenja. Do prije nekoliko godina marginalna skupina neonacisti~kih skinheada koja je bila nezapa`ena na izborima, svoj proboj u mainstream politiku po~inje raspadom gr~kog kapitalizma u du`ni~koj krizi te, posljednjih godina, velikim priljevom imigranata u Gr~ku iz zemalja Bliskog Istoka i sjeverne Afrike. Jo{ tijekom pro{le godine, Zlatna Zora je na anketama bilje`ila oko 1% potpore. No tada se stvari po~inju mijenjati – gr~ki mediji i veliki dijelovi gr~ke vladaju}e bur`oazije, u poku{aju da skrenu pozornost sa {ok-terapija koje povode, fokusiraju se na problem imigracije i predstavljaju ga kao najve}i problem s kojim se Gr~ka suo~ava. Zlatna Zora uspje{no koristi situaciju te otvoreno rasisti~kom propagandom privla~i dio osiroma{enih gr~kih masa, razo~aranih u tradicionalne politi~ke stranke, i na izborima u lipnju ove godine osvaja 7% glasova i 18 zastupni~kih mjesta u parlamentu. Programatski se poku{avaju prikazati kao antisistemski pokret koji se protivi mjerama {tednje, uz vrlo nejasan i gotovo nepostoje}i ekonomski program, no zato su vrlo otvoreni u rasizmu i ksenofobiji – imigrante nazivaju “ljudskom podvrstom”, a sve politi~ke protivnike “ni`im rasama”. Tijekom kampanje pozivali su na izgon svih negrka iz bolnica i dje~jih vrti}a, te uspostavljaju centre za dijeljenje hrane i pomo} pri pronalasku posla dostupne samo ~istim Grcima, koje smatraju pripadnicima vi{e rase. No fa{isti~ko djelovanje


KOLUMNA ne ostaje ograni~eno samo na sferu izbora i parlamenta. Osokoljeni izbornim uspjehom, poja~avaju {irenje fizi~kog terora i agresivno nastoje preuzeti kontrolu nad ulicama. Ni ~lanovi Zlatne Zore izabrani u parlament ne poku{avaju sakriti svoje pravo lice uli~nih razbojnika – u lipnju je glasnogovornik Zlatne Zore Ilias Kasidiaris usred televizijske emisije fizi~ki napao dvije ljevi~arske politi~arke i pro{ao neka`njeno. U rujnu su dvojica zastupnika predvodila skupinu huligana u napadu na imigrantske prodava~e na lokalnoj tr`nici u mjestu Rafina u okolici Atene. Rasisti~ko nasilje na ulicama Gr~ke posljednjih je mjeseci op}enito u strelovitom porastu, kao {to to pokazuju slu~ajevi Ira~anina ubijenog u centru Atene u kolovozu, ili egipatskog ribara koji je jedva pre`ivio premla}ivanje u vlastitom domu. Izvje{}e UNHCR-a objavljeno prije nekoliko dana navodi brojku od 87 prijavljenih slu~ajeva rasisti~kog nasilja u prvih devet mjeseci ove godine i najve}i broj napada se pripisuje grupama Zlatne Zore. Nasilje fa{isti~kih bandi nije ograni~eno samo na imigrante – pro{log ljeta ulice oko atenskih barova u kojima se okuplja gay populacija oblijepljene su plakatima u kojima se najavljuje pogrom homoseksualaca nakon {to se zavr{i s imigrantima. Sredinom listopada, pripadnici Zlatne Zore fizi~kim su nasiljem sprije~ili odr`avanje kazali{ne predstave Corpus Christi, pri ~emu je policija mirno stajala sa strane i promatrala, {to je mnoge podsjetilo na njema~ku Kristalnu no} 1938. Povezanost slu`bene gr~ke dr`ave i radikalne desnice je o~ita. Gr~ka policija, ina~e vrlo uspje{na u razbijanju demonstracija i premla}iva-

RUAH HADA[A

nju prosvjednika, prilikom fa{isti~kog nasilja ne poduzima ni{ta, a vrlo ~esto i otvoreno sura|uje sa Zlatnom Zorom, kao u slu~ajevima u kojima `rtve zlo~ina upu}uje da se za pomo} obrate nacistima. Povezanost dijelova gr~ke policije i ekstremne desnice ima dugu povijest, a na izborima u lipnju oko 50% policajaca glasovalo je za Zlatnu Zoru. Najnoviji slu~aj koji je privukao pa`nju me|unarodnih medija jest tortura nad antifa{istima u policijskom pritvoru. Krajem rujna, antifa{isti~ke grupe po~ele su organizirati motociklisti~ke patrole u atenskim kvartovima u kojima je ~esto rasisti~ko nasilje. Britanski liberalni list Guardian nedavno je prenio pri~u anonimnog policijskog du`nosnika kako gr~ka dr`ava godinama zna za povezanost Zlatne Zore i policije, no svjesno je odlu~ila ne ~initi ni{ta kako bi fa{iste imala kao rezervu koju u slu~aju potrebe mo`e upotrijebiti protiv ljevice. Taj trenutak je do{ao i zvijeri dr`ave pu{tene su s lanca, uz podr{ku glavnih medija koji, osim {to vo|e Zlatne Zore poput spomenutog Kasidiarisa pretvaraju u zvijezde tabloida, neonaciste prikazuju kao veliku priliku za obra~un s lijevim i radni~kim pokretima. Kako bi se o~uvala hegemonija politi~kih i ekonomskih elita, dr`ava je spremna uga|ati fa{istima i zatirati svaki oblik otpora i kritike, dok miroljubiva i progresivna dobitnica ovogodi{nje Nobelove nagrade za mir, zadovoljna time {to Gr~ka vra}a dugove i financijski sustav je o~uvan, o svemu {uti i nezainteresirano promatra novi uspon nacizma na europskom jugu. Ho}e li nas to pogoditi? Znam sam to da slu~aj neonacista iz ma|arske stranke Jobbik i usponi ~etni~kog pokreta u Srbiji upozoravaju da je vrijeme da obnovimo oprez i da poradimo na utvr|ivanju antifa{isti~kih temelja na{ega dru{tva i dr`ave. 

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

Nekoliko mudrih izreka govornika jidi{a Priredila Gabi Abramac

Lo{ mir je bolji od dobrog rata.

A shlekhter sholem iz beser vi a guter krig.

Udarac se zaboravlja, a izgovorena rije~ ostaje.

A klap fargait, a vort bashtait.

Slomljen duh te{ko je izlije~iti.

A tserissen gemit iz shver tsum hailen.

Budala mo`e postaviti vi{e pitanja u sat vremena negoli mudar ~ovjek u godini dana.

A nar ken fregen mer frages in a sho vi a kluger ken entferen in a yor.

Dje~ja mudrost je tako|er mudrost.

A kindersher saichel iz oichet a saichel.

^ovjek nau~i rano govoriti, a kasno {utjeti.

Der mentsh lernt fri redn un shpet shvaygn.

Mlado drvo se savija, staro se lomi.

A yung baimeleh baigt zich; an alter brecht zich.

Kako raste nov~anik, rastu i potrebe.

Ven es vakst der teister, vaksen di baderftikaiten.

Bolje @idov bez brade nego brada bez @idova.

Besser a yid mitun a bord, vi a bord mitun a yid.

Svaki ~ovjek je slijep prema svojim vlastitim gre{kama.

Yeder mentsh iz oif zich alain blind. 15


RUAH HADA[A

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

@idovsko-iranski jezici Gabi Abramac

Gabi Abramac

@idovsko-iranski jezici obuhva}aju ve}i broj `idovskih jezika koji su se govorili ili se jo{ danas govore diljem prostranstava biv{eg Perzijskog Carstva. Poput ve}ine ostalih `idovskih jezika, `idovsko-iranski jezici obiluju posu|enicama iz hebrejskog i zapisuju se varijantama hebrejskog pisma.

@idovsko-iranski jezici su: • Dzhidi (doslovno: `idovsko-perzijski) • Bukarski (`idovsko-bukarski, judeo-tad`ik, jezik `idovske zajednice nastanjene u Bukari. Vi{e o tomu pisano je u prethodnom broju Ruaha.) • Judeo-Golpaygani (`idovsko-perzijski jezik koji se tradicionalno govorio u okolici Gulpaigana i zapadnom dijelu Isafhanske provincije u Iranu) • Judeo-Yazdi (govorio se u okolici Yazda i drugim dijelovima provincije Yazd u sredi{njem Iranu) • Judeo-Kermani (Kerman i drugi dijelovi provincije Kerman, ju`ni i sredi{nji dio Irana) • Judeo-Shirazi ([iraz i ostali dijelovi provincije Fars, jugozapadni Iran) • Judeo-Esfahani (Isafhan i okolica, kao i drugi dijelovi sredi{nje i ju`ne provincije Isafhan u Iranu) • Judeo-Hamedani (Hamadan i ostali dijelovi provincije Hamadan, zapad Irana) • Judeo-Kashnai (Ka{an i ostali dijelovi sjeverne provincije Isafhan, zapad Irana) • Judeo-Borujerdi (Borujed i ostali dijelovi provincije Lorestan, zapadni Iran) • Judeo-Nehevandi (Nahavand i ostali dijelovi provincije Hamadan, zapad Irana) • Judeo-Khunsari (Khansar i ostali zaba~eni dijelovi na zapadu provincije Isafhan, zapad Irana) • Juhuri (Judeo-Tat) • Judeo-Kurdski

Iranski @idovi @idovi Perzije (dana{njeg Irana) jedna su od najstarijih zajednica u dijaspori. Povijesni dokazi o prisustvu @idova u Perziji se`u 2700 godina u povijest i potvr|uju biblijski spomen o `idovskim izgonima koji su raspr{ili @idove po udaljenim dijelovima Mezopotamije i Perzije. Godine 612. pr. n. e. Babilonija je postala dominantna snaga u Mezopotamiji. Do 586. pr. n. e. Nabukodonosor II pokorio je Jeruzalem i deportirao veliki broj @idova u svoju prijestolnicu – Babilon. Borave}i u egzilu, babilonski @idovi jo{ su se vi{e dr`ali svojih korijena. Vjeruje se da je Tora zadobila svoj kona~ni obliku upravo u ovom razdoblju. Godine 539 pr. n. e. kralj Cirus Veliki, utemeljitelj perzijske ahamendinske dinastije, pokorio je Babilon, oslobodio robove i dozvolio @idovima da se vrate u svoju domovinu i obnove Solomonov hram. Ovo je ozna~ilo drugo i najva`nije poglavlje u povijesti perzijskih @idova budu16

}i da su mnogi od tih oslobo|enih robova odlu~ili ne vratiti se u Jeruzalem nego su se naselili po razli~itim provincijama Perzijskog Carstva. Ovo je prva zabilje`ena “voljna” migracija @idova na iranski plato. Kada su Perzijanci osvojili Babiloniju, Babilon, prethodno sredi{te judaizma, pretvorilo se idu}ih tisu}u godina u iransku provinciju. Tijekom ovog razdoblja napisan je Talmud i iranski utjecaji bili su vidljivi. Izme|u Cirusove pobjede 539 g. pr. n. e. i arapskih osvajanja te dolaska islama izme|u 642. i 637. g. pr. n. e., @idovi Irana su, pored nekoliko eskalacija progona, u`ivali sve slobode i mogu}nosti koje su imali i drugi gra|ani te zemlje. Mnogi su ostvarili karijeru u carskoj vojsci, a ostali, poput biblijskog Mordekaja, Ester i Nehemije, prona{li su svoj put do carskog dvora i do{li do va`nih pozicija u vladi. Dolaskom islama @idovi i svi ostali koji nisu bili muslimani progla{eni su vjerskim manjinama i na{li su se na popisu koji je propisivao ograni~enja i obveze (Shorut), a koji se pripisuje Umaru II. Unato~ ovim ograni~enjima, odnos prema @idovima nije bio druga~iji nego {to je to bio prema drugim vjerskim manjinama u to doba. ^ak su neki poput Rashida al-Din Hamadanija (1247-1318) bili u stanju posti}i izvanredan politi~ki status i postati utjecajni na razli~itim vladinim polo`ajima. Godine 1501. [ah Esma’il I utemeljio je dinastiju Safavid i proglasio {iitski islam dominatnim oblikom islama u Iranu. Nakon ove objave, {iitsko sve}enstvo po~elo je koristiti svoju novoste~enu mo} kako bi provelo pojam ned`asata – vjerske ne~isto}e prema kojemu su se svi ne{iiti smatrali ne~istima i nisu smjeli do}i u fizi~ki kontakt sa [iitima. Dok se ned`asat primjenjivao na sve ne{iite, zbog razloga koji su i danas jo{ predmet rasprava, naj`e{}e se primjenjivao na @idove. Biv{i smatrani vjerski ne~istima, @idovima se posljedi~no nije dozvoljavalo da napuste svoje domove tijekom ki{nih dana, nisu smjeli kupovati hranu u muslimanskim du}anima, niti prodavati prehrambene proizvode muslimanima, nisu smjeli kupovati imovinu od muslimana, niti koristiti muslimanska javna kupatila. Ova i mnoga druga dru{tvena i ekonomska ograni~enja pretvorila su Iran u jednu od najmanje gostoljubivih okolina za `idovsku manjinu. Mnogi su se konvertirali na {iizam, a drugi su migrirali prema susjednim zemljama. Posljedicom je bilo drasti~no smanjenje iranske `idovske populacije u samo jednom stolje}u safavidske vladavine. Povijest iranskih @idova od 1501. do ranih desetlje}a dvadesetog stolje}a je pri~a o ugnjetavanju, pogromima, prisilnoj konverziji i razli~itim drugim napadima i maltretiranju. Na primjer, godine 1839., u gradu Mashhadu u isto~nom Iranu, @idovi su prisilno konvertirani na islam, ali nastavili su u tajnosti prakticirati `idovstvo tijekom vi{e od 100 godina. Zbog niza dru{tveno-ekonomskih ograni~enja koja su proistjecala iz ned`asata, @idovi su


IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE generacijama `ivjeli u iznimno lo{im uvjetima, pre`ivljavaju}i od trgovine lijekovima, herbalnim pripravcima, za~inima i uvozom dobara poput tkanine i svile. Neki su bili obi~ni radnici, glazbenici, pjeva~i, plesa~i i sli~no. Tijekom ovih stolje}a `idovska zajednica pripadala je najsiroma{nijem stale`u iranskog stanovni{tva. Ustavnom revolucijom od 1906. godine, zapo~elo je novo poglavlje u `ivotu iranskih @idova. Prema ~lanku 8. Ustavnog zakona, svi mu{karci, ira~ki gra|ani, s izuzetkom Bahais pripadnika, bili su progla{eni jednakima pred dr`avnim zakonima bez obzira na njihovu vjeru. Me|utim, jo{ uvijek je bio ostao jaz izme|u teoretskog zakonodavstva novoutemeljene jednakosti i stvarne dru{tvene i javne prakse. Bez obzira na to, @idovima je sada bila dozvoljeno sudjelovati u razli~itim aspektima dru{tva {to im je omogu}ilo da postepeno po~nu unapre|ivati svoje `ivote. Godine 1925. Reza [ah Pahlavi postao je novi kralji i time su otpo~ela dva decenija industrijalizacije i zapadnja~ke kampanje u Iranu. Ovo je stvorilo nove mogu}nosti za ~lanove `idovske zajednice od koji su mnogi bili obrazovani na francuskom jeziku u {kolama Alliance Israelite Universelle diljem Irana jo{ od 1898. Zahvaljuju}i svojem zapadnja~kom obrazovanju, mnogi @idovi imali su mogu}nost sudjelovati u procesima promjene koje je pokrenula vladavina [aha Reze te su tako postali vrlo brzo asimilirani u dru{vo. Iako je inicijalna faza `idovske asimilacije bila osuje}ena otvornim antisemitiznom [aha Reze i njegovim simpatiziranjem nacisti~ke Njema~ke tijekom Drugoga svjetskoga rata, ovo razdoblje ipak je bio klju~no za @idove diljem Irana.

RUAH HADA[A

U akademskim i znanstvenim krugovima, @idovi su napredovali na sveu~ili{tima i ostalim institucijama vi{eg obrazovanja, a neki su postali me|unarodno znani medicinski znanstvenici i istra`iva~i. Pod vodstvom Ayatollaha Khomeinija, islamska revolucija svrgnula je [aha s vlasti 1979. godine. Po povratku iz Pariza, Ayatollah Khomeini susreo se s vo|ama `idovske zajednice i izdao fatvu po kojoj su sve abrahamovske manjine narodi Knjige te stoga za{ti}eni zakonima vladaju}e Islamske Republike. Unato~ tomu uslijedio je val antisemitskih slogana, nasumi~nih uhi}enja te rutinska zapljena imovine {to je mnoge @idove nagnalo na bijeg iz zemlje. Prema neslu`benim procjenama, gotovo je 80.000 @idova `ivjelo u Iranu u doba revolucije. Tijekom razdoblja od deset godina, vi{e od 50.000 @idova napustilo je Iran i oti{lo u SAD, Izrael i Europu. Nakon Izraela, najbrojnija iranska zajednica je ona u Los Angelesu i broji oko 30.000 ~lanova.

@idovska {kola Ettfagh, Tehran (sije~anj 2012.).

Obitelj Musa, iranski @idovi u Teheranu. Iranska obitelj s tacnom macesa tijekom Pesaha u Teheranu.

Godine 1941. savezni~ke snage prislile su [aha Rezu da odstupi i dovele njegovog sina Muhameda Rezu Pahlavija (poznatijeg kao [aha) na vlast. Pod [ahovom vladavinom zapo~elo je razdoblje koje `idovsko-iranski povjesni~ar Habib Levy ~uveno ozna~ava kao “zlatno doba iranskih @idova”. @idovi Irana napokon su ponovno dobili status koji su bili u`ivali dvadeset i pet stolje}a ranije pod ahamedinskom dinastijom i po~eli su sudjelovati u prakti~ki svakom dijelu dru{tva. Idu}ih trideset i {est godina, @idovi Irana do`ivjeli su siloviti uspon u svojemu `ivotnom standardu kao posljedicu svojih dru{tvenih mogu}nosti o kojima su prethodne generacije mogle samo sanjati. Bankarstvo, osiguranje, tekstilna industrija, plastika, papir, proizvodnja aluminija, transport, import, proizvodnja kerami~kih plo~ica, razvoj poljoprivrede i farmaceutska industrija – svi ti segmenti iranske industrije koja je cvala bili su ili direktno utemeljeni od strane @idova ili financirani pod njihovim vodstvom.

Danas u Islamskoj Republici Iran `ivi vi{e @idova nego u bilo kojoj drugoj islamskoj dr`avi na svijetu. Dok su `idovske zajednice Sirije, Iraka, Jemena, Egipta, Maroka i Al`ira prakti~ki nestale, izme|u 20.000 i 30.000 @idova jo{ i danas `ivi u Iranu. Trenutno postoji jedanaest sinagoga u Teheranu koje nude i te~ajeve hebrejskog. @idovi Teherana imaju dva ko{er restorana, jednu bolnicu, jedan dom umirovljenika i jedno groblje. @idovska knji`nica u Teheranu otvorena je za javnost i u svojoj kolekciji broji vi{e od dvadest tisu}a naslova.  Izvori: Houman Sarshar, “Jews of Iran: A Brief Overview”, The Sephardi Report, American Sephardi Federation, 2005 • Houman Sarshar, “History of Contemporary Iranian Jews”, Center for Iranian Jewish Oral History, 1997 17


RUAH HADA[A

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

Jidi{ knji`evnost i pozori{te Biserka Raj~i}, preuzeto iz Lameda Antologija poljske me|uratne avangardne poezije, proze i drame

Biserka Raj~i}.

Moja Antologija* je prva koja obuhvata me|uratnu avangardnu jidi{ knji`evnost, poeziju i prozu, dok za dramu, na`alost, nije bilo mesta. Obuhvata tekstove u okviru pravaca i grupa nastalih na veoma {irokom prostoru Poljske, dana{nje Ukrajine, Litve, Amerike: Jung jidi{ (Mladi Jevreji), Halastra (Banda), Jung Vilne (Mlado Vilno), Kijevska grupa, Di junge (Mladi), In zich (U sebi). Najstarija grupa me|utim je njujor{ka Di junge (Mladi), nastala jo{ 1907. godine. Ostale se formiraju u periodu od 1919. do 1924. a krajem dvadesetih i tokom tridesetih Jung Vilne. Gotovo u isto vreme kada i ekspresionizam, futurizam i Krakovska avangarda, odnosno Prva avangarda i niz grupa Druge avangarde. I jidi{ grupe su kao i sve ostale trajale kratko. Iz vi{e razloga. Zbog idejnih neslaganja njihovih predstavnika, razli~itih shvatanja avangardnosti, borbe za presti` u okviru grupe ili iz materijalnih razloga, kada nije bilo vi{e novca za objavljivanje ~asopisa oko koga se okupljala. O tome govori istorija svakog ~asopisa ponaosob. Zbog toga sam imala puno problema s izborom materijala za pokrivanje jidi{ avangarde. Zavisila sam od poljskih prevoda. Kod nas je jidi{ knji`evnost XX veka prevodio samo Eugen Verber i to uglavnom prozu i drame. Ispostavilo se da je i na poljskom prevedeno i objavljeno znatno manje pisaca i dela nego {to sam pretpostavljala. Posle objavljivanja Antologije jevrejske poezije (Var{ava, 1983) u izboru Salomona Lastika i Arnolda Sluckog, u Poljskoj nije bilo kompletnije i nikada iscrpnije antologije jidi{ poezije. Ve}ina prevoda iz pomenute antologije ispostavilo se da su za mene malo upotrebljivi, jer su ih “dovr{avali”, odnosno 18

“rimovali” poljski pesnici jevrejskog porekla koji nisu znali jidi{. Tako da su stihovi svih pesnika rimovani bez vo|enja ra~una o pesni~kim oblicima. Zbog takvog odnosa prema poeziji gubile su se njena versifikacijska i stilisti~ka svojstva koja su te{ko uhvatljiva kod nekih zna~ajnih pesnika i zbog malog broja njihovih stihova u antologiji. Zato je prilikom njihovog izbora za antologiju odlu~ivao broj adekvatnih prevoda na poljski koje sam imala na raspolaganju. U nekoliko slu~ajeva to je samo jedna pesma koja samo delimi~no odra`ava specifiku datog pesnika ili grupe kojoj je pripadao i u ~ijem duhu je stvarao. Ali, bolje je prikazati pesnika jednom dobrom pesmom nego nijednom, jer se poezija ne mo`e prepri~avati i posredno obja{njavati. Novinu za mene, a ~ini mi se i za druge, predstavlja stvarala{tvo jidi{ pesnikinja, na prvom mestu Debore Fogel, ~ijom estetikom i poetikom se bavila krakovska jidi{kinja Karolina [imanjak, posvetiv{i joj doktorsku disertaciju pod naslovom Biti agent ve~ne ideje – Promene estetskih pogleda Debore Fogel (Krakov, 2006). Zahvaljuju}i njoj do{la sam do Deborinih teorijskih tekstova i poezije, za ~ije postojanje sam samo ~ula, a i do novog izdanja njene proze Bagremi cvetaju (Krakov, 2006). To otkri}e otvorilo mi je put ka {irem upoznavanju sa `enskom jidi{ knji`evno{}u. [ire, jer se Debora Fogel u istorijama knji`evnosti pominjala isklju~ivo kao osoba koja je “otkrila” Bruna [ulca, jednu od ve}ih zvezda poljske me|uratne knji`evnosti, s obzirom da je poticao iz asimilovane jevrejske porodice i pisao i objavljivao na poljskom. Otkrila ga je, tj. ubedila da ima knji`evni talenat i da treba da pi{e, a ne samo da slika. Ispostavilo se da je upravo ona izuzetna, kako na planu teorije umetnosti i filozofije, tako i kao pisac, jer je za samo ~etrdeset godina `ivota uspela da doktorira iz filozofije, pi{e o modernoj umetnosti i u njenom duhu stvara poeziju i prozu. Zahvaljuju}i tome bila je povezana sa zakopanskim krugom Stanislava Ignacija Vitkjevi~a i preko njega upoznala se sa Brunom [ulcom sa kojim je zapo~ela prepisku na osnovu koje je otkrila njegov knji`evni talenat i u po~etku usmeravala ga kako da pi{e. Zbog izuzetanosti njene poezije i proze spada u retke autore koji su u mojoj Antologiji zastupljeni u dvema oblastima, poezijom i prozom. Zahvaljuju}i Joani Lisek koja se bavi grupom Jung Vilne i uredila zbornik Neme du{e – @ene u jidi{ kulturi (Vroclav, 2010) do{la sam do tekstova poezije nekoliko izuzetnih jidi{ pesnikinja, Kadje Molodovske, Rajzle @ihlinjske, Celije Dropkin, Ane Margolin i drugih koji osvetljavaju danas zna~ajno pitanje emancipacije jevrejske `ene. S obzirom na istoriju i religiju Jevreja `eni je bilo strogo odre|eno mesto u dru{tvu i porodici. I, kako na primeru njihovih biografija i stvarala{tva vidimo, s modernizacijom i emancipacijom i{lo se sporo. Pa ipak, pomenute pesnikinje su se izborile za slobodu izra`avanja, bez obzira da li su `ivele u Americi, Palestini ili Poljskoj stvorile su svoj pesni~ki jezik i pisale o problemima koje su smatrale zna~ajnim,


IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE ~ak o tabu temama u kakve spada seks. Stvorile su posebno `ensko pismo. Pre svega u odnosu na “univerzalnu normu mu{ke estetike”, kako ka`e Kristina Klo{injska (Telo, po`uda, odevanje, Krakov 1999), jedna od glavnih predstavnica savremene feministi~ke kritike, a zatim i kroz novi jezik, a ne samo konfrontacijom s mu{kom ta~kom gledi{ta u vezi s razmatranjem sveta `ene. Poezija pomenutih pesnikinja najpribli`nije ih karakteri{e kao pripadnice “biolo{kog esencijalizma”, pokazuju}i da postoji “`enska knji`evnost”, “`enski jezik”, odnosno da pisanje ima pol. Jer takav tip mi{ljenja u Poljskoj, u kojoj su uglavnom ro|ene tokom XX veka, nije lako prihvatan, s obzirom na tradiciju poljskog mi{ljenja. Jedan od razloga je u tome {to je “`enski” diskurs usidren u psihoanalizi koja je u katoli~koj Poljskoj te{ko prihvatana i primenjivana u knji`evnosti i interpretaciji knji`evnosti. Pesnikinje poput Celije Dropkin, Ane Margolin, Ester [umaher, Kadje Molodovske, Rajzle @ihlinjske su redak primer samosvesti vlastite eti~nosti i ideologi~nosti. Prihvativ{i odre|ene premise izra`avale su i problematizovale vlastitu narativnost koja je do avangarde bila nedopustiva, tj. kao knji`evni kanon bila je sme{tana van knji`evnosti. Toj problematici posve}en je i zbornik Neme du{e – @ene u jidi{ kulturi (Vroclav, 2010) koji je uredila Joana Lisek. U njemu je objavljeno nekoliko zna~ajnih tekstova posve}enih temi “Jevrejke kao majke, `ene i ljubavnice”, izme|u ostalog na primeru poezije Celije Dropkin, Kadje Molodovske, Hadase Rubin, Irene Klepfi{, Stanislave Centner{verove, Regine Mundlak, Ester Rozental [najderman. Tekstova koji su poku{aj ~itanja poezije jidi{ pesnikinja kao tekstova koji opisuju dru{tvene mehanizme obrade drugosti, naj~e{}e – polne. Iz te perspektive razmatra se strategija pisanja koju uslovljava istorijski shvatana drugost (polna i seksualna) koju kontroli{u institucije poput dr`ave, crkve, porodice, {kole. @enskost u poeziji pomenutih pesnikinja najizrazitije se ispoljila u “erotskoj poeziji”, ~ak u smelim pristupima temi `udnje i po`ude, u seksualnom shvatanju tela, {to je u suprotnosti s dotada{njim shvatanjem `ene kao “~iste biologije” i “nagona”. Me|utim, navedeni tekstovi pokazuju i neprihvatanje te poezije od strane kritike. Zbog toga su pomenute pesnikinje objavile veoma malo zbirki, uglavnom jednu ili dve. Zato je na Vroclavskom univerzitetu predlo`en i prihva}en projekt istra`ivanja `enske jidi{ poezije po ~asopisima i objedinjavanje u antologije s nau~nim komentarima koji }e finansirati poljsko Ministarstvo za nauku i informacije. Smatram neophodnim da ka`em ne{to vi{e o jidi{ knji`evnosti uop{te u prvoj polovini XX veka, s obzirom da je kod nas nepoznata i neprevo|ena. Naime, istori~ari knji`evnosti njen razvoj vide kroz nastanak prosvetiteljskih pokreta poput haskale i cionizma koji su doprineli razvoju, oboga}enju hebrejskog jezika koji je kao “vi{i” jezik uticao i na razvoj i oboga}enje “ni`eg”, tj. jidi{a, na kome u po~etku nisu pisana religijska, filozofska, nau~na i ozbiljna knji`evna dela. Na uklju~enje jidi{ knji`evnosti u svetske tokove moderne knji`evnosti uticala je i ~injenica {to su pisci naseljeni u Americi, isto~noj i srednjoj Evropi, Rusiji, Poljskoj, ^e{koj, Ma|arskoj, Rumuniji i Palestini nastavili da pi{u i na jidi{u, kao i da najzna~ajnija nagrada za poeziju nosi ime Haima Nahmana Bjalika, velikog jidi{ pesnika iz Poljske, da pesnici kao Uri Cvi Grinberg, pored istorijske i religijske problematike, unose u poeziju svetovnu i folklornu. I veoma zna~ajno, mada se na prvi

