Page 1

RUAH HADA[A

1


RUAH HADA[A

MAZAL TOV!

Jakov Jer}evi} ro|en 28. 5. 2011. Mazal tov sestrici Hani i roditeljima Lei i Anti!

INTERNIST – GASTROENTEROLOG [alamon dr. Vladimir • kompletan internisti~ki pregled i EKG • suvremen tretman oboljenja jednjaka, `eluca, crijeva, jetre, `u~i i gu{tera~e • ultrazvuk abdomena • gastroskopija, kolonoskopija, polipektomija • zaustavljanje krvarenja iz probavnog trakta RADNO VRIJEME Radnim danom od 8.00 – 17.00 sati 10000 ZAGREB, Trg M. Maruli}a 17, Tel.: 01/ 482 96 52

2


RUAH HADA[A

SADR@AJ UVODNIK 4. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A... Sonja Samokovlija AKTUALNO IZ RABINATA 5. Elul 5771. – Ti{re 5772. Rabin dr. Kotel Da-Don 6. (Knjiga o Jobu 26, 7) “On dr`i zemlju o ni{ta obje{enu.” Blagdani Ro{ Ha{ana i Jom Kipur – Vrijeme za razmi{ljanje Rabin dr. Kotel Da-Don TEMA BROJA 7. SOUL TO SOUL Te tri va`ne rije~i Rabin Dovid Goldwasser NA[I MIOMIRISI 8. Besamim Jasminka Doma{ KOLUMNA 9. NA OBALAMA RIJEKA BABILONSKIH Ispo~etka Dolores Bettini 10. PISMO VOLJENOJ I STARIJOJ BRA]I Jesmo li bi}a zla i zaborava ili dobra i sje}anja? Drago Pilsel DOBIVENO INTERNETOM 11. @elim se ponovo nadati Nepoznati autor STAJALI[TA 12. @rtvoslovna Krajina Boris Havel 17. Jeruzalem: Srce na{ega srca Elie Wiesel

JOM HA[OA 18. Jom Ha{oa u Lipiku Govor Jasminke Doma{ u Lipiku 19. Govor gradona~elnika Lipika Antuna Haramije u povodu obilje`avanja Jom Ha{oa 1. svibnja 2011. BILI SMO U...

KUTAK ZA POEZIJU 34. Berlinske kabaretske Jasminka Doma{ ^ITATELJI PI[U 35. Nije lako shvatiti proroke Eliezer Papo 36. Lijek protiv ljubomore Dragan Paveli}

20. Centropa Summer Academy 2011. Krakow – Be~ – Sarajevo Tomislav [imi}

37. Se}anja... Josef Baruhovi}

21. Izrael na{im o~ima Ana Sesar i Monika He|et

40. Pjesme za djecu Tatjana Cvejin

23. @ivot je lijep u Kladovu Sonja Samokovlija

42. – 61. VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

24. Posjeta novoure|enom groblju u \akovu Sonja Samokovlija DA SE NE ZABORAVE 25. Gilad Shalit – 5 godina u rukama terorista Priredila Sonja Samokovlija Pismo Giladovih roditelja Prema tekstu Tove Lazaroff prilagodila Sonja Samokovlija KULTURA I UMJETNOST 26. U IZLOZIMA KNJI@ARA 28. Elizabeth Taylor 29. Gwyneth Paltrow postaje prava jidi{e mama DOBIVENO INTERNETOM Va`nost Izraela Francisco Gil-White, prema tekstu James Carroll KULTURA I UMJETNOST 30. Blagoslovene uspomene Hajima Nahmana Bjalika III Tatjana Cvejin

STRANICE ZA DJECU

VIJESTI IZ ZAJEDNICE 62. Dobrotvorni koncert uprili~en za `idovsku Osnovnu {kolu “Lauder – Hugo Kon” Sonja Samokovlija 63. Zavr{na predstava `idovske Osnovne {kole “Lauder – Hugo Kon” Sonja Samokovlija 64. Od danas, Zagreb ima Park pravednika me|u narodima Maja Rosenzweig-Baji} CRTICE IZ MOG OKRU@ENJA 65. Svibanj, lipanj i jo{ neki mjesec u mom gradu – pred vratima Europe Sonja Samokovlija 66. Gdje je nestao Trg? Sonja Samokovlija IN MEMORIAM 67. Tatjana Cvejin (1948. – 2011.) Sonja Samokovlija Miljenka Blau, Dr. Nada-Koka Rajner, Ga{i} Miroslav Sonja Samokovlija

Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah Hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u okvirima standardnih normi jezika kojima se autori slu`e. Autorica fotografije na naslovnici Maya Cime{a Samokovlija.

IMPRESUM RUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL • Godina V., broj 17, rujan 2011./elul 5771. GLAVNI UREDNIK: Sonja Samokovlija UREDNI^KI SAVJET: go{}a urednica Morana Palikovi}-Gruden, Dolores Bettini i Jasminka Doma{ IZDAVA^: @idovska vjerska zajednica Bet Israel 10000 Zagreb, Ma`urani}ev trg 6/II., p.p. 880. TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376 www.bet-israel.com UREDNI[TVO: samokovlijaºhotmail.com

ZA IZDAVA^A: prof. dr. Ivo Goldstein LEKTURA I KOREKTURA: Ljiljana Cikota GRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko Jovanovski TISAK: Skaner studio d.o.o. Zagreb

SURADNICI: Josef Baruhovi}, Tatjana Cvejin Z.L., Jasminka Doma{, Monika He|et,Boris Havel, Ante Jeri}evi}, Eliezer Papo, Dragan Paveli}, Maja Rosenzweig-Baji}, Ana Sesar, Tomislav [imi}

U OVOM BROJU SURA\IVALI SU RABINI: Kotel Da-Don i Dovid Goldwasser KOLUMNISTI: Dolores Bettini i Drago Pilsel

Izla`enje Ruah Hada{a financijski poma`e Savjet za nacionalne manjine RH.

3


RUAH HADA[A

UVODNIK

“Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen” Knjiga Salomonova 6.23 Sonja Samokovlija Sonja Samokovlija

Dragi ~itatelji, Toliko sam tekstova za ovaj broj napisala, a sve iz lige{tula na Zatonskoj terasi. Jednostavno nisam mogla odoljeti izazovu. Ako sam pretjerala, sada je vrijeme da vas sve zamolim da mi oprostite {to sam vas podsjetila na hrpu bedasto}a koje su nam se doga|ale ovog ljeta. Ka`em nama, jer voljela bih da `ivim u zemlji u kojoj dnevne novine ne donose na naslovnici “vijest” koja je glumica, pjeva~ica, `ena sporta{a ili poduzetnika trudna. No, nije tako. Ova bi zemlja za naslovnice imala itekako zanimljive naslove, no tko bi onda kupovao novine. Pro{lo je jo{ jedno dugo, a bome i toplo ljeto, odmorili smo se i umorili od jakih vru}ina. U na{em svakodnevnom rje~niku mjesto su na{li neki novi pojmovi, UV zrake i za{tita od njih. Ve} i mala djeca znaju da ljeti ko`u treba mazati s faktorom za{tite od barem 25, da na ulicu nikako ne treba izlaziti bez pokrivala za glavu, fla{ice vode i sun~anih o~ala.

dok ga je pisao, ali ionako nikada nisam voljela pitanje “{to je s time pisac `elio re}i”. Nisam vidjela proteste udruga za za{titu ljudskih prava na djelu kako bi osudili takve postupke. Nisam pro~itala da se tra`i bojkot egipatskih proizvoda u GB ili da se organiziraju okrugli stolovi na univerzitetima kao podr{ka Izraelu i @idovima. Ba{ zbog toga ponavljam, moramo se osloniti sami na sebe i Ha{ema, uostalom kao i uvijek u povijesti. Dajmo podr{ku IDF-u, na Facebooku i Tweeteru se uklju~imo u stranice kojima mo`emo podr`ati Izrael, potpisati peticiju, pomo}i na bilo koji na~in. Prevedite ~lanak ako nai|ete na ne{to zanimljivo, po{aljite u tajni{tvo a mi }emo ga postaviti na na{u web stranicu, sura|ujte na na{em listu. Ponovno }emo kupovati sadnice da ozelenimo Izrael, javite se, osnovali smo fond za pomo} djeci ~iji su roditelji nastradali u teroristi~kim napadima na Izrael. Dajte svoje priloge u kase za koje ste sigurni kome idu.

Ove godine nam je 1. ti{ri Ro{ Ha{ana zapo~ela 28. 9. tako da nam je cijeli deseti mjesec pun blagdana. Jom Kipur nam se poklapa sa [abatom, kao i Sukot i Simhat Tora. Da smo neki poznavatelji gematrije sigurno bi bilo zanimljivih kombinacija. Najdra`e su mi poruke koje dobivamo kombinacijama numeri~kih vrijednosti u Tori. Uvijek u ovakvim situacijama `alim {to nisam u Cfatu. Mislim da bih tamo mogla provesti dane i no}i obilaze}i mjesta na kojima rabini tuma~e ~aroliju drevnih prou~avanja i saznanja.

Po~inje i nova {kolska godina, iza na{e {kole uspje{nih je osam godina, pomozimo im da i dalje bude tako. Do|ite na doga|anja i predstave koje organizira {kola.

Nova }e godina sigurno biti puna izazova. Moramo biti jedinstveni kao i do sada a posebno osjetljivi i oprezni za na{e u Izraelu. Ve} krajem kolovoza nebrojene su rakete ispaljene na Izrael, zasjede i napadi na civile u~estali su. U Kairu mar{iraju ulicom ispred izraelske ambasade nose}i svastike i parole na kojima na arapskom pi{e: “Gasne komore su spremne!”, upadaju u veleposlanstvo pale i ru{e sve pred sobom, a u Jutarnjem sam vidjela podnaslov “Izraelski veleposlanik pobjegao iz Kaira”; mo`da je trebao sa~ekati da ga se rulja do~epa i ubije, ne znam {to je potpisnik teksta mislio

Nadam se da }e vam svima godina biti slatka i da ste upisani u dobru knjigu.

Pred nama su jesen i zima a s njom dolaze i aktivnosti u zajednici. Odazovite se na pozive koji vam dolaze, odvojite malo vremena za kulturna doga|anja koja se organiziraju za vas, izlo`be, promocije, filmovi, predavanja, Schmooze caffee. Predlo`ite ako imate neku zanimljivu ideju a mogli bismo je zajedno realizirati.

Gmar hatima tova!!!! 

Ovako govori svemogu}i Gospodin: A kad vas o~istim od svih bezakonja va{ih, napu~it }u opet va{e gradove i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, neko} pustinja, nao~igled svakom prolazniku bit }e opet obra|ena. Tada }e se re}i: “Evo zemlje {to bija{e pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova {to bijahu pusti, same razvaline i ru{evine, a sada su utvr|eni i napu~eni!” 4


AKTUALNO IZ RABINATA

RUAH HADA[A

Elul 5771. – Ti{re 5772. Rabin dr. Kotel Da-Don

Rabin Kotel Da-Don

Dragi prijatelji,

Program

nadam se da ste i vi, kao i moja obitelj i ja, u`ivali u praznicima i koristili ih za odmor i pripremu za sljede}u godinu.

Radi ve}e dostupnosti podataka ~lanovima Op}ine, osobito starijima, priklju~ujem ovome tekstu program molitava (u prilogu Program za blagdane), predavanja i aktivnosti za Velike blagdane. Veselim se vidjeti vas sve u velikom broju na svim blagdanima u sinagogi da bismo mogli moliti s po{tovanjem s minjanom.

Po~etak rada {kole Nakon {to smo se jednom prekrasnom predstavom u ZKL-u oprostili od prve generacije koja je osam godina poha|ala na{u `idovsku Osnovnu {kolu “Lauder – Hugo Kon”, nastavljamo s novim ciklusom, novim generacijama. Na{a {kola je jedan od izvora na{eg ponosa. Ona }e osigurati identitet i kontinuitet na{e zajednice. [aljem sve blagoslove ravnateljici, u~iteljicama, u~iteljima i u~enicima, teti Vesni i na{em voza~u Josipu i `elim im uspje{nu godinu.

Prvi put proizvodnja ko{er vina u Hrvatskoj Od mojega dolaska u Hrvatsku godine 1998., ko{er vino, koje nam je jako bitno u na{em vjerskom i kulturnom `ivotu, dolazilo je isklju~ivo iz uvoza: iz Izraela, Italije, Francuske a ponajvi{e iz Austrije. Rije~ je o osobno certificiranom vinu poznate austrijske vinarija WOHLMUTH, od 1999. godine. Imali smo dosta upita iz nekoliko hrvatskih vinarija o proizvodnji ko{er vina. Iako smo stvarno `eljeli napraviti ko{er vino u Hrvatskoj, zbog nagla{eno ozbiljnih i strogih zahtjeva koje pred proizvo|a~a postavlja proizvodnja ko{er vina, morao sam odbiti. No, ipak sam ove godine odlu~io da zapo~nemo s proizvodnjom ko{er vina u Hrvatskoj jer su uvjeti za to kona~no sazreli.

Mazkir One koji to ve} ranije nisu u~inili, `elio bih zamoliti da {to `urnije po{alju u na{ ured sva imena svojih dragih koji su umrli u doba Holokausta i drugih dragih umrlih iz svojih obitelji, kojih se `elimo sjetiti na mazkiru za Jom Kipur. Njihova }e imena biti pro~itana u sinagogi. Na kraju, `elim u svoje ime i u ime svoje supruge svima vama [ana Tova, SRETNU GODINU, BLAGOSLOVLJENU GODINU, GODINU LJUBAVI I ZDRAVLJA, MIRA I SIGURNOSTI NA PODRU^JU IZRAELA I U CIJELOME SVIJETU. @ELIM GODINU JEDINSTVA @IDOVSKOGA NARODA. NEKA BI NA[A ZAJEDNICA DOSTIGLA SVOJE CILJEVE I BILA BLISKA I ^VRSTO VEZANA UZ SVOJE IZVORE. [ana tova i Hag Sameah, Gmar hatima tova! i tizku le{anim rabot neimot vetovot! .‫ תזכו לשנים רבות נעימות וטובות‬,‫ לשנה טובה תיכתבו ותחתמו‬ Va{ rabin,

Odlu~io sam se za vinariju Agrolaguna iz Istre zbog visokih standarda proizvodnje te zbog dugogodi{nje suradnje s AGROKOR-om na podru~ju proizvodnje ko{er hrane. Napravit }emo malvaziju od bijele sorte i merlot od crne; u izradi }e sudjelovati nekoliko na{ih ~lanova i nadamo se vrhunskim rezultatima.

Vijesti – Kneset odbio ozakoniti gra|ansko vjen~anje Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e

Kneset je ljetos odbio prihvatiti zakon kojim bi se izraelskim gra|anima dopustio izbor izme|u vjerskog i gra|anskog vjen~anja. Pokret za vjerske slobode i jednakost – Hidu{, objavio je rezultate istra`ivanja koje su proveli dr. Guy Ben-Porat i dr. Yariv Feniger sa sveu~ili{ta Ben-Gurion. To istra`ivanje je pokazalo da se 2/3 `idovske populacije u Izraelu izjasnilo za gra|ansko vjen~anje, ali samo 1/3 bi odabrala tu vrstu vjen~anja kad bi to u Izraelu bilo mogu}e. U anketi provedenoj na telavivskom Fakultetu dru{tvenih znanosti, sudjelovalo je 605 ispitanika. Po-

kazalo se da 63% podupire mogu}nost gra|anskog vjen~anja, 25% je protiv, a 12% ne zna. Na pitanje bi li odabrali gra|ansko vjen~anje kad bi to bilo mogu}e, 31% ih je odgovorilo da sigurno ili vjerojatno bi, a 63,8% da sigurno ili vjerojatno ne bi. Me|u sekularnim ispitanicima 53,8% njih bi sigurno ili vjerojatno odabrali gra|ansko vjen~anje. “Uo~i sljede}ih izbora moramo zahtijevati od stranaka da se obve`u da }e provesti gra|ansku revoluciju, uklju~uju}i i gra|ansko vjen~anje”, rekao je direktor Hidu{a, rabin Uri Regev.  5


RUAH HADA[A

AKTUALNO IZ RABINATA

(Knjiga o Jobu 26, 7) “On dr`i zemlju o ni{ta obje{enu.” Blagdani Ro{ Ha{ana i Jom Kipur – Vrijeme za razmi{ljanje Rabin dr. Kotel Da-Don

Bilo no}u, poslije dana ispunjenog poslom i stresom, ili rano ujutro kada je sve u svemiru tiho i mirno, ili u nekom drugom trenutku ti{ine, ~ovjek misli: “Moram se popraviti, moram biti bolji, nje`niji, obzirniji i poticajniji prema mojoj obitelji, mojoj rodbini, mojim zaposlenicima, itd.”. Upravo oni ponajvi{e znaju koliko je to potrebno. O{tra rije~, izre~ena u krivom trenutku, mo`e povrijediti osobu i poniziti je, uni{titi i sru{iti, iako je jo{ ju~er i nas same ozlijedio netko drugi tko tada, kao ni mi danas, nije razmi{ljao, nije odustao, koji je poni`avao i povrijedio. I u dubini mog srca ne{to mi {apu}e, to nije to, tako ne bi trebalo biti, to nije uredu. Tko zna kako se on osje}ao kada je odlazio ku}i. Tada s uzdahom `aljenja odlu~ite, to se ne}e ponoviti! Znat }u se kontrolirati i razgovarati i ne}u dati jeziku na volju. Zatim mislite: [to? Mogu li JA popraviti svijet? Mogu li u tako okrutnom svijetu ja biti druga~iji? Uostalom, netko }e me progutati ako ne}u biti vuk me|u vukovima. Prisje}ate se da vam jest netko u~inio ne{to sli~no, mo`da vas jest i jo{ gore uvrijedio. Zar }u samo ja biti dobar?… Znaj! Sam si u svijetu, samo za tebe je Bog stvorio svijet! Nema nikoga osim TEBE. Svojim mo}ima i svojom sposobno{}u mo`e{ utjecati na cijeli svijet! Iako se to ~ini nemogu}e, evo kako su nam na{i mudraci objasnili sljede}i stih: “Tole Erec al Belima” (Knjiga o Jobu 26,7): “On povrh praznine Sjever razapinje, on dr`i zemlju o

ni{ta obje{enu.” Stvoritelj jest postavio Zemlju na to~no odre|eno mjesto, izme|u u`arenog pustinjskog sunca i sibirske hladno}e. Na udaljenosti od otprilike 149 milijuna kilometara od Sunca, stvorio je idealno mjesto pogodno za razvoj `ivota. No, tu je i duhovni aspekt. Stvoritelj dopu{ta svijetu da postoji zbog onih koji }e tijekom borbe dr`ati usta zatvorena! (na hebrejskom, Belima = zatvoriti usta). Kad na tebe vi~u, vrije|aju te, ti si tih. Iako ima{ beskrajno mnogo odgovora i dokaza ti si i dalje tih, uspijeva{ obuzdati svoja usta. U svojem srcu NE `eli{ {utjeti dok u tebi bijesni svjetski rat. @eli{ odgovoriti! No, usprkos tome, i drugi }e misliti da su ba{ oni u pravu, a ti si “lo{” i la`ljivac A ti da {uti{?! Kolika su snaga i hrabrost potrebni u tom trenutku! Ako uspijeva{, daje{ svijetu da postoji, ti podr`ava{ sve, zrak, zemlju, ljude, `ivotinje, sve. Sve jest tvoje i zbog tebe. Kada rasprava zavr{i a ti spozna{ da si izdr`ao, obuzima te prekrasan osje}aj samokontrole. Ti si gospodar svojeg unutarnjeg kraljevstva, vladar sebe, svojih osje}aja i impulsa koji su se ~inili nepobjedivi. Gledaj ih sada, odustali su, slomljeni kao slomljeni alat, i ne razumije{ za{to je bilo tako te{ko boriti se protiv njih. A mo`da }e ve} sutra, ili ~ak za sat vremena zapo~eti novi rat, i opet te preplaviti emocije kao da svega onoga {to si ve} pro{ao nije niti bilo. Nemoj pasti! Ne odustaj i dalje se bori. Zajam~ena ti jest pobjeda. Jer, u svakoj borbi u kojoj si pobijedio prikupljao si iskustva, nau~io si da i poslije ove ti{ine ipak “pre`ivljava{”... 

Cedaka Box Margareta Reni} Svetlana Pozzi Klin~i} Obitelj Kligman-Zavelev Zaklada Filip Benko Zaklada Filip Benko Milan ^ervinka Ada [ajber Groepper Rubeni i Ljubica Albahari N. N. za soc. odbor ELC - za soc. odbor

6

390 kn 200 kn 2.800 kn 1.500 kn 1.000 kn 500 kn 50 eur 200 kn 8.000 kn 1.000 kn

za sinagogu za sinagogu za rad zajednice za socijalni odbor za rad zajednice za sinagogu za {kolu za {kolu


TEMA BROJA

RUAH HADA[A

Soul to Soul

Te tri va`ne rije~i Rabin Dovid Goldwasser Rabin Dovid Goldwasser

Tijekom molitava za Jomim Noraim ~itamo ‫מעבירין את רע הגזירה‬ ‫תשובה תפלה וצדקה‬.

Zanimljivo je da se jo{ tri rije~i, sitno tiskane, pojavljuju iznad svake od ove tri rije~i ‫( צום‬post), ‫( קול‬glas), ‫( ממון‬novac). HaRav Chaim Kreiswirth (1918. – 2001.), slavni u~itelj Tore, daje zapanjuju}e obja{njenje vezano uz nazo~nost ova tri simbola. Prema njegovim rije~ima, post je aktivno pona{anje kod kojega se osoba suzdr`ava od konzumacije jela i pi}a. Predstavlja suzdr`avanje od stjecanja materijalnih dobara ili od prevelikog u`ivanja i komfora koji umanjuju duhovni nivo osobe kao i njegovu sposobnost dostizanja te{uva. Na{e dru{tvo u`iva u egzoti~nim mjestima za odmor i najnovijim “igra~kama”, a sve nas to odvla~i od spoznaje prave svrhe na{ega `ivota na ovoj zemlji. Rije~ ‫ קול‬nastoji nas podsjetiti da odluku Ha{ema o bilo kojem aspektu na{ega `ivota ne}e ubla`iti samo molitva iz mahzora (makar izmolili sve, od po~etka do kraja) za vrijeme slu`be za Ro{ Ha{anu. Osobito se mora pripaziti na kvalitetu vlastitoga glasa (kol). U dana{njem dru{tvu, koje raspola`e gomilom raznih sredstava za

komunikaciju, obi~no ne obra}amo dovoljno pa`nje na na{ kol, na{u komunikaciju s drugima, koja mora biti u granicama onoga {to dopu{ta Halaha. Glas uvijek mora ostati ~ist i jasan, treba se suzdr`ati od tra~anja i neprili~nih izraza. Ako smo pa`ljivi kada je rije~ o na{emu glasu, tj. govoru, onda ja~a i snaga na{ih molitava. Novac, ka`e Rav Kreiswirth, se ne odnosi samo na cedaka. Poslovni postupci tako|er moraju ostati neokaljani prevarom, licemjerjem ili kra|om. Ove rije~i predstavljaju mudar savjet i, budemo li ga se dr`ali, mo`emo biti sigurni da }e nam i idu}a godina biti blagoslovljena. Daj, Bo`e, da zaslu`imo ove ideale provesti u `ivot. Potpuno osobno, `elim vam re}i da sam u`ivao u susretu sa svim mojim dragim prijateljima tijekom nedavnog puta u Hrvatsku. Ne mo`ete niti zamisliti koliko mi svi nedostajete te vam od srca `elim godinu ispunjenu izvrsnim zdravljem i sre}om, blagoslovom i uspjehom.  Rabin Dovid Goldwasser

Rabin Dovid Goldwasser u posjeti Osnovnoj {koli “Lauder – Hugo Kon”. 7


RUAH HADA[A

NA[I MIOMIRISI

Besamim Jasminka Doma{

Jasminka Doma{

[to napisati na po~etku jo{ jedne Ro{ Ha{ane i kao {to su odavno izrekli mudri, sve se mijenja, vrijeme, okolnosti, mi sami. Ipak, kolumna koju pi{em namijenjena je `idovskoj zajednici i ljudima koje susre}em i s kojima u `ivotu dijelim mnoge doga|aje, ne samo one blagdanske i kalendarske. I svjesna sam, kako se ve} nekoliko godina trudimo od Bet Israela stvoriti mnogo vi{e od Ku}e u koju povremeno dolazimo. U du{i uvijek je `iva misao o El [adaju koji stalno s nama prebiva. Ponekad ~ovjek posumnja u uspjeh svojih `elja i namjera, jednako tako ponekad nam Svevi{nji pru`i kroz neki doga|aj uvid u pravu sliku stvari o nama samima i drugima. To je uostalom iskustvo koje sam stekla proteklih mjeseci koji su za mene osobno, ali i cijelu obitelj te{ki, jer ni{ta nas u `ivotu tako ne poga|a kao kada se razboli netko od nama najbli`ih. Osje}aj bespomo}nosti zamjenjuje nada, strah, vjera da }e naposljetku ipak sve biti dobro. Sve molitve upu}ene su Elohimu da podari snagu i ozdravljenje.

na~in, ponovno u~imo o sebi samima i o ljudima oko nas. I moram svjedo~iti o svim onim divnim du{ama u zajednici koje me ~esto nazivaju i puno vi{e od toga, brinu}i se da izdr`imo svoje dane borbe. I mogu re}i ili napisati, kao u ovom slu~aju, da rabin Bet Israela Kotel Da-Don mo`e biti ponosan ~lanovima svoje zajednice koji nisu ravnodu{ni, koji su spremni pru`iti ruku i pomo}i onda kada to treba. I pamtim svako lice, svaki glas osobe koja je pitala: “Kako mogu pomo}i u bilo koje doba dana ili no}i?” Ima li boljeg i vi{eg od toga? Mo`emo mi provoditi sate i dane i mjesece i godine u u~enju svetih `idovskih knjiga i rabinskih spisa, stavljati na sebe talit, kipa, pokrivati ili ne pokrivati svoju glavu, stavljati tefilin, mudrovati i raspravljati o u~enim stvarima, otvarati i zatvarati molitvenik, ali onda stigne trenutak kada smo preispitani do dna du{e o onome {to smo nau~ili i kako to u svakodnevnom `ivotu primjenjujemo. I koliko smo spremni dati sebe i od sebe, drugom ljudskom bi}u.

Svih ovih dana neprekidno mi se vra}ala u svijest misao, koja je bila ucijepljenja u srce `idovskim u~enjem, da ono {to nam do|e, ma kako bilo te{ko, treba do~ekati uspravan. Na nogama.

I mnoge ljude koje sam voljela u zajednici i po{tovala zbog svega {to ~ine i jesu sada volim jo{ vi{e, jer sam se uvjerila koliko su dragi i suosje}ajni. Susretljivi, jer kao {to se ka`e od praoca Abrahama pa do danas: “Ne ~ekaj da u~ini{ micva, nego pohitaj u~initi dobro djelo prije nego te netko za to zamoli”.

Uostalom, kada se borite za `ivot nema (puno) vremena za suze i jadikovanja, nego ~ovjek tra`i i mora tra`iti lijek. Naravno, nije to lagan put. Te`ak je, svaki dan je isku{enje i ispitivanje na svoj

I zato s nadom i vjerom, ulazim u Ro{ Ha{anu, znaju}i da je svjetlost Adonaja na na{im licima i u na{im du{ama. Sve na{e ljubavi u ljubav Jednog polo`ene i ove, 5772. godine. 

Vijesti – Otkrivanje spomen-plo~e `idovskim `rtvama nacizma u litvanskom gradi}u Plunge Jerusalem Post, prevela Dolores Bettini

Brojni `idovski i litvanski uglednici okupili su se u svibnju u gradi}u Plunge na otkrivanju spomen-plo~e posve}ene @idovima tog grada; njih 2200 ubili su nacisti 1941. godine. Spomenik, izgra|en od cigala uni{tene plungenske sinagoge, tjedan dana prije sve~anosti bio je oskrnavljen i o{te}en. Uz litvanskog ministra vanjskih poslova, biv{eg veleposlanika u Izraelu i brojne ~lanove `idovske zajednice iz Vilne, na otkrivanju spomenika bio je i jedini preostali `idovski stanovnik Plunge, Jakob Bunka. Prema dokumentu – pod naslovom “Izvje{taj o antisemitizmu u [panjolskoj” – koji su zajedni~ki sastavili ogranak Federacije `idovskih zajednica u [panjolskoj i nevladina organizacija Pokret protiv netolerancije, ~ini se da je [panjolska 2010. bila jedna od najantisemitskijih dr`ava u Europskoj uniji, a Vlada po tom pi8

tanju nije ni{ta poduzela. U izvje{taju se govori o napadima na osobe i imovinu, o antisemitizmu u medijima, na Internetu, o omalova`avanju Holokausta, raspa~avanju antisemitske literature, kao i o antisemitizmu u javnim ustanovama. Mnogi politi~ki analiti~ari za dosad najlo{ije {panjolsko-izraelske odnose odgovornim smatraju premijera Josea Luisa Rodrigueza Zapateru i njegov otvoreni antisemitizam. Zanimljivo je {to istra`ivanje genetskog potpisa {panjolske populacije pokazuje da brojni {panjolski antisemiti imaju `idovske krvi. Veliki dio tzv. conversosa nastojao se stopiti s ve}inskom zajednicom uzimanjem prezimena koja ukazuju na neki obrt ili profesiju. Takvo jedno sefardsko prezime je i Zapatero, tj. obu}ar. 


KOLUMNA

RUAH HADA[A

Na obalama rijeka babilonskih

Ispo~etka Dolores Bettini Dolores Bettini

Evo nas opet na po~etku. Vesele me po~eci; po~etak ljeta, po~etak godine, po~etak `ivota, po~etak cvjetanja, po~etak listanja, po~etak knjige, po~etak Tore, po~etak svega {to je ikad po~elo, ... Bere{it. Nije ba{ u duhu u~enja jer svako je slovo u Tori jednako va`no, ali... stvaranje svega ni iz ~ega, stvaranje svijeta, Adama i Eve, pa onda onaj slatko-gorki zalogaj... tome ne mogu odoljeti; onda drvo znanja i drvo `ivota – oba u sredi{tu vrta, a jedno od njih strogo zabranjeno. Ah! Trebalo je izbjegavati to mjesto, ali kako kad svi putovi tamo vode?! Bilo bi to kao u {irokom luku zaobi}i glavni gradski trg, pa, na primjer, do Dolca do}i preko Cmroka. E, pa, ne mo`e se. A nisu mogli ni Adam i Eva. Jednostavno su morali i gotovo! Eva naro~ito, pa kud puklo da puklo. I onda je puklo, tj. ona je “pukla”: pokleknula pred izazovom i pojela, pa onda i njemu dala. A i on se pomamio, odgrizao vi{e nego {to je mogao progutati, zapelo mu u grlu i tamo ostalo, pa se i dan danas to mjesto na mu{kim vratovima naziva adamovom jabu~icom, iako jedino {to se sigurno zna jest to da zabranjeni plod nikako nije bio jabuka. Naveliko se raspredalo i jo{ se raspreda o tome ~ime su se zapravo osladili Adam i Eva. Rabin Meir je tvrdio da je to bila p{enica i to ne bilo kakva, nego ve} pretvorena u kruh. E, sad, zamislite da vas svakog jutra na putu do posla zapuhne mirisni oblak svje`eg kruha i peciva – skrenuti s puta ili ne? Ipak odlu~ite samo malo zaviriti, tek toliko da pogledate {to to tako divno miri{i. Prilazite pekari, a kad tamo, na ulazu stoji pekar, u rukama dr`i pladanj s narezanim komadi}ima kruha i peciva raznih vrsta, oku i nosu ugodnih, i poziva prolaznike na degustaciju. Gricnuti ili ne gricnuti mal~ice? – pitanje je sad! Kako li je tek bilo Evi dok je na putu prema potoku svakog jutra, privu~ena mirisima, promatrala stablo na ~ijim su se granama zlatili vreli mirisni kroasani, puter-{tanglice, slanci, {truce svih vrsta kruha i tko zna {to jo{?! I tako je jednog jutra prvo pokleknula Eva, a onda i Adam, samo {to je on strpao pove}i komad u usta, pa mu je zapeo u grlu. Neki rabini su mi{ljenja da je u pitanju bilo gro`|e, odnosno vino: Eva je iscijedila gro`|e, sok je postao vino i – eto ga! Adam si je malo gucnuo, pa se zagrcnuo, a ni Eva nije bila ni{ta bolja, samo {to se ona, kao prava dama, nije zagrcnula.

Rabin Aba iz Ake ka`e da su Adam i Eva jeli etrog. Upori{te nalazi u stihu: “Kad je `ena vidjela da je stablo dobro za jelo...” Ka`e da je svima jasno da Tora tvrdi kako je samo drvo dobro za jelo jer ina~e bi pisalo da je plod dobar za jelo. “Treba li jo{ ne{to dodati?” ka`e rabin Aba. “Jedino stablo ~ije je drvo dobro za jelo jest drvo etroga. Zato ja ka`em da su jeli gorki plod etroga.” A ja ka`em da sad meni nije jasno jesu li na kraju glodali drvo ili su jeli plod etroga? Kako god bilo, gadno su se zeznuli – nisu se osladili, a skupo su platili. Rabin Jose ka`e kako je o~ito da je u pitanju bila smokva i ovako to obrazla`e: “Uzmimo kao primjer princa koji je zgrije{io s robinjom. Kad je kralj to saznao, izbacio ga je iz dvorca. Princ je i{ao od vrata do vrata, no nitko mu nije htio pomo}i. Na kraju je do{ao do ku}e robinje koja je s njim zgrije{ila. Ona je otvorila vrata i pustila ga unutra. Kad je Adam jeo s drveta”, nastavlja obja{njavati rabin Jose, “Bog ga je izbacio iz Edena. Obra}ao se svim stablima za pomo}, ali je nije dobio.” Rabin Berekja ka`e da su ga odbili govore}i: “Evo prevaranta koji je prevario svog Stvoritelja!” Ka`e da to zna jer pi{e u psalmima: “Neka me ne trese ruka gre{nika”, a pri tome se misli na Adama kojem stabla nisu dopustila da otkine ni jedan jedini list. Kad je napokon do{ao do stabla smokve, dogodilo se kao u pri~i o princu i robinji. Smokva mu je ponudila pomo} i dopustila da od njezinih listova na~ine sebi odje}u. A za{to? Zato jer su ba{ njezin plod pojeli. Rabin Abin se pita koja je to vrsta smokve bila, pa ka`e da je to bila berat {eva, bijela smokva koja dozrijeva rano, a ~iji naziv u prijevodu zna~i “k}i (od) sedam” jer ona je unijela u svijet {ivu, sedmodnevno `alovanje za umrlima. I na kraju, evo {to su izjavili rabin Azarija i rabin Juda. Rekli su da im je njihov u~itelj, rabin Jo{ua ben Levi, uvijek govorio: “[to si vi zami{ljate? Tko smo mi da uop}e postavljamo pitanje koje je to bilo stablo?! Sa~uvaj nas, Bo`e, od bilo kakvog naga|anja! O~ito je da nam Bog nije namjeravao otkriti, niti }e nam ikad otkriti koji su to plod pojeli Adam i Eva.” I tako smo opet na po~etku i jedino {to znamo jest to da u Adamovu grlu nije zapela jabu~ica, nego }e prije biti neka smokvica, a mo`da i ne{to tre}e… tko to zna? 

9


RUAH HADA[A

KOLUMNA

Pismo voljenoj i starijoj bra}i

Jesmo li bi}a zla i zaborava ili dobra i sje}anja? Drago Pilsel Drago Pilsel

Predrag Matvejevi}, Ivan Ivanji i Rusmir Mahmut~ehaji}, opravdali su o~ekivanja publike na ovogodi{njoj @idovskoj kulturnoj sceni Bejahad koja se ve} pet godina za redom odr`ava u Opatiji. Predlo`ili su, mo`da i neplanirano, da se podigne spomenik “nepoznatom dezerteru”, junaku koji je spasio vlastiti `ivot, a onda i druge `ivote, time {to je odbio sudjelovati u ratovima nacionalista zbog kojih se nespokojstvo uvuklo u povijest

^etvrtak 25. kolovoza, prvi radni dan ovogodi{njeg Bejahada je osvanuo lijep, sun~an, topao. Neki su @idovi to~ali noge u more, spojeni tako sa svim obalama Mediterana, i dalje, dok su drugi, zajedno s njihovim prijateljima, i oni koji govore “na{ki” i oni koji se odazivaju iz Europe, Izraela, Kanade, Australije, tko zna od kud sve ne, hitali u kongresnu dvoranu Grand Hotela Adriatic koji je ovom petom opatijskome Bejahadu ponudio ne mali izazov: da predava~i i gosti odgovore na pitanje mo`e li se identitet bi}a i postojanja, trajan i dubok na ovim prostorima, uspje{no dru`iti s identitetom djelanja i ~injenja, ~esto nemo}nim ili onemogu} enim. Govornici prvog okruglog stola na temu mogu}nosti i nemogu}nosti multikulturalizma, pisac i umirovljeni ali nipo{to mirni profesor knji`evnosti iz Zagreba, Pariza i Rima, Predrag Matvejevi} (eno ga, opet nakon Bejahada hita na neka predavanja u Rim), pisac i germanist iz Be~a i Beograda, Ivan Ivanji, politi~ar i vrhunski intelektualac iz Sarajeva, Rusmir Mahmut~ehaji}, slo`ili su se oko toga da, unato~ svim na{im nesporazumima, unato~ prili~no naporne ali izazovne konstatacije Leonarda da Vincija da “Od Istoka do Zapada u svakoj to~ki imade barem jedne diobe”, a u nas, na tako malom i uskom prostoru, ima ih upravo toliko, te unato~ ~udnovi{nim oblicima militantnih ideologija i fundamentalizama, sve {to je izgubljeno mo`e biti na|eno jer ~ovjek nije bi}e zla i zaborava nego dobra i sje}anja. Matvejevi} je govorio o nevoljama koje trpi Mediteran, o idejama da se zasnuje alternativna intermediteranska kultura, o potrebi da se pomire razli~itosti gledanja na Mediteran (ako bi ih Hrvatska uop}e imala jer, primjerice, saborski zastupnici, ~ini se, uop}e ne misle da je Mediteran tema koja bi od njih tra`ila malo pa`nje i studioznosti, kamoli posve}enije javne rasprave), jer nai|u razdoblja u kojima prividi postaju privla~niji od stvarnosti, nostalgije opasne, zablude kobnije. “Stara, nasupana u`ad, ~iji su uzlovi vezali la|e i sudbine, le`e na dnu, nadomak obale.” Neznanje i nesno{ljivost pokidali su ih tamo gdje ih nije izgrizlo more. Neka su odavno odslu`ila i strunula. Nitko ne zna {to bi se moglo od njih jo{ ~initi. Ivanjiju je bilo zadano da multikulturalnost smjesti u srednjoeuropski prostor ali se zadr`ao na primjerima koji su ga pou~ili da je va`no kazati “ne” generalizacijama koje idu u prilog me|unacionalnoj, me|uvjerskoj ili me|ukulturnoj netrpelji10

vosti. Ivan Ivanji ro|en je 1929. godine u Zrenjaninu. Proveo je 1944./1945. godinu kao @idov u koncentracionim logorima Auschwitz i Buchenwald. Studirao je arhitekturu i germanistiku u Beogradu. Bio je nastavnik, novinar, dramaturg, pomo}nik upravitelja Savremenog i Narodnog pozori{ta u Beogradu, diplomat i Titov prevoditelj za njema~ki jezik. Iz svog vi{estruko bogatog `ivota te, napose, iz svojega bogatoga spisateljskoga opusa, Ivanji reda ili sije, sje}anja uvijek jasno napisana ili ispri~ana, hrabra, stra{na, ~esto ispunjena ~itavom galerijom zanimljivih genijalaca koje je sretao ili pak izmislio, pa zna da je grijeh velik, da je propust ogroman, poop}avati i cijele narode gurati u neku vre}u. On to nikada ne ~ini jer je to negacija ontolo{kog digniteta svake knji`evnosti i svake kulture. Mahmut~ehaji} je, jer tada ne bi bio on, branio tezu de je Bosna srce Europe (koja sada obuhva}a i Bugarsku i Rumunjski, a `eljela bi i Tursku), da to nije nimalo pretenciozno, da se to ti~e sviju nas, ali da je Bosna i opomena svijetu da je stvaranje homogenih dru{tava iluzija ako na{e razli~itosti ne budu riznice na{ih du{a i umova. Zapravo, iluzije vi{e ne bi trebalo biti od kada je Ha{ki sud po~eo ka`njavati one za ~ija djela, kada bismo o ih smjestili u njihovo doba od prije stotinjak godina, u vrijeme djedova sada{njih ratnih zlo~inaca, bez prevelike muke, dakle, ta djela bila smatrana herojskim ~inima. Kao pero, moramo biti osjetljivi na svaku nepravdu, kako bismo ostali ljudima. Da, kako ostati ~ovjekom u sredini koja ne po{tuje autonomiju osobe? U dru{tvu koje, kao da smo ukleti, upravo slavi i uzvisuje nepravdu i otima~inu? Ove sam godine, po deseti puta na Bejahadu jako zapamtio ovaj govor, koji traje od po~etka manifestacije, od prvog susreta 1999. u Murteru, o modelima kulture i o identitetu. Pa sam pitao prof. Matvejevi}a za{to je upozorio na razdoblja u kojima prividi postaju privla~niji od stvarnosti, nostalgije opasne, zablude kobnije? Na{a je epoha istaknula, kazao mi je, jasnije negoli one koje su joj prethodile, pravo na razliku: individualnu, nacionalnu, kulturnu, jezi~nu, etni~ku, seksualnu. To }e pravo, misli Matvejevi}, vjerojatno biti upisano u jednu novu deklaraciju o pravima ~ovjeka i gra|anina kad napokon bude napisana. Nu`no je pritom razlikovati, ka`e, bolje i vi{e nego {to se obi~no ~inilo, posebnosti od vrijednosti. Posebnost nije vrijednost sama po sebi, u svakom slu~aju nije to a priori. Valja najprije utvrditi kad i po ~emu mo`e biti ili,


KOLUMNA pak, kako i za{to u danom slu~aju nije. Retorika starih i olinjalih ideologija, presvu~enih u ruho demokracije, koju radije profesor naziva “demokraturom”, rabi na razli~ite na~ine iskrivljena shva} anja identiteta i posebnosti nastoje}i se uz njihovu pomo} opravdati ili okoristiti. I sam odnos izme|u identiteta nacije i nacionalne kulture ponekad je optere}en te{kim predrasudama: nacionalna kultura nije samo proizvod, jedne, nacije, vlastite. Mato{ je hrabro zapisao: “Nacionalne kulture su po svom postanku i izvoru plod tu|inskoga utjecaja…, tu|ih kalemova. Na{a umjetnost }e samo onda biti nacionalna, kada bude evropska.” Eh, tu smo! Znam da se mo`da ponavljam ali, kao i Predrag Matvejevi}, osje}am Bejahad kao neku svoju mati~nu organizaciju ne samo zato {to je lijepo organizirana. Prija nam i {to se otvara svim ljudima i {to {iri granice, {to postaje europska pozornica kulture. Dakle, za ljude ne samo jugoslavenskog porijekla, ve} op}enito. Bez zadr{ke mi je Matvejevi} priznao i morao re}i da je to, po njemu, mo`da najbolja me|unarodna kulturna manifestacija koja se odr`ava u na{oj zemlji. Od Kor~ulanske {kole do Bejahada nema tako jake scene sa sudionicima najvi{ega ranga, odista svjetskoga

RUAH HADA[A

ugleda. Dakle, od tada do Bejahada nema skupa ovakvoga intelektualnoga napona i ugleda. Ohrabrilo ga je, veli, i {to se vodstvo Bejahada pokazalo izri~ito otvorenim i {to nema trunke nacionalizma. Uzmimo samo neke izlo`be: Murti}. D`amonja, Veli~kovi}, Berber... Ove godine i Sarajevska Hagada... Pa to je fenomenalno. To je `elja da se poka`e snaga umjetnosti i dijaloga. To je dokaz da za nas, dezertere nacionalisti~kih tabora i jazbina, ima mjesta u nekoj strukturi i da to mjesto mo`e i treba biti ne samo otklon od svakog nacionalisti~kog huliganizma ve} ponajprije odgovor moralnim imperativom da se gradi, povezuje, poka`e su}ut i ostane vjerodostojan. Su`ivot na{ih nacija, a stremimo u Europsku uniju, gdje se one nadopunjuju i oboga}uju, danas se ~ini nemogu}im a optimizam mo`e biti i na{a glupost, jer je zlo toliko banalno da normalan ~ovjek u nj te{ko povjeruje, ali i na{a vrlina va`i, jer se sve uni{teno mo`e i mora obnoviti. Na Bejahadu se vje`ba kako to ~initi. Svjedo~im ovu istinu. To jest: da moramo biti ne bi}a zla i zaborava ve} dobra i sje}anja. 

