Issuu on Google+

RUAH HADA[A

1

RUAH HADA[A

MAZAL TOV!

Adam Yeshaya Had`i Risti} (Altarac) ro|en, 29. 3. 2009.

Shira Di Gusto, 23. 4. 2009.

INTERNIST – GASTROENTEROLOG [alamon dr. Vladimir • kompletan internisti~ki pregled i EKG • suvremen tretman oboljenja jednjaka, `eluca, crijeva, jetre, `u~i i gu{tera~e • ultrazvuk abdomena • gastroskopija, kolonoskopija, polipektomija • zaustavljanje krvarenja iz probavnog trakta RADNO VRIJEME Radnim danom od 8.00 – 17.00 sati 10000 ZAGREB, Trg M. Maruli}a 17, Tel.: 01/ 482 96 52

2

RUAH HADA[A

SADR@AJ UVODNIK 4. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A... Sonja Samokovlija AKTUALNO IZ RABINATA

20. Cionisti~ki lideri u Zemlji Izrael Naida Mihal Brandl Chaim Weizmann (1874. – 1952.) Menahem Usi{kin (1863. – 1941.)

5. Elul 5769. – Ti{re 5770. Rabin dr. Kotel Da-Don

21. Nahum Sokolov (1859. – 1936.)

6. Ro{ Ha{ana, dan stvaranja ^ovjeka Rabin dr. Kotel Da-Don

22. Vladimir Zeev @abotinski (1880. – 1940.)

UZ TEMU BROJA

Haim Arlozorov (1899. – 1933.)

23. Leo Mockin (1867. – 1933.)

7. SOUL TO SOUL Simhat Tora Rabin Dovid Goldwasser

Nadrabin Paul Chaim Eisenberg @ivot iza kulisa Prevela i priredila Jasminka Doma{

8. Ro{ Ha{ana Sonja Samokovlija

@ENA OD VRIJEDNOSTI

Aseret jimej t{uva - jamim noraim – deset dana pokajanja Sonja Samokovlija 9. Jom Kipur, dan pokajanja Sonja Samokovlija IZ BIBLIOTEKE NER MICVA 10. Pokajanje Rabin Arije Kaplan NA[I MIOMIRISI 13. Besamim Jasminka Doma{ KOLUMNA

24. Mirjam II. prevela Dubravka Ple{e ^ITATELJI PI[U 26. Holokaust u Bjelovaru – nestanak @idovske zajednice u Bjelovaru tijekom razdoblja NDH @eljko Karaula, prof. 32. Dve dr`ave – jedna pored druge Msc. Jozef Baruhovi} DA SE NE ZABORAVE 33. Gilad Shalit Priredila Sonja Samokovlija IZRAEL DANAS

14. NA OBALAMA RIJEKA BABILONSKIH Zlatni zid Dolores Bettini

34. @idovi su obvezni `ivjeti u Jeruzalemu Mordechai Kedar, The Jerusalem Post

15. PISMO VOLJENOJ I STARIJOJ BRA]I Goldstein na mjesecu Drago Pilsel

35. Pismo iz Izraela Dan Sporn

STAJALI[TA 16. Stvarnost, semantika i baklave Boris Havel POSEBNO ODABRANO 19. Antisemitizam na {vedski na~in J. Doma{

KULTURA I UMJETNOST 36. U IZLOZIMA KNJI@ARA 38. Opatijska potraga za gospo|om Korski Prvi model Oskara Nemona Darko Fischer 40. Razgovor s \er| Konradom Domovina je tamo gde te ne}e ubiti... Iz Lameda, Arpad Vicko

42. Razgovor s Peterom Sloterdijkom @ivimo u frivolnom vremenu Lev Rubinstejn, preveo Trpimir Matasovi}. STRANICA ZA DJECU 44. 5 pri~a Tatjana Cvejin VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI 45. Gdje smo bili, {to smo radili Konferencija AJC u Washingtonu Sonja Samokovlija Papinska otmica zemlje Napisao Gil Zohar, 47. Jedinice Yahaloma – prve koje su pre{le neprijateljske linije Iz Jerusalem Posta priredila Dubravka Ple{e 48. Gdje smo bili, {to smo radili Bili smo u Rudama Klara Levi 49. Razne vijesti s raznih strana Priredili Dolores Bettini, Dubravka Ple{e, Ante Jeri~evi} i Sonja Samokovlija 51. IDF razvija tipkovnicu i zaslon ra~unala prikladne za [abat Gil Ronen 52. Zaboraviti Jeruzalem David Bogner 53. Proslavljeni @idovi: Benjamin iz Tudele Mike Martin 54. @idovski folklor Priredila Dubravka Ple{e 55. Upoznajte ro|aka Michelle Obame, rabina Anthony Weiss, Haaretz 56. Kirova ili pirova pobjeda? Vatroslav @upan~i} 57. IN MEMORIAM 58. BLAGDANI

Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah Hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u okvirima standardnih normi jezika kojima se autori slu`e.

IMPRESSUM RUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL • Godina IV., broj 11, rujan/listopad 2009./elul 5770. GLAVNI UREDNIK: Sonja Samokovlija UREDNI^KI SAVJET: go{}a urednica Morana Palikovi}-Gruden, Dolores Bettini i Jasminka Doma{ IZDAVA^: @idovska vjerska zajednica Bet Israel 10000 Zagreb, Ma`urani}ev trg 6/II., p.p. 880. TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376 www.bet-israel.com UREDNI[TVO: samokovlijaºhotmail.com

ZA IZDAVA^A: prof. dr. Ivo Goldstein LEKTURA I KOREKTURA: Ljiljana Cikota GRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko Jovanovski TISAK: Skaner studio d.o.o. Zagreb U OVOM BROJU SURA\IVALI SU: Rabini Isak Asiel, Kotel Da-Don i Dovid Goldwasser KOLUMNISTI: Dolores Bettini i Drago Pilsel

SURADNICI: Jozef Baruhovi}, Naida Mihal Brandl, Maya Cime{a Samokovlija, Tatjana Cvejin, Jadranka Dizdar, Jasminka Doma{, Darko Fi{er, Boris Havel, Ante Jeri~evi}, @eljko Karaula, Boris Ko`emjakin, Klara Levi, Dubravka Ple{e, Vatroslav @upan~i~ Izla`enje Ruah Hada{a financijski poma`e Savjet za nacionalne manjine RH.

3

RUAH HADA[A

UVODNIK

“Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen” Knjiga Salomonova 6.23 Sonja Samokovlija Sonja Samokovlija

Dragi ~itatelji, Ruah je u pripremi i kako bi stigao na va{e adrese to~no prema planu, a to je nekoliko dana pred Ro{ Ha{anu, ~lanci se pi{u doslovno u “znoju lica svoga” na temperaturi od preko 35 °C. Dodamo li tome prekopanu Marti}evu, {to kao posljedicu osim pra{ine, buke i zaobilaznih puteva kojima dolazim do svog doma, ima i prazne plinske cijevi pa smo se mi Marti}evci (ali i {ire) vratili u neka ve} skoro zaboravljena vremena zalijevanja kanticom i grijanjem vode na re{ou (naravno, {tednjak je plinski). Nikada kao ovoga `arkog (meteorolo{ki ali i politi~ki) ljeta nisam ~e{}e pjevala pjesmicu tako|er iz nekih davnih dana “Tko ima para kupa se u moru, a tko nema doma u lavoru!”. Dnevno ~itamo o luksuznim jahtama koje opsjedaju jadranske uvale, na nekima su tajkuni, na drugima sporta{i, zlatna mlade`, jet set, partijaneri, poduzetnici ili kako se sve ne nazivaju oni koji pune stupce novina i u ~ije zaslu`ene odmore imamo dnevni uvid. [to su jeli, gdje su bili, koga su sreli, gdje su se nasukali, potukli, ispalili rakete koje su izazvale po`are, tko je s ~ijom biv{om itd., itd. Ne, ne kupujem `utu {tampu, sve to ~itam u na{im dnevnim novinama, a i TV ku}e su se pobrinule da budemo dobro informirani o njihovim kretanjima. O jednom se brodu pak manje pi{e, nadam se da nije potonuo, ali sigurno nije jer bismo ~itali da se kapetan jedini spasio, iznimke potvr|uju pravilo, pa neki kapetani prvi napu{taju brod koji tone. Na sre}u ili nesre}u, ne radi se o pravom brodu ve} brod slu`i samo kao metafora. @ene je Hrvatski sabor podijelio u dvije kategorije: na one koje smiju imati djecu i one druge. [to }e neudatoj `eni dijete, mudro se pita ginekolog u liku ministra? Parovi koji nisu prisegnuli su neodgovorni, pa prema tome nisu podesni za roditelje. Mo`da nam je zbilja mjesto u srednjem vijeku. Nadam se da ministru sljede}i potez nije lov na coprnice! I dok me s naslovnice dnevnih novina gleda zabrinuto Bernievo lice, obavijest o tome da }e nam hara~ napla}ivati na cijeli iznos pla}e ili mirovine morala sam tra`iti po malenim stupcima poredanih oko naklapanja tko je ~iji novi partner. Moja mama ka`e da se prvi put u zadnjih skoro dvadeset godina osje}a mo}nom, jer, eto, svojom je mirovinom prema{ila granicu kojom je svrstana u privilegirani sloj onih koji }e dodatnim porezom na svoje (za pre`ivljavanje jedva dostatne) mirovine spasiti dr`avu od kraha. Uvjeravam ju da }u i ja svojom pla}om u tome pripomo}, ali ona ne `eli niti ~uti! Ne, umirovljenici su ti na koje treba ra~unati i od njih naplatiti, te jo{ dodaje da su pro{la vremena kada su bake i djedovi unucima kupovali ~okoladice, sada je na redu dr`ava, njoj treba dati! @arko je ljeto, bez klime se jedva izdr`ava, doktori ka`u da propuh ne postoji. Imaju pravo, u to se mo`emo uvjeriti ovih dana, sve sto4

ji, ne mi~e se, zastori na prozorima ni da zalepr{aju, narod miruje, pritajio se i u svojim pregrijanim sobama ~eka jesen. Od ljetne `ege mnogi va`ni ljudi iz dr`avnih tvrtki i vlade brane se voze}i se u novokupljenim automobilima sa sna`nim klima ure|ajima. Zagreb je prazan, samo turisti s mapama lutaju gradom nose}i u vre}icama paradajz s Dolca. Evo, turisti~ka potro{nja je odli~na, nisu donijeli svoje raj~ice iz Engleske ve} tro{e kod nas. Turisti~ka sezona je obe}avaju}a, ove je godine po~ela u zadnjem tjednu mjeseca srpnja a trajat }e ~ak do polovice kolovoza. Svi se nadamo da }e ona spasiti na{ metafori~ki brod s po~etka pri~e. Izgleda da je ve}ini politi~ara te{ko raditi po ovoj vru}ini, mo`da boluju od sun~anice, svinjska gripa je isto mogu}i razlog, ili, mo`da, neki jo{ neutvr|eni virus hara Saborom i u vladi. No sre}a, tu je jedan koji se ne da! Predsjednik Mesi} daje nam nadu da ipak nisu svi bolesni, njegov prijedlog Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti dva sporna zakona predstavlja ono {to ve}ina tihog gra|anskog dru{tva ove zemlje podr`ava. No, vratimo se ozbiljnosti, zapetljala sam se u teme koje nisu moj fah (valjda isto pod utjecajem vru}ine), okrenimo se onome {to je ispred nas i {to je vje~no, a “va`ne” stvari ostavimo onima koji su vi{estruko prepla}eni za posao koji bi trebali raditi, a ne rade ga valjano. U para{a [oftim prije kratkog vremena ~itali smo u paragrafu 16:20 Cedek, cedek tirdof ili najbli`e prevedeno: “Pravdu, pravdu trebate provoditi ¢institucije£.” Ba{ iz tog odjeljka, starog nekoliko tisu}a godina mo`emo vidjeti da je Tora i danas suvremena kao {to je bila i nekada. Gdje smo mi danas u tome? Pre~esto se u na{em vremenu susre} emo s nepravdama i odlukama donesenim prema zakonu, odnosno tuma~enju nekog zakona. Institucije i oni koji bi se trebali pona{ati u skladu sa va`e}im zakonima, sve su rje|a iznimka nego pravilo. Tora je nauk koji kr{}ani jednako priznaju kao i mi. Tekst zahtijeva, tra`i od nas da se svima sudi prema djelu, a ne prema statusu. Ve} tada kada je Ha{em davao Mojsiju Toru, dobro je znao s kim ima posla. Predobro On poznaje ljude i ljudsku narav. Pred nama su Ro{ Ha{ana i Jom Kipur, spremimo se za te dane. Uskoro ulazimo u mjesec elul i to je pravo vrijeme za razmi{ljanja i popravljanja. Iskoristite ga kako bi na{e svjetiljke u punom sjaju do~ekale Velike blagdane. Le{ana tova tikatevu vetehatemu `eli vam 

AKTUALNO IZ RABINATA

RUAH HADA[A

Elul 5769. – Ti{re 5770. Rabin dr. Kotel Da-Don

Rabin Kotel Da-Don

Dragi prijatelji, nadam se da ste i vi, kao i moja obitelj i ja, u`ivali u praznicima i koristili ih za odmor i pripremu za sljede}u godinu. @elim po~eti ovo pismo dobrodo{licom svim novim ~lanovima koji su u proteklih nekoliko mjeseci postali punopravni ~lanovi na{e vjerske zajednice. Siguran sam da }e i dalje doprinositi rastu na{e zajednice kao {to su to ~inili i u pro{losti. Vrlo sam zadovoljan ~injenicom da na{a sinagoga, centar i srce na{e zajednice, postaje sve aktivnija i da prvi put od mojeg dolaska u Hrvatsku mno{tvo vjernika dolazi na molitvu zbog vjerske obaveze a ne zbog kulturnih razloga ili solidarnosti. Jedna od posljedica ove ~injenice je da, Bogu hvala, vi{e ne postoji pitanje minjana za [abat nego da na{i ~lanovi sudjeluju u velikom broju. Obradovao sam se kad sam ~uo da su molitve tijekom ljeta odr`avane redovito i kad su mnogi od nas bili na godi{njem odmoru izvan Zagreba. Moramo i dalje napredovati u duhovnosti, jer u duhovnosti ne postoji status quo nego ako ne napredujemo, onda nazadujemo. Stoga, planiramo ove godina pokrenuti jutarnju molitvu dva puta tjedno, ponedjeljkom i ~etvrtkom kada }emo ~itati Toru za vrijeme molitve. Svi }ete biti obavije{teni o po~etku.

Po~etak rada {kole Prije Ro{ Ha{ane otvorit }emo vrata na{e `idovske osnovne {kole “Lauder – Hugo Kon”, koju je na{a zajednica osnovala u suradnji s “Ronald S. Lauder Foundation”. Ove godine imat }emo sedam kitot (razreda), od Kita Alef do Kita Zajin, sve skupa blizu 50 u~enika. [kola je jedan od izvora na{eg ponosa, mjesto koje }e osigurati identitet i kontinuitet na{e zajednice. [aljem sve blagoslove ravnateljici, u~iteljicama, u~iteljima i u~enicima za uspje{nu godinu.

Program Radi ve}e dostupnosti podataka ~lanovima Op}ine, osobito starijima, priklju~ujem ovome pismu program molitava, predavanja i aktivnosti za velike blagdane. Veselim se vidjeti vas sve u velikom broju na svim blagdanima u sinagogi da bismo mogli moliti s po{tovanjem s minjanom.

Na kraju, `elim u svoje ime i u ime svoje supruge svima [ana Tova, SRETNU GODINU, BLAGOSLOVLJENU GODINU, GODINU LJUBAVI I ZDRAVLJA, MIRA I SIGURNOSTI NA PODRU^JU IZRAELA I U CIJELOME SVIJETU. @ELIM GODINU JEDINSTVA @IDOVSKOGA NARODA. NEKA BI NA[A ZAJEDNICA DOSTIGLA SVOJE CILJEVE I BILA BLISKA I ^VRSTO VEZANA UZ SVOJE IZVORE. [ana tova i Hag Sameah, Gmar hatima tova! i tizku le{anim rabot neimot vetovot!

Mazkir One koji to ve} ranije nisu u~inili, `elio bih zamoliti da {to `urnije po{alju u na{ ured sva imena svojih dragih koji su umrli u doba Holokausta i drugih dragih umrlih iz svojih obitelji, kojih se `elimo sjetiti na mazkiru za Jom Kipur. Njihova }e imena biti pro~itana u sinagogi.

‫ומתחתו ובתכית הבוט הנשל‬, ‫תובוטו תומיענ תובר םינשל וכזת‬. Va{ rabin Dr. Kotel Da-Don 

5

RUAH HADA[A

AKTUALNO IZ RABINATA

Ro{ Ha{ana, dan stvaranja ^ovjeka Rabin dr. Kotel Da-Don

Talmud nam pripovijeda o danu kada je stvoren Adam: R. Johanan sin Hanine je rekao: Onaj dan (kada je stvoren Adam) sastojao se od dvanaest sati. Tijekom prvog sata prikupljena je njegova ¢Adamova£ pra{ina; tijekom drugog sata, pra{ina je zamije{ena u bezli~nu gomilu. U tre}em su satu oblikovani njegovi udovi, u ~etvrtom mu je udahnuta du{a, u petom je ustao i stao na noge, u {estom je dao ¢`ivotinjama£ imena, u sedmom mu je Eva postala dru`ica, u osmom su u{li u krevet kao dvoje a iz njega iza{li kao ~etvoro (ro|eni su Kain i njegova sestra blizanka), u devetom mu je zapovije|eno da ne jede s drveta, u desetom je sagrije{io, u jedanaestom mu je su|eno a u dvanaestom je protjeran ¢iz Edena£ te je oti{ao jer je pisano ^ovjek ne prebiva (ne ostaje tijekom no}i) u ~asti (Ps. 49, 13. ) (Babilonski Talmud, Sanhedrin 38b). ^ak ako ovaj odjeljak objasnimo simboli~ki i ka`emo da svaki “sat” u ovom kontekstu ne ozna~ava “{ezdeset minuta”, ipak je {okantno pro~itati da mu je u devetom zapovije|eno… a u desetom je sagrije{io. Prvi ~ovjek nije uspio dr`ati prvu zapovijed koja mu je dana vi{e od jednoga sata a to je vrlo kratko… Ljudske su `elje velike, na{a nas htijenja i strasti di`u visoko, na{e su odluke grandiozne a obe}anja iskrena ali kada u jednad`bu uklju~imo i stvarni `ivot, sve one postaju samo privremene, kratkotrajne. Ro{ Ha{ana je dan kada je stvoren ~ovjek a ne, kako mnogi pogre{no misle, svijet. Toga dana zapo~inje novi ciklus `ivota. Toga smo dana stvoreni na Ha{emovu sliku sa velikim planovima za budu}nost i plemenitim ciljevima. Ali, toga su dana zapo~ela i na{a isku{enja, toga su dana svi planovi i ciljevi do`ivjeli neuspjeh, toga dana ^ovjek nije mogao ispo{tovati svoju obvezu na vi{e od sat vremena. To je dan ^ovjekove veli~ine ali, jednako tako, i dan njegove neznatnosti. Obje ove krajnosti `ive u na{oj du{i. ^ovjek se di`e do zvijezda i istovremeno pada u blato. Visoko i nisko. ^ovjek se nalazi na po~etku nove godine i novi je kalendar potpuno ~ist. Koliko lijepih nada ve`emo za ovu godinu. Koliko planova i prekrasnih `elja. Ali, ^ovje~e, baci pogled i na pro{logodi{nji kalendar. I on je neko} bio ~ist i prekrasan. Pogledaj ga sada, gledaj kako je prljav. [to se dogodilo sa svim tvojim `eljama, nadama i planovima?

Ipak, Ro{ Ha{ana nije dan o~aja. To je blagdan, Jom Tov, dan za kojega je re~eno: Po|ite i jedite masna jela, i pijte slatko, i po{aljite dio onima koji nemaju ni{ta pripremljeno, jer ovo je dan posve}en na{em Gospodu. Ne `alostite se: radost Ha{emova va{a je jakost (Nehemija, 8,10). U ^ovjekovoj je mo}i popraviti, ispraviti i napredovati. Svijet ima svoju svrhu a ^ovjek }e je ostvariti. Mora je ostvariti. Poslije mnogo kriza, uspona i padova, krivih puteva, zavoja i prepreka, na kraju ceste ^ovjek }e dosti}i svoj cilj. [ofar u kojega pu{emo na Ro{ Ha{anu uspore|uje se s vriskovima `ene koja ra|a, {to simbolizira ro|enje ^ovjeka. [ofar }e nam tako|er najaviti i dolazak Ma{ijaha – svrhe ^ovjeka. Na{a su lica okrenuta budu}nosti a posljednji je zvuk {ofara duga~ak, bolji, savr{en. Zvukovi koji izlaze iz {ofara su raznovrsni – Tekia (kratak zvuk), [evarim (tri zvuka, nalik na uzdah zabrinutoga ~ovjeka), Terua (kao pla~ koji se sastoji od deset kratkih zvukova). Dan Ro{ Ha{ane naziva se i Jom Terua – Dan trubljenja, prema isprekidanom zvuku, napuknutom i zastra{uju}em. Ali, prije i poslije svake Terua dolazi jednostavna Tekia. Jednostavan zvuk, jasan i savr{en. Zastra{uju}i zvuk nije sam sebi svrha – njegov je cilj svakoga ^ovjeka dovesti do Tikuna, do savr{enstva. Zato prije i poslije zvuka Terua mora postojati jednostavan zvuk kako ^ovjeka ne bismo bacilli u ponor o~aja. Upravo suprotno, moramo ga ohrabriti i ispuniti nadom. “Jer kod tebe postoji oprost kako bi te se svi ljudi bojali” (Psalam 130,4) – bez oprosta, bez ohrabrenja nema ni straha od Ha{ema. ^ovjek gubi svaku nadu i povjerenje u vlastite snage. Zato je oprost nu`an. Oprost le`i u na{im rukama i u na{oj je mo}i. Ha{em nas je stvorio i dao nam je nevjerojatne snage. U na{oj je mo}i da ustanemo i ostvarimo svoj cilj. Ovoga dana – kada krunimo Ha{ema, ovoga je dana stvoren onaj koji ima savjest, onaj tko mo`e prepoznati Ha{ema i izabrati ga vlastitom slobodnom voljom. Ovo je, isto tako, i dan kada je ^ovjek okrunjen jer onaj koji je sposoban pojmiti Ha{emovo postojanje u stvari je dosegnuo svoje duhovne mo}i i u samome sebi otkrio Ha{emovu sliku. Samo kroz nju mo}i }e dosegnuti pravu i veliku duhovnost. 

Ovako govori svemogu}i Gospodin: A kad vas o~istim od svih bezakonja va{ih, napu~it }u opet va{e gradove i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, neko} pustinja, nao~igled svakom prolazniku bit }e opet obra|ena. Tada }e se re}i: “Evo zemlje {to bija{e pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova {to bijahu pusti, same razvaline i ru{evine, a sada su utvr|eni i napu~eni!” 6

UZ TEMU BROJA

RUAH HADA[A

Soul to Soul

Simhat Tora Rabin Dovid Goldwasser Rabin Dovid Goldwasser

Na{i su mudraci dan Simhat Tore predvidjeli kao dan za dodatnu simha (veselje) i rikud (ples). Rav Isaac Schorr ka`e da rikudim Simhat Tore ne uklju~uju samo grljenje Sefer Tore. Ples je izraz ahdut, jedinstva, i to na vrlo visokom nivou. To je prava manifestacija velike micve v’ahavta l’rei’acha kamocha (“voli svoga susjeda kao samoga sebe”). Kada svaki @idov primi ruku svog susjeda u plesu, to je opipljiv izra`aj ahavat rei’im (ljubavi prema bli`njemu). Na taj na~in rikud deveikus Ha{emu tako|er poja~ava na{u ljubav za ~ovjeka pokraj nas. Dok hodamo oko bime dr`e}i u rukama Arba Minim, time pokazujemo na{ velik ke{er (povezanost) s Torom i micvot. Dok ple{emo oko bime, dr`e}i se za ruke s prijateljima koje volimo, pokazujemo ke{er (vezu) izme|u micve ahavas habriyos (ljubavi prema cijelom ~ovje~anstvu) i Tore. Ova veza slu`i kako bismo dodatno osvijestili da ple{emo pred samim Ribono [el Olam, kako to opisuje David HaMeleh (Shmuel II, 6:16), “David HaMeleh je skakao i plesao pred Ha{emom.” Snaga limud haTorah uklju~uje jedinstvo ahavas rei’im. Mo`e li Ha{ema i{ta vi{e proslaviti od jedinstvene ke{er (veza) izme|u limud haTorah i micve v’ahavta l’rei’acha kamocha? Kaliverski Rebe pita: Za{to dodatno ple{emo i radujemo se na Simhat Toru?

Gost odgovara: “Nemam ~ime platiti.” Na to mu gostioni~ar odgovara: “Ako je tako, odmah }u vas predate policiji a oni }e vas staviti u zatvor.” Na to mu “gost” odgovara pitanjem: “A {to }e{ imati od toga? Ni{ta ne}e{ dobiti, sasvim sigurno ne}e{ do}i do svog novca. Ali, s obzirom da nemam novca kojim bih ti platio, zabavit }u te i plesati. Darovit sam plesa~ i moja }e to~ka privu}i mnogobrojnu publiku koja }e ti platiti dovoljno da time pokrije{ moj ra~un.” Jednako tako Ha{ema molimo tijekom Jamim Noraim da nam daruje dug `ivot, dobro zdravlje, parnasa a za uzvrat obe}ajmo Ha{emu da }emo ~initi bolje i postati bolji ljudi. Ali, kad stigne Simhat Tora jo{ nismo “podmirili svoj ra~un” i zato ple{emo pred Ha{emom uz simhat haTora. Ova jedinstvena micva nadahnjuje hirhurei te{uva u nama a to opet pokre}e ~injenje jo{ mnogih dodatnih micvot i maasim tovim (dobrih djela) tijekom godine. Svima vama `elim sretan i veseo blagdan. Osje}am veliku bliskost s cijelom va{om zajednicom i veselim se izvje{}ima o va{im uspjesima koje dobivam od rabina Da-Dona i Sonje Samokovlije. Slavim svako va{e postignu}e. S najboljim `eljama, rabin Dovid Goldwasser 

Donosi nam mo{ol (pri~u) o osobi koja sti`e u gostionicu i tra`i najljep{u sobu, najbolju hranu i najfinija pi}a. Kada je neko vrijeme proveo u gostionici, vlasnik ga obavje{tava da je ra~un pove}i a da jo{ nije platio ni nov~i}a.

Stogodi{nja znanstvenica jo{ radi Associated Press RIM – Rita Levi Montalcini, Nobelom nagra|ena znanstvenica i do`ivotna senatorica u talijanskom parlamentu, ka`e da je o{troumnija sada nego u dobi od 20 godina, iako }e uskoro navr{iti stotu! Nobelovu nagradu za medicinu podijelila je 1986. s ameri~kim kolegom Stanley Cohenom zbog otkri}a mehanizama koji reguliraju rast stanica i organa. Rita Levi.

“U stotoj, um mi je, zahvaljuju}i iskustvu, superiorniji nego kad sam imala dvadeset

godina”, izjavila je na, u njenu ~ast, organiziranoj zabavi. Ro|ena u Torinu 1909., Rita Levi Montalcini prisjetila se kako su je anti`idovski zakoni tridesetih godina pod re`imom Benita Mussolinija prisilili da napusti sveu~ili{te i provede istra`ivanja u improviziranom laboratoriju u spava}oj sobi. “Iznad svega, ne strahujte od te{kih momenata u `ivotu, ono najbolje iz njih proizlazi! Trebala bih zahvaliti Mussoliniju {to je proglasio da sam inferiorne rase, to mi je priu{tilo radost istra`ivanja, ni{ta manje sretniju, ne u institucijama sveu~ili{ta nego u spava}oj sobi!” 

7

RUAH HADA[A

UZ TEMU BROJA

Ro{ Ha{ana Sonja Samokovlija

Pred zalazak sunca 29. elula, prije nego u|emo u novi dan [abat prvog ti{rija, zavr{ava stara i zapo~inje nova 5770. godina. Obilje`avanje `idovske Nove godine ne nalikuje proslavama novih godina kod drugih naroda. Ro{ Ha{ana po~inje prvoga dana sedmoga mjeseca prema biblijskoj godini. Ona je puno vi{e od promjene datuma na kalendaru, to je vrijeme kada mi po~injemo sa He{bon nefe{ – inventurom na{e du{e. Ovo je vrijeme u kome se osvr}emo unatrag odakle smo zapo~eli putovanja, individualno i kolektivno, vra}amo se u proteklu godinu ali i gledamo i nadamo se kuda }emo sti}i u toku sljede}e. Postavljamo si te{ka pitanja poput onih: “[to je bilo dobro a {to lo{e u mom `ivotu (protekle godine), [to sam u~inila dobro, a {to moram popraviti u odnosu na proteklo vrijeme?” Na osobnoj razini to je vrijeme u kome svatko preispituje svoj `ivot. “[to sam postigla? Jesam li potpuno ili nedovoljno zadovoljna postignutim? [to sam mogla u~initi bolje a na {to mogu biti ponosna?”

Na kolektivnoj razini, postavljamo si ista pitanja. Koje su to pogre{ke koje smo po~inili kao zajednica? Jesmo li u minuloj godina `ivot shva}ali kao ne{to normalno, zajam~eno? Jesmo li bili toliko zadovoljni svojim `ivotima da smo izgubili sposobnost razlikovanja dobrog od lo{eg? Nije li `ivot postao previ{e jeftin u ovo na{e moderno doba? Jesmo li postali toliko politi~ki “korektni” da se zlo~in bojimo nazvati zlo~inom, plja~ku plja~kom? Jesmo li stvorili svijet u kojem }e na{a djeca jednako `ivjeti u strahu od kriminala na cesti kao i od terorizma? Ro{ Ha{ana je blagdan nade. S njom po~inje deset dana pokajanja (t{uva), period u kome prijatelji, rodbina, kolege tra`e oprost i pronalaze puteve promjene na~ina svojih `ivota. Ovo nas vrijeme podsje}a na to da ljudi imaju sposobnost da se mijenjaju i da bez obzira kakve smo pogre{ke mogli u~initi u pro{losti, mi smo jednako tako sposobni promijeniti se i ne ponavljati ih. Ro{ Ha{ana nas u~i da je `ivot kontinuirana serija novih odluka i po~etaka. 

Aseret jimej t{uva - jamim noraim – deset dana pokajanja Sonja Samokovlija

Dani izme|u Ro{ Ha{ane i Jom Kipura nazivaju se Aseret jimej t{uva ili Deset dana pokajanja, tako|er ih se naziva i he{bon hanefe{ – inventura du{e. U stvarnosti t{uva zna~i mnogo vi{e od pokajanja, ona zna~i “zaokrenuti” `ivot, prona}i novi smjer, priznati gre{ke koje su po~injene i prona}i put kojim }emo ispraviti te pogre{ke. Takav zaokret nije lagan nikome od nas. Mo`emo potra`iti i prona}i poveznicu izme|u t{uva i jo{ jednog jomkipurskog izraza a taj je sair l’azazel – onoga koji ispa{ta za nas (u kolokvijalnom jeziku bi se reklo – `rtveno janje). O tome ~itamo na Jom Kipuru (Vajikra 16). Prema tekstu, jarac je bio poslan u pustinju preuzimaju}i na sebe kolektivnu krivicu naroda, sve grijehe, i bio je simbol o~i{}enja. Biblijski mudraci nisu ba{ jasni u tome {to azazel zapravo zna~i. Neki misle da rije~ predstavlja mjesto na koje je jarac bio poslan, drugi ka`u da je to bio naziv za samu `ivotinju. U stvari, pravo zna~enje je manje va`no od same poruke, a ta je u sljede}em: kako ne bi ljude dr`ao krivcima zauvijek, Ha{em pru`a mogu}nost iskazivanja kajanja i novog po~etka. Iako se danas jarci vi{e ne {alju u pustinju i ne koristimo ih da na sebe preuzmu na{e grijehe, `rtveni jarci su jo{ uvijek s nama iako su se svjetski nazori i mi{ljenja radikalno promijenili. Umjesto da predstavlja na{u krivnju, moderno je doba transformiralo `rtvenog jarca u grupe ljudi okrivljuju}i ih za ne{to za {to oni uop}e nisu krivi. 8

Ovi “`rtvovani” simboliziraju bijeg od na{e osobne odgovornosti, oni su nam potrebni kako bismo ih mogli kriviti za na{e vlastite neuspjehe i proma{aje. Rije~ danas predstavlja suprotno od t{uve. Tragi~no, mi ih sada koristimo kao na~in izbjegavanja odgovornosti za na{a djela (nedjela), svaljuju}i svoju krivicu na njih i optu`uju}i njih za krivce. Danas pre~esto zaboravljamo pitati druge jesu li su spremni da preuzmu dio na{e krivnje i da je podijele s nama u tra`enju puta ispravljanja, ve} jednostavno sve svalimo na njih bez njihova pristanka i protiv njihove volje. T{uva je protuotrov, serum protiv ovakvog modernog tuma~enja azazela. T{uva nas u~i prihva}anju odgovornosti za na{a djela (nedjela), ona nas u~i da se s njima uhvatimo u ko{tac i ispravimo ih. Ideja t{uve nas u~i i sljede}em: kao {to ne postoji posrednik izme|u Ha{ema i svakoga od nas, da jednako tako nema nikoga tko bi trebao preuzeti odgovornost za ono {to smo mi svatko kao jedinka, pojedinac u~inili. Ono {to u~inimo, s tim trebamo `ivjeti. Judaizam tra`i od nas, posebno u ovim danima osobne refleksije i duhovnog uzdizanja, da pogledamo duboko u na{a srca, prepoznamo pogre{ke koje smo po~inili i popravimo {tetu koju smo nanijeli drugima i sebi. Lako je optu`iti drugoga za vlastiti neuspjeh i proma{aj i pri~ati o pokajanju; puno je te`e t{uva provesti u djelo i s njom `ivjeti. 

UZ TEMU BROJA

RUAH HADA[A

Jom Kipur, dan pokajanja Sonja Samokovlija

Ove, 2009. godine, 27. rujna nave~er, 10. ti{rija 5770., po~inje najsvetiji dan `idovske godine. Jom Kipur je puno vi{e od dana kada od Ha{ema molimo opro{tenje. To je dan na koji Svevi{nji donosi presude za svakoga od nas pojedina~no, u toj presudi radi se o `ivotu i smrti, o stanju u kome }emo biti, o tome {to }emo i koliko posti}i tokom sljede}e godine. Znanstvenici mogu dvojiti oko toga da li svakome od nas sti`e odluka s Nebesa, no i takve nam hipoteze pru`aju uvid u prirodu ljudi. Jom Kipur nas podsje}a koliko smo krhki. @ivot nam ovisi o tana{noj niti, mo`e se promijeniti svakog trena. Lekcija koju nam Jom Kipur iz godine u godinu poru~uje jest da se ne bismo smjeli usu|ivati biti previ{e sigurni u sebe. Ona nas u~i i opominje da je potrebno vrlo, vrlo malo pa da se poremete mnogi balansi koji `ivot ~ine mogu}im. Na primjer, gotovo neprimjetne promjene na Suncu mogu dovesti do toga da umremo od vru}ina, malecne promjene u koli~ini Sun~eve svjetlosti koja obasjava Zemlju jednako tako mogu prouzro~iti da se smrznemo. Jom Kipur bi nas trebao nau~iti da budemo zadivljeni svijetom oko nas. Pokazuje nam s koliko je obzira napravljena ravnote`a izme|u `ivota i smrti, izme|u uspjeha i propasti.

Taj dan zahtijeva od nas da se neposredno suo~imo s Ha{emom, da budemo dovoljno odrasli i odgovorni stoje}i pred “Sucem svih sudaca” sa svim na{im djelima i nedjelima na dlanu. Radilo se o osobnim ili kolektivnim postupcima, svejedno, do suo~avanja mora do}i. Samo tako mo`emo shvatiti i primiti poruku Jom Kipura da smo samo i isklju~ivo mi, svatko za sebe u mogu}nosti ispraviti gre{ke i lo{e poteze, te da smo na kraju samo mi ti koji su za njih odgovorni. Zada}a nije lagana, kao {to ni jomkipurski post nije lagan. Ovaj nas post dovodi do na{ih fizi~kih i duhovnih limita. Te{ko je izdr`ati od zalaska sunca do zalaska sunaca bez hrane i vode. I najsna`niji me|u nama ubrzo shva}aju kako smo krhki i slabi u Ha{emovim o~ima. No, kako god da je uzdr`avanje od hrane i vode fizi~ki te{ko, jo{ je te`i duhovni izazov kojemu je izlo`ena na{a du{a toga dana. Kompletno preispitati svoj `ivot, prihvatiti sve svoje lo{e poteze i postupke, ne samo te`iti da budemo bolji, ve} i tra`iti od sebe da oprostimo i drugima koji se tako|er poku{avaju popraviti. Opro{taj (t{uva) u Judaizmu ima svoju cijenu. Bit }e odobrena samo onima koji ozbiljno ~eznu priznati svoje gre{ke, popraviti ih, promijeniti svoj put i zapo~eti od po~etka. Zada}a nije lagana, ali Jom Kipur nije ni zami{ljen kao lagani dan. 

Presuda ameri~kog suda: Arafat je odgovoran za teroristi~ka umorstva Maayana Miskin

Sud u Sjedinjenim Dr`avama u ~etvrtak je nave~er donio presudu da palestinske vlasti moraju nadoknaditi {tetu djeci Yarona i Efrat Unger koji su ubijeni u teroristi~kom napadu 1996. godine. Biv{i vo|a palestinske vlasti Jaser Arafat snosi odgovornost za ova umorstva, odlu~io je sud. Sud je presudio da djeca ubijenog para trebaju dobiti 116 milijuna dolara koji su im ve} dosu|eni prethodnom presudom. Yarona, star 26 godina i Efrat, kojoj je bilo 25, ubio je palestinski terorist dok su se vozili pokraj grada Beit Shemesh, jugozapadno od Jeruzalema i zapadno od Gush Etziona. S njima u automobilu bio je i njihov novoro|eni sin koji je pre`ivio napad. Par je ostavio jo{ dvoje djece, Dvira, kojem je u vrijeme umorstva roditelja bilo dvije godine i Yishaija, koji je tada imao devet mjeseci. Yaron je imao dr`avljanstvo SAD-a {to je kasnije omogu}ilo obitelji da tra`i od{tetu za umorstva. Dvir i Yishai ulo`ili su tu`bu prije pet godina prema Zakonu protiv terorizma iz 1991. godine koji omogu} ava da tu`e strane teroristi~ke grupe krive za smrt dr`avljana SAD-a. Palestinske vlasti su se `alile na ovu presudu s obrazlo`enjem da nisu odgovorne za napad kojega je izveo ~lan Hamasa a ne vladaju}eg Fataha, teroristi~ke grupe koju je vodio Arafat. Ungeri su,

pak tvrdili da je Arafatova palestinska vlast pru`ila uto~i{te Hamasu i dala teroristima potpunu slobodu da napadaju izraelske dr`avljane. Sudac Ronald Lagueux okrivio je Arafatovu politiku za {tetu koja je nanesena palestinskoj vlasti. “Ovi postupci su bili namjerni, voljni i predstavljali su obvezuju}u odluku koju je donijelo diktatorsko vodstvo palestinske vlasti. Optu`enici sada moraju prihvatiti posljedice ovih odluka”, napisao je sudac u svojoj presudi. Arafatova politika odbijanja priznanja nadle`nosti ameri~kog pravosudnog sustava tako|er je odigrala zna~ajnu ulogu u presudi. Kada su djeca Ungerovih prvi put tu`ila palestinske vlasti, oni su odbili dati izjavu u svojstvu svjedoka ili dijeliti dokaze s odvjetnicima Ungerovih usprkos zahtjevu suda te je tako donesena automatska odluka u korist djece Ungerovih. Odvjetnici palestinskih vlasti kasnije su se `alili, tvrde}i da nisu razumjeli kako funkcionira ameri~ki pravosudni sustav ali njihova je tvrdnja odba~ena. Izraelski je sud presudio da djeca Ungerovih smiju poduzeti korake kojima }e prisiliti palestinske vlasti na isplatu ako ameri~ki sud presudi u njihovu korist. Drugi optu`enik u slu~aju, Hamas, nije se ni poku{ao braniti.  9

RUAH HADA[A

IZ BIBLIOTEKE NER MICVA

Pokajanje Rabin Arije Kaplan (Iz knjige Priru~nik jevrejske misli II) S engleskoga prevela Danijela Danon, odabrao rabin Isak Asiel

15:1

Postoje mnogi ljudi koji smatraju da mogu `iveti prema sopstvenim standardima moralnosti. Oni poku{avaju da `ive u skladu sa svojim odre|enjima dobra i zla, ne tra`e}i pri tom pribe`i{te u Bo`ijem otkrovenju. Na taj na~in kora~aju onom istom slepom ulicom kojom su prolazile brojne generacije filozofa. Nakon 2.500 godina istra`ivanja, filozofija je kona~no do{la do zaklju~ka da ne postoje objektivni standardi dobra i zla ukoliko ih nije obelodanio neki vi{i autoritet.