RUAH HADA[A

pogled ne ~ini, da unose i novozavetne teme. To “otvaranje” jidi{ knji`evnosti zapo~elo je u vreme simbolizma i modernizma koji se u istorijama knji`evnosti naziva “hasidskim neoromantizmom”. Na njega se nadovezuju avangardni pravci poput ekspresionizma. U njegovom duhu delovale su grupe avangardista Jung jidi{, Halastra i Jung Vilne koje su pored pisaca okupljale i slikare, pozori{ne i kabaretske stvaraoce. Kako je u okviru futurizma bilo dosta Jevreja (Jasjenjski, Stern, Vat, Va`ik) i sa njim su se jidi{ avangardisti (Broderzon, Grinberg, Marki{, Ravi~ i dr.) povezali. Naporedo sa ekspresionizmom i futurizmom jidi{ pesnici su stvarali i u duhu nadrealizma, ~ijim najzna~ajnijim predstavnikom se smatra Icik Manger, mada na osnovu njegove poezije koju sam ~itala na poljskom i sa njega prevodila to te{ko mogu potvrditi. Tridesetih godina i u redovima jidi{ pesnika nastala je struja proleterske poezije koja je ideolo{ki bila povezana sa jevrejskom levicom (Bund, Poalej Syjon) i s komunizmom, koja se u pogledu tematike i stila nije razlikovala od one pisane na poljskom. Jidi{ pisci koji na po~etku Drugog svetskog rata nisu uspeli na vreme da napuste Poljsku uglavnom su stradali u Holokaustu, a stradali su i oni koji su pobegli u SSSR. U vreme Staljinovih ~istki progla{eni su “jevrejskim nacionalistima”, hap{eni i slati u brojne koncentracione logore, gde su od patnji kroz koje su prolazili brzo umirali (Perec Marki{, Lejb Kvitko, David Hof{tejn, Moj`e{ Kulbak). Mali broj onih koji su pre`iveli Holokaust i Staljinove ~istke naselio se u Americi i Palestini, kao bra}a Singer i pesnik Suckever. Zbog antisemitizma i posle Drugog svetskog rata retko ili uop{te nisu objavljivali u Poljskoj, izme|u ostalog zbog toga {to su prestali da postoje brojni jidi{ ~asopisi. Od ukidanja komunizma katkad u ~asopisu Midra{ iza|e po koji stih ili pri~a na jidi{u, naj~e{}e nobelovca Isaka Ba{evisa Singera. U poslednje vreme obnovi se i po koje predratno izdanje proznog dela. U najzna~ajnije poduhvate tog tipa spadaju ponovljena izdanja starijeg nobelov~evog brata Izraela Jo{ue Singera, zna~ajnog predstavnika var{avske jidi{ avangarde ili na poljski prevede neka od knjiga Singera nobelovca, jer je pre odlaska u Ameriku kao pisac bio nepoznat, a nije bio ni avangardista. Tako|e, treba ista}i da su se u XX veku jidi{ pisci dosta bavili prevo|enjem svetske knji`evnosti s niza jezika, najintenzivnije u okviru pokreta asimilacije koji im je omogu}avao izla`enje iz geta, {kolovanje, osnivanje izdava~kih ku}a i ~asopisa, kulturnih centara poput var{avskog Na Tlomackjem, u najpoznatijoj var{avskoj sinagogi koja se do Drugog svetskog rata nalazila u istoimenoj ulici u broju 13, u kojoj su bili sme{teni Udru`enje jidi{ pisaca i novinara i jevrejski PEN centar, a od 1919. bila je sedi{te grupe Halastra. Glavni predstavnici Halastre boravili su prete`no u Var{avi, ali su bili povezani i s grupom Jung jidi{ iz Lo|a i istoimenim ~asopisom (1919-1922), kao i s kijevskom grupom (1918-1920), moskovskom grupom okupljenom oko ~asopisa Tok (Sztrom, 1922-1924), s berlinskom grupom i ~asopisom ^as (Milgroim, 1922-1924), njujor{kom gupom oko ~asopisa U sebi (In zich, inzihisti, 1920-1939). Halastra kao naziv grupe i ~asopisa koji zna~i banda, dru`ina, ukazuje na njeno levi~arstvo. Na levi~arstvo koje su preneli pisci koji su `iveli u Kijevu i Moskvi, odnosno bolj{evi~koj Rusiji, kao Perec Marki{ i Izrael Jo{ua Singer koji su se upoznali sa stvarala{tvom ruskih futurista 19


RUAH HADA[A

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

i konstruktivista. I jedno i drugo uticalo je na njihovu otvorenost i povezivanje sa zapadnoevropskim centrima avangarde, posebno Berlina, s obzirom da se jidi{ temelji na starom nema~kom dijalektu. Od svih avangardnih pravaca ekspresionizam je najvi{e uticao na nastanak i razvoj jidi{ avangarde koja je po duhu i jeziku, kako sam ve} rekla, prete`no ekspresionisti~ka u pore|enju sa futurizmom, Krakovskom avangardom i konstruktivizmom, koji su se vi{e bavili savremenom tehni~kom civilizacijom. Jidi{ grupe manje-vi{e se bave jevrejskom tradicijom, folklorom, starozavetnim i novozavetnim temama, i uzgred, svojom epohom. Na to je po svoj prilici uticala saradnja umetnika svetskog ranga poput [agala, El Lisickog, ^ajkova, Verfela sa ~asopisima – Albatros, Vaga, ^as, Halastra i dr. Levi~arstvo jidi{ pisaca prati i pobuna protiv tradicije, tema revolucije kao jednog od na~ina njenog ru{enja – konkretne revolucije, poput one iz 1917. i revolucije u umetnosti. Ovoj temi posve}en je Ravi~ev tekst “Nova, naga poezija” u kome se bavio pitanjem nacionalnog i nadnacionalnog, bliskosti i udaljenosti knji`evnosti. Uri Cvi Grinberg u svojim programskim tekstovima “Proglas” i “Manifest protivnicima nove poezije” objavljenim u prvom broju ~asopisa Albatros, podvla~i da je jidi{ poezija “eksteritorijalna”, jer je prete`no stvarana u dijaspori. Zbog toga se u njoj javljaju novozavetne teme kojih nema u hebrejskoj knji`evnosti koja se inspiri{e Talmudom. Na pro{irenje tematike jidi{ poezije novozavetnom tematikom uticao je proces asimilacije Jevreja u Evropi, pre svega u Poljskoj gde ih je najvi{e `ivelo. Naravno, i priroda nove tehni~ke civilizacije, svakodnevice kao knji`evne teme, ni`i dru{tveni slojevi, prvenstveno proleteri kao knji`evni junaci. To je posebno vidljivo u stvarala{tvu grupe Jung jidi{, ~ije sedi{te se nalazilo u Lo|u, najindustrijskijem gradu Poljske XIX i prve polovine XX veka. Jeziku jidi{ avangarde i poezije posve}en je tekst Maksa Erika “Jezik jidi{ ekspresionizma”. U njemu se poku{ava teorijski objasniti pojam “jezika” kao osnovnog svojstva avangarde, tj. po ~emu se avangardno delo razlikuje od neavangardnog: “Ekspresionizam je nova stranica u istoriji jidi{ knji`evnosti, stranica koja jeste istorija i koja stvara istoriju”, ka`e on. Karolina [imanjak navodi da su istori~ari knji`evnosti kasnije pojam “jezik” sveli samo na stvarala{tvo Jung jidi{a i Halastre, kao i nekih pisaca koji su bili povezani s berlinskim ekspresionistima. Poezija najzna~ajnijih predstavnika “jidi{ ekspresionizma” pored potpunog neodbacivanja jevrejske tradicije pokazuje i elemente avangardne poezije, sadr`ane pre svega u poeziji Debore Fogel, Abrahama Suckevera, Moj`e{a Broderzona, Icika Mangera, Celije Dropkin, Ane Margolin, odnosno novu tematiku, nov stih, nove metafore, kori{}enje elipse, paralelizama, oksimorona, ironije, groteske, svega ~ega nema u poeziji starije generacije. Treba ista}i i grafi~ku stranu jidi{ ~asopisa i pesni~kih zbirki pomenutih pesnika. Njihovi autori su Ichok Brauner, Marek [varc, Henrik Berlevi, Mark [agal, El Lisicki, Jozef Abu Hagalili, Moj`e{ Broderzon, Jozef Heht, Lejb Lozovik koji su se prete`no ogledali u drvorezu i linorezu, tehnikama koje su u savr{enom skladu s jidi{ slovima. Tako da se ta vrsta grafike mo`e tretirati kao avangardisti~ka, tj. kao ukidanje razlike izme|u likovne i knji`evne slike, semioti~ki re~eno kao tekst. Jer, ekspresionisti~ka jidi{ poezija je na samom po~etku, dvadesetih godina XX veka, imala tako|e za cilj “{okiranje” ~itaoca, tako da su te igre s tekstom predstavljale metodu njegove potpune realizacije. Drugu metodu predstavljala su kamerna pozori{ta i umetni~ki kabarei, ~esto nazivani kafe-pozori{te koji su se specijali20

zovali za izvo|enje specijalno pisanih jedno~inki, u ~emu je briljirao Moj`e{ Broderzon, jedan od osniva~a grupe Jung jidi{, sa svojim dramoletima za lutkarsko pozori{te Jarence, prvo kafe-pozori{te Azazel i Umetni~ko-revolucionarno kafe-pozori{te Ararat. Sa njima je na turnejama {irom Poljske postizao veliki uspeh onim {to se nazivalo povezivanje umetnosti, jer je bavljenje samo jednom prestajalo da bude dovoljno. Poslednja grupa jidi{ pisaca bila je Jung Vilne (Mlado Vilno) koja je delovala od samog kraja dvadesetih godina do 1939, okupljaju}i kao i ostale grupe pesnike i slikare. U po~etku je, kao i ostale dve, bila izrazito levo orijentisana. S obzirom na to da se Vilno nalazilo na krajnjoj periferiji Druge Poljske, njeni pripadnici su tradicionalnije prilazili poeziji od var{avskih i lo|skih, koji su imali ve} e mogu}nosti kontaktiranja sa evropskim avangardistima. I pored toga dala je dvojicu istaknutih pesnika, Haima Gradea, koji je emigrirao u Njujork i Abrahama Suckjevera koji se naselio u Palestini i osnovao ~asopis Zlatan lanac (Di Goldene Kejt) oko koga su se okupljali i dalje okupljaju pesnici koji su pisali na jidi{u. I u oblasti drame i pozori{ta postoji jidi{ avangardna drama i scena. 1993. godine na var{avskoj Dr`avnoj vi{oj pozori{noj {koli odr`ana je me|unarodna nau~na konferencija posve}ena jevrejskom pozori{tu u Poljskoj. Referati u~esnika konferencije objavljeni su 1998. pod naslovom Jevrejsko pozori{te u Poljskoj. Pre toga ceo broj ~asopisa Pozori{ni zapisi (Pozori{ni institut PAN) iz 1992. godine posve}en je jevrejskom pozori{tu u Poljskoj do 1939, iz koga saznajemo da je do 1911. u samoj Poljskoj radilo 360 pozori{ta i kabarea na hebrejskom i jidi{u (Pozori{te mladih, Trupa Ide Kaminjske, Var{avsko novo jevrejsko pozori{te, Habima, Vilnjanska trupa, Jarence, Azazel, Ararat, Jevrejska banda, Sambation, Krakovsko jidi{ pozori{te, lavovski studio Maska, lublinski Slavuj, lo|ska Skala i dr.) koja su prete`no bila putuju}a i gostovala od Rusije preko Poljske, Nema~ke, sve do Amerike. Me|u najizvo|enije i najzna~ajnije drame tih pozori{ta spada drama [imona Anskog Dibuk. Po{to je bio etnolog inspirisao se jevrejskim narodnim legendama. Dibuk je ljubavna pri~a u kojoj mlado`enja umire uo~i svadbe i njegov duh se preseljava u mladu, prati je celog `ivota, da bi je na kraju odveo njemu na nebo. Zbog toga je drama najpre bila naslovljena sa Na granici dva sveta i napisana na jidi{u i ruskom. Za nju se zainteresovao Stanislavski, direktor MHAT-a u Moskvi, i preporu~io je jevrejskom pozori{tu Habima koje je 1919. izvelo premijeru u Moskvi i iste godine u Palestini. Izvodila ju je i ~uvena Vilnjanska trupa koja je sa njom postigla svetski uspeh. Na osnovu nje je ra|ena opera i nekoliko filmova. Var{ava je tako|e imala vi{e jevrejskih pozori{ta. Posebno se isticalo eksperimentalno pozori{te Jung teater koje su osnovali Rajnhartovi u~enici Mihal Vajhert i David Herman, koji je imao i Gluma~ki studio. Od njih je pre`ivelo samo Dr`avno jevrejsko pozori{te E.R. Kaminjske, jedino jevrejsko pozori{te u Poljskoj. Kao takvo, nastalo je 1950. godine, kada je Var{ava obnovljena. U po~etku je prikazivalo jevrejsku klasiku, a vremenom je pro{irivalo repertoar dramama evropskih i ameri~kih autora. Tako da je u vreme direkcije Ide Kaminjske, ~iji roditelji su imali pozori{nu trupu, postalo jedno od najzna~ajnijih pozori{ta u Poljskoj. Njegove premijere su bile kulturni doga|aji. Pose}ivali su ga najve}i dramski pisci, Fridrih Direnmat, Artur Miler, Maks Fri{ i dr. Gostovalo je u svim ve}im i manjim gradovima Poljske u kojima je jo{ bilo Jevreja, kao i po Evropi i Americi.


IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE Zbog talasa antisemitizma 1968. u Poljskoj, koji se ispoljio i u uskra}ivanju dr`avnih sredstava za rad pozori{ta, Ida Kaminjska je dala ostavku na funkciju direktora pozori{ta i emigrirala u Ameriku, gde je i kao pozori{na i kao filmska glumica do`ivela slavu. Zamenio ju je poznati pozori{ni i filmski glumac, scenarista i re`iser [imon [urmej, koji je za celokupnu svoju pozori{nu delatnost nagra|en najve}im poljskim i jevrejskim odlikovanjima. Pozori{te se proslavilo i predstavama sa tekstovima avangardnih jidi{ pisaca Mangera, Kacenelsona, Pereca i drugih. Dvadesetih godina predstave na jidi{u izvodilo je i lo|sko Fabri~ko pozori{te, s obzirom da je u ovom “najindustrijskijem” gradu `ivelo ne{to vi{e od 30 procenata Jevreja. Bilo je povezano sa lo|skom avangardnom grupom Jung jidi{ i var{avskom Halastra. Veliki uspeh postiglo je s dramom Bleter (Stranice). Pored njega u Lo|u su postojala “pozori{ta malih formi” i kabarei koja su, po ugledu na evropska i ruska, osnovana i sa kojima je sara|ivao jedan od ~lanova grupe Jung jidi{, Moj`e{ Broderzon. On je 1922. s piscem Jeheskjelom M. Najmanom, kompozitorom Henohom Konom i slikarom Vincentijem Braunerom osnovao lutkarsko pozori{te Jarence. 1926. U Var{avi osniva “zabavno” kafe-pozori{te Azazel, po ugledu na moskovske kabaree pre Oktobarske revolucije, anga`uju}i i dalje re`isera Davida Hermana i poznatog slikara Henrika Berlevija. S obzirom na svoju levu orijentisanost, program pro{iruje dru{tvenom i politi~kom problematikom, pi{u}i sam ve} inu tekstova, uglavnom “dramoleta”. Pozori{te gostuje u nizu gradova, do`ivev{i zavidan uspeh. Po mnogo ~emu na njega nalikuje vilnjanski kabare Sambation koji je tako|e uspe{no gostovao u vi{e litvanskih i poljskih gradova. Broderzon je u Lo|u osnovao i umetni~ko-revolucionarno kafe-pozori{te Ararat, pre svega zahvaljuju}i nekolicini lo|skih mecena. Ovo pozori{te je bilo najavangardnije od svih pomenutih. Isticalo se i veoma raznorodnim programima (tridesetak) koji su osvajali publiku {irom zemlje i donosili finansijski uspeh. 1935. imalo je veliku turneju po Evropi, posebno se istaklo gostovanjem u Parizu u Palais de la Mutualité. Jedino je jidi{ pozori{te koje je neprekidno radilo do 1939. Za Lo| je vezan i Vitold Vandurski, pesnik i dramski pisac, politi~ki radnik, komunista koji se na prvoj godini prava u Moskvi zainteresovao za knji`evnost i pozori{te, umetni~ke krugove, posebno za stvarala{tvo Majakovskog. Veliki zna~aj za njega imao je i susret s ruskim pozori{tem u kome su radili veliki reformatori, Stanislavski, Nemirovi~-Dan~enko, Mejerholjd, Tairov i dr. Prvi svetski rat je prekinuo ta njegova interesovanja. Rade}i u bolnicama uspeo je da izbegne u~e{}e u ratu i da se upozna sa organizacijom tzv. narodnih pozori{ta. 1919. na{ao se u Harkovu, gde je po~eo da predaje na Nezavisnom univerzitetu za umetnost, bavi prou~avanjima folklornog i ritualnog pozori{ta, kao i da organizuje amatersko pozori{te, u ~emu mu je pomagala supruga Leo-

RUAH HADA[A

nora Rakovska. Vratio se u Poljsku 1921, najpre u Var{avu, a zatim u Lo|. Nastavio je s knji`evnim radom, a organizovao je i Radni~ku scenu, na kojoj su igrana i dela poljskih pisaca. Izme|u ostalih, tu su izvo|ene i njegove drame Smrt na kru{ki i Komedija del arte, u kojima je izneo i svoje vi|enje reforme radni~kog pozori{ta. Iako je bio jedan od autora manifesta-zbirke Tri plotuna koji je napisao s Bronjevskim i Standeom, svoju “revolucionarnu” poeziju je ocenjivao kriti~ki, te se potpuno posvetio Radni~kom pozori{tu i politi~koj delatnosti. U nekomunisti~koj Poljskoj nai{ao je na o{tru kritiku i posle nekoliko predstava Smrt na kru{ki je zabranjena, Radni~ko pozori{te ukinuto, a Vandurski uhap{en. Zahvaljuju}i zauzimanju prijatelja oslobo|en je. I pored toga morao je da emigrira. Emigrirao je u Nema~ku, gde mu je rad tako|e zabranjen, a odatle u Kijev. 1929. postao je rukovodilac poljskog pozori{ta Polprot. Zahvaljuju} i veoma zanimljivom repertoaru pozori{te je izvelo 160 predstava. Ali, po~ele su Staljinove ~istke i Poljaci u SSSR-u na{li su se me|u prvima na listi “opasnih i {tetnih”. Vandurski je progla{en protivnikom radnika i smenjen s mesta direktora pozori{ta. Otputovao je u Moskvu gde je poku{ao ponovo da se uklju~i u rad radni~kih pozori{ta, izme|u ostalog svojom dramom Vika i dramom-plakatom U hotelu Imperijalizam, Standeovom dramom Invalidi, dramama Jasjenjskog Radio-Maj, Razgovor [ele s Hristom i Zajedni~ka stvar, Misterijom bufo Majakovskog, Tvenovim dramatizovanim Tomom Sojerom i dr. 1934. je uhap{en zbog “politi~kih i ideolo{kih gre{aka” i osu|en na streljanje. Posmrtno je rehabilitovan 1956. Isticala se i Vilnjanska trupa osnovana 1916. koja je vi{e puta menjala sastav ansambla i naziv, jer je Vilno do 1918. bilo pod ruskom okupacijom. Spadala je u najavangardnija me|uratna jidi{ pozori{ta. Prikazivala je najpoznatije jidi{ pisce, A{a, Anskog, Alejhema, Kobrina, Pereca, Lejvika i dr. [to se stila ti~e bila je pod prili~nim uticajem MHAT-a. Najve}i uspeh je postigla Dibukom Anskog u re`iji Davida Hermana. U po~etku je gostovala samo u Litvi i Belorusiji, a od 1917. davala je predstave po svim ve}im gradovima Poljske, u Galiciji, Be~u, Rumuniji i drugim evropskim zemljama. U njena velika ostvarenja spadale su i A{ove drame Kadi{ za veru i Amon i Tamar. Raspala se 1924. i jedan deo njenih ~lanova nastupao je u Berlinu, a drugi u Njujorku. Avangardnosti predstava veoma su doprinosili njeni avangardno orijentisani re`iseri (Herman, Vajhert), scenografi (Vajntraub, Balk, Sirkus, A. Prona{ko, K. Mackjevi~), koreografi (L. Rotbaum) i kompozitori (H. Kon i J. Kaminjski), kao i pro{irenje repertoara dramama ne-jevrejskih autora, pre svega ameri~kih i ruskih, prihvatanje ekspresionizma, posebno groteske, kao izra`ajnog sredstva.  * Antologiju poljske avangardne poezije, proze i drame objavi}e Slu`beni glasnik kao drugi tom u kolekciji Avangarda.

Be [amajim menuhanu – su}uti Obitelji Albahari Obitelji Grinvald iz Beograda Obitelji Popovic i Steiner iz Beograda Obitelji Abinun iz Splita, Sarajeva i USA Obitelji [atri} iz Beograda 21


RUAH HADA[A

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

Sefardi, Bosna i Samokovlija; Rafael i Simha Eliezer Papo

Period od X. do XII. vijeka u jevrejskoj se istoriografiji obi~no naziva Zlatnim dobom [panije. Na `alost, pod uticajem hri{}anskih prodora sa sjevera, muslimanski vladari ovog visoko-rafiniranog kalifata posi`u, u cilju osna`ivanja dr`ave, za uvo`enjem svje`e krvi iz susjedne sjeverne Afrike. Pristigli borci, neurbanizovana beduinsko-berberska plemena, me|utim, silom preuzimaju vlast u zemlji – a, ubrzo, dekretom, ukidaju u arapskoj [paniji sve religije osim islama. Mnogi Jevreji i hri{}ani, prinu|eni da `ive kao muslimani, bje`e u trpeljivije zemlje. Bio je to prvi talas jevrejskog iseljavanja iz [panije. Otad pa nadalje sunce arapsko-jevrejske [panije polako ali sigurno zalazi. Dekret o ukidanju drugih religija naknadno je poni{ten – ali arapska [panija nikada vi{e nije postigla nekada{nji stepen tolerancije i razvitka. Novo razdoblje prosperiteta pod okriljem hri{}anskih vladara (poput kralja Pedra koji stolova{e u Toledu – ili Alfonsa nazvanog Mudrim) na sjeveru, samo je predah do masovnih prisilnih pokr{tavanja koja obilje`avaju konac XIV. vijeka na Iberijskom poluostrvu. 1492 godine, reconquista (tako se na Kastiljanu naziva ponovno osvajanje poluostrva) je uspje{no okon~ana. Padom Granade cijeli poluotok je vra}en pod hri{}ansku vlast. Hiljade iberijskih muslimana protjerani su sa svojih vjekovnih ognji{ta – a ubrzo }e im se pridru`iti i Jevreji. U nastupu (sada hri{}anskog) fundamentalizma los reyes catolicos (katoli~ki kraljevi), Fernando od Aragona i Izabela od Kastilje, donose dekret kojim se svim Jevrejima [panije ostavljaju tri mjeseca da promijene ili vjeru ili zemlju. Kao {to su nekada tra`ili lijeka islamskom fanatizmu u okrilju hri{}anstva – tako sada velika ve}ina {panjolskih Jevreja nalazi sigurnost pod okriljem Turskog Carstva koje je tada bilo u najve}em usponu. Legenda ka`e da je sultan Bajazit, kada su mu {panski poslanici pri porti hvalili mudrost Ferdinanda i Izabele, njihove pri~e doveo u sumnju rije~ima: “Te{ko mi je da povjerujem u mudrost ~ovjeka koji je izognom ovog po{tenog i radinog svijeta osiroma{io svoje – a obogatio moje kraljevstvo.” Tako su, eto, [panjoli ili Sefardi (od hebr. Sefarad = [panija) stigli u ogromno Tursko Carstvo – te, na koncu, i u Bosnu koja je, tada, bila jedna od njegovih provincija. Prvih nekoliko stotina godina njihovog boravka u Turskom Carstvu uop{te – te u Bosni napose, Sefardi su bili, narodnim jezikom re~eno, sami sebi rod. Veze unutar grupe (zajedni~ka svijest, zajedni~ki jezik, kultura, tradicija i religija) bile su daleko ja~e od spona koja su se razvijale izme|u Sefarda i domicilnih balkanskih etno-skupina. Razlike izme|u Jevrejina i hri{}anina ili Jevrejina i muslimana iz Bosne u to su vrijeme jo{ uvijek bile mnogo ve}e nego li razlike izme|u

22

dva Jevrejina sa dva razli~ita kraja Carstva. Kasnije, postepeno, dugim sjedenjem u razli~itim pokrajinama Carstva, postepeno ja~aju veze Jevreja sa pojedina~nim prostorima – kao i sa drugim etni~kim skupinama koje ih nastanjuju. S postepenim propadanjem Turskog Carstva i sa stvaranjem novooslobo|enih nacionalnih dr`ava na Balkanu, jedinstveni sefardski svijet definitivno prestaje da postoji. Gube}i veze jednih s drugima, Sefardi postaju sve upu}eniji na svoje loko okru`enje. Njihovo blagostanje na Balkanu koje vi{e ne zavisi od odnosa sa Portom – sada sve vi{e zavisi od odnosa sa vladaju}om etni~kom grupom (u monoetni~kim dr`avama) ili sa drugim etni~kim grupama (u vi{eetni~kim zajednicama). U to vrijeme (negdje prije – a negdje kasnije) u svim jevrejskim zajednicama na Balkanu jevrejsko-{panjolski jezik polako se povla~i pred jezikom zemlje, tradicija uzmi~e pred modernom – a tradicionalno jevrejsko obrazovanje biva zamijenjeno zapadnim, evropskim. Proces “nacionalizacije” Jevreja koji je u Bosni otpo~elo u posljednjim decenijama turske uprave definitivno je zavr{en u vrijeme austro-ugarske okupacije. Prvu Jugoslaviju bosanski Jevreji do~ekali su sa ve} razvijenim identitetom posebne grupe u svjetskom Jevrejstvu i posebne grupe u Bosni. Djelovanje Isaka Samokovlije vezano je upravo za ovaj period u kome su bosanski Jevreji ve} uveliko bili modernizovani i poprili~no asimilovani. Interesantno je, me|utim, da je prvi me|u Sefardima koji se odlu~io da stvara na jeziku sredine (a ne na maternjem ladinu), ipak, vi{e i radije pisao o nekada{njim jevrejskim tipovima, o nekada{njim Sefardima ~iji je identitet bio neupitan, samosvijest ne{to {to se samo po sebi podrazumijevalo – a posebnost za{ti}ena visokim bedemima drugog jezika, druga~ije vjere, druk~ijih nada i strahova i druk~ije sudbine. Samokovlijini likovi su nesumnjivo sefardski, jevrejski – ali je njihova poetika, njihova tragika duboko bosanska. Literatura koju su Sefardi (pa i Sefardi u Bosni) stvarali na jevrejsko-{panjolskom jeziku mnogo je vedrija, anegdotskija i folkloristi~nija od atmosfere sudbinske osuje}enosti i dubokog autizma kojom odi{e svijet koji je vlastitim junacima skrojio Samokovlija. Sklonost “orijentalnim manama”: fatalizmu i fantaziji, pasivnost i nesposobnost komunikacije, samodostatnost, samoupu}enost – i prije svega sebeusresre|enost karakteristika je mnogih Samokovlijinih likova. Takav je Samuel, takva je Saru~a, takav je Papu~o – na koncu, unekoliko je takav i sam Samokovlija (vidi “autobiografske” pri~e poput “Davokinih pripovjedanja autoru” – ili pri~e “Jevrejin koji se subotom ne moli Bogu”) – ali niko vi{e od Rafe “Simhinog”. 