DOBIVENO INTERNETOM

@elim se ponovo nadati Nepoznati autor

Odgojen sam na op}im moralnim principima. Kada sam bio mali, majke, roditelji, profesori, djedovi, stri~evi, susjedi bili su osobe vrijedne po{tovanja i ugleda. Koliko bili bli`i ili stariji, toliko su nam vi{e osje}aja, topline davali. Bilo je nezamislivo neodgojeno odgovoriti starijima, u~iteljima ili vlastima. IMAO SAM PO[TOVANJE. Imali smo povjerenje u starije, jer su bili roditelji, majke ili rodbina sve djece ili skupine u ulici ili gradu… Bojali smo se tek mraka, grdoba ili horor filmova. Danas sam beskona~no tu`an zbog svega onoga {to smo izgubili, zbog svega onoga ~ega }e se moji unuci jednog dana bojati. Zbog straha u pogledu djece, mladih, odraslih i starijih. Ljudska prava za kriminalce…? Neograni~ena prava za po{tene gra|ane…? Platiti dugove i biti budala…? Amnestija za prevarante…? Po{teni su glupi…? Ne iskoristiti prednost zna~i li to biti budala…? [to nam se to doga|a??? Profesori tu~eni u {koli, trgovci prijete komercijalistima. Re{etke na na{im prozorima. Svatko zatvoren u svojem svijetu.

Kakve su to vrijednosti? Auto koji vrijedi vi{e od zagrljaja, djeca koja `ele nagradu, da bi zavr{ila {kolsku godinu. Mobiteli u torbama djece, koja su tek iza{la iz pelena. [to `eli{ u zamjenu za jedan zagrljaj? Vrijedi vi{e jedan Armani od diplome. Vrijedi vi{e jedan veliki ekran od razgovora. Vi{e vrijedi jedna skupa {minka od zajedni~kog sladoleda. Vi{e vrijedi IZGLEDATI od BITI. Kada se to dogodilo da je sve to nestalo ili postalo smije{no? Ho}u skinuti re{etke sa prozora, da tamo stavim cvije}e!! @elim sjesti uz stazu i imati otvorena vrata u ljetnim no}ima… Ho}u po{tenje kao motiv ponosa. Ho}u ispravan karakter, ~isto lice i pogled u o~i. Ho}u sram i solidarnost. Ho}u nadu, veselje, povjerenje… Ho}u da se vratim stvarnom `ivotu, jednostavnom kao ki{a, ~istom kao nebo u travnju, laganom kao lahor u zori. Dolje “IMATI”, @ivjelo “BITI”. Obo`avam moj zajedni~ki i jednostavan svijet, Imati ljubav, samilost i solidarnost kao osnovu. Prezir pred nedostatkom etike, morala i po{tovanja… Vratimo sei budimo “LJUDI”, Izgradimo bolji svijet, ispravniji, gdje osobe po{tuju osobe. Utopija…?

Ne…?

Da…?

Mo`da…?  11


RUAH HADA[A

STAJALI[TA

@rtvoslovna Krajina Boris Havel

Boris Havel

Boris Havel je hrvatski predstavnik Me|unarodne kr{}anske ambasade u Jeruzalemu. Diplomirao je politologiju i povijest, a na Hebrejskom sveu~ili{tu u Jeruzalemu magistrirao komparativnu religiju.

Rasko{na ku}a s prelijepim vrtom koji se prostirao sve do obli`nje rijeke, bila je dom obitelji Kova~. ^etvero~lana obitelj i njezina rezidencija ostavljali su dojam otmjenosti i sklada. Mnogi bi prolaznik zavidnim okom promotrio rezidenciju koja se po svemu isticala i izdvajala iz okoline. Ki}eno pro~elje s balkonima i stupovima, veranda, prostrani travnjak i vrtno raslinje bili su besprijekorni. Kako je {ire gradsko podru~je bilo popri{te ~estih okr{aja razbojni~kih bandi i dru{tvenih nemira, obiteljsku je ku}u od okoline odvajala o{tra `eljezna ograda iza koje je bio posa|en visok drvored. Iza njegovane ograde i prekrasne fasade, pak, skrivala se druk~ija stvarnost: obitelj su razdirali brutalni okr{aji supru`nika. Ocu i majci Kova~ ovo je bio ve} ~etvrti ili peti brak. U prija{njima su oboje posvojili po jedno, sada ve} poodraslo dijete, Roberta i Luciju. Gospodin Kova~ bio je visok, sna`an i pojavom vrlo dojmljiv ~ovjek. Ugodnu vanj{tinu kvario je njegov opak karakter: ~ovjek je bio pohlepan, podmukao, ambiciozan i vrlo nasilan. Ve}ina ljudi koji su mu ikad stali na put zavr{ili su razbijene glave ili polomljenih rebara, za {to on nikad nije odgovarao pred zakonom. Ljudi su ga se pla{ili jer je radio kao policajac, a bio je i u dosluhu kako sa sucima tako i s gradskim bandama. Naviknuo je provoditi svoju volju i pregaziti sve i svakoga na putu. Sada{njom se suprugom o`enio zbog njezina golema bogatstva, u koje je spadala i ku}a u kojoj su `ivjeli. On se u nju doselio iz ru{evne kolibe u predgra|u, iz divljeg i opusto{enog kraja, u kojem su kreativna snala`ljivost i spremnost na nasilje bili najva`niji kriteriji pre`ivljavanja. Da se o`enio iz interesa skrivao je samo prvih mjeseci braka; zatim je po~eo zlostavljati `enu te se upustio u mnoge preljubni~ke avanture po susjedstvu. Gospo|a Kova~ bila je lijepa, pametna i obrazovana `ena, no iza njezina neodoljiva {arma skrivala se uobra`enost, te prgava i osvetni~ka narav. ^im je saznala da je suprug vara, uzvratila mu je istom mjerom. Ona i njezin ljubavnik, ugla|eni operni pjeva~ iz drugoga grada, isplanirali su da ona ostavi supruga i uda se za njega. Kad je doznao za taj naum, razbjesnjeli ju je suprug odlu~io ubiti. Ona je potra`ila pomo} policije i podnijela zahtjev za `urnom rastavom braka. Dok je trajala parnica, njihovi su se sukobi prometnuli u jo{ ~e{}e, `e{}e i krvavije okr{aje. Suprug je podmi}ivanjem sudaca, prijetnjama i spletkama otezao dono{enje presude; nadao se da }e se `ene nekako rije{iti dok su jo{ u braku, te se tako domo}i svega njezina bogatstva. Uto je njihovim gradom ovladalo nekoliko mo}nih udru`enih razbojni~kih bandi koje su zatim krenule u zaposjedanje zemlji{ta, ku}a i zgrada. Pod prijetnjom smr}u, prisiljavali su ljude da svo12

Naslovnica knjige Tajni rat Srbije Philipa J. Cohena.

ju imovinu prenesu na njih. Mnoge, koji su to odbili, ubili su ili protjerali, a potom krivotvorili dokumenta i potpise, te zaposjeli njihove stanove. Gospodin i gospo|a Kova~ u novoprido{lim su nasilnicima odlu~ili potra`iti saveznika za me|usobni obra~un. Potajno su, jedno pa drugo, do{li do njihovih vo|a i ponudili im pomo} u ovladavanju gradom u zamjenu za savezni{tvo protiv supru`nika. Ovi su i njemu i njoj obe}ali suradnju, ali su zauzvrat tra`ili da ih imenuju nasljednicima cjelokupne imovine. Oboje pristado{e. Kad su i on i ona, dakako bez znanja onoga drugoga, potpisali tra`ene dokumente, vo|e razbojni~kog kartela `eljeli su se osigurati da im djeca supru`nika u budu}nosti ne mognu }}i osporiti to vlasni{tvo. Hine}i da time ispunjavaju svoj dio dogovora, i


STAJALI[TA jednome i drugome predo~ili su izmi{ljene dokaze kako im dijete radi u korist onoga drugoga, te kako se svako sprema na sudu svjedo~iti protiv svoga posvojitelja. Obuzeti mr`njom i srd`bom koja im je pomra~ila pamet, oboje su povjerovali u izdajni~ke nakane nezahvalnih posvojenika. Jedno pa drugo, skupa s ~lanovima bande koji su im pomagali i pazili da se ne predomisle u naumu, uhvatili su i ubili svak svoje dijete. Nedugo zatim u grad je provalila policija iz drugih krajeva zemlje. Nakon dugotrajnih uli~nih borbi razbojni~ki je kartel uni{ten, a u gradu obnovljen red. Policija je zatim po~ela uhi}ivati preostale razbojnike, njihove jatake i sve koji su sudjelovali u zlo~inima. Tako su uhitili i gospo|u Kova~. Gospodin Kova~ je na prizor dolaska policije odjenuo svoju policijsku odoru, te se skupa s policajcima koji su provaljivali vrata njihove lijepe ku}e okomio na prestravljenu `enu. Odvedena je i pred sudom optu`ena za ubojstvo. Shvativ{i napokon kakvo je zlo po~inila, `ena se slomila, priznala, te u svom jadu i sama zatra`ila kaznu. Kad je osu|ena na dugogodi{nju robiju, nije se ni `alila. Sve {to je jo{ `eljela bilo je da nekako od Boga izmoli opro{tenje pa da umre. @ivot za nju vi{e nije imao smisla. Puno godina kasnije, odslu`iv{i svu kaznu, pu{tena je iz zatvora. Ve} ostarjela i sijeda, izjedena `alo{}u i kajanjem, `ena se vratila ku}i. Kako je vidjela da tu netko ulazi, odmah je dala promijeniti bravu. Sutradan se na vratima pojavio njezin suprug, kojega godinama nije vidjela niti je znala {to se s njim doga|a. Odbila mu je otvoriti, a on ju je najprije poku{ao odobrovoljiti ljubaznim rije~ima. Laskaju}i joj, obe}avao je novi po~etak i novi `ivot. Ona je ostala zgro`ena pred tim prijedlozima; preplavila su je sje}anja na grozote zajedni~kog `ivota, i strah. Na njemu se vidjelo da mu godine nisu promijenile karakter; naprotiv, njegova je opakost iz srca sad izbila i do vanj{tine, i izobli~ila ga. Kad je po~eo udarati po vratima, `ena je pozvala policiju, koja ga je jedva udaljila od ku}e. Ona je pak ponovno pokrenula brakorazvodnu parnicu. No mu` se nije kanio predati. Anga`irao je ponajbolje odvjetnike, od kojih su neki bili poznati borci za prava djece. U protutu`bi se usprotivio rastavi, zatra`io da se njegova `ena proglasi pravno nesposobnom, te da se njemu dodijeli upravljanje nad svom imovinom: ku}om, okolnim zemlji{tem, ~ak i ostav{tinom njezinih pokojnih roditelja. Kao glavni argument naveo je njezin stra{ni zlo~in iz pro{losti: `ivopisno, uz pokoji izmi{ljeni morbidni detalj – kao da pri~a sama po sebi nije bila dovoljno morbidna – prepri~ao je kako je njegova `ena u sumanutom bijesu skupa s pomaga~ima ubila vlastito dijete. Njezina poreme}enost i neura~unljivost su svima poznati, naglasio je, i zbog njih je dugo bila na robiji. Odvjetnici i borci za prava djece podrobno su pred sucima rastuma~ili kako `ena, osu|ena prijestupnica s ubojstvom na du{i, predstavlja ozbiljnu opasnost po okolinu, osobito po djecu i mlade` koja `ivi u susjedstvu. Jedini na~in da se kvart kvalitetno za{titi od nje jest njezino smje{tanje u ustanovu u kojoj }e biti pod stalnim psihijatrijskim nadzorom. Odvjetnici su dodali kako je i supruga izvrgavala nasilju te ustvrdili da je ~itav njihov zajedni~ki `ivot bio dokaz kako se radi o nepopravljivoj, nenormalnoj i patolo{koj nasilnici. Spomenuli su i da }e suprug na dijelu zemlji{ta uz ku}u izgraditi otvoreni park s obrazovnim i zabavnim sadr`ajima za mlade; nekim se sucima, uz koverte koje su prona{li u aktovkama, osobito

RUAH HADA[A

svidio prijedlog da se uz park podigne i spomenik u sje}anje na tragediju gubitka ljudskog `ivota koju je prouzro~io njezin zlo~in. Jedan od sudaca je tijekom saslu{anja upitao za sudbinu djeteta gospodina Kova~a, zbog nekih neprovjerenih ali jezivih glasina koje su kru`ile. Njegovi su odvjetnici na to odgovorili kako je poznato da su za tu smrt odgovorni razbojnici s kojima je gospo|a Kova~ bila u dosluhu. No kad je sudac stao postavljati dodatna pitanja, Kova~evi su ga odvjetnici optu`ili za pristranost, te su po~eli istra`ivati eventualne rodbinske i prijateljske veze izme|u njega i gospo|e Kova~. Zatra`ili su sastanak povjerenstva za sukob interesa u pravosu|u i njegovo izuze}e iz postupka. Povjerenstvo nije prona{lo ni{ta sumnjivo, pa je sucu je dopu{teno da nastavi s ispitivanjem. No taj se dio istrage pokazao neizvedivim, jer o tom davnom doga|aju vi{e nije imao tko govoriti, osim gospo|e Kova~ koju sud nije dr`ao vjerodostojnim svjedokom. I kad je ve} izgledalo da }e presuda najve}im dijelom biti u korist gospodina Kova~a, pojavio se biv{i ~lan razbojni~kog kartela, koji je sudjelovao u dogovorima s oba supru`nika. Samo je jedan sudac smatrao da je njegovo svjedo~enje relevantno i da ga treba saslu{ati. No nakon saslu{anja, postalo je jasno da je bio u pravu. Sud je pokrenuo novi postupak… * * * Miniranje `idovskih grobova na Mirogoju i postavljanje bombe pred zagreba~ku @idovsku op}inu u kolovozu 1991. u tajnoj operaciji srpskih obavje{tajnih slu`bi kodnog imena Labrador, povr{an promatra~ hrvatsko-srpskih odnosa lako bi mogao protuma~iti kao bizaran i marginalan incident iz jednog turbulentnog vremena. Srpske obavje{tajne slu`be tim su teroristi~kim ~inom, koji je bio dio {ire akcije Opera (od Odjeljenje za propagandni rat), `eljele samostalnu Hrvatsku prikazati kao antisemitsku sljedbenicu nekada{nje NDH, te je ocrniti u o~ima @idova diljem svijeta. U ono ratno vrijeme, takav bi se potez skoro mogao smatrati razumljivim – lako bi zaklju~io isti povr{ni promatra~ – jer su obje strane na razne na~ine lobirale po svijetu u korist svoje a na {tetu protivni~ke. Medijski i propagandni rat vo|en je skoro istom `estinom kao i onaj oru`ani. I kao {to su mnoge me|usobne optu`be s vremenom izgubile relevantnost za aktualne i sve bolje hrvatsko-srpske odnose, i operacija Labrador pala je u zaborav. Zna~ajniju pozornost hrvatske javnosti, medija, politike, pa ni same `idovske zajednice, nisu privukli ni kasniji podatci o opsegu i umije{anosti vrha srbijanske politike u taj teroristi~ki ~in, koji su se pojavili slu~ajno, na su|enju Slobodanu Milo{evi}u pred Ha{kim sudom 11. studenoga 2002.,1 kao ni objava do tada tajnoga iskaza jednoga od umije{anih operativaca.2 iskaza jednoga od umije{anih operativaca Doga|aj ni u inozemstvu nije zna~ajnije zabilje`en. U velja~i 1993., Jerusalem Post objavio je kratku pri~u o operaciji Labrador zahvaljuju}i profesoru Igoru Primorcu koji je tada `ivio u Izraelu,3 a 1999. i 2001. ugledni ali te{ko dostupni ~asopis Studia Orientalia – u ~lancima o @idovima na prostoru biv{e Jugoslavije – sa`eto spominje i tu epizodu. Ve}u pozornost operaciji miniranja `idovskih ciljeva u Zagrebu posvetio je Philip Cohen u knjizi Tajni rat Srbije, uz napomenu kako su tada desetci tisu}a gra|ana, skupa s politi~kim, javnim i vjerskim liderima, na velikom skupu u centru Zagreba izrazili podr{ku Izraelu i @idovima, te se distancirali od napada.4 Spominje ga i autorica Judith Armatta u knjizi 13


RUAH HADA[A

STAJALI[TA

iz 2010. o su|enju Milo{evi}u, tako|er kratko, opet kao bizaran kuriozitet i onako bizarnog Milo{evi}eva re`ima.5 Sam izvedbeni dio operacije Labrador i jest bizarni kuriozitet, no ideja koja iza njega stoji samo je bizarna; ne i kuriozitet. Termin “bizarna strategija” bio bi za nju puno prikladniji. Jer ona nije nastala 1991., i {to je najgore, nije nestala 1995. kada je s Olujom pometena srpska vojna agresija na Hrvatsku. Propagandna agresija prikazivanja Hrvatske kao fa{istoidne, antisemitske i rasisti~ke dr`ave nastavljena je do danas, a agresorovo uplitanje @idova u tu kampanju jedan je od njezinih naju~inkovitijih aspekta. @idovski analiti~ari u svijetu svjesni su toga fenomena, no o njemu pi{u malo i s oprezom. U Enciklopediji Judaici, u ~lanku o Jugoslaviji, spominje se protuhrvatski aktivizam Klare Mandi}, utemeljiteljice Srpsko-jevrejskog dru{tva prijateljstva, uz sljede}e` tvrdnju: “Kad je u ljeto 1991. nakon slovenskoga i hrvatskoga odcjepljenja izbio gra|anski rat, status `idovskih zajednica ponovno je postao politi~ko pitanje. Srbi i Hrvati nastojali su jedni druge diskreditirati optu`bama za antisemitizam.”6 Poznati `idovski filozof Alain Finkielkraut o{trije je pisao o temi srpskog optu`ivanja Hrvata za rasizam radi lak{eg porobljavanja njihove zemlje u Kako se to mo`e biti Hrvat? 7 Pitanje koje jo{ ~eka jasan odgovor je {to o tome misle, uz povjesni~are, najmjerodavniji za davanje mi{ljenja: @idovi iz Hrvatske, Srbije i ostalih krajeva biv{e dr`ave?

Propagandni rat protiv Hrvatske Dok sam 2002. – 2005. studirao na Hebrejskom sveu~ili{tu u Jeruzalemu, na aspekt srpskog obra~unavanja s Hrvatskom na temelju povijesti Drugoga svjetskog rata i stradanja hrvatskih @idova u Holokaustu ukazao mi je profesor David Bankier, direktor Me|unarodnog instituta za istra`ivanje Holokausta pri Jad Va{emu. Dr. Bankier mi je na prvom semestru studija predavao Historiografiju Holokausta. Skrenuo mi je pozornost na opskurni skup koji su u prolje}e 2003. na Jad Va{emu organizirali neki srpski povjesni~ari, a na koji nije bio pozvan ni on niti itko od vode}ih ljudi memorijalnog muzeja. Na skupu su sudjelovali i neki `idovski povjesni~ari iz Hrvatske za koje su organizatori procijenili – krivo, ispostavit }e se – da }e podr`ati njihove teze, te ni`erangirani ~inovnici s Jad Va{ema, a skup jedva da je bio objavljen u glasilima. Poslije se ispostavilo ~emu tajnovitost: svrha skupa bila je da se pri Jad Va{emu prihvati mitski broj od 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu kao povijesna ~injenica. ^itava je stvar propala zbog protivljenja hrvatskih `idovskih povjesni~ara, a skup je, kako sam ~uo, okon~an uz puno neakademske sva|e i prepirke. Problematika srpskog obra~unavanja s Hrvatskom preko @idova i Holokausta, profesoru Bankieru nije bila nepoznanica. Vi{e se ne sje}am tko je to prvi predlo`io, no dogovorili smo se da o tome napi{em seminarski rad. Obradio sam temu pod naslovom Issues in Studying Holocaust in Croatia with Emphasis on Serbian Allegations of Croatian Anti-Semitism i zaradio prvu peticu. Iz toga sam rada kasnije izvukao neke misli i objavio ~lanak u Fokusu pod naslovom “Patriotizam i filosemitizam”.8 Na pisanje ~lanka potaknula su me i tada{nja zbivanja u Izraelu. U to je vrijeme zemlju potresao strahovit val palestinskog nasilja. Hamas, Islamski d`ihad i druge radikalne skupine slale su teroriste protiv izraelskih civilnih ciljeva, a roditelji palestinskih bomba{a samoubojica na televiziji su izjavljivali kako bi rado `rtvovali jo{ koje dijete u sli~noj misiji. U svjetlu tih doga|aja, meni se hrvatsko-srpski sukob na trenutak u~inio skoro trivijalnim. Ni u jeku najve}e mr`nje, 14

u bilo kojem na{em ratu, nikad nisam ~uo da bi neki Srbin `rtvovao vlastito dijete da ubije kojeg hrvatskog civila, ili obratno, kao {to su to radili neprijatelji Izraela. Mislio sam, pa dobro, ima jo{ toga {to se mora da se rije{iti me|u nama, ali uz temeljni svjetonazor izgra|en na evan|elju, koji mi i Srbi ipak dijelimo, to je mogu}e bez izazivanja nove traume. S uspostavom slobodne i samostalne Hrvatske, te demokratske i otrije`njene Srbije, nastali su uvjeti za zapo~injanje nove, nikad vi|ene stranice hrvatsko-srpskih odnosa. Na razini visoke politike, operativne politike, gospodarstva, turizma, umjetnosti, {porta i svega ostaloga vidljivoga, oni postaju dobri, nerijetko vrlo srda~ni i prijateljski. Srbi u Hrvatskoj u`ivaju sva prava koja pripadaju manjinama u civiliziranom svijetu. I Hrvati u Srbiji mo`da }e ih s vremenom ste}i. Srbi izvan Hrvatske ovamo dolaze onako kako smo oduvijek pri`eljkivali: u civilu i s valjanom putovnicom; kao turisti, poslovni ljudi, diplomati i gosti. Da u sferi politike, diplomacije, gospodarstva i ostaloga i dalje ima i kojekakvih zakulisnih igara i nadmetanja nitko ne dvoji, no skoro sve je uglavnom u okvirima eti~kih standarda civiliziranog svijeta i – {to je najva`nije – nema mrtvih. Uvla~enje @idova u na{e lokalne razmirice, u vrijeme kad to postaje deplasirano i anakroni~no, osobito je nepo{teno prema njima s obzirom da prijetnja tom narodu danas dolazi iz sasvim drugoga smjera. Danas moram priznati da je to bilo naivno razmi{ljanje. Jedan dio Srba nije se pomirio s vojnim porazom velikosrpske ideologije u Hrvatskoj, s gubitkom Krajine i s granicom na Dunavu. Za njih sukob s Hrvatskom nipo{to nije anakroni~an; anakroni~an je tek na~in njegova vo|enja. Primarno oru`je neko} je bilo vojno, no nakon vojnog poraza, ono je sada diplomatsko i propagandno. Srbi su spretno promijenili strategiju nasrtanja na Hrvatsku, a mi, sretni zbog mira i slobodnog isticanja zastave o kojoj su nara{taji sanjali, to smo jedva i primijetili. Nakon {to su izgubili okupirani hrvatski teritorij te vi{e nisu mogli iz Krajine raketirati Zagreb, ideolozi velike Srbije konsolidirali su snage oko drugoga ranije okupiranog podru~ja: `idovskog `rtvoslovlja. Na njemu su tijekom postojanja Jugoslavije Srbi nametnuli svoje tuma~enje tih stra{nih zbivanja, ne s namjerom iskazivanja pijeteta `rtvama ve} s ciljem `igosanja Hrvata kao genocidnog i perpetuelno usta{oidnog naroda. S te svojevrsne “`rtvoslovne krajine,” objedama i la`ima, kao neko} raketama iz Knina, nastavili su obasipati isti cilj.

Banjalu~ki kongresi Prije tri godine u Banja Luci je odr`an kongres o islamskom terorizmu na koji je kao jedan od govornika pozvan i profesor s Hebrejskog sveu~ili{ta dr. Raphael Israeli. Profesor Israeli je stru~njak za Bliski istok i Kinu, i jedan od vode}ih svjetskih eksperta za islamski radikalizam. O povijesti i prilikama na Balkanu i u Hrvatskoj u to vrijeme nije znao puno. Kako smo dugogodi{nji prijatelji, Israeli je nakon kongresa je do{ao k nama u Zagreb. Bio je izvan sebe od nevjerice da su Hrvati, kako su mu doma}ini iz Banja Luke objasnili, u Jasenovcu ubili sedamsto tisu}a Srba. Kako je tema banjalu~kog skupa bilo Kosovo, BiH i {irenje radikalnog islama na Balkanu, ja sam ostao zate~en spoznajom da su doma}ini Israeliju vi{e govorili o Jasenovcu nego o Gornjoj Mao~i. Pokazao sam mu neke knjige, osobito demografska istra`ivanja Vladimira @erjavi}a, prema kojima je broj ubijenih deset puta manji od banjalu~kog navoda. Bio je to mu~an razgovor. Israeli se po povratku u Jeruzalem o svemu raspitao kod profesora Jehude Bauera, jednog


STAJALI[TA

RUAH HADA[A

Antisemitski grafit

od najve}ih `ivu}ih povjesni~ara Holokausta. S olak{anjem sam primio vijest da mu je Bauer potvrdio moje a opovrgnuo banjalu~ke statistike, te ~ak predlo`io da netko u Hrvatskoj znanstveno istra`i problematiku dana{njeg srpsko-hrvatskog sukobljavanja preko manipuliranja tim brojkama. Taj je projekt u vidu doktorske disertacije danas ve} pri kraju. Ljetos je profesor Israeli pozvan na novi kongres u Banja Luku, ovaj put na temu Jadovna. Organizatoru sigurno nije promaklo da je profesor ovaj put upu}eniji u problematiku i spremniji staviti pod upit banjalu~ke povijesne statistike i postavke. No teza o savezni{tvu Republike Srpske i Izraela u aktualnim me|unarodnim odnosima, koje je poput savezni{tva Srba i @idova u nekada{njoj NDH, promicana je nametljivije nego ikad. Uz ostale sudionike kongresa zastupali su je i najvi{i du`nosnici Entiteta.

Hrvatska kao ’privremeno rje{enje’ Stvarni sredi{nji predmet banjalu~kog kongresa ipak nije bio istra`ivanje povijesnih ~injenica vezanih uz usta{ke logore, ni briga za dobrobit @idova, ni suprotstavljanje antisemitizmu, ve} potkopavanje legitimnosti postojanja hrvatske dr`ave. Nije to nikakva osobita novina. Veliki dio jugoslavenske historiografije vezane uz Drugi svjetski rat pokretao je politi~ki aktivizam a ne znanost. Taj je aktivizam skoro uvijek bio protuhrvatski, a promicao je ideju komunizma, kasnije velikosrpstva. Kao njegova temeljna premisa s vremenom se profilirala ideja da je snaga politi~kog argumenta proporcionalna broju `rtava na koje se zagovornik toga argumenta mo`e pozvati. Tek u tom kontekstu postaje jasno za{to se broj ubijenih mno`i s deset i za{to se nepristrana povijesna istra`ivanja na kojima su radili hrvatski, `idovski, me|unarodni ali i neki srpski znanstvenici, poput Bogoljuba Ko~ovi}a, dr`e za antisrpsku, neko} antikomunisti~ku i subverzivnu djelatnost.

Mnogima u Hrvatskoj danas nije jasno za{to se Srbi jo{ uvijek uop}e bave takvom – politi~kim aktivizmom motiviranom historiografijom. Ve}ina Hrvata smatra da je raspad biv{e dr`ave i hrvatska samostalnost gotova stvar, te da je povratak na neko staro stanje nezamisliv. Tek u zadnje vrijeme dogodilo se nekoliko ispada koji su to pitanje ponovno aktualizirali. Proslava Dana domovinske zahvalnosti, na kojoj je premijerka Kosor pozdravila generale Gotovinu i Marka~a, te njezin posjet Kosovu, otvorili su izme|u slu`benog Beograda i Zagreba polemiku iz koje se dalo i{~itati kako Beograd jo{ uvijek misli da mo`e Hrvatima odre|ivati blagdane, narodne heroje i vanjsku politiku. Premijerkin izvrsni odgovor Tadi}u i Jeremi}u iznenadio je mnoge u Hrvatskoj ne toliko zbog o{trine, koliko zbog toga {to ve} dugo nismo smatrali potrebnim artikulirati ono {to se nama odavno podrazumijeva: da je pro{lo vrijeme kad su se odluke vezane uz Hrvatsku donosile u Beogradu. No ono {to se nama podrazumijeva, odre|eni broj Srba jo{ uvijek smatra epizodom u seriji koja nije zavr{ila. Hrvatski mediji nisu posvetili osobitu pozornost dubljim implikacijama tih doga|aja, ve} su se uglavnom zabavljali prenose}i sekvencu najso~nijih predsjedni~kih izjava, no jedan ugledni bosanskohercegova~ki kolumnist, analiziraju}i ih, ukazao je da “metode i tehnike koje koriste ~ak i najnezavisniji mediji u Srbiji ostavljaju `ivom iluziju da je Hrvatska ’privremeno rje{enje.’” 9 Banjalu~ki “znanstveni” skupovi o Jasenovcu, Jadovnu i NDH u slu`bi su upravo te iluzije.

Svje`e metode delegitimiranja Hrvatske Najva`nija metoda delegitimiranja hrvatske dr`avotvorne misli u vrijeme biv{e dr`ave bila je multipliciranje broja stradalih Srba. Arena na kojoj je valjalo polu~iti rezultat bila je unutarnjopoliti~ka. S vremenom je ta morbidna historiografija diskreditirana u o~ima ~itavoga znanstve15


RUAH HADA[A

STAJALI[TA

nog svijeta a tijekom ratova devedesetih postalo je op}epoznato i o~ito {to su Srbi njome htjeli posti}i. No to nije jedini razlog za{to je ta metoda modificirana prema aktivnijem uplitanju `idovskog `rtvoslovlja u njoj. Glavni razlog je taj {to pitanje legitimiteta Hrvatske danas vi{e nije unutarnjopoliti~ko ve} vanjskopoliti~ko. Uvla~enjem @idova, a osobito Izraela, srpsko delegitimiranje Hrvatske uskla|uje se upravo s tom “novonastalom” okolnosti. Ono donosi i dva “svje`a” aspekta. Prvi je da u tim kalkulacijama broj `idovskih `rtava nije preuveli~an,10 pa se svako hrvatsko protivljenje preuveli~avanju srpskih `rtava, ako narodnost nije nagla{ena, lako mo`e proglasiti revizionizmom i poricanjem Holokausta. Time ono s jedne strane pridonosi iluziji o ~injeni~noj ispravnosti naracije, a s druge tjera oponenta na posthumno razdvajanje `rtava po narodnostima, {to u suvremenom diskursu ve} samo po sebi ima negativne konotacije. Drugi je da je Izrael danas izvrgnut mnogim kritikama na me|unarodnoj areni i da ima malo otvorenih i iskrenih prijatelja. Republika Srpska se nastoji prikazati upravo takvim prijateljem. Prikazivanje sukoba u BiH kao prvenstveno suo~avanja s radikalnim islamom lako mo`e privu}i nekoga tko odli~no poznaje bliskoisto~nu ali ne i bosanskohercegova~ku povijest i prilike. Profesor Israeli je bio savr{ena `rtva. [tovi{e, neki neobi~ni fragmenti povijesti sna`no podupiru tu tezu. Sr|a Trifkovi}, koji je jedan od va`nih izvora Israelijeva uvida u ovda{nje prilike, znao je ukazati kako je jeruzalemski muftija Had`i Amin Huseini, jedan od glavnih krivaca za po~etak arapskoga vjerskog nasilja nad palestinskim @idovima 1920-ih, u Sarajevu 1943. ustrojio muslimansku SS Hand`ar diviziju, {to je dokaz da Srbi i @idovi imaju istoga neprijatelja. No dok je Huseini u Palestini poticao na nasilje protiv mirnih i miroljubivih palestinskih @idova (osnovno na~elo Hagane sve do Wingatea bilo je havlaga, suzdr`anost), pitanje je koliko bi se bosanskohercegova~kih muslimana odazvalo muftijinu pozivu da prije toga ~etnici nisu izvr{ili pokolje njihovih sunarodnjaka u isto~noj Bosni. Do sada nisam vidio ni jedan Trifkovi}ev rad u koji je i ta epizoda uvr{tena. Sli~no tomu, usta{ki je re`im sudjelovao u masovnom uni{tenju @idova kao dio nacisti~ke ma{inerije, motiviran ideologijom rasne mr`nje na taj narod, a ne sukobom s njime. Izme|u Hrvata i Srba, pak, bjesnio je gra|anski rat u kojem su i jedni i drugi ~inili zlo~ine. Kad se tomu pridodaju podatci da se puno ve}i dio Hrvata borio na strani antifa{izma nego u Paveli}evoj vojsci, da je “u Hrvatskoj bilo vi{e partizana negoli u Francuskoj, te da su jo{ od 1942. me|u partizanima Hrvati bili najbrojniji” 11 ali i podatak da su @idovi u Srbiji stradali u ve}em omjeru nego u NDH te da je Srbija ve} 1942. progla{ena prvom Judenfrei dr`avom u Europi,12 slika vje~nog srpsko`idovskog savezni{tva protiv hrvatske genocidnosti po~inje ustupati mjesto antitezi banjalu~kim intencijama. Za izraelskog profesora bilo je {okantno otkrivati kockicu po kockicu toga mozaika, nakon {to mu je na banjalu~kom kongresu re~eno da je ~uo istinu, punu istinu i ni{ta osim istine. Knjigu Philipa Cohena Serbia’s Secret War prona{ao je ljetos u biblioteci Bat Ye’or. Na pitanje vjerujem li da je Cohenova knjiga vjerodostojno {tivo, budu}i da je autor – {to su mu banjalu~ki eksperti promptno naglasili – profesijom lije~nik, odgovorio sam da mu je kolega Andrew G. Bostom.

@idovska Oluja Me|u Srbima, dakako, postoje mnogi iskreni prijatelji `idovskoga naroda i izraelske dr`ave. Mnogi moji prijatelji iz Srbije i iz RS-a imaju izvrsno razumijevanje kako ovda{nje povijesti tako i bliskoisto~nih prilika; ve}ina ih simpatizira s Izraelom i s negodovanjem gleda na uvla~enje 16

@idova u srpsko-hrvatske obra~une. Meni se ipak ~ini da su oni poput Srba koji su se tijekom Domovinskog rata protivili Milo{evi}u; niti ih tko pita za mi{ljenje niti se oni odve} upiru da ga iznesu. No oni koji se pitaju, marljivo i vizionarski grade svoju krajinu na `idovskom `rtvoslovlju; balvane i barikade uskoro bi mogla zamijeniti institucija. I kao {to krajinu s hrvatske zemlje u kona~nici nije mogao ukloniti nitko doli sami Hrvati, tako ni krajinu sa `idovskog `rtvoslovlja vjerojatno ne mo`e ukloniti nitko drugi osim @idova. Nitko drugi naprosto nema ni vjerodostojnosti ni autoriteta da sje}anje na {est milijuna `rtava Holokausta, a osobito one desetke tisu}a s podru~ja NDH i Srbije, oslobodi zloporabe pretvaranja u sredstvo za potkopavanje legitimnosti jedne demokratske, me|unarodno priznate zemlje, koja je uz to od osnutka nebrojeno puta pokazala da je iskren prijatelj `idovskom narodu i njegovoj dr`avi. Potrebna je `idovska Oluja. * * * Jo{ dugo nakon {to je gospodin Kova~ osu|en, njegovi su odvjetnici i prijatelji tvrdili kako je sudac, koji je otvorio istragu protiv njega, bio u dosluhu s njegovom sada ve} biv{om `enom. Osim toga, tvrdili su, sudac je bio nekompetentan i nedovoljno obrazovan, a posao je dobio nezakonito. Protiv njega je pokrenuto nekoliko istraga za primanje i davanje mita, a mediji bi s vremena na vrijeme objavili pokoji inkriminiraju}i detalj pozivaju}i se na izvore bliske istrazi. Optu`be su se s vremenom pokazale neutemeljene, no stvar nije padala u zaborav. U jednom intervjuu, sucu je napokon postavljeno izravno pitanje: “Jeste li radili u dosluhu s gospo|om Kova~, kako tvrde va{i kriti~ari?” “Nisam. Moja istraga nije imala nikakve veze s njom, nego s njim.” “S njim…??” “Robertom. Bio mi je brat.”  1 Transkripti ICTY, str. 12734 dostupni na http://www.icty. org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/021111ED.htm. http://www.domagojmargetic.cro.net/radojcic.pdf 2 http://pqasb.pqarchiver.com/jpost/access/99731976.html?dids=99731976:997 31976&FMT=ABS&FMTS=ABS:FT&date=Feb+3%2C+1993&author=Batshe va+Tsur&pub=Jerusalem+Post&edition=&startpage=07&desc=ANATOMY+ OF+A+BALKAN+FRAME-UP. 3 Puni tekst na: https://secure.pqarchiver.com/jpost/access/99731976.html?FMT=FT&FMTS=ABS:FT&type=current&date=Feb+3%2C+1993&author=Bat sheva+Tsur&pub=Jerusalem+Post&desc=ANATOMY+OF+A+BALKAN+FRA ME-UP 4 Cohen, P. J. (1999) Serbia’s Secret War. Texas A&M University Press, College Station, str 127. 5 Armatta, Judith (2010): Twilight of Impunity: The War Crime Trial of Slobodan Milosevic. Duke University Press, str 149. 6 Encyclopaedia Judaica (2007): 2nd Edition, Vol 21 str. 417 7 Finkielkraut, A. Kako se to mo`e biti Hrvat? (Comment peut-on être Croate?) (1992). Ceres, Zagreb. 8 Fokus, 2. sije~nja 2004. 9 Slobodna Bosna br. 773, Sarajevo 1.9.2011. Kratki kurs za dugo pam}enje (str. 6-7). 10 Kra}u raspravu o tome dao je Franjo Tu|man u Horrors of War: Historical Reality and Philosophy, str. 5 11 Finkielkraut, str. 95 13 Cohen, str. 83; vidi i navedene izvore.


STAJALI[TA

RUAH HADA[A

Jeruzalem: Srce na{ega srca Elie Wiesel Jeruzalem je iznad politike. Dobitnik Nobelove nagrade, pisac i ~ovjek koji je pre`ivio Holokaust, Elie Wiesel, na cijeloj stranici Wall Street Journala objavio je otvoreno pismo predsjedniku Obami s kojim je pro{le godine posjetio koncentracijski logor Buchenwald. Donosimo tekst toga pisma.

Jeruzalem.

Za Jeruzalem Bilo je to neizbje`no: Jeruzalem je ponovo u sredi{tu politi~kih rasprava i me|unarodnih oluja. Nove i stare napetosti pronalaze put na povr{inu zapanjuju}om brzinom. Sedamnaest puta uni{ten i sedamnaest puta obnovljen, on stoji u sredi{tu diplomatskih sukoba koji bi mogli dovesti i do oru`anog konflikta. Niti Atena a ni Rim, nikada nisu pobudili toliko strasti. Za mene, @idova, Jeruzalem je iznad politike. Vi{e od {est stotina puta spominje se u Svetom pismu a niti jedan jedini put se ne spominje u Kuranu. Njegova nazo~nost u `idovskoj povijesti je neprekidna. Nema potresnije molitve u `idovskoj povijesti od one koja govori o na{oj ~e`nji za povratkom u Jeruzalem. Za mnoge teologe Jeruzalem JEST `idovska povijest, mnogim pjesnicima vrelo nadahnu}a. Jeruzalem pripada `idovskom narodu i on je vi{e od grada. On ve`e @idova s @idovom na na~in koji je te{ko objasniti. Kada @idov prvi put posjeti Jeruzalem, to mu nije prvi put – to je povratak ku}i. Prva pjesma koju sam ~uo bila je maj~ina uspavanka o Jeruzalemu i za Jeruzalem. Njegova tuga i njegova radost dio su na{eg kolektivnog pam}enja.