15:2

Vrlo je verovatno da }e se osobe koje poku{avaju da `ive po sopstvenim moralnim standardima suo~iti sa jo{ jednim ozbiljnim problemom. Sve je u najboljem redu dok one ostvaruju uspeh u svojim nastojanjima. Me|utim, postoje trenuci u `ivotu kad pojedinac ne uspeva da odgovori sopstvenim moralnim o~ekivanjima, trenuci u kojima je prinu|en da ih korenito izneveri. U tim okolnostima ostaje bez pribe`i{ta usled nedostatka autoriteta koji bi mu mogao oprostiti i osloboditi ga ose}anja krivice. To je jedan od razloga zbog kojeg, ni~im ubla`eno ose}anje krivice, tako sna`no obele`ava ~oveka modernog doba.

15:3

15:4

15:5

10

S druge strane, judaizam priznaje Boga kao vrhovni moralni autoritet. Dobro i zlo su definisani onako kako nam je to Bog objavio. Stoga Bog ima mo} da oprosti greh i iskoreni svako zlo koje bi osoba mogla po~initi. Isti Autoritet koji objavljuje da je ne{to zlo i gre{no mo`e pru`iti opro{taj – “glas koji obavezuje je ujedno i glas koji osloba|a”. Ako je greh duhovna bolest, onda je pokajanje od Boga dati lek kojim se ta bolest mo`e izle~iti. Bog se nije zaustavio na tome da neke stvari proglasi ne~istima, On nam je istovremeno otkrio i sredstva za njihovo pro~i{}enje. Stoga je jedno od temeljnih u~enja judaizma to da se osobi koja se pokaje opra{taju gresi. Zato Tora ka`e: “Ako se obrati{ Gospodu Bogu svom i poslu{a{ Njegov glas” (Ponovljeni zakon, 30:2-3). Vrata pokajanja su otvorena svakom ljudskom bi}u, bilo da je ono Jevrejin ili nejevrejin. Pokajanje je delotvorno za svaki greh bez obzira na njegovu te`inu, pa zato na{i mudraci u~e: “Ni{ta ne mo`e stajati ispred pokajanja.” Pokajanje poma`e bez obzira na to koliko puta je ponovljen isti prestup. Ono je podjednako delotvorno u odnosu na celokupan na~in `ivota, kao i u odnosu na pojedina~an greh. ^ak i osobi koja je ceo `ivot provela u grehu, negiraju}i i hule}i Boga, gresi ipak mogu biti opro{teni. Bog je stoga rekao Svom proroku: “I zlikovac ne}e propasti s bezakonja svoga u dan kad se od njega odvrati” (Ezekijel, 33:12).

15:6

Da bismo mogli razumeti zbog ~ega je pokajanje tako mo} no moramo prihvatiti ~injenicu da je Bog stvorio vaseljenu radi toga da bi ~ove~anstvu podario krajnje dobro. Zlo i greh postoje jedino zato da bi ~ovek mogao ispoljiti svoju slobodnu volju i stoga nisu deo Bo`je svrhe, niti poseduju stalnost. Stoga se stvari koje oduzimaju od ~ovekovog krajnjeg dobra mogu iskoreniti. Bog je mo`da dozvolio postojanje zla, ali i tada samo kao mrlju na celokupnoj teksturi stvaranja koju pokajanje mo`e trenutno izbrisati. Na{i mudraci nas stoga u~e da je pokajanje bilo deo izvornog Bo`jeg plana stvaranja.

15:7

Stvoriv{i ~oveka kao bi}e sklono grehu, Bog mu je s druge strane podario slobodu izbora i slobodnu volju, pa je stoga neizbe`no da ~ovek sagre{i. Zato je zapisano: “Nema ~oveka koji ne gre{i” (I Knjiga o kraljevima, 8:46). Kada ne bi postojao na~in da se greh izbri{e, ljudska krivica bi se nagomilala do te mere da bi ~ovek, ophrvan du{evnom patnjom, jaukao kao Kain: “Greh je moj suvi{e te`ak da bih ga mogao podneti” (Postanje, 4:13). Zato je Bog ljudima podario pokajanje kao sredstvo za iskorenjivanje njihovih grehova.

15:8

Glavna svrha ~ovekovog postojanja jeste priklanjanje Bo`joj Volji. Kad ~ovek sagre{i bilo bi pravedno da bude uni{ten i nestane kao {to nestaje sve {to se pona{a suprotno svrsi svog postojanja. Me|utim, Bo`ja ljubav i milost nadvladavaju Bo`ju pravdu, pa je On stoga uvek spreman da oprosti ~oveku. Psalmist je pevao: “Dobar je i pravedan Gospod zato pokazuje gre{nicima put (povratka)” (Psalmi, 25:8). Bog se pona{a u skladu sa krajnjom svrhom Svog stvaranja, kao {to je rekao proroku: “@iv sam Ja”, govori Gospod Ve~ni, “{to Ja `elim nije da prestupnik umre nego da promeni pravac svog `ivota i da `ivi” (Ezekiel, 33:11).

15:10 Po{to je pokajanje u celini deo Bo`jeg plana, vrata pokajanja su uvek otvorena. ^ak i onda kad nemilosrdna pravda te`i da pred licem gre{nika zape~ati kapije pokajanja, Bog je i tada spreman da ga prihvati. Me|utim, kao {to ne~ista osoba mora potra`iti vodu koja }e je o~istiti, tako onaj ko `eli da se pokaje mora napraviti prvi korak u potrazi za Bogom. Na{i mudraci nas u~e: “Kad neko do|e da se o~isti, tad mu (Bog) poma`e.” 15:11 ^esto se pitamo kako pokajanje mo`e pomo}i s obzirom na to da ono ne mo`e otkloniti {tetu koju je naneo greh. Ako osoba ubije ili uni{ti `ivot druge osobe, kako pokajanje mo`e poni{titi u~injeno nedelo? Odgovor le`i u ~injenici da krivica koja je nu`na posledica svakog greha, u ve-

UZ TEMU BROJA likoj meri zavisi od pobuda i uslova pod kojima je greh po~injen. Tako se, na primer, ubistvo u samoodbrani, ili u odbrani tu|eg `ivota, ne smatra grehom ~ak i ako je pri tom stradalo jedno ljudsko bi}e. U nekim slu~ajevima, sâm motiv mo`e neutralisati postupak koji bi u drugim okolnostima bio progla{en gre{nim, ili ga ~ak preobraziti u dobro delo. Prema tome, kod ~oveka koji se pokajao, delo je ostalo nepromenjeno, ali je pokajanje povratno izmenilo izvornu pobudu koja je nagnala ~oveka da po~ini greh. Premda pokajanje ne mo`e poni{titi samo nedelo, ono mo`e povratnim dejstvom izmeniti po~etnu nameru i tako ispraviti duhovnu {tetu koju je greh prouzrokovao. Me|utim, po{to zemaljski sudovi sude jedino na osnovu dela, pokajanje ne mo`e uticati na odlaganje ili poni{tavanje zemaljske sudske kazne. 15:12 Osobi koja je celog `ivota bila zla, Bog opet pru`a priliku da se pokaje. Svaki trenutak `ivota nalikuje dragocenom nov~i}u kojim pla}amo putarinu u trenutku prelaska s jedne na drugu stranu re~ne obale. Makar protra}ili mnogo nov~i}a, sve dok nam je preostao poslednji, postoji nada da }emo pre}i reku i sti}i do na{eg odredi{ta. Prorok nas je stoga u~io: “Ako se zlikovac odvrati od zla svog i postane ispravan i pravedan, on }e kroz to `iveti” (Ezekiel, 33:19). 15:13 Pokajanje se u najsavr{enijem smislu te re~i sastoji od ~etiri elementa: promena na~ina `ivota, iskreno `aljenje, ispovest Bogu, re{enost da se greh ne ponovi. Ta ~etiri elementa su obuhva}ena prorokovim upozorenjem: “Obrati se Izraele Gospodu Bogu svom (1), jer si pao radi svog bezakonja (2). Uzmite re~i sa sobom (3) i vratite se Gospodu. Recite Mu: … ’niti }emo vi{e govoriti delu ruku svojih: Bo`e na{ (4)’” (O{ea, 14:2, 4). 15:14 Poslednja tri elementa su neophodna da bi se ispravila duhovna {teta koju greh nanosi glavnim ljudskim sposobnostima, mi{ljenju, govoru i delanju. @aljenje i kajanje ispravljaju i pro~i{}avaju ljudsku misao, priznanje to isto ~ini s govorom, dok se re{enost da se greh ne ponovi odnosi na samo delanje. 15:15 Prvi preduslov za pokajanje je promena na~ina `ivota i napu{tanje gre{nih dela. To stoga {to pokajanje dok smo jo{ uronjeni u greh nalikuje poku{aju da se o~istimo ostaju}i priljubljeni uz stvar koja nas prlja. Iz tog razloga je po~etni i najva`niji korak ka pokajanju promena na~ina `ivota, kao {to nas savetuje prorok: “Neka zlikovac napusti put svoj” (Isaija, 55:7). Prorok nas dalje savetuje: “Odbacite od sebe sva bezakonja svoja” (Ezekiel, 18:31). Kad se ~ovek pokaje, njegovi gresi bivaju zauvek izbrisani i odba~eni. Osnovni motiv pokajanja je strah od Boga i ose }anje srama {to smo zgre{ili pred Njim. 15:16 Nakon pokajanja, osoba treba da se kloni ~ak i stvari koje su dozvoljene, ali je ponovo mogu navesti na greh. Ona treba da temeljno ispita svoj `ivot i napusti sve ono {to je povezano sa dotada{njim gre{nim `ivotom koji je vodila, kao {to u~imo: “Pretra`imo i gledajmo puteve svoje i vrati-

RUAH HADA[A

mo se Gospodu ” (Jeremijine tu`balice, 3:40). Kad osoba promeni na~in `ivljenja, biva joj opro{teno, kao {to je Bog rekao Svom proroku: “Neka se svaki ~ovek vrati sa svog zlog puta i Ja }u oprostiti bezakonje i greh njihov” (Jeremija, 36:3). Bog je sli~no rekao Kainu: “Ako dobro ~ini{ bi}e ti opro{teno” (Postanje, 4:7). 15:17 Drugi element pokajanja je ose}anje krivice i kajanja zbog grehova koje smo po~inili. Stoga je zapisano: “Po{to se pokajah osetih `aljenje” (Jeremija, 31:18). ^oveka koji je prekr{io Bo`je zapovesti, strah od Boga ispunjava ponizno{}u, skru{eno{}u i kajanjem. On se mora neprekidno kajati zato {to je zgre{io, kao {to se jadao prorok: “Jer ja priznajem prestupe svoje i greh je moj jednako preda mnom” (Psalmi, 51:5). 15:18 ^in pokajanja ishoduje sna`nim i dubokim ose}anjem sramote koja pro`ima pokajnika zbog njegovih grehova. Biblijski stih ka`e: “Bo`e moj! Zbunjen sam i stidim se podignuti o~i svoje k Tebi, Bo`e moj, jer se prestupi na{i namno`i{e svrh glava na{ih” (Ezra, 9:6). Ose}anje posramljenosti je va`an element kazne koja sledi u Svetu koji dolazi i stoga je osoba koja na ovom svetu stoji posramljena pred Bogom po{te|ena sramote u Svetu koji dolazi. Onome ko se istinski stidi svojih grehova, oni bivaju opro{teni, kao {to je Bog rekao Svom proroku: “Tada }e{ se opomenuti puteva svojih i postide}e{ se… i Ja }u utvrditi Svoj Savez s tobom… i oprostiti sve {to si u~inio” (Ezekiel, 16:61-63). 15:19 Veoma je va`no da ~ovek ne potone zbog svog greha i postane poti{ten i obeshrabren. Bi}e bolje da se raduje poznaju}i Bo`ju spremnost da mu oprosti. To je smisao molitve kralja Davida koji je u trenutku pokajanja preklinjao Boga: “Daj mi, Bo`e, ~isto srce i duh prav ponovi u meni. Ne odbij me od Lica Svoga i ne oduzmi mi Tvoj Sveti Duh. Vrati mi radost spasenja Tvoga i duh spreman da me podr`i” (Psalmi, 51:12-14). 15:20 Tre}i element pokajanja sastoji se od ispovesti koja se obavlja pred Bogom, kao {to Tora ka`e: “^ovek i `ena kad zgre{e bli`njem svom ispovedi}e greh svoj” (Brojevi, 5:6-7). Prilikom ispovedanja greha, pokajnik se obra}a neposredno Bogu i to spada u zapovest Tore. Kralj David je rekao: “(Napokon) kazah greh svoj Tebi, ne taje}i ti (vi{e) krivice svoje. Rekoh: ’Ispoveda}u Gospodu prestupe svoje’. A Ti, Ti greha moga oprosti krivicu” (Psalmi, 32:5). Kad osoba ispovedi svoj greh Bogu, tada joj biva su|eno po Bo`joj milosti, kao {to vidimo: “Ko prestupe svoje krije taj ne napreduje, ko ih prizna i napu{ta taj milost dobija” (Pri~e Solomonove, 28:13). S druge strane, osoba mo`e biti ka`njena zato {to pori~e svoje grehe pred Bogom, kao {to nam je On govorio preko Svog proroka: “Evo Ja }u tebi suditi jer govori{: ’Nisam zgre{ila’” (Jeremija, 2:35). 15:21 Pored priznanja, gre{nik mora zamoliti Boga da mu oprosti, kao {to nas u~i prorok: “Oprosti nam sve nepravde na{e i milostivo nas primi!” (O{ea, 14:3). Kad je Mojsije tra`io iskupljenje greha zbog pravljenja Zlatnog teleta rekao je: 11

RUAH HADA[A

UZ TEMU BROJA

“Molim se… oprosti nam bezakonje na{e i greh na{” (Izlazak, 34:9). Kad osoba moli Boga za opro{taj, izvesno je da }e joj biti odgovoreno, kao {to je rekao kralj Solomon u svojoj molitvi posve}enja: “Ako se oni obrate k Tebi i dadu slavu Imenu Tvome i uprave Ti… usli{i ih s nebesa i oprosti greh narodu Svom” (I Knjiga o kraljevima, 8:33-34). 15:22 Bogu se tako|e molimo da nam pomogne kako bismo se pokajali. Stoga u Bibliji nalazimo molitvu: “Obrati me da se obratim jer si Ti Gospod Bog moj” (Jeremija, 31:17). Posebno je va`no moliti se Bogu da nas ne uzme dok ne okajemo sve na{e grehe, kao {to ka`u Psalmi: “Ne zahvataj du{e moje s gre{nicima ni `ivot moj s krvnicima” (Psalmi, 26:9). 15:23 ^etvrti i poslednji element pokajanja je re{enost da ne ponovimo greh, kao {to stih ka`e: “Poka`i mi ono {to ne vidim, ako li sam nepravde ~inio ne}u ih vi{e ~initi” (Jov, 34:32). Na{a re{enost da napustimo greh treba da bude tako iskrena i duboka da se Bog, istra`uju}i na{u najunutarnjiju savest, mo`e u to Sam osvedo~iti. Stoga je zapisano: “Gospod neka nam je svedok istinit i veran da }emo ~initi sve {to ti Gospod Bog tvoj naredi za nas” (Jeremija, 42:5). 15:24 Kad pojedinac re{i da napusti gre{an `ivot, on tada mora krenuti u pravcu suprotnom od onoga kojim se do tada kretao, udaljuju}i se od greha u meri u kojoj je to ostvarljivo, ~ine}i dobro sa podjednakim `arom kojim je gre{io. Stoga u~imo: “Ako si po~inio gomile grehova sad po~ini gomile dobrih dela.” Ako je mogu}e, gre{nik bi trebalo da ~ini dobra dela uz pomo} onih delova tela kojima se slu`io dok je gre{io. 15:32 Najbolje je trenutno pokajanje. [to se ~ovek du`e sa`ivljava sa svojim grehom, to se on neizbrisivije utiskuje u njegovu li~nost i te`e ga je okajati. Osoba postepeno zaboravlja greh i vi{e ne ose}a njegovu te`inu u potpunosti. Odga|anje pokajanja umanjuje mogu}nost potpunog iskupljenja jer ~ovek mo`e u potpunosti zaboraviti svoj prestup, ili ga iznenadna smrt mo`e spre~iti da ga ikad okaje. 15:38 Rabi Eliezer, jedan od najve}ih talmudskih mudraca, imao je obi~aj da ka`e: “Pokaj se dan pre svoje smrti.” Kada su ga njegovi sledbenici pitali kako je mogu}e unapred znati dan svoje smrti, on im je odgovorio da to nije mogu}e, pa se stoga treba kajati svakog dana. Sli~no nam savetuje i kralj Solomon: “Svagda neka su ti haljine bele” (Knjiga propovednikova, 9:8). Zato treba stvoriti dobru naviku da svake ve~eri pre spavanja ostavimo malo slobodnog vremena kako bismo na miru razmislili o na{im postupcima.

12

15:39 Premda su vrata pokajanja uvek otvorena, Bog je odredio Deset dana izme|u Ro{ A{ana i Jom Kipura, kao i sam dan Jom Kipura, za posebne dane namenjene pokajanju. Obi~aj je da se tokom tih dana izgovaraju molitve pokajnice i da se u tom periodu sa mnogo vi{e ozbiljnosti i strogo}e posvetimo ispunjavanju verskih i moralnih obaveza. Prorok ka`e: “Tra`ite Gospoda dok se mo`e na}i” (Isaija, 55:6), a na{e predanje nas u~i da se taj stih odnosi na Deset dana pokajanja. 15:40 Deset dana pokajanja po~inju sa Ro{ A{ana. Glavna zapovest koja se odnosi na Ro{ A{ana je ogla{avanje [ofara. Jedno od simboli~kih zna~enja [ofara jeste u tome da u ljudskim srcima probudi svest o postojanju Boga. Prorok je stoga rekao: “Zatrubi li [ofar u gradu, a da se narod ne zabrine?” (Amos, 3:6). Praznik Jom Kipur kojim se zavr{ava period od Deset dana pokajanja je posebno odre|en za dan pokajanja i molitve. 15:41 Najbolje je da se ~ovek pokaje dok je jo{ mlad i pun snage, kao {to je zapisano: “Ali opomeni se Tvorca svoga u danima mladosti svoje pre nego {to do|u zli dani” (Knjiga propovednikova, 12:1). Na{i mudraci nas u~e da se ~ovek istinski pokaje onda kad mu se pru`i prilika i kad ose}a nesmanjenu `elju da ponovi greh, ali se i pored toga uzdr`i ne zato {to se pla{i da }e biti otkriven, ili zato {to mu nedostaje snage, nego stoga {to je njegovo pokajanje potpuno. Naravno da ~ovek ne treba da sebe namerno isku{ava jer Bog i bez toga zna da li je njegovo pokajanje potpuno i besprekorno. 15:68 Poziv na pokajanje ubrajan je u glavne zadatke svih biblijskih proroka. Pokajanje koje ide ruku pod ruku sa molitvom i davanjem milostinje mo`e poni{titi svaku nepovoljnu odluku koju je Bog doneo protiv pojedinca ili cele zajednice. Bog je obe}ao: “Ako se narod Moj… ponizi i pomoli se i potra`i lice Moje i povrati se od zlih puteva svojih, Ja }u ga usli{iti s nebesa, oprosti}u mu greh njegov i isceli}u zemlju njegovu” (II Knjiga Dnevnika, 7:14). Stoga pokajanje posreduje za ~oveka, {titi ga od zla, pa mu ~ak i produ`ava `ivot. 15:69 Pokajanje se ubraja me|u glavne principe koji imaju mo} da otklone sve prepreke na putu iskupljenja. “Izbavitelj }e Cionu do}i i onima od Jakova (deci), koji se od greha odvra}aju” (Isaija, 59:20). Predanje ka`e da kada bi se svaki Jevrejin pokajao i okrenuo Bogu, makar samo na jedan dan, svet bi se istog trena iskupio. Tora stoga ka`e: “Ako se obrati{ Gospodu Bogu svome i poslu{a{ Njegov glas, u svemu {to ti Ja danas propisujem… tad }e Gospod Bog tvoj povratiti roblje tvoje i smilova}e se na tebe. I opet }e te Gospod Bog tvoj sabrati izme|u svih naroda po kojima te je rasejao” (Ponovljeni zakon, 30:2-3). 

NA[I MIOMIRISI

RUAH HADA[A

Besamim Jasminka Doma{

Jasminka Doma{

Na web stranici Bet Israela nalazi se broj mojeg mobitela. Re~eno informati~kim rje~nikom: dostupna sam. Trudim se biti i pristupa~na, a to nije uvijek jednostavno, jer biti glasnogovornik/(ca) je ne{to poput uvijek otvorene Knjige `albi ne samo za Zagreb nego uop}e za sve gra|ane Hrvatske. Elem, ponekad se gra|anke i gra|ani, dame i gospoda, `ale na raznorazne serije i sapunice koje vrve od povijesnih neto~nosti i povr{nosti. Pa, naravno, kad je rije~ o `idovskoj problematici tko bi jo{ pla}ao, pored mnogobrojnih zvijezda sapunice bez kojih nacija ne mo`e, i stru~ne suradnike?! I kome se onda po`aliti kad suprug ve} drijema nakon TV dnevnika, a djeca hodaju po ku}i sa slu{alicama na (v)uhima `ive}i na svojoj glazbenoj planeti? Glasnogovorniku naravno, koji je uvijek dostupan i ho}e-ne}e, mora saslu{ati sve pritu`be i opaske, prijedloge i komentare. Prava uzbuna nastane uo~i i jo{ vi{e nakon koncerta izvjesnog gospodina s estrade kojem umjetni~ko ime po~inje s T. i ~ije “evente” uvijek prati usta{ka ikonografija, a on jadan jadni~ak nikako da shvati za{to se ba{ na njegovim koncertima pojavljuju ljudi u crnom i s usta{kim kapama. No bit }e da bi mu i rejting i lova (o)pali u vodostaju popularnosti da se ogradi od usta{kog znakovlja i onih koji ga nose. Lipanj je bio rezerviran za one koji su djecu namjeravali upisati u `idovsku {kolu i raspitivali su se: “A kaj se tamo sve u~i?” Glasnogovornik je zapravo poput zaposlenika na centrali ili razvodnika na `eljezni~kom kolodvoru koji jednog ~ovjeka upu}uje na razgovor s rabinom, drugog predsjedniku pjeva~kog zbora, tre}eg tajniku zajednice, ~etvrtog u~iteljici i tako redom dok prevoditelji romana muku mu~e sa `idovskim pojmovima, a onda se jave i profesori teologije koji studente `ele dovesti u jednu malu `idovski zajednicu koja se zove Bet Israel ili se javljaju u~iteljice vjeronauka koje se preznojavaju od straha misle}i: “Ho}e li djeca biti dovoljna pristojna i disciplinirana?” No, ako ni{ta drugo, zahvaljuju}i Koestlinu u posljednje vrijeme uvijek imamo ko{er keksa i slanih {tapi}a {to smiruje goste i doma}ina. Jedino su ne{to donatori vode u posljednje vrijeme zakazali.

sam analizirala njihov uspjeh na izborima za Europski parlament. I taj mi je de~ec bez okoli{anja rekao: “Ho}u se tetovirati, ima jedan znak i natpis na hebrejskom ali ne znam {to to zna~i. Ho}ete li mi vi pomo}i ?” Odgovor je bio kratak i neuobi~ajen: “Ne}u.” I zatim je uslijedilo prijateljsko uvjeravanje za{to i zbog ~ega se ne treba tetovirati i da je tetova`a protivna `idovskoj vjeri. Moja k}erka Ana rekla bi da sam se upustila tom prilikom u “pametovanje”. Najzahvalniji postavlja~i pitanja glasnogovorniku su oni koji su malo nagluhi i tra`e da im ka`em neki telefonski broj. Na kraju krajeva mo`da im taj broj i nije toliko bitan koliko sama ~injenica da se nakon nekoliko uzastopnih “Molim, ho}ete li ponoviti” nitko na njih nije izderao u stilu: “Gluh si ko’ top. Daj si ve} jednom nabavi slu{ni aparat! Ak’ treba, ja bum ti kupil!” Krotki i mili tra`itelji telefonskog broja nakon {to im po tre}i ili ~etvrti put polako izgovorim telefonski broj koji trebaju, od srca se zahvaljuju: “Preljubazni ste, ba{ vam hvala.” I dok spu{tam slu{alicu, Ana me vu~e za rukav: “Kaj ti ne ~uje{ da te zovem?” U sebi sam sve zabrinutija, izgleda da sve slabije ~ujem, a ako se uzme u obzir i da sve lo{ije vidim, ~ini se da polako otkrivam za{to studentima postajem sve omiljenija profesorica. Istina, imam ja i svojih faza odsutnosti, osobito kad se spremam na neki skup ili doga|aj gdje se o~ekuje da odr`im kra}i ili du`i govor, tada mogu oko mene plesati i Indijanci kao oko vatre, ja ni{ta ne ~ujem ni ne primje}ujem. Mojima doma to je ve} poznato pa onda gostima, koji me iz prikrajka gledaju u ~udu, obja{njavaju: “Znate, ona vam je tu, ali zapravo vi{e nije ovdje.” I tako iza|em iz ku}e i vratim se nave~er iz Bet Israela razmi{ljaju}i: “Ima li {togod za prigrist u ko{er {pajzici.” I kad sva sretna po~nem ne{to grickati i hrustati, zazvoni telefon. “Daaaaa”, ka`em ja, “izvolite.” Usput se pitam koju }u ulogu sada morat preuzeti: rabina, lije~nika, iscjelitelja, tuma~a svetih spisa, tje{itelja… Nije va`no, `ivot je ionako kratak pa onda neka bude bogat i raznolik. U svakom slu~aju mogu vam preporu~it mjesto glasnogovornika posebice ako vam se u novoj Ro{ Ha{ani ne umire od dosade. No sada }u ipak morati prekinuti s pisanjem. Pitate se za{to? Pa zato {to zvoni telefon!! 

Vjerovali ili ne, ljetos me nazvao i jedan mladac i to na posao, dok sam bila udubljena u tekstove o ja~anju ekstremne desnice i dok

13

RUAH HADA[A

KOLUMNA

Na obalama rijeka babilonskih

Zlatni zid Dolores Bettini Dolores Bettini

Ljeto. Dani se od rana jutra lijeno vuku kroz `egu. Rje|e zvoni telefon, manje mailova sti`e. Ni{ta se ne mora danas. Mo`e i sutra. Ili drugi tjedan, .... ma, mo`e i sljede}i mjesec. Hura za ljeto, vru}inu, sparinu, debelu hladovinu, za iznenadne pljuskove s grmljavinom, ohla|ene kri{ke lubenice, knedle s marelicama, ... hura za zrele smokve, miris ru`marina i lavande, za cvr~ke... Hura za ...hm ... taj pokli~ – hura, to mi nekako zvu~i kao da sam u izvi|a~ima pa sjedimo oko logorske vatre i u jedan glas kli~emo hura! svemu i sva~emu. A opet, ako ka`em: `ivjelo nam ljeto, vru}ina... nije ba{ zgodno... tako se vi{e ne govori. Neka ostane hura! jer moglo bi mi se, Bo`e sa~uvaj, omaknuti: @ivio 1. maj – praznik rada! ili @ivjela radni~ka klasa! ili Da nam `ivi, `ivi rad! i sli~ne nepodop{tine. Dakle, hura za knjige koje ~ekaju da ih pro~itam, hura i za prva poglavlja knjiga {to ih nakladnici stavljaju na net i njima mâme meni sli~ne. Lijepo ih isprintam (po tri, ~etiri, nekad i vi{e tih prvih poglavlja), zaklamam da se ne izmije{aju i slo`im na hrpu. Ponekad je dovoljno pro~itati i to, jedno poglavlje, a desi se i da jurnem u knji`aru i kupim ~itavu knjigu jer me “prvo poglavlje” zamantra. Evo, ba{ nedavno, skinem s neta prvo poglavlje knjige Otkrivanje nebesa Harryja Mulischa i pred spavanje krenem ~itati. I {to se desi?! [~epa me Mulisch i povu~e tako sna`no u to svoje Otkrivanje, pa ja no} provedem negdje izme|u nebesa i zemlje u ~udnom polusnu i odgonetanju {to bi moglo biti dalje. Prva misao ujutro: moram je cijelu pro~itati. 888 stranica knjige – broj koji i sam zvu~i obe}avaju}e. I – evo me u knji`ari! Ne mogu oglu{iti, ali ipak mi ove sitne ljetne u`itke ne uspijevaju pokvariti ni aktualne politi~ko-ekonomsko-recesijske dubioze (mo`e li se tako re}i?) na trabakuli koju je Njegovo Kapetanstvo – Premijer upravo naprasno napustio. Svi stoje bez daha uz klimavu ogradu i zure dok on izvodi svoj, sad ve} ~uveni, dance rebalance na nepoznatu bijelu la|u, pa s nje dovikuje: “Baj-baj! Odoh ja. Ne}u se vi{e igrati!” U Otkrivanju nebesa nailazim na sjajan odlomak u kojem jedan od glavnih likova neko vrijeme vr{i va`nu funkciju u politi~kom

`ivotu Nizozemske i dolazi do zaklju~ka da narod i dr`avnu strukturu razdvaja Zlatni zid “ispred kojega vlada improvizirani kaos, ... a to {to se sve ne raspadne ima se zahvaliti svijetu iza Zlatnoga zida” koji je pouzdan i mo}an, ka`e Mulisch i nastavlja: “Barem je to slika koju nemo}ni ispred Zlatnoga zida imaju o njemu. Nju potvr|uju tamna odijela, be{umne limuzine, osiguranje, protokol, savr{ena organizacija, bar{unasti mir u pala~ama i ministarstvima. ... Ali onaj tko je doista jednom bio iza Zlatnoga zida, taj zna da je sve to privid i da tamo u dono{enju odluka vlada isti takav improvizirani kaos kao i ispred Zida. ... Onaj tko uspije otkriti kako se pravi politika, ostatak }e `ivota morati provesti uz temeljni osje}aj nesigurnosti.” Tako, dakle, stvari stoje. I mi, ovdje, imamo nekakav Zlatni zid. Imamo i one “ispred” i one “iza”. Oni “iza” u daleko su ve}em kaosu od onih u Mulischevoj Nizozemskoj, a oni “ispred” tek trljaju krmeljave o~i i ne mogu odlu~iti treba li se zaista probuditi iz omamljenosti tisu}ljetnim snom. Dotle im oni “iza” kroz rupe u zidu sve dublje zavla~e ruke u izlizane d`epove. Jedan dio onih “ispred” ska~e iz sna i vi~e onima “iza” da su lopovi i neka uzmu sebi, a ne njima, a drugi, onako le`e}ki, zapoma`u: “Jao nama, mi smo mali, nemo}ni ljudi! Mi ni{ta ne mo`emo!” Onda ti mali ljudi br`e-bolje okre}u svoje male nemo}ne glave da im pogled slu~ajno ne zaluta s onu stranu Zida kroz neku od velikih rupa. Premali su, ka`u oni, da shvate svu slo`enost igre koja se odvija “iza”. Vika, strka, kuknjava, jurnjava; vladarica i vlada “vladaju”, sabor klju~a, optu`be pr{te, dio naroda se pjeni... Trese se s obje strane Zida. Opasno se trese.... i? I – ni{ta. Tresla se brda – rodio se mi{. Valjda je prevru}e.... mo`da kad zahladi? A do tada: @ivjelo nam ljeto, zreli paradajzi, `ivjela radni~ka klasa, ventilatori i sve ostalo! [to je sad?! Pitate kakve sve to veze jedno s drugim ima? Nikakve, naravno! Ima li i{ta s i~ime ikakve veze? Nema. Tako stvari stoje. 

Vijesti

Predstavnici anticionisti~ke ultraortodoksne sekte Naturei Karta sredinom srpnja sastali su se u Gazi s Ismailom Haniyehom, Hamasovim predsjednikom vlade. ^etvorica ameri~kih predstavnika sekte u Gazu su u{la iz Egipta (jer im Izrael ne bi dopustio ulazak u Gazu). “Va{a patnja je na{a patnja, va{e suze su na{e suze”, rekao je na susretu u Gazi rabin Yisroel Weiss i nastavio: “To je va{a 14

zemlja. Nezakonito i nepravedno su je okupirali i ukrali oni isti ljudi koji su oteli judaizam i na{ identitet.” Haniyeh je uzvratio da nema ni{ta protiv @idova, nego protiv Dr`ave Izrael. Sektu Naturei Karta (“^uvari Grada”, aramejski) u Jeruzalemu su osnovali prije 70-ak godina @idovi koji su se protivili uspostavlanju Izraela kao dr`ave, vjeruju}i da to mo`e u~initi samo Mesija. 

KOLUMNA

RUAH HADA[A

Pismo voljenoj i starijoj bra}i

Goldstein na mjesecu Drago Pilsel Drago Pilsel

Valja podr`ati obra~un s neistinama i zabludama o antifa{izmu, usta{tvu i hrvatstvu, zabludama koje postojano oko sebe {iri saborski zastupnik Andrija Hebrang.

Ba{ je {teta, napisao sam u nedjelju uo~i 40. obljetnice dolaska na mjesec u Novom listu, {to je tih dana Mjesec, predmet `udnje mnogih u zvjezdanim no}ima ljeta, “uga{en”, jer bi ina~e ~etrdeseta obljetnica misije Apolo 11 i ~ovjekova spu{tanja na taj na{ satelit sasvim sigurno dobila na dramati~nosti i romanti~nosti. S druge strane to da Mjesec nismo vidjeli kada ga se cijeli svijet sje}ao, a ovaj novinar to odista sa zadovoljstvom ~inio, mo`da zna~i da moramo biti oprezni kada mislimo da se dogodilo ili da smo se dotakli ne~ega va`nog: varljiva je, odista, ta na{a politika i ta na{a povijest. Ovdje se, u ovoj kolumni, bavimo i etikom i moralom. Znamo, svaki moralni kodeks mora pojmiti ljudsku psihologiju, materijalni svijet i tradiciju na ovaj ili onaj na~in. Sastavljaju}i svoja javna mnijenja, svoj kodeks, mi moramo ne samo stvoriti sliku prostora ve}eg no {to ga mo`emo osjetiti, ve} moramo opisati i prosuditi vi{e ljudi, vi{e akcija, vi{e stvari no {to bismo ikad mogli upoznati. Moramo rezimirati i generalizirati. Moramo izabrati uzorke i postupati s njima kao da su tipi~ni. To je tako ili, kako bi rekao pokojni kolega, legenda ameri~koga (televizijskog) novinarstva, Walter Cronkite, “That’s the way it is.” Ne vidimo, trenutno, Mjesec. Ali tu je! Ne vidimo, ovog ~asa, istinu i pravdu. Ali, velim, tu su. Sje}am se, kako se ne bih sje}ao, i to s uzbu|enjem, jer mi se mije{aju televizijske slike iz djetinjstva u Patagoniji, slike o izlasku Neila Aldena Armstronga iz letjelice “Orao” i njegovo sporo spu{tanje na povr{inu Mjeseca i svi trenutci kada sam bio svjedok te{kih nepravdi i situacija. Kao da imam dvije osobnosti. Jedno mi “ja” govori o jedinstvu svih stvorenja, o miru i ljubavi, dok me drugo “ja” upozorava na zlo i na to koliko mo`e biti {okantno ne~ije zanovijetanje. Ovo me drugo “ja” ~ini, ne toliko depresivnim i beznadnim, koliko ljutim. Do|e mi da “puknem”. Neke se stvari ne daju i ne smiju trpjeti. Mislim da se tim na~elom vodio publicist i izdava~ Slavko Goldstein kada je odlu~io napisati otvoreno pismo Andriji Hebrangu, objavljeno u tjedniku Globus od ~etvrtka 16. srpnja, pismo u kojem se Goldstein obra~unao, i to majstorski, s neistinama i zabludama o antifa{izmu, usta{tvu i hrvatstvu, zabludama koje postojano oko sebe {iri predsjedni~ki kandidat HDZ-a, saborski zastupnik Andrija Hebrang. Goldsteinovo obra}anje Hebrangu je korak sli~nom onom koji je Armstrong u~inio svojom lijevom nogom dotaknuv{i pra{njavu i glatku povr{inu Mjeseca, kada je 21. srpnja 1969. u 2:56 , prema koordiniranom svjetskom vremenu (UTC, a Hrvatska se nalazi na UTC+1), na mjese~evom Moru ti{ine rekao glasovitu re~enicu: “Ovo je mali korak za ~ovjeka ali veliki skok za ~ovje~anstvo!”

ga dobio iz njihove redakcije. Hebrangu ni{ta nije podmetnuto. Uostalom, Hebrang u brojnim medijskim intervencijama, pogotovo nakon polemike s Miljenkom Jergovi}em, nije demantirao navode iz intervjua NIN-u. Mo`e se on sada “vaditi” koliko `eli. Mo`e dodatno podcrtavati da je kazao kako je to bila Luburi}eva “vizija”, da je Luburi} bio zlo~inac, itd. Ali je kristalno jasno da je izjavio kako se zapovjednik svih usta{kih logora, Vjekoslav Maks Luburi}, “borio za hrvatske interese”. Naime, na pitanje ninovog novinara: “Ho}ete da nam ka`ete da su se i Maks Luburi} i Andrija Hebrang borili za nacionalne interese?”, Hebrang junior odgovara, bez razmi{ljanja i sustezanja: “Apsolutno.” Hebrang je kazao i ovo: da slu~ajno Luburi}eva i glava njegova oca nisu bile hrvatske, obje bi do~ekale prirodnu smrt. [to? Omaklo mu se? Slavko Goldstein, kao da je on taj koji kro~i umjesto Armstronga na Mjesec, ~ini mo`da mali korak za novinarsku, publicisti~ku ili povijesnu istinu, ali veliki, gigantski iskorak za na{e demokratsko dru{tvo, za promjenu Hrvatske iz ruralne i fa{istoidne sredine – gdje se grubim postupcima eliminira neistomi{ljenik i jo{ se to smatra borbom za hrvatske interese – u zemlju koja bi bila dom ljudskih prava. Kao {to je Armstrong smatrao, i jo{ smatra, da na{ planet mora biti dom mira za svakoga, tako i Goldstein, ne da bi od Hebranga napravio ridikula (jer, na`alost, Andrija Hebrang, histeri~no i paranoi~no uni{tava sliku oca, ubijenog od komunista 1948., uspore|uju}i ga s najgorim od najgorih likova NDH), smatra da Hrvatska mora biti izraz na{ih odista istinskih interesa. A kako bi ona to mogla biti ako onaj koji `eli biti njezinim predsjednikom ima razumijevanje za Luburi}evu “viziju” Hrvatske i Bosne i Hercegovine: bez Srba, @idova, Roma i svih Hrvata koji ne pristaju na politi~ku volju Adolfa Hitlera i Ante Paveli}a? [to vam ho}u re}i? Tra`i se novi model razmi{ljanja. Sasvim je prirodno da kvantitete personaliziramo a odnose dramatiziramo (Goldstein je kao Armstrong, dok je Hebrang negdje izgubljen u “Bespu}ima povijesne zbiljnosti”). Valja, kako to ~ini Goldstein ili, kako bi rekla sjajna knji`evna kriti~arka Nada Pavi~i} Spalatin, na}i pravu mjeru za uga|anje ljutnje. A mogli bismo takvi biti kada si zastupnik Hebrang u odgovoru objavljenom tjedan dana kasnije, tako|er u Globusu, dopu{ta Slavka Goldsteina nazivati komunistom?! ^ak i komunisti~kim vo|om. Majko mila! Budu}i nije uvijek mogu}e djelovati dobro}udno, {iroko humano, osje}ajno, kako to ~ini Goldstein, na{ ~ovjek na Mjesecu, ono {to je va`no jest, {to i Armstrongova biografija govori, a Hebrangova, na`alost, naru{ava, biti nepokolebljiv na braniku prava i slobode. 

Da podsjetimo: ^itao sam originalnu verziju intervjua, sada ve}, predsjedni~kog kandidata HDZ-a Andrije Hebranga NIN-u, {to sam 15

RUAH HADA[A

STAJALI[TA

Stvarnost, semantika i baklave Boris Havel

Boris Havel

Boris Havel je hrvatski predstavnik Me|unarodne kr{}anske ambasade u Jeruzalemu. Diplomirao je politologiju i povijest, a na Hebrejskom sveu~ili{tu u Jeruzalemu magistrirao komparativnu religiju.