[OA I NJEZINI IZVORI

RUAH HADA[A

Otete godine: Slu~aj Finaly Julija Ko{

Godine 1939. mladi be~ki lije~nik Fritz (Friedrich) Finaly je sa suprugom Annie ro|enom Schwarz iselio iz Austrije, koja je tada ve} godinu dana bila u sastavu Tre}eg Reicha, u kojemu za @idove o~ito nije bilo budu}nosti. Smjestili su se u blizini francuskoga grada Grenoblea, gdje su im se u travnju 1941. i u srpnju 1942. rodili sinovi Robert i Gérald. Uza sve tada{nje ratne opasnosti, roditelji su ih, prema `idovskim religijskim propisima, obredom obrezivanja osmoga dana `ivota posvetili `idovstvu. U to su doba, nakon {irenja njema~ke okupacije na Francusku, zapo~ele i deportacije francuskih @idova u logore smrti. Pred svoju deportaciju, predosje}aju}i da se nikada ne}e vratiti domu i djeci, bra~ni par Finaly je svoja dva mali{ana 1944. povjerio katoli~kim susjedima. Zamolili su ih da njih dvojicu, ~im to bude mogu}e, predaju Fritzovoj sestri Margarete Fischel, koja je od 1938. `ivjela na Novom Zelandu. @eljeli su da njihova djeca `ive barem sa svojom rodbinom, ako ve} ne}e imati roditelje. Lo{ predosje}aj Fritza i Annie Finaly se obistinio: smrtno su stradali u Auschwitzu. Njihovi dje~aci su pak, nakon {to su boravili u nizu katoli~kih internata, kraj rata do~ekali u gradskoj {koli u Grenobleu, kojoj je ravnateljica bila 56-godi{nja gospo|ica Antoinette Brun. Tetka dvojice dje~aka, Margarete Fischel, ve} je 1945., neposredno nakon zavr{etka Drugoga svjetskog rata, uz pomo} gradona~elnika mjesta u kojemu je obitelj Finaly boravila do deportacije, uspjela u}i u trag svojim mladim ne}acima. Uredila je sve potrebno da dje~aci, prema posljednjoj `elji roditelja, otputuju k njoj na Novi Zeland. Pismom se obratila gospo|ici Brun, zahvaljuju}i joj {to je dje~ake spasila od sigurne smrti u Holokaustu, `ele}i se dogovoriti o njihovu preuzimanju, te nude}i naknadu tro{kova. Gospo|ica Brun je tada prvi i jedini put odgovorila na njezino pismo (na kasnija brojna pisma nije odgovarala), te joj kratko priop}ila da su dje~aci premladi za tako dugo putovanje. Istodobno je od francuskih vlasti zatra`ila trajno skrbni{tvo nad njima, a s crkevnim tijelima dogovorila sve potrebno za njihovo kr{tenje. U tom je trenutku ono {to je tijekom Holokausta bila odlu~uju}a pomo} `idovskoj djeci u opasnosti preraslo u otmicu i namjeru za nasilno kr{tenje, u ~emu je uskoro sudjelovalo vi{e po~initelja. Katoli~ka strana je odlu~no odbijala predati djecu njihovoj `idovskoj rodbini, ~ak svjesno la`no tvrde}i da su ih njihovi roditelji bili naumili odgojiti kao katolike. Dje~aci su kr{teni 1948., u dobi od {est i sedam godina, suprotno od jasno iskazane posljednje volje roditelja. Tijekom sljede}ih pet godina bili su neprestano premje{tani iz grada u grad, iz jedne katoli~ke {kole u drugu. Gotovo potpuno je nestala vjerojatnost da }e ih rodbina ikada ~ak i vidjeti, a kamoli uspjeti dobiti skrbni{tvo nad njima. Prijatelj izraelskog ogranka obitelji, Moshe Keller, vlasnik kemij-

skog poduze}a u Grenobleu (~iji uspje{an rad je `rtvovao kako bi se mogao posvetiti isklju~ivo osloba|anju dvojice dje~aka), posjetio je gospo|icu Brun te iste 1948. godine, poku{avaju}i ju privoljeti da dopusti spajanje dje~aka s najbli`om pre`ivjelom porodicom. Smjesta ga je odbila najgrubljim tonom, divlje vrije|aju}i @idove i `idovstvo. Jedini preostali put bio je pokretanje dugotrajnog i skupog pravnog postupka. Moshe Keller je tada u vi{e gradova po~eo prikupljati novac za sudske tro{kove, istodobno poti~u}i interes javnosti. Kada je po~etkom 1950-ih slu~aj kona~no dospio pred sud, Antoinette Brun i njezini podupiratelji su svjesno la`no tvrdili da rodbina nikada do tada nije ni pokazala zanimanje za dje~ake. Ovo su smjesta pobili snopovi potvrda o slanju preporu~enih pisama koje je Margarete Fischel godinama uporno upu}ivala njoj i brojnim mjerodavnim ustanovama, zahtijevaju}i ispunjenje posljednje `elje pokojnih roditelja dvojice dje~aka. Zatim je, kao strana koja slu`beno potra`uje dje~ake, od Margarete borbu za svoje ne}ake preuzela njezina mla|a sestra, Judith Rosner, koja je sa suprugom Mosheom `ivjela u Izraelu. Tako je to slu`beno postao spor o skrbni{tvu izme|u izraelske obitelji Finaly-Rosner i francuske gra|anke Antoinette Brun. Me|utim, crkvena strana, premda slu`beno nije bila stranka u sporu, sna`no i gotovo bez prikrivanja se zauzela za svoju pripadnicu, utje~u}i redom na sve odluke ni`ih sudova. ^ak i kada je kona~no i neizbje`no donesena sudska odluka koja je dje~ake trebala spojiti s najbli`ima, postalo je jasno da }e se oni koji podupiru otmicu uporno oglu{ivati o sudske odluke. U tim za Crkvu neugodnim okolnostima, lionski nadbiskup je javno pozvao sve koji ne{to znaju o njemu nepoznatom boravi{tu dje~aka da se jave, ali istodobno dvosmisleno nagla{avaju}i da je i “Crkva tako|er majka…”. Na vrhuncu krize, pred samu odluku Vrhovnoga suda i slute}i za sebe nepovoljnu kona~nu presudu, otmi~ari su dje~ake `urno, krajnje nedostatno odjevene, odvukli u snje`ne planine, gdje su ih iz Francuske prokrijum~arili u [panjolsku, te ih predali baskijskim fratrima. Tada 12-godi{nji Robert opisao je u svome dnevniku strahote toga dugog pje{a~enja po dubokome snijegu. Dje~acima se izgubio svaki trag, ali je francuska policija uspjela ustanoviti da je u otmici sudjelovalo nekoliko francuskih redovnica i baskijskih sve}enika. Neke od umije{anih redovnica, a uz njih i Antoinette Brun, provele su po nekoliko dana u zatvoru, ali dje~ake ni nakon toga nisu predale. Slu~aj je pobudio golemo javno zanimanje `idovskih i ne`idovskih krugova i podijelio tada{nju francusku katoli~ku javnost, sli~no kao {to je to bilo i u slu~aju la`no optu`enoga francuskog ~asnika Dreyfusa, pola stolje}a ranije. Dio katoli~ke javnosti je rodbinu dje~aka optu`ivao kao nezahvalnike, a njihova nastojanja da ne}ake prime u svoju obitelj ~ak su prikazivali kao poku{aj 23


RUAH HADA[A

[OA I NJEZINI IZVORI

otmice, jer “te francuske dje~ake” k sebi su `eljeli odvesti “strani”, odnosno izraelski ro|aci. Ipak se raspolo`enje javnosti postupno po~elo mijenjati pod sve dubljim op}im zgra`anjem nad be{}utno{}u otmi~ara prema dvojici nemo}nih dje~aka i zbog njihovog otvorenog suprotstavljanja gra|anskome pravnom sustavu. Sve je vi{e gra|ana, neovisno o svojim vjerskim uvjerenjima, shva}alo da su crkveni ljudi koji su bili umije{ani u skrivanje dvojice `idovskih dje~aka postupili ne samo suprotno pravu, ve} i na o~itu {tetu te djece. I ugledni francuski katoli~ki knji`evnik i dobitnik Nobelove nagrade François Mauriac, koji je u ovome slu~aju po~etno bio zauzeo sna`an protu`idovski stav, razvitkom doga|aja ga je promijenio. ^ak osam godina je pro{lo od dana kada je rodbina prvi put zatra`ila dje~ake do presude Vrhovnoga suda, kojom je 23. lipnja 1953. podnesak gospo|ice Brun za dodjelu skrbni{tva kona~no odbijen. Dva dana kasnije, dje~aci su iznenada “prona|eni” u [panjolskoj. Pod policijskom pratnjom prevezeni su u Pariz, te su, nakon svih brojnih te{kih udaraca koje su pro`ivjeli, doputovali u Izrael, u dom svojih bliskih ro|aka Rosnerovih. Oni ih nisu slu`beno posvojili jer su `eljeli sa~uvati njihovo prezime, a time i uspomenu na njihove roditelje. Postupno su po~eli popravljati duboku psiholo{ku {tetu koju su dje~acima nanijeli fanati~ni otmi~ari, koji su ove `idovske dje~ake godinama odgajali u preziru prema `idovstvu i u mr`nji prema “kristoubojicama” @idovima. Premda im je otmicom oteto osam dje~jih godina koje su mogli provesti sa svojim najbli`ima, dje~aci su se oporavili. O`enili su se i stekli djecu i unuke, a Robert je postao lije~nik, nastavljaju}i o~ev profesionalni put. Otmi~ari su pro{li bez ikakve kazne. Ovaj slu~aj je 1960. op{irno opisao sam klju~ni sudionik, najzaslu`niji za sretno okon~anje, Moshe Keller, u knjizi pod naslovom L’Affaire Finaly (Slu~aj Finaly). Gotovo cijelu nakladu knjige odmah su pokupovali i iz javne dostupnosti uklonili crkveni krugovi, te ju je uskoro bilo prakti~no nemogu}e nabaviti. Prema ovim doga|ajima je 2008. francuski redatelj Fabrice Genestal snimio igrani film (zbog prividno neobja{njivog razloga, u filmu susjedi oca dje~aka nazivaju “bogatim bankarom”, umjesto skromnim lije~nikom, {to je doista bio). U o`ujku 2005. je na internetu objavljeno i kratko osobno svjedo~enje i gorko sje}anje Michaela Rosnera, starijeg brati}a nekad otetih dje~aka (http:// isurvived.org/2Postings/Finaly-affair.htlm). On se retori~ki pita: zar je mo`da gospo|ica Brun pod svaku cijenu, pa i uz cijenu po~injenja zlo~ina otmice, `eljela zadr`ati tu djecu zapravo stoga {to ih je bila tako silno zavoljela da ih se nije mogla odre}i, kao da im je majka?! Ali dje~ake je vi|ala jedva dvaput godi{nje, za Bo`i} i Uskrs, a oni u tim prigodama nisu stekli dojam da ih je osobito voljela. Stoga o~ito nije bila potaknuta ljubavlju – zaklju~uje Rosner – ve} ih se zapravo `eljelo odgojiti za sve}eni{tvo. Francuske redovnice pomaga~ice u ovom slu~aju otmice pripadale su, o~ito ne slu~ajno, redu Na{e Gospe Cionske, Notre-Da-

24

me de Sion. Osnovali su ga u prvoj polovini 19. stolje}a brojni novokr{teni @idovi, s osnovnim i prakti~no jedinim ciljem daljnjeg {irenja kr{tenja me|u @idovima. Pokret je nastao u okviru tada gotovo masovnog dragovoljnog prijelaza na kr{}anstvo me|u pripadnicima bogatijih slojeva `idovskoga dru{tva. Taj veliki val pokr{tavanja nastao je kao popratna pojava Napoleonovih reforma, kojima su @idovi izjedna~eni s ostalim gra|anima, a bogatiji krugovi su to brzo prihvatili, uklju~uju}i se u suvremene `ivotne tokove, dok su siroma{niji bili dublje odani tradicijskome `ivotu. Novokr{tenih @idova obaju spolova bilo je tada mnogo, a dosta njih se i zaredilo. Godine 1843. osnovali su `enski red Gospe Cionske, sa sjedi{tem u Parizu, a od 1852. isti cilj je okupio i mu{ki red Zajednica sve}enika Gospe Cionske. Osnovni interes reda je bio daljnje privla~enje @idova na kr{tenje. Na podru~ju Svete Zemlje odnosno Erec Israela, tada pod turskom vla{}u, osnovano je nekoliko obrazovnih ustanova, te samostan i siroti{te. Kasnije su otvorene i brojne druge sli~ne ustanove diljem svijeta, od Engleske do Australije, u kojima su kao u~iteljice djelovale pripadnice reda Gospe Cionske. U slu~aju otmice bra}e Finaly, redovnice Gospe Cionske dosljedno su postupile u skladu s izvornim temeljnim ciljevima i na~elima svoga reda, ne obaziru}i se na gra|anske zakone i sudske odluke. Tako je Slu~aj Finaly u modernoj francuskoj dr`avi potpuno zrcalio ~ak stolje}e stariji tragi~an slu~aj crkvene otmice `idovskoga dje~aka Edgarda Mortare, poznat kao Slu~aj Mortara, koji se dogodio u Bologni, u Papinskoj dr`avi, po~etkom druge polovine 19. stolje}a. Ali ovoga puta – kada je ovlast za kona~nu odluku imao civilni, a ne crkveni sud – otmica je ipak okon~ana mnogo sretnije, premda s neizbrisivim o`iljcima. Osobna tragedija Roberta i Géralda Finalyja proizvela je, poput one u Slu~aju Mortara, i ne{to dobro za {ire dru{tvo. Ove `ivotne tragedije `idovske djece i njihovih obitelji pridonijele su izgradnji novih dru{tvenih odnosa: potaknule su razvitak svijesti gra|anskih, a kona~no i crkvenih krugova o pravu `idovske osobe na svoje `idovstvo i na po{tovanje toga izbora. Nakon reformatorskoga Drugog vatikanskog sabora, odr`anoga 1965. na inicijativu pape Ivana XXIII., djelatnost reda Gospe Cionske se pro{irila i razvila, ali vi{e ne uz toliko nagla{avanje misionarske djelatnosti prema @idovima. Red se danas zala`e na polju pobolj{avanja katoli~ko-`idovskih odnosa, te sebe opisuje kao svjedoka Bo`je ljubavi prema `idovskome narodu. Ne mo`e se znati i nikada se ne}e saznati {to se dogodilo s mnogom drugom spa{enom `idovskom djecom, stotinama, a mo`da i tisu}ama njih na golemome europskom podru~ju s kojega je u Holokaustu smrtno stradalo {est milijuna @idova. Tada je toj djeci goli `ivot mo`da bio spa{en u sli~nim okolnostima kao bra}i Finaly, ali kraj Holokausta nije do`ivio nitko od njihove rodbine, koji bi se nakon rata mogao tako te{ko, uporno i dugo boriti za njihov sastanak s bli`njima i povratak svome identitetu, kako su to u~inili ro|aci bra}e Finaly… 


DA SE NE ZABORAVE

RUAH HADA[A

Pri~a o [uli Dorfman Jasna ^iri}

Erez Jisrael. Tansport je poznat po imenima mesta du`eg boravka, kao, npr., transport Kladovo, ili transport [abac. Mnoge su knjige, zbornici i pri~e kazivale o Kladovskom transportu; ovog puta ne bih da ponavljam tu pri~u. U svojoj biografiji Bata Gedalja nije napisao nigde da se prvi put o`enio sa Noemi Goldberg iz Be~a, emigrantkinjom, koja je tako|e boravila u kladovskom transportu. Prvi put su se ven~ali na brodu “Kraljica Marija” u Kladovu, i to ven~anje neko je proglasio neva`e}im. Drugi put su se ven~ali posle godinu i po dana od prvog ven~anja u a{kenaskoj op{tini u Beogradu, iako je Bata bio ~lan sefardske op{tine. Uz saglasnost Vrhovnog rabina Isaka Alkalaja ven~anje je obavljeno u stanu nadrabina Ignjata [langa. Za vreme rata, od 1941. do 1945., Gedalja je bio u Nema~koj u raznim zarobljeni~kim logorima, kao rezervni oficir Jugoslovenske vojske, u ~inu pe{adijskog potpukovnika. Bio je u logorima u Nirnbergu, Osnabriku, Strasburgu, Grosbornu i drugim prolaznim logorima. U zarobljeni{tvu je u zimu 1941. dobio je poslednje pismo od roditelja iz Ni{a i kako on ka`e i »pismo moje drugarice kroz `ivot Noemi«, i slike… Jula 1942., u Osnabriku, primio je i po{tansku kartu {kolskog druga iz ni{ke gimnazije. Samo nekoliko re~i: »Dragi Bato, `alim da si ostao sam na svetu.« Ta~ka…

Istra`iva~kim radom po~ela sam da se bavim pre 30 godina; od rane mladosti me fascinirao `ivot Jevreja u periodu pre II svetskog rata. Pri~u o Jevrejima i njihovom `ivotu nije imao ~esto ko da ispri~a i svedo~i. Po~ela sam da pregledavam dokumentaciju po arhivima, muzejima, da tra`im po predratnim novinama pri~e o Jevrejima, da tragam za pre`ivelima, jednostavno da probam da o`ivim pri~u na svoje sunarodnike Jevreje, koji su ubijeni tokom II svetskog rata, ali i na one koji su pre`iveli ratne strahote. Probala sam svih ovih godina moga rada i istra`ivanja da o`ivim pri~e o Jevrejima. Danas mislim da sam uspela u tome, jer o svima njima o kojima nije imao ko da pri~a ili nije imao ko da ih se seti, o ubijenima i o onima koji su ~udom pre`iveli Holokaust, uspela sam da sa~uvam i ispri~am pri~u. 1995. godine otkupila sam od Jevrejskog istorijskog muzeja u Beogradu arhivu Naftalija Bate Gedalje. U biografiji Naftali Bate Gedalje, koju sam u toj dokumentaciji na{la, sem osnovnih podataka pi{e: Naftali Bata Gedalja, predstavnik Saveza, bio je aktivni saradnik u aliji B. Tokom 1938., 1939. do 1940., bio je redovan pratilac transportnih skupina, koje su prolazile kroz Jugoslaviju sa emigrantima iz Austrije, Nema~ke, ^e{ke… Skoro godinu dana proveo je i administrativno vodio transport od preko 1.000 ljudi, `ena i dece, koji nisu mogli zbog nedostatka odgovaraju}eg broda a i zbog ratne situacije, da nastave svoj put za

Saznao je da su otac i dva brata streljani na Bubnju kod Ni{a, a majka, `ena kao i dve sestre odvedene na Sajmi{te i ugu{ene… I posle rata, u periodu od 1945. do 1948., Gedalja prati aliju B, za izbeglice i logorske povratnike iz Rumunije i Ma|arske, koji su tra`ili prolaz kroz Jugoslavijiu za Erec Jisrael. U svojstvu sekretara Saveza bio je aktivni saradnik u organizaciji ~etiri alije Jevreja iz Jugoslavije u ve} progla{enu Dr`avu Izrael. U ovim alijama, sa dozvolom vlasti, uz mogu}nost da se ponese i sva pokretna imovina – uz dobrovoljno odricanje dr`avljanstva, kako je tada zakon predvi|ao, iselilo se iz Jugoslavije oko 7.500 mu{karaca, `ena i dece. U Beogradu Gedalj se ven~ao po drugi put: `ena mu je bila Ru`a Weinberger iz Pan~eva; novembra meseca 1948. god., dobijaju sina Nahuma. U junu 1951, odlazi, sa porodicom, za Izrael. Umro je 1989. godine. 1956. Bata Gedalja je za Jad Va{em sastavio listu od 47 imena `rtava iz svoje porodice. Tu su bili njegov otac, majka, bra}a, sestre, puno ro|aka kao i prva supruga Noemi Goldberg/ro|ena 1920. godine. Kada sam pratila dokumenta iz arhiva Bate Gedalje, zaintrigiralo me je ko je on bio, fascinirao me njegov `ivot, ljubav prema porodici, posve}enost jevrejskoj zajednici i dru{tvima, njegovi opisi Ni{a i jevrejskog `ivota u njemu, skromnost, humanost i briga o ljudima; pitala sam se za{to skoro nigde nije pominjao svoju prvu suprugu Noemi koju je izuzetno voleo; za{to nigde 25


RUAH HADA[A

DA SE NE ZABORAVE

nije spomenuo i pismo zaljubljene devojke iz kladovskog transporta, a napisao je i za sobom ostavio gomile bele`aka, pri~a, tekstova iz novina, intervjua, itd... itd. @elela sam da saznam jo{ vi{e o ~oveku koji je sa 1.150 emigranata proveo 11 meseci na zale|enom Dunavu, ~oveku koji je posle II svetskog rata, zajedno sa Avramom Mevorahom, podneo izve{taj o tragi~noj sudbini jevrejskih emigranata koji su iz Kladova preba~eni u [abac i streljani u Zasavici. U dokumentaciji koju posedujem, prona{la sam jednu zanimljivost, jednu pesmu posve}enu Naftali Bati Gedalji. [ula Dorfman /Schula Dorfmann/ iz Be~a, emigrant, pi{e pesmu Bati, novembra-decembra 1939. u Kladovu. Hladno}a, led, `ivot na brodu, glad, neima{tina, nisu spre~ili mladu [ulu Dorfman

da se zaljubi u Batu i da mu napi{e pesmu na nema~kom jeziku; naslovila ju je: “OH, GEDALJA”. O~ito da ljubav nije bila uzvra}ena, ali rukom napisan pesma je ostala. Kasnije je neko pisa}om ma{inom prekucao pesmu na nema~ki, a zatim je neko i preveo pesmu na hebrejski i srpski jezik. Gde je zavr{io `ivot dvadesetogodi{nje emigrantkinje iz Be~a, [ula Dorfman, nije mi poznato. Probala sam da istra`im ali sam samo na{la podatke o njenim bli`njima koji se nalaze na “Spisku streljanih Jevreja, oktobra 1941. u selu Zasavica kod [apca”. O [uli Dorfman nema traga, ali iza nje je ostala pesma posve}ena Bati Gedalji. 29. 6. 2007., Ni{ 

Oh, Gedalja Schula Dorfmann, XI-XII/39. Kladovo

Oh, Gedalja, Sama napustila sam Be~ Sve sam ostavila iza sebe I dosad sam bila sama kao i osamljena tu Al’ odjednom pribli`i se usud I do{la sam u stra{nu stisku Jer tad sam primetila da gubim svoje srce. I jedan ~ovek stupi u moj `ivot Kako nikog takvog nije bilo On zna sve, {ta god ima da se sazna Ima on jaku volju i sre}u Nikad nije primetio da sam Preko u{iju zaljubljena u njega /Refren/ Oh, Gedalja, U svakom slu~aju ka`em ja – da. Ne ~uje{ ti kako srce moje za te pumpa Zbog tebe }u bez prigovora progutati sva{ta Oh, Gedalja, U svakom slu~aju ka`em ja – da A bude{ li jednom legao u grob, Tad i mene dodaj k tome. Sad treba da se uputim u Erec Bez mu`a kao sve ostale.

26

Ta {ta da radim tamo kao mlada cura? Mnogi su se ve} na{li Vezali se me|usobno Tek ja, jadna, ostade sama u transportu, Jer ~ovek {to ga ljubim Ni{ta ne ceni moj nagon Pa ~ak jo{ i jednostavno ignorira mene, Ah, sirota ja `enska Uvek sanjam o tom jednom A rado bih pristala da me on zavede /Refren/ Oh, Gedalja, Koliko bih se radovala Kada bih kod njega na{la uspeha Al’uzalud kod njega ja kucam Za njega iznad svega transport olima Od briga vu~e ve} du`u bradu Jer njega ne treba{ da informi{e{ ni o ~emu Sva{ta sam ve} poku{ala Ali on je uvek samo proklinjao I stog’ mislim ja – nema tu nikakvog smisla Tako ~esto sam se ponudila No, kona~no sam rezignirala Ja pakujem, pa odlazim bez mu{kog bi}a!!


KULTURA I UMJETNOST

RUAH HADA[A

U izlozima knji`ara – pripremila Dolores Bettini

Gertrude Stein: Autobiografija Alice B. Toklas izdava~: [areni du}an, Koprivnica, 2012. • prijevod: Mate Maras • broj stranica: 245

U ovoj, zapravo, zajedni~koj autobiografiji, napisanoj, navodno, rije~ima Alice B. Toklas kako ih je zapisala Gertrude Stein, opisan je njihov zajedni~ki `ivot i dru`enja s umjetni~kom elitom svoga vremena! Gospo|ice Stein i Toklas bile su me|u najpoznatijim pokroviteljicama umjetnosti i umjetnika u prvoj polovici 20. stolje}a, tako da su se u njihovu “Subotnjem salonu” u pari{koj Rue de Fleurus 27 okupljali svi zna~ajniji predstavnici modernih i avangardnih strujanja: Picasso, Cézanne, Matisse, Picabia, Braque, Cocteau, Duchamp, Satie, Apollinaire, Hemingway, Anderson, Fitzgerald, Bowles... Ove zadnje u nizu upravo je Gertrude Stein nazvala “izgubljenom generacijom”, i to je, uz ~uveni “Ru`a je ru`a je ru`a je ru`a”, postao jednim od njezinih najslavnijih citata. 

Branko Poli}: 1000 glazbenih anegdota izdava~: Durieux, Zagreb, 2012. – 10-30 • broj stranica: 416

Vode}i u terminu Klasike na Drugom u okviru no}nih emisija rubriku Note i anegdote, prvenstveno u razdoblju izme|u 1997. i 2004. autor je odlu~io uobli~iti u jednu knjigu tisu}u anegdota o glazbi i glazbenicima sakupljenih, {tono se obi~ava re}i u na{emu `argonu – zbrdazdola. Sva je sre}a {to je ve}inu tekstova uspio sa~uvati, ne pridr`avaju}i se one didaskalije da je sve ono {to je jednom odletjelo u eter, zauvijek propalo. Nadao se da }e i svojim ~itateljima priu{titi malo razonode, a mo`da i pouke. 

Chris Bohjalian: Kosturi na gozbi izdava~: Znanje, Zagreb, 2010. • prijevod: Predrag Raos • broj stranica: 383

Prvo kod nas prevedeno djelo suvremenog ameri~kog pisca (ro|en 1960) inspirirano je neobjavljenim dnevnicima Njemice Eve Henatsch. Prusija (Poljska), sije~anj 1945. Raspad Hitlerovog carstva i pribli`avanje Crvene armije izazivaju op}i mete` i paniku. U tom strahu i rasulu sre}u se mlada Pruskinja Anna, {kotski zarobljenik Callum Finella i @idov-bjegunac Uri Singer. Neobi~na trojka obi~nih ljudi koji, suo~eni s realno{}u koja nadilazi dosege njihova shva}anja, svojom ljudsko{}u i ljubavlju unosi plami~ke svjetla u strahote rata. 

Michael Burleigh: Tre}i Reich – Nova povijest izdava~: Fraktura, Zapre{i}, 2012. • prijevod: Vuk Peri{i} • broj stranica: 1200

Tre}i Reich – Nova povijest Michaela Burleigha knjiga je o Tre}em Reichu i nacizmu kakva dosad nije objavljena na hrvatskom jeziku. Ona obja{njava genezu nacizma, njegovu vladavinu te njegove katastrofalne i zle posljedice. Pisana na temelju golemog broja dokumenata i svjedo~anstava po~initeljâ i `rtava, daje druga~iji uvid u povijest Tre}eg Reicha i nacisti~ke vladavine zla. Od zavr{etka Prvoga svjetskoga rata pa do denacifikacije nakon Drugoga svjetskog rata, Burleigh ~itatelja golemim znanjem i jednostavno{}u izri~aja vodi kroz povijest dr`ave, re`ima i sustava koji su obilje`ili Europu 20. stolje}a. Njegova knjiga progovara o suradnji konzervativnih njema~kih elita koje su pomogle Hitleru da do|e na vlast, o politi~kim prvacima mnogih europskih nacija koji su sura|uju}i s nacistima pridonijeli ostvarenju nacisti~koga monstruoznog plana, te o ratnim naporima nacisti~ke Njema~ke, koja je htjela uspostaviti kontinentalnu dominaciju. Ipak, Tre}i Reich – Nova povijest ponajprije je knjiga o zlu koje je stvorilo Holokaust i gotovo uni{tilo europsku civilizaciju te u kona~nici i samu Njema~ku, a to se zlo gleda primarno o~ima najve}e `rtve takva re`ima – obi~nog ~ovjeka. 

27


RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST

U izlozima knji`ara – pripremila Dolores Bettini

Umberto Saba: Ernesto izdava~: Domino, Zagreb, 2011. • prijevod: Snje`ana Husi} • broj stranica: 132

Ugledni talijanski knji`evnik Umberto Saba nije dopustio da se ova autobiografska novela prve ljubavi objavi za njegova `ivota. Ernesto jo{ nije napunio 16 godina kada mu pristupa nepismen nadni~ar koji hvali njegovu ljepotu. Mjesec su dana u burnoj vezi. No, s obzirom na razlike u njihovim pozicijama, afera ne mo`e potrajati. Na kraju ga knjige vidimo s novim prijateljem, lliom, koji, poput njega, svira violinu i koji }e, daju}i to ~itatelju do znanja, svirati za Ernesta cijeli `ivot. lako primarno poznat po poeziji sakupljenoj u vi{e zbirki, Umberto Saba autor je i nekoliko proznih djela koje je priredila i i objavila njegova k}i Linuccia. U njih se ubraja i Ernesto, objavljen 1975., osamnaest godina nakon autorove smrti. 

Caroline Stoessinger: Stolje}e mudrosti: Pouke iz `ivota Alice Herz-Sommer, najstarije `ivu}e osobe koja je pre`ivjela Holokaust izdava~: Planetopija, Zagreb, 2012. • prijevod: Aleksandra Balovi} • broj stranica: 64

Stolje}e mudrosti je dirljiva pri~a o juna~kom putovanju `ene koja je prekora~ila desetlje}a i dr`avne granice kako bi prkosila smrti i sve nas nadahnula. Smje{ten u kontekst ljepote srednjoeuropske kulture i tragi~nih doga|aja dvadesetog stolje}a koji su ^ehoslova~ku gotovo pedeset godina dr`ali odvojenom od ostatka svijeta, `ivot Alice Herz-Sommer iskazuje duboku eti~ku i duhovnu snagu. Njezina su sje}anja, na{a sje}anja. Kroz njezinu se patnju prisje}amo svojih najmra~nijih trenutaka. Zahvaljuju}i njezinu primjeru, uzdi`emo se kako bismo prona{li ono najbolje u sebi. (Iz predgovora Vaclava Havela) Stotinu i osam godina stara, Alice je najstarija osoba koja je pre`ivjela Holokaust, ali i najstarija koncertna pijanistica na svijetu. Kao svjedokinja ~itavom pro{lom stolje}u i prvom desetlje}u ovog, vidjela je sve – ono najbolje i najgore od ~ovje~anstva. @ivjela je u kontekstu dobra okru`enog kaosom zla, ali ipak i dalje zabacuje glavu dok se smije, s jednakim optimizmom kojim je zra~ila i kao dijete. 