Kada @idov prvi puta posjeti Jeruzalem, on se vra}a ku}i. Otkako je kralj David Jeruzalem proglasio svojim glavnim gradom, @idovi su `ivjeli unutar njegovih zidina uz samo dva prekida: kada su im rimski osvaja~i zabranili pristup u grad te za vrijeme jordan-

ske okupacije. @idovi, bez obzira na nacionalnost, nisu smjeli u}i u @idovsku ~etvrt kako bi meditirali i molili pred Zidom, posljednjim ostatkom Solomonovog Hrama. Va`no je znati i pamtiti i ovo: da se Jordan nije pridru`io Egiptu i Siriji u ratu protiv Izraela 1967. godine, stari grad Jeruzalem i danas bi bio arapski. O~ito, @idovi su bili spremni umrijeti za Jeruzalem ali ne i ubiti za Jeruzalem. Danas, prvi put u povijesti, @idovi, kr{}ani i Muslimani mogu slobodno moliti u svojim sveti{tima. I, suprotno izvje{tajima nekih medija, @idovi, kr{}ani i Muslimani doista SMIJU graditi svoje domove bilo gdje u gradu. Patnja za Jeruzalemom ne temelji se na nekretninama nego na sje}anjima. [to je rje{enje? Pritisak ne}e donijeti rje{enje. Postoji li rje{enje? Mora ga biti, bit }e ga. Za{to se prerano po~eti baviti najkompliciranijim i najosjetljivijim problemom? Za{to prvo ne poduzeti korake koji }e izraelskoj i palestinskoj zajednici pomo}i u pronala`enju na~ina za zajedni~ki su`ivot u atmosferi sigurnosti? Za{to rje{enje takvog najte`eg, najosjetljivijeg pitanja ne ostaviti za takvo kasnije vrijeme? Jeruzalem mora ostati `idovsko duhovno sredi{te svijeta, ne simbol patnje i gor~ine nego simbol povjerenja i nade. Kao {to je rekao hasidski Rebe Nahman od Bratslava: “Sve na svijetu ima srce; i samo srce ima svoje srce.� Jeruzalem je srce na{eg srca, du{a na{e du{e.  17


RUAH HADA[A

JOM HA[OA

Jom Ha{oa u Lipiku Povodom Jom Ha{oa, `idovska vjerska zajednica Bet Israel odr`ala je komemoraciju u Lipiku, gdje je grad, posebno za tu priliku, uredio `idovsko groblje i postavio spomen-plo~u. Nakon paljenja svije}a, vijence su polo`ili u ime Bet Israela potpredsjednica Jasminka Doma{, i ~lan Vije}a Aleksandar Sre}kovi}. Izaslanik predsjednika RH bio je Zlatko Garelji}, vijenac u ime Hrvatskog sabora polo`io je zastupnik Davor Hu{ka, a u ime predsjednice Vlade, ministar Davorin Mlakar te u ime grada Lipika, gradona~elnik Antun Haramija. Vijenac je polo`io i predsjednik Hrvatsko-izraelskog dru{tva Filip Rosenzweig, a komemoraciji je u ime veleposlanstva Dr`ave Izrael i veleposlanika nazo~ila Mirjam [laj. Rabin dr. Kotel Da-Don izrekao je prigodne molitve: jiskor, El male rahamim i kadi{, s puno suosje}anja i pijeteta prema `rtvama Holokausta. A svojim nastupom komemoraciju u Lipiku uveli~ao je i nastup zbora “Mihael Montiljo�.

Govor Jasminke Doma{ u Lipiku

Okupili smo se da zajedno obilje`imo Jom Ha{oa ve hagvura. Dan sje}anja na holokaust i juna{tvo, da se sjetimo {est milijuna ubijenih @idova u holokaustu, ali i hrabrih ljudi koji su se oduprli tom zlu i uni{tenju, poput ustanika u Var{avskom getu. @idovska vjerska zajednica Bet Israel na ~elu s rabinom dr. Kotelom Da-Donom i grad Lipik sa svojim cijenjenim suradnicima, organizirali su ovu komemoraciju. To je prilika da se sjetimo nekada utjecajne `idovske zajednice iz Lipiku. @elimo ujedno odati priznanje lokalnim vlastima koje odr`avaju `idovske grobove i ovaj dio novoure|enog gradskog groblja u Lipiku tako da barem i na taj na~in ostane sje}anje na one kojih vi{e nema. @idovska zajednica Lipika jedno se vrijeme brinula za `idovske izbjeglice koje su tra`ile uto~i{te pred uni{tenjem. Na`alost 65 gra|ana, @idova grada Lipika, bilo je odvedeno u logore. Na taj na~in `idovska zajednica Lipika prestala je postojati. Jer, ono {to holokaust, {oah, ~ini druga~ijim od svih drugih uni{tenja i genocida je sustavno proveden plan totalnog zatiranja `idovskog naroda. Europa nikada ne smije zaboraviti {to je propustila u~initi u tom razdoblju i da je me|u {est milijuna ubijenih bilo milijun i pol `idovske djece. Za zlo~in nema opravdanja. Tako|er nije mali 18

broj dr`ava koje su odbile primiti `idovske izbjeglice u vremenu kada su u logorima smrti ljudi gorjeli u pe}ima krematorija ili bili usmr}eni u plinskim komorama, prepu{teni nacistima i njihovim pomaga~ima. U povijesnom i ljudskom smislu kada je rije~ o uni{tenju `idovskog naroda u holokaustu, malo je nedu`nih, a puno propusta i licemjerja. Trebalo bi, napokon, i vi{e govoriti o @idovima logora{ima koji su nakon oslobo|enja 1945. i dalje ostajali u logorima, jer nisu imali kamo ni kome oti}i. Dr`ava Izrael bila je nada, njezino osnivanje jamac budu}nosti pre`ivjelima i zavjet ubijenima, da se {oah vi{e nikada ne}e ponoviti.


JOM HA[OA Na`alost, pokazalo se da je dio ~ovje~anstva i dalje sklon tome da u odre|enim okolnostima ne razmi{lja o eti~kim i moralnim zakonima. Puno je lak{e, kako je govorila `idovska filozofkinja Hana Arendt, prihvatiti banalnost zla. U tom okrilju ubijeno je 90 posto europske `idovske populacije koja je toj istoj Europi i svijetu dala sna`an znanstveni, kulturni i gospodarski doprinos. Danas su pojedine zemlje sklone pisanju i tuma~enju takozvane pozitivne povijesti te se mladima ne govori o mra~nim razdobljima povijesti zemlje u kojoj su ro|eni i `ive. Na taj na~in nikome se ne ~ini usluga, jer se tako otvara put starim ideologijama u novom ruhu. Javlja se nacizam kao neonacizam, antisemitizam kao protuizraelizam. Va`no je istaknuti da u hrvatskim {kolama mladi danas u~e o holokaustu i to je za svaku pohvalu kako bi mogli na vrijeme prepoznati zlo, nepravdu, genocid tamo gdje se doga|a. Jer, kako bismo svi mi opstali, moramo se zajedno okrenuti vrijednostima koje su u ljudskom bi}u, a ne izvan njega. Jer, u uni{tenju nema gra|evine.

RUAH HADA[A

Dragi prijatelji, bra}o i sestre, tu su uvijek samo ru{evine i pepeo. I nije dovoljno samo sje}ati se holokausta, nacisti~ke i usta{ke ideologije nego trebamo danas preuzeti odgovornost za su`ivot u europskoj zajednici naroda ~iji temelji moraju biti na mirnom su`ivotu, uva`avanju razli~itosti i po{tivanju ljudskih prava, na dostojanstvu svake osobe. To je poziv svima vama, svakom pojedincu, vladinim institucijama ii nevladinim organizacijama, vjerskim zajednicama, predstavnicima vlasti na svim razinama. Jer, {oah, holokaust, ostaje opomenom {to sve ~ovjek mo`e u~initi drugom ~ovjeku prihva}aju}i ideologiju mr`nje i nasilja. Mnogi sebi postavljaju pitanje: “Kako se holokaust uop}e mogao dogoditi?“ Mo`emo samo re}i da je to bilo vrijeme ne kada je Bog napustio ~ovjeka nego kada je ~ovjek napustio ~ovjeka. A rje{enje te enigme o ravnodu{nosti, strahu, poni`enju i stradanju ljudskog bi}a mo`da je u tome da drugog ~ovjeka barem poku{amo vidjeti onakvim kakvi smo i mi sami. 

Govor gradona~elnika Lipika Antuna Haramije u povodu obilje`avanja Jom Ha{oa 1. svibnja 2011. Po{tovani gosti, uzvanici, dame i gospodo, s osobitim zadovoljstvom pozdravljam Vas u na{em gradu Lipiku povodom odr`avanja komemoracije na dan Jom Ha{oa. Za{to u Lipiku? Jo{ davne 1857., prema tada{njem popisu stanovni{tva, u Lipiku je `ivjelo troje @idova koji su pripadali @idovskoj op}ini u nedalekom Pakracu, u kojem je godine 1875. izgra|ena sinagoga. Lipik je kao lje~ili{no i turisti~ko mjesto bio interesantan obrtni~kim strukturama uslu`nih djelatnosti, pa se tako broj @idova pove}ava i po~etkom 20. stolje}a bilo ih je pedesetak. Bavili su se trgovinom i obrtni{tvom, ali su zapam}eni i kao osniva~i kulturnih, humanitarnih i sportskih udruga. Me|u nogometa{ima NK Olimpije, danas NK Lipik, i vatrogascima spominju se Arnold Kohn, Arnold Drucker, Desiderie Grünbaum i Josip Grünbaum. Godine 1913. u Lipiku je osnovano Potporno dru{tvo za `idovske goste. Na spomen-plo~i u predvorju na{e upravne zgrade zabilje`ena su `idovska imena dru{tveno-politi~kih aktivista na prijelazu iz 19. u 20 stolje}e: Arnolda Müllera, Valeriana Zsiga, Lavoslava Schrengera, dr. Hinka Breitviesera i Vilima Fritza. Zna~ajni gospodarstvenici na podru~ju dana{njeg grada Lipika bili su: Sigmund Strauss, vlasnik tvornice soda-vode i cementne robe u Antunovcu, Arnold Drucker, trgovac i jedan od najbogatijih Lipi~ana toga doba. Pred Drugi svjetski rat u @idovskoj op}ini Pakrac bilo je 200 @idova (s tridesetak {kolske djece). Krajem 1941. godine odvedeno je u

logore 65 @idova: mu{karci u Jasenovac, a `ene u Staru Gradi{ku i \akovo. O ukupnom broju stradalih @idova s ovog podru~ja tijekom Drugog svjetskog rata nemamo to~nih podataka, ali }emo predlo`iti na{em Povijesnom dru{tvu da ta doga|anja istra`e. Naime, prou~avaju}i povijest @idova na ovom prostoru, bolje }emo upoznati i svoju vlastitu. @idovi nas u~e kako hodati kroz povijest uzdignute glave, kako marljivo u~iti i raditi, izgra|ivati svoj bitak u borbi za egzistenciju. Po{tovani gosti, prilaze}i Lipiku, s ru{evinama u okru`enju, mogli ste se uvjeriti u stradanja koja su gra|ani ovog malog, pitomog zapadnoslavonskog grada pretrpjeli u nedavnom Domovinskom ratu. Ipak, nakon dvadeset godina, korak po korak, vra}amo ovom gradu negda{nji sjaj “miteleuropske” lje~ili{no-turisti~ke destinacije, grada ugodnog njegovim gra|anima i gostima. Izraelski su psalmisti iz iskustva pro{lih doga|aja crpili mudrost na temelju koje su davali savjete za sada{njost i budu}nost. Obilje`avaju}i Dan sje}anja na `rtve Holokausta, na nama je obaveza da iskustva pro{lih doga|aja, koja se negda{nju `idovsku zajednicu u Lipiku sveli na ovih nekoliko grobova, budu trajna opomena da se zlo~in ni~im ne mo`e opravdati. @idovski narod je oduvijek imao s Bogom partnerstvo za mir i ljubav. Navodno je Friedrich Veliki upitao veleumnog Jean-Baptistea de Boyera: “Mo`ete li mi navesti jedan jedini neopovrgnuti dokaz Bo`jeg postojanja?” Odmah mu je odgovoreno: “Da, Va{e Veli~anstvo. Najve}i dokaz Bo`jeg postojanja je `idovski narod”!  19


RUAH HADA[A

BILI SMO U...

Centropa Summer Academy 2011. Krakow – Be~ – Sarajevo Tomislav [imi}, prof. povijesti u Osnovnoj {koli “Lauder – Hugo Kon” informacija, slika i kratkih filmi}a o `ivotu i sudbinama @idova u cijeloj Europi. Poznavanje Centropine web stranice sigurno }e mi pomo}i da pobolj{am metode rada u svojoj {koli. Nakon predavanja, u goste nam je do{lo 50 @idova koji su pre`ivjeli strahote Drugog svjetskog rata. Imao sam ~ast razgovarati s gospo|om koja ima 90 godina. U po~etku mi je bilo jako ~udno razgovarati s njom jer sam imao osje}aj da ja emotivnije pro`ivljavam njene `ivotne pri~e nego ona sama. Ali kad sam ~uo cijelu pri~u bilo mi je jasno. Za gospo|u je taj dio `ivota samo jedan kratak trenutak. Pored strahota Drugog svjetskog rata do`ivljela je mnogo prekrasnih trenutaka, udala se za britanskog veleposlanika, rodila dvoje djece i proputovala cijeli svijet. Gospo|a je sretna, a i ja sam onda bio sretan zbog nje. Fascinantna `ivotna pri~a. U poslijepodnevnim satima uputili smo se u razgledavanje `idovskog djela Be~a. Bio sam 10 puta u Be~u, ali s tim dijelom Be~a se nikada nisam upoznao. Mo`da i nije ne{to za pohvaliti se, ali drago mi je da sada poznajem i taj dio Be~a. U~esnici na Centropi.

Ove godine Centropa ljetna akademija odr`avala se u 3 europska grada, a sve ih ve`e bogata `idovska povijest. Krenuo sam na put s mi{lju kako }u ~uti mnogo zanimljivih predavanja i kako }u posjetiti mjesta na kojima jo{ nisam bio. Me|utim, do`ivio sam puno vi{e od toga. Na{a prva stanica bio je grad Krakow. Ki{a i pad temperature nije sprije~io grupu entuzijasta iz cijelog svijeta u istra`ivanju tog bajkovitog grada. Prvi dan smo zajedno, s nekoliko turisti~kih vodi~a, specijaliziranih za povijest Krakowa, pogledali najva`nije turisti~ke atrakcije grada. Nakon razgledavanja uslijedilo je slu`beno otvaranje Ljetne akademije u prostorijama Njema~kog konzulata u Krakowu gdje je bila poslu`ena fina ve~era. Upoznavanje i razgovori su zapo~eli uz pokoju ~a{icu vina. S obzirom da ve}ina prisutnih radi u `idovskim {kolama ili se bavi `idovskom povije{}u, od po~etka smo ve} imali puno zajedni~kog. Sljede}i dan upoznavanje se nastavilo u prostorijama hotela gdje smo kroz razne radionice saznali vi{e jedni o drugima te odslu{ali predavanja iz kojih smo se vi{e upoznali sa `idovskom kulturom u Krakowu. Sve ono {to smo slu{ali u prijepodnevnim satima, u popodnevnim smo vidjeli {etaju}i kroz `idovsku ~etvrt. Tre}i dan na rasporedu je bila posjeta @idovskom muzeju u Krakowu. Ovo je bio moj prvi od mnogih emotivnih trenutaka ovog predivnog putovanja. Tamo smo se susreli sa 50 profesora iz cijele Poljske koji predaju o `idovskoj povijesti i, naravno, uz prefinu hranu prepri~avali smo me|usobna iskustva. Me|utim, najdirljiviji dio ve~eri je bio govor starije gospo|e koja je tijekom Drugog svjetskog rata skrivala u svom domu `idovsku obitelj. Sljede}a stanica bio je Be~. Nakon ugodne vo`nje no}nim vlakom odmah smo se bacili na posao. Nizala su se zanimljiva predavanja o tome kako koristiti Centropinu web stranicu sa bogatom koli~inom 20

Na na{u posljednju destinaciju, grad Sarajevo, uputili smo se autobusom. Zastali smo na jedan dan u Zagrebu kako bismo se malo odmorili od putovanja. Ispred hotela do~ekao nas je turisti~ki vodi~ koji nas je proveo po Zrinjevcu preko Kaptola do Gornjeg grada. Bio sam jako ponosan kao doma}in i jako sretan {to se ljudima jako svidio Zagreb. Bilo mi je tako|er zanimljivo {to sam prvi put bio turist u vlastitom gradu. Sljede}i dan nastavili smo na{e putovanje prema Sarajevu. Dugo putovanje se isplatilo. Najljep{i dio putovanja bila su mi ta zadnja tri dana provedena u Sarajevu. Ne samo zbog ljepote grada, ljudi i burne pro{losti nego i zato {to smo se nakon tjedan dana svi bolje upoznali i ve} smo komunicirali kao prijatelji koji se jako dugo znaju. Osim vrlo zanimljivih predavanja i radionica, do`ivljeli smo multikulturalnost na najbolji mogu}i na~in. Posjetili smo sinagogu, d`amiju, pravoslavnu i katoli~ku crkvu koje se nalaze tek nekoliko stotina metara jedne od drugih. Nevjerojatan civilizacijski doseg. Posebno emotivan bio je i posjet tunelu koji je i{ao ispod aerodroma, a koristio se tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Sada tunel funkcionira kao muzej. Od malena sam vijesti o ratu slu{ao preko radija ili TV-a ili ~itao u novinama. Do}i i do`ivjeti mjesto radnje je savim druga pri~a. Razgovaraju}i s osobljem, saznao sam puno korisnih informacija koje mogu direktno prenijeti svojoj djeci. Let iz Sarajeva za Zagreb bio je vrlo kratak. Jo{ taj dan sam osjetio tugu jer su mi svi suputnici nedostajali. Upoznao sam toliko divnih ljudi, ljudi koji `ive tisu}ama kilometara daleko, a tih deset dana smo bili kao susjedi. Neki su mi postali i prijatelji. Me|utim, ve} sljede}i dan probudio sam se s osmijehom na licu. Puno toga novog sam do`ivio, puno sam nau~io o `idovskoj povijesti i, op}enito, o `idovskoj kulturi. Jako sam u`ivao u `idovskoj hrani, ali kuhinja na{e tete Vesne je ipak najbolja. Nau~io sam i nove metode rada u {koli i kako koristiti Centropinu web stranicu. Sve te spoznaje nisu me samo nau~ile kako biti bolji profesor nego i kako biti bolji ~ovjek. 


BILI SMO U...

RUAH HADA[A

Izrael na{im o~ima Ana Sesar i Monika He|et, u~iteljice {kole “Lauder – Hugo Kon”

Yad Vashem, Dvorana imena.

“Po{tovani, obavje{tavamo Vas da ste u{li u u`i krug, te Vas pozivamo...” Tom re~enicom zapo~ela je na{a avantura – posjet Svetoj Zemlji. Govorili su nam: odu{evit }ete se; to je nevjerojatna zemlja; kako }ete u`ivati; po`eljet }ete se vratiti nazad jednog dana... Slu{ale smo tu vojsku ljudi i poku{ale si do~arati sliku Izraela. Jesmo li uspjele? Ni pribli`no! To je posebna zemlja na toliko razli~itih na~ina. Od trenutka slijetanja osjetile smo kako nas obuzima vru}ina. Ali, osim vru}ine, mije{ala se jo{ i znati`elja, lagana trema, uzbu|enje. Na{i doma}ini su tijekom na{eg boravka bili vrlo ljubazni i uslu`ni, te su se brinuli o nama, paze}i da nam ni{ta ne nedostaje. Uzimaju}i u obzir koliki smo put pro{li, prvu smo ve~er imali vremena smjestiti se u hotel i odmoriti se za sutra{nji radni dan. Naravno, adrenalin je pobijedio umor, te smo se uputile u samostalno istra`ivanje grada. Ljudi su u`urbano prolazili `ure}i na autobus, svojoj ku}i, hitaju}i dragoj osobi, zavr{avaju}i svoj posao. Mi smo, o~arane svime oko nas, hodale polako, {etale i sve pratile {irom otvorenih o~iju. Hodaju}i tako Jaffa ulicom, pa`nju nam je skrenula jedna manja ulica s desne strane. Bez prometa, prepuna ljudi i neka-

Ana Sesar i Monika He|et u Izraelu.

ko intimnija za razliku od velike, glavne, kojom smo prolazile do tada. Odlu~ile smo pro{etati i prou~iti tu malenu ulicu, no ubrzo, pa`nju nam je odvuklo ne{to sasvim drugo. Ljudi su izlazili iz jedne slasti~arnice sa sladoledima svih boja i oblika. Malo dalje, svirali su uli~ni svira~i. To je zvu~alo tako dobro da jednostavno nismo mogle ne oti}i do njih. Nakon nekog vremena vidjele smo prodavaonicu kipa. Stotine, ma tisu}e kipa, u svim bojama, sa svim mogu}im animiranim likovima. Malo dalje, genijalna srebrnarnica, a na drugoj strani nezamislivi izbor naljepnica za na{e kika~e u {koli. Tako smo hodale, kao p~ele – od cvijeta do cvijeta, u `elji da sve vidimo, do`ivimo, probamo, slikamo, zapamtimo, osjetimo... Sljede}e jutro – Yad Vashem. Na{i doma}ini, Yiftach i Chava, bili su nam na usluzi svakog dana. Bez obzira {to smo mi svi, tamo bili odrasle osobe, nekako je lak{e i ljep{e kada te ujutro netko do~eka sa osmijehom, uz pitanje kako si. Iz nekog, nama tada nepoznatog razloga, pred posjet muzeju, obuzeo nas je strah. Strah od onoga {to }emo vidjeti, ~uti, pro`ivjeti. Ali s druge strane, bile smo gladne novih saznanja, informacija. Znale smo da je glavna tema seminara – Holokaust. Me|utim, ono {to nismo znale bio je na~in na koji }e nam tu temu prezentirati. 21


RUAH HADA[A

BILI SMO U...

Svaki dan bio je zasebna tematska cjelina, koje su, na kraju tjedna, dale jedinstvenu sliku. Predava~i su se redali, a mi smo u glavama slagale dijelove, kao puzzle. Bilo je dana kada nije bilo jednostavno pratiti predava~a, pregledati fotografije, slu{ati svjedo~enja ili gledati dokumentarne filmove. Bilo je dana kada bi bez ikakve kontrole krenule suze ili, potpuno suprotno, kada bismo se dobro nasmijali. Ali bilo je dana kada bi se probudio bijes i ljutnja, zgra`anje i ga|enje. Emocije su se mije{ale i nisu {tedjele nikoga. Dolazile bi iznenada, nepozvane i bile su nevjerojatno visokog intenziteta. Nije bilo jednostavno. U moru prekrasnih ljudi koji su dali sve od sebe da bi nam ispri~ali svoju pri~u, izdvojile bismo neke od njih, one koji su nas se najvi{e dojmili. Bili su to klju~ni trenuci. Jedna od njih je gospo|a Sara Panic. @ena koja je uspjela pre`ivjeti Sarajevo i izvu}i `ivu glavu zajedno sa svojom obitelji; do}i u Izrael sa deset dolara i glavom na ramenu danas bi bilo, u najmanju ruku, hrabro ili za neke, suludo. Me|utim, u njezinom trenutku i njezinoj pri~i, to je zna~ilo – @ivot. @ivot sa najve}im @! Koliko je bilo ljudi koji su za vrijeme Holokausta `eljeli samo tu “sitnicu” – @ivot. Slobodu. Mir. Bila je to jedna od mnogih misli koje su se ve}inu vremena protezale kroz na{e razgovore, rasprave, promi{ljanja. Ovidia Brauch je ~ovjek koji je svojim svjedo~enjem u filmu May your memory be love rasplakao grupu u~itelja iz Hrvatske. On je ~ovjek koji je pre`ivio Auschwitz, ali ne samo pre`ivio, ve} se tamo i zaljubio. Pitali smo se kako je mogu}e zaljubiti se u onakvim uvjetima. Misliti na bilo {to drugo, osim kako pre`ivjeti. Kako je mogu}e istovremeno voljeti i `ivjeti u neizvjesnosti i neznanju? Neizvjesnosti kada }e tebe prozvati, jesi li ti sljede}i za plinsku komoru ili bezrazlo`no batinanje. U neznanju {to je sa tvojom obitelji, gdje su, jesu li jo{ uvijek `ivi. Taj ~ovjek je imao izbor. I on je odabrao – @ivot. Tu se name}e ~injenica da svi mi u `ivotu imamo izbor. Viktor E. Frankl u svojoj knjizi ^ovjekovo traganje za smislom pi{e upravo o tome – “da i u najgoroj situaciji ~ovjeku preostaje ona krajnja sloboda, a to je odabir stajali{ta”. On ka`e – “onaj koji zna za{to, mo`e se nositi s gotovo svakim kako”. Pedago{ka radionica pod vodstvom gospo|e Yael Eagelstein bila je pravo bu|enje. Tema – @idovi u Poljskoj prije Holokausta. Na{ zadatak bio je “upoznati” se sa jednim od likova koji su nam bili dodijeljeni i poistovjetiti se s njime. Bilo je zanimljivo jer su to bili opisi `ivota stvarnih ljudi i vrlo smo se lako mogli prona}i u nekim situacijama. Cilj radionice bio je shvatiti da su “mora brojeva” prije Holokausta bili ljudi, ba{ kao {to smo i mi. Imali su svoje hobije, zanimanje, slavlja. Imali su ime i prezime. To su bili i ostali ljudi, a ne brojevi. ^ovjek se zapita s kojim pravom tko od nas mo`e u ime sulude ideje li{iti nekoga njegovog @ivota. S kojim pravom mo`e bespovratno izbrisati na{u pro{lost i uni{titi nam budu}nost. Ti su ljudi bili ba{ poput nas, na{ih prijatelja, susjeda, poznanika... S kojim pravom? I s kojom nakanom! Kroz ove primjere prote`e se na~in pristupanja Holokaustu u Yad Vashemu. Prvo {to mora biti svima jasno jest da su svi ti ljudi imali `ivot prije Holokausta. Opipljive stvari, pro{lost. Tek nakon toga slijedi `ivot za vrijeme Holokausta. Borba, strah, neizvjesnost. I nakon svega slijedi `ivot poslije. Ima li ga? Itekako ga ima. 22

Srijeda u Izraelu bila je najte`a, barem {to se ti~e emocionalne strane. Taj smo dan radili u odjelu koji se zove Visual Center. Obi{li smo muzej u sklopu Yad Vashema (The New Historical Museum), a nakon toga smo imali raspravu u odjelu Learning Center. Nakon {to nas je na{ Yiftach proveo po muzeju, nismo znali o ~emu razgovarati. Na njegovo pitanje kako nas se dojmio muzej, dobio je mo`da jedan ili dva odgovora koja su bila gotovo jednaka – “te{ko je govoriti o tome”. Hodali smo jedan pored drugoga u ti{ini, svaki sa svojim mislima. U Learning Centeru nas je do~ekala Chava. Posjedali smo kao poslu{na dje~ica i dalje ne govore}i ni{ta. Tada nas je zamolila da ka`emo kako se osje}amo. Bujica rije~i je krenula – ljutnja, bijes, tuga, razo~aranje, sram, strah, zbunjenost, nevjerica. Dva pitanja bila su prisutna cijelo vrijeme. Kako je uop}e ljudski mogu}e da se tako ne{to dogodi? Gdje je Bog bio tada? Sve {to nam je bilo ponu|eno kao eventualni odgovor, vrlo je brzo izgubilo te`inu i nije bilo dovoljno. Nije imalo smisla. O tim pitanjima i danas razmi{ljamo i ne znamo odgovor, barem ne neki koji bi nas zadovoljio. Ovaj tekst su samo neke crtice prikaza na{eg boravka u Jeruzalemu. Kada bismo pisale o svemu, mogle bismo napisati cijeli seminarski rad, gotovo kratku knji`icu. U jednom se sla`emo, svatko od nas bi trebao biti upoznat s pri~om koju pri~a Yad Vashem. Svatko od nas trebao bi u svojoj glavi osvijestiti da to nisu bili tamo neki ljudi ili brojevi, ve} ljudi kao mi. I isto tako, da im taj pakao nisu napravili neki strojevi, niti vanzemaljci. Osim obrazovnog dijela vezanog uz temu Holokausta, imale smo vremena i za samu zemlju Izrael. Tako smo uz fantasti~nog vodi~a Ban Kadesha, razgledali Stari grad Jeruzalem, Nazaret, Kafarnaum i Galilejsko jezero. Sami smo se potrudili, i u vlastitoj organizaciji, oti{li i do Tel Aviva. Bilo je jednostavno prete{ko ostati u hotelu, spavati i propustiti nove spoznaje i uzbu|enja. Posebno smo u`ivale u Muzeju Izraela, muzeju kakav ne postoji u Hrvatskoj, muzeju koji ~ine prekrasne {etnice, tematske zgrade i mno{tvo zanimljivih doga|anja za posjetitelje. Bilo je divno vidjeti mno{tvo roditelja i djece koji u`ivaju u zanimljivim aktivnostima, osmi{ljenima samo za njih, {etati ure|enim krajobrazom, i u~iti. Nemogu}e je na jedan list papira napisati sve {to smo vidjele i do`ivjele. Ono {to bismo izdvojile je Zid pla~a. Prilaze}i mu, osjetite neobja{njivu pozitivnu energiju. Ona doslovce struji va{im tijelom. S druge strane,Tel Aviv, grad koji ne spava, odu{evio nas je na potpuno druga~iji na~in. Zapanjuju}i pogled sa terase na{e doma} ice, ambasadorice Marice Matkovi}, pje{~ana pla`a, toplo Sredozemno more. Prekrasno! Zatim, nakon pustinje i pra{ine, vrt na Brdu bla`enstava, ostavio nas je bez daha. Pa tr`nice u Jeruzalemu, kupovina, ali i cjenkanje koje daje dodatnu dra`. Mogle bismo satima pri~ati o zanimljivostima, nabrajati i prepri~avati anegdote i doga|aje. Iskreno se nadamo da }ete svi vi koji ovo ~itate, posjetiti Izrael. Ka`u oni koji su bili – nevjerojatna je to zemlja. Sada vam i mi sa sigurno{}u mo`emo re}i to isto. Rekli su nam prije putovanja – po`eljet }ete se vratiti jednoga dana. Danas mo`emo re}i – da, vratit }emo se. Jednoga dana. 


BILI SMO U...

RUAH HADA[A

@ivot je lijep u Kladovu Sonja Samokovlija

Kladovo.

Tradicionalno, Porodi~ni seminar odr`an je i ove godine u Kladovu od 29. 4. do 2. 5. 2011. Ove godine moto je bio @ivot je lep. Organizacija je bila odli~na, budno oko Ele sve prati ali se ne osje}a pritisak. Sve je nekako le`erno, barem tako izgleda. Ne znam koliko Ela ina~e pu{i, no cigareta koju u Kladovu ne gasi, mo`da je tajni izdajnik stresa. Sve mora biti na vrijeme i prema programu, a gostiju ima oko 300 i nije lako s njima. A djece…Njih je bilo preko {ezdeset, pa ne zove se susret uzalud Porodi~ni seminar, no organizator se i ove godine pobrinuo da djeca budu anga`irana u radionicama i da ih “madrihim” tako dobro organiziraju i zabave kako bi se i njihovi roditelji mogli posvetiti nekim dru{tvenim aktivnostima. Veselila sam se susretu sa dugogodi{njim prijateljima, rodbinom {to `ivi ra{trkana diljem biv{e Jugoslavije, divila se Laurinim ru~nim radovima i njezinoj kreativnosti, u`ivala s Majom, Markom i njihovom ve} odraslom djecom. @aneta je prelijepa `ena, sigurna sam da bi – da je bio neki natje~aj za ljepoticu – zauzela prvo mjesto. Jasna, svojim predanim istra`iva~kim radom i predavanjima ne dopu{ta i ne opra{ta zaborav. Na njenom sam predavanju o logoru na beogradskom Sajmi{tu ponovno plakala, iako sam bila pripremljena na strahote. Gosti, pjeva~ Boaz Davidof i u~itelj plesa Oren A{kenazi iz Izraela, odli~no su odabrani za ovakav skup i puno su pridonijeli njegovoj raznovrsnosti. Tko do Kladova nije imao prilike prisustvovati do~eku i ispra}aju [abata, sigurno }e po`eljeti to u~initi opet. Radionice, predavanja, izlo`ba, kazali{na predstava s neumornom voditeljicom Miom Salom i njenim odli~nim glumcima, zabava, dru`enje, smijeh, ozbiljne teme, kviz, obiteljske igre, plovidba brodom po Dunavu – za svakoga se na{lo ne{to ~emu nije mogao odoljeti i {to ga je privla~ilo.

Porodi~ni seminar, predavanje.

Moje predavanje “@ene u Judaizmu” bilo je dobro posje}eno i bilo je dosta pitanja, {to pokazuje da u~esnici na{ih `idovskih seminara itekako `ele ~uti kako ne{to novo, tako i razjasniti mnoga pitanja na koja odgovore puno lak{e mogu dobiti na ovakvim skupovima, te pokazati kako nisu tek puki slu{atelji ve} aktivni u~esnici ovakvih susreta. Hotel je najve}im dijelom obnovljen i zbilja je ugodan, a osoblje posebno prisno i simpati~no. Hrane je bilo u izobilju i bila je vrlo ukusna. Tko je `elio, lako je mogao izabrati ono {to `eli i dr`ati se pravila. Bilo je dovoljno povr}a, jaja i ostalih delicija koje su zadovoljavale sve propise vegetarijanske prehrane, pa za nas, koji ina~e jedemo ko{er, isto nije bilo pote{ko}a. Naravno, svi oni koji bez mesa ne mogu, mogli su u`ivati u ma{tovitim jelima i mesu s ro{tilja i ra`nja. Mene osobno o~arala su peciva i mislim da sam “zaradila” makar jednu kilu za ta ~etiri dana. U vrijeme na{eg boravka u Kladovu bio je i Jom Ha{oa, na koji smo, zajedno s predstavnicima grada, polo`ili vijence na spomenik stradalima u kladovskom transportu o kome je i ove godine nadahnuto govorio gospodin Aleksandar Mo{i}. Iz Bet Israela, u Kladovu smo bile nas dvije, Klara Levi i ja, no sigurna sam, a tako smo i obe}ale, da }emo sljede}e godine do}i u ve}em broju. Na kraju, ekipa koja osmi{ljava, vodi, koordinira, organizira i brine se da sve bude najbolje {to mo`e, zaslu`uje svaku pohvalu, s toga nabrajam njihova imena kako bi ih zapamtili za ubudu}e: Igor, Liza, Mila, Mina, Viktor i naravno Ela, majstori su kojima se mo`emo obratiti ako nam treba neki savjet pri organizaciji. @ivot je zaista bio Lijep u Kladovu. Bravo i ~estitam.  23


RUAH HADA[A

BILI SMO U...

Posjeta novoure|enom groblju u \akovu Sonja Samokovlija

Zajedno s Dovidom Goldwasserom na |akova~kom groblju.

Obi~aj da svake prve nedjelje u lipnju posjetimo groblje u \akovu nekoliko smo godina presko~ili, najvi{e zbog po{tovanja prema onima koji tamo po~ivaju. Na sre}u, aktivisti iz Sarajeva na ~elu sa Leom Maestro uredili su groblje i svaki je grob dobio plo~icu s imenom. Kol ha kavod, prijatelji! Na njihov poziv nismo se mogli oglu{iti a i kako bismo? Akcije ovakve vrste rijetke su i vrijedne po{tovanja, a najbolji na~in da to po{tovanje i iska`emo bilo je da osobno do|emo na groblje upravo na dan kada se odr`ava komemoracija. Imali smo zadovoljstvo da su tad kod nas u gostima bili rabin Goldwasser i njegove studentice sa Touro collegea iz New Yorka, pa su nam se i oni pridru`ili. Breza Torbica i ja bile smo odlu~ile po}i i prije nego su nam se gosti najavili, a posjeta s njima bila nam je jo{ dodatna motivacija. Briga da se `rtve ne zaborave i da se dostojno obilje`e njihova zadnja po~ivali{ta za Sarajlije nije bila samo puka parola. Oni su svojim radom dokazali {to se sve mo`e kada postoji volja i srce. Prvenstveno srce. 24

Za vrijeme vo`nje ispri~ala sam gostima sve {to sam znala o logoru, studenticama podijelila tiskani materijal kako bi mogle na svom fakultetu odr`ati predavanje o tom stra{nom mjestu. Na groblje smo stigli prema planu, po zavr{etku ceremonije i polaganja cvije}a. Stigli smo se pozdraviti s mnogim dragim osobama, zagrljaji i pozdravi, rukovanja i kimanja glavom u znak pozdrava rabinu Goldwasseru, nije on nepoznat na ovim na{im prostorima. Groblje se polako praznilo, uskoro smo nas {estoro ostali sami i u miru smo obi{li groblje, pro~itali tehilime na grobu drage mi none Flore Levi, zastali kod spomenika oblo`enog vijencima, poklonili se sjenama svih koji tu po~ivaju. U blizini nema pumpe s vodom pa smo po izlasku s groblja ruke oprali mineralnom vodom koju smo ponijeli iz Zagreba, a zatim smo se zaputili u obli`nji park gdje smo se okrijepili hranom koju nam je spremio rabi Kotel. Te{ko bi bilo jesti fini sir bez ukusnih `emlji koje nam je to jutro ispekao i donio Vatroslav. Nakon {to smo se malo odmorili i osvje`ili vo}em, gospodin nas je Josip sretno vratio u Zagreb. 


DA SE NE ZABORAVE

RUAH HADA[A

Gilad Shalit – 5 godina u rukama terorista Priredila Sonja Samokovlija

25. lipnja 2006., Hamas, teroristi~ka organizacija, otela je vojnika IDF-a Gilada Shalita. Gilad je otet sa izraelskog teritorija i odveden u pojas Gaze. Otmica je bila dio plana koji su izazvala sedmorica naoru`anih terorista koji su se koristili tunelom iskopanim ispod granice Izraela i Gaze. U vrijeme kada je otet, Gilad je imao 19 godina. U vrijeme napada na IDF vojnike narednik Pavel Slutzker i poru~nik Hannan Barak su ubijeni, a jo{ su petorica bili ranjeni. Sutra, 25. 6. 2011., obilje`it }emo pet nezamislivih godina od kada je narednik Shalit u zato~eni{tvu. Dugih pet godina Hamas uskra}uje Giladu osnovna ljudska prava, uklju~uju}i i posjet Crvenog kri`a. Ve} pet godina njegova obitelj `ivi u te{koj i bolnoj agoniji i{~ekivanja njegovog povratka, ne znaju}i da li je on jo{ uvijek `iv.

Pred Zidom.

Me|unarodna zajednica bi trebala ne{to poduzeti kako bi se okon~ala ova nepodno{ljiva situacija. Kao {to je premijer Benjamin Netanyahu rekao 23. svibnja 2011.: “Mislim da bi se ~itav civilizirani svijet trebao priklju~iti Izraelu, Sjedinjenim Dr`avama i svima nama s jednostavnim zahtjevom Hamasu: ’Oslobodite Gilada Shalita’”. 

Pismo Giladovih roditelja Prema tekstu Tove Lazaroff prilagodila Sonja Samokovlija Jeruzalem Post 11. srpnja 2011.

U pismu koje su napisali Giladovi roditelji Aviva i Noam, te ga predali Quartetu za Bliski Istok koga predvodi Tony Blair, zatra`ili su pu{tanje Gilada na slobodu bez ikakvih uvjeta. Zadr`avanje Gilada u zato~eni{tvu, kao sredstva za ucjenu i stalnih odga|anja postizanja dogovora, smatra se, prema ~lanku 8. Rimskog statuta, ratnim zlo~inom, naglasili su. Tra`e da se pitanje odmah rije{i i da se ne dozvoli promjena statusa Palestine bez pu{tanja Gilada na slobodu. Jo{ su jedanput izjavili kako palestinske vlasti ne dozvoljavaju Me|unarodnom Crvenom kri`u posjetu Giladu, {to spada u osnovna ljudska prava. Jo{ 2009., na inicijativu njema~kog medijatora, dogovoreno je da }e Gilad biti pu{ten u zamjenu za 1000 palestinskih zato~enika, me|u kojima ima i onih sa okrvavljenim rukama. Kako su naveli u svom pismu, obje strane krive jedna drugu za neuspjelu realizaciju dogovorenog sporazuma.

Giladovi roditelji.

Noam i Aviva su se sastali i s predstavnicima Kadime i Shasa. Niti Shas niti Kadima nisu potpisali peticiju obitelji Shalit o bezuvjetnom pu{tanju Gilada na slobodu.  25


RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST

U izlozima knji`ara

Viktor E. Frankl: ^ovjekovo traganje za smislom izdava~: Planetopija, Zagreb, 2010. • prijevod: Suzana Kelekovi} • broj stranica: 144

U svojoj kultnoj knjizi Viktor E. Frankl, slavni neurolog i psihijatar, donosi osobno, u potpunosti iskreno i ogoljeno iskustvo iz koncentracijskih logora. Kako u okolnostima dehumanizacije ~ovjeka zadr`ati dostojanstvo, zdrav razum i volju za `ivotom? Frankl smatra da i u najgoroj situaciji ~ovjeku preostaje ona krajnja sloboda, a to je odabir stajali{ta. Ako patnju prihvatimo kao zadatak, ako u njoj prona|emo smisao, tada smo spa{eni od o~aja jer “onaj koji zna za{to mo`e se nositi s gotovo svakim kako”. U knjizi autor govori i o svojoj terapijskoj doktrini, logoterapiji, koja je okrenuta budu}nosti i usredoto~ena na smisao ljudskog postojanja. Budu}i da je ~ovjek uvijek u potrazi za smislom, ova je dirljiva i potresna knjiga i danas, nakon milijuna prodanih primjeraka, jednako aktualna kao i u vrijeme svoga nastanka. 