Po~etkom lipnja na{ao sam se na seminaru koji je u organizaciji iranskog veleposlanstva u Zagrebu odr`an u Novinarskom domu pod naslovom “Su`ivot i mir me|u religijama”. Tada sam jo{ jedva hodao nakon operacije kuka, no tome zboru nisam mogao odoljeti. Izlaganja su sva bila med i {e}er. Predstavnik @idova u iranskom parlamentu pohvalio je toleranciju koju iransko dru{tvo pokazuje prema manjinama. Doimao se iskreno. Nakon predavanja letimice sam se pozdravio s njim i saznao da mu obitelj `ivi u Americi. Kratko predavanje je odr`ao i iranski klerik, kojeg su slu{atelji kasnije obasuli pitanjima. On je ustvrdio kako su u Iranu institucionalizirani samo oni kojih ima, to jest islam, tradicionalno kr{}anstvo i `idovstvo, a da manjih protestantskih zajednica kao ni ateista nema. Zagreba~ki muftija [evko Omerba{i} je blago komentirao kako se mnogi Iranci koji do|u u na{e krajeve izja{njavaju kao ateisti. Zatim mu je postavio odli~no pitanje na koje nije dobio odgovor: da li u Iranu nema ateisti~kih udruga jer nisu dopu{tene, ili zato {to se ti ateisti sami od sebe ne udru`uju? Govornici su op}enito bili puni hvale prema toleranciji kojom islam, predvo|en re`imom u Teheranu, pridonosi svjetskom miru i

Baklave. 16

su`ivotu me|u religijama. Ja sam se sjetio doprinosa tim uzvi{enim ciljevima koji je iransko veleposlanstvo dalo na pro{logodi{njem Interliberu, i pomislio kako mi na hrvatskom za takve ciljeve imamo bolja terminolo{ka rje{enja od “su`ivot” i “mir”. I ja sam, naravno imao pitanje. No prije nego {to sam do{ao na red, proglasili su pauzu. Moderatoru, koji je bio djelatnik Doma, bilo je `ao {to mi nije stigao uru~iti mikrofon, pa mi je obe}ao da }e drugi dio konferencije zapo~eti s mojim pitanjem. Uslijedila je stanka sa zakuskom. Razmi{ljao sam da li da ostanem i postavim pitanje (usput sam se nastojao opredijeliti za jedno od jedno dvjesto koja su mi padala na pamet), ili da idem doma i ne kvarim im protokol. No onda sam definitivno odlu~io juna~ki ostati: na stolu u hodniku ugledao sam baklave! Kao ro|eni Sarajlija i vrsni znalac, odmah sam po zlatno-sme}kastoj boji ocijenio da su autenti~ne. I bile su. Za razliku od zborovanja koje je prethodilo zakusci, u baklavama nije bilo patvorenosti. Stopostotni orasi, {e}er, jufka, ulje i limun, spojeni na jedinstven na~in na ~itavom dunjaluku – bosanski. Ne postoji piratska ko-

STAJALI[TA

RUAH HADA[A

Ispaljivanje rakete iz pojasa Gaze na Izrael.

pija baklave. Nema tu igre rije~i. Samo stvarnost od koje oba uha utrnu, ili nije baklava. Poku{a li netko nazvati baklavom ne{to {to nije napravila uvje`bana bosanska ruka po autenti~noj recepturi, Bosanci se samo s prijezirom nasmije{e i prije|u na sladoled. I dok sam razmi{ljao kako to da u ~itavom Zagrebu na|em tako dobre baklave tek na iranskom seminaru o su`ivotu i miru me|u religijama, zapazih jednoga od govornika, predava~a na Katoli~kom sveu~ili{tu i svoga dragog prijatelja, i pri|oh mu. Kasno sam uo~io da sam ga u svom odu{evljenju {to ga vidim prekinuo u razgovoru s nekim drugim. On mi je odmah predstavio svoga sugovornika, i tada je zapo~eo najzanimljiviji dijalog koji sam vodio u posljednjih mjesec dana. Njegov sugovornik, nazvat }u ga prijateljev prijatelj – da ga ne imenujem zbog eventualne neugode, predstavio se kao povjesni~ar, podrijetlom iz Bosne; zapravo, roditelji su mu iz Bosne. Moj prijatelj se nakon nekoliko minuta ispri~ao i oti{ao dalje, a nas dvojica smo nastavili razgovor. Ispri~ao mi je da je ro|en u Zagrebu. Musliman je, ali nije religiozan. Pi{e doktorat iz povijesti, i jako ga zanima povijest Bosne i Hercegovine (mislim da mu je to i tema doktorata). Poznavatelj je i bliskoisto~ne situacije. Upu}en je u fenomen kr{}anskog cionizma. Zna da iza njega stoji Mossad, {to je znala~ki dokazao i William Engdahl u Stolje}u rata 2, i volio bi vi{e saznati o Me|unarodnoj kr{}anskoj ambasadi u Jeruzalemu, ~iji sam ja predstavnik. Tu mi je rekao da on zapravo zna tko sam ja, te da je slu{ao moje predavanje u Bet Izraelu o sukobu u Gazi. Ka`e, dalje, ne voli cionizam. Ja, demokrat u du{i, bio sam pozitivno iznena|en njegovom iskreno{}u u kombinaciji s ljubazno{}u. Pozitivnom dojmu pridonio je i kontrast u kojem je njegova izravnost stajala u odnosu na floskule s predavanja koja sam malo~as ~uo. Dakle, ne mislimo isto

o nekim stvarima, ali nas to ne sprje~ava da srda~no razgovaramo i ugodno se dru`imo. Bosanci u dijaspori, to sam ve} prije primijetio, znaju biti neo~ekivano demokrati~ni diskutanti. Tvrdoglavo se dr`e svoga mi{ljenja i rado ga iznesu. To je od Bosne. Uljudno saslu{aju ~ovjeka koji misli druk~ije. To je od dijaspore. (Ona nijansa sa`aljivog i terapeutskog stava dok slu{aju sugovornika s kojim se ne sla`u je isto od Bosne.) Na{ je razgovor tako postajao sve zanimljiviji, barem meni. Kulminirao je njegovom le`ernom informacijom kako je pred moje predavanje u Bet Izraelu razgovarao s jednim od organizatora i rekao mu otprilike ovako: “Za{to zovete Havela da govori o Gazi. To je stvar izme|u muslimana i @idova. Kr{}ani se u to ne bi trebali mije{ati.” Nisam mu uspio odgovoriti. Bli`io se kraj stanke, ponestajalo je baklava, a mene je po~ela hvatati `garavica. Priveli smo razgovor kraju, razmijenili adrese i dogovorili da se opet vidimo (jo{ nismo, nadam se da ho}emo). Tada mi je pri{ao moderator i nervozno se ispri~ao jer mu je organizator rekao da drugi krug predavanja ne}e mo}i zapo~eti mojim pitanjem. “Kakvo iznena|enje”, pomislio sam. ^ovjeku je bilo neugodno. Meni je laknulo. Kako sam se u me|uvremenu opredijelio za pitanje gdje se u Zagrebu mogu naru~iti ove baklave, pomislio sam da ono ipak ne}e pridonijeti su`ivotu i miru me|u religijama koliko izlaganje sljede}eg govornika, pa bi bilo {teta da mu kradem vrijeme. Pozdravio sam se s prijateljevim prijateljem i jo{ nekima i oti{ao doma.

Neo~ekivani huntingtonovac No razgovor s prijateljevim prijateljem nije mi davao mira. Nisam prestajao razmi{ljati o njegovoj opasci organizatoru iz Bet Izraela i {to je sve u njoj bilo sadr`ano. On je zagreba~ki musliman, ateist. 17

RUAH HADA[A

STAJALI[TA

Intelektualac, povjesni~ar. ^lan akademske zajednice. Humanist, nedvojbeno. Iz dosada{njega svoga iskustva, od takve bih osobe o~ekivao da na zbivanja u Gazi gleda ponajprije s humanitarnog aspekta: ondje je mnogo gladnih i unesre}enih Palestinaca. On bi meni rekao kako palestinska djeca te{ko `ive. Ja bih mu objasnio da je to zbog toga {to im Hamas organizira `ivot. Kao povjesni~ar bi mi on mo`da objasnio kako su cionisti Palestincima okupirali zemlju, za koju se ovi sada bore da je vrate. Ja bih odvratio da je sva ta zemlja povijesno `idovska (pazi ime – Judeja!) a da palestinska nacija do prije pedesetak godina nije ni postojala. Tu bismo se upustili u prijateljski sukob povijesnim tvrdnjama, iz kojeg bismo vjerojatno izi{li oboga}eni protivni~kom argumentacijom, ali nepoljuljani u svojim uvjerenjima. Kao pravi Bosanci u dijaspori. No, umjesto svega toga, ~ovjek mi hladno ka`e kako je to sukob izme|u muslimana i @idova! Kao da slu{am lijevoliberala koji iznosi tezu Samuela Huntingtona prije nego {to je podvrgne znala~koj analizi i opovrgne. Sukob u Gazi je muslimansko-`idovski sukob u koji se – jesam li ja to dobro ~uo – kr{}ani ne bi trebali mije{ati! Da, bio sam {okiran. Ali ne tezom. Nego uvjerenjem i le`erno{}u s kojima je iznesena. I nedostatkom logike u ~itavoj konstrukciji. Da mi je rekao kako je to sukob izme|u Arapa i @idova u koji se Hrvati nemaju {to mije{ati, skoro bih se slo`io. Ili, pak, da je to sukob Hamasa i cionista u kojem neka se HDZ-ovci dr`e po strani (sad se sjetih da nisam platio ~lanarinu za ovu godinu). No ako je to stvarno sukob muslimana i @idova, kako je to povjesni~ar sekularne orijentacije, muslimanske tradicije rodom iz Zagreba ustvrdio, a prihvatimo radi daljnje argumentacije i kona~nog uskla|ivanja stvarnosti i semantike da jeste, onda kr{}ani imaju mno{tvo razloga da se mije{aju.

Prvi razlog: kr{}ansko breme pro{losti Arapsko-muslimanski rat protiv @idova u omjeru u kojem je vjerski u mnogome se temelji na anti`idovskim religijskim doktrinama, od kojih su neke navedene u Hamasovoj povelji, a preuzete su iz islamskih izvora vjere i njihovih tuma~enja. U islamskim izvorima postoje i pozitivni napisi o @idovima, da ne bude zabune, no Hamas ih je temeljito zanemario. Postavlja se pitanje, otkud teolo{ki anti`idovski sentiment u islamu? Odgovor je jezivo jednostavan: mahom iz kr{}anstva. Kr{}ani su bili ti koji su @idove prvi optu`ili za deicid, mizantropiju kozmi~kih razmjera, perpetualnu subverzivnost i neizlje~ivu `udnju prema zatiranjem istine, vrline, morala, te ovladavanje svijetom. Od prvih kr{}anskih u~itelja kao {to su Meliton iz Sarda i Justin Mu~enik, preko biskupa poput Ambrozija Milanskog i Ivana Zlatoustog, do bizantske carske uprave, anti`idovstvo je bilo va`na zna~ajka kr{}anske filozofije. Zapravo bi se moglo re}i da su kr{}ani izmislili teolo{ko anti`idovstvo. Anti`idovstvo ne potje~e iz Novoga zavjeta i Isusova nauka, ve} iz kasnijih tuma~enja biblijskih tekstova, no to Crkvu ne opravdava. Kao respektabilna religija ~ije je neke ideje islam preuzeo, kr{}anstvo je odigralo va`nu ulogu u {irenju anti`idovstva. I kad je teolo{ko anti`idovstvo kasnije po~elo prerastati u antisemitizam, uloga kr{}ana i u njegovom prelasku u islamski svijet bila je presudna. Mnoge je kr{}ane danas toga sramota. Mene jeste. Sramota je i upirati prstom u islam istodobno zanemaruju}i sme}e u vlastitom dvori{tu. Vaditi trun iz tu|ega oka a ne vidjeti balvan u svom, grda je djelatnost, veli Isus. No kad se to sme}e ve} tako prelilo i kad 18

su zbog njega mnogi @idovi danas izlo`eni pogibelji, ne mije{ati se bio bi vrhunac ljigavosti. Kr{}ani bi se zbog nekih svojih bizarnih stavova o nekr{}anima iz pro{losti trebali ispri~ati i muslimanima i @idovima. No u konkretnoj situaciji, apsolutna je du`nost i moralna obveza kr{}ana stati uz @idove i njihovu zemlju Izrael.

Drugi razlog: kr{}anska etika Ako je sukob muslimansko-`idovski, odnosno vjerski, onda je samo muslimanska strana odgovorna za njegovo postojanje. Ne postoji ni jedna jedina `idovska teolo{ka {kola, sljedba, struja, stranka, pokret, niti `idovski klerik, vjerou~itelj, tuma~ Zakona, general, politi~ar ili aktivist od ikakvoga zna~ajnijeg utjecaja koji zagovara vjersko nasilje @idova prema ne`idovima. To se ne mo`e re}i za suprotnu stranu. Uz mnoge miroljubive muslimane koji `ele skladan su`ivot sa @idovima, Gaza i ~itav Bliski istok vrve radikalnim vjerou~iteljima koji pozivaju na d`ihad. @idovski d`ihad ne postoji, postoji samo `idovska obrana od njega. Da je muslimanska strana jedina odgovorna pokazuje i jednostavna ~injenica da u Gazi @idova vi{e nema, a ipak se iz Gaze ispaljuju projektili na @idove po okolnim naseljima. Politi~ke organizacije, EU, UN, razna ministarstva, predstavni{tva, uredi, skupine za za{titu koje~ijih prava iz raznoraznih se razloga ne `ele svrstati uz jednu a protiv druge strane. [to iz pragmatizma, {to iz oportunizma, {to iz straha ili ne~ega drugoga, oni }e krivnju uvijek raspodijeliti. Kr{}anin je pak du`an postupiti po biblijskom nauku i savjesti. To zna~i ljubiti pravednost, {to je najva`niji kr{}anski poziv, ali i mrziti bezakonje (Poslanica Hebrejima 1:9), premda ne i bezakonika. Stajati uz pravednost, istinitost i ~injenice, a protiviti se izmi{ljotinama, ideolo{kim, religijskim i apokalipti~kim mitovima koji promi~u nasilje, kr{}anska je eti~ka du`nost. Rame uz rame s time ide i kr{}anski pogled na pravo, jurisdikciju i mandat dr`ave. On se temelji na Starome i Novome zavjetu a glasi ovako: vlast postoji kako bi za{titila svoje gra|ane i ograni~ila zlo. Apostol Pavao obja{njava da vlast “ne nosi uzalud ma~a” nego da “kazni onoga koji ~ini zlo” (Rimljanima 13:4). Legitimna izraelska vlast ima mandat i pravo ma~em zaustaviti onoga tko ~ini zlo njenim gra|anima.

Tre}i razlog: kr{}ansko protivljenje d`ihadu Tre}i razlog za kr{}ansku podr{ku Izraelu, ukoliko je sukob muslimansko-`idovski, ~ista je pragmatika. Iz propovijedi mnogobrojnih Hamasovih klerika evidentno je da njihov d`ihad nije usmjeren samo protiv @idova, ve} i protiv kr{}ana. Kona~ni cilj d`ihada je inkorporacija ~itavoga svijeta u Dar al-Islam, ili Dom islama, a ne samo osvajanje Izraela. Sve {to jo{ nije u Domu islama, u Domu je rata – u Dar al-Harbu. Mi, zapadni kr{}ani, uklju~uju}i i nas u Hrvatskoj, znali mi to ili ne znali, po definiciji svih Hamasovih klerika, `ivimo u Domu rata isto kao i @idovi u Sderotu ili A{kelonu. Razlog za{to mi to uglavnom ne znamo je dijelom taj {to umjesto da obratimo pozornost na njihove prijetnje mi obra}amo pozornost na seminare iranskog veleposlanstva u kojem su rije~i, barem u njihovom uvrije`enom semanti~kom obliku, potpuno nepovezane sa stvarno{}u. Drugi je razlog taj {to je najve}i dio njegova udara apsorbirao upravo Izrael. Svaki kr{}anin koji ne `eli `ivjeti u d`amahiriji ili kalifatu, pla}ati d`iziju i biti sveden na zimmiju, ve} preferira `ivot u

STAJALI[TA sekularnoj nacionalnoj domovini u kojoj se po{tuju sva~ija ljudska, gra|anska i vjerska prava i slobode, protivi se d`ihadu. D`ihad je po svojoj definiciji globalne naravi. Jedan od najboljih na~ina suprotstavljanja globalnom d`ihadu jest pru`anje podr{ke Izraelu.

Novi seminar? Kr{}ani se zapravo premalo “mije{aju” u nasrtaje arapskoga-muslimanskog svijeta na `idovsku domovinu, Erec Izrael. Svaki do jednog bi trebao dati vi{e od sebe. Ponajprije molitvom za `idovski narod, pitomu maslinu na koju smo mi pricijepljeni kao divlja maslina, i koja nas nosi (Rimljanima 11:24), ali i molitvom za Arape i druge muslimane. Zatim protivljenjem svakom antisemitskom i antiizraelskom istupu u svojoj okolini. No ja sam apsolutni zagovornik i aktivnijeg mije{anja, da ne ka`em aktivizma. Kr{}ani, ne iransko veleposlanstvo, trebali bi organizirati seminare o su`ivotu i miru me|u religijama, na kojima }e se stvari nazivati

RUAH HADA[A

pravim imenom. To je preduvjet za ikakvu promjenu stvarnosti na bolje. Groteskno iskrivljavanje nazivlja i ~injenica, prema kojem se lukavo djelovanje iranskog veleposlanstva kategorizira kao promicanje su`ivota i mira, Hamas oslovljava s humanitarna organizacija a Izrael naziva dr`avom aparthejda koja nad Palestincima vr{i genocid, proizvodi grotesknu sliku stvarnosti na koju kr{}ani ne bi smjeli nasjedati. Pavlove rije~i: “Ne budite sudionici u besplodnim djelima tame, ve} ih radije razotkrivajte” (Efe`anima 5:11) u tom kontekstu ne mogu biti jasniji putokaz. Pitam se, ipak, smatra li prijateljev prijatelj da bi se u seminar koji bi kr{}ani organizirali o arapsko-izraelskom sukobu trebalo mije{ati veleposlanstvo {ijitske mulokracije? Ako smatra da bi, onda neka to bude konstruktivno. Neka samo donesu baklave.  1 Vidi knjigu dr. Yusufa Al-Qaradawija Nemuslimani u islamskom dru{tvu u prijevodu dr. Sulejmana Topoljaka (ID EL-Kelimeh, Novi Pazar, 2003.).

POSEBNO ODABRANO

Antisemitizam na {vedski na~in J. Doma{

[vedska na sjeveru Europe ~esto se uzima kao primjer demokracije, ljudskih sloboda i svekolikog napretka kojem bi sve druge zemlje trebale te`iti. Ali, kao {to ka`e na{ narod, nije zlato sve {to sija! Naime, {vedski list Aftonbladet objavio je da su izraelski vojnici vadili mrtvim Palestincima organe i prodavali ih za transplantaciju. Ta morbidna vijest pro{irila se iz Stockholma po svim svjetskim medijima. A {vedski ministar vanjskih poslova, Carl Bildt, kojeg, uostalom, znamo s ovih, jo{ nedavno ratnih prostora, ogra|uje se od toga da bi se morao ispri~ati Izraelu i Izraelcima, jer za njega – tako naprednog gospodina – objavljeni ~lanak nije nego sloboda govora. Anemi~an, plavokosi politi~ar Bildt, koji je na balkanskoj nesre}i dobro zaradio i iskoristio je za napredak svoje karijere, ne `eli vidjeti istinu. Uostalom, nije mu prvi put. Sloboda govora, kao u ovom primjeru kada se radi o objedi izraelskih vojnika nije drugo nego govor mr`nje. I podsje}a prema svim elementima na one dobro poznate optu`be @idova koji usmr}uju kr{}ansku djecu kako bi im uzimali krv za svoje obrede. Ta „{pranca” sada je samo malo modernizirana, pa su antisemitske nebuloze srednjega vijeka odjevene u ruho 21. stolje}a.

{vedskih kompanija u Izraelu kao i uskra}ivanje boravi{nih viza {vedskim novinarima. Posjet Jeruzalemu Carla Bildta najavljivan za rujan iznenada se na{ao na klimavim nogama, a {vedska `idovska zajednica, zate~ena koli~inom la`i i gluposti objavljenim u medijima, izrazila je {vedskoj vladi svoju ogor~enost. Odmah nakon {to je ~lanak o “zlodjelu” izraelskih vojnika bio objavljen u Aftonbladetu, provedena je u [vedskoj anketa o tom slu~aju; 66 % ispitanih od njih 13.000, izjavilo je: “[vedska se nema za{to ispri~ati Izraelu.” Ono o ~emu se manje govori to su vrlo jake i dobro organizirane neonacisti~ke skupine u [vedskoj koje zasigurno obo`avaju Hitlera, a osobito onu njegovu izreku: “Ako narodu tri puta ka`ete la`, koliko god bila nevjerojatna – narod je nakon toga prihvati kao istinu.” Samo {to Izraelci nisu isti kao tridesetih godina kada je krenuo val nacisti~ke ideologije. I znaju razlikovati slobodu govora od otvorenog antisemitizma koji uvijek ima, na`alost, iste posljedice. Skandalom iz [vedske jo{ jedanput je otvoreno pitanje gdje su granice slobode govora? Tamo gdje po~inje mr`nja i uvreda. 

Na pisanje Aftonbladeta, ali i na {vedski stav da nema razloga ni povoda za ispriku, Izrael je reagirao protumjerama najaviv{i bojkot

19

RUAH HADA[A

POSEBNO ODABRANO – PORTRETI

Cionisti~ki lideri u Zemlji Izrael Naida Mihal Brandl

Chaim Weizmann (1874. – 1952.) bazi~ne kolonizacijske napore kao i diplomatsku aktivnost na najvi{oj razini. Demokratski je nacionalist. Nije bio originalan politi~ki mislilac. Vremenom gotovo da nije mijenjao svoje stavove. Nije dr`ao stranu ni radni~kom cionizmu na ljevici, ni revizionisti~kom na desnici i op}enito ga se definira kao centristi~kog, op}eg cionista. Prista{e su mu ve}inom pripadnici mla|e generacije britanskih i njema~kih cionista. U sije~nju 1919., s budu}im ira~kim kraljem Faisalom I. potpisao je Sporazum (vidi prilog originalnog teksta u izvorima), kojim se uspostavljaju odnosi izme|u Arapa i @idova na Bliskom istoku. Nakon 1920. u rukovodstvu je cionisti~kog pokreta; od toga u dva navrata i predsjednik (1920. – 1931., 1935. – 1946.). Godine 1921., zajedno s Albertom Einsteinom lobira sredstva za osnivanje Hebrejskoga sveu~ili{ta u Jeruzalemu. Weizmann i emir Feisal, 1918.

Kemi~ar, dr`avnik, predsjednik Svjetske cionisti~ke organizacije, prvi predsjednik Izraela i osniva~ istra`iva~kog instituta u Izraelu, koji }e postati Weizmann Institute of Science. Uz Herzla, dominantan je cionisti~ki lider. Ro|en je u malom selu blizini Pinska (danas Bjelorusija) i diplomirao je kemiju na Sveu~ili{tu Fribourg u [vicarskoj, 1899. Predava~ je na Sveu~ili{tu u @enevi (1901. – 1903.), a 1904. odlazi u Britaniju; karijeru nastavlja na Sveu~ili{tu u Manchesteru. Godine 1910. postaje britanski dr`avljanin i za vrijeme Prvoga svjetskog rata (1916. – 1919.) radi kao ravnatelj The British Admiralty laboratories.1 S Lordom Balfourom radio je 1917 godine na Balfourovoj Deklaraciji. Osniva~ tzv. sinteti~kog cionizma, Weizmann je podupirao

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je po~asni savjetnik britanskoga Ministarstva nabave i istra`ivao na sinteti~koj gumi i visokooktanskom benzinu. (Izvori gume ve}inom su pod japanskom kontrolom.) Susreo se s ameri~kim predsjednikom Harryjem Trumanom i radio na dobivanju ameri~ke potpore uspostavljanju Dr`ave Izrael. Weizmann je postao prvi predsjednik novouspostavljene dr`ave 1948. U Rehovotu, gdje je `ivio, osnovao je istra`iva~ki institut (danas, Weizmann Institute of Science). Autor je mnogih znanstvenih ~lanaka.  1 Postao je poznat kao prvi kemi~ar, koji je uspio prona}i kako upotrijebiti bakterijsku fermentaciju u proizvodnji velikih koli~ina `eljene supstance i danas ga se smatra ocem industrijske fermentacije. Upotrijebio je bakteriju Clostridium acetobutylicum (Weizmannov organizam) kako bi proizveo aceton. Aceton se koristio u proizvodnji eksplozivnog propelanta krucijalnog za Saveznike (vidi Royal Navy Cordite Factory, Holton Heath).

Menahem Usi{kin (1863. – 1941.) Ro|en je u Rusiji. Diplomirao je na Moskovskom tehnolo{kom institutu. ^lan Hibat Ciona, aktivno radi na o`ivljavanju hebrejskoga jezika i `idovskih naselja u Zemlji Izraela, tada dijelu Osmanskoga Carstva. Na Prvom cionisti~kom kongresu slu`i kao hebrejski tajnik. Jedan je od onih, koji su prisilili lidere da napuste Plan za Ugandu. U svom pamfletu Na{ program, zagovara kolektivna naselja utemeljena na radni~kom cionizmu. Pod njegovim utjecajem cionisti~ki 20

pokret aktivno podupire osnivanje agrikulturnih naselja, edukacijskih i kulturnih institucija i hebrejskog sveu~ili{ta. Godine 1919. Usi{kin i sam radi alija (imigrira u Zemlji Izrael) i 1923. izabran je za predsjednika JNF-a (Jewish National Fund), kojeg vodi do svoje smrti. Kupuje zemlju koja kasnije postaje klju~no podru~je `idovskih agrikulturnih naselja (velika podru~ja u Dolini Hefer/Emek Hefer i Emek Israel te Emek Beit [e’an). 

POSEBNO ODABRANO – PORTRETI

RUAH HADA[A

Nahum Sokolov (1859. – 1936.) Autor, prevoditelj i pionir hebrejskog novinarstva; ro|en je u rabinskoj obitelji u Wyszogródu u Rusiji (danas Poljska). Sa 17 godina po~inje pisati u lokalnim novinama na hebrejskom, Ha-Cefira. Njegovi ~itatelji kretali su se od sekularnih intelektualaca do anticionisti~kih haredim; dobiva svoju redovitu kolumnu da bi, vremenom, postao glavni urednik te suvlasnik lista. Godine 1906. postao je glavni tajnik Svjetskog cionisti~kog kongresa. Sljede}ih godina putuje Europom i Sjevernom Amerikom propagiraju}i cionisti~ku stvar. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata `ivio je u Londonu, gdje je bio jedan od glavnih lobista/zagovara-

telja Balfourove deklaracije. Godine 1931. izabran je za predsjednika Svjetskog cionisti~kog kongresa. Godine 1935., nakon isteka mandata, naslijedio ga je Chaim Weizmann. Napisao je povijest Baruha Spinoze i njegovog vremena u 3 dijela, kao i razne druge biografije; bio je prvi, koji je preveo Herzlov utopisti~ki roman Altneuland na hebrejski, daju}i mu ime Tel Aviv (= Proljetnje brdo). Godine 1909., to je ime prihva}eno kao ime prvoga modernog grada u kojem se govori hebrejski – Tel Aviva. Umro je u Londonu; po njemu je nazvan kibuc Sde Nahum. 

Haim Arlozorov (1899. – 1933.) Ro|en je u Rommnyju, u dana{njoj Ukrajini, ali je njegova obitelj, nakon pogroma 1905. pobjegla u Berlin. Doktorirao je ekonomiju na Sveu~ili{tu u Berlinu. Za vrijeme studija pisao je ~lanke s cionisti~kom tematikom: financiranje imigranata, planiranje programa o suradnji @idova i Arapa. Jo{ dok je bio u Njema~koj, postao jedan od osniva~a stranke Ha-Po’el ha-Ca’ir (1918.), koja je privukla mnoge suvremene intelektualce. Kasnije, kad se Ha-Po’el ha-Ca’ir ujedinio s Ce’irei Zion, Arlozorov postaje jedan od lidera novog Histadruta (Sindikata).1 Ubrzo se vra}a u Njema~ku kako bi zavr{io doktorat. U Berlinu, njegova sestra Lisa bila je jedna od najbli`ih prijateljica Magde Goebbels, s kojom je i on imao dugu vezu. Nakon {to je zavr{io studije (1924.), vra}a se u Palestinu. Dvije godine kasnije izabran je kao predstavnik ji{uva u Dru{tvu naroda u @enevi. Arlozorov je imao ~vrsta ideolo{ka stajali{ta, zbog kojih je izra`avao neslaganje s odre|enom politikom svoje stranke i sa skepticizmom promatrao mogu}nost ujedinjenja Histradruta i Ahdut ha-Avoda (druga cionisti~ko-socijalisti~ka stranka). Usprkos njegovim neslaganjima, do ujedinjenja je do{lo pod imenom Mapai. Arlozorov postaje lider stranke Mapai,2 tada najzna~ajnije `idovske stranke i jedan od bliskih prijatelja Haima Weizmanna. Ubrzo je imenovan {efom politi~kog odjela @idovske agencije. U po~etku je vjerovao kako }e Britanci pomo}i @idovima naseljavanje u Palestinu pa je sura|ivao s britanskom vladom; me|utim, uskoro shva}a da se Britancima ne mo`e vjerovati i da @idovi moraju riskirati i britanski gnjev u gradnji svoje Domovine i spasiti europske @idove od re`ima u kojima su `ivjeli, osobito one iz nacisti~ke Njema~ke.

Ha’avara – sporazum o transferu Haim Arlozorov oti{ao je u nacisti~ku Njema~ku pregovarati o sporazumu koji bi omogu}io emigraciju njema~kih @idova, zajedno s ve}im dijelom njihove imovine. Nacisti su pokazali zanimanje za transfer `idovskog stanovni{tva, ali se nisu bili voljno odre}i njihove imovine. Na temelju ovog sporazuma, @idovi su morali svoj no-

vac polo`iti na posebni bankovni ra~un i s tim je novcem kupovana njema~ka roba, koja se uvozila u Palestinu i druge zemlje. Na taj su se na~in nacisti po~eli rje{avati @idova, istovremeno izbjegavaju}i bojkot svoje robe.

Ubojstvo i istraga Dana 16. lipnja 1933. godine, dva dana nakon povratka s pregovora u Njema~koj, Haim Arlozorov je ubijen dok je sa svojom suprugom Simom {etao telavivskom pla`om. Njegova smrt ostavila je duboke o`iljke na odnose unutar cionisti~kog pokreta; okolnosti ubojstva do danas su ostale nerazja{njene. Palestinska je policija u po~etku uhitila trojicu revizionsita,3 koje je identificirala Arlozorovljeva udovica; oni su ubojstvo negirali. Sud je oslobodio Ahimeira i Rosenblatta, ali ne i Stavskog; njega je Vrhovni sud ipak oslobodio zbog nedostatka dokaza. Me|utim, Mapai je i dalje optu`ivao desne cioniste za ubojstvo. U o`ujku 1982., izraelska je vlada (premijer Menahem Begin) formirala istra`nu komisiju koja je zaklju~ila da Rosenblatt i Stavski nisu imali nikakve veze s ubojstvom, ali nisu na{li ni ubojice, niti da li je ubojstvo bilo politi~ki motivirano. Prema Arlozorvu, danas mnoge izraelske ulice nose njegovo ime, a po njemu su dobila imena naselja (ji{uvim) Kfar Haim i Kirjat Haim te kibuc Giv’at Haim.  1 Nakon svog dolaska u Palestinu (1921.), Arlozorov predstavlja svoju stranku u Histadrutu. 2 Glavna izraelska radni~ka stranka (Mifleget Poalei Eretz Israel — Radni~ka stranka Zemlje Izrael), osnovana je 1930. godine kao cionisti~ko-socijalisti~ka stranka te je dominirala `idovskom i kasnije izraelskom politikom (Mapai je vodio izraelske koalicije lijevog centra od osnutka Izraela do 1968. godine). 3 Abba Ahimeir, Abraham Stavski i Zevi Rosenblatt.

21

RUAH HADA[A

POSEBNO ODABRANO – PORTRETI

Vladimir Zeev @abotinski (1880. – 1940.) Rodio se u Odesi (tada{nja Rusija, dana{nja Ukrajina) 1880. godine u tradicionalnoj `idovskoj obitelji, gdje je i dobio tradicionalni `idovski odgoj. Nakon {to je zavr{io srednju {kolu, po~inje pisati za novine u Odesi te ubrzo odlazi kao dopisnik u [vicarsku (Bern) i Italiju. Pi{e pod pseudonimom Altalena. U Rimu je i studirao a nakon povratka u Rusiju zavr{ava studij i postaje odvjetnik. U Rusiji ure|uje novine na ruskom, jidi{u i hebrejskom. Bio je odli~an esejist i briljantan govornik.

Cionist Nakon pogroma u Ki{inevu (1903.), @abotinski se priklju~uje cionisti~kom pokretu, gdje je ubrzo primije}en kao daroviti govornik i postaje vo|a intelektualno orijentirane mlade`i. Izuzetno popularan i tra`en, putuje Rusijom i dr`i govore. Za to vrijeme posve}uje se i u~enju hebrejskoga kao govornog jezika. Za vrijeme pogroma organizira samoobranu u razli~itim zajednicama ruskih @idova i bori se za gra|anska prava @idova u Carstvu. Izabran je kao jedan od izaslanika na 6. cionisti~kom kongresu (koji je ujedno i bio zadnji Herzlov kongres). Bio je duboko impresioniran Herzlom. Potpuno se posve}uje ideji cionizma.

Prvi svjetski rat Za vrijeme Prvoga svjetskog rata, @abotinski je do{ao na ideju osnivanja @idovske legije, koja bi se borila na strani Britanaca, a protiv Osmanlija, koji su tada kontrolirali Erec Israel (smatrao je osnivanje `idovske armije povijesnom nu`no{}u). Zajedno s Josefom Trumpeldorom, @abotinski je osnovao Zion Mule Corps, od nekoliko stotina @idova, uglavnom Rusa, koje su Osmanlije izgnale iz Zemlje te su se oni naselili u Egiptu. Ova je jedinica hrabro slu`ila u bici kod Galipolja. Kada je Zion Mule Corps rasformiran, @abotinski je otputovao u London, kako bi radio na uspostavi `idovskih jedinica, koje bi se borile za Zemlju Izraela u britanskoj vojsci.1 Me|utim, Britanci su tek 1917. pristali na osnivanje triju `idovskih jedinica. @abotinski se protiv Osmanlija i sam borio u Jordanskoj dolini i za to je 1918. godine dobio i odli~je za hrabrost. @alio je {to `idovski vojnici nisu imali ve} u ulogu u osloba|anju zemlje od Osmanlija, jer su Britanci nastojali Zion Mule Corps dr`ati u pozadini.

Revizionisti~ki cionizam @abotinski ne vjeruje da je nacionalni preporod mogu} izvan Palestine. Nakon rata, @abotinski je bio izabran u prvo zakonodavno tijelo u mandatnoj Palestini, a 1921. godine bio je izabran u Izvr{no vije}e Svjetske cionisti~ke organizacije. Godine 1923. dao je ostavku na tu du`nost zbog neslaganja s predsjedateljem vije}a, Chaimom Weizmannom i osnovao revizionisti~ku stranku pod imenom Savez revizionista-cionista i njezin omladinski pokret – Betar (hebrejski akronim za Liga Josefa Trumpeldora).2 22

Nova je stranka tra`ila da Cionisti~ki pokret, kao svoj naum, prizna osnivanje `idovske dr`ave uz obje obale rijeke Jordan. Njegov je glavni cilj bio je osnovati modernu `idovsku dr`avu uz pomo} Britanskog Carstva (@abotimski je vjerovao da Britanija i cionisti imaju zajedni~ke interese na Bliskom istoku i da se nijedna britanska vlada ne}e odre}i Balfourove deklaracije; `elio je pritisak na Britance da ispune Mandat). Njegova je filozofija bila u suprotnosti sa socijalisti~ki orijentiranim radni~kim cionistima, koji su se radije usredoto~ili na gospodarsku i socijalnu politiku, koja se oslanjala na model srednje klase u Europi. Kao anglofilu, njegov je, pak, ideal bila `idovska dr`ava kao moderna liberalna demokracija, temeljena na britanskom modelu. Svoje je prista{e na{ao ve}inom u Poljskoj, a svoje je aktivnosti usredoto~io na lobiranje za britansku pomo} u razvoju Ji{uva (predizraelsko `idovsko dru{tvo u Erec Israelu).

Progonstvo Godine 1929. @abotinski je napustio Palestinu, kako bi prisustvovao 16. cionisti~kom kongresu. Britanci su spremno prihvatili arapski pritisak i nisu dozvolili @abotinskom da se vrati. Pokret, koji je @abotinski vodio nije bio monolitan ve} se sastojao od tri frakcije, od kojih je ona, pod vodstvom @abotinskog, bila najumjerenija. @abotinski se zalagao za suradnju s Britancima, dok su se, npr., David Raziel, Aba Ahimeir i Uri Cvi Greenberg usredoto~ili na samostalne akcije unutar Mandatne Palestine, bore}i se i s cionistimasocijalistima, i britanskim mandatnim vlastima, kao i odmazdama za arapske napade. David Raziel bio je komandant Irguna, dok su Aba Ahimeir i Uri Cvi Greenberg djelovali kao ideolozi za Lehi. Upravo je iz Irgun krila Revizionisti~ke stranke kasnije formiran Herut, a jo{ kasnije i Likud, apsorbiraju}i ideologiju op}ih cionista. Iz tog je krila poslije iza{ao i Menahem Begin, jedan od vo|a Irguna i Betara (omladinski klub). Tridesetih godina, @abotinski je bio duboko zabrinut polo`ajem u kojem se na{la `idovska zajednica u Poljskoj. Godine 1936. @abotinski je pripremio tzv. evakuacijski plan, koji je pozivao na evakuaciju cjelokupnog `idovskog stanovni{tva Poljske u Mandatnu Palestinu. Taj je plan izazvao mnogo kontroverzi unutar poljske `idovske zajednice – od odu{evljene potpore do onih, koji su tvrdili da takav plan zapravo ide na ruku poljskim antisemitima. Dvije godine kasnije, @abotinski je, u govoru poljskim @idovima, poku{ao objasniti da `ive na vulkanskom rubu i da }e se u vrlo bliskoj budu}nosti poljskim @idovima dogoditi krvavi pogromi. @abotinski je naglasio potrebu da europski @idovi {to hitrije emigriraju u Palestinu. Umro je 1940. u progonstvu.  1 Nije prihvatio argument da bi `idovska armija provocirala Arape; smatrao je da je 2.000 vojnika pod britanskim zapovjedni{tvom manje provokativno, nego 10.000 ilegalno sakupljenih vojnika. 2 Osnovna slabost njegove politike bila je bespo{tedna analiza svojih kolega u cionisti~kom pokretu, ~esto i pretjerana – me|utim, nije nudio alternativu. Iritirao je kolege jer je dramatizirao politi~ka pitanja, ~esto dr`ao govore i bezrezervno ih kritizirao.

POSEBNO ODABRANO – PORTRETI

RUAH HADA[A

Leo Mockin (1867. – 1933.) Ro|en je u Brovariju kraj Kijeva. Kao 15-godi{njak oti{ao je u Berlin u srednju {kolu i dalje na sveu~ili{te. Studirao je matematiku i sociologiju na Sveu~ili{tu u Berlinu, gdje je osnovao Rusko `idovsko akademsko udru`enje – prvo nacionalno `idovsko studentsko dru{tvo u tom gradu. Bio je aktivan na Prvom cionisti~kom kongresu, gdje je sudjelovao u izradi tzv. Programa iz Basela. Kasnije se koncentrirao na kulturna pitanja, osobito na razvoj hebrejskoga jezika i obrazovanja. Jedan je od osniva~a Demokratske frakcije unutar cionisti~kog pokreta, koja se ranih godina postojanja pokreta zalagala za demokratizaciju istog.

Za vrijeme Prvoga svjetskog rata seli u Kopenhagen, jer je cionisti~ka organizacija, dr`e}i se odluke pokreta o neutralnosti, tamo preselila svoje urede. Nakon rata odlazi u Pariz, gdje i dalje ima sredi{nju ulogu unutar pokreta. Naagla{ava potrebu cionisti~ke aktivnosti u dijaspori, vjeruju}i da }e ona ostati sredi{tem `idovskog `ivota; zalagao se za osnivanje Svjetskog `idovskog kongresa, koji bi predstavljao `idovske interese na nacionalnim, kao i internacionalnom forumu, posebno se zala`u}i za po{tivanje `idovskih prava kao nacionalne manjine. Umro je u Parizu1867.; njegovi su ostaci, godinu dana kasnije, preba~eni na Maslinsku goru. 