Boualem Sansal: Selo u kojem je @ivio Nijemac – Dnevnik bra}e Shiller izdava~: TKD [ahinpa{i}, Sarajevo/Zagreb, 2009. • prijevod: Marijana Zubonja, Almira Drinjo • broj stranica: 242

Pripovjeda~i su dva brata ~ija je majka Al`irka, a otac Nijemac. Odrasli su u pari{kom predgra|u kod o~evog prijatelja, al`irskog imigranta, a njihovi roditelji su ostali `ivjeti u selu Aín Deb, blizu Setifa. Godine 1994. GIA je izvr{ila pokolj nad stanovnicima Aín Deba. Bol dvojice bra}e zbog `alosti za izgubljenim roditeljima postaje jo{ ve}i kad ih pogodi jo{ surovije saznanje o tome tko je u stvari bio njihov otac, Nijemac, koji je nosio ugledni naziv mud`ahedina…  Susana Fortes: ^ekaju}i Roberta Capu izdava~: Fraktura, Zapre{i}, 2012. • prijevod: Tamara Horvat Kanjera • broj stranica: 224

Gerta Pohorylle, mlada @idovka, bje`i sredinom 30-ih godina 20. stolje}a iz Njema~ke kako bi izbjegla nacisti~ke progone. Spas nalazi u Parizu gdje upoznaje ma|arskog fotografa Andréa Friedmanna. Iako se nad Europu nadvila sablast skorog rata, dvoje mladih ljudi se zaljubljuje. Spaja ih, tako|er, i strast prema fotografiji, pa zajedno smi{ljaju lik Roberta Cape koji }e postati Friedmannov proslavljeni alter ego. Svjesni povijesnog trenutka u kojem `ive i snage fotografije kao medija, Gerta i André odlaze u ratom ve} zahva}enu [panjolsku.  28


KULTURA I UMJETNOST

RUAH HADA[A

Veliki korak mlade zajednice: otvorenje knji`nice Bet Israela za javnost Julija Ko{

Fotografija sa otvorenja knji`nice.

U mjesecu koji se u Hrvatskoj tradicijski obilje`ava kao mjesec knjige, 21. listopada 2012. je u prostorijama Bet Israela sve~ano predstavljena specijalna knji`nica judaike otvorena za javnost. Knji`nica }e djelovati kao suvremeni informacijsko-obrazovni centar, popunjavaju}i prazninu u zadovoljavanju sve brojnijih upita s podru~ja `idovskih studija koja je deset mjeseci ranije nastala trajnim zatvaranjem za javnost knji`nice @idovske op}ine u Palmoti}evoj ulici. Knji`nica Bet Israela je na raspolaganju svim gra|anima, ali ve}ina korisnika je iz studentskih krugova, osobito s obzirom da je od teku}e akademske godine otvorena katedra za `idovske studije pri Filozofskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu, te uz nju i Institut “Moses Mendelssohn”. Vi{e desetina gostiju, me|u kojima vi{e njih iz krugova hrvatskoga knji`ni~arstva i prosvjete, te iz znanstveno-akademskoga `ivota, s velikim je odobravanjem primilo prigodna izlaganja predsjednika @idovske vjerske zajednice Bet Israel prof. dr. Ive Goldsteina, rabina zajednice dr. Kotela Dadona i voditeljice knji`nice mr. sc. Julije Ko{. Prof.

dr. Goldstein, ina~e predstojnik novootvorene katedre za `idovske studije, naglasio je vrijednost ove knji`nice kao jedinoga takvog informacijskog centra u {iroj regiji. Iskazao je radost {to zajednica u svojoj {estoj godini postojanja ovim korakom na svojevrstan na~in »odrasta u dob za polazak u {kolu«. Rabin dr. Dadon, koji je i predava~ na istoj katedri, nadahnuto je naglasio temeljnu va`nost u~enja u `idovstvu, a u~enje je neodvojivo od mogu}nosti kori{tenja knji`ni~nim materijalima. Voditeljica knji`nice mr. sc. Julija Ko{ izrazila je radost zbog otvaranja ove knji`nice za javnost, jer je najmra~niji dan u `idovstvu kada se neka knji`nica zatvara, a najsvjetliji kada se otvara. Ona je pozvala sve budu}e korisnike da se informiraju o radu knji`nice na web stranici Bet Israela, te da se jave u ured zajednice s najavom svojih tematskih interesa, kako bi im se u najkra}em roku pripremila potrebna ciljana gra|a u obliku fotokopija i ispisa iz relevantne gra|e s interneta, te na druge na~ine. Uz studente svih fakulteta, knji`nica priprema stru~ne informacije s podru~ja judaike i za nastavno akademsko i srednjo{kolsko osoblje, te za novinare, knji`evnike, istra`iva~e i op}enito sve gra|ane i ustanove koji imaju potrebe primiti meritornu informaciju o @idovima i `idovstvu. Za sada knji`nica je skromna brojem knjiga, ali u ovo doba svjetske elektroni~ke povezanosti sama papirnata knjiga ubrzano gubi na va`nosti kao izvor informacija, te su svi korisnici od prvoga dana rada knji`nice kvalitetno opremljeni najnovijom i meritornom literaturom i stru~nim usmenim tuma~enjima pitanja koja ih zanimaju. Uz knji`nicu, izgra|ivat }e se i arhiv Bet Israela, koji za sada ima tek nekoliko desetaka, ali zato unikatnih dokumenata i predmeta, koji ve}inom potje~u iz obiteljskih memorija ~lanova Bet Israela, no o~ekuje se da }e se nabavljati i na druge na~ine. Pored ovih redovitih knji`ni~no-arhivskih djelatnosti, knji`nica Bet Israela se bavi i stru~nom pripremom dokumentacije za predlaganje progla{enja Pravednika me|u narodima ovla{tenoj izraelskoj ustanovi Jad Va{em. 

Cedaka Box N. N. za sinagogu 4.000,00 kn N. N. za sinagogu 625,00 kn Jadranka Bilu{i} za Ro{ Ha{ana 1.000,00 kn Milan ^ervinka za Ro{ Ha{ana 500,00 kn N. N. za Ro{ Ha{ana 1.000,00 kn Iliya Zavelev za Ro{ Ha{ana 1.800,00 kn Lidija Seccardi za rad zajednice 200,00 kn ELC rad zajednice 800,00 kn Julija Ko{ za kidu{ 100,00 kn Julija Ko{ – povodom smrti majke Jelke Ko{, ro|. [prung 500,00kn N. N. za socijalni odbor 14.300,00 kn Sonja Samokovlija 200 kn umjesto cvije}a za Bubu Albahari, za Kulturni odbor Sonja Samokovlija 100 kn umjesto cvije}a za Zoricu Grinvald, za Kulturni odbor Sonja Samokovlija 100 kn umjesto cvije}a za Tamaru Steiner Popovi}, za Kulturni odbor Sonja Samokovlija 100 kn umjesto cvije}a za Isu Abinuna, za Kulturni odbor 29


RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U

Auschwitz pri~a Ljubo Ruben Weiss

Nema ~ovjeka koji ne odnese koju tajnu u grob – govore ljudi koji su pone{to nau~ili o `ivotu. Jednostavno, o nekim doga|ajima iz `ivota ne govori se najbli`ima, ne govori se nikome. Za~udo, one bivaju otkrivene, makar i s velikim odmakom od vremena u kome je pokojnik `ivio. Neki ljudi u starosti otvore kapije tajni i olak{avaju}i si du{u pred smrt, progovore i o naj~uvanijoj tajni ili tajnama ili progovore o onome o ~emu su tokom `ivota najmanje govorili, a trebalo je i zbog okoline i njih samih. Mislio sam da sam bio prisan s ocem, logora{kog broja 121 729, Auschwitz – Birkenau, no, ovih godina saznao sam nekoliko stvari: jednu od stare i bolesne majke, drugu iz ~asopisa Ha Kol Koordinacije `idovskih op}ina Hrvatske, zapravo knjige Milana Gavrovi}a u kojoj je navedena tzv. Vrane{i}eva lista… Prije otkrivanja tajni ili tema o kojima se vi{e {utjelo nego govorilo, jedna napomena: `idovski sam vjernik, koliko je to mogu}e iako u sada{njem mjestu bivstvovanja nema sinagoge, kao u ve}ini gradova jugoisto~ne Evrope od 1941. godine. Svakog petka u vrijeme paljenja [abat svije}a palim dvije svije}e uz blagoslov. Otac i majka nisu ih palili i nisam pitao za{to to ne rade – kao {to je moj izbor paliti ih pred “dolazak kraljice” ([abata), tako je njihov izbor, ne paliti i ne blagosloviti svije}e. Tek koju godinu nakon smrti oca, vidjev{i me uz svije}e i s kipa na glavi, majka mi je odala prvu tajnu: “Ti ne zna{, ali tvoj otac, a moj mu` nije vjerovao u Boga!! Nakon Auschwitza ne vjerujem da Adonaj postoji; milijunima @idova i drugim zato~enicima Auschwitza nije pomogao!”

Spomen-svije}a u `idovskoj obitelji “Kako, pa za{to mu je posljednja `elja bila da ga pokopamo uz ispra}aj rabina!” “Da, to mu je bila `elja, i to smo u~inili, ali samo jednom mi je rekao: ’Od Auschwitza ne vjerujem da on postoji! Do Auschwitza da, poslije ne…Uz drugo, da je postojao ne bi dopustio da ja pre`ivim Auschwitz, ostali iz porodice ne, ne bi dopustio razaranje obitelji, ne bi dopustio bestijalna mu~enja…’” Meni, jednom od dva sina, nikada nije izrekao te re~enice. O tome se, kao u mnogim `idovskim obiteljima u kojima je bilo `rtava Holokausta, nije govorilo, ali sje}anje na mrtve nije zanemarivano, dapa~e… Malo je psihologa i psihijatara koji znaju za pojam “spomen-svije}a u `idovskoj obitelji”: @idovi, pre`ivjele `rtve Holokausta, odabrali bi jedno dijete (ili bi to bio jedinac, ako druge djece nije bilo, ~e{}e djevoj~ica, vjerojatno zato {to `idovska tradicija propisuje da upravo maj~ina vjerska uvjerenja odre|uju religijsku pripadnost djeteta), dali mu ime nekog od pokojnih, prenosili na to dijete sje}anje na doga|aje vezane za Holokaust i obitelj, pokazivali djetetu fotografije umorenih, prenosili na njega svoje neostvarene ambicije, idealizirali ga… Pi{em ove retke uvjeren da sam u obitelji Weiss bio odabran 30

za spomen-svije}u, pi{em kao onaj koji je pro`ivio svoje godine u sjeni Holokausta, pi{em za vas kao Ljubo Ruben Weiss, osoba koja svoje drugo osobno ime koristi od 1991. godine, od vremena kada su me u @idovskoj op}ini u Be~u, prilikom registracije, pitali za hebrejsko ime. Otac je govorio da me je kao novoro|en~e htio 1949. upisati s dva imena, ali to, po tada{njim zakonima, nije bilo mogu}e. Detalje sindroma spomen-svije}a iscrpno je opisala izraelska psihologinja Dina Wardi u studiji SPOMEN SVIJE]A, djeca holokausta, izdanje Prosvjete 1998. Dina Wardi smatra se jednom od prvih psihoterapeuta koji su se u Izraelu koristili grupnom terapijom u lije~enju druge generacije pre`ivjelih `rtava Holokausta. Svoja zapa`anja i ~iskustva ste~ena u radu s grupom, autorica je zabilje`ila u ovoj vrijednoj studiji. Naime, “spomen-svije}e” su kulturolo{ki mnogo osjetljivije od ostale djece, naro~ito izra`ena kada su u pitanju teme koje se ti~u Holokausta, i posebno su zabrinuta za ono {to osje}aju njihovi roditelji. I {to vam imam poru~iti, a {to ve} nije re~eno ili napisano danas, 70 godina nakon odluka nacista u vili na jezeru Wannsee, da se rije{i kona~no tzv. `idovsko pitanje? [to mogu poru~iti kada je ve} poznato da su glave{ine nakon grozomornih odluka u spomenutoj vili pili konjak, opu{teno se odmaraju}i? Prije 67 godina, u rano popodne 27. sije~nja 1945. divizija 322, {ezdesete armije Sovjetskog Saveza oslobodila je kompleks logora pod nazivom Auschwitz – Birkenau. Nekoliko dana kasnije svjetska javnost informirana je o zlo~inima za koje se samo naga|alo kakvi su iako su zapadne vlade bile o njima obavije{tene; poduzimane su neke mjere (posjete poslanstva Crvenog kri`a), ali nikakvih ozbiljnih akcija nakon primanja tih izvje{taja nije bilo. Primjerice, bilo je prijedloga iz `idovskih krugova da se bombardiraju pruge koje su vodile do Auschwitz – Birkenaua. Kada su ruski, ukrajinski i drugi vojnici u{li u logor, na{li su oko milijun logora{kih odijela, oko 45.000 pari obu}e, hrpe nao~ala, sedam tona kose… Auschwitz je najve}i konclogor nacisti~ke Njema~ke, logor simbol zla i simbol uni{tenja @idova u Drugom svjetskom ratu, zamalo sinonim za Holokaust. Ono {to je preostalo od logora, danas je spomen-podru~je pod za{titom UNESCO-a, mjesto na koje hodo~aste @idovi iz Izraela i cijelog svijeta, svi oni koji se mogu suo~iti sa tragovima zla – pogledati dokumentarne filmove, hrpe kose, nao~ala, odje}e… Auschwitz je njema~ki logor, koji je bio smje{ten u Ju`noj Poljskoj pokraj gradi}a Oswiencima. Mo`ete mi re}i da je nepotrebno navoditi gdje se logor nalazio, ali, na`alost, mnogo je mladih oko nas koji ne znaju gdje se nalazio Auschwitz, a mnogi nikada nisu za njega ni ~uli. Na ulazu, kao i u vremenu osnivanja logora, i danas stoji u `eljeznim vratima ispisana poruka “Arbeit macht frei” (rad osloba|a). Taj je `eljezni znak prije nekog vremena na neobi~an na~in bio


^ITATELJI PI[U otu|en, i o tom se pisalo i govorilo u svjetskim medijima, da bi nakon energi~ne istrage poljske policije, po~initelji bili otkriveni i ka`njeni. Jedan nevino ubijeni, nekoliko nevinih `ivota za ve}inu ljudi je, opravdano, tragedija. Zato rasprave o broju `rtava i manipulacije s brojevima `rtava Auschwitza, Dachaua, Buchenwalda, Jasenovca… dr`im ne~asnim, sramotnim. To valja prepustiti stru~nim, ozbiljnim znanstvenicima, povjesni~arima, a ne politi~arima ili svakom ~ovjeku koji misli da to zna i uzima si pravo da se o tome izja{njava po osobnom na~elu i shva}anju. I samo orijentacije radi: u kompleksu Auschwitz – Birkenau ubijeno je ka`u `idovski izvori, oko 2 milijuna zato~enika dok njema~ki izvori navode podatak od 1.100 000 umorenih, od ~ega je MILIJUN bilo @idova. I najmanja brojka ne zna~e nekima mnogo, no, koliki je to broj `rtava mo`e se najbolje predo~iti nestankom grada veli~ine Zagreba. Samo u jednom konclogoru Tre}eg Reicha umoreno je cjelokupno stanovni{tvo dana{njeg glavnog grada Hrvatske.

Pitanja nakon Auschwitza Mnogo je pitanja nakon Auscwitza postavljano i postavljaju se sve do danas – od broja `rtava do toga da li je svijet o svemu dovoljno znao pa {utio, otkud toliko ravnodu{nosti u ljudima prilikom deportiranja @idova i drugih uhi}enih u logore, pitanje je li nakon Auschwitza mogu}e vjerovati u Boga i da li je mogu}e poslije Auschwitza pisati poeziju. Kada su Saveznici u{li u logore, pored nekih informacija koje su imali, bili su {okirani – gotovo do nevjerice – postrojenjima sagra|enim za uni{tavanje ljudi i pe}ima (krematorijima) za spaljivanje ubijenih, umorenih kao i zato~enicima koje je glad pretvorila u `ive kosture. U svijest svjetske javnosti postupno je prodirala istina o stravi~nim doga|ajima u logorima da bi se ubrzo pojavili i oni koji su plinske komore, krematorije i uni{tene i poni{tene ljude nazivali izmi{ljotinama, ~esto “`idovskim izmi{ljotinama”, a svako prisje}anje na Holokaust ozna~avali trgovinom smrti, trgovine nastale kao plod potrebe @idova da prisje}anjem na Holokaust u{i}are kakvu od{tetu ili drugi benefit. Pi{em ove retke nujan, prisje}am se detalja iz `ivota s ocem kao `rtvom: za svaku Novu godinu ~uo bih posve istu pri~u – moje Nove godine do~ekane u ku}i ili posjete mojima prvih dana Nove obilje`ene su prisje}anjem oca: prilikom prijenosa skija{kih skokova iz Garmisch-Partenkirchena ustvrdio bi kako je u blizini skakaonice oslobo|en od ameri~ke armije i smje{ten u vojnu bolnicu. Nije bilo Prvog svibnja, a da opet ne bih ~uo istu pri~u: naime, od 1. na 2. svibanj 1945. otac je bio oslobo|en… Drugi njegov ro|endan (ro|en je 28. 5. 1922.) slavili smo svi kao obitelj drugog svibnja, uz janjetinu – ona je postala porodi~ni ritual premda se nije spominjao povod okupljanja svi prisutni znali smo da je to o~ev drugi ro|endan. Ina~e miran ~ovjek, otac (naj`e{}a psovka mu je bila “Aleluja ti tvoga!”) rijetko je povisivao ton, no zamalo uvijek je to radio kada bi zamijetio da se baca kruh, ostatak jela: – Zar se ne mo`e odmjeriti koliko hrane pripremiti? Nemojte da jo{ jednom vidim bacati kruh! – obra}ao bi se majci prijete}im glasom. Dok su moji vr{njaci hodo~astili u Trst, moj prvi du`i susret s inozemstvom bilo je putovanje sa u delegacijom SUBNOR-a Ju-

RUAH HADA[A

goslavije u Buchenwald i Dachau 1974. Iako su postojale mogu}nosti, nikada nisam po`elio posjetiti spomen-podru~je Auschwitz – Birkenau… Moja zada}a bila je tada pratiti dnevne i druge listove i tra`iti informacije o tome kako teku pregovori o obe{te}enju izme|u Tita i Willyja Brandta; druga se odnosila na pra}enje novoizdanih knjiga na temu Holokausta i javljanje ocu naslova i izdava~a. Ve} 1945. otac je zasnovao “crnu biblioteku” koja je bukvalno ve}i dio mog `ivota bila na dohvat ruke, ali suo~iti se s fotografijama i svjedo~anstvima pre`ivjelih logora{a, hrpama le{eva, crnim koricama spaljenih knjiga… iskustvo je koje }e danas najbolje razumjeti `rtve Domovinskog rata, svi oni koje je ratni mete` 1991. – l995. li{io sigurnosti vlastita doma. Svaki iole pismen ~ovjek koji osje}a i zna zna~aj knjige ima neku uz sebe koja nije Biblija, a prekretnica je u njegovu `ivotu – pamte se prve ili zadnje re~enice, neki odlomak, misao, slika… Takav “okida~” meni je bila knjiga s crnim koricama i naoko prozai~na naslova: “Zlo~ini fa{isti~kih okupatora i njihovih pomaga~a protiv Jevreja u Jugoslaviji”, izdanje Saveza jevrejskih op{tina FNR Jugoslavije, Beograd 1952. godine, knjiga s dramati~no drasti~nom fotodokumentacijom i vjerojatno je nema u biblioteci u va{em gradu ili mjestu. I ona je postala `rtvom, `rtvom knjigocida! Naime, dogodilo se ono {to je otac, kao mladi}, predvi|ao jo{ 1945: “Do}i }e neko vrijeme kada }e se tvrditi da se Holokaust – (hebr. [oah) nije dogodio, da su koncentracijski logori izmi{ljotina, revidirat }e se povijest…” Svaki put kada bih ~uo to nevjerojatno predvi|anje, porje~kali bismo se jer se gradilo bratstvo i jedinstvo, vjerovali smo u progres, napredak, razvoj, kulturno uzdizanje, idejno-politi~ki rad, zaklinjali smo se u novog, miroljubivog ~ovjeka. I nisu devedesetih spaljivane “nepo}udne knjige”, ali su zavr{avale u kontejnerima, a neke su imale sre}u da su pre`ivjele i eno ih ~ame u podrumima, na tavanima, najni`im policama antikvarijata kojih je sve manje… ^esti pogled na te knjige dovodi do pesimisti~kog zaklju~ka: `ivoti pre`ivjelih i njihovih potomaka ~esto su `ivoti uramljeni u bodljikave `ice, ki{ovska enciklopedija sjena mrtvih, za~arani krug neupoznatih predaka iz kojeg se ne izlazi. Pregovori Tito – Brandt okon~ani su sporazumom koji je uklju~ivao i od{tetu u milijunima DM, u kreditima, te isplatu od{tete u gotovini, ali samo `rtvama vivo-eksperimenata – jugoslavenskim odnosno hrvatskim @idovima. Sje}am se o~eva puta u Beograd na Vojno-medicinsku akademiju gdje je morao biti podvrgnut pregledu od mje{ovite jugoslavensko-njema~ke lije~ni~ke komisije. Nakon povratka i jedan dvanaestogodi{njak mogao je zapaziti da je otac tmuran, mrgodan vi{e nego prije puta u Beograd… Detalje vivo-eksperimenata otac nije pri~ao, po{tedio me je, odnio ih je sa sobom u grob, ali ne i moju potrebu da istra`ujem, posebno za vrijeme dok sam radio i `ivio u Austriji, literaturu na tu temu. Od{teta je stigla, u tri rate ispla}ena, u vrijeme inflacije, i “spretni, lukavi @idov” stavio je novac na {tednju koju je pojela inflacija nastala nakon ~uvene privredne reforme {ezdesetih godina pro{log stolje}a. [kole, fakulteti, crkve u nas, pa i u svijetu, mediji (ni aktualna TV serija o Auschwitzu) nikada ne}e dovoljno prikazati patnje i poni`enja logora{a, ali i poslijeratne muke “djece Holokausta”, sada ve} i tre}e generacije. Pogledavam upise ispod tek31


RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U

stova o Holokaustu na brojnim portalima koji predstavljaju izljeve mr`nje prema @idovima kojih u Hrvatskoj zamalo da i nema. Postoje gradovi poput Krapine, Kri`evaca, Petrinje, Pule, Siska, Vara`dina,Vinkovaca, Vukovara, Zadra, u kojima nema ni nekoliko `idovskih obitelji, a kamoli `idovske op}ine koja bi 27. sije~nja, na Me|unarodni dan Holokausta – progla{en spomendanom od Ujedinjenih naroda tek 2005. – polo`ila vijence na spomen-obilje`ja ili na `idovsko groblje… Na podru~jima dana{nje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, godine 1941. `ivjelo je 39.500 `idovskih du{a a tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno je, poginulo ili umrlo od bolesti, iscrpljenosti oko 30.000…

Izrael – mon amour Kako bi to lijepo bilo (snatrim idealisti~ki!!!) da se za Me|unarodni dan sje}anja na Holokaust odr`i jedna ve}a priredba, u prikladnom prostoru, recimo dvorani Lisinski, da su na njoj predstavnici obje `idovske zajednice Hrvatske koje je razdvojila uglavnom politika. Vjerujem da bi odaziv povijesno osvije{tenih hrvatskih gra|ana bio toliki da bi se napunila dvorana i da bi ba{ hrvatski gra|ani pokazali malom broju neupu}enih i zlonamjernih da ne dolazi njihovo vrijeme, kao {to neki, jo{ uvijek nesvjesni tragedije Holokausta, misle, pi{u ili skriveni u anonimnosti Neta, komentiraju. O tom kompleksu pitanja bi valjalo napisati poseban ~lanak i zaista mislim da emocijama preplavljena “spomen-svije}a” nije kompetentna o tome pisati. Na desnoj ruci, na podlaktici otac je imao tetoviran logora{ki broj 121 729. Dobio ga je na ulasku u logor Auschwitz (Birkenau) kamo je deportiran zajedno s obitelji po~etkom svibnja 1943., na dan sv. Florijana, me|u zadnjim @idovima viroviti~kog kraja. @ivote obitelji Weiss {titio je do tada `upnik Stjepan Jankovi}, kojemu je, na inicijativu moga oca, predsjednika male `idovske op}ine, posthumno dodijeljena medalja Pravednika me|u narodima. Na bazenima otac je bio svojevrsna senzacija za znati`eljne – dok su drugi imali na svom tijelu tetovirana probodena srca, imena, otac je imao {est neizbrisivih brojeva. Snimljen je taj dio ruke i nekada sam nosio tu fotografiju sa sobom, pokazuju}i je u raspravama s negatorima Holokausta, kao posljednjim argumentom. U Izraelu i u jo{ pokojoj zemlji, samo je nekoliko tisu}a `ivih sa sli~nim tetova`ama. Ne samo zbog toga, smatram se prijateljem i odvjetnikom Izraela i ta ljubav, kao i ne{to znanja o Holokaustu, uputili su me da pi{em od 1973. kada sam objavio prvi ve}i ~lanak o Holokaustu odnosno Var{avskom getu (Studentski list, Zagreb, ~lanak povodom 40 godina geta, prostora u kojem je otac prisilno radio u logoru osnovanom da zato~enici ra{~i{}avaju ru{evine). O toj temi, ali i o Izraelu, Bliskom istoku… I danas, kasno nave~er, na internetu poslu{am vijesti iz Izraela na portalu Israel heute, po{tuju}i hrvatsku domovinu, ali znati`eljan {to je novoga u mojoj, kao i ve}ine @idova u dijaspori, drugoj domovini. Nara{taji prije mene, cionisti, uz odluku Ujedinjenih naroda osnovali su Dr`avu Izrael i ona je, ma kakva bila, `idovski ponos i zadnja luka u vremenima kada zlehudo odjekuju bubnjevi rata i kada `ivot, zbog naraslog antisemitizma u dijaspori postane toliko nesiguran da se kre}e prema Izraelu. Stoga nemojte o~ekivati od mene, ma koliko znao o naraslom hrvatskom antisemitizmu, da o tome pi{em u ovom ~lanku spomen-svije}e. Ali, radim ono {to sam ~uo vi{e puta od Simona Wiesenthala u Be~u: “Govorite 32

svojoj djeci o sudbini va{ih obitelji u vrijeme Holokausta, pi{ite, govorite djeci, a ona }e govoriti svojoj djeci, podsje}ajte javnost na Holokaust!” Jo{ neka tajna iz `ivota s ocem Markom Weissom? Vratio se iz ameri~ke vojne bolnice iz mjesta Mittenwald, smje{tene u planinama iznad Dachau, u rodno mjesto Luka~, u blizini Virovitice. Obitelj Weiss bavila se trgovinom i spa{avana je od dobrih ljudi i spomenutog plemenitog katoli~kog `upnika, Stjepana Jankovi}a. Marko Weiss bio je prvih mjeseci po povratku podstanar, jedva je kasnije uselio u roditeljsku ku}u (u njoj je bio smje{ten Narodnooslobodila~ki odbor). Imovina je nacionalizirana 1947. godine i otac je bio jedan od prvih koji je 1991. predao dokumente i tra`io povrat imovine u naturalnom obliku… Svjedo~io sam desetlje}ima njegovoj upornoj borbi za povrat djedovine. ^ovjek iz Krle`ine mape Milana Gavrovi}a suo~io me s tajnom o kojoj do pojave ove knjige ni{ta nisam znao: bra}a Weiss, Adolf (moj djed) i Eugen, u razdoblju 1941. – 1945. bili su stanovito vrijeme u Vrane{i}evu sanatoriju, pored stotinjak osoba koje su pro{le kroz sanatorij. Mo`da o tome nije govoreno jer se ipak radilo o umobolnici, a na{ svijet, u ve}ini, svaki boravak u psihijatrijskoj bolnici do`ivljava kao sramotu o kojoj valja {utjeti. U balkanskim borbama i obi~ajima priznaje se sakatost tijela – odsje~ena ruka, noga, rane od uboda no`a, sablje, metka – ne i duhovna kriza, strah, skrivanje… I kada pomislimo: iznad sakatosti i doticanja vrhunca bestijalnosti, zapravo iznad doticanja prvog dna postoji i drugo dno bestijalnosti – Auschwitz – sjetimo se da iznad neba postoji jo{ jedno nebo, nebo opra{tanja, pomirenja i razuma.