David Benioff: Grad lopova izdava~: Znanje, Zagreb, 2011. • prijevod: Iva [rot • broj stranica: 281

Radnja zapo~inje najhladnije zime u povijesti, u izgladnjelom gradu pod opsadom, dvojica zatvorenika ba~eni su zajedno u prili~no beznadnu avanturu. Lev, srame`ljivi tinejd`er i zaljubljenik u {ah, i Kolja, karizmati~ni hazarder. Imaju tjedan dana za vrlo neobi~nu misiju: pretra`iti opusto{enu unutra{njost Rusije u potrazi za tucetom jaja. Ako se vrate u Petrograd praznih ruku, umrijet }e. 

Gilles Rozier: Ljubav bez otpora izdava~: Fraktura, Zagreb, 2010. • prijevod: Vlatka Valenti} • broj stranica: 120

Ljubav bez otpora pri~a je o strasti, zabranjenoj ljubavi i ljubomori u Francuskoj za nacisti~ke okupacije. Glavni junak ili junakinja kojem autor vje{to skriva rod, predaje njema~ki u lokalnoj `enskoj gimnaziji te obo`ava njema~ku knji`evnost, a ne zna za pravu ljubav i `ivi u nekonzumiranom braku. Po~etkom okupacije sklanja knjige svojih omiljenih, za naciste zabranjenih njema~kih autora u podrum obiteljske ku}e, a spletom okolnosti podrum }e postati i skrovi{te za jednog @idova i mjesto na kojem }e junak osjetiti pravu i istinsku strast i ljubav jednaku onoj koju gaji prema knjigama.  Jacob Neusner: Rabin razgovara s Isusom izdava~: Kr{}anska sada{njost, Zagreb, 2010. • prijevod: Olga Vu~eti} • broj stranica: 226

Nakon {to je, na temelju tekstova Matejeva evan|elja, Isusa slijedio od Galileje do Jeruzalema i s njime fiktivno raspravljao o Tori, Neusner taj fiktivni razgovor zaklju~uje znakovitim rije~ima: “(…) ja te cijenim. Ali razlog {to ne}u po}i s tobom nije moja nevjera. Nije to zato {to ne vjerujem – ja ne vjerujem u tebe – nego {to vjerujem, ja vjerujem u Toru… Ne vidim kako tvoje u~enje i u~enje Tore mogu i}i zajedno”. Ocjenjuju}i ovu knjigu, papa Benedikt XVI. ka`e kako je u njoj “posvema{nja iskrenost, detaljna analiza, po{tovanje za drugu stranu zajedno s bri`ljivo utemeljenom vjerno{}u prema vlastitom stajali{tu”, {to ovu knjigu, prema njegovu mi{ljenju, ~ini “izazovnom posebice kr{}anima koji }e morati razmi{ljati o analizi suprotnosti izme|u Mojsija i Isusa”.  Peter Altenberg: Don Juan / Prevratnik izdava~: Disput, Zagreb, 2010. • prijevod: Damjan Lalovi} • broj stranica: 100

Don Juan / Prevratnik reprezentativni je izbor iz prve objavljene knjige Petera Altenberga Kako ja to vidim (Wie ich es sehe, 1896.), koja je u ono doba s pravom slovila kao jedno od najva`nijih djela tadanje knji`evne produkcije na njema~kom jeziku. U njoj je osebujni autor, oli~enje hirovita boema, inaugurirao knji`evnu vrstu nazvanu – niz studija. Ovdje ukori~eni tekstovi mahom su crtice, pjesme u prozi, kratke pri~e, aforizmi, dakle kra}i `anrovi primjereni nastanku i ~itanju u specifi~nom kavanskom ugo|aju. Upravo je po tome autor u svoje vrijeme bio, i do danas ostao, glasovit.  26


KULTURA I UMJETNOST

RUAH HADA[A

U izlozima knji`ara

Philip Roth: Svatkovi} izdava~: Algoritam, Zagreb, 2011. • prijevod: Maja Tan~ik • broj stranica: 133

Sudbinu svog Svatkovi}a Roth slijedi od njegova prvog {okantnog susreta sa smr}u na idili~nim pla`ama djetinjstva, preko obiteljskih isku{enja i profesionalnih postignu}a njegove odva`ne odrasle dobi, pa sve do starosti kad ga razdire pogled na propadanje suvremenika i progone vlastite tjelesne boljke. Uspje{an zaposlenik njujor{ke marketin{ke agencije, otac je dvojice sinova iz prvog braka koji ga preziru i k}eri iz drugog braka koja ga obo`ava. Voljeni je brat dobroga ~ovjeka ~ija tjelesna dobrobit u njemu izaziva gorku zavist i usamljeni biv{i mu` trima razli~itim `enama s kojima je uspio upropastiti brak. Na samom kraju, on je postao ~ovjekom kojim ne `eli biti. 

Charles Lewinsky: Sudbina obitelji Meijer izdava~: Fraktura, Zagreb, 2011. • prijevod: Andy Jel~i} • broj stranica: 728

Godine 1871., neposredno nakon Francusko-pruskog rata, na vrata obitelji Meijer u {vicarskom selu, jednom od rijetkih u kojem su mogli `ivjeti @idovi, pokucao je daleki, izmu~eni ro|ak. Njegov dolazak promijenit }e sve – on je ambiciozan, `ivio je u Parizu, pun je ideja, a na njega }e baciti oko obje k}eri glave obitelji, i prava i posvojena. Sudbina obitelji Meijer veli~anstven je epski roman koji govori o ~etiri generacije {vicarskih @idova na prijelazu stolje}a, u vremenima velikih promjena, o njihovim poslovnim, ljubavnim i drugim uspjesima i neuspjesima, o onima koji su uvijek obilje`eni svojim porijeklom. Charles Lewinsky napisao je velebnu sagu prepunu obrata i jakih li~nosti. Kroz sudbinu obitelji Meijer zrcali se povijest europskoga kontinenta od kraja devetnaestog stolje}a do Drugoga svjetskog rata. 

Jasminka Doma{: Poetski mistik izdava~: Stajer graf d.o.o. & Bet Israel, Zagreb, 2011. • prijevod na engleski: Iskra Pavlovi} • broj stranica: 253

Nakon romana Nebo na Zemlji (2010.) koji je “za~udan spoj astralnog i svakodnevnog” i nadasve uravnote`en u skladnoj misti~noj oduhovljenosti, autorica Jasminka Doma{ u punini razotkriva svoj nesvakida{nji poetski senzibilitet, obdariv{i nas knjigom pjesama Poetski mistik u kojoj obznanjuje svoju sugestivnu pjesni~ku vokaciju. U prvom dijelu knjige dominira ciklus Minijature, u kojem se na pregnantan na~in izri~e esencijalna istina o `ivotu. Misli su oduhovljeno sa`ete i strukturirane u kra}e forme od kojih neke oblikom podsje}aju na haiku, pro~i{}ene i paradigmatski jasne. U drugom, rasko{no osmi{ljenu ciklusu, Poetski mistik pro{iruje se u raspon pjesni~kih vi|enja u kojem se skladno suprotstavljaju dva poetska glasa u nenaru{enom ekvilibriju `enskog i mu{kog priziva. Pjesma Bliska osoba na osebujan na~in simboli~no utjelovljuje pjesnikinjin poetski credo: njezina duhovna lirika nije isklju~iva, ni{ta ne propisuje niti name}e. Ona je jednostavno na~in da se osobnosti olak{a teret `ivljenja, dok se u sredi{tu bivstvovanja nalazi Ljubav, rije~ju i djelom. Nova knjiga pjesama Jasminke Doma{ knjiga je posvema{nje dobrote, prijeko potrebne tolerancije i obzirnosti. To je sugestivnim rije~ima bri`ljivo naglasio i pisac pogovora Sead Muhamedagi}, znakovitim naslovom Neuhvatljiva disciplina duha. I za kraj: Ova dvojezi~na knjiga (hrvatski i engleski) mo`da bi mogla postati na~inom kako da – bez velikih trauma – pribli`imo hrvatsko pjesni{tvo – Europi. (Iz prikaza Ljerke Car Matutinovi} “Misti~na ljepota pjesme”.)  Theodor Herzl: @idovska dr`ava izdava~: Novi Liber & Bet Israel, Zagreb, 2011. • prijevod: Ivo Goldstein • broj stranica: 147

[iroj ~itala~koj publici, pogotovo hrvatskoj, bit }e zanimljiva potpuna Herzlova posve}enost osnivanju `idovske dr`ave, vidljiva ve} u prvoj, po~etnoj re~enici knjige – “Ideja koju obrazla`em u ovom tekstu vrlo je stara: uspostava `idovske dr`ave”, ili, na drugom mjestu: da se svi napori koji @idovi poduzimaju “ujedine u cjelinu za kojom na{ narod ne prestaje te`iti, zbog koje se odr`ao i razli~itim isku{enjima odolio: to je slobodna domovina!” Nema sumnje da u tom smislu nedavna hrvatska i `idovsko-izraelska povijest imaju dodirnih to~aka. Poruka Herzlove @idovske dr`ave jednako je toliko upu}ena @idovima (“treba da ve} jednom kao slobodni ljudi na vlastitoj grudi `ivimo, te da u vlastitoj domovini mirno umremo”), koliko i ~ovje~anstvu op}enito – “{to u novoj zemlji poku{avamo posti}i samo za na{u korist, djelovat }e sna`no i sretno na dobrobit sviju ljudi”. Ova knjiga sti`e pred ~itatelja s tom mi{lju, koja je gotovo jednako aktualna danas, kao i u vrijeme kada ju je Herzl ispisao. (Iz Predgovora Ive Goldsteina.)  27


RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST

Elizabeth Taylor Iz Jerusalem Posta prevela Dubravka Ple{e

trajni dojam upe~atljive ceremonije u holivudskom Hramu Israel kao zbivanje koje se odigralo 27. o`ujka 1959. kada je dvadeset sedmogodi{nja Elizabeth Taylor uzela ime Eli{eba Rahel i konvertirala na `idovstvo. Iako su neki ismijavali ovu odluku `ene koja je, evo, umrla rano ujutro 23. o`ujka 2011., u dobi od 79 godina, ona ju je shvatila apsolutno ozbiljno. Kitty Kelley, koja je napisala biografiju Elizabeth Taylor, navodi njezine rije~i: “Bilo mi je u`asno `ao zbog patnji kojima su @idovi bili izlo`eni tijekom rata. Privuklo me njihovo naslije|e. Pretpostavljam da sam se poistovjetila sa slabijima.” Zanimljivo je i mnogo govori ~injenica da se Elizabeth Taylor nije odlu~ila na konverziju prije ili tijekom braka sa filmskim producentom Mikeom Toddom, ro|enim kao Avrom Hirsch Goldbogen, nego je proces dovr{en tek godinu dana poslije Toddove prerane smrti u zrakoplovnoj nesre}i. Kako bi mogla konvertirati, Taylor je u~ila kod rabina Hrama Israel, Maxa Nussbauma, koji je i sam pre`ivio Holokaust i vodio svoju kongregaciju od 1942. godine. Iako je Nussbaum ~esto obavljao ceremonije za potrebe slavnih, uklju~uju}i i zlosretno vjen~anje Liz Taylor i Eddieja Fishera, kao i sprovode Fanny Brice, Sama Goldwyna i Ala Jolsona, nije bio zaslijepljen zvjezdanim sjajem. Bio je strog i ima jo{ onih koji se sje}aju kako je obi~avao fiksirati ljude koji su pri~ali za vrijeme slu`be. A u duhu ekumenizma, pozivao je velikodostojnike kao {to je bio Martin Luther King Jr. da govore pred njegovom zajednicom. Nakon devetomjese~nog u~enja i redovnog poha|anja sinagoge, Taylorova je konvertirala, nedugo prije udaje za Fishera 12. 5. 1959. godine u Hramu Bet [olom u Las Vegasu. Iako blizina konverzije i udaje dopu{taju sumnju u njezine motive, cijeli niz kolega koji su radili s Taylorovom (Paul Newman, na primjer) tvrde da njezina osobna odluka da konvertira nije imala puno veze s blje{tavilom holivudskog braka {to je kasnije i dokazala svojim djelima. Godine 1977. JTA (Jewish Telegraphic Agency) je objavila da se Elizabeth Taylor ponudila u zamjenu za taoce prilikom otmice Air Francovog zrakoplova u Entebbe (Uganda) prije nego {to su ih izraelske snage oslobodile. Ponuda, koju je dala osobno izraelskom veleposlaniku Simchi Dinitzu, sa zahvalno{}u je odbijena, ali Dinitz je rekao Taylor: “@idovski narod zauvijek }e pamtiti va{u ponudu”.

Elizabeth Taylor.

Iako `idovstvo, za razliku od mnogih drugih religija, ne poti~e konverzije, oduvijek je postojalo odre|eno odu{evljenje ~injenicom da su zvijezde od Marilyn Monroe do Sammyja Davisa Jr. konvertirale na `idovsku vjeru. Ipak, malo je {to ostavilo takav 28

Mnogo je poznatiji i njezin ~in cedake, neprekidne borbe u korist dobrotvornih dru{tava koja su se borile protiv AIDS-a. Ova je njezina misija zapo~ela tijekom 1980-ih kada je ve}i dio Hollywooda jednostavno slijedio be{}utni primjer predsjednika Reagana koji je odlu~io ignorirati pandemiju AIDS-a i tako osudio rane `rtve ove bolesti na smrt u ti{ini. Taylorova je burno reagirala i preuzela ulogu protiv koje su se borile mnoge zvijezde, te povela kampanju za prava pacijenata. 


KULTURA I UMJETNOST

RUAH HADA[A

Gwyneth Paltrow postaje prava jidi{e mama Iz Haaretza prevela Dubravka Ple{e Nakon otkri}a da potje~e od loze znamenitih rabina, holivudska zvijezda objavila da namjerava odgajati svoju djecu kao @idove

Holivudska zvijezda Gwyneth Paltrow izazvala je iznena|enje kada je pro{loga tjedna objavila da namjerava djecu odgajati kao @idove. Osobito je toj nedoumici pridonijela njezina nedavna izjava da je religija uzrok svih problema na svijetu. Dobitnica Oskara ka`e da ju je na ovakvu odluku potaknulo otkri}e njezinog `idovskog podrijetla i to u emisiji NBC-ja “[to misli{, tko si?” prije nekoliko mjeseci. Emisija istra`uje genealogiju gosta pa je tako razotkrila da je glumi~in otac, pokojni Bruce Paltrow, potomak loze znamenitih isto~noeuropskih rabina te da je njezin pra-pra-pradjed bio poljski rabin Simon Paltrowich. Prema Daily Mailu, Gwyneth Paltrow je ranije zahvalila svojim roditeljima na kr{}anskom i `idovskom odgoju rije~ima: “Bilo je lijepo tako odrastati.” Ali, dodala je i ovo: “Ne vjerujem u religiju. Vjerujem u duhovnost. Religija je uzrok svih problema na svijetu.” Mo`da se predomislila i zahvaljuju}i nedavno pokrenutom zanimanju za hobi mnogih holivudskih zvijezda, Kabalu. 

Gwyneth Paltrow.

DOBIVENO INTERNETOM

Va`nost Izraela Preuzeto iz Historical and Investigative Research – Francisco Gil-White, prema tekstu James Carroll

Kada kona~no shvati{ da su zapadne demokracije sau~esnice u holokaustu, tek onda ti do|e u svijest va`nost jevrejske dr`ave. Antiizraelski @idovi tipa Noam Homski i mnogi fakultetski slu`benici na Zapadu i u IZRAELU, ne `ele znati {ta zna~i za jednog profesora univerziteta kada mu nacisti narede da mete ulice, i kada ga kona~no bace u sto~ni vagon i zakolju kao gove~e. Treba se samo prisjetiti BRODOVA LU\AKA (shipp of fools), koji su mjesecima lutali morima tra`e}i zemlju i luku koja }e ih prihvatiti i nisu ih na{li. Hitlerovi sau~esnici su dobro odradili svoj posao i tada i kasnije, za vrijeme Drugog svjetskog rata. Diskusije o tome da li su znali i da li su mogli u~initi ne{to da se rasture brojni koncentracijski logori – i dalje traju, iako je iskristalizirano op}e mi{ljenje da sau~esnici, kada je o tome rije~, naprosto nisu htjeli ni{ta u~initi. ^im imalo rasvijetli{ pro{lost i nakon {to shvati{ i pove`e{ ~injenice, odmah ti postaje jasno kako je do{lo do toga da jedna od najmanjih zemalja na svijetu, bude progla{ena za najve}u opasnost po svjetski

mir i to se doga|a unisono. Preduboki su korijeni antisemitizma, a ono malo preostalih svjetskih Jevreja se nakon holokausta ponovo svojim radom i pame}u obogatilo, pa se opet otvaraju apetiti za novu periodi~nu plja~ku neza{ti}enog naroda, vje~nog lutalice. 3000 godina plja~kanja i ubijanja jevrejskog naroda, prema glasnogovornicima na Istoku i na Zapadu, treba da se ovaj put kruni{e rasturanjem i plja~kanjem jevrejske dr`ave. Nakon toga }e nastati mir na zemlji? Svim neprijateljima Izraela `elim da ostvare svoj model Pax Romana, bez jevrejske dr`ave, u nadi da }e im biti bolje. Svim “@idovima”, neprijateljima Izraela, predla`em da {to prije kupe metle i da vje`baju ~i{}enje ulica; da se ne voze u svojim volvoima i svojim d`etovima, nego neka se navikavaju malo po malo na vo`nju u sto~nim vagonima. One koji shva}aju va`nost Izraela za Jevreje i za sebe same, molim da se svim snagama i svim srcem bore za njegov opstanak, koji ~ini se, dolazi u pitanje u ovom ludom svijetu.  29


RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST

Blagoslovene uspomene Hajima Nahmana Bjalika III. Tatjana Cvejin, Z. L. Da li sedam sunaca na nebu visi ili samo onoliko koliko dose`e pogled … ^ovek mo`e i treba da odlu~uje o svojoj sudbini, ali ako postoji samo jedan i realno ostvarljiv pravac, slu~ajnost i sre}a stvaraju nepredvidivo stanja sa neizbe`nim ishodi{tem. ҙҋҎ҂ҋ҃ґҐ҉Ғҏҋҋ҉;

Oblak i dalje okru`uje Mademoiselle Sion poput mre`e dima?... Pevaju o zemlji u kojoj je `ivot prona|en Ili o na|enoj smrti mojih pedaka O uvelom cve}u poput jedinom oru`ju Koje sam posadio u prole}e. Kako samo brek}u i bleje mojoj dosadi ... Svetle i mo}ne kada sam procvetao – Dok mo}ne sile umiru... Najuticajnije hebrejske novine Hamelic pi{u: Naro~ito se istakao novi pesnik H. N. Bjalik. Velim novi, jer je ovaj pesnik novo lice u na{oj knji`evnosti i jer mu je i put poezije nov … njegove jednostavne re~i prodiru do dna srca i du{e… Za drugu svesku Pardesa, po nagovoru Ravnickog, napisao sam tu`balicu za Gordona koji je preminuo 24. 5652/1892./ godine, a smatran je prvakom hebrejske poezije. Ne svojatam Gordonovo mesto kao mnogi pesnici, nego smatram da to mesto mora ostati upra`njeno. Hajima Nahman Bjalik

Haim Nahman BJALIK (1873. – 1934.) Citiram; jevrejski pesmik. Kada je Bjeliku bilo sedam godina, Jicak Josif Bjalik, nau~nik, biznismen i Bjalikov otac, umire ostavljaju}i za sobom sedam siro~adi i suprugu Dinu (ro|enu Priveh).Sedam sunaca, sedmoro siro~adi, sedmokrake menore ve~an plam Solomonove Pesme nad pesmama, hram ... Moja majka neka ostane blagoslovljena u mojim uspomenama; ... pobo`na, pravedna i besprekorna. Da, to }e zaseniti nebo ... Sedam sve}a – sedam o~iju – samo zvezde joj sijaje sa neba ... Da li to Bog blagoslovi siroma{ne `ene subotom... Kao devetnaestogodi{njak, 1892. Godine, u Pardesu objavljuje Bjalik pesmu “Ptici” sa kojom se smatra da zapo~inje nova epoha hebrejske knji`evnosti. ...[apnite mi na uho {ta se cvrku}e o mojim pesmama? Ili, sa~ekajte malo, kasnije }emo o tome... U tom zborniku objavljeni su radovi najvi|enijih predstavnika Ahad Haamovog odesanskog kruga: Mendele Moher Sefarima, tvorca modernog hebrejskog stila i servantesovskog opisiva~a geta, zatim, [olem Alehema, nenadma{nog humoriste koji se sa suzom u oku smeje getu, feljtoniste Lavinskog koji hebrejsku prozu ~ini `ivom i pokretnom. 30

[akal si bio da peva{ nam bedu, A ko }e biti harfa da pesmu nama poji? U mojoj {umi ponikla je {uma snova koja se ponekad preobra}a u rajsku ba{tu punu cve}a i vo}a, okupanu u sun~anom sjaju izme|u ~ijih se miomirisnih gredica {etka k}i mojih snova, lepa kao boginja … Ako bih imao krila odmah bih poleteo tamo sam Tamo gde bademi i masline sazrevaju i ra|aju Pozdrav vama, ptice! Zdravo, draga! Prve godine braka u ku}i tasta Korosti{eva ~itam prosvetiteljske knjige i pi{em pesme. Tast me zapo{ljava u {umskom pereduze}u i ja – blagajnik. Doga|alo se da satima sedim u {umskom gusti{u kraj jezera, da nezainteresovan za posao odem, da nikoga ne vidim ili ~ujem i naravno, ~itam i pi{em. Oko mene sve je “ni{ta” – Bo`e, Bo`e, daj da umrem. Taj svet poslova u kome vlada samo novac, u kome uspevaju junaci koji otimaju imovinu radnog naroda – meni – dalek jer galutska jevrejska pesma – suvi cvet cvet tuge {to rosa mu lista na plafonu, korijanderovo seme – u memli i blatu…


KULTURA I UMJETNOST U {ator [emov ne ulazim Zastajem pred zaklonom sna`nog duha prebe`i{ta ve~nog naroda. Stoj, {atore [emov, iznova te di`em, Iz rup~age pra{ine zidove obnavljam, Pre`ive}e{ palate kao {to pre`ivi Onaj dan razaranja kad pada{e kule. Kad obnovim sru{eno Bo`je svetili{te, Kad probijem prozore, kad ra{irim krila, Kad nestane oblaka Bog }e najzad si}i… To jeste moja mladost. Dani volo`injske je{ive, bekstvo od trgovine u prirodu ili, kao ona zate~ena ptica koja pesmom be`i u slobodu, kao ku~e ispred goni~a. Pitam maj~icu zemlju prostranu i mo}nu, zatalasano klasje – za{to ¢…£ besmisleno i besciljno lutanje, seobe… Nekada smo, slu{aju}i stare bajke zaboravljali na nevolje, snovima i pri~ama uspavljivali bol, Spusti glavu! Nosi jaram! Zbog ~ega? Zbog koga? [ta vredi {to trpim – ko tra`i od mene `rtvu! Ali, dajte mi slobodu pa }u veli~ati svoje ime, ~initi velika dela, obnoviti razvaline. Moje o~i gledaju prema istoku. Jo{ ne razumem {ta }e biti od mojih snova, ali ve} mi je kao ptici kada ose}a skoro oslobo|enje. To je moj ideal, nada svih nada, mesec i sunce {to svetlo mi sipaju; to je zla}ana zvezda i ognjeni stub {to osvetljava put i obasjava no}; to je glas {to me te{i i {ap}e; jo{ ima nade da Bog nije prezreo moju veru. O~i vide ne`ne populjke {to ni~u kao nada u sva~ijoj du{i. Ja ho}u da se nadam i blago onima {to ~ekaju – radi i trpi brate, u ime Bo`je! Evo! Ovo malo pismo iz galuta bratu u Cionu nije samo odraz besciljnog lutanja kojem se ne vidi smisao. Pisao sam i ~itao kao manijak. Pesme su u mene nasrtale i opsedale me u tolikoj meri da sam ih se morao osloboditi. Tako sam i napisao budu}u himnu palestinske radni~ke klase “Tefie-zakna” ili “Pozdrav narodu” … U Korosti{evu sam bio usamljen, nezadovoljan poslom, svu imovinu sam izgubio i nekako dobio posao hebrejskog u~itelja u ruskopoljskom gradi}u Sosnovice po preporuci Ezre Goldina, urednika ~asopisa Hazeman koji me je upristojio objaviv{i nekoliko pesama. Bio sam ube|en da sam ro|en za trgovca i veruju}i da }u ovde na}i mira i odmora, da }e mi se pridru`iti supruga koja je ostala kod oca dok se ja ne sna|em nekako. Kako je velika pusto{ Na zemlji toj punoj, {irokoj, [to svega nam daje, ba{ svega, Tek jedno nam ne daje – pokoj! [to ni{ta nam ne manjka, ni{ta, Bri`ljivo sve za nas sprema, Radom nas kao marvu mu~i, Za radnika milosti nema, Da po~ne ~as pa da nas hvali [to zavr{i{e posao ruke, Pa to je za onoga koji rasadi Sva naplata posla i muke.

RUAH HADA[A

Pevam da ne treba verovati suzama koje se liju zbog propasti nekakve ~udne zemlje i gubitka nekakvog raja, zbog `elje za visinama, zbog bo`anske desnice ili an|eoskih krila, da su sve to la`ne pesni~ke re~i. Tek jednu pravu suzu imam, u srcu svom tajno nosim, u rubovima du{e skrivam. Nju lijem samo kada sam gladan… U Sosnovicima, u palanci na poljsko-ukrajinskoj granici, iz dana u dan bez ikakve promene. Ravnickom pi{ete da je pro{lo nekoliko meseci da ni{ta ne pi{ete. Ba{ ni{ta... Spremam se za bolje dane jer mi je `ao svetla. Strani su mi ti ljudi i sav njihov posao. Nemaju Boga u srcu: ono im je puno briga za sada{njicu i cinizma prema svim svetinjama. Kada ~itam u hebrejskim ~asopisima o obnovi i bu|enju u jevrejskim gradovima, zaboli me srce {to sam daleko i udaljen od svega toga. Moja kola koja su ostala bez to~kova, vuku se sporo po tom blatu. Novac, novac – to je sav ~ovek. Nema Boga i nema sotone! Metlom rasteruje lude besove. Samo ma~ka jau~e ponad opustelog svetili{ta. Po nekoliko puta doziva lik Mojsija u vreme poslednjih mrtvaca pustinje koji su morali umreti. Narod je suva trava. I sa istoka kao i sa zapada grmi glas Bo`ji. Narod se ne mi~e sa mesta, ne kre}e se i ni{ta ne uzbu|uje. U buci ludog naroda koji igra okolo zlatnih kumira ugu{en je glas Bo`jeg groma…Nau~en na {ibu i bi~ – ho}e li osetiti bol duhovne sramote u nevolji ili samo {ibanje? … Ne}e se probuditi ako ga ne probudi bi~. List otpao sa stabla, mahovinu izraslu na kamenu, truli grozd, uveli list – ho}e li o`iveti rosa. Pa i kad {ofar zaje~i, kad zalepr{a barjak Mesije, ho}e li se probuditi mrtvac? Ho}e li se mrtvac poma}i? Jevrejstvo je nemo}no. Nije na{lo zamenu za tradiciju koja je u danima nesre}e Jevrejima davala snagu da radosno krenu smrti ususret, da pru`aju vrat o{trom no`u i svakoj sekiri ljutoj, da se penju na loma~u, da srljaju u oganj, da sa ehad martirskom smr}u umiru. Zamena nije na|ena koja }e u paklenoj muci i smrtnoj nevolji davati utehu, pouzdanje, jakost i strpljivost, gvozdenu snagu da se ponese svaki teret i {iju spremnu da podnese `ivot pun blata i gadosti, da trpi bez granica, bez kraja i po~etka. Prastari hram be{e `ivotni dom, riznica du{e u punoj ~istoti Pa ako ti nije uzeo Bog sav duh svoj sveti, Nego ti ostavi u srcu ne{to od utehe svoje, I ako jo{ zra~ak istinske nade u dane bolje od ovih Zasvetli ponekad kroz mrke oblake – To je tek spasena iskra, poslednja neznatna iskra, [to se po ~udu spasla iz velikog ognja Koji je svetleo vazda ponad tvojih oltara. Ko zna, nisu li potoci njihovih suza Sa~uvali nas i spasli do danas, Nisu li izmolili sve nas od Boga, Nisu li nam smr}u svojom nalo`ili `iveti, @iveti ve~no! Ho}e{ li da zna{ da U danima nesre}e radosno smrti u susret idu pru`aju}i vrat Svakom o{trom bode`u, svakoj sekiti ljutoj Da se na loma~e penju, da se u oganj stropo{tavaju Da s “ehad” martirijskom smr}u umiru 31


RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST

Tikun hacol je pono}na molitva kojom se oplakuje razaranje jarusalimskog Hrama. Tu je jedna od ki{ovitih no}i jeseni, prljavi gradi} sa krivudavim uli~icama i vreme{nim ku}icama sa vidljivo oronulim zidovima bez krova. Dok gradi} u ki{i pla~e, zaspali ljudi proklinju sutra{nje i ju~era{nje dane. Nebo bez zvezda, bez iskre svetla. Samo jedan usamljeni prozor svetli… Jevrejin ustaje na tikun hacot … Ahad Haamov krug u Odesi osniva reformisani heder u kome, po nagovoru Ravnickog, radim kao u~itelj i upravitelj i 1900. godine napu{tam Sosnovice. Useljavam se u dve sobe u kojima je ranije bila redakcija hoveve-cionisti~og Odesanskog komiteta. Za spavanje sam uredio sobu u koju svetlo dopire kroz visoki uski prozor, dok u drugoj prostoriji bez prozora, sa samo {irokim uskim otvorom na krovu pokriven debelim zelenim staklom koji propu{ta malo svetla, radim. Kada u hladnim zimskim danima sneg prekrije otvor, u sobi je mrak. Tu pi{em pesme o svetlu, o prirodi koja je posebna i tako jevrejska. ... Kraljica [abat ... *Ve} sunce za vr{kove drve}a pada – Pred Kraljicu [abat de, po|imo sada, Gle, ona ve} silazi bla`ena, sveta, A s njome mirovanja an|ela ~eta. O, do|i, do|i, Kraljice! O, do|i, do|i, Kraljice! Mir bio s vama an|eli mira! U radost primismo [abat i ~asti – I ku}i sad hajdemo k miru i slasti. Tu prostrt je sto i svetla se krese I poslednji kutak od milja se trese Dobar i ~estit bio nam [abat! Dobar i ~estit bio nam [abat! Miru nam do{li an|eli mira! O do|i me| nama – i svetli po no}i, I svetli po danu – a onda }e{ pro}i, A mi }emo te slavit uresim’ svima, Molitvom, pesmom i gozbama trima. Hleb~i}em belim, Blagoslovom celim – Blagoslovite mirom an|eli mira! Ve} sunce za vr{kove drve}a pada, De, Kraljicu [abat da pratimo sada. O ~ista i sveta, u miru nam po{la, I nakon {est dana opet nam do{la! Tako do subote druge! Tako do subote druge! U miru nam po{li an|eli mira. Hebrejska ~itala~ka populacija u~i svaki stih naizust. Vi{e niste nespretni, stidljivi, boja`ljivi mladi} iz je{ive. Jedan ste od prvaka odesansko-hebrejskog knji`evnog kruga... Rad u {koli kojim pored tradicionalne nauke posve}ujem izuzetnu pa`nju `ivom hebrejskom jeziku i svetovnim predmetima upu}uju me na saznanje da nedostaju moderni {kolski ud`benici kao {to su hebrejske ~itanke, nova izdanja pesni~kih i pripoveda~kih dela, antologija hebrejskih pesnika iz srednjeg veka, istorija he32

brejske knji`evnosti, zbirke talmudskih legendi, knjige poslovica... Me|utim, reformisani heder se nije dugo odr`ao. Opet se bavim trgovinom da bih svu svoju u{te|evinu iz Sosnovica, 1905. godine ulo`io u osnivanje izdava~kog zavoda “Morija”, jer, trgovina pa jo{ ugljem, ne ide mi nikako. Osam godina sam i urednik beletristi~kog dela najuglednijeg hebrejskog ~asopisa Ha{iloah. Jo{ nisu probila svetla, jo{ nema pobedni~kih praporaca – sam od sebe {iri se ~ist i skroman pev, ne`na svetla{ca tek kr~e put u visinu. Ali, ~ekajte jo{ malo pa }e snaga okovanog `ivota provaliti, iznenada }e procvetati i otkriti se sva mo} mladosti, sve sile plodne i velike. Jo{ malo pa }e se u belom cvetu izliti i moja nova mladost i moji stari snovi jer se i njih dotakao proletni vetar... Tekla suza, a na suzu pade zrak Da je zbri{e Hladno}a mi srce dirnu, studen bri{e I suze mi nema vi{e. Bez svega }u tu`an biti i `aliti Tekla suza i istekla, nema snova Kao da me opet kinji suza nova. Gde }u bolan i ovakav, sasvim sam Na logu }u poslu`iti poslovicu da vam dam Polovinu poslovice srcu mom Kasno svanu... Od Bjalikovog ro|enja pro|e nekako 138 godina. Izme|u hebrejske renesanse i najradikalnijih sukoba, izbegli{tva i povratka, pro{losti i sada{njosti, kreativnog promi{ljanja, potrebama i zahtevima javnog `ivota, transcendentalnosti, gubitaka i nala`enja, suprotnosti i dihotomije, otiska dvosmernosti, ljubavi i mr`nje – svaka re~. Sukob starog i novog ili zami{ljen povratak na Sion kao put ili sredstvo kojim bi jevrejski narod obnovio drevnu duhovnu slobodu i energiju.

Bjalikova ku}a’u Tel Avivu

1929. godine, u svojoj ku}i u Tel-Avivu, Bjalik je dao odobrenje Cvi Rothmülleru za izdavanje prevoda njegovih dela sa uputstvom gde bi ih mogao na}i kao da nije celo njegovo knji`evno stvaranje samo jedna autobiografija i kao da nisu svi prikazi njegova `ivota zasnovani uglavnom na zapisima u “Safiahu”, na gra|i iz novela koje su sve autobiografskog zna~aja, na pesmama koje su veran odraz njegovog du{evnog razvitka, a pre svega na njegovim autobiografskim skicama, jednom obimnom pismu Josefu Klauzneru iz 1903 i odlomcima uspomena “Jutro mog `ivota” koji su iza{li 1923. u “Haolamu”. Cvi Rothmüller je


KULTURA I UMJETNOST

RUAH HADA[A

zapisao: Poziv Biblioteke Jevrejskog narodnog kalendara bio je poticaj za izradu Bjalikove biografije u okviru koji je odre|en obimom te biblioteke. Zavr{etak knjige pao je u te{ke dane ji{uva, kad su `ivci bili napeti, kad je srce strepilo nad sudbinom jevrejstva ... I kao {to za jedan ljudski vek nije dovoljna samo jedna knjiga, isto tako smatram skroman doprinos mono{ko-dijalo{ke forme kao svojsten otpor pro{lobudu}eg u dana{njem vremenskom trajanja ve~itog Hajima Nahmana Bjalika – i da sedam sunaca, Bo`e, na nebu visi. Du{u nam `ednu svetla ni onda napojio nisi. Umno`i svetla!!! Hagada (1892.) Otvaram knjigu, stranice Talmuda, Pri~e drevne – Hagada – Vama u trenutku tuge usamljen Moja du{a tra`i zadovoljstvo. Kao crv sahranjen u procepu kamena, [to krije me| sumornost i pra{inu Stidljiv pod senkom va{e tajne Od zla ugnjetavanja nasilja bio sam. U Ski svetla obu~en U tami filter delirijuma na putu I magla i ki{a i vapaj sopsteni I novi zrak ve~ne svetlosti I napu{tena potraga za senke `ivota, I pesma pod okriljem Hagada plakala, I posve tiho grudi maternje natapala Osve`avaju}im pi}em re~i. @ive me| ljudima bedni i prezreni, Ne usu|ujem se dati odu{ka sebi: Plakao bih toliko da suza presu{ila bi, Ali samo sama sa poslednjeg daha. Ja prvi put – harfa i tu`no visim Na vrbi pored obale, Gorko pla~em izlivaju}i suze Isprekidane, isklju~ene talase pobunjenih. O, harfo, svira~u Ehuda melodija! Razara~u svih razara~a pevanja I psalmi Adonan I himne lepote Shulammiti ... Ugasi knjige – pesmom opevan Sion; Nema prestola, nema niski tonova ... @id moj `alostan ~ezne O vanzemaljskim vodama Vavilona. U izgnanstvu peva~i i Heroes – Junaci nacionalnog duha, Odjeci harfe u nutrinama Se}anja na saslu{anju osvetljenosti: Vikali ljudi u du{i ljudi Znati`elja proroka pogledi Milozvuk harfe sa~uvan za sva vremena Aggada, Aggada je ro|ena!!!!

U danima more i jad – kao `ice, sam dodir, Struna dotrajale ruke podrhtava – Tu`i u narodnim planinama Ubla`avaju}i tuge moje; Posmatram veli~inu ljudi, Ka Horni magle uzdignutih glava Mirisnih du{a razbu|enih crva I jo{ da poverujem – Giante }e pobediti! Hej, ko~ija{u! Poput orla u beskrajni prostor u daljini! Onamo, gde se rumene obrazi, gde kao olujina besne mladost i snaga. Tamo negde u devi~anskoj zemlji, u {irokom i svetlom kraju, neka se raspr{te snaga i sila! Na obzorju svetli njegova senka. Pa dok ~itav svemir }uti, gledam zvezdu. Samo jedan svet imam {to se u mom srcu krije. Iz geta u moderan `ivot oplakuje u pesmama mladost koje nije imao pita {to je ljubav koja se ne mo`e naknadno upoznati. Pod jevrejskom ljubavlju Jevrejska k}i. Nau~ila da savlada srce ~uvaju}i dragoceno biserje sakriveno u dubini. Bez {minke, bez plamena iskri svetlo jevrejske k}eri. Sljubljeni i povezani di}i }emo o~i tiho prema uzvi{enom sjaju I pusti}emo sve drhtaje srca neka plove po moru svetla, neka se dignu do onih ~udesnih ostrvaca koje smo videli u snu i zbog kojih smo postali stranci na zemlji, bez znanca i druga, kao dva cveta u pustinji, kao dvoje izgubljenih koji po tu|oj zemlji tra`e ono zanavek izgubljeno …. Svoj ~udesan svet brzo i neodlo`no napu{ta. Spomendani jevrejske godine kontraverzne godi{njim dobima prirode, ose}aj povezanosti sa istorijom naroda, eho davne pro{losti … Sedmog adara pevam o Mojsiji, na Lag baomer o Bar Kohbi, u `albenom mesecu avu o razaranju jerusalimskog Hrama, u tamuzu 1902. godine – sam. Sve ih odneo vetar… A ko }e biti harfa da pesmu nama poji?  33


RUAH HADA[A

KUTAK ZA POEZIJU

Berlinske kabaretske Jasminka Doma{ Ne ba{ sasvim uvjerena da je to bio njezin izbor stoji pred 231 vratima zagonetne pala~e i bespomo}no gleda klju~eve, ne znaju}i, kojim koja vrata otvoriti. I drugi ih promatraju na ~as i zatim `urno odlaze dalje, jer tko bi jo{ na klju~eve vrijeme gubio kada se ono ionako sve vi{e ubrzava. “Uskoro }e do}i kraj, zgrabi sve {to mo`e{“, ka`u joj. A ona stoji i gleda u snijeg koji se niotkud stvorio i prekrio gradove i vidi vode koja polja plave i sve sapiru. A drve}e i `ivotinje kao u potopu, sve se u jedan lijevak ulijeva, dok ona svakoga dana prebire i odbacuje stvari za koje je jo{ do ju~er vjerovala da bez njih ne mo`e. “S ormarima se ionako ne leti”, ka`e joj Vera Fischer, slikarica s Onog svijeta. I ona se smije kao da se ni{ta nije promijenilo od vremena kada joj je pjevala pjesme, Njema~ka tu negdje 1936. Art deco se ve} bio umorio, a svijet iznenada poludio. I ni~im nije tad pokazala da joj se zebnja u srce uvukla, dok je slikarica pjevala i opasno auto, kojim su se vozile, zaljuljala. Ali, znala je ona za{to joj pjeva one berlinske, kabaretske, voze}i sto na sat u kafkijanskim zavojima `ivota. I tada je jo{ rekla, ne bez ironije,a opet blaga, “Gle, mala bi se otisnula, samo klju~ pala~e {to otvara vrata jo{ nije prona{la.” A onda se iznenada na Jakovljeve ljestve popela i umjesto pokreta Rukom dovi|enja i zbogom, mahnula papirom s portretom svoje druge i nestala, znaju}i da }e ona unato~ i usprkos svemu vje~no zaigrana ko’ dijete stvarati ono ne{to iz Ni~ega dr`e}i se za hebrejsko slovo ajin i uputiv{i se, a kamo li drugdje, nego ravno u srce neba.

Vijesti – Je li poligamija dopu{tena? Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e taj drevni obi~aj sad dopu{ten i da bi to bilo rje{enje za neudane `ene. Autori letka se pozivaju na rabina Ovadiju Josefa koji je prije vi{e godina izjavio da su “sudovi u krivu {to su o{tro ka`njavali Sefarde zbog toga (poligamije)”. Nejasno je, bi li rabin Ovadija i danas bio za poligamiju, ali autori letka tvrde da, prema Halahi, Sefardima vi{e nije zabranjeno imati vi{e `ena. Web stranica Srugim otkriva da je letak zamisao grupe religioznih neudanih `ena koje su odustale od tra`enja bra~nog partnera. Jedna od njih je izjavila: “Ja sam neudana religiozna `ena i bojim se da nikad ne}u postati majka.” Dodala je da ima jo{ 27 `ena koje bi bile sretne kad bi se udale za o`enjenog mu{karca.

Sinagoge diljem izraela preplavljene su lecima koji pozivaju mu{karce Sefarde da o`ene vi{e `ena. U lecima se tvrdi da je 34

Dok neki ipak smatraju da je u pitanju {ala, rabin Jehezkel Sofer autoru ~lanka objavljenom na Ynetu, na pitanje bi li mogao o`eniti jo{ jednu `enu, odgovara: “Naravno, ako se va{a `ena slo`i”, i obja{njava mu kako bi se to moglo izvesti. 