Nadrabin Paul Chaim Eisenberg @ivot iza kulisa Prevela i priredila iz ~asopisa Die Gemainde Jasminka Doma{

Mnogi se, naravno, pitaju {to sve radi jedan nadrabin? Austrijskog nadrabina uglavnom dobro poznamo, a i Be~ nije daleko – nekima i u Bet Israelu je vrlo omiljena destinacija. Paul Chaim Eisenberg poznat je po humoru kojim je pro`eto njegovo pri~anje anegdota kao i njegova ljubav prema glazbi. Ono ~ega svaki nadrabin, pa tako i Eisenberg, ima puno i previ{e, to su razli~ite obveze, a premalo vremena, ~esto i za obiteljski `ivot, jer pored u`e obitelji on ima i {iru – svoju zajednicu. I u njoj bar micve i bat micve, vjen~anja, pogrebe, slu`bene susrete s predstavnicima vlasti i vlade. Dakako, tu su i redovite slu`be za [abat i blagdane. Nadrabin Eisenberg osobitu pa`nju poklanja radu s mladima i sretan je kad vidi da je hram pun mladog svijeta. Ponekad organizira i seminare kako pripremati ko{er hranu. Nikada ne zaboravlja na svoju ulogu u~itelja. Velika pomo} sti`e mu od nadkantora Shmuela Barzilaia, kojeg pamtimo i sa sve~ane inauguracije Bet Israela u Zagrebu. On posebice priprema mlade za bar micvu. Nadrabin Eisenberg nagla{ava: “Jako mi je va`no da se djevoj~ice ne osje}aju zapostavljene. Jer, `ene daju sasvim izniman doprinos @idovstvu.” I kako se to slikovito ka`e, nadrabin Paul C. Eisenberg nastoji uvijek pa`ljivo slu{ati s oba otvorena uha i gledati {to se zbiva u zajednici, mo`e se dogovoriti termin za razgovor, ali u pravilu vrata njegove kancelarije {irom su otvorena. Dodatno prati rad i brine oko pribavljanja financijskih sredstava za organizaciju EZRA koja poma`e socijalno potrebitim i dodaje : “Ponekad me zaista ~udi koliko mi dodatnih pitanja postave dobrostoje}i ljudi prije nego odvoje za tu instituciju samo nekoliko eura.“

Zanimljivo je da ponekad i ne`idovi dolaze kod nadrabina po savjet. I tako, u upravo objavljenoj knjizi Do`ivljaji jednog rabina, Eisenberg opisuje slu~aj kada mu je do{ao ~ovjek i zamolio ga da saslu{a njegove bra~ne probleme. “^ovjek mi se nije ~inio poznat i napokon sam ga upitao je li ~lan na{e `idovske zajednice. On je odgovorio da je katolik. Tada sam ga upitao za{to nije oti{ao po savjet sve}eniku, a on je rekao: “On nije o`enjen, prema tome, ne mo`e poznavati brak kao {to ga vi poznajete” Zaokupljen je i podu~avanjem u~enika – koji ne poha|aju `idovsku gimnaziju – iz podru~ja religije Nadrabin Eisenberg posje}uje i zatvore u kojima ima @idova; odlazi i u bolnice i tada uvijek zamoli za mi{ljenje nadle`nog lije~nika o oboljeloj osobi. Naro~ito je poznat po svojem anga`manu na podru~ju me|ureligijske suradnje i razvijanju tolerancije te je svojedobno i autorica ovih redaka bila u Be~u na jednom takvom simpoziju zajedno s nadrabinom Paulom Chaimom Eisenbergom koji je vi{e puta istaknuo i stalno nagla{ava: “Ja sam protiv bilo kojeg oblika fundamentalizma.” Vrlo je aktivan i u Europskoj rabinskoj konferenciji. Smatra da je danas osobito aktualno da se i siroma{nijim slojevima `idovskog pu~anstva omogu}i nabavka ko{er hrane, koja je zbog procesa ko{erizacije ne{to skuplja. O tome se u posljednje vrijeme u~estalo raspravlja na susretima europskih rabina. U svakom slu~aju, nadrabin Eisenberg uspje{no nastavlja djelo svojeg oca Akibe (umro u Be~u 1983.), koji je tako|er bio nadrabin u Austriji. Samo za razliku od oca koji je studirao filozofiju, Paul Chaim se prvotno bio posvetio matematici no put ga je odveo tamo gdje se i danas nalazi – na ~elu `idovske zajednice Austrije. Otac je {estero djece koja `ive u Izraelu i djed koji ima 13 praunuka.  23

RUAH HADA[A

E[ET HAJIL – @ENA OD VRIJEDNOSTI

Mirjam II. Sa www.visionsvoices.com prevela Dubravka Ple{e

Mirjamina spontana pjesma dopu{ta ~itatelju da joj dodijeli ulogu voditelja molitve. Ali, ovu epizodu jo{ dodatno obja{njava Rabin Moshe Zvi Nerya koji hvali Mirjaminu ulogu u~iteljice par excellance. Rabin Nerya razmi{lja o rabinskom stavu prema pravednim `enama u Izlasku. One, prema tradiciji nisu sudjelovale ni u jednom od dva fatalna i sudbonosna grijeha pustinjske generacije: grijehu zlatnog teleta i grijehu uhoda. Ova je tvrdnja prili~no neobi~na. Prorok Mihej (6:4) ukazuje na troje ljudi, vo|a, koji su izveli narod iz Egipta: Mo{ea, Arona i Mirijam a Targum Jonatan dodatno poja{njava: Ja sam tebe izveo iz zemlje egipatske, izbavio te iz ku}e ropstva; poslao sam pred tobom Mo{ea da te pou~i zakonu, Arona da prinosi `rtve za narod i Mirjam da pou~ava `ene (Targum Jonatan Mihej 6:4). Mo{e je bio B-`ji ~ovjek koji je s potpunom predano{}u ~etrdeset godina pou~avao izraelski narod. Aron, njegov brat, bio je ~ovjek mira i istine koji je slu`io cijelom Ha{emovom narodu. Kako onda oni, prema rabinima, nisu uspjeli sprije~iti mu{karce Izraela da sagrije{e a `ene nisu pokleknule? Rabin Nerya odgovara da je Mirjam plesala s `enama. Nije ostala udaljena od njih nego se pomije{ala s narodom i zaplesala sa svojim sestrama. To je ostavilo neizbrisiv pe~at na njihovim religioznim du{ama i obdarilo `ene Izraela nesalomljivom moralnom ~vrstinom. Stariji izvori tako|er pripisuju Mirjam zaslugu za silan utjecaj kojeg je imala na druge. Pogledajmo sljede}i odjeljak iz Zohara: Sve pravedne `ene te generacije u to su vrijeme dolazile k Mirjam. Ustajale su kao stup dima u pustinji. Taj je dan nazivan danom radosti. U predve~erje [abata i na blagdane sve su `ene dolazile do Mirjam i radile kako bi stekle spoznaju Gospodara svemira. Ta je generacija bila blagoslovljena me|u ostalima (Zohar, Emor 116). Ephraim Lunshitz u svom biblijskom komentaru Keli Yakar tvrdi da su Mirjamini duhovni dosezi utjecali na `ene i na obalama Mora trstikovog: U tom je trenutku Mirjam postala proro~ica ¢i njezinim djelovanjem£ sve su `ene zaslu`ile vidjeti lice [ehina (bo`anski duh) i sve su rekle: “Ovo je moj B-g i ja }u ga slaviti.” Proro{tvo je zapo~elo s Mirjam i sve su ga ostale `ene slijedile a kako [ehina dolazi samo kroz radost a `ene su izlo`ene bolima poroda, Mirjam je u ruke uzela def i sve su je `ene slijedile s defovima i u plesu kako bi B-`ji duh boravio na njima u radosti. @ene su u proro{tvu dosegle jednaki stupanj kojeg su imali mu{karci te }e se zato, kada za to bude vrijeme ostvariti rije~i proroka: @ena }e okru`iti mu{karca (Jeremija 31:22); (Keli Yakar Izlazak. 15:20). Tako Mirijam svojom pjesmom, molitvom, u~enjem i proro{tvom utje~e na druge. 24

Mirjamin izvor Mirjam i voda Va`nost Mirjam kao modela otkupljenja dodatno je istaknuta njezinom povezano{}u s vodom od trenutka kada se pojavljuje u biblijskoj pri~i (Izlazak 2:4). U rabinskoj tradiciji, kao i u ve}ini susjednih kultura, voda se smatra simbolom spasenja ali i sredstvom kojim se mo`e uzrokovati smrt. U na{em tekstu vode Nila donijele su smrt Egip}anima za vrijeme Deset po{asti ali zahvaljuju}i Mirjaminom hrabrom djelu te su iste vode i darovale `ivot Mo{eu i `idovskom narodu (Norman J. Cohen, “Miriam’s Song A Modern Midrashic Reading”, Judaism 33, 1984., str. 181.–182.) Mirjamina dva postupka na obalama vode nisu jedini razlog za{to je povezujemo s vodom. Rabinska nam knji`evnost ka`e da je Mirjam doprinijela odr`anju i napretku naroda u pustinji i to pomo}u vode. Rabi Yossi u ime Rabija Yehude ka`e: “Tri su velika skrbnika brinula o Izraelu: Mo{e, Aron i Mirjam a dana su im tri dara: izvor, oblak i mana. Izvor (be’er) dobili su zahvaljuju}i Mirjam, stup oblaka zahvaljuju}i Aronu a manu zahvaljuju}i Mo{eu. Kada je Mirjam umrla, nestao je i izvor, kao {to je re~eno: ’Ondje umrije Mirjam’, a odmah poslije toga ka`e: ’Nije bilo vode za zajednicu’” (Brojevi 20:1-2). (Babilonski Talmud, Taanit 9a) Jedna rabinska tradicija smatra Mirjamin izvor nagradom za njezinu Pjesmu pokraj mora. Osim toga, komentatori su tijekom povijesti njezin izvor smatrali sna`nim retori~kim simbolom. Zna~aj putuju}eg izvora sam po sebi mo`e se promatrati uz pomo} Mi{ne u Avot koja nabraja da je to bilo tek jedno od deset ~uda stvorenih na [abat u sumrak.

Simbolika izvora @idovski su komentatori tijekom stolje}a poku{avali razjasniti vi{estranu simboliku Mirjaminog izvora. U svom biblijskom komentaru Rabin Samson Raphael Hirsh izvor direktno povezuje s Mirjaminim primjernim karakterom. Navode}i rije~i proroka Miheja, on primje}uje da je troje ljudi poslano da utje~e na Izrael, svaki od njih s namjerom da prenese osobitu vrlinu – zakon, milosr|e i skromnost. Zakon kao stil `ivota prema volji Ha{ema bio je Mo{eovo svojstvo. Zakon simbolizira mana. Ona je Ha{emov dar i snaga koja odr`ava zajednicu. Milosr|e, po`rtvovnost u svrhu mira osobine su Aronove {to simbolizira za{titni oblak koji {titi narod u pustinji. Rabin Samson Raphael Hirsh nastavlja: Poniznost i skromnost u Ha{emovom prisustvu kao i moralna ~isto}a koja je osobina skromnosti upravo je temelj `enstveno-

E[ET HAJIL – @ENA OD VRIJEDNOSTI sti u Izraelu. Pomo}u skromnosti i ~isto}e Mirjam je {irila svoj utjecaj… Mo`da upravo to predstavlja simbolika zape~a}enog izvora iz ~ije dubine izvire sva svetost `ivota (Hirsh, Komentar na Brojeve 20:29). Rabbi Bezalel Lowe razvio je vezu izme|u Mirjam i izvora u smislu duhovne `elje: Izvor je postojao zahvaljuju}i Mirjam jer su u Izraelu postojali oni koji su ~eznuli za uzvi{enim. Ova ~e`nja zemaljskog za nebeskim nalikuje ~e`nji `ene za mu{karcem te je zato Mirjam dan izvor – `enski simbol ~e`nje (Nezach Yisrael, poglavlje 53). Rabbi Kalonymos Kalmish Shapiro, u svojoj zbirci dra{ot poznatoj pod nazivom E{ Kode{, dalje razra|uje temu Mirjaminog izvora. On smatra da izvor predstavlja samostvorenu religioznu potvrdu `ene. Kada `ena postane cadeket, izu~ava Toru i dr`i zapovijedi – postignu}e je samo njezino jer ju ni{ta na to ne obvezuje: nebesa je nisu stvarno potakla da ~ini to {to ~ini… ^injenica da je dosegla tako visok duhovni nivo ne mo`e se pripisati bo`anskom utjecaju nego vlastitom trudu… izvor njezine slu`be nalazi se u njoj samoj; on te~e iz nje. Upravo zato izvor iz kojega istje~e `iva voda, sveta voda, postoji samo zahvaljuju}i njezinim zaslugama (Esh Kodesh, Brojevi 20:1, 27. lipnja 1942., str. 183.). Nehemia Polen u svom ~lanku “Jednakost u hasidskoj misli” (Egalitarianism in Hassidic Thought) obja{njava: Ovo je veza izme|u Mirjam i izvora: izvor je bio arte{ki, pretjecao je sam od sebe i nije ga trebalo puniti ili ispumpavati. Jednako tako, Mirjamina je duhovnost samostvorena. Na temelju svojih unutarnjih resursa i iz dubine vlastitoga bi}a, njezina duhovnost nije ovisila ni o kome drugom, ~ini se, ~ak ni o B-gu. Polen isti~e da Rabin Shapiro ne samo da hvali inicijativu proro~ice Mirjam nego u stvari dr`i posmrtni govor vlastitoj supruzi Rahel Hayyah Mirjam, koja je i sama bila duhovno darovita voditeljica Hasida. Njezina prerana smrt 1937. poklopila se sa [abatom Para{a Hukat (koja govori o Mirjaminoj smrti) i potakla ovu revolucionarnu ideju. Obja{njenje koje nudi E{ Kode{ uklju~uje sve `ene koje nastoje dosegnuti duhovne visine.

Pjesma izvora Pokretni je Mirjamin izvor putovao pustinjom ~etrdeset godina. Tradicija ka`e da je nakon Mirjamine smrti izvor nestao. Ubrzo zatim Tora bilje`i zanimljivu pjesmu poznatu kao Pjesma izvora.

RUAH HADA[A

Tada Izrael zapjeva ovu pjesmu: (Az yashir Yisrael) Proklju~aj, studen~e! A vi ga uznosite: (enu la) knezovi ga iskopali, prvaci narodni izdubli `ezlom, {tapom svojim. (Brojevi 21:16-18) Iako nam to~no zna~enje pjesme ostaje nepoznato, Norman Cohen tvrdi da pjesma aludira na Mirjam, njezin dar i paradigmatski zna~aj njezinog `ivota u, kao {to se ~ini, zavr{nim dijelovima pri~e o njezinoj smrti. Pjesma izvora predstavlja posljednju po~ast koja se odaje Mirjam..

Molitva za Mirjam Grijeh U zapanjuju}oj slici koju pronalazimo u dvanaestom poglavlju Knjige o Brojevima saznajemo o kazni koju je Mirjam dobila zato {to je ogovarala svog brata Mo{ea. Mirjam i Aron su govorili protiv Mo{ea zbog `ene Ku{anke kojom se o`enio: “O`enio je Ku{anku!”. Osim toga, rekli su i: ““Zar je samo Mojsiju govorio Ha{em?” – reko{e mu. “Zar i nama nije govorio?” Ha{em to ~u” (Brojevi 12: 1-2) Mirjamin razgovor s Aronom, ~ini se, bavi se dvama klju~nim pitanjima. Mirjam po~inje izvje{tavaju}i o skandaloznoj ~injenici da se Mo{e o`enio Ku{ankom. To~na priroda njezinog navoda je, u najmanju ruku, sumnjiva ali njezina idu}a izjava bavi se drugim pitanjem koje bi moglo objasniti ono prvo. “Zar je samo Mo{eu govorio Ha{em? Zar i nama nije govorio?” Mirjam i vjerojatno Aron su “potkopavali” Mo{ea jer su se i sami osje}ali nesigurnima. Ove rije~i sam je Ha{em protuma~io kao pobunu protiv Mo{ea. On opravdava Mo{ea veli~anstvenim rije~ima, opisuju}i njegovu poniznost bez premca i njegove proro~ke sposobnosti: Mo{e je bio veoma skroman ~ovjek, najskromniji ~ovjek na zemlji. I odmah re~e Ha{em Mo{eu, Aronu i Mirjam: “Vas se troje pojavite u [atoru sastanka.” Njih se troje pojavi. U stupu oblaka si|e Ha{em te stade na ulazu u [ator. Zovnu Arona i Mirjam. Kad njih dvoje istupi naprijed, re~e Ha{em: “Saslu{ajte rije~i moje: Na|e li se me|u vama prorok, u vi|enju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram. Ali nije tako sa slugom mojim Mo{eom. Od svih u ku}i mojoj najvjerniji je on. Iz usta u usta njemu ja govorim, o~evidno{}u, a ne zagonetkama, i lik Ha{emov on smije gledati. Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mo{ea? Uskipjev{i gnjevom na njih, Ha{em ode (Brojevi 12:3-9). 

25

RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U

Holokaust u Bjelovaru – nestanak @idovske zajednice u Bjelovaru tijekom razdoblja NDH* @eljko Karaula, prof. Doktorand povijesti na Hrvatskim studijima u Zagrebu

Bjelovar.

KLJU^NE RIJE^I: Holokaust, @idovi, Bjelovar, Nezavisna Dr`ava Hrvatska (NDH), diskriminacija, list Nezavisna Hrvatska ABSTRAKT: U radu se na temelju literature i arhivskih fondova prikazuje kako je odmah nakon osnivanja Nezavisne Dr`ave Hrvatske (NDH) u travnju 1941. u gradu Bjelovaru i bjelo* Ovaj rad je dio znanstvenog projekta „Povijest grada Bjelovara – od njegovih po~etaka do kraja Ddomovinskog rata“ koji podupiru Zavod za znanstvenoistra`iva~ki i umjetni~ki rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Bjelovaru i Grad Bjelovar. 26

varskom okrugu sudbina @idova bila surovo zape~a}ena. Ubrzo je, pomo}u medija i nove „usta{ke ideologije“, po~ela anti`idovska kampanja te niz konkretnih postupaka usta{ke vlasti: otvoreno izop}avanje @idova iz javnog i kulturnog `ivota u gradu, njihovo izoliranje, obilje`avanje trakama i limenim plo~icama sa oznakom slova @, oduzimanje imovine, sve do nasilne deportacije cjelokupne `idovske zajednice iz grada i okolice u logore smrti, te je tako tragi~no zavr{ena dugogodi{nja bogata dru{tvena, kulturna i ekonomske djelatnost `idovske zajednice u gradu Bjelovaru.

^ITATELJI PI[U Uvod Od po~etka osnivanja grada Bjelovara 1756., u povijesnim dokumentima mo`emo pratiti i nazo~nost @idova na ovom podru~ju, iako je prema strogoj vjerskoj politici austrijske carice Marije Terezije protestantima i @idovima bio zabranjen boravak na podru~ju Vojne krajine (@idovi se ~esto pojavljuju kao putuju}i trgovci), u kojoj se Bjelovar nalazio do razvoja~enja 1871. godine.1 Broj @idova je naro~ito od 1871. stalno rastao, tako da je pri zadnjem popisu stanovni{tva u Kraljevini Jugoslaviji 1931., u Bjelovaru zabilje`eno 360 @idova. @idovska op}ina u Bjelovaru osnovana je 1877., a prvi predsjednik bio je poznati bjelovarski knji`ar i tiskar Jakob Fleischmann. Mali `idovski hram sagra|en je u Bjelovaru 1882. Kako su godine prolazile, broj @idova u Bjelovaru pove}avao se pa mali hram nije vi{e mogao zadovoljiti potrebe `idovske zajednice. Godine 1913. po~inje izgradnja velike `idovske sinagoge u secesijskom stilu, koja je zavr{ena 1917. U gradu Bjelovaru @idovi su u tom razdoblju osnovali brojna `idovska dru{tva i udru`enja (@idovsko gra|ansko dru{tvo, Udru`enje `idovske mlade`i „Degel Jehuda“, Djevoja~ko dru{tvo „Mirjam“), te svojom aktivno{}u znatno utjecali na izgradnju i razvitak grada.2 Predsjednik @idovske op}ine bio je Ja{a Hr`i}, potpredsjednik Makso [tern, tajnik prof. Rudolf Schey koji je vodio i mati~ne knjige ro|enih, vjen~anih i umrlih, a nakon njega, od 1930., vodio ih je rabin D. Ginsberg. Du`nost predstojnika hrama obna{ao je Herman Epstein, kantor je bio Isidor Dorf, a {ames Mojsija Bruchner.3 Gospodarskom razvitku Bjelovara znatno su pridonijeli @idovi. Oni prvo otvaraju trgovine u manjim mjestima, a kada skupe potrebni kapital, preseljavaju se u Bjelovar ili odlaze u Zagreb. Dobar primjer takvog na~ina rada je Lavoslav Singer koji je utjecao na razvoj mlinarske industrije u Bjelovaru, ali i na razvoj ugljenarstva, iskop {ljunka iz Drave i njegova otpremanja prema velikim gradovima kao iznimno kvalitetnog, a bio je zainteresiran i za va|enje zlata iz Drave. @idovi su se uglavnom useljavali iz Ma|arske, gdje su bili svjedoci ma|arskoga gospodarskog napretka, te su tamo prikupljena iskustva i znanje prenosili i na bjelovarsko podru~je.4 Na nekoliko mjesta u gradu, naro~ito u Zagreba~koj ulici, bile su smje{tene trgovine uglednih bjelovarskih @idova, najvi{e du}ani mje{ovitom robom. I nekoliko tvornica bilo je u njihovu vlasni{tvu. Ulo`iv{i svoj kapital u Bjelovaru, @idovi su grad pretvorili u industrijsko sredi{te regije, a zahvaljuju}i Lavoslavu Singeru bjelovarski je kraj postao zna~ajan izvoznik bra{na u Srednju Europu. Dragutin Wolf, pak, po~eo je 1892. skromno, s malom pekarom. Ubrzo je nastavio proizvodnjom keksa i vafla, broj radnika pove}ao se ve} na pedeset i oni su dnevno, na tada najsuvremenijim strojevima proizvodili 500 kilograma keksa i vafla, {to od 1905. stoji u nazivu tvrtke u koju su se uklju~ili i naslijedili je njegovi sinovi: “Tvornica keksa, dvopeka, biskvita i finih poslastica Dragutina Wolfa & sinovi”. Kasnije su prihvatili ponudu ma|arske kompanije “Koestlin” s kojom su se udru`ili pa je to ime te bjelovarske tvornice ostalo do danas.5

RUAH HADA[A

Po~etak terora nad @idovima u Bjelovaru 1941. godine i prve mjere usta{ke vlasti Dana 6. travnja 1941. Njema~ka i njezini saveznici napali su Kraljevinu Jugoslaviju sa svih strana. Vojska Kraljevine Jugoslavije na nekim mjestima po~ela je “pucati” i po nacionalnim {avovima zbog op}enitog nezadovoljstva Hrvata svojim polo`ajem u dr`avi. Pobuna 108. pje{adijskog puka u no}i sa 7. na 8. travnja 1941. u Velikom Gr|evcu kraj Bjelovara, koju su organizirali i proveli pripadnici usta{kog pokreta i njihovi suradnici, bila je po~etak dramati~nih doga|aja koji su pogodili bjelovarski kraj. U Bjelovaru usta{e i njihovi suradnici poduzimaju akcije kako bi se naoru`ali, vr{e}i pritisak na jugoslavensku vojsku i `andarmeriju da predaju vlast. Uskoro je u Bjelovaru razoru`ana `andarmerija, a uslijedilo je i razoru`anje preostalih komandanata jugoslavenske vojske u gradu te sve~ani ulazak pobunjenih hrvatskih vojnika. Po{to je preuzeta vlast u gradu Bjelovaru, gradski na~elnik Julije Makanec u 18 sati s balkona gradske vije}nice proglasio je uspostavu Nezavisne hrvatske dr`ave. U gradu se na{lo izme|u osam i deset tisu}a pobunjenih hrvatskih vojnika. Vodstvo ustanka u Bjelovaru uspjelo je 10. travnja uspostaviti vezu s Nijemcima koji su nastupali iz smjera Virovitice i oko 12. sati stigli u Bjelovar, gdje su bili pozdravljeni kao saveznici, da bi zatim nastavili napredovanje prema Zagrebu. Svi ti doga|aji bili su po~etak mu~nog i tragi~nog razdoblja za `idovsku zajednicu u Bjelovaru.6 Uo~i izbijanja Drugoga svjetskog rata 1941., u gradu Bjelovaru `ivjela su 303 @idova, u bjelovarskom kotaru jo{ 50, a u cijelom okrugu njih 683. Mala bjelovarska `idovska zajednica ~inila je zna~ajan dio bjelovarskog gra|anskog kruga, mnogi od njih bili su poznati lije~nici, trgovci, industrijalci, obrtnici itd. Uspostavom Nezavisne Dr`ave Hrvatske (NDH) protiv njih su pokrenute drakonske mjere. U takvim prilikama prestalo je djelovanje @idovske bogo{tovne op}ine u Bjelovaru. Iznenada su bile prekinute sve veze sa `idovskim organizacijama, s drugim `idovskim op}inama, posebno sa @idovskom op}inom u Zagrebu.7 Nove bjelovarske novine Nezavisna Hrvatska po~inju s otvorenom protu`idovskom propagandom u skladu s novim preustrojstvom hrvatskoga novinstva u novom “usta{kom duhu”.8 Usta{ka se ideologija, posebno njezino rasno i nacionalno zakonodavstvo, mora prosu|ivati usporedo sa ideologijom fa{izma i nacionalsocijalizma. Obilje`ja zakonodavnog terora bila su temeljna obilje`ja cjelokupne vladavine NDH i usta{kog pokreta, te su te zakonodavne mjere bile prvenstveno uperene protiv @idova, Srba i Roma, kao najve}ih protivnika nove hrvatske dr`ave. Masovni teror trebalo je formalno ozakoniti progla{enjem odgovaraju}ih zakonskih akata. Dana 30. travnja 1941. u NDH, po uzoru na nacisti~ku Njema~ku, progla{eni su rasisti~ki zakoni: Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, Zakonska odredba o dr`avljanstvu i Zakonska odredba o za{titi arijske krvi i ~asti hrvatskog naroda. Progla{eno je da jedino osobe arijske krvi mogu biti hrvatski dr`avljani, a brakovi izme|u @idova i osoba arijskog porijekla zabranjeni su. Dana 4. lipnja 1941. Zakonskom odredbom o za{titi narodne i arijske kulture hrvatskog naroda zabranjeno je @idovima svako sudjelovanje u radu organizacija i ustanova dru{tvenog, omladinskog, sportskog i kulturnog `ivota, a napose u knji`evnosti, novinarstvu, likovnoj i glazbenoj umjetnosti, arhitekturi, kazali{tu i filmu. Sve te odredbe bile su samo uvod u akcije s namjerom potpunog fizi~kog uni{tenja @idova u NDH, {to se ubrzo pokazalo i u gradu Bjelovaru i okolici.9 27

RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U

Akcije protiv @idova zapo~inju odmah nakon progla{enja NDH. Ve} 10. i 11. travnja 1941. Nijemci u Zagrebu uhi}uju grupu uglednih @idova. Nekoliko dana kasnije isto je u~injeno u Osijeku, gdje je ubrzo uni{tena i sinagoga. Krajem travnja u Zagrebu, usta{e uhi}uju veliku grupu imu}nijih @idova, te ih sve interniraju u logor u Kerestincu radi kontribucije (otkupnine). Takav postupak ponavljan je 1941. i 1942. vi{e puta s grupama @idova. Dana 18. travnja 1941. donesena je Zakonska odredba o sa~uvanju hrvatske imovine kojom su poni{teni svi pravni poslovi izme|u @idova i drugih osoba, sklopljeni unutar dva mjeseca prije progla{enja NDH. Ve} u travnju osnovani su logori “Danica” kraj Koprivnice i Kerestinec u kojima su, uz komuniste i druge politi~ke protivnike, zato~eni i @idovi. U svibnju i lipnju osnivaju se novi logori gdje se odvode prvenstveno oni @idovi koji su u Hrvatsku do{li kao izbjeglice iz Njema~ke i zemalja koje je Njema~ka ranije osvojila, ali i drugi. Neki su odmah pogubljeni. Uhi}uju se i u logore odvode ve}e grupe @idova u Zagrebu (22. lipnja), Biha}u (24. lipnja), Karlovcu (27. lipnja), Sarajevu, Vara`dinu itd. Dana 8. srpnja 1941. nare|eno je da se svi uhi}eni @idovi upute u Gospi}, koji je bio sabirni logor iz kojeg su se `rtve odvodili u logore smrti Jadovno na Velebitu i Slano na Pagu, gdje su vr{ene masovne likvidacije.10 Prva `rtva, odmah nakon ulaska njema~ke vojske u Bjelovar, ustrijelila se u svom stanu 10. travnja 1941. godine. Bio je to 45-o godi{nji trgova~ki pomo}nik, @idov Ernest Kopstein, ro|en 15. listopada 1895. u Grosspetersdorfu, Burgenland (Gradi{}e). Od toga dana do 1. rujna 1941. u Bjelovaru je samoubojstvo po~inilo 11 @idova.11 Prvih dana uspostavljanja vlasti NDH na podru~ju Bjelovara pod udar vlasti su do{li komunisti, pripadnici SKOJ-a i njihovi simpatizeri, zatim prista{e biv{ih re`imskih gra|anskih stranaka, ve} inom Srbi i Hrvati jugoslavenske orijentacije, a zatim i imu}niji Srbi. @idovi, koji su uhi}eni u ovom prvom valu, bili su ~lanovi Komunisti~ke partije Hrvatske ili njihovi simpatizeri. Me|u njima, osim Juliusa Ekera (uhi}en 12. travnja, ubijen u Jadovnu), ~lana Okru`nog komiteta KPH Bjelovar, koji je uhi}en prvih dana, uhi}ena je i Vali Pollak kao ~lan KP, a ve} krajem travnja (22. travnja) uhi}en je i Milan Pollak, koji je proveo 6 dana u zatvoru u Bjelovaru, a zatim je sa ostalim uhi}enicima preba~en u vojni zatvor u Novoj Vesi, da bi zavr{io u logoru “Danica” kraj Koprivnice.12 U Bjelovaru se ve} po~etkom svibnja u listu Nezavisna Hrvatska po~inju objavljivati antisemitski propagandni ~lanci koji ukazuju na pogubno djelovanje @idova na hrvatski narod, hrvatskog seljaka i radnika. Tako Mijo Hans, usta{ki povjerenik za grad Bjelovar, pi{e da se: “… udru`ilo se sve {to je bilo tu|e: srbski tirani i `idovsko-masonski kapital, dakle sve {to je bilo strano, a svrha toga udru`ivanja je propast i uni{tenje hrvatskog naroda.”13 @idovi se poistovje}uju sa komunisti~kom opasno{}u jer Hrvatska ne smije biti “eksploatirana po `idokomunisti~kim komesarima”.14 Tijekom svibnja 1941., neki @idovi su po~eli skupljati potpise “da postignu po~asno arijevstvo”, kao aktivni ~lanovi hrvatskih organizacija u Bjelovaru isti~u}i svoje lojalno, prohrvatsko dr`anje tijekom borbe hrvatskoga naroda u staroj Jugoslaviji. U vezi s tim list Nezavisna Hrvatska poziva Hrvate “da ne nasjedaju @idovima”, jer je poznato da je organizirano @idovstvo ~esto davalo razne nov~ane 28

priloge „kao znak samilosti prema narodu na ~ijoj su grba~i kao nametnici `ivjeli“. Tako|er se isti~e da sve to mo`e potvrditi samo Hrvatski Usta{ki Logor u Bjelovaru, te da se to~ka 6. Zakonske odredbe o za{titi krvi i ~asti hrvatskog naroda mo`e primijeniti samo na one nearijevce koji su “op}enito poznati na radu za oslobo|enje i stvaranje NDH.”15 Ve} 17. svibnja Nezavisna Hrvatska prenosi glavne izvatke iz Zakonske odredbe o za{titi arijske krvi i ~asti hrvatskog naroda od 30 travnja 1941.16 U istom broju donosi se naredba da se na `idovskim i srpskim trgovinama mora izvjesiti natpis na hrvatskom i njema~koj jeziku: @idovska trgovina – Judisches Gescheft, te isti natpis na trgovinama osoba srpske nacionalnosti “Srbska trgovina – Serbische Gescheft”.17 U prvim mjesecima NDH u Bjelovaru, kako se navodi u elaboratu Zemaljske komisije za utvr|ivanje zlo~ina okupatora i njihovih pomaga~a na podru~ju Bjelovara, @idovi su morali nositi odgovaraju}e natpise na rukavima, zabranjeno im je kretanje po glavnim ulicama grada, posje}ivanje javnih lokala, ograni~eno nabavljanje prehrambenih namirnica, a sve `idovske trgovine u gradu dobile su povjerenike. Prema svjedo~anstvu Ota Wolfa, odmah nakon progla{enja NDH, @idovima je “nare|eno no{enje `ute vrpce na lijevoj ruci, tj. limenog znaka @ na prsima.” Zabranjeno im je svako kretanje nakon 20 sati i pojavljivanje na javnim mjestima.18 Po nare|enju @upske redarstvene oblasti u Bjelovaru sve su te naredbe objavljena i putem javnih plakata koji su bili izlijepljeni po Bjelovaru. Na tr`nici @idovi su smjeli kupovati tek poslije deset sati, kad je ve}, uglavnom, bilo sve prodano. Poslije dvadeset sati nisu smjeli izlaziti na ulicu . Njema~ki su im vojnici oduzeli radioaparate, luksuzne i teretne automobile, ma{ine za pisanje, poku}stvo i druge vrednije stvari. Tjerali su ih na razli~ite radove bez obzira na spol, dobu i profesiju. Morali su ~istiti ulice, odva`ati sme}e i drugo. U stanovima su im vr{ili premeta~ine, te su nemilosrdno plja~kani. @idovi, dr`avni namje{tenici, bili su otpu{tani iz slu`be, zatvarani, preslu{avani, te pu{teni u ku}ni pritvor. U slu`bi su ostali samo lije~nici. @enske osobe arijskog porijekla, mla|e od 55 godina, nisu smjele biti zaposlene u `idovskim ku}anstvima u kojima je bilo mu{kih osoba starijih od 14 i mla|ih od 65 godina.19 Protu`idovskim naredbama provodio se proces ekskomunikacije i dehumanizacije nad `idovskom zajednicom u NDH, dok su istovremeno novinski ~lanci poni`avali i stigmatizirali @idove u dru{tvenom `ivotu zemlje. Sve te mjere su slu`ile demonizaciji @idova u NDH, te je stalno nagla{avana i njihova krivnja za te`ak socijalni polo`aj hrvatskoga naroda u Kraljevini Jugoslaviji. Kako se ~as obra~una pribli`avao, objede protiv @idova bile su sve opasnije. Po~etkom lipnja, novinskom propagandom po~inje sustavno psiholo{ko uni{tenje @idova, uz najavu jo{ stro`ijih mjera. Tako Nezavisna Hrvatska prenosi pismo iz njema~koga ~asopisa Schlawonischer Volksbote (nesumnjivo izmi{ljeno ili falsifikat, op. a.) @idova Izaka svom ro|aku Rubenu iz Osijeka, u kojem se kazuje kako @idovi jedva ~ekaju da pobijedi “`idovska svijest, ~etni~kosrpska zastava, na{a masonska dru`ba i komunisti~ko bratstvo, postane opet gospodar svijeta (...)” te da je on, Izak, kupio nekoliko “mazala” “pri ~emu }e njema~kom i usta{kom krvi bojadisati na{e ku}e, te sve zidove Metropola i Corsa.”20 U istom broju se tobo`e javljaju neki katolici koji ne `ele goniti @idove, ali i ne `ele da ih

^ITATELJI PI[U @idovi pretvore u medvjede “koje }e `idovski svjetski cigani vu}i na lancu, ili u pse, koje }e mo}u uvijek tu}i”.21 Konkretniji obrisi programa i sudbine koja o~ekuje @idove pojavili su se 28. lipnja u ~lancima u kojima Nezavisna Hrvatska ismijava poku{aje bjelovarskih @idova da ishode “po~asno arijstvo”, a ~lanak “Filtracija @idova i Srba” djeluje uznemiruju}e i zlokobno. Prema Nezavisnoj Hrvatskoj: “Kako }e se nepo}udni elementi u ovoj sredini: Srbi i @idovi kao i pripadnici ostalih neprijateljskih narodnih manjina onemogu}iti u svom razornom djelovanju i razaranju hrvatskog naroda to je unutarnja briga zakonite i legalne vlasti Dr`ave, kao takove. Kad je potrebno da neki Srbin ili @idov izgubi li~nu slobodu, o tom }e dati odgovorni svoje mi{ljenje i to samo i u prvom redu pravi dr`avljani NDH. ¢…£ Kada i koga treba ukloniti, zna se i na tom polju se radi i filtrira, tamo gdje to treba. Ako se li{i slobode koji @idov ili Srbin u NDH, onda Nova Europa ne}e savr{eno ni{ta izgubiti, ve} samo dobiti.”22 Kako bi se spasio, dio `idovske populacije prelazi na katoli~ku vjeru. O tome je pisala i Nezavisna Hrvatska: “U nedjelju 22. lipnja prekrstili su se neki bjelovarski @idovi i @idovke i pre{li na katoli~ku vjeru.” Radilo se ve}inom o onim @idovima ili @idovkama koje su se nalazile u mje{ovitim brakovima. No unato~ tome, kako to nagla{ava N. Hrvatska, “oni i dalje ostaju @idovi”.23 Rimokatoli~ki `upni ured sv. Terezije u Bjelovaru poslao je obavijest da su “prijelaznici” du`ni svakodnevno slu{ali svetu misu, te da }e pritom dobiti posebne blokove u koje }e se upisivati njihova nazo~nost na svetoj misi.24 U istom se broju, velikim oglasom najavljuje prikazivanje dugoo~ekivanog njema~kog filma @idov Süss u kinu “Corso” 21., 22. i 23. lipnja.25 I u kasnijim brojevima Nezavisne Hrvatske antisemitska kampanja samo se jo{ o{trije nastavljala. Prema Nezavisnoj Hrvatskoj, hrvatski narod nije imao izbora te ¢su se£ protiv “udru`enih protivnika, srbskih tirana, koji su zveckali sabljom i mamuzom, i @idova koji su kupovali ~asti, polo`aje i ljude, morala su se upotrijebiti i radikalna sredstva: vru}e i mrzlo oru`je”.26 Da bi se opravdala takva politika, poku{alo se @idove prikazati i kao jednu od ratuju}ih strana protiv Njema~ke i NDH. Tako se prenose vijesti da su `idovske stranke u Jeruzalemu, proglasili “sveti `idovski rat”.27 Najjasnije je to prikazano 9. kolovoza 1941. u emisiji Hrvatske dr`avne krugovalne postaje, u tekstu “Za dom spremni!”, gdje se isti~e da su hrvatski narod “@idovi isisavali i ugnjetavali na svim podru~jima. Rame uz rame i{li su sa velikosrbskom beogradskom ~ar{ijom i ono {to su beogradski diktatori htjeli protiv Hrvata na politi~kom polju, @idovi su uz to radili na dru{tvenom i ekonomskom polju. Na{i narodni slojevi postali su roblje najve}ih svjetskih parazita”.28 Bjelovarska `idovska sinagoga je zatvorena i pretvorena, prvo, u skladi{te, u koji se spremala oplja~kana `idovska i srpska imovina, a poslije u njema~ko vojno skladi{te. Odlukom Gradskog poglavarstva u Bjelovaru od 17. svibnja 1941., @idovskoj op}ini odre|ena je kontribucija u iznosu od 300.000 dinara. U roku od tjedan dana morali su polo`iti 100.000 dinara, a ostatak u roku od mjesec dana. Tom se svotom trebao pokriti manjak u gradskom prora~unu, koji je nastao zbog zadr`avanja njema~ke vojske u gradu. Po nalogu Ureda za obnovu i privredu Ministarstva narodnog gospodarstva, te Predsjedni{tva gradskog redarstva u Bjelovaru od 19. V. 1941., morali su prijaviti svu svoju imovinu, koju posjeduju, kao i onu koju su otu|ili od 10. velja~e do dana progla{enja te naredbe. Tko bi poku{ao da je utaji ili otu|i, ~ekala ga je konfiskacija cjelokupne imovine i te{ka

RUAH HADA[A

tamnica do deset godina.29 @idovska su poduze}a bila du`na da u roku od dvadeset dana prijave imovinu i vlasnika poduze}a, a u slu~aju suvlasni{tva da ozna~e postotak dionica. Tko poku{a da prikrije `idovski imetak ili obilje`je `idovskoga poduze}a, kaznit }e se zatvorom od jedne do pet godina i oduzimanjem imovine. Istom kaznom bit }e ka`njen i onaj, tko sa @idovom sklopi kakav pravni posao.30 U `idovske i srpske trgovine postavljeni su povjerenici, kao ~uvari “narodne imovine”.31 U to je vrijeme popisana i sva `idovska imovina u gradu i okolici. Njezina vrijednost iznosila je na podru~ju okruga 116,340.000 dinara, a u samome gradu 65,000.000 dinara. @idovske su nekretnine bile odmah prenesene na Nezavisnu Dr`avu Hrvatsku, koja ih je onda prodavala. Obavijest o prodaji `idovskih i srpskih trgova~kih radnji, tvornica, gostiona itd. u Bjelovaru, objavio je ured za nacionalizaciju “Prirada” iz Zagreba.32 Prioritet za kupnju imali su, u prvom redu, usta{e-emigranti, kao najzaslu`niji za hrvatsku dr`avu, onda oni, koji nisu bili u emigraciji, ali su pristupili usta{kom pokretu prije 6. travnja 1941., pa onda ostali.33 Uvjeti pla}anja bili su vrlo povoljni. Sama je procjena bila vrlo niska, a kako se kupovina mogla otpla}ivati i u obrocima, novi su je vlasnici isplatili bez velikih pote{ko}a novcem dobivenim za robu kojoj je vrijednost svakim danom naglo rasla, zbog sve ve}eg pada kune. Pokretna srpska i `idovska imovina je po nalogu gradona~elnika Nikole Bo`i~evi}a prevezena u sinagogu. Prema svjedo~enju u~itelja \ure Ani}a, bjelovarski u~itelji su tijekom kolovoza nalogom vlasti morali sudjelovati u preseljavanju `idovskoga poku}stva u `idovsku sinagogu. Svi iseljeni stanovi, zape~a}eni su, a klju~evi su pohranjeni kod gradskog na~elnika Nikole Bo`i~evi}a.34 Iz `idovske sinagoge najvrjednije predmete, kao skupocjene tepihe, zlatninu i srebrninu, kristal i drugo, donosili su k njemu na gradsko poglavarstvo, a on je sve te predmete preuzimao bez potvrda, te navodno slao u Zagreb Glavnom usta{kom stanu, Ministarstvu domobranstva i drugim ustanovama. Visoki du`nosnici usta{ke vlasti: komandant logora Dragutin Penava, `andarmerijski ~asnik Zvonimir Pelz i mnogi drugi, uzimali su po njegovom odobrenju iz sinagoge sve, {to bi izabrali, bez ili s vrlo malom naplatom. Po Bo`i~evi}evom nalogu, kvalitetnija i skuplja roba nije se prodavala u sinagogi, ve} se ~uvala za usta{ke funkcionare, koji su je kupovali po vrlo niskoj cijeni.