Nijema harmonika? Mjesecima pa i godinama nakon oslobo|enja, nadao se otac, nekada broj 121 729, |da je netko od najbli`ih ipak pre`ivio i da }e se pojaviti. Nitko od najbli`ih iz u`e obitelji nije se pojavio. Nekoliko po{tenih mje{tana vratilo je ~ovjeku koji je logora{ki broj poku{ao zaboraviti, ali nije mogao, desetak stvari iz ku}e (stolnjake, radni stol, ve}u, `utu vje{alicu, pisa}i stroj, harmoniku…). Preostala pokretna imovina Weissovih prodana je budza{to u usta{ko vrijeme, a na nelegalnoj dra`bi nekoliko desetlje}a kasnije, pred Trgova~kim sudom u Bjelovaru jednom viroviti~kom branitelju prodana je ispod tr`i{ne cijene. Kada sam dr~no raspolo`en znam re}i: “Weissovi nisu bili golje, tajkuni, pokondirene tikve, ali imovina nije u `ivotu presudna!” Kruna dobra imena presudnija je! Otac nije pokopan na viroviti~kom `idovskom groblju jer na njemu se ne pokapa od 1945. godine. U prosincu 2011. nekoliko tjedana na{ao sam se u viroviti~koj bolnici – u sobi interne nas je bilo ~etvero pacijenata, a tre}i-~etvrti dan pitao me jedan od njih: “Vi ste stvarno sin Marka Weissa? Radili smo skupa, znao sam ga kao dobrog ~ovjeka, takvi se danas ne ra|aju…” Za Dan mrtvih svake godine na|emo mi, koji obilazimo njegov grob, neke nepoznate kamen~i}e… Spomenuta harmonika je i sada uz mene, i kada bih i htio svirati na njoj, ne bih mogao. Zbog Auschwitza i svih logora u kojima je homo sapiens pokazao svoje neljudsko lice negiraju}i drugom ~ovjeku sva ljudska prava, a i osnovno pravo, pravo na `ivot.  (Dovr{eno u prvim satima 27. sije~nja 2012 i Me|unarodnog dana Holokausta, u kolovozu 2012.)


^ITATELJI PI[U

RUAH HADA[A

Albert Ajn{tajn i jevrejski problemi Msc Jozef Baruhovi}

kada je napustio Nema~ku i Evropu i gde je kona~no zavr{io svoj `ivot. Ali postoji jedna zna~ajna oblast njegovih aktivnost za koju svet nije pokazao neko ve}e interesovanje. Ona je ostala u senci velikog nau~nika a ipak je bila zna~ajna u Ajn{tajnovom `ivotu. To su jevrejski problemi i Ajn{tajnov cionizam. U svojoj knjizi Moja slika sveta Ajn{tajn nam se prikazuje kao anga`irani jevrejski radnik i kao cionist. Na njegov svojstven i duboko human na~in, Ajn{tajn izla`e u nizu predavanja, svoje poglede na jevrejske probleme i cionizam. Njegova predavanja nastala su u periodu od 1920. – 1933., tj. do ja~anja nacizma u Nema~koj 1933. godine.

Albert Ajn{tajn. Foto Yousuf Karsh.

Albert Ajn{tajn (1879. – 1955.), nau~nik, veliki astrofizi~ar; dobitnik Nobelove nagrade, ~ovek od pera i duha i pomalo i filozof jedan je od retkih koji je za `ivota do`iveo visoka priznanja nau~nih krugova i ostalog sveta. U{ao je u red najve}ih umova ~ove~anstva i zauzeo je mesto pored: Galileja, Keplera, Kopernika, Njutna i Faradeja. Bernard [o govori o njemu kao o “najve}em me|u velikima”. Te{ko da je jo{ ne{to ostalo nedore~eno ili ne napisano o Ajn{tajnu, tvorcu Posebne i Op{te teorije relativiteta. Ajn{tajn je to i zaslu`io. I zaista, njegovi radovi prikazani u Annalen der Physik jo{ daleke 1905. godine izmenili su na{e poglede i shvatanja o prostoru, o vremenu, o materiji, o energiji. Ono {to saznajemo iz njegovih teorija relativiteta skoro da je neverovatno za nas zemljane, stanovnike planete Zemlje. Njegove teorijske pretpostavke iako u ono vreme neobi~ne, kasnije su na{le potvrdu u praksi i eksperimentalno su dokazane. I danas, posle vi{e od sto godina od pojave posebne teorije relativiteta, jo{ uvek sa nevericom prihvatamo njegove zaklju~ke. Na primer, da vas podsetimo na neke: krivljenje svetlosnog zraka, porast du`ine i mase pri velikim brzinama, ogromna energija koja se krije u ~estici materije, pretvaranje mase u energiju i na kraju, njegova ~uvena formula E = mc2 koja je bila uvod u razvoj nuklearne energije imala je za rezultat izradu prve atomske bombe. Ironija sudbine je da je nepopravljivi pacifista i humanista Ajn{tajn bio jedan od za~etnika rada na razvijanju nuklearnog oru`ja. Ni njegov privatni `ivot nije ostavljen po strani. O njegovom li~nom `ivotnom putu koji i nije bio ba{ posut ru`ama, pisalo se dosta. Gde se rodio, kada se rodio, gde se {kolovao, kakve su mu bile ocene, kada je zasnovao porodicu, koliko je imao dece,

Iako je od tada pro{lo vi{e od 80 godina njegove misli i zaklju~ci su jo{ uvek `ivotni i aktuelni. Ajn{tajn je skoro nepogre{ivo procenio kojim }e se tokovima kretati istorijski doga|aji, posebno sto se ti~e Jevreja. I danas, te{ko da bi se ne{to moglo dodati ili oduzeti njegovom sagledavanju jevrejskih problema. Vreme u kome je pisao svoje ~lanke o Jevrejstvu bilo je bremenito, puno previranjima i puno opasnosti za Jevreje Evrope U evropskim zemljama posebno u Nema~koj ra|ao se i bujao nacionalizam da bi 1933. nacist preuzeli vlast. Sam Ajn{tajn bio je vrlo plodan i pedantan “zapisni~ar” svojih radova, vezanih za fiziku, svemir, filozofiju, javne aktivnosti, li~nu korespodenciju, i na kraju privatni `ivot. Njegova zaostav{tina broji 80.000 dokumenata. Ajn{tajn je svu to dokumentaciju zave{tao Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu. Sva ta ogromna dokumentacija sada je digitalizovana i dostupna na www.alberteinstein.info. Treba naglasiti da je Ajn{tajn bio i jedan od osniva~a Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu. U njegovoj knjizi Moja slika sveta posebno mesto zauzima poglavlje koje nosi naziv JEVREVSKI PROBLEMI, teme vezane isklju~ivo za jevrejski narod. Kao {to je bio temeljit u svojim nau~nim izlaganjima isto tako bio je temeljit i u izlaganjima vezanim za jevrejske probleme. Nau~nik koji je najdublje pronik-nuo u tajne svemira isto tako duboko je pronicao i u “tajne” jevrejskih problema. Ali kada mu je ponu|eno visoko mesto predsednika novostvorene Dr`ave Izrael, odbio je to ponudu sa obrazlo`enjem da vi{e voli da se bavi stvarima u koje se bolje razume. Osvrnu}emo se na neke naslove iz njegove knjige Moja slika sveta koji i danas mogu biti aktuelni; to su: Postoji li jevrejski pogled na svet, Hri{}anstvo i Jevrejstvo, Jevrejske zajednice, Antisemitizam i akademska omladina, O palestinskoj izgradnji, Jevrejsko ozdravljenje, Pismo jednom Arabljaninu, O nu`nosti cionizma. U tekstu naslovljenom JEVREJSKI IDEALI Ajn{tajn ka`e: “Stremljenje ka saznanju radi njega samog, ka ljubavi za pravdu, koja 33


RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U

se grani~i sa fanatizmom i stremljenje ka li~noj nezavisnosti – to su motivi i tradicije jevrejskog naroda, zbog kojih ja svoju pripadnost ose}am kao dar sudbine” …I dalje nastavlja: “I dok god budemo ostale odane sluge istine, pravde i slobode, ne}emo samo dalje postojati kao jedan od najstarijih kulturnih naroda nego }emo kao i do sada u produktivnom radu stvarati vrednosti koje doprinose oplemenjivanju ~ove~anstva.” Iz poglavlja POSTOJI LI JEVREJSKI POGLED NA SVET, citiramo slede}e: “Jevrejskog pogleda na svet u filozofskom smislu, po mom mi{ljenju, nema... Jevrejstvo se, ~ini mi se, odnosi gotovo isklju~ivo na moralni stav o `ivotu i prema `ivotu.” I dalje: “Meni se ~ini, da je jevrejsko shvatanje `ivota potvrda `ivota svih `ivih stvorova.” I na kraju, Ajn{tajn navodi citat iz razgovora sa Valtera Ratenauom (neko vreme predsednikom posleratne Vajmarske Republike Nema~ke): “Ako Jevrejin ka`e da ide u lov radi li~nog zadovoljstva, la`e.” Jednostavnije se ne mo`e iskazati svest o svetosti `ivota kakva ona `ivi u jevrejskom narodu. Karakteristi~no je da su u zapovedi posve}ivanja [abata izri~ito uklju~ene i `ivotinje. Tako jako se ose}alo tra`enje solidarnosti svog `ivog kao ideal. Jo{ ja~e dolazi do izra`aja solidarnost svih ljudi i nije nikakva slu~ajnost da su socijalisti~ka tra`enja ve}inom dolazila od Jevreja. Slede}a tema HRI[]ANSTVO I JEVREJSTVO je vrlo zna~ajna. Citiramo: “Ako jevrejstvo proroka i hri{}anstvo, kako ga je Isus Hrist u~io, odvojimo od svih kasnijih dodataka, osta}e jedna nauka koja bi bila u stanju da izle~i ~ove~anstvo od socijalnih problema svih vrsta.” Govor odr`an u Londonu 1930. godine glasio je JEVREJSKA ZAJEDNICA. Ajn{tajn govori o ugro`enosti jevrejske zajednice: “Situacija na{e po cijeloj kugli zemaljskoj rasturene jevrejske zajednice istovremeno je i barometar moralnog standarda u politi~kom svetu Jer {ta bi moglo da bude karakteristi~nije za stanje politi~kog morala i ose}anja pravde nego dr`anje nacije prema jednoj slaboj manjini, ~ija se osobenost sastoji u ~uvanju stare kulturne tradicije. Jo{ jedna uteha pada nam u deo – na{i prijatelji nisu ba{ mnogobrojni ali me|u njima ima ljudi visokog duha i smisla za pravdu.” Situaciju iz 1930. skoro da mo`emo preslikati na dana{nje vreme. Vrlo aktuelan problem koji vredi ne samo za Jevreje nego i za ostale nacionalne manjine u svetu – ugnjetavane: Kopte u Egiptu, Tibetance u Kini. Ttutsi u Africi itd. [to se ti~e Jevreja taj niski moralni barometar pro{iren je sada i na Dr`avu Izrael, a jedan od tih niskih kreatora barometara morala jeste i Generalnu skup{tinu UN (glasa~ka ma{ina). Slede}e poglavlje naziva se PALESTINSKA IZGRADNJA. Nastankom Dr`ave Izrael ova tema danas je manje aktuelna. Me|utim u ono vreme pred naletom nacizma bila je itekako aktuelna. Ajn{tajnovi govori vezani za tada{nju Palestinu govore o periodu od 1923. do 1933. godine. Ajn{tajn je potpuno bio posve}en ideji i izgradnji jedne domaje na teritoriji stare jevrejske dr`ave i delovao je u tom pravcu i preko svojih predavanja, i kao u~esnik u delegacijama koje su prikupljale sredstva i stvarale fondove za kupovinu zemlji{ta u Erec Izraelu. Ajn{tajn je u~estvovao i u prikupljanju o sredstva i za izgradnju Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu. Ajn{tajn je bio cionista. 34

Cionisti~ki pokret je nastao kao reakcija na sve agresivniji antisemitizam koji se {irio po Evropi a posebno u Nema~koj. Taj cionizam svakako nema veze sa nakaznim definicijama cionizma koje su kasnije nastale na nekim kongresima u Davosu, gde je ~ak izjedna~en sa nacizmom. Trebalo je dosta vremena da se ukloni ta monstruozna definicija. I dan-danas neke dr`ave ma{u anticionisti~kim zastavama prete da }e uni{titi cionisti~ku tvorevinu Dr`avu Izrael. Ajn{tajn je odr`ao nekoliko predavanja vezanih za palestinsku izgradnju Evo nekoliko klju~nih citata iz tih predavanja: “[ta ~inimo za Palestinu to ~inimo za dostojanstvo i ozdravljenje celog jevrejskog naroda”. U nastavku govori o dve hiljade godina jevrejske istorije u rasejanju, kako se to danas ka`e. “Mi gajimo nadu da }emo u Palestini stvoriti ognji{te svoje nacionalne kulture koje ima da doprinese tome da se sav Bliski Istok probudi za novi privredni i kulturni `ivot. Cilj koji vo|ama cionizma lebdi pred o~ima nije politi~ki nego socijalni i kulturni”. Ove ideje su samo delimi~no ostvarene. Formirana je Dr`ava Izrael ali nije uspela da probudi svoje susede za jedan ekonomski i kulturni napredak. Naprotiv, Izrael je ostao usamljena demokratija na Bliskom Istoku i svedoci smo stalnih istorijskih turbulencija u arapskim zemljama. Interesantan je stav Ajn{tajna i o antisemitizmu, temi koja je uvek aktuelna i koja nas dosta zaokuplja na ovim prostorima. Njegovo obja{njenje glasi: “On se stoga ne mo`e ukinuti dobronamernim traktatima. Zadovoljavaju}e stanje se mo`e uspostaviti tako da se oni me|usobno trpe i po{tuju” (misli se na narod doma}ina i manjine). Nimalo laskavim re~ima i pod naslovom: JEVREJSKO OZDRAVLJENJE Ajn{tajn se obru{io i na slabosti i na lo{e osobine prisutne i kod Jevreja. On ka`e: “Najve}i neprijatelji jevrejske narodne svijesti i jevrejskog dostojanstva su masna degeneracija, tj. iz bogatstva i udobnosti proiza{la beskarakternost kao i jedna vrsta zavisnosti od nejevrejskog sveta.” Ajn{tajn smatra da }e Palestina biti “… ognji{te kulture za sve Jevreje, te uto~i{te za najugro`enije, da }e otvoriti prostor za najbolje me|u nama ujedinjavaju}i ideale i sredstva za unutarnje ozdravljenje celog jevrejskog naroda”. I taj ideal je danas dobrim delom ostvaren. Ali odnos Jevreja iz dijaspore i onih iz Izraela ostaje otvoren, jer je dosta Jevreja na{lo svoje uto~i{te i van Izraela gde danas u`ivaju gra|ansku ravnopravnost i imaju relativno povoljan ekonomski status. Tema vredna pomena: PISMO JEDNOM ARABLJANINU. Ajn{tajnovo li~no mi{ljenje je bilo da treba da se stvori jedna lokalna vlada sastavljena od Jevreja i Arapa koja bi trebala u harmoniji i na demokratski na~in da re{ava nastale probleme u tada mandatnoj Palestini. I tada i danas postoje vi{enacionalne dr`ave koje opstaju kao jedinstvene celine i kao primer mo`e da poslu`i [vajcarska, pa mo`da i same Sjedinjene Dr`ave Amerike. Na`alost, ta njegova ideja nije za`ivela. Istorijski doga|aji krenuli su drugim putem. Odmah posle progla{enja Dr`ave Izrael 1947. godine, zdru`ene snage susednih arapskih zemalja, Sirije, Jordana, Egipta, Iraka vojno su napale tek stvorenu Dr`avu Izrael sa vrlo jasnim ciljem – baciti Jevreje u more. Istovremeno su ohrabrivale arapsko stanovni{tvo da napusti teritorije koje su pripale novoosnovanoj jevrejskoj dr`avi uz obe}anje da }e se brzo vratiti u svoje domove kada Izrael bude pora`en u ratu. Izrael je ipak


^ITATELJI PI[U uspeo da pre`ivi i tako je stvoren problem Palestinskih izbeglica, dobrim delom krivicom arapskih zemalja. Problem palestinskih izbeglica i danas optere}uje me|udr`avne odnose na Bliskom Istoku. Stvoren je i problem jevrejskih izbeglica iz arapskih zemalja. Njih je prihvatila Dr`ava Izrael. Broj jevrejskih izbeglica je ve}i od palestinskih. Njihov je problem do sada potpuno zanemarivan i tek danas po~inje da izlazi na svetlost dana. I zadnja tema vredna pomena naslovljena je – O NU@NOSTI CIONIZMA. Ajn{tajn je bio cionista, ali ne u onom nakaznom smislu kako se to danas povremeno prikazuje ili onom iz {ezdesetih godina kada je cionizam izjedna~avan sa nacizmom. Bio je prista{a pokreta ~iji je cilj bio stvaranja jedne domaje za Jevreje. Ajn{tajn je tu vrlo jasan. Stvaranje svoje dr`ave trebalo je da bude odgovor na vekovna proganjanja, ubijanja, poni`avanja, plja~kanja. “Ja sam gledao tako nedostojnu mimikriju punovrednih Jevreja da mi je srce pri tome krvarilo. Ja sam gledao kako {kole, {aljivi listovi, novine i nebrojeni kulturni faktori ve}inskog naroda podrivaju ose}anje dostojanstva i kod najboljih medu mojim suplemenicima. I ose}ao da tako ne sme dalje biti. I tada sam uvideo da samo jedno zajedni~ko delo, koje svim Jevrejima le`i na srcu, mo`e ovaj narod da ozdravi.” Ajn{tajn se poziva na Heracla i ka`e: “U ovakvom slu~aju to je nacionalizam koji stremi ne za silom nego za dostojanstvom i ozdravljenjem. Kada mi ne bismo morali `ivjeti me|u intolerantnim uskogrudim i nasilnim ljudima bio bih ja prvi koji bi svaki nacionalizam odbacio u korist univerzalnog ~ovje~anstva.”

RUAH HADA[A

“Do`ivljaj tajanstvenog – makar i pomije{an sa strahom – stvorio je religiju. Znanje da postoji ne{to {to nam je nedoku~ivo, da postoje manifestacije najdubljeg razuma i najsjajnije ljepote koje su na{em razumu pristupa~ne samo u svojim najprimitivnijim oblicima, to znanje i osje}anje sa~injava pravu religioznost i u tom smislu ja pripadam duboko religioznom ljudima. Jednog Boga koji objekte svog stvaranja nagra|uje i ka`njava, i koji uop{te ima volju nalik na onu koju mi sami na sebi do`ivljavamo to ja sebi ne mogu da predstavim”. A profesor dr. Radomir \or|evi} ka`e: “Tu je re~ o specifi~nom tipu religioznosti koja se ponekad naziva intelektualna religioznost”. Pisci koji su se bavili Ajn{tajnovim tuma~enjem religije nazivaju kosmi~kom religiozno{}u. I na kraju nekoliko aforizama ~iji je tvorac sam Ajn{tajn : “@ivot je kao vo`nja biciklom. Treba neprestano i}i napred – bez zaustavljanja – da se ne izgubi ravnote`a.” “Nikad ne mislim na budu}nost, ona ionako nailazi vrlo brzo.” “Postoje samo dve beskona~ne stvari: svemir i ljudska glupost. ... ali za svemir nisam ba{ potpuno siguran.” “Ma{ta je puno va`nija od znanja. Mo`e se sve znati ali ni{ta ne napraviti. Dok se sa malo ma{te, mo`e napraviti sve.” “Teorija je kada se sve zna ali ni{ta ne funkcioni{e! Praksa je kada sve funkcioni{e, a niko ne zna za{to.” “Ima vi{e savr{enstva u kapljici vode nego u svim strojevima koje su ljudi izmislili.”

Ovako iskazani cionizam nema nikakve veze sa zlonamernim i nakaznim definicijama i danas prisutnim gde se cionizam jo{ uvek, ponavljam, povremeno izjedna~ava sa nacizmom.

“Puno je te`e razbiti ljudske predrasude nego atom.” “Prava vrijednost ~ovjeka odre|ena je u prvom redu time koliko se on i u kom smislu oslobodio svoga JA.” 

Mnogo puta se postavljalo i pitanje da li je Ajn{tajn bio religiozan, ili kako bismo mi to pojednostavljeno rekli, da li je verovao u Boga ili nije. Ajn{tajn o svojoj religioznosti, izme|u ostalog, ka`e:

Kutak uz TV trenutak Aron Albahari i Eliezer Papo

Sulejman Veli~anstveni, jo{ jedan Jevrejin na osmanskom tronu

Jevrejstvo

se prenosi po majci, a ne po ocu. Muslimanima mu{karcima, recimo, dozvoljeno je da se o`ene kitabijkama (Jevrejkama ili hri{}ankama), ali su djeca iz takvoga braka a priori muslimani. Katoli~ka crkva dozvoljava sklapanje braka katolika i inovjeraca (bez razlike pola), pod uslovom da nekatoli~ki supru`nik unaprijed pristane da djeca budu podignuta kao katolici. U Jevrejstvu, prelazak nejevrejskog bra~nog partnera na jevrejsku vjeru je uslov za sklapanje (h)alahi~kog braka, a vjerska

pripadnost djece iz mje{ovitih brakova ra~una se po majci. Djeca Jevrejina i hri{}anke su hri{}ani, djeca Jevrejina i muslimanke su muslimani, a djeca Jevrejke i hri{}anina ili Jevrejke i muslimana su Jevreji. Izgleda da se time htjelo obeshrabriti Jevreje mu{karce, koji su ekonomski bili nezavisniji od pripadnica ljep{ega pola, da se `ene izvan vjere – a, istovremeno, mo`da, staviti do znanja momcima drugih vjera da }e im se djeca (ako milom ili silom posegnu za jevrejskim djevojkama) ipak ra~unati kao Jevreji. Bilo 35


RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U

kako bilo, ako primijenimo ovo jevrejsko stanovi{te do kraja – ispada da su najmanje petorica osmanskih sultana bili ~isti Jevreji, po jevrejskom zakonu. Tako, na primjer, glasoviti Sulejman Veli~anstveni, me|u Turcima poznatiji kao Kanuni Sultan Sulejman (Zakonodavni Sultan Sulejman), zbog svoje majke Helgi, a{kenaske Jevrejke, ~ije je tursko ime bilo Aj{a Hafiza (1479-1534), danas bi u svakoj sinagogi bio brojan u minjan (kvorum od deset mu{karaca, Jevreja, neophodan da bi se odr`ala skupna molitva), jer je njegov (h)alahi~ki status neupitan. S obzirom na ~injenicu da je i `ena Sulejmana Veli~anstvenog bila Jevrejka (Hurem-Sultanija, na Zapadu poznatija kao Rokselana /1506-1558/, ro|ena je u Poljskoj kao Aleksandra Lisovska), i Sultan Selim II je, po jevrejskom pravu, bio Jevrejin, a etni~ki posmatrano imao je tri ~etvrtine “jevrejske krvi”. Nakon {to se i sam Selim II o`enio Jevrejkom, Nurbanu-Sultanijom (1525-1587) koja je ro|ena kao Rahela, njegov sin Murat III ne samo da je bio (kao i otac mu) (h)alahi~ki Jevrejin – nego je i etni~ki ve} imao sedam osmina “jevrejske krvi”. Hurem-Sultanija je bila najuticajnija sultanija u {estogodi{njoj istoriji Osmanskog Carstva i u~estvovala je u kreiranju kako njegove unutra{nje, tako njegove spoljne politike. Oteta je, kao malo dijete, na teritoriji dana{nje Ukrajine, i poklonjena (od strane krimskog guvernera) turskom dvoru. Svojom ljepotom, inteligencijom, sposobnostima i {armom privukla je sultanovu pa`nju, te zadobila njegovo poverenje i prijateljstvo. Bila je jedina `ena kojom se Sultan Sulejman zvani~no o`enio. Hurem-Sultanija, koja je sa Sultan Sulejmanom imala petoro dece, umrla je u 52. godini i sahranjena je u turbetu Sulejmanije d`amije. Bila je inspiracija mnogim umjetnicima. U muzici, ~uveni Hajdn joj je posvetio jednu svoju simfoniju, a glavni je lik i u operi kompozitora Si{inskog. Jedan od njenih najpoznatijih portreta nalazi se u Italiji, u galeriji Ufici, u Firenci. I kod nas je obra|ena kao lik i tema u pozori{nom komadu i romanu Radovana Samard`i}a Sulejman i Rokselana. I Nurbanu-Sultanija je bila oteta, i to kao desetogodi{nja djevoj~ica. Gusari koji su je oteli prodali su je na poznatoj tr`nici robova u Peri nekom trgovcu robova, od koga ju je (zajedno sa drugim djevoj~icama njenih godina) otkupio harem. Bila je mr{ava i krhka, ali je svojim pona{anjem i inteligencijom ostavila utisak na Hurem-Sultaniju, koja ju je poslala u gradi} Manisu sa ciljem da stekne dobro obrazovanje. Kada je sultanija Hurem, poslije nekoliko godina do{la u Manisu u posjetu djevojkama obu~avanim i {kolovanim za harem, svojom ljepotom joj je privukla pa`nju ba{ Rahela. Mogu}e da je ton toj simpatiji dala i ~injenica da je sultanija bila svjesna zajedni~kog jevrejskog porijekla sa Rahelom, a vrlo je vjerovatno i da su se me|usobno sporazumijevale na jidi{u – kako ih niko drugi ne bi razumio. Bilo kako bilo, Hurem-Sultanija je odlu~ila da }e Rahela biti supruga jednom od njenih sinova. Ba{ ona joj je i dala ime Nurbanu, {to na turskom zna~i “carica koja sija nurom”. @elja Hurem-Sultanije se najzad ispunila i Nurbanu se udala za njenog sina Sari Selima (Selima @utog – tako su ga zvali jer je imao plavu kosu). Iako je Selim prvi put video Nurbanu na dan njihovog ven~anja, mnogo ju je zavolio. Pisao joj je i pjesme, koje se danas smatraju

36

najljep{im pjesmama te vrste u osmanskoj literaturi. Vremenom, po{to su sva njegova bra}a poumirala, ostvarilo se ono {to je izgledalo skoro nemogu}e; kada je poslije 46 godina vladavine umro njegov otac Sulejman Veli~anstveni, upravo on, Sari Selim, je stupio na prijesto Osmanskog Carstva kao sultan Selim II, a Nurbanu je postala Sultanija. I ona je stekla titulu Sultanije Majke, po{to je za `ivota do`ivela da njen sin Murad III postane Sultan. Nurbanu je umrla u 62. godini i sahranjena je u Aja Sofiji, u turbetu Selima II. Nasljednici Murata III nisu se `enili Jevrejkama, sve dok se Sultan Ibrahim I nije o`enio poljskom Jevrejkom, Evom Mauzes, ~ije je tursko ime Hatid`e-Sultanija. Budu}i da nije do`ivjela preuzimanje trona njenog sina Mehmeda II, Eva za `ivota nije u`ivala titulu Sultan Valide ili ti Sultanije Majke. Naime, s obzirom da su turski sultani imali mnogo `ena i jo{ vi{e konkubina, sultanova `ena nije bila ustanova paralelna ustanovi kraljice u hri{}anskom svijetu. @ena koja je stvarno vladala dvorom i bila parnjak hri{}anskim kraljicama bila je sultanova majka, a ne jedna od njegovih `ena. Hatid`e-Sultanija je umrla 1687. godine i sahranjena je u turbetu pri Sulejmaniji d`amiji. Da li maj~inim uplivom ili ne, tek njen sin Mehmed II (za promjenu (h)alahi~ki Jevrejin na turskom prijestolju) o`enio se Jevrejkom (ovaj put ruskom) po imenu Suzi, ~ije je tursko ime Bezmialem-Sultanija (1807-1853). Suzin otac se zvao Leon – tako da je njen sin Abdulmed`id (u etni~kom smislu tro-~etvrtinski Jevrejin) imao dedu Leona. Bezmialem-Sultanija bila je jedna od najaktivnijih sultanija (poslije Rokselane, naravno) u istoriji Osmanskog Carstva. Iako se li~no nije mije{ala u dr`avna pitanja i nije `eljela biti politi~ki aktivna, imala je veoma va`nu ulogu kao savjetnica svoga sina Sultana Abdulmed`ida. Abdulmed`id je mnogo volio svoju majku, savjetovao se sa njom o svemu, pa i o izboru svojih ministara. Kad je Abdulmed`id stupio na prijesto i postao sultan, on je imao 16, a ona 32 godine. Bila je vrlo cijenjena i po{tovana zbog pomo}i koju je pru`ala siroma{nima i onima kojima je pomo} bila potrebna. Pomagala je izgradnju veoma va`nih zdanja u Istambulu, kao: ^alet Dilkusa – ljetnjikovca u palati Jildiz, brojnih javnih ~esama u Ma~ki, Topkapiju, Jildizu, bolnice u Gurebi i drugih. Ulogu Sultanije Majke ispunjavala je punih 14 godina, sve do svoje rane smrti, 2. maja 1853. godine u palati Dolmabah~e, u 46. godini `ivota. Sahranjena je u turbetu Mahmuda II, u Istanbulu. Ne dr`im, naravno, da su navedeni osmanski sultani imali bilo kakav jevrejski identitet, ali vjerujem da su ga otete jevrejske djevojke uspjele u bitnoj mjeri sa~uvati. Te zato uop{te ne sumnjam da je beningni osmanski stav prema Jevrejima bio uslovjen ne samo interesima Carstva i jevrejskom lojalno{}u, nego i zagovorom tolikih Sultanija Majki. Unato~ re~enome na po~etku prethodne re~enice, svaki put kada gledam na You Tubu postove turskih islamista o jevrejskom porijeklu Atatürka kao dokazu da je i uspostava Turske Republike samo jo{ jedna jevrejska zavjera protiv hilafeta, uvijek dobijem `elju da im ka`em: [to bi Jevreji ru{ili hilafet, kad su mu stajali na ~elu. Toliko je turskih sultana ~ije je jevrejsko porijeklo daleko neupitnije od Atatürkovog, pa {to po tom ne ~a~kate? 