^ITATELJI PI[U

RUAH HADA[A

Nije lako shvatiti proroke Eliezer Papo Iz knjige Sefardske pri~e

Budu}i da je prema biblijskom izvje{taju Elijau a-Navi

1

u vatrenim ko~ijama uzet na nebo – narod vjeruje da prorok nije do`ivio tjelesnu smrt – nego i dan-danas obilazi svijet, ispravljaju}i nepravdu i poma`u}i one koji to obdr`avanjem Bo`ijih zapovijesti i zaslu`uju. Po narodnom vjerovanju ova je uloga Proroku dodijeljena sve do dolaska Mesije koji }e jednom zauvijek uspostaviti pravedno dru{tvo, i ~ija }e pravedna vladavina kona~no osujetiti poku{aje naroda da vladaju jedni drugima. Do tada, me|utim, u svijetu kakav je sada, neophodan je neko poput Elijaua ko }e ispravljati sitne i male nepravde. Posljednji Elijauov zadatak bi}e najavljivanje Mesije i njegovog Carstva. Tek tada }e se stari prorok mo}i povu}i da u`iva u zaslu`enoj nagradi. Kako se Elijauov zadatak, zahvaljuju}i op{teljudskoj nespremnosti da se bo`anski naum sprovede u djelo, odu`io – po koji put bi se desilo i da prorok uzme sa sobom nekog od u~enih i dobrih ljudi ne bi li mu pravio dru{tvo na njegovom zadatku. Jedanput je Prorok prisustvovao propovjedi koju je dr`ao Rabi Jeo{ua prije nego {to se pro~uo po cijelom svijetu zbog svoje mudrosti i u~enosti. Proroku se mladi} dopao – i on mu ponudi da mu se pridru`i na odre|eno vrijeme – {to je mladi} s odu{evljenjem prihvatio.

nici mogli odmoriti – a ona mu, gledaju}i ga duboko u o~i, i ne odgovaraju}i rije~ima – pokaza na sobu s jedinim krevetom koji su imali. Prorok se raspremi i le`e kao da je to najuobi~ajenija stvar na svijetu – a Rabi Jeo{ua iza|e u dvori{te vidno potresen prorokovom bezobzirno{}u. U to do|e i mu` – pa kad mu `ena re~e da ne samo da je ostao bez ve~ere koju je dala nekim strancima – nego da jedan od tih stranaca le`i u njihovom krevetu – a da }e oni morati spavati na podu, on po~e galamiti – ali mu ona rukom zatvori usta, {ap}u}i mu na uho: Neka, pusti, i mi smo se stisli – pa nemamo ni ono {to imamo... otkako je ovaj ~ovjek u{ao u ku}u – ja osje}am kao da se neki ~vor negdje duboko u meni razvezao, i kao da... kao da nisam vi{e stisnuta, kao da se neko u meni ispravio... ne}u vi{e da brinem – Bog je veliki – pa ako zna nama}’ svijetu da mu ni{ta ne fali – nama}i }e valjda i nama... Mu` samo promrmlja ne{to o `enskoj neura~unljivosti, le`e na pod i zaspa. Ujutru, kad su Prorok i njegov u~enik napu{tali par, dok se u~enik mnogim rije~ima zahvaljivao i izvinjavao u ime obojice – Prorok re~e samo jednu re~enicu: Da Bog da vam, do dvije godine u ovo doba, cijela ku}a bila ispreturana. Mu` zausti da odgovori drzniku – ali ga `ena zaustavi stiskom ruke. Rabi Jeo{ua preblijedi – ali ne upita ni{ta ne htiju}i uvrijediti Proroka.

Prvog dana Rabi Jo{uinog {egrtovanja kod proroka njih se dvojica zateko{e u jednom malom mjestu u kome ~ak nije bilo ni preno} i{ta – jer kome bi uop{te (osim onih koji su se tu rodili) palo na pamet da po`eli preno}iti u tom mjesta{cetu. Po mezuzi pri~vr{}enoj na vratima prepozna{e jednu jevrejsku ku}u – pa pokuca{e na vrata. Otvori im sitna, srednjovje~na `ena – koja se, ugledav{i strance na ku}nom pragu u ovaj pozni ~as (o~ekivala je mu`a koji se svakog trena trebao vratiti sa rada), za trenutak zbuni – da bi odmah potom {irom otvorila vrata i pozvala strance da u|u. Prorok i njegov {egrt u|o{e – ali `ena ne zatvori za njima vrata, pridr`avaju}i se pravila po kome je `eni zabranjeno boraviti sa tu|im mu{karcima u zatvorenom prostoru. @enina revnost, odmah, izmami osmjeh na prorokovu licu – i on je zapita: Dobra Jevrejko, ima{ li ~ime ponuditi namjernike? Rabi Jeo{ua ne moga{e da se ne za~udi prorokovoj nametljivosti. Prvo, bilo je o~igledno da su doma}ini bili siroma{ni i da su jedva sastavljali kraj s krajem. Drugo, u~eniku se ~inilo da nije ispravno tra`iti i{ta od `ene prije nego se mu` vrati ku}i. No, kako se carska ne pori~e – Rabi Jeo{ua ne re~e ni{ta.

Poslije toga do|o{e u jednu siroma{nu sinagogu u kojoj su ih lijepo primili, okrijepili i dali im popudbinu. Na rastanku Prorok ih blagoslovi rije~ima: Neka se jedan me|u vama izdigne nad ostalim. U~enik zausti da ka`e kako je prorok {tedljiviji na blagoslovima koji ga ne ko{taju ni{ta nego ovi ljudi sa hranom koje nisu imali u obilju – ali se, vidjev{i prorokov prodorni pogled, predomisli i ne re~e ni{ta.

@ena im, bez oklijevanja pokaza na sto koji je postavila sebi i mu`u. Koli~ina hrane na stolu jedva je dostajala za njih dvoje – i Rabi Jeo{ua je bio siguran da }e Prorok odbiti da pojede njihovu sirotinju. No, Elijau sjede za sto i po~e se zalagati velikim zalogajima, mljackaju}i tako da je Rabi Jeo{ui bilo neugodno. Nakon {to je pojeo obje porcije, on upita `enu gdje bi se namjer-

Nakon toga stigo{e u do mjesta u kom su `ivjeli neki siroma{ni odmetnici koji su tvrdili da su uzeli pravdu u svoje ruke – a zapravo su samo dodavali bezakonje na grijeh i so na ranu, prepu{taju}i se kra|i, prevari i lopovluku. Iako ih ovi nisu nahranili i napojili kao oni prvi – prorok ih svejedno blagoslovi rije~ima: Neka bi se svaki od vas uzdigao nad ostalim.

1 Hebrejski: Eliyahu ha-Navi – Prorok Ilija.

Potom do|o{e u neki grad u kome je `ivio jedan bogata{ poznat po svojoj {krtosti. Prorok se odmah uputi njegovom domu, ali bogata{eve sluge su imale nare|enje da svakog ko bi se usudio pokucati na bogata{eva vrata tra`e}i milostinju otjeraju kletvama i prijetnjama. Prorok i u~enik mu stado{e kru`iti oko zida kojim je velika i prostrana ku}a bila opasana. Kad na|o{e mjesto na kome se zid bio naherio, prijete}i da padne – u~enik pomisli da }e Prorok iskoristiti to mjesto da prodre do bogata{a i odr`i mu pridiku – ali, umjesto toga, Prorok se zagleda u zid koji se po~e ispravljati i u~vr{} ivati. U~enik, zbunjen, i ovaj put o}uta ne pitaju}i ni{ta.

Rabi Jeo{ua koji vi{e nije mogao trpjeti Prorokove nepravde, stade bje`ati od Proroka. Prorok pohita za njim – ali on sve vi{e 35


RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U

odmica{e. Kad ga je Prorok ipak stigao, Rabi Jeo{ua po~e vikati na Proroka iza glasa, daju}i tako odu{ka gnjevu koji se nakupio u proteklim danima: Kakav si ti prorok i kakvi su tvoji ar{ini. Ti samo stvara{ ve}u nepravdu i pometnju. One dobre ljude kojima si oteo posljednji zalogaj iz usta prokle da im sve bude ispreturano. Bogatom zlikovcu besplatno izgradi zid, u~vr{}avaju}i ga u njegovoj obijesti. Me|u dobrim siromasima blagoslovi jednoga – a me|u odmetnutim sviju. Gdje ti je tu pravda? ^iji si ti poslanik, i kojim ti ar{inima mjeri{?

ispretura cijelu ku}u. [to se ti~e onog bogata{a, zid njegovog vrta napravljen je na podzemnom trezoru jednog starog kralja. Da su krenuli popravljati onaj zid – vjerovatno bi otkrili ono blago. U~vr{}ivanjem zida ja sam samo htio osigurati da blago ne padne zlikovcu u ruke. [to se ti~e siromaha i njihove sinagoge – ako se jedan izdigne nad njima, pove{}e i ostale – a gdje je jedna uspje{na glava koja vodi – tamo je i op{ti uspjeh. Odmetnicima sam, me|utim, po`elio mnogo glave{ina – pa da se nikad ne slo`e i ne uspiju.

Prorok, ni zbunjen ni uzbu|en, krenu da mu obja{njava abecedu proro~kog pogleda:

Rabi Jeo{ua shvati da iako Prorok ima pravo – on sam nikad ne}e mo}i posmatrati stvari iz tog ugla, te odlu~i da ostavi {egrtovanje kod proroka – opredijeliv{i se, ipak, za karijeru obi~nog hahama – a Elijau a-Navi po ko zna koji put ostade sam, ~ekaju}i u~enika koji bi bo`ansku mudrost pretpostavio ljudskoj. 

Gledaj, Jeo{ua, sine moj, onaj par nije imao djece jer je `eni du{a bila zapretana. Ja sam joj samo pomogao da razrije{i svoj ~vor, i po`elio joj da im za dvije godine od sad dijete koje toliko `ele

Lijek protiv ljubomore Dragan Paveli} Iz knjige Pri~e iz Ilduzina jastuka

Sve do u susjedni sokak, preko ba{~i Salihaginih, sve do tamo i jo{ malo dalje, ~uo se glas Danonovice. Grdila je mu`a na pasja kola. Danonov se glas nije ~uo. Moglo se naslutiti kako joj ne{to istiha odgovara. Viso~ki proizvo|a~ jevrejskih kobasica tabaheas, po kobasi~arskom umije}u poznat nadaleko, branio se kako je znao i umio. Ni on nije znao lijek za ljubomoru. No, svim bi}em ljubio je suprugu i ljubavlju svojom tjerao njezin bijes. Ima li boljeg lijeka za ovu bolest? Zahvaljuju}i okolnostima koje ne}u otkriti, sada mogu, rije~ po rije~, zapisati sadr`aj njihove prepirke.

aboltan siempri di ver las mu`eris di otrus?” “A esta dimanda, kerida mia, no savin risponder ni los filosofis!” “Savin, savin! Los ombris son perus! Mientirosus perus!” “Las mu`eris son violetas...”,* zatvorenih o~iju izre~e suprug i stade ljubiti `enu po vratu.  * “Gdje si bio?” “A zna{, uvijek idem istim putom – od du}ana do ku}e, od ku}e do du}ana.” “Jesi li se okretao za `enama?”

*

“Nisam.”

“Ondi stuvitis?”

“La`e{! Svi se mu{karci okre}u.”

“Savis, siempri vo mismo pasu - di la butika a la kasa i di la kasa a la butika.”

“Ne la`em.”

“Ti aboltas aver a otras mu`eris?”

“La`e{!” “Ti si prva i posljednja `ena u mome `ivotu!” “La`e{!”

“No.”

“La`e{ kao pas! Ne znam {to je u mu{koj prirodi pa se uvijek okre}u za tu|im `enama?”

“No mientu.”

“Na to pitanje, draga moja, ni filozofi ne znaju odgovor!”

“Mientis!”

“Znaju, znaju! Mu{karci su psi! La`ljivi psi!”

“Tu sos la prima i ultima mu`er di mi vida!” “Mientis!” “No mientu.” “Mientis komu il peru! No se kosa sta in la natura di ombris ki si 36

“Ne la`em.”

“Mientis! Todus los ombris si aboltan.”

“@ene su kao ljubi~ice…”, zatvorenih o~iju izre~e suprug i stade ljubiti `enu po vratu.


^ITATELJI PI[U

RUAH HADA[A

Se}anja... Josef Baruhovi}

Le`ao je zatvorenih o~iju u svojoj postelji. Ruke su mu bile ko{~ate, izbrazdane `ilama, noge skoro sasvim uko~ene… Pro{lo je ve} dosta vremena otkako je iza{ao u {etnju. Ose}ao je da ide u susret Svevi{njem… Uku}ani su bili sigurni da on spava ili ne dao Bog… Ali iako je le`ao nepokretno, glava mu je grozni~avo radila. San i java se smenjivali… misli i se}anja ko talasi na moru, upletale se jedna u drugu, jedna drugu dostizale… mnoga pitanja, ko roj p~ela… Pred o~ima mu je leteo `ivot, opet je do`ivljavao svaki trenutak… da li su to snovi, ili je to mo`da java? … Evo ve} sam dosta star… ne znam ta~no da li sto, hiljadu ili hiljade godina…Ali vidim kako Bog (tu mi se vid malo pomutio – ne znam da li je to neka senka ili oblak ili me je mo`da ne{to zaslepilo…), prilazi Avramu i rukom pokazuje zemlju Knaan… ~ujem kako mu obe}ava zemlju, u kojoj teku med i mleko…I jo{ dodaje: “Bi}e{ otac svim narodima”… Avram ni{ta ne pita samo se klanja i ka`e: “U~ini}emo!” A za Avramom povorka, dolazi u Knaan, da, to jasno vidim… Menjala se doba … evo velike su{e… gladi. I opet povorka… na ~elu vi{e nije Avram nego njegov unuk… povorka sti`e u plodnu egipatsku dolinu. U po~etku uspeh, a posle toga ropstvo, zidanje piramida. I, evo, opet povorke, vra}a se u Obe}anu Zemlju a na ~elu povorke nije Avramov unuk nego Mojsije, biv{i miljenik kod faraona... more… evo Boga koji otvara put… more se deli na dve obale a me|u obalama suvi put… Prolaze odrasli `ene, deca… i, gle ~uda, iza njih se spojile obale… Evo pustinje… ~etrdeset godina lutanja… E sad, Gospode, ta~no je da nismo uvek bili besprekorno poslu{ni, ta~no je da si nam poslao hranu sa neba i podario deset zapovesti, ali za{to si nas kaznio tim dugogodi{njem lutanjem? To je ceo ljudski `ivot… a deset Tvojih zapovesti… vidi{ ceo svet ih zna napamet ali nije ba{ da ih se pridr`ava i sprovodi u delo… I, evo, nas dvanaest plemena, najzad smo stigli u Izrael, tu si nam Zemlju obe}ao! Borbe, ratovi, prolivena krv, ali imamo ve} Kraljevinu, kralja Saula, Davida sa prestonicom u Jerusalimu, Salomona i Prvi Hram. I kad smo se ponadali da }e biti dobro, tek su po~ele tegobe. Asirci pobedili Egipat i odveli u ropstvo deset na{ih plemena! Gde su sada ta plemena? Posle Asiraca stigli Vavilonci pa Persijanci, pa Grci, pa Rimljani… Sve te sile ratovale su me|usobno, smenjivale jedna drugu, menjali se vladaoci neki od njih malo bla`i prema Jevrejima, neki okrutniji ali kao {to zna{ mi u tim ratovima nismo imali ba{ nikakvog udela… Bilo je tu i tamo buna…i kao odmazdu su nam sru{ili Hram u kome smo se Tebi molili, prognali nas iz Jerusalima, prognali nas u ropstvo. Pa onda ona tragi~na smrt Tvog Sina. A za{to se On odmetnuo od jevrejske vere? Mi smo Te svi pokorno slu{ali i slepo postupali po Tvojim zakonima ali Isus nije krenuo tim stopama. Ka`u da je i ~uda pravio ~ak je i po vodi hodao… Osim toga on je propovedao ljubav i milosr|e i hodao po zemlji, tako da nije ni ~udo da je pridobio stotine hiljade vernika, a Ti si }utao i bio na nebu! A reci: On je zaista Tvoj Sin? On je bar tako tvrdio! Vi{e od stotina hiljada mu veruje. Njegovi sledbenici tvrde da Ga je jedan od njegovih privr`enika, Juda, izdao Rimljanima a ovi Ga razapeli na krst.

To je u`asna smrt! Ali u to doba takvih kazni je bilo i ranije! I eto vidi{, nije da su nas pre tog doga|aja voleli, ali od onda nas ba{ mrze! I opet buna… sru{en je i Drugi Hram… ustanak, Bar Kohba… Evo vidim rimske galije napu{taju obale Izraela i odvoze Jevreje preko Sredozemnog mora u rimske provincije oko Sredozemnog mora ~esto kao sluge ili ~ak robove… Tako se jedan moj predak obreo u [paniji. Nije bio rob niti sluga, ali mu `ivot nije bio lak! Ni njemu ni ostalim Jevrejima sa kojima je delio sli~nu sudbinu. [panski kraljevi, sledbenici Isusovi, stalno i nemilosrdno okrivljuju Jevreje za Isusovu smrt. To ima uticaja i na svakodnevni `ivot Jevreja. Oni se bave uglavnom sitnom trgovinom, nekako sastavljaju kraj s krajem. Svakodnevno Ti se mole i ponavljaju: Dogodine u Jerusalimu! Godine se ni`u jedna za drugom a u Izraelu me|u sledbenicima Isusovim ve} je i rimski car Konstantin koji je priznao Isusa za Boga a njegove propovedi za zvani~nu veru Isto~nog dela Rimske Imperije… I u Obe}anoj Zemlji je sad velesila Vizantija! I opet rat, Arapi pobedili Vizantiju! Sad bi Jevreji i imali gde da se vrate ali neizvodljivo je! Prolaze vekovi… i u [paniji stalni ratovi radi sticanja zemalja, kraljevske krune, uticaja… i u ovim ratovima Jevreji nemaju nikakvog udela – pogotovu ne mogu da menjaju ishod ratova, ali to ne smanjuje netrpeljivost prema njima…Arapi napreduju po obalama Sredozemnog mora, evo ih na jugu [panije! Jevreji omrznuti od hri{}ana, zbog Isusove smrti, na{li su po{tovaoce u Arapima jednostavno zato {to su bili dobri vernici, a Arapima je to bilo dovoljno, jer po njihovim verskim knjigama treba po{tovati vernike. Dolazak Arapa je olak{ao `ivot Jevrejima, prosto su procvetali, preporodili se! Bilo je to zlatno doba i za Jevreje i za Arape! Slagali su se dobro u trgovini, zanatskoj radinosti, kulturi… Kao bra}a! (Ustvari i jesmo pulubra}a. Evo jasno vidim kako na{ zajedni~ki otac Avram tera iz ku}e Ismailovu majku… iako zna da je Ismail njegov sin i `eni se Sarom.) Pa i pored zlatnog veka u [paniji ima Jevreja koji se odazivaju pozivu nema~kog kralja i sele se u Nema~ku…a odande u Poljsku… a odande u Rusiju…. Eto i onda i sada ima nas po celom svetu… I opet ratovi… krsta{ki… Hri{}ani iz Zapadne Evrope protiv Muslimana na Istoku. Mnogi Jevreji iz hri{}anskih zemalja se tada sele u Izrael. U [paniji se zavr{ilo zlatno doba za Jevreje! Za sve nesre}e {to se doga|aju po Evropi…Engleska, Francuska, Austrija, Nema~ka… okrivljuju Jevreje… krivice nedokazane… I eto progona, spaljivanje knjiga, klanja, nasilna pokr{tavanja, spaljivanja na loma~ama… A u [paniji, Ti, Bo`e, sigurno zna{, Inkvizicija, crkvene vlasti, primoravaju Jevreje da se pokrste ali i pokr{tenima ne veruju. Tvrde da se u tajnosti iza spu{tenih zavesa pokr{teni mole Tebi, a ne Isu37


RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U

su. I u cilju ~uvanja ~istote vere i u borbi protiv jeresa, spremni su da progone, ubijaju. [panija je velesila, Kolumbove la|e se otisnule iz Barcelone i plove}i prema zapadu, tra`e put za Indiju. A na palubama ima dosta pokr{tenih Jevreja i Muslimana. Ve} se {tampaju knjige, me|u njima i Biblija. I evo mog pretka sedi u svojoj ba{tici, izgleda stalo`eno i samo malo nervozno gladi svoju bradicu. To je jedini znak da ga ne{to mu~i. Evo, pre nekoliko dana na{li su sina njegovih, davno pokr{tenih prijatelja, pretu~enog namrtvo… I jo{…U Aragonu je spaljen na loma~i don Jakov. On nije bio pokr{ten, ali je bio poznat kao veliki darodavac Gradskoj op{tini… Vidim mog pretka kako se vrpolji na stolici, misli ga optere}uju, i evo za{to: pre nekoliko dana zakleo se kraljevski par, Izabela i Ferdinand, da }e iskoreniti jeres iz katoli~ke vere pa je u tom cilju objavio dekret da svi Jevreji treba da se pokrste, a ako ne}e, bi}e prognani. I to u roku od tri meseca. Predak je u nedoumici, koleba se: Ako se ne pokrsti, bi}e prognan! A {ta }e i kuda }e sa decom, i da se odrekne ku}e i doma? A ako se pokrsti… da li }e biti u stanju da Te se sasvim odrekne…a ako produ`i da Ti se moli u tajnosti pa ga uhvate… tek onda ga ~ekaju muke…Te ve~eri deca se nisu usudila da mu pri|u i po`ele laku no},valjda su osetila te`inu odluke koju treba da donese. U krevetu se prevrtao sa strane na stranu, i kad bi malo zadremao, u glavi mu je bio ko{mar, ~inilo mu se da ga sve kom{ije gledaju podozrivo, do{aptavaju se iza njegovih le|a, crnim kapulja~ama pokrivenih lica, prstom upiru put njega! I pored neprospavane no}i, za divno ~udo ustao je ~io i sa ~vrstom odlukom: idem u Obe}anu Zemlju! Svake godine je ponavljao “Dogodine u Jerusalimu” i valjda je ovo stanje znak da se krene! Probudio je `enu i decu, svako od njih je spremio zave`ljaj sa najpotrebnijim stvarima, i tako je porodica sa ocem na ~elu, posle toliko vekova u [paniji, krenula prema Istoku. Nisu bili sami. Bila je to dosta duga~ka povorka. Hodala je vijugavim stazama i pra{njavim putevima. U tom mukotrpnom kretanju bilo ih je koji su posustali pa su ostajali na mestu kriju}i svoju veru i poreklo. Povorka se kretala pored mora ali i unutar kopna. Moj predak je stigao u Veneciju. Bio je to divan grad, glavni grad mo}ne i bogate Mleta~ke Republike, trgova~ke velesile koja je vladala i nadzirala sve vodene puteve na Sredozemlju. Odlu~io je da ostane u Veneciji neko vreme, da se odmori, radi i na|e neku la|u koja bi ga prevela preko mora u Izrael. Nije ba{ bilo kao {to je zami{ljao, iako je bilo bolje nego u [paniji. Jevreji su isklju~eni iz trgovine. Dozvoljeno im je da se bave trgovinom starim stvarima, mogli su da pozajmljuju novac ali samo po periferijama Republike. I najgore od svega je bilo {to su bili primorani da stanuju u getu na periferiji grada. Takvo stanje nije bilo samo u Veneciji nego i u drugim gradovima-dr`avama na Apeninskom poluostrvu. ^ak i pod takvim uslovima, u getu je bila sinagoga, pa i {tamparija. I dok se [panija gr~evito i uporno borila da sa~uva svoje posede na jugu Napulj, Sicilija (kako i ne bi, to su joj bili izvori za finansiranje ratova), i u sredini Apeninskog poluostrva je bila crkvena dr`ava i smenjuju se pape. Mleta~ka Republika je uz velike napore i te{ko}e ostala nezavisna dosta dugo vremena. Jevreji stalno u getu, nastavljali se progoni iz Nema~ke, Praga, Frankfurta, Napulja, Milana, Sicilije… Tih godina Otomanska Imperija postaje velesila, prodire i zauzima mesta na Sredozemlju, i trgova~ke puteve, Mleta~ka Republika po~inje 38

da slabi... Pravi vrtlog doga|aja… Manje-vi{e sve evropske dr`ave su nekako ume{ane… E sad ne mogu da se setim ta~no i po redu svih ratova… Da li je to Austrija sa Osmanlijama protiv Mletaka… ili… Mle~i}i sa Osmanlijama protiv Austrije i [panije… ili samo Austrija protiv Osmanlijama… ili… [panija protiv Mletaka, ili obrnuto…Francuska protiv Mletaka… ili protiv Osmanlija… Pa onda u Nema~koj verski sukob, Martin Luter reformator, protiv pape… pa pojava protestanata… I u takvim burnim vremenima neki potomci mog pretka su ostavili Veneciju. Jedan je pre{ao u Otomansku Imperiju koja ga je rado prihvatila kao i mnoge pokr{tene i nepokr{tene izbeglice iz Evrope. Prihvatila ih je jer su se pokazali kao dobre zanatlije, lekari, stru~njaci i poslovni ljudi. Sinove je slao u univerzitetski grad blizu Venecije, Padovu na u~enje. U Veneciji su jo{ `iveli njegovi stri~evi i ro|aci. Dvojica su se otisnula u Ju`nu Ameriku, jedan od njih je kasnije pre{ao u Severnu. Godine su letele,velesile se raspadale, stvarale nove dr`ave, Otomanska Imperija nije vise bila Imperija, od nje je ostala Turska, od Mleta~ke Republike je ostala samo Venecija koju su u toku Napoleonovih ratova priklju~ili Austriji, zvani~no ukidanje inkvizicije, dosta Jevreja se priklju~ilo Garibaldiju, osnovana je Italija. Ljudi su umirali, ginuli, smenjivala se pokolenja, menjala se shvatanja… U Evropi su Jevreji priznati zvani~no kao ravnopravni gra|ani, stekli su pravo na u~enje u dr`avnim {kolama. I tek sada su po~eli da se isti~u na svim poljima nauke. Veza izme|u dva dela familije sa dve strane Jadrana je postajala sve re|a i sve slabija, ~ak i sasvim prekinuta. Svet je u{ao u neku dosta mirnu svakodnevnu kolote~inu…… A onda je nastupio dvadeseti vek!!! Ve} na po~etku veka katastrofa… to je bilo kao uvod u budu}nost! Pa onda sredina veka! Ceo svet u vatri… Oganj rata je usmrtio milione nedu`nih, nije bilo ni ljubavi ni milosr|a….Veliki deo mojih predaka je nastradao, deo je poginuo… A gde si Ti tada bio? Zar nisi video odsjaj vatre, osetio miris zgari{ta? Zar nisi ~uo molitve, zar nisi ~uo vapaj umorenih? Verovatno zna{ da ima pre`ivelih koji odonda misle da Te nema! Ali ima ih koji misle da su to i zaslu`ili pa Ti se mole velikim `arom…. Eto, najzad smo do{li, stigli u Obe}anu zemlju. Nau~ili smo da se slu`imo oru|em… zemlja je zelena ima u njoj i meda i mleka… nau~ili smo da upotrebljavamo i oru`je… nije nam po volji… ali… valjda se mora, da bi se opstalo… Pre otprilike dvadesetak godina oti{ao sam u penziju i onako pomalo dokon dosta {etao, obilazio muzeje. Jednom prilikom kad sam bio u istorijskom odeljku, padne mi na pamet da sastavim “porodi~no stablo”, da ostavim deci i unucima uspomenu. U tome su mi pomogli pre`iveli ro|aci i poznanici. Po zavr{etku sam predao to “stablo” muzeju, odgovaraju}em odeljku. Pre nekoliko godina, ve} sam bio dosta iznemogao, zvoni telefon: – Da li si ti taj i taj….. – Da, ja sam…a ko si ti? – ^u}emo se… Pomislio sam da se radi o nesta{luku mladog pokolenja, mo`da neko od mojih brojnih unuka ili njihovih prijatelja…


^ITATELJI PI[U

RUAH HADA[A

Posle nekoliko dana opet zvoni telefon.

Razgovor se vodio na ladino jeziku.

Do{li bismo da te vidimo. Gde stanuje{?

Razgovor je bio vrlo bu~an, svi se prise}ali porodi~nih pri~a, dovodili u vezu pri~u sa pri~om, nizala se pitanja, nije uvek bilo odgovora…

Moram da priznam da sam ve} bio vrlo radoznao. Dao sam ta~nu adresu: ulica…broj… Posle nekoliko sati, evo na vratima nekoliko odraslih mladih ljudi. U prvom trenutku sam se malo trgnuo. Prvi koji je u{ao izgledao je kao mlado izdanje mog pokojnog oca! Iznena|enju nije bilo kraja ! Kad su svi posedali, po~eli su da se predstavljaju: – Ja sam potomak tvojih stri~eva koji su ostali u Mleta~koj Republici. – Ja sam potomak onog strica koji se otisnuo u Ju`nu Ameriku a ovaj do mene je potomak onog {to se odselio u Severnu Ameriku – Ja sam potomak onog koji je preko Nema~ke i Poljske stigao u Rusiju, `ivim u Izraelu oko desetak godina, ve} se ose}am kao starosedelac!...

Ve} je bila duboka no} kad smo se rastali. Na rastanku pitam: – A kako ste me na{li ? – Kao {to ti voli{ da {eta{ po muzeju i da se brine{ za “porodi~na stabla”, to volim i ja. Ipak smo rod! Tamo sam video da imamo istog pretka bio je odgovor “Talijana”. Odonda se sastajemo bar jednom godi{nje, ovde, u mom stanu. Ali mislim da nisam vi{e u stanju da sa~ekam slede}i susret… Slede}i susret }e biti s Tobom… Ve} sam vrlo…vrlo…u..mo..ran.. dovi|... 

Zanimljivosti – Norve{ka i @idovi Manfred Gerstenfeld (Ynet), prevela Dolores Bettini

U Nakon Breivikovog pokolja, David Katznelson, izraelski u~itelj koji `ivi u Norve{koj, izjavio je za JTA: “Norve{ka nije naro~ito gostoljubiva prema @idovima.” Dodao je da su mu na po{tanskom sandu~i}u sprejem nacrtali kukasti kri` i da se njegovi studenti @idovi pla{e javno izjasniti kao @idovi. Katznelson tako|er primje}uje da se mogu ~uti ru`ne primjedbe o @idovima dok nisu prisutni, ali ne i u njihovoj prisutnosti. Norve{ki @idovi imaju razli~ita iskustva. Oni s djecom {kolskog uzrasta ~esto se pitaju kako reagirati na u~estala antisemitska {ikaniranja u {kolama i drugdje. Treba li obznaniti te probleme ili bi to vodilo jo{ ve}em {ikaniranju? Neki norve{ki @idovi tvrde da se nikad nisu susreli s otvorenim antisemitizmom. Tijekom rata u Gazi, najve}i anti`idovski prosvjedi u povijesti Norve{ke odr`ani su u Oslu. Nakon njih je jedna norve{ka @idovka poslala otvoreno pismo vlastima. Pismo su objavile najve}e dnevne novine Varden Gang: “... Vjerovala sam da }e u demokratskoj zemlji kao {to je Norve{ka, u kojoj su ljudska prava trajno na dnevnom redu, @idovi biti sigurni. Poslije ovoga vi{e se ne osje}am sigurnom i za{ti}enom... Neki su ~lanovi zajednice ~ak dobili prijete}a pisma i poja~ala se za{tita u i oko sinagoge... Moje povjerenje u one koji upravljaju ovom zemljom vi{e nije onakvo kakvo je bilo.” Situacija `idovske zajednice razlikuje se od situacije pojedinaca. Zajednice opstaju zahvaljuju}i pomo}i norve{ke Vlade koja osigurava fizi~ku za{titu `idovskim ustanovama. Dva ~lana norve{ke `idovske zajednice koji su po~etkom ovog desetlje }a poku{ali privu}i pa`nju na problem antisemitizma, primili su po{tom po{iljke u kojima su bili meci.

Tijekom Drugog libanonskog rata 2006., napadnuta je sinagoga, pretu~en je kantor, oskrnavljeno je groblje u Oslu i bilo je vi{e antisemitskih prijetnji upu}enih telefonski i e-mailom. Politi~ko raspolo`enje zadnjih nekoliko godina u Norve{koj od `idovskih zajednica tra`i da se dr`e po strani kad je u pitanju Izrael. Sada{nja je Vlada ~esto antiizraelski raspolo`ena, dok je vrlo mekana prema palestinskom terorizmu ili ga ~ak neizravno podr`ava. Me|utim, mr`nja norve{ke Vlade i kulturne elite prema Izraelu, ~esto ide toliko daleko da @idovi to ne mogu uvijek od{utjeti. U jesen 2010., norve{ka Vlada je sponzorirala antiizraelsku izlo`bu Hakona Gullvaga u Damasku. Novine Aftenposten objavile su jedan od njegovih “uradaka”. Osloanski rabin Yoav Melchior reagirao je na ~lanak u kojem je pisalo da je od svog sina sakrio Aftenposten jer je na naslovnici kulturne rubrike tih novina bila slika okrvavljene izraelske zastave s Davidovom zvijezdom, vojnika i palestinskih `rtava. [utnju norve{ke kulturne elite na taj anti`idovski ~in mr`nje suprotstavio je glasnim reakcijama zbog karikature Muhameda u Danskoj. Prikaz Breivika kao proizraelski nastrojenog moglo bi pasti na plodno tlo antiizraelizma koji raste posljednjih godina. Neki norve{ki @idovi vjeruju kako bi sad moglo biti jo{ te`e gajiti naklonost prema Izraelu. I neki ne`idovi dijele to mi{ljenje. Norve{ka Vlada morat }e se, najesen, u {kolama, i pozabaviti antisemitizmom koji je dijelom i sama rasplamsala svojim antiizraelskim stavom. Ministar zadu`en za obrazovanje je Kristin Halvorsen, istaknuti mrzitelj Izraela. Mo`e li ta paliku}a istodobno biti i vatrogasac? 

39


RUAH HADA[A

STRANICE ZA DJECU

Mala La i Kohav Pjesme napisala Tatjana Cvejin, Z. L. U spomen. OTVORENO/ZATVORENO

VERNA PESMA

[ta to zna~i zaklju~ano [ta to zna~i zatvoreno

Doga|a se nekad meni I odana – ljubav znana Pesma jedna meni verna

Nebom plove dva oblaka I neznanog klju~a deo [ta to zna~i otklju~ano [ta to zna~i otvoreno Nebom plove dva oblaka I neznanog vetra deo Nebom plove, Mesec plovi Put oblaku moram na}i Sve {to nije zatvoreno Otvoreno – ljubav zna~i

Uvek `elim takvu pesmu Takvu ljubav – uzvratiti I odanu svoju pesmu Zaljubljenu – nau~iti Napisati i ne stati Poleteti, zanjihati I uz ljubav – {ta dodati? Malo bra{na, soli, sira I {e}era pored `ira Vevericu, lisca, zve~ku Med i mleko – mo`da me~ku Dodaj i ti vernoj pesmi

LJULJA[KA U OBLACIMA Me| dva kraka od oblaka Upletena zlatna zraka Na~inila ~udno u`e Po kom boje duge kru`e U`e ju`ni vetar nji{e U`e kvase letnje ki{e U`e zvezde sjajem krase I u more utapa se ^udno u`e vetar klati Mira mo`e preskakati Upletenu zlatnu zraku Me| dva kraka u oblaku

NE]U DA TI KA@EM Ne}u da ti ka`em koliko te volim Uvek kada volim ja jednako volim Volim te ovako, volim te onako Ne}u da ti ka`em da te volim jako Najja~e na svetu i jo{ mnogo vi{e Bez ostatka volim i jo{ malo ti{e Vikati ne mogu, ja dovoljno zborim Ho}u/ne}u ka`em – toliko te volim 40

...................................... ..................................... ..................................... ..................................... [ta ti ho}e{, {ta ti `eli{ Crte` jedan, stih jo{ jedan Listi} jedan, + ................ Uz poljubac tiho reci I doka`i I napi{i da si veran Devoj~ici ................................... De~aku ..................................... Tvoje ime Tu napi{i ................................. Ljubav shvati: Samo jednu vernu pesmu Ne`no mo`e{ poklanjati I jo{ ne{to ................................... : “................................................”


STRANICE ZA DJECU

PESMA O NEBU

POKLON ZALJUBLJENIMA

Po~istila Mira nebo Od oblaka Puteve je i puteljke Raspremila, ra{~istila

Zaljubljenu svoju pesmu Nosim, mazim Ljubav ne smem da izgubim Motrim, pazim

Oblake je kao rolnu Delom neba obavila I isprala U nebo se zamotala U prazninu zagledala I sa Markom zavitlala Kovitlala, fijukala I pomalo zvi`dukala

Da bi bila zaljubljena Ljubavne joj re~i dajem I ljubavno cve}e nudim

Pospremila Mira nebo U pakete U kutije, u bukete Oprala ga, uspeglala Kao pismo presavila I dobro ga zalepila U sandu~e svoje po{te Ubacila Bez neba je i oblaka U prevoznom sredstvu vetra Sve nestalo

RUAH HADA[A

Zaljubljenu pesmu samo Uspavljujem kad se budim Samo jednu takvu pesmu Ponosim se {to ja imam Ljubav imam I za ljubav zaljubljena Samo jedna pesma moja Pesma ne`na, pesma laka Kao pesma Za svakog je neizbe`na Ja je pi{em za prvaka Uz potpis je ja poklanjam Svakom |aku Zaljubljenoj devoj~ici I de~aku

Ni~eg nema Ostala je pesma jedna I sa nebom i oblakom Niz puteve i puteljke Lansirana u rakete

[UMA U {umi se zbilo ~udo [ta bi drugo Zalutala dva oblaka Cve}e brali i pevali Mira po{la da ih na|e

NIZ I UZ Niz vetar se Sti`e lako A uz vetar Kojekako Niz oluju Brzo, lako Uz oluju Kojekako Niz brdo se Ide lako A uz brdo

Tra`ila ih me| granama Da se nisu zapetljali Zamrsili Da se nisu oka~ili Me| bodljama ~etinara [umskih zveri upla{ili U jazbinu lisca skrili Ili ih je kao nikda [umska graja op~arala Za~arao {umski zdenac Ili jedne pesme venac

Kojekako 41


RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Kada se dr`i do obitelji, pomo} je besplatna Dina Kraft, The New York Times, preveo i prilagodio Ante Jeri}evi}

TEL AVIV, Israel – @idove i Arape, hetero i homoseksualce, sekularne i religiozne, pacijente bolnice Assuta ujedinjuje zajedni~ka nada da }e im medicinska znanost donijeti bebu.

medicinskog fakulteta Hebrew Univerziteta. “A u razgovoru se pita: za{to samo jedno dijete? Ako ima{ dva, pitanje glasi: za{to samo dva?”

Izrael je svjetska prijestolnica in vitro oplodnje i spomenuta bolnica, sa sedam tisu}a godi{njih zahvata, jedna je od najzaposlenijih bolnica u svijetu koje se bave medicinski potpomognutom oplodnjom.

Izraelce ve} odlikuje visoka stopa plodnosti, od prosje~no 2,9 djece u obitelji. Istra`ivanje iz 2002. pokazuje da se u Izraelu obavi 1657 in vitro oplodnji godi{nje na milijun ljudi. Za usporedbu, druga zemlja na svijetu je Island sa 899, tj. SAD sa 126 zahvata, daleko iza europskih zemalja. Stru~njaci potvr|uju da je 4% djece u Izraelu umjetno za~eto, dok je u SAD-u cca 1%.

Za razliku od zemalja u kojima parovi mogu bankrotirati poku{avaju}i zanijeti uz pomo} skupe medicinske tehnologije, u Izraelu je besplatna neograni~ena in vitro oplodnja sve dok `ena ne rodi dvije bebe i ne navr{i 45. godinu `ivota. Rezultat ovakve politike je da su Izraelci per capita najve}i korisnici medicinski potpomognute oplodnje na svijetu. Iako su takvi zahtjevi skupi i predstavljaju zna~ajan udio tro{kova javnog zdravstva, rijetko tko kritizira ovakvu praksu i to u tipi~no raslojenom izraelskom dru{tvu. Sve je vi{e i religioznih neudanih `ena koje na ovaj na~in postaju majke. Izrael je istovremeno i visoko tehnolo{ko i tradicionalno dru{tvo u kojem je obitelj iznimno va`na institucija, a obitelj ~ine djeca. “Od svih se o~ekuju djeca”, obja{njava Sigal Goldin, sociolog sa

Ministarstvo zdravstva tro{i 3.450 $ za tretman, u SAD-u jedan tretman iznosi 12.400 $. Rastu}i broj oplodnji je osigurao dodatne prednosti doktorima u Izraelu; velik broj pacijenata s najrazli~itijim problemima omogu}io je, lai~ki re~eno, krojenje po mjeri tretmana za oplodnju, {to rezultira ve}im postotkom uspjeha. Tako|er, budu}i da cijena nije problem, manje je pritiska za implementiranjem vi{e embrija, {to mo`e dovesti do ne`eljeno ve}eg broja djece: u trudno}i se, tako, onda javljaju trojke, ~etvorke, a povremeno i osmorke. “Ideja da ljudi imaju pravo postati roditeljima, duboko je humana, i to je ono {to opisuje `ivot ovdje: vrijednost samog `ivota.” 

Zanimljivosti – Rabini i dru{tvene mre`e Prevela Dolores Bettini

Tijekom Me|unarodne rabinske konferencije odr`ane u Jeruzalemu, rabini iz Izraela i inozemstva raspravljali su, izme|u ostalog, o tome trebaju li se ili ne rabini uklju~iti na neku dru{tvenu mre`u. “Rabin mora biti rabin, a ne prijatelj”, tvrdi rabin Spolter iz Jad Binjamina, premda ne isklju~uje mogu}nost da rabini koriste neku od mre`a, ali ograni~eno.

Bilo je posebno zanimljivo kad je rabin Mo{e Targin iz je{ive Har Ecion usred rasprave odlu~io na svoju Facebook stranicu postaviti fotografiju sebe i svojih kolega i odmah okupljenima to pokazati na ekranu svog mobitela.

Rabin Kacin iz Ra’anane jo{ nije ~lan, ali ~ini mu se kako uskoro ne}e imati izbora. “Prije deset godina smo raspravljali trebamo li Internet ili ne, a danas ni minutu ne mo`emo bez njega”, ka`e Kacin.