Deportacije @idova iz Bjelovara u logore smrti Proces deportacija @idova iz Bjelovara i okolice u logore smrti po~eo je krajem srpnja 1941. kada je iz bjelovarskog kotara dopremljeno u grad Bjelovar 50 @idova, te je smje{teno u prostorije `idovske sinagoge.35 Ve}ina @idova iz Bjelovara deportirana je u tri velika vala, 28./29. srpnja, 30. srpnja te 31. srpnja/1. kolovoza 1941. godine, dok je i kasnije bilo pojedina~nih deportacija. Prema svjedo~enju bjelovarskog fotografa Hinka Anhalcera, sva uhi}enja su provedena po no}i. U prvom valu uhi}ena je skupina od oko 100 @idova. Ako su uhi}eni na ulici, nije im bilo dopu{teno da se vrate u svoje stanove po najnu`nije stvari. One koje su uhvatili u stanu tra`ili su da uzmu najpotrebnije stvari. No, na `eljezni~koj stanici u Bjelovaru do~ekale su ih posebne grupe bjelovarske policije koje su im odmah oduzele svu pokretnu imovinu, ostavljeno im je samo 300 dinara, dok je ona nepokretna podr`avljenja. Policijske grupe su u njihovim stanovima radili popis njihove imovine, plja~kaju}i usput nakit, srebro i zlato. U drugom valu sljede}eg dana uhi}eno je otprilike oko 29

RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U

Bjelovar, Dom kulture.

100 @idova. I tre}a skupina je zavr{ila na istom mjestu. Svi su oni u Bjelovaru utrpani u sto~ne vagone, otprilike 6. do 7. vagona, te je vlak odmah krenuo za Zagreb, kamo je stigao u 10 sati ujutro. Prvotno su bili smje{teni u zagreba~kom botani~kom vrtu.36 Prva skupina odvedena je u logor u Gospi}u, a druga i tre}a skupina otpremljena je u sabirni logor “Zagreba~kog zbora”, iz kojega su neki otpremljeni u logor “Danica” kraj Koprivnice, Staru Gradi{ku, Loborgrad \akovo, dok ih je ve}ina otpremljena u logor Gospi}. Nekolicina je uspjela emigrirati, trideset i pet @idova dobila su propusnicu, koju su morali skupo platiti, za Hrvatsko primorje (koje je tada bilo pod talijanskom okupacijom).37 U Loborgradu je zavr{ila Licika Polak, ro|. Berger iz Bjelovara, koje je oboljela od tifusa. Nakon toga je preba~ena u jednu zagreba~ku bolnicu. Kada je prizdravila nije `eljela po nagovoru lije~nika da pobjegne, jer nije `eljela da ostavi majku i sestru, te se vratila u Loborgrad. Nitko od njih troje nije pre`ivio.38 Predstojni{tvo bjelovarskog gradskog redarstva na ~elu sa Alojzom ^ukmanom uputilo je spisak bjelovarskih @idova koji su uhi}eni 1. kolovoza Usta{kom redarstvu u Gospi} “radi smje{taja u koncentracioni logor.” Prema tom spisku u tre}oj skupini bilo je 107 @idova, 11 ^eha i 1 Srbin. Me|u njima nalazio se i rabin dr. David Ginsberg, koji je uhi}en u Bjelovaru u no}i 31. srpnja na 1. kolovoza 1941. te s ostalim ~lanovima svoje obitelji (Dorom, Ginom i Rubenom) otpremljen u logor gdje je umro. U dopisu se isti~e da je potrebno “naja`urnije izvr{iti pritvaranje svih @idova i Srba-pravoslavaca, koji su bilo poznati kao komunisti.” Od te tre}e grupe @idova, koja je deportirana iz Bjelovara no}u od 3I. srpnja na 1. kolovoza, uz pomo} dr. Karla Breyera, vra}eno je u Bjelovar dvadeset i sedam osoba ve}inom staraca, `ena i djece, te dvojica lije~nika, dr. Bela Milhofer i dr. Dragutin Ländler.39 30

Kad su stigli na `eljezni~ku stanicu, nisu se smjeli vratiti svojim ku}ama, osim spomenute dvojice lije~nika, ve} su morali cijeli dan ostati na stanici. Upravitelj gradskog redarstva Franjo Budrovi} i sudac Mirko Getman intervenirali su telefonom u Zagrebu i zahtijevali da ih se vrati u Gospi}.40 Tek uve~er, kad ta intervencija nije uspjela, otprem- ljeni su sa stanice u ku}u bjelovarske tvrtke “Breyer”, na Trgu Stjepana Radi}a, koja je radi toga i prozvana “@idovski logor”. U tom su logoru `ivjeli svi, osim one dvojice @idova lije~nika i jedne polu`idovske obitelji, do konca svibnja 1942. Tada{nji gradski na~elnik Nikola Bo`i~evi} nije im dozvolio uzeti iz ku}e ni najpotrebnije stvari, tako da su spavali na golom podu. Izdr`avalo ih je nekoliko `idovskih porodica iz mje{ovitih brakova do svibnja 1942., kad su zajedno s nekoliko preostalih @idova na teritoriju onda{nje Velike `upe Bilogore, otpremljeni u Jasenovac i Staru Gradi{ku i tamo likvidirani. U zadnjoj akciji uhi}enja u kolovozu 1942. svi preostali @idovi u Bjelovaru i Velikoj `upi Bilogora su transportirani u logor Jasenovac i Staru Gradi{ku, izuzev 15 @idova iz mje{ovitih brakova. Tako je usta{ka vlast rije{ila `idovsko pitanje.41 Nakon toga, prema svjedo~anstvu lije~nika Dragutina Lendlera u Bjelovaru nakon 1942. godine nije vi{e bilo @idova.42 Nakon “rje{enja `idovskog pitanja” u Bjelovaru usta{ka vlast je planirala ru{enje `idovske sinagoge u Bjelovaru (tako|er u Koprivnici i Kri`evcima). Gra|evni materijal od sru{enog hrama trebao je poslu`iti za izgradnju usta{kog doma u gradu. No od ovog plana se iz nepoznatih razloga odustalo.43 U lokalnom tisku pojavili su se oglasi o prodaji imovine “iseljenih osoba”, o “podr`avljenju imetka @idova”44 ili oglasi o “likvidaciji `idovske imovine – prodaja preostale stoke”, kao i obavijesti o prodaji `idovskih i srpskih trgova~kih radnji na podru~ju Bjelovara. Na prodaju su bile slijede}e `idovske trgovine: Schulhof,

^ITATELJI PI[U Hernstein, Singer, Berke{, Bürgner, Fürst, Pollak, Fuhrmann, Ekstein, Mandl, Rosenberg, Deutsch, Weiss, Breyer, Berger, Hirschler (…).45 Prema podacima bjelovarske Gradske i Okru`ne komisije za utvr|ivanje ratnih zlo~ina okupatora i njihovih pomaga~a iz 1945. godine u razne logore iz Bjelovara otpremljeno je 288 osoba, od toga je 15 ostalo u Bjelovaru, ve}inom u mije{anim brakovima. Od toga su ubijene 262 (94 mu{karaca, 106 `ena i 62 djece). Od svih @idova u bjelovarskom okrugu (683), 592 su pogubljena. Uz onih 15 @idova koju su ostali u Bjelovaru u mje{ovitim brakovima, samo 35 iseljenih @idova su se spasili iz sabirnog logora u “Zagreba~kom zboru”, posjeduju}i propusnice za Italiju i [vicarsku (10 @idova je dobilo propusnice za [vicarsku).46 Sinagoga je cijelo vrijeme rata bila zatvorena, kako je gore spomenuto, pretvorena u skladi{te oplja~kane `idovske imovine, a zatim u njema~ko vojno skladi{te. Uspostavom nove vlasti ve} 1945., zgrada sinagoge bila je prenamijenjena u druge svrhe. Prigodom adaptacije zgrade za potrebe bjelovarskoga Narodnog kazali{ta 1951. uni{teni su dragocjeni arhitektonski elementi (obje kupole) i Mojsijeve plo~e s vrha zabata. Danas je ta zgrada Dom kulture, a u njoj se nalazi i dio Glazbene {kole “Vatroslav Lisinski”.47 

RUAH HADA[A

9 Popis svih anti`idovskih zakona vidi u: Zlata @IVAKOVI]-KER@E, “Od `idovskog naselja u Tenji do sabirnog logora”, Scrinia Slavonica, 6., 2006., 497.-498. 10 Vi{e o Holokaustu u NDH vidi: Ivo GOLDSTEIN, Holokaust u Zagrebu, Zagreb, 2001., Ivo GOLDSTEIN, “Nezavisna Dr`ava Hrvatska 1941. godine: put u katastrofu”, Zbornik Nezavisna Dr`ava Hrvatska 1941.–-1945., (ur) Sabrina P. Ramet, Zagreb, 2009., 29.-42. Antisemitizam, holokaust, fa{izam, Zagreb, 1996.; Jure KRI[TO, Sukob simbola. Politika, vjere i ideologije u Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj, Zagreb, 2001.; Nata{a MATAU[I], Jasenovac 1941-1945. Logor smrti i radni logor, Jasenovac-Zagreb, 2003.; Ja{a ROMANO, Jevreji Jugoslavije 1941-1945., `rtve genocida i u~esnici NOR, Beograd, 1980.; Fikreta JELI]-BUTI], Usta{e i Nezavisna Dr`ava Hrvatska 1941.-1945., Zagreb, 1978.; Fadil ADEMOVI], Novinstvo i usta{ka propaganda u NDH – {tampa i radio u Bosni i Hercegovini (1941.-1945.), Sarajevo, 2000. 11 Zdravko DIZDAR, “Teror okupatora i usta{a i aktivnost NOP-a u Bjelovaru 1941.-1945.”, Bjelovarski zbornik, 1989., Bjelovar, 33; Dr`avni arhiv u Bjelovaru (dalje HRDABJ), Matica umrlih @idovske op}ine Bjelovar 1909.-1941.; Mladen MEDAR, n. dj., 173. 12 Hrvatski dr`avni arhiv (dalje HDA), Zemaljska komisija za utvr|ivanje zlo~ina okupatora i njegovih pomaga~a (dalje ZKRZ) – Glavni urud`beni zapisnik (dalje GUZ), br. 2235/4-45, kut 10. Faksimil izjave Milana Pollaka Zemaljskoj komisiji za ratne zlo~ine od 2. travnja 1947. vidi u: Zdravko DIZDAR, Teror okupatora i usta{a i aktivnost NOP-a u Bjelovaru 1941.-1945. n. dj., 35. 13 Mijo HANS, “Hrvatski Usta{ki pokret”, Nezavisna Hrvatska, br. 3., 3. svibanj 1941., 1. 14 Dragutin KOR^MARO[, “Omladina govori”, Nezavisna Hrvatska, br. 3., 3. svibanj 1941., 5. 15 “@idovi skupljaju podpise…”, Nezavisna Hrvatska, br. 8., 7. lipanj 1941., 6.

1 Ljiljana DOBROV[AK, “Privremena” prisutnost @idova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji tokom 17. i 18. stolje}a, Povijesni prilozi, 29., 2005., 167.-189.

16 “Rasna pripadnost i arijevsko podrijetlo”, Nezavisna Hrvatska, br. 5., 17. svibanj 1941., 5., “Za{tita arijske krvi i ~asti Hrvatskog naroda”, Nezavisna Hrvatska, br. 5., 17. svibanj 1941., 6.

2 Mladen MEDAR, “Prilog istra`ivanju povijesti @idova u Bjelovaru”, Radovi Zavoda za znanstvenoistra`iva~ki i umjetni~ki rad u Bjelovaru, 1., 2007., 161.-177.;, Melita [VOB, @idovi u Hrvatskoj. Migracije i promjene u `idovskoj populaciji, Zagreb, 1997. Mladen Medar, ravnatelj Gradskog muzeja u Bjelovaru priprema opse`nu studiju “@idovi u Bjelovaru od 18. do 20, stolje}a” koje }e iza}i u dogledno vrijeme. Podaci o `ivotu i djelovanju `idovske zajednice do po~etka Drugoga svjetskog rata uglavnom su preuzeti iz rada Mladena Medara, koji se ve} dulje razdoblje bavi povije{}u @idova u Bjelovaru. Medar je mnoge podatke o @idovima objavljivao i u lokalnim novinama. Vidi u: Mladen MEDAR, “Prisje}anje na dva bjelovarska `idovska hrama”, Na{e vrijeme, god. I, br. 3, Bjelovar, 15. velja~e 1995., 22.-23., Mladen MEDAR, “O nekada{njem izgledu `idovske kapelice na bjelovarskom groblju: u~eni~ki crte` – dragocjen dokument”, Novi bjelovarac, god. XI, br. 36, Bjelovar, 13. rujna 2000., 5., Mladen MEDAR, “Bili su neodvojiv dio gospodarskog i kulturnog `ivota”, Novi bjelovarac, god. XI, br. 34, Bjelovar, 24. kolovoza, 2000., 14.

17 “Nadpisi na `idovskim i srbskim trgovinama”, Nezavisna Hrvatska, br. 5., 17. svibanj 1941., 6.

3 M. MEDAR, n. dj., 171.

24 “Prijelaznici moraju vr{iti vjerske du`nosti”, Nezavisna Hrvatska, br. 15., 26. srpanj 1941., 4.

4 Mira, KOLAR-DIMITRIJEVI], “Pretvaranje Bjelovara iz vojni~koga u privredno sredi{te od 1871. do 1910. godine”, Radovi Zavoda za znanstvenoistra`iva~ki i umjetni~ki rad u Bjelovaru, 1., 2007., 31.-53. 5 M. MEDAR, n. dj., 172. 6 Zdravko DIZDAR, “Bjelovarski ustanak od 7. do 10. travnja 1941.” ^asopis za suvremenu povijest (dalje ^SP), br. 3., 2007., 515.-849.; @eljko KARAULA, ’Slu~aj Gudovac’ 28. travnja 1941”, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 39., 2007., 196.-207. 7 Melita [VOB, @idovi u Hrvatskoj – `idovske zajednice = Jews in Croatia – Jewish communities, Zagreb, 2004. 8 Vidi u: Bo{ko ZUCKERMAN ITKOVI], “Funkcija protu`idovske propagande zagreba~kih novina u Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj od travnja do srpnja 1941. godine”, ^SP, 38., 1., 2006., 79.-98. Prema Itkovi}u, usta{ke su vlasti bile svjesne negativne reakcije u ve}ine Hrvata na predstoje}e represalije i radikalnog rje{avanja “`idovskog pitanja”, stoga se organiziranjem sna`ne svakodnevne protu`idovske propagande namjeravalo stvoriti u~inak „eksplozivnog udara“, koji }e svojom snagom u~initi potpuno slabim i anemi~nim odnos javnosti prema usta{kom rje{enju “`idovskog pitanja”. No, treba napomenuti da usta{ka diktatura nije ostavila puno prostora nekom gra|anskom neposluhu prema odlukama vlasti. Prema Itkovi}u osmi{ljeno je otprilike tromjese~no razdoblje u kojem je trebalo propagandnim djelovanjem utrti put za provedbu protu`idovske politike. Postojale su tri faze protu`idovske novinske kampanje: faza difamacije, faza demonizacije i faza “totalnog rje{enja”.

18 HDA, ZKRZ-GUZ, br. 2235/10-45, kut 11. 19 Zdravko DIZDAR, Teror okupatora i usta{a i aktivnost NOP-a u Bjelovaru 1941.-1945., n. dj, 32. 20 “Zanimljivo pismo Izakovo”, Nezavisna Hrvatska, br. 8., 7. lipanj 1941., 5.-6. 21 “Za{to gone @idove”, Nezavisna Hrvatska, br. 8., 7. lipanj 1941., 6. 22 “Filtracija @idova i Srba”, Nezavisna Hrvatska, br. 11., 28. lipanj 1941., 2.;, ”Zasluge vrlo zaslu`nih”, Nezavisna Hrvatska, br. 11., 28. lipanj 1941., 2. 23 “Pokr{teni @idovi”, Nezavisna Hrvatska, br. 11, Bjelovar, 28. lipnja 1941., 5. U listu su nabrojena imena pokr{tenih @idova i njihovih kumova, te njihova nova “kr{}anska hrvatska imena”.

25 “@idov Süss”, Nezavisna Hrvatska, br. 11., 28. lipanj 1941., 7. U Berlinu 24. rujna 1940. godine odr`ana je premijera filma @idov Süss (Jud Süß), njema~koga antisemitskog propagandnog filma, koji je o kome se kasnije prikazivan govorilo u svim ~lanicama Osovinskog bloka. 26 “U znaku kri`a, samokresa i bode`a”, Nezavisna Hrvatska, br. 12., 5. srpanj 1941., 1. 27 “Politi~ki ciljevi @idova”, Nezavisna Hrvatska, br. 14., 19. srpanj 1941., 8. 28 “Za dom spremni”, Nezavisna Hrvatska, br. 17, 9. kolovoza 1941., Bjelovar, 1. 29 “Sprije~avanje prikrivanja `idovskog imetka”, Nezavisna Hrvatska, br. 9., 7. lipanj 1941., 6. 30 “Obvezatna prijava `idovskog imetka i `idovskih poduze}a”, Nezavisna Hrvatska, br. 9., 7. lipanj 1941., 6. 31 “Povjerenici u `idovskim i srbskim poduze}ima”, Nezavisna Hrvatska, br. 12., 28. lipanj 1941., 5., “Du`nosti povjerenika u `idovskim i srbskim trgovinama”, Nezavisna Hrvatska, br. 13., 12. srpanj 1941., 1. Povjerenici su se dijelili na nadzorne, upravne i povjerenike kod dioni~kih dru{tava. Nadzorni povjerenici su imali pravo ukupnog nadzora nad poslovanjem poduze}e, dok se upravni povjerenici imenuju ako neko poduze}e ostane bez pravovaljane uprave. 32 Stjepan BLA@EKOVI], Bjelovar, 1985., Bjelovar, 114. Prema popisu, rije~ je o ukupno 54 objekta razli~itih namjena, tvornica, trgova~kih radnji, gostiona itd. 33 “Prodaja imovine izseljenih osoba”, Nezavisna Hrvatska, br. 19., 23. kolovoza 1941., 4. 31

RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U

34 HDA, ZKRZ-GUZ, br. 2235/16-45, kut 11. 35 HDA, ZKRZ-GUZ, kut. 691., Kotarska komisija Bjelovar dalje (KK BJ) i Gradska komisija Bjelovar (dalje GK BJ)., 13/1946., 631., Gradska i Kotarska komisija za utvr|ivanje zlo~ina okupatora i njihovih pomaga~a u Bjelovaru. Kotar Bjelovar – prikaz razvoja doga|aja u toku neprijateljske okupacije, 1. velja~e 1946. 36 HRDABJ, Savo Velagi}, Svjedo~anstva o zlo~inima okupatorskih i kvislin{kih nad stanovni{tvom op}ine Bjelovar 1941-1945., 1970., (rukopis), Poglavlje progoni Jevreja., 34. U tom poglavlju se nalazi popis 200 bjelovarskih @idova koji su ubijeni u logorima smrti u NDH. 37 HDA, ZKRZ, OK Bjelovar, br 60/45., kut 691. 38 Ivo GOLDSTEIN, n. dj., 495. 39 O njima vidi u: Dr. Bela Milhofer (1890.-1963.) u: Rudolf MICULINI], Iz starije pro{losti bjelovarske bolnice, Bjelovarski zbornik 6, Matica hrvatska, Bjelovar 2003., 75. Dr. Dragutin Ländler (1891.-1965.) u: Mladen BERGHOFER, Povijest zdravstvene slu`be u Bjelovaru, Zbornik stru~nih radova Medicinskog centra “Dr Emilija Holik” u Bjelovaru, Bjelovar, 1970., 54. 40 Gra|a za povijest sjeverozapadne Hrvatske u NOP-u i socijalisti~koj revoluciji, Tom I., Zagreb, 1981. dokument 124., 196., “jedan dio isklju~ivo `idova, vra}en je iz Zagreba u Bjelovar, jer za njih nije bilo mjesta, te su ti `idovi na broju 29. smje{teni privremeno u ku}i biv. vlasnika `idova Breyera, koja je ku}a za-

plijenjena u korist NDH. (…) Umoljava se naslov, {to se ima poduzeti da se ovi `idovi, ve}inom starci uklone iz Bjelovara, i kamo da se smjeste (…).” 41 HRDABJ, Gradska komisija za utvr|ivanje zlo~ina okupatora i njihovih pomaga~a u Bjelovaru, Izvje{}e Okru`noj komisiji od 22. kolovoza 1945., Zlo~in izvr{en nad @idovima, 29, spis br. 88/45. - Tako|er i Rade KOVA^, Bjelovar i okolica u borbi protiv okupatora, Bjelovar, 1952., poglavlje “Progoni @idova”, str. 73-77. 42 HDA, ZKRZ-GUZ, br. 2235/16-45, kut 11. 43 Stjepan BLA@EKOVI], Bjelovar, n. dj., 116-117. 44 Nada KISI] KOLANOVI], Podr`avljenje imovine @idova u NDH, ^SP, god. 30., br. 3, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1998., 429-453. 45 “Prodaja imovine izseljenih osoba”, Nezavisna Hrvatska, br. 19., 23. kolovoza 1941., 4., “Podr`avljenje imetka @idova”, Nezavisna Hrvatska, br. 28, 25. listopada 1941., 3. 46 HDA, ZKRZ-GUZ, br 2235/1-45., kut. 10. Prema naknadnim izvje{}ima od 20. studenog 1945. navodi se da su ubijena 94 mu{karaca, 106 `ena i 66 djece. Tako|er se navodi da je pre`ivjelo 40 osoba. 47 Mladen MEDAR, “Narodno kazali{te Bjelovar” (1945.-1959.), Repertoar hrvatskih kazali{ta 1840-1860-1980, Zagreb, 1990., 686.

Dve dr`ave – jedna pored druge Msc. Jozef Baruhovi}

Kao mogu}e re{enje bliskoisto~ne krize. tj. izraelsk-arapskog sukoba, sada ve} biv{i predsednik SAD-a Bush, zalagao se za formiranje palestinske dr`ave na prostoru Zapadne obale i Gaze. Sada{nji predsednik SAD-a, Obama, jo{ upornije se zala`e za formiranje palestinske dr`ave! Imaju}i u vidu sada{nji trenutak, tj. nastojanja SAD-a, glavnog a mo`da i jedinog saveznika Izraela, nije na odmet spomenuti da je palestinska dr`ava ve} postojala daleke 1948. godine. Ujedinjene nacije su 1948. teritoriju Palestine podelile na jevrejsku dr`avu i palestinsku dr`avu. Odmah posle podele, palestinsku dr`avu je anektirala Kraljevina Jordan i ona je postala deo Kraljevstva Jordan. Nije poznato da je neka me|unarodna institucija digla glas protiv ove aneksije! Valjda se smatralo da su to isti narod, Palestinci i Jordanci i da je prirodno da `ive u jednoj dr`avi. U me|uvremenu je, izgleda, sazrela svest kod Palestinaca da su oni drugi narod i da im treba dr`ava. Da li Izraelu odgovara koncept dve dr`ave – za sada nije jasno, bar nama posmatra~ima sa strane, ali ono {to je jasno to je da Izrael uvek i uvek mora da vodi ra~una o svojoj bezbednosti. Princip Teritorija za MIR mogao je biti ostvarena u slu~aju Egipta (kada je Izrael napustio Sinaj), ali reklo bi se te{ko mo`e da za`ivi u uslovima Zapadne obale. Dobar ili bolje re~eno lo{ primer je teritorija Gaze. Izrael se potpuno povukao iz Gaze i prepustio je na upravljanje arapskoj administraciji. I {ta se desilo? Militantni Hamas potisnuo je relativno umereni Fatah i po~eo da ispaljuje rakete na Izrael – isprva kratkog dometa, a onda sve ve}eg te su rakete pretile gradovima ju`nog Izraela Askelonu i Asdodu. Situacija je postala neizdr`iva za Izrael i do{lo je do vojne intervencije. I ako krivicu za ovaj sukob snosi Hamas a posebno za njegovo zlo~ina~ko pona{anje u odnosu na sopstveno civilno stanovni{tvo (postavljanjem rampi za ispaljivanje raketa u stanbe32

na podru~ja) orkestrirani napad svetskih medija bio je uperen protiv Izraela sa ~asnim izuzecima. Posebno je bila u opticaju teza o ”neodmerenoj odmazdi” ali uz komentar “da Izrael ima pravo da se brani. Izgleda da je ovde re~ o “zameni teza”, kako se izra`avaju na{i politi~ari. Jer cilj nije odmazda, cilj je da se uni{ti terorizam i teroristi~ka `ari{ta. I {to su teroristi~ki napadi `e{}i i mere za njihovo suzbijanje moraju biti o{trije. [to se {tampe ti~e i {tampa sa ovih prostora je potpala pod uticaj “neodmerene odmazde. Uporno i uporno izbegavaju}i, da u slo`enom mozaiku bliskoisto~nih zbivanje umetnu jedan kami~ak – bezbednost i pravo na `ivot Izraela. I sada {ta ako se scenario “Gaza “ ponovi na Zapadnoj obali u novostvorenoj palestinskoj dr`avi! Ciklus nasilja ponovio bi se u jo{ `e{}oj formi – jer se gusto naseljene urbane sredine upravo nalaze u sredini Izraela. Tu treba spomenuti i zid koji je Izrael podigao radi za{tite od skoro svakodnevnih upada terorista. Zid se pokazao kao efikasna za{tita od upada terorista ali da li bi bio i dovoljna za{tita protiv organizovane dr`ave sa svim dr`avnim strukturama i jo{ potpomognuta sa strane. Kada je re~ o zidu, treba spomenuti ponovo orkestriran napad inostranih i na{ih medija na Izrael kojima izgleda nisu mnogo zna~ile `rtve na izraelskoj strani a mnogo va`nija za njih bila je ~injenica da mo`da vi{e ne}e imati {ta da pi{u “BREAKING NEWS” i zvani~an stav da se remeti status quo. Kako se sada pokazalo, izgradnja zida imala je svoje potpuno opravdanje jer je broj upada terorista na izraelsku teritoriju posljednjih godina znatno opao. I sada ostaje da se vidi {ta }e biti sa formiranjem palestinske dr`ave i sa odlukom izraelske vlade, {to nije nimalo lako. e-mail juskiºsezampro.rs 

DA SE NE ZABORAVE

RUAH HADA[A

Gilad Shalit Sonja Samokovlija

Gilad.

Sa velikom `alo{}u pratim doga|anja ili, bolje re~eno, nerviram se oko toga koliko malo dr`ava Izrael (barem javno) radi na osloba|anju otetog vojnika Gilada Shalita. Dnevno otvaram Jerusalem Post i Haaretz nadaju}i se da }u ugledati braking news o Giladovom povratku ku}i.

No} pred godi{njicu na dan kada je Gilad otet, obitelj i prijatelji su se okupili u Nahariyi gdje je uprili~ena izlo`ba naslovljena “Tri godine bez Gilada” na kojoj su se mogli vidjeti posteri koje je izradilo preko sto umjetnika priklju~iv{i se tako protestu zbog mlakog djelovanja Vlade. Pozivnice za izlo`bu poslane su i vladinim du`nosnicima, premijeru Bibiju i ~lanovima Kneseta.

Prije gotovo dva mjeseca Noam Schalit, Giladov otac, uru~io je pismo biv{em ameri~kom predsjedniku J. Carteru, nadaju}i se da }e sti}i neki odgovor od Gilada, ali do danas nema od njega nikakvih vijesti. Prilikom uru~ivanja pisma, Noam je naglasio da je Carter jedini Amerikanac koji odr`ava vezu s Hamasom i da on pola`e velike nade u Cartera.

Asharq al-Awsat, egipatske novine na arapskom jeziku, jo{ u lipnju su pisale o tome da }e Gilada premjestiti u Egipat, {to bi mogao biti pomak u mogu}em pu{tanju Gilada na slobodu. Do zaklju~enja ovog broja Ruaha nisam mogla, na`alost, prona}i bilo kakvu informaciju o Giladovu premje{tanju.

Gospodin Shalit je rekao da je izgubio povjerenje u Vladu i njezin sistem.

Na stranicama Facebooka pojavila se talijanska akcija o pu{tanju Gilada kao talijanskog dr`avljanina na slobodu. Potra`ite tu informaciju i dajte svoj glas.

Al Jareeda, kuvajtske novine, pisale su da je {ef egipatske obavje{tajne slu`be Omar Suleiman rekao {efu hamasovog politbiroa Khaledu Mashaalu da je Izrael spreman pustiti 650 palestinskih zatvorenika (me|u njima i Fatahove du`nosnike), a da je Mashaal odgovorio da im je Gilad jedini “adut” koji imaju. U me|uvremenu je u svijetu pokrenuta akcija prevo|enja i recitiranje pri~e “Kada su se prvi put sreli morski pas i riba” koju je Gilad napisao kao dijete od 11 godina i koja je prevedena na desetine jezika (YouTube).

Najnovija akcija Facebooka je skupljanje potpisa za ro|endansku ~estitku Giladu. Njegov je ro|endan 28. 8. Priklju~ite se, potpi{ite se, barem to mo`emo! Zapamtite da je Gilad otet na podru~ju Gaze jo{ davnog 25. lipnja 2006. godine. Za njega i sve one koji su nestali i dalje ~itamo Tehilime (Psalme) 20., 130. i 142. 

33

RUAH HADA[A

IZRAEL DANAS

@idovi su obvezni `ivjeti u Jeruzalemu Mordechai Kedar, The Jerusalem Post, 2. 8. 2009. Iz Jerusalem Posta prevela Dubravka Ple{e Dr. Mordechai Kedar je predava~ na Odsjeku za arabistiku i suradnik centra Begin-Sadat za strate{ka istra`ivanja na Sveu~ili{tu Bar-Ilan. Ovaj je ~lanak izvorno objavljen na www.bitterlemons-international.org.

Nedavno je predsjednik SAD-a Barack Obama izvr{io pritisak kako bi sprije~io izgradnju `idovskoga susjedstva u Jeruzalemu, glavnom gradu Izraela. Ako Izrael zavrje|uje naziv “dr`ava”, mora se ujediniti u nastojanju da se odlu~no odupre ovakvim pritiscima. Postoji nekoliko razloga ~vrstom izraelskom stavu. Prvo, borba za naselja predstavlja samo sredi{te borbe za izraelski suverenitet u gradu i to na temelju tri tisu}e godina `idovske povijesti u Svetome Gradu, povijesti koja je postojala dugo prije nego li je Washington postao glavnim gradom SAD-a, Pariz glavnim gradom Francuske a Kairo glavnim gradom Egipta. Jeruzalem i osobito podru~ja oko Hrama, predstavljaju nadu i sredi{te molitava `idovskoga naroda otkako je narod prije 1.940 godina izgnan iz svojega doma. Drugo, cionizam se temelji na ideji povratka u Cion, {to zna~i u Jeruzalem a ne u Ber{evu, Haifu ili Jafu. Svake godine, u vrijeme mjeseca Ava, tugujemo zbog uni{tenja Jeruzalema, kao i zbog uni{tenja Javne, Masade i Gamle. Proroci Izraela prorokovali su spasenje Jeruzaelma a ne nekog drugog grada. Predaja bilo kojeg dijela grada, osobito Brda Hrama, stvorila bi osje}aj uni{tenja kod mnogih @idova koji bi mogli izgubiti povjerenje u cionisti~ki poduhvat i reagirati na na~in koji bi mogao ugroziti jedinstvo izraelskoga dru{tva. Osim toga, ako dr`ava Izrael prepusti Brdo Hrama i druge dijelove Jeruzalema time }e ostatku @idova u svijetu poslati znak da je izgubila poveznicu s @idovstvom te tako izgubiti podr{ku mnogih @idova diljem svijeta koji bi taj postupak smatrali ~inom izdaje na{e vjere, na{e povijesti i `idovske nade u spas koji se djelomi~no ostvario prije 42 godine. Kao tre}e, Jeruzalem nije nikada, ~ak ni na jedan trenutak, bio glavni grad palestinskoga ili arapskoga dijela stanovni{tva. Nakon muslimanske pobjede u sedmom stolje}u, glavni je grad bio Ramleh, ~etrdeset kilometara udaljen od Jeruzalema. ^ak ni Jordan, koji je upravljao Isto~nim Jeruzalemom izme|u 1948. i 1967. godine, nije ga proglasio glavnim gradom. Prema tome, palestinski zahtjev da se Jeruzaelm prizna glavnim gradom Palestine nema nikakvih temelja. ^etvrto, u kontekstu palestinsko-izraelskog sukoba, pitanje Jeruzalema nije usamljeno: ako Izrael poka`e imalo fleksibilnosti po ovom pitanju, bit }e to kao da je otvorio vrata popu{tanju i po pitanju izbjeglica i napuklina u brani po~et }e se {iriti i biti uzrokom katastrofe i propasti cjelokupnog cionisti~kog pothvata. 34

Peto, predaja naselja u okolici Jeruzalema dovela bi glavni grad Izraela na domet lakog oru`ja, omogu}ila snajperistima da ga|aju pje{ake i ponovo vratila grad pod za{titne zidove iz vremena prije 1967. godine. Danas je grad ve} u dometu raketa i oru`ja iz Ramallaha i Betlehema. Dovedemo li napada~e jo{ bli`e, sve dok im Jeruzalem ne bude na dlanu, samo }emo poja~ati `elju terorista da `ivote @idova u~ine nemogu}im. Nitko u Izraelu ili izvan njega ne mo`e nam obe}ati da }e se budu}a palestinska vlast u~inkoviti obra~unati s njima bez uplitanja najvi{ih sudova i apela aktivista za ljudska prava. [esto, podru~je Isto~nog Jeruzalema nikada nije bio pod suvereno{}u Jordana. Zbog toga se i ne mo`e re}i da je Isto~ni Jeruzaelm “okupirano podru~je”. U najboljem slu~aju mo`e ga se proglasiti podru~jem oko kojega postoje nesuglasice, a ne`idovi se ne mogu definirati kao njegovi vladari jer to nije dr`ava. Prema tome, Izrael u ovom slu~aju ima zna~ajnu pravnu prednost kada tra`i priznanje prisvojenog podru~ja. Ovaj proces usporava samo politika. Zaklju~ak koji se iz svega navedenog mo`e izvu}i jest da predaja Jeruzalema ili nekih njegovih dijelova predstavlja popu{tanje potpuno neutemeljenim palestinskim, arapskim i islamisti~kim zahtjevima te bi mogla ugroziti kako sam glavni grad Izraela tako i cjelokupnu cionisti~ku ideju. Izrael mora pro{iriti i obogatiti `idovsko naseljavanje u povijesnom glavnom gradu `idovskoga naroda kako bi jedanput zauvijek uklonio mogu}nost podjele grada. Ne moramo stvarati dodatne napetosti time {to }emo u arapska susjedstva naseljavati @idove. Ali, izgradnja stambenih naselja na mjestu hotela “Shepherd” va`na je ako ni zbog ~ega drugog, onda zato {to postoji veza izme|u ove zgrade i muftije Haj Amin al-Husseinija koji je dobrovoljno ponudio da }e regrutirati desetke tisu}a muslimana kako bi pomogli nacisti~kom stroju za istrebljenje. Cijeli Jeruzaelm trebao bi biti izgra|en na temeljima `idovsko-arapske jednakosti; oni arapski stanovnici koji za to poka`u interes trebali bi dobiti puno izraelsko dr`avljanstvo. Izrael bi trebao – na znanje svima – jasno napisati i re}i na svim prometnim znakovima, slu`benim dokumentima te radiju i televiziji, da je ime njegovog glavnog grada Jeru{alajim a ne Ur{alim ili al-Quds. Islamsko osvajanje ove zemlje zavr{ilo je s Prvim svjetskim ratom i nema razloga da se i dalje koristi ime koje su pustinjska plemena nadjenula vje~nom gradu `idovskoga naroda. 

IZRAEL DANAS

RUAH HADA[A

Pismo iz Izraela Dan Sporn Prevela Jasminka Doma{ s benyairhºwolla.com

Izrael je danas i jedna od najmo}nijih zemalja s nuklearnom tehnologijom. Nikada to nismo priznali, ali svi to znaju. Nakon 65 godina govoriti ili misliti kako za Izrael nema nade ili da je u nemilosti ili osramo}en, s time se ne mo`emo suglasiti. Jer, podigli smo se iz plamena europskih krematorija i pobijedili u svim ratovima. Gotovo ni iz ~ega stvorili smo carstvo. Mo`e li nas onda zapla{iti onaj ~ije je ime Khaled Mashal (vo|a Hamasa) ili Hassan Nasrallah (vo|a Hezbolaha)? Ne, naprotiv, zabavljaju nas. I kada slavimo Dan nezavisnosti, ne zaboravimo {to je njegova bit. Poruka da smo sve uspjeli pre`ivjeti.

Stanje u Izraelu nikada nije bilo bolje. Jedino mediji i TV navode

Pre`ivjeli smo i nadvladali Grke, Rimljane, {panjolsku Inkviziciju, ruske pogrome, Hitlera i Njema~ku sa zlom Holokausta.

ljude da pomisle kako je kraj svijeta blizu. Prije 65 godina @idove su poput ovaca vodili na klanje. Nisu imali svoju dr`avu i vojsku.

Pobijedili smo vojske sedam dr`ava. To se jo{ nije desilo u ljudskoj povijesti.

Proteklo je samo 60 godina od kako je sedam arapskih zemalja objavilo rat malom Izraelu i to nekoliko sati nakon {to je progla{ena Dr`ava Izrael.

Drugovi, prijatelji, pobijedit }emo i sada{nje neprijatelje. Mislite o tome da pozicija `idovskoga naroda nikada nije bila bolja. Podignimo svoje ruke i zapamtimo: nema te zemlje, kulture i civilizacije koja }e nas izbrisati s lica zemlje.

I tada se 650 tisu}a @idova suprotstavilo arapskom svijetu. U to vrijeme nije postojao IDF (Izraelske obrambene snage) kao {to nije bilo ni izraelskog zrakoplovstva. Postojala je samo mala skupina tvrdoglavih @idova. Podsjetimo se: Libanon, Sirija, Irak, Jordan, Egipat, Libija i Saudijska Arabija, svi odjednom odlu~ili su napasti Izrael, dr`avu kojoj su Ujedinjeni narodi “dali” 65 % pustinjskog teritorija. Po~eli smo od ni{tice.

Odr`ali smo se kroz tisu}lje}a i pre`ivjeli. Egipat? Svatko zna da je mo} starog Egipta nestala. Grci? Aleksandar Makedonski? Rimljani? Govori li netko danas latinskim jezikom? Tre}i Reich? Je li netko u posljednje vrijeme ne{to ~uo o njemu?

Samo 41 godinu poslije, Izrael se svrstao me|u tri najja~e zemlje Bliskog istoka. Svoje napada~e smrvio je u [estodnevnom ratu.

Pogledajte nas, narod Biblije – od robovanja u Egiptu jo{ govorimo istim jezikom. Onda i sada.

Godinama borili smo se s razli~itim koalicijama 20 arapskih dr`ava koje su dobivale municiju i oru`je, primjerice od Sovjetskog Saveza, odnosno Rusije.

Mo`da to Arapi ne znaju, ali mi smo vje~ni narod. Jer, kroz sva vremena sa~uvali smo svoj identitet i takvi }emo ostati za sva vremena. I zato moramo re}i: “Oprostite, ali nismo zabrinuti, ne `alimo se, ne pla~emo, ne bojimo se…”

Unato~ tomu, pobijedili smo. Danas imamo prekrasnu zemlju, sna`nu vojsku, zra~ne snage i odgovaraju}u mornaricu. Koristimo najsuvremeniju tehnologiju, a INTEL, Microsoft i IBM razvijaju se u okrilju Izraela. Na{i lije~nici dobili su mnogobrojne nagrade i presti`na priznanja za razvoj medicine. Pustinju smo pretvorili u zemlju prosperiteta, a naran~e, cvije}e i povr}e izvozimo {irom svijeta. Lansirali smo u svemir svoj satelit! Dapa~e, tri satelita odjednom! Jedini smo takvo ne{to postigli. Treba se samo podsjetiti da to nije uspjelo SAD-u s 280 miliona stanovnika, Rusiji s 220 miliona `itelja, Kini koja ima preko milijardu stanovnika, a ni Europi koja s Francuskom, Velikom Britanijom i Njema~kom broji 35 miliona stanovnika.