^ITATELJI PI[U

RUAH HADA[A

Dva fonda za prou~avanje poslijeratne `idovske povijesti iz Jevrejskog istorijskog muzeja u Beogradu Naida Mihal Brandl

Uvod Drugi svjetski rat i neposredno pora}e temeljno su izmijenili sliku `idovskih zajednica u Hrvatskoj, odnosno poslijeratnoj Jugoslaviji. Izme|u 75 i 80 posto hrvatskog `idovskog stanovni{tva stradalo je u [oi/Holokaustu. Savez jevrejskih vjeroispovijednih op}ina Jugoslavije, kao krovna jugoslavenska `idovska organizacija, obnovljen je ve} 1944. godine, odmah nakon oslobo|enja Beograda, u vrlo slo`enim politi~kim okolnostima. Godinu dana kasnije privremeno je obnovljeno i Udru`enje ortodoksnih jevrejskih veroispovednih op{tina. Ve}ina predratnih `idovskih organizacija nije iza rata nastavila s radom: u Jugoslaviji se nije, za razliku od ostalih isto~noeuropskih zemalja, nakon rata obnovila ni cionisti~ka organizacija.1 No, za razliku od ostalih isto~noeuropskih zemalja, gdje su `idovski komunisti funkciju `idovskih zajednica nastojali ograni~iti na religiju, osnivaju}i razne paralelne udruge, `idovska zajednica u Jugoslaviji zadr`ala je ve}inu `idovskih aktivnosti u okviru sebe same. Istovremeno su prestale postojati razli~ite a{kenaske i sefardske zajednice, ali brakovi izme|u pripadnika ove dvije skupine u neposrednom pora}u bili su vrlo rijetki. Za razli~ite `idovske politike, me|utim, nije bilo mjesta. Razdoblje neposredno nakon rata te{ko je za pre`ivjele, koji se moraju suo~iti s povratkom u svoja prijeratna prebivali{ta, te se, u najve}em broju slu~ajeva, suo~iti s la`nom nadom da su ostali ~lanovi obitelji nekim ~udom pre`ivjeli. Ovakve okolnosti, kao i posljedica imovinske situacije malobrojnih pre`ivjelih @idova, gdje im imovina oduzeta 1941. u pravilu nije bila vra}ena nakon 1945. godine, uvjetovali su odlazak oko polovine pre`ivjelih @idova, uglavnom prema Izraelu: prethodno su se morali odre}i cjelokupne nepokretne imovine i dr`avljanstva. @ivot poslijeratne `idovske zajednice Hrvatskoj (kao i u ostatku Jugoslavije) nakon rata, a naro~ito nakon razdoblja iseljavanja u Izrael, temeljio se na njegovanju kulture i tradicije i zanemarivanju religijskog dijela `idovskog bi}a, uz nemali upliv vladaju}e dr`avne ideologije (da li zbog straha ili uvjerenja, vjerojatno je ovisilo od slu~aja do slu~aja). Na~elno, dr`ava nije branila kontakte ovda{nje zajednice sa svjetskim `idovskim organizacijama, ali je ipak zabranila bilo kakav kontakt sa Svjetskom cionisti~kom organizacijom (‫העולמית‬ ‫ ההסתדרות הציונית‬/ The World Zionist Organization – WZO). Tako je neposredno pora}e obilje`ila intenzivna humanitarna djelat-

nost JDC-ja2, dodu{e ne izravno, {to je jo{ jedna jugoslavenska specifi~nost, nego preko Autonomnog odbora za pomo} u okviru SJOJ-a. JDC se povla~i iz Jugoslavije 1949. godine zbog odlaska oko 60 posto pre`ivjelih jugoslavenskih @idova u Izrael, a Autonomni odbor za pom} prekida s radom 1952. Od 1952. godine Savez iz svog naslova izbacuje rije~ “vjeroispovijedna”.

Gra|a Najbolji izvori za ovo razdoblje `idovske povijesti Hrvatske/Jugoslavije nalaze se u Arhivu Jevrejskog istorijskog muzeja (JIM) u Beogradu te arhivima u Izraelu. Dva fonda JIM-a kojih }u se u ovom osvrtu dotaknuti jesu fond “Alija 1948-1952.” i fond “Moja porodica”.3

Fond “Alija 1948-1952.” Fond “Alija 1948-1952.” sadr`i obrasce za dobivanje putovnice, koje su popunjavali potencijalni emigranti za sebe i ~lanove svojih obitelji te razne prate}e dokumente. Na obrascu nositelja nalaze se i njegova supruga i djeca. Iz njih mo`emo i{~itati djelomi~nu obiteljsku genealogiju tra`itelja iseljenja, zanimanje i godinu ro|enja, adresu stanovanja, {to su radili za vrijeme rata te okolnosti u kojima su pre`ivljavali rat. Mogu se pratiti i promjene koje donosi rat i neposredno pora}e: u odre|enom broju obrazaca za dobivanje putovnice vidimo da su to bra~nim partnerima drugi brakovi, jer su prve izgubili u [oi itd. Uz neke obrasce se nalaze i razli~iti prate}i dokumenti iz kojih se nazire dosta informacija i o samim podnositeljima zahtjeva, ali i o {irem kontekstu onda{nje situacije. Tako su brojne molbe za putovnice u svrhu emigracije u Izrael u odsutnosti, jer su podnositelji zahtjeva u zatvoru (navodno uglavnom radi krijum~arenja deviza), ali i u UDBA-inim zatvorima (sumnje na {pijuna`u). Zanimljivi su brojni slu~ajevi u kojima se partnerima iz mje{ovitih brakova supruga @idova i supruge ne`idovke dozvoljava alija, dok se u obrnutom slu~aju to ne dozvoljava: iako `idovski vjerski zakon ne poznaje instituciju mje{ovitog braka, dijete prati majku, {to u ovom slu~aju zna~i da je mje{ovitim brakovima sa `idovskim potomcima uskra}ena alija.4 Nekoliko specifi~nih primjera: zanimljiv je slu~aj iz Nove Gradi{ke 1949. U izvije{}u Jevrejske vjeroispovijedne op}ine iz Nove Gradi{ke navodi se da se 7 osoba prijavilo za alija (u 4 molbe), od toga 5 @idova, a izdvaja se slu~aj Ksenije Lee, kojoj je 37


RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U

majka @idovka (Elvira Ljubica Ljubi~i}), a otac ne`idov (Ljubi~i} pok. Jovana), ro|ene 1933. u Bosanskoj Gradi{ki; zanimljiv je detalj podatak o njenom “prelasku na jevrejsku vjeru” 28. II. 1949. kod Nadrabinata u Zagrebu, iako je, po `idovskom zakonu, osoba @idov ako je majka @idovka. Sedma osoba je Josip Gattin, “nejevrejskog podrijetla”, suprug Luise ro|. Bloch Bauer, ro|en 1899., a na `idovstvo pre{ao 1949. kod Nadrabinata u Zagrebu. Nailazila sam i na dokumente po kojima djeca iz “nejevrejskih brakova” ne mogu dobiti dozvolu za iseljenje u Izrael (bilo bi zanimljivo vidjeti definiciju takvog braka). Dokument koji otkriva slojevitost situacije u kojoj se nerijetko nalaze hrvatski/jugoslavenski @idovi, a na ~ijoj je pole|ini rukom napisano: “Levi, ovaj Krneta nije Jevrejin. Ne mo`e se molbi udovoljiti”. Pismo pi{e Herta Wertheimer Krneta iz Zagreba, i moli dozvolu za iseljenje svog supruga Fedora. Naime jo{ 1945., Hertin brat Wili Wertheimer moli dozvolu za iseljenje za nju i njezinog supruga, s obzirom da su on i sestra Herta jedini pre`ivjeli ~lanovi svoje obitelji. Herta dalje obja{njava kako su te{ke ratne okolnosti u kojima je do`ivjela ubojstva svojih roditelja iskovala bra~nu vezu izme|u nje i supruga, te kako je sada razdire ~e`nja prema bratu, ali i osje}aj du`nosti i drugarstva prema suprugu. Zanimljiva je njena opservacija na kraju pisma: kazuje kako njen brat rukovodi kibucom koji su osnovali Rusi te kako je odlikovan kao heroj rada od strane SSSR-a, {to bi valjda bila olakotna okolnost, koja o~ito nije urodila plodom, a {to je vidljivo iz bilje{ke na pole|ini pisma. Posebnu skupinu dokumenata u ovom fondu predstavljaju dopisi u svezi s izno{enjem stvari iz zemlje, naro~ito vrijednih (uklju~uju}i filatelisti~ke zbirke), u kojem slu~aju iseljenici moraju zatra`iti od Komiteta za vanjsku trgovinu i Konzervatorskog zavoda ili Odjeljenja za umjetnost i nauku dozvolu za izvoz, koju dobivaju ako navedeni predmeti nemaju povijesnu, umjetni~ku ili muzealnu vrijednost. Dopisi uglavnom zavr{avaju sa “smrt fa{izmu – sloboda narodu” (i “s.f. – s.n.”) pa odska~e dopis iz Dubrovnika, koji zavr{ava s frazom “Am Jisrael haj!”

Fond “Moja porodica” Projekt “Moja porodica”, provodile su `enske sekcije jugoslavenskih `idovskih op}ina, pod vodstvom Luci Mevorah Petrovi} i Eti Najfeld. Na`alost, najmanji odaziv na ovaj projekt zabilje`en je na podru~ju Hrvatske, naro~ito Zagreba. Najvi{e `ena intervjuiranih u Hrvatskoj bile su `ene u Stara~kom domu “Lavoslav Schwartz”, uglavnom iz Bosne i Hercegovine. Anketna pitanja uklju~ivala su obiteljsko stablo do tre}e generacije, nivo dr`anja `idovskih obi~aja, na~in slavljenja blagdana, tipi~na jela koja su se kuhala itd. Taj materijal daje uvid i u `idovski `ivot i svakodnevicu prije Drugoga svjetskog rata, a u mnogim upitnicima se mo`e pratiti promjena koju donosi Drugi svjetski rat i poslijeratna realnost.

38

Zaklju~ak @idovi u Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji nisu iza Drugoga svjetskog rata napustili poseban `idovski identitet, ali su ga redefinirali, poku{avaju} i se {to vi{e prilagoditi novonastaloj stvarnosti poslijeratne Jugoslavije. To je uklju~ivalo napu{tanje religije, koja je bila i ostala jedna od temeljnih sfera `idovstva te definiciju `idovstva kao narodnosti. Vremenom se ve}ina aktivnosti `idovskih zajednica, koje su napustile bogoslu`ja, religijska obilje`avanja blagdana, ko{er prehranu kao jo{ jednu va`nu kockicu slo`enog `idovskog identiteta svela na ~uvanje sje}anja na `rtve [oe/Holokausta i to u kontekstu “antifa{isti~kih `rtava Drugoga svjetskog rata” u skladu s praksom zemalja Isto~nog bloka. Na kraju ovog izlaganja, a na po~etku mog istra`ivanja i dalje je vi{e pitanja nego odgovora. [to je od `idovskog sadr`aja kroz ovakav razvoj, koji je trajao nekoliko desetlje}a, ostalo u obiteljskom krugu (jer ovda{nje `idovstvo je specifi~no po tome {to je iz privatne pre{lo u javnu sferu)? Koje su pozitivne identifikacije sa `idovstvom, koje ima danas tre}a odnosno ~etvrta generacija poslijeratnih @idova? Sje}anje na Holokaust (ili [ou) nije ne{to {to je dovoljno tim generacijama. Oni tra`e sadr`aj i pozitivnu identifikaciju. Svijest o razli~itosti od ve}ine vi{e nije dovoljna. Drugi set pitanja postavlja se vezano za po~etak akulturacije odnosno asimilacije (nisu sinonimi) hrvatskih/jugoslavenskih @idova: koliko se promjena u `idovskom identitetu dogodilo jo{ u me|uratnom razdoblju. Ako istra`iva~ zaklju~ke donosi iz rezultata izbora unutar @OZ-a 1930-ih ste}i }e dojam da je najbrojnija struja unutar zagreba~kog `idovstva cionizam, jer cionisti na op}inskim izborima redovito pobje|uju; me|utim najve}i broj @idova tada pripada struji asimilanata, koja se uglavnom osje}a “Hrvatima mojsijevske vjere” itd. Osim istra`ivanja ova dva fonda, za ovo razdoblje nezamjenjiva je i analiza svjedo~anstava ljudi koji su odselili u Izrael, kako onih iz baze podataka Jad Va{ema te tako i onih dosad neispri~anih (a za {to ima sve manje vremena), ali i izraelskih, naro~ito “Arhiva Eventov” na HUJI te cionisti~kih arhiva u Jeruzalemu, gdje le`e dosad uglavnom neistra`ena svjedo~anstva `idovskih padobranaca, koji su se 1944. spustili u Jugoslaviju, te, svakako, arhiv JDC-ja o djelatnosti JDC-ja u neposrednom pora}u.  1 I u Isto~noj Europi, nakon potpunog komunisti~kog preuzimanja (1948.) ove su organizacije “dragovoljno” raspu{tene. 2 JOINT ili JDC (The American Jewish Joint Distribution Committee) je `idovska humanitarna organizacija sa sjedi{tem u New Yorku. Osnovana je 1914. godine i danas je aktivna u vi{e od 70 dr`ava. 3 Alija je hebrejski pojam za useljavanje/uzdizanje u Zemlju Izrael. 4 Npr. Ervin [lezinger iz Zagreba moli MUP da, osim ve} izdanih dozvola za njega i njegovog 11 godi{njeg sina, dozvolu za iseljenje izda i njegovoj `eni Katici i 6-godi{njoj k}eri Neti budu}i da je on iz mje{ovitog braka, iako je njegova `ena na `idovstvo pre{la 1938. @ena se dosad premi{ljala te je to razlog ka{njenja njezine molbe...


BILI SMO...

RUAH HADA[A

Obilje`ena 25. obljetnica Lauder zaklade u Berlinu Silvija Heim-Hercog

Ronald S. Lauder u posjeti jednoj od `idovskih {kola ~ije djelovanje Zaklada Lauder podupire.

Kao i prije pet godina u Be~u, kada sam odr`ala sve~ani govor i predala poklon gospodinu Lauderu u ime svih nas koji smo dio obitelji Lauder zaklade diljem svijeta, imala sam privilegiju i ~ast biti opet pozvana i predstavljati na{u {kolu na 25. obljetnici Zaklade. Ove godine, 23. i 24. listopada, u delegaciji iz Hrvatske bili su predsjednik Op}ine dr. Ivo Goldstein, rabin Kotel Dadon i ja, Silvija Heim Hercog. Ceremonija i program odr`ani su u Berlinu, gradu u kojem `ivi preko 25.000 registriranih @idova i djeluje 8 sinagoga. Oko 12. 000 ~lanova su religiozni @idovi, uglavnom oni iz biv{eg Sovjetskog Saveza i oko 10-15 000 Izraelaca. Ove brojke ne uklju~uju sekularne i religiozne @idove koji `ele ostati anonimni. Prvi od tri velika doga|aja na na{em programu bio je Building on the Past (Grade}i pro{lost). Proslavili smo ponovno otvaranje i aktiviranje povijesne Rykestrasse, `idovske {kole koja danas funkcionira kao O[ Lauder-Beth Zion. [kola je gra|ena 1904. – 1905. i do 1920. koristila se kao “popodnevna {kola”; zatim je po~ela raditi kao i svaka druga {kola. Nacisti su {kolu zatvorili 1942. godine. Danas, ta zgrada pripada @idovskoj op}ini Berlin, koja ju daje Lauder Zakladi na kori{tenje i uporabu. Mnogi najuspje{niji i najve}i projekti Zaklade zapo~eli su upravo u slavnoj Rykestrasse zgradi 2000. godine. 2008. godine otvorena je O[ Lauder-Beth Zion. Zgrada se polako ponovno pretvara u {kolsku ustanovu. Zaklada je preselila neke urede, spavaonice su uklonjene, {kolske plo~e postavljene te je svaki milimetar prostora iskori{ten i renoviran. Obnova zgrade

Delegacija iz Hrvatske na proslavi 25. godi{njice rada zaklade u Berlinu.

je upravo zavr{ena, a financirali su Lauder zaklada, nekoliko {vicarskih zaklada te grad Berlin. Izme|u ponovnog otvaranja {kole i glavnog doga|aja – sve~ane ve~eri u ~ast predsjednika Zaklade, gospodina Laudera, imali smo priliku posjetiti i prekrasnu Rykestrasse sinagogu odmah u dvori{tu gdje je smje{tena i {kola. Proslava i obljetnica Zaklade odr`ala se u Hamburger Bahnhofu, Muzeju suvremene umjetnosti. Prije sve~ane ve~ere mogli smo pogledati privatne kolekcije nevjerojatnih djela umjetnika kao {to su Robert Rauschenberg, Andy Warhol i dr. Sve~ana ve~era zapo~ela je koktel-prijemom na kojem su bili izlo`eni posteri/plakati svih Lauderovih projekata i gdje je, naravno, veliku pozornost privukao i poster, na kojem je bila predstavljena na{a {kola. Za vrijeme ve~ere izmjenjivali su se ravnatelji, u~enici i voditelji hebrejske nastave svojim govorima i ostvarenjima unazad 25 godina zahvaljuju}i Zakladi Lauder. Gospodin Lauder nas je sve podsjetio na odgovornost koju imamo prema svakom `idovskom djetetu – osigurati mu `idovsko obrazovanje. Sljede}i dan, 24. listopada, nakratko smo prisustvovali sve~anom otvaranju temelja budu}eg Centra i Kampusa Fakulteta. Ubrzo nakon samog po~etka morali smo odjuriti na aerodrom i na`alost propustili zadnji, ali ne i manje va`an dio programa: sastanak svih voditelja razli~itih projekata unutar Zaklade. Nakon svega {to je gospodin Lauder u~inio, {to vi{e re}i nego da smo odmah krenuli na posao za sljede}ih dvadeset i pet godina i nove generacije djece!  39


RUAH HADA[A

BILI SMO...

Bar micva Bejahad Dr. Vladimir [alamon

Baja i Benko Abinun nakon koncerta.

Od 26. 8. do 2. 9. 2012. godine odr`an je trinaesti po redu Bejahad. Prema `idovskoj tradiciji, Bar micva Bejahad. Mjesto odr`avanja bila je Pula, svi su gosti bili smje{teni u dva hotela na Punta Verudeli (4 kilometra od grada Pule), u Hotelu Palma (3*) i Park Plaza Histria hotelu (4*). Hoteli su bili prakti~no jedan do drugoga. Program se odvijao u prekrasnim prostorima hotela Park Plaza Histria hotela, ali ovaj put je i veliki dio programa bio ostvaren po galerijama i koncertnim salama grada Pule. Ovogodi{nji program bio je, s obzirom na sve~anost Bar micva Bejahad reprezentativan i bogat; organizirano je, na primjer, 6 izlo`bi, 5 koncerata, prikazano 6 filmova itd. Susretu je prisustvovao 251 gost. Ovogodi{nji, {esti po redu Bejahad mladih okupio je 48 u~esnika u dobi od 24 do 40 godina. Svi su imali na raspolaganju 5 radionica koje su vodili David Albahari (literarna grupa), Jakov Bararon (slikarska sekcija), Sa{a Mesi} (primijenjena umjetnost) i Sonja Samokovlija (edukativna radionica – `idovska tradicija). Prikazana su i 4 izraelska dokumentarna filma, a razgovor/diskusiju nakon filma vodio je Eliezer Papo. Koncerti su bili izuzetno dobro posje}eni i na nekim koncertima nije bilo mjesta za sve one koji su `eljeli ~uti umjetnike. Ostvaren je i vrlo dobar kontakt s osobama koje vode i prate kulturni `ivot Pule te je sedam projekata iz programa Bejahada uvr{teno u repertoar Pulskog ljeta. Prijem na koji smo nai{li u gradu Puli kao doma}ina, i u oba hotela od strane osoblja, bio je, po mi{ljenju svih gostiju Bejahad festivala, izvanredan. Kao primjer se mo`e navesti postupak direktora svih hotela Punta Verudele, Reli Slonima, Izraelca, koji `ivi i radi u Hrvatskoj: gospodin Slonim je doveo dva sjajna ku40

hara iz Izraela, koji su u okviru Yom Israela priredili nezaboravnu izraelsku ve~eru. Tro{kove aviokarata i trodnevnog boravka dvojice kuhara, osobno je financirao gospodin Reli Slonim. Dirnuti izvanrednim prijemom i svime {to smo do`ivjeli u tih sedam dana, Bejahad se u Glasu Istre i u programu dviju istarskih TV ku}a javno zahvalio uz `elju za budu}u suradnju. Festival je bio vrlo dobro pra}en i dnevni izvje{taji su objavljivani u Novom listu, Glasu Istre i Jutarnjem listu, a dvije lokalne TV ku}e i HRT su snimali doga|anja na temelju kojih se upravo montira i dokumentarni film Bar micva Bejahad. Prema ustaljenom, uobi~ajenom na~inu rada, uskoro }e biti tiskan i ~asopis Bejahad 2012 koji vrlo informativno, slikom i tekstom, prenosi zbivanja iz Pule. Primjetan je bio i ne mali interes gra|ana i gostiju Istre i Pule za Bejahad manifestaciju, tim prije {to je u gradu i okolici bilo oko 100 plakata, kojima su pozivani svi zainteresirani na izlo`be i koncerte ovogodi{njeg, pulskog Bejahada. Naravno da su i vrlo lijepe i ure|ene pla`e Punta Verudele svakodnevno privla~ile brojne kupa~e i da je na{ Jadran ponovo odu{evio goste od Kalgarija, [tokholma, Pariza i Be~a pa do Tel Aviva i Jeruzalema kao i gradova biv{e Jugoslavije, ~iji su ~lanovi ponovo proveli nezaboravnih sedam dana na susretu koji toliko zna~i za na{e zajedni{tvo!! S obzirom na veliko zadovoljstvo kako prisutnih ~lanova zajednica, tako i na{ih doma}ina, ~ini nam se da se ova destinacija mo`e smatrati destinacijom i na{ih sljede}ih susreta. [alom. 


BILI SMO...

RUAH HADA[A

Limud Keshet Sonja Samokovlija Od 1. – 4. studenog ove godine odr`an je {esti Limud Keshet ex-Jugoslavije, ovaj put u Strugi na Ohridskom jezeru u Makedoniji. Bili smo smje{teni u odli~nom Hotelu Drim.

kao predstavnik Bet Israela uvrsti u tijelo koje se zove Limud keshet bord, a koje je osnovano na susretu pokraj Osijeka, gdje na{a zajednica nije bila ni pozvana niti je netko od nas bio prisutan. Obja{njenje gospodina Krausa da iz Hrvatske ve} postoje dva ~lana ne mo`e biti mjerodavno, budu}i da su oba ~lana iz Koordinacije `idovskih op}ina Hrvatske. Bet Israel nije ~lan Kordinacije, te samim tim kao punopravna @idovska zajednica u Hrvatskoj ima pravo na svog predstavnika. Ve}ina se prisutnih slo`ila s mojim prijedlogom, no odluku treba potvrditi sam bord. Nadam se da }e ovaj put `elja ve}ine biti po{tovana i da }e prevladati pozitivne vibracije koje su se na tom sastanku osje}ale. Sljede}i Limud odr`at }e se u Be~i}ima u Crnoj Gori i svi smo pozvani. To~an datum odr`avanja, vjerojatno kao i uvijek, prvi vikend u studenome, bit }e potvr|en naknadno. Dvije Judite i Sonja.

Uz pomo} makedonske `idovske zajednice i financijsku potporu JOINT-a, uhodani tim Limuda s brojnim mladim volonterima i ovaj je put dokazao svoju sposobnost u organiziranju ovako velikog skupa – bilo nas je oko 450. Dru`enje je bilo zanimljivo, bilo je mnogo novih lica, moglo se prisustvovati i nekim zanimljivim predavanjima i radionicama. Hanika Montiljo Ga{i} je pripremanjem svojih kulinarskih specijaliteta zadivila mnoge od nas, jednostavnost kojom nam je objasnila pravljenje kompliciranih jela pokazuje da se radi o iskusnoj osobi, koja ne samo zna teoriju, ve} nam je to i u praksi dokazala. Predavanja se preklapaju pa nije bilo mogu}e biti na svima, a ionako svatko bira ono {to ga zanima. Na vrijednim izlaganjima Josefa Baruhovi}a, Davora Saloma, Darka Fischera i rabina Isaka Asiela mogao je svatko od nas ne{to nau~iti. Radionice koje su vodile Mina i Sonja bile su zabavne i edukativne.

Ove su godine dodjeljivane zahvalnice za sudjelovanje, pa je tako i Bet Israel dobio svoju. Posljednjeg dana, u nedjelju, posjetili smo Muzej Holokausta u Skopju, gdje je nas je s eksponatima Muzeja kratko upoznala gospo|a Ljiljana Mizrahi, direktorica Fonda muzeja Holokausta u Skopju. Sve ~estitke Mini Pa{ajli}, Eli Rojnik, Aleksandri Suboti}, Dini [osberger i Sonji Vili~i} na odli~noj organizaciji i trudu koji su ulo`ile. Navela sam ih po abecednom redu prezimena a ne po va`nosti, jer bih te{ko izabrala onu koja je va`nija. Ako sam nekoga ispustila, molim da mi oprosti, nije namjerno. Hvala im jo{ jednom na prelijepom vikendu koji su nam priredile. 

Izvrsna radionica Laure Gjuki} i radovi njenih ruku izazivaju divljenje. Na neka predavanja nisam stigla jer je bio organiziran izlet na Ohrid, tako da sam, na `alost, propustila predavanje na{eg i makedonskog veleposlanika Njegove Ekselencije Yosija Amrania, te jo{ nekoliko njih koji su me interesirali. Na sastanku predsjednika zajednica s prostora biv{e Jugoslavije, uz voditeljicu programa Limud Dine [osberger i predstavnika JOINT-a gospodina \erasija, zatra`ila sam da se Ante Jeri}evi}

Struga. 41


RUAH HADA[A

PRENESENO IZ MEDIJA

Uticaj Jevreja na arhitekturu secesije Srednje Evrope (III. dio) Rudolf Klein Preneseno iz Lameda.