“Rabin mora biti na Facebooku”, tvrdi Jisoher Kac iz Amerike. “Svi mladi su tamo. Kad netko odlu~i biti rabin, zna da }e slu`iti kao primjer u svakodnevnom `ivotu i upravo zato mi moramo biti tamo.”

Britanski rabin uvjerava: “Facebook postoji i mi ne mo`emo re}i – ne.” Dodaje da engleski Glavni rabin svakog tjedna ima videoclip o tjednom odlomku iz Tore.

Ministar znanosti i tehnologije Daniel Hershkowitz, koji je sudjelovao u posljednjem dijelu rasprave, ka`e da je Facebook sredstvo i da se svako sredstvo mo`e koristiti u dobre i u lo{e svrhe: “Usta, o~i i u{i mnogi od nas vi{e koriste u lo{e svrhe nego u dobre. Ho}emo li si zato rezati jezike ili se osljepljivati?” 

“Zanimljivo je {to je to u Izraelu problem, a drugdje je prihvatljivo. Ja osobno koristim Facebook ve} pet- {est godina jer `elim biti 42

u vezi sa svojim studentima. Kad sam stigao u novu zajednicu, svi su me dodali kao prijatelja”, ka`e jedan ameri~ki rabin.


VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Prema istra`ivanjima, a{kenaski @idovi su najpametniji na svijetu Nelly Lalany, ynet news, prevela Dolores Bettini Studije pokazuju da potomci @idova iz srednjovjekovne Njema~ke diljem Europe imaju kvocijent inteligencije koji je 20 posto vi{i od globalnog prosjeka

Albert Einstein, a{kenaski @idov.

Zar je mogu}e da vam porijeklo, vjerska pripadnost ili nacionalnost odre|uju intelekt? Sude}i prema studiji koju je provelo Sveu~ili{te u Cambridgeu – pod nazivom “Od slu~ajnosti do izbora: Genetika i pravda”, a{kenaski @idovi imaju medijan kvocijenta inteligencije od 117. To je 10 bodova vi{e od “prihva}enog” kvocijenta inteligencije njihovog najve}eg suparnika, stanovnika sjeveroisto~ne Azije te 20 posto vi{e od globalnog prosjeka. A{kenazi ~ine oko 80 posto svih @idova i potje~u od @idova iz srednjovjekovne Njema~ke i drugih dijelova Europe. Ostatak od 20 posto tvore Sefardi. Drugi istra`iva~i tvrde da rezultati testova A{kenaza pokazuju da im je kvocijent inteligencije ne{to malo ni`i od 117, ali ono u ~emu se svi sla`u jest da u svakom slu~aju zauzimaju same vrhove svih ljestvica.

Zanimljivo je istaknuti da je studija pokazala kako su postignu}a u “vizualno-prostornom” segmentu bila osobito niska a u matematici i jezicima zapanjuju}a. Ne `elimo se hvaliti ali USA Today isti~e da “A{kenaski @idovi ~ine 2,2 posto cjelokupne populacije SAD-a ali 30 posto predava~a na elitnim sveu~ili{tima, 21 posto studenata na najboljim fakultetima te 25 posto dobitnika Turingove nagrade, 23 posto najbogatijih Amerikanaca i 28 posto filmskih redatelja dobitnika Oskara.” Ali ~ekajte, to jo{ nije sve! Prema podacima Instituta za etiku i nove tehnologije, “od 1950. godine, 29 posto Nobelovih nagrada dobili su A{kenazi iako ~ine samo 0,25 posto ~ovje~anstva. Postignu}a A{kenaza u ovim podru~jima su 117 puta ve}a od brojnosti njihove populacije”. 

43


RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Istinski cionizam Shlomo Avineri (Haaretz), prevela Dolores Bettini

Nije slu~ajno {to je Izrael bio predmet divljenja i opona{anja brojnih ljudi i pokreta na Zapadu jer uspio je, u te{kim uvjetima, sjediniti demokraciju i slobodu s ~vrstim temeljem dru{tvene solidarnosti. Te{ko bi se mladi Izrael mogao nazvati dru{tvenim modelom i ne bi ga trebalo pretjerano idealizirati, ali sposobnost da se odr`i dru{tvena kohezija i razmjerno visok stupanj jednakosti, bili su me|u njegovim najupe~atljivijim postignu}ima. Upravo ta kombinacija dovela je do prednosti laburisti~kog pokreta pred revizionisti~kim, koji je stasao usredoto~en samo na nacionalne i diplomatske ciljeve. Uspostava socijalne dr`ave omogu}ila je prihvat milijuna imigranata iz Isto~ne Europe, Bliskog istoka i sjeverne Afrike – nevjerojatan pothvat koji se po svojim dosezima ne mo`e usporediti ni sa ~ime u povijesti. A do toga nije do{lo u nekoj bogatoj skandinavskoj zemlji ili u [vicarskoj, nego u siroma{nom dru{tvu s ograni~enim sredstvima i pod ekonomskom i diplomatskom blokadom. Pre~esto podcjenjujemo taj podvig.

Shlomo Avineri.

Theodor Herzl nije bio socijalist, ali je vrlo dobro znao da revolucionarna inicijativa, kao {to je cionizam, ne mo`e uspjeti ako se oslanja samo na kapitalisti~ki tr`i{ni model. U knjizi Altneuland Herzl budu}u Dr`avu Izrael opisuje kao dru{tvo socijalnog blagostanja, dru{tvo izme|u kapitalizma i socijalizma. Bit }e to dru{tvo u kojem }e prirodnim resursima – zemljom, vodom, rudama – upravljati zajednica u cjelini, u kojem }e se glavnina industrijske i poljoprivredne proizvodnje odvijati preko zadruga, a maloprodaja }e biti u privatnim rukama. Dru{tvo }e svojim gra|anima omogu}iti obrazovanje, zdravstvenu i socijalnu skrb. Na radnim mjestima u ustanovama socijalne skrbi radit }e i mu{karci i `ene i zato }e se od svih tra`iti da dvije godine odrade u dr`avnoj slu`bi. Herzl taj srednji pristup, koji naziva “uzajamnost”, zasniva na europskom socijalnom i ekonomskom iskustvu. Budu}a `idovska dr`ava preuzet }e na~ela slobode i tr`i{nog natjecanja od kapitalizma, a na~ela jednakosti i pravednosti od socijalizma. Te ideje jednako su ispravne i revolucionarne danas kao i onda, 1902. godine, kad su napisane. Cionisti~ki pokret slijedio je taj put, kao {to ga je slijedila i `idovska zajednica u vrijeme koje je prethodilo progla{enju dr`ave i u ranim godinama uspostave dr`ave. Bio je to odraz duboke svijesti o potrebi uspostave dru{tvene solidarnosti kao preduvjeta za uspjeh cionisti~ke inicijative. 44

Mnogo toga se promijenilo u svijetu. Povijesni propust laburista jest {to nisu uspjeli iza}i na kraj s tim promjenama, nego su samo preuzeli pojednostavljeni model privatizacije koji su zastupale neokapitalisti~ke ekonomije Ronalda Reagana i Margaret Thatcher. Sada{nji prosvjedi (kolovoz 2011. – op. prev.) su posljedica deformacija koje je ta neobuzdana tr`i{na ekonomija proizvela. Pod ruku s time, iz politi~kih i koalicijskih razloga, idu i sveobuhvatan sustav Vladinih stambenih subvencija, javni sektor zapo{ljavanja i rasipne porezne olak{ice za `idovska naselja i ultraortodoksne. Ta dva sektora porezima, vojnom slu`bom i gospodarskim postignu}ima odr`avaju ti isti mladi ljudi koji sad prosvjeduju. Posve je jasno za{to su tek nekolicina me|u njima naseljenici ili ultraortodoksni jer oni su ti koje dr`ava hrani, a da oni ne daju ekonomski doprinos. Te{ko je predvidjeti kuda }e ti prosvjedi odvesti, ali je jasno da se ovdje doga|aju tri revolucionarne stvari. Prije svega, prosvjednici nisu ni ultraortodoksni, ni fanati~ni desni~ari, ni ljevi~ari kojima je prioritet situacija u Sheikh Jarrah ili Bil’inu. Ovi prosvjednici su dio matice. Drugo, ispada da su ljudi i njihova uklju~enost u politi~ke procese temelj demokracije. I na kraju, ~ini se da je neokapitalisti~ki model, koji je uzrok ekonomske krize, {to ju Zapad upravo pro`ivljava, u suprotnosti sa zahtjevima i vrijednostima cionisti~ke inicijative. I zato je prekrasno gledati kako se izraelska zastava vijori na tim prosvjedima nakon {to se ~inilo da je postala vlasni{tvo desni~arskog pokreta naseljenika. Sada{nji prosvjedi nisu samo odraz socijalne pobune. Oni su cionisti~ki u najdubljem smislu pravednog i humanisti~kog cionizma. 


VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Njezina pri~a: Renesansna `ena Renée Levine Melammed, Jerusalem Post, prevela Dolores Bettini Kao prava renesansna `ena, Copia Sulam odlu~ila je otvoriti vrata svoga doma darovitim Venecijancima, kako @idovima, tako i onima koji to nisu.

Koncem 16. stolje}a u venecijanskom getu ro|ena je Sarra Copia. Roditelji, Simon i Ricca, bili su bogati venecijanski trgovci. Sarrina je naobrazba bila vrhunska, te~no je govorila (barem) talijanski, latinski, gr~ki, {panjolski i hebrejski. U dobi od 15 godina pisala je pjesme na {panjolskom i talijanskom a svirala je i harpsikord. Godine 1614. ova se darovita djevojka udala za Jacoba Sulama, va`nog ~lana venecijanske `idovske poslovne zajednice. Kao prava `ena renesanse, Copia Sulam je odlu~ila otvoriti vrata svoga doma darovitim pojedincima Venecije, kako @idovima tako i ne`idovima. Pratila ju je reputacija karizmati~ne `ene koja je vrhunski vladala vje{tinom vo|enja konverzacije. Na okupljanjima u svom salonu ~esto je ~itala vlastitu poeziju te neke od sudionika unajmljivala kao privatne u~itelje. Istovremeno je odr`avala kontakte s `idovskim piscima kao {to su Leon de Modena i Salamone Rossi (koji je skladao vjen~anu odu za njezinu sestru) te s nizom zna~ajnih “ljudi renesanse” koji su istovremeno bili i ne`idovi. Na primjer, Ansaldo Ceba, redovnik iz Genove, napisao je epsku poemu o kraljici Esteri koja je svidjela Copii Sulam. Upravo je njezina hvala ove pjesme u pismu koje je napisala autoru popravila njegov pjesni~ki status. Od 1618. godine njih su se dvoje po~eli dopisivati te su razmjenjivali sonete i male darove, bavili se knji`evnim ali i raznim drugim raspravama. Ceba nije mogao shvatiti kako `ena takvog dojmljivog pjesni~kog talenta te zapanjuju}eg intelekta ne `eli prije}i na kr{}ansku vjeru. Zatim je odlu~io objaviti samo svoja ali ne i njezina pisma. Zahvaljuju}i ~injenici da se u pismima slu`io nazivima od milja (koji su jednostavno bili odraz trenutnog stila) mnogi smatraju da je njihov odnos bio ljubavni. To je, me|utim, potpuno nevjerojatno jednostavno zahvaljuju}i ~injenici da se nikada nisu susreli. Bilo je i drugih suvremenika koji su izazvali njezin intelekt. Godine 1621. jedan je sudionik njezinog salona po imenu Baldassare Bonifaccio, tvrdio da ona nije~e temeljnu doktrinu besmrtnosti du{e. Kao odgovor na to, Copia Sulam je objavila manifest na talijanskom u kojem izravno odbacuje takve tvrdnje. Bonifaccio je odgovorio da je njezin tekst sigurno napisao neki rabin jer je nemogu}e da `ena pi{e na takvoj razini. Kako je sve ovo uzrujalo `idovsku zajednicu Venecije, Copia Sulam je poslije toga svoja mi{ljenja naj~e{}e dr`ala za sebe (detaljnije o tome vidi u Don Harrán, ed. and trans., Sarra Copia Sulam, Chicago, 2009. U istom djelu mo`e se prona}i i njezinih 14 pjesama te pjesme njezinih suvremenika na talijanskom i engleskom jeziku). Godine 1622. `ivot joj je dodatno zakomplicirao drugi sudionik njezinih salona, Paluzzi, u~itelj kojeg je upravo ona unajmila. U dogovoru s njezinom slu{kinjom, Paluzzi ju je po~eo potkradati a

Foto, Arthur Wolak.

nestanak predmeta iz ku}e objasnio je djelovanjem duhova. Isti ju je prevarant nagovorio da naru~i portret kod slikara Berardellija s kojim je tako|er bio u dogovoru. Zatim su njih dvojica izmislili nepostoje}eg francuskog obo`avatelja kako bi i dalje neometano mogli nastaviti okradati svoju pokroviteljicu. Godine 1624. Copia Sulam je razotkrila njihovu zavjeru i obojici dala otkaz. Nakon toga su je obojica po~ela optu`ivati za plagijatorstvo te za kra|u Paluzzijevih djela koje je, prema njihovim tvrdnjama, namjeravala prodati pod vlastitim imenom. Sre}om, bilo je i onih koji su digli glas u njezinu obranu. Smatrali su je vode}om pjesnikinjom 17. stolje}a i jednom od najzna~ajnijih talijanskih spisateljica. Tijekom 19. stolje}a izdane su ~etiri biografije. Na`alost, Copia Sulam nikada nije objavljivala svoje sonete i tek ih je nekoliko pre`ivjelo do dana{njeg dana. ^ini se da je zdravlje nije osobito slu`ilo te je umrla 1641. godine, prije svoje 50. godine a epitaf joj je napisao de Modena. Iako su svi priznavali njezin nevjerojatan talent, nisu ga svi po{tovali niti su svi prihva}ali ~injenicu da bi @idovka mogla biti i prava renesansna `ena.  45


RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Argentina: Rabin osvojio mjesto u gradskoj skup{tini Buenos Airesa JTA, prevela Dolores Bettini Kao vode}i kandidat stranke desnog centra, rabin Sergio Bergman je sakupio skoro polovicu glasova na izborima u kojima je sudjelovalo vi{e od deset kandidata.

Rabin Sergio Bergman.

BUENOS AIRES – Argentinski rabin Sergio Bergman osvojio je mjesto u gradskoj skup{tini Buenos Airesa prikupiv{i 45 posto glasova. Bergman je imao tri puta vi{e glasova od drugoplasiranog kandidata, Juana Cabandié iz stranke Pobjedni~ke fronte koji je osvojio 14 posto glasova. Vi{i rabin tradicionalne kongregacije Israelita Argentina, utemeljitelj je grupe Aktivno pam}enje, koja je demonstrirala svakog ponedjeljka tijekom deset godina pred Vrhovnim sudom Argentine, tra`e}i pravdu za `rtve bombe podmetnute 1994. godine u @idovskoj op}ini u Buenos Airesu. Novoizabrani gradona~elnik Buenos Airesa, Mauricio Macri, pristupio je Bergmanu s ponudom da predvodi listu stranke PRO na izborima za gradsku skup{tinu. Kao vode}i kandidat stranke desnog centra, rabin je prikupio gotovo polovicu glasova na izborima u kojima je sudjelovalo vi{e od deset kandidata. Buenos Aires, glavni grad Argentine, ima vi{e od 13 milijuna stanovnika i raspola`e bud`etom od 5,9 milijardi dolara. Bergman je izjavio za JTA da se uklju~io u politiku jer “su vrijednosti u argentinskom dru{tvu u dubokoj krizi” te dodao: “Vjerujem da pouke iz Tore mogu pomo}i zakonodavstvu.” Odbacio je mogu}nost da bi njegova kandidatura mogla dovesti `idovsku zajednicu u opasnost. “Ako nas dru{tvo bolje upozna, ra46

zina antisemitizma }e se smanjiti”, rekao je Bergman. “Za mene su glasali mnogi ne`idovi. Danas je samo pitanje ho}e li za mene glasati i @idovi.” “Uvjeravam vas da me se mo`e kritizirati zbog mnogih stvari ali ne i za to {to sam rabin. Prihva}am kritike da sam desni~ar ili da zahtijevam red i zakon ali nitko me ne kritizira zato {to sam @idov. Ako me netko i napadne zato {to sam rabin, prvi u moju obranu priska~u ne`idov”, rekao je Bergman. Sud u Buenos Airesu je presudio da Bergman na izbornom listi}u ne smije koristiti svoju titulu rabina. S druge strane, bira~i u Buenos Airesu imali su mogu}nost da za gradona~elnika izaberu i neonacistu Alejandra Biondinija iz Stranke dru{tvene alternative. On je otvoreno prigrlio antisemitizam, a njegovoj prija{njoj stranci pod imenom Novi trijumf, argentinski Vrhovni sud zabranio je djelovanje 2009. godine. Biondini je prikupio 0,19 posto glasova. Procjenjuje se da se broj @idova u Argentini kre}e od 180.000 do 280.000. Rije~ je o najve}oj `idovskoj zajednici u Latinskoj Americi koja je tijekom svoje povijesti mnogo puta pretrpjela udare antisemita. 


VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Izraelski ministar pravosu|a: Asimilacija @idova u dijaspori ostvaruje Hitlerovu viziju Yair Ettinger, Haaretz, prevela Dolores Bettini Ministar pravosu|a Jaakov Neeman, tijekom razgovora o politici konverzije na Predsjedni~koj konferenciji u Jeruzalemu, uspore|uje “zastra{uju}u” asimilaciju s Hitlerovim planom

koje zapovijedi ~uva a koje ne. Ali, jedno je jasno – ono {to je `idovski narod dr`alo na okupu dovoljno dugo da se poslije dvije tisu}e godina izgnanstva vratimo u svoju domovinu je upravo `idovska vjera, a ona je vrlo raznolika”. Neeman je preuzeo govornicu poslije ministra unutarnjih poslova Elija Ji{aija, koji je odr`ao kratak govor, a zatim napustio pozornicu, {to je mnoge potaklo da posumnjaju da mu je neugodno dijeliti pozornicu s konzervativnim i reformisti~kim rabinima. Na konferenciji su sudjelovali konzervativni rabin Gilah Dror, predsjednik Jewish Agency Natan Sharansky, reformisti~ki rabin Peter Knobel i dr. Dov Maimon iz Instituta za politiku `idovskog naroda. Jedini ultraortodoksni sudionik, rabin Yecheskel Weinfeld, iz Centra za napredno prou~avanje Talmuda, otkazao je sudjelovanje u posljednjem trenutku, {to je i potaklo Rosnera da navodno spontano na pozornicu pozove Ji{aija. Ji{aj je pristao i time o~ito postavio presedan, pojaviv{i se na pozornici zajedno s konzervativnim i reformisti~kim rabinima.

Izraelski ministar pravosu|a Jaakov Neeman.

Ministar pravosu|a Jaakov Neeman u ~etvrtak je rekao da asimilacija u ne`idovska dru{tva prijeti judaizmu i da bi se njome mogli ostvariti ciljevi koje je pred sebe postavio Adolf Hitler za vrijeme Drugog svjetskog rata. Govore}i na skupu o konverziji, tijekom Predsjedni~ke konferencije u Jeruzalemu, ministar pravosu|a je odbacio nedavnu kritiku ameri~kih rabina upu}enu izraelskoj politici konverzije. “Problem u egzilu nije u konverziji, problem le`i u asimilaciji”, rekao je Neeman. “Koliko “novih” @idova pristupa @idovima u dijaspori zahvaljuju}i konverziji a koliko @idova se asimilira? Suo~imo se s istinom. Ono {to Hitler – neka mu se ime i uspomena zaboravi – nije uspio u~initi, doga|a se danas u dijaspori i to zahvaljuju}i zastra{uju}oj asimilaciji.” Skupom pod nazivom “Konverzija: Tko je ~uvar vrata `idovskog naroda?” predsjedao je novinar Shmuel Rosner. Neeman se okomio i na sam skup nazvav{i ga primjerom sinat hinam (neutemeljene mr`nje): “Mo`emo sjesti i rje{avati probleme”, rekao je Neeman. “Nitko se ne bi smio mije{ati u to kako netko drugi moli,

U svojem kratkom obra}anju, Ji{aj je rekao da duhovni vo|a stranke [as, rabin Ovadija Josef, zastupa stav da prilikom konverzije treba biti {to je mogu}e vi{e blagonaklon prema potencijalnom konvertitu. Ji{aj je napao “politi~ke organizacije”, aludiraju}i mo`da na reformisti~ki i konzervativni pokret koji se protivi ortodoksnom monopolu na konverziju. Rekao je da je po{tivanje pravila koja postavlja Halaha tijekom samog procesa konverzije od najve}eg zna~aja jer “ako uistinu promijenimo pravila i ako se budemo pona{ali izvan `idovskih pravila koja se temelje na vrijednostima, gubimo svoje vrijednosti i svoj identitet. Ono {to `idovski narod dr`i na okupu je jedinstvo. Va`no je da budemo ujedinjeni”. Ji{aj je rekao da je prije deset godina u SAD-u objavljena studija ~iji rezultati pokazuju da se “`idovski gen” prenosi s majke na dijete te da to potvr|uje drevnu halahi~ku tvrdnju da se `idovstvo prenosi po majci. Ove njegove tvrdnje do~ekane su s podsmjehom iz publike. Nakon {to je jo{ jednom istaknuo potrebu za jedinstvom u okviru Halahe, Ji{aj je naglo napustio dvoranu, {to je rabina Drora navelo na komentar: “Ako nam ne `eli stisnuti ruku, nema problema, ali bar je mogao ostati i razgovarati s nama.” Ji{ajev glasnogovornik, Roi Lahmanovitz, je rekao da ministar i ina~e odlazi odmah poslije nastupa i da njegov odlazak nije imao nikakve veze s nazo~no{}u reformisti~kih i konzervativnih rabina.  47


RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Kako je Nahmanides ponovno izgradio Jeruzalem Larry Domnitch, AISH, prevela Dubravka Ple{e Prisiljen na bijeg iz [panjolske u dobi od 72 godine, veliki je mudrac ponovo izgradio jeruzalemske ru{evine

Rabin Moses ben Nahman (Nahmanides), mural u Akri, Izrael.

Sedam stotina godina prije nego li su izraelski vojnici ponovno osvojili jeruzalemski Stari grad i vratili ga u izraelske ruke, veliki je mudrac obnavljao `idovski `ivot u Svetom gradu te tako polo`io kamen temeljac na kojem su mnoge kasnije generacije izgradile svoje `ivote. Nahmanides, poznat i kao Ramban (akronim Rabi Mo{e ben Nahman), ro|en je u [panjolskoj 1195. godine. Po zanimanju je bio lije~nika ali najvi{e je poznat po briljantnim komentarima Tore, Talmuda i svojim filozofskim djelima. Nahmanides je `ivio u vrijeme kada je Izrael bio izlo`en nasilju cijelog niza vladara koji su ga osvajali i uni{tavali. Godine 1099., Jeruzalem su oplja~kali kri`ari te masakrirali kako `idovsko tako i muslimansko stanovni{tvo. Saladin i Muslimani preuzeli su kon48

trolu nad Jeruzalemom 1187. godine a poslije njih, u idu}ih pedeset godina, grad je pregazio cijeli niz osvaja~a: Tatari, Mongoli, Mameluci. Nakon svih ovih osvajanja, grad je ostao razoren a `idovska je populacija gotovo potpuno nestala.

Rasprava u Barceloni Za to vrijeme, protu`idovsko raspolo`enje u [panjolskoj je raslo i @idove se sve agresivnije tjeralo na pokr{tavanje. (S vremenom, to je dovelo do nastanka Inkvizicije i protjerivanja @idova iz [panjolske 1492. godine.) Jedna od metoda kojom se poku{avalo “dokazati” da je judaizam “u krivu” bile su i vjerske rasprave – disputacije – izme|u rabina i sve}enika.


VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Takvi pothvati bili su prepuni opasnosti. Ako bi rabin izgubio (tj. ako se “dokazalo” da je judaizam u krivu), @idove bi se prisilno masovno pokr{tavalo. A ako bi rabin i pobijedio, obi~no nije bilo ni{ta bolje: jednom je prilikom rabin pobijedio u takvoj debati ali su cijeli tovari Talmuda ipak spaljeni.

I zaista, tijekom mnogih stolje}a izgnanstva Izraelaca iz svoje zemlje, niti jedan osvaja~ nije uspio trajno naseliti zemlju ili navesti pustinju da procvjeta. U ru{evinama Jeruzalema Nahmanides je vidio ostvarenje Ha{emovog obe}anja da }e zemlja ~ekati povratak @idova.

Godine 1263. {panjolski je kralj dopustio disputaciju izme|u Nahmanidesa i `idovskog konvertita na kr{}anstvo, Pabla Christianija. Nahmanides je nevoljko pristao sudjelovati u raspravi i to tek nakon {to ga je sam kralj uvjerio da }e imati punu slobodu govora. Tema debate usredoto~ila se na klju~nu razliku izme|u judaizma i kr{}anstva: definiranje odgovora na pitanje tko je mesija i dokazivanje je li ili nije ve} do{ao.

Temelj zajednice

Nahmanides je pobijedio u toj raspravi ali je izgubio rat. Njegovi su mu argumenti osigurali kraljevo po{tovanje i nagradu od 300 zlatnika, ali je Crkva odredila da }e mu se suditi za blasfemiju te je stoga bio prisiljen pobje}i iz [panjolske. I tako je u dobi od 72. godine Nahmanides odlu~io preseliti se me|u napu{tene ruine Jeruzalema. Svjestan stra{ne situacije u Izraelu, ~ini se da je Nahmanides stvorio planove za revitalizaciju Jeruzalema i prije svog dolaska. Tik prije odlaska, propovijedao je o svetosti zemlje i va`nosti davanja cedaka. Mo`da je tako `elio upozoriti ~lanove svoje zajednice da trebaju podr`ati napore izgradnje vjerskih institucija u Izraelu.

Biblijsko proro~anstvo Godine 1267., poslije dugog i opasnog puta, Nahmanides je stigao u lu~ki grad Akru. Nakon kratkog boravka, otputovao je u Jeruzalem gdje ga je {okirala pusto{ i razaranje. Zgrade su bile tro{ne i napu{tene, bilo je tako malo @idova da nije uspio prona}i ~ak niti desetoricu mu{karaca za minjan. U pismu sinu, Nahmanides je napisao: Mnogo je zaboravljenih mjesta (u Izraelu) i razaranja su stra{na. [to je mjesto svetije, to je i uni{tenje koje je pretrpjelo ve}e. No, od svih mjesta, najstra{nije je u Jeruzalemu. Ali, Nahmanides je vidio i tra~ak nade. Prisjetio se stihova iz Tore (Levitski zakonik 26: 32-33) u kojima Ha{em opisuje Izrael za vrijeme izgnanstva: Zemlju }u ja pretvoriti u zgari{te tako da }e se va{i neprijatelji koji se u njoj nastane zaprepastiti nad njom. Zemlja }e se pretvoriti u pustaru a gradovi u ru{evine. U svom komentaru ovoga stiha Nahmanides je napisao: Ha{emove rije~i: “Zemlju }u ja pretvoriti u zgari{te tako da }e se va{i neprijatelji koji se u njoj nastane zaprepastiti nad njom. Zemlja }e se pretvoriti u pustaru a gradovi u ru{evine” u stvari su dobre vijesti jer obznanjuju da za vrijeme na{eg izgnanstva na{a zemlja ne}e prihvatiti na{e neprijatelje. Za nas je to izvor sigurnosti jer u cijelom naseljenom svijetu ne mo`e se na}i tako dobra i velika zemlja koja je oduvijek bila nastanjena ali je danas uni{tena kao {to je na{a. Jer, od vremena otkako smo je mi napustili, ona nije prihvatila niti jedan narod koji ju je uzalud poku{ao naseliti.

Nahmanides je odmah krenuo u ponovnu izgradnju `idovske zajednice. Izabrao je uni{tenu ku}u izvan zidova Staroga grada na Brdu Cion. Ku}a je imala mramorne stupove i prekrasan luk, i tamo je po~eo graditi sinagogu. Svici Tore koji su uklonjeni prije mongolske najezde i preneseni u grad [ehem, vra}eni su. Vijest o Nahmanidesovu povratku navela je i mnoge druge na preseljenje u Jeruzalem. U samo tri tjedna, sinagoga, prikladnog imena Ramban, bila je spremna za uporabu, tik prije po~etka Ro{ Ha{ane. I na taj veliki i sveti dan Nahmanides je odr`ao propovijed kojom je pozvao novoprido{le da ostanu `ivjeti u Jeruzalemu. Idu}i zadatak bio je pokretanje je{ive. Kako se glas {irio, u Jeruzalem su pristizali u~enici koji su `eljeli biti blizu mudraca, u~itelja i vo|e kojem su se divili. Nahmanides je uspio polo`iti temelje `idovskog preporoda i godinu dana kasnije vratio se u Akru kako bi i tamo vodio zajednicu.

Povratak u budu}nost Poslije Nahmanidesove smrti 1270. godine, sinagoga Ramban je premje{tena unutar zidova Staroga grada. Izgra|ena je ispod zemlje jer je u to vrijeme muslimanski zakon zabranjivao da bilo koje `idovsko mjesto molitve visinom nadvisi bilo koje muslimansko mjesto molitve. Tijekom vremena, `idovska zajednica u Jeruzalemu je rasla sve dok kona~no ponovo nije postala sredi{te `idovskog `ivota u Izraelu. Sefardi i A{kenazi molili su i u~ili zajedno u sinagogi Ramban idu} ih 300 godina. Zatim je 1589. godine upravitelj grada Abu Sufrin popustio muslimanskim provokatorima i sinagogu pretvorio u skladi{te. Ali, u tom je trenutku `idovska zajednica ve} bila sna`na i zdrava. Njezin rast nastavio se stolje}ima, sve do 1948. godine. U po~etku izraelskog Rata za neovisnost, snage Hagana odva`no su se i o~ajni~ki borile da zadr`e Stari grad. Na kraju su se ipak predale Jordancima koji su okupirali Stari grad i iselili cjelokupno `idovsko stanovni{tvo. Deseci sinagoga bili su uni{teni a ostaci stotina godina `idovskog `ivota u Jeruzalemu potpuno izbrisani. Sinagoga Ramban pretvorena je u smetli{te. Nakon {to je izborena nezavisnost, drevne ulice Jeruzalema ponovo su bile puste kao i za vrijeme mra~nih kri`arskih dana. Tek 19 godina kasnije, u lipnju 1967. godine, Jeruzalem je ponovo postao cjelovit. Obnovljeno je mno{tvo starih sinagoga kao i `idovska zajednica Staroga grada. U sredi{tu danas `ivahne @idovske ~etvrti nalazi se sinagoga Ramban. Povijest i svetost ovoga mjesta osje}aju se u svakoj cigli i svakome liku. Njome odjekuju molitve i zvukovi prou~avanja Tore. Njezino je postojanje `ivi dokaz truda kojeg je Nahmanides ulo`io 700 godina ranije i ~iji se rezultati i danas vide. 

49


RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Duhovi `idovske pro{losti u razorenoj Libiji Associated Press, prevela Dubravka Ple{e Sinagoga Dar al-Bishi neko} je bila sredi{te prosperitetne `idovske zajednice. Danas u nju mo`ete u}i samo ako se uspijete provu}i kroz rupu u razorenom stra`njem zidu. Ve}i dio ru{evina nekada{nje zajednice nalaze se u pjeskovitom slamu koji je neko} bio `idovska ~etvrt

Prazan kov~eg u kojem su se neko} ~uvali svici Tore (Foto, AP).

Neko} najljep{a sinagoga u glavnom gradu Libije, danas je ru{evina u koju se mo`e u}i samo ako se provu~ete kroz rupu u razru{enom stra`njem zidu te popnete preko pra{nih otpadaka i uz stubi{te prepuno odba~enih cipela sve do prostora u kojem sada obitavaju golubovi. Sinagoga Dar al-Bishi neko} je bila sredi{te bogate i napredne `idovske zajednice ~iji su ostaci protjerani prije mnogo desetlje}a, na samom po~etku vladavine re`ima Moamera Gadafija. 50

U Libiji nema mnogo tragova `idovske zajednice. Ali, pre`ivjeli ~lanovi i njihovi potomci koji `ive u inozemstvu sa sigurne udaljenosti promatraju borbu Gadafijevih snaga i pobunjenika (koje podr`ava NATO) za zemlju koju mnogi od tih izbjeglica jo{ uvijek smatraju svojim domom. “Nisam sigurna {to osje}am ali suosje}am s ljudima koji se `ele rije{iti Gadafija�, ka`e Gina Bublil-Waldman, ro|ena u Libiji.


VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI Ali, Bublil-Waldman, koja vodi organizaciju @idova iz arapskih zemalja u San Franciscu, ka`e i da je jo{ uvijek ljuta i povrije|ena sje} anjem na protjerivanje njezine obitelji iz Libije. Ti su osje}aji i dalje jaki, ka`e ona, i danas bi je bilo strah vratiti se u Libiju. Navit Barel, trideset~etverogodi{nja Izraelka libijskog podrijetla ka`e da ju je pobuna potakla da po`eli posjetiti zemlju u kojoj su ro|eni njezini roditelji. Njezina majka i otac, danas ve} oboje pokojni, odrasli su nedaleko sinagoge Dar al-Bishi. “Ponovo osje}am silnu `elju da razgovaram s ocem”, rekla je. Libijski @idovi vrlo su ponosni na svoju ba{tinu te s nostalgijom razmi{ljaju o zemlji iz koje potje~u. Ali, jednako tako su i ogor~eni zbog zlostavljanja koje su do`ivjeli od libijskih Muslimana i zbog eliminacije starosjedila~ke zajednice u valu protu`idovskog nasilja koje je povezano s ja~anjem cionisti~kog pokreta i stvaranje Izraela. Danas se ve}ina ostataka ove zajednice nalaze u pje{~anom slamu Hara Kabira, negda{njoj `idovskoj ~etvrti Tripolija. Unutar sinagoge Dar al-Bishi izblijedjeli natpis “[ema Izrael” – “Slu{aj, o Izraele!” na hebrejskom jo{ uvijek je ~itljiv iznad danas praznog ormara u kojem su se nekad ~uvali svici Tore. Pod je prekriven sme}em koje se talo`ilo desetlje}ima. Neko} obredno kupali{te pokraj sinagoge danas je dom siroma{nim libijskim obiteljima. U obli`njoj uli~ici pronalazimo troja vrata smje{tena pod lukovima obojanim `utom bojom i ukra{enim `idovskim Davidovim zvijezdama. Ta je zgrada neko} bila dom `idovskog omladinskog kluba Ben Jehuda, pri~a nam Maurice Roumani, Izraelac ro|en u Libiji i stru~njak za libijsko @idovstvo. Otac Navit Barel, Elijahu, neko} je tamo pou~avao hebrejski Danas je dr`ava vlasnik ove zgrade.

Mala sje}anja na @idove @idovi su stigli u dana{nju Libiju prije otprilike 2300 godina. Naselili su se uglavnom u obalnim gradovima kao {to su Tripoli i Benghazi i pre`ivljavali pod vla{}u raznih vladara, od Rimljana, Turaka, Talijana te kona~no neovisne arapske dr`ave koja je danas utonula u gra|anski rat. Neki su bili uspje{ni trgovci, lije~nici i zlatari. Pod muslimanskom vla{}u do`ivljavali su periode relativne trpeljivosti te provale neprijateljstva. Italija je preuzela vlast 1911. godine i nakon kratkog vremena fa{isti~ka vlast Benita Mussolinija objavila je diskriminacijske zakone zbog kojih su mnogi otpu{teni s poslova u Vladi a postojala je i naredba da @idovi moraju raditi u subotu, na dan `idovskog odmora. Tijekom 1940-ih, tisu}e su poslane u koncentracijske logore u Sjevernoj Africi gdje su mnogi i pomrli. Neki su deportirani u koncentracijske logore u Njema~koj i Austriji. Njihove nevolje nisu nestale sa zavr{etkom rata. Diljem arapskoga svijeta, bijes usmjeren prema cionisti~kom projektu u Palestini pretvorio je nekada{nje `idovske susjede u neprijatelje. U stu-

RUAH HADA[A

denom 1945. godine, rulja diljem Libije krenula je u trodnevno divljanje te spalila mno{tvo `idovskih trgovina i domova i pobila barem 130 @idova, me|u kojima je bilo i dvanaestero djece. Nakon {to je 1948. godine utemeljen Izrael, novostvorena je dr`ava postala uto~i{te @idova drevnih bliskoisto~nih zajednica uklju~uju}i i libijsku. Otac Navit Barel pobjegao je iz Libije 1949. godine a ubrzo poslije njega i njezina majka. Ve}ina @idova oti{la je prije 1969., kada je Gadafi prigrabio vlast. Novi je diktator ostale protjerao, dopu{taju}i im da sa sobom ponesu tek jedan kofer i malu koli~inu gotovine. @idovsko je vlasni{tvo bilo konfiscirano i nema na~ina da se sa sigurno{}u utvrdi koliko je dugova ostalo nenapla}eno. @idovska groblja pretvorena su u prostor za otpad ili gra|evinske zone, a deseci sinagoga diljem zemlje su sru{ene ili im je promijenjena namjena. Neke su pretvorene u d`amije. Zajednica koja je neko} brojila 37.000 ~lanova u trenutku je nestala. Sje}anje na @idove u Libiji polako blijedi. Stariji Libijci, Muslimani, koji se jo{ sje}aju svojih susjeda {ute, boje}i se da }e ih optu`iti da su simpatizeri @idova. “Ovdje je neko} bilo @idova, ali oni su oti{li”, rekao je jedan muslimanski stanovnik stare `idovske ~etvrti Tripolija. Nervozno je slegnuo ramenima kada smo ga pitali o njihovoj sudbini. Ipak, za libijskim je @idovima ipak ne{to ostalo. Njihova slavna riblja juha, poznatija pod nazivom Hairameh, i danas se jede diljem Libije. Nedavno ju je jedan vladin du`nosnik, koji je pratio me|unarodne dopisnike iz Libije na ru~ku u ribljem restoranu u Tripoliju, nazvao “`idovskom hranom” te je u slast pojeo. Muslimani koji ne po{tuju zabranu pijenja alkohola koju im name}e njihova vjera u`ivaju u doma}oj Bochi, alkoholnom pi}u na~injenom od smokve koje su neko} proizvodili lokalni @idovi. Danas libijskih @idova i njihovih potomaka ima oko 110.000. Ve}ina ih `ivi u Izraelu a drugi u Italiji i dalje po svijetu. Nitko se od njih ne `eli vratiti u Libiju iako je Moussa Ibrahim, glasnogovornik Gadafijeve vlasti rekao da im je povratak dopu{ten ako se odreknu svog izraelskog dr`avljanstva. “Ne mogu imati oboje”, rekao je Ibrahim. Pobunjenici, ~ija se baza nalazi u Benghaziju, nisu `eljeli odgovoriti na pitanje namjeravaju li popraviti odnose s starom `idovskom zajednicom svoje zemlje. Glasnogovornik Jalal al-Gallal rekao je samo da }e “u budu}oj Libiji vladati sloboda vjeroispovijedi”. Roumani, stru~njak za libijske @idove, ka`e da ~ezne za povratkom ali i da zna kako mjesta koja je poznavao ve} odavno ne postoje. Roumani je opisao i svoje sje}anje na djetinjstvo u Benghaziju: pje{a~i do sinagoge sa svojim ocem, slu{aju}i pjevanje Kurana s radija u obli`njem kafi}u. Sinagoga je danas koptska kr{}anska crkva. Grob njegovog oca je izgubljen kada je Gadafijev re`im dopustio gradnju preko `idovskog groblja. 

51


RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Svojom vlastitom rukom, osumnji~enik govori o stra{nom zlo~inu Liz Robbins, The New York Times, prevela Dubravka Ple{e

Saslu{anje je trajalo tek nekoliko minuta a gospodin Aaron je preko svojih odvjetnika izjavio da se ne osje}a krivim. Ekipa psihologa koju je unajmio sud zaklju~ila je da gospodin Aaron mo`e sudjelovati u su|enju dok njegovi odvjetnici poru~uju da razmi{ljaju o obrani klijenta koja }e se temeljiti na neura~unljivosti. Pona{anje gospodina Aarona na sudu bilo je jednako hladno kao i njegova pisana izjava. U lancima i odjeven u jarko naran~asti zatvorski kombinezon, nije rekao niti rije~i. Ni u njegovim o~ima nije se mogla pro~itati nikakva reakcija na izjavu o krivnji koju su njegovi odvjetnici iznijeli pred sucem Neilom J. Firetogom. ^ini se da je javnost na tom ro~i{tu doznala jo{ neke detalje vezane uz naizgled sabrano pona{anje gospodina Aarona tijekom uhi}enja kad je izjavio: “Sada sam slavan.” Gospodin Aaron `ivio je u potkrovnom stanu zgrade u Kensingtonu, u Brooklynu, u kojoj su `ivjeli i njegovi otac, pomajka, dvojica bra}e i ujak a detektivu je rekao i da se “poku{ava vratiti `idovskoj vjeri”. Ali, prema bilje{kama, priznao je da ne dr`i ko{er i da bi volio pojesti ne{to iz McDonald’sa. Umjesto toga, detektivi su mu donijeli kinesku hranu. Kada mu je detektivka dala cigaretu, gospodin Aaron je prokomentirao: “Ovo je prvi put da mi `ena dr`i cigaretu.” Vlasti smatraju da se Leiby Kletzky izgubio 11. srpnja dok je prvi put i{ao ku}i sam iz ljetnog dnevnog kampa u izoliranom hasidskom kvartu Borough Park, a gospodin Aaron je izjavio da ga je dje~ak zamolio da ga uputi prema nekoj trgovini s judaikom. Gospodin Aaron ga je pristao povesti ali dje~ak se predomislio u vezi odlaska u trgovinu i prihvatio ponudu gospodina Aarona da te ve~eri po|u na vjen~anje ro|aka u Monseyju. Gospodin Aaron je rekao policiji da je dje~ak po{ao s njim na vjen~anje i ve~eru iako su ranija izvje{}a ukazivala da je Leiby cijelo vrijeme proveo u automobilu.

Gospodin Aaron na ~itanju optu`nice na sudu u Brooklynu. Foto, Jessie Ward.