Posao? Dobro nam ide. Sigurno je da mo`e i bolje, ali svejedno, jo{ uvijek nam je dobro. Ne poklanjajte previ{e pa`nje medijima, jer mediji ne govore o na{im svetkovinama u Izraelu ili o narodu koji nastavlja `ivjeti, koji je navikao izlaziti i dru`iti se s prijateljima. Da, ponekad smo zdvojni. Pa {to? To je zbog razloga {to oplakujemo smrt za razliku od onih koji slave prolijevanje krvi. I to je jo{ jedan razlog vi{e zbog ~ega }emo nakon svega pobijediti. I ne zaboravi, u bilo kojem dijelu svijeta i ti si dio one jedinstvene snage koja nas sve zajedno odr`ava u postojanju. Budi ponosan i reci: “JA SAM @IDOV.”  35

RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST

U izlozima knji`ara

Kevin Vennemann: Pokraj Jednewa izdava~: Novela media, Zagreb, 2009. • prijevod: Nata{a Medved • broj stranica: 122

Vennemannova sugestivna proza uvla~i ~itatelja u doga|aje pokraj Jedenewa, kada su lokalni seljaci krenuli u kobni pohod prema imanjima vlastitih susjeda. U ku}ici na stablu skrivaju se sestre blizanke ~iji isprepleteni glasovi odjekuju cijelim tekstom. Dok se bezbri`nost djetinjstva u seoskoj idili uru{ava pred njihovim o~ima, sestre bijeg od nepodno{ljivog tra`e u pri~ama o sretnijim danima. U njihovim se sje}anjima stapaju pro{lost i sada{njost, a mjesto pokraj Jedenewa, u vrijeme kad nacisti preuzimaju vlast od Rusa, postaje mikrokozmos iskonskog pitanja ukorijenjene mr`nje. 

Aryeh Kaplan: @idovska meditacija izdava~: Bet Israel, Zagreb, 2009. • prijevod: Dolores Bettini • broj stranica: 180

Knjiga @idovska meditacija vodi~ je kroz razli~ite meditacijske tehnike. Kaplan obja{njava {to je meditacija i za{to meditirati; govori o meditacijskim tehnikama op}enito; o `idovskoj meditaciji i vrstama, a istodobno ~itatelja upoznaje s temeljima i mudro{}u Judaizma. Na pitanje, kako to da se jedan ortodoksni rabin odlu~io napisati knjigu o `idovskoj meditaciji za {iroku publiku, Kaplan ka`e da to ~ini jer su ve} i njegovi u~itelji uo~ili da ameri~ki @idovi 60-ih i 70-ih godina 20. st. odrastaju nesvjesni postojanja takve tradicije, pa napu{taju Judaizam i okre}u se drugim, “duhovnijim” religijama. U prvoj knjizi, Meditacija i Biblija (1978.), Kaplan istra`uje meditacijske tehnike uz pomo} kojih su biblijski proroci ulazili druk~ije, povi{eno stanje svijesti, dobivali proro~anske vizije, a onda ih prenosili narodu. Sljede}a knjiga, Meditacija i kabala (1982.), prva je ikada napisana knjiga na nekom od svjetskih jezika, koja otkriva metodologiju i meditacijske tehnike drevnih kabalista, Abraham Abulafija, Josef Gikatalia, Haim Vital, Mo{e Cordovero i dr. U njoj se nalaze mnogi, iznimno vrijedni, tekstovi, prvi put prevedeni s hebrejskog jezika i objavljeni. Na temelju teorije i ~injenica otkrivenih i protuma~enih u prethodne dvije knjige, ali i na temelju vlastitog iskustva u meditaciji, Kaplan je napisao knjigu @idovska meditacija, vodi~ koji nas postupno uvodi u `idovsku meditaciju. Zahvaljuju}i Kaplanu, ta malo poznata misti~ka tradicija postala je dostupna {irokom krugu ~itatelja. I bez obzira jesu li ti ~itatelji @idovi ili ne, imaju li ve} iskustva s meditiranjem ili samo razmi{ljaju o tome, ova }e im knjiga pomo}i razumjeti `idovsku duhovnu stazu.  Sonja Samokovlija: Dobar tek izdava~: Bet Israel, Zagreb, 2009. • broj stranica: 158

Zbog velikog interesa ~itatelja i na njihovo uporno tra`enje, autorica Sonja Samokovlija se odlu~ila na ponovno objavljivanje kuharice Dobar tek koja je razgrabljena vrlo brzo nakon {to je 2000. godine objavljena. Dobar tek je jedina autenti~na `idovska kuharica na hrvatskom jeziku. Jelo je mnogo vi{e nego {to se na prvi pogled ~ini; ono je kultura, povijest, zemljopis, politika, agrikultura, pri~a o ~ovjeku i njegovu `ivotnom iskustvu – sve to u jednom zalogaju. Kad su @idovi bili prisiljeni napu{tati svoja ognji{ta, ~esto nisu mogli ponijeti svoju imovinu, ali ono {to su uvijek sa sobom nosili bila je kultura, tradicija i, naravno – kuhinja. Kako su oni mijenjali podneblja, tako su se mijenjala i jela, dodavani su novi okusi, mirisi i boje. I tako je nastala jedinstvena kulinarska zbirka – riznica jela sa svih strana svijeta – specifi~na po tome {to je, unato~ razli~itosti, uspjela sa~uvati ono obilje`je po kojem i jest `idovska, a to je ko{er. Judaizam je na~in `ivota, a u tom na~inu `ivota hrana ima veoma va`nu ulogu; skoro svaki `idovski blagdan ima i svoja specifi~na jela, uz svaki va`an doga|aj u `ivotnom ciklusu vezuje se i neko jelo. Ova knjiga, koja uz recepte sadr`i i tuma~enje svih `idovskih blagdana, obi~aja, opis svetih knjiga, tuma~enje pojedinih izraza, kalendar, jelovnike, ~ak i molitvu poslije jela, slu`i i kao odli~an uvod u Judaizam. Dobar tek ~itatelju daje odgovore za{to, kako, na koji na~in i kada se priprema i jede neka vrsta hrane. Knjiga Dobar tek Sonje Samokovlije putovanje je Judaizmom ispri~ano kroz recepte za pripremu razli~itih slanih i slatkih jela sefardske i a{kenaske kulunarske tradicije, kao i mizrahi i suvremene izraelske. Objavljivanjem ove knjige, Sonja Samokovlija je ~itateljima pru`ila priliku za vrhunski kulinarski u`itak. Ali jo{ je va`nije {to je time dala svoj doprinos i pridru`ila se onim vrijednim pojedincima koji su na ovim na{im prostorima njegovali i sa~uvali `idovsku tradiciju od zaborava.  36

KULTURA I UMJETNOST

RUAH HADA[A

U izlozima knji`ara

Harry Mulisch: Otkrivanje nebesa izdava~: Fraktura, Zagreb, 2009. • prijevod: Romana Pere~inec • broj stranica: 888

U Otkrivanju nebesa suvremeni klasik nizozemske knji`evnosti Harry Mulisch ispisuje ma{tovitu i provokativnu kulturnu i politi~ku povijest dvadesetoga stolje}a duhovito povezuju}i nebesko i zemaljsko. Tu vi{eslojnu pripovijest o ~ovjekovu odnosu prema Bogu i smislu `ivota uokviruju razgovori bo`anskih bi}a koja [efu moraju vratiti plo~e s Deset Bo`jih zapovijedi. Da bi ostvarili taj naum, u~init }e sve da jedne hladne zimske no}i otpo~ne prijateljstvo izme|u Maxa Deliusa i Onna Quista, astronoma i lingviste koji ubrzo postaju nerazdvojni, a kada u njihove `ivote u|e mlada violon~elistica Ada Brons, u Otkrivanju nebesa razvija se i neobi~na ljubavna pri~a. Rijetki su pripovjeda~i poput Harryja Mulischa koji s takvom pripovjednom lako}om, `ivotno{}u i humorom progovaraju o odnosu neba i zemlje, a Otkrivanje nebesa nesumnjivo je vrhunac njegova opusa.  Nicholas de Lange: Judaizam izdava~: Durieux, Zagreb, 2008. • prijevod: Bahra [ami} Engel • broj stranica: 210

“Nitko se ne mo`e nadati da bi u jednom jedinom kratkom djelu mogao prikazati cjelokupnost Judaizma u svoj njegovoj slo`enosti i raznolikosti. Moj cilj pri pisanju ove knjige bio je ograni~eniji. Ve} neko vrijeme osje}ao sam potrebu napisati op}enitu knjigu o Judaizmu, koja ne bi bila nekakav osnovni uvod, popularna povijest ili apologija. Ne postoji oskudica takvih knjiga. A nije izgledalo ni podesno zalaziti duboko u pojedinosti `idovskog zakona, teologije ili pridr`avanja vjerskih obreda. Ova knjiga je namijenjena op}enitom ~itaocu ili studentu koji posjeduje izvjesno osnovno znanje ne o judaizmu posebno, ve} o religiji i povijesti uop}e. Poku{ao sam protuma~iti na jasan i uravnote`en na~in temelje na kojima po~iva Judaizam i pravce kojima se razvijao, naro~ito posljednjih stotinjak godina. Knjiga je plod dugogodi{njeg podu~avanja i razmi{ljanja o Judaizmu. Svoj doprinos dali su joj moji u~enici, u~itelji i kolege.” 

Amos Oz: Pri~a o ljubavi i tmini izdava~: Fraktura, Zagreb, 2009. • prijevod: Andrea Weiss Sadeh • broj stranica: 776

Pri~a o ljubavi i tmini najpotresniji je i najljep{i roman Amosa Oza, istinskog velikana svjetske knji`evnosti. U ovome autobiografskom romanu Amos Oz opisuje odrastanje u Jeruzalemu obilje`eno zbivanjima od Drugoga svjetskoga rata preko progla{enja dr`ave Izrael do prvih ratova izme|u Palestinaca i @idova. U sredi{tu je tragi~an doga|aj, maj~ino samoubojstvo, koje }e zauvijek obilje`iti dje~akovu sudbinu i odrediti njegov `ivotni put. U potrazi za korijenima tragedije vlastite obitelji, Amos Oz iz perspektive inteligentnog i pomalo razma`enog dje~aka Amosa pripovijeda osobnu, ali istodobno i svjetsku te `idovsku povijest. Obitelj, odrastanje i `ivot u vremenima velikih politi~kih promjena te odnosi me|u prijateljima, susjedima i poznanicima, me|u kojima je mno{tvo stvarnih likova, velikana knji`evnosti i politike, preple}u se u Pri~i o ljubavi i tmini ~ine}i jedinstvenu i slo`enu fresku, a Amos Oz iznova se potvr|uje kao istinski ~arobnjak jezika i pripovijedanja. 

Norman Mailer: Dvorac u {umi izdava~: Vukovi}&Runji}, Zagreb, 2008. • prijevod: Sa{a Stan~in • broj stranica: 406

Ovo je posljednji roman ameri~ke knji`evne legende – Normana Mailera: pri~a o djetinjstvu Adolfa Hitlera iz perspektive zloduha Dietera, kojemu je zadatak da ga izvede na poznati nam pogubni put. Ova se studija disfunkcionalne obitelji austrijskoga srednjeg sloja u 19. stolje}u razvija u znaku Freuda, analizom romanti~nih nacionalizama Srednje Europe, te svo|enja ra~una s religijskim i metafizi~kim kanonom zapadnoga kruga. Norman Mailer (1923. – 2007.), veliki knji`evnik i novinar, dvostruki dobitnik Pulitzerove nagrade, vatreni aktivist i samotni buntovnik protiv establi{menta, provokativni ru{itelj tabua, obilje`io je ameri~ku knji`evnu scenu druge polovice 20. stolje}a. Ostavio je niz nezaboravnih knjiga: Goli i mrtvi, Park jelena, Ameri~ki san, Vojske no}i, Krvnikovu pjesmu, Evan|elje po Sinu i druge. 

37

RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST

Opatijska potraga za gospo|om Korski

Prvi model Oskara Nemona Darko Fischer svog susjedstva, tada 12-godi{nju Nadu Korski. Gospodin Korski je mladom nadarenom u~eniku isplatio neki neveliki iznos, no to je bio prvi honorar koji je talentirani budu}i slavni kipar uop}e dobio. Gospodin Korski se ranije zvao Kastenbaum, no obitelj je 1915. promijenila prezime i vjeru. @idovska obitelj Kastenbaum postala je kr{}anska obitelj Korski. Stanovali su u krasnoj secesijskoj zgradi u dana{njoj Europskoj aveniji u ku}i broj 12, mo`da najljep{oj secesijskoj zgradi u cijelom secesijskom nizu bulevara. Zgrada je, sre}om, sve do danas, sa~uvala svoj originalni izgled. O `ivotnom putu Nade Korski ne znamo mnogo. Poznato nam je, da je napustila Osijek te da ve} dugo `ivi u Vili “Pia”, na adresi Nova cesta 127 u Opatiji. Znamo samo, da je bista, koju je napravio Oskar Nemon ostala kod nje i da se ona dopisivala s Oskarom, koji ju je povremeno posje}ivao, te da je uz bistu sa~uvala i brojnu vrijednu korespondenciju vezanu za `ivot i karijeru kipara. Bista je na dosta neobi~an na~in stigla u osje~ku @idovsku op}inu. Prilikom jedne izlo`be odr`ane u @idovskoj op}ini, posjetio nas je tada{nji intendant HNK Osijek i osje~ki kolekcionar gospodin @eljko ^agalj. Tada nam je gospodin ^agalj obe}ao pokloniti bistu Nade Korski koja je bila u njegovom vlasni{tvu. Gospodin ^agalj je smatrao da je bisti pravo mjesto ba{ u prostorijama @idovske op}ine, pogotovo {to je Nemonov spomenik “Majka i dijete” bio kiparev poklon @idovskoj op}ini i gradu Osijeku. Gospodin ^agalj odr`ao je obe}anje i tako ova bista danas krasi prostorije Op}ine.

Bista Nade Korski, rad kipara Oskara Nemona.

Kiparovo naslije|e istra`uje i njegova k}i, gospo|a Aurelia Young, koja `ivi u Engleskoj. Ona je saznala da je portret Nade Korski u Osje~koj `idovskoj op}ini, ali su je zanimala i pisma njezinog oca koja su nekada bila kod Nade, a zatim su, vjerojatno oti{la u Osijek. U razmijeni podataka s kiparovom k}eri, poslao sam joj fotografiju biste. Gospo|a Young se prili~no iznenadila vidjev{i da je bista tamne boje jer je kod Nade u Opatiji to bila bijela, sadrena

Do susreta pisca ovog teksta i 97 godina stare i u Osijeku ro|ene Nade Korski koja (jo{!) `ivi u Opatiji nije do{lo slu~ajno. Posjetitelji prostorija @idovske op}ine Osijek u zgradi biv{e `idovske {kole u osje~koj Radi}evoj ulici sigurno su uo~ili bistu djevoj~ice. Bista stoji na postolju u uglu dru{tvene prostorije. Ve}ina posjetitelja tako|er zna, da je ta bista jedan od prvih radova poznatog i u Osijeku ro|enog kipara Oskara Nemona. Njegov rad je i spomenik “Majka i dijete” koji se nalazi u parku ispred zgrade Op}ine. Da je Oskar Nemon stvarno poznati kipar mogu se uvjeriti i posjetitelji Moderne galerije u Zagrebu u ~ijem stalnom postavu je portret – bista Sigmunda Freuda, rad ovog kipara iz njegovih be~kih dana. Navodno, Freud nije volio da ga portretiraju i ovo je jedan od rijetkih ako ne i jedini njegov portret. Bista djevoj~ice je, me|utim, prvi rad slavnog kipara za koji je on, jo{ srednjo{kolac i u~enik osje~ke gimnazije, dobio honorar. Bilo je to vjerojatno 1923. godine. Oskar je portretirao djevoj~icu iz 38

Ku}a Kastenbaum, Osijek, Europska avenija 12.

KULTURA I UMJETNOST

RUAH HADA[A

bista. ^ak nam je poslala i fotografiju Nade Korski koja u ruci dr`i bijelu bistu. Nisam znao odgovor na pitanje kako i za{to je bista “pocrnjela”, pretpostavljao sam, a to sam i napomenuo kiparevoj k}eri, da je kolekcionar, kroz ~ije ruke je bista pro{la, obojio bistu radi za{tite. Pro{le godine je kiparova k}i posjetila Osijek i @idovsku op}inu. Pogledav{i bistu opet mi je napomenula da je u Opatiji kod Nade Korski vidjela tu bistu u bijeloj boji. Tako|er nam je napomenula kako je gospo|a Korski, iako ve} vrlo stara, duhom svje`a i zanimljiv je sugovornik. Zanimalo nas je, da li bismo je mogli posjetiti i s njom porazgovarati. Dobili smo odgovor da bi se gospo|a Korski tome sigurno veselila. Kako se `idovska kulturna scena Bejahad od pro{le godine odr`ava u Opatiji, smatrali smo da }e to ujedno biti i zgodna prilika za posjetu gospo|i Korski. To, dodu{e, nismo uspjeli obaviti prethodne, 2007. godine, pa sam to poku{ao nadoknaditi ove godine. U me|uvremenu iz krugova bliskih osje~kim kulturnim radnicima saznao sam neke pojedinosti o na~inu kako je bista iz Opatije stigla u Osijek. U Opatiji je donedavno `ivjela jo{ jedna Osje~anka, vr{njakinja Nade Korski pa su njih dvije, razmi{ljaju}i o bisti koja je rad Osje~anina Oskara Nemona, do{le do zaklju~ka da bi za to djelo slavnog kipara bilo najbolje da kona~no zavr{i u Osijeku. Nada Korski je odlu~ila pokloniti svoju bistu Osijeku, tra`ila se samo osoba koja bi je prenijela. Kad je za tu mogu}nost saznao osje~ki kolekcionar gospodin @eljko ^agalj, oti{ao je u Opatiju te preuzeo bistu. Zajedno s bistom, on je u Osijek donio razne dokumente i pisma koja potje~u od slavnog kipara i koje je Nada Korski sakupila tokom svog dugog `ivota. ^ini mi se vjerodostojna i pretpostavka koja obja{njava promjenu boje biste s bijele u crnu. Vrlo je vjerojatno da je kolekcionar dao napraviti jednu ili vi{e kopija te vrijedne skulpture koje su nakon izrade obojene crnom bojom. Jedna od njih zavr{ila je u prostorijama Op}ine. Tek ovdje mogu po~eti pri~u iz naslova: kako sam posjetio gospo|u Korski. Kada sam telefonom dogovorio posjet, nisam staru gospo|u htio uznemiravati pitanjem kako }u najlak{e prona}i njezinu ku}u. Rekla mi je samo: “K meni se ulazi sa strane, kod palme”. Na planu grada Opatije lako sam na{ao ulicu koja se zove Nova cesta. To je ulica koja ide paralelno s glavnom opatijskom ulicom, po du`ini cijelog mjesta, od ulaza u Opatiju sa sjeverne strane kod Voloskog do izlaza na ju`noj strani u smjeru Lovrana. Svoje ime ulica je dobila, vjerojatno, zato {to je najprije postojala sada{nja glavna ulica, a zatim je, mo`da, jo{ po~etkom 20. stolje}a probijena i nova cesta, na brdu povi{e mjesta i tada posljednjih ku}a. Ta ulica je duga nekoliko kilometara pa sam se najprije raspitao kod mje{tana gdje je po prilici ku}a s brojem 127. Nitko mi to nije znao re}i. U Hotelu “Adriatic”, gdje se odr`avao Bejahad upitao sam i portira. On mi je napomenuo da do Nove ceste mogu pro}i uzbrdo po stepenicama odmah do hotela, ali mi isto nije mogao re}i gdje je tra`eni broj. Popeo sam se puteljkom uz hotel, pro{ao kroz vrt s palmama neke pomalo zapu{tene vile i stigao na gornju cestu, do Nove ceste. Tu, na ovoj strani ulice na koju sam upravo stigao, nisam vidio ku}ne brojeve, ali sam na suprotnoj vidio ku}ni broj i nalazio sam se preko puta ku}e s brojem 260. Zaklju~io sam da moram krenuti

Gospo|a Nada Korski (97 godina).

pravcu u kojem se brojevi smanjuju, dakle, na sjever prema Voloskom. Po tome, dosta vru}em poslijepodnevu, propje{a~io sam oko jedan kilometar, ali kao za zlo, na mojoj strani ulice nigdje nije bilo ku}e s vidljivim ku}nim brojem. Na suprotnoj strani ve} se pokazivao broj 150. Mo`da sam blizu, pomislio sam, no tada sam kona~no ugledao ku}ni broj i na svojoj strani. Bio je broj 85! Uzalud sam, dakle, po vru}ini i suncu toliko hodao. Proma{io sam tra`eni broj i sada sam se morao vra}ati istim putem. Pa`ljivije sam gledao u ku}e, no ku}ne brojeve nisam vidio. Ve} sam stigao do mjesta odakle sam krenuo u potragu po Novoj cesti. Bio sam ispred one pomalo zapu{tene vile koja upravo iznad Hotela “Adriatic”. Pa`ljivije sam pogledao ku}u i na njoj opazio broj. Bio je to broj 127. Tako|er se vidio i natpis Vila “Pia”. Uvidio sam da sam kroz dvori{te te zgrade ve} pro{ao ~im sam krenuo od hotela. Bilo mi je potrebno jo{ malo “pretra`ivanja” po zgradi jer je ulaz u stan gospo|e Korski iz dvori{ta. Pokraj njenih sam vrata, dakle, pro{ao kad sam se od hotela penjao na Novu cestu. Ne gledaju}i pa`ljivo brojeve, ja sam umjesto pet, pje{a~io 50 minuta! Gospo|u Korski zatekao sam u dobrom raspolo`enju. Zbog duboke starosti ona svoje dane uglavnom provodi le`e}i, no duhom je vrlo svje`a, spremna na razgovore i {ale. Dobro se sje}a svojih mladena~kih osje~kih dana. Razgovarali smo kratko, uglavnom o Osijeku, o tome kako je tu nekada bilo. Pri odlasku sam za`elio da i idu}e godine u Opatiji mogu oti}i “U posjetu kod gospo|e Korski.”  39

RUAH HADA[A

Razgovor s \er| Konradom

Domovina je tamo gde te ne}e ubiti... Iz Lameda, Arpad Vicko

\er| Konrad.

Na Mojsijevo pitanje, ko je taj koji mu se obra}a, nevidljivi glas iz ru`inog grma ovako mu je odgovorio: Jesam onaj koji jesam. I u nama se ponekad oglasi isti taj glas. Ne menjam svoju ko`u i biografiju prema tome da li sam de~ak ili vreme{ni gospodin – ka`e \er| Konrad. Ovih dana na srpskom jeziku pojavio se autobiografski roman ma|arskog pisca \er|a Konrada: Odlazak od ku}e i povratak ku}i u izdanju “Arhipelaga” iz Beograda (prevod Arpad Vicko). Jeste ovaj roman autobiografski, ali njegovu vitalnost ne ~ini izuzetnost pi{~eve biografije, nego oni mali doga|aji i slike trenutaka koje autor na ~udesan na~in predo~ava, seju}i seme dobra u tlo najve}e nevolje – rata, istrebljenja, i bude}i nadu tamo gde je vi{e nema. Rat u ovom romanu nije apsolutni, d`inovski monstrum, ve} ima i svoje sme{ne, apsurdne strane, pa i trenutke sre}e. Konrad, kako je primetio jedan nema~ki kriti~ar, “u svakom paklu nalazi i ne{to podno{ljivo”. A sâm pisac to ovako poja{njava u razgovoru za Politiku: “Sa ovom knjigom sam hteo pokazati i fleksibilnost de~je du{e u jednoj izuzetno nesre}noj, katastrofalnoj godini, kad po svaku cenu tra`i, i pronalazi trenutke sre}e. Nalazi kutke ute{ne intime u ku}i i u danu, i u najsurovijim okolnostima. Ledenica koja visi s oluka na jednoj krovnoj terasi, lovac bombarder na nebu, ali mo`e{ u oko40

vanim bakand`ama s u`ivanjem da se kli`e{ na sjajnoj tociljajki. Neka se desi, {to ho}e da se desi. U opasnosti igramo poker sa sudbinom. Fatum i slu~ajnost: pojmovi koji se me|usobno tra`e i me|usobno dopunjavaju.” Ve} deceniju pi{ete samo autobiografske romane. “Od svojih prvih uspomena ose}am se istim”, zapisali ste. [ta mo`e da bude zajedni~ki imenitelj du{e jedanaestogodi{njeg deteta i sedamdesetpetogodi{njeg mu{karca? – Sedeli ste, pretpostavljam, i Vi, kao dete, na ljulja{ci. Ko je bio taj mali{an na ljulja{ci? Zar to niste bili vi? Da li vas jo{ uvek boli neki davno naneseni udarac, davna{nje poni`enje? Da li ste u stanju da evocirate nekada{nju ljubav, iako su se va{i putevi u me|uvremenu razi{li, ili, ako se danas ba{ i ne biste zaljubili u nju? Mi smo poput nebodera, svaka godina je jedan sprat, i u njemu se kre}e dole-gore jedan okrugli, stakleni lift iz kojeg mo`emo da se osvr}emo u bilo kojem pravcu, mo`emo po volji da iz njega iza|emo i da se ponovo vratimo. Ako vam se tada pogled zaustavi na nekoj kaljevoj pe}i, ili na nekom biciklu, ili peratonici: svim ovim nekada{njim predmetima koje, izlaze}i iz tog lifta, pose}ujete, pripada i jedno novo osmatraju}e ja, koje se s njima dru`ilo kao petogodi{njak, i koje ih sa velikim zadovoljstvom pozdravlja i kao sedamdesetpetogodi{njak.

RUAH HADA[A Na Mojsijevo pitanje, ko je taj koji mu se obra}a, nevidljivi glas iz ru`inog grma mu je ovako odgovorio: Jesam onaj koji jesam (2 4). I u nama se ponekad oglasi isti taj glas. Ne menjam svoju ko`u i biografiju prema tome da li sam de~ak ili vreme{ni gospodin, menjaju}i iz minuta u minut varijante svog identiteta. I ju~e sam bio onaj koji sam danas. I nadam se da }u to biti i sutra. Manje ili vi{e. U odnosu na va{e “romanesknije” romane, Odlazak od ku}e i povratak ku}i pisan je novim, hladnim tonom. Kad smo letos, na Balatonu, razgovarali o ratnim zlo~incima, i uop{te zlotvorima, rekli ste da se vi{e ni na koga ne ljutite. Je li otud ta mirna hladno}a tona? – U poslednjoj godini rata meni je bilo dovoljno neobi~no ono {to nisam morao da izmislim, ono {to mi je takozvana istorija donela, ili udelila. Pre`ivljavanje, izbegavanje podmuklo sveprisutne smrtne opasnosti, mogu}e je shvatiti i kao anegdotu, i ispri~ati je tako. Mojim {kolskim drugovima nije uspelo da pre`ive, meni – slu~ajno – jeste. Pri~a je onaj niz doga|aja koji se sastoji od pustolovina, mo`e da krene u ovom ili onom pravcu, ili ja lovim, ili mene love, toliko je dovoljno za jedan narativ. Hladno}a? Kako starimo, i kad je re~ o vinu, i kad je re~ o govoru, radije se opredeljujemo za suvlje vino, za suvlji govor. Ako ja govorim potresno, slu{alac se udaljava, ako je moja pri~a obestra{}ena, ona u ~itaocu budi saose}anje. Nedavno ste, govore}i o odnosu fikcije i realiteta, formulisali dve polazne teze: po prvoj, u autobiografskom romanu je sve istina, a po drugoj, nije ni{ta. Jer je svaka naracija puka pri~a, dakle, fikcija. Kakav je stvarnosni sadr`aj spisateljske autobiografije? – Pri~a ne biva istinita od toga da se zaista sve ono {to sam u ovoj knjizi ispri~ao dogodilo od re~i do re~i, izuzev onog razgovora sa mrtvim nema~kim vojnikom, {to je, posve verovatno, je li, delo uobrazilje. Ali ~ak je i to istinito, jer bi taj mrtvi nema~ki vojnik mogao da ka`e ono {to ~itate, i vi biste ovako govorili da ste na njegovom mestu. Istina je to {to se pred tobom pojavljuje, i sve ono ~ega mo`e{ da se se}a{. S obzirom na to da doga|aj postaje stvarnost tek kad se dogodio, kada ve} pripada pro{losti, kad je ve}, dakle, pri~a. Bez pripovedanja nema stvarnosti, bez istoriografa nema istorije. Roman nema obavezu da bude izmi{ljen. Kad se se}amo, mi usput i izmi{ljamo, bez uobrazilje nema se}anja. Mogu slobodno da se slu`im pu{kicama iz vlastitog `ivota. Svi tako rade. Dodeljeno Vam je zvanje po~asnog doktora Univerziteta u Novom Sadu, inostrani ste ~lan SANU. U{li ste u krvotok srpske knji`evnosti i srpske misli. Koje vas li~ne spone vezuju za srpsku knji`evnost?

– U romanu Odlazak od ku}e i povratak ku}i, evociram 1944. i 1945. godinu kada sam bio veoma ponosan na mog brata od tetke, koji je prebegao jugoslovenskim partizanima. Vest da na srpskim teritorijama Jevreji imaju vi{e {anse da ostanu u `ivotu tada mi je ogrejala srce. I kada su nekoliko godina kasnije Tita u ovda{njim novinama nazivali monstrumom pu{tenim sa lanca, ja sam njegovo ime urezao u {kolsku klupu. Nisam imun na viruse takozvane jugonostalgije. Meni se svi|ala ta zemlja sa njenim kulturalnim {arenilom, i ose}ao sam se veoma prijatno – pre nekih ~etrdesetak godina – sede}i u jednoj novosadskoj kafani za stolom sa prijateljima piscima razli~itih jezika, u veoma dobrom raspolo`enju. Moje knjige su pre 1989. godine bile zabranjene u Ma|arskoj, i samo su u obliku samizdata mogle da dopru do nekoliko stotina ~italaca. Jedan od mojih romana, Gubitnik, pojavio se kod beogradske “Prosvete”. Imao sam prilike da upoznam brojne srpske pisce, Danilo Ki{ mi je bio veoma dobar prijatelj, toplo prijateljstvo sam ose}ao prema Aleksandru Ti{mi i Slobodanu Seleni}u, i ose}am danas prema Predragu Palavestri i Filipu Davidu. A od pisaca koji `ive u Subotici i u Novom Sadu, najbli`i su mi Laslo Vegel i Oto Tolnai. Od svih njih mnogo sam nau~io. Odlazak od ku}e i povratak ku}i. Gde je dom i gde je domovina? – Gde je domovina? Ovde, gde stojim, negde u nekom sazve`|u, ovde gde sedim dr`e}i se gr~evito za jedno pero. Ovde u krevetu, u kojem se obi~no budim i odakle }u pre ili kasnije na}i put do kupatila, i gde iza{av{i na vrata, pozdravljam one koji mi nailaze u susret. Domovina se nalazi na onih nekoliko kilometara kvadratnih na kojima se zgu{njavaju moji putevi. Domovina je tamo, na bere}oujfalu{kom jevrejskom groblju koje je ve} pedeset godina van upotrebe, ispred visokog nadgrobnog spomenika moje bake; pored nje stoji, isto tako visok, moj deda, obu~en u crni granit. Moj pradeda, u belom mermeru, ne se`e im ni do pojasa. Domovina je u onoj u~ionici iz koje sam stalno `eleo da iza|em i kroz ~iji prozor sam godinama buljio u natpis, urezan u zid pekare preko puta: “Pe~enjara”. Moji {kolski drugovi su poubijani, {kola je sru{ena. Pitate, gde je domovina? Tamo gde te ne}e ubiti. Tamo gde mogu biti uveren da su mi deca bezbedna. Tamo gde se po{tuje li~nost i re~. Tamo gde se unapred uva`ava to {to sam onakav kakav jesam, i {to mislim ono {to mislim. Tamo gde postoji jedan mirni kuhinjski kutak gde su posle ve~ere, uz vino, mogu}i dobri razgovori. Gde se deca igraju Indijanaca i kauboja i gde grade sebi tajna skloni{ta. Gde Jutka s nogama podavijenim pod sebe sedi u fotelji i ~ita. Tamo gde bih, pentraju}i se uzbrdo, mogao i tu i tamo da popijem ~a{u vina, i ako bih se odazivao ljubaznim pozivima, nizbrdo bih mogao da se vra}am i sve poskakuju}i. Tamo gde sti`em. 

41

RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST

Razgovor s Peterom Sloterdijkom

@ivimo u frivolnom vremenu Lev Rubinstejn, preneseno iz Lameda S njema~koga preveo Trpimir Matasovi}. Razgovor je objavljen u Neue Züricher Zeitung imovine. Nikakvi brodovi nisu potonuli, nego je potrebno revidirati na`alost nadrealna vrednovanja, koja su tijekom posljednjih deset godina izobli~ila ve}inu ekonomskih transakcija, a posebice onih u podru~jima industrije, nekretnina i umjetnina. Ogromne pseudoimovine, koje su se na taj na~in “gomilale”, to jest bile fingirane na burzama, sada se ponovno korigiraju promi{ljenim mjerilima. U ameri~koj hipotekarnoj krizi ku}e nisu nestale. ^uvene realne vrijednosti jo{ su uvijek zadr`ane. Mnogo se govori o tome da su se stvari ponovno uigrale nakon uravnote`ivanja prenapuhanog volumena novca na temelju realne ekonomije. Jednostavno, bilo je previ{e novca koji je bio tek fiktivan, te je iz toga proiza{lo masovno iluzorno procjenjivanje vrijednosti i nezaustavljivo stvaranje imaginarnog bogatstva. Mnogi sada ka`u da se veliku krizu moglo predvidjeti.

Dana{nja financijska kriza ostavila je svijet bez daha. Peter Sloterdijk iznosi filozofsko literarnu teoriju globalizacije i govori o golemoj pseudoimovini, panekonomiji i novim mo}ima dr`ave.

– To nije bilo te{ko. Bilo je ~itavih bataljuna Kasandri, koje su uporno ukazivale na labilnost financijskih tr`i{ta – ali, tko je to htio ~uti? @ivimo u jednoj frivolnoj fazi. Ne smije se zaboraviti: Moderna je izgra|ena na paralelogramu suprotstavljenih psihopoliti~kih energija. Pritom frivoliziraju}e, lakomislene silnice koje pokre}u potro{a{tvo odzvanjaju istovremeno s ozbiljnim, sigurnim i down to earth tendencijama. Dokle god je vladala frivolna konjunktura, nije jo{ bio do{ao ~as Kasandri. Ali te Kasandre ionako nitko nije slu{ao kad su govorile da se ljudska prava nikada ne smiju pod~initi lakomislenosti.

U svojoj knjizi U unutra{njosti svijeta kapitala opisujete nastanak globalne ekonomije u znaku pomorstva. Je li ono {to danas pro`ivljavamo divovski brodolom?

Brojni dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju, nakon doga|aja posljednjih mjeseci pitaju se mo`e li se u njihovoj struci nastaviti s uobi~ajenim pojmom racionalnosti.

– U ranim je stolje}ima globalizacije brodolom bio pojam za uni{tavanje kapitala. Na ocean se slalo brodove za koje se znalo da plove uz enorman rizik havarije. Sve do danas misaona se figura “povratka ulaganja” mo`e predo~iti i nauti~ki. Ona se temelji na predod`bi da }e se poslani brodovi vratiti natovareni velikim blagom: novac putuje oko svijeta i vra}a se uve}an na svoje polazi{te. Klasi~an poduzetnik stoji u luci i promatra prostor rizika. Velik profit ovisi o plove}em kapitalu. No, istovremeno s afirmacijom rizika, oprez postaje poduzetni~kom vrlinom par excellence. Njega je u proteklom desetlje}u bilo jako malo.

Ako je tako, pledirao bih da vrate svoje Nobelove nagrade jer su one gotovo sve dodijeljene za radove koji su po~ivali na racionalisti~kom idealiziranju i matemati~kom blefiranju. Krajnje je vrijeme da se i ekonomska znanost rekonstruira kao znanost iracionalnoga, kao teorija strastima pokretanih i slu~ajnih odnosa. Psihologija ve} vi{e od stotinu godina opisuje ~ovjeka kao animal irrationale. Ne{to se sli~no sada ve} polako ocrtava i u politologiji i sociologiji. I u njima prevladava prikazivanje ~ovjeka kao bi}a koje gotovo nikad nije razumno u dugoro~nim ra~unicama. Stvarni ~ovjek, kakav se pojavljuje izvan teorijskih modela, `ivi kroz strasti, iz slu~ajnosti i zahvaljuju}i opona{anju. Pred prosvjetiteljski nastrojene ljude ove dijagnoze postavljaju velike zahtjeve. @eljeli bismo biti razumni, organizirani i samosvjesni, a u stvarnosti smo neura~unljivi, skloni kaosu, nedosljedni i repetitivni.

Peter Sloterdijk.

Mnogo je novca potonulo u dubinama derivata i hipoteka. – Dvojbeno je, da li je metafora brodoloma jo{ uvijek uvjerljiva za ono {to se danas doga|a s imovinom. Ozbiljni ljudi smatraju da uop}e nije ni{ta nestalo od realne vrijednosti 42

KULTURA I UMJETNOST Je li tr`i{tu potrebna regulacija? Dr`avna ili me|unarodnih financijskih tr`i{ta? – Dr`ave sada istupaju kao poslovni an|eli etabliranih tvrtki i banaka – dosad su te funkcije bile poznate samo u odnosu na male poduzetnike, kojima se, poput an|ela ~uvara, davalo kredite da stanu na noge. Pitanje o dr`avi u ovom kontekstu je ve} iz temelja apsurdno. Svaki je iole nezaslijepljeni promatra~ uvijek znao da bez dr`ave koja daje okvir, regulira i nadzire, nema ni~ega – ni vlasni~ke ekonomije, ni tr`i{ta, ni poslovanja kapitalom. Zahvaljuju}i ovoj krizi, dr`ava kona~no izlazi iz svog skrovi{ta. Ona sada ponovno daje do znanja da i kao tr`i{ni igra~ ima presudnu ulogu – ne samo u smislu usmjeravanja, nego i kao krajnji jamac i kupac. Ona je u stvarnosti jedini multimilijarder koji ulijeva po{tovanje. No, duh vremena posljednjih trideset godina pretvorio ju je u smije{nu figuru. Kriza je u realno gospodarstvo do{la ve} odavno, a Jürgen Habermas se sada u Zeitu `ali na “dru{tvenu neravnopravnost koja vapi do nebesa”. – Neravnopravnosti su najvi{e izra`ene tamo gdje je dr`ava najustra{enija. Kod nas je to oti{lo toliko daleko da je dr`ava pod pritiskom ideologija zaboravila svoju definiciju za{titnice op}eg dobra. Postala je bespomo}nom i izgubila iz vida svoju efektivnu definiciju. Na`alost, socijalizam se ve} dugo pogre{no razumije kao puki partijski program ili dru{tveni pokret, dok je u stvarnosti moderna dr`ava sama po sebi funkcionalno socijalisti~ka ili, bolje re~eno, polusocijalisti~ka, jer moderno dru{tvo samo po sebi funkcionira kapitalisti~ki. Nerazumijevanje takvog stanja stvari od strane politi~ke klase poja{njava velik dio aktualne slabosti dr`ave. Socijalizam se smatra povijesno nazadnim, pri ~emu se ne spoznaje da on nije jedna od ideologija koje dolaze i odlaze, nego funkcionalna dimenzija dr`avnosti, na kojoj se odr`ava ili pada op}e dobro. Vrhunski bi politi~ar mogao biti svaki onaj koji ima jasan pogled na taj scenarij. On bi razumio da je uspje{na dr`ava polusocijalisti~ka agencija koja iz godine u godinu zadr`ava polovicu bruto nacionalnog proizvoda kako bi ispunila svoje zada}e odr`avanja poretka i preraspodjele sredstava. Ona to mo`e samo u vezi sa svojom optere}enom ekonomijom, koja je pristala na takav redovit odljev sredstava. Ako je dr`avna kvota oko pedeset posto, onda onom dijelu koji je ostao slobodan ipak nije tako lo{e kao {to se to ve} dulje vremena ~ini. [to politika mo`e u~initi kako bi sprije~ila krizu kakva je bila tridesetih godina? – Vidjet }emo ho}e li masovni dr`avni poticaji i konjunkturni programi, koji se osmi{ljavaju preko no}i, polu~iti `eljeni u~inak. Jedan je pozitivan u~inak ve} sada vidljiv: usporeni div politike se probudio. Uostalom, danas ipak ne{to bolje nego nakon Crnoga petka znamo kako funkcioniraju panekonomija i pad burza. Dr`ava bi, kao suveren nad porezima,

RUAH HADA[A

morala ovladati stalnim balansiranjem izme|u dviju jednako opasnih sugestija. Jedna ka`e da treba pove}ati poreze, kako bi se pove}ala ukupna masa sredstava za preraspodjelu, dok druga predla`e smanjenje poreza, kako bi se potaknulo konjunkturu. No, u tome i jest bît sâme Moderne – stalno balansiranje izme|u rastere}ivanja i ponovnog optere}ivanja. Odre|eni staromodni pojmovi ponovno dobivaju na ugledu. Op}e dobro je jedan od njih. – Engleska rije~ commonwealth i njema~ka Gemeinwohl izra`avaju moralnu intuiciju da postoje oblici dobrobiti do kojih se dolazi samo u zajednici. Obje rije~i igraju na kartu imunitetnog zna~enja dru{tvenog, jer se u njima pojavljuje suzvu~je zdravlja, dobrobiti i zajedni{tva. Na`alost, u eri oslabljene dr`ave i naraslih pojedina~nih iluzija, rijetko }e politi~ari biti oni koji }e mo}i na to autoritativno podsjetiti. Kakvom vidite ulogu novog ameri~koga predsjednika Baracka Obame? – Britanski je novinar James Forsyth to vrlo precizno iskazao: “Barack Obama promijenio je svijet, jednostavno time {to je izabran.” Obamin je efekt dosad bio ~isto performativni fenomen. Psiholo{ki bonus, koji ga je doveo na vlast, oslabjet }e ~im stupi na du`nost. On se nalazi pred brdom problema, i te{ko je unaprijed re}i je li tako dobar penja~ kao {to se mnogi nadaju. No, za razliku od svog prethodnika, za kojeg se i unaprijed znalo da }e vi{e problema stvoriti nego rije{iti, Obama ima kredita kao rje{avatelj problema. Ho}e li ova kriza navesti ekonomske elite na ponovno promi{ljanje? – Danas se previ{e govori o pohlepi bogatih. U svom sam osobnom kontaktu s velikim gospodarstvenicima primijetio da kod njih ne vrijedi jednostavna psihologija nagona za boga}enjem. Od jedne odre|ene koli~ine imovine nadalje, mijenja se psihi~ka dinamika, pri ~emu se bogati ljudi mijenjaju iz oholih u ponosne. Vrijedi li to i za oligarhe? – Naravno da postoji i oligarhizam, koji }e ostati ohol i otu`an. Ili, kako su govorile na{e bake: “Bogata{ je siromah s puno novca.” No, ta opaska vi{e ne vrijedi za ljude koji su svoje bogatstvo internalizirali. Oni su `ivi dokaz da su ljudi jednako davatelji koliko i primatelji. Davanje je temeljni zakon kreditne ekonomije, i onaj koji `eli izgraditi presti`an kapital mora biti sposoban i za davanje. Tako nastaju filantropski i kulturni anga`mani. U ~inu katarzi~nog samouzdizanja, Warren Burrett i Bill Gates odrekli su se velikog dijela svog bogatstva. To nisu malogra|anske ohole geste, nego neoaristokratske ponosne geste. Moramo se ~uvati promatranja procesa u svijetu bogatih uvijek i isklju~ivo kroz malogra|anske nao~ale. 