Lehner u svom eseju Magyar formanyelv nem volt, hanem lesz (Nije bilo ma|arskog jezika arhitekture, ali }e ga biti) smatra da nije dovoljno dati ma|arski identitet samo imenima (slovenska, nema~ka i jevrejska imena su prikladno “hungarizovana”), ve} se o tome treba pobrinuti i u arhitekturi. On je nacionalni identitet pronalazio u ma|arskom folkloru i obla~enju. O~igledno je da njemu sve~ana ode`da (díszruha) predstavljala izraz nacionalnog duha. Po njemu, neki elementi ovog obla~enja su pre{li u uniforme konjica drugih naroda. Pomenuo je “gr~ki narodni stil” koji se navodno pojavio u klasi~noj gr~koj arhitekturi. Uz to, za Lehnera i njegove sledbenike, uspostavljanje ma|arskog arhitektonskog stila je postalo izvodljivo putem spajanja folklora i drugih aspekata nacionalnog nasle|a, koje se pre nije javilo u arhitekturi. Lehner je nagla{avao da jezik formi vr{i ogroman uticaj na ljude, {to je mnogo va`nije od uticaja govornog jezika. Lehner se `alio da se upotreba govornog ma|arskog smanjivala kako je Severna Ma|arska sve vi{e slovakizovana, a Transilvanija romanizovana (A Felvidék lassan-lassan eltótosodik, a székelység eloláhosodik). U ovom kontekstu, arhitektura se smatrala jako delotvornom, jer je mogla da preuzme ulogu govornog jezika u ja~anju “ma|arskih ose}anja” ~ak i bez ~itanja i pisanja. (Zanimljivo je da je ovakva propaganda u nekim slu~ajevima stvarno delovala: Hrvati iz Ba~ke, Bunjevci, zaista su prihvatili ma|arski arhitektonski jezik Ve}nice u Subotici, pa i danas toranj suboti~ke Gradske ku}e slu`i kao simbol lokalnog identiteta Bunjevaca). Me|utim, poznavaju}i Lehnerov politi~ki i nacionalni liberalizam, mo`e se dovesti u pitanje iskrenost gorepomenute rasprave i pripisati je politi~koj taktici u njegovom ogromnom naporu da marketira svoju arhitekturu, koja je zapravo vi{e bila modernisti~ka nego nacionalna. Mladi asimilovani jevrejski arhitekti su se skupili oko Lehnerovog tabora, nasuprot konzervativcima, daju}i Jevrejima {ansu da doka`u svoju vernost ve}inskoj doma}oj naciji. Adolf Los bi ih prekorevao zbog vra}anja u kaftan, ali za njega Ma|arska uop{te nije bila zanimljiva. [tavi{e, izraz arhitektonski jezik lehnerovskog pseudofolklora se uspe{no suprotstavio prevlasti anti~ko-gr~kog jezika, dugog dva i po milenijuma, “idolopoklonstvu arhitekture”, i uveo povr{insku dekoraciju, semperovski Bekleidung, i time otvorio mogu}nost osloba|anju mesta za slobodnu igru forme, a tako|e i manju cenu izgradnje. Zasigurno su i Jevreji sa odobravanjem posmatrali njegovu povezanost sa orijentalizmom, o ~emu najnadareniji arhitekta ovog pokreta, Bela Lajta i svedo~i: po{to dolazi iz ortodoksne jevrejske porodice zadivljavalo ga je povr{insko ukra{avanje, koje je organizovao na orijentalni na~in, delom apstraktno, a delom stilizovano jevrejskim verskim simbolima, uokvirenim na arapski na~in. Neki protivnici ove “jevrejsko-ma|arske” 42

secesije su ovo povezivali sa zidnim slikarstvom u poljskim i moravskim sinagogama od 16. do 18. veka. Ovo zidno slikarstvo je stvorilo nezavisan sloj preko nose}e konstrukcije gra|evine, skrivaju}i tektonsku stvarnost i tako dekonstruisalo ujedinjenost i celovitost arhitekture, vezu izme|u strukture i ornamenta mnogo pre modernizma, u zaba~enim delovima Isto~ne i Centralne Evrope. Ipak, bila bi gre{ka u potpunosti tuma~iti ma|arsku secesiju na losovski na~in, tj. tuma~iti je kao novi kaftan koji je ro|en iz posledica krize identiteta Jevreja ili Ma|ara, ili i jednih i drugih. Ma|arska secesija je ponekad i{la rame uz rame sa modernizmom, koji je tako|e bio usmeren ka “deidolizovanju” arhitekture i dekonstrukciji istorijske tradicije. Izvanredan primer ovoga je sinagoga u Subotici koja datira iz 1901–1903, posebno unutra{nja kupola koju su izradili De`e Jakab i Marcel Komor. Dok prostorna organizacija ove sinagoge proizilazi iz karakteristi~nog sredi{njeg ure|enja koje je koristio Leopold Baumhorn, a postupak izveden na spoljnim povr{inama prati Lehnerovu kombinaciju fasadne cigle i maltera, talasasta tavanica, grudobrani ograde i enterijer va`an su pomak ma|arske arhitekture u strukturalnom, konstruktivnom smislu. Arhitekti su ~ak rado nagla{avali koliko je Lehner bio moderan, pre no {to bi se usredsredili na kupolu. U jednom novinskom ~lanku nalazimo slede}e: “Ne nalazimo stereotipne kordone ili okvire i zavr{ne vence koji bi nas ubedili da su napravljeni od kamena, a izgra|eni su od drveta, lima i maltera u najboljem slu~aju. U ~itavom hramu ne postoji ni jedan kapitel… Novi gra|evinski materijali zahtevaju novu formu, nove konstrukcije se ne smeju izra|ivati na stari na~in. (…) Tu je i rabic konstrukcija: tanka oplatna napravljena od gvozdenih `ica i gipsa. ^itava tavanica kojom je hram zasvo|en napravljena je na ovaj na~in. Posmatranjem se odmah zapa`a da je ovo laka konstrukcija. Gvozdeni stubovi nisu pokriveni tako da imitiraju kamen, ve} su oblo`eni tankim slojem gipsa pa je kontinuitet ornamenta o~uvan. Spolja{nji sloj je ~vrsto zalepljen, tesno prianja uz gvozdeno jezgro kako bi se postigla bolja vidljivost. Jedina svrha mu je za{tita stubova u slu~aju po`ara. Forma svoda od rabica je takva da je nemogu}e bilo napraviti je od cigala ili kamena. Svod je potpuno novog oblika {to prati fino}u materijala od koga je napravljen. ^itav enterijer je stilizovani {ator, listati svod kro{nje drve}a (…) Vijugavi listovi se penju uz stubove. Parapet galerije je povr{ina koja je bogato ukra{ena cvetnim motivima. Donja ivica galerije je nazubljena prelepim ritmi~kim linijama. A svo ovo ukra{avanje dolazi iz riznice narodne umetnosti. Arhitekti su pozajmili i stilizovali ove forme kako bi ih uskladili sa svrhom i karakterom hrama.”


PRENESENO IZ MEDIJA Listati svod je metafora koja je daleko od zapadnja~ke arhitektonske istorije. Ona je zapravo dekonstrukcija ideje te{kog zasvo|avanja, dok i dalje ima ulogu svoda. Li{}e i cvetno ukra{avanje su bili trostruko va`ni: bili su u skladu sa l’art nouveauom, povezani sa ma|arskim folklorom i bili podesni kao biblijska asocijacija. Ova tanka oklopna struktura ne samo da je bila nalik na {ator, ve} je na~in na koji se izvijala pobu|ivao i li~io na oblike iz ma|arskog folklora. [to je najva`nije, ovo je bilo strukturalno ispravno re{eno i tektoni~ki opravdano. Novine iz ovog perioda su hvalile tehni~ko dostignu}e, verovatno prate}i tehni~ki opis autora: “Poptuno je besmisleno poku{ati da ubedite nekog da je rabic svod napravljen od masivnog kamena i cigli, jer ~ak i laici vide da to nije istina. Vide se relativno tanki zidovi za koje se ne mo`e ni pretpostaviti da mogu da izdr`e toliko te{ku konstrukciju. Ipak, na{i arhitekti obi~no primenjuju ovo varljivo re{enje. Oni prave kapitele stubova od lima, duboke zidne spojeve na lukovima, a da bi iluzija bila jo{ savr{enija, stavljaju male stubove i lukove kao da je neophodno svim sredstvima za{tititi la`ni svod od uru{avanja.” Kako su gra|evine ma|arske secesije po~ele brzo da ni~u, konzervativci, ~esto nema~ki i ma|arski arhitekti i konzervativni politi~ari po~eli su da protestuju, zanemaruju}i ~ak i tehni~ka dostignu}a u nekim od ovih gra|evina. Alajo{ Hausman, profesor na presti`nom Tehni~kom univerzitetu, raspravlja: “Nacionalni karakter poti~e iz podneblja. Nacionalno je ono {to je istorijski opravdano, ono {to nam je predano tradicijom”. Za njega je bilo logi~no da se nacionalni karakter ne mo`e proizvesti. Danas mo`emo ~ak i pojam nacionalnog karaktera smatrati proizvodom. Hausman je zapravo izrazio svoje mi{ljenje protiv svog rivala Edena Lehnera, koga je spre~io da dobije posao na katedri Tehni~kog univerziteta. Ipak, u njegovom remek-delu, K-zgradi Tehni~kog univerziteta, neke motive je pozajmio od Lehnera. Potom su se ~uli i neki o{triji glasovi: Jene Ki{marti Lehner, konzervativni ne}ak Edena Lehnera, nazvao je novi stil jevrejolikim (zsidós), {to je izazvalo jaku reakciju kod Jevreja, pre svega reakciju istaknutog jevrejskog aktiviste Armina Beregija (Bergera): “Eden Lehner, na{ veliki u~itelj arhitekture je 1890. zapo~eo ’ma|arski arhitektonski stil’. Njegovi u~enici su ga prihvatili i unapredili u savr{enstvo. Kako su mnogi mladi ma|arski arhitekti modernizma Jevreji ili biv{i Jevreji, Jene Lehner je nazvao modernisti~ki stil jevrejolikim (zsidós), na sastanku arhitekata i in`enjera 1908. Na ovaj na~in se jevrejsko pitanje pojavilo u ma|arskoj arhitekturi…” Najistaknutiji politi~ari tako|e su imali ulogu u ovoj kampanji. Baron \ula Vla{i} (1852–1937), ~lan, a kasnije i potpredsednik ma|arske Akademije nauka (1898–1901), je tokom svog mandata kao ministar religije i kulture, 1902. izdao dekret koji je zabranjivao kori{}enje ma|arske secesije u zgradama koje su se finansirale iz dr`avnog bud`eta. On je ozna~io ovaj arhitektonski izraz bezukusnim i ru`nim. Ovim je Eden Lehner sklonjen sa scene, a njegovi u~enici su ba~eni u ilegalu, {to se javnih zgrada ti~e. Ali, privatno preduzetni{tvo im je dalo jo{ ja~u zale|inu, i neke va`ne gra|evine, kao {to je Crni orao u gradu Nagyvárad (danas Oradea/Rumunija), nastale su, bez obzira na sve.

RUAH HADA[A

Zanimljivo je da su se ~ak i neki aktivisti iz jevrejskih zajednica pridru`ili gr~evitoj kampanji protiv raznobojnog arhitektonskog espantosa Lehnerovih pobornika. Kao komentar na u~esnike u konkursu za planirani grandiozni Lipótváros hram, Sajmon [imon Meler je napisao: “Me|u bezazlenim bu}kuri{ima u kuhinji ve{tica koje me{aju stilove (tj. istorizam) na|e se i malo otrova: Ma|arski nacionalni stil, smrtonosna opasnost za na{u mladu arhitekturu, digla je glavu ~ak i u ovom takmi~enju na konkursu. Druga nagrada je dodeljena kompletno neva`nom, bezukusnom nacrtu, o~igledno zbog navodno ma|arskog nacionalnog stila. Nema dovoljno re~i da se osudi ova umetni~ka perverzija. Ne postoji, niti je ikad postojao, ma|arski nacionalni stil u arhitekturi, kao {to ne postoji italijanski, francuski ili nema~ki stil. Arhitektura modernih nacija podle`e zajedni~koj evoluciji. Evropa prepoznaje romani~ku, goti~ku, renesansnu i baroknu arhitekturu, a neke nacije, uklju~uju}i Ma|arsku, na{le su za shodno da dodaju izvesne manje va`ne odlike. Samo su nacije koje su daleko od evropske kulture imale zasebne stilove, a Ma|arska ne `eli da bude jedna od njih! La`ni patriotizam je jedino {to izdvaja ma|arski stil koji je kontradiktoran politi~kim nastojanjima od Svetog Stefana do Se~enjija. [tavi{e, nemogu}e je stvoriti arhitektonski stil od nekih jadnih skromnih sekelj (Székely) kapija, kov~ega na kojima su naslikane lale ili izvezene na pastirskim ogrta~ima. Ali, ~ak i da je mogu}e, ~ak i da imamo tradicionalni nacionalni stil, ne bi nam bilo dozvoljeno da ga koristimo u dana{njoj arhitekturi. Po{tovali bismo relikvije tog stila kao svete, ali bismo se trudili da razvijemo ma|arsku nijansu evropske kulture. Ovo je du`nost ma|arske umetnosti.” Te{ko je doku~iti {ta je Sveti Stefan, prvi ma|arski kralj, mislio o arhitekturi u devetom veku, ali je Se~enji zasigurno prvi politi~ar koji je negodovao zbog nedostaka ma|arskog stila u arhitekturi, i verovatno je da su Feslova nastojanja bila usmerena ka ispunjavanju `elja “najve}eg Ma|ara”, kako je glasio Se~enjijev nadimak. Niko ne svedo~i bolje o ovome nego Teofil Hanzen, koji poredi reduto sa ~arda{em. Vredno je pomena da je Fesl imao podr{ku pe{tanske jevrejske zajednice i dodeljeno mu je da zavr{i veliku sinagogu, kada je Ludvig Ferster dao ostavku. Sem prethodno pomenutih polarizovanih mi{ljenja, postojalo je i srednje stanovi{te, koje se pokazalo kao najgore po arhitekturu superhrama u ~etvrti Lipot-varo{. Neki jevrejski arhitekti su primenili ma|arsku secesiju na sinagogama, jer je naizgled nudila dve pogodnosti: re{ila je problem stila u arhitekturi sinagoga i povezala sakralnu jevrejsku arhitekturu sa lokalnom, ma|arskom umetno{}u i kulturom. [amu Haber je napisao u Egyenloségu (Jednakost), zvani~nom glasniku pe{tanske jevrejske zajednice: “Mavarski stil se, naravno, ne mo`e smatrati obaveznim, jer se Jevreji, koji su ponovo postali slobodni, stapaju u materijalni i intelektualni `ivot nacija koje su ih usvojile kao svoje sinove. Jevrejska zajednica, ovde u Budimpe{ti, izjavila je da ona o~ekuje u projektnom zadatku da moderna nastojanja Jevreja treba realizovati i da se moderna arhitektura materijalizuje, ako je mogu}e sa nacionalnim karakterom u novom hramu.” Haber je preneo zvani~no stanovi{te odbora pe{tanske jevrejske zajednice, koje je tako|e saop{teno i arhitektima. Ovo je bio “politi~ki 43


RUAH HADA[A

PRENESENO IZ MEDIJA

korektan”, ali neuhvatljiv projektni zadatak i sumnjiva kratka izjava, koju su dali odbor i arhitektonski savetnici, {to je tako|e doprinelo nesre}i ovog takmi~enja. Konkursni radovi su bili nespretni, groteskni, a u~esnici bez identiteta, osim jednog koji je zanemario kratko saop{tenje projetknog zadatka. I nejevrejska i jevrejska opozicija “ma|arskom stilu” su oja~ale. Vode}a li~nost tabora “ma|arskog stila”, De`e Jakab je napisao: “Arhitekt koji ne gradi u stilu svog doba (~itaj: u stilu ma|arske secesije) ~ini veliki greh. (…) Hteli smo da ostanemo ma|arski arhitekti, a kad je bilo potrebno, ~ak smo vr{ili pritisak na na{e klijente da prihvate ovaj pokret.” Njegov partner, Marsel Komor, urednik Vállalkozók Lapja (Preduzetni~ki `urnal), bombardovao je svake nedelje javnost hvaljenjem nacionalnog stila pod grandioznim pseudonimom Ezrei, du`e od jedne decenije. Njegovo ma|arsko ime Komor (bukvalno: natmuren), koje je zvu~alo zvani~no, i dalje nije bilo verno originalnoj jevrejskoj verziji. Odalo je jevrejsko poreklo i originalno jevrejsko ime Kon. Nasuprot tome Ezrei poti~e od ezer, hiljadu, sa dodatim “y”, {to je osobenost plemi}kih prezimena). Preduzetni~ki `urnal nije bio samo najvi{e intelektualno dostignu}e profesije, ve} je bio i neizbe`an, jer je objavljivao sva takmi~enja, konkurse iz oblasti projektovanja i izvo|enja gra|evine. Komor, sin liberalnog rabina, je reformulisao Lehnerove argumente u politi~koj misiji novog stila u vezi sa gradnjom gradske ve}nice u Subotici 1912: “Ukrasili smo najvi{u kulu ove ravnice na{om autenti~nom(!) kulturom (ma|arskom), drevnim ma|arskim slezom, kako bi razglasili sa ove visine, {to je dalje mogu}e, plemenitu izra`ajnost i veli~anstvenu magi~nost ma|arskog jezika”. Pod re~ju jezik, verovatno je mislio na arhitektonski jezik ove gra|evine, koji je smatrao ma|arskim. Komor mora da je znao da doliva ulje na vatru svojim inauguracionim govorom me|u nacionanim manjinama, Srbima i Hrvatima (Bunjevcima) u Subotici, ali izgleda da ono {to je bilo bitno ovde nije bila prava slu`ba ma|arskoj naciji, ve} probijanje i forsiranje njegovog projekta i arhitektonskog programa. Rezultat je bio monumentalna me{avina, neka vrsta gra|evinog esperanta, zanimljiva kompilacija stvarnih folklornih elemenata, ali otu|enim iz originalnog konteksta, i izmanipulisana novim sintaksi~kim pravilima u njihovom sastavljanju. Ova ogromna gradska ve}nica bila je labudova pesma ma|arske secesije u kasnoj 1912. godini. U me|uvremenu, talentovaniji Lehnerov sledbenik, Bela Lajta je napustio ovaj arhitektonski idiom i zapo~eo poseban, minimalisti~ki arhitektonski jezik koji je anticipirao modernizam posle Prvog svetskog rata.

Zaklju~ak: zna~aj “novog kaftana” Dok pravi kaftan predstavlja epitom stalnosti, nepromenjene vernosti jevrejske tradicije, Losov kaftan secesije je upravo suprotno: nagla{ava prelaz, izra`ava dvostruko stanje, stvarnost prikrivenu velom, sloj nad slojem u arhitektonskom pogledu. @an Fransoa Liotar, da se bavio ovim fenomenom, mo`da bi ga povezivao sa svojim “condition postmoderne”, postmodernim stanjem. I zaista, ima neke sli~nosti izme|u fin de sièclea oko 1900. i onog drugog oko 2000. po pitanju izra`enog u~e{}a Jevreja, {to u drugom primeru prevazilazi sve {to je zapadnja~ka kultura stvorila do sada: dekonstrukcija, moderna, savremena filozofija koja se tako|e mo`e povezivati sa judaizmom. Ovu filozofiju je stvorio francuski Jevrejin @ak Derida, ro|en u Al`iru, i ona je prodrla kroz ~itavo arhitektonsko 44

stvarala{tvo tokom poznih 1980-ih godina, i njen uticaj se javlja ~ak i kod onih arhitekata, koji eksplicitno ne podr`avaju ovaj pokret. Va`no je naglasiti da je Losov kaftan bio neophodan izraz za fazu izme|u istorizma i modernizma, jer za prevazila`enje odre|enog identiteta je potreban jasno odre|en identitet koji bi se prevazi{ao. Kasni istorizam je bio toliko {irokog spektra i toliko fluidan da je njegovo prevazila`enje te{ko zamislivo u samo jednom pokretu kao {to je modernizam. Secesija je nudila jasniju platformu, sa koje je dalja evolucija postala mogu}a. Veliko postigu}e Losovog kaftana ili secesije, istorijski gledano, je bilo menjanje toka centralno-evropske arhitekture napu{tanjem gr~ko-rimske arhitektonske paradigme, predstavljanje tektonskih ideja u izgledu gra|evine. U isto vreme su druga predstavljanja (kao {to su ljudsko telo i stub, ljudska glava i kapitel stuba, itd.) zamenjena sistemom referenci na biljni svet. Drugim re~ima, skoro svi pokreti u periodu Habzbur{ke Monarhije su napustili “idolopokloni~ke” svojstvenosti gra|evina koje su ranije prikazivale antropomorfne oblike u preno{enju tektonske stvarnosti arhitekture. U strogo jevrejskom pogledu, ovi pokreti, zajedno sa modernizmom posle njih, uspe{no su deidolizovali arhitekturu. Sli~no tome, u modernom slikarstvu je korespondentni, jednozna~ni vizuelni sadr`aj, figuralno predstavljanje po~elo da nestaje u radu avangardnih umetnika, od kojih su neki bili Jevreji kao El (Eliezer) Lisicki i Laslo Moholi-Na|. Njihovi novonastali neutralni geometrijski oblici, nisu vi{e predstavljali konkretan sadr`aj, ve} su se mogli tuma~iti na mnogo na~ina kao pisani tekst. Tako je apstrakcija proizvela vizuelnost (vizuelne umetnosti), “ko{er” vizuelno u smislu jevrejskog nasle|a, emancipuju}i, kako umetnike tako i arhitekturu, u jevrejskom kontekstu. Kako je osnovni koncept (u arhitektonskom telu gra|evine) postao apstraktan, ispostavilo se da je kaftan suvi{an: “gola gra|evina” ravna povr{ina, u delovima fragmentovana i postavljena u prostoru, je prestala da bude telo u klasi~nom smislu, tj. nije bila vi{e primamljiva (za idolopoklonstvo), te nije podsticala na greh. Njeno prikazivanje, zapravo ne-prikazivanje, je postalo prihvatljivo po pitanju jevrejske tradicije. Dok je u kasnom istorizmu, koji je ponekad nazivan i eklekticizam, bilo ne~eg {to se smatralo jevrejskom varijacijom, bio je mnogo manje pro`et jevrejskim duhom nego secesija, a u arhitektonskom pogledu mu je falio i identitet koji su kasniji pokreti secesije pokazali. Secesija je odra`avala neki identitet (kompleksan, kontradiktoran i kontroverzan dodu{e), bilo da je bio jevrejski ili ne, koji je poslu`io kao odsko~na daska za po~etak velikog projekta modernizma u kome su se brojni Jevreji (Erik Mendelson, Marsel Breuer, Rihard Neutra, Oskar Kaufman, Fred Forbat), u~estvovali kao arhitekte, a Gertruda i Fric Tugendhat za Mis van Der Roa, te Edgar Kaufman, Isidor Heler i Solomon Gugenhajm za Frenka Lojda Rajta, kao i Gertruda [tajn za Le Korbizijea kao klijenti, a pored toga i Laslo Moholi-Na| i Zigfrid Gideon kao vode}i teoreti~ari. Adolf Los, koji je zapravo bio ta odsko~na daska, okru`en Jevrejima, u mnogome je doprineo modernizmu usvajaju}i prostor kao primarni sadr`aj arhitekture, nasuprot materijalu. Losov Raumplan, koncept po kome arhitekta ne planira prvenstveno zidove i svod stropova, nego prostor, gde je pozitivni entitet pra}en materijalom, odra`ava jevrejske postavke. Raumplan se mo`e posmatrati kao korak dalje od primarnosti opipljivog materijala ka primarnosti prostora i vremena, koji stoga prenosi apstrakciju


PRENESENO IZ MEDIJA jo{ dalje. Prostor, kao i vreme, ima izuzetan zna~aj u jevrejskom misticizmu, zapravo i u misticizmu drugih tradicija. Zigfrid Gideon, {vajcarski jevrejski teoreti~ar, pokrovitelj arhitektonskog modernizma (“zigfrid” u smislu kao jedinica Adolfa Losa), je a`urirao jevrejsko poimanje prostora, zapravo jevrejski misticizam, u njegovom konceptu prostor-vreme, koji je postao najvi{i izraz, ideja vodilja modernizma. Naravno, ovo nije jedini kocept prostora i vremena koji je doprineo modernizmu. Postojao je pandan tome budisti~ki prostor koji je zasnovan na ideji sveta u stalnom toku. U strogo arhitektonsko-prostornom pogledu, budisti~ki misticizam bi verovatno bio veoma blizak jevrejskom (iako bi se neki jevrejski nau~nici, npr. Ger{om [olem, suprotstavili ovome), kao {to je i Ajn{tajnova teorija kvantuma veoma bliska jevrejskom misticizmu. Me|utim, u budisti~kom sistemu misli teoretski bi bilo mnogo te`e ta~no odrediti misticizam kod zapadnjaka nego u jevrejskom sistemu. Tako, dok su moderni arhitekti samo naga|ali {ta je budizam i instinktivno pratili njegovu arhitektonsku manifestaciju, judaizam je bio bli`i Zapadu, a posebno modernizmu. [tavi{e, judaizam je bio otvoreniji i plodotvorniji za filozofiju na zapadnja~ki na~in nego budizam, neprohodan, jer prkosi zapadnja~koj spoznaji. Stoga je realno pretpostaviti da se ideja prostor-vreme po-

RUAH HADA[A

javila iz jevrejske tradicije preko teorija Alberta Ajn{tajna, koju je spremno preuzeo njegov prijatelj iz Berlina, arhitekta Erih Mendelson, kako to nagla{avaju Frederik Bedoar i kasniji modernisti. Tako, napu{tanje Losovog kaftana (secesije), nije dejudaizovalo modernu arhitekturu, {to je mo`da Los `eleo, ni u ranom modernizmu, niti u kasnijem strukturalizmu i dekonstrukciji. Losovi “beli zidovi Siona” su postali stvarnost u ve}em delu kontinentalne Evrope 1920-ih i 1930-ih, osim u nacisti~koj Nema~koj i staljinisti~koj Rusiji. Shodno tome, pogre{no je tuma~iti modenu arhitekturu 20. veka kao potpuno sekularnu, kao iskonsko unu~e prosvetiteljskog sekularizma. ^ini se kao da se sve to, kao i bilo koji drugi konkretan sadr`aj, povuklo u skrivanje, iza novog, “nevidljivog kaftana”. Mislim da je @an-Fransoa Liotar verovatno u pravu tvrde}i da je modernizam poku{aj “prikazivanja ~injenice da neprikazivo postoji”. A ako je to istina, onda se zna~aj judaisti~ke tradicije za nastanak modernizma te{ko mo`e potceniti.  Autor je profesor istorije moderne arhitekture na Univerzitetu Szent István u Budimpe{ti. Njegov sajt http://klein.rudolf.ymmf.hu/indexen.html

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Tradicija danas: ...mu{ko i `ensko, On ih stvori... Reuven Hammer, prevela Dolores Bettini Kad je u pitanju mjesto koje pripada `eni, danas se u tradicionalnom judaizmu vodi bitka oko toga. Ishod }e biti presudan za budu}nost `idovskog naroda.

U jednom od El-Alovih aviona koji je ~ekao na uzlijetanje s aerodroma Ben Gurion, sjedio sam do nekog mu{karca. Pri{ao mi je pripadnik haredi pokreta. Htio je da mu prepustim svoje mjesto u zamjenu za njegovo koje je bilo do neke `ene. “Ne smijem sjediti pokraj `ene”, rekao mi je. “Zabranjeno je.” “Ako je zabranjeno”, upitao sam ga, “za{to misli{ da je u redu da ja sjedim kraj `ene? Nije li isto to zabranjeno i meni, a ti od mene tra`i{ da po~inim grijeh?” Zbunjen, oti{ao je drugdje prona}i odgovor za svoj problem. Siguran sam da taj incident u El Alovom avionu nije izdvojeni slu~aj. Uzlijetanja njihovih aviona ~esto kasne kad do|e do jagme za ko{er sjedalima. Naravno, to ukazuje na mnogo ve}i problem koji sad poga|a na{ dru{tveni i javni `ivot: ekstremno stajali{te u vezi s odvajanjem mu{karaca i `ena, {to je jo{ ekstremnije od svega poznatog u ranijem `idovskom `ivotu. To svakako nije odraz normativne prakse koju propisuje `idovski zakon. Kao {to i zahtjevi da sve bude glat ko{er, ~ak i voda, izlaze daleko izvan granica zakona.

Za~udo, u isto vrijeme kad ekstremni elementi haredi zajednica te`e za potpunim razdvajanjem mu{karaca i `ena u prijevozu, shopping centrima, pa ~ak i na ulicama, u drugim se ortodoksnim sredinama doga|a upravo ne{to suprotno; tamo se sve vi{e i vi{e radi na poticanju `ena da vi{e sudjeluju u `ivotu sinagoge i u drugim aspektima @idovstva. Posljednjih nekoliko desetlje}a svjedoci smo prave revolucije kad je rije~ o ulozi koju `ene imaju u judaizmu. To je izravna posljedica ve}ih obrazovnih mogu}nosti koje djevoj~ice imaju. Vjerske srednje {kole, na primjer, vi{e ne uzimaju zdravo za gotovo to da djevojke ne}e u~iti Talmud. Rezultat je procvat populacije religioznih `ena koje su stekle dobro obrazovanje iz judaizma i koje u `idovskom `ivotu vi{e ne `ele zauzimati stra`nja sjedala. Osim toga, borba za prava agunot, `ena koje ne mogu dobiti razvod zbog “neposlu{nih” mu`eva, proizvela je neku novu borbenost me|u religioznim `enama. 45


RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Dodu{e, to u ortodoksnim sredinama nije odmaklo toliko daleko kao u Masorti pokretu ili kod reformista gdje `ene ve} dugo imaju mogu}nost da u potpunosti sudjeluju u bogoslu`ju kao i da postanu rabini. Ipak, ~ak i to se na ovaj ili onaj na~in po~elo doga|ati u ortodoksnim krugovima. Ima i zajednica koje sebe smatraju i nazivaju ortodoksnima i koje nastoje {to je vi{e mogu}e uklju~iti `ene u obavljanje bogoslu`ja. Mehica tamo jo{ stoji, ali manje je napadna i dopu{ta `enama da budu jednako blizu sredi{tu bogoslu`ja kao i mu{karci i da sudjeluju u vo|enju molitve i ~itanju Tore. @enski minjan i ~itanje megile sve su ~e{}e pojave. Naravno, u moderno-ortodoksnim zajednicama ima otpora prema tim promjenama, ali promjene postoje i s razlogom se mo`e vjerovati da }e taj trend u budu}nosti rasti. Iako Tora i ostali dio Biblije o~ito predstavljaju patrijarhalno dru{tvo u kojem su `ene obi~no bile podre|ene mu{karcima, kao {to je slu~aj u svim dru{tvima tog vremena, ne postoji ni{ta {to bi ukazalo na to da su one ikada bile potpuno odvojene od mu{karaca ili da nisu imale ulogu u vjerskom `ivotu. O~ito je da nisu slu`ile kao sve}enici i leviti, iako Izlazak 38:8. spominje “`ene koje obavljaju poslove na ulazu u [ator sastanka,” ali ne kazuje {to su to one to~no radile. Mirjam smatramo proro~icom koja je predvodila `ene u veselju bogoslu`ja i ni{ta ne ukazuje na to da mu{karci nisu bili prisutni kada je pjevala svoju pjesmu.