Sitnim, ~itljivim rukopisom i kratkim prozai~nim re~enicama, na jednom listu papira, gospodin Aaron je ispri~ao kako je oteo, ubio i sistemati~no raskomadao tijelo osmogodi{njeg dje~aka koji se jednoga popodneva,dok se iz kampa vra}ao ku}i, izgubio u Brooklynu, te se za pomo} obratio upravo gospodinu Aaronu. Gospodin Aaron o dje~aku je govorio obra}aju}i mu se imenom, Leiby. Manje od 36 sati poslije njihovog prvog susreta, dje~ak je bio mrtav a u 8 sati ujutro, 13. srpnja, gospodin Aaron, tridesetpetogodi{nji radnik u `eljezariji, zastra{uju}e je detaljno i hladno ispisivao svoje priznanje. 52

“Nitko od gostiju nije me pitao tko je taj dje~ak”, rekao je gospodin Aaron policiji koja jo{ uvijek nastoji utvrditi istinitost nekih njegovih izjava. Gospodin Aaron izjavio je da je odvezao Leibyja do svoga stana. Idu}eg dana na poslu ga je, prema vlastitim rije~ima, uhvatila panika kada je vidio letke vezane uz nestalo dijete. Leci su nudili i nagradu. Kada se vratio u svoj stan, Leiby ga je tamo ~ekao. Kao da pi{e medicinsko izvje{}e, gospodin Aaron je opisao kako je raskomadao dje~akovo tijelo i dijelove smjestio u duboko smrzavanje. Zatim se tu{irao, malo po~istio stan te se ponovo tu{irao. Nakon toga je dio tijela stavio u kofer, vozio se dvadesetak minuta i ostavio kofer u kontejneru za sme}e: “Zatim sam se vratio ku}i da po~istim i organiziram stan”, napisao je.


VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Rabin Dovid Goldwasser pred sudom u Brooklynu u ~etvrtak poslije ~itanja optu`nice Leviju Aaronu. S lijeve strane stoji vije}nik Hikind. Foto Michael Kirby Smith za The New York Times.

Leiby Kletzky.

Charles J. Hynes, okru`ni tu`itelj Brooklyna, rekao je u ~etvrtak: “Ovaj }e se slu~aj svakako na}i pred sudom. Apsolutno ne postoje nikakve okolnosti koje bi me navele da prihvatim nagodbu.” Odvjetnici gospodina Aarona, Pierre Bazile i Jennifer L. McCann zatra`ili su da se gospodina Aarona zadr`i u bolnici Bellevue Hospital Center radi daljnjih procjena i njegove vlastite sigurnosti. Sudac Firetog odgovorio je da to ovisi o zatvorskoj upravi. Mr. Bazile je izjavio: “Vjerujemo da ima psihi~ke probleme”, te je rekao da je sudski psiholo{ki pregled otkrio da gospodin Aaron ~uje glasove. Policijski dokumenti tvrde da je gospodin Aaron izja-

vio da mu “ti glasovi nala`u da si oduzme `ivot zbog toga {to je u~inio”. Njegovo idu}e pojavljivanje pred sudom zakazano je za 14. listopada. Vije}nik Dov Hikind izjavio je pred sudnicom da bi bila “apsolutna tragedija (kada bi se odvjetnici gospodina Aarona koristili neura~unljivo{}u svoga klijenta) jer bi to zna~ilo da ~ovjek, kojeg sam vidio prije nekoliko trenutaka, nije odgovoran za svoje postupke. Ni na trenutak to ne vjerujem, a siguran sam da u to ne vjeruje niti itko drugi.” 

Me|unarodni mediji spremno prenose pogre{nu pri~u o suludoj odluci vjerskog suda Carmel Gould, Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e Za{to su mediji {irom svijeta odmah prenijeli neistinitu pri~u o o~ito suludoj odluci vjerskog suda kada je sam prvobitni izvor informacija ve} izdao izjavu u kojoj opovrgava svoje navode?

U doba instant vijesti i informacija koje se {ire brzinom svjetlosti, bilo da su istinite ili ne, postavljaju se ozbiljna pitanje o budu}nosti to~nog novinskog izvje{tavanja. Razotkrivanje autora bloga pod nazivom Gay Girl in Damascus, koji je, kako se pokazalo, pisao Amerikanac koji `ivi u [kotskoj, mnoge je ljude u~inilo nervoznima jer su shvatili kako ih je lako zaveo internetski avatar. Novinare i dalje ne pu{taju na mjesta u kojima tinjaju sukobi, a sli~no je i sa Sirijom u kojoj je dobiti informaciju jednako dobitku na lutriji. Mo`da je jednostavno bilo lak{e vjerovati u Gay Girl nego pre`ivljavati bez nje.

Nedavno lansirana pri~a o izraelskom psu kojega su osudili na smrt jer mu je tijelo naselio zlo~esti sekularni odvjetnik, podsje}a nas da utvr|ivanje istinitosti ~injenica i dalje ponekad kaska za potrebom da se brzo izda so~na pri~a. [to je jo{ gore, i reakcija medija na razotkrivanje ~injenica eti~no je jednako upitna kao i samo objavljivanje ~injeni~no neto~nog izvje{}a. Tre}eg lipnja ove godine, Maariv je objavio pri~u pod naslovom: “Mea [earim: Bet Din naredio kamenovanje `enskoga psa” u kojoj je tvrdio da je pas u{ao u prostorije vjerskoga suda tijekom za53


RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

sjedanja i nije `elio oti}i. Moram priznati da nisam ~itala izvorni ~lanak jer je u tom trenutku ve} bio uklonjen sa internetskih stranica toga ~asopisa (naslov je ostao). Ali, sude}i prema izvje{}ima, ~lanak je tvrdio da je jedan od nazo~nih sudaca izjavio da se u psa naselio duh sekularnog `idovskog odvjetnika koji je prije dvadeset godina uvrijedio sud. Isti je sudac zatra`io da pas bude ubijen. Ono {to je slijedilo prili~no je zbunjuju}e. Vjerski je sud izdao podulji demanti tvrde}i da nikada nije donesena takva presuda nego upravo suprotno: “Jedino {to se dogodilo je… da su suci pozvali jeruzalemsku veterinarsku upravu koja brine o psima lutalicama i zatra`ili da netko do|e po psa. Za to je vrijeme pas sjedio u kutu, bio je miran i neozlije|en. Pri~u mo`e potvrditi gradska veterinarska uprava.” Ista je izjava prekorila i medije koji su, o~ito, pogre{no predstavili cijeli slu~aj. Dana 15. lipnja Maariv je izdao poja{njenje u kojem je priznao da naslov koji je navodio da je vjerski sud nalo`io pogubljenje psa “nije to~no opisivao cijelu pri~u te se stoga ispri~avamo sudu i

njegovim ~lanovima zbog nanesene {tete”. Ali, mediji su ve} nanju{ili krv: rabini koji u Izraelu osu|uju pse na smrt – vijest je bila previ{e dobra da bi je itko propustio. Svjetska agencija AFP objavila je u petak, dva dana nakon {to je Maariv izdao demanti, “@idovski sud osudio psa na smrt kamenovanjem”. BBC se u subotu odlu~io na naslov “Jeruzalemski rabini osudili psa na kamenovanje” a istoga je dana i Time objavio: “[okantna presuda: `idovski sud osudio psa na smrt kamenovanjem.” Ovaj je ~lanak zabilje`io preko 2000 klikova na Facebookovu tipku Like a na Tweeteru je dalje proslije|en vi{e od 800 puta. Ozbiljno zabrinjava ~injenica da su sve ove pri~e objavljene nakon {to je Maariv izdao demanti pri~e. To ukazuje da novinari nisu kontaktirali izvor pri~e nego su se jednostavno oslonili na izvje{}a iz druge ruke, u ovom slu~aju na izraelsku Y-net stranicu na engleskom jeziku. I na njoj je izvje{}e bilo objavljeno tek nakon {to je Maariv ve} demantirao izvornu pri~u. 

Komemoracija nacisti~ke invazije uzrokuje sva|u u Estoniji Jeremy Sharon, Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e je jo{ gore, ba{ na dan kada su zapo~ela masovna ubojstva `itelja Viljandi i Estonije koji su bili ’pogre{ne’ nacionalnosti… ~ini se potpunim idiotizmom”, izjavila je Ala Jacobsen, predsjednica estonske `idovske zajednice. Jaanika Kressa, jedan od organizatora proslave rekao je da se “dolazak Nijemaca smatra oslobo|enjem Estonije jer ju je spasilo od posljedica naredbe izdane u lipnju 1940. godine prema kojoj je oko deset tisu}a ljudi deportirano u Sibir a lokalno stanovni{tvo potpuno osiroma{eno. Kada su stigli Nijemci, `ivot Estonaca ponovo se vratio u normalu.”

@itelji grada obilje`ili su nacisti~ko “oslobo|enje” svoga grada od sovjetske okupacije u lipnju 1941. godine. Foto Courtesy.

@idovska zajednica grada Viljandi u Estoniji, izrazila je svoje neslaganje s proslavom tijekom koje su `itelji grada obilje`ili nacisti~ko “oslobo|enje” svoga grada od sovjetske okupacije u lipnju 1941. godine. Nekoliko desetaka ljudi nazo~ilo je ceremoniji komemoracije na gradskom njema~kom vojnom groblju i obilje`ilo sedamdesetu godi{njicu nacisti~ke invazije. Doga|aje je organizirala Udruga estonskih vojnika Sakala. “Standardni poku{aj da se ljude koji su sura|ivali s nacisti~kim okupacijskim re`imom prika`e kao ’borce protiv bolj{evizma’ a {to 54

Dr. Efraim Zuroff, direktor Wiesenthalovog Centra i povjesni~ar Holokausta na to je rekao da je Kressina izjava “zlonamjerna revizija tu`ne stvarnosti estonske povijesti i bezosje}ajna uvreda uspomeni na estonske @idove koje su pobili nacisti i njihovi lokalni suradnici. Ako vo|e Unije estonskih vojnika vjeruju da je masovno umorstvo nedu`nih @idova ’normalna situacija’, onda im je mjesto u zatvoru ili u psihijatrijskoj bolnici.” Sovjetski Savez okupirao je Estoniju u lipnju 1940. godine, {to je bila posljedica ugovora o nenapadanju kojega su nacisti~ka Njema~ka i SSSR (poznatiji pod imenom Pakt Ribbentrop-Molotov) potpisali u kolovozu 1939. godine. Dana 22. lipnja 1941., njema~ka je vojska napala Sovjetski Savez i okupirala ogromna podru~ja, uklju~uju}i i Estoniju. Sovjetska okupacija Estonije donijela je stra{ne mjere represije zbog kojih su tisu}e Estonaca, koji su progla{eni neprijateljima Sovjetskog Saveza (uklju~uju}i i @idove) deportirani, pogubljeni ili pomrli u zatvorima. 


VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Za{to je Judaizam “~etvrtasta” religija? Rabin Stewart Weiss, Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e [avuot i partnerstvo s Bogom Jedna od najzanimljivijih karakteristika [avuota, uz ~itanje Deset zapovijedi i konzumaciju kola~a od sira je obi~aj dugog bdijenja tijekom kojeg se prou~ava Tora. To se naziva tikun leil [avuot ili ispravljanje no}i [avuota.

“Za{to je blagoslov”, pitao je on, “kojeg izri~emo poslije jedenja kruha tako duga~ak, tako pun povijesti i ispunjen pohvalom Svevi{njega? Za{to u njemu govorimo i o tolikim drugim micvot i povijesnim zbivanjima, npr. brit mila, Izlasku, Izraelu i Jeruzalemu, umjesto da jednostavno zahvalimo Svevi{njemu za hranu koju jedemo? Za{to ovaj blagoslov zapo~inje pozivom za pa`njom? Za{to je ovaj blagoslov toliko slo`eniji od, recimo, kratkog blagoslova kojeg izri~emo nakon {to smo pojeli plodove koji rastu u Svetoj Zemlji?” Jo{ ga je vi{e zbunjivala usporedba kruha i plodova: “Plod je ~udesan: ~ini se da dolazi ravno s nebesa, poput mane u pustinju. Ukusan je, hranjiv i dostupan nam je uz minimum ulo`enog napora – vo}e doslovno raste na drvetu! S druge strane, kruh je uglavnom plod rada – sijemo, `anjemo, mijesimo, pe~emo, kako bismo proizveli ukusnu {abatnju halu.

Prema tradiciji, u vrijeme kada im je dana Tora, @idovi su se pona{ali prili~no nemarno prema tom veli~anstvenom doga|aju te su neki od njih ~ak pozaspali uo~i samog velikog trenutka, kada se Ha{em spustio na planinu kako bi predao Plo~e Zakona. Stoga, kako bi se iskupili za takav bezosje}ajan ~in, svoju ljubav prema Tori i strast prema prou~avanju Zakona pokazujemo tako {to im se posve}ujemo i u sitne sate. Ali, moj pogled na stvari je ne{to druga~iji. Po~nimo s pitanjem: Za{to je brdo Sinaj, popri{te takvog veli~anstvenog zbivanja, koje je uzdrmalo temelje cijelog svijeta, tek opaska u svjetskoj povijesti. Za{to ga ne {tujemo i ne hodo~astimo na takvo mjesto? Za{to ga ne ubrajamo me|u nama najsvetija mjesta? Uistinu, na{i mudraci Sinaju ne posve}uju gotovo nikakvu pa`nju pa nismo ~ak ni potpuno sigurni o kojem se brdu to~no govori kada se ka`e Sinaj. Na spomen brda Sinaj, ve}ina ljudi }e pomisliti na poznatu njujor{ku bolnicu (Mount Sinai Hospital, op. prev.).

Njegov je odgovor: “Pomislio bih da }e blagoslov vo}a koje dobivamo gotovo potpuno od Boga biti dulji, da }e poeti~no govoriti o obilju s Nebesa dok }e u slu~aju kruha, kod kojega Ha{em daje sjeme ali ~iji je primarni proizvo|a~ ~ovjek, blagoslov biti kra}i. Ali, upravo je suprotno!” Rabin Soloveitchik zaklju~uje da je ba{ o tome rije~: situacija u kojoj Ha{em djeluje sam, zahtjeva zahvalnost i po{tovanje ali do odre|enog stupnja. No, situacija u kojoj su Ha{em i ~ovjek radili zajedno, gdje su stvorili partnerstvo, ne{to je o ~emu treba pjevati, razmi{ljati i slaviti s rado{}u. Jer upravo je takvo partnerstvo Ha{ema i ~ovjeka izvor prave duhovnosti iz koje ~ovjek crpi osje}aj smisla i svrhe u svemiru. Zamislite da ste na koncertu Luciana Pavarottija. Odu{evljeni ste, {to ga mo`ete slu{ati! I, odjednom, on vas poziva da sada vi zapjevate dok on sjedi u publici i slu{a – kakva privilegija! No, najve}i trenutak je onaj kada vas Pavarotti uzima za ruku i ka`e: “Bio bih po~a{}en kada biste mi se pridru`ili kako bi zajedno otpjevali duet!” U tom trenutku, dok zajedno s vama pjeva i veliki Pavarotti, va{ osje}aj samopo{tovanja vinuo se do nebesa.

Usporedimo to sad s drugim poznatim brdom – brdom Morija. Ono posjeduje trajnu, neprolaznu svetost. To je mjesto koje svakako treba posjetiti, mjesto koje predstavlja samo srce na{e duhovne energije. U europskim {tetlima ljudi su obi~avali na kaminima dr`ati kutije s zemljom s brda Morija a ~ak i danas mnogi ljudi u dijaspori stavljaju zemlju s upravo tog mjesta u grobove svojih pokojnika.

Sli~no tome, kada god radom pratimo Ha{ema, osje}amo da imamo vrijednost i zna~aj u ovome svijetu. I upravo je zato kruh, ~ija proizvodnja zahtijeva suradnju Ha{ema i ~ovjeka, va`niji od vo}a. I upravo je zato brdo Morija va`nije od brda Sinaj. Jer, bez obzira na to koliko su zna~ajna zbivanja [avuota, ono {to se dogodilo na brdu Sinaj bilo je isklju~ivo Ha{emovo djelo. Mnogo je puta upozorio ljude da se ne pribli`avaju planini, da se dr`e podalje te je rekao da }e umrijeti oni koji joj pri|u. Kad je gotovo, onda je zauvijek gotovo.

Pa, u ~emu je onda razlika izme|u brda? Rabin J. B. Soloveitchik na ovo je pitanje odgovorio vlastitim pitanjem.

Ali, s brdom Morija pri~a je druga~ija. Njezina svetost potje~e iz djela akeda, kada je Abraham bio spreman svog vlastitog sina Jicha55


RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

ka ponuditi kao `rtvu kako bi izvr{io Ha{emovu volju. Taj doga|aj predstavlja ~ovjekovu spremnost na partnerstvo s Ha{emom, pokazuje ~ovjekovu odlu~nost da djeluje u skladu s Bo`anskom voljom, bez obzira na posljedice. Sve to ispunjava ovo brdo sveto{}u i to zauvijek.

Prve plo~e Deset Zapovijedi oblikovao je u potpunosti sam Ha{em. Na `alost, potrajale su tek nekoliko sati. Mo{e ih je razbio kada je vidio da se @idovi klanjaju Zlatnom teletu. Ali, druge plo~e nije dao Ha{em nego ih je izradio Mo{e. One nisu razbijene, one su vje~ne jer su proizvod kako Neba, tako i Zemlje.

Rabin Samson Raphael Hirsch, slavni vo|a njema~kih @idova u 19. stolje}u briljantno je zamijetio da je, po njegovim rije~ima, krug ili elipsa izvorni oblik svemira. Sunce, mjesec, zvijezde – svi su okrugli. Ve}ina vo}a – jabuke, naran~e, limuni, itd. – je okrugla oblika. Kada kapljica ki{e padne na zemlju, razleti se u krug. No, za razliku od toga, ve}ina predmeta u judaizmu su ~etvrtasti: tefilin, hupa, Kov~eg, suka, svitak mezuze, talit. Za{to? Jer iako ono {to je okruglo mo`da dolazi izravno s Neba, ono {to je ~etvrtasto nije moglo takvim i postati bez uplitanja ljudske ruke. Pravokutnik, ka`e rabin Hirsch, je znak koji govori: Ovdje je bio ~ovjek!“ A bit judaizma, ~emu svjedo~e i predmeti koji su mu sveti, le`i upravo u veli~anstvenom partnerstvu ~ovjeka i Ha{ema.

Vratimo se sada na{oj izvornoj temi, tikunu no}i [avuota. Po mojem mi{ljenju, ovo je dublje zna~enje: kada su @idovi pozaspali jer nisu bili izravni sudionici u Otkrivenju na Sinaju, propustili su priliku da stvore savez s Ha{emom. Svake godine na godi{njicu tog doga|aja nastojimo ispraviti tu neravnote`u i to cjelono}nim prou~avanjem Tore kojoj smo tada potpuno posve}eni. Jer upravo kroz aktivno prou~avanje Ha{emovih rije~i mo`emo prihvatiti jedni druge, smanjiti jaz izme|u Neba i Zemlje i izgraditi se u punopravne partnere na{ega Stvoritelja. 

Saudijski pisci: Tajna izraelskog uspjeha prevela Dubravka Ple{e Dana 7. srpnja 2011. godine dvojica saudijskih kolumnista, liberalni Khalaf Al-Harbi iz saudijskog dnevnika ’Okaz i Fawaz Al-’Ilmi iz saudijskog dnevnika Al-Watan – objavili su ~lanke u kojima su situaciju u Izraelu usporedili s situacijom u arapskim zemljama. Al-Harbi je mi{ljenja da tajna izraelskog uspjeha le`i u demokratskom re`imu i po{tovanju ljudskih prava svojih gra|ana, dok je Al-’Ilmi uvjeren da Izrael svoj prosperitet mo`e zahvaliti ulaganju u obrazovanje i znanost. Svakako treba istaknuti da su ovi i ovakvi ~lanci rijetkost u saudijskim dr`avnim novinama. Donosimo izvatke iz oba ~lanka.

Al-Harbi: “Zar zaista jo{ uvijek vjerujemo da je Izrael privremena dr`ava koja }e sigurno nestati?” Al-Harbi je napisao: “Kada smo bili mladi, u~itelji su nam neprekidno ponavljali da je Izrael, bez ikakve sumnje, samo privremena i prolazna dr`ava. Nakon {to smo postali dovoljno stari da ~itamo, knjige i novine punile su nam glavu razlozima zbog kojih Izrael ne mo`e (nastaviti) postojati u arapskom okru`enju. Godinama smo ~ekali trenutak kada }e Izrael nestati a evo (danas smo svjedoci) trenutka kada se arapske zemlje po~inju raspadati, jedna za drugom.” “Prije nekoliko dana obilje`ili smo ~etrdeset ~etvrtu godi{njicu nakse (tj. poraza u ratu 1967. godine) kada je Izrael progutao arapske teritorije. … Prije otprilike tjedan dana (izraelski premijer 56

Benjamin) Netanyahu odr`ao je pred ameri~kim Kongresom briljantan govor u kojem je naglasio da se Izrael ne}e vratiti u granice iz 1967. godine. Ova izjava zna~i da je Izrael postigao toliki stupanj samopouzdanja i mira da vi{e ne `eli pregovarati ~ak ni o onim zemljama koje je, prema vlastitom priznanju, okupirao (1967. godine), a kamo li o zemljama koje je okupirao 1948. godine. Zar zaista jo{ uvijek vjerujemo da je Izrael tek privremena tvorevina koja }e zasigurno nestati?” “Mo`da }e Izrael i nestati za 100 ili 200 godina, nitko ne zna {to }e se zbiti u budu}nosti. Ali, pogledamo li stanje u kojem se trenutno nalaze arapski susjedi Izraela, vidjet }emo zbunjene dr`ave, politi~ke ~imbenike koji ne uspijevaju odr`ati vlastito nacionalno jedinstvo te vojske koje ne nastoje izbrisati Izrael s kar-


VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI te svijeta nego to isto u~initi vlastitom narodu… Tajna izraelskog pre`ivljavanja, usprkos svim velikim izazovima s kojima je suo~en, le`i u demokraciji i po{tovanju vrijednosti (izraelskog) pojedinca, usprkos rasizmu i brutalnosti (Izraela) prema njegovim arapskim susjedima. Tajna pada arapskih zemalja le`i u diktatorskim re`imima i maltretiranju pojedinca… Arapske zemlje u izraelskom susjedstvu ne}e mo}i osloboditi Palestinu sve dok (unutar vlastitih granica) pojedincima uskra}uju pravo na ljudsko dostojanstvo.” “Izrael je pobje|ivao u ratovima i zauzimao arapske teritorije koji su ve}i (od samog Izraela), kako povr{inom, tako i po broju stanovni{tva. Zatim je tamo razvijao proizvodnju, industriju i ulagao u razvoj. Prosje~an prihod u tim je podru~jima dvostruko vi{i od prihoda u susjednim arapskim zemljama. Tijekom svih faza (svoga razvoja), Izrael je crpio snagu iz po{tovanja koje je pokazivao prema svojim gra|anima dok su njegovi arapski susjedi vojnom ~izmom gazili svoje sirote gra|ane.” “Bilo bi dobro kada bismo mogli stupiti u kontakt sa svojim u~iteljima i obavijestiti ih da Izrael jo{ uvijek postoji dok arapske zemlje jure prema uni{tenju. @elimo li znati tko }e opstati a tko nestati, moramo uvijek provjeriti tko zastupa demokraciju, socijalnu pravdu i ljudska prava.”1

Al-’Ilmi: Izrael je u zenitu znanstvenih istra`ivanja, Arapi na samome dnu. Al-’Ilmi pi{e: “... Tawasul2 je slu`bena web stranica izraelskog Ministarstva vanjskih poslova i, za razliku od arapskih web stranica, obnavlja unesene podatke svakih 12 minuta tijekom cijeloga dana. Podaci se nude na arapskom, hebrejskom, farsiju, engleskom, francuskom i ruskom jeziku. Dvadesetog sije~nja web stranica je objavila izvje{}e u kojem je stajalo da se jedini svjetski registar arapskih donatora ko{tane sr`i nalazi u Medicinskom centru Hadasa, povezanom s Hebrejskim sveu~ili{tem u Jeruzalemu. Treba re}i i to da Arapi koji `ive u Izraelu ~ine samo 1,2 milijuna cjelokupne svjetske populacije Arapa koja iznosi vi{e od 400 milijuna.” “Izvje{}e je pripremila Avigayil Kadesh te ono iznosi da je dr. Amal Bishara, upraviteljica donacijskog centra bolnice Hadasa i Arapkinja s doktoratom iz biologije i imunologije, obi{la vi{e od 60 arapskih sela i gradova otkako je 2008. godine utemeljen registar davatelja ko{tane sr`i. Cilj joj je bio prikupiti podatke za vlastita istra`ivanja i doradu `idovskog registra koji je u toj bolnici aktivan ve} 22 godine. Zahvaljuju}i predavanjima i dru{tvenoj povezanosti, arapska je lije~nica animirala 9000 (arapskih) donatora i time omogu}ila {est transplantacija donirane sr`i. Treba re}i da 60% Arapa (kojima je potrebna takva vrsta transplantacije) donatore pronalaze unutar vlastitih obitelji a 90% zahtjeva za transplantacijom ko{tane sr`i odnosi se na arapsku djecu koja obolijevaju od nasljednih bolesti zbog brakova bliskih ro|aka.” “Prije no {to su ovi arapski (donatori) registrirani, medicinski centar Hadasa uglavnom nije uspijevao pro{iriti registar donatori ili (dogovoriti) donacije @idova Arapima ili obrnuto. No, zahvaljuju}i

RUAH HADA[A

ovoj arapskoj lije~nici, percepcije su se promijenile i Arapi i @idovi danas su voljni (jedni drugima) donirati ko{tanu sr` kako bi spasili `ivot nekome koga uop}e ne poznaju.” “Ove je godine Izrael objavio mnoge znanstvene studije koje ga svrstavaju na prvo mjesto u svijetu po broju studija (objavljenih) po glavi stanovnika – 12 studija na 10.000 ljudi. Amerika je na drugom mjestu sa 10 studija (na 10.000 stanovnika) a na tre}em mjestu nalazi se Velika Britanija sa 9 studija na 10.000 stanovnika. [to se arapskih zemalja ti~e, sve su pri dnu ljestvice.” “Izvje{}a o raskoraku u znanosti i tehnologiji izme|u Arapa i Izraela pokazuju da su godi{nja ulaganja u {kolovanja (prosje~nog) arapskog gra|anina pala na 340 dolara dok u Izraelu iznose vi{e od 2500 dolara. Indeksi koji mjere dohodak, obrazovanje i razinu zdravstvene za{tite Izrael smje{taju na 23. mjesto svjetske ljestvice dok je Egipat pao na 199. mjesto, Sirija na 11. mjesto, Jordan na 99. mjesto a Libanon na 82. mjesto. [to se ti~e broja znanstvenika uklju~enih u neku vrstu istra`ivanja na milijun stanovnika, Izrael ih ima 1.395 a arapski svijet broji 136. Statistike UNESCO-a ukazuju da se u arapskim zemljama na znanstveno istra`ivanje u prosjeku tro{i maksimalno 0,2% godi{njeg bud`eta a u Izraelu 4,7% {to ga stavlja na prvo mjesto u svijetu.” “Ve} deset godina Izrael stvara strate{ke veze sa znanstveno naprednim zemljama kako bi (svoja istra`ivanja) povezao s njihovim istra`iva~kim centrima i potaknuo svoje znanstvenike da sudjeluju u me|unarodnim razvojnim programima. Danas postoji 21 znanstvena kompanija u Izraelu… Upravo Izrael, prije svih drugih, saznaje rezultate rada ovih kompanija i koristi se njihovim spoznajama kako bi unaprijedio izraelske izume.” “Izraelska strategija u znanosti i tehnologiji temelji se na pronala`enju novih pristupa u znanstvenom istra`ivanju i tehnolo{kim otkri}ima, obu~avaju}i nove generacije znanstvenika – osobito u fizici, kemiji i prirodnim i dru{tvenim znanostima. Izrael je uvjeren da }e mu upravo ove znanosti omogu}iti da kontrolira svijet i upravlja njegovim napretkom.” “Od 1949. godine, Izrael je utemeljio institute koji se bave podmorskom geologijom i nuklearnom fizikom kao i institute koji prou~avaju pustinjska podru~ja i informacijsku tehnologiju. Izrael koristi znanstvena istra`ivanja i tehnolo{ki razvoj kako bi osigurao vlastite obale i zadovoljio strate{ke potrebe svoje obrane i sigurnosti, za{titio okoli{ i razvio svoje prirodne resurse. Njima se zatim slu`i kako bi proizveo struju, izgradio komunikacijsku i informacijsku tehnologiju te istra`ivao (alternativne) izvore energije.”3  Izvori: 1 ’Okaz (Saudijska Arabija), 7. lipnja 2011. 2 Altawasul.com 3 Al-Watan (Saudijska Arabija), 7. lipnja, 2011.

57


RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Francuski Muslimani i @idovi grade prijateljstva zahvaljuju}i Facebooku JTA, prevela Sonja Samokovlija Inovativna grupa omogu}ava razvoj umre`ene zajednice ~iji ~lanovi mogu izravno razgovarati o problemima koji ih mu~e

PARIZ – Na prvi pogled, muslimansko-`idovski piknik kod Fontane mira u vrtu Jichaka Rabina u sklopu parka Bercy u Parizu, nalikuje na ponovni susret starih prijatelja. Sredovje~ni mu{karci i `ene sjede na dekama, zajedno se smiju grickaju}i krve i bliskoisto~ne slastice. Grupa `ena divlje ple{e na glazbu gitarista i ~ovjeka s defom. Ali, mnogi od ovih stotinjak ljudi nisu se nikada sreli – barem ne licem u lice. Oni su dio inovativne grupe koja nastoji izgraditi mostove izme|u Muslimana i @idova u Francuskoj putem Facebook zajednice ~iji ~lanovi mogu izravno preko interneta razgovarati o pitanjima koja ih dijele te se s vremena na vrijeme upoznati na dru`enjima nalik na ovaj nedavni piknik u Parizu. Grupa se zove Shalom ¡ Paix ¡ Salam – hebrejska, francuska i arapska rije~ za mir. “To je revolucionarno”, ka`e Mohamed Kamli, muslimanski student prava na Sorboni i jedan od zamjenika direktora grupe. “Ne morate pri}i nekoj nepoznatoj osobi na ulici i re}i, ’ Vidim da imate kipu. Porazgovarajmo malo o nekim problemima.’” Ova grupa nastoji promijeniti narav odnosa @idova i Muslimana u Francuskoj za koje su karakteristi~niji sukobi i trvenja nego prijateljstvo. Grupu Shalom ¡ Paix ¡ Salam vode petero Muslimana i petero @idova koji su svi dobrovoljci a sama je grupa pokrenuta nakon {to je napetost koja je vladala izme|u Muslimana i @idova u Parizu buknula poslije rata u Gazi 2008. – 2009. godine. Namjera nije bila izbjegavati to~ke neslaganja nego olak{ati raspravu o slo`enim pitanjima ali tako da se sudionicima ne dopusti da u raspravu “uvuku konflikt izme|u Izraela i Palestine”, ka`e supredsjednica grupe Shalom ¡ Paix ¡ Salam, @idovka Corine Goldberger. “Mi ovdje ne `ivimo u Gazi, ne `ivimo na Zapadnoj obali. Mi `ivimo u Parizu”, ka`e Goldbergerova, koja je novinarka i radi za francusku verziji lista Marie Claire te redovno pi{e o pitanjima ljudskih prava. “Nema potrebe za borbom.” Shalom ¡ Paix ¡ Salam sada broji 1.600 sljedbenika na facebooku. Osim online razgovora, grupa organizira filmske ve~eri, muzejske 58

ture, predavanja, piknike i druge vrste susreta. Njezini su ~lanovi ~ak odr`ali mar{ mira kod Eiffelovog tornja. Patrick Conquy, predsjednik pari{kog ogranka @idovsko-muslimanskog prijateljstva Francuske (AJMF), jedne od najpoznatijih me|uvjerskih ustanova u Francuskoj, ka`e da na~in na koji se Shalom ¡ Paix ¡ Salam slu`i dru{tvenim povezivanjem ~ini tu organizaciju posebnom i izdvaja je od ostalih programa baziranih na dijalogu. “Mno{tvo ljudi se pridru`ilo grupi tako {to su ne{to napisali. Rije~ je o vrlo mladim ljudima kojima je dosta da ih zovi @idovima ili “prljavim Muslimanima”, ka`e Kamli. “U Shalom ¡ Paix ¡ Salam prona{li su mjesto na kojem mogu bez straha iznijeti svoje pozitivne ideje.” Ova organizacije se ne priklanja otvoreno nikakvim politi~kim stavovima iako se ~esto nalazi u polo`aju da je podvrgnuta pritiscima da to u~ini, osobito poslije sukoba s flotilom koja je nastojala izbje}i izraelsku pomorsku blokadu pojasa Gaze u svibnju 2010. kada su izraelske snage ubile devetoro Turaka “Ostale organizacije ovdje u Francuskoj se ne klone politike”, ka`e Kamli. Upravo je takav stav ovoj organizaciji privukao dvije mlade pari{ke sestre muslimanke, Sanu i Rizlaine Atifi. “Jako je va`no povezati sve ljude”, ka`e Rizlaine Atifi. “Mnogo svjetskih problema vezano je uz religiju. To nam u Francuskoj ne treba.” I njezina se sestra s time sla`e: “Mo`ete misliti {to god `elite, ali najva`nije je po{tivati razlike me|u nama”, ka`e Sana. “Mo`emo `ivjeti zajedno i to jako dobro.” Beatrice Szwec, biv{a novinarka i dugogodi{nja `idovska aktivistica, ka`e da je va`no podr`avati novonastale grupe kao {to je Shalom ¡ Paix ¡ Salam. “Ve}ina nas ima drugog posla u nedjelju ali izuzetno je va`no podr`avati ovakve grupe”, ka`e Szwec JTA. “Ova je grupa vrlo mlada ali ako ni{ta ne pokrenemo, ni{ta se ne}e ni dogoditi.” 


VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Crkve protiv Izraela Giulio Meotti, Israel News, prevela Dubravka Ple{e O`ivjele su kr{}anske krvne objede a Izrael se prikazuje kao zlo koje nema pravo postojati Giulio Meotti je novinar koji radi u Il Foglio te autor knjige Novi [oah: Neispri~ana pri~a izraelskih `rtava terorizma

Prije nekoliko dana, britanski istra`iva~i su objavili da su na dnu srednjovjekovnog zdenca u Norwichu, na sjeveru Engleske, prona{li sedamnaest `idovskih kostura. @idovi su pobijeni u pogromu ili su prisiljeni na samoubojstvo jer se nisu `eljeli pokrstiti. Tijela potje~u iz 12. ili 13. stolje}a kada su @idovi bili suo~eni s umorstvima, protjerivanjima i zlostavljanjima diljem Europe. Ovih sedamnaestero @idova je pobijeno zbog “teologije zamjene”, jedne od najstarijih kr{}anskih kleveta koja tvrdi da su Bo`ja obe}anja @idovima prestala vrijediti kada @idovi nisu priznali Isusa kao Boga te da su ta obe}anja tada prenesena na Crkvu. Otprilike deset stolje}a kasnije, globalni kr{}anski forumi ponovo o`ivljavaju teolo{ku demonizaciju nasljednika ovih sedamnaest @idova. Svjetsko vije}e crkava, ekumensko kr{}ansko tijelo sa sjedi{tem u @enevi koje navodno ima 590 milijuna ~lanova, upravo je okon~alo ~etverodnevnu konferenciju u gr~kom gradu Volosu. Niti jedan put tijekom tih ~etiri dana nitko nije izrekao niti jednu jedinu rije~ protiv islamista koji proganjaju Arape koji vjeruju u Isusa. Luterani su u Volos stigli iz SAD-a, katolici i protestanti iz Betlehema i Nazareta, pravoslavni kr{}ani iz Gr~ke iz Rusije, predava~i iz Beiruta i Kopti iz Egipta. Konferencija je `idovsku dr`avu proglasila “grijehom” i “okupatorom” te optu`ila Izraelce da “dehumaniziraju” Palestince, teolo{ki poku{ala dokazati da je “izabranost” `idovskog naroda la` te “otpor” proglasila kr{}anskom du`no{}u. Konferencija je zanijekala tri tisu}e godina `idovskog `ivota u zemlji koja se prostire izme|u Mediterana i rijeke Jordan, zauzela stav protiv samog postojanja Izraela, usporedila za{titni zid koji spre~ava ulaz terorista u Izrael s apartheidom, napala postojanje `idovskih domova u Judeji i Samariji pozivaju}i se na Bo`je ime i koncepcijski razorila `idovsku dr`avu predstavljaju}i je kao mje{avinu naroda – muslimana, kr{}ana i mo`da malo i @idova. Na konferenciji je ~ak i terorizmu dana legitimnost, govorima o “tisu}ama zatvorenika koji kopne u izraelskim zatvorima”, te je “otpor zlu okupacije” progla{en “kr{}anskim pravom i obavezom”.

Kopiranje Ahmadinejadove retorike Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci svjedo~imo radikalnom i opasnom porastu napada Protestantskih crkava i Katoli~ke crkve na Izrael. Iako u SAD-u postoji mno{tvo kr{}ana koji podr`avaju Izrael, grupe koje su bli`e vezane uz globalno javno mnijenje, europsku birokraciju, medije, Ujedinjene narode i razne zakonodavne forume su zagri`eni protivnici Izraela i antisemiti. Upravo

oni pripremaju teren za novu `idovsko krvoproli}e teolo{kim isklju~ivanjem izraelskih @idova iz obitelji naroda. Patrijarh antiohijske Melkitske katoli~ke crkve Grgur III. Laham izjavio je da “postoji cionisti~ka zavjera protiv Islama” te tako o`ivio stare teorije zavjera koje su dovele do stra{nih pogroma. U Antwerpenu, koji je neko} bio poznat i pod nazivom “belgijski Jeruzalem”, katoli~ka {kola na dobrome glasu koju financira dr`ava, [kola Svetoga Srca, nedavno je odr`ala Dan Palestine koji je obilovao antisemitizmom, kako verbalnim tako i u obliku raznih aktivnosti za djecu. Jedna od ponu|enih aktivnosti zvala se Baci vojnike u more a djeci je pru`ala priliku da replike `idovskih i izraelskih vojnika bace u dva velika spremnika vode. Najutjecajniji me|unarodni katoli~ki mirovni pokret, Pax Christi, nedavno je promovirao bojkot izraelskih dobara “u ime ljubavi”. Me|u najomrznutijim izraelskim kompanijama nalazi se i Ahava, izraelska kozmeti~ka kompanija koja je nakon godina demonstracija zatvorila svoju trgovinu u Covent Gardenu u Londonu. Neobi~no je to {to su tube losiona Ahava izabrane kao sotonski simbol `idovskog kolonijalizma. Danas najve}i dio kampanja protiv Izraela pokre}u upravo kr{}anske grupe kao {to je Nizozemska me|ucrkvena organizacija i irska katoli~ka grupa Troicaré. Obje ove organizacije financira Europska unija. Ujedinjena crkva Kanade, vrlo popularna kr{}anska denominacija, izglasala je bojkot {est kompanija (Caterpillar, Motorola, Ahava, Veolia, Elbit Systems i Chapters/Indigo) a ju`noafri~ki biskup Desmond Tutu je uvjerio sveu~ili{te u Johannesburgu da prekine sve veze sa svojim izraelskim kolegama. Pro{le je godine britanska Metodisti~ka crkva glasala za bojkot izraelskih roba koje se proizvode u Judeji i Samariji. Katoli~ki Pax Christi predvodi kampanju kojom se slavi Modechai Vanunu, Izraelac, koji je objavio tajne podatke o izraelskom nuklearnom programu a zatim se pokrstio. La Civiltà Cattolica, vatikanski ~asopis, koji prije objavljivanja dodatno kontrolira ministar unutra{njih poslova Svete Stolice, u sije~nju je na naslovnoj stranici donio {okantnu rije~ urednika vezanu uz palestinske izbjeglice. Slu`e}i se palestinskom propagandnom rije~ju “Nakba” kojom su se nedavno poslu`ile i arapske gomile napada~a na izraelske granice, novine su izjavile da su izbjeglice posljedica etni~kog ~i{}enja koje je proveo Izrael te da su “Cionisti mudro iskoristili i dalje koriste zapadnja~ki osje}aj krivice za [oah kako bi postavili temelje vlastite dr`ave”. Uistinu, sli~nost s Ahmadinejadovom retorikom je alarmantna. 59


RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Izrael kao ’strano tijelo’ Odnos Izraela i Vatikana bitno je druga~iji od odnosa slu`benog Jeruzalema i, na primjer, Albanije ili Luksemburga jer Katoli~ka crkva ima vi{e od milijardu ~lanova i predstavlja globalni moralni autoritet. Na rimskoj sinodi, nadbiskup Cyrille Salim Bustros, klerik kojega je papa Ratzinger izabrao da sastavi 44 kona~na prijedloga sinode, zanijekao je biblijsko pravo `idovskog naroda na Obe}anu Zemlju. “Mi, kr{}ani, ne mo`emo govoriti o Obe}anoj Zemlji za `idovski narod. Vi{e ne postoji izabrani narod”, rekao je Bustros, time o`ivljuju}i “teologiju zamjene”. Edmond Farhat, maronitski apostolski nuncij, neka vrsta vatikanskog ambasadora, opisao je mjesto Izraela na Bliskom istoku kao odba~enog “stranog tijela kojega niti jedan specijalist ne bi mogao zalije~iti.” No, nije to sve. Trenutni latinski patrijarh Jeruzalema, Fouad Twal, kojega je papa Ratzinger postavio za predstavnika katoli~ke zajednice u Izraelu i na Zapadnoj Obali, sponzorira apel protiv “judaizacije Jeruzalema”. Kao {to je vidljivo, nova antiizraelska politika

najmo}nijih kr{}anskih grupa daje novi polet srednjovjekovnom u~enju koje je stotinama godina demoniziralo @idove. Nedavna iskopavanja u Engleskoj ukazuju da su svi @idovi iz Norwicha zajedno naglavce ba~eni u zdenac i to prvo roditelji a zatim djeca. Petero `rtava ima sli~nu DNA {to ukazuje na mogu} nost da se radilo o ~lanovima iste `idovske obitelji. Otprilike deset stolje}a kasnije, petero @idova iz iste obitelji, Fogelovi iz Itamara, pobijeni su u vlastitim krevetima. Poznati talijanski sve}enik Mario Cornioli odmah poslije masakra poku{ao je na neki na~in opravdati ova umorstva napisav{i: “[to je Itamar? Ilegalna izraelska kolonija izgra|ena na ukradenoj zemlji.” Klevete “teologije zamjene” promijenile su jezik ali jo{ uvijek zna~e smrtnu presudu `idovskom narodu. Stav je ovaj: Izraelci, kao i Lucifer, bili su Bo`ji odabranici ali odba~eni su zbog svoje buntovnosti i zlo~esto}e pa sada zaslu`uju da ih se istrijebi iz takozvane “Svete Zemlje”. Od Norwicha do Itamara, `idovski mu~enici su vje~na i herojska mrlja na ovoj stra{noj, teolo{koj krvnoj objedi. 