43

RUAH HADA[A

STRANICA ZA DJECU

5 pri~a Tatjana Cvejin DEVOJ^ICINA ZVEZDA Na prozor devoj~ice svake ve~eri doleti jedna svetla ptica. Devoj~ica veruje da to nije ptica. Ja mislim da je to zvezda.

Mala La i Kohav Ona je u{la u ovu ru`i~astu pri~u iz koje smo proterali tugu biv{eg vremena. Iz ru`i~aste pri~e ona je stasala u predivnu devojku sa neprobojnim velikim srcem koga niko nikada sem {arenih balon~i}a se}anja ne}e videti.

Jedna zvezda svake ve~eri bdi nad devoj~icom. Ja mislim da je devoj~ica ~uva. Ja mislim da devoj~ica ~uva svoju zvezdu. ^uva je, da se ne izgubi. ^uva je od mraka.

Danas je ta devoj~ica sa mirisnim cveti}ima nezaboravka u svoj ru`i~asti spomenar nacrtala jedno lepo oko i zatvorila o~i...

Uve~e }e se pojaviti na nebu i devoj~ica }e, kao i uvek, prepoznati svoju zvezdu.

CAR, CARICA I DEVOJ^ICA

PLAVA PRI^A Bila jednom jedna devoj~ica koja je stalno sa sobom nosila prepunu korpu razli~itog vo}a. Vo}e je sazrevalo u njenim rukama. Umesto uvojaka i pletenica, po ramenima su joj padali predivni plavi cvetovi. Obrve su joj bile mladi zeleni listovi. O~i su joj uvek poput sunca sjale i bile plave poput ove pri~e u kojoj neprestano hoda malo pegavo ku~e. “Uzmi jabuku”, re~e devoj~ica. “U mojoj ruci sazrela je so~na, slatka, rumena!” Umesto usta, imala je devoj~ica srce na istom mestu i mali plavi potok lepih re~i kojima poverovah da ulazim u bajku. Uzeh jabuku i u|oh. Krenu{e za mnom i ostale vo}ke redom, a malo pegavo ku~e s po~etka pri~e dva puta oglasi se sa av-av. I ono po|e sa nama. Dunuo je jak vetar. Devoj~ica nas pogleda ne`no i ponudi lepim re~ima: “Uzmite”, re~e.

Bio jednom jedan car koji je bio do te mere tu`an da je izgubiv{i meru i koli~inu tugovanja jednoga dana po~eo da se smeje. Tresao se i skakao, plesao, plazio jezik, igrao i vrtio u tom svom od tuge stvorenom smehu, sve dok nije legao umoran u postelju. Potom je povikao na sluge da ga golicaju po stopalima, ispod pazuha i vrata, ponad jezika i levog uha i sve dok nije zaspao nije prestajao da se smeje. Car se danima nije budio i carica se zabrinula. Sedela je pored careve postelje i plakala. Jedna suza iz cari~inog oka otkotrljala se pod carski krevet pod kojim se nalazilo izgubljeno zrno gra{ka jedne princeze iz davno pro~itane pri~e. Zrno je po~elo da raste i jednoga dana, pretvorilo se u nezamislivo veliki list na koji je devoj~ica zapisala ovu pri~u. Ali, kada je do{la jesen, list je morao po`uteti i opasti sa grane. Devoj~ica se zabrinula, zamislila i nasmejala toliko glasno da je svojim smehom probudila cara. Bio jednom jedan car u jednoj bajci. Probudio se, na noge nazuo svoje sme{ne papu~e i oti{ao u kupatilo. Za sobom je zatvorio vrata i ja zaista ne znam {ta je dalje bilo. Mo`da neko zna?

“Sve je va{e. I ja!” Bejasmo gladni. Iz korpe pojedosmo sve jabukove plodove, a pred nama upravo izniklo stablo vrbe re~e: “Iz korpe nastah. U korpu punu vo}a pretvori}u se i opet s po~etka pri~e, devoj~icina bi}u!” Bila jednom jedna devoj~ica koja je imala samo jednu pri~u u kojoj je i danas. Jednu korpu punu vo}a, srce na usnama prepuno plavih uvojaka ma{te i malo pegavo ku~e od pli{a. Imala je i jednu bajku iz koje smo je prepisali i dva vesela papagaja koji su joj sve verovali. I jednu vrbu koja i dan danas raste i obnavlja se.

RU@I^ASTA PRI^A Bila jednom jedna devoj~ica koja je bila toliko mala da se golim okom nikada nije mogla videti. Devoj~ica je jo{ bila veoma tu`na. Bila je toliko tu`na da je njena tuga bila ve}a od nje same i golog oka kojim se nije mogla videti. I kako je tuga rasla, devoj~ica se sve vi{e smanjivala. Jednoga dana toliko se smanjila, i kao da je nije bilo. Tugovala je, ka`u oni koji su je mogli videti tako malu toliko da ni jednu stra{niju kaznu nije mogla zaslu`iti sem da tuga raste i naraste kao veliko neprobojno srce. Uspela sam jedne ve~eri da opi{em njenu pri~u o tugi i o tome da tuga ne sme biti gospodarica na{eg `ivota. Od tada, rekli su mi, devoj~ica je po~ela da raste kao i svi ostali ljudi. 44

TAJANSTVENA PRI^A O ZE^EVIMA Dva su zeca `ivela sre}no i zadovoljno ta~no u sredini jedne pri~e. @iveli su dugo samo sre}no i zadovoljno, ali... Dogodilo se da su se umorila od tako dosadnog trajanja, pa, kao {to se to u neispri~anim pri~ama ne doga|a, samo dva sama zeca znaju na~in na koji je jedan sko~io na po~etak, zbog onog drugog, na kraju pri~e, a pri~a je po~ela na slede}i na~in. Bio jednom jedan zec koji se nije mogao videti od belog okru`enja jer je bila zima i bilo je snega, vodene pra{ine i sne`nih oblaka u izobilju. Tu i tamo su se samo nazirali jo{ nezavejani skokovi, tragovi ovoga zeca sa po~etka pri~e koja se zavr{ila na slede}i na~in. Bio jednom jedan crni zec koji se no}u nije mogao videti. Danima je padao sneg sa sredine prema po~ecima i krajevima pri~a, raznosio ga je vetar na sve strane koje su jedino znale {ta se nalazi pre po~etka i gde je odskakutalo ono iza kraja pri~e. I jo{ se ne{to dogodilo ta~no u sredini pri~e gde je ostao jedan crno--beli da do~eka jednog belo-crnog zeca sre}no i zadovoljno skakutaju}i. I ta dva zeca `ivela su sre}no i zadovoljno ta~no u sredini jedne {ume. Tu je bilo i drugih ze~eva koji su ~ekali pravi trenutak da usko~e u pri~u koja }e ih jednoga dana ispri~ati od samog po~etka, a da po~etak ne bi bio sam, treba svet ze~eva razumeti svetski. 

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Gdje smo bili, {to smo radili

Konferencija AJC u Washingtonu Sonja Samokovlija

Od 5 do 8. svibnja 2009., imala sam privilegiju i ~ast boraviti u Washingtonu na godi{njoj konferenciji AJC (American Jewish Committee), kao predstavnik Bet Israela. Tro{kove boravka snosio je AJC jer u protivnom ne bismo si mogli priu{titi visoke tro{kove hotela i kotizacije, te ne bismo mogli prisustvovati ovoj interesantnoj konferenciji. Organizacija samog Kongresa bila je besprijekorna i sve se odvijalo lagano i bez napora. Osoblje koje je pomagalo i radilo na Kongresu bilo je nasmijano, predusretljivo i svima na raspolaganju. Predavanja i radionice su bili izvanredni, vrsni i vi|eni predava~i odgovarali su na mnoga pitanja, uputili nas kako da budemo ambasadori Izraela gdje god da se zateknemo, podu~ili nas kome i u kom slu~aju da se obratimo, uvjerili nas, sudionike, da nismo sami i podsjetili one koji su to zaboravili da smo svi mi bliska bra}a i odgovorni jedni za druge. Izdvojit }u neke od tema kojima sam prisustvovala. ^uli smo izvje{taj iz Caracasa o te{ko}ama kroz koje prolaze venecuelanski @idovi, bez daha smo pratili izlaganje predsjednice koja je pokazala zadivljuju}u hrabrost i optimizam. Predsjednik `idovske zajednice Maroka ispri~ao nam je kako je kao izaslanik marokanskog kralja Feisala otputovao u Caracas da tamo{njim @idovima prenese njegovu poruku, da svi oni – ako zatreba i ako `ele – mogu u roku od 24 sata dobiti marokansko dr`avljanstvo, naime, 80 % venecuelanskih @idova porijeklom je iz Maroka. Slu{ali smo predstavnike zajednica od Gr~ke, Francuske, Njema~ke, Turske, preko Bugarske, Srbije, Nizozemske, [vicarske do Amerike, Ju`ne Afrike i Izraela.

Sve~anom koktelu prisustvovali su predstavnici izraelske vojske, njih 68, jedan ljep{i od drugoga, a kada se zaorila Hatikva, rijetko je tko mogao suspregnuti emocije. Govor knji`evnika H. Leviya iz Francuske, koji je otvorio gala ve~e, mo`ete poslu{ati i dio vidjeti na linku sa AJC izvje{taja na na{oj stranici. Ugodno iznena|enje i osje}aj ponosa izazvala je ve~era koju je u sklopu ambasadorskih ve~era, priredila na{a veleposlanica u SAD-u, gospo|a Kolinda Grabar Kitanovi}. Ve~eri je prisustvovalo tridesetak u~esnika Kongresa, me|u kojima dosta mladih iz Francuske, UK i SAD-a, ~lanovi bugarske delegacije, njih ~etvero, te predsjednik Saveza jevrejskih op{tina iz Beograda, Aleksandar Ne}ak. Ja sam skupu predstavila na{u Zajednicu i zahvalila se ambasadorici na ve~eri koju je priredila, jer mnoge bogatije i ve}e dr`ave Evrope to nisu u~inile. Posljednji je dan prije podne Kongres zavr{io predavanjem zahvalnicom za pomaganje AJC-u i svjetskoj @idovskoj zajednici istaknutim osobama, me|u kojima je bio i ministar vanjskih poslova Italije gospodin Frattini, ameri~ki kongresmen, te izraelski ambasador kojemu ovih dana isti~e mandat u SAD-u i koji se vra}a ku}i u Izrael. Detaljne video i audioinformacije mo`ete dobiti na web stranici izvje{taja o godi{njoj konferenciji AJC-a 2009. Mislim da je potrebno prisustvovati ovakvim doga|anjima i neophodno za na{u zajednicu da se predstavlja na ovakvim susretima. 

Papinska otmica zemlje Napisao Gil Zohar, izvornik www.ou.org Gil Zohar je novinar i turisti~ki vodi~ u Jeruzaelmu.

Nedavno osmodnevno hodo~a{}e Pape Benedikta XVI. u Jordan, Izrael i na palestinska podru~ja najbolje se mo`e shvatiti iz povijesne perspektive.

puta u Izrael – cijeli je boravak trajao tek 11 sati – Pavao VI. niti jednom nije izgovorio naziv Dr`ave Izrael, odbio se obratiti Zalmanu Shazaru sa “Predsjedni~e” i ulo`io silan trud ne bi li izbjegao rije~ “@idovi”.

Kada se 1904. Theodor Herzl, utemeljitelj cionizma, obratio Papi Piu X. za podr{ku `idovskoj dr`avi, dobio je odgovor da sve dok se `idovski narod ne preobrati na kr{}anstvo Crkva ne}e u~initi ni{ta u korist utemeljenja `idovske dr`ave te da }e rimokatoli~ki sve} enici ~ekati na obalama Palestine kako bi obratili doseljenike koji se vra}aju u Palestinu.

Kako je katoli~ki trijumfalizam jo{ uvijek bio slu`bena teologija, Vatikan je Izrael smatrao ne-dr`avom a njegov narod personom non grata. Pavao VI. je tom prilikom ~ak pohvalio svog mentora, papu Pija XII. i opravdavao njegovu {utnju tijekom Holokausta.

Presko~imo sada 60 godina sve do sije~nja 1964. godine i prvog posjeta jednog pape Izraelu, pape Pavla VI. Tijekom ovog kratkog, neslu`benog

Idu}e je godine Vatikan izdao povijesnu poslanicu Nostra Aetate koja je govorila o odnosima Crkve i nekr{}anskih religija. Ova je poslanica na kraju dovela do uspostave diplomatskih odnosa izme|u Svete Stolice i Izraela 1993. godine. 45

RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI Benedikt je izjavio da “Katoli~ka crkva osje}a duboku su}ut prema `rtvama kojih se ovdje prisje}amo”. Ali, imaju}i u vidu papin pro{lost osobe koja se upisala u Hitlerovu mlade`, rabin Lau je rekao: “Osobno, nisam ~uo suosje}anje. Nisam ~uo da je rekao: ’@ao mi je, ispri~avam se’.” Zbog ovog nedostatka kajanja mnogi Izraelci danas papu Benedikta XVI. tretitraju samo kao knjigovo|u koji, prije svega, `eli rije{iti spor oko nekretnina iz 1993. godine. Vatikan inzistira da Izrael preda kontrolu nad {est religioznih lokacija – Crkvom navje{tenja u Nazaretu, Coenaculumom na brdu Cion u Jeruzalemu gdje se, prema predaji, odvijala Posljednja ve~era, Getsemanskim vrtom koji se nalazi u podno`ju Maslinske gore u Jeruzalemu, Brdom Tabor i Crkvom umno`enja na obalama Galilejskog jezera. Ova jagma za zemljom i sumnja da Vatikan potajno podupire podjelu Jeruzalema na izraelski i palestinski sektor, naveli su Boba Kunsta iz Miami Beacha da se uputi u Rim i Jeruzaelm preko Druge Durbanske konferencije (Svjetska konferencija Ujedinjenih naroda protiv rasizma, op. prev.) u @enevi. Na bu~nom prosvjedu na Jeruzalemskom Trgu Cion 11. svibnja, za vrijeme papinog posjeta Jad Va{emu, Kunst i grupa pristalica njegove me|unarodne organizacije “[alom” koji su puhali u {ofare, medijima su rekli: “Ovdje smo kako bi Benediktu XVI. rekli ’Prste dalje od Jeruzalema’. Jeruzalem je vje~ni glavni grad `idovskoga naroda i o tome nema pregovora. To~ka.”

Bob Kunst i istomi{ljenici “Shalom International” na Trgu Cion poru~uju Benediktu XVI.: “Prste dalje od Jeruzalema” (slika, Gil Zohar).

Odnosi su svoj vrhunac dosegnuli u o`ujku 2000. godine kada je papa Ivan Pavao II. do{ao u prvi slu`beni papinski posjet Svetoj Zemlji. Papa Poljak tom je prilikom blagoslovio Izrael, {to su mnogi Izraelaci smatralo kona~nim crkvenim priznanjem izraelske dr`ave i odbacivanjem vi{estoljetnih tvrdnji Crkve da je progonstvo @idova kazna za smrt Isusa. Ali dana{nji papa Jozef Ratzinger nimalo ne nalikuje Karolu Wojtyłi. Dana{nji je papa bio ~lanom Hitlerjugenda u svojoj domovini Njema~koj prije nego li je unova~en u Hitlerov Wehrmacht; njegov je prethodnik odrastao u Poljskoj koju su okupirali nacisti i svjedo~io je Holokaustu. Osim toga, Ivan Pavao II. bio je osoba velike karizme i {arma dok njegovog nasljednika uglavnom smatraju distanciranim.

Kunst i ostali protestanti zahtijevali su da papa vrati stotine ru~no ukra{enih rukopisa na hebrejskom koji se nalaze u vatikanskoj knji`nici. Tra`ili su i da se papinski arhivi otvore istra`iva~ima kako bi se kona~no utvrdilo jesu li relikvije iz Herodovog Hrama uni{tenog 70. godine n. e. koje je Tit zatim odnio u Rim jo{ uvijek tamo skrivene. Iako je izraelska po{ta proslavila dr`avni posjet Benedikta XVI. prigodnim markama, izraelske se javnosti posjet znatno manje dojmio. Mnogi su se pitali je li tro{ak za 80.000 policajaca i ljudi koji su radili na osiguranju bio opravdan i tu`ili se na neopisive prometne gu`ve koje je uzrokovala papinska procesija. Subotnja satiri~na stranica dnevnika Yediot Ahronot navela je “rije~i” anonimnog stanovnika Jeruzalema: “O~ekivao sam da }e se ispri~ati. Barem za gu`ve u prometu. Ali, ni{ta. Antisemit jedan.” 

Slu`beni posjet Benedikta XVI. mora se promatrati na temelju svega navedenog. Lo{ po~etak osjetio se ve} za vrijeme papinog dolaska u Jad Va{em. Iako svatko ima pravo na svoju procjenu, mnoge je Izraelce razljutilo papino odbijanje da posjeti Memorijalni muzej Holokausta u kojem se nalazi tekst koji kritizira ulogu pape Pija XII. tijekom Drugoga svjetskog rata. Jo{ je uvredljiviji bio govor Benedikta XVI. “Mnogo je toga nedostajalo papinom govoru. Nije bilo ni spomena Nijemaca, nacista koji su bili izvr{itelji masakra. Ni jednom rije~ju nije izrekao su}ut ili izrazio bol i tugu zbog {est milijuna `rtava”, rekao je izraelskoj televizijskoj postaju Kanal jedan nedugo poslije papinog posjeta, rabin Israel Meir Lau, biv{i glavni rabin i sada{nji predsjednik Vije}a Jad Va{ema. 46

Bob Kunst pred Vatikanom.

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Jedinice Yahaloma – prve koje su pre{le neprijateljske linije. Iz Jerusalem Posta priredila Dubravka Ple{e Godine 2006., tijekom Drugoga libanonskog rata, mala grupa vojnika iz in`enjerijskog odreda elitne jedinice Yahalom pre{la je u ju`ni Libanon i po~ela ~istiti ceste od mina i bombi koje je postavio Hezbolah.

Sli~an su pothvat izveli i u sije~nju za vrijeme operacije Lijevano olovo u pojasu Gaze. Nakon {to je donesena odluka o pokretanju velike kopnene ofenzive, upravo su vojnici iz jedinice Yahalom prvi pre{li na podru~je pod nadzorom Hamasa kako bi pripremili put pje{a{tvu IDF-a i cijelom nizu tenkova Merkava. Izvori u Yahalomu ka`u da je jedinica nai{la na tisu}e eksplozivnih sredstava unutar pojasa Gaze za vrijeme operacije koja je trajala skoro tri tjedna. Ova Improvizirana eksplozivna sredstva (IES) razlikovala su se po tipu i koristila su se posvuda. U nekim se slu~ajevima radilo o minama zakopanim ispod zemlje i programiranim da eksplodiraju u trenutku kada iznad njih budu prolazili tenkovi ili oklopna vozila za prijevoz vojnika. Druga su bila skrivena u satelitskim antenama, na stepeni{tima, u koko{injcima, {kolama, zoolo{kim vrtovima i d`amijama. Vojnici su ~ak otkrili i bo~ice s lijekovima prera|enim u granate. “Bilo je toliko mnogo eksplozivnih sredstava da su psi traga~i bomba iz jedinice Oketz, iza{av{i iz vozila, sjeli nasred ulice i tako nam pokazali da su eksplozivi blizu”, rekao je jedan od zapovjednika jedinice Jerusalem Postu. “Psi se ~ak nisu morali ni pribli`avati domovima jer su eksplozivi bili posvuda.” Na primjer, jedan od zapovjednika se prisje}a da je tijekom drugog tjedna pje{a~ke ofenzive jedinica okru`ila d`amiju u izbjegli~kom logoru Shati i ispred nje prona{la tri bombe – skrivene ispod odje}e i povezane be`i~nim detonatorom. “U samoj d`amiji, nekoliko je bombi le`alo na stepeni{tu kao izlo{ci u muzeju.” Yahalom, {to na hebrejskom zna~i “dijamant”, je jedinica koja je nastala 1995. godine spajanjem dvaju ve} postoje}ih jedinica in`enjerijskog odreda: Yael, zadu`ene za pomorsku sabota`u i razaranje prepreka te Yasap, {to je akronim za jedinicu za demonta`u bombi. Yahalom, koju se smatra jednom on najboljih jedinica u IDF-u, redovno sura|uje s specijalnim snagama vojske. Njezini su vojnici specijalisti za demonta`u bombi i kontroliranu detonaciju. Ako u Gazi bude sru{ena zgrada a to nije posljedica teroristi~ke “pogre{ke na radu”, vjerojatno se radi o djelu Yahaloma. Tijekom 14 godina otkako je utemeljena, jedinica Yahalom je dobila i niz podjedinica od kojih svaka ima svoju specijalnost. Jedna od njih, specijalizirana za zauzimanje zgrada stvorena je poslije propalog poku{aja osloba|anja otetog vojnika Nahshona Wachsmana 1994. godine. Tijekom tog poku{aja spa{avanja, vojnicima izvi|a~ke jedinice (Sayeret Matkal) trebalo je previ{e vremena da

Yahalom u akciji.

sru{e vrata te su zbog toga teroristi, koji su dr`ali Wachsmana u zato~eni{tvu, shvatili da ih napadaju i imali vremena da ubiju otetog vojnika. Druga podjedinica o kojoj se malo zna je Givol. O njoj se mo`e napisati samo da je utemeljena poslije napada na Sjedinjene Dr`ave 11. rujna i da je specijalizirana za nekonvencionalne prijetnje. Posljednja podjedinica i vjerojatno najva`nija ako u obzir uzmemo dana{nji obujam operacija u Gazi, jest jedinica Samur, {to na hebrejskom zna~i “lasica.” Specijalnost Samura je lociranje i uni{tavanje tunela za krijum~arenje te zaliha oru`ja. Za vrijeme operacije Lijevano olovo ova je podjedinica radila prekovremeno. Njezini zapovjednici ka`u da uop}e nisu iznena|eni koli~inom eksploziva na koje su nai{li u Gazi ali jesu zemljama njihovog porijekla – a to su, prema obavje{tajnoj slu`bi IDF-a, Sudan, Eritreja, Somalija, Iran i Sirija. “Bilo je kao u filmu Gospodar rata”, rekao je zapovjednik, govore}i o holivudskom filmu iz 2005. godine u kojem je Nicholas Cage glumio me|unarodnog trgovca oru`jem. Yahalom je pretrpio udarac 6. sije~nja kada je jedan od njegovih stru~njaka za demonta`u bombi, Alexander Mashevizky, ubijen u oru`anoj borbi s operativcima Hamasa u gradu Gazi. Na rijetkoj konferenciji za tisak, koja je uslijedila poslije sukoba, 47

RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

zapovjednik jedinice, pukovnik Amir je rekao da Yahalom djeluje protiv Hamasa s do tada nevi|enom koli~inom snage. “Vrlo smo agresivni”, rekao je. “Ne libimo se upotrijebiti razli~ite metode kako bismo za{titili pje{a~ke postrojbe. Udaramo neprijatelja koji `eli nama nanijeti udarac.” Iako su ipak desetorica vojnika poginula za vrijeme operacije Lijevano olovo, IDF se pripremio za znatno ve}i broj `rtava (prvobitne procjene poginulih bile su 10:1, jedan Izraelac na deset Palestinaca). Vrh IDF-a jednoglasan je u mi{ljenju da je uloga Yahaloma bila klju~na u smanjenju broja poginulih. Upravo zbog toga, komanda pje{adije IDF-a sada razmi{lja o dodavanju novog bataljuna ve} postoje}im trima borbenim in`enjerskim bataljunima i {irenju i okrupnjavanju Yahaloma dodatnim vojnicima i sredstvima. “Sama ~injenica da su na{e snage uspjele sti}i na svoj cilj bez `rtava zna~i da smo uspjeli”, rekao je Postu brigadni general Shelly Moshe iz in`enjerijske postrojbe. Osim {irenja postrojbi, Moshe je preporu~io i kupovinu dodatnih automatskih buldo`era D9 bez posade koji su u operaciji u Gazi postigli nevjerojatne uspjehe.

Jedan od njih, Black Thunder (Crna grmljavina), izgleda poput obi~nog buldo`era D9 ali je opremljen kamerama koje prenose sliku operatoru vozila koji njime upravlja pomo}u be`i~nog daljinskog upravlja~a. Tijekom operacije kori{teni su i drugi roboti kao {to su Eyedrive, lagani minirobot s pogonom na sva ~etiri kota~a i daljinskim upravljanjem, namijenjen stalnom motrenju i nadgledanju {to omogu}ava audio i videonadzor u stvarnom vremenu i s opsegom od 360°. Zahvaljuju}i njegovoj otpornosti, robota se mo`e bacati na tlo, spu{tati niz stepenice, prevrtati, a on }e ipak nastaviti raditi. Yahalom se za svoje operacije slu`i cijelim nizom robota – pri razmontiravanju bombi, istra`ivanju tunela i pretra`ivanju ku}a prije ulaska ljudi. Moshe ka`e da postoje planovi za distribuciju malih robota svakom pje{a~kom bataljunu u IDF-u. Moshe tako|er ka`e da nije bio iznena|en brojem tunela IED-a koje su prona{li za vrijeme operacije nego “razinom na koju se Hamas bio voljan spustiti u svojoj cini~noj uporabi civilne infrastrukture”. 

Gdje smo bili, {to smo radili

Bili smo u Rudama Klara Levi

I ovog smo prolje}a, dodu{e ne{to kasnije nego pro{le godine, bili na izletu u Rudama kod na{eg dobrog starog prijatelja Ante Grgi}a. Ante nam je prije ru~ka organizirao kratku {etnju i posjetu rudnicima, koji su sada zahvaljuju}i projektu Europske zajednice i grada Samobora u restauraciji. Prvi su ulazi ve} ure|eni i mo`e ih se posjetiti. Putem smo nailazili na raznobojno kamenje koje nam je svojom bojom ukazivalo na vrstu rude koja se iskopavala u tim rudnicima. Vodila nas je Barbara, desna ruka na{eg doma}ina, i {to se nas ti~e, polo`ila je s odli~nim. Na povratku smo brali {umske jagode, no nije ih bilo u koli~inama koje bi nas zadovoljile. Ki{a je rominjala, no dok smo se uspinjali do rudnika, nebo se razvedrilo i sve do povratka u Vatrogasni dom nije bilo ki{e. Ba{ pred zgradom DVD Rude prve kapi potjerale su pu{a~e u zaklon. Fi{-paprika{ je Ante, kao {to i dolikuje Slavoncu u Samoboru, napravio “za polizati prste”, a oni koji fi{ ne vole, dobili su kajganu od doma}ih jaja, koja su bila tako `uta da nismo mogli vjerovati. Uz kola~e i kavu ~avrljali smo do ranog popodneva, a zatim se uputili natrag u Zagreb. Na izletu je bilo tako lijepo da se “rodila” ideja organizacije izleta u okolicu Zagreba barem dva puta godi{nje. Jedanput }emo sigurno u Rude, a drugo mjesto izaberite sami.  48

Izlet u Rude.

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Razne vijesti s raznih strana Priredili Dolores Bettini, Dubravka Ple{e, Ante Jeri~evi} i Sonja Samokovlija

Novinar Khaled Abu Toameh pi{e o svojoj posjeti sveu~ili{nim kampovima u SAD-u i istra`ivanju koje je tamo proveo:

Kupite @idova za 25 centi

Otkrio sam da prema Hamasu ima mnogo vi{e simpatija tamo nego u Ramali. Slu{aju}i neke studente i profesore, na trenutak sam pomislio da slu{am Hamasova glasnogovornika ili budu}eg bomba{a samoubojicu.

@elim s vama podijeliti ovu pri~u koju sam dobio elektron-

^uo sam da Izrael nema prava na postojanje, da tamo vlada gori aparthejd nego nekada u Ju`noj Africi, da je operacija “Lijevano olovo” bila pokrenuta jer je Hamas po~eo pokazivati znake da je zainteresiran za uspostavu mira, a ne zato {to su na Izrael ispaljivani projektili.

Baruch

Re~eno mi je da su pri~e o korumpiranosti palestinskih du`nosnika “cionisti~ka propaganda”. Iako su oni koji tako razmi{ljaju u manjini i ve}ina njih nisu Palestinci, pa ~ak ni Arapi ili muslimani, oni su tvrdolinija{i koji nastoje zastra{iti svakoga tko im se suprotstavi. Mene su nazivali idiotom, la`ljivcem, a u kampusu u Chicagu su me do~ekale svastike nacrtane preko plakata koji su najavljivali moje predavanje. Ve}ina Arapa i muslimana s kojima sam se u kampusima susreo imala je mnogo vi{e razumijevanja, pa je ~ak i prihvatila moju analizu izraelsko-arapskog sukoba. Zastupao sam gledi{te koje zastupaju i izraelske i palestinske vlasti – ideju o dvije dr`ave i su`ivot Arapa i @idova u tom dijelu svijeta. Tzv. propalestinska hunta u kampusima, nije nudila ni{ta drugo, nego mr`nju i delegitimizaciju Izraela iako sami priznaju da nikada nisu bili u Izraelu niti na palestinskom teritoriju. Ne znaju i ne `ele znati da tamo @idovi i Arapi ipak me|usobno posluju, zajedno studiraju i svakodnevno se sastaju jer im je su|eno da `ive zajedno u tom dijelu svijeta. Ono {to se dogodilo u ameri~kim kampusima, nije toliko bio izraz podr{ke Palestincima, koliko promoviranje mr`nje prema `idovskoj dr`avi. Nije se toliko radilo o okon~anju “okupacije”, koliko o okon~anju postojanja Izraela. Poznato je da palestinski {kolski ud`benici ne promoviraju mir i su`ivot i da palestinski mediji objavljuju antiizraelske materijale, ali ne treba zanemariti ~injenicu da antiizraelska kampanja u ameri~kim kampusima nije ni{ta manje opasna. Ako se tako nastavi, ne}e biti iznena|enje ako sljede}i nara{taj d`ihadista ne do|e iz Gaze ili pakistanskih i afganistanskih brda i d`amija, nego iz sveu~ili{nih kampova SAD-a.

skom po{tom i ~iji mi izvor, priznajem, nije poznat. Mogu}e je da se takvo {to i nije zaista zbilo ali shvatimo ovu pri~u kao inspirativnu poruku.

Prije nekoliko godina rabin koji nije bio iz Teksasa prihvatio je poziv da do|e u zajednicu u Houstonu. Nekoliko tjedana poslije dolaska, vozio se autobusom od ku}e do centra grada. Kada je kupio kartu u autobusu i sjeo, shvatio je da mu je voza~ zabunom uzvratio 25 centi vi{e nego je trebalo. Dok je razmi{ljao {to da u~ini, sam je sebi rekao: Moram vratiti tih 25 centi. Ne bi bilo po{teno da ih zadr`im. Zatim je pomislio: Ma, zaboravi, radi se samo o 25 centi. Tko bi brinuo o tako sitnom iznosu? U svakom slu~aju, autobusna kompanija i tako preskupo napla}uje vo`nju; ne}e ni primijetiti da im nedostaje. Prihvatiti }u to kao B-`ji poklon i ni{ta ne}u re}i. Kada je autobus stao na njegovoj stanici, na trenutak je zastao na vratima a zatim je voza~u pru`io 25 centi i rekao: “Izvolite, previ{e ste mi vratili.” Voza~ se nasmije{io i pitao: “Niste li vi novi rabin?” “Da”, odgovorio je rabin. “Pa, u posljednje vrijeme puno razmi{ljam o tome da negdje odem na molitvu. Samo sam `elio vidjeti {to }ete u~initi ako vam uzvratim vi{e novca. Vidimo se u sinagogi na [abat.” Kada je rabin iza{ao iz autobusa, doslovno se primio za najbli`i stup javne rasvjete i rekao: “O, Ribono {el Olam, zamalo sam prodao @idova za 25 centi!” Na~in na koji `ivimo svoje `ivote ~esto su jedina knjiga koju }e neki ljudi ikada pro~itati. Ovo je uistinu zastra{uju}i primjer koliko nas ljudi promatraju kao @idove i kako nas testiraju! Uvijek dobro pazite – i pamtite – kada za sebe ka`ete da ste @idovi, na svojim ramenima nosite Ha{emovo ime!  *****

^e{ka Republika

U mjestu Uhersky Ostrek, otprilike 287 kilometara jugoisto~no od Praga, vandalizirano je `idovsko groblje. Napad vandala dogodio se na dan kada su se u Pragu okupili pre`ivjeli Holokausta i predstavnici oko 50 vlada zemalja koje trebaju vratiti privatno vlasni{tvo oduzeto u vrijeme Drugoga svjetskog rata i nakon njega. 

Newsweek – godi{nja lista 50 najutjecajnijih ameri~kih rabina: Anshel Pfeffer, dopisnik Haaretza osvr}e se na sastavlja~e liste i na kriterije po kojima su i ove i pro{le godine rabini dospjeli na listu i ka`e da je o~ito kako su preduvjeti za dospijevanje na listu: odli~ni odnosi s javno{}u i u~estalo pojavljivanje u medijima, politi~ki i dru{tveni utjecaj izvan zajednice, itd. Sve to ima vrlo malo ili ~ak ni malo veze s tradicionalnom ulogom rabina. Sastavlja~i liste se nisu oglu{ili na zamjerke, pa su ove godine sastavili i posebnu listu 25 49

RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

ameri~kih rabina – vrhunskih govornika – onih koji su us stanju utjecati i voditi zajednice i pojedince. Tako je nastala lista od 75 rabina od kojih gotovo ni jedan nema nikakvog zna~ajnijeg utjecaja na glavnu `idovsku zajednicu: Izrael. Za ve}inu njih u Izraelu nisu nikad ni ~uli. Za razliku od te liste, na listi najutjecajnijih izraelskih rabina bi bili stari ultraortodoksni rabini hasidi, voditelji litavskih i sefardskih je{iva i skupina mladih radikala koji `ive u naseljima. Ti rabini imaju podr{ku stotina tisu}a sljedbenika, nadziru politi~ke stranke, koalicije u Vladi, jednom rije~ju mogu pokrenuti prosvjede, blokirati ulaz u Jeruzalem, uni{titi neki biznis, izgraditi ili sru{iti naselja i odlu~iti o sudbini mirovnih pregovora izme|u Izraela i arapskih susjeda. U tome je razlika izme|u Jeruzalema i Babilona: u SAD-u jedan utjecajni rabin mo`e do}i u “Oprah show”, u Izraelu mo`e izazvati tre}i svjetski rat. *****

Dr. Izzeldin Abuelaish, palestinski lije~nik ~ije su tri k}eri poginule u sije~nju za vrijeme izraelske vojne operacije u Gazi, predlo`en je za Nobelovu nagradu za mir. Za vrijeme njegova posjeta Europi, dodijeljeno mu je po~asno belgijsko dr`avljanstvo, a imao je priliku i susresti se s predsjednikom europskog parlamenta. “Nobelova nagrada mogla bi za izraelski i za palestinski narod biti glasnik novog doba – doba mira”, izjavio je dr. Abuelaish. *****

U rubrici “Pitajte rabine” ameri~kog ~asopisa Moment, rabin Manis Friedman (pripadnik Habad pokreta) svojim je radikalnim izjava-

Italija

Prema pisanju Corriere Della Sera 1. kolovoza objavljena je vijest da je iranski zrakoplov “Tupoljev”, koji se nedavno sru{io u Iranu i u kome je smrtno stradalo 168 osoba, prevozio eksploziv za Hezbolahove teroriste u Libanonu. Tovar je letio iz Teherana za Armeniju, odakle je trebao nastaviti put kamionima preko Turske, zatim Sirije do kona~nog odredi{ta u Libanonu. Ve} nakon 16 minuta po poletanju pilot je javio da ima pote{ko}e, nakon ~ega se uskoro i sru{io pored grada Qazvina. O~evici tvrde da su se prije pada ~ule sna`ne eksplozije. Talijanske novine tako|er pi{u da je u avionu bio i ~lan elitne iranske revolucionarne garde koji je trebao nadgledati isporuku. Potvr|eno je da su na|ene sve tri crne kutije, ali njihov sadr`aj nije objavljen. U istom se ~lanku navodi da je bilo predvi|eno da se eksploziv preveze u ju`ni Libanon, no nakon eksplozije u Hezbolahovom skladi{tu municije nekoliko dana prije pada aviona, odlu~eno je da je sigurniji na sjeveru uz obale rijeke Litani. U ju`nom Libanonu rastu tenzije izme|u Hezbolaha i UNIFIL snaga koje su navodno 14. srpnja i uni{tile skladi{te municije.  50

Izrael

U srijedu 5. svibnja postavljen je model Drugoga Hrama na krov jo{ nedovr{ene zgrade je{ive Ai{ haTora u Jeruzalemu. Michale Osanis, autor prekrasnog modela, radio je na njemu punu godinu dana. Modeli i makete raznih gra|evina, uklju~uju}i i jo{ nekoliko manjih modela Hrama istog autora, nalaze se u nekoliko muzeja u Izraelu. Model je izra|en od srebra, zlata, jeruzalemskog kamena i drva.  *****

Na dan 24. rujna 2009. poznati pjeva~ Leonard Cohen odr`at }e koncert u Ramat Ganu na stadionu.  ma o arapskom zemljama koje okru`uju Izrael, naljutio i uznemirio `idovsku zajednicu u Americi. Nadine Epstein, urednica ~asopisa, ka`e da je zbog upotrebe izraza koji se obi~no mogu ~uti od islamskih ekstremista, primila mno{tvo pisama u kojima ~itatelji reagiraju i negoduju zbog takvih Friedmanovih izjava. Reagirao je i sam Friedman i rekao da je njegov odgovor u Momentu pogre{no shva}en jer prema “pripadnicima susjednih naroda `idovski narod se mora, kao {to to Tora zapovijeda, pona{ati s po{tovanjem i razumijevanjem”. Ipak, njegove su izjave izazvale rasprave o Habad Lubavi~ pokretu i tvrdolinija{ima u njihovim redovima. Ubrzo je iz sjedi{ta Habada do{la izjava u kojoj se ka`e: “@estoko se protivimo svakom mi{ljenju koje navodi na pomisao da Judaizam odobrava okrutnost i ubijanje civila, ~ak i u ratu. U skladu sa `idovskim zakonom, stav Habad Lubavi~ pokreta je nedvosmislen: svaki ljudski `ivot je od Boga dat, dragocjen i mora ga se tretirati s po{tovanjem, dostojanstvom i suosje}anjem.” Unato~ tome, Friedman ipak ka`e da su ubijanje i razaranje o kojima je govorio, u samoobrani dopu{teni. “Ako je tvoje dijete ugro`eno, napravi {to je potrebno – i ne treba{ se za to ispri~avati”, ka`e Friedman. *****

Kada su ~lanovi (prete`no) “gay” sinagoge Beth Simchat Torah na Manhattanu saznali da kr{}anska skupina ultraevangelika planira odr`ati prosvjed ispred njihove sinagoge, odlu~ili su demonstracije preokrenuti u priliku za prikupljanje nov~anih sredstava. Potaknuli su svoje pristalice da za svakih {est minuta trajanja prosvjeda doniraju najmanje jedan dolar. Tako je tijekom 51 minute prikupljeno vi{e od 10.000 $. Okupilo se oko 150 ljudi – ~lanova obli`njih sinagoga i crkava – koji su odr`ali protudemonstracije pjevaju}i `idovske pjesme i molitve. Evangeli~ki demonstranti su izjavljivali da su prirodne katastrofe i teroristi~ki napadi posljedica toleriranja homoseksualizma u Americi, a za cilj svog napada odabrali su upravo ovu zajednicu jer ona okuplja prete`no homoseksualnu `idovsku populaciju. *****

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

IDF razvija tipkovnicu i zaslon ra~unala prikladne za [abat Gil Ronen, IsraelNN.com

[abatnje tipkovnice? Drugi projekt koji je trenutno u “pilot” fazi razvija posebnu {abatnju tipkovnicu. Tijekom posljednjih mjeseci tri su tipa takvih tipkovnica pu{tena u eksperimentalno kori{tenje nakon {to ih je odobrio Vojni centar za ra~unalne i informacijske sustave (MAMRAM) kao i Odjel za informacijsku sigurnost. Rabinat sada ~eka povratne informacije od vojnika koji se njima slu`e te }e tada odlu~iti jesu li takve tipkovnice prihvatljivije od kombinacije virtualnih tipkovnica i {abatnjeg mi{a kojima se IDF trenutno slu`i. IDF tako|er razmatra mogu}nost zamjene `arulja sa `arnom niti koje se nalaze u komunikacijskoj opremi IDF-a s onima koje imaju LED diode. Uklju~ivanje `arulje s `arnom niti uklju~uje stvarno paljenje vatre {to Tora izri~ito zabranjuje. LED dioda se uklju~uje elektri~nom strujom – {to zabranjuju Mudraci ali ne i Tora te zato postoji ve}a fleksibilnost u slu~aju izrazite potrebe.