@ene su, kao i mu{karci, svirale u orkestru u Domu Gospodnjem u Davidovo vrijeme (I kronike, 25:5) i pjevale u zboru u Hramu u razdoblju nakon izgona (Ezra 2:65 i Nehemija 7:67). I Debora, kao i Miriam, nije bila samo sudac (ekvivalent dana{njem premijeru), nego i proro~ica. Kad je kralju Jo{iji re~eno da je u Hramu prona|en nepoznati svitak, a on htio doznati je li to sveti dio Mojsijeve Tore ili nije, zatra`io je proro~icu Huldu da to provjeri. Na njenu je rije~ ta knjiga – vjerojatno Ponovljeni zakon – progla{ena svetom. I midra{ `enama pripisuje ulogu u vjerskom `ivotu. Na primjer, midra{ kazuje da su Abraham i Sara preuzeli na sebe da o Bogu podu~e svakoga tko im se na|e na putu i da ga obrate na novu vjeru; Abraham mu{karce, a Sara `ene (Genezis Raba 39:5). Danas se u tradicionalnom `idovstvu vode bitke oko mjesta koje pripada `enama. Jedna strana ih `eli odvojiti od mu{karaca i dr`ati ih, ne samo podalje od pogleda javnosti, nego i podalje od javnih funkcija. Druga strana `eli da ih se uvede i iskoristi njihove talente i potencijale. Ishod }e biti presudan ne samo za `ene, nego i za budu}nost judaizma i `idovskog naroda. Pisac je predsjednik rabinskog suda pokreta Masorti i autor nekoliko knjiga od kojih je najnovija Entering Torah. 

Postaje li Jordan Palestina? Middle East Watch, prevela Dolores Bettini

Jordan se suo~ava s neminovnim promjenama. Posljednje dvije godine jordanski kralj Abdulah se bori da zadr`i prijestolje. S Arapskim prolje}em koje se pro{irilo bliskoisto~nim regijama, brojni Jordanci dovode u pitanje integritet i opravdanost vladavine kralja Abdulaha.

Nastanak Jordana Nadzor nad Jordanom (Transjordanijom) dobio je emir Abdulah, beduin i saveznik Britanaca u vrijeme Prvoga svjetskog rata (na ~ajanci s Winstonom Churchillom 1918.), kako bi se sprije~ilo da njegove snage napadaju francusku vojsku koja je zauzela i njegovom bratu preotela Damask. Postao je kralj Abdulah I, djed kralja Huseina, Abdulahovog oca. Nije se rodio u Transjordaniji; porijeklom je bio iz Meke u Saudijskoj Arabiji i bio je poslanik za Meku u turskom parlamentu. Uz pomo} Britanaca, koji su pomogli i obu~ili ih, svoju plemensku vojsku je pretvorio u ono {to je poznato pod nazivom Arapska legija. Koristio ju je kako bi nametnuo svoju vladavinu lokalnom palestinskom stanovni{tvu. (Palestincima su ih nazvali Britanci kako ih, tijekom Prvoga svjetskog rata, ne bi udaljili od 46

sebe zbog Balfourove deklaracije kojom su cionisti~kom pokretu priznati zahtjevi za zemljom).

Vjetrovi promjena Lokalno stanovni{tvo nikad nije prihvatilo ni njega niti njegovu bra}u kao legitimne vladare. Uz pomo} beduinske vojske nastojalo se pokoriti Palestince. Godine 1970., tijekom Crnog rujna, Palestinci su bili na rubu da svrgnu kralja Huseina, ali ga je spasila izraelska avijacija koju je na taj potez naveo predsjednik Nixon. Kralj Abdulah II nema politi~ke sposobnosti i karizmu svog oca, ne odr`ava dobre odnose s inostranim strankama, ni s lokalnim beduinima. Jordanski narod, koji je posljednjih mjeseci sve glasniji, njegovu obitelj optu`uje za korupciju i iznosi zahtjeve sli~ne onima kojima su sru{eni diktatori Mubarak i Gadafi. Nedavno je [ura vije}e jordanskog Muslimanskog bratstva odlu~ilo pokrenuti spor o ustavu s kraljem na ~elu. Za kralja Abdulaha II nema drugog izlaza, morat }e abdicirati milom (kao tuniski Bin Ali) ili silom (kao Asad). Sa ili bez Obamine podr{ke, u Jordanu su ha{emitskoj lozi dani odbrojani.


VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Padom manjinske beduinske vladavine nad Jordanom i izborima palestinske vlade, velike promjene zadesit }e Bliski istok. Ali raspon tih promjena ne mo`e se razumjeti, a da se ne shvati kakvu ulogu u tome imaju izraelski Arapi.

padnih dr`ava, u okviru izraelskog pravosu|a djeluju i {erijatski sudovi (koje tu`itelji odabiru po svom izboru) koji su podre|eni izraelskom Vrhovnom sudu. Dakle, Izrael omogu}uje muslimanskim zajednicama da `ive u skladu s vlastitim pravilima i vjerovanjima sve dok to nije u sukobu s temeljnim izraelskim zakonima.

Palestinci poduzimaju iznena|uju}i korak

Arapsko prolje}e bilo je poziv na bu|enje i zna~ilo je prekretnicu. Izraelski Arapi su se suo~ili sa zna~ajnim razlikama izme|u `ivota u arapskim zemljama i njihovog `ivota u Izraelu. Raspadom arapske nacionalnosti i pojavom specifi~nih etni~kih i vjerskih frakcija (i uz stalnu asimilaciju), izraelski Arapi su odabrali pridru`iti se, umjesto oduprijeti.

Posve suprotno od onog {to mediji izvje{tavaju, izraelski Arapi su se dobro uklopili u izraelsko dru{tvo. Imaju svoje ~lanove u parlamentu, suce Vrhovnog suda i biv{e ministre iz svojih zajednica, te kao takvi, izraelski Arapi su prvi slu~aj cjelovite arapske zajednice koja je pro{la kroz zapadne kulturolo{ke promjene, a da nije izgubila svoj arapski ili muslimanski identitet ili ponos. Za razliku od arapskih zajednica u drugim zapadnim dr`avama, izraelski Arapi su sa~uvali svoju ba{tinu, jezik i religiju. Sve im to priznaje i izraelska vlada i velika ve}ina javnosti (npr. arapski jezik je slu`beni jezik u Izraelu). Tijekom posljednjih deset godina izraelski Arapi su se uspje{no prilagodili tr`istu rada. Oni, na primjer, zauzimaju oko 20% pozicija u zdravstvu i ~etvrtinu u farmaciji (u Superpharmi, najve}oj farmaceutskoj trgova~koj tvrtki u Izraelu, 57% farmaceuta su Arapi). Financijski su uspje{ni i u prosjeku posjeduju vi{e automobila nego izraelski @idovi. Naravno, slika nije savr{ena; mnogo je nesloge izme|u @idova i Arapa (npr. kulturolo{kih, ekonomskih, vjerskih), ali to je sli~no te{ko}ama i napetostima izme|u razli~itih zajednica i u drugim zemljama i daleko je bla`e manifestacije nego {to je izme|u kr{}ana i muslimana u Europi. Izraelski Arapi su bili prvi o kojima se govorilo kao o Palestincima. PLO, Hamas i druge sli~ne grupe i njihove nevladine organizacije, tvrdile su da ne}e biti mira dok izraelski Arapi ne dobiju svoju vlastitu dr`avu – Palestinu. U tome i jest ironija jer danas se ve}ina izraelskih Arapa ne `eli poistovjetiti s Palestincima i ne `eli `ivjeti u nekoj arapskoj dr`avi. Nadalje, iako su ve}ina njih muslimani, oni koji nisu ortodoksni ne `ele da se sada{nji zakonodavni sustav zamijeni {erijatskim. Za razliku od drugih za-

Stvarne posljedice, dramati~ni u~inak Temelji Bliskog istoka su uzdrmani. Izraelsko-palestinski sukob je poslu`io kao `rtveno janje i najja~a sila-poveznica koju su arapski diktatori imali na raspolaganju kako bi nastavili s tla~enjem svog naroda. Uz prili~no naglo i neosporno predstoje}e rje{enje ovog sukoba, arapski lideri }e drugdje morati potra`iti izgovore, {to ne}e biti jednostavno. Vi{e ne}e mo}i kriviti Izrael za sve te{ko}e jer }e izraelsko-palestinsko pitanje postati uobi~ajeni me|udr`avni sukob – jedan od sli~nih kojima je Bliski istok protkan. Me|utim, i drugi }e se na}i u stra{nim problemima. Postoje brojne nevladine organizacije, novine (uklju~uju}i i izraelske) i organizacije UN-a koje svoje postojanje djelomi~no ili potpuno duguju palestinskom problemu. S njegovim rje{enjem, oni }e bjesomu~no morati potra`iti druge misije ili }e izgubiti sredstva. S novoispisanom politikom Bliskog istoka i ponovno iscrtanim granicama, arapske zemlje su du`ne druk~ije se odnositi i pona{ati prema Izraelu. Izvla~enjem Bliskog istoka iz izolacije, izvjesno je da }e Izrael imati znatnog udjela u budu}nosti tog podru~ja. Pitanje je {to }e biti? 

Novo istra`ivanje pokazuje: Jedan narod! Judy Siegel-Itzkovich, Jerusalem Post, prevela Dolores Bettini @idove diljem svijeta povezuju prastare genetske veze.

@idovi nisu samo nacionalna i vjerska zajednica jo{ od drugog stolje}a prije nove ere nego me|u njima postoje i genetske veze koje potje~u s Bliskog istoka usprkos ~injenici da su se raspr{ili diljem svijeta. Zaklju~ak je to najmodernije genetske analize provedene u New Yorku. Studija objavljena u ~etvrtak u internetskom izdanju The American Journal of Human Genetics, tako|er donosi i prvu detaljnu gensku kartu tri velike `idovske podgrupe. To je ujedno i vri-

jedan izvor podataka za prou~avanje genetskih bolesti kod ne`idova. Tvorci ove va`ne studije, objavljene pod naslovom: “Djeca Abrahamova u eri genoma: velike populacije @idova u dijaspori tvore distinktivne genetske grupe koje vuku svoje zajedni~ko podrijetlo s Bliskog istoka” su dr. Gil Atzmon i prof. Edward Burns sa Medicinskog fakultetu Alberta Einsteina njujor{kog sveu~ili{ta Yeshiva. U studiju je bio uklju~en i profesor s Medicinskog fa47


RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI Tako ova studija pokazuje da su europski/sirijski i bliskoisto~ni @idovi “niz geografski izoliranih grupa koje povezuju genetske poveznice utemeljene na zajedni~kom identitetu i podrijetlu.” Tako|er, time se odbacuje tvrdnja o zna~ajnom udjelu srednjoevropskih i isto~noeuropskih naroda u stvaranju a{kenaskih @idova. “Ova studija daje nove genomske informacije od kojih }e koristi imati ne samo oni koji su `idovskog podrijetla nego i svi ljudi”, rekao je Burns, izvr{ni dekan i patolog Medicinskog fakulteta Alberta Einsteina. “Istra`ivanje podr`ava ideju da `idovski narod povezuje zajedni~ka genetska povijest”, dodao je Ostrer. “Ujedno, dodatak (ne`idovskih) europskih naroda obja{njava za{to toliko europskih i sirijskih @idova ima plave o~i i svjetlu kosu.”

Genetska istra`ivanja.

kulteta Njujor{kog sveu~ili{ta, prof. Harry Ostrer te prof. Eitan Friedman, voditelj onkogenetike u Medicinskom centru Sheba u Tel Hashomeru i mnogi drugi. Proveli su analizu ~itavog genoma isto~noeuropskih a{kenaskih @idova; talijanskih, gr~kih i turskih sefardskih @idova te iranskih, ira~kih i sirijskih @idova. Ispitivanje je obuhvatilo 237 @idova iz raznih `idovskih zajednica u {irem podru~ju New Yorka, Seattleu, Izraelu, Ateni i Rimu a svi su oni morali pristati na va|enje krvi. Ovih 237 @idova bilo je uklju~eno u analizu samo zato {to su im oba djeda i obje bake potjecali iz iste `idovske zajednice. Rezultati su uspore|eni s genetskom analizom 418 ljudi iz ne`idovskih grupa diljem svijeta. Otkriveno je da @idovi iz razli~itih podru~ja dijele mno{tvo genetskih obilje`ja koja ne postoje u drugim grupama i koja potje~u iz pradavnih vremena. ^lanak u kojem su objavili rezultate svojeg istra`ivanja obuhva}a 10 stranica i bit }e objavljen u tiskanoj verziji ~asopisa. ^lanak tvrdi da @idovi iz velikih grupa iz dijaspore, iako imaju veze i s europskim i bliskoisto~nim ne`idovskim populacijama, tvore zasebnu populaciju. Svaka od ovih grupa iz dijaspore tako|er tvori i vlastitu grupu unutar {ire `idovske grupe. Osim toga, u svakoj je grupi bilo vidljivo bliskoisto~no podrijetlo te razli~iti stupnjevi mije{anja s populacijama koje su ih okru`ivale. Genetska analiza pokazala je da su se dvije glavne grupe, bliskoisto~ni @idovi i europski @idovi, odvojile prije otprilike 2500 godina. ^lanak dalje navodi da i @idovi i ne`idovi ve} vi{e od 100 godina poku{avaju odrediti povezanost modernog `idovskog naroda. “Ranije genetske studije krvnih grupa i serumskih markera ukazuju da su `idovske grupe bliskoisto~nog podrijetla. Ipak, ove i kasnije studije monoalelskih Y kromosomskih i mitohondrijskih genetskih markera nisu razrije{ile pitanje unutargrupnog i me|ugrupnog `idovskog genetskog identiteta.” Ipak, novije studije prepoznaju “izrazite grupe `idovske populacije od kojih svaka grupa dijeli bliskoisto~no podrijetlo, bliskost modernim bliskoisto~nim populacijama i razli~iti udio dodataka europskog i sjeverno afri~kog podrijetla.” 48

Za komentar smo zamolili i profesora Karla Skoreckog, koji je ujedno direktor odjela za medicinski razvoj i istra`ivanja na Medicinskom centru Rambam u Haifi te {ef odjela za nefrologiju i molekularnu medicinu na Medicinskom fakultetu Rappaport pri Tehnionu. Profesor Skorecki rekao je da je “upoznat s ovim izvrsnim istra`ivanjem”. Skorecki je postao poznat diljem svijeta nakon {to je 1997. do{ao do klju~nog otkri}a da ve}ina kohanim (@idova koji potje~u iz sve}eni~kog plemena) vuku podrijetlo od samo jednog zajedni~kog mu{kog pretka te se i dalje bavi op{irnim istra`ivanjima `idovske genetike. “Razgovarao sam s dr. Atzmonom koji ~esto posje}uje Izrael i kojega dobro poznajem. Tako }e i 9. lipnja posjetiti na{ medicinski fakultet i odr`ati predavanje.” “Cilj ove studije bio je odrediti genetsku osnovicu”, rekao je voditelj istra`ivanja Atzmon. “Kada smo to odredili, bit }e nam puno lak{e identificirati gene vezane s slo`enim poreme}ajima kao {to su dijabetes, koje odre|uju mnogobrojne varijante rasprostranjene diljem genoma. Naoru`ani ovim podacima, mo}i }emo bolje lije~iti na{e pacijente.” ^lanak bilje`i da ira~ki i iranski bliskoisto~ni @idovi potje~u iz zajednica nastalih u Babilonskom i Perzijskom Carstvu u 4. i 6. stolje}u prije na{e ere; balkanske, talijanske, sjevernoafri~ke i sirijske `idovske zajednice nastale su u vrijeme klasi~ne starine a zatim se pomije{ale s sefardskim @idovima koji su migrirali poslije izgona iz [panjolske i Portugala pod kraj 15. stolje}a. A{kenaski @idovi su se vjerojatno naselili u dolini Rajne tijekom prvog tisu}lje}a na{e ere a zatim migrirali u isto~nu Europu izme|u 11. i 15. stolje}a. “Mije{anje s populacijama koje su ih okru`ivale odigralo je zna~ajnu ulogu u oblikovanju svjetskog `idovstva ali tijekom proteklih 2000 godina vjerojatno je bilo ograni~eno vjerskim zakonima dok se `idovstvo mijenjalo iz religije koja zagovara prozelitizam u religiju okrenutu prema samoj sebi”, napisali su istra`iva~i. Ovo istra`ivanje podr`ala je Fondacija Lewis i Rachel Rudin, Iransko-ameri~ka `idovska fondacija, Ameri~ko-izraelska binacionalna fondacija za znanost i privatni donatori. 


VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Je li Kolumbo potajno bio @idov? Charles Garcia, CNN, prevela Dubravka Ple{e

Prije 508 godina, 5. svibnja umro je Kristofor Kolumbo. Svi znamo pri~u o Kolumbu, zar ne? Bio je talijanski istra`iva~ iz Genove koji se 1492. godine otisnuo na putovanje kako bi uveli~ao bogatstvo {panjolskih kraljeva zlatom i za~inima s Orijenta. Ba{ i ne. Predugo su znanstvenici ignorirali najve}u strast Kristofora Kolumba – oslobo|enje Jeruzalema iz muslimanskih ruku. Tijekom Kolumbova `ivota @idovi su postali `rtvama fanati~nih vjerskih progona. Dana 31. o`ujka 1492. godine kralj Ferdinand i kraljica Izabela naredili su izgon @idova iz [panjolske. Ova naredba osobito je bila usmjerena na 800.000 @idova koji se nisu `eljeli prije}i na katoli~anstvo te su im dana ~etiri mjeseca da spakiraju svoje stvari i nestanu. @idovi koji su se prisilno odrekli `idovstva i pre{li na katoli~anstvo poznatiji su pod nazivom Conversos ili konvertiti a bilo je i onih koji su se pretvarali da su se pokrstili te su javno prakticirali katolicizam, dok su potajno i dalje pripadali `idovstvu. Njih su nazivali Marranos ili svinje. Desetke tisu}a takvih Marana mu~ila je {panjolska inkvizicija i prisiljavala ih da izdaju svoje prijatelje i ~lanove svojih obitelji koje su zatim izlagali porugama i zlostavljanju gomile, vezali i `ive spaljivali na loma~ama. Njihovu zemlju i osobnu imovinu dijelile su Crkva i Kruna. Nedavno je niz {panjolskih znanstvenika, me|u kojima su i Jose Erugo, Celso Garcia de la Riega, Otero Sanchez and Nicholas Dias Perez, zaklju~ili da je Kolumbo bio Marano, ~ije je pre`ivljavanje ovisilo o prikrivanju svih dokaza `idovskog porijekla pred brutalnim, sustavnim etni~kim ~i{}enjem. Kolumbo, koji je u [panjolskoj bio poznat pod imenom Cristóbal Colón i koji nije govorio talijanski, svoj testament je potpisao 19. svibnja 1506. godine i u njemu ostavio pet uputa koje nam otkrivaju mnogo. Dvije njegove `elje dio su `idovskog obi~aja – jednu desetinu svojeg prihoda ostavio je sirotinji a osigurao je i novac za anonimni miraz siroma{nim djevojkama. Osim toga, odre|enu svotu novca ostavio je i @idovu koji je `ivio na ulazu u `idovsku ~etvrt Lisabona. Na svim ovim dokumentima Kolumbo se slu`io trokutastim potpisom sastavljenim od to~aka i slova koji nalikuju natpisima na spomenicima na `idovskim grobljima u [panjolskoj. Svojim nasljednicima je nalo`io da zauvijek koriste ovakav potpis. Prema knjizi britanskog povjesni~ara Cecila Rotha Povijest Marana (The History of the Marranos), ovaj je anagram bio {ifrirani nadomjestak za Kadi{, molitvu koja se moli u sinagogama nakon smrti bliske osobe. Time je Kolumbo na skriveni na~in omogu}io svojim sinovima da govore Kadi{ za svoga oca, potajnog @idova, nakon nje-

gove smrti. I kona~no, Kolumbo je ostavio novac za kri`arske ratove kako bi njegovi nasljednici oslobodili Svetu Zemlju. Estelle Irizarry, profesorica lingvistike na sveu~ili{tu Georgetown, analizirala je jezik i sintaksu stotina rukom pisanih pisama, dnevnika i dokumenata koje je sastavio Kolumbo te je zaklju~ila da je primarni govorni i pisani jezik ovog istra`iva~a bio kastiljanski {panjolski. Irizarry obja{njava da je kastiljanski {panjolski 15. stolje}a bio “jidi{” {panjolskih @idova poznat pod nazivom ladino. U gornjem lijevom kutu 12 od ukupno 13 pisama koje je Kolumbo napisao svojem sinu Diegu nalazila su se rukom ispisana slova bethei hebrejskog jezika, {to zna~i b’ezrat Hashem (s Bo`jom pomo}i). Pobo`ni @idovi stolje}ima su dodavali ovaj blagoslov svojim pismima. Isti znak ne nalazi se ni na jednom pismu upu}enom nekome izvan obitelji a jedino pismo Diegu na kojem nema toga znaka bilo je pismo namijenjeno kralju Ferdinandu. U knjizi Simona Wiesenthala Jedra nade (Sails of Hope), autor tvrdi da je Kolumbov motiv za kretanje na putovanje bila `elja pronalaska sigurnog uto~i{ta za @idove nakon {to su prognani iz [panjolske. I Carol Delaney, antropologinja kulture na sveu~illi{tu Stanford, zaklju~ila je da je Kolumbo bio duboko religiozan ~ovjek koji je `elio otploviti u Aziju i tamo prikupiti zlato kako bi financirao kri`arski rat kojim bi se Jeruzalem oslobodio Muslimana te ponovo izgradio `idovski sveti Hram. U vrijeme Kolumba, @idovi su vjerovali da }e Mesija do}i tek nakon osloba|anja Jeruzalema i ponovne izgradnje Hrama. Znanstvenici ukazuju i na datum kada je Kolumbo isplovio te to smatraju dodatnim dokazom njegovih stvarnih motiva. Prvobitno je trebao isploviti 2. kolovoza 1492., no upravo je na taj dan te godine pala Ti{a B’Av, spomen-dan kojim se obilje`ava uni{tenje Prvog i Drugog Hrama u Jeruzalemu. Kolumbo je odgodio isplovljavanje za jedan dan kako ne bi krenuo ba{ na taj spomen-dan, koji bi @idovi smatrali nesretnim danom za po~etak plovidbe. (Koincidencija ili ne, zanimljivo je spomenuti i to da je upravo datum na kojega je odabrao isploviti bio datum do kojega su {panjolski @idovi morali odlu~iti ho}e li konvertirati, napustiti [panjolsku ili poginuti). Kolumbovo putovanje nisu, kako svi vjeruju, financirali duboki d`epovi kraljice Izabele, nego dva `idovska konvertita i jo{ jedan istaknuti @idov. Louis de Santangel i Gabriel Sanchez dali su zajam od 17.000 dukata bez kamata iz vlastitih sredstava kako bi pomogli u financiranju putovanja a njima se pridru`io Don Isaac Abrabanel, rabin i `idovski dr`avnik. Prva dva pisma koja je Kolumbo poslao s puta nisu bila namijenjena Ferdinandu i Izabeli nego ba{ Santangelu i Sanchezu. U njima im Kolumbo zahvaljuje na podr{ci i pripovijeda o svojim otkri}ima. Svi ovi dokazi, ~ini se, prikazuju Kolumba kao znatno slo`enijeg ~ovjeka od osobe koju slavimo kao nacionalnog junaka.  49


RUAH HADA[A

IN MEMORIAM – ‫לעילוי נשמת‬

Mladi haredim `ele u~iti, raditi i slu`iti u vojsci JP Post, prevela Dubravka Ple{e Ankete provedene me|u 400 neo`enjenih haredi u~enika pokazuju da ih 70 posto namjerava nastaviti vjersko obrazovanje.

ispitanih je izjavilo da je slabo ili nimalo zainteresirano za slu`enje u IDF-u putem Shahar programa za haredi vojnike dok je 49 posto ispitanika bilo jako ili prili~no zainteresirano za slu`enje u IDF-u. Iz tog sektora tek 16 posto mu{karaca prijavljuje se u vojsku. Haredimi u izraelskoj vojsci.

Otprilike 70 posto mladih haredi (ultraortodoksnih) u~enika namjeravaju se na du`e vrijeme posvetiti prou~avanju vjere u je{ivama. To je otkrilo istra`ivanje {to ga je provelo Ministarstvo industrije, trgovine i rada. Anketa je provedena me|u 400 neo`enjenih u~enika je{iva u dobi od 17 do 20 godina koji pripadaju svim skupinama haredi dru{tva, uklju~uju}i a{kenaske haside, one koji nisu hasidi te Sefarde. Prema novim podacima Banke Izraela, 46 posto ultraortodoksnih mu{karaca aktivno sudjeluje na tr`i{tu rada. Anketa je ispitivala i stavove mladih haredi mu{karaca o slu`enju u IDF-u. ^ak 59 posto

Shalom Simhon, ministar industrije, trgovine i rada, smatra da ovi podaci ukazuju i na promjenu u stavovima haredi populacije. “Sve vi{e mladih haredim `ele u}i na tr`i{te rada. Stoga }e i novi Tal zakon biti oblikovan tako, da mladim haredim pru`i priliku za integraciju u radnu snagu. Potreban nam je svaki ~ovjek!” Otprilike 60 posto ispitanika izjavilo je da bi najvi{e voljelo raditi ne{to vezano uz religiju – biti pisari religioznih tekstova, rabinski suci, nadglednici ka{ruta i u~itelji u je{ivama. Ali, ~ak je 51 posto ispitanika izjavilo i da bi ih zanimalo podru~je ra~unala i testiranja softvera, 38 posto bi bilo zainteresirano za pravnu profesiju, 33 posto za bankarstvo a 31 posto za ra~unovodstvene poslove. 

IN MEMORIAM – ‫לעילוי נשמת‬

Prolaznost Sonja Samokovlija

Posljednjih nekoliko mjeseci izgubila sam nekoliko dragih prijateljica i prijatelja. Ne mogu ne napisati nekoliko rije~i u sje}anje na njih. Prva je oti{la Buba, tiho kao {to je i `ivjela. Svoje je strahove, boli i tuge dijelila s Rubenom, a mi, prijatelji, nadali smo se i ~ekali. Ruben je imao veliku podr{ku i pomo} u dr. Nadi Bili} bez koje bi sve sigurno bilo jo{ puno te`e. Pa`nja i njega koju je Buba imala sve vrijeme boravka u bolnici, jednostavno, bez Nade ne bi bila mogu}e. Na `alost, niti najbolja njega, niti najbolji lije~nici nisu mogli pomo}i da Buba ostane s nama. Ugasila se i oti{la na bolje mjesto tre}eg rujna 2013. Ve} nakon nekoliko dana za Bubom je oti{la i Zorica Grinvald, dugogodi{nja supruga i prijateljica Miroslava Mikana Grinvalda iz Beograda. Zorica je dugo bolovala, no tko ju je poznavao nikada nije ~uo od nje da pri~a o svojoj bolesti. Uvijek je bila vedra i nasmijana, svoga je Mikana do~ekivala i ispra}ala s osmjehom, Vesni i Dijani bila je bri`na majka i nje`na baka unucima. Jo{ pro{le godine na Bejahadu u Opatiji veselo i sretno provodila je dane s nama, svojim prijateljima. 50

Na sahrani u Beogradu vidjela sam Braneta Popovi}a koji mi je ispri~ao da je Tamara jako lo{e. Ki}o nije do{ao na sprovod Zorici jer je bio s majkom. To su bili Tamarini posljednji dani i na `alost, po~etkom listopada oti{la je i ona. Pro{lo smo ljeto proveli, zajedno, nezaboravni tjedan u Zatonu, smijali smo se i zabavljali, to je dru`enje bilo nekako mladena~ko i pamtit }u ga zauvijek. Na kraju, prije nego sam zavr{ila ovo sje}anje na prijateljice, javljeno mi je da je umro Iso Abinun u Sarajevu. Bo`e dragi, pomislila sam! Pa {to je ovo? Kako sada Iso? Bio je veseo i raspolo`en nema tome tako davno. Pomislila sam odmah i na [uu u Splitu. Kako li }e to on primiti. Iso je obolio od maligne bolesti i na `alost spasa nije bilo. Ako postoji utjeha, onda je to da nije puno patio. @alosna sam i nedostaju mi; ~ovjek ponekad nije niti svjestan da sama spoznaja da je netko `iv puno zna~i, ovako sada kad ih nema, ostaje velika praznina koju nema {to ispuniti. Zihrono livraha i Zihrona livraha 


IN MEMORIAM

RUAH HADA[A

Zajedni~ke aktivnosti

Brane Popovi} i Vojo [iljak ~itali su viceve na Dan `idovske ba{tine. Predsjednik zajednice dr. Ivo Goldstein, voditeljica knji`nice mr. Julia Ko{ i rabin dr. Kotel Dadon s otvorenja knji`nice u Bet Israelu.

Na inicijativu na{e vrijedne hamora Silvije Heim-Hercog i hamora Maye Cime{a-Samokovlije, objavili smo prvu `idovsku slikovnicu.

Auditorij s otvorenja knji`nice u Bet Israelu.

Promocija knjige dr. Bo{ka Zukermanna Psihologija Holokausta.

S otvorenja izlo`be postera Dana Reisingera.

Plakat izlo`be Dana Reisingera. 51


RUAH HADA[A

Mazal tov Malvini i Omriju! 52

Profile for Bet Israel

Ruah Hadaša br. 21  

Hanuka 2012

Ruah Hadaša br. 21  

Hanuka 2012

Profile for betisrael
Advertisement