Glas Katie Schneider, Tablet Magazine, prevela Dubravka Ple{e Prije no {to je bio slavni glas Zekoslava Mrkve, Pra{~i}a i Pere Djetli}a, Mel Blanc je bio `idovski dje~ak u Portlandu u Oregonu i imitirao svoje susjede, useljenike.

Muzejski izlo{ci obi~no su vizualni ali prvo {to }ete primijetiti kada u|ete u Oregonski `idovski muzej ~ija postava trenutno govori o `ivotu i karijeri Mela Banca je – njegov glas. Mani~ni uzorak je poznat i nezamjenjiv: to je glas Zekoslava Mrkve i Silvestra, Pti~ice, Kremenka i Dina i mno{tva drugih obo`avanih likova iz crti}a. Blanc je dao glas tako velikom broju razli~itih likova – preko 400 – da je Jack Benny jednom prilikom rekao: “U Hollywoodu postoji samo petoro stvarnih ljudi. Svima ostalima glas daje Mel Blanc.” I svi Blancovi likovi, kako nam otkriva ova izlo`ba, dio svog postojanja zahvaljuju njegovom odrastanju kao malog `idovskog dje~aka u Portlandu, u Oregonu, nastupima u vodviljima i dru`enju s ljudima raznih etni~kih pripadnosti. Ro|en u San Franciscu 1909. godine kao Melvin Jerome Blank, zajedno s obitelji preselio je sjevernije, u Portland kad mu je bilo 6 godina. Njegov je otac posjedovao nekoliko kroja~kih salona a mladi je Melvin dane provodio skitaju}i se Portlandom i promatraju}i njegove stanovnike, od kojih su mnogi bili @idovi. Me|u prvima s kojima se sprijateljio bio je i postariji `idovski par koji je vodio lokalnu trgovinu. Supruzi su govorili jidi{ a dje~aka je odu{evio njihov neobi~an dijalekt i intonacija. Nau~io ih je imitirati. Prema njegovom vlastitom priznanju, bio je to prvi glas kojeg je ikada izveo. Bilo je i mnogih drugih govora koje je mali Melvin mogao ~uti. Susjedstvo je sva{ta nudilo dje~aku s dobrim sluhom: ruski @idovi 60

`ivjeli su uz Talijane, Nijemce i Meksikance a bilo je tu i Japanaca. Svi }e mu ti dijalekti jednoga dana dobro do}i. No, njegovu `e| za umjetno{}u nisu mogle zadovoljiti samo rije~i. U~io je svirati violinu, bend`o, ukulele a provodio je i mno{tvo vremena u kazali{tima i gledaju}i nijeme filmove. U svojoj biografiji naslovljenoj “To nije sve, dru{tvo: Moj `ivot u zlatnom dobu crti}a i radija” pisao je o bje`anju iz {kole: “Radnim danima poslije podne rije~i su bile suvi{ne. U usta glumaca stavljali su ih drugi mudrija{i, zabu{anti koji su zajedno sa mnom sjedili u kinu.” Dobro se sna{ao me|u njima jer je i sam bio jedan od njih. Uskoro je po~eo pri~ati viceve na {kolskim okupljanjima te pri~e u kojima se slu`io razli~itim glasovima. “Sje}am se prvoga puta kada su mi klicali”, napisao je. “Dok sam se duboko klanjao, potpuno sam porumenio i mislio – ovo je prava stvar za mene.” Bio je siroma{an pa je {kolske hodnike koristio kako bi, zahvaljuju}i jeki koja je u njima vladala, uvje`bao vje{ti~ji cerek. Jednom ga je u~itelj izgrdio rije~ima: “Nikada ni{ta od tebe. Potpuno ti odgovara tvoje ime – Blank” (praznina, ni{tavilo). Nedugo poslije toga promijenio je na~in pisanja svog imena. A onaj smijeh? Na kraju je pripao ptici po imenu Pero Djetli}. ^im mu se pru`ila prva prilika, Blanc je po~eo nastupati. Neki od njegovih prvih nastupa odigrali su se u amaterskom vodviljskom klubu u Portlandu pod nazivom South Parkway Minstrels. Minstreli su bili dio Kvartovske ku}e (Neighborhood House), koju


VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

U dobi od 16 godina, Blanc je nadrastao svoje susjedstvo. U nedavnom predavanju o Blancovim `idovskim korijenima, Judith Magles, direktorica Oregonskog `idovskog muzeja, rekla je da je Blancov `ivot “preslikavao `ivot `idovske zajednice Portlanda toga vremena. Blanc je bio poput svojih prijatelj. @eljeli su oti}i i oku{ati se u velikom svijetu.” U Blancovom slu~aju to je zna~ilo odustajanje od srednje {kole i prihva}anje stalnog posla na lokalnoj radiopostaji. Nakon nekog vremena, kao bilo koji ambiciozni zabavlja~, Blanc se odlu~io oku{ati u Los Angelesu. Nije na{ao posao ali je prona{ao ljubav: vjen~ao se s Estelle Rosenbaum u tajnoj civilnoj ceremoniji a zatim je na Lag B’Omer odr`ano i vjersko vjen~anje. Novope~eni mladenci su se vratili u Portland i zajedno radili na radiju, u programu pod nazivom Cobweb and Nuts. Blanc je davao glas svim mu{kim likovima a Estelle `enskim. Godine 1936., Blancova je karijera kona~no ozbiljno krenula uzlazno. Nakon {to je uspje{no dao glas pijanom biku za Warner Bros., pozvan je na va`nu audiciju. Leon Schlesinger, voditelj odjela animacije pri Warner Brosu, zamolio ga je da poku{a osmisliti glas jednoj od najnovijih animiranih zvijezda toga studija, pra{~i}u s leptir ma{nom po imenu Porky.

Mel Blanc.

je utemeljio lokalni ogranak Nacionalnog vije}a `idovskih `ena u nastojanju da pomognu imigrantima u ju`nom Portlandu. Blanc nije nikada zaboravio Kvartovsku ku}u te ju je posje}ivao vi{e puta svake godine a bio je i voditelj gala priredbe povodom njezine pedesete godi{njice 1955. godine.

“@elite da budem glas pra{~i}a?” odgovorio je Blanc. “Pravi posao za dobrog @idova!” Blanc se {alio ali ne i Schlesinger. ^im je ~uo Blancovu verziju glasa, sve je sjelo na svoje mjesto. Dok je glumac koji je izvorno igrao Porkyja, Joe Dougherty, jako mucao, Blanc je zadr`ao mucanje ali ga je jo{ dodatno istaknuo vrhunskim tajmingom za kojega je stekao osje}aj rade}i kao radijski komi~ar. Istoga je trenutka dobio posao s pla}om od 200 dolara tjedno. Na svoje silno zadovoljstvo, Schlesinger je uskoro otkrio da Blanc ima rijetku vje{tinu da glas posudi mno{tvu likova, od zaljubljenog tvora do meksi~kog mi{a. Takav mu je rad uskoro donio i veliku slavu. Pojavljivao se uz gotovo svaku ve}u zvijezdu 40-ih i 50-ih, od Abbotta i Costella do Jacka Bennyja i Reda Skeltona. Pomogao je Warner Brosu i pri oblikovanju jednog od najomiljenijih animiranih likova, Zekoslava Mrkve. Kada je Blanc po~eo raditi za Warner Bros, poznati se zec zvao “Sretni Zeko”, {to se Blancu ~inilo suvi{e bezbojnim. Zecu je trebala osobnost i, po Blancovom mi{ljenju, odgovarala mu je upravo osobnost snala`ljivog @idova sa Avenije Flatbush, brzog na jeziku. Zekoslav Mrkva postao je Blancov najve}i uspjeh, lik s kojim se najvi{e poistovjetio. Godine 1961., Blanc je umalo poginuo u prometnoj nesre}i. Tjednima je le`ao u bolnici u komi i nije reagirao ~ak ni na glasove svoje supruge i sina. No, jednoga je dana u njegovu sobu u{ao kirurg i, umjesto da se obrati izravno Blancu, pitao je: “Kako se osje}a{, Zekoslave Mrkva?” Drhtavim glasom, Blanc je odgovorio: “Ha, ba{ sam super, doktore. A kak’ ste vi?” Zbog nesre}e, Blanc je mjesece proveo u krevetu a studio, koji se oslanjao na njega, postavio je opremu za snimanje u njegovu ku}u. Vi{e od 40 epizoda “Kremenka” Blanc je snimio iz svog kreveta uz pomo} Alana Reeda koji je dao glas Fredu, Jean Vander Pyl (Wilma) i Bee Benaderet (Betty). Blanc je umro 1989. Na njegovom nadgrobnom kamenu na holivudskom groblju Forever jednostavno stoji: “That’s All, Folks.” Ali, ni to jo{ nije sve: Blancov glas, digitalno obra|en na temelju spremljenih uzoraka, jo{ }e jednom o`ivjeti i kroz likove koji su postali njegovi za{titni znakovi u tri nova crtana filma koji su u pripremi.  61


RUAH HADA[A

VIJESTI IZ ZAJEDNICE

Dobrotvorni koncert uprili~en za `idovsku Osnovnu {kolu “Lauder – Hugo Kon” Sonja Samokovlija

Dana 14. 6. 2011., imali smo ~ast i privilegiju prisustvovati koncertu koji nam je maestro Itamar Golan s gostima priredio u Hrvatskom glazbenom zavodu. A k tomu jo{, koncert je bio dobrotvoran za na{u {kolu! [to sve veliki ljudi mogu uraditi u znak prijateljstva, najvi{e nam govori koncert maestra Golana koji se odazvao pozivu svoje prijateljice, a na{e ~lanice Lee [iljak. Samo zahvaljuju}i dubokom prijateljstvu koje gaji prema njoj, odvojio je vrijeme iz svog prepunog kalendara i odazvao se pozivu. Hvala Ti, Lea, {to si nama, slu{ateljima, omogu}ila ovakvo zadovoljstvo, na {kolu skrenula uvijek potrebnu pa`nju i pribavila joj materijalnu pomo}. Dobrotvorni koncert za `idovsku Osnovnu {kolu “Lauder – Hugo Kon”, pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ive Josipovi}a, realiziran je u organizaciji Bet Israela, `idovske vjerske zajednice u Hrvatskoj, i suorganizatora Veleposlanstva dr`ave Izrael u Republici Hrvatskoj, te ZAMP-a. Prije samog po~etka koncerta na{ rabin, dr. Kotel Da-Don, kratkim se govorom zahvalio gospo|i Sa{i Mesi} za sav doprinos i ljubav koju je podarila na{oj {koli, te joj u ime osniva~a {kole @idovske vjerske zajednice Bet Israel predao Megilu Zahvalnicu.

Pljesak je trajao dugo, a na kraju se umjetnicima s nekoliko rije~i obratila ravnateljica {kole gospo|a Jasenka Rafaj, te je svakome od njih na poklon uru~en po jedan uramljeni crte` koji su nacrtala djeca na{e {kole i prekrasan buket cvije}a na{eg sponzora gospodina Sa{e [ekoranja. Dok sam se pred koncert a i pod stankom pozdravljala s mnogim poznatim licima, polaskao mi je komentar moje gimnazijske kolegice i `elim ga podijeliti s vama. Rekla je jednostavno, umjetnici su sjajni, koncert je odli~an, cijeli je kulturni Zagreb ovdje.

Uz Itamara Golana nastupali su Danijel Detoni na glasoviru i Zagreba~ki kvartet saksofona:

I ovom se prilikom zahvaljujemo sponzorima, zlatnom, Grand Auto d.o.o. Ford, srebrenim Plivi (~lanu Barr grupe), Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj op}ini Zagreb, Me{ihatu Islamske zajednice Zagreb, Maraski, Agrokoru, te sponzorima The Regent Esplanadi Zagreb, HRT-u, Gradu Jastrebarsko, Rotary Clubu Zagreb, Erste Card Clubu, Air Franceu, Jutarnjem listu i Croatia kontroli.

Dragan Sremec, sopran-saksofon, Goran Mer~ep, alt-saksofon, Sa{a Nestorovi}, tenor-saksofon i Matja` Dreven{ek, bariton-saksofon.

Srda~no hvala Voji [iljku ~iji nas je glas pozivao na koncert s valova na{ih radiostanica.

^etveroru~na izvedba na glasoviru poznate Ravelove Pavane za preminulu infantkinju, odu{evila je slu{atelje koji su dugim pljeskom i uzvicima ushi}enja pozdravili Itamara Golana i Danijela Detonija.

Na kraju, ali ne manje va`no, jer kako mi Zagrep~ani ka`emo Zuker kommt zu letzt, svakako smo du`ni odati priznanje i zahvaliti se na{oj \ur|i [iljak na izvanrednoj organizaciji, budnom oku i svim onim “sitnim” detaljima o kojima je tako vje{to vodila ra~una i nenametljivo ih provela, te nam omogu}ila ovakav sjajan do`ivljaj.

Jo{ nam se nisu sti{ali dojmovi prve izvedbe, a ve} smo utonuli u ~arobne zvuke Fantazije u f-molu, op. 103, D. 940 Franza Schuberta. Nevjerojatna je virtuoznost i uskla|enost kojom su nas vodili kroz Allegro molto moderato, u Largo, Allegro vivace, te nas potpuno op~arali sviraju}i Finale lako}om koja se te{ko ~uje, a dugo pamti. 62

Nakon kratke stanke slijedio je nastavak: Glasovirski kvintet u gmolu, op. 57, Dmitrija Dmitrijevi~a [ostakovi~a u obradi Dragana Sremeca. Zagreba~ki kvartet saksofona s Itamarom Golanom za glasovirom, digao je na noge dvoranu koja se dugim aplauzom valjano odu`ila umjetnicima. I{~ekuju}i bis, ne malo smo se iznenadili kada su nam odsvirali poznatu pjesmu Jeru{alajim {el zahav (Jeruzalem od zlata) u obradi Sa{e Nestorovi}a.

Uskla|enost i koordinacija obitelji [iljak od ideje do realizacije ovakvog ogromnog posla zavrje|uje svu na{u zahvalnost i mo`e nam svima slu`iti kao primjer odanosti svojoj zajednici. 


VIJESTI IZ ZAJEDNICE

RUAH HADA[A

Zavr{na predstava `idovske Osnovne {kole “Lauder – Hugo Kon” Sonja Samokovlija

Ulazim u Zagreba~ko kazali{te lutaka; ne znam niti sama koliko sam puta kao dijete ovdje gledala Lopticu hopsicu, pa Vuk i sedam jari}a, a i Maya i Raul od malih su nogu dolazili ovdje, {to s bakom, {to sa mnom. Uspomene se prepli}u s realno{}u, djeca raznih uzrasta kome{aju se dvori{tem, roditelji, bake i djedovi ulaze i izlaze, vlada neka posebna atmosfera, pre{arolika publika za lutkarsko kazali{te. [to se to ovdje doga|a? Zagreba~ko kazali{te lutaka je 17. 6. 2011. otvorilo vrata na{oj {koli i zajedni~koj zavr{noj predstavi svih njenih razreda. Zahvaljuju}i gospo|i Jasni Heim Kozlovi} kazali{te nam je po ne zamislivo povoljnoj cijeni pru`ilo gostoprimstvo. [to je sve mogu}e posti}i zalaganjem i s dobrom voljom pokazano je i ovom prilikom. Srda~no se zahvaljujemo Jasni, ali jednako tako i Upravi ZKL koji su nam to omogu}ili. Dvorana gotovo puna! Svjetlo se gasi i na osvijetljenu pozornicu dolazi ravnateljica na{e {kole, gospo|a Jasenka Rafaj pozdravlja prisutne i najavljuje po~etak. Uvodni govor odr`ao je rabin dr. Kotel Da-Don. Pod svjetlo reflektora izlaze mora Maya i mora Silvija, dobri duhovi `idovstva na{e {kole kojima su ba{ ovi osma{i koji odlaze bili prvi |aci, a one njima prvi susret sa {kolom. Papiri u rukama podrhtavaju, a vidim da im se i koljena tresu. “Na{ih prvih osam godina” tako su predstavile program koji je osmi{ljen kao opro{taj od

prve generacije u~enika koji su zavr{ili osmogodi{nje {kolovanje u na{oj {koli, prvoj i jedinoj `idovskoj osnovnoj {koli nakon Drugog svjetskog rata na prostorima biv{e Jugoslavije. Maya i Silvija, Silvija i Maya, govore, ~itaju, bri{u suze, glas zapinje u gutanju knedle koja nikako da popusti. Sje}aju se svojih u~enika iz doba dok su jo{ i{li u vrti}, pa prvi razred, ispadanje mlije~nih zubi}a, SMS poruka s trajekta, s broda, s ljetovanja, podsje}aju ih kako nisu `eljeli i}i doma nakon nastave, kako im je vikend bio duga~ak, sje}aju se sricanja prvih rije~i na hebrejskom, prvog odlaska na skijanje… Nabrajanju nema kraja, uspomene su se nakupile, pa ipak je to osam punih godina! Sada je vrijeme da odu u neke druge {kole, da nastave {kolovanje bez njihovih budnih o~iju i kao {to se roditelji brinu kako }e djeca bez njih kada kao odrasli odu od ku}e, tako i njih dvije razmi{ljaju kako }e oni bez njih dvije. A kako }e tek njih dvije na jesen kada se vrate u {kolu, a njihovih prvih |aka vi{e tamo nema. Obostrano su si bili prvi, prvi u~itelji i prvi |aci. Govor su nekako kroz suze dovele do kraja, pored njih na pozornici stoje maturanti, njih sedmero,Vida, Ruben, Filip, Toma, Emanuel, Jonatan i Leon, a mla|i u~enici sjede ispred njih. Silvija i Maya pozivaju predsjednicu [kolskog odbora gospo|u Sa{u Mesi} na pozornicu, a zatim sve u~itelje, razrednice, profesore, ravnateljicu, tetu Vesnu, voza~a {kolskog busa gospodina Josipa, de~ke iz osiguranja. Kazali{tem se ori pljesak, svi mi prisutni pozdravljamo tim koji tako uspje{no vodi {kolu, ~estitamo im i bodrimo ih sve zajedno za uspjehe u daljnjem radu i {kolovanju. 63


RUAH HADA[A

VIJESTI IZ ZAJEDNICE

Nakon {to je razrednica razredne nastave Maja Radov~i} podijelila diplome zavr{nom razredu kita het, oni su predali svjedod`be kita alefu, zavr{enim prva~i}ima. Nakon toga uslijedila je predstava, sve je savr{eno odglumljeno, otpjevano, otplesano, sav se trud isplatio, mali su bili slatki i to~no su izgovarali tekstove, kostimi su bili skromni ali ma{toviti. ^etiri godi{nja doba izmijenjala su se pred nama, a ~arobnu su nam {umu vjerno do~arali mali glumci. Ephraim Kishon – Leon Bo`i~evi} bio je izvanredan kao i njegov nakladnik Jonatan Brn~i} Mej{ulam. Svi koji su u~estvovali u igrokazu bili su odli~ni, od plesa~a kan-kana, preko buba {vaba i ostarjelog bra~nog para do uli~nog prodava~a. Hebrejskim tekstom koji su izgovorili u~enici zavr{nog razreda oprostili su se od nas, a zatim je do{ao film. Film u kome smo pro{li sve – od po~etka na{e {kole sa samo sedam u~enika i prve predstave, te preselje-

nja u nove prostore, skijanja, sportskih aktivnosti, izleta, u~enja, pid`ama party i do svih onih radosti koje se pamte zauvijek. Na kraju, maleni su se na pozornici zagrlili i zagrljeni plakali zbog odlaska prve generacije. Za mene, to je dokaz uspje{nosti {kole i svih zajedno, djece, roditelja, nastavnog kadra i uprave, osje}aj tuge za prijateljima koji odlaze, jer tu`ni mo`emo biti samo za nekim tko nam je drag i s kime smo bliski. Djeca u na{oj {koli, bez obzira na razred i godine, rastu u prijateljstvu, ljubavi i me|usobnom uva`avanju. Eto, ako ste se pitali po ~emu je sve na{a {kola posebna, ovo je jedna od posebnosti u nizu! ^estitam svima zajedno, a srednjo{kolcima `elim sretno i uspje{no daljnje {kolovanje! Alvermos en alkansamientos i alegrias! 

Od danas, Zagreb ima Park pravednika me|u narodima Maja Rosenzweig-Baji} ZAGREB, 14. srpnja 2011. (Hina) – U po~ast stotinu ~etirima hrvatskim pravednicima me|u narodima zagreba~ki park na raskri`ju Selske i Zagorske ceste od danas nosi ime Park pravednika me|u narodima.

Plo~u s imenom parka otkrili su danas zamjenica zagreba~kog gradona~elnika Jelena Pavi~i}-Vuki~evi} i hrvatski nositelj Medalje pravednika me|u narodima Mario Carnelutti. Pravednik me|u narodima osoba je koja je, spa{avaju}i @idove tijekom nacisti~kog progona u Drugome svjetskom ratu, izlagala opasnosti svoj `ivot i `ivote ~lanova svoje obitelji. Tom je medaljom, najvi{im izraelskim dr`avnim priznanjem za ne`idove, odlikovano vi{e od 23 tisu}e osoba diljem svijeta, a me|u njima i 104 iz Hrvatske. Na dana{njoj sve~anosti predsjednik Hrvatsko-izraelskog dru{tva Filip Rosenzweig zahvalio je svima koji su poduprli inicijativu za imenovanje tog parka kojim se odaje po~ast svima koji su spa{avali @idove tijekom holokausta u Drugom svjetskom ratu riskiraju}i vlastiti `ivot. Ugledna i izvrsno integrirana `idovska zajednica na ovim prostorima u Drugom je svjetskom ratu gotovo je bila izbrisana, uni{tena, nestala, rekao je Rosenzweig, dodav{i da je na podru~ju NDH iskorijenjeno vi{e od 80 posto `idovske populacije. Me|utim, istaknuo je, pravednici me|u narodima unijeli su svjetlo u to doba tame. Zahvalio je ~lanovima neformalnog inicijativnog odbora za imenovanje zagreba~kog parka ~asnim imenom Pravednik me|u naro64

dima prof. Milanu Be{li}u, akademiku Zlatku Boureku, oskarovcu Branku Lustigu, prof. dr. Adalbertu Rebi}u, prof. dr. Viktoru @mega~u te ministru kulture Jasenu Mesi}u, ~ije je Ministarstvo podr`alo tu inicijativu, zatim potpredsjednici Gradske skup{tine Tatjani Holjevac, predsjedniku kluba gradskih zastupnika SDP-a Davoru Bernardi}u i drugima. Zamjenica gradona~elnika Jelena Pavi~i}-Vuki~evi} naglasila je da se ponosi {to je i Zagreb dobio svoj Park pravednika me|u narodima, rekav{i da se Hrvatska ponosi i sa 104 nositelja medalje Pravednik me|u narodima. Imenovanje parka pridonijet }e jo{ ja~em razvoju hrvatsko-izraelskih odnosa, naglasila je i podsjetila da je prije Drugoga svjetskog rata u Zagrebu `ivjelo oko 10 tisu}a @idova, o ~emu govori i proljetos objavljena knjiga @idovski Zagreb. Otvorenje Parka pravednika me|u narodima ~estitao je i izaslanik predsjednika Republike Dejan Jovi}, naglasiv{i da pravednici me|u narodima nisu pristali na zlo koje je tada vladalo. Ti ljudi su bili borci za slobodu i njihova borba upozorenje je kako se sli~no zlo ne bi nikada ponovilo, istaknuo je. “Onaj tko spasi jednog ~ovjeka, spasio je ~itav svijet”, pi{e na medalji koju pravednicima me|u narodima dodjeljuje izraelska Vlada i Memorijalni muzej Yad Vashem u Jeruzalemu. 


CRTICE IZ MOG OKRU@ENJA

RUAH HADA[A

Svibanj, lipanj i jo{ neki mjesec u mom gradu – pred vratima Europe Sonja Samokovlija

Ve} mi se zadnjih mjesec ili dva ~ini da nam premijerka pr{ti od nekog unutra{njeg zadovoljstva, neke skrivene sre}e, rekla bih, podsje}a me na zaljubljenu srednjo{kolku ili mo`da jo{ mla|u djevoj~icu punu bajkovitih snova. No nekako se sve oko nje ne uklapa u tu sre}u i bajkovitost. Ili smo mi, mo`da, iz nekog drugog filma, izgleda kao da je nas zaobi{ao ~arobni {tapi} dobrih vila koji nas mo`e za~arati i prenijeti u dobro raspolo`enje. [to bi to moglo toliko veseliti na{u premijerku? Moram se poku{ati prisjetiti svih onih stvari koje nad nama navla~e crne oblake, svega onoga {to nas poga|a kao grom iz vedra neba, neda}a koje se samo umno`avaju; mo`da ipak na kraju na|em klju~ sre}e na{e Jadranke. Evo recimo, u svibnju, u Splitu, cijela ulica gdje se nalaze @idovska op}ina i sinagoga osvanula je i{arana grafitima mr`nje, kukastim kri`evima i porukama iz Goebbelsove anti`idovske propagande. Nisu bila po{te|ena ni vrata sinagoge, niti Op}ine. @idovska op}ina Split oglasila se priop}enjem, na koji su grad Split i cijela dr`ava odgovorili – mukom. Ali razumljivo, grad Split ima druge brige, kako za{tititi Marjan od samovolje i vandaliziranja prirode. [etaju se ljudi i govore “Ne damo Marjan”, a ne shva}aju da su ga dali onoga trena kada su glasali za opciju ruralnog. Nisu o tome razmi{ljali kada su uz “`mul” vina bistrili politiku, nisu slu{ali glas razuma, svojih splitskih intelektualaca, “fetivih” Spli}ana i onih koji taj grad vole i po{tuju njegovu tritisu}ljetnu povijest. No dobro, {to kona~no zna~i {a~ica @idova Splitu? Tko jo{ od ruralnih tipova zna tko je bio i {to je za Split zna~ilo prezime Morpurgo i tko su bili ljudi koji su to ime nosili i nose ga jo{ i danas. Ne{to kasnije, u lipnju, u istom gradu, najavljen je guy pride, parada ljudi koji se svojom spolnom orijentacijom razlikuju od nas. Gledaju}i na TV razjarenu masu koja poziva na ubojstva, zapazila sam da ve}ina splitskih glasa~a i buka~a nema ni zubara, a kamo li lije~nike koji se bave ljudskom psihom. Dobro su i pro{li, izjavio je gradona~elnik naglasiv{i kako govori u ime “katoli~kog grada Splita”. Ba{ me zanima koliko je me|u tom neprijateljskom, primitivnom ruljom bilo obiteljskih zlostavlja~a, pritajenih homoseksualaca, nasilnika nad djecom, te onih koji su zbog zavisti napadali one koji se ne stide re}i da su druga~iji. Reakcija u gradu Splitu uz ~asne iznimke, kao uostalom i u Vladi, do{la je tek nakon izjave nizozemske veleposlanice. Ba{ me ~udi za{to HNS ne `eli da reprezentacija igra u Splitu, naro~ito s Izraelom. Suma sumarum, slu~aj iz svibnja stavljen je ad acta, a ovaj lipanjski }e, mo`da, ali samo mo`da, rezultirati nekim uhi}enjem, pa zatim pu{tanjem na slobodu.

Zagreb je svoje “druk~ije” pratio pljeskom i duga~kom kolonom gra|ana koja im se pridru`ila, daju}i im podr{ku i priznaju}i im pravo na razli~itost. U sisa~koj rafineriji nakon eksplozije buknuo je po`ar, vatrogasci su se neumorno borili da sprije~e jo{ ve}u katastrofu od one koja je ve} sna{la Sisak – problem zraka one~i{}enog iznad svake mjere. Gledam nasmije{enog ministra koji Si{~anima poru~uje da je zrak ~ist i da nema razloga za uzbunu, sjeda u klimatizirani auto zatamnjenih stakala, i odlazi u Zagreb. Svjedo~ili smo histeriji pribavljanja potvrda o stanovanju a sve zbog stjecanja prava na besplatnu vo`nju gradskim prijevozom. Danima su na{i gra|ani strpljivo, u duga~kim redovima, stajali pred policijskom zgradom u Petrinjskoj, da bi im nakon dvadesetak dana bilo re~eno, da te potvrde mogu dobiti i u svojim op}inama. Zar na{i umirovljenici zaista nemaju nikakvu za{titu? Ako ne mogu ve} pristojno i dostojanstveno provoditi svoje dane u zaslu`enoj mirovini, je li bilo potrebno ovakvo dodatno maltretiranje? Odluku o besplatnom prijevozu od prije nekoliko godina nisu donijeli umirovljenici, studenti i ostali koji su u`ivali tu mogu}nost, ve} ista osoba koja odluku sada jednostavno mijenja. Isto se odnosi i na cijenu parkirnih karata u gradskim zonama. Prilikom uvo|enja satova za naplatu i svih poskupljenja koja su slijedila, na{ je gradona~elnik imao spremna obja{njenja. Sada pak opet obja{njava kako je pojeftinjenje korisno i dobro, kao da nas je itko pitao {to i kako `elimo. Vrijeme je odmora, grad je polupun ili poluprazan, kako vam ljep{e zvu~i. Ispred moje zgrade ima mjesta za parkiranje i vidim kako s nemalim u`itkom susjedi parkiraju svoje automobile u blizini ku}e i s osmijehom izlaze iz njih. Svi osim roditelja koji imaju djecu vrti}kog uzrasta. Umjesto da se vesele odlasku s djecom na odmor, strahuju kakva }e ih odluka o pla}anju vrti}a do~ekati. Kolika }e biti cijena? Ho}e li uop}e mo}i dati dijete u vrti}? Skup{tina ili gradona~elnik? Tko donosi odluke? Tko iza sebe ima zakon, zna li se to i po{tuje li se uop}e? Osumnji~eni ubojica i silovatelj `ivio je me|u nama tolike godine. Koliko jo{ takvih ima ? Koliko je onih kojima je dvojno dr`avljanstvo dano ili su ga tra`ili samo da bi izbjegli pravedne presude u zemljama gdje su nasilje po~inili. Koliko smo licemjerni kada se govori o izru~enjima na{ih dr`avljana kojima je na{e dr`avljanstvo drugo i kojim izbjegavaju dosu|ene im kazne, i o onima koje na{a dr`ava tra`i a {titi ih dvojno dr`avljanstvo jedne od susjednih zemalja. Prisjetimo se ratnih zlo~inaca, kriminalaca, lije~nika, politi~kih mo}nika itd., itd. Sada je najedanput cijela zemlja na nogama, psi traga~i, vojska, bespilotne letjelice, isu{uje se jezero, sve u potrazi za zadnjom nesretnom `rtvom patolo{kog silovatelja. Nakon mlakog po~etka istrage, poku{avaju li se sada skinuti optu`be usmjerene na neefikasnost na{ih slu`bi ili nam se treba skrenuti pa`nja s ne~ega drugog. Mislim na obi65


RUAH HADA[A

CRTICE IZ MOG OKRU@ENJA

telj i hrabre sestre koje su pokrenule cijelu potragu, bez njih slu~aj bi le`ao u nekoj ladici – zaboravljen.

vi{e na plavo nego ranije. ^itala sam da joj je gospodin Pahor poslao buket cvije}a u sobu. Kakav kavalir!

Vra}a nam se i biv{i premijer. Ne znam dolazi li s malo ili puno vitra jer se vra}a kao osumnji~enik za kriminal, no sigurno }e si mo}i priu{titi {to{ta s obzirom da mu se ispla}uje saborska pla}a, a tro{kova nema jer se “odmara” i prima visoku pla}u o tro{ku poreskih obveznika.

Cilj je postignut, sve metafore kojima se slu`ila od krumpira, konja, brodova, kona~no mogu u zastaru, prevalili smo metre, kilometre, korake i sve ono ~ime je mjerila koliko nam jo{ ostaje do potpisa. Jedino jo{ da se dogovore tko }e potpisati pristup. Prije toga, kako mi se ~ini morat }e izvaditi figu iz d`epa kako bi se rukovali s onima koji se tako lijepo zovu “monitoring”, a malo }e paziti na nas sljede}i niz godina.

Ah, da, potpisali smo pristupni ugovor sa Evropskom zajednicom. Ve} }e nas 2013. primiti tamo odakle nas je i{~upala ista ova partija koja nas sada tamo vra}a. Da, to je razlog za{to nam se premijerka tako prpo{no obla~i u tirkiznu odje}u, nije ba{ royal blue, ali ipak, a i kosicu je uskladila pa vu~e malo

Na kraju, mo`da je tajanstvena skrivena sre}a u na{e premijerke to, {to samo ona zna kada }e biti izbori i to ljubomorno ~uva za sebe, pjevu{e}i dje~ju slagalicu “U srce sam te zaklju~ala…” jer ba{ je lijepo biti mo}an, jer ba{ je lijepo biti zaljubljen… pa makar i u samog sebe. 

Gdje je nestao Trg? Sonja Samokovlija

Svaki mjesec u godini u Zagrebu ima poseban miris i obraduje nas nekom ~arolijom koju mu je dodijelio Svevi{nji, no meni je najdra`i mjesec rujan. Volim zagreba~ke trgove i parkove uvijek. U sije~nju kada je zima pa ljudi hodaju glava uvu~enih u kragne ili omotani {alovima, velja~u kada rijetke sun~ane zrake navje{}uju promjene. O`ujak volim zbog stidljivih vlati trave koje se pomaljaju kroz zaostali snijeg i tulipana koji preplave {tandove cvije}a na Cvjetnom i na Harmici, travanj me uvijek isponova iznena|uje smjenama ki{e i sunca, svibanjske no}i su prekrasne, jasne i plave a zvijezde ja~e blistaju nagovje{tavaju}i ljeto. U lipnju {irom otvaram prozore i udi{em slatki miris lipa iz gradskih dvori{ta gra|enih po mjeri ljudi. Imam tu sre}u da `ivim u centru a da na na{e dvori{te jo{ niti jedan tajkun nije bacio oko. Iz parkova u blizini ~uje se dje~ja cika, vrti}~ka djeca u`ivaju u na{im parkovima. Srpanj i kolovoz su mjeseci u kojima, sigurna sam, najvi{e u`ivaju Zagrep~ani. Nema gu`ve u tramvajima, mjesta za parkiranje u izobilju, na grad se navu~e sjeta minulih dana i usprkos vru}ini koja je svake godine sve ve}a, u gradskim kafi}ima u predve~erje sjede susjedi uz limunadu, pivo ili kavicu. Neka posebna ti{ina vlada gradom, ne ometaju je niti grupe turista koji su do{li vidjeti “Beli Zagreb grad”, uli~ni svira~i prilagodili su svoj repertoar gradu i muziciraju ti{e nego obi~no. Grad u`iva svoju sijestu. U rujnu kada kestenje po~ne padati i kada se zelene bodljikave ku} ice rasprskavaju po asfaltu nude}i nam prekrasne sjajne plodove, a sunce nas jo{ grije svojim blagim zrakama, volim {etnje gradom. I krenem ja tako u {abatnje jutro u malu {etnju do Trga, dok rijetki tramvaji mile kroz Juri{i}evu, a grad je jo{ polusnen. Opet se popravljaju plo~e oko {ina, ~udim se, kako tako brzo propadaju i koliko li to mora ko{tati nas gra|ane. Zar zaista ne postoje kvalitetnije plo~e pitam se u prolazu, dok polako prilazim, kako sam mislila, Trgu B.J. Jela~i}a, nekada{njem Trgu Republike ili jo{ 66

dalje u pro{lost Jela~i} placu. Ve} kod Turisti~kog zastajem zapanjena prizorom. Trga nema! Ubili su nam jo{ jedan trg! Nakon upropa{tenog Kvatri~}a naivno sam mislila da }e stati. Umjesto Trga, prekrasnih secesijskih gra|evina, ure|enih fasada, ugodnih kafea, ugledala sam “va{ari{te” najgore vrste, imitaciju McDonaldovskih {atora u domovinskim bojama, turske {atre, D`ingis-kanov logor i {to ja znam kako se sve te vrste raznih {atora zovu. Ispod {atora razno, od deka, ~arapa, ga}a, kulena, meda, drvenih proizvoda na{eg sela, rukotvorina doma}ih i kineskih, lavande, kola~a itd., itd. Zapanjena, na tren sam pomislila da sam do{la do Jaku{evca, mo`da Bo}arskog doma, nekad {irom svijeta poznatog Velesajma, a onda sam shvatila da se nalazim na mjestu koje smo nekada zvali jednostavno Trg. Na `alost od tri slova nije ostalo niti jedno, ovo sada zbilja vi{e nije trg, a naro~ito ne centralni trg glavnog grada jedne zemlje, pa ma kako mala ona bila. U Zagrebu vi{e ne stanuje Zagreb, iselio se posramljen pred agresivnim ruralnim obi~ajima koji su ga zaposjeli i preselio se u tiha lipama zasa|ena dvori{ta i na{e domove. Zagrebom vladaju i “ukra{avaju” ga neukusnim spomenicima kravata posijanih po najljep{im trgovima isti oni koji su od na{eg, ma kako se trudili dobro izgovoriti, Jela~i} placa napravili selja~ko pro{tenje i sajam na koji su navikli pje{a~iti satima od svojih nedo|ija, sanjaju}i o tome da su im pred vratima, kako ne bi morali bosonogi pje{a~iti i ustajati prije svitanja ako su `eljeli ugrabiti sajamsku prigodu te kupiti malo soli ili neke druge delicije. Sada je do{ao njihov trenutak i oni su si napravili va{ari{te i spomenike kravatama u na{em gradu jer sada i oni tu prebivaju. A mi dragi moji Zagrep~anci i svi vi, koji volite Zagreb, zbog njega samoga, a ne zbog sajmi{nih dana u centru grada, ~ekajmo srpanj i kolovoz sljede}e godine, mo`da, ali samo mo`da, }emo ponovno mo}i u`ivati u ti{ini i miru zagreba~kog Zagreba. 


IN MEMORIAM

RUAH HADA[A

Tatjana Cvejin (1948. – 2011.) Sonja Samokovlija

Jednog od ovih vru}ih dana napustila nas je Tatjana Cvejin. Oti{la je tiho kao {to je i `ivjela, nikome na teret, nikome na brizi. Tatjana je bila posebna osoba, meni draga prijateljica. U mnogim smo se situacijama smijale zajedno, izvr}u}i rije~i i izazivaju}i jedna drugoj smije{ne asocijacije. Pisala je na poseban na~in, bogati opus od preko 30 knjiga govori o njenom vrijednom radu i odanosti pisanoj rije~i. Pisala je poeziju, prozu, pri~e za djecu, prevodila, sakupljala gra|u `idovskih pisaca i objedinjavala je u antologije. Voljela sam njezin “otka~eni stil” i na~in razmi{ljanja. Za svake

njene posjete Zagrebu ujutro smo sjedile uz kavu, pri~ale o planovima i poslu koji nas jo{ ~eka. Posljednji put za Hanuku, 5711 prezentirala je u Bet Israelu svoju knjigu Rezervni izlaz. Nije mi se svidjela naslovnica s nadgrobnim spomenikom i Tatjaninom slikom na njemu. Uz osmijeh i {alu odgovorila je: “To je zaista rezervni izlaz, kada nema{ vi{e {to re}i, na taj izlaz se uvijek mo`e{ iskrasti.” U toj je knjizi Filip David napisao: “Tatjana Cvejin uspela je da zasnuje svoj sopstveni stil pripovedanja, da se razlikuje od drugih.” Jako }e mi nedostajati, zapravo, ve} mi nedostaje. 

Miljenka Blau, Dr. Nada-Koka Rajner, Ga{i} Miroslav Sonja Samokovlija

Ovo je ljeto donijelo puno `alosti me|u nas koji smo poznavali ove tri posebne osobe koje fizi~ki vi{e nisu s nama.

i objavili jednu od njih, Djetinjstvo Shmaraye Levina. Na `alost, bolest od koje je i preminula, prije~ila ju je da do|e na promociju.

Miljenku pamtim jo{ od malena, bila je prijateljica i “{ul kolegica” moje mame; kako se neke stvari sla`u po Njegovoj volji, tako smo Miljenkin sin i ja tako|er i{li zajedno u razred i postali prijatelji za cijeli `ivot. Kada je oti{la, imala sam osje}aj da se jo{ jedna karika povezanosti odvojila od mene.

S njihovim odlascima, polako se opra{tamo s jednom generacijom koja je pre`ivjela [ou, no smogla snage i obnovila `ivot na najbolji mogu}i na~in, ostavljaju}i svima nama poruku kako se iz pepela i sa ru{evina `ivota, mo`e krenuti naprijed i uspjeti pro`ivjeti pun `ivot, dostojan po{tovanja.

Dr. Rajner sam upoznala kao ravnateljicu Doma zaklade Schwartz, gdje su `ivjeli moji stric Jakob @ak Samokovlija i supruga mu. Uvijek s lijepom rije~i, optimisti~na i spremna na}i najbolje rje{enje za bilo kakav upit. Kasnije sam se pridru`ila volonterima koje je organizirala i brinula o njima. Sretale smo se i kada je oti{la u mirovinu, a onda sam saznala da je prevela prekrasne knjige, te smo

Miroslav Ga{i} mnogima je poznatiji kao suprug Hanike Montiljo Ga{i}, jer je bio tiha, skromna osoba sa svim vrlinama koje takav karakter nosi. Bili su najbolji plesa~ki par na{ih dru`enja, Hanika je izgubila `ivotnog suputnika a mi dragog prijatelja. 

Be [amajim menuhanu – su}uti Obitelji Mandelsamen Obitelji Stern Obitelji Blau Obitelji Ga{i} i Montiljo Obitelji Cvejin Obitelji Rajner i Weiner

67


RUAH HADA[A

Mazal tov Mia i Slaven! 68


Ruah Hadaša br. 17  

Rosh Hasana 2011

Advertisement
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you