[abatnji prekida~i

Touchscreen koji se mo`e naknadno montirati, {abatnja tipkovnica i {abatnji mi{ (IDF website).

Rabinat IDF-a naporno radi na razvoju posebnog

touch screena koji bi omogu}io kori{tenje klju~nih ra~unalnih sustava bez kr{enja [abata, javlja ~asopis IDF-a BaMachaneh (U taboru). Operativne potrebe diktiraju kori{tenje ra~unalnog sustava kao {to je ’Masua’ ili ’Sheder Cham 400’ tijekom [abata. Ovi sustavi obavje{tavaju svoje operatere o smje{taju jedinica IDF-a za vrijeme operacija i bitaka. Drugi sustavi, kao {to je IDF-ov sustav medicinskog obavje{tavanja nazvan CPR tako|er se moraju koristiti za vrijeme [abata.

Ekipe rabinata se spremaju instalirati i posebne elektri~ne prekida~e koji }e omogu}iti otvaranje elektri~nih vrata tijekom [abata u taborima IDF-a koje ih koriste. Ure|aj se trenutno testira na pet ulaza u tabore IDF-a, uklju~uju}i i vrata Jafo u taboru Tzerifin. [abatnji prekida~ jedan je od najstarijih izuma rabinata koji {tedi novac IDF-a jer je njegova izrada u sklopu IDF–a jeftinija nego nabava od vanjskih dobavlja~a. Unutarnja mehanika i elektronika {abatnjeg mi{a kojeg je razvio Institut za Halahu i tehnologiju Tzomet koristi se talmudskom koncepcijom ’grama’, koja bogobojaznom @idovu dopu{ta da neizravno uzrokuje zbivanje nekih doga|aju za vrijeme [abata iako sam ni u ~emu izravno ne sudjeluje. Ova koncepcija omogu}ava ponovno namje{tanje nekih {abatnjih programatora vremena za vrijeme trajanja [abat. 

“Sustav CPR slu`i medicinskom osoblju kada vojnik stigne u kliniku i nema na~ina da izbjegnemo njegovo kori{tenje za vrijeme [abata”, objasnio je kapetan rabin Ronen Aharon, zadu`en za pitanja Halahe i tehnologije pri rabinatu. Iako Halaha (`idovski zakon) ka`e da se [abat smije prekr{iti radi spa{avanja `ivota, rabinat IDF-a tra`i na~ine da se kr{enje [abata svede na najmanju mogu}u mjeru. Rabinat IDF-a razvio je dvije mogu}nosti kori{tenja zaslona prikladnih za [abat. Jedan je poseban zaslon koji reagira na dodir a drugi je zaslon koji se posebno montira na ve} postoje}i zaslon i koji djeluje kao zaslon koji reagira na dodir. Jo{ nije odlu~eno koji }e od ova dva sustava biti upotrijebljen.

[abatnji mi{ Instituta Tzomet (website Instituta Tzomet). 51

RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Zaboraviti Jeruzalem David Bogner Sada, kad sam se vratio u Izrael, do Jeruzalema imam pola sata vo`nje. Priznajem da mi je te{ko staviti Jeruzalem vrh svake radosti svoje. Sram me je priznati da u {est godina otkako smo napravili alija na prste dvije ruke mogu izbrojati koliko sam puta molio pred Kotelom. Ali, nisam samo ja zaboravio Jeruzalem.

Na mnogim `idovskim vjen~anjima obi~aj lomljenja ~a{e obi~no je popra}en govorenjem ili pjevanjem Im Eshkachech: Nek se osu{i desnica moja, Jeruzaleme, ako te zaboravim! Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje. Ali, budimo na trenutak iskreni. Dok jo{ govorimo (ili pjevamo) ovaj bolan podsjetnik, ve} smo zaboravili Jeruzalem… i spremamo se povikati Mazal Tov! nevjesti i `eniku. ^ini se da je ovdje problem u kontekstu. Nalazimo se na zabavi, a od nas se tra`i da svoja o~ekivanja i sre}u zamijenimo nezgodnim trenutkom introspekcije. Da, poslu{no izgovaramo rije~i, ali izgovaramo ih s jednakom iskreno{}u kao {to dijete kojem su roditelji obe}ali nagradu izgovara i ’molim’ i ’hvala’. Ista se kontekstualna zagonetka pojavljuje i u modernom @idovstvu. Da, tehni~ki gledano, jo{ smo uvijek prognanici. Ali, vrlo je malo @idova koji danas mogu zamisliti da ih se lancima odvla~e iz Jeruzalema a jo{ ih je manje koji osje}aju stvarnu, razornu ~e`nju za povratkom. Dva retka Im Eshkachech uzeta su iz srednjega dijela Psalma 137, Jeremijine tu`balice zbog gubitka Jeruzalema, koji po~inje rije~ima: “Na obali rijeka babilonskih…”. Ali, ~ak i obi~aj govorenja ovog Psalma prije tjednog Birkat HaMazon vi{e nije u modi. Pretpostavljam da smo tijekom tjedna previ{e zaposleni da bi se prisje}ali Jeruzalema. Tijekom prve godine studija na Hebrew University istra`ivao sam svaku ulicu staroga grada Jeruzalema u`ivaju}i u nevjerojatnoj sre}i {to mogu moliti pred Zapadnim Zidom u svako doba dana ili no}i i uranjaju}i u povijest Vje~noga Grada. Ali, kada sam do{ao do druge godine, po~eo sam zaboravljati Jeruzalem, sve manje i manje posje}ivati Stari Grad i prestao osje}ati divljenje prema svetim mjestima. Umjesto divljenja osje}ao sam ne{to {to bi se moglo opisati ako ne kao prijezir onda barem zamor i naviku. O Zapadnom Zidu, Kotelu po~eo sam razmi{ljati kao {to vjerojatno ro|eni Njujuor~ani razmi{ljaju i Kipu slobode i Empire State Buildingu. Tamo sam ve} bio. Sve sam to ve} vidio. 52

Svjedok sam vremena kada su @idovi diljem svijeta plesali po ulicama i plakali od sre}e kada su ~uli slavodobitne rije~i: Har Habyit b’Yadeinu (slavna radijska objava za vrijeme [estodnevnog rata da je ’Brdo Hrama u na{im rukama’). Ali danas su ~ak i mnogi vojnici koji su se borili i koji su krvarili kako bi ponovo ujedinili Davidov grad zaboravili za{to je to tada bilo tako va`no. Za previ{e je ljudi Jeruzalem postao tek moneta za potkusurivanje ili optere}enje. Pretpostavljam da dio problema le`i u dobivanju onoga {to smo tra`ili. Dok `urimo kako bismo po`eljeli dobrodo{licu [abatu – nevjesti, pjevamo Leha Dodi. Ali, ve} oko podneva na [abat, dobar dio nas bio bi najsretniji kada bi nevjesta po`urila i oti{la kako bismo mogli provjeriti rezultate utakmica ili pogledati film. Pvi put u 2000 godina na{om djedovinom vladaju @idovi. Ali umjesto da razmi{ljamo o svojoj nevjerojatnoj sre}i i o tome kako se Mo{e morao osje}ati gledaju}i s ~e`njom ovu zemlju u koju nikada ne}e smjeti u}i, mi se me|usobno sva|amo i lakomisleno razmi{ljamo o odbacivanju svojeg prava kao da se radio samo o jednoj od karata za igru. Svake godine, dok ostatak zemlje slavi Jom jeru{alajim i odlazi na slavljeni~ke {etnje oko starih gradskih zidina, ja zatvaram i zaklju~avam vrata svojeg ureda i sjedim u mraku slu{aju}i krckavu snimku vojnika Motte Gura koji zauzimaju Jeruzalem. Slu{am rabina Shlomu Gorena koji pu{e u {ofar i govori molitvu [ehehejanu pred Kotelom… i slu{am zvukove vojnika koji pla~u dok Rav Goren govori Kadi{ za njihove pale suborce. Nakon {to snimka zavr{i, ja bri{em o~i i samom sebi obe}avam da }u ove godine ponovo otkriti onaj osje}aj divljenja i strahopo{tovanja kojega pamtim iz vremena kada sam kao mladi sveu~ili{tarac stajao pred drevnim kamenjem jeruzalemskim. Sam sa sobom sklapam dogovor da ove godine ne}u zaboraviti Jeruzalem; da }u provesti vi{e vremena posje}uju}i svetinje i mole}i na mjestima o kojima su moji preci mogli samo sanjati. Obe}avam to sam sebi jer prepoznajem va`nost ovoga mjesta. Poznajem svoju du{u… i sje}am se. Ali, upravo je to naj~udnije od svega. Prisje}am se bez ikakvog problema. Prisje}am se svakog koraka kojega sam ikada napravio u ovom osobitom gradu. Ali, zbog nekog neobja{njivog razloga, dok se mjeseci pretvaraju u godine, moje me noge sve rje|e i rje|e nose tim drevnim ulicama. Pretpostavljam da to samo dokazuje da nikada nije ni bio problem u sje}anju na Jeruzalem. Pravi je izazov svakome @idovu ne zaboraviti ga. 

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Proslavljeni @idovi: Benjamin iz Tudele Mike Martin – 22. lipanj, 2009.

Benjamin iz Tudele bio je rani istra`iva~ koji je krenuo iz [panjolske i proputovao cijeli svijet tijekom 12. stolje}a. Iako ga neki nazivaju `idovskim Markom Polom, njegova su putovanja otprilike sto godina prethodila avanturama znatno poznatijeg putnika. Oko 1160. godine Benjamin iz Tudele otputio se iz sjeveroisto~nog grada Tudele u Navarri u [panjolskoj te je tijekom dvanaest ili trinaest idu}ih godina posjetio Aziju, Afriku i mno{tvo europskih zemalja. Njegova su putovanja bila vrlo zna~ajna jer je pedantno vodio dnevnik svojih avantura i kada se vratio objavio komentar pod nazivom Benjaminova putovanja u kojima je detaljno opisao ljude i narode koje je susreo na svojim putovanjima. Neki vjeruju da je svrha njegovih putovanja bila posjetiti Svetu Zemlju dok drugi misle da ga je zanimao samo trgova~ki uspjeh. Ima i onih koji su uvjereni da je `elio popisati `idovske zajednice koje su se nalazile na putu od Europe do Bliskog Istoka kako bi putnici znali gdje se mogu zaustaviti i odmoriti tijekom svojih putovanja.Vjerojatno je svoja putovanja financirao onim {to je zaradio kao trgovac a {togod bio razlog njegovih putovanja zapisi Benjamina iz Tudele o njegovim dugim putovanjima postali su jedan od prvih pogleda na mnoge civilizacije koje je posjetio. Zahvaljuju}i to~nosti i preciznosti njegovih bilje`aka, bio je to i jedan od najranijih povijesnih zapisa toga vremena. Iz njegove knjige znamo da se prvo zaustavio u Barceloni a zatim u francuskoj regiji Provansi. Francusku je napustio tako {to je iz Marseillesa otplovio do Genove. Dok je bio u Italiji posjetio je Pisu a zatim je mnogo vremena proveo u Rimu gdje je do u detalja opisao arhitekturu i starine toga grada. Jedna od dodatnih zanimljivosti njegovog putopisa jest ~injenica da je sve {to je vi|ao tijekom svojih putovanja tuma~io kroz `idovsku povijest.

Benjamin iz Tudele, Dumouzv bakropis. 19. stolje}e.

Benjamin iz Tudele proveo je neko vrijeme `ive}i u ju`noj Italiji i na Siciliji, zaustavio se u Salernu, Amalfiju, Melfiju, Beneventu i Brindisiju. Zatim je otplovio u Gr~ku i neko vrijeme proveo u Carigradu a potom krenuo na Cipar. Sa Cipra se otputio na kopno preko Sidona i Tira i kona~no stigao u Izrael koji je u to vrijeme jo{ bio pod vlasti kri`ara. Izrael je proputovao uzdu` i poprijeko i opisao mnoga sveta mjesta, osobito u Jeruzalemu i preostalim `idovskim naseljima u Izraelu.

Upravo se to kasnije pokazalo od neprocjenjive vrijednosti `idovskim znanstvenicima i povjesni~arima koji su poku{avali prona}i prvu `idovsku dijasporu nakon {to su Rimljani zauzeli Izrael. Njegove bilje{ke tako|er sadr`e vrijedne informacije o politi~koj povijesti i unutarnjem razvoju zemalja i naroda koje su mnogi drugi trgovci i putnici, @idovi i ne`idovi koristili kao referentnu to~ku.

Njegovo putovanje Bliskim istokom uklju~ivalo je i Damask u Siriji otkuda se otputio u Bagdad. Tamo je slikovito opisao kalifov dvor i jo{ postoje}e talmudske akademije. Posjetio je i Perziju (danas Iran) a zatim se otputio u azijske zajednice u Kini, Ko~in (Indija) i Cejlon. Osobito su zanimljivi njegovi realisti~ni opisi Asasina u Libanonu. Benjamin iz Tudele prvi je Europljanin modernog vremena koji je Kinu nazvao njezinim dana{njim imenom.

Benjamin iz Tudele nije samo bilje`io op}a zapa`anja o stanovni{tvu te obi~ajima naroda koje je posjeti nego je vodio i obilne bilje{ke o gusto}i `idovskog stanovni{tva u odre|enim pokrajinama i gradovima te va`ne podatke o gra|anskim zanimanjima @idova. Europski su ~itatelji tako saznali da @idovi u Palestini i nekim drugim zemljama {iroko koriste umjetnost bojanja te da `idovska zajednica u Thebama u Gr~koj radi na proizvodnji svile i purpura. Tako|er su prvi put saznali da u Antiohiji postoje @idovi – staklari a u Tiru @idovi brodovlasnici, da `idovski radnici `ive me|u Druzima u Libanonu i da u Krisi, u podno`ju Parnasa, postoji velika kolonija @idova.

Na putu ku}i posjetio je Egipat i neko vrijeme proveo u Kairu i Aleksandriji te pisao op{iran dnevnik o organizaciji sinagogalnog `ivota u Egiptu. Zatim je krenuo natrag u Europu preko Palerma na Siciliji te do [panjolske do{ao vrludaju}i Francuskom i Njema~kom gdje je pisao o idealiziranom `idovskom `ivotu u tim zemljama. Neki vjeruju da se ovi njegovi zapisi temelje na ono {to je `elio vidjeti a ne na onom ~emu je uistinu svjedo~io. Trinaest godina nakon {to je krenuo na svoje epsko putovanje ponovo se vratio u [panjolsku, u Aragon i vratio se ku}i kako bi napisao knjigu o svojim putovanjima. Knjiga je bila objavljena u Istambulu 1653. godine.  53

RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

@idovski folklor Priredila Dubravka Ple{e

uistinu postoje. Neki kasniji znalci, kao {to su Majmonides i Ibn Ezra, upozoravaju da je vjerovanje u demone praznovjerje ali njihovi su stavovi nadja~ani silnom `eljom ljudi da vjeruju u snagu zla koje su vi|ali u svojim svakodnevnim `ivotima. [irenjem kabale u 15. i 16. stolje}u, u~vrstilo se vjerovanje da postoji kozmi~ki plan u kojem su desno i lijevo suprotne struje ~istih i ne~istih snaga te se do sredine 17. stolje}a pro{irilo mi{ljenje me|u ve}inom @idova diljem svijeta o tome da demoni ne samo da postoje nego i u~enja i knji`evnost to potvr|uju. Menasseh b. Israel, rabin, u~enjak, tiskar i diplomat, zaklju~io je u to vrijeme: “Mi{ljenje je `idovskih znalaca da se spomeni demona u Tori trebaju shvatiti doslovno.” Ovaj je zaklju~ak uglavnom utemeljen na njegovom dugom prou~avanju talmudske knji`evnosti koja je definirala demone kao “bi}a izme|u an|ela i ljudi.Oni imaju krila kao an|eli i kre}u se s jednog kraja zemlje na drugi i znaju {to }e se dogoditi ali, poput ljudi, oni jedu, piju, razmno`avaju se i umiru”. Drugi odjeljak navodi vjerovanje koje se dugo odr`alo, da su demoni nevidljivi i da “zato {to nemaju tijela ne bacaju sjenu”.

@idovski folklor i misticizam prepun je pri~a o ~arobnim mo}ima i izmi{ljenim bi}ima. Zapo~injemo na{e putovanje kroz `ivot i vrijeme `idovskoga naroda onako kako ga je zabilje`io folklor ispituju} i najsna`niji od svih ljudskih osje}aja – strah i, naravno, legende koje su nastale tijekom `idovske povijesti.

DEMONI @idovski folklor i magija di~e se bogatom i dugom tradicijom i po{tovanjem prema duhovima kako dobra tako i zla. Dok su snage dobra, uklju~uju}i an|ele i druge predstavnike Ha{emove dobrote, ~esto pozivali da u~ine ~uda i ispune `elje vjernika, ni tamna strana nikada nije zaostajala. U davna vremena naro~ito su snage demona smatrane jednako sna`nima kao i snage dobra, pogotovo u osiguravanju slave i bogatstva onima koji su nad njima imali magi~nu mo}. Od najranijih je dana @idovstvo imalo vrlo detaljno razra|enu demonologiju koja je definirala vrste demona te njihovu pojedina~nu narav i zanimanja. Vjerojatno je razlog tome bila znati`elja vezana uz duhovni svijet nekih od dominantnih kultura kao {to su bile Egipat, Babilon i Perzija koje su neko} vladale `idovskim narodom. Kada su krenuli u izgnanstvo u Europu, @idovi su svoja vjerovanja vezana uz duhovni svijet ponijeli sa sobom i uklopili ih u ono {to su ~uli iz njema~kih, francuskih i {panjolskih izvora u svojim privremenim domovinama. Ve}ina vjerovanja i praksi vezanih uz demone usredoto~ila se na zlu narav demona i na pronala`enje najboljih metoda za{tite. Nitko, ~ak ni rabini, nisu poricali njihovo postojanje i tijekom ve}eg dijela `idovske povijesti bilo je prihva}eno mi{ljenje da demoni 54

Kao i mnogi drugi Europljani toga vremena, i `idovski je narod vjerovao da nema jasne linije razdvajanja izme|u svijeta ljudi, `ivotinja i an|ela te da se `ivotinje i an|eli lako mogu pretvoriti u ljude ili `ivotinje kao {to su ma~ke, vukovi ili ze~evi kako bi zbunili i prevarili ljude. Vjerovalo se i da demoni nastanjuju nenaseljena mjesta, pustinje, {ume i polja te osobito ne~ista mjesta kao {to su nu`nici. To je dovelo do nastanka posebnih zaziva kojima se od an|ela ~uvara tra`ila za{tita na takvim mjestima. Ova je veza izme|u demona i prljav{tine osobito jaka u `idovskoj tradiciji i postoji sedam situacija u kojima je nu`no ritualno oprati ruke kako bi se uni{tilo ili otjeralo demone. Ovo uklju~uje i pranje ruku nakon jutarnjeg ustajanja jer je ~ovjek no}u osobito podlo`an djelovanju demona. Tako|er je bilo zabranjeno dodirnuti o~i, u{i, nos i usta neopranim rukama jer su se ljudi bojali da bi zli duhovi mogli u}i u tijelo kroz ove otvore. Druga su vjerovanja uklju~ivala i mi{ljenje da se ne smije `ivjeti na mjestu koje je posjetio demon te da se mora pa`ljivo birati mjesto na kojem }e se graditi ku}a ako se gradilo u pustim podru~jima jer upravo takva mjesta nastanjuju demoni. Tradicija je savjetovala da se takva ku}a nikada ne gradi od kamena jer bi dojam stalnosti kojega takvo zdanje ostavlja moglo naljutiti demone. Ako se na takvoj ku}i mijenjaju prozori i vrata, novi prozori i vrata moraju se staviti to~no na mjesto starih jer demoni ne vole novine. U nekim su `idovskim sredinama ljudi jo{ uvijek pla}eni da `ive u novim ku}ama sve dok se vlasnici ne uvjere da dom nisu zauzeli demoni. Demoni i strah od mo}i mra~ne strane normalan su dio `idovske tradicije, folklora i knji`evnosti. Ali, nasre}u, njihove mo}i uvijek su nadvladavale sile dobra. 

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Upoznajte ro|aka Michelle Obame, rabina Anthony Weiss, Haaretz

Dok se Barack Obama trudio osvojiti glasove @idova, pokazalo se da je ro|ak njegove supruge jedan od najistaknutijih crnih rabina u dr`avi – {to je pro{lo uglavnom nezapa`eno. Michelle Obama, supruga demokratskog predsjedni~kog kandidata i Rabin Capers Funnye, duhovni vo|a prete`no crna~ke sinagoge u ju`nom dijelu Chicaga, su brati} i sestri~na u drugom koljenu. Funnyeva majka, Verdelle Robinson Funnye (ro|ena Verdelle Robinson) i djed po ocu Michelle Obame, Frasier Robinson Jr., bili su brat i sestra. Funnye je glavni rabin etiopske `idovske zajednice Beth Shalom B’nai Zaken u ju`nom dijelu Chicaga. Dobro je poznat u `idovskim krugovima jer djeluje kao most izme|u prosje~nih @idova i puno manje i uglavnom zasebne `idovske crna~ke zajednice koja se ponekad naziva i ju`ni Chikago ili zajednica crnih Hebreja. Dobro je poznat u `idvskim krugovima kao aktivni Izraeli}anin. ^esto je ukazivao {iroj `idovskoj zajednici da mora biti otvorenija srca u prihva}anju @idova ~ija ko`a nije bijela. Funnyeva poznata ro|akinja unosi neo~ekivani obrat u detaljno razmotreni odnos Baracka Obame i @idova u ovoj predsjedni~koj kampanji. S jedne strane, `idovske politi~ke organizacije, glasa~i i donatori odigrali su klju~nu ulogu u Obaminom dolasku na vlast u Chicagu, uklju~uju}i i neke od najbogatijih i najistaknutijih obitelji u gradu. Ali, senator iz Illinoisa borio se da nadvlada sumnje nekih dijelova `idovske zajednice, uklju~uju}i i skepticizam o njegovom stavu vezanom uz Izrael i demantirane ali uporne glasine da je prikriveni musliman. Funnye, koji samoga sebe opisuje kao neovisnog, ka`e da nije sudionik Obamine kampanje ali da je donirao novac i da za Obamu navija. “Znam da bi njezin djed i njezin otac te moja mama i svi na{i ro|aci koji su sada pokojni bili stra{no, stra{no ponosni na njih oboje”, Funnye je rekao ~asopisu Forward.

Michelle Obama i Obamina kampanja nisu odgovorili na molbu za komentar. Funnye je rekao Forwardu da cijeli `ivot poznaje Michelle Obama (ro|ena Michelle Robinson). Bili su vrlo bliski i Funnye ka`e da je vi|ao Michelle nekoliko puta godi{nje dok su odrastali, uglavnom na obiteljskim okupljanjima i za vrijeme povremenih posjeta njezinoj ku}i. “Njezin je otac dr`ao na{u obitelj zajedno”, rekao je Funnye. “Uvijek je `elio da obitelj bude blisko povezana i da budemo u kontaktu jedni s drugima.” Funnye, kojem je 56 godina, rekao je da on i Michelle, kojoj su 44 godine, nisu bili osobito bliski dok su odrastali ali je se sje}a kao “energi~ne, pametne i vrlo bri`ne”. Izgubili su kontakt kada su odrasli i krenuli svaki svojim putem ali ponovo su se na{li mnogo godina kasnije dok je Michelle Obama radila na ~ika{kom Sveu~ili{tu, a Funnye je vodio lokalnu organizaciju Plava gargojla. Funnye je radio i s Barackom Obamom koji je u to vrijeme bio senator i dolazio je govoriti na tribinama koje je organizirala Funnyeova organizacija. Kada su se Barack i Michelle Obama vjen~ali, Funnye i njegova obitelj nazo~ili su vjen~anju. Iako se Funnyeova zajednica opisuje kao Etiopski Hebreji, nije povezana s Etiopskim @idovima koji se obi~no nazivaju Beta Israel i koji su masovno uselili u Izrael u posljednjih nekoliko desetlje}a. Tako|er nema nikakve veze s Crnim Hebrejima iz Dimone u Izraelu. Funnye je konvertirao na `idovstvo i zare|en je za rabina pod nadzorom crnih izraeli}anskih rabina a zatim je ponovo konvertirao pod nadzorom ortodoksnih i konzervativnih rabina. ^lan je ~ika{kog rabinskog odbora. 

Bosanski @idov `eli ukinuti zabranu natjecanja za polo`aj Predsjednika Reuters – Haaretz

Bosanski @idov i jedan Rom `alili su se Evropskom sudu za ljudska prava kako bi ukinuli zakone koji im ne dopu{taju da se natje~u za polo`aju predsjednika. Prema odredbama Daytonskog mirovnog sporazuma kojim je okon~an rat koji je u Bosni trajao od 1992. do 1995. godine, samo bosanski Srbi, Muslimani i Hrvati mogu se natjecati za polo`aj predsjednika. Ustav, nastao prije 14 godina, nastojao je zavr{iti rat u kojem je poginulo 100.000 ljudi i dao politi~ka prava samo onim etni~kim grupama koje su se me|usobno borile. “Time su zatvorena vrata svim onima koji se nisu izjasnili kao pripadnici jednog od ova tri konstitutivna naroda”, rekao je Jakob Finci, vo|a `idovske zajednice i bosanski veleposlanik u [vicarskoj. ^lanovi manjina i oni

koji potje~u iz etni~ki mije{anih brakova, uobi~ajenih u Bosni u vrijeme Jugoslavije, tako|er se nemaju pravo natjecati za gornji dom nacionalnog parlamenta. Europski sud za ljudska prava ovoga je tjedna zapo~eo zasjedanje vezano uz spor kojega su pokrenuli Finci i Dervo Sejdi}, ~lan bosanskog Vije}a Roma, koji tvrdi da Bosanski ustav kr{i Europsku konvenciju o ljudskim pravima i Konvenciju Ujedinjenih naroda te neke me|unarodne dogovore. “Mislim da je krajnje vrijeme da se odmaknemo od etni~kih podjela koje su bile nu`ne kako bi se zavr{io rat”, rekao je Finci Reutersu telefonom iz svoga ureda u Bernu. “Vrijeme je da Bosna u|e u svoju europsku fazu.” O~ekuje se da }e sud donijeti odluku tijekom rujna.  55

RUAH HADA[A

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Kirova ili pirova pobjeda? Vatroslav @upan~i} – Predsjednik udruge “Reforma” za promicanje etike, morala, obiteljskih vrijednosti i ljudskih prava Stoga je nejasno da se “zate`e” sa projektom obnove, jer istovremeno u Zagrebu vlast financira mnoge upitne projekte koji ni izbliza nemaju va`nost koju ima izgradnja sinagoge – na primjer, financiranje projekta kakav je bio koncert na kojem se kroz razglas u vrijeme izbora zaori uzvik “Za dom spremni” – nekoliko metara od parkinga-sinagoge. U spomenutoj Areni svoj je scenski povratak imala miljenica srpskih dobrovoljaca... Dobiva se dojam da se danas u ime sumnjive tolerancije i populizma namjerno zatiru moralne i povijesne obaveze. Parkirali{te u Pra{koj ulici.

Dvije i pol tisu}e godina unazad, nalazimo jedan suprotan i zapanjuju}i primjer otvorenosti vlasti prema i tada raseljenoj `idovskoj zajednici.

Ovog prolje}a u na{oj zemlji odr`ani su jo{ jedni demokratski lokalni izbori. Predizborna kampanja bila je kao i svaki put pro{arana obe}anjima i osvrtima na realizirane projekte vladaju}ih. U Zagrebu su se tako hvalili novoizgra|enom sportskom dvoranom, novim tramvajima, te ostvarenim projektima kulture koji Zagreb stavljaju u rang kulturnih metropola; u sklopu regulacije prometa ure|ene su prometnice i parkirali{ta u gradu. I tu po~inje problem, problem neispunjenog obe}anja. Ne zbog naplate ili zone parkinga, ve} zbog lokacije jednog parkirali{ta u centru – onoga u Pra{koj ulici, na mjestu sru{ene sinagoge. Demokratske su vlasti (gradske i dr`avne) obe}ale da }e se izgradnja sinagoge rije{iti brzo, ali sada je o~igledno da ne}e istom brzinom kojom se izgradila skupa sportska dvorana ili neki od novih shoping centara. Za{to? Jasno je da demokratska hrvatska vlast (od 1990.), nema nikakvog kontinuiteta ni udjela s tvorevinom koja je 1942. sru{ila sinagogu, ali jer je to zlo bilo u~injeno od Hrvata i u ime Hrvatske, i dana{nja vlast ipak snosi moralnu odgovornost da sinagogu obnovi i stavi u funkciju. Prvenstveno u funkciju @idovstva – zajednice koja je Zagreb izgra|ivala kulturolo{ki, znanstveno, duhovno, ali i, doslovno, arhitektonski. Obnovljenu sinagogu Hrvati i gra|ani Zagreba trebaju zbog sebe samih i budu}ih nara{taja, kako bi se kona~no skinuo i zadnji ostatak svaki stigme i optu`be o nacionalnoj genocidnosti Hrvata. Tom je stigmom (naj~e{}e umna`anjima broja `rtava) beogradska propaganda vje{to manipulirala pola stolje}a u vlastite svrhe, prikrivaju}i istovremeno vlastitu aktivnu ulogu u Holokaustu.

Kir, kralj tada premo}ne perzijske civilizacije objavio je proglas o povratku @idova iz osvojenog Babilona u njihovu postojbinu. Po{to je identitet @idova neodvojivo povezan uz vjeru, Kir tra`i ponovnu izgradnju hrama u Jeruzalemu. Da stvari ne ostanu samo proklamirane Kir u tu svrhu prila`e: imovinu koju je protekla babilonska vlast svojevremeno otela iz Hrama, ukazom tra`i da podanici dobrovoljnim materijalnim prilozima podupru `idovske povratnike koji }e graditi Hram u Jeruzalemu, ula`e sredstva iz vlastite riznice. Opis Kirove odluke i poticaja pobli`e je opisan u biblijskim knjigama Ezre i proroka Izaije, a prikazan je kao vladar pobjednik koji se zala`e za dobrobit podanika ispravljaju}i nepravde izvr{avaju}i obe}ano. Rezultat njegovog ukaza bio je da je Hram u Jeruzalemu, uz odre|ene pote{ko}e, bio podignut nedugo nakon povratka prvih grupa iseljenika. Demokratska vlast i javnost dvadeset prvoga stolje}a mogu mnogo nau~iti iz ovog primjera vladara danas nestale civilizacije. Povratom otete `idovske imovine, javnim fondom za izgradnju sinagoge te uz gradska i dr`avna sredstva uz pomo} sveprisutnog marketinga, sinagoga bi se u rekordnom roku mogla vratiti na njeno mjesto u Pra{ku ulicu. U protivnom jo{ jedni dobiveni izbori za aktualnu vlast mogu biti samo jedna pirova pobjeda. A mogla bi biti Kirova. 

Be {amajim menuhanu – sau~e{}a Obitelj Dragovi} i Bettini Obitelj Kern, Cuculi} i Baruh Priajtelji Vere Fischer Obitelji Gorana Konfortija 56

IN MEMORIAM

RUAH HADA[A

Za Gorana Konfortea Pozdrav prijatelju Jadranka Dizdar Goran Konforte

Oti{ao nam je Goran Konforte. Nevjerojatna je i bolna ova spoznaja koju je jo{ uvijek te{ko prihvatiti. Svi mi koji smo Gorana voljeli i prijateljevali s njim cijeli `ivot vjerovali smo i nadali se da }e pobijediti bolest. Gotovo do posljednjeg trenutka bili smo sigurni da }e svojom tihom ali sna`nom odlu~no{}u nadja~ati i taj problem kao i sve ostale dotad. A svojim zdravstvenim problemima kao niti uop}e problemima koje donose `ivot i svakodnevica, Goran nikada nije zatrpavao svoje bliske prijatelje. U svojoj finoj samozatajnosti, prijatelje je nje`no ~uvao od svih mogu}ih neugoda i te{kih tema, pa i svojih vlastitih. S jako malo rije~i uvijek je znao pomo}i, za{titi, ohrabriti i uliti optimizam i onda kada to ni onima najja~ima nije polazilo za rukom. Sve to poja~ao bi svojom isto tako nje`nom duhovito{}u, nepredvidljivom, neiscrpnom i rasko{nom, kojom je `ivot ~inio lak{im svima oko sebe. Jo{ od najranije mladosti, krasili su ga skromnost i ozbiljnost i, neuobi~ajeno velika, zapravo beskrajna koli~ina odgovornosti u brizi za najdra`e. Za obitelj Goran je ginuo u svakom trenutku i bio spreman u~initi i nemogu}e, za prijatelje bio je vjerni saveznik koji su u njemu uvijek mogli na}i podr{ku i uto~i{te. Imao je nepogrje{iv instinkt u razlikovanju bitnih i nebitnih stvari: su{tini je uvijek davao prednost nad prolaznim blje{tavilom, nije bilo tog umjetnog sjaja niti bljeska koji ga je mogao zadiviti. Divio se istinskoj ljudskoj dobroti i jednostavnosti, znanju i kreativnosti, a to je znao u svakoj prilici pokazati. Zato je bilo divno dru`iti se s Goranom i imati ga za prijatelja. Nevjerojatno je puno ~itao {tivo iz najrazli~itijih podru~ja, bio je iznimno obavije{ten o svim najnovijim literarnim, znanstvenim i umjetni~kim postignu}ima. Sje}am se kako nas je znao sve iznenaditi u dugim razgovorima u prelijepom

vrtu ko{evskog stana i, onako uljuljkane u bezbri`nosti mladena~kih snova, razbuditi svojim pronicljivim i pametnim komentarima `ivotnih tema. Jer, Goran je bio pravo oli~enje prakti~nosti i racionalnog pristupa, u radu i stvaranju a ne snivanju vidio je poeziju ljudskog postojanja. Goranova odanost poslu i energija koju je ulagao u izvr{avanje profesionalnih obaveza, mogli su poslu`iti piscima ud`benika kao primjer kako se odnositi prema poslovnim izazovima. Mnogi su ostajali zadivljeni da je mogao dnevno raditi, po pravilu, i vi{e od 10 sati, ali Goran se poslu predavao kao dijete igri i u tome u`ivao jer je uvijek imao viziju koja mu je, kao u pjesmi, davala krila. Niti gor~ina i patnje ratnog izbjegli{tva nisu u Goranu uni{tili taj entuzijazam i hrabrost koje je zadr`ao do posljednjeg daha. Stra{na obiteljska tragedija koja ga je zadesila, sve dramati~ne okolnosti kojima je igrom sudbine bio izlo`en, `ivio je dostojanstveno, u ti{ini, rade}i s istim intenzitetom. Kada bi se i odlu~io prijateljski povjeriti i govoriti o svojim osje}ajima a to je bilo zaista vrlo rijetko, tada je s neizmjernim ponosom govorio o svojoj djeci. Danijela i Lea bile su oduvijek i zauvijek u sredi{tu svijeta za koji je Goran `ivio, u samom epicentru njegovog velikog srca. Po otvorenosti svoje du{e u kojoj su dominirali ~ovje~nost, ljubav i razumijevanje za sve ljude, Goran je bio poput dragulja, pravi melem za du{e svih onih s kojima se dru`io ili u poslu sura|ivao. Goran je oti{ao a nije bilo vremena da mu izrazimo svu svoju zahvalnost i po{tovanje za prijateljstvo kojim nas je tako predano, iskreno i odano ohrabrivao godinama. Ako Gorana zaista vi{e nema u njegovom voljenom Sarajevu, Gorana ima u srcima, u sje}anju svih nas koji smo ga poznavali. 

In memoriam – Goran Konforte

Volio je `ivot, Sarajevo i Bosnu Bobo Ko`emjakin

Napustio nas je na{ Goran, samo godinu dana poslije njegove i na{e Gige! Gubitak, iznenadan i preran, ~ovjeka koji je mogao jo{ mnogo da doprinese, kako radu Jevrejske op{tine tako i razvoju privrede Bosne i Hercegovine. Oti{ao je na{ prijatelj i veliki privrednik koji je imao veoma uspje{an i plodonosan `ivotni put. Goran je bio utemeljitelj razvoja Sarajevske pivare – bio je {iroko obrazovan i elokventan, intelektualac i privrednik, zra~io je duhom koji krasi rijetke. I u na{oj maloj zajednici, Goran je bio aktivan jo{ od ranog djetinjstva. Ko bi mogao zaboraviti “Prdu“ sa kojim sam se, eto, poznavao jo{ od ljetovanja u Malom Lo{inju, sve njegove dosko~ice i uro|eni

smisao za humor. Evo, sada se prisje}am i kako smo se znali posva|ati, kao ko }e igrati stolni tenis u drugoj postavi i sli~no. Goran je bio i predsjednik Omladinskog kluba „Daniel Ozmo“, a prije nekoliko godina bio je i predsjednik Jevrejske op{tine u Sarajevu. Bila je to za njega funkcija koju je toliko `elio i zaslu`io, ali na `alost, zbog velikih obaveza na poslu, nije je mogao dugo obavljati. Goran je oti{ao prerano, u 61. godini, nakon kra}e i te{ke bolesti. Mi, njegovi prijatelji, i ovom prilikom `elimo iskazati svu su}ut njegovim predivnim k}erkama Danieli i Lei i njegovoj sestri Tildi. Te{ko je na}i prave rije~i da ih utje{imo, ali neka ih tje{i ~injenica da su imali divnog oca i brata.  57

RUAH HADA[A

BLAGDANI

BLAGDANI U 5770. GODINI

RO[ HA[ANA 19. i 20. rujan, 2009./5770.

JOM KIPUR 28. rujan, 2009./5770.

SUKOT 3. – 9. listopad, 2009./5770. Blagdan sjenica – sa lulavom i etrogom u ruci boravimo sedam dana pod zvijezdama u suka i prisje}amo se da je Ha{em na{ kona~ni za{titnik.

HANUKA 12. – 19. prosinac, 2009./5770. Blagdan svjetla, kojim proslavljamo ~udo dugog trajanja male koli~ine ulja koja je omogu}ila da ono jo{ i danas osvjetljava na{e `ivote.

POST 10 TEVET 27. prosinac, 2009./5770. Post na tu`no sje}anje prve opsade Jeruzalema od strane Babilonaca kojom je, za `idovski narod, zapo~eo dugi put nevolje i nesre}e.

TU BI [VAT 30. sije~anj, 2010./5770. Nova godina drve}a kojom obilje`avamo i proslavljamo na{u duboku povezanost s prirodom te slavimo plodove Erec Israela.

PURIM 28. velja~a, 2010. Blagdan veselja, maski i vina, proslavljamo neuspjeli poku{aj istrebljenja @idova u Perzijskom Carstvu koje je izbjegnuto zahvaljuju}i hrabrosti i mudrosti kraljice Estere. 58

BLAGDANI

RUAH HADA[A

PESAH 30. o`ujak – 6. travanj, 2010./5770. Putovanje u pro{lost i ponovni izlazak iz egipatskoga ropstva koji ~itanjem Hagade, sve~anom ve~erom i obiteljskim dru`enjem, svaku generaciju iz godine u godinu vra}a Seder ve~erom u dane Izlaska.

LAG BA OMER 2. svibanj, 2010./5770. Rrazdoblje omera, koje traje sedam tjedana – od Pesaha do blagdana [avuota – tu`no je razdoblje u kojem se ne prire|uju nikakva zabave ni veselja. Izuzetak jest Lag ba omer, trideset tre}i dan omera, omiljeni dan odr`avanja vjen~anja.

JOM HA[OA 11. travanj, 2010./5770. Spomen-dan kada se s dubokim pijetetom sje}amo 6 milijuna stradalih @idova u vrijeme Holokausta.

JOM HAZIKARON 18. travanj, 2010./5770. Na ovaj se dan prisje}amo svih onih koji su dali svoje `ivote u obranu Izraela i potvr|ujemo da je to micva najvi{eg stupnja.

JOM HAACMAUT 19. travanj, 2010./5770. Dan nezavisnosti dr`ave Izrael kojim proslavljamo povijesni povratak `idovskoga naroda u Erec Israel – ~udo modernog doba.

JOM JERU[ALAIM 12. svibanj, 2010./5770. Dan ujedinjenja Jeruzalema. Proslavom ovoga dana podsje}amo se na posebnu va`nost Svetoga Grada i na to da je @idovima Jeru{alajim centar svijeta.

[AVUOT 19. – 20. svibanj, 2010./5770. Dan davanja Tore. Proslava davanja Tore izraelskom narodu i susreta Ha{ema s cijelim narodom na gori Sinajskoj, doga|aja je koji je zauvijek promijenio ljudski rod. 59

RUAH HADA[A

60


Ruah Hadaša br. 11